You are on page 1of 1899

MEDICINSKI LEKSIKON

za Kindle panta

www.balkandownload.org

SADRAJ Re glavnog urednika Kratko uputstvo o korienju medicinskog leksikona Posveta Ureivaki odbor Autori medicinskog leksikona Medicinski Leksikon Prilozi

RE GLAVNOG UREDNIKA Potovani itaoe, udesni svet medicinske komunikacije izaziva moje divljenje jo od ranog detinjstva. Shvatanje da lekari mogu meusobno da se razumeju iako ne govore istim jezikom, racionalizuje silne napore tokom medicinskih studija da upamte brojne latinske termine. Tajna medicinske leksike upravo je bazirana na korienju jednog u sutini "mrtvog-latinskog jezika. Danas u vreme brojnih medicinskih otkria i inovacija u medicini sve vie preovlauju termini engleskog porekla. Medicinski leksikon koji se pred Vama nalazi ne pretenduje da objasni sve termine i pojmove koji se koriste u medicini, pa ak ni veinu, ve prevashodno one koje je ovaj brojni autorski tim smatrao najrelevantnijima za lekare, studente, ali i itaoce nemedicinskog obrazovanja, zainteresovane za razumevanje medicinske leksike. Na naem govornom podruju izdato je vie medicinskih leksikona i renika, svakako manje obuhvatnih od ovog pred Vama. elja autora da ovim naprave kompromis izmeu potrebe ouvanja medicinske leksike srpskog jezika i aktuelne medicinske terminologije u svetu stvorila je odreene probleme, koji nisu lako mogli biti prevazieni. Ovako veliki autorski kolektiv prirodno je i pored jasno unapred utvrenih propozicija definisanja pojmova ispoljio heterogenost koja ak ni dugim redakcijskim radom nije mogla biti prevaziena. Pored svih ograda koje se ine shodno neophodnom akademskom potenju, uveren sam da e ovo biti korisna knjiga svakom njenom itaocu. Uostalom, sutradan po njenom izlasku poinjemo sa pripremom sledeeg izdanja jer se medicina zaista brzo i dinamino razvija, a sa njom i medicinska leksika. Verujem takoe da e od koristi biti prilozi u Leksikonu koji sadre brojne laboratorijske referentne vrednosti i druge medicinski relevantne pokazatelje i kriterijume. U svakom sluaju autori se nadaju da e vreme potvrditi da je vredelo uloiti napor da se stvori ba ovakva knjiga. Prof. dr Momilo Babi , glavni urednik

KRATKO UPUTSTVO O KORIENJU MEDICINSKOG LEKSIKONA U ovom Leksikonu obrauju se najee upotrebljavani medicinski termini sa njihovom preciznom definicijom i objanjenjem. Objanjenje podrazumeva i navoenje potpojmova ukoliko ih ima. Uputstvo za korienje ovog Leksikona vrlo je jednostavno. Termini su poreani po abecednom redu. Ako naziv pojma ima nekoliko rei potovan je njihov prirodni redosled. Npr. termin je abdominalna hirurgija, a ne hirurgija, abdominalna. Ako termin ima vie od jednog znaenja, koja se razlikuju, odvojena su brojevima 1, 2 .U zagradi iza termina stoji njegov prevod na engleski jezik (to je oznaeno skraenicom engl.), dok svi termini iz oblasti anatomije i histologije, kao bazinih nauka u medicini, imaju i prevod na latinski (oznaeno skraenicom lat.). Ukoliko termin ima sinonime, oni su navedeni odmah iza ove zagrade, sa prevodom i znakom ;"odvojeni od definicije koja sledi. to se tie latinskog jezika u Leksikonu potrebno je jedno objanjenje. eleli smo Medicinski leksikon na srpskom jeziku po danas usvojenim pravilima pravopisa. Anatomski pojmovi u medicini su preuzeti od latinskih i nekih grkih rei, tako da su objanjenja za njih data za termin na latinskom, tj. grkom jeziku onako kako se on najpriblinije izgovara, a u objanjenju tog srpskog termina pozivamo se na skraenicu v. (od rei vidi). Npr. za re rebro pie v. kosta, a termin kosta je detaljno objanjen po prethodnim pravilima. Ukoliko se u objanjenju pojma nalaze i potpojmovi, naveden je i njihov prevod na engleski tj. latinski jezik. Skra enicom v. (vidi) poziva se na objanjenje tog termina ukoliko je dato na drugom mestu, kao i na termine ije bi znaenje valjalo uporediti sa nekim drugim. Ako se u objanjenju pojam ponavlja nekoliko puta, pisan je skraeno (poetnim slovima). Leksikon ima i veliki broj eponima, s obzirom da se do njihovog znaenja ponekad teko dolazi, a oni jo imaju veliki znaaj (neke bolesti, sindromi, reakcije), iako e tokom vremena neminovno izgubiti taj znaaj. U uglastoj zagradi kod objanjenja eponima, daju se i biografski podaci o autoru. Zbog toga to je teko napisati izgovor za eponime (to su ipak imena i prezimena na razliitim jezicima) odluili smo da termin predstavimo originalnim imenom ili prezimenom autora. Npr. dato je objanjenje za termin Hirschprungova bolest, a ne za termin Hirprungova bolest.

POSVETA Posveeno Slobodi i Otadbini, kojima je na oltar na narod prineo sve to je imao. Posveeno Slobodi i Otadbini, kojima u vreme izlaenja ove knjige upuujemo sve svoje misli i ljubav. Posveeno Slobodi i Otadbini, kojima dugujemo mogunost stvaranja i delanja. Neunitivoj slobodarskoj Srbiji. U bombardovanom Beogradu, 9. maja 1999. godine. 54. godinjica pobede nad faizmom.

Ova knjiga izdata je zahvaljujui Ministarstvu za nauku i tehnologiju u Vladi Republike Srbije. Veliku pomo u izdavanju knjige pruio je Zavod za izradu novanica, Beograd. Autori i izdava zahvalni su svima koji su pomogli da ova knjiga u najteim danima za nau otadbinu ugleda svetlo dana.

Ureivaki odbor: Babi Momilo, glavni urednik lanovi: Boji Milovan,Bonjak-Petrovi Vesna, Deli Dragan, Drecun Vasilije, orevi Miodrag, Grbi Radivoje, Hadi oki Jovan, Ili Aleksandar, Kalezi Vasilije, Kai Tomislav, Majki-Singh Nada, Manojlovi Dragoljub, Mujovi Spomenka, Opri Miroslav, Petrovi Vlastimir, Triovi Dimitrije

AUTORI MEDICINSKOG LEKSIKONA: Babi dr Momilo, profesor Medicinskog fakulteta, Kliniko-bolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Adanja dr Benko, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za epidemiologiju, Beograd; Antonijevi dr Boidar, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Antunovi dr Vaso , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za neurohirurgiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Auvert dr Jean, professeur en medecine a la Sorbonne, membre de lAcademie Francaise de Chirurgie, Paris, France; Babi Mr Zoran, dipl. el. ing., Lenex group, Beograd; Balti dr Vladimir, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za onkologiju Sremska Kamenica, Novi Sad; Banievi dr Milo, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta, Beograd; Barali dr Ivanka, docent Medicinskog fakulteta, Institut za sudsku medicinu, Beograd; Beki-Jovievi dr Ana, Institut za onkologiju i radiologiju, Beograd; Beloica dr Dragan, profesor Stomatolokog fakulteta, Klinika za preventivnu i deiju stomatologiju, Beograd; Bergen dr Donna , Professor of medicine, Rush-Presbyterian-St. Lukes Medical Center, Rush University, Chicago, USA; Bisson dr Alain, professeur en medecine, Hopital Foch, Paris, France; Bogdanovi dr Radovan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta, Beograd; Boji dr Milovan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje, Beograd; Borojevi dr Nenad, docent Medicinskog fakulteta, Institut za onkologiju i radiologiju, Beograd; Bonjak-Petrovi dr Vesna , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za plune bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Boi dr Milena, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Brankovi dr Slobodan, Dr. sci. med., nauni saradnik, Institut za reumatologiju, Beograd; Brmboli dr Branko, docent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Brueschke dr Erich, professor of medicine, Dean, Rush-Presbyterian-St. Lukes Medical Center, School of Medicine, Rush University, Chicago, USA; Brzakovi dr Predrag , Dr. sci. med., nauni savetnik, Institut za onkologiju i radiologiju, Beograd; Bujko dr Marina, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za mikrobiologiju, Beograd; Bunjevaki dr Gordana , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta, Beograd; Cveji dr Tatjana, Institut za bolesti digestivnog sistema, Kliniki centar Srbije, Beograd; Cvetanovi dr Predrag, Kliniko-bolniki centar Kragujevac, Kragujevac;

olovi dr Milica, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za hematologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; upi dr Maja, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za mikrobiologiju, Beograd; Damjanov dr Nemanja, docent Medicinskog fakulteta, Institut za reumatologiju, Beograd; Damjanovi dr Milorad, profesor V ojnomedicinske akademije, puk. V ojske Jugoslavije, Institut za vazduhoplovnu medicinu VJ, Batajnica; Delibai dr Predrag, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Deli dr Dragan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Dikli dr Vukosava , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za biologiju i humanu genetiku, Beograd; Dimitrijevi dr Milovan, docent Medicinskog fakulteta, Institut za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu hirurgiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Doki dr Ljubia, docent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Dovijani dr Predrag , profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Zvezdara, Beograd; Dragojlovi dr Julijana, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Drecun dr Vasilije, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Drezgi dr Milka, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Kliniki centar Srbije, Beograd; Dulovi dr Olga, docent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Dunji dr Duan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za sudsku medicinu, Beograd; Dodi dr Radan, docent Medicinskog fakulteta, Institut za onkologiju i radiologiju, Beograd; okovi dr Danijela, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; orevi dr Miodrag, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; orevi-Deni dr Gordana , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za patofiziologiju, Beograd; ukanovi dr Ljubica, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za urologiju i nefrologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; uki dr Vladimir, docent Medicinskog fakulteta, Urgentni centar, Kliniki centar Srbije, Beograd; uki dr Vojko, docent Medicinskog fakulteta, Institut za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu hirurgiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; uki-Dejanovi dr Slavica, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; uki-Ivanevi dr Slobodanka, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za mikrobiologiju, Beograd; Eckenfels Edward , Ph.D., Associate chair and professor, Section of Community and Social Medicine, Department of Preventive Medicine, Rush-Presbyterian-St. Lukes Medical Center,

Rush University, Chicago, USA; Gal Vera, profesor biofizike Medicinskog fakulteta, Institut za biofiziku, Beograd; Gavrilovi dr Gavrilo, primarijus, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Gojkovi-Bukarica dr Ljiljana, docent Medicinskog fakulteta, Institut za farmakologiju i toksikologiju, Beograd; Goldner dr Branislav, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Golubii dr Ivana, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za onkologiju i radiologiju, Beograd; Grani dr Miroslav , docent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Grbi dr Radivoje, profesor, Dekan Medicinskog fakulteta u Beogradu; Guduri dr Branimir, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za onkologiju Sremska Kamenica, Novi Sad; Gvozdenovi dr Borislav, docent Medicinskog fakulteta, Institut za dermatovenerologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Gvozdenovi dr Eleonora, docent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Han dr Ruben, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za nuklearnu medicinu, Kliniki centar Srbije, Beograd; Hadi-oki dr Jovan, profesor Medicinskog fakulteta, Kliniki centar Srbije, Beograd; Hristi dr Ivana, Klinikobolniki centar Zemun, Beograd; Ignjatovi-Risti dr Dragana, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Ilankovi dr Nikola, profesor Medicinskog fakulteta, Klinika za psihijatriju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Ili dr Aleksandar, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za anatomiju, Beograd; Ili dr Slobodanka, dr sci. med., nauni saradnik, primarijus, Zavod za prevremeno roenu decu, Beograd; Ivanovi dr Neboja, mr. sci.,asistent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Jakuli-Mrki dr Sanja, Institut za neuropsihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarevi, Beograd; Jani dr Biljana, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Janiijevi dr Milo, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za neurohirurgiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Janji dr Miomir, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za patologiju, Beograd; Jankovi dr Radovan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Kliniki centar Srbije, Beograd; Jankovi dr Tomislav, primarijus, Republiki zavod za zdavstveno osiguranje, Beograd; Jarebinska dr Mirjana, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za epidemiologiju, Beograd; Jasmin dr Claude, professeur en medecine, Hopital Paul-Brousse, Villejuif, Paris, France; Jevtovi dr ore, docent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd;

Jorga dr Jagoda, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za higijenu, Beograd; Jovanovi dr Dijana, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Institut za urologiju i nefrologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Jovanovi dr Stevan, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Jovi dr Neboja, Klinikobolniki centar Zemun, Beograd; Jovii dr Slobodan, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Zvezdara, Beograd; Kalezi dr Vasilije , profesor Medicinskog fakulteta, Prodekan Medicinskog fakulteta u Beogradu; Karadagli dr orije, profesor V ojnomedicinske akademije, Klinika za dermatovenerologiju, Beograd; Kai dr Tomislav , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za farmakologiju i toksikologiju, Beograd; Kneevi dr Aleksandra, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za mikrobiologiju, Beograd; Kocijani dr Radojka, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za higijenu, Beograd; Kosti-Todorovi dr Miroslava, Zavod za prevremeno roenu decu, Beograd; Kovin dr Vladimir, Dr. sci. med., nauni saradnik, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Krivokapi dr Zoran, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za bolesti digestivnog sistema, Kliniki centar Srbije, Beograd; Krotin dr Mirjana , docent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Krsti dr Ljubia, profesor Vojnomedicinske akademije, Institut za mikrobiologiju, Beograd; Kutlei dr edo, profesor Medicinskog fakulteta, Kliniki centar Ni; Lalevi dr Predrag , profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Dr Dragia Miovi, Beograd; Lakovi dr Vesna, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za histologiju, Beograd; Lazarevi dr Katarina, Institut za neuropsihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarevi, Beograd; Lazi dr Ljiljana, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Lesi dr Ljiljana, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Leti dr Milorad, mr. sci. med., Medicinski fakultet, Institut za biofiziku, Beograd; Levett Jeffrey , Ph. D., professor of public health, Athens School of Public Health, Athens, Greece; Lonar-Stevanovi dr Helena, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za fiziologiju, Beograd; Luki B. dr Vladimir, profesor Stomatolokog fakulteta, Klinika za preventivnu i deiju stomatologiju, Beograd; Lukovi dr Ljiljana, docent Medicinskog fakulteta, Institut za biologiju i humanu genetiku, Beograd; Macut dr uro , Institut za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Kliniki centar Srbije, Beograd; Madden dr Thomas, Associate professor of medicine, Section of Community and Social Medicine, Department of Preventive Medicine, Rush Medical College, Chicago, USA; Maglajli dr Svjetlana, profesor Medicinskog fakulteta, Univerzitetska Deija klinika, Beograd; Majki-Singh dr Nada, profesor Farmaceutskog fakulteta, Institut za medicinsku biohemiju,

Kliniki centar Srbije, Beograd; Malikovi dr Aleksandar, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za anatomiju, Beograd; Mandari dr Dragan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za plune bolesti i tuberkulozu, Kliniki centar Srbije, Beograd; Manojlovi dr Dragoljub, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Kliniki centar Srbije, Beograd; Marjanovi dr Borivoj, Dr. sci. med., Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta, Beograd; Marjanovi Milunika, defektolog, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Markovi dr Bogoljub, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Markovi dr Biljana, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za radiologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Markovi dr Ljiljana, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Markovi dr Prvoslav, akademik, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za neuropsihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarevi, Beograd; Mairevi-Drakovi dr Gordana , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za fiziologiju, Beograd; Mathe dr Georges , Academicien, professeur en medecine, Institut de Cancerologie et dImmunologie & Hopital Suisse de Paris, Issy les Moulineaux, Paris, France; Melovski-Trpinac Olga, mr. sci., Savezni zavod za statistiku, Beograd; Mici dr Dragan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Kliniki centar Srbije, Beograd; Mihajlovimr Goran, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Milievi dr Leposava, ministar zdravlja u Vladi Republike Srbije; Milini dr eljka, asistent Medicinskog fakulteta, Univerzitetska deija klinika, Beograd; Milini dr Nikola, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Miloevi Neboja, fiziar, Institut za biofiziku, Medicinski fakultet, Beograd; Milovanovi dr Branislav, mr.sci., asistent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Mirkov Dragan, fiziar, Institut za biofiziku, Medicinski fakultet, Beograd; Mii dr Stanojka, dr sci. med., Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Mitrovi dr Predrag, Klinikobolniki centar Zemun, Beograd; Mujovi dr Spomenka, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za histologiju, Beograd; Musset dr Marina, professeur en medecine, Hopital Paul-Brousse, Villejuif, Paris, France; Nikoli dr Draga, Institut za neuropsihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarevi, Beograd; Nikoli dr Predrag , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Nikoli dr Tatjana, mr. sci. med., Zavod za prevremeno roenu decu, Beograd; Nikoli dr Slobodan, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za sudsku medicinu, Beograd; Nikoli dr Svetlana, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Nikoli-Labovi dr Sandra, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac;

Ninkovi dr Radoslav, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Zemun, Beograd; Novakovi dr Ivana, docent Medicinskog fakulteta, Institut za biologiju i humanu genetiku, Beograd; Novi Ljiljana, dipl. el. ing., Vojnomedicinska akademija, Beograd; Obradovi dr Miroljub, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za sudsku medicinu, Beograd; Obradovi dr Vladimir, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za nuklearnu medicinu, Kliniki centar Srbije, Beograd; Opri dr Miroslav , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za patologiju, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Ostoji dr Miodrag, akademik, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za kardiovaskularne bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Papi dr Rudolf, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta, Beograd; Pavlovi dr Milorad, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Pecelj-Gec dr Marija, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za higijenu, Beograd; Pelemi dr Mijomir, docent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Perovi dr Sava, profesor Medicinskog fakulteta, Univerzitetska Deija klinika, Beograd; Perunii dr Milan, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Perunii dr Mira, Institut za neuropsihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarevi, Beograd; Petkovi dr Spasoje, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za ginekologiju i akuerstvo, Kliniki centar Srbije, Beograd; Petrovi dr Duan , docent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Petrovi dr Nataa, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Petrovi dr Milentije , profesor V ojnomedicinske akademije, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Petrovi dr Vlastimir, profesor, dekan Stomatolokog fakulteta, Beograd; Pilipovi dr Nada, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za reumatologiju, Beograd; Plea dr Draga, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za higijenu, Beograd; Popovac dr Duan, profesor Medicinskog fakulteta, Gradski zavod za bolesti plua i zatitu od tuberkuloze, Beograd; Popovi dr Milo, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za bolesti digestivnog sistema, Kliniki centar Srbije, Beograd; Popovi dr Vojislav , profesor Stomatolokog fakulteta, Klinika za preventivnu i deiju stomatologiju, Beograd; Proki dr Ljubica, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za fiziologiju, Beograd; Radmanovi dr Slobodan, profesor Medicinskog fakulteta, Univerzitetska Deija klinika, Beograd; Radonji dr Veselin , profesor Stomatolokog fakulteta, Zavod za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, Beograd; Radovi dr Milan, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Institut za urologiju i nefrologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd;

Radunovi dr Goran, mr. sci. med., Institut za reumatologiju, Beograd; Radunovi dr Ljubinka, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za fiziologiju, Beograd; Raievi Mubera, kliniki psiholog, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Ranin dr Jovan, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Ranelovi dr Tomislav , docent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Rasuli dr Lukas, asistent Medicinskog fakulteta, Institut za neurohirurgiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Ravani dr Dragan, docent Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Savi dr Slobodan, docent Medicinskog fakulteta, Institut za sudsku medicinu, Beograd; Savin dr Marina, mr. sci.,asistent Medicinskog fakulteta, Institut za urologiju i nefrologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Simeunovi dr Jelena, primarijus, Univerzitetska Deija klinika, Beograd; Simeunovi dr Slavko, profesor Medicinskog fakulteta, Univerzitetska Deija klinika, Beograd; Simi dr Sanja, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Institut za urologiju i nefrologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Spai Rajko, mr. dipl. ing., Vojnomedicinska akademija, Beograd; Stamenovi Olgica, psiholog, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Stanimirovi dr Branko , profesor Medicinskog fakulteta, Ginekoloko akuerska klinika Narodni front, Beograd; Stani Ljiljana, socijalni radnik, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Starevi dr Vesna, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za fiziologiju, Beograd; Stefanovi dr Aleksandar, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Institut za ginekologiju i akuerstvo, Kliniki centar Srbije, Beograd; Stepi dr Vladislav, pukovnik V ojske Jugoslavije, profesor V ojnomedicinske akademije, Beograd; Stojanov dr Ljubomir, Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta, Beograd; Stojanovi dr Aleksandar, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Stoji dr Vladimir, mr. sci. med., primarijus, Gradski zavod za bolesti plua, Beograd; Stoini dr Svetomir, akademik, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; ai dr Milan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; epanovi dr Duan, profesor Medicinskog fakulteta, Univerzitetska Deija klinika, Beograd; epanovi dr Radisav, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Dr Dragia Miovi, Beograd; virtlih dr Neda, docent Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Tasi dr Goran, Institut za neurohirurgiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Tatovi Babi dr Danijela, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Todorovi dr Zoran , docent Medicinskog fakulteta, Institut za farmakologiju i toksikologiju, Beograd; Triovi dr Dimitrije, profesor stomatologije Vojnomedicinska akademija, Beograd;

Tuli dr Cane , docent Medicinskog fakulteta, Institut za urologiju i nefrologiju, Kliniki centar Srbije, Beograd; Vasiljevi Nataa, fiziar, Institut za biofiziku, Medicinski fakultet, Beograd; Veljkovi Jasna , mr. sci., kliniki psiholog, Institut za neuropsihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarevi, Beograd; Vidakovi dr Aleksandar, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za medicinu rada i radioloku zatitu, Beograd; Vidosavljevi Rajna, defektolog, Klinikobolniki centar Kragujevac, Kragujevac; Vili dr Ivanka, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za fiziologiju, Beograd; Vukovi-Krmar dr Maja, Klinikobolniki centar Beanijska kosa, Beograd; Vujasinovi-Stupar dr Nada , mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Institut za reumatologiju, Beograd; Vujoevi dr Milica , profesor Medicinskog fakulteta, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Vukevi dr Miodrag , asistent Medicinskog fakulteta, Institut za plune bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Vukojevi dr Pavle, mr. sci., asistent Medicinskog fakulteta, Institut za reumatologiju, Beograd; Vukoti dr Ljubinka, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd; Vukovi dr Dragan , docent Medicinskog fakulteta, Institut za one bolesti, Kliniki centar Srbije; Vulovi dr Marko , profesor Stomatolokog fakulteta, Klinika za preventivnu i deiju stomatologiju, Beograd; Vukovi dr Sanja , asistent Medicinskog fakulteta, Institut za farmakologiju i toksikologiju, Beograd; Zajtchuk dr Russ, professor of medicine, Rush-Presbyterian-St. Lukes Medical Center, Rush University, Chicago, USA; Zdravkovi dr Dragan, profesor Medicinskog fakulteta, Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta, Beograd; Zdravkovi dr Mihajlo, profesor Medicinskog fakulteta, Klinikobolniki centar Zvezdara, Beograd; Zeevi dr Rado D., ppuk. V ojske Jugoslavije, primarijus, Klinika za dermatovenerologiju, Vojnomedicinska akademija, Beograd; Zori dr Sava, dr. sci. med., primarijus, Klinikobolniki centar Beanijska kosa Beograd; erjav dr Sonja, primarijus, Institut za infektivne i tropske bolesti, Kliniki centar Srbije, Beograd;

MEDICINSKI LEKSIKON

AARS-KOG-SCOTTOV SINDROM
(engl. Aars-kog syndrome, Aars-kog-Scott syndrome ), nasledna, X-vezana, recesivna bolest. Karakteriu ga manja visina tela, kraniofacijalne, akralne, genitalne, skeletne i orofacijalne abnormalnosti. Glavne kraniofacijalne anomalije su hipertelorizam, antimongoloidne palpebralne fisure, blefaroptoza, pljosnat nos, hipoplazija zuba, malokluzije, malformacije uiju. Akralni defekti se ogledaju u pljosnatim akama i/ili stopalima, kratkim petama i prstima, blago izraenim membranama izmeu prstiju i slabom pokretljivou zglobova; poznat je jo pod nazivom facijalnodigitalno-genitalni sindrom.

AARSKOGOV-SCOTTOV SINDROM
(engl. Aarskog syndrome, Aarskog-Scott syndrome ), nasledna, X-vezana, recesivna bolest. Karakteriu ga manja visina tela, kraniofacijalne, akralne, genitalne, skeletne i orofacijalne abnormalnosti. Glavne kraniofacijalne anomalije su hipertelorizam, antimongoloidne palpebralne fisure, blefaroptoza, pljosnat nos, hipoplazija zuba, malokluzije, malformacije uiju. Akralni defekti se ogledaju u pljosnatim akama i/ili stopalima, kratkim petama i prstima, blago izraenim membranama izmeu prstiju i slabom pokretljivou zglobova; poznat je jo pod nazivom facijalnodigitalno-genitalni sindrom.

AASEOV SINDROM
(engl. Aaes syndrome ), porodini sindrom, nepoznate etiologije. Karakteriu ga hipoplastina anemija, leukopenija, retardacija razvia, trofalangealni palac, blaga radijalna hipoplazija, uzana ramena, zakasnelo srastanje fontanela, kardiovaskularni defekti i hepatosplenomegalija. Ove promene mogu biti praene rascepom usne, nepca i retinopatijom. Naslednog je karaktera.

AASE-SMITTOV SINDROM
(engl. Aase-Smitt syndrome), sindrom koga karakteriu hidrocefalus, deformiteti na usnim koljkama, iaenja kukova i manje znaajna odstupanja, kao i u izvesnom procentu pojava rascepa nepca. Nain nasleivanja je autosomno dominantan.

ABDERHALDEN-FANCONIEV SINDROM
(engl. Abderhalden-Fanconi syndrome ), sindrom koga karakteriu osteomalacija, renalna glukozurija, aminoacidurija, fosfaturija, cistine formacije celog tela. Ve u periodu od 4 - 6. meseca nastaje poremeaj u razviu sa povraanjem, temperaturom, znacima rahitisa, acidozom, poliurijom i dehidratacijom. Kod odraslih cistine promene tela mogu biti odsutne; dentalne promene su posledica veoma izraenih rahitinih. Klasifikovan je i kao Abderhalden-Kaufmann-Lignacov sindrom (da bi se istakle masovne cistine promene), kao Fanconi-De Toni Debreov sindrom (da bi se oznaile izraene rahitine promene, osteomalacija i glukoamonofosfaturini dijabetes).

ABDOMEN

(engl. abdomen, belly, lat. abdomen ), trbuh. Srednji deo trupa koji se nalazi izmeu grudnog koa i karlice. Trbuh se prua od donjeg otvora grudnog koa nanie do bedrenih jama i gornjeg otvora karline duplje. Du oboda donjeg otvora grudnog koa pripaja se dijafragma koja predstavlja jasnu granicu izmeu grudnog koa i trbuha. Bedrene jame, desna i leva, grade bone delove trbunog dna, iji sredinji deo nedostaje jer je predstavljen gornjim otvorom karline duplje. Preko ovog otvora slobodno komuniciraju trbuna i karlina duplja. Deo trupa koji se nalazi iznad bedrenih jama i gornjeg otvora karline duplje pripada trbuhu, dok deo koji se nalazi ispod navedenih struktura pripada karlici. U sastav trbuha ulaze zidovi trbuha i trbuna duplja, v. kavitas abdominalis.

ABDOMINALIS
(engl. abdominalis), koji se odnosi na trbuh, trbuni.

ABDOMINALNA RESPIRACIJA
(engl. abdominal respiration), ostvaruje se uglavnom radom dijafragme.

ABDOMINALNA TONZILA
(engl. abdominal tonsil, lat. tonsilla abdominalis), termin koji se ponekad koristi za apendiks, zbog njegovog bogatstva u limfnom tkivu.

ABDOMINALNI BOL
(engl. abdominal pain), veoma est simptom koji se javlja u svakom uzrastu, ukljuujui i novoroenad. Uzroci su mnogobrojni i raznovrsni: bolesti gastrointestinalnog trakta, drugih intraabdominalnih i ekstraabdominalnih organa; uestalost tih bolesti zavisi i od uzrasta deteta. Kod novoroenadi i odojadi do 4. meseca ivota nagli ponavljani napadi bola, obino posle obroka, uz grenje i ispruanje nogu i napet trbuh, predstavljaju benigni poremeaj. Akutni napad a.b. praen gastrointestinalnim i/ili intraabdominalnim simptomima i poremeajima opteg stanja, najee ukazuje na organski uzrok (opstrukcija, inflamacija, krvarenje) i u tom sluaju neophodan je rektalni pregled. A.b. oko pupka i a.b. promenljive lokalizacije najee nemaju organski uzrok. Rekurentni a.b. se javlja kod oko 10% dece, ee devojica kolskog uzrasta. Lokalizovan je oko pupka i esto remeti aktivnost, ali pri pregledu nema bolne osetljivosti trbuha. U vie od 90% sluajeva rekurentni a.b. predstavlja reakciju na emocionalni stres i esto je praen znacima disfunkcije vegetativnog sistema i poremeajima ponaanja.

ABDOMINOCENTEZA
(engl. abdominocentesis, abdominal paracentesis), punkcija trbune duplje specijalnom iglom, koristi se u dijagnostike i terapijske svrhe najee radi ispitivanja sadraja trbune tenosti (krv, gnoj, crevni sadraj, pankreasni sok itd.). Indirektno se moe zakljuiti narav osnovnog patolokog procesa. Terapijska abdominocenteza se koristi za dekompresiju trbune duplje (ascites) ili radi ispiranja trbune duplje.

ABDOMINOPERITONEALNI
(engl. abdominoperitonealis), koji pripada ili odgovara, trbuhu i trbunoj maramici (peritoneumu).

ABDOMINOPLASTIKA
(engl. abdominoplasty), plastika trbunog zida, odnosno pokrivanje ili rekonstrukcija defekata na prednjem trbunom zidu, mobilizacijom i preklapanjem renjeva okolnog tkiva, (ee), a ree ugraivanjem organizmu stranog ili vetakog materijala. Ova vrsta operacije se najee izvodi kod preponskih ili trbunih kila (hernija), pri rekonstrukciji povreda trbunog zida ili kod tzv. labavog ili viseeg trbuha (venter pendulum).

ABDOMINOTORAKALNI
(engl. abdomino-thoracic), koji pripada ili odgovara trbuhu i grudnom kou.

ABDUKCIJA
(engl. abduction), pokret pri kome se deo tela, ekstremitet ili deo ekstremiteta odmie od srednje linije tela ili od srednje linije ake ili stopala. Kada je re o pokretu ekstremiteta, onda se misli na odmicanje od sredinje uzdune ravni tela. Kada je re o aci ili o stopalu, onda se misli na odmicanje od sredinje uzdune ravni koja se prua du srednjeg (treeg) prsta. Kada je re o pokretu one jabuice, onda se misli na pokret pri kome se ona jabuica pomera upolje u odnosu na sredinju uzdunu ravan. Pojam abdukcija je suprotan pojmu adukcija.

ABERACIJA
(engl. aberration), promena u broju i strukturi hromozoma vidljiva pod svetlosnim mikroskopom. Postoje numerike hromozomske aberacije koje mogu biti poliploidije, kada se uveava ceo hromozomski set pa se sreu triploidije i tetraploidije, i aneuploidije, koje oznaavaju promene u pojedinanim parovima hromozoma (trizomije, monozomije). Strukturne aberacije remete linearni raspored gena u hromozomima. Postoje etiri osnovne kategorije strukturnih aberacija: delecije, duplikacije, inverzije i translokacije. Prema nekim procenama 21% oocita i 8% spermatozoida sadre hromozomske aberacije i oko 50% blastocista oveka ima abnormalan kariotip, a od toga 99% ne preive intrauterini period. Kod priblino 5 - 7% prepoznatljivih trudnoa prisutna je hromozomska aberacija, a kod novoroenih samo od 0,6 - 1%.

ABERANTNI
(engl. aberrant), neto to je neobino, odskae od normalnog ponaanja, zapanjuje.

ABETALIPOPROTEINEMIJA
(engl. abetalipoproteinemia ), redak genetski poremeaj koji se prenosi autozomno recesivno, a

karakterie ga apsolutna deficijencija betalipoproteina (LDL), prebetalipoproteina (VLDL) i hilomikrona. Smatra se da je posledica deficijentne sinteze apoproteina B. Dijagnostikuje se na osnovu veoma niskih koncentracija holesterola (1,3 mmol/L) i stvarnog deficita triglicerida (0,114 mmol/L). Elektroforetski i ultracentrifugiranjem se ne nalaze LDL, VLDL ili hilomikroni.

ABIOGENEZA
(engl. abiogenesis), prema hipotezi Oparina (1922) pojavi ivota prethodio je dug period hemijske evolucije. U primitivnoj atmosferi bili su prisutni vodonik, kiseonik, ugljenik i azot, etiri kljuna elementa ije meusobne kombinacije ine vie od 95% ivih sistema. Zemlja je obilovala i energijom neophodnom za razlaganje jednostavnih gasova i njihovo pretvaranje u organske molekule. S. Muller je pedesetih godina u eksperimentalnim uslovima testirao ovu hipotezu i dobio etiri glavne klase organskih molekula koje nalazimo u elijama: eere, nukleotide, masne kiseline i skoro sve aminokiseline.

ABIOTIAN
(engl. abiotic), ekoloki faktori sredine u kojoj organizmi obitavaju. Abiotini faktori su temperatura, vlanost, svetlost, vazduna strujanja, orografski i edafski faktori. Organske vrste u prirodi nalaze se u stalno promenljivim ekolokim uslovima - amplituda kolebanja ekolokih faktora u ijem okviru je mogu opstanak date organske vrste naziva se ekoloka valenca.

ABIOTROFIJA
(engl. abiotrophy ), progresivan gubitak vitalnosti pojedinih tkiva ili organa koji vodi u bolest ili gubitak funkcije. Odnosi se pre svega na degenerativne nasledne bolesti (abiotrofija retine i dr.).

ABLACIJA RETINE
(engl. retinal detachment ), patoloko stanje koje karakterie odlubljenje unutranje one opne (mrenjae). Pri tom, otrina vida se proporcionalno smanjuje sa poveanjem akumulirane koliine tenosti ispod mrenjae, koja se time i vie odlubljuje. Regmatogena a. r. , nastaje zbog rascepa (rhegm-rascep, ruptura) na retini kroz koji podliva tenost i odie retinu; efuziona a. r. , nastaje zbog poremeaja u propustljivosti krvnih sudova mrenjae i srednje one ovojnice i sledstvenog gomilanja tenosti ispod mrenjae i njenog odizanja. Sekundarna a. r. , nastaje kao posledica tumorskog procesa na sudovnjai ili mrenjai, a koji dovodi do odizanja mrenjae.

ABLEFARIJA
(engl. ablepharon ), patoloka pojava nepostojanja kapaka. Kongenitalna a., na roenju se pojavljuje anomalija; traumatska a., esta posledica saobraajnih nezgoda. Javlja se i kao posledica odmaklih tumora.

ABLEPSIJA

v. amauroza.

ABNORMALAN
(engl. abnormal), nenormalan, nepravilan; ono to je suprotno od uobiajenog sastava, poloaja, uslova, ponaanja ili pravila.

ABNORMALNOST
(engl. abnormality), stanje ili postojanje nenormalnosti, nepravilnosti; malformacija ili deformitet.

ABO SISTEM
(engl. ABO system), glavni sistem krvnih grupa kod oveka, sa najjaim transfuzijskim reakcijama. Sistem klasifikacije krvnih grupa nainjen je na osnovu antigena koji se nalaze na membrani eritrocita i odgovarajuih antitela u serumu. Na osnovu prisustva A i B antigena (zovu se i aglutinogeni) na membrani eitrocita, postoje 4 krvne grupe: A, B, AB i O. U plazmi osoba odreene krvne grupe nalaze se antitela (nazivaju se i aglutinini) na antigen(e) koje osoba nema na eritrocitima (npr. anti-A antitela kod osoba krvne grupe B). Do pojave ovih antitela u plazmi dolazi zbog tzv. skrivene imunizacije usled prisustva antigena A i B u hrani, bakterijama itd. Krvna grupa AB ima oba antigena, a krvna grupa O nema ni jedan antigen na povrini membrane eritrocita. Odgovarajua antitela, anti-A i anti-B aglutinini, mogu se nai u plazmi osobe krvne grupe O. Krvne grupe su od ogromnog znaaja u transfuziji krvi i krvnih derivata, transplantaciji i forenzikoj medicini.

ABORTIVNA INFEKTIVNA BOLEST


(engl. abortive infectious disease), nepotpuno razvijena ili nepotpuno izraena infektivna bolest kratkog trajanja (etimoloki, u prenesenom smislu nedonesena, od latinskog abortivus = nedonoe). Dakle, kratkotrajno blago oboljenje, najee oligosimptomatsko, na primer scarlatina abortiva (blago izraen arlah).

ABRAZIJA
(engl. abrasion), 1. istroenost, oteenost supstance ili strukture tokom mehanikog procesa kao to je mlevenje, bruenje, struganje; 2. ogoljenost nekog dela tela pri emu je kona ili sluzokona membrana abradirana. Zubna abrazija(engl. dental abrasion), progresivno troenje, struganje i odnoenje tvrdih zubnih tkiva mehanikim delovanjem kao to je trenje, struganje, kripanje zubima (bruksizam). Zavisno od uzroka moe da se javi na griznim, seivnim, obraznim ili drugim povrinama zuba; duvanska z.a., drastina oteenost krunica zuba nastala kao posledica vakanja duvana; fizioloka z.a., umereno troenje zuba tokom ivota, trenjem pri vkanju; gingivalna z.a., gubitak dela gingive nastao kao povreda unetom hranom grube konzistencije ili nekom drugom iritacijom, pogrene

tehnike etkanja zuba ili nekog drugog fizikog uzroka, najee povezanog sa zapaljivim procesima; habitualna z.a., javlja se kod osoba sa steenim tetnim navikama kao to su kidanje konca, dranje stranih predmeta (olovaka, lula) izmeu zuba; higijenska z.a., preterana abrazija zubne supstance, delimino cementa i dentina na ogoljenim vratovima zuba, nastala intenzivnim etkanjem zuba pastama abrazivnog sastava; obuhvatna z.a., izuzetna oteenost zubne supstance njihovim bruenjem u cilju protetikih i ostalih nadoknada, ugradjivanjem metalnih elemenata interdentalno i sl.; patoloka z.a., prekomerno troenje zuba usled jake mastikacije i korienja jako abrazivne hrane, stiskanja zuba kripanja zubima (bruksizma), korienja neodgovarajuih i grubih etkica za zube i jako abrazivnih pasta za zube, neodgovarajuih protetskih nadoknada; profesionalna z.a., javlja se kod duvaa stakla, sviraa na duvakim instrumentima; protezna z.a., oteenja proteznih nadoknada ili njihovih delova nastala njihovim neadekvatnim doterivanjem, pogrenim etkanjem, vakanjem, kripom ili nekom drugom radnjom; ritualna z.a., troenje zubnih tkiva kod nekih naroda koji upranjuju neke ritualne navike ili obrade (Beteloraasta a., veoma izraena abrazivna oteenja zuba nastala vakanjem betel (indijskog) oraha).

ABREVIJACIJA
(engl. abreviation ), zahvat kojim se smanjuje duina neke tetive, duge kosti ili duina segmenta jednog uda (sin. skraivanje).

ABRIKOSOVLJEV TUMOR
(engl. Abricosovs tumor), dobroudna izraslina bradaviastog izgleda koja se esto nalazi na jeziku, neizvesnog histolokog porekla.

ABRUPCIJA PLACENTE
(engl. placental abruption lat. abruptio placentae), prevremeno odvajanje normalno postavljene placente. Moe da se desi u svakom trenutku tokom itave trudnoe, ali se obino deava pri kraju graviditeta. Prevremeno odlubljivanje normalno usaene placente mnogo ee se javlja kod trudnica koje boluju od kasnih gestoza, odn. graviditetnih toksikoza.

ABRUZZEOV i ERIKSONOV SINDROM


(engl. Abruzze and Erikson syndrome ), sindrom koji se manifestuje pojavom koloboma onih kapaka, gluvoom, patuljastim rastom i blaim oblicima radijalnih sinostoza; tipina je pojava rascepa nepca, posebno veluma. Nasledjivanje je autosomno dominantno sa ogranienom ekspresivnou u osoba enskog pola; postoji mogunost recesivnog, polno vezanog nasledjivanja.

ABTS
zatieno ime za bezbojnu supstancu, diamonijum so 2,2-azino-di(3-etil-benztiazolin)-6-sulfonske kiseline, koja se koristi kao akceptor kiseonika u nekim enzimskim reakcijama (npr. za odreivanje

glukoze).

ABULIJA
(engl. abulia), insuficijencija volje, u vidu nemogunosti donoenja odluka. Javlja se kod depresije, neuroza, ali i shizofrenije. O abuliji se u praksi ne moe govoriti u sluaju stupora, konfuznih stanja i demencije.

ACA
(engl. anticardiolipin antibodies), v. antikardiolipinska antitela.

ACE INHIBITOR
(engl. angiotensin converting enzyme inhibitor), neki od velikog broja lekova koji se koriste za leenje hipertenzije i srane slabosti. ACE inhibitori koe aktivnost enzima koji pretvara neaktivni angiotenzin I u angiotenzin II, koji je vrlo snaan konstriktor arterija. Smanjeno stvaranje angiotenzina II smanjuje tonus arterija, sniava krvni pritisak i olakava rad srca. ACE inhibitori su: kaptopril (Zorkaptil, Katopil), cilazapril (Prilazid), enalapril (Renitec), lizinopril (Loril), kvinapril (Hemokvin), ramipril (Tritace). Za leenje hipertenzije esto se koriste u fiksnoj kombinaciji sa diuretikom hidrohlorotiazidom kao preparati Co-Renitec, Hemokvin plus, Katopil plus, Prilazid plus, Tritace plus. Svi se uzimaju oralno i jednom dnevno, samo se kaptopril daje 2 puta dnevno. Neeljena dejstva su malaksalost, vrtoglavica, gubitak apetita, poremeaj ukusa, suvi nadraajni kaalj i alergijske reakcije.

ACEBUTOLOL
(engl. acebutolol), kardioselektivni beta blokator koji se koristi za leenje hipertenzije, angine pektoris i aritmija srca. Koristi se oralno 1-3 puta dnevno. Nije u prometu u Jugoslaviji.

ACEFALUS
(engl. acephalus), izrazito teka uroena anomalija, koja se manifestuje roenjem deteta bez glave tj. sa njenim rudimentom. Inkopatibilna je, tj. nespojiva, sa ivotom.

ACENOKUMAROL
(engl. acenocoumarol ), oralni antikoagulans, lek koji spreava koagulaciju krvi. Koristi se za profilaksu tromboza i embolija u dubokim venama i upljinama srca, uz redovno praenje protrombinskog vremena.

ACENTRIAN
(engl. acentric), hromozom ili fragment hromozoma bez centromere. Nedostatak centromere, koja je

neophodna za interakciju hromozoma sa mikrotubulama deobnog vretena, dovodi do gubitka acentrinih elemenata u narednoj elijskoj deobi. Ovo ima tetne posledice jer se gubi odreena koliina genetikog materijala.

ACERVULUS
(engl. brain sand, lat. acervulus), modani pesak; kupinaste kalcifikacije koje se mogu javiti u epifizi i horoidnom pleksusu. Mogu biti od 400 mm do 5 mm i nepravilno su rasporeeni u parenhimu pomenutih organa. Hemijski se sastoje od hidroksiapatita sa malom koliinom stroncijuma. Ova telaca su u tkivu okruena retikularnim i kolagenim mikrofibrilima. Broj acervulusa poveava se sa godinama starosti, pa je mogue da su oni izraz degeneracije elija ovih regiona. Ove nakupine se jasno uoavaju na rendgenskim snimcima glave ukazujui na poloaj epifize. Pomeranje epifize u odnosu na sredinju uzdunu ravan moe ukazivati na ekspanzivan proces unutar lobanjske duplje. Epifiza je u normalnim okolnostima neznatno pomerena ulevo jer je desna modana hemisfera neto ira od leve u nivou epifize.

ACETABULOPLASTIKA
(engl. acetabuloplasty), hirurka intervencija na kuku koja se izvodi u nekim sluajevima urodjenog iaenja kuka. Ona se sastoji od rasecanja dela bedrene kosti iznad aice pomou dleta, radi uvodjenja kalema, kako bi se spustio acetabularni krov koji nedovoljno pokriva jabuicu butne kosti.

ACETABULUM
(engl. acetabulum, lat. acetabulum), aica karline kosti. Sastoji se od dva dela: obodnog, koji predstavlja zglobnu povrinu karline kosti za spoj sa butnom kosti i sredinjeg, izdubljenog i nezglobnog dela, koji se naziva aina jama. Acetabulum odgovara mestu oko kojeg se odigrava proces srastanja tri prvobitno odvojene kosti: bedrene, preponske i sedalne, koje grade karlinu kost odraslog oveka. Naziv je nastao u doba Starog Rima na osnovu slinosti ovog dela karline kosti sa posudom za uvanje sireta koja se zvala acetum.

ACETAT
(engl. acetate), oznaava anjon, so ili estarski oblik siretne kiseline.

ACETILCISTEIN
(engl. acetylcysteine), mukolitik, uzima se oralno ili inhalacijom za leenje bolesti disajnih puteva, ili kao antidot kod trovanja paracetamolom. Neeljena dejstva mogu biti gr bronhija, muka, povraanje i groznica. Preparat: Fluimucil.

ACETIL-CoA
(engl. acetyl-CoA), aktivni oblik koenzima A, koji se sastoji od acetil grupe vezane tiol - estarskom

vezom za koenzim A. Znaajan je uesnik u reakciji citrat sintaze, poetnog stepena u ciklusu trikarboksilnih kiselina (Krebsov ciklus).

ACETILHOLIN
(engl. acetylcholine), hemijsko jedinjenje koje se normalno nalazi u brojnim delovima tela i ima znaajne fizioloke funkcije. Jedan je od nekoliko razliitih medijatora hemijske transmisije sinaptike aktivnosti centralnog nervnog sistema, neuromiine ploe i autonomog nervnog sistema (u ganglijama i postganglijskim vlaknima parasimpatikusa). Acetilholin inaktivira enzim acetilholinesteraza, hidrolitikiom razlaganjem do holina i acetata. Acetilholin nastaje u reakciji holina sa acetil CoA ( v. koenzim A).

ACETILHOLINESTERAZA, AChE
(engl. acetylcholinesterase), enzim acetilholin acetilhidrolaza, EC 3.1.1.7, koji hidrolizuje acetilholin katjon (acetilholin hlorida ili bromida) do acetata i holina. Uglavnom se nalazi u nervnom tkivu (sivoj masi), eritrocitima i skeletnim miiima. Razlikuje se od enzima acetilholin acilhidrolaze, EC 3.1.1.8 ( v. holinesteraza) koji se nalazi u serumu ili plazmi, a potie iz jetre. Acetilholinesterazu inhibiraju brojna jedinjenja, kao to su fizostigmin (ezerin), prostigmin, njen supstrat acetilholin, morfin, citrat i fluorid, kao i brojna organofosfatna jedinjenja. Naziva se i prava, eritrocitna holinesteraza ili holinesteraza tip I.

ACETILSALICILNA KISELINA
(engl. acetylsalicylic acid), v. aspirin.

ACETOACETIL
(engl. acetoacetyl), acil radikal acetosiretne kiseline.

ACETOACETIL-CoA
(engl. acetoace-tyl-CoA), koenzim A tioestra acetosiretne kiseline; jedinjenje koje ima znaajnu ulogu u intermedijernom metabolizmu ugljenih hidrata, masti i proteina. Uestvuje u nizu metabolikih reakcija (npr. u sintezi masnih kiselina u mikroorganizmima, oksidaciji masnih kiselina u jetri, biogenezi steroida i holesterola, pri formiranju ketonskih tela u jetri, pri katabolizmu ketonskih tela u miiima i pri razgradnji aminokiselina).

ACETON
(engl. acetone), hemijsko jedinjenje 2-propanon, dimetilketon, CH3-CO-CH3. Bezbojna, krajnje zapaljiva tenost sa karakteristinim ukusom i mirisom, koja se mea sa vodom. Koristi se kao laboratorijski i industrijski rastvara. Aceton je jedan od tri tzv. ketonska tela, koja se formiraju neenzimskom dekarboksilacijom acetoacetata. Normalno se nalazi u malim koliinama u urinu, a u

znaajnim koliinama u sluaju nekontrolisanog dijabetesa.

ACETONEMIJA
(engl. acetonemia), prisustvo acetona i drugih ketonskih tela u organizmu. Acetonemija se zapaa naroito u eernoj bolesti, sa acidozom, u neuravnoteenom dijabetesu; takodje se sree u detinjstvu tokom mnogih patolokih stanja, bilo infektivnih (naroito crevne infekcije) bilo toksinih (preterano uzimanje okolade, butera), ili kod insuficijencije jetre, ak i one lake, gde se zapaaju uzastopna povraanja, koja se zbog toga zovu acetonina.

ACETONSKA TELA
(engl. ketone bodies), materije kao to su: hydroxibuterna kiselina, acetoacetatna kiselina i aceton. Stvaraju se iz masnih kiselina i tokom metabolizma ugljenih hidrata u jetri, uglavnom u odnosu 78:20:2. Acetoacetat se stvara iz acetil CoA, najveim delom se enzimskim putem pretvara u ketobutirat, a manjim dekarboksilie u aceton. Ketonska tela mogu da koriste miii i modano tkivo kao energetski materijal. Velike koliine ovih materija stvaraju se u toku gladovanja i nekontrolisane eerne bolesti te nastaje metabolika acidoza, kao i nalaz ketonskih tela u krvi i mokrai. v. ketonska tela.

ACETONURIJA
(engl. ketonuria), nalaz ketonskih tela (acetonskih tela) u mokrai to se obicno via kod eerne bolesti.

ACETOSIRETNA KISELINA, AcAcOH


(engl. acetoacetic acid), CH3COCH2COOH, jedinjenje koje pripada tzv. ketonskim telima. Nalazi se u malim koliinama u normalnom urinu, a u poveanim kod osoba sa diabetesom mellitusom (naroito pri ketoacidozi) ili pri gladovanju zbog nepotpune oksidacije masnih kiselina. Naziva se i bketobuterna kiselina. v. ketonska tela.

ACHOR-SMITHOV SINDROM
(engl. Achor-Smith syndrome ), sindrom koga karakteriu poremeena nutricija, perniciozna anemija, pojava sprua i pelagre. Takoe su este dijaree, renalna insuficijencija, muskularna degeneracija, hipohloremina alkaloza i hipokalcemija.

ACIDEMIJA
(engl. acidemia), stanje koje karakterie poveana koncentracija vodonikovih jona u krvi, koji utiu na sniavanje pH krvi ispod 7,35. v. acidoza.

ACIDIFIKACIJA

(engl. acidification), postmortalno sniavanje pH vrednosti u tkivima. Jedna od lenih osobina ( v. lene osobine). Nastaje usled prestanka oksidativnih procesa posle smrti i nagomilavanja kiselih metabolikih produkata.

ACIDOBAZNA RAVNOTEA
(engl. acid-base balance), acidobazni balans; homeostatsko stanje organizma u odnosu na kombinaciju ukupne brzine stvaranja kiselina i baza i njihovog izluivanja iz tela, pri kom pH i sadraj kiselina i baza ostaju na normalnom, fiziolokom nivou. Balans se odrava izmeu koliine ugljene kiseline i bikarbonata u krvi, u odnosu 1:20, a u cilju odravanja koncentracije jona vodonika na konstantnim vrednostima. Koncentraciji jona H+ doprinose i nevolatilne kiseline nastale kao krajnji proizvodi metabolizma proteina. Biljna dijeta generie velike koliine bikarbonata, tako da je i urin alkalan. Svaka promena u odnosu izmeu ugljene kiseline i bikarbonata remeti acido-bazni balans krvi i tkiva i izaziva stanje alkaloze ili acidoze. Kod zdrave osobe pH se odrava u granicama normale pomou puferskih sistema i drugih kontrolnih mehanizama. Meutim, usled razliitih patolokih stanja moe da doe do snienja pH ispod 7,35 kada nastaje acidoza, a ako se povisi iznad 7,45 javlja se alkaloza. Acido-bazni status se izraava pomou pH krvi, PCO2 i razliitih izvedenih merenja. Normalna pH oblast u ekstracelularnoj tenosti iznosi 7,35 - 7,45 (koncentracija H+ jona 36 - 44 nmol/L).

ACIDO-BAZNI DIJAGRAM
(engl. acid-base diagram), grafik kojim se prikazuje veza izmeu acido-baznih parametara (koncentracije HCO3-, pH i PCO2) i omoguava njihovo izraunavanje ako su najmanje dva poznata. Pomou ovog dijagrama prikazuju se sve kombinacije navedenih promenjivih veliina, to omoguava kliniko tumaenje specifinih acidobaznih poremeaja.

ACIDO-BAZNI INDIKATOR
(engl. acid-base indicator), oznaava grupu organskih jedinjenja koja su slabe kiseline (ili slabe baze) u vodenom rastvoru, a koja imaju razliite boje u zavisnosti od toga da li su u obliku slobodnih kiselina (ili slobodnih baza) ili u konjugovanom jonskom obliku. Koriste se za utvrivanje krajnje take pri reakciji neutralizacije izmeu kiselina i baza. Boja im se menja pri uskoj pH oblasti tzv. pKa indikatora. Primeri acido-baznih indikatora su: kongo crveno, metil oran, metil crveno, bromkrezol plavo, fenolftalein, fenol crveno itd.

ACIDOFILIJA
(engl. acidophilia), eozinofilija, osobina odreenih baznih proteinskih grupa da vezuju kisele boje i da se na svetlosnom mikroskopu vide kao ruiaste ili crvene strukture. Takve proteinske grupe nalaze se u jedarcu (nucleolus), u citoplazmi i ekstracelularnom matriksu (kolageni fibrili i dr.).

ACIDOFILNE ELIJE HIPOFIZE, ALFA-ELIJE

(engl. acidophils, lat. cellula acidophilica), ine oko 40% elija prednjeg renja hipofize. Njihove sekretorne granule imaju afinitet prema kiselim (engl. acid) bojama, zbog ega su elije i dobile to ime. Veina ovih elija lui hormon rasta, STH (somatotropni hormon), a manji broj lui mamotropni hormon (prolaktin), koji tokom trudnoe priprema dojku za laktaciju. Kod mukaraca postoji manje mamotropnih elija.

ACIDOFILAN
(engl. acidophilic), koji se lako boji kiselim bojama kao to su eozin, kiseli fuksin i dr. Citoplazma bakterijske elije najbolje se boji kiselim bojama.

ACIDOZA
(engl. acidosis), patoloko stanje u krvi i tkivima izazvano poveanim stvaranjem kiselina ili smanjivanjem alkalne rezerve (smanjenje bikarbonata). Karakterie je poveanje koncentracije vodonikovih jona (smanjenje pH vrednosti). Moe da bude metabolika i respiratorna, kompenzovana i nekompenzovana.

ACIDURIJA
(engl. aciduria), pojava kiseline u urinu usled ishrane bogate proteinima koji su ivotinjskog porekla ili porekla iz voa. Acidurija odraava metabolike acido-bazne poremeaje, npr. metaboliku acidozu, respiratornu acidozu i gubitak kalijuma. Moe da se javi i usled razliitih tipova naslednih aminoacidurija, kaheksije, tekog oboljenja jetre, ketoacidoze itd.

ACIJANOTIAN
(engl. acyanotic), bez cijanoze, v.cijanoza.

ACIKLOVIR
(engl. acyclovir), antivirusni lek koji koi sintezu DNK u elijama zaraenim Herpes virusima, kao i kod Herpes zostera, genitalnog herpesa i herpetikog encefalitisa. Upotrebljava se lokalno u vidu masti ili sistemski u obliku tableta ili intravenskih injekcija. Preparati: Aciklovir, Virocul, Zovirax.

ACILACIJA
(engl. acylation), proces koji ukljuuje supstituciju neke acil grupe u molekulu.

ACILKARNITIN
(engl. acylcarnitine), O-estar karnitina koji posreduje u prenosu acil grupa masnih kiselina iz citoplazme do mitohondrijalnog matriksa zbog oksidacije. Da bi se masne kiseline koje ulaze u elije metabolisale moraju prvo da se aktiviraju. Proces aktivacije sastoji se u reakciji masnih kiselina sa

koenzimom A (CoASH) pri emu nastaje acil koenzim A tioestar (acil masne kiseline CoA). Poto su mitohondrijalne membrane nepropusne za acil CoA tioestre, ovaj proces omoguava karnitin koji funkcionie kao atl unutar mitohondrijalnih membrana. Karnitin prihvata acil grupe masnih kiselina na citoplazmatskoj strani, prenosi acil grupe u obliku acilkarnitina do CoASH u matriksu, pri emu se formira acil masne kiseline CoA, a karnitin se oslobaa. Na slian nain karnitin se koristi i pri transportu acetil grupa iz mitohondrijalnog matriksa do citoplazme, gde se dva ugljenikova ostatka koriste za sintezu masnih kiselina ili holesterola.

ACINUS
(engl. acinus), najmanja strukturno-funkcionalna jedinica nekih organa. A. plua(engl. primary lobule), anatomska jedinica plua distalno od terminalne bronhiole koja obuhvata terminalnu bronhiolu, alveolarne duktuse, alveolarne sakuluse i alveole. U svakom plunom krilu ih ima oko 12.000, a u jednom lobulusu plua oko 200 do 300; a. jetre (engl. acinus of liver), deo jetrinog parenhima koji obuhvata segmente dva susedna portalna lobulusa. U centralnom delu a. nalaze se terminalni interlobularni krvni sudovi, ogranci interlobularne arterije i vene. Tkivo jetre koje se nalazi u neposrednoj blizini krvnih sudova pripada metabolikoj zoni I, a odatle prema centralnoj veni slede zona II i zona III. Metaboliki su najaktivnije elije u zoni I, to se moe pokazati histoenzimolokim metodama.

ACRETIO DENTIS
taloenje stranih materija na zubu (kamenac, konkrementi, ostaci hrane).

ACTH
(engl. adrenocorticotrophic hormone, adrenocorticotrophin), v. adrenokortikotropni hormon.

ACTH ELIJE
(engl. corticotropes, adrenocorticotropes, lat. cellula corticotropica ), poligonalne, ili nepravilno zvezdolike, PAS negativne elije hipofize. Imaju veoma specifinu ultrastrukturu. U obilnoj, svetloj citoplazmi nalaze se specifine sekretorne granule, promera 200 do 250 nm, rasporeene u perifernom delu citoplazme. Na svetlosnom mikroskopu ne mogu se razlikovati pa ih ubrajaju u hromofobne elije, a po drugim osobenostima, sutinski, pripadaju bazofilnim elijama. Ove elije, pored ACTH (adrenokortikotropnog hormona), sintetiu i lipotropine, melanocitno-stimuliui hormon, kao i supstance sline endorfinima.

A-ELIJE PANKREASNIH OSTRVA


(engl. alpha cell, glucagon cell, lat. cellula alpha), ine oko 20% zapremine pankreasnih ostrva i rasporeene su po periferiji ostrva. Poligonalnog su oblika i u njihovoj citoplazmi dominiraju brojne sekretorne granule veliine oko 300 nm. Sekretorne granule se iz elija oslobaaju procesom egzocitoze. Njihov sadraj ini hormon glukagon - antagonist insulina ili pankreasni polipeptid-PP.

Imaju afinitet za soli srebra pa se zato kae da su argirofilne.

ADAKTILIJA
(engl. adactyly), retka razvojna anomalija koju karakterie nedostatak prstiju na rukama i/ili nogama. Ponekad se opisuju i drugi defekti: aglosija-adektilija, oro-akralni sindrom.

ADAMANTINOM
(engl. adamantinoma), maligni tumor vilica nastao od zubnih zametaka. Razara istovremeno i kost i desni. Zbog histoloke slinosti isti naziv je dat i kostnom tumoru golenjae.

ADAMOVA (ADAM) JABUICA


(engl. Adams apple, lat. prominentia laryin-gea ), grkljansko ispupenje koje se prua neposredno potkono du prednjeg predela vrata. Odgovara prednjoj strani grkljana koju najveim delom gradi titasta hrskavica grkljana. Jasno je izraena kod osoba mukog pola.

ADAMS-STOKESOV SINDROM
(engl. Adams Stokes syndrome ), sindrom koji karakteriu simptomi u vidu omaglica, opte malaksalosti i umora, grevi, gubitak svesti i esto iznenadna srana smrt. Tegobe su uzrokovane modanom anemijom usled poremeaja sranog ritma i sprovoenja. Uzroci su mnogobrojni: koronarna bolest i infarkt srca, uroena i steena oboljenja sprovodnog sistema, hirurki zahvati na srcu, intoksikacija lekovima (digitalis), uroene mane srca, infekcije sranog miia.

ADAPTACIJA
(engl. adaptation), prilagoavanje. U senzornoj fiziologiji oznaava fenomen kada senzorni organ smanji reaktivnost ili ak prestaje da registruje draenje (izostanak percepcije), nakon neprekidne ili esto ponavljane stimulacije. Tako npr. receptori za miris u nosu posle nekoliko minuta izloenosti nekom mirisu, adaptiraju se i prestaju da registruju taj miris. Receptori za dodir, mada neto sporije, takoe se adaptiraju i prestaju da primeuju npr. dodir odee. Sindrom opte adaptacije oznaava prilagoavanje celog organizma iznenadnom stresu (naporu), kako bi organizam bio spreman za borbu ili beg. Ovo stanje ukljuuje poveanu aktivnost simpatikusa, pojaano luenje nekih hormona hipofize i nadbubrene lezde, uz adekvatnu reakciju kardiovaskularnog sistema i poveanje energetskog metabolizma.

ADAPTACIJA NA SVETLOST
(engl. light adaptation), smanjena osetljivost fotoreceptora na svetlost posle due izloenosti jakoj svetlosti. Primer adaptacije na svetlost je kada iz bioskopa izaemo na sunevu svetlost - u poetku ceo prizor bljeti i nema jasnih kontrasta izmeu pojedinih delova (jer fotoreceptore podrauju i tamne take; fotoreceptori su veoma osetljivi zbog resintetisanih fotopigmenata usled prethodnog

boravka u mraku - bioskopska sala). Vremenom, na sunevoj svetlosti sve jasnije vidimo, jer se smanjuje koncentracija pigmenata u fotoreceptorima, a samim tim i njihova osetljivost na svetlost. Adaptacija na svetlost traje oko 5 minuta.

ADAPTACIJA NA TAMU
(engl. dark adaptation), poveana osetljivost fotoreceptora na svetlost posle izlaganja tami (boravkom u mraku). Kada posle izlaganja jakoj svetlosti, kao to je ona na plai za vreme leta, uemo u mranu prostoriju, u poetku ne vidimo nita jer je osetljivost fotoreceptora tako slaba da je ne podrauju svetle take. Vremenom se osetljivost fotoreceptora poveava (zbog resinteze fotopigmenata) pa se zapaaju svetle take, vidimo sve jasnije i jasnije. Potpuna adaptacija na tamu traje oko 40 minuta (tada je osetljivost tapia poveana oko 25.000 puta).

ADAPTIRANO MLEKO
(engl. infant formulas), gotovi proizvodi nastali najee na bazi kravljeg mleka i namenjeni ishrani odojadi. Mogu biti teni, u obliku spremnom za upotrebu, koncentrovani i u obliku praha. Sadre neizmenjene ili, ee, izmenjene proteine mleka u odnosu koji se pribliava majinom mleku. Mogu biti obogaeni gvoem, vitaminima A i D. Veina je napravljena tako da u koliini od 150 do 180 ml zadovolji ukupne dnevne potrebe odojeta u svim hranljivim materijama ukljuujui minerale, elektrolite, vitamine. Pored kravljeg mleka kao baza mogu da slue sojini ili drugi proteinski hidrolizati.

ADDISONOVA BOLEST
(engl. Addisons disease, lat. morbus Addisoni ), hipoadrenokorticizam; nastaje zbog nedovoljnog stvaranja kortikosteroidnih hormona u kori nadbubrenih lezda, najee kao rezultat tuberkuloznog ili autoimunog procesa u lezdama. Moe se javiti kao primarna i sekundarna. Primarna A. b. je hronina insuficijencija sinteze adrenokortikalnih hormona, a posebno mineralokortikoida. Sekundarna A. b. je posledica nedovoljnog luenja ACTH iz hipofize. Bolest karakterie opta slabost, tamna prebojenost koe, nizak krvni pritisak. Neophodna je trajna supstitucija hormona.

ADEKVATAN STIMULUS
(engl. stimulus adequate), specifian oblik energije koja deluje na odreeni, na nju osetljiv, receptor i dovodi do karakteristine reakcije.

ADENALGIJA
(engl. adenalgia), bol u predelu limfne lezde.

ADENEKTOMIJA
(engl. adenectomy), hirurko odstranjivanje limfne ili druge lezde (sin. adenoidektomija), v.

hipofizektomija.

ADENIL CIKLAZA
(engl. adenyl cyclase), v. adenilat ciklaza.

ADENILAT CIKLAZA
(engl. adenylate cyclase), ATP pirofosfatliaza ciklizirajua, EC 4.6.1.1, enzim koji pripada rodu liaza i katalizuje reakciju prevoenja ATP-a u ciklini AMP i pirofosfat. Nalazi se u elijskim plazma membranama, a aktiviraju je hormoni (npr. epinefrin, vazopresin, glukagon i kortikotropin) radi stvaranja ciklinog AMP-a koji slui kao znaajan metaboliki regulator. Naziva se i adenil ciklaza.

ADENILAT KINAZA
(engl. adenylate kinase), enzim koji pripada rodu transferaza (ATP:AMP fosfotransferaza, EC 2.7.4.3), a katalizuje reakciju izmeu ATP-a i AMP-a pri emu se stvaraju dva molekula ADP-a. Uglavnom se nalazi u miiima i ima znaajnu ulogu u energetskom metabolizmu. Naziva se i AMP kinaza ili miokinaza.

ADENILNA KISELINA
(engl. adenylic acid), v. adenozin monofosfat.

ADENIN
(engl. adenine), 6-aminopurin, je jedna od purinskih baza koja ulazi u sastav nukelinskih kiselina (DNK i RNK). Nalazi se u adenozinu, AMP-u, ADP-u, ATP-u i ciklinom AMP-u, a u paru sa timinom u DNK i uracilom u RNK.

ADENITIS
(engl. adenitis), opti naziv za zapaljenje lezda. Tako je npr. sijaloadenitis - zapaljenje pljuvanih lezda, limfadenitis - zapaljenje limfnih lezda, hidroadenitis - zapaljenje znojnih lezda itd. Akutno zapaljenje cervikalnih limfnih lezda je znak sekundarne infekcije u usnoj duplji, farinksu ili uhu. arlah moe izazvati akutni cervikalni adenitis kao i infektivna mononukleoza. Uveane limfne lezde na zadnjoj strani vrata, obino su znak infekcije kosmatog dela glave ili ujeda insekta. Inflamacija mezenterinih limfnih lezda prouzrokuje bol koji moe simulirati akutni apendicitis. Mezenterinom adenitisu prethodi virusna respiratorna infekcija, bol je slabije lokalizovan i ne pojaava se u intenzitetu. Generalizovani adenitis se javlja u sifilisu. Leenje se sastoji u antibiotskom leenju primarne infekcije, retko su potrebne incizija i drenaa.

ADENO-

(engl. adeno-), prefiks koji se odnosi na lezdu.

ADENOFLEGMONA
(engl. adenophlegmona), gnojno zapaljenje limfnih lezda koje zahvata vezivno masno periganglinarno tkivo. Adenoflegmona moe biti povrna ili duboka, lokalizovana i ograniena, ili naprotiv, rasuta s mnogobrojnim otvorima kao kod hidro-sadenita. Naroito je teka pri nekim lokalizacijama (retrofaringijalna, duboko potiljana). Nastaje kao posledica gnojnog akutnog adentitisa izazvanog najee virulencijom uzronika ili nepovoljnim optim stanjem bolesnika dijabetes, tuberkuloza, Adisonova (Addison) bolest, alkoholizam.

ADENOGRAFIJA
(engl. adenography), rendgenoloki kontrastni prikaz bilo koje lezdane formacije opacifikacijom njenog parenhima. Postie se direktnim injiciranjem pozitivnog kontrastnog sredstva u parenhim lezde, dovodni (nutritivni) krvni sud ili krvne sudove ako ih je vie, putem katetera uvedenog u arterijski krvni sud ili dovodni limfni sud (limfadenografija).

ADENOGRAM
(engl. adenogram), citoloko ispitivanje limfne lezde koje se koristi u hematologiji. lezda se punktira veoma tankom iglom. Od dobijenog sadraja pravi se razmaz na staklenoj ploici, koji se potom posmatra pod mikroskopom. Adenogram moe da se uradi i uzimanjem iseka limfne lezde ili njenog sadraja hirurkim putem. Adenogram moe biti veoma koristan za razlikovanje pojedinih oboljenja ili tumora limfatinog sistema.

ADENOHIPOFIZA
(engl. adenohypophysis, the anterior lobe of the pitutirary gland), prednji reanj hipofize. Stvara i izluuje tireostimuliui hormon (TSH), adrenokortikotropni hormon (ACTH), gonoadotropnine (FSH i LH), hormon rasta i prolaktin. Sekrecija ovih hormona regulisanja je odgovarajuim oslobaajuim hormonima iz hipotalamusa kao i uzajamnim kontrolnim odnosom sa odgovarajuim hormonima perifernih endokrinih lezda. v. hipofiza.

ADENOHIPOFIZNI HORMONI
(engl. adenohypophyseal hormones), hormoni prednjeg renja hipofize. Tu spadaju: adrenokortikotropni hormon - ACTH, folikulostimuliui hormon - FSH, hormon rasta - STH, luteinizirajui hormon - LH, intersticijum-stimuliui hormon - ICSH, tirotropni hormon - TSH, prolaktin - LTH, lipotropini - LPH i melanocitni stimuliui hormon - MSH.

ADENOIDEKTOMIJA
(engl. adenoidectomy), hirurko odstranjivanje, uklanjanje adenoidne vegetacije ili treeg krajnika.

Trei krajnik se odstranjuje izolovano ili zajedno sa nepanim krajnicima.

ADENOIDNA VEGETACIJA
(engl. adenoid vegetation), adenoid; poveanje volumena mree limfoidnog tkiva, debljine nekoliko milimetara, koje je sastavni deo sluznice nosa i drela, Luschka faringealnog krajnika, izduenog u prednje-zadnjem pravcu i sastavljenog od pet do est jastuastih tvorevina odvojenih dubokim brazdama. Da bi se moglo tvrditi da je u pitanju adenoidna vegetacija, limfoidno tkivo mora da bude patoloko, da prouzrokuje hipertrofiju ili infekciju, ili najee oba nalaza. Adenoidna hipertrofija ometa funkciju disanja kroz nos. v. krajnik

ADENOKARCINOM
(engl. adenocarcinoma), maligni tumor koji nastaje iz elija lezdanog ili sekretornog epitela. Moe da nastane u organima u kojima se normalno nalaze lezdane strukture, kao to su: eludac, creva, pankreas, dojka, materica i drugi organi.

ADENOLIMFOM
(engl. adenolymphoma, papillary cystadenoma lymphomatosum), Wartinov tumor, benigni lezdani tumor koji obino nastaje u parotidnoj lezdi. Sastoji se od dva reda eozinofilnih epitelijalnih elija koje su esto cistine i papilarne i limfoidne strome.

ADENOM
(engl. adenoma), benigni tumor koji nastaje iz epitela lezda. Moe da nastane u organima u kojima se normalno nalaze lezdane strukture, kao to su: dojka, titasta lezda, eludac, pankreas i drugi organi.

ADENOM HIPOFIZE
(engl. hypophyseal adenoma), benigna neoplazma adenohipofize epitelnog porekla; acidofilni a. h., tumor eozinofilnih hromofilnih elija adenohipofize praen gigantizmom i akromegalijom; bazofilni a. h., tumor bazofilnih elija adenohipofize praen Cushingovom boleu; hromofobni a., tumor hromofobnih elija adenohipofize.

ADENOSARKOM
(engl. adenosarcoma ), lezdani tumor praen epitelnom lezdanom benignom proliferacijom i malignom proliferarcijom vezivnog tkiva.

ADENOVIROZA
(engl. adenovirus infection), oboljenje izazvano adenovirusima ( v. adenovirusi) koje se manifestuje

gripoznim sindromom ( v. grip, influenca) ili kao faringokonjuktivna groznica. Karakteriu je umereno poviena teperatura, kataralna inflamacija konjuktiva, sluznice nosa i gue. Tonzile su uveane, ponekad prekrivene nenim fibrinskim eksudatom. U biohumoralnom sindromu nema specifinosti. U serumu su prisutna antitela karakteristina za akutnu adenovirusnu infekciju. v. faringokonjuktivalna groznica.

ADENOVIRUSI
(engl. adenoviruses), porodica DNK virusa veoma rasprostranjena u prirodi, kod ljudi i brojnih vrsta sisara i ptica. Adenovirusi oveka se na osnovu antigene grae dele na 48 serotipova. Rezervoar virusa je samo ovek, a infekcija se prenosi respiratornim putem, direktnim kontaktom i peroralno. Kod ljudi uzrokuju akutne respiratorne infekcije, infekcije prednjeg segmenta oka, limfadenopatije, akutne gastroenteritise, retko i meningoencefalitis.

ADENOZIN 3,5-CIKLINI MONOFOSFAT


(engl. adenosine 3,5-cyclyc mono-phosphate), v. ciklini adenozin monofosfat.

ADENOZIN 3,5-MONOFOSFAT
(engl. adenosine 3,5monophoshate), v. ciklini adenozin monofosfat.

ADENOZIN DEAMINAZA, ADA


(engl. adenosine deaminase), enzim iz roda hidrolaza (adenozin aminohidrolaza, EC 3.5.4.4), koji katalizuje deaminaciju adenozina do inozina i amonijaka i obezbeuje revitalizaciju metabolikog puta purina. Kod nekih osoba sa kombinovanim imunodeficijentnim sindromom postoji deficit ovog enzima.

ADENOZIN DIFOSFAT, ADP


(engl. adenosine diphosphate), nukleotid, adenozin-5-pirofosfat, koji se nalazi u svim elijama, u kojima je ukljuen u energetski metabolizam i druge procese. Struktura ADP-a se predstavlja skraeno sa A-PP, gde A oznaava ostatak adenozin nukleozida, P je fosfatna grupa, oznaava visokoenergetsku fosfatnu vezu, a- -oznaava estarsku vezu ostatka adenozin monofosata (AMP). Hidrolizom visokoenergetske veze nastaje AMP i neorganski fosfat. ADP nastaje hidrolizom adenozin trifosfata (ATP) u brojnim biohemijskim procesima. ADP se takoe stvara pri regeneraciji ATP-a iz AMP-a u reakciji koju katalizuje enzim AMP kinaza. ADP se prevodi u ATP prvenstveno u ciklusu trikarboksilnih kiselina (ciklus limunske kiseline, Krebsov ciklus) i u procesu oksidativne fosforilacije. ADP je aktivator enzima 6-fosfofruktokinaze i izocitrat dehidrogenaze, to znai da njegova koncentracija regulie proces glikolize i ciklus limunske kiseline.

ADENOZIN MONOFOSFAT, AMP

(engl. adenosine monophosphate), nukleotid, adenozin-5 -fosfat, koji se nalazi u svim elijama, gde je ukljuen u energetski metabolizam i druge procese. Kao efektor regulie aktivnost enzima fosfofruktokinaze i glikogen fosforilaze, koje su ukljuene u metabolizam glukoze. Takoe se naziva i adenilna kiselina.

ADENOZIN TRIFOSFAT, ATP


(engl. adenosine triphosphate), nukleotid, adenozin-5l-trifosfat, koji se nalazi u svim elijama, gde je odgovoran za celokupnu energiju. Njegova struktura se predstavlja skraeno kao A-PPP, gde A oznaava ostatak adenozin nukleozida, P je fosfatna grupa, oznaava visokoenergetsku fosfatnu vezu, a - predstavlja estarsku vezu adenozin monofosfatnog (AMP) dela. Hidrolizom terminalne veze nastaju adenozin difosfat (ADP) i neorganski fosfat (Pi). Hidrolizom unutranje veze nastaju AMP i neorganski pirofosfat (PPi). ATP obezbeuje energiju za sinteze, kontrakciju miia, aktivni transport molekula i jona kroz elijske membrane nasuprot koncentracionom gradijentu. Najvea koliina ATPa se stvara iz ADP-a u ciklusu trikarboksilnih kiselina i pri oksidativnoj fosforilaciji. Izvesna koliina se stvara i u glikolizi.

ADENOZIN TRIFOSFATAZA, ATP-aza


(engl. adenosine triphosphatase), ATP fosfohidrolaza, EC 3.6.1.3, enzim iz roda hidrolaza koji katalizuje reakciju hidrolize ATP-a do ADP-a i ortofosfata. U ovoj reakciji se oslobaa energija koja se koristi za elijsku aktivnost pri miinim kontrakcijama, odravanju koncentracionog gradijenta, transporta molekula kroz elijske membrane, regulaciju koncentracije kalcijuma. Naziva se i adenilpirofosfataza i miozin (enzim koji se nalazi u miiu).

ADENOZIN, A
(engl. adenosine), 6-amino-9-b-D-ribofuranozil-9H-purin, nukleozid koji se sastoji od adenina i riboze.

ADH
(engl. ADH), 1. v. antidiuretiki hormon; 2. ADH(engl. alcohol dehydrogenase), v. alkohol dehidrogenaza.

ADHEZIJA
(engl. adhesion), 1. konglutinacija, proces adherencije ili spajanja dve povrine ili delova koje su inae normalno razdvojene, posebno suprotnih strana rane. Proces zarastanja rana, posebno primarno istih (npr. hirurke) zapoinje prilepljivanjem suprotnih strana aktivnou fibroblasta dok na povrini migriraju epitelne elije i zatvaraju defekt;

2. u mnoini - adhezije, inflamatorni produkti priraslice, trake koje spajaju susedne serozne povrine, a mogu dovesti do mehanike obstrukcije pasae kroz gastrointestinalni trakt kada se vijuga creva presavije preko priraslice kao arav preko konopca. Priraslice su uglavnom sainjene od vezivnog tkiva, i mogu biti uroene (kongenitalne), ili steene (kao neizbena posledica operativnih zahvata). Primarne adhezije, zarastanje per primam intentionem; sekundarne adhezije , zarastanje per secundam intentionem. Najee ne izazivaju nikakve smetnje, osim to priinjavaju tekou pri novim operativnim zahvatima. Ree mogu izazvati bolove tipa titanja i paljenja, posebno pri promeni vremena, a nekada, u sklopu drugih faktora mogu biti uzronik formiranja crevne prepreke ( v. ileus).

ADHEZIV
(engl. adhesive), supstanca koja za sebe vezuje drugu supstancu (deluje kao lepak). Adhezija je fenomen privlaenja izmeu dodirnih povrina dvaju tela. Sile privlaenja prouzrokovane su elektromagnetnim interakcijama koje su posledica fluktuacija u raspodeli elektrona u molekulima suoenih povrina.

ADHEZIVNI KAPSULITIS
(engl. frozen shoulder ), retraktilni kapsulitis, bolni oblik periartritisa ramena sa vrlo ogranienim pokretima zbog fibroze i retrakcije zglobne kapsule izazvane refleksnim neurotrofikim poremeajima. esto nastaje posle povrede ramena, moe da prati hemiplegije i akutni infarkt miokarda ili da se javi posle hirurkih intervencija u grudnom kou. Bol moe da traje nedeljama i mesecima.

ADHEZIVNI MOLEKULI
(engl. adhesive molecules), posebni molekuli koji omoguavaju specifinu adheziju (vezivanje) elija sa drugim elijama ili za vanelijsku osnovu to je glavna komponenta mnogih biolokih procesa kao to su: razvoj embriona (zaetak ivog bia), obnova oteenog tkiva, imuni i zapaljenski odgovor organizma. Da bi ovaj proces mogao da se odvija neophodni su tzv. integrini. To su belanevine, ima ih oko 30 strukturno homogenih (identinih). Jedan deo integrina se nalazi na povrini elije i slui za vezivanje odgovarajuih materija iz okoline elije, a drugi deo nalazi se u telu elije i ima sposobnost da utie na aktivnost elijskog skeleta. Integrini tako koordiniraju dejstva ekstraelijskih uticaja i unutarelijskih struktura. Prva grupa integrina su b1 integrini koji se nalaze na limfocitima i nekim drugim elijama organizma. Oni omoguavaju vezivanje limfocita i leukocita na mestu zapaljenja. Integrini iz grupe b2 nalaze se na raznim vrstama leukocita i omoguavaju njihove brojne funkcije kao to je vezivanje za druge elije imunog sistema i za elije koje oblau krvne sudove sa unutranje strane (endotelne elije). Ukoliko postoji deficit ovih integrina bolesnici boluju od tekih bakterijskih i gljivinih infekcija. Pored navedenih, postoje i integrini grupe b3 koji takoe imaju znaajna i raznovrsna dejstva u organizmu oveka. Druga vrsta adhezivnih molekula, koja u imunolokom sistemu oveka igra veoma vanu ulogu, su selektini. To su takoe belanevine koje se nalaze u i na odreenim elijama, a znaajno utiu na vezivanje belih krvnih zrnaca na elije koje oblau unutranjost krvnih sudova i na taj nain reguliu dolazak leukocita na mesto gde se odigrava

zapaljenski proces. Ukoliko funkcija selektina nije odgovarajua onda je smanjena odbrambena sposobnost organizma od infekcije bakterijama, ali je bitno smanjen i imunoloki odgovor organizma na ulazak stranih antigena. Postoje tri vrste selektina, i to: L, E i P. L-selektin postoji na skoro svim belim krvnim zrncima. E-selektin se nalazi na elijama endotela krvnih sudova, dok se P-selektin prevashodno nalazi na krvnim ploicama, ali su znaajne koliine ovog selektina naene i na endotelnim elijama. Postoje i druge vrste adhezivnih molekula koji omoguavaju vezivanje i uzajamno dejstvo izmeu pojedinih elija u organizmu oveka. Jedan takav molekul je ICAM-1 (intercellular adhesive molecul) tj. molekul koji omoguava vezivanje i saradnju meu elijama a oznaen je i brojem 1 (jedan).

ADIJEV SINDROM
(engl. Adies syndrome ), nervni poremeaj koji karakteriu ugaeni miini refleksi na donjim udovima i, esto, jednostrano oteenje pokretljivosti zenice. Adijev sindrom nije od veeg znaaja i ne progredira. Ponekad je udruen s drugim nervnim anomalijama ( v. pupilarni sindrom).

ADINAMIJA
(engl. adynamia), smanjenje ili potpuni gubitak normalne vitalnosti.

ADIPOSOGENITALNI SINDROM
(engl. adiposogenital syndrome), v. Frhlichov sindrom.

ADIPOZNE ELIJE
(engl. adipose cells, lat. lipocytus), elije masnog tkiva. elije belog masnog tkiva mogu biti veliine i do 100 m. Imaju centralno postavljenu ogromnu masnu kap, za razliku od elija mrkog masnog tkiva koje su znatno manje i imaju difuzno rasporeene sitne masne kapljice u citoplazmi. Obe vrste se karakteriu obiljem mitohondrija i glatkog endoplazminog retikuluma. A. . mrkog masnog tkiva su bogatije inervisane od elija belog masnog tkiva. Pod dejstvom kateholamina nastaje brza lipoliza (razlaganje masnih materija) i u krv se ubacuju masne kiseline kao energetski materijal npr. tokom nekog stresnog stanja.

ADIPOZNO TKIVO
(engl. adipose tissue, lat. textus adiposus), specijalizovano vezivno tkivo. Kod normalno uhranjenih mukaraca ini oko 15 do 20% telesne teine, a kod ena 20 do 25%. U organizmu odrasle osobe nalazi se preteno tzv. belo masno tkivo, a u znatno manjoj koliini i mrko masno tkivo. Ove dve podvrste masnog tkiva imaju svoje morfoloke i funkcionalne specifinosti. Mrko masno tkivo se u veoj koliini nalazi kod novoroenadi i ivotinja prezimara i ima veu ulogu u regulaciji telesne tempereture. Obe vrste su bogato vaskularizovane i inervisane. Imaju veoma vanu ulogu u metabolizmu i u zatiti organa oko kojih se nalaze. Najvaniji funkcionalni tipovi belog masnog tkiva su: a) masno tkivo koje deponuje masti kao rezervni hranljivi materijal, za brzu produkciju energije. Tu spada masno tkivo koe, mezenterijuma, omentuma i retroperitoneuma; b) strukturno masno tkivo

ima ulogu elastinog jastueta (amortizera), u cilju mehanike potpore i zatite. Tu osobinu ima posebno masno tkivo u orbiti oka, zglobovima, dlanovima i tabanima. Masna tkiva su pod uticajem polnih i drugih hormona.

ADIPSIJA
(engl. adipsia), odsustvo ei.

ADISONOVA ANEMIJA
(engl. Addisons anemy), v. perniciozna anemija.

ADITUS
(engl. opening, inlet, lat. aditus), otvor ili ulaz u neku od telesnih upljina ili prostora, kotanih ili mekotkivnih. A. ad antrum(engl. o. of antrum), nepravilan otvor na zadnjem zidu bubne duplje preko kojeg komuniciraju bubna duplja i upljina mastoidnog nastavka slepoone kosti; a. orbite (engl. orbital aperture ), etvrtasti kotani otvor one duplje oko kojeg su rasporeeni mekotkivni delovi oka, oni kapci i konjuktiva.

ADIUREZNI HORMON
(engl. antidiuretic hormone, ADH), stvara se u hipotalamusu i deponuje u neurohipofizi, odakle se, po potrebi, osobaa u cirkulaciju. Podstie resorpciju vode u bubrezima, ime smanjuje veliinu diureze uvajui telesnu vodu. Vasopresin takoe dovodi do konstrikcije krvnih sudova. ADH je neophodan kao supstitucija u leenju diabetesa insipidusa.

ADJUVANTNA TERAPIJA
(engl. adjuvant therapy), primena citotoksinih lekova posle operativnog uklanjanja tumora ili posle radioterapije primarnih tumora. Koristi se kad postoji visok rizik od mikrometastaza, radi unitenja sekundarnih tumora. v. neoadjuvantna terapija.

ADJUVANTNI ARTRITIS
(engl. adjuvant arthritis), eksperimentalni, hronini, erozivni artritis, izazvan lokalnim injiciranjem bakterijske komponente sa adjuvansom. Npr. adjuvantni artritis pacova izazvan injiciranjem Freundovog kompletnog adjuvansa u vodenoj ili uljanoj sredini koja sadri Mycobacterim TBC.

ADOLESCENCIJA
(engl. youth, adolescence), mladalatvo, period ivota izmeu puberteta i prestanka rasta i razvoja. U naem podneblju traje izmeu 16-te godine kod devojaka i 18-te i 20-te godine kod mladia.

ADOLESCENT
(engl. youngster), osoba u ivotnom periodu adolescencije.

ADP
v. adenozin difosfat.

ADP/ATP ODNOS
(engl. ADP/ATP ratio ), mera fosfatnog potencijala. Ovaj odnos je znaajan za regulaciju elijskog metabolizma koji omoguava oksidativnu fosforilaciju i formiranje ATP-a, ili utroak ATP-a u biosintezama npr. glikogena i triacilglicerola.

ADRENALEKTOMIJA
(engl. adrenalectomy), hirurka intervencija kojom se delimino ili potpuno odstranjuje nadbubrena lezda, v. suprarenalektomija.

ADRENALIN, A
(engl. adrenalin, epinephrine ), glavni hormon koji se stvara u sri nadbubrene lezde i sekretuje se u krv zajedno sa noradrenalinom (NA), posle stimulacije preganglijskih simpatikih nerava za ovu lezdu. Cirkuliui A i NA imaju isti uticaj na razliite organe kao i direktna simpatika stimulacija, samo je njihovo trajanje znatno due. Pored toga razlika je i u znaajnije veem uticaju A na srce (breceptori) i metabolizam (glikogenoliza u jetri i miiima). Adrenalin pojaava i ubrzava rad srca, ubrzava i produbljuje disanje, pojaava kontrakcije miia, dovodi do konstrikcije krvnih sudova (bledilo), poveava arterijski krvni pritisak, ubrzava metabolizam eera. v. kateholamini, v. epinefrin.

ADRENALNA LEZDA
(engl. adrenal gland), v. nadbubrena lezda.

ADRENERGIKA NERVNA VLAKNA


(engl. adrenergic nerve fibers ), eferentna, nemijelinizovana (amijelinska) nervna vlakna, iz ijih se terminala oslobaa noradrenalin. U ovu grupu spadaju sva postganglijska nervna vlakna simpatikog nervnog sistema. Oslobaanje noradrenalina indukuje odgovor glatkih miinih elija i/ili lezdanih elija. Adrenergika nervna vlakna se lako raspoznaju na elektronskom mikroskopu posle impregnacije srebrom ili fluorescentnim tehnikama.

ADRENERGIKI

(engl. adrenergic ), opisuje nervna vlakna koja oslobaaju noradrenalin kao neurotransmiter. Uporediti sa holinergiki.

ADRENOGENITALNI SINDROM
(engl. adrenogenital syndrome ), hormonski poremeaj koga karakteriu kongenitalna adrenalna hiperplazija i abnormalna produkcija steroida u kori nadbubrenih lezda usled genetske izmenjenosti. Moe da uzrokuje maskulinizaciju kod devojica, prerani pubertet kod deaka i adrenokortikalnu insuficijenciju ( v. Adisonova bolest) kod oba pola. Nain nasleivanja je najverovatnije autosomno recesivni. Naziva se jo i suprarenalni genitalni sindrom. Lei se doivotno steroidnim hormonima. v. kongenitalna adrenalna hiperplazija.

ADRENOKORTIKOTROPNI HORMON - RILIZING FAKTOR


(engl. adrenocorticotropic hormone-releasing factor), v. kortikotropin-rilizing faktor.

ADRENOKORTIKOTROPNI HORMON, ACTH


(engl. adrenocorticotropic hormone, adrenocorticotrophin ), polipeptidni hormon koji se sastoji od jednog lanca, a stvara se u prednjem renju hipofize ( v. adenohipofiza). Glavni je regulator adrenokortikalne aktivnosti. Vezuje se za receptore na povrini adreno-kortikalnih elija i u procesima posredovanim ciklinim AMP-om stimulie sintezu kortikosteroida iz holesterola. Izluivanje ACTH kontrolie kortikotropin-rilizing faktor, koji lui hipotalamus kao odgovor na niske koncentracije kortizola i stres. U skladu sa cirkadijalnim ritmom, ACTH je najvii rano ujutro, a koncentracija mu se smanjuje u kasnim popodnevnim i ranim veernjim asovima. Poviene koncentracije se nalaze kod Adisonovog oboljenja, kongenitalne adrenalne hiperplazije, bilateralne adrenalektomije, ektopinih ACTH-sekretujuih tumora, stresa, elektrook terapije, hipoglikemije i pri hirukim zahvatima. Koncentracija ACTH se sniava kod karcinoma nadbubrega i panhipopituitarizma. ACTH se odreuje u plazmi primenom radioimuno- i enzimskih imuno-testova. Zbog cirkadijalnog ritma koncentracija ACTH, uzorci moraju da se sakupljaju u za to predvieno vreme, a da bi se spreilo razlaganje ACTH pod uticajem plazma proteaza, uzorci moraju da se dre na 4 oC i da se to pre analiziraju.

ADRENORECEPTORI
(engl. adrenergic receptors, adrenoceptors ), membranski receptori putem kojih simpatika stimulacija izaziva ekscitaciju ili inhibiciju funkcije raznih organa. Postoje dve glavne grupe ovih receptora oznaenih kao a i b, kao i njihove podgrupe: a1, a2, b1 i b2. Distribucija ovih receptora je veoma razliita po organima tako da uticaj endogeno osloboenih adrenalina i noradrenalina zavisi od njihovog rasporeda i meusobnog odnosa.

ADSORBENT
(engl. adsorbent), agens koji privlai druge materijale ili estice na svoju povrinu. U

hromatografiji, adsorbent je potporni medijum na koji se nanosi smesa rastvorenih molekula ili estica. Nepoznate supstance se razdvajaju na svoje komponente na osnovu razliitih brzina pokretljivosti na medijumu ili kroz njega.

ADSORBOVATI
(engl. adsorbing), izvriti adsorpciju.

ADSORPCIJA
(engl. adsorption), 1. vezivanje jedne supstance za povrinu druge, fenomen koji se ispoljava nastankom tankog sloja (opne debljine nekoliko meumolekulskih slojeva) jedne supstance na povrini druge supstance. Moe biti hemijska, to znai da se adsorbovana supstanca dri na povrini druge pomou hemijskih veza, usled kojih joj se menja struktura (npr. vodonik se hemijski adsorbuje u obliku slobodnih atoma), ili fizika, ako se u procesu adsorpcije supstanca dri na povrini adsorbenta slabim vezama (npr. Van der Waalsovim silama) bez promene hemijske strukture adsorbovanih molekula. 2. pripajanje virusa na membranu elije preko specifinih veza na povrini elije (receptori) i virusa (antireceptori). elijski receptori su najee glikoptoteini i samo one elije koje ih poseduju osetljive su na virusnu infekciju.

ADSORPCIONA HROMATOGRAFIJA
(engl. adsorption chromatography ), hromatografija pomou koje se hemijska smesa razdvaja prolaenjem kroz adsorbent. Poto razliita jedinjenja iz smee imaju razliite afinitete za adsorbent, kreu se razliitim brzinama. Kao adsorbenti se najee koriste silikagel, aluminijum i magnezijum, ali i diatomejska zemlja, saharoza i ugalj. Adsorpciona hromatografija moe da se izvoditi na koloni, tankom sloju i papiru. Pomou ove vrste hromatografije najee se razdvajaju steroli, karotinoidi, lipidi i vitamini. v. hromatografija.

ADSTRINGENSI
(engl. astringents), supstance koje smeuravaju elije sluznica zbog povrne precipitacije proteina: borna kiselina i boraks, bizmut-subgalat, cink-oksid i dr. Koriste se za smanjivanje zapaljenja i smanjivanje krvarenja u malim povredama sluznica. Upotrebljavaju se kao rastvori za ispiranje usta, tablete za sisanje (pastile), ili kapi za oi.

ADUKCIJA
(engl. adduction, lat. adductio), pokret pri kome se deo tela, ekstremitet ili deo ekstremiteta primie zamiljenoj sredinjoj ravni. Kada je re o pokretu ekstremiteta, onda se misli na primicanje ka sredinjoj uzdunoj ravni tela. Kada je re o aci ili stopalu, onda se misli na primicanje ka sredinjoj uzdunoj ravni koja se prua du srednjeg (treeg) prsta. Kada je re o pokretu one

jabuice, onda se misli na pokret u okviru kojeg se ona jabuica pomera unutra u odnosu na sredinju uzdunu ravan. Miii koji vre adukciju zovu se aduktori (primicai). Neki od njih su i u nomenklaturi oznaeni ovim terminom, npr. miii primicai buta koji primiu donje udove prema osovini tela. Pokreti adukcije su naroito vani u ramenom zglobu i u zglobu kuka. Pojam adukcija je suprotan pojmu abdukcija.

ADULTNI HEMOGLOBIN
(engl. adult hemoglobin), hemoglobin koji se normalno nalazi u krvi odraslih osoba. Sastoji se od hemoglobina A (90 - 96%), hemoglobina A 2 (oko 2,5 - 3,6%), hemoglobina F (manje od 2,5%), hemoglobina A1a (0,2%), hemoglobina A1b (0,5%) i A1c (4,0%). v. hemoglobin.

ADVENTICIJA
(engl. adventitia, lat. tunica andventitia), spoljanji omota (sloj) raznih upljih organa. Izgraena je od rastresitog vezivnog tkiva, koje povezuje dati organ sa okolnim strukturama. Sadri krvne i limfne sudove (vasa vasorum) i nerve. esto izmeu ostalih elemenata sadri i manju ili veu koliinu masnog tkiva.

ADVENTICIJALNE ELIJE
(engl. adventitial cells), relativno malo diferentovane elije, koje se nalaze nepravilno rasporeene du krvnih kapilara i venula. Predstavljaju mezenhimalnu rezervu u odraslom organizmu. Poznate su po starom imenu periciti. Mogu se diferentovati u itav niz raznih elija kao to su: endotelne elije krvnih sudova, glatke miine elije, fibroblasti, masne elije, retikularne elije itd.

AER(engl. aero-), u vezi sa vazduhom, kiseonikom.

AEROB
(engl. aerobe), bakterija koja zahteva molekularni kiseonik za ivot. Energiju ostvaruje respiracijom, pri kojoj je krajnji primalac elektrona molekularni kiseonik koji biva redukovan u H2O. Poseduje enzim superoksid - dismutazu koja je titi od dejstva toksinog superoksid-anjona (O2-). Striktno aerobne bakterije su npr. Pseudomonas aeruginosa i Micrococcus sp.

AEROBAN
(engl. aerobic), 1. oznaava prisustvo molekularnog kiseonika u atmosferskoj koncentraciji; 2. rast jedino mogu u prisustvu molekulskog kiseonika obezbeivanjem energije iz oksidacinog procesa, korienjem molekulskog kiseonika kao krajnjeg elektronskog akceptora.

AEROBIK
(engl. aerobic), u prisustvu kiseonika; 1. aerobno vebanje (engl. aerobic exercise ), ritmiko, dinamiko vebanje manjeg do srednjeg intenziteta koje ukljuuje velike miine grupe i pri kome se resinteza energijom bogatih jedinjenja obavlja u prisustvu kiseonika. Ovakvo vebanje se preporuuje u prevenciji masovnih hroninih nezaraznih bolesti: eerne bolesti, ishemijske bolesti srca, gojaznosti i pojedinih karcinoma. Primer su tranje, brzo hodanje, plivanje, jazz gimnastika; 2. u svakodnevnom govoru pod ovim terminom podrazumeva se niz gimnastikih vebi koje se izvode uz muziku.

AEROBNA RESPIRACIJA
(engl. aerobic respiration), kod nje se koristi kiseonik za proizvodnju energije.

AERODONTALGIJA
(engl. aerodontalgia), zubobolja koja nastaje kao posledica snienog atmosferskog pritiska, najee kod avioletaa i radnika u dekompresionim komorama. Uzrok njenog nastanka je ekspanzija vazduha u upljine maksilarnih sinusa. Naziva se jo i aeroodontalgija i aeroodontodinija. Simptomi su slini onima kod sinusitisa.

AEROFAGIJA
(engl. aerophagy ), prekomerno gutanje vazduha. Najvei deo progutanog vazduha se izbacuje kroz rektum (flatulencija), zatim se ispoljava podrigivanjem, sindromom velikog vazdunog mehura u elucu, sindromom leve fleksure kolona.

AEROPATIJA
(engl. aeropathy ), bolesno stanje koje nastaje prilikom promena atmosferskog pritiska, npr. dekompresiona bolest.

AEROSOL
(engl. aerosol), suspenzija vrlo sitnih kapljica tenosti (oko 0,001 mm u preniku) ili vrstih estica u vazduhu ili drugom gasu u vidu fine magle. Pojedini lekovi u obliku aerosola primenjuju se preko doziranog inhalatora ili aparata za inhalaciju. Najee se koriste za leenje opstrukcije protoku vazduha u disajnim putevima npr., za leenje bronhijalne astme i drugih bolesti disajnih puteva. Uzimaju se udisanjem iz specijalnih boica ili aparata, u kojima se rastvor ili praak nalaze pod pritiskom.

AEROTERAPIJA

(engl. aerotherapy ), leenje vazduhom; unoenje u organizam dispergovanih estica lekovitih supstancija (aerosola) inhaliranjem. Aerosol je aerodisperzni sistem koji sadri dispergovane (rasprene) estice. Za leenje se koristi prirodni aerosol - morski, umski, planinski i vetaki, koji se dobija rasprivanjem lekovitih supstancija ultrazvukom ili komprimovanim vazduhom kiseonikom, meavinom vazduha i kiseonika ili vodenom parom. Aerosol u prvom redu deluje lokalno - na respiratorni trakt i koristi se za leenje rinitisa, sinuzitisa, faringitisa, laringitisa, bronhitisa, bronhijalne astme, bronhiektazija. Takoe deluje i humoralno, budui da se u sluzokoi disajnih puteva i alveolama resorbuje i prelazi u limfu i krv. U obliku aerosola unose se lekovi (bronhodilatatori, ekspektoransi, antialergici, antibiotici, kortikosteroidi), mineralna, morska i obina voda i fizioloki rastvor, zatim razna ulja biljnog i ivotinjskog porekla. Inhaliranje vode i fiziolokog rastvora u obliku aerosola deluju mukolitiki i poboljavaju funkciju cilijarnog aparata, a uljane supstancije deluju zatitno na sluzokou. Leenje jonizovanim vazduhom, koji se dobija pomou specijalnih ureaja aerojonizatora, naziva se aerojonoterapijom. Aerojoni se u organizam unose udisanjem i deluju neurorefleksno i humoralno. Negativni aerojoni deluju biopozitivno pa se koriste za leenje i profilaksu.

AFAKIJA
(engl. aphakia), nepostojanje soiva u oku. Postoperativna a. , hirurki uklonjeno soivo usled zamuenja (katarakte); traumatska a. , usled traume soivo je iza lo kroz otvor na rani ili potonulo u staklasto telo (luksacija soiva).

AFAZIJA
(engl. aphasia), gubitak ili poremeaj razumevanja i upotrebe govornih i pisanih simbola govora. Nastaje oteenjem leve hemisfere velikog mozga kod denjaka. Ovaj odnos izmedju afazije i lokalizovane unilateralne modane lezije razlikuje je od ostalih govornih smetnji. Kod osoba koje su govorile normalno afazija se ispoljava poremeajima izgovara i razumevanja napisanog ili izgovorenog teksta, a treba iskluiti poremeaj govora u sluaju opte demencije ili kod oteenja receptivnih funkcija (vid-sluh), kao i funkcije formacije. Afaziju karakterie teko izgovaranje glagola, mutavost, dok test imenovanja predmeta otkriva osnovnu smetnju - nedostatak rei. U toku pokazivanja uobiajenih predmeta afazina osoba ne moe da kae njihov taan naziv, bilo da je nesposobna da izgovori ili napie ili pak vri zamenu rei, deformie ih ili ak stvara nove simbole i kovanice.

AFEBRILAN
(engl. afebrile, without fever), bez poviene telesne temperature (medikolatinski sine febri); zdrav ili bolestan koji u toku svoje bolesti nema povienu telesnu temperaturu, tj. ima normalnu telesnu temperaturu, ili, pak, ima afebrilne faze odnosno periode u toku svoje bolesti ili u toku dana (obino pre podne) nema povienu telesnu temperaturu (tzv. cirkadijalni ritam bolesti). Kada se pacijentu izmeri telesna temperatura medicinskim termometrom (najee dranim pod pazuhom pet minuta, tzv. aksilarna temperatura), pa se konstatuje da telesna temperatura nije poviena (normalna telesna temperatura pod pazuhom je do 37oC), onda se medicinskim jezikom kae da je pacijent afebrilan. Afebrilno odoje je ono kome telesna temperatura merena u maru pet minuta, tzv. rektalna

temperatura, ne prelazi 37,8oC (odojadi se uvek meri temperatura u maru, jer je verodostojnija, blia realnoj srednjoj telesnoj temperaturi, a povrinska temperatura koe u odojadi je varijabilna zbog nezrelog mehanizma termoregulacije, zavisi od okolne temperature i u vezi je sa uzimanjem hrane, kupanjem i dr.). v. afebrilno, afebrilnost.

AFEBRILNOST
(engl. afebrile, without fever), stanje, zdravo ili bolesno, kada nije poviena telesna temperatura. Afebrilnost je stanje suprotno febrilnosti (poviena telesna temperatura razliitog stepena i varijabilnosti) to je jedan od najznaajnijih pokazatelja u dijagnostici i proceni terapijskog efekta. Zato afebrilnost u bolesti (postojanje simptoma i znakova oboljenja) treba shvatiti kao pojam u sferi egzaktne medicine i proveravati merenjem telesne temperature vie puta u toku dana. Naime, mnogi ljudi ne oseaju da imaju povienu telesnu temperaturu pa je i ne mere, ili nemaju naviku da mere telesnu temperaturu, ili u kui nemaju medicinski termometar. Suprotno tome, neki pacijenti, navodno, oseaju povienu telesnu temperaturu, a realno je nemaju kada se izmeri. v. afebrilan, afebrilno.

AFEKT
(engl. affect), podsticaj koji pobuuje oseanja i utie na njih. Vezan je za duboke, nagonske slojeve linosti i odatle utie na celokupnu sferu oseaja. Po psihoanalitikim shvatanjima, osnovni je konstituent emocije. Gubitak afektivnosti kao simptom esto prethodi teim psihiikm poremeajima. Ponekad snano i kratkotrajno zahvata celokupnu linost i dovodi do gubitka kontrole nad ponaanjem (npr. povreda ili ubistvo u afektu).

AFEKTIVNA KARENCA
(engl. affective lack), odsustvo izvesnih faktora neophodnih za razvoj ovekove afektivnosti i linosti uopte. Posledice afektivnih nedostataka na psihiku ravnoteu vrlo su teke i ispoljavaju se ve od prve godine ivota, poto je psihiiki razvoj deteta uslovljen njegovim afektivnim ivotom.

AFERENS
(engl. afferent, lat. afferens ), oznaava dovodni tok, tok usmeren ka sredinjoj strukturi ili centru. Dovodni tok se esto odnosi na senzitivne ili ulne nerve koji sprovode impulse od periferno postavljenih receptora ka centralnom nervnom sistemu. Takoe, dovodni tok se moe odnositi i na venske krvne sudove koji odvode krv od tkiva ili organa ka srcu. Pojam aferens je suprotan pojmu eferens.

AFERENTAN
(engl. afferent), koji vodi unutra; 1. svi senzorni nervi tj. nervi koji sprovode impulse od senzornih organa (receptora) do kimene modine ili mozga; 2. dovodni krvni sudovi u kapilarnu mreu ili limfni sudovi koji ulaze u limfni vor. Uporediti sa

eferentan.

AFERENTNE ARTERIOLE
(engl. afferent arterioles, lat. arteriola glomerularis afferens ), lateralni ogranci interlobularnih arterija bubrega, koje dovode krv u renalne korpuskule. U samim korpuskulima ove arteriole dele se u glomerularne kapilare. U preglomerularnom segmentu, u srednjem sloju zida, umesto glatkih miinih elija nalaze se tzv. jukstaglomerularne elije koje lue renin. U ovim arteriolama vladaju specijalni hemodinamski uslovi, koji obezbeuju ultrafiltraciju krvne plazme kroz filtracionu membranu glomerula.

AFEREZA
(engl. apheresis ), procedura kojom se selektivno iz krvi privremeno odstranjuje jedna ili vie komponenti, a ostatak krvi se reinfundira, tj. vraa donoru. Primenjuje se u leenju raznih stanja, ali i za dobijanje komponenti krvi za leenje bolesnika ili za istraivanje. v. leukafereza, plazmafereza, trombocitofereza.

AFIBRINOGENEMIJA
(engl. afibrinogenaemia), relativni nedostatak ili odsustvo fibrinogena u krvi. Moe da bude nasledno oboljenje. Steena afibrinogenemija se, npr., javlja u diseminovanoj intravaskulnoj koagulaciji (DIK).

AFINITET
(engl. affinity), osobina leka da se vee za receptor na elijama u organima na koje deluje.

AFINITETNA HROMATOGRAFIJA
(engl. affinity chromatography ), bilo koja vrsta hromatografije putem kojom se komponente iz uzorka razdvajaju na osnovu hemijskog afiniteta za supstance, kao to je vezivanje proteina ili imunoglobulina, i koje se imobilizuju na nekom inertnom supstratu i formiraju reverzibilne, nekovalentne veze sa molekulima iz uzorka.

AFLATOKSIN
(engl. aflatoxin), kancerogeni mikotoksin (za hepatocelularni karcinom jetre) koji produkuju neke vrste roda Aspergillus (najee Aspergillus flavus). esto se nalazi u zrnima raznih itarica, graka, pasulja i kikirikija. Ovaj toksin kod oveka izaziva halucinacije i oteenja jetre i bubrega.

AFONIJA
(engl. aphonia), nemogunost stvaranja glasa. Najei uzroci su: paralize larinksa, zapaljenja,

tumori, povrede mozga i psihogeni uzroci.

AFP
(engl. AFP), skraena oznaka za alfa-fetoprotein, v. alfa-feto protein.

AFRIKI LIMFOM
(engl. Burkitt lymphoma), v. Burkitt limfom.

AFRODIZIJAK
(engl. aphrodisiac), supstanca za koju se veruje da poveava seksualnu aktivnost, elju i sposobnost.

AFTA
(engl. aphtha), jaterica; mala bolna ulceracija ili, preciznije, beliasta takica u sluzokoi usne duplje koja karakterie aftozni (makulofibrinozni) stomatitis, nepoznate etiologije. Kao mogui uzroci navode se lokalne iritacije, gastrini poremeaji, virusi, bakterije, stres, neurogeni, endokrini poremeaji. Afte mogu biti pojedinane, kao izolovane ulceracije na sluzokoi usta, i konfluentne, ulceracije nepravilnog oblika nastale spajanjem dve ili vie afti. Bednerove a ., ulceracije koje se javljaju na tvrdom nepcu kahektine dece; kahektine a ., afte koje se javljaju u terminalnim stadijumima marazma; Cardarellieve a. , isto to i kahetine afte; hronine intermitentne rekurentne a. , Mikuliczeve afte, retko oboljenje koje se karakterie rekurentnim atacima afti na jeziku i ustima. Aftozne promene se takoe vide kod oboljenja u toku kojih se javljaju vezikule na sluznici (herpangina, herpetini gingivostomatitis, varicele), jer krov vezikule brzo pukne, a zaostane plitka ulceracija prekrivena fibrinom. Afte imaju sklonost ka recidiviranju. Leenje se sastoji u uklanjanju iritacija (karioznih zuba, korekcija proteza) i u primeni blagih dezinficijentnih rastvora.

AFTOZNI STOMATITIS
(engl. aphthous stomatitis, lat. stomatitis aphtosa), eksudativno zapaljenje sluzokoe usta sa pojavom plitkih ulceracija. Ulceracije se nikada ne nalaze na desnima i tvrdom nepcu. Bolne su, oteavaju govor i vakanje, recidiviraju. v. afta.

AGAMAGLOBULINEMIJA
(engl. agammaglobulinaemia), odsustvo serumskih imunoglobulina, gamaglobulina, udrueno sa poveanom osetljivou na infekcije. Stanje moe biti nasledno ili steeno, prolazno ili trajno. Prolazan oblik je est do 6-te nedelje ivota, kada odoje postane sposobno da sintetie imunoglobuline. Kongenitalni oblik je redak, vezan za pol i dovodi do smanjenog stvaranja antitela. Steeni oblik se javlja kod malignih obolenja kao to su leukemija, mijelom ili limfom. v. Brutonova agamaglobulinemija, v. hipogamaglobulinemija.

AGAR
(engl. agar), elatinozni ekstrakt indijsko-japanske morske alge (iz rodova Gellidium, Gracilaria i Eucheuma), koji se dodaje bakteriolokim podlogama ili hrani u razliitim koncentracijama za ovravanje. Agar ima osobinu da na temperaturi od 90oC prelazi u koloidni rastvor, dok se na temperaturi manjoj od 50oC pretvara u gel. Sama bakterioloka podloga esto se naziva agar, ili se jo dodaje ime supstance koja ulazi u sastav podloge (npr. krvni agar).

AGAROZA
(engl. agarose), polisaharid koji se dobija iz agara, a koristi se za pravljenje gela za elektroforezu i hromatografiju.

AGAROZA GEL ELEKTROFOREZA


(engl. agarose gel electrophoresis ), elektroforetska tehnika koja se izvodi na preienoj, neutralnoj frakciji agara koja se naziva agaroza i slui kao medijum, obino u koncentraciji od 5 do 10 g/L. Uzorci (1,0 - 3,0 mL) se nanose na prethodno oznaene otvore i elektroforeza se izvodi 30 do 90 min. Agaroza ima manji afinitet za proteine od papira tako da se obezbeuje jasno razdvajanje frakcija. Ovaj medijum se koristi za razdvajanje serumskih proteina, varijanti hemoglobina, lipoproteinskih frakcija i izoenzima laktat dehidrogenaze.

AGENEZIJA
(engl. agenesis), uroeni nedostatak nekog tkiva ili organa, zbog toga to se to tkivo ili organ nisu formirali za vreme stvaranja tkiva i organa u plodu.

AGEUZIJA
(engl. ageusia), delimian ili potpuni gubitak oseaja ukusa. Haemigaeuzija , gubitak oseaja ukusa u jednoj polovini jezika.

AGIRIJA-PAHIGIRIJA SINDROM
(engl. agyrria-pachigyria syndrome ), kongenitalni sindrom temporalne pahigirije i frontalne mikroili agirije sa glavnom karakteristikom - mikrocefalijom, kao i posledinim abnormalnostima lica i vilica. Praen je i oteanom ishranom, hipotonijom, nenormalnim encefalogramom, usporenim psihomotornim razviem.

AGLOMERULARAN
(engl. aglomerular), bez glomerula, v. glomerul.

AGLOSIJA

(engl. aglossia), uroeno odsustvo jezika; retka uroena anomalija praena uskom gornjom i donjom vilicom, poremeajem gutanja i govora (nemost).

AGLOSIJA-ADAKTILIJA SINDROM
(engl. aglosia-adactilia syndrome ), nehereditarni sindrom, koji karakterie amelija na gornjim ili na svim ekstremitetima. Vrlo esto postoji i mikrognatija, manja donja vilica i aglosija. Naziva se jo Hanhartova ili hipogloso-hipodaktilni sindrom ili mandibularna disostoza.

AGLOSOSTOMIJA
(engl. aglosostomia), kongenitalno odsustvo jezika i usnog otvora.

AGLUTINACIJA
(engl. agglutination), slepljivanje tj. proces stvaranja grudvica od antigena-aglutinogena ( v. aglutinogen) i antitela-aglutinina ( v. aglutinin). To je nepovratna reakcija izmeu nerastvorljivog antigena koji se nalazi na eliji ili krupnijoj estici (npr. eritrocitu, bakteriji) i antitela rastvorenih u telesnoj tenosti; pri tom se stvaraju agregati tj. aglutinati zgomilanih elija ili estica koji su vidljivi golim okom ili pod mikroskopom. Nastaje unoenjem suspenzije estica (eritrocit, elije, bakterije, gljivice, inertne estice obloene antigenom) koje na svojoj povrini imaju vei broj antigenskih determinanti u rastvor odgovarajueg specifinog antitela. Do aglutinacije dolazi usled meusobnog izukrtenog povezivanja estica mostovima sainjenim od molekula antitela koji sa svoja najmanje dva ili vie veznih mesta reaguju sa antigenskim determinantama dve susedne estice. Ova reakcija se zbog svoje specifinosti koristi u laboratorijskim tehnikama identifikacije odreenih vrsta bakterija ili krvnih grupa. Prilikom meanja krvi razliitih krvnih grupa dolazi do aglutinacije zbog toga to u krvi postoje prirodna antitela (aglutinini) koja odmah reaguju sa stranim eritrocitima.

AGLUTININ
(engl. agglutinin), antitelo koje izaziva slepljivanje (aglutinaciju) elija tue krvi, bakterija i stranih antigenih estica.

AGLUTINOGEN
(engl. agglutinogen), svaka materija, antigen koji se nalazi na eliji ili veoj estici. Ranije se smatralo da izaziva stvaranje antitelo-aglutinin kompleksa, sa specifinom osobinom aglutinacije, a danas se zna da veina antitela mogu izazvati aglutinaciju ako se antigen nalazi na eliji ili krupnijoj estici.

AGNATIJA
(engl. agnathia), uroeno odsustvo vilice. Izuzetno retka anomalija, ea je pojava nedostatka samo dela vilice. Ponekad je udruena sa drugim anomalijama.

AGNOGENA MIJELOIDNA METAPLAZIJA


(engl. agnogenic myeloid metaplasia), v. mijeloidna metaplazija.

AGONALNA POVREDA
(engl. agonal injury), svaka povreda ( v. povrede) koja moe nastati za vreme hropca ili je posledica hropca ( v. agonija). Ove druge su istovremeno ili sinkopalne ili lipotimike povrede. Povrede mogu biti nanete nenamerno - zadesno, namerno - samoubilaki, zlonamerno - ubilaki. Po vrsti mogu biti najrazliitije: od krvnih podliva do ubodina, sekotina, prostrela. Znaaj im je u tome to se mogu zameniti sa zaivotnim povredama, a i sa smrtnim povredama. Mogu biti smatrane za ubilake, zadesne ili samoubilake iako su nastale sinkopalno ili lipotimiki. Najzad, ako su su po prirodi teke ili smrtonosne mogu se pogreno shvatiti kao uzrok u dotinom sluaju, mada to nisu. Karakterie ih manji stepen izraenosti vitalnih reakcije ( v. vitalne reakcije).

AGONALNI TROMBUS
(engl. agonal thrombus ), nagomilavanje krvnih ploica, fibrina, inilaca koagulacije i krvnih elija, koje se odigrava u sranim upljinama u procesu umiranja.

AGONIJA
(engl. agony), hropac, umiranje. Potie od grke rei agon koja oznaava borbu, napor, strah, samrtni strah, borbu sa smru. U narodu je nazvana i predsmrtnom borbom, a predstavlja skup pojava koje prethode smrti. Moe trajati veoma kratko ili nekoliko minuta, pa i nekoliko dana. Kada smrt ne nastupa brzo, naglo, onda joj prethodi period koji karakterie difuzno oteenje nervnog sistema, pri emu dolazi do pojave niza simptoma u vidu poremeaja rada srca, disanja i funkcije mozga. Ovaj period neposredno pre umiranja, odnosno smrti, naziva se jo i terminalnim i sastoji se od nekoliko faza. Znaaj prouavanja ovog perioda, u poslednje vreme, ogleda se u injenici da se pokuava sa uvoenjem postupaka kojima se vraa ivot, odnosno uvoenjem metoda kardiopulmonalne reanimacije. To je stanje kada ivot prelazi u smrt, odnosno, dinamino stanje, u kome se deavaju bioloke promene usmerene ka konanom prestanku funkcija vitalnih organa a u sebi jo uvek ukljuuje ivot, zbog ega je ovek i u periodu agonije predmet krivino-pravne zatite.

AGONIST
(engl. agonist), 1. primarni pokreta, mii koji se kontrakcijom suprotstavlja drugom pridruenom miiu koji mu je antagonist; 2. strana supstanca koja preko receptora izaziva isti uticaj kao i prirodni hemijski glasnik tela. Mnogi lekovi su fizioloki agonisti. Morfin i srodni lekovi opijati, ako se uzmu za primer, aktiviraju kao agonisti iste receptore kao i endogeni endorfini i enkefalini.

AGORAFOBIJA
(engl. agoraphobia), patoloki strah od otvorenog prostora.

AGRANULOCIT
(engl. agranulocyte), belo krvno zrnce, leukocit, koji ne sadri citoplazmatske granule vidljive na svetlosnom mikroskopu, kao to su monociti i limfociti. v. granulocit, leukocit.

AGRANULOCITOZA
(engl. agranulocytosis), smanjenje broja granulocita u krvi (neutrofilnih, eozinofilnih i bazofilnih). Uz temperaturu i prostraciju, prisutne su ulceracije u rektumu, usnoj duplji, vagini. Akutna bolest moe da nastane usled uzimanja lekova ili radijacione terapije.

AHA
(engl. anti-histone antibodies), v. antihistonska antitela.

AHALAZIJA
(engl. achalasia), neuromiini poremeaj jednjaka. Bolest karakteriu tonina kontrakcija i zatvorenost donjeg sfinktera jednjaka kao i oslabljena peristaltika u drugim delovima jednjaka prilikom akta gutanja. U osnovi lei degeneracija ganglija mijenterinog pleksusa. Oboljenje moe da se javi kod osoba svih uzrasta. Podjednako su zastupljena oba pola. Pretpostavlja se da se nasleuje autosomno recesivno. Najei simptom je disfagija, izazvana u poetku samo vrstom hranom, a kasnije i tenom. Radioloki: na PA snimku plua i srca vidi se proirenje medijastinalne senke, esto sa hidroaerinim nivoom u njemu. Na kontrastnom pregledu, u podruju donjeg ezofagusnog sfinktera, jednjak se konino suava. Konture suenog dela su glatke i otre, a reljef sluznice ouvan. Sueni deo jednjaka dobija izgled kljuna ptice ili plamena svee okrenutog naopako. Proksimalni deo jednjaka se dilatira i izduuje u obliku slova S, u kome su esto prisutni ostaci hrane. U poetnim stadijumima bolesti vide se snane tercijarne kontrakcije, tzv. vigorozna ahalzija, koja vremenom prelazi u hipotonian i atonian oblik ahalazije.

AHAPTOGLOBINEMIJA
(engl. ahaptoglobinemia), nedostatak haptoglobina u krvnom serumu, koji obino ukazuje na hemolitino oboljenje. Haptoglobin nedostaje kod osoba kod kojih razaranje eritrocita prevazilazi dvostruku normalnu brzinu. Ahaptoglobinemija se javlja kongenitalno kod oko 4% crnaca.

AHEILIJA
(engl. acheilia), retka razvojna anomalija koju karakterie odsustvo jedne ili obeju usana, najee udruena sa drugim anomalijama.

ACHILOVA TETIVA
(engl. Achilles tendon, calcaneal tendon, lat. tendo calcaneus Achillis), zavrna tetiva troglavog miia lista koja se pripaja na zadnjoj strani petne kosti. Ahilova tetiva je jasno uoljiva pod koom donje treine lista (zadnje strane potkolenice) i ujedno je najsnanija tetiva ljudskog tela.

AHLORHIDRIJA
(engl. achlorhydria), nedostatak slobodne hlorovodonine kiseline u eludanom soku pri bazalnim uslovima i posle maksimalne stimulacije. Prisutna je ako se posle maksimalne stimulacije izluuje manje od 0,25 mmol HCL na sat ili ako kiselost eludanog soka (pH) ne padne ispod 6,0.

AHOLIJA
(engl. acholia), potpuna nemogunost produkcije ui iz jetre, kao odraz ispoljene insuficijencije ovog organa.

AHONDROPLAZIJA
(engl. achondroplasia ), ranije chondrodistrophia. Podgrupa osteohondrodisplazija kod koje je smanjena proliferacija elija hrskavice zone rasta kostiju. Nasleuje se autozomno - dominantno. Ekstremiteti tj. cevaste kosti su skraene, trup je manji sa jasnom lordozom. Postoje i druge malformacije. Konana visina je obino oko 140 cm. Mentalni razvoj je najee normalan.

AHROMATINA SOIVA
(engl. achromatic lenses ), soiva posebne izrade koja eliminiu hromatsku aberaciju (pojavu da soiva svojim perifernim delovima razliito prelamaju vidljive zrake razliitih talasnih duina).

AHROMATOPSIJA
(engl. achromatopsia, colour blindness), slepilo za boje.

AIDS
(engl. acquired imunodeficiency syndrome), v. steeni sindrom imunodeficijencije.

AKANTAMEBA
(engl. Acanthamoeba), mala, slobodnoivea ameba, iroko rasprostranjena u zemlji, praini, vazduhu, na biljkama, u rekama, jezerima i rashladnim ureajima (air-condition sistemima). Kod oveka izaziva teak oblik keratitisa i primarni amebni meningoencefalitis uglavnom kod imunokompromitovanih osoba.

AKANTOCIT
(engl. acanthocyte), nenormalno crveno krvno zrnce - eritrocit sa iljatim produecima. Veliki broj ovakvih eritrocita nalazi se u abetalipoproteinemiji, manji broj prisutan je kod ciroze jetre i nekih sindroma malapsorpcije. Uporediti sa elijama u vidu ika (burr elije). v. abetalipoproteinemija, v. akantocitoza.

AKANTOCITOZA
(engl. acanthocytosis), nenormalno prisustvo akantocita u cirkuliuoj krvi. Najee je udruena sa abetalipoproteinemijom u kojoj je 80% eritrocita tipa akantocita. v. abetalipoproteinemija i eliptocitoza.

AKANTOZA
(engl. acanthosis), proirenje svih slojeva epiderma. Moe da bude cirkumsriptna i difuzna . esta je pojava u patologiji koe.

AKAPNIJA
(engl. acapnia), odsustvo ugljen-dioksida u krvi. Takvo stanje je neodrivo kod ivih organizama. Ovaj termin se neprecizno koristi da oznai hipokapniju (smanjenje ugljen-dioksida u krvi koja se javlja kod hiperventilacije i uslovljava nastanak respiratorne alkaloze).

AKARBOZA
(engl. acarbose), oralni antidijabetik, lek protiv dijabetesa tipa 2 (INDM tj. insulin nezavisni dijabetes melitus). Koi akivnost crevnih enzima koji razlau skrob i eere i tako smanjuju povienje nivoa eera u krvi posle obroka. Preparat: Gluco-bay.

AKARDIJA
(engl. acardia), uroeni nedostatak srca.

AKARIAZA
(engl. acariasis), infestacija ili oboljenje izazvano grinjama. Zove se jo i akarinoza, v. akarid.

AKARICID
(engl. acaricide), hemikalija koja se koristi za unitavanje pauka.

AKARID

(engl. acarid), vrsta grinja iz reda Acarina. Cefalotoraks i abdomen kod grinja ine jednu celinu. Odrasli oblici imaju etiri para nogu, razvojni tri. Acari (grinje) zauzimaju vano mesto u medicinskoj i veterinarskoj parazitologiji uglavnom kao prenosioci zaraznih bolesti, a manje kao neposredni uzronici patolokih stanja.

AKARODERMATITIS
(engl. acarodermatitis), itna uga, javlja se kod ratara eteoca, mlinara, pekara, lukih radnika.

AKATALAZIJA
(engl. acatalasia), retka autosomna recesivna bolest kod koje postoji znaajno odsustvo aktivnosti katalaza. Obino protie asimptomatski, a opisano je da se kod oko 50% Japanaca koji imaju ovaj poremeaj javljaju ulceracije i gangrene u usnoj duplji.

AKCEPTOR
(engl. acceptor), 1. supstanca koja prima elektrone, protone ili molekule (simpleks ili kompleks) pri formiranju novog ili modifikovanog hemijskog jedinjenja; 2. supstanca koja se jedini sa vodonikom ili kiseonikom u oksidoredukcionoj reakciji i pri tom omoguava potpuno zavravanje reakcije; 3. deo strukture receptora za koje se vezuje molekul leka; vezno mesto.

AKCESORIJUS
(engl. accessory, lat. accesorius ), pomoni, pridodati. Obino se odnosi na morfoloki ili funkcionalno manje vanu strukturu, ili strukture koje su pridodate vodeoj morfolokoj strukturi.

AKCESORNA SLEZINA
(engl. accessory spleen), vori tkiva slezine potpuno odvojen od nje, koji se moe da se javi u gastrospleninom ligamentu, velikom omentumu, hilusu slezine, predelu tela i repa pankreasa ili drugim mestima u abdomenu. Ima sopstvenu kapsulu, arterijski nutritivni krvni sud i venu. Moe znatno da se uvea kod nekih hematolokih obolenja. Zaostala akcesorna slezina posle splenektomije kod imunoloke trombocitopenije moe da izazove recidiv bolesti.

AKCIDENTALNO OZRAENJE
(engl. accidental exposure ), nepotrebno ozraenje pojedinaca i stanovnitva zbog nuklearnog akcidenta, v. nuklearni akcident.

AKCIONI POTENCIJAL

(engl. action potential), bioelektrini fenomen kojim se ostvaruju funkcije ekscitabilnih tkiva (nervno i miino). Re je o kratkotrajnoj promeni mirovnog membranskog potencijala pri emu unutranja povrina elijske membrane postaje pozitivna u odnosu na spoljanju povrinu koja nastaje zbog promene u propustljivosti jonskih kanala elijske membrane. Za akcioni potencijal vai zakon sve ili nita - kada elektrotonina depolarizacija dostigne pragovni potencijal brzo se propagira du nervnog i miinog vlakna. Osnovne faze su depolarizacija, repolarizacija i naknadni potencijali. Tipovi su iljati a.p. nerava i skeletnih miia i a.p. sa platoom sranog miia i eluca.

AKINETIAN
(engl. akinesia), nesposobnost bolesnika da zapone promenu u aktivnosti i da ispuni obine voljne pokrete brzo i lako.

AKLARUBICIN
(engl. aclarubicin), citotoksini lek iz grupe antraciklinskih antibiotika. Koristi se u obliku injekcija za leenje leukemija i drugih vrsta raka. Preparat: Aclacin.

AKLIMATIZACIJA
(engl. acclimatization), adaptacija organizma na dugotrajno i ponavljano izlaganje stresnim stanjima: klimatski uslovi - visoka i niska temperatura i teak fiziki rad.

AKLIMATIZACIJA NA NISKU TEMPERATURU


(engl. cold acclimatization), obuhvata poveanu sekreciju tireoidnih hormona koji poveavaju metabolizam u svim elijama a samim tim i produkciju toplote. Ovaj mehanizam zahteva nekoliko nedelja, koliko je potrebno za hipertrofiju tireoidne lezde. Zbog toga Eskimi imaju povean bazalni metabolizam, hipertrofiju tireoidne lezde i ee toksinu guavost.

AKLIMATIZACIJA NA VISOKU TEMPERATURU


(engl. heat acclimatization), nastaje izlaganjem organizma visokoj temperaturi (tropska klima) ili tekom fizikom radu koji poveava temperaturu tela. Ova aklimatizacija ukljuuje usporenje srane frekvence (zapoinje veoma brzo i potpuno se razvija u toku nedelju dana) i poveano znojenje. Poveano znojenje se postie sporo u periodu od 1 do 6 nedelja. Poveava kapacitet znojnih lezda da lue znoj (1,5 - 2 l/h) i smanjenje koncentracija NaCl u znoju i urinu zbog pojaane sekrecije aldosterona (posle 4 nedelje boravka u toplim krajevima). Kao posledica javlja se povean oseaj ei, a samim tim i unos vode. Ove promene redukuju temperaturu za vreme fizikog rada i izlaganja visokoj spoljnoj temperaturi, one su prolazne i iezavaju unutar nekoliko nedelja, ukoliko se ovi uslovi ne ponavljaju.

AKNE

(engl. acne vulgaris), gnojno zapaljenje prethodno promenjenog folikula, izazvanog sekundarnom infekcijom piokokama ili drugim mikrobima. To je esta dermatoza koja se razvija na bazi seboreje. Karakterie je stvaranje ronatog epia u zavrnom delu pilosebacealnog folikula, to ima za posledicu zastoj sebuma. Javlja se u pubertetu, a nema ih u detinjstvu i posle 40. godine ivota.

AKOMODACIJA
(engl. accommodation), refleks koji omoguuje jasno vienje predmeta bliih od 6 metara. Ostvaruje se kontrakcijom cilijarnog miia koja dovodi do oputanja kapsule soiva, zbog ega soivo, koje je elastino, poveava svoju prelomnu mo. Bez akomodacije bliski predmeti se ne vide jasno, zato to se lik posmatranog predmeta formira iza mrenjae. Sa starenjem, elastinost soiva se smanjuje (prezbiopija), pa samim tim i sposobnost soiva da povea prelomnu mo, odnosno smanjuje se sposobnost vienja bliskih predmeta. Zbog toga stare osobe, vide da itaju samo na velikoj udaljenosti od oiju (kratke su im ruke za itanje). Akomodacija je samo jedan od procesa koji omoguuju jasno vienje bliskih predmeta. Prate je jo dva procesa: suenje zenica i skretanje onih jabuica prema unutra (konvergencija onih jabuica).

AKORIJA
(engl. akoria), 1. nedostatak zenice u oku, retka anomalija; 2. odsustvo oseaja sitosti posle unoenja hrane.

AKRANIJA
(engl. acrania), razvojna anomalija koju karakterie odsustvo dela ili cele lobanje.

AKRECIJA
(engl. accretiom), pripajanje, slepljivanje delova organa koji su normalno odvojeni.

AKRILAMID
(engl. acrylamide), jedinjenje propenamid, CH2=CH2-CONH2, kristalna vrsta supstanca, bez boje i mirisa, veoma toksina. Ima osobinu da se brzo polimerizuje ako se izloi ultravioletnoj svetlosti.

AKRILAMID GEL ELEKTROFOREZA


(engl. acrylamide gel electrophoresis ), elektroforetska tehnika na akrilamidnom gelu, koja se esto koristi za izuavanje pojednih proteina, naroito razliitih genetskih varijanti i enzima. v. elektroforeza.

AKRILAT

(engl. acrylate), estar akrilne kiseline koja sadri radikal C3H3O2. Ima veliku primenu u stomatologiji kao materijal za izradu protetikih i ortodontskih nadoknada.

AKRINIJA
(engl. acrynia), odsustvo luenja neke lezde. Lako smanjenje luenja se naziva hipokrinija , a poveano luenje hiperkrinija .

AKROCENTRIAN
(engl. acrocentric), hromozom sa terminalnim poloajem centromere. U kariotipu oveka postoji pet parova akrocentrinih hromozoma: D grupa - od 13. do 15. para, G grupa - 21. i 22. par hromozoma i y hromozom u mukom kariotipu. Kod ivoroenih najea hromozomska aberacija je trizomija hromozoma 21 (Downov sindrom), rea je trizomija hromozoma 13 (Patauov sindrom). Ovi hromozomi u centromernom regionu na kratkim kracima sadre razliite satelitne sekvence DNK koje ih osposobljavaju da esto stupaju u interakcije, koje imaju za posledicu balansirane Robertsonove translokacije. Fenotipski normalni nosioci Robertsonovih translokacija mogu imati potomstvo sa translokacionom trizomijom hromozoma 21 ili 13. Na kratkim kracima akrocentrika nalaze se geni za ribozomsku RNK.

AKROCIJANOZA
(engl. acrocyanosis ), modrilo prstiju aka i stopala zbog vazospazma. Poremeaj funkcije simpatikog nervnog sistema; moe da se javi i kod policitemije. Zahvaeni delovi su skoro uvek hladni, a karakteristina je udruena prekomerna perspiracija. Bolest je benigna i nije povezana sa nekom drugom boleu. Ne zahteva leenje osim instrukcija o relativnoj opasnosti od dueg izlaganja hladnoi. Karakteriu je parestezije na prstima uz bledilo. Javlja se kod osoba sa naslednom predispozicijom.

AKRODERMATITIS
(engl. acrodermatitis ), zapaljenje koe udova; podvrsta je difuzne kone atrofije, koja se javlja na prednjm stranama podlaktica i podkolenica. Bolest je hronina, progresivnog toka.

AKRODINIJA
(engl. acrodynia), vegetativna dilatatorna neuroza deijeg doba. Ispoljava se u vidu svraba, bolova u ekstremitetima sa crvenom, hladnom i oteenom koom, fotofobije, gubitka zuba. Najee je izazvana trovanjima ivom.

AKROMEGALIJA
(engl. acromegaly), hronino oboljenje udrueno sa preteranim rastom kotanog i mekog tkiva. Usled ekscesivne produkcije hormona rasta (somatotropina) iz tumora prednjeg renja hipofize, dolazi do

poveanja aka, stopala, lica, uveanja jezika, razmicanja zuba. Tumor moe da se lei hirurkim odstranjenjem ili zraenjem X-zracima.

AKROMION
(engl. acromion, gr. akromion ), natpleak. Gornje-spoljanji deo lopatice koji ima oblik etvrtaste kotane ploe. Natpleak predstavlja nastavak lopatinog grebena usmeren upolje. Natkriljuje zglob ramena i nosi malu zglobnu povrinu za spoj sa spoljanjim okrajkom kljune kosti.

AKROOSTEOLIZA
(engl. acro-osteolysis ), resorpcija vrhova distalnih falangi prstiju ruku, ree i nogu, koja se sree kod bolesnika sa sistemskom sklerodermom, naroito u CREST sindromu, ali i pri izlaganju vinilhloridu.

AKROPARESTEZIJA
(engl. acroparesthesia ), abnormalne senzacije u vrhovima prstiju aka i stopala, u vidu bockanja, trnjenja, mravinjanja i sl., koje bolesnik osea bez vidljivog stimulusa.

AKROSKLEROZA
(engl. acrosclerosis), vazomotorni poremeaj na ekstremitetima i licu praen trofikim promenama i ulceracijama, pa dovodi do razvoja klinike slike sklerodomije.

AKROZOM
(engl. acrosome), apikalni deo glave spermatozoida, slui za interakciju spermatozoida sa oocitom u procesu oploenja. Sadri brojne enzime aktivne tokom prodiranja spermatozoida u jajnu eliju. Akrozomna reakcija podrazumeva niz strukturnih promena glave spermatozoida kada se nae u blizini zrele jajne elije. Pre oploenja u akrozomu se odigrava proces kapacitacije ili maturacije koji osposobljava spermatozoid za ulazak u oocit. Kada doe do kontakta spermatozoida sa oocitom, akrozom lui dva enzima, hijaluronidazu i spermolizin, koji omoguuju prolaz spermatozoida u oocit.

AKROZOMALNA KAPA
(engl. head cap), glavena kapa; spljotena cisternica, glatkih zidova, irine oko 70 nm, koja pokriva prednji pol jedra spermatida. Ograniena je spoljanjom i unutranjom akrozomalnom membranom i ispunjena homogenim, umereno osmiofilnim materijalom. Izmeu akrozomne kape i jedarne povrine postoji pukotinasti prostor promera oko 25 nm ispunjen zrnasto-filamentoznim materijalom. Odvojena je od intercelularnog prostora i Sertoli elija plazmalemom spermatide i oznaava prednji vrh jedra budueg spermatozoida.

AKSILA

(engl. armpit, lat. axilla), pazuh ili unutranji deo ramena. Predeo koji se nalazi na spoju gornjeunutranjeg dela nadlakta i grudnog koa. Ovaj prostor gotovo u celini ispunjava pazuna jama pa se pojmovi aksila ili pazuh odnose ili na samu pazunu jamu ili na njenu bazu koju gradi koa pazuha obrasla dugim pazunim dlakama i bogata znojnim lezdama.

AKSILARIS
(engl. axillary, lat. axillaris ), pazuni. Odnosi se na strukturu koja pripada pazuhu ili mu je pridruena.

AKSIS
(engl. axis, pivot, lat. axis, epistropheus), 1. osovina ili prava linija koja se prua sredinom strukture koja se rotira. 2. osovina ili linija koja se prua sredinom tela ili strukture, i u odnosu na koju su delovi tela ili strukture priblino simetrini. 3. drugi vratni prljen koji je osoben po uzduno postavljenom kotanom zubnom nastavku oko kojeg se rotira prvi vratni prljen omoguavajui na taj nain i rotaciju glave u odnosu na vrat.

AKSON
(engl. axis cylinder, axon ), jedinstven produetak nervnih elija, razliite duine i prenika (od 1 do 20 m). V odi nervni impuls od tela elije ka periferiji (centrifugalno). Poinje aksonskim breuljkom, koji se nastavlja na poetni segment, a ovaj prelazi u glavno stablo. Zavrava se terminalnom arborizacijom, sa dugmastim proirenjima u predelu sinapsi. Akson je obloen aksolemom (produetak elijske membrane), a ispod nje se nalazi aksoplazma. Ispod same aksoleme nalazi se tanak elektronski gust podsloj, oko 20 nm, koji nedostaje samo na mestima akso-aksonalnih sinapsi. Aksoplazma je citoplazma aksona. Sadri duge, tanke mitohondrije, obilje neurotubula i neurofilamenata, cisterne glatkog endoplazminog retikuluma i poneko multivezikularno telo. U aksoplazmi nema Nisslovih tela ni slobodnih ribozoma. Neki daju kolaterale ili bone ogranke. Aksoni mogu biti mijelinizovani i nemijelinizovani.

AKSONSKI BREULJAK
(engl. axon hillock), deo aksona u blizini elijskog tela u kome se generie (nastaje) akcioni potencijal.

AKSONSKI TOK
(engl. axonal flow), tok aksoplazme i transport materijala kroz aksoplazmu. Anterogradni tok se odvija od perikariona (elijskog tela) svog neurona ka periferiji, a retrogradni tok od periferije ka elijskom telu. Anterogradni tok moe biti spor (1 do 3 mm/dan) ili brz (100 do 500 mm/dan). Sporim tokom se transportuje novosintetisana aksoplazma, a brzim tokom neurotransmiteri, glikopolisaharidi, fosfolipidi, vezikule, neurosekretorne granule, mitohondrije i glatke

endoplazmatske cisterne. Brzi tok pomau neurotubuli i neurofilamenti, makromolekularnim ruicama koje kreu materijal u oba smera. Retrogradnim tokom transportuju se proteini i druge supstance, preuzete u nivou terminala.

AKSONSKI ZAVRETAK
(engl. axon terminal), proireni zavretak aksona na sinapsama na kome se akumuliraju i oslobaaju neurotransmiteri.

AKTIN
(engl. actin), kontraktilni protein, koji se nalazi u miiima i drugim elijama. Sastoji se od globularnog (G) aktina koji gradi lanac - F aktin; dva uvijena lanca F aktina ine aktinski (tanki) filament koji nosi vezna mesta za miozinske glavice. Aktin formira mikrofilamente iji dijametar iznosi 5 nm, od kojih se svaki sastoji iz duplo uvijenog heliksa koji se ponavlja na svakih 36 nm. Mikrofilamenti aktina se nalaze u elijama glatkih miia i u veini drugih elija u razliitim koliinama. Interdigitiraju se na veoma precizan nain sa miozinskim miofilamentima sa kojima ine kontraktilnu maineriju miia. Nalaze se u veoj koliini i u nemiinim elijama koje imaju kontraktilne sposobnosti: endotelne elije, makrofagi, miofibroblasti itd. Takoe se nalaze i u specifinim elijskim strukturama (mikrovilima i terminalnoj mrei).

AKTININ
alfa-aktinin, kontraktilni protein koji se nalazi u Z-linijama popreno-prugastih miinih elija i u gustim telima (dense bodies) glatkih miinih elija.

AKTINOBACILUS
(engl. actinobacillus), bakterija roda Actinobacillus, koja po svojim kulturelnim i biohemijskim karakteristikama veoma lii na hemofilus. To je mali Gram- negativni kokobacil koji se kod oveka dovodi u vezu sa nastankom endokarditisa, bakterijemije, infekcijama rana i dentalnim infekcijama.

AKTINODERMATITIS
(engl. actiniodermatitis), dermatoza izazvana zraenjem. Javlja se usled osetljivosti koe oveka na svetlosne zrake. Pod normalnim okolnostima zapaljenje koe nastaje posle izlaganja jakim sunevim zracima u kratkom vremenu ili slabim zracima a duom ekspozicijom.

AKTINOMICETE
(engl. actinomycete), asporogene, nepokretne tapiaste bakterije koje se po Gramu boje pozitivno. Kod oveka izazivaju oboljenje aktinomikozu, kod koga postoje tri tipa: cerviko-facijalni, torakalni i abdominalni. U leenju ovog oboljenja koriste se sulfonamidi.

AKTINOMICIN
(engl. actinomycin), citotoksini lek dobijen iz bakterija Streptomyces, inhibira rast elija raka. Postoji u dva oblika: aktinomicin C i D. Nije u prometu u Jugoslaviji.

AKTINOMIKOZA
(engl. actinomycosis), hronina gljivina bolest koja se manifestuje na koi, pluima i intestinalnom sistemu. Uzronik je anaerobni sloj Actinomyces Wolf-Israelov. Bolest je proirena u svetu, meu ljudima i ivotinjama. Anaerobni slojevi se nalaze u karioznim zubima i krajnicima. Moe se preneti ujedom ili povredom koe. Nije kontagiozna i ne moe se preneti sa jedne osobe na drugu.

AKTINOTERAPIJA
(engl. actinotherapy), sunanje i zraenje vetakim svetlom. Ukljuuje i dejstvo lunog svetla, ultravioletnog, rendgenskog i radioizotopskog zraenja.

AKTINSKO-MIOZINSKI KOMPLEKS
(engl. actomyosin complex), reverzibilna veza poprenih mostova miozina sa veznim mestima na aktinu koja se moe ciklino ponavljati to dovodi do klienja aktinskih meu miozinske filamenate, skraenja sarkomere a time i miia u toku kontrakcije. Jedan ciklus se sastoji od a. vezivanja poprenih mostova za aktin pod uglom od 90 o , b. pomeranja poprenih mostova od 90 o na 50 o ili zaveslaja i c. odvajanje poprenih mostova od aktina. Za proces su pored aktina i miozina neophodni ATP, kalcijum, troponin, tropo-miozin, miozin-ATPaza i magnezijum za prve dve faze ciklusa; za treu fazu potrebno je da se za miozin vee nov AT, to omoguava nov ciklus.

AKTIN-VEZUJUI PROTEIN, ABP


(engl. actin-binding protein ), proteinska supstanca koja popreno povezuje aktinske mikrofilamente u makrofazima in vitro. Zajedno sa miozinom moe promeniti konzistenciju spoljanjeg dela citoplazme makrofaga tokom formiranja pseudopoda pri fagocitozi.

AKTIVATOR
(engl. activator), 1. jedinjenje koje poveava katalitiku aktivnost enzima vezivanjem za alosterno mesto na povrini enzima; 2. ortodontsko-ortopedska proteza kojom se usmeravaju dozirane sile pri korekciji zuba, vilica i temporomandibularnog zgloba.

AKTIVIN

(engl. activin), proteinski hormon iz jajnika i testisa koji stimulie sekreciju folikulostimuliueg hormona (FSH) iz prednjeg renja hipofize.

AKTIVNA EUTANAZIJA
(engl. active euthanasia), u literaturi se pored ovog pojma navode jo direktna i pozitivna eutanazija. Oznaava pojam koji je vezan za umiranje tekih i neizleivih bolesnika, i intervenciju kojom se izaziva prevremena i bezbolna smrt, u cilju da se umiruem uklone patnje, da se oslobodi bolova i da mu se tako omogui dostojno umiranje. Primenom aktivne eutanazije, smrt moe biti prouzrokovana davanjem lekova - otrova, pozitivnim delovanjem - ili proputanjem dunog i mogueg delovanja koje bi spreilo smrtni ishod. U ovom drugom sluaju do smrti dolazi zato to nije spreena, a fiziki je to bilo mogue. Ovaj drugi oblik aktivne eutanazije - proputanje dune radnje, esto se pogreno naziva pasivnom eutanazijom. U prolosti su bili poznati sluajevi ubijanja smrtno ranjenih vojnika, a danas umiruih od tekih, najee malignih oboljenja.

AKTIVNI JONSKI KANAL


(engl. active ionic channel), integralni protein u elijskoj membrani koji se prema nainu aktivacije deli na kanale zavisne od voltae, liganda i istezanja, a prema brzini aktivacije na brze i spore kanale. Aktivacija dovodi do konformacione promene proteina kanala to simulira njegovo otvaranje i zatvaranje.

AKTIVNI TRANSPORT
(engl. active transport), kretanje jona ili molekula kroz elijske membrane uz posredstvo energije. Ovakva vrsta transporta se odigrava nasuprot elektrohemijskom gradijentu. U ovaj proces su ukljueni proteini kao sastavni deo membrane, koji na jednoj strani membrane imaju vezujua mesta za supstance koje se transportuju, a koji se oslobaaju na drugoj strani usled konformacionih promena u strukturi proteina. Postoje dva tipa aktivnog transporta: direktni ili primarni i indirektni ili sekundarni. Za realizaciju direktnog transporta neophodna je slobodna energija za kretanje jona ili molekula kroz membranu nasuprot koncentracionom gradijentu, to se ostvaruje direktnom hidrolizom ATP-a. Ovaj sistem se esto oznaava i kao pumpa. Pri indirektnom ili sekundarnom aktivnom transportu, transport nekog rastvorka nasuprot koncentracionom gradijentu ostvaruje se vezivanjem za drugi rastvorak uz sniavanje njegovog gradijenta. Primer ovakvog transporta je apsorpcija glukoze preko bubrene i intestinalne mukoze, koja se odigrava i zavisi od istovremene apsorpcije natrijuma. Transport pri kom se dva rastvorka kreu u istom smeru naziva se simport, dok se izrazom antiport oznaava kretanje rastvorka u suprotnim smerovima.

AKTIVNOST
(engl. activity), stanje ili jaina neke funkcije ili dejstva; 1. broj dezintegracija u jedinici vremena. Aktivnost (A) radionuklida date energije u trenutku t je jednaka odnosu dN kroz dt, gde je dN oekivana vrednost broja spontanih nuklearnih transformacija iz tog energetskog stanja u vremenskom intervalu dt. Jedinica za aktivnost je

bekerel (Bq) u SI sistemu jedinica; 2. simbolom a oznaava se termodinamika veliina koja predstavlja efektivnu koncentraciju neke supstance u hemijskom sistemu; moe da se izrazi proizvodom koncentracije supstance i njenog koeficijenta aktivnosti. Simbolom A oznaava se mera jaine radioaktivnog izvora, definisana brojem atoma koji se razlau u jedinici vremena. Ovakva aktivnost se naziva i radioaktivnost. Izraava se jedinicama kiri, milikiri ili mikrokiri. Koristi se i kao mera katalitike aktivnosti nekog enzima. Ako je katalitika aktivnost izraena u mikromolima u jedinici vremena oznaava se kao internacionalna jedinica (U) i predstavlja aktivnost onog enzima koji razgradi jedan mikromol supstrata u jednoj minuti. U skladu sa mernim SI sistemom, enzimska aktivnost se izraava jedinicom katal (kat), koja predstavlja aktivnost enzima koja razloi jedan mol supstrata za jedan sekund (kat= 6 x 107 U). v. optika aktivnost.

AKTOMIOZIN
(engl. actomyosin), kontraktilni protein koji nastaje pri interakciji aktina i miozina, a nalazi se u velikoj koliini u miinim elijama i u obliku mikrofilamenata u razliitim tipovima elija.

AKTOMIOZINSKI KOMPLEKS
(engl. actomyosin complex), reverzibilna veza aktina i miozina koja omoguava da oni klize jedan preko drugog i da tako dovedu do skraenja sarkomere, a time i miia.

AKUPRESURA
(engl. acupressure ), stari kineski terapijski postupak izvoenja pritiska na odreene take na telu, radi ublaavanja ili uklanjanja bola u drugim delovima tela.

AKUPUNKTURA
(engl. acupuncture), ubadanje metalnih igala u odreene akupunkturne take na telu, ime se izaziva analgezija u razliitim bolnim stanjima, verovatno putem stimulacije luenja endogenih opijatnih peptida. Vrlo stara terapijska metoda kineske medicine. Izum akupunkture pripisuje kineska tradicija legendarnom caru i lekaru Huang Tiu (oko 500. god. pre nae ere). Klasini opis i teorijsko obrazloenje akupunkture nalazi se u Ling Shuu, drugoj svesci najstarijeg kineskog medicinskog dela Nei Ching. Izvorna metoda sastoji se u tome da se fine metalne igle, dugake 5 cm, ubadaju u tano odreena mesta na koi. U Japanu se primenjuje od 443. god. pre nae ere, a u Evropi je u stalnoj upotrebi od 1928 g., kada se Soulie de Morant, diplomata, vratio iz Kine i poeo da prenosi iskustva lekarima u Francuskoj. Akupunkturu su, inae, u Evropu donela dosta ranije dva Holanana, Ten Rhyne godine 1683, i Kampfer 1671. godine. U Rusiji je akupunkturu prvi put uveo arukovski, ali je intenzivno poela da se razvija tek pre dvadesetak godina, zasnovana na teoriji I.P. Pavlova o ekscitaciji-inhibiciji modane kore. U zemljama Amerike pojavila se dosta kasno, ali se intenzivno prouava. Akupunktura je uvedena u nastavu pariskih privatnih kola, u SSSR i SAD postoje instituti i katedre za akupunkturu. U poetku je primenjivana preventivno, a kasnije je postala znaajno sredstvo leenja. U kineskom nainu miljenja vlada pojam promene: svetlost i tama, blagotvorno i tetno, jin i jang. Na primer, jang je sunce, a jin mesec. Ovaj dualitet prikazan je svetim simbolom

Tao: beli deo je jang, a crni jin. To je sintetika predstava prirodnih oscilacija, jedinstveni zakon Tao, i pojam ravnotee janga i jina kao osnovnog elementa kineske koncepcije morala, nauke, filozofije i medicine. Za Kineze materija se sastoji od pet elemenata: vatre, drveta, metala, zemlje i vode, i od jedinstva janga i jina u svakom od njih.

AKUSTIKA HOLOGRAFIJA
(engl. acoustic holography), dobijanje likova specijalnim nainom interference akustinih (zvunih) talasa. Principi dobijanja akustikog holograma slini su principima ove tehnike u optikoj holografiji: najpre se registruje polje stojeih talasa dobijenih interferencijom dva zvuna talasa rasejana sa posmatranog objekta i podesne prepreke, a zatim se prema dobijenom zapisu sintetizuje lik posmatranog objekta. Karakteristika ovako dobijenih likova jeste da su dvodimenzionalni ili trodimenzionalni. Koristi se u medicinskoj dijagnostici za vizualizaciju mekih tkiva i krvnih sudova, u sluajevima kad ultrazvuna dijagnostika daje slabije rezultate.

AKUERSKI FORCEPS
(engl. obstetrical forceps), 1. u irem smislu, dovravanje poroaja vaenjem ploda poroajnim kljetima (forcepsom); 2. u uem smislu, instrument za dovravanje tekih poroaja ekstrakcijom (vaenjem) ploda. Tvorac prvih poroajnih kljeta je engleski lekar Peter Chemberlen. Akuerski forceps se sastoji od dve kaike koje se ukrtaju ili idu paraleleno jedna sa drugom, konvergiraju ili su divergentne. Na samoj kaiki razlikuju se kaika u uem smislu, vratni deo i drka. Na vratnom delu je zatvara i prema tome kako se kaike zatvaraju razlikuje se engleski, francuski i nemaki tip zatvaraa. Najpoznatiji tipovi poroajnih kljeta su Naegelova kljeta (samo za izlazni forceps) i Demelinova kljeta (za visoki, srednji i izlazni forceps).

AKUERSTVO
(engl. obstetrics), porodiljstvo, grana medicine koja se bavi fenomenom trudnoe, njenim voenjem, zatim poroajem i puerperijumom (babinjama). U irem smislu akuerstvo se bavi svim fiziolokim, psiholokim i socijalnim faktorima koji utiu na kvalitet i kvantitet humane reprodukcije. Cilj akuerstva je da svaka trudnoa bude eljena, da se zavri zdravom majkom i zdravim novoroenetom, kao i da minimizira broj ena i novoroenadi koji umru ili budu oteeni fiziki, intelektualno ili emocionalno. Akuerstvo se bavi i natalitetom (brojem dece) i planiranjem poroaja, tako da i majka i novoroene, u stvari cela porodica mogu da uivaju u optimalnom fizikom i emocionalnom blagostanju. Akuerstvo analizira i utie na drutvene faktore koji koe reproduktivni proces.

AKUTAN
(engl. acute) otar, veoma izraeni simptomi bolesti kratkog trajanja (do 7dana).

AKUTAN TEKI NAPAD ASTME

(engl. acute severe asthma atack ), akutan napad astme prolaznog pogoranja razliitog intenziteta i trajanja. Astmatiki status je najtei kliniki oblik bolesti, koji traje due od 24 sata, a refrakteran je na do tada efikasne bronhodilatatore. Zbog mogunosti naglih i burnih obrta, bolesnik je u takvom napadu akutno ugroen i preti mu iznenadna smrt usled hipoksemije. Teki napad astme ima funkcijske i klinike karakteristike razliite od srednje tekog ili lakog napada. Radi to breg prekidanja tekog napada astme i otklanjanja ivotne ugroenosti bolesnika preduzimaju se brojni terapijski postupci. Primenjuje se inhalacija kiseonika, 2-agonista, sistemski kortikosteroidi, antiholinergici, teofilin i u sluaju neefikasnosti farmakoterapije, mehanika ventilacija.

AKUTNA ANGULACIJA PENISA


(engl. acute penis angulation), akutno nastalo krivljenje penisa. To je zatvorena (kontuziona) povrede penisa, obino seksualno uslovljena i deava se u erekciji. Karakterie je prskanje fibrozne kapsule kavernoznog tela penisa (ruptura tunicae albuginee penis, fractura penis) praeno bolom, hematomom i iskrivljenou penisa. Zahteva hirurko leenje.

AKUTNA BUBRENA INSUFICIJENCIJA, ABI


(engl. acute renal failure ), naglo (unutar nekoliko sati ili dana) nastalo oteenje bubrega, koje karakterie smanjena glomerulska filtracija svakog pojedinanog nefrona uz poremeaj tubulske funkcije. Manifestuje se smanjenom dnevnom zapreminom mokrae (anurija, oligoanurija, oligurija) ili ouvanom diurezom, zatim azotemijom, metabolikom acidozom, poremeajem u metabolizmu vode i elektrolita, anemijom. Prema mehanizmu nastanka najea podela je na: prerenalnu ABI koja nastaje usled smanjenja efektivnog arterijskog volumena i reverzbilna je nakon nadoknade deficita vode i elektrolita; parenhimsku ABI koja nastaje usled dugotrajne ishemije ili toksinog dejstva razliitih jedinjenja, ali i u sklopu imunih reakcija, infekcija, vaskularnih bolesti bubrega i ne popravlja se bez adekvatnog leenja; postrenalnu ABI koja nastaje usled opstrukcije. Dijagnoza se zasniva na anamnestikim podacima, fizikalnom nalazu, laboratorijskim pokazateljima (azotemija, metabolika acidoza, poveana frakciona ekskrecija natrijuma, indeks bubrene slabosti, koncentracija natrijuma u urinu) i nalaz normalne veliine bubrega (ili obostrane hidronefroze u sluaju postrenalne akutne bubrene insuficijencije). Leenje je sloeno, esto zahteva i primenu dijalize (hemodijaliza, kontinuirani dijalizni postupci ili peritonealne dijaliza). Komplikacije su ozbiljne, a smrtnost, i pored znaajnog napretka u poslednjih nekoliko decenija, oko 50%.

AKUTNA DILATACIJA ELUCA


(engl. acute gastric dilatation), enormna proirenost eluca ispunjenog gasom i/ili tenou. Nastaje kao komplikacija u sklopu paralitikog ileusa (akutni apendicitis, adnexitis, cholecystitis, pancreatitis), u sluaju refleksnog poremeaja autonomnog nervnog sistema, kod fraktura kimenog stuba, ureteralnih kolika, uremija, dijabetine kome, snienja serumskog K i kod nekih hirurkih abdominalnih intervencija ili njihovih komplikacija - peritonitisa. Simptomi su: bol u abdomenu, tucanje, povraanje i znaci oka.

AKUTNA FRAKTURA PENISA

(engl. acute penis fractura), ruptura (rascep) tunike albuginee (omotaa kavernoznih tela penisa) sa veom ili manjom rupturom kavernoznih tela penisa. Javlja se, najee, kod mladih ljudi za vreme jako izraene erekcije pri pokuaju silovanja, udara tupim predmetom po penisu u jakoj erekciji. Najea lokalizacija frakture je u predelu korena penisa. Leenje zavisi od stepena povrede. Tee rupture se lee hirurki.

AKUTNA IDIOPATSKA TROMBOCITO-PENIJSKA PURPURA, ITP akutna


(engl. idiopathic thrombocytopenic purpura), v. idiopatska trombocitopenijska purpura.

AKUTNA INTERMITENTNA PORFIRIJA


(engl. acute intermittent porphyria), nasledni metaboliki poremeaj koji karakteriu akutni napadi bolova u trbuhu, opstipacija i neuroloki ispadi koji nastaju zbog metabolikih ili spoljanjih inilaca. Ekstremno retko se javlja pre 15. godine ivota. ene ee obolevaju od mukaraca. Napadi nastaju posle gladovanja, dijete, konzumiranja alkohola, bakterijskih ili virusnih infekcija i upotrebe itavog niza lekova. Moe biti zahvaen svaki deo nervnog sistema. Najee se javlja abdominalni bol sa znacima oteenja autonomnog nervnog sistema. Moe se javiti i periferna neuropatija, hiponatremija, oteenje centralnog nervnog sistema sa grevima, komom i respiratornom paralizom. Znaajan dijagnostiki inilac je prisustvo porfirina u urinu koji je naroito u porastu tokom akutnih napada. Leenje je simptomatsko. Potrebno je bolesnika uputiti na inioce koje treba izbegavati jer mogu prouzrokovati akutni napad. Dijeta bogata ugljenim hidratima smanjuje rizik od akutnih napada zato to glikoza blokira enzim sintetazu gama-aminolevulinske kiseline (ALA sintetazu), znaajnog u patogenezi porfirije.

AKUTNA LIMFOCITNA LEUKEMIJA


(engl. acute lympocytic leukaemia), akutna limfocitna leukemija (ALL) je progresivna maligna bolest koju karakterie prisustvo velikog broja mladih, nezrelih elija, limfoblasta u kostnoj sri, cirkuliuoj krvi, limfnim lezdama, slezini, jetri i drugim organima. Broj normalnih elija je smanjen. Bolest se javlja uglavnom kod dece (3/4 sluajeva), sa najveom uestalou izmeu 2. i 5. godine ivota. ee se javlja kod dece sa Downovim sindromom i one iji su roditelji bolovali od leukemije. Bolest nastaje iznenada i brzo napreduje. Znaci bolesti su poviena temperatura, bledilo, gubitak apetita, zamor, anemija, krvarenja po koi i iz sluznica, bolovi u kostima, splenomegalija i infekcije. Za dijagnozu bolesti ispituju se krv i kostna sr. Pomou monoklonskih antitela i imunofeno-tipizacije odreuje se da li se radi o T ili B limfoblastima. Leenje se sprovodi po protokolima kombinacijom citostatikih lekova. Potrebno je primeniti antibiotike za leenje infekcija, krv i derivate krvi za leenje anemije i trombocitopenije, zraenje CNS-a i intratekalno davanje metotreksata. Kod nekih bolesnika radi se transplantacija kostne sri ili matinih elija hematopoeze izdvojenih iz periferne krvi.

AKUTNA MIJELOIDNA LEUKEMIJA, AML


(engl. acute myeloid leukaemia), maligno oboljenje krvotvornih organa, koje karakterie nekontrolisana proliferacija nezrelih leukocita koji imaju azurofilne granule i/ili Auerove tapie u

citoplazmi. Simptomi koji se javljaju su krvarenje iz desni, zamor, poviena temperatura, dispnea, anemija, umerena splenoemaglija, bolovi u kostima i zglobovima i infekcije. AML se javlja ee kod odraslih i adolescenata. Rizik za nastanak ove leukemije predstavljaju izloenost zraenju i oboljenja krvi kao to su prava policitemija, refraktarna anemija i hronina granulocitna leukemija. Dijagnoza bolesti se postavlja pregledom krvi i kostne sri. Postoji vie tipova ove leukemije koji se dele prema FAB klasifikaciji od M0 do M7. Za leenje bolesti koriste se citostatici po protokolima i transplantacija kostne sri. Ova leukemija ima i druge nazive: akutna granulocitna leukemija, akutna mijelocitna leukemija, akutna nelimfoblastna leukemija (ANLL) i mijeloidna leukemija.

AKUTNA NELIMFOCITNA LEUKEMIJA


(engl. acute nonlymphocytic leukaemia), v. akutna mijeloidna leukemija.

AKUTNA PROMIJELOCITNA LEUKEMIJA, APrL


(engl. acute promyelocytic leukaemia ), maligno oboljenje hematopoeznog sistema koje karakterie proliferacija i akumulacija promijelocita i blasta koji u citoplazmi imaju Auerove tapie. Znaci bolesti su krvarenje, nizak nivo fibrinogena i trombocita. Prisutna je diseminovana intravaskularna koagulacija. Za leenje se koriste citostatici, derivati vitamina A (all-trans-retinoine kiseline, ATRA) i derivati krvi.

AKUTNA UTA DISTROFIJA JETRE


(engl. acute fatty liver distrophy ), akutna masna distrofija jetre. Masna infiltracija jetre podrazumeva povien procenat masti u jetri, ak 40 - 50% njene teine, dok je normalno 4-5%. Akutni oblik se najee javlja posle unoenja vee koliine alkohola, u sluajevima intravenskog davanja tetraciklina trudnicama (75% smrtni ishod), posle jejunokoline anastomoze zbog gojaznosti, a moe biti izazvana i raznim hepatotoksinima npr. tetrahlor-metan, DDT, uti fosfor i dr. Karakterie se jakim bolom u predelu jetre, povraanjem, mukom, povienom temperaturom, leukocitozom, holestazom, odmaklom insuficijencijom jetre i portnom hipertenzijom.

AKUTNI ABDOMEN
(engl. acute abdomen), naglo nastalo patoloko stanje u trbuhu koje zahteva hitnu medicinsku ili hirurku terapiju. Ova terapija je najee, ali ne i uvek, operativna. Praktino, svaki naglo nastali bol u trbuhu koji ne prolazi sam od sebe tokom 30 minuta ili se ponovo vraa i pojaava je znak akutnog abdomena. U naelu, akutni abdomen se sastoji od tri sindroma (skup simptoma). To su: sindrom zapaljenja trbune duplje (peritonitis), sindrom crevne prepreke (ileus), sindrom intraabdominalnog krvarenja (hemoragije). Ovi sindromi se mogu javiti pojedinano ili mogu biti kombinovani, posebno kod povreda. Kombinacija dva sindroma ili pojava bola u trtuhu sa kolapsnim stanjem zahtevaju hitnu hirurku intervenciju. Bol tipa gra (kolika) takoe spada u sliku akutnog abdomena i oznaava oboljenje upljeg organa, ali najee ne zahteva neposredno hirurko leenje. Najei uzroci akutnog abdomena su: akutno zapaljenje slepog creva, akutno oboljenje une kesice, prskanje ira na dvanaestopalanom crevu, akutno zapaljenje pankreasa (guterae), akutno zapaljenje kesastih proirenja tankog i debelog creva (divertikulitis) i razne vrste prepreka u pasai

creva - ileusa (usled priraslica, tumora ili ukljetenja). Od znaaja su i ginekoloka stanja i oboljenja koja daju istu sliku: gnojno zapaljenje jajovoda (adneksitis), vanmaterina trudnoa, uvrtanje i prskanje cistinih promena unutranjih enskih polnih organa. Slika akutnog abdomena moe biti izazvana i oboljenjima koja nemaju veze sa trbunom dupljom. Najei takvi sluajevi su angine i zapaljenja drela kod dece, zapaljenje srednjeg uha, meningitisi, infektivne bolesti, pojedina neuroloka oboljenja (iijas, neuritisi), oboljenja srca i grudnog koa (infarkt, zapaljenje plua i plune maramice) i neka trovanja (trovanje olovom, ujed pauka, ujed korpije). Sliku kolapsnog bola daju prskanje ira na dvanaestopalanom crevu, akutni pankreatitis, zaepljenje krvnih sudova creva sa pojavom gangrene, vanmaterina trudnoa ili prskanje ciste jajnika i adneksa. Kod akutnog abdomena dijagnoza se postavlja preteno klinikim pregledom i posmatranjem. Opti postupak leenja se svodi na zabranu unoenja hrane i tenosti na usta, zabranu primene antibiotika i sredstava protiv bola, stavljanje leda na trbuh i hitno upuivanje nadlenom lerkaru. Rendgenoloki: nativan snimak abdomena je prvi i glavni dijagnostiki postupak od opstrukcije ili perforacije nekog segmenta digestivnog trakta. Na snimku trbuha u stojeem stavu vide se hidroaerini nivoi, kao znak opstrukcije, ili subdijafragmalne srpaste kolekcije gasa, kao znak perforacije nekog upljeg organa.

AKUTNI BRONHITIS
(engl. acute bronchitis ), akutno zapaljenje sluzokoe dunika i bronhija (traheobronhitis), prouzrokovano virusima i/ili bakterijama, nekad i hemijskim iritantnim supstancama. Najee poinje infekcijom gornjih disajnih puteva koja se komplikuje kaljem i iskaljavanjem. Na pluima se uju zviduci. Lei se simptomatski, ponekad i antibioticima.

AKUTNI INFARKT MIOKARDA


(engl. acute myocardial infarct ), nekroza sranog miia usled opstrukcije koronarne arterije koji je najtei kliniki oblik koronarne (ili ishemijske) bolesti srca. Nastaje zbog potpune okluzije koronarne (venane) arterije srca kojoj sledi ireverzibilno (nepovratno) oteenje u vidu ishemijske nekroze (izumiranja) miokarda u zoni infarktnog arita, sa sledstvenim funkcionalnim i organskim ispadom, zavisno od veliine okludirane koronarne arterije i veliine (prostranstva) infarktnog ognjita u miokardu (koje se kasnije u periodu do 3 meseca od nastanka inicijalnog infarkta zamenjuje oiljnim tkivom). Patoloko-fizioloki uzrok akutnog prekida (okluzije) koronarne cirkulacije najee je akutni, nestabilni i komplikovani ateromski plak (ploa) tj. aterosklerotska lezija koronarne arterije, koja je u toku svoje evolucije iz stabilnog prela u nestabilni oblik. Dolazi do prskanja (fisura, ruptura) ili ulceracija u predelu aterosklerotske ploe, stvara se tromb koji okludira koronarnu arteriju, a tome se pridruje i vazospazam. Poznato je mnogo faktora rizika za razvoj akutnog infarka miokarda (do danas ih je otkriveno preko 250), ali su neki od njih neosporni i osnovni (hiperidislipidemija, puenje, povien krvni pritisak, eerna bolest, nedovoljna fizika aktivnost i nekretanje, naslee i dr). Oni ubrzavaju proces ateroskleroze, koji je u vie od 90 % sluajeva uzrok ishemijske nekroze, odnosno akutnog infarkta miokarda, dok su znatno rei drugi uzroci okluzije koronarnih arterija i akutnog infarkta miokarda (embolusi dospeli u koronarnu arteriju, kongenitalne abnormalnosti koronarnih arterija, koronarni vazospazam, sistemske i inflamatorne bolesti srca, koje pogaaju koronarne arterije). Ako infarktno ognjite (ishemija, lezija, nekroza) zahvati celu debljinu (sva tri sloja) miokarda re je o transmuralnom infarktu miokarda, ako zahvati samo unutranji sloj subendokardnom, srednji sloj miokarda - intramuralnom, samo epikard - epikardnom infarktu

miokrda. Ako se istovremno razvije vie infarkta miokarda, u pitanju je multipni infarkt (npr. istovremeni infarkti leve i desne komore). Ako se javi vie infarkta, i to jedan za drugim, re je o sukcesivnom infarktu, a kada se ponovo javi infarkt na istom ili drugom mestu - reinfarktu. Infarkt miokarda je monociklino oboljenje i razvija se u fazama: akutni, subakutni tok (do kraja treeg meseca), a posle toga je infarkt hroninog toka (oiljak posle prebolelog infarkta koji se formira na mestu ranije akutne ishemijske nekroze). Akutni infarkt miokarda moe kliniki proticati tipino ili atipino. Tipino protie sa poznatim trijasom simptoma i znakova: kliniki izraen anginoznim bolom ili tzv. status anginozusom trajanja bola preko 30 min. sa irenjem u levo rame i levu ruku ili plea a poetkom iza grudne kosti, znacima ishemije, lezije i nekroze na EKG-u, laboratorijskim znacima povienih vrednosti kardiospecifinih enzima kao izrazom nekroti-no-resorpcionog procesa infarktnog arita. Infarkt miokarda na EKG-u moe proticati sa izraenim Q-zupcem, ali i bez Qzupca (tzv. non Q-infarkt) koji imaju razliitu ranu i poznu prognozu. Akutni infarkt srca u 20 - 50 % sluajeva moe proticati i atipino: bezbolno, sa slabo izraenim bolom, bolom ne-obine lokalizacije i iradijacije (u zonu oto- rinolaringolokih organa, abdomen).

AKUTNI RADIJACIONI SINDROM


(engl. acute radiation syndrome ), skup je simptoma i znakova koji se ispoljavaju posle ozraivanja jonizujuim zracima u dozi veoj od 0,5 Gy u kratkom vremenskom periodu. Supstance stvorene energijom jonizujuih zraenja u ekstraelijskoj tenosti i u elijama oteuju membrane elija, zidove krvnih sudova, aktivnost enzima i jonske pumpe, menjajui energetske potencijale na membranama, njihovu propustljivost, aktivni transport i brzinu pro-vodljivosti akcionih potencijala. Destrukcijom elija oslobaaju se aktivne materije, remeti acidobazna ravnotea i transport kiseonika. U radiosenzitivna tkiva, zbog intenzivnog metabolizma i visokog mitoznog indeksa, spadaju hematopoezno, epiderm i adneksa koe, epitel sluzokoe, germinativni epitel i ono soivo. Kliniku sliku ine: rana reakcija neurovaskularnog i endokrinog sistema - prodromalni stadijum, laboratorijski pokazatelji oteenja elija i tkiva - latentni period i ispoljeni znaci bolesti manifestni stadijum. Leenje je simptomatsko, pri insuficijenciji kotane sri neophodna je transplantacija sri histokompatibilnog davaoca.

AKUTNI RESPIRATORNI DISTRES SINDROM, ARDS


(engl. acute respiratory disstres syndrom, ARDS ), teka, zavrna faza akutnog oteenja plua (engl. acute lung injury, ALI ). ALI se karakterie trajnom inflamacijom plua i poveanom propustljivou krvnih sudova. Glavni kliniki poremeaji su: obostrani, novonastali pluni infiltrati; odnos arterijskog pritiska kiseonika i inspiratorne frakcije kiseonika u udahnutom vazduhu (PaO2/FiO2) manji od 300 mmHg; pritisak u levoj pretkomori nije povien. U ARDS-u je hipoksemija tea i odnos PaO2/FiO2 je manji od 200 mmHg. Danas je poznato vie od 60 razliitih pokretaa ARDS. Najei su: ok, sepsa, aspiracija eludanog sadraja, teka pneumonija, traume i opekotine, pankreatitis, diseminovana intravaskularna koagulacija, masivne transfuzije, transplantacija plua i kostne sri. Lei se potpornom terapijom uz mehaniku ventilaciju. Smrtnost je oko 50%.

AKUTNI REUMATIZAM
(engl. acute rheu-matism), akutna bolna stanja u reumatologiji.

AKUTNI TOKSINI MEGAKOLON


(engl. acute toxic megacolon), jedna od najteih komplikacija ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti, sa smrtnou i do 30%. Pregled se obavlja u leeem stavu, u dorzalnom dekubitisu, kada se gas najvie akumulira u transverzalnom kolonu. U tim sluajevima prenik lumena je vei od 5 cm, sa zaravnjenjem ili odsutnim haustrama, zadebljalim zidom, a povrina je nepravilna sa brojnim nodularnim intraluminalnim izratajima.

AKVEDUKTUS
(engl. aqueduct, conduit, lat. aquaeductus), izdueni kanal ili vod koji povezuje dve strukture kroz koji prolazi tenost. A. cerebri , ( engl. cerebral a., a. of Sylvi, lat. a. cerebri ), modani kanal. Deo komorskog sistema mozga koji predstavlja uzani kanal duine 10 do 15 mm i povezuje treu sa etvrtom modanom komorom. Kroz modani kanal protie cerebrospinalna te-nost.

AKVIZICIJA
(engl. acquisition), prikupljanje podataka iz mernog ureaja u raunar. Nakon transformacije jonizujueg zraenja ili neke druge spoljanje energije u struju, zatim u naponski signal pogodan za obradu, vri se prikupljanje podataka za datu studiju. Pre akvizicije potrebno je definisati osnovne parametre: vrsta akvizicije, veliina slike, duina trajanja jedne slike, broj slika. Pri akviziciji ne sme da bude gubitka podataka, to podrazumeva da interfejs izmedju mernog ureaja i raunara i sam raunar budu vrlo kvalitetni i brzi. Akvizicija se mora vriti u pogodnom obliku koji e dati adekvatan prikaz i omoguiti kasniju analizu prikupljenih podataka, a da ne dodje do znatnijeg pada vrednosti fizikih parametara sistema - merni ureaj i raunar.

AKVIZICIONA MATRICA
(engl. acquisition matrix), broj nezavisnih podataka u dva pravca, koji neki sistem za slikanje (MRI, CT) moe da generie u polju skeniranja, i izra-ava se preko dva broja u formi N x M. Vea akviziciona matrica uslovljava poveanje rezolucije.

ALA
(engl. wing, lat. ala), 1. struktura koja je nalik krilu. Najee strukture koje poprimaju oblik krilaste formacije su kosti ili delovi kostiju. Klinasta ili sfenoidalna kost ima tri para kotanih nastavaka od kojih dva predstavljaju veliko i malo krilo klinaste kosti. Bedrena i krsna kost takoe imaju krilaste kotane nastavke koji se nazivaju krilo bedrene i krilo krsne kosti. 2. engl. skraenica za -aminolevulinsku kiselinu.

ALAJOUANINEOV SINDROM
(engl. Alajouanine syndrome ), karakterie ga simetri-no oteenje 6. i 7. kranijalnog nerva, sa

bilateralnom facijalnom paralizom i obostranom oduzetou bonog rektusa, praeno zgrenim, bangavim stopalom.

a -LAKTALBUMIN
(engl. a-lactalbumin), rastvorljivi protein koji se nalazi samo u mle-ku. Koristi se kao standard za procenu nutricione vrednosti proteina, poto se lako vari i dobar je izvor aminokiselina.

ALALIJA
(engl. alalia), nemogunost govora.

ALANIN
(engl. alanine), 2-aminopropionska kiselina, CH3CH(NH2)COOH je prirodna neesencijelna aminokiselina (RMM 89,09), koja je zastupljena u brojnim proteinima. Alanin je znaajan u prenosu azota iz miia (glukoza-alanin ciklus) i pri transportu azota iz intestinalnog trakta do jetre. Kao supstrat alanin-aminotransferaze, alanin ima znaajnu ulogu u reakcijama prenosa azota. Potie iz proteina koji se unose hranom i sintetie se iz piruvata. Naziva se i a-alanin i a-aminopropionska kiselina.

ALANIN AMINOTRANSFERAZA, ALT


(engl. alanine aminotransferase), enzim koji pripada rodu transferaza (L-alanin: 2-okso-glutarat aminotransferaza, EC 2.6.1.2). Jedna je od dve aminotransferaze koje katalizuju prenos amino-grupa u reakciji prevoenja aminokiselina u a-ketokiseline. ALT katalizuje reverzibilnu transaminaciju: Lalanin + a- -ketoglutarat = piruvat + L-glutamat. Normalno se nalazi u plazmi, ui, likvoru i pljuvaki. U urinu je ima samo ako postoji lezija bubrega. U relativno visokim koncentracijama nalazi se u jetri i bubrezima, zatim skeletnim miiima, srcu i pankreasu. U serumu zdravih osoba ima 6-25 U/L, ako se aktivnost meri na 30oC. Enzimska aktivnost se pove-ava 30 - 50 puta kod osoba sa virusnim ili toksinim hepatitisom, i do 20 puta kod infektivne mononukleoze. Kod infarkta miokarda aktivnost se ne poveava ili je neznatno poviena. Takoe je oznaavana i kao glutamat-piruvat transaminaza (GPT) i serumska glutamat-piruvat transaminaza (SGPT). Ovaj enzim je od posebnog znaaja u klinikoj medicini.

ALANINEMIJA
(engl. alaninemia), oznaava viak alanina u krvi usled razliitih uzroka, ukljuujui i deficit nekoliko enzima.

ALANTOIN
(engl. allantoin), bela kristalna supstanca, 5-ureidohidantoin. Kod veine sisara i brojnih niih ivotinja izluuje se urinom kao krajnji proizvod metabolizma purina. Meutim, kod primata se

izluuje mokrana kiselina. Alantoin se stvara iz mokrane kiseline pod dejstvom urat oksidaze (urikaze).

ALANTOIS
(engl. allantois, lat. allantois), jedna od ekstraembrionalnih membrana ki-menjaka. Javlja se oko 16. dana embrionalnog razvoja oveka, kao cevasti divertikul (zida umanane kesice) u embrionalni drak. Oko alantoisa se formiraju prvi krvni sudovi od kojih e nastati umbilikalni sudovi. Kod oveka je ukljuen i u razvoj urogenitalnog sistema. Od njega polazi tzv. urorektalni septum kojim se zadnje crevo pregrauje na urogenitalni sinus i anorektalni kanal. Kod odraslih ljudi od alantoisa ostaje samo srednji umbilikalni ligament (lig. umbilicale medium). Kod embriona reptila, ptica i nekih sisara ima respiratornu funkciju i/ili slui kao rezervoar za mokrau tokom embrionalnog razvoja

ALARA
(engl. As Low As Reasonably Achievable), opti princip primenjen u oblasti jonizujueg zraenja.

ALBENDAZOL
(engl. albendazole), antihelmintiki lek koji se koristi za uklanjanje crevnih parazita: valjkastih crva, rudarske gliste i drugih, ali i kao pomoni lek uz operativno leenje ehinokokusa plua. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Eskazole.

ALBERS-SCHONBEROVA BOLEST
(engl. osteopetrosis ), osteopetroza, mramorna bolest kostiju, nenormalno sazrevanje kostiju usled smanjene aktivnosti osteoklasta. Postoje 2 oblika: rani , infantilni, maligni oblik i kasni , laki oblik. U zavisnosti od ispoljavanja glavne tegobe su: anemija, uveanje jetre i slezine i slepilo u kasnoj ivotnoj dobi. Na R snimku vidi se poveana gustina svih kostiju i one su funkcionalno krte i lomljive.

ALBINIZAM
(engl. albinism), pojava opteg nedostatka pigmenta. Moe biti posledica nedostatka melanoblastomelanocitnog sistema, ili kongenitalnog nedostatka enzima tirozinaze u epidermalnim melanocitima, to izaziva nemogunost konvertovanja bezbojnih premelanozoma u crne melaninske granule.

ALBRIGHTOV SINDROM
(engl. Albright syndrome ), karakterie ga fibrozna displazija kosti, braon pigmentisana koa i endokrini poremeaji ija je glavna karakteristika prerani pubertet devojica. Displazijom mogu da budu zahvaene sve kosti, posebno duge i to jednostrano, sa estim frakturama, ak multipnim. esta je leontijaza kosti i asimetrija lica sa sklerozom baze lobanje i kostiju lica uz distorziju

temporomandibularnih zglobova i poremeajima u razviu zuba. Retko postoji pigmentacija oralne sluzokoe. Nazvan je jo i: Albright-Mc-Cune-Sternbergov-sindrom, Fuler-Albrightov sindrom, McCune-Albrightov sindrom, osteitis fibrosa cystica disseminata i osteodystrophia disseminata, kao i pseudohipoparatireoidizam.

ALBUGINEA
(engl. albuginea, lat. tunica albuginea), debela, prirodno beliasta kapsula nekih organa kao to su ovarijum, testis, penis. Izgraena je od gustog vezivnog tkiva. U ovarijumu ova kapsula odvaja tzv. germinativni epitel sa povrine jajnika od primordijalnih folikula u kori. U penisu okruuje kavernozna tela, a u mnogo tanjem sloju i spongiozno telo. Kod testisa ovaj omota je karakteristian po rasporedu krvnih sudova i formiranju medijastinuma testisa. U delu koji obavija testis nalaze se pored vezivnih elija, fibroblasta, i miofibroblasti i glatke miine elije. Ovde ovaj omota vri izvestan pritisak na semene kanalie i pomae u potiskivanju jo nepokretnih spermatozoida ka epididi-misu.

ALBUMIN
(engl. albumin), grupa proteina koja se nalazi u skoro svim ivotinjskim i brojnim biljnim tkivima. RMM humanog albumina iznosi 69 000. Odlikuje se rastvor-ljivou u vodi i u razblaenim i umereno koncentrovanim rastvorima soli. Najzastupljeniji je protein u humanoj plazmi sa koncentracijom od 35 do 47 g/L. Kao veliki molekul ne moe da proe kroz zidove kapilarnih membrana, pa omoguava odravanje koloidnog osmotskog pritiska u vaskularnom prostoru i delimino odrava normalnu zapreminu krvi. Vezuje jone kao to su kalcijum, magnezijum i toksine teke metale. Transportuje velike organske anjone kao to su lekovi, bilirubin i slabo rastvorljivi hormoni (npr. kortizol). Slui kao protein i aminokiselinska rezerva.

ALBUMINOID
(engl. albuminoid), izrazito acidofilna supstanca, koja ima snaan afinitet prema kiselim anilinskim bojama. Hemijski je slian keratinu i delimino je odgovoran za gubitak bazofilije u dubokim regionima hrs-kavice.

ALBUMINURIJA
(engl. albuminuria), ozna-ava prisustvo serumskog albumina u urinu. Ovaj naziv se ponekad koristi umesto naziva proteinurija, kada se visoke koncentracije albumina iz plazma proteina izluuju kroz glomerule. Takvo stanje moe da prati imuni kompleksni nefritis.

ALBUMOZA
(engl. albumose), meuprodukt izmeu belanevina - albumina i razgradnih produkata - peptona koji nastaje pod dejstvom eludano-crevnih fermenata nazvanih peptidaze.

ALCIAN PLAVO
(engl. alcian blue), histoloka boja koja sadri bakar, a slui za prikaz glikozaminoglikana na svetlosnoj i elektronskoj mikroskopiji.

ALD,
v. aldolaza.

ALDEHID
(engl. aldehyde), bilo koja od velikih klasa reaktivnih jedinjenja koja nastaju iz primarnih alkohola oksidacijom ili dehidrogenacijom i sadre karbonil grupu sa vezanim vodonikom, -CHO. Primer aldehida je ace-taldehid.

ALDEHID DEHIDROGENAZA
(engl. aldehyde dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (aldehid: NAD+ oksidoreduktaza, EC 1.2.1.3) koji katalizuje reakciju: aldehid + NAD+ + H2O = kiselina + NADH. Nalazi se u ivotinjskim tkivima gde katalizuje oksidaciju razliitih aldehida, ukljuujui i prevo-enje acetaldehida do siretne kiseline.

ALDEHID OKSIDAZA
(engl. aldehyde oxidase), enzim iz roda oksidoreduktaza (aldehid:kiseonik oksidoreduktaza, EC 1.2.3.1) koji katalizuje reakciju: aldehid + H2O + O2 = kiselina + superoksid. Enzim se nalazi u jetri.

ALDESLEUKIN
(engl. aldesleukin), interleukin 2 dobijen rekombinantnom tehnologijom. Pojaava funkciju imunog sistema, stimulie T-limfocite da se preobraze u prirodne elije ubice ( engl. killer cells) koje unitavaju elije tumora. Koristi se kod raka bubrega sa metastazama, u vidu intravenskih infuzija i po specijlnim emama. Preparat: Proleukin.

ALDOHEKSOZA
(engl. aldohexose), bilo koji od eera koji sadri est ugljenikovih atoma i aldehidnu grupu na ugljeniku-1, kao to je npr. glukoza ili galaktoza.

ALDOLAZA, ALD
(engl. aldolase), enzim koji pripada rodu liaza (fruktoza bifosfat aldolaza, EC 4.1.2.13) i katalizuje reakciju: D- -fruktoza,1,6-bifosfat = D-gliceraldehid 3-fosfat + dihidroksiaceton fosfat. Reakcija je reverzibilna mada je ravnotea pomerena ka formiranju fruktoze-1,6-bifosfata (fruktoza- -1,6-

difosfat, FDP) iz dve trioze fosfata. Ovo je jedna od reakcija Embden-Mayerhofovog puta u kome se glukoza prevodi do piruvata, a ova se zatim prevodi u acetil-CoA ili laktat. Nalazi se u svim elijama, a naroito u visokoj koncentraciji u skeletnim miiima. Postoje tri oblika aldolaze: A, B i C koje se razlikuju u reaktivnosti prema FDP i fruktoza-1-fosfatu kao supstratima. Aktivnost aldolaze u serumu se poveava pri oteenju miia (npr. Duchenneova distrofija), mada je normalna ako je patologija neurogenog porekla (polio, multipla skleroza).

ALDOSTERON
(engl. aldosterone ), jedan od najznaajnijih mineralokortikoida, 11b, 21- -dihidroksi-3,20dioksopreg-4-en-1,8-al. Glavni je steroidni hormon koji se stvara i izluuje u kori nadbubrenih lezda i regulie nivo elektrolita. Odgovoran je za metabolike promene elektrolita i vode. Poveava reapsorpciju natrijuma i izluivanje kalijuma u distalnim tubulima i sabirnim kanalima bubrega i verovatno poveava promet natrijuma i kalijuma iz elija. Takoe deluje i u debelom crevu, kao i na pljuvane i znojne lezde. Primarno ga regulie renin-angiotenzin sistem, a u ogranienoj meri kortikotropin.

ALDOSTERONIZAM
(engl. aldosteronism), prekomerno luenje aldosterona to izaziva poremeaj metabolizma natrijuma, kalijuma i vode u organizmu. To je jedan od reih razloga povienog arterijskog pritiska. Najee je re o tumorima sastavljenim od elija koje lue aldosteron (Conhov sindrom).

ALDOZA
(engl. aldose), bilo koji monosaharid koji ima aldehidnu grupu (-CHO) u obliku otvorenog lanca. Aldoze obino postoje u ciklinom hemiacetalnom obliku usled rever-zibilne intramolekularne reakcije izmeu aldehidne i hidroksilne grupe istog molekula. v. specifine aldoze kao to su galaktoza, glukoza, manoza i riboza.

ALEL
(engl. allele), jedan od dva ili vie alternativnih oblika gena na istom hromozomskom mestu, koji odreuje razliite nasledne karakteristike. Kod normalnih eukariotskih elija hromozomi se nalaze u homolognim parovima tako da svaki gen ima dva lokusa. Ako se isti alel nalazi na oba mesta individua je homozigot, a ako su prisutni razliiti aleli osoba je heterozigot. Multipli aleli su izmenjeni aleli koji se u populaciji nalaze na jednom lokusu. Klasian primer multiplog alelizma je serija alela koji odreuju ABO krvne grupe. Multipli alelizam sa relativno visokom frekvencijom odreenog genotipa znaajno utie na kliniku heterogenost broj-nih genetskih poremeaja. Najpoznatiji primer multiplih alela kod oveka je ABO sistem alela za osnovne krvne grupe. v. polimorfizam.

ALEMANNSOV SINDROM
(engl. Alemanns syndrome ), karakteriu ga dupli bubrezi, zdepasti prsti, ree facijalna asimetrija i

dege-neracija razliitih motornih nerava.

ALENDRONAT
(engl. alendronate ), bifosfonat, lek koji usporava razgradnju kosti, sniava hiperkalcemiju kod malignih bolesti i usporava razvoj osteoporoze kod ena posle menopauze. Preparat: Fosamax.

ALERGEN
(engl. allergen ), svaka materija koja je u stanju da kod alergine osobe izazove alergijsku reakciju (vidi alergija). Alergeni mogu biti biljnog (poleni), ivotinjskog (epitelne elije, meso) ili hemijskog porekla (lekovi, boje). Oni u organizam mogu da uu udisanjem, preko usta, injekcijama ili kontaktom preko koe.

ALERGIJA
(engl. allergy ), poremeaj u organizmu kada se pri ulasku strane materije (alergena-antigena) stvaraju odgovarajua antitela, tj. organizam postaje preosetljiv (senzibilisan) na taj alergen. Pri ponovnom ulasku alergena na koji je organizam senzibilisan dolazi do odigravanja alergen-antitelo reakcije praene oslobaanjem tetnih materija (medijatora kao to su histamin, serotonin i sl.) koje dovode do lokalnih reakcija, kao to je koprivnjaa, ili do optih reakcija organizma kao to je anafilaktiki ok, a koje mogu da ugroze ivot ovakvog bolesnika. Ulazak alergena u organizam moe da izazove aktivaciju limfocita T, a pri ponovnom kontaktu organizma s istim alergenom dolazi do alergijske reakcije u kojoj uestvuju aktivisani limfociti. Poto se ove reakcije odigravaju 24 - 48 sati. posle kontakta s aleregenom nazivaju se reakcijama kasne preosetljivosti. Aktivisani limfociti u kontaktu s alergenom lue tetne materije koje se nazivaju limfokini i koje izazivaju lokalno zapaljenje.

ALERGIJSKA BRONHIJALNA ASTMA


(engl. allergic asthma ), hronina bolest disajnih puteva koja se odlikuje reim ili eim napadima oteanog disanja sa sviranjem u grudima, kaljem i oskudnim iskaljava-njem. Alergijsku bronhijalnu astmu izazivaju razne materije poznate pod nazivom alergeni. Najei alergeni koji izazivaju alergijsku bronhijalnu astmu (ABA) su poleni trava i drvea, kuna praina, ivotinjske dlake i belanevine koe i perja ivotinja. Broj materija koje mogu izazvati ABA je danas ogroman i skoro svakodnevno se poveava. Bolesnici koji boluju od ABA na svojim mast elijama i bazofilnim leukocitima u disajnim putevima imaju vezana specifina antitela klase imunoglobulina E. Kada se ovi imuno-globulini veu s odgovarajuim alergenom, dolazi do oslobaanja histamina i velikog broja drugih posrednika alergijske reakcije iz ovih elija koji su uzrok suenja disajnih puteva i drugih promena koji karakteriu napad ABA. Disajni putevi bolesnika od ABA su preosetljivi (hiperreaktivni) na dejstvo raznih nadraajnih materija (jaki mirisi, dim, gasovi i mnoge druge materije) pa se astmatini napad moe javiti i pri udisanju ovih materija. Leenje ABA zasniva se na izbegavanju alergena, uzimanju lekova za irenje disajnih puteva (salbutamol), uzimanju lekova koji smanjuju poveanu reaktivnost disajnih puteva (kortikosteroidni hormoni - najbolje udisanjem) i specifinoj imunoj terapiji pomou koje se postie hiposenzibilizacija tj. smanjena osetljivost

disajnih puteva boles-nika na kontakt sa specifinim alergenom. Oko 5% svih ljudi boluje od bronhijalne astme (od ega visok procenat otpada na ABA), a iz nepoznatih razloga taj procenat se poveava tokom poslednjih godina. Bolesnik treba da upozna svoju bolest, principe dugotrajnog leenja i postupak u pogoranju bolesti koje se moe javiti i pored adekvatnog leenja.

ALERGIJSKI ALVEOLITIS
(engl. allergic alveolitis), upala plunog parenhima kao posledica senzibilizacije organizma na razliite organske antigene (npr. farmerska plua pri izlaganju termofilnim aktinomicetama) praenu alergijskom reakcijom posredovanom imunim kompleksima na nivou alveola. Deponovanje kompleksa antigen - antitelo na zidovima plunih kapilara aktivira sistem komplementa, usled ega dolazi do infiltracije tkiva polimorfonuklearima, a iz njih se oslobaaju proteolitiki enzimi koji dovode do oteenja plunog tkiva sa kasnijom proliferacijom fibroblasta i fibrozom plua. Karakteriu ga povremene epizode (po kontaktu sa antigenom) groznice, malaksalosti, suvog kalja, dispneje i hemoptizija. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, bronhoalveolarne lavae, imunolokih testova i patohistolokim pregledom bioptikog materijala. Leenje se sastoji u izbegavanju antigena i sistemskoj primeni glikokortikoida ime se spreava razvoj definitivne fibroze plua.

ALERGIJSKI ANGITIS I GRANULOMATOZA


(engl. Churg-Strauss syndrome ), vaskulitis alergica granulomatoza, redak kliniki sindrom koji karakterie kombinacija simptoma i znakova nekrotizirajueg vaskulitisa, ekstravaskularne granulomatoze, astme i eozinofilije (vie od 10% u perifernoj krvi).

ALERGIJSKI RINITIS
(engl. hay fever ili allergic rhinitis ), alergijsko oboljenje sluznice nosa, a esto i oka. Uzrok ovog oboljenja je alergija na polen trave, drvea i korova. Bolest se manifestuje kijanjem, curenjem iz nosta, crvenilom i svrabom oiju. Sve ovo je posledica reakcije antitela u ovim sluznicama sa alergenima polena, zbog ega se lue histamin i drugi medijatori alergijske reakcije.

ALERGIJSKI VASKULITIS
(engl. hypersensitivity vasculitis), heterogena grupa oboljenja koju karakterie vaskulitisni sindrom izazvan hipersenzitivnom, alergijskom reakcijom u toku izlaganja antigenu (infektivnim agensima, lekovima i dr. egzogenim ili endogenim supstancijama). Zajednika karakteristika ovih oboljenja je lezija malih krvnih sudova. U klinikoj slici dominiraju kone promene, ekstrakutane manifestacije su mogue, ali manje teke nego u drugim sistemskim vasku-litisima, npr. Henoch Shnlein purpura, serumska bolest.

ALERGOLOG
(engl. allergologist), lekar specijalista za postavljanje dijagnoze i leenje alergijskih bolesti.

ALEUKEMIJSKA LEUKEMIJA
(engl. aleu-kaemic leukaemia), tip leukemije kod koje je ukupan broj leukocita normalan ili smanjen, a nenormalni oblici leukocita se ili ne javljaju ili se u perifernoj krvi jave u malom broju. Dijagnoza se postavlja punkcijom ili histolo-kim pregledom kostne sri.

ALEUKIJA
(engl. aleukia), znaajno smanjenje ili potpuno odsustvo leukocita ili trombocita u krvi. v. trombocitopenija, leukopenija, aplastina anemija.

ALFA2-ANTIPLAZMIN
(engl. alpha2-antiplasmin), plazma protein koji je glavni inhibitor fibrinolize (RMM 67 000). Vezuje plazmin uz stvaranje kompleksa u 1:1 stehiometrijskom odnosu. Normalne koliine alfa2antiplazmina su dovoljne da inaktiviraju polovinu plazmina koja se stvori iz plazminogena u cirkulaciji. U patolokim stanjima, kao to je diseminova intravaskularna koagulacija, prevazilazi se kapacitet alfa2-antiplazmina. U ovom sluaju viak plazmina se vezuje za alfa2-makroglobulin.

ALFA1-ANTITRIPSIN
(engl. alpha1-antitrypsin), protein plazme koji se sintetizuje u jetri (RMM 40 000 50 000). Pri elektroforetskom rastavljanju nalazi se u traci alfa1-globulina. Glavni je inhibitor tripsina u serumu. Takoe deluje na himotripsin, kolagenazu, elastazu i proteaze koje se stvaraju u leukocitima, to znai da je najznaajniji inhibitor enzimske proteolize. Alfa1-antitripsin ima kapacitet da deluje i kao slaba varijanta antitrombina i da vezuje trombin, plazmin, Faktor XIa i urokinazu, mada je njegova fizioloka uloga u koagulaciji minorna. Spada u grupu genetskih polimorfnih proteina. Normalan je fenotip MM, dok je deficijencija vezana za autozomalni recesivni gen Z. Kongenitalni deficit je praen poveanom uestalou panlobarnog emfizema kod odraslih (naroito ena), hepatitisa kod novoroenadi i ciroze kod dece.

ALFA BLOKATOR
(engl. alpha-adrenergic blocker ), lek koji blokira alfa adrenergike receptore i time spreava da na njih deluje prirodni endogeni transmiter noradrenalin ili hormon adrenalin. Selektivni alfa blokatori: doksazosin, prazosin, terazosin i dr., blokiraju samo alfa1 receptore, izazivaju vazodilataciju i snienje krvnog pritiska, a mogu da smanje tonus kapsule prostate i drugih glatkih miia. Koriste se za leenje hipertenzije i benigne hipertrofije prostate. Pri predoziranju ili kod uzimanja prve doze moe da doe do naglog pada krvnog pritiska, ubrzanja pulsa i nesvestice zbog nagle vazodilatacije, kao i munine, povraanja i proliva. Neselektivni alfa blokatori su: fentolamin, tolazolin i fenoksibenzamin koji se retko koriste jer su uglavnom opsoletni.

ALFA1-FETOGLOBULIN

(engl. alpha1-fetoglobulin), v. alfa1-fetoprotein.

ALFA-FETO PROTEIN, AFP


(engl. alphafeto-protein ), alfa1-globulin koji se u znaajnoj koliini nalazi u serumu fetusa, dece i zdravih trudnih ena; protein koji se sintetie u jetri i intestinumu fetusa. Prisutan je u krvi, cerebrospinalnom likvoru i u uterusu. Alfa-feto protein cerebrospinalne tenosti fetusa enskog pola vezuje estrogen i titi mozak od maskulinizacije sopstvenim estrogenom. Povien nivo alfa-feto proteina moe da ukazuje na spinu bifidu ili anencefaliju. Koncentracija u serumu fetusa opada ka terminu poroaja. U serumu odraslih osoba nema ovog proteina, izuzev kod nekih oboljenja kao to su ciroza jetre, virusni hepatitis, primarni hepatocelularni karcinom, tumori germinativnih elija i dr., tako da nalaz ovog proteina moe da koristi i kao marker u dijagnostici.

ALFA1-GLOBULIN
(engl. alpha1-globulin), pripada grupi serumskih proteina koji imaju elektroforetsku pokretljivost alfa1-trake. Pri-meri ovih proteina su alfa1-antitripsin, alfa1-kiseli glikoprotein i alfa1-lipoprotein.

ALFAKALCIDOL
(engl. alphacalcidol), sintetski analog 1,25-dihidro-holekalciferola, aktivnog metabolita vitamina D, koji se kod zdravih osoba stvara u bubrezima i jetri. Koristi se kod renalne osteodistrofije i hipopara-tireoidizma. Obavezna je redovna kontrola kalcemije, a kad se ona javi leenje treba prekinuti. Preparati: Alpha D3, Odinal.

ALFA1-KISELI GLIKOPROTEIN
(engl. alpha1-acid glycoprotein), v. orsomukoid.

ALFA2-MAKROGLOBULIN, a2M
(engl. alpha2-macroglobulin ), veliki, dimerni plazma protein (RMM 720 000). Inhibira brojne proteolitike enzime, ukljuujui tripsin, plazmin, trombin, kalikrein, elastazu, kolagenazu i katepsine, formiranjem ireverzibilnih kompleksa koji se brzo uklanjaju pomou re-tikuloendotelnog sistema. Vezani enzimi za-dravaju deo svoje proteolitike aktivnosti, naroito prema malim supstratima. a2M obez-beuje jednu etvrtinu normalne trombin-inhibirajue aktivnosti plazme. Plazmin vezan za a2M takoe moe da ima ulogu u normalnoj fibrinolizi.

ALFAMIMETIK
(engl. alphamimetic), lek koji stimulie alfa adrenergike receptore slino transmiteru noradrenalinu. Njegovo osnovno dejstvo je suavanje krvnih sudova, vazokonstrikcija, i to pre svega lokalno. Ovu grupu ine: efedrin, fenilefrin, ksilometazolin, nafazolin i dr. Koriste se kao kapi za nos kod prehlade i kijavice, a manje i kao kapi za oi kod nadraaja izazvanog noenjem kontaktnih soiva. Preparati:

Efedrin, Adrianol, Nafazol, Hemokulin.

ALFA1-SEROMUKOID
(engl. alpha1-seromucoid), v. orsomukoid.

ALFAVIRUSI
rod RNK virusa iz porodice togavirusa (grupa A ARBO-virusa). Razmno-avaju se u komarcima koji ih prenose na kimenjake, pa se u ekosistemu odravaju u ciklusu komarci - kimenjaci. Prema klinikim manifestacijama infekcije kod oveka se dele u dve grupe: a. virusi koji izazivaju groznicu i poliartritis; b. virusi koji izazivaju encefalitis. Najznaajniji su: virus istonog konjskog encefalitisa (engl. Eastern equine encephalitis), virus zapadnog konjskog encefalitisa (engl. Western equine encephalitis) i virus venecuelanskog konjskog encefalitisa (engl. Venezuelan equine encephalitis ); veo-ma neurovirulentni, kod ljudi izazivaju encefalitise sa veoma visokim letalitetom (do 75%) .

ALFENTANIL
(engl. alfentanil), analgetik iz grupe opijata vrlo brzog i kratkog dejstva, derivat fentanila. Koristi se kao injekcija ili infuzija u anesteziji za ublaavanje bolova kod kratkotrajnih operacija u poliklinici. Preparat: Rapifen.

ALGEZIJA
(engl. algesia), oseanje bola; preosetljivost na bol.

ALGEZIMETAR
(engl. algesimeter), instrument za merenje stepena osetljivosti na bolne nadraaje.

ALGINAT
(engl. alginate), najee natrijumova ili kalijumova so alginine kiseline, ekstrakta morskih algi. Pomeana sa reaktorom i vodom, daje ireverzibilne hidrokoloide, tj. prelazi u gel stanje zbog ega je, izmeu ostalog, pogodna za uzimanje otisaka u stomatolokoj praksi (uzimanje otisaka zuba i bezubnih vilica).

ALGODISTROFINI SINDROM
(engl. algo dystrophy syndrome ), refleksna neurovaskularna distrofija, refleksna simpatika distrofija, posttraumatska osteoporoza, Sudeckova atrofija oznaava bolne, vazomotorne i tro-fike poremeaje na gornjim i donjim ekstremitetima koji dovode do promena na kostima, zglobovima i periartikularnim strukturama, ukljuujui miie i kou.

ALGOR MORTIS
v. mrtvaka hladnoa.

ALGORITAM
(engl. algorithm), postupak reavanja raunskih odnosno analitikih problema u matematici. Sadri unapred utvrena pravila i konaan broj koraka koji efikasno vode do reenja problema. U informatici: ureen skup pravila koji primenjeni na polazni skup podataka dovode do traenog rezultata.

ALGOSTAZA
(engl. algostasis), snienje ili potpuni gubitak bolne osetljivosti posle teke povrede. Ovo stanje je verovatno posledica oka koji koi primalaku (receptivnu) spo-sobnost centralnog nervnog sistema i naroito se zapaa kod ranjenika i povreenih u ratu i miru, emu doprinosi i emocionalna predispozicija linosti.

ALIFATIAN
(engl. aliphatic), odnosi se na bilo koje nearomatino organsko jedinjenje, kao to je alifatini ugljovodinik i alifatini alkohol. Brojne ivotinjske i biljne masti imaju dugolanane alkil grupe po emu je nastao izraz alifatina jedinjenja.

ALILESTRENOL
(engl. allylestrenol ), sintetski progestin, ima sve osobine progesterona, koristi se oralno za leenje disfunkcionalnog krvarenja iz materice, jake dismenoreje i endometrioze. Upotreba kod preteeg i habitualnog pobaaja je kontroverzna i nedovoljno uspena. Preparat: Gestormone.

ALIMENTARNA INFEKCIJA
(engl. alimentary infection), infektivno oboljenje digestivnog trakta uzrokovano unoenjem hrane koja sadri patogene mikroorganizme. Po etiologiji razlikuju se bakterijske, virus-ne, protozoalne i parazitarne infekcije. Ovi uzronici svojim mehanikim, alergijskim, hemijskim i imunolokim mehanizmima dovode do oteenja tkiva i pojave zapa-ljenske reakcije na sluznici creva. Tako dolazi do poremeaja normalnih funkcija creva, ukljuujui procese apsorpcije, sekrecije i motiliteta. Kliniki se ispoljavaju povraanjem, retkom stolicom, uz bolove u abdomenu sa ili bez febrilnosti.

ALIMENTARNA INTOKSIKACIJA
(engl. alimentary intoxication), trovanje hranom, akutno stanje organizma uzrokovano bakterijskim toksinima, koji su hranom uneti u digestivni sistem. Ove supstance na nivou creva blokiraju normalnu apsorpciju, a uzrokuju patoloku sekreciju uz pojaanu peristaltiku. Karakterie se kratkom

inkubacijom i burnom klinikom slikom koja protie bez febrilnosti, uz uestalo povraanje i pojavu retke stolice. Veliki gubitak vode i elektrolita neposredno ugroava ivot pacijenta, te ova forma poremeaja spada u urgentna stanja u medicini.

ALIMENTARNI KANAL
(engl. alimentary canal, lat. canalis alimentarius), deo sistema organa za varenje koji zapoinje usnim, a zavrava se marnim otvorom. Predstavlja skup sluznino-vezivno miinih organa cevastog oblika ija je ukupna duina oko 9 metara. Alimentarni kanal grade: usna duplja, drelo, jednjak, eludac, tanko i debelo crevo. Alimentarnom kanalu su pridodate pljuvane lezde, guteraa i jetra, osobeni po tome to stvaraju i lue sekrete koji dospevaju u delove digestivnog kanala: usnu duplju i poetni deo tankog creva - dvanaestopalano crevo. Alimentarni kanal ima isto znaenje kao i digestivni kanal ili trakt.

ALIMFOCITOZA
(engl. alymphocytosis), veliko smanjenje ukupnog broja cirkulirajuih limfocita u krvi. v. aplastina anemija, v. limfocitopenija.

ALIZARIN
(engl. alizarin), supravitalna kisela boja koja se upotrebljava za bojenje kotanog matriksa tokom kalcifikacije.

ALKALAN
(engl. alkaline), bazan, vodeni rastvor koji ima pH iznad 7,0 ili ima osobine ili reakcije neke alkalije.

ALKALEMIJA
(engl. alkalemia), smanjenje koncentracije vodonikovih jona u krvi, koje dovodi do poveanja pH iznad 7,45.

ALKALIJA
(engl. alkali), bilo koje jedinjenje koje u vodi ima pH vei od 7,0. Jake alkalije u rastvoru su korozivne za kou i mukozne membrane.

ALKALNA FOSFATAZA, ALP


(engl. alkaline phosphatase), enzim koji pripada rodu hidrolaza (ortofosforna kiselina monoestar fosfohidrolaza, EC 3.1.3.1) i sastoji se od relativno nespecifinih enzimskih vrsta koje su aktivne samo u alkalnoj sredini pri pH 9,5 - 10,5. Nalazi se u krvi, jetri, kostima, bub-rezima, mlenim

lezdama, placenti, slezini, pluima, tankom crevu, leukocitima i u nekim malignim tkivima. ALP katalizuje prenos fosfatne grupe sa nekog organskog fosfatnog estra na alkohol ili vodu. Ako je voda akceptor fosfata, u reakciji se odvija hidroliza estra do alkohola i HPO2- grupe. Jedino monoestri ofosforne kiseline mogu da budu supstrati, mada kao supstrati mogu da se koriste i neki pirofosfati, kao to je ATP. Tana funkcija ALP u organizmu jo nije razjanjena, mada se smatra da uestvuje u transportu metabolita kroz elijske membrane, u procesima kalcifikacija pri formiranju kostiju i u transportu lipida. Koristi se za dijagnostikovanje brojnih obolje-nja naroito hepatobilijarnih i oboljenja kos-tiju.

ALKALOID
(engl. alkaloid), sastojak biljnih droga koji sadri azot; u rastvoru njegove soli reaguju alkalno, a u organizmu oveka snano menja funkciju mnogih organa. Mnogi alkaloidi su postali dragoceni lekovi: atropin, morfin, kinin, kodein, vinblastin i dr.

ALKALOZA
(engl. alkalosis), patoloko sta-nje koje nastaje ili nagomilavanjem baza ili gubitkom kiselina bez odgovarajueg gubitka baza u telesnim tenostima i karakterie ga smanjenje koncentracije vodonikovih jona (poveanje pH vrednosti). Moe da bude metabolika i respiratorna, kompenzovana i nekompenzovana. v. acido-baznu ravnoteu, metaboliku alkalozu, respiratornu alkalozu.

ALKAN
(engl. alkane), zasieni ugljovodonik.

ALKAPTONSKA TELA
(engl. alkapton bodies), klasa jedinjenja koja se ponekad nalazi u urinu. Lako oksiduju i daju smeecrnu boju urinu, naroito pri alkalnom pH. Najznaajnije jedinjenje ove vrste je homogentizinska kiseline. v. alkaptonurija i homogentizinska kiselina.

ALKAPTONURIJA
(engl. alkaptonuria), recesivno nasledno stanje koje se manifestuje izluivanjem alkaptonskih tela urinom (najee homogentizinske kiseline, HGA), koja utiu da urin potamni u toku stajanja i naroito pri dodatku alkalija. Ovo stanje moe da protekne bez drugih simptoma ili je kod nekih dugotrajnijih sluajeva praeno pigmentacijom uiju i simptomima artritisa. Alkaptonurija je posledica deficita enzima HGA oksidaze, usled ega dolazi do pore-meaja metabolizma aminokiselina, fenilalanina i tirozina. Spada meu prve otkrivene uroene metabolike greke.

ALKEN

(engl. alkene), alifatini ugljovodonik koji sadri jednu ili vie ugljenik-ugljenik duplih veza.

ALKILIRAJUI AGENSI
(engl. alkylating agents), grupa citotoksinih lekova koji se koriste u hemioterapiji malignih tumora. U nju spadaju: busulfan, ciklofosfamid, hlorambucil, karmustin, lomustin, melfalan i dr. Deluju na sve elije u fazi deobe (ciklus-speci-fini), vezuju se za DNK i spreavaju potpuno odvajanje dva lanca DNK u toku deobe elije. Vrlo iroko se koriste u hemioterapiji. Pored zajednikih neeljenih dejstava sa ostalim citotoksinim lekovima, alkilirajui agensi teko oteuju gametocite pa mogu da budu teratogeni i da izazovu sterilitet i ranu menopauzu. Osim toga, duga primena ovih lekova moe da bude praena veom incidencom akutne limfocitne leukemije.

ALKOHOL
(engl. alcohol), bilo koja klasa organskih jedinjenja koja sadri OH (hidroksil) grupu vezanu za zasieni ugljenik koji nije direktno vezan za drugu funkcionalnu grupu (jedinjenja kao to su enoli i fenoli takoe sadre OH grupu, ali nisu klasifikovani kao alkoholi). Alkoholi se dele na primarne, sekundarne ili tercijarne zavisno od broja ugljenika vezanih za ugljenik koji nosi OH grupu. Alkohol je takoe uobiajeni naziv za etanol, organsko jedinjenje iz grupe ugljo-vodonika u kojem je jedna ili vie H atoma zamenjeno hidroksilnom OH grupom. Alkohol se proizvodi fermentacijom eera pomou gljivica i dobija destilacijom. Tzv. isti alkohol sadri najvie 94,9% etil-alkohola. Najvei medicinski i drutveni znaaj ima etil-alkohol ili etanol, koji se nalazi u alkoholnim piima: u pivu oko 5%, u vinu oko 10%, u rakiji oko 20%, u estokim piima (prepeenica, votka, viski, konjak, din) oko 40%. Jednom uneta koliina alkohola deluje anksiolitiki, dezinhibitorno, sedativno ili euforizantno, a u veim dozama izaziva duboku depresiju CNS. Hronina upotreba alkoholnih pia vodi u alkoholizam. U medicini se koristi lokalno 70% etil-alkohol kao konzervans i antiseptik.

ALKOHOL DEHIDROGENAZA, AD, ADH


(engl. alcohol dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (alkohol:NAD oksidoreduktaza, EC 1.1.1.1) koji se nalazi u humanoj jetri gde katalizuje oksidaciju primarnih i sekundarnih alkohola do aldehida u prisustvu NAD+. Ovaj enzim katalizuje prevoenje metanola u formaldehid, tetno jedinjenje odgovorno za toksine efekte metanola. Mada je enzim predloen kao parametar hepatinih oboljenja, nema iroku primenu u klinikoj praksi.

ALKOHOLIZAM
(engl. alcoholism), esta ili stalna upotreba alkoholnih pia zbog nastale psihofizioloke zavisnosti organizma. Dovodi do psihofizikog propadanja organizma sa tekim oteenjem vitalnih organa i ukoliko se ne lei, po pravilu vodi u smrt.

ALKURONIJUM
(engl. alcuronium), miini relaksans koji izaziva duboku relaksaciju skeletnih miia. Koristi se u anesteziji, primenjuje se intravenski i moe da ometa spontano uspostavljanje disanja, pa je potrebno

vetako disanje. Nije registrovan u Jugosla-viji. Preparat: Alloferin.

ALOANTITELO
(engl. alloantibody), vrsta antitela koja senzibiliu krvne ploice, a kao posledica toga dolazi do njihovog breg razlaganja u slezini i smanjivanja broja krvnih ploica u krvi. Ova antitela najee nastaju kao posledica ponavljanih transfuzija krvi ili kao posledica senzibilizacije ploda dok je u materici.

ALODINIJA
(engl. allodynia), stanje pri kome se nebolni nadraaji (npr. dodir, eanje) doivljavaju kao bolne drai.

ALOKORTEKS
(engl. allocortex), filogenetski veoma stara primordijalna kora mozga, koja se embrionalno, strukturno i funkcionalno razlikuje od izokorteksa. Zauzima oko 1/12 povrine mozga i funkcionalno pripada limbikom sistemu. Sastoji se od arhikorteksa (archicortex) i paleokorteksa (paleocortex). U arhikorteks spadaju: area subcallosa, gyrus cinguli i hippocampus, koje karakterie prisustvo samo jednog sloja neurona. U paleokorteks spadaju olfaktivni bulbus i uncus, u kojima se nalaze tri sloja neurona: 1. lamina zonalis (asocijativni elementi); 2. lamina granularis (receptivni elementi); 3. lamina pyramidalis (efektorni elementi).

ALOPECIJA
(engl. alopecia), elavost, odsustvo terminalnih dlaka sa mesta gde se normalno nalaze. A. areata , obino reverzibilan gubitak malja ili kose sa mesta koja se mogu jasno ograniiti; a. capitis totalis , potpuni gubitak dlake sa skalpa lobanje reverzibilne prirode (posle hemioterapije) ili ireverzibilne kada se, najee, uzrok ne moe pronai; a. simptomatica , gubitak malja zbog sistemskih, psihogenih, ili drugih stresnih situacija; a. kongenitalis , kongenitalno odsustvo dlake najee sa skalpa.

ALOPURINOL
(engl. allopurinol), 1. inhibitor enzima ksantin oksidaze, koja katalizuje prevoenje hipoksantina do ksantina i ksantina do mokrane kiseline, kao dva poslednja stepena u katabolizmu purina. Alopurinol se metabolizuje do izomera hipoksantina, oksipurinola (aloksantin), koji takoe inhibira ksantin oksidazu. Koristi se za tretman gihta; 2. lek za dugotrajnu terapiju gihta, inhibira sintezu mokrane kiseline iz purina i tako smanjuje nivo

mokrane kiseline u krvi i tkivima. Ne deluje na akutni napad gihta niti ga treba davati kod asimptomatske hiperurikemije. Preparati: Alopurinol, Zyloric.

ALOSTERAN
(engl. allosteric), izraz koji se koristi za opisivanje fenomena pri kome je konformacija (trodimenzionalna struktura) enzima (obino oligomernog) ili nekog drugog proteina izmenjena usled kombinacije sa malim molekulom, koji je efektor, a to dovodi do poveanja ili smanjenja aktivnosti enzima. Vezivanje ovih efektora, koji mogu biti i supstrati, povezano je sa regulacijom aktivnosti enzima.

ALOSTERIJA
(engl. allostery), stanje koje se javlja usled vezivanja nekog jedinjenja na subjedinicu regulatornog enzima koja nema aktivno mesto. Ovakvo vezivanje dovodi do izmene konformacije enzima, to menja afinitet enzima za supstrat i poveava ili smanjuje ukupnu brzinu reakcije.

ALOSTERNI EFEKTORI
(engl. allosteric effectors), reagensi koji se reverzibilno vezuju za enzim na specifinom mestu, koje nije aktivno mesto (mesto vezivanja supstrata). Pri konstantnim koncentracijama enzima i supstrata, vezivanje negativnog efektora umanjuje reakcionu brzinu (alosterna inhibicija), dok vezivanje pozitivnog efektora poveava brzinu (alosterna aktivacija). Ako je efektor sam supstrat, kae se da je efekat homotropan, a ako to nije supstrat, efekat je heterotropan.

ALPRAZOLAM
(engl. alprazolam), benzodiazepin za kratkorono leenje anksioznosti i paninih stanja. Preparat: Xanax, Zaxan, Zolarem.

ALPROSTADIL
(engl. alprostadil ), pro-staglandin koji spreava zatvaranje ductus arteriosusa, krvnog suda koji povezuje aortu i plunu arteriju u fetalnom razvoju. Koristi se za poboljanje plunog krvotoka kod novo-roene dece koja ekaju na hirurku intervenciju. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Prostin VR.

ALT,
v. alanin aminotransferaza.

ALT/AST ODNOS
(engl. ALT/AST ratio), odnos izmeu aktivnosti alanin aminotransferaze (ALT) i aspartat

aminotransferaze (AST). Normalno i u sluaju infarkta miokarda manji je od 1,0, a kod virusnog hepatitisa i nekrotinih oboljenja jetre moe da bude vii. Naziva se i De Ritis kvocijent.

ALTEPLAZA
(engl. alteplase), aktivator tkiv-nog plazminogena (tPA) dobijen tehnologijom rekombinantne DNK (genetski inenjering). Fibrinolitik koji se najvie koristi kod akutnog infarkta miokarda da bi se otvorila zaepljena koronarna arterija i uspostavila cirkulacija. Daje se intravenski, najpre kao injekcija, pa kao infuzija. Neeljena dejstva su lokalna i cerebralna krvarenja. Preparat: Actilyse.

ALUMINIJUM FOSFAT
(engl. aluminium phosphate), antacid male i blage antacidne aktivnosti. Koristi se kod goruice i drugih tegoba izazvanih dispepsijom, gastroezofagusnim refluksom i kao dopunska terapija kod ulkusa eluca ili duodenuma, uz efikasnije lekove. Preparat: Alfogel.

ALUMINIJUM HIDROKSID
(engl. aluminium hydroxide ), antacid sporog i relativno dugog dejstva. Osim toga, u crevima vezuje fosfate i spreava njihovu resorpciju, to se koristi u profilaksi hiperfosfatemije kod bolesnika sa hroninom insuficijencijom bubrega i renalnom osteodistrofijom. Pre-parat: Aluminijum hidroksid.

ALUMINIJUM MAGNEZIJUM SILIKAT HIDRAT


(engl. aliminium magnesium silicate hydrate), antacid kompleksne strukture i sporog a relativno dugotrajnog dejstva. Kombinacija garantuje bolju podnoljivost jer laksantne osobine magnezijuma kompenzuju osobinu aluminijuma da izaziva opstipaciju. Koristi se za suzbijanje goruice i drugih tegoba kod dispepsije, gastroezofagusnog refluksa i ulkusne bolesti. Preparat: Gelusil, Gelusil lac.

ALUMINOZA
(engl. aluminosis), pneumokonioza izazvana udisanjem praine aluminijuma i njegovih oksida. Rizik od pojave bolesti postoji kod radnika na topljenju i elektrolizi aluminijuma, livenju razliitih legura, i-enju aluminijumskih odlivaka, proizvodnji predmeta od aluminijuma i dr. Promene na rendgenogramu plua pri aluminozi locirane su u srednjim i gornjim plunim poljima. U poetku su retikularnog izgleda, s retkim nodularnim zasenenjima na mestima rava-nja crtea. Senke su najgue u srednjim plunim poljima, pa je granica izmeu srca i medijastinuma nejasna. U donjim plunim poljima izraen je emfizem.

ALVEOLA
(engl. alveolus, lat. alveolus), alveolus; mala upljina, mehuri, vreice tankih zidova (deminutiv od alveus). Pluna a. , (engl. pulmonal a., lat. a. pulmonis), pluni mehuri, upljina oblika nepotpune lopte, promera oko 300 m. Alveole se otvaraju u alveolarne hodnike i alveolarne vreice, a u

manjem broju i u respiratorne bronhiole. Otvor svake alveole okruen je prstenom glatkih miinih elija. Alveole su meusobno odvojene alveolarnim pregradama, a njihov epitel ine dva tipa alveolarnih elija. To je najmanji, ali funkcionalno najvaniji deo disajnih puteva do kojeg dospeva udahnuti vazduh. Predstavlja zavrne, male i mehurasto uobliene disajne puteve oko kojih se nalaze guste kapilarne mree krvnih sudova plua. Kroz zidove alveola i plunih kapilara vri se razmena respiratornih gasova. U pluima se nalazi vie miliona alveola; zubna a ., (engl. dental a., lat. a. dentalis), mala kotana jamica koja se nalazi du zubnih lukova gornje i donje vilice. Zubi gornje i donje vilice su svojim korenima uglavljeni u odgovarajue zubne jamice.

ALVEOLALGIJA
(engl. alveolalgia), bol u zubnoj aici, najee evidentiiran nakon vadjenja zuba.

ALVEOLARNA VENTILACIJA
(engl. alveolar ventilation), volumen vazduha koji dospeva do plunih alveola u minuti i koji uestvuje u razmeni gasova. Izraunava se mnoenjem respiratorne frekvence sa razlikom izmeu respiratornog volumena (tidal v.) i volumena mrtvog prostora.

ALVEOLARNE ELIJE
(engl. alveolar cells, lat. celluae alveolares ili squamosa ), epitelne elije alveola plua. Postoje dva tipa ovih elija: alveolarne elije tip I i alveolarne elije tip II. A. . tip I ( engl. alveolar cells type I, lat. cellula respiratoria, cellula squamosa ), ljuspaste epitelne elije alveola, koje strukturno i funkcionalno pripadaju krvno-vazdunoj barijeri (respiratornoj barijeri). Jedro i elijske organele nalaze se na jednom ogranienom mestu, a ostali deo citoplazme je veoma tanak, povrine od oko 4000 m2,visoko permeabilan za gasove. A. . tip II (engl. alveolar cells type II, lat. cellula magna, cellula granularis), loptasteili kuboidalne sekretorne alveolarne elije, veliine 10 do 12 m Jedro (nucleus) je svetlo euhromatino, centralno postavljeno, sa istaknutim jedarcem (nucleolusom).U citoplazmi dominiraju granule, nazvane i multivezikularna tela i citozomi. Ove granule sadre veoma vanu supstancu surfaktant, koja se egzocitozom izbacuje na povrinu alveolarnog epitela. Obe vrste alveolarnih epitelnih elija su meusobno povezane vrstim vezama i imaju isto embrionalno poreklo.

ALVEOLARNE PORE
(engl. pores of Kohn, lat. porus septi ), fizioloki otvori u zidovima izmeu susednih alveola, koji omoguavaju prolaz vazduha izmeu susednih alveola, u sluaju lokalnog kolapsa ili opstrukcije neke male bronhiole.

ALVEOLARNE PREGRADE
(engl. alveolar wall, interalveolar septum, lat. septum interalveolare ), vezivno-vaskularni prostori izmeu alveola (deo strome). Tu se nalaze alveolarni krvni kapilari i intersticijalno vezivno tkivo u kome dominira elastino tkivo plua - gusta mrea elastinih vlakana. U vezivu se nalaze tipine

elije rastresitog vezivnog tkiva: fibroblasti i fibrociti, makrofagi, mastociti, limfociti, eozinofilni granulociti, monociti i snopovi kolagenih fibrila i amijelinska nervna vlakna.

ALVEOLARNE VREICE
(engl. alveolar sac, lat. sacculus alveolaris), proirenja na dnu alveolarnih hodnika, ije zidove ine same alveole. Spadaju u respiratorni deo sistema za disanje.

ALVEOLARNE LEZDE
(engl. alveolar, saccular gland, lat. glandula alveolaris ), sastoje se od razliitog broja alveola kesastih lezdanih formacija. Postoje dva osnovna oblika: jednostavne i slojevite. U jednostavne spada mlena lezda, sa apokrinim nainom sekrecije. Slojevite mogu biti proste ili razgranate. Proste su male lojne lezde koe, a razgranate su krupne lojne lezde koe i tarzalne lojne lezde. Sve slojevite alveolarne lezde imaju holokrinu sekreciju.

ALVEOLARNI HODNICI
(engl. alveolar ducts, lat. ductus alveolares ), grane respiratornih bronhiola. Njihove zidove ine same alveole, izmeu kojih se, oko otvora, nalazi neto glatkih miinih elija. Spadaju u respiratorni deo sistema za disanje.

ALVEOLARNI MAKROFAG
(engl. alveolar phagocyte, dust cell, lat. phagocytus alveolaris), relativno krupna, pokretna, slobodna alveolarna elija, koja patrolira povrinom alveola i fagocituje finu prainu i dr., koja sa vazduhom dospe u alveole. Ima sve morfoloke i funkcionalne osobine makrofaga i spada u mononuklearni fagocitni sistem (MPS). Brojniji su kod puaa i ljudi koji ive u prostorima sa zagaenim vazduhom. Pretovareni alveolarni makrofagi mogu biti prihvaeni od strane mukocilijarnog eskalatora i preneseni u drelo, odakle se progutaju ili izbace napolje. Ovo je za organizam dobar nain da se oslobodi balasta tetnih materija i agenasa koji vazduhom dospeju u plua. Druga mogunost je veoma nepovoljna: alveolarni makrofagi pretovareni fagocitovanim materijalom odlaze u vezivo (intersticijum) plua, uginu, a inertni (nesvarljivi) materijal (ugljena praina, azbest i dr.) oteuje elastino tkivo plua.

ALVEOLARNI MRTVI PROSTOR


(engl. alveolar dead space), volumen inspirisanog vazduha koji ispunjava alveole, ali ne ues-tvuje u razmeni gasova, jer ventilacija alveola nije u ravnotei sa njihovom perfuzijom.

ALVEOLARNI PRITISAK
(engl. alveolar pressure ), pritisak vazduha u plunim alveolama koji je manji od atmosferskog za vreme inspirijuma, a vei za vreme ekspirijuma.

ALVEOLITIS
(engl. alveolitis), 1. upala alveola plua, v. alergijski alveolitis; 2. postekstrakcioni alveolitis zubne aice, upala zubnih alveola, javlja se najee dva do tri dana posle vaenja zuba, uzrok nije pouzdano utvren. Smatra se da lokalni poremeaj metabolizma i ubrzana fibrinoliza koaguluma u ekstrakcionoj rani provociraju pojavu bola. Nema lokalnih i optih znakova zapaljenja; suvi a. (engl. dry a.), alveola je prazna, bez koaguluma, suva; vlani a., u alveoli se nalazi dezorganizovan, prljavosivi koagulum, neprijatnog mirisa.

ALEVEOLOKAPILARNI BLOK
(engl. alveocapillary blockage) stanje neadekvatne oksigenacije krvi (zasienje kiseonikom) zbog nemogunosti kiseonika da proe kroz membranu izmeu plunih avleola (disajni putevi) i kapilara (krvi).

ALVEOLOKLAZIJA
(engl. alveoloclasia), destrukcija zubne aice.

ALVEOLOKTOMIJA
(engl. alveolectomy), delimina ili totalna ekscizija alveolarnog procesa gornje ili donje vilice. Najee se izvodi zbog leenja neoplazmi, pre radijacione terapije malignoma vilica, restauracije oblika vilica i u sluajevima ekstremne isturenosti alveolarnog nastavka. U poslednje vreme vri se radi estetike i funkcionalne usaglaenosti, kao i kod prognatizma, isturenosti jedne i/ili obeju vilica.

ALVEOLOPLASTIKA
(engl. alveoloplasty), hirurko modelovanje alveolnog grebena u cilju poboljanja uslova za izradu protetskih nadoknada.

ALEVEOLOTOMIJA
(engl. alveolotomy), uklanjanje dela kotanog zida zubne aice radi hirurkog pristupa zubu.

ALVEOLOTOMIJA
(engl. alveolotomia), isecanje zubne alveole najee radi va-enja neizniklih, retiniranih zuba, uklanja-nja cisti, neoplazmi, granuloma, zajedno sa ili bez odsecanja dela korena zuba, apikotomije.

ALVEUS

(engl. alveus, lat. alveus), malo udubljenje ili jamica.

AMAKRINE ELIJE
(engl. amacrine cells, lat. neurocytus amacrinus ), specijalna vrsta asocijativnih retinalnih neurona. Nemaju pra-vih aksona, ali neki dendriti igraju njihovu ulogu. Granaju se u unutranjem mreastom sloju retine. Uspostavljaju brojne sinaptike kontakte sa dendritima bipolarnih ganglijskih elija retine.

AMALGAM
(engl. amalgam), legura ive sa jednim ili vie metala. Amalgam ive (do 3%) sa srebrom (65%), kalajem (25%) i cinkom (do 2%) se koristi za ispune (plombe) na zubima. Svojstvo joj je da ovrsne nakon kraeg vremena.

AMANTADIN
(engl. amantadine), antivirusni lek koji je nekad bio korien za influencu. U mozgu stimulie oslobaanje dopamina i time poboljava simptome kod bolesnika sa M. Parkinsoni. U obe indikacije postaje opsoletan, prevazien. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Symmetrel.

AMASTIJA
(engl. amastia), odsustvo lezdanog tkiva dojke. Retka je malformacija. Unilateralna amastija uz istovremenu aplaziju prsnog miia (m. pectoralis), deformitete rebara i sindroktiliju, oznaava se kao Poland sindrom ili Polandova anomalija.

AMBIVALENCIJA
(engl. ambivalence), esto prisutan dvostruki odnos zdrave osobe prema elementima sredine koja je okruuje; protivurena oseanja i motivacija linosti u odnosima sa drugim osobama, sadrajima ili predmetima, to vodi istovremenom prihvatanju i odbacivanju (svianju ili nesvianju, ljubavi ili mrnji).

AMBLIOPIJA
(engl. amblyopia), slabovidost; smanjena foveolarna vidna otrina, koja ne moe da se koriguje ni naoarima ni soivima, a bez prisutne organske promene u oku. Nastaje do 5 - 7 godine ivota. Strabizmika a. , usled razrokosti da bi izbegao duple slike, pacijent potiskuje sliku sa fovee (take jasnog vida) skrenutog oka, i ono postaje slabovido; anizometropna a., rezultat je znaajne razlike u refrakciji jednog i drugog oka, u kojoj oko sa veom refrakcionom grekom razvija ambliopiju; organska a. , usled organskog oteenja makule, katarakte, tumora i neprovidnih optikih medija oko postaje slabovido.

AMBLIOSKOP
(engl. amblyoscope), sprava kojom se kvantitativno meri ugao razrokosti pomou refleksa sa ronjaa. Sastoji se od jedne srednje pregrade i razliito zakrivljenih ogledala koja emituju odvojene likove za svako oko. Dodavanjem razliitih soiva moe da se meri ugao devijacije pri itanju i pri distanci. Ako se izvor svetla zatvara u aparatu naizmenino, moe da se imitira kaver test za postavljanje dijagnoze razrokosti.

AMBROKSOL
(engl. ambroxol ), mukolitik, koristi se kao pomoni lek kod bronhitisa, bronhiektazija, bronhijalne astme. Preparati: Ambrosan, Flavamed, Lamox, Mucofar, Mucosolvan.

AMBULANTNI PACIJENT
(engl. ambulatory), osoba koja osea potrebu ili je upuena lekaru radi pruanja medicinske pomoi (dijagnoze oboljenja, leenja i/ili rehabilitacije), a ije zdravstveno stanje ne zahteva stacioniranje u bolnikoj ustanovi. Uspean razvoj dijagnostikih tehnologija i efikasna organizacija zdravstvene slube omoguavaju da se sve vie suavaju indikacije za bolniko leenje. Efektna dijagnoza bolesti moe brzo da se postavi korienjem savremenih tehnikih sredstava, ija aplikacija nije uslovljena leenjem bolesnika u bolnici (ultrazvuk, skener, magnetna rezonanca, rendgen dijagnostika, kompjuterizovane laboratorijske procedure itd.).

AMBUSTIO
v. oparotina.

AMEBIJAZA
(engl. amebiasis, amoebiasis), parazitarno oboljenje debelog creva. Uzro-nik je protozoa Entamoeba histolytica. Bo-lest se prenosi na zdrave osobe unoenjem amebnih cista putem hrane i vode. Osnovni kliniki znak akutne ambijaze su krvavo-sluzave prolivaste stolice (amebna dizenterija), a kod teih sluajeva mogu da se razviju amebni apscesi u jetri, pluima, mozgu itd. Hronina amebijaza ima kliniki oblik hro-ninog kolitisa, bez krvavo-sluzavih proliva, ee praena opstipacijom, a komplikacije u smislu amebnih apscesa su izuzetno retke. Dijagnoza se postavlja direktnim nalazom amebe u stolici, ili sluznici debelog creva i u drugom invadiranom tkivu. Nalaz antitela na E. histolytica, odnosno seroloki test ima znaaja jedino kod invazivnih oblika amebijaze.

AMEBNI APSCES
(engl. amebic abscess), lokalizovana kolekcija raspadnutog tkiva koja sadri i ive amebe u upljini nastaloj u jetri, pluima, mozgu i kostima. Sadraj amebnog apscesa je karakteristinog okoladnog izgleda. Za razliku od bakterijskih apscesa, amebni apsces nema kapsulu, tako da lekovi lako prodiru

u apscesnu upljinu i hirurka drenaa nije potrebna. Nastaje kao komplikacija ame-bne dizenterije (zapaljenje debelog creva uzrokovano Entamoebom hystoliticom). Dijagnoza se postavlja ultrazvunim pregledom ili kompjuterizovanom tomografijom u kombinaciji sa serolokim testovima (odreivanje specifinih antitela u serumu).

AMEBOCIT
(engl. amebocyte), elija koju karakterie ameboidna forma ili ameboidno kretanje, npr. ameba ili fagocit. Ameboidno kretanje nastaje usled neravnomernog struja-nja citoplazme. Citoplazma izbija na povrinu i razliva se u izdanak koji se odmah zgunjava (pseudopoda).

AMEBOIDNE ELIJE
(engl. ameboid cells), slobodne elije koje mogu da se kreu kroz tkiva. Tu spadaju mobilne elije rastresitog vezivnog tkiva i alveolarni i drugi makrofagi. U vezivnom tkivu mobilne, ameboidne elije su: histiociti, eozinofilni i neutrofilni granulociti, limfociti, monociti, plazmociti i mastociti. Svaka od ovih vrsta elija ima spe-cifinu morfologiju i funkciju.

AMELIJA
(engl. amelia), uroeni nedostatak jednog, vie ili svih ekstremiteta. Retko se javlja kao izolovana anomalija, ve obino u sklopu drugih sindroma. Tana etilogija je nepoznata.

AMELOBLASTI
(engl. ameloblasts, lat. ameloblastus), uzane cilindrine elije, koje tokom razvoja krunice zuba ine tzv. unutranji gleni epitel koji proizvodi glene prizme procesom amelogeneze. Imaju veoma specifinu, suptilnu ultrastrukturu neophodnu za produkciju specifinih sekretornih granula, iji se materijal preko vrhova elija, Tomesovih produetaka, uklapa u glene prizme. Kada se zavri formiranje glei, ameloblasti degeneriu, dakle pre izbijanja krunice zuba u usnu duplju. Zato tokom ivota zuba vie ne postoji mogunost obnove glei.

AMELOBLASTOM
(engl. ameloblastoma), benigni epitelni odontogeni tumor vilica. V odi poreklo od zaostalih epitelnih elija embrionalnog glenog organa. Karakteriu ga spor bezbolan rast i deformacija vilice. Postoji mogunost maligne alteracije. Leenje ovog tumora je hirurko.

AMELOGENESIS IMPERFECTA,
nepravilno stvaranje glei; nasledni poremeaj u strukturi glei, koji zahvata i mlene i stalne zube. Hipoplastini oblik a. i., kvantitativni pore-meaj stvaranja glei; gle je tanja sa hipoplastinim defektima, relativno je tvrda, ali se brzo troi. Hipomineralizovani oblik a. i., kvalitativni poremeaj stvaranja glei; gle je normalne debljine, slabije mineralizovana, porozna, mekana, vrlo brzo se

troi i odlama. Hipomaturacioni oblik a. i., kvalitativni poremeaj sazrevanju glei; gle je normalne debljine, mleno bele do uto smee boje, neto slabije mineralizovana i meka od normalne glei, trona je i lako se odvaja od dentina.

AMELOGENEZA
(engl. amelogenesis), proces proizvodnje i sazrevanja glei. Odvija se u dve faze: intracelularna (u samoj eliji - ameloblastu) i ekstracelularna (van elije). Intracelularna faza podrazumeva sintezu sekretornih granula u ameloblastima. Granule sadre organski matriks glei, koji se sastoji od glikoproteina, mineralnih soli, sulfatisanih proteoglikana i dr. Sadraj granula se egzocitozom izbacuje na povrinu ameloblasta. Eks-tracelularna faza sastoji se od mineralizacije i maturacije glenih prizmi.

AMENOREJA
(engl. amenorrhoea), potpuni izostanak menstruacije. Grubo se deli na fizioloku i patoloku, primarnu i sekundarnu. Fizioloka a. , izostanak menstruacije u ivotnim dobima i stanjima kada se i ne oekuje (do puberteta, u trudnoi, posle poroaja, za vreme dojenja, posle menopauze). Patoloka a. , moe da bude primarna i sekundarna; primarna a. , izostanak menstruacije u toku i posle puberteta, tj. posle 18 godina starosti, a sekundarna izostanak menstruacije u ena koje su prethodno vie puta ili bar jednom menstruirale. I kod jednog i kod drugog tipa uzroci su hormonsko konstitucione prirode. Kako je menstruacija posledica uhodane normalne funkcije kore velikog mozga, hipotalamusa, prednjeg renja hipofize, jajnika i materice, organski ili funkcionalni poremeaj jednog od pomenutih organa moe da izazove amenoreju, u kom sluaju je re o amenoreji hipotalamusnog, hipofiznog, ovarijalnog i uterusnog porekla.

AMENTIJA
(engl. amentia), slaboumnost, mentalna retardacija, v. mentalna retardacija.

AMETOKAIN
(engl. amethocaine), lokalni anestetik snanog dejstva koji se koristi za anesteziju sluznice oka, uva, nosa i gue i za spinalnu anesteziju. Nije registrovan u Jugoslaviji.

AMETRIJA
(engl. ametria), aplazija ili agenezija materice. To je razvojna anomalija materice i definie se kao uroeni nedostatak materice. Smatra se da je posledica zaustav-ljenog razvoja Mllerovih kanala. Prava ame-trija se via izvanredno retko, a kada se nae uvek treba misliti na pseudohermafroditizam, odnosno na osobe spolja enskog izgleda, a sa gonadama (polnim ljezdama) i hromozomima mukarca. Ametrija se veoma teko ustanovljava klasinim ginekolokim pregledom, tako da se za definitivnu dijagnozu koristi laparoskopija (procedura kojom se op-tikim aparatom ulazi kroz mali otvor na trbunom zidu i posmatraju organi trbune duplje).

AMETROPIJA
(engl. ametropia ), patoloko stanje refrakcije oka u kojoj se paralelni zraci, koji dolaze sa objekta udaljenog 6 m ili vie, ne seku u taki jasnog vida, ve ispred ili iza ravni mrenjae, a kada je optiki sistem oka potpuno relaksiran; aksijalna a. , javlja se ako je ona jabuica dua ili kraa od normalne; refraktivna a. javlja se ako je prelomna mo oka jaa ili slabija od normalne.

AMFETAMIN
(engl. amphetamine), psiho-stimulans, ubraja se u droge, sredstva zavisnosti, supstance iji je promet zabranjen ili vrlo ogranien. Moe da se koristi kod narkolepsije i u leenju hiperkinetike dece. Tolerancija se razvija brzo i dua upotreba dovodi do tekih oblika zavisnosti.

AMFIKRINE LEZDE
(engl. amphicrine glands), imaju istovremeno i egzokrinu i endokrinu funkciju. U nekim lezdama posebne elije vre egzokrinu ulogu, a posebne endokrinu. Takav sluaj je kod pankreasa i gonada. Jetrine elije hepatociti obavljaju simultano obe funkcije: produkuju u (kao egzokrini deo), a u krv ubacuju brojne proiz-vode, to je prava endokrina uloga.

AMFOLIT
(engl. ampholyte), molekul ili supstanca koja moe da se jonizuje, pri emu formira katjone ili anjone, pa se moe po-naati bazno ili kiselo (npr. voda).

AMFORIAN DISAJNI UM
(engl. amphoric breathing sound ), kavernozni huk sa metalnim prizvukom, koji podsea na um prilikom izgovora dugog i otrog hu ili pri duvanju u prazan i probuen krag (amfore). Metalni prizvuk nastaje usled primese visokih tonova, koji se stvaraju u upljini veoj od 5 cm u preniku, sa glatkim i ovrslim zidovima i irokom komunikacijom sa lumenom bronha. Slian huk se moe uti i nad pneumotoraksom i to ee kod spontanog nego vetakog (terapijskog) pneumotoraksa. Intenzitet amforinog huka nad pneumotoraksom je u neposrednoj zavisnosti od stepena zgusnutosti kolabiranog plunog krila i napona, koliine vazduha u pleuralnom prostoru. Ukoliko je zgusnutost tkiva vea i napon gasa vei, utoliko je amforian huk izrazitiji.

AMFOTERAN
(engl. amphoteric), sposoban da se ponaa kao kiselina ili kao baza; kombinuje se i s kiselinama i s bazama; sadri proton-donatorske i proton-akceptorske grupe.

AMFOTERICIN
(engl. amphotericin), anti-gljivini antibiotik za leenje sistemskih gljivinih infekcija; ne deluje na

bakterije i viruse. Koristi se u vidu intravenskih infuzija u bolnikim uslovima kod bolesnika sa visokim rizikom. Preparati: Fungilin, Fungizone.

AMICETIN
(engl. framycetine), antibiotik samo za lokalnu primenu, koji se koristi za leenje bakterijskih infekcija koe i sluznica. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Sofra-mycin.

AMID
(engl. amide), organsko jedinjenje koje sadri -CONH2, -CONHR, ili -CONHR2+ funkcionalnu grupu. Amidi se oznaavaju pomou sufiksa -amid, kao u etanamidu, (CH3CONH2) ili karboksiamid, kao u benzenkarboksiamidu.

AMIDAZA
(engl. amidase), potklasa enzima iz roda hidrolaza (EC 3.5) koji katalizuju hidrolizu veza ugljenikazot, koje nisu peptidne veze, tj. onih koje postoje kod amida, amidnih, amidinskih i nitrilnih jedinjenja. Neke od kliniki znaajnih amidaza su arginaza, gvanaza, penicilinaza i ureaza.

AMIGDALOIDNO TELO
(engl. amygdaloid body, lat. corpus amygdaloideum), v. korpus amigdaloideum.

AMIKACIN
(engl. amikacin), aminoglikozidni antibiotik, koji je aktivan i protiv bakterija koje su rezistentne na gentamicin. Koristi se u obliku intramuskularnih injekcija ili sporih intravenskih infuzija, uglavnom protiv infekcija koje izazivaju Gram-negativne bakterije.

AMILAZA
(engl. amylase), 1. generiko ime za grupu enzima koji pripadaju hidrolazama koje katalizuju hidrolizu poli-Dglukana, kao to su skrob i glikogen, u manje molekule. Amilaza hidrolizuje poliglikane sa ravnim i razgranatim lancima na poloaju a-1,4-gli-kozidnih veza izmeu ostataka D-glukoze. Hidrolizom pravih lanaca nastaje maltoza i ostatak glukoze, a hidrolizom skroba sa razgranatim lancima stvaraju se ogranieni dekstrini. Poznata su dva tipa amilaza. a-amilaza ili endo-amilaza (1,4-glukan 4-glikano-hidrolaza, EC 3.2.1.1) razlae sve glukozidne veze du poliglukanskog lanca i nalazi se kod ivotinja i kao humana salivarna i pankreasna amilaza. b-amilaza (EC 3.2.1.2) ili egzo-amilaza se nalazi kod biljaka i bakterija i otcep-ljuje jedino terminalni ostatak od dve glukoze (maltoza) na redukcionom kraju poliglukana. Humana amilaza koja se nalazi u serumu i tenostima pankreasnih i salivarnih lezda je metaloenzim i za svoju aktivnost zahteva kalicijumove jone. Odreivanje amilaze je zna-ajno pre svega za otkivanje pankreatitisa;

2. enzim iz pljuvake i pankreasnog soka, koji razlae skrob iz hrane i glikogen. Koristi se kao sastojak kompleksnih enzimskih preparata koji omoguavaju varenje hrane kod bo-lesnika sa nedovoljnom funkcijom pankre-asa. Preparati: Digestal, Digestal forte, Festal, Kreon, Optilaza, Pankreatin.

AMILAZURIJA
(engl. amylasuria), poviene aktivnosti amilaze u urinu, prvenstveno usled pankreatitisa.

AMILOPEKTIN
(engl. amylopectin), D-glu-kozan polisaharid, koji se zajedno sa amilozom u razliitim odnosima nalazi u skoro svim vrstama skroba. Razgranati je polimerni molekul koji sadri a-1,4-veze i a-1,6glikozidne veze i koji sa jodom daje karakteristinu crvenoljubiastu boju.

AMILORID
(engl. amiloride), diuretik koji tedi kalijum; esto se kombinuje sa tiazidnim diureticima da bi se smanjio opasni gubitak kalijuma. Preterana upotreba samog amilorida moe da izazove hiperkalemiju. Preparat: Hemopres, Lometazid (kombinacije).

AMILOZA
(engl. amylose), glukozan polisaharid koji se uz amilopektin nalazi u svim vrstama skroba. Amiloza je linearni polimer koji sa jodom daje tamno plavu boju.

AMIMIJA
(engl. amimia), sniena mobilnost lica to potpuno gui ekspresiju svakog oseanja (radosti, alosti, besa), te lice ima izgled maske. Via se u bolesnika obolelih od Parkisonove bolesti.

AMIN
(engl. amine), organsko jedinjenje azota, koje se izvodi iz amonijaka (NH3) zamenom jednog ili vie vodonikovih atoma sa alkil ili aril grupama. Primarni, sekundarni ili tercijarni amini nastaju kada se zamene jedan, dva ili tri vodonikova atoma.

AMIN OKSIDAZA (koja sadri flavin)


(engl. amine oxidase, flavin-containing), enzim iz roda oksidoreduktaza (EC 1.4.3.4) koji katalizuje oksidaciju primarnih, sekundarnih ili tercijarnih amina do odgovarajuih aldehida, amonijaka i vodonik-peroksida. Ovaj enzim oksiduje serotonin, norepinefrin, epinefrin i dopamin. Naziva se i monoamin oksidaza (MAO).

AMINOACIDEMIJA
(engl. aminoacidemia), viak aminokiselina u krvi.

AMINOACIDOPATIJA
(engl. aminoacidopathy), neko od naslednih ili steenih poreme-aja metabolizma ili transporta aminokiselina ili njihovih katabolita. Uglavnom se dele u dve velike klase i to kao: nasledni defekti u katabolizmu aminokiselina i nasledni defekti u bubrenom transportu. Posledica su genetskog defekta nekog od enzima ili transportnog renalnog membranskog proteina. Nekoliko poremeaja nastaje kao kombinacija oba navedena defekta.

AMINOACIDURIJA
(engl. aminoaciduria), pojava vika jedne ili vie aminokiselina u urinu, to je posledica poremeaja u metabolizmu aminokiselina.

AMINOFILIN
(engl. aminophylline), bronhodilatator, oputa spazme miia disajnih puteva i olakava disanje. Koristi se u leenju nekih oblika astme, u obliku tableta ili sporih intravenskih injekcija. Neeljena dejstva su esta: nesanica, uznemirenost, vrtoglavica, muka, povraanje, ubrzanje pulsa. Zamenjuje se novijim lekovima koji se bolje podnose. Preparati: Aminofilin, Aminofilin retard, Aminopyllinum.

AMINOGLIKOZIDI
(engl. aminoglycosides), grupa antibiotika irokog spektra koji deluju na veliki broj Gram-negativnih bakterija ukljuujui i Pseudomonas, a od Gram-pozitivnih na stafilokoke. Grupu ine: amikacin, gentamicin, kanamicin, neomicin, netilmicin, spektinomicin i streptomicin. Neeljena dejstva su oteenje sluha i slabost miia, naro-ito kod osoba sa smanjenom funkcijom bub-rega. Zbog potencijalne toksinosti, kura le-enja se ograniava na 7 - 10 dana. Daju se samo u obliku injekcija. Zbog svega toga, sada se koriste samo kad novi, manje toksini antibiotici (cefalosporini, fluorohinolon, makrolidi) nisu efikasni ili su kontraindikovani.

AMINOGLUTETIMID
(engl. aminoglutethi-mide), inhibitor sinteze hormona u nadbub-renim lezdama i konverzije androgena u estrogene na periferiji. Koristan je u leenju raka dojke kod ena u postmenopauzi (umesto adrenalektomije), uz nadoknadu kortikosteroida. Preparat: Orimeten.

AMINOKISELINE
(engl. amino acid), organska jedinjenja koja sadre amino (NH2) i karboksilnu grupu (COOH). One koje se nalaze u proteinima su a-amino kiseline; imaju amino grupu vezanu za ugljenikov atom za koji

je vezana i karboksilna grupa. Predstavljaju se formulom RCH(NH2)COOH, gde R oznaava ostatak molekula. Takoe postoje b-amino kiseline i g-aminokiseline (npr. b-alanin, g- -buterna kiselina), ali ne kao jedinjenja u proteinima. U vodenim rastvorima pri fiziolo-kom pH, aminokiseline postoje uglavnom kao dipolarni joni (cviter joni) koji imaju i pozitivno i negativno naelektrisane grupe. Amfoterna su ona jedinjenja koja reaguju i sa kiselinama i sa bazama i imaju funkciju pufera u odreenoj oblasti pH. Izuzev kod glicina, alfa ugljenikov atom a-aminokiselina je asimetrian tako da se nalaze D- i L- -stereoizomerni oblici. Aminokiseline su glav-ni sastojci proteina. Iz razliitih proteina izolovano je vie od 40 razliitih aminokiselina. One koje se ne sintetizuju u organizmu ivotinja i moraju da se unose hranom oz-naene su kao esencijalne aminokiseline (histidin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin, triptofan i valin). Uroeni nedostaci u metabolizmu aminokiselina su od-govorni za niz patolokih stanja kao to su fenilketonurija, tirozinoza, histidinemija, cistinurija itd.

AMINOPEPTIDAZA (citosolna)
(engl. ami-nopeptidase, cytosol), enzim iz roda hidrolaza (a-aminoacil-peptid hidrolaza a/citosolna/, EC 3.4. 11.1) koji katalizuje reakciju: amino-acil-peptid + H2O = aminokiselina + peptid. Ovaj enzim sadri cink i ima iroku spe-cifi-nost. Hidrolizuje veinu L-peptida tako to odvaja N-terminalni ostatak sa slobodnom amino grupom. Ne deluje na lizil i arginil peptide. Aminopeptidaza je poznata kao leucin aminopeptidaza (LAP). v. leucin aminopeptidaza.

AMINOPIRINSKI IZDISAJNI TEST


(engl. breath test ), nuklearno medicinska metoda za kvantitativnu procenu funkcione rezerve hepatocita. Intravenski ubrizgani aminopirin, obeleen sa 14C, u mikrozomima hepatocita metabolie se i razgradjuje do CO2 ija se radioaktivnost, potom, meri u izdahnutom vazduhu. U bolesnika s insuficijencijom jetre ko-liina 14CO2 u izdahnutom vazduhu je smanjena, a proces njegove eliminacije produen.

AMINOPURIN
(engl. aminopyrine), opti naziv za jedinjenja koja imaju purinski prsten sa amino grupom. Primeri aminopurina su adenin i gvanin.

AMINOTRANSFERAZE
(engl. aminotransferase), enzimi koji katalizuju prenos amino grupa pri meusobnoj interkonverziji a-ami-nokiselina i a-keto kiselina. a-amino grupa se reverzibilno prevodi u a-ugljenikov atom jedne od tri a-keto kiseline (piruvat, a-ketoglutarna ili oksalacetat), pri emu nastaju nova aminokiselina (alanin, glutaminska ili asparaginska) i a-keto analog iz poetne aminokiseline kao donora. Aspartat, glutamat i alanin aminotransferaze su znaajne u laboratorij-skoj medicini. Takoe se nazivaju i transaminaze.

AMITOZA

(engl. direct nuclear division ), specijalni oblik deljenja elijskih jedara (nucleus) bez deobe citoplazme. To se zapaa kod nekih visoko specijalizovanih elija, koje imaju ogranienu mitotsku aktivnost, ali su im jedra esto poliploidna. Takve su elije parenhima jetre (hepatociti) i bubrega (nefrociti), autonomnih neurona, pinealociti, srane miine elije i dr. Tokom amitoze ne pojavljuju se hromozomi. Amitoza poinje izduivanjem jedra i podelom jedarca, a zatim sledi suavanje (konstrikcija) u srednjem delu jedra. Proces se odvija veoma precizno uz uee centriola i mikrotubula. Pretpostavlja se da je podsticaj za amitozu nepovoljan odnos zapremine i povrine jedra, a nastaje kao odgovor na visoke funkcionalne zahteve. Amitoza nije u potpunosti razjanjena, a naroito je nejasan nain raspodele genetskog materijala.

AMITRIPTILIN
(engl. amitriptyline), antidepresiv triciklike strukture sa sedativnim delovanjem, stari, standardni lek za depresivne sindrome. Koristi se oralno u tabletama ili u obliku injekcija, zavisno od ispoljene bolesti. Neeljena dejstva su esta: pospanost, vrtoglavica, parestezije u rukama i nogama; opasne su srane komplikacije kao hipotenzija, tahikardija, aritmija, srani blok. Preparati: Amitriptilin, Amitriptylin.

AMJODARON
(engl. amiodarone ), antiaritmik sa najirim spektrom delovanja, najjai supresor abnormalnog ritma sranog rada. Koristi se kod atrijalne fibrilacije i ventrikularnih tahikardija, oralno ili u vidu injekcija. Zbog visokog sadraja joda, ima raznovrsne vidove toksinosti. Zato se upotrebljava kao rezervni lek za aritmije, kad drugi nisu dovoljno efikasni. Preparat: Amiodaron.

AMLODIPIN
(engl. amlodipine), antagonist kalcijuma iz grupe nifedipina, koji se koristi u leenju hipertenzije, angine pektoris i insuficijencije srca. Delovanje je dugotrajno, daje se jednom dnevno i bolje se podnosi od veine lekova iz ove grupe. Preparati: Amlopin, Norvasc.

AMNIOCENTEZA
(engl. amniocentesis), uzimanje uzorka plodove vode (amnionske tenosti) radi analize. Igla za punkciju se preko trbunog zida trudnice uvodi u amnionsku upljinu, najee pod kontrolom ultrazvuka. To je najstariji invazivni dijagnostiki postupak primenjivan u trudnoi. Znaaj je dobio tek sa razvojem biohemije, molekularne biologije i citogenetike koje omoguavaju da se iz plodove vode dobiju eljeni podaci, ali i ultrazvune opreme koja slui za neposredno uvoenje igle ime su potencijalne komplikacije svedene na minimum. Prema periodu trudnoe kada se izvodi deli se na ranu i kasnu. Rana a. izvodi se u toku drugog trimestra (najee oko 16. ili 17. nedelje gestacije) sa ciljem da se kod ploda blagovremeno otkriju eventualni nasledni ili steeni poremeaji; radi se kod svih trudnica kod kojih takav rizik postoji. Kasna a . izvodi se posle drugog trimestra, najee pred kraj trudnoe radi posrednog odreivanja zrelosti plua ploda, procene oteenja ploda kod Rhaloimunizacije ili dijagnoze amnionske infekcije.

AMNIONSKA DUPLJA
(engl. amniotic cavity, lat. cavitas amnioni ), veoma vaan akcesorni organ tokom intrauterinog razvoja ploda. Primordijum amniona javlja se u vidu male upljine tokom druge nedelje gestacije, a u daljem razvoju iri se i puni tenou. Pred poroaj u amnionskoj duplji ima oko 1 litar amnionske tenosti, koja u celini okruuje plod. A. d. obezbeuje zatitu ploda i pravilnu morfogenezu (uobliavanje) tela ploda.

AMNIONSKA TENOST
(engl. amniotic fluid), plodova voda koja ispunjava amnionsku ovojnicu i titi plod.

AMNIONSKI EPITEL
(engl. amniotic epithelium, lat. epithelium amnii), visoko diferentovan epitel zida amnionske duplje, koji produkuje amnionsku tenost. Epitel je prost kockast ili cilindrian, elije su veoma specifine grae, a izmeu njih se nalaze brojni razgranati intercelularni kanalii. Na povrini elija nalaze se brojni mikrovili, a u bazalnim delovima elija nalaze se bazalni produeci i bazalni labirint. U blizini pripoja pupane vrpce na telo amnionski epitel prelazi u tanak, slojevit, ploast epitel sa mestiminom keratinizacijom i ima strukturu slinu strukturi tankog epidermisa.

AMNIOSKOPIJA
(engl. amnioscopy), metoda detekcije fetalnog distresa (patnje ploda) koja ima najvei znaaj u sluajevima progresivnog slabljenja funkcije posteljice. To je u stvari vizuelni pregled donjeg pola ovojaka, neposredno iznad unutranjeg ua materice i plodove vode koja se nalazi iznad njega. Vri se uvlaenjem ueg kraja tubusa sa hladnim osvetljenjem, kroz grli materice prema do-njem polu plodovih ovojaka i to pred sam kraj trudnoe ili na poetku prvog poroajnog doba kada se na osnovu izgleda plodove vode procenjuje stanje ploda. Nalaz sveih gromuljica u plodovoj vodi govori o akutnoj patnji (distresu) ploda zbog hipoksije; homogeni zelenkast izgled plodove vode ukazuje na hroninu patnju ploda, a tamnosmei - na smrt ploda. Kod prenesene trudnoe zapaa se smanjena koliina plodove vode.

AMNIOTOMIJA
(engl. amniotomy), mala akuerska operacija koja podrazumeva veta-ko otvaranje vodenjaka koji pri izvesnom stepenu dilatacije (irenja) spoljnjeg ua materice predstavlja prepreku njegovom daljem irenju i usporava napredovanje poroaja. Lekar uvlai kroz vaginu i grli dugaak pean ili pincetu, sve do vodenjaka, ijim vrhom otvara vodenjak. Ovaj postupak zahteva aseptinu tehniku rada, pri emu lekar treba da bude veoma paljiv da prednjaei deo ploda, kod ve prsnutog vodenjaka, ne proglasi za vodenjak i povredi plod. Naroito je teko otvoriti vodenjak kada je u njemu malo plodove vode. Pri otvaranju vodenjaka lekar zapaa koliinu plodove vode i njene karakteristike (da li je bistra ili zamuena, sa ili bez primesa mekonijuma ili krvi).

AMOKSICILIN
(engl. amoxicillin), antibiotik iz grupe aminopenicilina, koji ima irok antibakterijski spektar. Ovaj antibiotik se najvie koristi u primarnoj zdravstvenoj zatiti, otkako se prema ampicilinu razvila rezistencija u vrlo visokom procentu. U kombinaciji sa klavulanskom kiselinom (Amoksiklav, Augmentin, Panklav), ima jo iri spektar i veu efikasnost. Preparati: Amoksicilin, Amoxicillin, Sinacillin.

AMONEMIJA
(engl. ammonemia), poviena koncentracija amonijaka ili njegovih jedinje-nja u krvi.

AMONIJAK
(engl. ammonia), /od egipatskog boga Amona/, pored ijeg je svetilita pronaen bezbojan gas, NH3, otrog mirisa, rastvorljiv u vodi, alkoholu ili etru (RMM 17,03). U vodenim rastvorima formira amonijum-hidroksid, NH4OH, slabu bazu. U humanom organizmu amonijak primarno nastaje deaminacijom glutamina, glutamata i adenozin monofosfata. Veoma je toksian i normalno se u jetri prevodi u ureu.

AMP,
v. adenozin monofosfat.

AMPER, A
(engl. ampere ), jedinica meunarodnog mernog SI sistema za elektrinu struju, koja nosi naelektrisanje od jednog kulona (C) kroz provodnik u jednoj sekundi.

AMPEROMETRIJA
(aengl. amperometry), analitika tehnika koja se koristi u klinikoj hemiji, a zasniva se na merenju protoka kroz elektrohemijsku eliju pri konstantnom elektrinom potencijalu na elektrodama. Amperometrija koja koristi Clarkovu kiseoninu elektrodu slui za merenje PO2 u krvi. Modifikovana Clarkova elektroda koja je povezana sa imobilizovanim enzimom koristi se za odreivanje drugih sastojaka kao to su glukoza, mokrana kiselina i etanol.

AMPICILIN
(engl. ampicillin), antibiotik iz grupe aminopenicilina, ima irok antibakterijski spektar, ali nije efikasan protiv bakterija koje stvaraju penicilinazu. Najvie se koristi za leenje infekcija disajnih, unih i mok-ranih puteva i creva; daje se oralno a pone-kad i u vidu injekcija. Preparati: Ampicilin, Pentrexyl.

AMPULA
(engl. ampulla, lat. ampulla), 1. staklena aura zalivena na vrhu koja sadri jednu dozu leka u obliku sterilnog rastvora za injekciju; 2. malo kesasto proirenje kanala, voda ili cevastog organa, smeteno u njegovom poetnom ili zavrnom delu. A. duodeni, ( engl. duodenal cap, lat. a. duodeni), poetni, kesasto proireni i intraperitonealni deo dvanaestopalanog creva duine 2 - 3 cm. Ovaj deo dudenuma nastavlja pilorini kanal eluca poev od izlaznog (pilorinog) otvora eluca i obino je jasno uoljiv na rendgenskim snimcima ukazujui na lokalizaciju strukture. Naziva se i bulbus duodeni. A. hepatopankreatika , (engl. hepatopancreatic a., a. of Vater, lat. a. hepatopancreatica ), kesasto proireni zavrni deo uovoda i glavnog kanala guterae. uovod i glavni kanal guterae se najee spajaju svojim zavrnim delovima gradei navedenu ampulu koja se otvara u nishodnom delu dvanaestopalanog creva. Na ovaj nain u i veliki deo pankreasnog soka dospevaju u dudenum - poetni deo tankog creva, uestvujui u resorpciji i varenju hranjivih materija. A. tube uterine , (engl. a. of uterine tube, a. of Fallopian tube, lat. a. tubae uterinae), proireni, srednji i najdui deo jajovoda koji se nalazi izmeu suenog unutranjeg dela (istmusa) i spoljanjeg levkasto proirenog dela (infundibuluma) jajovoda.

ANA
(engl. antinuclear antibody), v. antinukleusna antitela.

ANABOLIT
(engl. anabolite), bilo koji pro-izvod anabolizma ili intermedijer u anabo-likom procesu.

ANABOLIZAM
(engl. anabolism), metabo-liki proces u toku koga se iz prostih nutricionih elemenata (glikoze, aminokiselina i slobodnih masnih kiselina), nastalih digestijom ugljenih hidrata, masti i belanevina, sintetiu ponovo sloena nutritivna jedinjenja (ugljeni hidrati, masti i proteini).

ANACIDITET
(engl. anacidity), potpuni prestanak luenja hlorovodonine kiseline i pepsinogena. esti razlozi su atrofija sluzokoe eluca odnosno smanjenje broja parijetalnih elija. Uzroci su maligne tumorozne tvorevine, nedostatak vitamina B12, gubitak gvoa sa smanjenjem metaloenzima, uremija, tee intoksikacije, autoimuna oboljenja.

ANAEROB
(engl. anaerobe), bakterija koja raste u sredini bez kiseonika. Striktni anaerob biva uniten u kontaktu sa kiseonikom, a maksimalni rast ostvaruje u sredini u kojoj je pO2 0,5% do 3%. Nema enzime

superoksid - dismutazu, katalazu i citohrom C oksidazu. Anaerobi energiju ostvaruju fermentacijom i ine 99% ukupne crevne flore. Striktni anaerobi su Clostridium botulinum i Clostridium haemolyticum. Fakultativni anaerob moe iveti i u prisustvu i u odsustvu kiseonika. Najvei broj patogenih bakterija spada u ovu grupu, npr. Escherichia coli i Staphylococcus aureus.

ANAEROBAN
(engl. nonaerobic), u odsustvu kiseonika - organizmi koji mogu da ive i rastu u odsustvu kiseonika

ANAEROBNA INFEKCIJA
(engl. anaerobic infection ), bolest uzrokovana anaerobnim bakterijama. Osnovna karakteristika anaerobnih bakterija jeste da one rastu, razmnoavaju se i ispoljavaju patogeni efekat u sredinama odsutnog ili veoma snienog prisustva kiseonika. Pojedine anaerobne bakterije su normalni stanovnici gastrointestinalnog trakta, orofarinksa, genitourinarnog sistema i koe. Infekcije sinusa, srednjeg uha, plua, mozga, koe i mekih tkiva, esto su uzrokovane anaerobnim mikroorganizmima. Anaerobne bakterije iz roda Clostridium izazivaju teke, po ivot opasne infektivne bolesti, kao to su tetanus, botulizam i gasna gangena.

ANAEROBNA RESPIRACIJA
(engl. anaerobic respiration ), kod koje se energija oslobaa iz hemijskih reakcija koje ne koriste kiseonik.

ANAFAZA
(engl. anaphase), stadijum elijske deobe, mitoze i mejoze, u kojoj se hromozomi buduih elija erki kreu iz ekvatorijalne ravni na suprotne polove. U mitozi poinje razdvajanje centromera i kretanje hromatida (novih hromozoma) ka suprotnim polovima deobnog vretena. U mejozi se odigravaju dve deobe - prva je redukciona, kada se homologi hromozomi spojeni hijazmama razdvajaju i celi, sa obe hromatide, polaze ka suprotnim polovima deobnog vretena. Na ovaj nain se diploidan broj hromozoma (2n) svodi na haploidan (n). Druga deoba mejoze je ekvaciona, izmenjena mitoza, kada se razdvajaju centromere hromozoma i hromatide odlaze na suprotne polove segmentacionog vretena. Greke u razdvajanju i kretanju hromozoma u anafazi dovode do aneuplodije.

ANAFILAKSA
(engl. anaphylaxis), teak oblik alergijske reakcije koja nastaje naglo a karakterie je uee nekoliko sistema organa i to: kardiovaskularni, respiratorni, gastrointestinalni i koa. Da bi nastala anafilaktika reakcija potrebno je da se u organizam unese alergen na koji je organizam preosetljiv (senzibilisan). Anafilaksu najee izazivanju lekovi, hrana i ubodi insekata.

ANAFILAKTIKI

(engl. anaphylactic), odnosi se na anafilaksu.

ANAFILAKTOIDNA PURPURA
(engl. He-noch-Shnlein vasculitis), v. Henock-Shnleinov vaskulitis.

ANAFILATOKSIN
(engl. anaphylatoxin), materija koja nastaje aktivacijom komplementa (sistem belanevina u krvi oveka vaan za odbranu) i aktivira mast-elije (veoma vane elije sistema odbrane u oveka), tako da one oslobaaju svoje aktivne materije (histamin i druge) koje izazivaju poveanu propustljivost zidova krvnih sudova.

ANAKROTIZAM
(engl. anacrotism), neobi-an izgled karotidne pulsne krive koja se sporo podie, sa ponekad postojeim zupcem na ushodnom delu (anakrotni puls kod aortne stenoze).

ANAKUZIJA
(engl. anacusis), potpuna gluvoa, neosetljivost na zvuk. Moe da bude nasledna i steena. Sluh deteta moe da bude oteen i u toku trudnoe majke dejstvom virusa i nekih lekova. Kod anakuzije nije mogu razvoj govora.

ANALBUMINEMIJA
(engl. analbuminemia), stanje koje karakterie veoma niska koncentracija ili nedostatak albumina u krvi (plazmi). Veoma retko se sree i praen je edemima i povienom koncentracijom serumskih lipida, koji se normalno transportuju posredstvom albumina. Ovo stanje je posledica uroenog poremeaja u sintezi proteina.

ANALEPTIK
(engl. analeptic), lek koji vraa svest bolesnika koji je u komi. Analeptici stimuliu CNS i ponitavaju dejstva velikih doza lekova ili droga, koji deluju depresivno. Neselektivni analeptici, kao niketilamid, smatraju se opsoletnim tj. zastarelim. Selektivni analeptici, kao nalokson, antagonizuju dejstva samo opioidnih analgetika (morfin i sl.) ili njima srodnih droga (heroin i sl.), jer im konkuriu za iste tipove opijatnih receptora.

ANALGETIAN
(engl. analgetic), koji je u stanju da izazove analgeziju. Sredstva koja ublaavaju odnosno suzbijaju oseaj bola.

ANALGETIK
(engl. analgesic), lek koji ubla-ava bol. Blagi analgetici, aspirin i paracetamol, koriste se kod glavobolje, zubobolje, bolova u miiima i za snienje poviene temperature. Jaki ili opijatni analgetici su morfin i kodein, koji su prirodne supstance, ili opioidni sintetski analgetici: fentanil i njegovi derivati, metadon, petidin, tilidin i tramadol. Oni ublaavaju i najjae bolove: u toku ili posle operacije, kod ranjavanja i tekih povreda, kod infarkta, kolika i dr. Prema njihovom dejstvu se razvijaju tolerancija i zavisnost. Upotreba opijatnih analgetika se ograniava zakonskim propisima, jer imaju status opojnih droga.

ANALGEZIJA
(engl. analgesia), gubitak osetljivosti na bol; 1. neuroleptika a., intravensko ubrizgavanje lekova, jednog neuroleptika i jednog analgetika u cilju ukidanja bolova, pri ouvanoj svesti, da bi se izvela hirurka intervencija; 2. opstetrika a., davanje lekova, izvoenje regionalne anestezije (spinalne ili periduralne ili epiduralne) ili udisanje inhalacionih anestetika u cilju izazivanja bezbolnosti ili ublaavanja bolova u toku poroaja.

ANALIT
(engl. analyte), u klinikoj hemiji oznaava komponentu koja se meri u nekoj analizi, nrp. kalijum u serumu.

ANALITIKA EPIDEMIOLOGIJA
(engl. analytic epidemiology), grana epidemiologije koja prouava povezanost odreenih inilaca sa nastankom poremeaja zdravlja. Kada se radi o bolestima nepoznatog uzoka, anali-tikom metodom se testira etioloki znaaj odreenih, hipotetikih faktora. U sluaju pojave bolesti iji su uzronici poznati (npr. zarazne bolesti), cilj primene analitikog metoda je odreivanje izvora i naina prenosa prouzrokovaa u konkretnoj situaciji. Vrste analitikih studija u epidemiologiji su: a. anamnestike studije; b. kohortne studije (prospektivne i retrospektivne); c. studije preseka (studija prevalencije) v. anamnestika studija, v. kohortna studija, v. studija preseka.

ANALIZA
(engl. analysis), razdvajanje komponente na delove ili elemente, odnosno utvrivanje da li se hemijski element, jedi-njenje ili funkcionalna grupa nalazi u nekoj supstanci, ili odreivanje njegove relativne ili apsolutne koliine. Ovakva vrsta analize moe da bude kvalitativna (odreivanje prisustva ili otsustva, u smei ili u rastvoru, elemenata, specifinih jedinjenja ili funkcionalnih grupa); kvantitativna (tano odreivanje koliine hemijskog elementa, jedinjenja ili funkcionalne grupe u uzorku) i semikvantitativna (kada se za odreivanje sadraja koristi postupak ograniene preciznosti koji je najee veoma brz i jednostavan; a vrednosti se iskazuju u rasponu od negativne, 1+, 2+, 3+ i 4+).

ANALIZA URINA
(engl. urinanalysis), obuhvata kliniko laboratorijsko ispitivanje uzoraka urina. Rutinskom analizom urina ispituju se miris, izgled i specifina teina, hemijski se dokazuju pojedini sastojci (npr. proteini, eeri, ketoni itd.), utvruje se prisustvo bakterija i ispituje sediment mikroskopski. Hemijski testovi se obino izvode kvalitativo i semikvantitativno. Za ovu vrstu ispitivanja koristi se uzorak prvog jutarnjeg urina.

ANALIZA VARIJANSE
(engl. analysis of variance, ANOVA), statistika tehnika za kvantitativnu procenu uticaja nezavisnih varijabli (faktora) na zavisnu varijablu (varijablu odziva). Varijabilitet svih dobijenih rezultata rastavlja se na delove od kojih je sastavljen, na interni varijabilitet unutar svake pojedine grupe rezultata (iste kategorije nezavisne varijable, istog nivoa faktora ili istog tretmana u eksperimentu) i na varijabilitet izmeu pojedinih grupa. Iz odnosa tih varijabiliteta zakljuuje se da li je re o grupama koje se meu sobom razlikuju tj. ne pripadaju istoj populaciji ili su razlike meu njima samo sluajne, pa sve grupe potiu iz iste matine populacije. Testiranje jednakosti sredina populacija na osnovu grupa podataka moe da se sprovodi u odnosu na nivoe jednog faktora - jednosmerna a. v . (engl. one-way a. of v. ) ili u sluaju vie faktora - dvosmerna ili viefaktorska a. v. ( engl. two (or more) way a. of v.), u odnosu na dejstvo interakcija nivoa faktora ili u odnosu na odvojeno dejstvo nivoa faktora. Preduslov za primenu analize varijanse jeste da su grupe podataka iz populacija sa normalnim rasporedima jednake varijanse.

ANALIZATOR
(engl. analyzer), u klinikoj hemiji oznaava automatski instrument koji se koristi za izvoenje analitike procedure.

ANALNA FISURA
(engl. anal fisure ), bolni rascep sluzokoe (anoderma) na samom zavretku analnog kanala (mara) praena intenzivnim bolom i manjim krvarenjem pri stolici. Moe da bude akutna i hronina. Najee se javlja nakon tvrde i voluminozne stolice ili mnogo ree naprezanjem pri uestalim stolicama kod dijareje. Usled bolnog spazma unutranjeg analnog sfinktera oteana je epitelizacija defekta pa je est prelazak u hronino stanje, koje pored rascepa sluzokoe karakterie postojanje hipertrofine palpile i hemoroida straara. Lei se konzervativno, toplim kupkama (sedeim kupanjem u toplom rastvoru kamilice i sl.), mastima za hemoroide i supozitorijama i regulisanjem pranjenja creva. Kasnije je obino potrebno operativno leenje (presecanje unutranjeg sfinktera bonom sfinkterotomijom). Ako ova prskotina ne boli ili ne prolazi, mora se uzeti biopsija da bi se iskljuilo maligno oboljenje.

ANALNA INKONTINENCIJA
(engl. anal incontinence), nemogunost zadravanja stolice odnosno voljne kontrole pranjenja

creva. Moe da bude: potpuna (nemogunost zadr-avanja stolice i gasova); delimina (nekontrolisana pasaa sluzi ili gasova); prelivna , nastala relaksacijom analnih sfinktera distenzijom rektuma kod fekalne impakcije.

ANALNA MANOMETRIJA
(engl. anal ma-nometry), dijagnostika metoda za ispitivanje funkcije analnih sfinktera (miia zatvaraa analnog kanala). Specijalnom sondom se mere pritisci na razliitim nivoima u analnom kanalu u stanju mirovanja i kontrakcije miia.

ANALNI
(engl. anal), koji se odnosi na marni otvor ili marni kanal, v. anus, kanalis analis.

ANALNI KANAL
(engl. anal canal, lat. canalis analis), zavrni deo debelog creva, dug 2 do 3 cm. Sastoji se od nekoliko zona: a. zone columnaris (hemorrhoidalis), terminalnog dela rektalne sluznice sa 5 do 10 longitudinalnih nabora - rektalnih stubova, izmeu kojih se nalaze depoliki analni sinusi. Donji delovi stubova su spojeni i formiraju pop-rene polumeseaste nabore - analne valvule; b. zone intermedia, duine oko 1 cm koja se protee se od analnih valvula do linije prelaska epitela analne sluznice u epitel koe (linea anocutanea). Tu se nalaze unutranji analni sfinkter (glatko miino tkivo) i spoljanji analni sfinkter (popreno-prugasto miino tkivo); c. zona cutanea se nalazi ispod anokutane linije. Pokrivena je umereno keratinizovanim i pigmentisanim epidermisom. U subepidermalnom sloju nalaze se ekkrine znojne i lojne lezde. Apokrine znojne lezde nalaze se takoe cirkumanalno, a poinju da funkcioniu posle puberteta i pod dejstvom su polnih hormona. Mikrocirkulacija i inervacija analnog regiona su veoma speificne.

ANALOG
(engl. analogue), lek koji se po strukturi neznatno razlikuje od matine supstance. Veliki broj lekova nastao je izmenama osnovne strukture prvog uspenog leka, da bi nastao novi lek vee aktivnosti ili bolje podnoljivosti. Poznati su mnogi analozi fenobarbitona, diazepama, nifedipina, sulfonamida, vitamina D i dr.

ANAMNESTIKA STUDIJA
(engl. case - control study ), sinonimi: studija sluaj-kontrola studija sluaj-parnjak, studija anamneze sluaja, retrospektivna studija. Ova studija predstavlja jednu vrstu epidemioloke analitike metode za koju je karakteristino da polazi od posledice tj. bolesti pa se zatim utvruju faktori koji su sa njenom pojavom udrueni. Studija zapoinje identifikacijom osoba koje ine odgovarajuu grupu obolelih i pogodnu kontrolu (uporednu) grupu ne-obolelih. Sledi prikupljanje podataka o izloenosti odreenom faktoru (utvrivanje njenog nivoa ako je kvantitativan) i uporeivanje grupe obolelih i neobolelih u pogledu uestalosti prisustva tog faktora (ako je kvantitativan njegovog nivoa). Nalaz statistiki znaajno vee uestalosti prisustva odnosno nivoa izloenosti

pretpostavljenom uzronom faktoru meu obolelima, u odnosu na kontrolnu grupu, ide u prilog injenici da je to faktor rizika.

ANAMNEZA
(engl. anamnesis), uzimanje podataka o bolesti od bolesnika (autoanamneza), rodbine ili nekog drugog lica koje je upoznato sa bolesnikovim stanjem (heteroanamneza). Re potie od starogrke rei anamnesis to znai sposobnost seanja.

ANAPLAZIJA
(engl. anaplasia), pojava dediferencijacije elija tj. povratak od visoko specijalizovanih elija u stanje nezrelih, embrionalnih elija, sa ubrzanom reprodukcijom. Javlja se u malignim procesima i specijalnim eksperimentalnim procedurama.

ANASTOMOZA
(engl. anastomosis, inosculation), prirodni ili hirurki izveden spoj izmeu dve podudarne strukture: kanala, vodova, krvnih i limfnih sudova, nerava i cevastih delova digestvinog trakta.

ANATOKSIN
(engl. anatoxin), toksoid kojim je Gaston Ramon (francuski bakteriolog, 1886 - 1963) oznaio toksin kome su unitena otrovna, a zadrana antigena (imunogena) svojstva. To je egzotoksin patogene bakterije koji izloen delovanju formalina ili poviene temperature gubi toksinost, a zadrava imuno-genost. Ukoliko se ubrizga ljudima ili ivoti-njama, kod njih nee izazvati nikakva oteenja ni oboljenja, ali e stimulisati produkciju specifinih antitoksina. Imaju veliki praktini znaaj u imunizaciji protiv nekih zaraznih bolesti, npr. difterije i tetanusa. Kod difterinog toksina to je postignuto njegovim izlaganjem dejstvu 0,4% formalina i zagreva-njem na temperaturi od 38 - 40oC. Imunogena svojstva toksoida kasnije su poveana adsorpcijom na alaun (kalijum-aliminijum sulfat) ili aluminijum-hidroksid. Parenteralno prime-njeni toksoidi stimuliu stvaranje odgovara-juih antitela (antitoksina) i predstavljaju osnovu tzv. tokoidnih vakcina (tetanus, difterija).

ANATOMIJA
(engl. anatomy, lat. anatomia ), najstarija i najvanija medicinska nauka koja se bavi izuavanjem oblika, grae i naina organizovanja ive materije. Naziv potie od grke rei anatome, anatemnein, koja ozna-ava disekovanje, seciranje, seenje, to upu-uje na jedan od prvih postupaka primenjenih u istraivanju grae ljudskog i ivotinjskog tela. Prve disekcije leeva ivotinja i ljudi izvodio je grki lekar Alkmeon iz Krotona, oko 500-te godine pre Hrista (pre nove ere), ime je anatomija utemeljena kao nauna disciplina. Funkcionalna a. , usmerena je na uporedo izuavanje i povezanost grae i funkcije tkiva i organa; klinika a ., bavi se praktinom primenom anatomskog znanja u cilju otkrivanja i leenja bolesti; komparativna a., bavi se uporednim prouavanjima i poreenjem organa i organskih sistema kod oveka i razliitih ivotinjskih vrsta; plas-tina a. , bavi se izuavanjem

povrinskih struktura skeletnog i miinog sistema, teles-nih proporcija, konstitucije i akta. Poznatija je pod nazivom anatomija za umetnike; primenjena a. , v. klinika a.; radioloka a ., bavi se izuavanjem grae ljudskog tela upotrebom X-zraenja; sistemska a ., izuava organske sisteme kao celine (skeletni, zglobni, miini, respiratorni, kardiovaskularni, digestivni, urogenitalni, endokrini, nervni i sitem ulnih organa); topografska a. , izuava pojedine delove tela kao celine bez obzira na sistem organa kome pripadaju: glavu i vrat, grudni ko, trbuh, karlicu, gornji i donji ekstremiteti.

ANATOMSKI MRTVI PROSTOR


(engl. anatomic dead space), deo respiratornog volumena koji ispunjava disajne puteve (usta, nos, drelo, dunik i dunice) do alveola; zadrava krupne estice iz vazduha, vlai ga i zagreva; uestvuje u govoru kao zvuna kutija koja odreuje osobenost glasa.

ANATOMSKI POLOAJ
(engl. anatomical position), osnovni poloaj u odnosu na koji se posmatra i opisuje ljudsko telo. Opisi ljudskog tela izvode se uz pretpostavku da osoba zauzima uspravan stav sa opruenim rukama prislonjenim uz telo. Lice i dlanovi su okrenuti napred. Stopala su lako razdvojena, pri emu su pete meusobno blie nego vrhovi prstiju.

ANCA
(engl. antineutrophyl cytoplasmic antibodies), v. antineutrofilna citoplazmatska antitela.

ANDROBLASTOM
(engl. androblastoma ), tumor Sertolijevih elija testisa (gr. andros, muki + blastos, klica; engl. Sertoli cell tumor). Redak i obino benigni testikularni tumor, sadri tubularne elemente sa Sertolijevim elijama koje produkuju estrogene pa su kardinalni nalazi ginekomastija i feminizirajue karakteristike. Ovi tumori su poznati po sporoj evoluciji i kasnoj malignoj alteraciji.

ANDROGENI
(engl. androgens ), grupa stero-idnih hormona ije dejstvo dovodi do formiranja primarnih (polni organi) i sekundarnih (izgled tela, boja glasa, dlakavost) mukih osobina tj, do maskulinizacije. Glavni predstavnici su testosteron i androsteron. Androgeni se u najveoj meri stvaraju u testisima pod kontrolom lutenzirajueg hormona (LH), a u manjoj meri u kori nadbubrenih lezda i ovarijumima. Najmoniji androgen, testosteron, proizvode Leydigove intersticijalne e-lije testisa. Androgen, nazvan dehidro-epian-drosteron, i njegov sulfat proizvode elije mreaste zone (zona reticularis) nadbubrene lezde. Veoma malu koliinu androgena lue i hilusne elije jajnika. Poveano stvaranje androgena kod ena dovodi do androgenizacije: muki tip dlakavosti, izraena muskulatura, dubok glas, velik klitoris.

ANDROGEN VEZUJUI PROTEIN

(engl. androgen-binding protein, ABP ), specifian protein koji proizvode Sertolijeve elije pod uticajem folikulo-stimulirajueg hormona (FSH). Nalazi se u semenim cevicama i odvodnom sistemu testisa. Vezuje znatnu koliinu testosterona, neophodnog za efikasnu spermatogenezu.

ANDROGENIZACIJA
(engl. androgenization), v. androgen.

ANDROIDAN
(engl. androidal), ovekolik.

ANDROLOGIJA
(engl. andrology ), medicinska grana koja se bavi prouavanjem mukih polnih karakteristika, maskuline konstitucije i oboljenja mukih polnih organa, posebno mukih reproduktivnih organa.

ANDROSPERMATOZOID,
spermatozoid koji nosi 22 autosoma i jedan Y hromozom.

ANDROSTANDIOL
(engl. androstandiol ), snani plazma androgen, 3 a,17 b-dihidroksi--5 a-androstan, koji nastaje iz testosterona i dihidrotestosterona u jetri i perifernim tkivima.

ANDROSTENDION
(engl. androstenedione ), 4-androsten-3,17-dion, steroid koji je zna- ajan prehormon za plazma testosteron.

ANDROSTERON
(engl. androsterone ), slab androgen i primaran metaboliki proizvod testosterona, 3 a-hidroksi-5 aandrostan-17-on, koji se izluuje urinom i kod mukaraca i kod ena. Njegovo odreivanje u urinu predstavlja meru testikularne funkcije i slui za di-ferenciranje tipova androgenitalnih sindroma.

ANEMINA HIPOKSIJA
(engl. anemic hypo-xia), stanje kod koga je kapacitet krvi za prenos kiseonika smanjen zbog smanjene koliine hemoglobina (smanjen broj eritrocita, smanjena koliina hemoglobina) ili vezivanja kiseonika za njega (trovanje ugljen-monoksidom, abnormalan i hemijski promenjen hemoglobin).

ANEMIJA
(engl. anaemia), snienje hemoglobina u krvi ispod normalnih vrednosti (za ene ispod 115g/l, a mukarce ispod 120 g/l). Anemija moe da nastane zbog smanjenog stvaranja eritrocita, njihove poveane razgradnje ili gubitka krvi. Morfoloka klasifikacija anemije ima za osnovu sadraj hemoglobina u eritrocitima (normohromna ili hipohromna anemija) i razlike u veliini eri-trocita (makrocitna, normocitna i mikrocitna anemija). v. hemolizne, hipoplastine i anemije zbog deficita gvoa. Anemija je pra-ena znacima smanjene oksigenacije tkiva. Javljaju se zamor, dispnea, glavobolja, nesanica i bledilo. Anoreksija, palpitacije, tahikar-dija, dilatacija srca i sistolni um takoe mogu da se jave. Deficit gvoa je najei uzrok. Leenje je razliito i zavisi od vrste anemije. Teka ili umerena anemija sa hemoglobinom ispod 80 g/l lei se transfuzijom eritrocita. Ako je anemija posledica deficita nekog sastojka lei se davanjem tog sastojka. Ako je anemija posledica gubitka krvi uzrok treba ukloniti, a ako je posledica hemolize taj proces se moe ublaiti davanjem kortikosteroida ili splenektomijom. Potrebno je povremeno raditi laboratorijske analize kojima se kontrolie stepen anemije.

ANEMIJA SRPASTIH ELIJA


(engl. sickle cell anemia), teka, hronina i neizleiva anemija kod homozigota, kod koje eritrociti sadre hemoglobin S. Taj hemoglobin dovodi do promene oblika i smanjenja otpornosti eritrocita. Bolest karakteriu krize bolova u zglobovima, tromboze, poviena temperatura, splenomegalija, letargija i opta slabost. Krize u anemiji srpastih elija su este kod dece a izazvane su aglutinacijom eritrocita. Bolesnici su anemini zbog hemolize eritrocita, deficita folne kiseline, sekvestracije eritrocita u slezini a ponekad i aplazije kostne sri.

ANENCEFALIJA
(engl. anencephaly), uroe-ni nedostatak cele ili dela modane mase. Glava je izmenjenog oblika. Prisutni su neuroloki ispadi: spasticitet, konvulzije i dr., do kompletne nesposobnosti za ivot. Fatalan ishod je vrlo brz.

ANERGIJA
(engl. anergy ), odsustvo imuno-loke reaktivnosti (obino kone reakcije kasne preosetljivosti) na antigen kome je prethodno organizam bio izloen i na koji se kod zdravog organizma oekuje pozitivna reakcija. Anergija na PPD kod bolesnika sa milijarnom tuberkulozom je primer negativne anergije. Anergija na produkte infektivnog agensa praena izrazitom reakcijom obolelog organizma na agens je pozitivna anergija. Anergija na PPD u sarkoidozi je primer pozitivne anergije. Specifina anergija je odsustvo reakitvnosti na specifini antigen uz perzistenciju reaktivnosti na ostale antigene.

ANESTETIAN
(engl. anesthetical), onaj koji deluje anestetiki; v. anestetik.

ANESTETIK
(engl. anesthetic), lekovi ili sredstva koja se koriste za uklanjanje oseaja bola. Lokalni a. , sredstvo ije je anestetiko delovanje ogranieno na deo tela u koji je unet; opti a. , sredstvo koje uneto u organizam izaziva optu anesteziju; inhalacioni a. , sredstvo koje se u obliku pare ili gasa unosi udisanjem izazivajui optu anesteziju; intravenski a. , sredstvo koje ubrizgano u cirkulaciju preko vene izaziva anesteziju; povrinski a. , lokalni anestetik koji se unosi direktno na mesto koje treba anestezirati (obino sluznice).

ANESTEZIJA
(engl. anesthesia), neosetljivost uopte, gubitak osetljivosti izazvan boleu, oteenjem nervnog sistema ili anestetikim sredstvima. Mada se termin koristi za gubitak oseaja za dodir ili bilo koji drugi oseaj, odnosi se naroito na gubitak oseaja za bol koji se izaziva da bi se omoguilo izvoenje hirurke intervencije ili drugih bolnih intervencija. Akupunkturna a. , v. akupunktura; aksilarna a. (engl. axillary a.), gubitak oseaja u donje dve treine ruke koja se postie ubrizgavanjem lokalnog anestetika u blizinu (oko) nervnih stabala u aksili (pazunoj jami); balansirana a. (engl. balanced a.), anestezija kod koje se koristi vie anestetikih sredstava udruujui njihove dobre osobine, a izbegavajui neeljene; bazalna a. (engl. basal a.), anestezija koja deluje kao osnova za dalju i dublju anesteziju; Bierova lokalna a. (engl. Biers local a.), lokalna anestezija izazvana ubrizgavanjem 0.5 % lidokaina u vene ekstremiteta iz koga je krv ispranjena podiza-njem i stezanjem, ekstremiteta. Zove se i intravenska regionalna anestezija. blok a. (engl. block a.), v. regionalna a.; bulbarna a. ( engl. bulbar a.), centralna anestezija usled lezije ponsa; a. doloroza (engl. a. dolorosa ), bolna neosetljivost, gubitak oseaja za dodir, bol i temperaturu praen bolovima, teki bolovi posle pojave paralize koja nastaje u izvesnim oboljenja kimene modine; duboka a. (engl. deep a.), anestezija izazvana velikim koncentracijama anestetika u organizmu; disocirana a. (engl. dissociated a.), gubitak oseaja za bol i temperaturu bez gubitka oseaja za dodir; disocijativna a. (engl. dissociative a.), oblik opte anestezije, ali ne nuno i potpun gubitak svesti, koju karakteriu katalepsija, katatonija i amnezija, izazvana npr. ketaminom; elektri-na a. (engl. electric a.), privremena anestezija izazvana prolaskom elektrine struje; endobronhijalna a. (engl. endobronchial a. ), opta anestezija izazvana uvoenjem anestetikih para i gasova preko tubusa u jedan od glavnih bronha; endotrahealna a. (engl. endotracheal a.), inhalaciona a., uvoenje anestetike gasne meavine kroz tubus uveden u traheju; epiduralna a. (engl. epidural a., peridural a.), regionalna anestezija izazvana ubrizgavanjem lokalnog anestetika kroz meuprljenski prostor u ekstraduralni prostor; zove se i periduralna anestezija; histerika a. (engl. hysterical a.), anestezija tela koja nastaje u histeriji; infiltracijska a. (engl. infiltration a.), lokalna anestezija koja se postie infiltracijom tkiva lokalnim anestetikom na mestu nameravanog operativnog reza ili oko operativnog polja; inhalacijska a. (engl. inhalation a.), opta anestezija koja se postie udisanjem inhalacijskih (gasnih ili isparljivih) anestetika; interkostalna a. (engl. intercostal a. ), anestezija koja se izaziva blokiranjem interkostalnog nerva lokalnim anestetikom; intravenska a. (engl. intravenous a.), anestezija izazvana uvoenjem anestetikog sredstva u venu; Kulennkampffova a. (engl. Kulenkampff s a. ), anestezija gornjeg ekstremiteta izazvana ubrizgavanjem lokalnog anestetika oko pleksusa brahijalisa; lokalna a. (engl. local a.), gubitak oseaja za bol u jednom delu tela ili itavom podruju tela bez gubitka svesti. Moe se postii primenom hladnoe, kompresijom nerava, ili primenom lokalnih anestetika; kaudalna a . (engl. caudal a.), regionalna anestezija izazvana

ubrizgavanjem lokalnog anestetika u kaudalni ili sakralni kanal; kompresiona a. (engl. compression a.), gubitak oseaja izazvan pritiskom na periferni nerv; kontinuirana epiduralna a. (engl. continuous epidural a., fractional epidural a.), uvoenje katetera u lumbalni ili kaudalni epiduralni prostor radi frakcioniranog ubrizgavanja lokalnog anestetika u cilju produenog traja-nja anestezije; kontinuirana spinalna a. (engl. continuous spinal a., fractional spinal a.), uvoenje katetera u spinalni subarahonidalni prostor radi frakcioniranog intermitentnog ubrizgavanja lokalnog anestetika u cilju produavanja spinalne anestezije; lokal-na a . (engl. local a.), gubitak oseaja za bol u jednom delu tela bez gubitka svesti; lumbalna a. (engl. lumbar a.), v. spinalna a.; olfaktorna a . ( engl. olfactory a.), gubitak oseaja mirisa; opta a. (engl. general anesthesia), gubitak oseaja za bol udruen sa gubitkom svesti i veim ili manjim stepenom miine relaksije; moe se izvesti inhalacijskim ili intravenskim anesteticima; periduralna a. (engl. peridural a.), v. epiduralna a.; pudendalna a. ( engl. pudendal a.), lokalna anestezija izazvana blokiranjem pudendalnog nerva u blizini spinalnih procesusa ishijadine kosti; rektalna a . (engl. rectal anesthesia ), anestezija izazvana unoe-njem anestetika u rektum; refrigeraciona a. (engl. refrigeration a., cryoanesthesia), lokalna anestezija koja se postie hlaenjem ekstremiteta na koji je postavljena Esmarhova poveska; regionalna anestezija; regionalna a. (engl. regional anesthesia ), oznaava prekid u sprovoenju nerva ili grupe nerava upotrebom rastvora lokalnih anestetika. Ovaj termin se koristi kao zajedniki naziv za sprovodnu a., nervni blok, spinalnu ili lumbalnu a., epiduralnu ili periduralnu a., blokadu operativnog polja, infiltracionu a. i povrinsku a.; povrinska a . (engl. topical a.), postie se nanoenjem (pomou spreja, premazivanjem, ukapava-njem) lokalnog anestetika na povrinu sluz-nice; splanhnina a. (engl. splanchnic a.), anestezija izazvana ubrizgavanjem lokalnog anestetika u predeo semilunarne ganglije; subperiostna a . (engl. subperiostal a.), anestezija nastala ubrizgavanjem lokalnog anestetika ispod periosta; taktilna a. (engl. tactile a.), gubitak ili poremeaj oseaja dodira; traumatska a. (engl. traumatic a.), gubitak osetljivosti izazvan povredom nerva.

ANESTEZIJA DOLOROZA
(engl. dolorous anesthesia), v. trovanje arsenom.

ANESTEZIJSKA SESTRA/TEHNIAR
(engl. nurse anesthetist), medicinska sestra/tehni-ar obueni da pomau lekaru anesteziologu u poslovima anestezije.

ANESTEZIJSKI OK
(engl. anesthetic shock), stanje slino oku izazvano davanjem ane-stetika, najee relativnim predoziranjem.

ANESTEZIOLOG
(engl. anesthesiologist), lekar specijalista za anesteziologiju i reanimatologiju.

ANESTEZIOLOGIJA

(engl. anesthesiology), medicinska specijalnost koja se bavi farmakolokom, fiziolokom i klinikom osnovom anestezije i srodnih oblasti, uklju-ujui reanimaciju, intenzivnu respiratornu negu i bol.

ANEUPLOIDIJA
(engl. aneuploidy), nume-rika hromozomska aberacija koja predstavlja promenu u pojedinanim parovima homo-logih hromozoma. Aneuploidija nastaje usled greaka u mejozi i mitozi, koje se zajednikim imenom nazivaju nerazdvajanje hromozoma (nondisjunction). Nerazdvajanjem hromozoma nastaju dizomini i nulizomini gameti. Kada se ovi spoje sa normalnim gematima suprotnog pola, nastaju trizomini (2n+1) i monozomini (2n-1) zigoti.

ANEURIZMA
(engl. aneurysm), proirenje krvnog suda (i srca) razliitog oblika, veliine i lokalizacije, koja sadri sve slojeve krvnog suda. Najee se javlja na aorti, na njenom uzlaznom delu, luku i trbunom delu, ali se moe javiti i na raznim drugim manjim arterijama. Najvaniji uzrok za nastanak aneurizme je ateroskleroza, zatim degenerativne bolesti medije (unutranjeg zida krvnog suda), povrede i zapaljivi procesi (mikotike aneurizme). Simptomi zavise od lokalizacije i veliine. Najei je pritisak na susedne organe. Tako kod aneurizmi grudnog dela aorte moe da postoji oteano disanje, bol u grudima, promuklost, iskaljavanje krvi, a kod anu-rizmi u trbunom delu javlja se bol u trbuhu. Nekada je mogue u trbuhu napipati tvrdu masu koja pulsira. Dijagnoza se postavlja ultrazvukom, kompjuterizovanom tomografijom i aortografijom ( v. arteriografija). Aneurizma moe biti sedite tromba, ugruka krvi, koji moe da se otkine i zapui neki vaan krvni sud. Najtea komplikacija je ruptura aneuriz-me. Leenje je hirurko. Na srcu se aneurizme javljaju u levoj komori i najvaniji uzrok njihovog nastanka je infarkt srca.

ANEURIZMEKTOMIJA
(engl. aneurysmectomy), hirurko isecanje aneurizmalne vree.

ANGINA PECTORIS
(engl. angina pectoris), kliniki sindrom uzrokovan nedovoljnom prokrvljenou srca usled suenja koronarnih arterija, koji u tipinim sluajevima karakteri-e oseaj bola ili pritiska u sredogruu u trajanju od nekoliko desetina sekundi do 30 mi-nuta. Bol moe da se iri prema levom rame-nu, gornjoj polovini leve ruke unutranjom volarnom stranom do lakta, 4-og ili 5-og prsta ruja i prema donjoj vilici. Tegobe su najee uzrokovane fizikim naporom i prolaze posle odmora ili uzimanja nitroglicerina. Ovaj tip oboljenja naziva se stabilna angina pektoris. Nestabilnu anginu pektoris karakterie pojava tegoba pri mirovanju, a moe da se razvije u akutni infarkt miokarda i zahteva hitnu lekarsku intervenciju. Oko 70% bolesnika ima nenormalnosti u ECG-u posle umerenog napora, a 30% ima normalan ECG ili nenormalnosti koje nisu od klinikog znaaja. Angina pektoris je uzrokovana aterosklero-tinim oboljenjem srca, ali u retkim sluajevima moe da se javi i u odsustvu znaajnog oboljenja koronarnih arterija, kao posledica teke stenoze ili insuficijencije aorte, sifilisnog aortitisa, poveanih metabolikih potreba, znaajne anemije. Osnovni mehanizam je razlika izmeu potreba miokarda za kiseo-nikom i koliine koju dobija kroz koronarne arterije. Pojava pre

40. godine starosti i pozitivna porodina anamneza su prognostiki loi znaci. Polovina svih bolesnika umire iznenada, a uzroci smrti ostalih su infarkt miokarda i srana insuficijencija.

ANGIOBLASTI
(engl. angioblasts), mlade embrionalne elije koje se razvijaju iz mezenhimalnih elija, a pretea su epitela krvnih kapilara. Javljaju se, najranije, tokom formiranja krvnih ostrva u zidu umanane vreice.

ANGIOGENEZA
(engl. angiogenesis), nastajanje novih krvnih sudova, koje se fizioloki dogaa u endometrijumu uterusa u toku estrogene faze menstruacionog ciklusa. Takoe je jedan je od osnovnih procesa u razviu tumora. Ovaj proces omoguavaju faktori rasta.

ANGIOGRAFIJA
(engl. angiography, vasography), radiografski prikaz krvnih sudova (arterija - arteriografija i vena venografija, flebografija) ubrizgavanjem kontrastnog sredstva koje sadri jod. Kontrast se ubrizgava preko specijalnog katetera plasiranog vrhom u krvni sud. Kateterizacija krvnog suda vri se njegovom perkutanom punkcijom. Iako je metodom pomou ultrazvuka mogue u velikom broju sluajeva postaviti dijagnozu, ipak je radi preciznije dijagnostike, naroito pre operativnog zahvata, potrebno uraditi i angiografiju. Primenjuje se primarno u dijagnostici vaskularnih abnormalnosti i oboljenja organa koja daju specifine promene na vaskularnom koritu. To je polazna metoda za terapijske vaskularne radioloke procedure (angioplastika, embolizacija). U zavisnosti od toga koji se sudovi prikazuju, razlikuju se: koronarna, modana, bubrena, periferna, pluna ili angiografija drugih podruja. Arteriografija spada u invazivne metode i prilikom njenog izvoenja mogu se javiti izvesne opte i lokalne komplikacije. v. transkateterska arterijska embolizacija.

ANGIOKARDIOGRAFIJA
(engl. angiocardiography ) rendgensko ispitivanje srca i velikih krvnih sudova korienjem odgovarajueg kontrastnog sredstva. Najee se radi kateterizacija leve i desne polovine srca i angiografija. Omoguava procenu funkcije sranih struktura uz vizuelizaciju lumena krvnog suda. Tokom kateterizacije u sranim upljinama registruju se pritisci i uzimaju uzorci krvi za odreivanje saturacije krvi kiseonikom. Koronarna angiografija se koristi u dijagnostici angine pektoris da bi se utvrdio stepen suenja koronarne arterije.

ANGIOKERATOM
(engl. angiokeratoma), intradermalni kavernozni hemangiom sa zadebljanjem povrinskog roastog sloja epidermisa. To je malformacija do veliine zrna graka sa lako oroalom povrinom.

ANGIOM

(engl. angioma), benigni tumor nastao proliferacijom krvnih sudova (hemangiom) ili limfnih sudova (limfangiom).

ANGIOPATIJA
(engl. angiopathy), bolest krvnih sudova. Ovim pojmom se ne precizira pravi uzrok bolesti, ali upuuje na mogunost da se eventualno radi o degenerativnim promenama. Angiopathia diabetica, patoloke promene na krvnim sudovima u toku eerne bolesti. Obzirom da kod thrombangitis obliterans Buergerove bolesti, zapaljiva etiologija nije dokazana, postoji predlog da se ova bo-lest nazove thrombangioza obliterans.

ANGIOSARKOM
(engl. angiosarcoma), maligni tumor nastao od endotelnih elija krvnih (hemangiosarkom) ili limfnih sudova (limfangiosarkom). Ovi tumori ei su kod starijih osoba i mogu se javiti u svim delovima tela.

ANGIOSKOP
(engl. angioskope), optiki instrument koji se koristi za istraivanje unutranjosti krvnih sudova. Angioskopi su fini fiberoptiki kateteri koji prolaze kroz arterije do koronarnih arterija. Sama procedura nosi izvestan rizik.

ANGIOSKOPIJA
(engl. angioskopy), direktno vizuelno ispitivanje unutranjosti krvnog suda u telu ivog oveka.

ANGIOSPAZAM
(engl. angiospasm), steza-nje, gr krvnog suda pod uticajem odreenih drai. ei je u arterijama nego u venama. Umesto termina angiospazam esto se koristi termin vazospazam. Bolesti u kojima se jav-ljaju vazospazmi nazivaju se vazospastikim. Vazospazmom mogu biti zahvaeni krvni sudovi razliitog promera, ali je ei u sitnijim krvnim sudovima. Do spazma dolazi pod uticajem razliitih fizikih, hemijskih i nervnih uticaja. Veliku ulogu u nastanku spazma ima oteenje endotela unutranje opne krvnog suda. Pod uticajem hormonalnih, nervnih, imunolokih uticaja i meuzavisnosti krvnih elemenata i endotela, dolazi do endotela zavi-snog angiospazma, ili pak njegovog irenja. Povremeni spazmi krvnih sudova mogu da dovedu do teih promena na okrajcima ekstremiteta. Postoji nekoliko grupa lekova koji mogu smanjiti uestalost spazma i njegove posledice.

ANGIOTENZIN
(engl. angiotensin), jedan od tri polipeptidna hormona: angiotenzin I - dekapeptid, angiotenzin II oktapeptid i angiotenzin III. Renin od angiotenzinogena (alfa globulin koji jetra oslobaa u cirkulaciju) odvaja angiotenzin I. Pri prolasku krvi kroz plua, bubreg i dr. tkiva, angiotenzinaza

otcepljuje angiotenzin II delovanjem na angiotenzin I kao supstrat. Angiotenzin II je snaan vazokonstrikotor, koji deluje na arteriole direktno i preko centralnog nervnog sistema, podeava mehanizam ei u hipotalamusu i apetit za so, stimulie oslobaanje vazopresina i aldosterona, tako da svi efekti zajedno poveavaju krvni pritisak. Efekte angiotenzina II spreavaju ACE inhibitori.

ANGIOTENZIN I
(engl. angiotensin I), neaktivni dekapeptid, koji se u pluima konvertuje u angiotenzin II. v. angiotenzin.

ANGIOTENZIN II
(engl. angiotensin II), oktapeptid koji nastaje odvajanjem dve ami-nokiseline od angiotenzina I, a pod uticajem konvertujueg enzima plua. Najmoniji je stimulus za produkciju i oslobaanje aldosterona i najmoniji poznati vazokonstriktor. v. angiotenzin.

ANGIOTENZIN I-KONVERTING ENZIM, KINAZA II


(engl. angiotensin I-converting enzyme, kinase II), enzim (EC 3.4.15.1, sa preporuenim imenom dipeptidil karboksipeptidaza) koji se nalazi u membranama endotelijelnih elija pulmonalnih sudova i sudova bubrega, ali ga ima i u drugim tkivima. Aktivnost enzima se odreuje u uzorku krvi. Katalizuje prevoenje angitenzina I u angiotenzin II otcepljivanjem dve terminalne aminokiseline.

ANGIOTENZINOGEN
(engl. angiotensinogen), alfa-2-globulin plazme, koji sintetiu jetrine elije, hepatociti, a pod dejstvom renina se konveruje u angiotenzin I.

ANGITIS
(engl. angitis), vaskulitis, zapaljenje krvnog suda. U grupu vaskulitisa spada velika grupa bolesti krvnih sudova koje se karakteriu inflamacijom, zapaljenjem, nekrozom i izumiranjem krvnog suda. Postoji vie podela vaskulitisa. Jedna je prema patolokom na-lazu. Druga je klinika klasifikacija prema uzroniku oboljenja i veliini zahvaenih krvnih sudova. Veliki broj arteritisa je nepoznatog uzroka. Druga grupa su arteritisi u ijem nastanku igra ulogu imunoloki proces. U tu grupu spadaju i arteritisi kod bolesti vezivnog tkiva. Pojedini lekovi mogu izazvati vaskulitis. Ovako veliki broj uzronika odreuje i kliniku sliku koja zavisi od toga da li su zahvaene arterije, arteriole, kapilari ili venule. est nalaz kod vaskulitisa su pro-mene na koi u vidu crvenila, ospi ili vo-ria. Dijagnoza se potvruje metodama za ispitivanje mikrocirkulacije - kapilaroskopijom - direktnim posmatranjem kapilara pomou specijalnih instrumenata, ispitivanjem cirkulacije Lasserom i drugim metodama. Leenje zavisi od uzronika, a u izvesnim sluajevima povoljno dejstvo ima grupa lekova koja se naziva kortikosteroidi.

ANGSTREM, A

(engl. ngstrm), Anders Jonas Angstrm, vedski fiziar, 1814-1874 , apsolutna jedinica za duinu, 10-10 metra, koja se koristi u mikroskopiji, optici i spektroskopiji. Danas se koristi u skladu sa meu-narodnim mernim sistemom SI jedinica nano-metar (nm), koja iznosi 10 A i pikometar (pm) koji je jednak 0,01A.

ANGULACIJA ZUBA
(engl. tooth angulation), iskrivljenost zuba po uzdunoj osovini, najee u predelu korena, na prednjim zubima. Uzrok je povreda ili lokalne smetnje pri nicanju (prekobrojni zubi, odontomi, impaktirani zubi).

ANGULUS
(engl. angle, lat. angulus), ugao, oblik formiran spajanjem dve linije ili ravni, ili prostor ogranien njima. A. infrasternalis, podrebarni ugao koji grade desni i levi rebarni luk, pri emu teme ugla odgovara vrhu grudne kosti; a. iridokornealis , kruni uglasti leb koji gradi perifernu ivicu prednje one komore, umetnutu izmeu obodnih ivica ro-njae i duice oka. Ima nesumnjiv kliniki znaaj jer se neposredno uz njegovo dno nalazi venski sinus beonjae (lemov kanal) preko kojeg ona vodica iz prednje one komore otie u venske krvne sudove oka; a. venozus, venski ugao koji nastaje spajanjem unutranje jugularne i potkljune vene, nepo-sredno iza grudno-kljunog zgloba. Venski ugao je parna, desna i leva, struktura koja predstavlja poetak odgovarajue, desne ili leve, brahiocefaline vene.

ANHIDRID
(engl. anhydride), hemijsko jedi-njenje koje nastaje iz kiseline ili baze oduzimanjem molekula vode. U organskoj hemiji postoje kiseli i bazni anhidridi.

ANHIDROVAN
(engl. anhydrous), lien (bez) vode.

ANHIDROZA
(engl. anhidrosis ), odsustvo luenja znoja; moe biti generalizovano i regionalno, kao simptom nervnog poremeaja ili kao znak nedovoljne funkcije znojnica. Javlja se posle uzimanja atropina, kod nervnih bolesti i naroito posle simpatektomije. Postoje i kona oboljenja kod kojih ne postoji znojenje ili je znatno redukovano.

ANIRIDIJA
(engl. aniridia), oni poremeaj kod koga je duica slabije razvijena od normalne. Duica najee nije potpuno odsutna, ve postoje male trake duice kruno postav-ljene, koje mogu da se vide biomikroskopom. esto je udruena sa nerazvijenou makule, znaajno smanjenom vidnom

otrinom, nis-tagmusom i esto zamuenjem soiva. Javlja se kao dominantno nasledan poremeaj ili kao spontana mutacija.

ANISAKIJAZA
(engl. anisakiasis), infekcija oveka larvama tropske nematode (valjkastih crva) iz porodice Anisakidae. Javlja se kod ljudi koji jedu nedovoljno kuvanu, peenu ili mariniranu morsku ribu. Najee se sree na obalama Pacifika u Junoj Americi i u predelima sveta gde se jedu specijaliteti od morske ribe, kao to je sushi i sashima u Japanu, zelene haringe u Holandiji i ceviche u Junoj Americi. Oboljenje karakteriu eludane i crevne tegobe. Dijagnoza se postavlja identifikovanjem larvi iz sadraja ili u bioptikom materijalu creva, kao i gastroskopski i radioloki.

ANISTREPLAZA
(engl. anistreplase ), fibrinolitik kompleksnog sastava koji ine streptokinaza i plazminogen. Deluje selektivnije na tromb i dugotrajnije od ostalih fibrinolitika, mada je najskuplja. Moe da se primeni i u vanbolnikim ustanovama. Koristi se samo kod akutnog infarkta miokarda i to samo jedna doza. Preparat: Eminase.

ANSIO(engl. aniso-), prefiks koji oznaava nejednako, asimetrino.

ANIZOCITOZA
(engl. anisocytosis), abnormalne varijacije u veliini crvenih krvnih elija.

ANIZODONT
(engl. anisodont), atipian, po formi, veliini i simetriji nejednak zub.

ANIZOIKONIJA
(engl. anisoiconia), anomalija binokularnog vida. Isti objekt daje sliku razliitu po obliku i veliini u jednom i drugom oku. Postoji takozvana fizioloka anizo-ikonija, koja ne stvara vee smetnje. Uzrok je optiki - anizometropija, iji je najizrazitiji primer afakija (odsustvo soiva). Ukoliko je intervencija jednostrana, ova razlika je toliko velika da normalan binokularni vid postaje nemogu. Upotreba kontaktnih stakala donosi veliko olakanje pacijentima, ali ne uvek. Sve anizometropije mogu izazvati anizoikoniju koja je mnogo jaa kod astigmatizma nego kod aksijalnih ameoptropija. Anizoikonija se moe meriti stereoinoskopom i u izvesnim sluajevima korigovati izoikoninim staklima.

ANIZOKORIJA

(engl. anisocoria), nejednaka veliina zenica jednog i drugog oka iste osobe. Razlika od 1 mm u preniku nema klinikog znaaja, dok vea razlika obino ukazuje na prisustvo nekog oboljenja (sifilis CNS, intrakranijalne hemoragije, lokalna oboljenja oka) ili je posledica primene atropina u dijagnostike ili druge svrhe. esto se javlja kod oteenja parasimpatikih pupilokonstriktornih vlakana (kod kompresije u kavernoznom sinusu, u orbitalnoj duplji), kod oteenja simpatikih vlakana (Hornerov sindrom).

ANIZOMASTIJA
(engl. anisomastia), nejednakost u veliini dojki. U toku rasta jedna od dojki moe zastati i trajno ostati manja od druge; 20 - 25% ena ima slabije razvijenu jednu dojku. O ovoj injenici treba voditi rauna kada se na osnovu simetrije procenjuje prisustvo eventualnog tumora u dojci.

ANIZOMELIJA
(engl. anisomelia), uroena nejednakost ekstremiteta. Javlja se uglavnom u okviru drugih sindroma, ree izolovano. Etiogija je nepoznata.

ANIZOMETROPIJA
(engl. anisometropia), znaajna razlika u veliini refraktivne greke izmeu dva oka iste osobe (vea od 2,5 - 3 D), tako da dolazi do poremeaja binokularnog vida. Do pronalaska kontaktnih soiva, velike anizometropije nisu mogle da budu korigovane naoarima.

ANIZOPIEZA
(engl. anisopiesis), nejednak arterijski krvni pritisak.

ANJON
(engl. anion), jon koji nosi negativno naelektrisanje; kada se nae u elektrinom polju anjon se kree prema anodi (pozitivan pol). Anjoni se oznaavaju znakon minus (-), kao npr. Cl-. v. jon.

ANJONSKE BOJE,
kisele boje koje imaju sposobnost formiranja soli sa pozitivno nabijenim jonima (katjonima) baznih biolokih supstanci. U ovu grupu boja spadaju: eozin, anilinsko plavo, oran G, floksin , svetlo zeleno (light green) itd.

ANKILOGLOSIJA
(engl. ankyloglossia), nedovoljna pokretljivost jezika sa posledinim potekoama u funkciji govora zbog sraslosti jezika. Naziva se jo i lingua frenata. Kompletna a., ankiloza nastala srastanjem jezika i poda usne duplje; delimina a., ankiloza nastala zbog kratke jezine vezice, frenuluma ili je ova

pripojena u blizini vrha jezika.

ANKILOHEILIJA
(engl. ankyloheilia), me-usobna sraslost usana.

ANKILOSTOMA
(engl. Ancylostoma), rod nematoda (valjkastih crva). Odvojenih su polova, a karakteriu ih dva para kukastih zuba na ventralnoj strani tela i jedan par na dorzalnoj. Zubima se privruju za sluzokou tankog creva oveka stvarajui sitne erozije to rezultira krvarenjem. Infektivni oblik za oveka je filariformna larva koja direktno prodire kroz kou, a odatle u cirkulaciju.

ANKILOSTOMIJAZA
(engl. ancylostomiasis, hookworm disease, infestation by Ancylostoma duodenale), ucinarijaza, crevna infekcija kod oveka, nekih vrsta majmuna, svinja, mladih pasa, maaka i divljih mesojeda valjkastim parazitskim crvom Ancylostoma duodenale. Ovaj parazit je poznat pod imenom rudarska glista. Rasprostranjena je u Aziji, Africi, Junoj Americi i Evropi. esto se javlja kod seoskog stanovnitva u krajevima sa vlanim tlom i oko ugljenokopa. Kod ljudi se sree benigna forma ankilostomijaze, sa lakim crevnim poremeajem i lakom anemijom i maligna forma koju karakteriu tea anemija, poviena temperatura, proliv, brzo zamaranje, nesvestica, kaheksija, pa i smrt usled iscrpljenosti. Kod lica zaposlenih u rudnicima sree se koni oblik, a poznata je i pluna ankilostomijaza sa bronhopneumonijom, bronhiekstazijom i emfizemom plua. ovek se zarazi ovim parazitima kada infektivne larve iz vlanog tla dospeju u organizam preko vode, hrane ili najee preko koe. Parazitiraju u tankom crevu, a pored gastrointestinalnih poremeaja izazivaju i teke anemije. Dijagnoza se postavlja na osnovu nalaza jaja parazita u stolici.

ANKILOZA
(engl. ankylosis), nenormalna nepokretnost ili sraslost nekog dela ili zgloba. Ankiloza temporomandibularnog zgloba (engl. temporomandibular ankylosis ), delimina ili totalna nepokretljivost temporomandibularnog zgloba. Moe biti posledica kongenitalne greke, povrede nastale tokom poraanja, traume, loe repozicije slomljenog kondila, oiljkom izmenjenog tkiva, zapaljivim procesom, infekcijom, artritisom, kongenitalnim sifilisom i neoplazmom. Zigomatino-koronoidna a., umanjeno otvaranje zgloba nastalo fibroznom hiperplazijom unutranje povrine malarne kosti za koronoidni nastavak donje vilice.

ANKILOZA ZUBA
(engl. dental ankylosis), uronuli zubi; delimino ili potpuno srastanje cementa korena zuba sa kotanom alveolom uz delimino ili potpuno gubljenje periodoncijuma. ea je u mlenoj denticiji. Kod stalnih zuba se najee javlja kao posledica povrede.

ANKILOZIRAJUA HIPEROSTOZA
(engl. diffuse idiopathic skeletal hyperostosis - DISH), Forestierova bolest, proliferativnodegenerativno oboljenje kimenog stuba, sa masivnim, prenaglaenim osteofitima prednjih ivica prljenova, osifikacijom ligamenata, a delom i intervertebralnih diskusa.

ANKILOZIRAJUI SPONDILITIS
(engl. ankylosing spondylitis, Morbus Bechterew ), oboljenje iz grupe seronegativnih spondilartropatija, predstavlja hronini inflamatorni artritis koji uglavnom zahvata aksijalni skelet (sakroilijane zglobove, spinalne apofizealne i kostovertebralne), pokazujui kombinaciju sinovitisa i entezopatija. esto moe da zahvati periferne zglobove (ramena, kukove, kolena). Pokreti kime postaju ogranieni, a u uznapredovaloj bolesti dolazi do fuzije apofiznih zglobova, stvaranja sindezmofita i kalcifikacije spinalnih ligamenata, to moe kompletno izazvati ankilozu kimenog stuba od sakruma do vrata i na rendgenskom snimku dati karakteristian izgled kime u oblika bambusovog tapa.

ANKSIOLITIK
(engl. anxiolytic), lek koji ublaava anksioznost, psihiku napetost, bez znaajne pospanosti. Noviji anksiolitici su benzodiazepini (diazepam, oksazepam, alprazolam, bromazepam, lorazepam, prazepam, midazolam, triazolam i dr.) i buspiron. Stari anksiolitici su bili hidroksizin, meprobamat i male doze barbiturata. Anksiolitici se koriste u kratkim kurama od nekoliko nedelja do 3 meseca, jer moe da se raz-vije zavisnost.

ANODA
(engl. anode), pozitivna elektroda. v. elektroda, v. katoda.

ANODONCIJA
(engl. anodontia), uroeni nedostatak jednog, vie ili svih zuba. Moe zahvatiti samo stalnu denticiju, samo mlenu denticiju ili obe. A. partialis , nedostatak jednog ili vie zuba. Sinonimi: hipodoncija, oligodoncija; a. totalis , retko, kongenitalno odsustvo svih zuba, mlenih i/ili stalnih, najee povezano sa nekim optim generalizovanim deformitetima, kao to je na primer ektodermalna displazija. Sinonim: aplazija zuba; izazvana, indukovana a., nastaje kao posledica vaenja zuba.

ANOKSEMIJA
(engl. anoxemia), otsustvo kiseonika u arterijskoj krvi.

ANOKSIJA

(engl. anoxia), nedostatak ki-seonika; odsustvo kiseonika u udahnutom gasu, arterijskoj krvi ili tkivu. Kliniki je izuzetno retka pa je prikladniji pojam hipoksija.

ANOMALIJE ZUBA
(engl. dental anomaly), nepravilnost razvoja zuba koja dovodi do odstupanja zuba od normalnog oblika, veliine, poloaja, strukture, boje i funkcije. A. forme , oblika zuba ( engl. dental form anomalia), nastaju u vreme razvoja zuba proliferacijom pojedinih delova zubne klice upolje (izvrtanje - evaginatio dentis) ili u sam zub, (uvrtanje - invaginatio dentis, dens in dente), nepotpunom (geminacija - geminatio dentis) ili potpunom podelom zubne klice (zubi blizanci - schysodontia), spajanjem klica stalnih zuba (srastanje - fusio dentis) ili potpunom promenom oblika zuba (okrugli konini, pljosnati). A. veliine zuba ( engl. dental size anomaly), manifestuje se pojavom pojedinih ili svih zuba veih, krupnijih, ili manjih, sitnijih od prosene veliine zuba koju ima odreena populacija, v. makrodoncija. A. grae (strukture) zuba ( engl. anomaly of tooth structure ), zahvata pojedina ili sva zubna tkiva (gle, dentin, cement) na jednom, vie ili na svim zubima. Zahvata mlene i/ili stalne zube. Uzroci mogu biti opti (nutritivni, endokrini, toksini, metaboliki, nasledni) i lokalni (infekcija, trauma, zraenje). Karakteriu je hipokalcifikacije ili hipoplazije zuba. A. boje (engl. color dental anomaly), nastaje u vreme razvoja zuba usled meta-bolikih poremeaja, oboljenja krvi, dejstva medikamenata, toksina, i imbibicijom pigmenata zubnih tkiva (nutritivni pigmenti, teki metali). A. nicanja zuba , najee se odnosi na ranije (dentitio precox) ili kasnije nicanje zuba (dentitio tarda) u odnosu na proseno vreme nicanja u datoj populaciji. Poremeaj je ei u stalnoj denticiji. Kod ranog nicanja mlenih zuba razlikuju se natalni (dete roeno sa jednim ili vie sekutia) i neonatalni zubi (ako niknu u prvih 30 dana ivota). A. broja zuba , broj zuba moe biti manji (anodontia) ili vei (hyperodontia). v. anodoncija, v. hipodoncija.

ANOMALOSKOP
(engl. anomaloscope), najpouzdaniji aparat (po Nagelu) za testiranje poremeaja u percepciji boja. Re je o spektrofotometru koji u posmatranom gornjem polju omoguava meanje zelene i crvene svetlosti dajui utu boju, a u donjem polju se nalazi uta boja razliite svetline. Na osnovu odnosa meavine crvenog i zelenog svetla gornjeg polja i svetline donjeg utog polja (Rayleighova jednaina) mogu da se ustanove vrsta i stepen poremeaja kolornog vida.

ANONIHIJA
(engl. anonychia), odsustvo noktiju; nasledno oboljenje odn. stanje kada potpuno nedostaju nokti. Moe se javiti kod raznih dermatoza.

ANOPHELES
(engl. Anopheles), rod komaraca. lanovi ovoga roda su prenosioci malarije, tj. prelazni nosioci protozoa iz porodice Plasmodidae. Iako su veoma slini ostalim komarcima, u larvenom stadijumu se poznaju po poloaju u vodi - miruju uz povrinu vode. Odrasli oblici se takoe prepoznaju po karakteristinom poloaju - odupirui se na prednja dva para nogu, oni dre zadnji deo tela koso podignut uvis dok im je glava usmerena prema podlozi.

ANOPSIJA
(engl. anopsio), nemogunost raspoznavanja jedne od osnovnih boja. Poremeaj je nasledan. Osobe koje ne raspoznaju crvenu boju zovu se protanopi ; zelenu - deuteranopi ; a plavu boju - tritanopi .

ANOREKSIJA
(engl. anorexia), nedostatak apetita, averzija prema hrani; progresivan gubitak teine i apetita praen psiholokim odbijanjem hrane. Uglavnom se javlja kod mladih, ee kod devojaka, naelno zbog sukoba sa sredinom, straha od naputanja i eventualnog oseanja krivice zbog buenja seksualnosti. U teim i zaputenim oblicima moe biti uvod u ozbiljniji fizioloki poremeaj.

ANOREKSIJA NERVOZA
(engl. anorexia nervosa ), ozbiljan psiholoki poremeaj, najee kod adolescentkinja, koje gladova-njem, povraanjem, uzimanjem laksativa ili diuretika tee smanjenju telesne teine, najee daleko ispod normale. Rezultat je fobije od gojaznosti. Izraenim gubitkom telesne teine gubi se i seksulani interes i nastaje amenoreja. U nekim sluajevima poremeaj se zavrava fatalno, zbog ega je esto potrebna hospitalizacija. Neophodne su specifina psihoterapija i ishrana (ponekada i arteficijelnim putem) da bi se postigla normalna telesna teina. Poremeaj je esto udruen sa bulimijom.

ANOSKOP
(engl. anoscope), cevasti instrument, spekulum, kojim se ispituje analni kanal i donji deo rektuma.

ANOSMIJA
(engl. anosmie), potpuni gubitak ula mirisa. Moe da nastane posle povrede prednje lobanjske jame, tumora ili gripa. Prolazna anosmija se javlja kod zapuenosti nosa.

ANOVULATORNI CIKLUS
(engl. anovulatory cycle), anovularni ciklus; ovarijalni ciklus normalnog trajanja, ali bez ovulacije (bez sazrevanja folikula sa jajnom elijom) i prema tome sa izostankom sekretorne faze endometrijalnog ciklusa. U toku ovakvih ciklusa nemogue je oploenje, odnosno zatrudnjivanje. Poto nema utog tela endometrijalni epitel ostaje u proliferativnoj fazi sve dok se ne pojavi menstrualno krvarenje. Smatra se da zdrava ena ima 3 - 4 anovulatorna ciklusa godinje. esto ovakav ciklus traje oko 24 dana tako da ene sa anovularnim ciklusima imaju 16 monofaznih ciklusa godinje za razliku od ena sa redovnim ciklusom od 28 dana koje godinje imaju po 12 bifaznih ciklusa.

ANP

(engl. ANP), skraena oznaka za atrijalni natriuretski peptid.

ANTACID
(engl. antacid), lek koji neutralie hlorovodoninu kiselinu u elucu. Antacidi su alkalne soli ili hidroksidi kao natrijum-hidrogenkarbonat, kalcijum-karbonat, aluminijum-hidroksid ili kompleksne soli kao aluminijum-magnezijum-silikat i dr. Koriste se za ublaavanje goruice, bola i slinih tegoba posle obilnih ili previe zainjenih obroka, kod dispepsije, gastroezofagusnog refluksa ili ulkusne bolesti.

ANTAGONIST
(engl. antagonist), 1. mii koji deluje suprotno delovanju drugog miia koji mu se suprotstavlja; 2. lek ili slina supstanca koja deluje suprotno drugom leku ili prirodnim aktivnim supstancama u organizmu: hormonima ili transmiterima. Lekovi antagonisti najee deluju indirektno, vezuju se za iste receptore kao i prirodni agonisti, i tako ih spreavaju da ispolje svoja regulatorna dejstva. Tako atropin blokira dejstva acetilholina, antagonisti kalcijuma spreavaju aktivirajua dejstva jona kalcijuma, antihistaminici dejstva histamina, beta blokatori dejstva adrenalina i noradrenalina, neuroleptici dejstva dopamina, ciproteron dejstva testosterona, tamoksifen dejstva estrogena itd.

ANTAGONISTI H2 RECEPTORA
(engl. H2 receptor antagonists ), lekovi koji blokiraju histaminske H2 receptore i smanjuju luenje kiseline u elucu. Grupu ine: cimetidin, famotidin, nizatidin, ranitidin i dr. Znaili su veliki napredak u leenju ulkusne bolesti: ira na elucu i duodenumu, kao i gastroezofagusnog refluksa, ali su odnedavno u drugom planu zbog izmenjenog koncepta nastanka i terapije.

ANTAGONISTI KALCIJUMA
(engl. calcium antagonists, calcim channel blockers), lekovi koji blokiraju ulaz jona kalcijuma kroz kalcijumske kanale u elije srca i elije glatkih miia krvnih sudova i drugih organa. Vazodilatacija, irenje arterija i arteriola je najvanije dejstvo svih antagonista kalcijuma; zbog nje se sniava povieni krvni pritisak i smanjuje potronja kiseonika u srcu. Neki antagonisti kalcijuma (npr. verapamil) deprimiraju rad srca i usporavaju sprovoenje impulsa sa pret-komora na komore, pa se koriste i za leenje sranih aritmija. Antagonisti kalcijuma najvie se koriste za leenje hipertenzije i angine pektoris. Grupu ine: verapamil, diltiazem, nife-dipin i njemu srodni lekovi: amlodipin, felodipin, nikardipin, nitrendipin, nizoldipin i novi mibefradil i dr. Neeljena dejstva mogu da budu crvenilo, vrtoglavica, hipotenzija, tahi-kardija i otoci na nogama.

ANTE(lat. ante-), prefiks koji se odnosi na pred, ispred, bilo da je re o poziciji strukture ili vremenskoj

odrednici.

ANTEBRAHIJUM
(engl. forearm, lat. antebrachium), podlakat. Deo gornjeg ekstremiteta koji se nalazi izmeu zgloba lakta i zgloba ruja. U sastav podlakta ulaze dva predela, prednji i zadnji predeo podlakta.

ANTEFLEKSIJA
(engl. anteflexion, lat. anteflexio), 1. pokret savijanja ili pregibanja usmeren napred u odnosu na uzdunu osovinu ili ravan odgovarajue strukture; 2. povijenost dela tela, organa ili dela organa prema napred. Telo materice je u odnosu na vrat materice povijeno prema napred pri emu navedene strukture grade tup ugao otvoren napred. Ovaj uobiajen anatomski poloaj je nazvan antefleksija materice.

ANTENATALNA DIJAGNOZA
(engl. prenatal diagnosis ), pravovremeno otkrivanje naslednih bolesti i kongenitalnih anomalija fetusa (ploda). Odreene promene mogu da menjaju naslednu osnovu ploda, pa se tako u sluaju da su ovakvi poremeaji spojivi sa ivotom raaju deca sa veoma tekim i neizleivim oboljenjima. Imajui u vidu teinu klinike slike, neizleivost i uestalost pojave naslednih bolesti i kongenitalnih anomalija, u borbi za zdravo potomstvo neophodno je sprovoenje blagovremene, rane i odgovarajue prenatalne dijagnoze. Na tom polju ultrazvuk predstavlja nezamenljivu metodu kako zbog svoje neinvazivnosti, tako i zbog obilja podataka koje daje jo od samog zaetka ploda. Na alost, kod ne malog broja naslednih i kongenitalnih poremeaja nema morfolokih promena koje bi ultrazvukom bile vidljive. To je i bio razlog da su poslednjih godina u punom razvoju invazivni postupci kojima se uz mali rizik za dalji tok trudnoe mogu pravovremeno uzeti uzorci plodovih tkiva i tako potvrditi ili odbaciti sumnje na prisustvo poremeaja. Kao uzorci za antenatalnu dijagnozu danas se najee uzimaju horionske upice (biopsijom horion frondozuma - chorion villus sampling - CVS), amnionska tenost (ranom amniocentezom - RAC) i fetalna krv (kordocentezom - uzimanjem krvi iz pupanika), mada se za analizu mogu uzeti i druga fetalna tkiva ili ekskreti (koa, mii, jetra, deo tumora, mokraa).

ANTERIOR
(engl. anterior), prednji. Najee se odnosi na prednji deo tela, dela tela ili organa. Oznaava i prednju povrinu morfoloke strukture ili stukturu koja se nalazi ispred u odnosu na okolne ili vodee strukture. Pojam anterior je suprotan pojmu posterior.

ANTEROGRADNA PIJELOGRAFIJA
(engl. antegrade pyelography), perkutana punkcija kanalnog sistema bubrega i ubrizgavanje kontrastnog sredstva u njega. Naini se pijelogram (radiografija kontrastom ispunjenog pijeloma).

Primenjuje se u sluajevima kada neinvazivne radioloke procedure (ultrasonografija, ekskretorna urografija) ne daju zadovoljavajue informacije o anatomskom stanju kanalnog sistema bubrega i gornjeg mokra-nog puta (mokraovoda). Ovo je metoda koja neposredno prethodi perkutanoj nefrostomiji, v. perkutana nefrostomija.

ANTEVERZIJA
(engl. anteversion, lat. anteversio), povijenost put napred.

ANTI- (anti-)
(engl. ant-, anti-), prefiks koji oznaava delovanje protiv neega, npr. antihelmintik-lek koji deluje protiv helminata (crvenih crva).

ANTIANDROGEN
(engl. antiandrogen ), supstanca koja moe da sprei bioloko dejstvo androgena na odgovarajue tkivo.

ANTIANEMIAN
(engl. antianaemic), 1. koji spreava ili nadoknadjuje nedostatak eritrocita u krvi; 2. primena leka koji spreava ili lei anemiju. Kod akutnog gubitka krvi daje se puna krv. Koncentrovani eritrociti se daju kad anemija nastaje usled hroninog gubitka krvi. Transfuzija eritrocita i koncentrati trombocita se daju u leenju aplastine anemije. Anemija zbog deficita gvodja lei se peroralnim ili parenteralnim davanjem gvoa. Ciankobalamin se primenjuje u leenju perniciozne anemije. Folna kiselina se daje kad je anemija posledica deficita tog vitamina. Kombinacija folne kiseline i vitamina B12 daje se kod anemije nastale usled dijete i neadekvatnog unosa ovih dvaju vitamina.

ANTIARITMIK
(engl. anti-arrhythmic), lek protiv aritmije srca, nepravilnosti sranog rada. Antiaritmici u uem smislu za tahiaritmije su: hinidin, lidokain, dizopiramid, prokainamid, amjodaron i dr., a za bradiaritmije: atropin, izoprenalin, orciprenalin. Za leenje od aritmija koriste se i drugi lekovi: adenozin, digitalis, beta blokatori (atenolol, metoprolol, propranolol i dr.), ili antagonisti kalcijuma (npr. verapamil). Antiaritmici su potencijalno opasni lekovi koje treba da propisuju samo iskusni kardiolozi, jer i sami lekovi mogu da izazovu aritmije opasne po ivot.

ANTIBAKTERIJALNI
(engl. antibacterial), deluje na bakterije spreavajui njihov rast i razmnoavanje. Hemioterapeutici i antibiotici mogu da deluju antibakterijalno - bakteriostatski (spreavajui rast i razmnoavanje

bakterija) i baktericidno (ubijajui bakterije).

ANTIBAKTERIJSKA VAKCINA
(engl. antibacterial vaccine), vakcine koje se koriste u borbi organizma protiv bakterija. Njihovo pripremanje je olak ano dobijanjem istih kultura na odgovarajuim podlogama, iz kojih same bakterije mogu lako da se izdvoje. Tako dobijena bakterijska emulzija se zatim oslab-ljuje ili se bakterije ubijaju dejstvom toplote, upotrebom antiseptika ili sukcesivnim presa-ivanjem na razliite podloge. Na taj nain pripremaju se vakcine protiv kolere, velikog ka lja, kuge, stafilokoka, streptokoka, tifusa i paratifusa (mrtvi prouzrokovai), kao i vakcina BCG, koja predstavlja ivu oslabljenu vakcinu dobijenu od bacila tuberkuloze.

ANTIBIOTIK
(engl. antibiotic), lek dobijen iz mikroorganizama (gljivica ili ree bakterija), a koristi se za leenje infekcija. Antibiotici deluju baktriostatiki ili baktericidno na osetljive sojeve bakterija ili gljivica. Najvie se koriste kod sistemskih infekcija: disajnih puteva, mokranih puteva, gastrointestinalnog trakta, koe i mekih tkiva i kostiju. Primenjuju se oralno u obliku tableta, kapsula, sirupa ili u vidu injekcija. Ponekad se koriste i za spreavanje razvoja infekcija: kod osoba sa sranim manama, kod reumatike groznice, ili u hirurgiji za spreavanje infekcija posle operacije. Najvaniji antibiotici su: penicilini, cefalosporini, hinoloni, mak-rolidi, aminoglikozidi, tetraciklini, sulfonamidi i dr. Postoje i antibiotici koji deluju protiv malignih tumora. Neeljena dejstva su po pravilu retka i podnoljivost dobra. Aler-gijske reakcije su vei problem kod upotrebe penicilina, sekundarne infekcije creva i opasni prolivi kod svih antibiotika irokog spektra, a oteenje sluha i bubrega kod primene aminoglikozida. Rezistenciju na antibiotike razvija veina bakterija, zbog ega oni gube efikasnost. Zato se osetljivost bakterija na antibiotike redovno proverava antibiogramom. U hemioterapiji malignih bo-lesti koristi se grupa citotoksikih antibiotika (aklarubicin, bleomicin, doksorubicin, epirubicin i dr.).

ANTIDEPRESIV
(engl. antidepressant ), lek koji ublaava simptome depresije. Klasini antidepresivi su tzv. tricikliki antidepresivi kao amitriptilin, imipramin, hlorimipramin i dr, koji pojaavaju aktivnost neurotransmitera noradrenalina i serotonina u mozgu. Noviji antidepresivi su fluoksetin i fluvoksamin, koji selektivno inhibiraju preuzimanje serotonina i time pojaavaju i produavaju aktivnost ovog transmitera. Inhibitori MAO (mono-amino-oksidaze) spreavaju razgradnju i produavaju delotvornost monoamina mozga (npr. noradrenalin, serotonin, dopamin). To su najstariji efikasni antidepresivi, ali je njihova upotreba bila ograniena zbog velikog broja neeljenih dejstava i interakcija. Novi selektivni inhibitori MAO kao moklobemid imaju bolju podnoljivost.

ANTIDIFTERINA VAKCINA
(engl. diphtheria vaccine), vakcina pripremljena za aktivnu zatitu protiv difterije. Priprema se od difterinog toksoida adsorbovanog na aluminijum-hidroksid kao adjuvans. Primenjuje se prema kalendaru redovnih i obaveznih vakcinacija, od 3. meseca starosti odojeta, zajedno sa vakcinom

protiv tetanusa i velikog kalja (DiTePer).

ANTIDIFTERINI SERUM
(engl. diphteria antitoxin), heterologni preieni serum sa visokim sadrajem antitela (antitoksina) protiv difterinog toksina. Dobija se od konja, goveeta ili ovce, nakon njihove prethodne vakcinacije. Primenjuje se u terapijske svrhe, to je mogue ranije, ve kod klinike sumnje na difteriju. Da bi se izbegla reakcija preosetljivosti u toku njegove primene, daje se frakcionirana u malim, postepeno rastuim dozama (desenzibilizacija).

ANTIDIURETIKI HORMON, ADH


(engl. antidiuretic hormone ), peptidni hormon koji se sintetie u neuroendokrinim elijama supraoptikog i paraventrikularnog jedra hipotalamusa. Hormon se transportuje upakovan u granule aksonom elije i deponuje u nervne zavretke neurohipofize. Sekrecija antidiureznog hormona je primarno regulisana osmotski i hemodinamski. Kada je nizak nivo antidiureznog hormona u plazmi izluuje se veliki volumen hipoosmotskog urina ( v. vodena diureza). Kada je povean plazma nivo antidiureznog hormona ekskretuje se mali volumen koncentrovanog urina ( v. antidiureza). Znai, antidiurezni hormon kontrolie ekskreciju i balans vode. U sluaju nedostatka ovog hormona nastaju velike koliine urina kao u dijabetesu insipidusu. Deluje na bubreg da regulie volumen i osmolalnost urina, odnosno primarno izaziva antidiurezu preko V2 antidiureznih receptora u bubregu. Poveava propustljivost distalnih tubula i sabirnih kanala bubrega za vodu to izaziva njenu reapsorpciju i zadravanje u organizmu uz smanjeno izluivanje mokrae. U koncentracijama koje su vee od fiziolokih, deluje vazokonstriktorno uglavnom na arteriole, izazivajui poveanje arterijskog pritiska, pa otuda potie i drugi naziv za ovaj hormon - vazopresin.

ANTIDIUREZA
(engl. antidiuresis), stvaranje i izluivanje koncentrovanog urina malog volumena.

ANTI DNK
(engl. anti-DNA), specifina ANA koja reaguje sa strukturom DNK mole-kula

ANTIDOT
(engl. antidote), lek koji ponitava delovanje otrova, ili lekova kad se predoziraju u velikoj meri. Najpoznatiji antidoti su: dimerkaptopropanol i penicilamin kod tro-vanja tekim metalima, nalokson kod trovanja morfinom i drugim opijatima, atropin kod trovanja gljivama koje sadre muskarin.

ANTI-dsDNK ANTITELA
(engl. anti-double st-randed DNK antibodies), visokospecifina podgrupa anti-DNK antitela, koja reaguju sa dvolananom DNK (dsDNK), ili nativnom (nDNK). Otkrivaju se uglavnom kod bolesnika

sa sistemskim eritemskim lupusom i predstavljaju jedan od dijagnostikih kriterijuma za SLE. Merenje njihove koliine je znaajno za procenu aktivnosti i teine oboljenja i za prognozu daljeg toka bolesti.

ANTIEMETIK
(engl. antiemetic), lek koji spreava povraanje. Za leenje povraanja na pri putovanju koriste se antihistaminici: dimenhidrinat i prometazin, ili antagonisti dopamina: domperidon, metoklopramid, hlorpromazin i dr. U primeni hemioterapije za leenje malignih bolesti, za spreavanje pov-raanja koriste se ondansetron i tropisentron, selektivni antagonisti serotonina tj 5-HT3 receptora.

ANTIEPILEPTIK
(engl. antiepileptic), lek koji spreava nastanak ili ublaava teinu i uestalost epileptikih napada kod raznih tipova epilepsije. Najvaniji antiepileptici su: karbamazepin, valproat natrijum, fenitoin, lamotrigin i dr. Upotreba antiepileptika mora da bude poverena specijalistima jer su nee-ljena dejstva vrlo raznovrsna i potencijalno opasna.

ANTIESTROGENI
(engl. anti-oestrogens), grupa lekova koji pokazuju suprotna dejstva od estrogena. Najsnaniji u ovoj grupi je Tamoxifen koji blokira receptore za estrogene i slui kao lek koji se koristi pri leenju karcinoma dojke. Neki antiestrogeni, kao npr. Clompiphen, stimuliu luenje gonadotropina u hipofizi, a preko njih ovulaciju kod infertilnih ena.

ANTIFIBRINOLITIK
(engl. antifibrinolytic), lek koji spreava razlaganje krvnih ugruaka. Antifibrinolitici, kao aprotinin i trane-ksa-mika kiselina, koriste se za smanjivanje gubitka krvi u kardiohirurgiji i kod drugih operacija kad postoji hiperaktivacija fibrinolitikog sistema.

ANTIFOSFOLIPIDNA ANTITELA
(engl. antiphospholipid antibodies), heterogena grupa antitela, koja reaguju sa negativno naelektrisanim fosfolipidima, kompleksima fosfolipida i proteinima poput B2-glikoproteina I i/ili protrombinom. Obuhvataju lupus antikoagulant (LAC) i antikardiolipinska antitela (ACA), najee pripadaju klasi IgG i dovode do nastanka antifosfolipidnog sindroma.

ANTIFOSFOLIPIDNI SINDROM, APS


(engl. antiphospholipid antibody syndrome ), multisistemska bolest sa pojavom rekurentnih arterijskih i/ili venskih tromboza, trombocitopenijom i ponovljenim spontanim abortusima. Seroloko obeleje APS-a je prisustvo visokih vrednosti antifosfolipidnih antitela. APS moe da bude primaran (bez pridruene bolesti) ili sekundaran (u sklopu autoimunih, malignih, infektivnih bolesti ili izazvan

lekovima).

ANTIGEN
(engl. antigen), svaka materija koju organizam sisara prepoznaje kao stranu ili potencijalno opasnu po sebe i na ije prisustvo stvara antitela ili se aktiviu limfociti T. Antigeni su najee po svojoj prirodi belan-evine, ali mogu biti i ugljeni hidrati, masti ili kombinacija ovih materija. Neorganske materije mogu da se vezuju za belanevine oveka i da tako postanu kompletni antigeni i izazovu stvaranje odgovarajuih antitela. Ovi nekompletni antigeni (mali molekuli) nazivaju se hapteni.

ANTIHELMINTIK
(engl. anthelmintic), lek protiv crevnih parazita (deje gliste, rudarske gliste i pantljiare). Najvaniji su: albendazol, mebendazol, niklozamid, piperazin, pirantel pamoat i dr.

ANTIHEMOFILNA KRVNA PLAZMA


(engl. antihaemophilic factor plasma), plazma koja sadri antihemofilni faktor VIII.

ANTIHEMOFILNI GLOBULIN AHF


(engl. antihaemophilic factor), krvni koagulacioni faktor VIII. Indikacije: primenjuje se u lee-nju hemofilije A, deficita faktora VIII. Poto se faktor dobija iz pulova humane plazme, preko AHF se moe preneti hepatitis. Mogu se takoe javiti razliite alergijske reakcije.

ANTIHEMORAGIK
(engl. antihaemorrhagic), lek ili agens koji se upotrebljava da sprei ili zaustavi krvarenje, kao to su tromboplastin ili trombin koji imaju ulogu u procesu koagulacije krvi.

ANTIHIPERTENZIV
(engl. antihypertensive), lek protiv hipertenzije. Lekovi su klasifikovani u 5 glavnih grupa prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji: diuretici, beta blokatori, antagonisti kalcijuma, ACE inhibitori i alfa blokatori. Izbor leka treba da se zasniva na individualnom pristupu bolesniku.

ANTIHIPOTENZIV
(engl. antihypotensive), lek protiv hipotenzije. Pored nefarmakolokih mera (kafa, vei unos soli, elastine arape i delovi odela), od lekova se koriste mine-ralokortikoidi i nesteroidni antiinflamatorni lekovi koji poveavaju volumen plazme, kao i simpatomimetici srodni efedrinu, koji po-jaavaju vazokonstrikciju i poveavaju periferni vaskularni otpor kao etilefrin, oksedrin i midodrin.

ANTIHISTAMINIK
(engl. antihistamine), lek koji spreava ili ponitava dejstva histamina, time to blokira histaminske receptore H1 i H2. Sedativni H1 antihistaminici su: dimenhidrinat, feniramin, hlorfeniramin, oksatomid, prometazin i dr., a nesedativni su astemizol, terfenadin i loratadin. Koriste se za leenje polenske kijavice, svraba i urtikarije. Osim toga, sedativni antihistaminici se koriste kao antiemetici. H2 antihistaminici (ranitidin i dr.) su antagonisti H2 receptora u sluznici eluca, smanjuju sekreciju kiseline i koriste se za leenje ulkusne bolesti i gastroezofagusnog refluksa.

ANTIHISTONSKA ANTITELA, AHA


(engl. antihistone antibodies), heterogena grupa antitela koja reaguju sa razliitim frakcijama i subfrakcijama jedarnih histona. Znaajan je nalaz ovih antitela u serumu bolesnika sa medikamentoznim lupusom, gde su ovo jedina sANA i otkrivaju se gotovo kod svih bolesnika. Takoe se mogu nai u bolesnika sa SLE, ree u drugim reumatskim oboljenjima.

ANTIHOLINERGIK
(engl. antiholinergic ), lek koji ponitava dejstva acetilholina odnosno aktivaciju parasimpatikog (sin. holinergikog) sistema. Klasini antiholinergici su atropin i skopolamin, za koje postoje i mnoge sintetske zamene kao homatropin (za oftalmoloku praksu), iporatropijum (za terapiju astme), prociklidin i triheksifenidil (za leenje parkinsonizma), atropin metilnitrat i skopolamin butilbromid (kao spazmolitici). Antiholinergici blokiraju jedino ili preteno muskarinske receptore za acetilholin. Karakteristina neeljena dejstva su: suenje usta, usporenje rada creva i mokrane beike, ubrzanje pulsa i ometanje akomodacije oka. Kontraindikovani su kod hipertrofije prostate i glaukoma.

ANTIHOLINESTERAZA
(engl. anticholi-nesterase), supstanca (lek ili otrov) koja inhibira enzim holinesterazu, koji u organizmu razlae neurotransmiter acetilholin, to poja-ava njegova dejstva u organima. Antiholinesteraze sa reverzibilnim dejstvom su lekovi: fizostigmin, neostigmin, piridostigmin i distigmin. Oni se koriste u leenju mijastenije gravis i pareze creva. Antiholinesteraze sa ireverzibilnim dejstvom su insekticidi, koji se koriste u poljoprivredi i nervni bojni otrovi.

ANTIINFLAMATORNI LEKOVI
(engl. antiinflamatory drugs), lekovi koji suzbijaju znake zapaljenja. Oni spreavaju sintezu medijatora zapaljenja: prostaglandina, leukotrijena i tromboksana. Najjai antiinflamatorni lekovi su hormoni kortikosteroidi, ali ih treba oprezno koristiti zbog estih i opasnih neeljenih dejstava. Najvie se koriste nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NAIL), za ublaavanje bolova i zapaljenja kod bolesti zglobova i miia (sin. nesteroidni antireumatici). Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (antireumatici) drugog reda su: hlorohin, penicilamin, zlato i imunosupresivni lekovi.

ANTIKARDIOLIPIN

(engl. anticardiolipin antibodies), v. antikaridiolipinska antitela.

ANTIKARDIOLIPINSKA ANTITELA, ACA


(engl. anticardiolipin antibodies ), velika grupa antifosfolipidnih antitela koja reaguju sa kardiolipinom. Visok nivo ACA izotipa IgG znaajan je za nastanak antifosfolipidnog sindroma.

ANTIKERATINSKA ANTITELA
(engl. anticeratinic antibody), antitela u serumu bolesnika sa tekim oblikom reumatoidnog artritisa koja se vezuju u stratum corneae, odnosno uperena su protiv keratina. Retko mogu da se nau i kod dr. reumatskih bolesti (SEL, vaskulitisi i seronegativne spondiloartropatije).

ANTIKOAGULANSI
(engl. anticoagulants), lekovi koji spreavaju koagulaciju krvi. Koriste se za profilaksu i terapiju tromboza dubokih vena i tromboembolijskih komplikacija, kao i stvaranja tromba na vetakim zaliscima, ili u upljinama srca posle infarkta. Heparin je prirodni antikoagulans, koristi se intravenski i deluje direktno i u organizmu i u epruveti. Heparini male molekulske teine: deltaparin, enoksaparin i dr. dobijeni su frakcionisanjem standardnog heparina, i daju se potkono. Sintetski antikoagulansi: acenokumarol, etilbiskumacetat i varfarin deluju indirektno, samo u organizmu bolesnika, smanjujui sintezu veeg broja faktora koagulacije koji zavise od vitamina K, i daju se oralno pa nose zajedniki naziv oralni antikoagulansi. Primena antikoagulansa je vrlo delikatna jer mogu da nastanu opasna krvarenja, pa se izvodi pod neposrednom kontrolom lekara i uz redovne laboratorijske analize. Supstance koje se pri laboratorijskoj analizi koriste za spreavanje koagulacije krvi su EDTA, citrat, oksalacetat i fluorid, koji onemoguavaju kalcijum da izvri koagulacioni proces, i heparin koji inaktivira trombin i nekoliko drugih faktora koagulacije.

ANTIKODON
(engl. anticodon), grupa od tri nukleotida sa konstantnim poloajem u transportnoj RNK, koji se komplementarno sparuje sa kodonom u informacionoj RNK u procesu sinteze proteina na ribozomima u citoplazmi elije.

ANTIKONVULZIVI
(engl. anticonvulsants), lekovi koji spreavaju ili suzbijaju jake greve, konvulzije. Selektivni antikonvulzivi su antiepileptici, koji se koriste kod pojedinih tipova epilepsije. Neselektivni antikonvulzivi su: barbiturati (fenobarbiton i dr.) i benzodiazepini (diazepam i dr.) koji mogu da se koriste i kod ostalih vrsta konvulzija (trovanja, poviena temperatura).

ANTI-La ANTITELA,
v. anti SSB antitela.

ANTILIMFOCITNI GLOBULIN
(engl. antilymphocyte globulin), dobija se iz seruma i-votinja kojima su ubrizgani ljudski limfociti (vrsta belih krvnih zrnaca vana za imu-noloke mehanizme odbrane). Ovakav serum sadri mnogobrojna antitela koja liziraju (ubijaju lizom) limfocite kada se ubrizgaju u oveku. Antilimfocitni globulin koristi se kod oveka kada se eli postii smanjivanje broja limfocita tj. smanjivanje imunoloke reakcije oveka, najee posle transplantacije organa, kako bi se izbeglo odbacivanje transplantata.

ANTILIMFOCITNI SERUM, ALS


(engl. antilymphocyte serum, ALS), antiserum koji sadri antitela koja suprimiraju aktivnost limfocita. Koristi se za suzbijanje reakcija odbacivanja transplantiranih organa (npr. bubrega). Primenjuje se i u leenju aplastine anemije. Upotrebu ALS prati poveani rizik od infekcija, jer se smanjuje ukupni imunitet bolesnika. Prisutna su neka neeljena dejstva kao to su serumska bolest, generalizovane infekcije, anafilaksa i glomerulonefritis izazvan reakcijom antigen-antitelo.

ANTIMETABOLIT
(engl. antimetabolite), lek koji ometa normalne metabolike procese umeui se u reakcije sinteze umesto normalnih supstrata. To je supstanca ija je struktura slina nekoj drugoj supstanci, koja je potrebna za normalan rast ili fizioloko funkcionisanje, te tako onemoguava utro-ak esencijalnog metabolita. Najvaniji antimetaboliti koriste se kao citotoksiki lekovi u hemioterapiji malignih bolesti: metotreksat, merkaptopurin, azatioprin, citarabin, fluorouracil, gemcitabin i dr. Oni spreavaju rast elija raka jer koe ili ometaju sintezu RNK i DNK ili inhibiraju aktivnost vitalnih enzima.

ANTIMIKOTICI
(engl. antimycotic, antifungal), lekovi protiv patogenih gljivica, koji spreavaju njihovo razmnoavanje, ili ih ubijaju: fungicidi. Za leenje sistemskih mikoza koriste se: amfotericin B, flukonazol, itrakonazol i ketokonazol. Za leenje povrnih mi-koza koriste se: nistatin, grizeofulvin, mikonazol, itrakonazol, fentikonazol, flukonazol, terbinafin, tolnaftat i dr.

ANTIMITOTIK
(engl. antimitotic), lek koji spreava deobu elija, mitozu. Najvaniji su citotoksini antibiotici: doksorubicin, aklarubicin, bleomicin, mitomicin i dr. Oni modifikuju strukturu i funkciju DNK. Koriste se za leenje akutnih leukemija, limfoma i nekih solidnih tumora, a prema specijalno definisanim protokolima.

ANTIMUSKARINIK
(engl. antimuscarinic), lek koji blokira muskarinske receptore za acetilholin. v. antiholinergik.

ANTIMUTAGEN
(engl. antimutagen), supstanca koja redukuje uestalost spontanih i indukovanih mutacija. Postoje biomutageni i antioksidansi. Prvi inhibiraju mutagenezu modulacijom replikacije i reparacije DNK, a antioksidanti imaju znaajnu ulogu u zatiti od oksidativnog oteenja DNK. Antimutageni mogu da se koriste u primarnoj prevenciji bolesti koje su povezane sa poveanom uestalou mutacija, prvenstveno razliiti oblici kancera. Poznato je da su veina kancerogena mutageni.

ANTINEUTROFILNA CITOPLAZMATSKA ANTITELA, ANCA


(engl. antineutrophyl cytoplasmic antibodies ), antitela koja reaguju sa antigenom u citoplazmi neutrofilnih granulocita. Postoje dve vrste ANCA, zavisno od tipa fluorescencije citoplazme granulocita: pANCA sa perifernim tipom fluorescencije, i cANCA sa centralnim tipom fluorescencije.

ANTI-nRNP
v. antiribonukleoproteini.

ANTINUKLEUSNA ANTITELA, ANA


(engl. antinuclear antibodies), velika heterogena grupa organ - nespecifinih antitela, koja reaguju sa razliitim jedarnim antigenima (tzv. totalna ANA, tANA). Antitela se mogu otkriti u serumu u razliitim stanjima, pre svega u SBVT, ali i u infekcijama, malignitetu i dr.

ANTIOKSIDANS
(engl. antioxidant), supstanca koja neutralie slobodne kiseonike radi-kale, koji se stvaraju pri radijaciji, puenju, delovanju otrova i metabolizmu. Slobodni radikali oteuju proteinske strukture elija i ubrzavaju proces ateroskleroze, posebno oksidacijom LDL estica. Prirodni antioksidansi su neki enzimi: superoksid dismutaza, katalaza, glutation peroksidaza i dr, neki normalni sastojci organizma kao glutation i mokrana kiselina i neki sastojci hrane kao vitamin A, vitamin E (alfatokoferol) i vitamin C (askor-binska kiselina), beta karoten, selen i fla-vonoidi. Sintetski antioksidansi se proizvode kao koncentrovani preparati multivitamina i koriste za prevenciju veeg broja najteih bolesti: rak, ateroskleroza, astma i dr. Dokazi njihove efikasnosti se prikupljaju, ali nisu dovoljno definisani.

ANTIPERINUKLEARNA ANTITELA
(engl. antiperinuclear antibodies), antitela otkrivena kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom, uperena protiv perinuklearnog faktora ispoljenog na humanim bukalnim epitelijalnim elijama. Specifini antigen nije definisan, a antitelo reaguje sa keratohijalinskim granulama.

ANTIPIRETIK

(engl. antipyretic), lek koji sniava povienu telesnu temperaturu. Najvaniji antipiretici su: aspirin i paracetamol. Oni sniavaju temperaturu delujui na centralni regulatorni mehanizam u hipotalamusu. Antipiretici su simptomatska i adjuvantna/pomona terapija kod svih vrsta infekcija, ali ne utiu na uzrok i tok bolesti.

ANTIPORT
(engl. antiport), transport proteina kojim se istovremeno kreu dve supstance u suprotnim smerovima. v. aktivni transport.

ANTI-P PROTEIN
(engl. anti-P protein), antitela koja specifino reaguju sa ribozomskim proteinom P i spadaju u grupu antiribozomskih, a ne ANA. Otkrivaju se kod bolesnika (ee kod Japanaca) obolelih od SLE. Navodi se da mogu ukazivati na mogunost pojave psihoze kod bolesnika sa SLE.

ANTIPRURITIK
(engl. antipruritic), lek koji ublaava svrab. Kod blagog nadraajnog svraba koriste se talk ili losioni, kremovi i masti koje sadre adstringense, kao cink oksid i sl. Kad je svrab alergijske prirode, primenjuju se antihistaminici. Kad je svrab posledica uge koriste se krotamiton ili benzil benzoat.

ANTIPSIHOTICI
(engl. antipsychotics), leko-vi protiv psihoza, tekih duevnih bolesti kao izofrenija i manija. Klasini antipsihotici su: fenotiazini (hlorpromazin, tioridazin, flufenazin i dr.), butirofenoni (haloperidol, benperidol) i tioksanteni (flupentiksol). Atipini antipsihotici su: sulpirid, pimozid, klozapin, risperidon i dr. Antipsihotici blokiraju dopa-minske receptore u mozgu (i druge tipove receptora), ublaavaju simptome bolesti i po-boljavaju komunikativnost, ali ne utiu na uzrok i tok bolesti. Neeljena dejstva su raz-novrsna i mogu biti opasna: distonije, znaci parkinsonizma, tardivna diskinezija, hipotenzija, sedacija, hiperprolaktinemija, impotencija i maligni neuroleptiki sindrom.

ANTIRABINA VAKCINA
(engl. antirabic vaccine), (H. C. D. Humane Culture Diploid), vakcina napravljena od humanih diploidnih elija i upotrebljava se u zatiti od besnila bilo u preekspozicionoj ili postekspozicionoj profilaksi. Ne daje nikakve komplikacije, ima dobar seroloki odgovor. Serokonverzija se postie posle tree doze. Sada se daje: nultog dana dve doze, 7. dana jedna doza i 21 dana jedna doza. Posle pet godina savetuje se booster - doza.

ANTIRABINA ZATITA
(engl. rabies protection ), postupak koji se sprovodi u zatiti od besnila kod osoba ozleenih od

besnih ivotinja, od ivotinja sumnjivih da su besne ili od ivotinja lutalica gde se ne moe sprovesti epidemioloki nadzor. Sprovodi se antirabinim serumom i vakcinom. Antira-bini serum se daje 20 IJ na kg telesne teine, najbolje odmah, a najkasnije 48 h posle ozlede. Serum se daje 50% u okolini rane, a 50% u gluteusni mii. Istovremeno se daju i prve dve doze antirabine vakcine koje se kasnije aplikuju 7. i 21. dana po jedna doza u deltoidni mii. Svemu prethodi hirurka obrada rane.

ANTIRABINI SERUM
(engl. antirabic serum), antirabijski imunoglobulin humanog porekla, sterilan, apirogen, bistar ili slabo opalescentan rastvor svetlo ute boje. To je proteinska frakcija ljudske plazme koja sadri antitela protiv virusa besnila. Dobija se od ljudske plazme zdravih davalaca (kontrolisanih na HIV i Hepatitis B) imunizovanih novom vakcinom protiv besnila. Upotrebljava se u pasivnoj zatiti od besnila, uvek u kombinaciji sa vakcinom, daje se 20 IJ na kg telesne teine. Nema kontraindikacija za primenu u sluaju postojee indikacije za zatitu.

ANTIREUMATICI
(engl. antirheumatic dru-gs), lekovi koji suprimiraju tok bolesti kod reumatoidnog artritisa, ili antireumatici drugog reda (prvi red zauzimaju nesteroidni antiinflamatorni lekovi). Grupu ine: hlorohin, penicilamin, zlato i imunosupresivni lekovi. Ne ublaavaju tegobe neposredno po primeni, ve treba 4 - 6 meseci da bi dostigli pun terapijski efekt. Ako posle 6 meseci nema objektivnog poboljanja terapija moe da se prekine. Neeljena dejstva su ozbiljna: o-teenje kostne sri, bubrega, neuropatije i dr., to im smanjuje njihovu upotrebnu vrednost. Zato bolesnik treba da bude pod redovnom kontrolom lekara.

ANTIRIBONUKLEOPROTEINI
(engl. antiribonucleoproteins ), antitela koja reaguju sa antigenom ribonukleoproteina. Iako su male klinike osetljivosti jer se javljaju u razliitim SBVT, visok titar ovih antitela je znaajan u meovitoj bolesti vezivnog tkiva (MCTD).

ANTI-Ro ANTITELA,
v. anti SSA antitela.

ANTISEKRETORNI LEK
(engl. antisecretory drug ), lek koji smanjuje luenje kiseline u elucu. Najvaniji lekovi su: antagonisti H2 receptora (ranitidin i dr.) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, lansoprazol, pantoprazol). Koriste se za leenje ulkusne bolesti, gastroezofagusnog refluksa i dispeptikih tegoba.

ANTISENS OLIGONUKLEOTIDI
(engl. antisense nucleotides), vetaki sintetisan lanac nukleotida koji moe da inhibira ekspresiju

specifinih gena u eliji domainu. Antisens oligonukleotidi su komplementarni pojedinanim sekvencama iRNK i kada se sa njima poveu spreavaju njihovu translaciju. Na ovaj nain mogu biti inhibirani proteini znaajni za proliferaciju elija. Klinika primena antisens tehnologije je ograniena relativnim nedostatkom specifinosti, usporenim prolaskom kroz elijsku membranu i brzom degradacijom oligonukleotida unutar elije.

ANTISEPSA
(engl. antisepsis), terapeutski sistem koji se zasniva na skupu mera i postupaka kojima se unitavaju postojei mikroorganizmi na povrini tela, telesnim otvorima ili u terapiji potrebnim predmetima i materijalu metodom dezinfekcije, a preteno hemijskim sredstvima. Pri tome se smanjuje broj ili se unitavaju samo vitalni mikroorganizmi, ali ne i njihovi vegetativni oblici (spore i oaureni oblici). Osnivai metode antisepse, ustanovljene sredinom XIX veka, su austrijski hirurg Semmelweis, 1860. i engleski hirurg Listeur, 1867. godine.

ANTISEPTICI
(engl. antiseptics, desinfenctants), lekovi sa antimikrobnim, obino germicidnim dejstvom. Ubijaju bakterije, gljivice, viruse i parazite. Izraz antiseptik se koristi za lekove koji se primenjuju na iva tkiva, a dezinfekciono sredstvo na predmete. Razlika nije apsolutna, jer se noviji lekovi (npr. deterdenti) koriste na oba naina. Derivati fenola su: krezol, hlorkrezol i heksahlorofen. Halogeni antiseptici su: hlor, hloramin, hlorheksidin, jod i jodofori. Oksidativni antiseptici su: vodonikperoksid i kalijum-permanganat. Deterdentski antiseptici su: benzalkonijum i cetrimonijum. Ostali antiseptici su: alkohol, borna kiselina, borati, benzojeva kiselina, salicilna kiselina i dr.

ANTISEPTIAN
(engl. antiseptic), 1. odnosi se na antisepsu; 2. ima svojstva unitavanja ili smanjenja broja mikroorganizama (npr. rastvor, sredstvo, dezinficiens) na bilo koji nain; 3. postupak po principima antisepse (npr. antiseptina procedura, pranje ruku hirurga, priprema operativnog polja, zahvat sa antiseptinim merama, antiseptina metoda rada, aparat za primenu antiseptinih sredstava, npr. sprej).

ANTISERUM
(engl. antiserum), serum koji se primenjuje u dijagnostike ili terapijske svrhe. Sadri u visokoj koncentraciji prirodno nastala ili vetaki indukovana antitela protiv jednog (monospecifini antiserum) ili vie (polispecifini antiserum) prouzrokovaa bolesti ili drugih antigena. Dobija se od vakcinisanih ivotinja ili ljudi koji su preboleli odreene bolesti. U dijagnostike svrhe koristi se npr. za identifikaciju uzro-nika bolesti, odreivanje krvnih grupa. U terapijske svrhe koristi se u leenju difterije, tetanusa, gasne gangrene, botulizma, u toku transplantacije organa (antilimfocitarni se-rum) itd. U laboratoriji mogu da se koriste metodom aglutinacije, za identifikaciju ne-poznatih

mikroorganizama odgovornih za infekciju.

ANTI-Sm ANTITELA
(engl. anti-Sm antibodies), specifina ANA (sANA), mrljastog tipa fluorescencije, koja reaguju sa Sm kiselim jedarnim antigenom. Ova antitela su najspecifiniji seroloki marker za SLE, zbog ega se nalaze meu dijagnostikim kriterijumima ARA za postavljanje dijagnoze SLE. Veoma retko mogu da se nau i u drugim reumatskim bolestima.

ANTISPASTIK
(engl. antispastic), lek koji oputa povieni tonus skeletnih miia. Kod reumatikih bolesti i multiple skleroze koriste se: baklofen i tizanidin. Sinonim: Miotonolitik.

ANTISPAZMODIK
(engl. antispasmodic), v. spazmolitik

ANTI-SRCE ANTITELA, ASA


(engl. anti-myocardial antibodies ), antisrana antitela predstavljaju imunoloki odgovor organizma na antigen sranog miia. Oslobaanje antigena srca smetenih u unutranjosti elije de-ava se u zapaljenskim, distrofikim promenama miokarda, poremeaju koronarne cir-kulacije, mehanikim ozledama perikarda, miokarda i endokarda.

ANTI-SS-A ANTITELA,
(engl. anti-SS-A antibodies), anti Ro antitela, antitela na Ro antigen koji je predominatno citoplazmatski. Najee se nalaze kod bolesnika sa I SS, SLE, ali mogu da se dokau i u drugim sistemskim bolestima vezivnog tkiva. Poznata je korelacija izmeu pojave ovih antitela sa formom neonatalnog lupusa i atrioventrikularnim sranim blokom novoroeneta. Za dijagnozu SLE su znaajna samo kod ANA negativnih lupusa. Ova antitela su izolovano, bez drugih poremaaja, naena kod majki ija su deca imala kongenitalni srani blok.

ANTI-SS-B-ANTITELA
(engl. anti-SS-B antibodies), anti - La antitela, otkrivaju se u serumu bolesnika sa razliitim sistemskim bolestima vezivnog tkiva, a najee kod Sjgrenovog sindroma i SLE. Kod SLE je mogua protektivna uloga ovih antitela u lupusnom nefritisu. Retko se otkrivaju izolovano, a profil Anti-SS-A/anti-SS-B u izrazitoj je korelaciji sa pojavom Sjgrenovog sindroma.

ANTI-ssDNK
(engl. single stranded DNK), podgrupa nespecifinih anti DNK antitela koja reaguju sa jednostrukom

DNK, denaturisanom pod uticajem ultrazvuka, UV zraka ili termiki.

ANTITELO
(engl. antibody), specifina vrsta belanevine koju stvaraju limfociti B (podvrsta belih krvnih elija) usled prisustva antigena ( v. antigen). Antitela su po svojoj prirodi imunoglobulini ( v. imunoglobulini), a veoma su specifina za odreeni antigen. Antitela unitavaju antigen za koji su stvorena, a tako-e imaju vanu ulogu u procesima odbrane organizma od infekcije.

ANTITETANUSNA VAKCINA
(engl. antitetanic vaccine, lat. vaccinum antitetanicum), vakcina protiv tetanusa, kojom se sprovodi aktivna imunizacija protiv ove bolesti. Vakcinacijom se postie visoka imunogenost, indikacije za njenu primenu su iroke, kontraindikacija praktino nema, a komplikacije su zanemarljive. Antitetanusna vakcina sadri tetanusni anatoksin, koji stimulie odbrambeni sistem oveka na produkciju specifinog tetanusnog antitoksina.

ANTITETANUSNA ZATITA
(engl. prevention of tetanus ), podrazumeva mere opte i specifine zatite protiv tetanusa. Opte mere zatite obuhvataju niz optih protivepidemijskih mera, a najvanije su: zdravstveno prosveivanje stanovnitva, sa posebnim naglaskom na znaaj provere i primene specifine zatite posle povreivanja, upoznavanje sa mogunostima i nainom posttraumatskog obolevanja, podizanje i unapreivanje socijalnog, ekonomskog, materijalnog i higijenskog standarda stanovnitva, besplatna specifina zatita i prva pomo posle povreivanja, praenje vakcinalnog statusa trudnica i smanjenje opteg traumatizma. Specifina zatita podrazumeva primenu antitetanusnog seruma ( v. antitetanusni serum) i antitetanusne vak-cine ( v. antitetanusna vakcina).

ANTITETANUSNI SERUM
(engl. antitetanic serum, lat. serum antitetanicum), bioloki aktivna supstanca koja se koristi za postizanje specifine pasivne antitetanusne zatite. Antitetanusni serum sadri gotova antitela, odnosno antitoksin protiv egzotoksina tetanusa. Serum moe da bude ivotinjskog ili humanog porekla. Antitetanusni serum se koristi u prevenciji, ali i u lenju osoba obolelih od te-tanusa. Antitetanusni serum se primenjuje kod nevakcinisanih ili nekompletno vakcinisanih osoba posle povreivanja, na sledei nain: humani antitetanusni imunoglobulin (kod nas tetabulin) daje se prvih 48 h od povreivanja, u dozi 250 - 1000 IJ, to zavisi od vrste, mesta i vremena povreivanja. Humani antitetanusni imunoglobulin ne daje serumske reakcije. Ukoliko nema humanog seruma, treba dati ivotinjski antitetanusni serum u dozi od 6000 IJ, uz obaveznu probu i desenzibilizaciju. Pasivnom imunizacijom se postie brza zatita u trajanju od 2 do 4 nedelje.

ANTITIROIDNI LEKOVI
(engl. antithyroid drugs ), inhibitori sinteze i oslobaanja hormona tireoideje ili njihovih perifernih efe-kata. Koriste se u terapiji hipertireoidizma od-nosno u pripremi bolesnika za tireoidektomiju.

Inhibitori sinteze i oslobaanja tireoidnih hormona su: derivati tioureje propiltiouracil i tiamazol, jodidi, perhlorat i radioaktivni jod. Blokatori perifernih efekata tireoidnih hormona su beta blokatori: propranolol i dr.

ANTITOKSIN
(engl. antitoxin), antitela protiv toksina koja neutraliu njihovo otrovno dejstvo. Stvaranjem kompleksa toksin - antitoksin spreava se vezivanje toksina na elijske receptore, odnosno trovanje elije. Kada se otrov vee za eliju, vie se ne moe neutrali-sati antitoksinom. U terapijske svrhe koriste se antidifterijski, antitetanusni, antibotulinski antitoksini kao i antitoksini protiv gasne gangrene i zmijskog otrova.

ANTITRAGUS
(engl. antitragus), deo une koljke u obliku nabora ili izboenja hrskavice koje ini deo ulaza u spoljanji uni kanal.

ANTITROMBIN
(engl. antithrombin ), opti naziv za supstance koje imaju sposobnost da inaktiviraju trombin. Antitrombin III (AT III) i heparin su antitrombini. Antitrombini I, II, IV i VI ne smatraju se vie posebnim jedinjenjima i svrstvaju se u antitrombin III. Antitrombin III je alfa2globulin koji se sintetizuje u jetri i raspodeljuje se u telesnim tenostima. Prirodni je inhibitor procesa koagulacije sa osnovnom fiziolokom ulogom da inaktivira trombin i druge serin proteinaze - Faktore IXa, Xa, XIa i XIIa, a deluje i kao kofaktor heparina. Antitrombin III reaguje stehiome-trijski sa aktiviranim faktorima koagulacije. Naime, jedan molekul AT III inaktivira jedan molekul aktiviranog faktora uz formiranje kovalentnog i fizioloki ireverzibilnog kompleksa. Takoe inaktivira tripsin, himotripsin i plazmin.

ANTITUBERKULOTICI
(engl. antituberculosis chemotherapy), lekovi koji se koriste za leenje tuberkuloze ( v. tuberkuloza, multirezistentna tuberkuloza). Antituberkulotici prvog reda (izonijazid, rifampicin, etambutol, pirazinamid i streptomicin) koriste se za leenje tuberkuloze koja nije rezistentna na lekove. Standardno leenje podrazumeva kombinaciju 2 ili 3 leka u dugim kurama, koje traju do 9 meseci, tj. istovremenu primenu vie lekova, prva dva meseca daju se tri ili etiri leka, a dalje samo rifampicin i izoniazid. Nepravilna primena ovih lekova dovodi do razvoja multirezistentne tuberkuloze ( v. multirezistentna tuberkuloza).

ANTITUSIK
(engl. antitussic), lek koji suzbija kaalj delujui depresivno na centar za kaalj u mozgu. Opijatni analgetici: morfin, metadon i kodein su najjai antitusici, ali se za suzbijanje kalja ne koriste zbog razvoja zavisnosti. Kao antitusici se koriste dekstrometorfan i folkodin koji ublaavaju suvi,

neproduktivni i nadraajni kaalj, a ne izazivaju zavisnost. Antitusici su pomoni, adjuvantni lekovi za kratkotrajne kure u toku infekcija disajnih puteva, uz specifinu terapiju antibioticima.

ANTIVIRUSNA VAKCINA
(engl. antiviral vaccine), vetaki pripremljeni virusni antigeni koji se unose u organizam u cilju indukcije imunog odgovora, odnosno stvaranja za-tite od virusnih infekcija. U zavisnosti od bioloke aktivnosti i naina pripremanja dele se na: a . vakcine od mrtvih (inaktiviranih) viru-sa; b . vakcine od ivih atenuiranih (oslab-ljenih) virusa; c. vakcine od pojedinih delova virusa (antigeni, geni); d . vakcine od idiotipskih antitela; e . vakcine od ivotinjskih viru-sa. Najbolju zatitu daju vakcine pripremljene od virusnih gena.

ANTIVIRUSNI LEKOVI
(engl. antiviral drugs), supstance koje spreavaju replikaciju virusa. Mogu da deluju virucidno (ubijaju virus) ili virustatino (usporavaju replikaciju). Najpogodnije su supstance koje deluju na rane faze replikacije virusa (adsorpcija i penetracija). Kasnije faze intraelijske sinteze i sklapanja virusa su pod kontrolom brojnih enzima elije i virusa, tako da je oteano selektivno delovanje samo na replikativne procese virusa. U novije vreme razvijeni su antivirusni lekovi koji mogu da deluju na virusne en-zime (kinaze, polimeraze, proteaze i sl.) u niim koncentracijama, ne oteujui enzime elije. Najvei broj antivirusnih lekova su analozi nukleozida i njihovi derivati. Protiv Herpes virusa deluju: aciklovir, amantadin, famciklovir, valaciklovir i idoksuridin, protiv citomegalovirusa: ganciklovir i foskarnet, protiv HIV-a: zidovudin, didanozin, lami-vudin, stavudin, zalcitabin, indinavir, ritonavir i sakvinavir. Ostali lekovi protiv virusnih infekcija su ribavirin i interferoni.

ANTI-ZAPALJENSKI
(engl. anti-inflamatory), koji spreava ili smanjuje proces zapa-ljenja.

ANTRAKOZA
(engl. antracosis), crnkasto prebojeno tkivo plua zbog dugotrajnog nakupljanja estica ugljene praine ili bitumena. To je pneumokonioza rudara u ugljleno-kopima. Moe se spreiti boljim radnim uslovima. Nema specijalne terapije.

ANTRAKS
(engl. anthrax), crni prit; akutna zarazna bolest ljudi i ivotinja uzrokovana bacilom antraksa. Klinika slika kod oveka zavisi od mesta ulaska bacila: ako je ulazno mesto koa javljaju se maligna pustula i maligni edem, inhalacijom spora razvija se pluni antraks, a crevni oblik nastaje unosom kontaminirane hrane u digestivni sistem. Kod sva tri oblika moe doi do razvoja sepse sa stvaranjem metastatskih ognjita u drugim organima. Antraks plua , akutna infektivna zoonoza, uzrokovana sporama bacillus Anthracisa, koja se prenosi na oveka preko zaraenih ivotinja ili njihovih produkata. Manifestuje se pojavom konih ireva, te-kom upalom creva, a pri inhalaciji spora ba-cila, nastaje upala plua. Bolest je esto smr-tonosna. Naziv je dobio po grkoj rei anthrax

(ugalj), verovatno zbog crnog centra u konoj promeni okruenog crvenilom (maligna pustula). Antraksna sepsa (engl. antrax sepsis), prodor bacila antraksa sa mesta primarnog arita u krvotok, sa stvaranjem metastatskih hemoraginih arita u drugim organima. Klinika slika je praena tekim optim stanjem uz uee simptoma zahva-enih organa i obino se zavrava smrtnim ishodom.

ANTREKTOMIJA
(engl. antrectomy ), operativni zahvat kojim se uklanja izlazni deo eluca (antrum pylori), odn. treina eluca uz naknadnu anastomozu izmeu ostatka eluca i duodenuma (gastroduodenostomia). Time se postie smanjenje izluivanja eludanog gastrina i smanjenje izluvanja eludane kiseline. Ovaj zahvat se izvodi kod duodenalnog, ili gastrinog ulkusa lokalizovanog u antrumu.

ANTROPOMETRIJA
(engl. anthropometry ), jedna od grana antropologije, blie - antro-pologije ishrane. Bavi se merenjem pojedinih veliina ljudskog tela. U medicini ova merenja najee slue za odreivanje fizikih karakteristika pojedinih grupa ljudi i za procenu njihovog zdravstvenog stanja. Danas je kao minimum prihvaeno merenje sledeih veliina: telesne visine, telesne mase, obima nadlaktice, obima struka, obima kukova, debljine konih nabora. Na osnovu odnosa visine i mase izraunavaju se indeksi uhra-njenosti od kojih je BMI (body mass index) prihvaen kao internacionalni standard sa rasponom normalne uhranjenosti od 20 do 25 kg/m. Mravost razliitog stepena i pre-komerna telesna teina su ispod odnosno iznad ovih vrednosti. Obim nadlaktice se koristi u proceni rezervi somatskih proteina, a odnos obima struka i kukova (WHR) kao pokazatelj distribucije masti u telu na abdo-minalne i preteno gluteofemoralne depoe. Kada je taj odnos vei od 0,85 kod ena odnosno 0,95 kod mukaraca, to se smatra poveanim rizikom za zdravlje; v. debljina konog nabora.

ANTROPOMETRIJSKA MERENJA
(engl. anthropometric measurements), v. antro-pometrija.

ANTROPONOZA
(engl. antroponosis ), infekcija ili infektivna bolest koja je pod prirodnim uslovima ograniena na humanu populaciju.

ANTROPOZOONOZA
(engl. zoonosis), zo-onoza, zooantroponoza, infektivno oboljenje koje se prenosi sa inficiranih ili obolelih ivotinja na ljude (naziv od grkih rei zoon = ivotinja i anthropos = ovek). Prenosi se direktno ili indirektno, kontaktom sa ivim ili mrtvim ivotinjama ili delovima tela i tkivima ivotinja (tularemija), kontaktom sa njihovim izluevinama (ingestijom - listerioza), aero-solima (udisanjem antraks) ili vektorima (insektima i artropodama - Lajmska bolest). Najee je re o profesionalnoj ekspoziciji (veterinari i veterinarski pomonici, poljo-privrednici, mesari, radnici u preradi mesa, mleka, koe, krzna, vune, talari, umari i lovouvari, laboratorijski radnici...). Do zara-avanja moe

da doe prilikom povremenog boravka u prirodnim stanitima inficiranih i-votinja, tzv. biotopima (turisti, izletnici, re-kreativci, lovci i i ribolovci). Ljudi koji u-vaju ivotinje kao kune ljubimce takoe mogu oboleti. Najee se infekcije, odnosno oboljenja, prenose sa ivotinja na ljude, te je pravilniji termin zooantroponoza. Drugi est naziv, zoonoza, je tzv. apokopni ili skraeni termin, zapravo nepravilan, jer etimoloki treba da ukazuje samo na oboljenje ivotinja. Ipak je uvreen inverzni termin antropozoonoza. Zna se za vie od sto oboljenja pre-nosnih sa ivotinja na ljude. Najpoznatija su: antraks, bruceloze, erizipeloid, besnilo, leptospiroze, tularemija, ornitoza (psitakoza), aktinomikoza, aspergiloza, Q-groznica, limanijaza, razne mikoze, tenijaze, trihineloza, ehinokokoza, kuga, limfocitarni horiomeningitis, maleus (u Evropi ljudi ne obolevaju od ma-leusa ve nekoliko decenija). Zooantroponoze se suzbijaju efikasnom saradnjom humane medicinske i veterinarske slube. Karantiniranje kunih ljubimaca nakon uvoza, pre prodaje, takoe je obavezno. Obavetenost ljudi koji odlaze u prirodu o ovom riziku i osnov-nim merama zatite je najvanija za prevenciju divljih zooantroponoza. Postoje i obo-ljenja koja se sa ljudi mogu preneti na ivoti-nje (difterija, arlah, streptokokni tonzilofaringitis, tuberkuloza, amebna dizenterija, brazilska limanijaza, kalaazar i neke vrste istozomijaza, virusni hepatitis A).

ANTROSKOPIJA
(engl. antroscopy ), pregled vilinog sinusa (antrum Highmore) pomou metalnih upljih cevi, sa svetlom kroz prirodni otvor sinusa u nosu ili kroz tanku kost unutranjeg zida sinusa. Pri pregledu mogue je ukloniti patoloke procese kao to su ciste, manji dobroudni tumor, sekret, ili uzeti iseak tkiva za patohistoloki pregled.

ANTROSTOMIJA
(engl. antrostomy), 1. formiranje otvora na antrumu eluca sa ubacivanjem gumene cevi, radi uzimanja uzoraka sadraja (u eksperimentalnoj hirurgiji) ili ubacivanja hrane (gastrostomia); 2. u engl. li-teraturi i govornom podruju ovaj termin podrazumeva i formiranje otvora izmeu paranazalnih upljina - sinusa (engl. antrum of Highmore, lat. sinus paranasalis ) i usne duplje, u cilju leenja gnojnog sinusitisa (ope-racija tipa Caldwell-Luck).

ANTRUM
(engl. cave, cavity, gr. antrum), upljina unutar kosti ili delimino proiren i ogranien prostor unutar cevastog organa.

ANULUS
(engl. ring, lat. anulus), prsten ili prstenasto uobliena struktura. Prsten grade vezivno, miino, hrskaviavo i kotano tki-vo, pri emu ove strukture najee u potpunosti okruuju prirodne otvore, delove zida cevastih organa ili zglobne povrine; a. umbilikalis (lat. a. umbilicalis, engl. umbilical r.), pupani otvor. Otvor nepravilnog oblika koji se nalazi u sredinjem delu prednjeg trbunog zida. Tokom intrauterinog ivota ploda, kroz pupani otvor prolaze elementi pupane vrpce (pupani krvni

sudovi - dve arterije i jedna vena, alantoidni i omfaloenterini kanal). Neposredno po roenju dolazi do zatvaranja ovog otvora konim oiljkom i oiljnim ostacima elemenata pupane vrpce.

ANURIJA
(engl. anuria), potpuni prestanak mokrenja ili dnevna zapremina mokrae jednaka ili mane od 100 ml. Anurija je znaajan znak u mnogim nefrolokim i urolokim bolestima ( v. oligoanurija, oligurija).

ANUS
(engl. anus, lat. anus), mar ili marni otvor. Predstavlja zavrni otvor digestivnog trakta preko kojeg sadraj marnog creva i kanala dospeva u spoljanju sredinu. marni otvor se nalazi u zadnjem delu meice, unutar predela koji se naziva marni predeo (regio analis).

ANZA
(engl. handle, hook, loop, lat. ansa), petlja ili oma. Oznaava izvijuganu, isprepletenu ili mreastu strukturu nalik petlji, omi ili luku. Petlje ili ome grade pojedini cevasti organi, krvni sudovi, nervi, nervni putevi ili izvodni kanalii.

AORTA
(engl. aorta, gr. aorte), najvea elastina arterija u telu. Zid aorte sastoji se od tri sloja, tipina za sve krvne sudove: unu-tranji sloj (tunica intima), srednji sloj (tunica media) i spoljanji sloj (tunica adventitia). Tunica intima je debljine oko 150 m, a ima dva podsloja: endotel i subendotel. Endotel je prost ljuspast epitel, a subendotel je tanak sloj rastresitog vezivnog tkiva, koji se sastoji od mree elastinih i kolagenih vlakana, longitudinalno rasporeenih glatkih miinih elija i neto fibroblasta. Nema izrazitu unutranju elastinu membranu. Tunica media je debela oko 2 mm. Sastoji se od 50 do 75 koncen-trino araniranih, fenestriranih elastinih lamela, debelih oko 2 do 3 m. Izmeu lamela postoje elastine spojnice i glatke miine elije koje, ovde, proizvode proelastin za ugradnju u lamele. Ima i mali broj fibroblasta i fibrocita. Svi ovi elementi su potopljeni u osnovnu supstancu koju karakterie prisustvo hondroitin sulfata. Tunica adventitia je tanak sloj rastresitog vezivnog tkiva u kome se nalaze krvni sudovi (vasa vasorum), limfatini sudovi i nervna vlakna, mijelinska i amijelinska. Tunica intima i 1/2 t. medie ishranjuju se difuzijom iz cirkuliue krvi, a drugu polovinu medie i adventiciju ishranjuju vasa vasorum. Grananjem aorte nastaju svi arterijski krvni sudovi sistemskog krvotoka, koji omoguava dotok oksigenisane krvi tkivima i organima. Aorta polazi sa baze leve srane komore, probija sranu kesu i obrazuje luk usmeren ulevo prema kimenom stubu, nakon ega se prua levom i prednjom stranom kimenog stuba niz grudnu i trbunu duplju. Aorta se zavrava u nivou etvrtog slabinskog prljena podelom na dve zavrne grane: desnu i levu zajedniku bedrenu arteriju. Otvor aorte koji se nalazi na bazi leve srane komore zatvaraju zalisci polumeseastog oblika ( v. valvula semilunaris), koji reguliu protok krvi kroz aortu u zavisnosti od srane akcije. Aorta se u odnosu na put i telesne duplje kroz koje prolazi deli na: ushodni deo ( v. aorta ascendens), luk aorte ( v. arkus aorte) i nishodni deo ( v. aorta descendens). A. ascendens ( engl. ascending a., lat. a. ascendens), ushodni, poetni i najkrai deo aorte dug 4 - 5 cm, koji se nalazi unutar srane kese i koji se nastavlja lukom aorte. Sam poetak aorte je upadljivo proiren i naziva se

koren aorte ( v. bulbus aorte). Od poetnog dela aorte odvajaju se desna i leva srana arterija. Naziv ushodna aorta (aorta ascendens) je pogrean, ali opte prihvaen zbog jednostavnosti. Pravilan naziv je ushodni deo aorte - pars ascendens aorte. A. descendens ( engl. descending a., lat. a. descendens), nishodni, zavrni i najdui deo aorte koji nastavlja luk aorte od leve strane etvrtog grudnog prljena. Nishodni deo aorte silazi niz grudnu duplju, prolazi kroz otvor aorte na dijafragmi i ulazi u trbunu duplju gde se zavrava u visini etvrtog slabinskog prljena. Nishodni deo se deli na grudni deo pars toracika aorte i trbuni deo - pars abdo-minalis aorte. Grudni deo aorte se prua kroz zadnji predeo donjeg sredogrua - medijastinum posterius i uestvuje u vaskulari-zaciji organa i zidova grudne duplje. Trbuni deo aorte se prua kroz retroperitonealni prostor trbune duplje, vaskularizuje organe i zidove trbune duplje i neke od organa karline duplje, semenik kod osoba mukog pola, jajnik kod osoba enskog pola i deo marnog creva. Naziv nishodna aorta - aorta descendens je pogrean, ali opte prihvaen. Pravilan naziv je nishodni deo aorte - pars ascendens aorte.

AORTITIS
(engl. aortitis), zapaljenje aorte. Najee je posledica sifilisa, ali se javlja kod zapaljenja srane kese i miia i nekih sistemskih reumatolokih oboljenja.

AORTNA ANEURIZMA
(engl. aortic ane-urysm), proirenje zida aorte. Uzroci su kongenitalni i steeni (ateroskleroza, sifilis, trauma i dr.). Kod disekantne aneurizme dolazi do cepanja intime arterije. Pretpostavlja se da je hipertenzija faktor koji potpomae nastajanje aneurizme ili je uzrok, naroito kod distalne. U zavisnosti od mesta zahvaenosti postoji: tip I (luk aorte i poetni deo ascendentne arterije), tip II (ascendentna aorta), tip III (descendentna aorta). Bolest se u visokom procentu zavrava smru u akutnoj fazi i esto ostaje nedijagnostifikovana.

AORTNA REGURGITACIJA
(engl. aortic regurgitation ), hemodinamski poremeaj nastao zbog nedovoljnog zatvaranja aortnih za-listaka, pri emu dolazi do vraanja krvi iz aorte u levu komoru u toku dijastole, te poveanja volumena krvi u levoj komori dovodei do hipertrofije i dilatacije leve komore (tzv. ekscentrina hipertrofija). Kod 2/3 sluajeva uzrokovana je oteenjem zalistaka u toku reumatske groznice. Deformisani i skvreni polumeseasti zalisci aorte nisu sposobni da u dijastoli zatvore aortni otvor, pa se krv iz aorte vraa u levu komoru dovodei do vibracija i uma u nivou aortnog ua. Intenzitet uma i njegova propagacija su u neposrednoj zavisnosti od stepena insuficijencije aortnih zalistaka. Posle kraeg ili dueg vremena, zavisno od stepena regurgitacije, hipertrofija i dilatacija leve komore postaju znatne, dijastolni pritisak u njoj sve vii i poinju da se ispoljavaju simptomi insuficijencije levog srca (manifestuje se guenjem i zamaranjem pri naporu), koji brzo napreduju do fatalnog ishoda.

AORTNA STENOZA
(engl. aortic stenosis), srana mana koja podrazumeva suenje aortnog otvora i uzrokuje povean otpor protoku krvi iz leve komore u aortu. Suenje je najee na samom aortnom zalisku, a moe biti

i neposredno ispod ili iznad njega i dovodi do nastanka gradijenta pritiska izmeu leve komore i poetnog dela aorte. Suenje moe da bude steeno ili uroeno. Oboljenje se veoma dugo dobro podnosi, a kada doe do razvoja tegoba, najee se javlja bol u sredogruu, oseaj nedostatka vazduha pri naporu i nesvestica. Promer aortnog ua moe da se smanji na nekoliko mm, ak i do 1 mm2. Izolovana stenoza aorte je vrlo retka i obino je udruena sa manjim ili veim stepenom insuficijencije aortnih zalistaka. Najei uzronik aortne stenoze je reumatska groznica. Postoje i uroene aortne stenoze, najee udruene sa bikuspidnom aortnom valvulom. Hemodinamski poremeaji zavise od stepena suenja aortnog otvora i karakteriu ih izvanredno poveanje pritiska ispred prepreke, tj. u levoj komori, koji moe da ide i preko 200 mmHg, a nizak pritisak u aorti. Faza istiskivanja krvi iz leve komore u aortu se znaajno produava. Leva komora hiper-trofie (koncentrina hipertrofija), a kasnije i dilatira dovodei do izvanrednog uveanja srca. Bolesnici su bledi zbog reflektorne peri-ferne vazokonstrikcije i niskog sistolnog vo-lumena. Kod njih se esto javlja nesvestica (sinkopa), koronarna insuficijencija sa steno-kardijama, ak dolazi i do pojave mikroinfarkta zbog nastale diskordinacije izmeu hipertrofije miokarda i slabije koronarne cirkulacije. Ova mana ima relativno povoljnu prognozu, a proseno trajanje ivota je oko 55 godina. Kada se simptomi pojave, prognoza postaje loija, a bolesnici otada preive 5 - 9 godina. Ako ne umru zbog sinkope ili angine pektoris, ili ih ne zadesi naprasna smrt zbog sranog zastoja ili fibrilacije komora (u oko 20% sluajeva), bolesnici sa aortnom stenozom zavravaju u progresivnoj sranoj insuficijenciji, koja je esto otporna na medikamentozno leenje.

AORTNA VALVULA
(engl. aortic valve, semilunar valve, lat. valva aortica), srani zalistak. Nalazi se izmeu leve komore i aorte. Sastoji se od tri polumeseasta listia (nekoronarni, desni i levi koronarni listi), koji su pripojeni za fibrozni prsten. Polumeseasti zalisci su tanki, opnasti nabori oblika lastinog gnezda privrenog za okvir aortnog otvora. Na njemu se razlikuju 2 strane i 2 ivice. Strukturno su vrlo slini atriventrikularnim zaliscima. Nemaju tendinizne horde, ali postoji kruna gomilica vezivnog tkiva u sredini njihovih slobodnih ivica (nodulus Arantius). Aortni zalisci nemaju produetke sranih miinih vlakana, ali su u nekim sluajevima prisutne glatke miine elije. Aortna valvula ima ulogu poklopca ili ventila koji deluje pod uticajem kontrakcije zidova komore i papilarnih miia. Tri polumeseasta zaliska nalaze se na poetnom delu aorte i spreavaju da se krv iz aorte vrati u komoru u vreme dijastole srca. U sistoli se listii otvaraju i omoguavaju nesmetan tok krvi iz leve komore u aortu, dok se u dijastoli zatvaraju i spreavaju retrogradni tok krvi, tj. vraanje krvi iz aorte u levu komoru.

AORTNI LUK
(engl. aortic arch, lat. arcus aortae), v. arkus aorte.

AORTNI OTVOR
(engl. aortic opening, lat. ostium aortae), v. ostijum aorte.

AORTNI ZALISTAK

(engl. aortic valve, lat. valva aortae), v. aortna valvula.

AORTNO SUENJE
(engl. aortic isthmus, lat. isthmus aortae), v. istmus aorte.

AORTNO TELO
(engl. aortic body, lat. glomus aorticus ), mali vaskularni organ smeten u blizini luka aorte sa strukturom i funkcijom identinom sa karotidnim telom.

AORTOGRAFIJA
(engl. aortography), invazivna dijagnostika metoda kojom se pri-kazuje aorta. Prikazivanje aorte se vri po-mou injekcije kontrastnog sredstva ubrizga-nog kroz kateter koji se uvue kroz a. radialis do torakalnog dela aorte. Kontrast se moe ubrizgati u ushodni deo aorte, luk ili nishodni deo aorte, u zavisnosti od dela aorte koji se eli prikazati. Najee se koristi u dijagnostici kardiovaskularnih anomalija (otvoren ductus Botalli, koarktacija aorte), aortne regurgitacije i aortnih aneurizama.

APALINI SINDROM
(engl. apallis state), poboljano stanje posle primarne kome prouz-rokovane tekim traumatskim ili netraumat-skim oteenjem obe hemisfere velikog moz-ga. Pacijent je budan, ali nepomian, bez opaanja, emotivnih reakcija i ispoljavanja vie mentalne aktivnosti. Sinonimi: akinetski mutizam (engl. akinetic mutism), perzistentni vegetativni status (engl. persistent vegetative state).

APARATUS
(engl. apparatus, lat. apparatus), 1. zdruenost odreenog broja delova koji zajedno aktivno deluju u cilju ostvarivanja odreene funkcije; 2. skup tkivnih ili organskih struktura koje karakteriu zajedniko poreklo i zajednike funkcionalne osobine. A. digestorijus ( engl. digestive apparatus, lat. a. digestorius), sistem organa za varenje, v. alimentarni kanal, digestivni kanal; a. lakrimalis ( engl. lacrimal apparatus, lat. a. lacrimalis), suzni pribor, deo organskih struktura pridodat oku. Suzni pribor uestvuje u stvaranju, luenju i sprovoenju suza od ko-njuktivalne kesice oka do donjeg nosnog kanala, dela nosne duplje. U sastav suznog pribora ulaze suzna lezda, suzni kanalii, suzna kesica i suzno-nosni kanal; a. respiratorijus (engl. respiratory apparatus, lat. a. respiratorius ), sistem organa za disanje, odgovoran za razmenu respiratornih gasova, oksigenaciju krvi (prelazak kiseonika iz vazdunih puteva u plune kapilare), eliminaciju ugljen--dioksida (prelazak ugljen-dioksida iz plunih kapilara u disajne puteve) i funkciju stvaranja glasa. Sistemu organa za disanje pripadaju plua i vazduni putevi koji se dele na gornje i donje. U gornje disajne puteve spadaju: nosna duplja i paranazalni sinusi, usna duplja i drelo. U donje disajne puteve ubrajaju se grkljan, dunik i glavne dunice. Glavne dunice se intenzivno i gusto

granaju unutar parenhima plua do najmanjih disajnih puteva - alveola ( v. alveolus); a. urogenitalis (engl. urogenital apparatus, lat. a. urogenitalis ), sistem mokranih ili urinarnih i polnih ili genitalnih organa. Organi za mokrenje su odgo-vorni za stvaranje i izluivanje mokrae kojom se konani i tetni produkti metabolizma izluuju u spoljanju sredinu. U organe za mokrenje ubrajaju se bubrezi i mokrani putevi. Polni organi su odgovorni za reproduktivnu funkciju oveka. Muki polni organi se dele na spoljanje i unutranje. U muke spo-ljanje polne organe ubrajaju se: polni ud, monice i mokrana cev. Muki unutranji polni organi su: semenik, semeni putevi i lezde pridodate semenim putevima. enski polni organi takoe se dele na spoljanje i unutranje. U enske spoljanje polne organe spadaju: stidni breg, stidnica, draica i tremne lezde, dok se u unutranje enske polne organe ubrajaju: jajnik, jajovod, materica i usmina.

APARAT ZA VENTILACIJU
(engl. mechanical ventilator), omoguava mehaniku cirkulaciju gasa illi vazduha, v. respirator.

APEKS
(engl. apex, top, lat. apex), vrh. Klinasto ili trouglasto oblikovan istaknuti deo strukture. A. kordis (engl. a. of heart, lat. a. cordis ), vrh srca usmeren napred, nanie i ulevo. Odgovara mestu du kojeg se spajaju prednja, leva i donja strana srca. Vrh srca gradi u potpunosti leva srana komora. Vrh srca se projektuje na prednjem zidu grudnog koa, levo, u visini petog meurebarnog prostora, 1 cm unutra od medioklavikularne linije; a. pulmonis (engl. a. of lung, lat. a. pulmonis), vrh plua. Gornji, sueni i lako zaobljeni deo plunog krila koji se prua iznad nivoa drugog rebra. Vrh plua se na prednjem zidu grudnog koa nalazi iznad ravni gornjeg otvora grudne duplje, projektujui se 3 - 5 cm iznad nivoa prvog rebra, odnosno 1 - 3 cm iznad nivoa kljune kosti. Na zadnjem zidu grudnog koa vrh plua se nalazi u ravni gor-njeg otvora grudne duplje, neposredno u visini vrata prvog rebra.

APEKSOGENEZA
(engl. apexogenesis), normalan razvoj vrha korena.

APELTOV SINDROM
(engl. Apelt syndrome ), karakterie ga hipertelorizam, tetra-fokomelija, uveani penis ili klitoris; esta je pojava udruenog rascepa nepca i usne. Nasleivanje je autosomno recesivno.

APENDEKTOMIJA
(engl. appendectomy), operacija kojom se kroz manji rez trbunog zida uklanja u celini apendiks odn. crvuljak (uobiajeni termin slepo crevo je nepravilan) u sluaju njegovog zapaljenja. Ovaj zahvat danas ima mali mortalitet (0,1:1000), osim u zaputenim sluajevima. Prvu apendektomiju zbog apendicitisa izveo je Kroenlein 1886, a zatim Mc Burney 1889, za ije ime su vezani dijagnostika oboljenja i operativni pristup.

APENDICITIS
(engl. appendicitis), zapaljenje crvuljka (lat. appendix vermiformis). esto se koristi i termin zapaljenje slepog creva koji je nepravilan poto se ovaj naziv odnosi na poetni deo debelog creva (engl. coecum, lat. coecum). Oboljenje je veoma esto, naroito u letnjim mesecima. Preteno se javlja kod mlaih osoba, mada ponekad i u starijem uzrastu. Klinika slika je veoma raznolika i po shvatanju Mondora, hirurga koji ga je u XVIII veku opisao, apendicitis je oboljenje sa hiljadu zamki. Veinom poinje podmuklo, tupim titeim bolom oko pupka, koji se kasnije premeta u desni donji kvadrant trbuha sa postupnim pojaavanjem. Posle inicijalnog pranjenja stolice nastupa zatvor i oseaj nadutosti, a ubrzo se javljaju povra-anje i poviena temperatura, sa brzim pogoravanjem opteg stanja. Ukoliko se ne preduzme operativni zahvat u prva 24 asa od nastanka oboljenja, proces napreduje ka gangreni i perforaciji apendiksa sa zapaljenjem trbune duplje (peritonitis), to moe dovesti i do smrti. Ukoliko je organizam otporan, moe da ogranii zapaljenje, pa se stvara lokalni zapaljenjski infiltrat (apendikularni plastron), ije je leenje preteno konzervativno (infuzije i antibiotici). U sluaju nejasne klinike slike, operativni zahvat se kod sumnje na apendicitis moe odloiti do 48 sati od poetka bolesti, ali ne due. Dijagnoza se postavlja preteno kliniki, a pomoni znaci koji potvruju oboljenje su: koenje desne noge, obloen jezik, porast broja belih krvnih zrnaca (leukocitoza) i razlika izmeu tempe-rature merene pod pazuhom i u maru, za 1 stepen i vie. Pri postojanju sumnje na apendicitis treba prekinuti unoenje hrane i tenosti na usta i staviti led na trbuh, pri emu bolesnika treba odmah uputiti lekaru specija-listi. Strogo je zabranjena upotreba sredstava za ienje ili klizme, poto se na taj nain ubrzava perforacija, a primena antibiotika ili sredstava protiv bola moe da izmeni kliniku sliku i onemogui postavljanje dijagnoze. Hronini apendicitis je oboljenje koje se manifestuje napadima bolova sline simptomatologije, pri emu dolazi do spontanog smirenja tegoba za 24 - 48 h, da bi se slika ponovila kroz izvesno vreme. Na operaciji se obino nae delimino zapaljen apendiks uz priraslice sa okolnim organima.

APENDIKOSTOMIJA
(engl. appendicostomy, lat. appendicostomia ), formiranje otvora na poetnom delu debelog creva cekumu, skidanjem crvuljka (apendiksa). Ovo se radi u sluaju: a. kada se pri operacijama debelog creva vri intraoperativno ispiranje (lavaa) u cilju odstranjenja fekalnih masa, a radi spajanja delova debelog creva putem ava (anastomoze) stvaranjem iste sredine. Tom prilikom se kroz kateter uvuen u otvor apendikostome sipa antiseptina tenost ili fizioloki rastvor, a ova tenost se odvodi kroz cev uvuenu u mar. Posle ispiranja otvor cekostome se zatvara; b. danas, ree, kod prepreke (ileusa) usled tumora debelog creva, kada se kateter provuen kroz cekostomu fiksira zajedno sa cekumom za kou, tako da se crevni sadraj odvodi na prednji trbuni zid i u kesu. Ovakav postupak je privremen i traje do oporavka bolesnika koji se priprema za radikalnu operaciju u drugom aktu.

APENDIKS
(engl. appendix, appendage, lat. appendix), 1. dodatak, prilog. Pomoni ili deo pridodat glavnoj strukturi.

2. A. vermiformis (engl. vermiform a., lat. a. vermiformis), crvuljak. Crvoliko oblikovan i uzani nastavak slepog creva koji se odvaja od njegovog do-njeg unutranjeg dela i prua nanie kroz desnu bedrenu jamu prema bonom zidu kar-line duplje. Poloaj crvuljka je izrazito varijabilan, najee se nalazi uz levu ili zadnju povrinu slepog creva za koju je privren tankom peteljkom - mezoapendiksom. Koren crvuljka se odvaja 2 - 3 cm ispod ua usukanog creva ( v. ileum), na mestu gde se sustiu sve tri uzdune trake debelog creva. Crvuljak je dug 6 - 8 cm a njegov promer iznosi 0,5 - 0,7 mm. Ima gusto rasporeene limfne vorie u podsluzninom sloju zida. Ovi limfni vorii grade oko upljine crvuljka neprekidni, cilindrini limfoidni omota. Zbog bogatstva limfnim tkivom crvuljak se naziva trbuni ili crevni krajnik. Zapaljenje crvuljka - apendicitis, u obinom govoru gotovo uvek se pogreno oznaava kao upala slepog creva.

APENDIKULARNI
(engl. appendicular, appendiculary, lat. appendicularis-e), 1. ono to pripada ili se odnosi na apendiks ili njegova oboljenja: npr. apendikularna bolest, apendi-kularni apsces, apendikularni sud, apendikularni tumor; 2. u irem smislu, ree: dodatno, sporedno, prikaeno (npr. apendikularan problem, apendikularna pojava).

APERTOGNATIJA
(engl. apertognathia), otvoren zagriaj kao posledica poremaaja u razvoju ili loih navika (sisanje prsta, jezika).

APERTOV SINDROM
(engl. Apert syndrome ), karakterie ga oksicefalija, sin- ili polidaktilija aka i stopala, sa tipinim promenama na licu slinim onima kod kranioste-noze i brahikefalije, uzana maksila sa gotskim nepcem, egzoftalmus, antimongoloidni polo-aj palpebralnih fisura, relativna progenija, asimetrija lica, kao i esta pojava rascepa se-kundarnog nepca praena poremeenim polo-ajem zuba. Izraene su i smetnje ula vida kao i oftalmoplegija. Nain nasleivanja je autosomno dominantni.

APERTURA
(engl. aperture, opening, lat. ape-rtura ), otvor. A. pelvis inferior ( engl. inferior pelvic a., pelvic outlet, lat. a. pelvis inferior), donji otvor karline duplje. Otvor ima oblik romba i zatvoren je mekotkivnom strukturom koja se naziva meica ( v. perineum); a. pelvis superior ( engl. superior pelvic a., pelvic inlet, lat. a. pelvis superior), gornji otvor karline duplje. Okruglasti ili ovalni otvor preko kojeg slobodno komuniciraju karlina i trbuna duplja; a. toracis inferior (engl. inferior thoracic a., lat. a. thoracis inferior), donji otvor grudne duplje, zatvoren pregradom koja razdvaja grudnu od trbune duplje. Donji otvor grudne duplje je zakoen tako da je njegova prednja ivica znatno vie postavljena u odnosu na zadnju ivicu; a. toracis superior , (engl. superior thoracic a., lat. a. thoracis superior), gornji otvor grudne duplje, bubreastog oblika, pre-ko kojeg slobodno

komuniciraju grudna dup-lja i organski prostor vrata. Gornji otvor grudne duplje je zakoen tako da je njegova prednja ivica znatno nie postavljena u odnosu na zadnju ivicu.

APETIT
(engl. appetite, lat. appetitus), svesna elja za odreenim jelom. U prenosnom smislu znai prohtev ili udnju za neim.

APGAR SKOR
(engl. Apgar score ), ocena stanja novoroeneta, zbir koji se, prema amerikoj akuerki Apgar, dobija sabiranjem ocena za izgled koe, srane radnje, miinog tonusa, refleksa i disanja. Ovi se znaci ocenjuju ocenama 0, 1 ili 2. Zbir svih ocena daje globalnu ocenu stanja ploda i kree se od 0 do 10. Vrednost od 0 do 3 oznaava novoroene u tekoj asfiksiji (ne uspostavlja se funkcija disanja odmah po roenju); od 4 do 6 - novoroene sa slabije izraenim znacima asfiksije; od 7 do 9 - sa znacima vrlo lake depresije ili normalno. Ocenu 10 dobija novoro-ene sa svim optimalnim znacima.

APIKALIS
(engl. apical, lat. apicalis), onaj koji odgovara vrhu, koji se nalazi na vrhu ili u predelu vrha strukture.

APIKALNE DIFERENCIJACIJE
(engl. apical differentiation), specijalizovane strukture na slobodnoj povrini epitelnih elija. To su: pokretne treplje (kinocilije), nepokretne treplje (stereocilije), mikrovili, mikrogrebeni i citofolije.

APIKALNI APSCES
(engl. apical abscess), ogranieno gnojno zapaljenje kotanog tkiva oko korena zuba. Infekcija se iri preko pulpe zuba usled ega nastaje nekroza pulpe. Infekcija se iri na periapikalno tkivo i stvara se upljina ispunjena gnojem (apsces). U dijagnozi pored klinike slike neophodan je rendgenski snimak. Leenje podrazumeva primenu antibiotika, trepanaciju zuba uzronika, ekstrakciju zuba ili inciziju i resekciju korena zuba.

APIKALNI OTVOR
(engl. apical foramen, lat. foramen apicale dentis), mali otvor na vrhu korena zuba koji omoguuje komunikaciju izmeu pulpe zuba i periodoncijuma. Kroz njega do zuba stiu krvni i limfni sudovi i nervi.

APIKALNI POL ELIJA

(engl. apical pole, lat. apex cellularis), deo polarizovanih elija koji formira slobodnu povrinu elije. Nalazi se uglavnom kod prostih, pseudoslojevitih i lezdanih epitela, kao i u nekim drugim elijama, kakve su npr. odontoblasti. Na lateralnim elijskim povrinama apikalnih polova nalaze se meuelijski spojni kompleksi. Pored apikalnih diferencijacija, u apikalnom delu transportnih (nefrociti, enterociti) i sekretornih epitela, na elektronskom mikro-skopu mogu se videti posledice endocitoze i egzocitoze: apikalne jamice, kanalii i tubuli, kao i apikalne vezikule od kojih neke igraju ulogu u obnovi elijske membrane.

APIKOTOMIJA
(engl. apicoectomy), 1. ekscizija vrha petroznog dela temporalne kosti; 2. ekscizija vrha korena zuba kroz otvor ura-en iznad zuba na labijalnom, bukalnom ili palatinalnom delu alveolarne kosti, izvedena uz kiretau kosti i leenje korena zuba.

APLASTIAN
(engl. aplastic), 1. odsustvo ili defektan razvoj tkiva; 2. nesposobnost tkiva da procesom mitoze stvaraju normalne elije.

APLASTINA ANEMIJA
(engl. aplastic anemia), nedostatak svih formiranih elemenata krvi usled nesposobnosti kostne sri da stvara krvne elije. Maligne bolesti kostne sri, oteenje kostne sri toksinim i hemij-skim supstancama, jonizujuim zraenjem ili nekim antibioticima. Postoji i idiopatski oblik bolesti.

APLAZIJA
(engl. aplasia), razvojni nedos-tatak nekog organa ili tkiva. U hematologiji insuficijencija normalnog procesa stvaranja i razvoja krvnih elija.

APLAZIJA PLUA
(engl. lung aplasia), uroena anomalija koju karakterie odsustvo jednog plunog krila.

APLAZIJA TIMUSA
(engl. thymic aplasia), nedostatak timusa. Timus je grudna lezda koja je smetena u prednjem gornjem segmentu sredogrua. Ova lezda je mesto gde limfociti T, podvrsta belih krvnih zrnaca vana za odbranu organizma, sazrevaju i osposobljavaju se za borbu protiv infekcije mikroorganizmima, a takoe je vana i za funkciju stvaranja antitela. Nedostatak ove lezde uslovljava izraenu preosetljivost prema infekcijama i dovodi do smrti dece u najranijem uzrastu.

APLIKATOR
(engl. applicator), svaki ureaj koji se koristi za davanje leka ili u primeni tretmana na posebni deo tela. Npr., tubus je aplikator, kojim se X-zraci i elektroni usme-ravaju sa terapijskog akceleratora na odreeni deo tela pacijenta pri radioterapiji.

APNEA
(engl. apnoea), odsustvo ili prestanak disanja.

APNEA SPAVANJA
(engl. sleep apnoea), po-navljani prestanak disanja za vreme spavanja, traje 10 sekundi ili neto due. Ova pojava je najee posledica vee relaksacije miia mekog nepca u dubokom snu koja stvara pre-preku i opstrukciju u vazdunim putevima respiracionog trakta (opstrukciona apnea spavanja). Ree je ovo stanje u vezi sa otee-njem dela mozga koji podeava respiraciju (centralna apnea spavanja). Poremeaj se ot-kriva specijalnom aparaturom koja za vre-me spavanja belei periode apnoje, pokrete grud-nog koa, oiju, elektroencefalogram, elektrokardiogram, satruciju krvi kiseonikom i drugo.

APOENZIM
(engl. apoenzyme), proteinski deo enzima bez kofaktora, koji je neophodan za ostvarivanje katalitikog dejstva enzima. Kofaktor moe da bude metal, neko organsko jedinjenje ili kombinacija oba.

APOFERITIN
(engl. apoferritin), bezbojni protein koji se sastoji od 24 identine jedinice, a nalazi se u elijama mukoze tankog creva (RMM 445 000). Omoguava apsorpciju Fe (II) iz creva u mukozne elije u kojima se gvoe oksiduje do feri oblika, Fe (III), vezuje se sa apoferitinom i formira feritin. Feritin je protein mukoze koji slui za uva-nje gvoa, iz koga se gvoe oslobaa i u redukovanom obliku prelazi kroz elijski zid u plazmu gde se vezuje za apotransferin i gradi transferin.

APOKRINA SEKRECIJA
(engl. apocrine secretion ), oblik oslobaanja sekretornih produkata, u kome se ceo apikalni deo elije odvaja i odlazi u lumen kao sekret. Tokom ivotnog ciklusa sekretorna elija restituie izgubljenu citoplazmu i resintetie sekretorni materijal. Najbolji primer za ovu sekreciju je sekrecija lipidnih kapljica tokom laktacije.

APOKRINE ZNOJNE LEZDE


(engl. sudoriferous sweat glands, lat. glandula sudorifera apocrina ), pogrean termin za znojne

lezde pazune jame, pubinog regiona, labia maiora, skrotuma, perinealnog, cirkuma-nalnog regiona i areole dojke. Naime, elektronska mikroskopija je pokazala da su to sve ekkrine lezde. Ove lezde su tubulo-alveolarnog tipa, imaju prost kockast epitel, velike su od 1 do 5 mm i nalaze se dublje u dermisu. Inervisane su adrenergikim nervnim zavrecima i sekretuju neto gui sekret. Sekret se izliva niz dlake (dok druge znojne lezde imaju sopstvene izvodne kanale). Primarno je bez mirisa, ali pod uticajem bakterija koe zadobija specifian miris. Oko bazalnih delova sekretornih elija nalaze se brojne mio-epitelne elije. Ove lezde hipertrofiu u poetku menstrualnog ciklusa i u trudnoi, a atrofiu u menopauzi. U ovu grupu lezda spadaju znojne lezde vestibuluma nosa, cilijarne lezde onih kapaka i ceruminozne lezde u spoljanjim unim kanalima.

APOKRINE LEZDE
(engl. apocrine glands, lat. glandula apocrina), dobile naziv po nainu sekrecije. One lue sekret tako to se apikalni pol elije zajedno sa sekretornim granulama odvaja od elijskog tela i odlazi kao sekret u lumen lezde. Tokom ivotnog ciklusa sekretorne elije ovih lezda restituiu izgubljenu citoplazmu i resintetiu sekretorne granule. Tako se npr. lue masne kapi tokom laktacije (luenje mleka).

APOLIPOPROTEIN
(engl. apolipoprotein ), protein koji udruen sa lipidima, kao to su trigliceridi, fosfolipidi, holesterol i esterifikovani holesterol, gradi lipoproteine (RMM 6 500 - 250.000) koji se nalaze u tkivima i plazmi. Neki od ovih proteina deluju kao kofaktori, inhibitori i aktivatori izvesnih enzima i daju strukturnu stabilnost lipoproteina. Tako-e transportuju holesterol, fosfolipide i tri-gliceride izmeu tkiva. Imaju specifina ve-zivna mesta koja prepoznaju periferna tkiva ukljuena u njihov metabolizam. Danas je mogue analiziranje veeg broja apolipoproteina (npr. apolipoproteina A-1, apolipoproteina A-2, apolipoproteina B, apolipoproteina C-1, apoilipoproteina C-2, apolipoproteina C--3, apolipoproteina D i apolipoproteina E).

APOMORFIN
(engl. apomorphine), emetik, lek koji prouzrokuje povraanje dejstvom na centar u mozgu. Kod trovanja nekorozivnim otrovima daje se kao potkona injekcija, a povraanje nastupa posle nekoliko minuta.

APONEUREKTOMIJA
(engl. aponeurectomy ), hirurko odstranjivanje aponeuroze, naroito kada je u pitanju dlanska aponeuroza. Njeno uklanjanje omoguuje izleenje Dipitrenove (Dupuytren) kontrakture.

APONEUROTOMIJA
(engl. aponeurotomy ), presecanje, incizija aponeuroze. Ovaj postupak omoguuje da se smanji pritisak na neku miinu lou, pritisnutu otokom ili hematomom. Ova intervencija se primenjuje i u retrakciji miia i aponeuroza koje dovode do nepravilnog i fiksiranog poloaja odreenih

anatomskih elemenata.

APONEUROZIS
(engl. aponeurosis, aponeurotic membrane, lat. aponeurosis ), iroka, tanka i pljosnata tetiva ili tetivna ploa koja je vrsta i nerastegljiva. Izgraena je od gusto tkanog vezivnog tkiva rasporeenog u vie slojeva sa meusobno isprepletanim vlaknima koja se pruaju u razliitim smerovima. elije u aponeurozi spadaju u fibroblastine, sline tetivnim elijama. Imaju duge razgranate produetke, koji prate smer pruanja vlakana. Zato se aponeuroza moe smatrati pljosnatom tetivom. Tkivo ronjae oka moe se smatrati specijalnom aponeurozom. A. palmaris , ( engl. palmar a., lat. a. palmaris), dlanska aponeuroza. Truoglasta i snana tetivna ploa koja se prua kroz potkoni sloj prednje ili dlanske strane ake. Predstavlja zadebljanje duboke fascije ake iji je vrh okrenut navie i odgovara zavretku tetive dugog dlanskog miia. Baza dlanske aponeuroze odgovara korenima prstiju, izuzev palca, u visini kojih se delimino nastavlja tetivnim omotaima miia koji pregibaju prste. Dlanska aponeuroza titi dublje postavljene tetive miia pregibaa prstiju, krvne sudove i nerve. Istovremeno od nje prema kostima doruja polaze uzdune pregrade koje dele region dlana na kliniki vane predele; a. plantaris , (engl. plantar a., lat. a. plantaris), tabanska aponeuroza, tetivna ploa trouglastog oblika sa vrhom okrenutim pozadi i bazom okrenutom napred. Vrh se pripaja na donjoj povrini petne kosti dok se od baze odvajaju uzani snopovi usmereni prema korenovima prstiju stopala. Tabanska aponeuroza titi dublje postavljene tetive, krvne sudove i nerve, ali i specifino oblikuje stopalo dajui mu osobenu zakrivljenost. Istovremeno od nje prema kostima donoja polaze uzdune pregrade koje dele region tabana na kliniki vane predele.

APONEUROZITIS
(engl. aponeurositis ), zapaljenje neke aponeuroze. U red ovih obolje-nja spadaju jo dve sline bolesti koje se ponekad javljaju zajedno: Dupuytrenova kontraktura kod koje dolazi do retrakcije dlanske aponeuroze, to ima za posledicu fleksionu kontrakciju prstiju, i Ledderhoseova bolest, u kojoj dolazi do retrakcije tabanske aponeuroze, veoma esto praene znatnim bolom u tabanu. U veini sluajeva u ovim bolestima se mora pristupitu hirurkom leenju (apo-neurektomija).

APOPROTEIN
(engl. apoprotein ), proteinska komponenta ili polipeptidni lanac nekog kompleksa koji sadri protein, lien svih li-ganada ili prostetinih grupa. v. apoenzim.

APOPTOZA
(engl. apoptosis), oznaava programiranu smrt elija. Postoje dva poznata mehanizma, jedan preko bcl-2 gena, a drugi preko p53. Ovim mehanizmom se regulie rast i modeliranje organa i tkiva u embrionalnom periodu. U postnatalnom periodu se jav-lja u patolokim stanjima, posebno u tumorima. Apoptoza ne izaziva inflamatornu reakciju okolnog tkiva.

APOSIDERIN

(engl. aposiderin), granularni pigment koji se formira gubitkom (uklanja-njem) gvoa iz hemosiderina.

APOZICIJA
(engl. apposition), postavljanje, npr. elija, u neposrednu blizinu ve pos-tojeih, u vidu slojeva, zidova, najee u kontinuitetu. Ponekad se zamenjuju ve postojei elementi strukture. Tipino je za, npr. apozicioni rast tkiva. Ilustrativan primer je etvrti ili stadijum kalcifikacije odontogeneze koji se karakterie diferencijacijom perifernih mezenhimnih elija u odontoblaste u dentalnoj papili, pri emu se formira dentino-glena veza u toku razvoja dentalnog matriksa.

APROKTIJA
(engl. aproctia), uroeni nedostatak anusa.

APROTININ
(engl. aprotinine ), antifibrinolitik, lek koji spreava razlaganje krvnog ugruka pod uticajem enzima plazmina. Koristi se kod hiperfibrinolitikih stanja u kardiohirurgiji i pri operaciji nekih oblika karcinoma, jer smanjuje gubitak krvi, kao i kod krvarenja usled predoziranja fibrinolitika. Preparati: Antagosan, Trasylol.

A PRUGA
(engl. A band), jedna od poprenih pruga koja se ponavlja du poprenoprugaste miine elije; nalazi se u sredini sarkomere, vidi se kao tamna pruga jer je anizotropna (A) za polarizovanu svetlost; sastoji se od miozinskih niti koje su, sem u sredini pruge, preklopljene aktinskim nitima, i to tako da je svaka miozinska nit okruena sa 6 aktinskih niti rasporeenih u pravilnom estouglu.

APS
(engl. antiphospholipid antibody syndrome), v. antifosfolipidni sindrom.

APSCES
(engl. abscess), upljina u kompaktnom tkivu ispunjena gnojem. Apsces je jedan od oblika gnojnog zapaljenja, a nastaje kao rezultat zapaljenske reakcije koja je najee izazvana mikroorganizmima, kao to su: stafilokok, streptokok, pneumokok, menin-gokok, gonokok, E. coli. Moe da bude akutan i hronian. Apsces jetre ( engl. abscess of liver), gnojno zapaljenje u jetrinom parenhimu izdvojeno od ostalog tkiva fibroznom kapsulom koja nastaje kao odbrambena reakcija organizama. Najee su u pitanju solitarni apcesi, mada ponekad kao posledica holangitisa mogu biti multipli - koji su najee mali mikroapscesi. Uzrokovani su najee amebnom infekcijom, bakterijskom infekcijom i traumom. Nastaje usled infekcije unih puteva, zapaljenja slepog creva, Crohnove bolesti, zapaljenja, divertikuluma debelog creva, infektivnog enteritisa (ileitisa) i penetrantnih rana trbuha i grudnog

koa. Karakterie ga znojenje, bol, muka i povra-anje. Dijagnoza se postavlja ultrazvunim pregledom ili kompjuterizovanom tomografijom jetre uz tzv. voenu punkciju. Punkcijom dobijen sadraj se koristi za mikroskopski pregled i zasejavanje na odreene bakterioloke podloge. Terapija se zasniva na punkciji i drenai apscesa, uz kontrolu ultrazvukom ili kompjuterizovanom tomografijom uz davanje antibiotika kroz dren u samu apscesnu upljinu i intravenski. Apsces mozga (engl. brain abscess), lokalizovana, inkapsulirana gnojna kolekcija u mozgu prouzrokovana obino piogenim mikroorganizmima, nastala direktnim irenjem prouzrokovaa (zapaljenski procesi srednjeg i unutranjeg uva i mastoida, osteomijelitis lobanje, zapa-ljenski procesi poglavine i lica, direktnim prodorom nakon povrede glave, posle hi-rurke intervencije) ili hematogeno (udaljena infektivna arita, sepsa, bakterijemija, pijemija). Apces plua ( engl. lung abscess), upljina ispunjena gnojem nastalim zbog raspadanja tkiva. Okruena je zapaljenjskim infiltratom ili vrstom fibroznom opnom. Apsces plua nastaje zbog infekcije anaerobnim i piogenim mikroorganizmima koji u plua najee dospevaju aspiracijom infektivnog materijala iz usne duplje. Nastaje i kao komplikacija pneumonije (apscedirajua pneumonija). Moe da bude akutan i hronian. Poetak je obino nagao, sa visokom febrilnou, obilnim iskaljavanjem gnojavog ispljuvka neprijatnog, fetidnog mirisa (anaerobi). Radiografski se prezentira kao upljina u pluima sa nivoom tenosti. Moe da se komplikuje pojavom empijema. Lei se antibioticima, a hronini apsces hirurkom intervencijom., a uzronik je najee prisutan u upljini. Apsces u meusedalnom predelu ( engl. intergluteal abscess ), v. interglutealni apsces. Apsces zuba ( engl. abscess of teeth), akutno zapaljenje tkiva oko zuba sa lokalizovanom gnojnom kolekcijom; periapikalni a., (engl. alveolar teeth abscess), ograniena gnojna kolekcija u predelu vrha korena; dentoalveolarni a. (engl. dentoalveolare abscess ), ograniena gnojna kolekcija u tkivima oko (vrha) korena zuba; parodontalni a. (engl. periodontal abscess), akutna gnojna infekcija u tkivima koja dre zub u kosti (parodoncijum), obino sa bone strane korena, u ve formiranom parodontalnom depu; a. pulpe (engl. pulp abscess), gnojna kolekcija u zubnoj pulpi. A. jezika (engl. lingual abscess), gnojna kolekcija u jeziku. A. tvrdog nepca (engl. palatal abscess), ograniena gnojna kolekcija ispod sluzokoe tvrdog nepca;

APSOLUTNI REFRAKTORNI PERIOD


(engl. absolute refractory period ), deo refraktornog perioda u kome ekscitabilna membrana ne moe da generie nov akcioni potencijal bez obzira na intenzitet primenjenog stimulusa.

APSORBANCIJA, A
(engl. absorbance), 1. opisuje jainu apsorbovane svetlosti pri prolazu kroz rastvor; obino se koristi u spektrofotometrijskim merenjima u vidljivoj i ultravioletnoj oblasti. A = log10 (Io/I), gde je Io intenzitet transmitovane svetlosti kroz isti rastvorak, a I je intenzitet transmitovane svetlosti kroz rastvor, kada se oba nalaze u istoj apsorpcionoj kiveti. Ranije je oznaavana kao apsorbancija, ekstinkcija i optika gustina; 2. ovaj izraz se ponekad koristi i u radiologiji pri oznaavanju sposobnosti medijuma da apsorbuje radioktivnost.

APSORBENT

(engl. absorbent), supstanca ili tkivo koje ima sposobnost apsorpcije, to se koristi u rendgenolokoj i ultrazvunoj dijagnostici. Na zakonima apsorpcije formiraju se rendgenoloka i ultrazvuna slika.

APSORBOVANA DOZA
(engl. absorbed dose), energija koju primi jedinica mase tkiva od jonizujueg zraenja. Jedinica u SI sistemu je 1 Gray (Gy), koji odgovara 1 Jkg-1.

APSORPCIJA
(engl. absorption), 1. u hemiji, oznaava proces preuzimanja neke supstance od materijala (apsorbenta) i zadravanje u porama ili u unutranjosti, za razliku od adsorpcije, koja oznaava vezivanje supstance na povrinu materijala (adsorbent); 2. u fizici, proces u kome se radijaciona energija kompletno rasipa unutar materijala; 3. u fotometriji, fiziko preuzimanje infracrvene, vidljive, ili ultravioletne svetlosti pomou hemijskog jedinjenja ( v. apsorbancija); 4. u imunologiji ili serologiji, primena reagenasa pomou kojih se uklanjaju ili neutralizuju antitela u serumu ili drugim tenostima; 5. u fiziologiji, prolazak hemijske supstance u tkiva ili kroz njih, kao to je prolazak gradiv-nih sastojaka iz tankog creva kroz intestinalnu mukozu u portalnu cirkulaciju ili limfni sistem.

APSORPCIOMETRIJA
(engl. absorptiometry), kliniki znaajna neinvazivna metoda merenja gustine tkiva. Najee se koristi u dijagnostikovanju osteoporoze. Postoje jednosnopna (single photo) apsorpciometrija i dvosnopna (dvostruka) absorpciometrija X zracima (dual energy X-ray absorptiometry, DEXA).

APSORPCIONA KONSTANTA
(engl. absorption constant), zastareli izraz za apsorptivnost.

APSORPCIONI MAKSIMUM
(engl. absorption peak), talasna duina maksimalne elektromagnetske apsorpcije neke hemijske supstance, a koristi za identifikaciju elemenata, radikala ili jedinjenja.

APSORPCIONI SPEKTAR
(engl. absorption spectrum), spektar koji oznaava razliite talasne duine elektromagnetske energije koja je prola kroz neki apsorpcioni medijum. Intenzitet pri karakteristinim talasnim dui-nama (apsorpcione linije) umanjuje se usled apsorpcije specifinih atoma, molekula ili jona.

APSORPTIVNE ELIJE
(engl. enterocyte, lat. cellula columnaris ), visoke cilindrine elije koje oblau najvei deo luminalne povrine tankog creva. Na apikalnoj povrini imaju guste pravilne mikrovile (mikroresice), zbog ega su ih raniji autori nazvali elije sa prugastim pokrovom. Enterociti su meusobno i sa susednim peharastim elijama povezani vrstim vezama. Tako, hranjive materije iz lumena tankog creva prelaze u krvne/limfne kapilare iskljuivo kroz citoplazmu ovih apsorptivnih (upijajuih) elija. Apsorptivne elije su veoma bogate specifinim elijskim organelama i membranama, preko kojih se obavljaju brojni en-zimski i drugi procesi ukljueni u apsorpciju hranljivih materija posle varenja u tankom crevu.

APSORPTIVNOST
(engl. absorptivity), iz-merena apsorpcija svetlosne energije nekog rastvora, a izraava se apsorbancijom na jedinicu koncentracije i na jedinicu duine svetlosne putanje; a = A/bc, gde je A apsorbancija, b je duina svetlosne putanje u cen-trimetrima, a c je koncentracija. Ako se c izraava u gramima na litar, a se oznaava kao specifina apsorptivnost; ako se c iz-raava u molima na litar, a se zamenjuje sa oznakom e i oznaava molarnu apsorptiv-nost.

APUD ELIJE
(engl. amine precursor uptake and decarboxilation ), grupa meusobno nepovezanih endokrinih elija, od kojih se neke nalaze u sklopu endokrinih lezda, a neke u neendokrinim tkivima, ali koje imaju brojne morfo-funkcionalne slinosti. Imaju dobro razvijene sve elijske organele, a ultrastrukturnom slikom dominiraju sekretorne granule, veliine 10 do 30 nm, sa izrazito tamnim centrom (dense core granules). Njihove funkcije su: proizvodnja polipeptidnih hormona niske molekulske teine, sinteza biogenih amina i/ili serotonina iz njihovih prekurzora, a uz pomolaminokiselinske dekarboksilaze i deponovanje biogenih ami-na predominantno u sekretorne granule. U APUD elije spadaju: endokrine elije, ne-pravilno rasporeene u epitelu digestivnog i respiratornog sistema, hromafine elije sri nadbubrega, pankreasne A, B, i D elije, C-elije tiroidne lezde i elije tipa I hromafinih paragangliona. Smatra se da je embrionalno poreklo svih ovih elija iz nervnog grebena.

APUDOM
(engl. apudoma), tumor koji sadri APUD elije i uzrokuje ispoljavanje simptoma uzrokovanih ekscesivnom produkcijom hormona i drugih peptida koje produkuju ove elije. Za primere ove grupe tumora mogu posluiti gastrinomi, vipomi, argenta-finomi.

APULMONIZAM
(engl. apulmonism), razvojni nedostatak celog ili dela jednog ili oba pluna krila.

ARA

(engl. American Rheumatology Association), Ameriko udruenje reumatologa.

ARAHIDONSKA KISELINA
(engl. arachidonic acid), polinezasiena masna kiselina koja se nalazi u ivotinjskim tkivima. Izraziti je prekurzor prostaglandina, a znaajno je zastupljena u ivotinjskim fosfolipidima.

ARAHNOIDEA
(engl. arachnoid, lat. arachnoidea encephali), srednja ili pauinasta modana ovojnica. Od spoljanje, tvrde mo-dane ovojnice (dura mater), odvojena je subduralnim prostorom. Sastoji se od arahnoidne membrane i arahnoidnih trabekula. Arahnoidnu membranu ini 5 do 8 slojeva spljotenih, gusto rasporeenih fibroblasta, povezanih neksusima. Povrina prema duri obloena je ljuspastim epitelom mezotelom. Lokalna proliferacija obe vrste elija formira arahnoidne resice, villi arachnoidales. Arahnoidne trabekule su izduene ili stubiaste trake koje formiraju trodimenzionalnu, pauinastu mreu izmeu meke modanice (pia mater) i arahnoidee. Trabekule su izgraene od fibroblasta i njihovih produetaka. Izmeu arahnoidee i pie, u subarahnoidnom prostoru, nalaze se cerebrospinalna tenost - likvor, brojni krvni sudovi, makrofagi, limfociti, perivaskularni mastociti i brojne mlade, adventicijalne elije. Cerebrospinalna tenost drenira se u krvotok preko arahnoidnih resica specifine morfologije.

ARAHNOIDITIS
(engl. arachnoiditis), zapa-ljenje arahnoidee i subarahnoidalnog prostora. Arahnoidea (pauinasta opna, mreasta mo-danica) sa spoljanje strane vrsto prijanja uz tvrdu modanu opnu od koje je odvojena samo uskim subduralnim rascepom, dok se izmeu nje i unutranje meke modanice prostire subarahnoidalni prostor oko mozga i ki-mene modine.

ARAHNOIDNE RESICE
(engl. arachnoid villi, lat. villi arachnoidales), avaskularne, kompaktne, dugmaste projekcije arahnoidne membrane, koje predominantno prodiru u duralne sinuse, a ree i u kost. Pokrivene su jednoslojnim ili vieslojnim epitelom i tankim slojem dure. A. resice se smatraju prekursorima Pacinievih granulacija.

ARAHNOIDNE TRABEKULE
(engl. arachnoid trabeculae), fine konaste ili vrpaste trake koje formiraju trodimenzionalnu mreu izmeu arahnoidne membrane i pie mater. Sastoje se od fibroblastnih produetaka udru-enih sa snopovima kolagenih mikrofibrila.

ARBOVIRUSI
(engl. arboviruses), ARBO - prenosivi artropodama ( engl. arthropode-borne ), zglavkarima; grupa

RNK virusa razliite veliine i biolokih karakteristika, sa zajednikom osobinom da se prenose artropodama na kimenjake. Po najnovijoj klasifikaciji podeljeni su u tri grupe: alfavirusi (grupa A), flavivirusi (grupa B) i banjavirusi (grupa C).

ARDS
v. akutni respiratorni distres sindrom odraslih.

AREA
(engl. area, lat. area), polje. 1. ogra-nien prostor. 2. manji ogranieni deo unutar strukture vee povrine. 3. jasno oblikovan i ogranien deo organa koji se odlikuje specifinom graom ili funkcijom.

ARENAVIRUSI
(engl. arenaviruses ), najma-nja porodica RNK virusa. Prirodni domain virusa su glodari, ali se mogu inficirati i mnogi drugi sisari. Za oveka su patogeni: virus Lassa groznice, virus limfocitarnog horiomeningitisa, i virusi argentinske (Junin) i bolivijske (Machupo) hemoragine groznice. Infekcija se na oveka prenosi kontaktom sa izluevinama glodara.

ARENOBLASTOM
(engl. arrhenoblastoma), tumor jajnika koji izaziva maskulinizaciju.

AREOLA
(engl. areola, lat. areola ), malo ali jasno ogranieno polje, obino krunog oblika nalik kolutu; a. mame (engl. areola of mammary gland, areola of nipple, lat. a. mammae ), kolut bradavice dojke. Ruiast ili tamnije pigmentovan deo koe dojke koji u vidu koluta okruuje bradavicu.

AREST
(engl. arrest), v. zastoj.

ARGASIDAE
(engl. Argasidae ), meki krpelji koji borave uz ivotinje i oveka u brlozima i kuama, a hrane se nou. Nemaju dorzalni oklop ni uoljiv polni dimorfizam. Za oveka su znaajni krpelji roda Ornithodorus, koji prenose uzronika povratne groznice u toplim krajevima.

ARGENTAFINOM

(engl. argentaffinoma), v. karcinoid.

ARGINAZA
(engl. arginase ), enzim iz roda hidrolaza (L-arginin amidino hidrolaza, EC3.5.3.1), koji katalizuje reakciju: L-arginin + H2O = L-ornitin + urea. Nalazi se u jetri si-sara gde uestvuje u KrebsHenseleitovom urea ciklusu.

ARGININ
(engl. arginine), prirodna bazna aminokiselina, koja nije esencijalna za oveka. Ukljuena je u ciklus uree i slui za obezbeivanje amidinske grupe pri sintezi kreatina.

ARGININ VAZOPRESIN
(engl. arginine vasopressin ), vazopresin, hormon zadnjeg re-nja hipofize, v. antidiurezni hormon i vazopresin. Postoji i sintetiki antidiuretiki hormon sa dvanaest puta jaim diuretikim dej-stvom koje due i traje.

ARGININEMIJA
(engl. argininemia ), uro-ena metabolika greka koja se nasleuje na autozomno recesivan nain. Karakteriu je niska aktivnost arginaze u tkivima i po-viena koncentracija arginina u krvi i lik-voru.

ARGIROFILIJA
(engl. argyrophilia ), osobina nekih tkivnih elemenata da redukuju srebro iz srebrnih soli, a posle tretmana odreenim reduktivnim agensom (formolom, hidrohino-nom i dr.)

ARGIROFILNE ELIJE
(engl. argyrophilic cells ), grupa endokrinih elija sa sekretornim granulama, koje mogu redukovati srebrne soli posle dejstva redukcinog agensa. Ovde spadaju: G elije, enterohromafine elije u fundusnim lezdama, pankreasu, fetalnim pluima itd.

ARGON LASER
(engl. argon laser), tip lasera, koji kao aktivnu sredinu koristi gas argon a radi na principu jonizacije i pobuivanja atoma argona. Generie snop svetlosti talasne duine u opsegu od 0,458 do 0,515 nm, snage od 5 do 100W. Ovo zraenje apsorbuju crvena tela, pa se ono pretvara u toplotu i koristi se za fotokoagulaciju krvi. Posebno se koristi u hirurgiji oka za tretman bolesti retine (npr. diabetis retinopatija).

ARHEOCEREBELUM

(engl. archicerebellum, lat. archaeocerebellum), v. vestibulocerebelum.

ARHIKORTEKS
(engl. archicortex, lat. ar-chicortex ), evolucijski najstariji deo kore velikog mozga koji je osoben po troslojnoj grai i koji se nalazi u predelu hipokampalne formacije. Ovaj deo kore velikog mozga naziva se i arhipalijum.

ARHIPALIJUM
(engl. archipallium, lat. ar-chipallium), v. arhikorteks.

ARILAMINOPEPTIDAZA
(engl. arylamino-peptidase), v. leucin aminopeptidaza.

ARILESTERAZA
(engl. arylesterase), enzim iz roda hidrolaza (aril-estar hidrolaza, EC 3.1.1.2). Katalizuje reakcije kao to je sledea: fenil acetat + H2O = fenol + acetat. Nalazi se u normalnom serumu gde deluje na brojne fenolske estre.

ARILSULFATAZA
(engl. arylsulfatase), en-zim iz roda hidrolaza (aril-sulfat sulfohidrolaza, EC 3.1. 6.1), koji hidrolizuje sulfatne estre aromatinih hidroksi jedinjenja do SO4- i slobodnog fenola. Kod sisara se arilsulfataze nalaze u jetri, pankreasu, bubrezima i nezrelim monocitima. Poznata su tri izoenzimska oblika ovog enzima, i to tipovi A i B koji se nalaze u lizozomima i tip C koji se nalazi u mikrozomima elije. Samo tipovi A i B normalno se nalaze u urinu. Deficijencija lizozomalne arilsulfataze praena je sa dva genetska oboljenja (metahromatskom leuko-distrofijom i mukopolisaharidozom tip VI).

ARITENOIDEKTOMIJA
(engl. arytenoidectomy), hirurki postupak odstranjenja arite-noidne (kupaste) hrskavice u grkljanu da bi se proirio disajni prostor, a sauvao glas. Na aritenoidnim hrskavicama privrene su glasnice koje se pri disanju odmiu jedna od druge, a pri govoru primiu. Kod obostranih paraliza, glasnice se ne odmiu jedna od druge i bolesnik veoma oteano die. Najbolji nain odstranjenja aritenoida je endoskopski, CO2 laserom.

ARITENOIDNA HRSKAVICA
(engl. arytenoid cartilage, lat. cartilago arytenoidea), v. kartilago aritenoidea.

ARITMETIKA SREDINA
(engl. arithmetic mean), najee upotrebljavana srednja vrednost. Izraunava se tako da se saberu vrednosti svih jedinica mase i podele sa ukupnim brojem jedinica, odnosno zbir vrednosti svih obavljenih merenja podeljen sa brojem me-renja. Aritmetika sredina se izraunava iz individualnih podataka i iz distribucija frekvencija. Kada je ukupan broj statistikih jedinica, odnosno distribucija frekvencija, veliki onda se materijal sortira. Aritmetika sredina ima sledee osobine: zbir odstupanja pojedinih vrednosti od aritmetike sredine jednak je nuli, a zatim to je sinteza svih vrednosti i njihovih frekvencija, ukljuujui ekstremno male i velike vrednosti.

ARITMIJA
(engl. arrhythmia), nepravilnost sranog ritma. Moe da se javi u vie oblika: sinusna (oteenje ili iritacija sinusnog vora u srcu), respiratorna (sinhrono sa respiracijom), ekstrasistolna (ventikularna i supraventikularna), apsolutna (flater i fibrilacija pret-komora) i aritmija kod AV bloka. Najee je uzrokovana organskim oteenjem srca, mada postoje i drugi uzroci (psiholoki faktor, puenje i dr.).

ARKUS
(engl. arch, bow, lat. arcus ), luk, najee se odnosi na strukturu koja je luno povijena ili koja obavija okolne strukture. A. aorte ( engl. aortic a., lat. a. aortae), aortni luk. Srednji, luno povijeni deo aorte dug 5 - 6 cm, smeten u gornjem delu sredogrua - medijastinum superius. Aortni luk nastavlja ushodni deo aorte od nivoa ugla grudne kosti, odakle se prua ulevo ka kimenom stubu i zavrava se u visini leve strane etvrtog grudnog prljena prelaskom u nishodni deo aorte. Mesto spoja luka i nishodnog dela aorte je esto lako sueno pa nosi naziv aortno suenje ( v. istmus aorte). Od gornje povrine luka aorte polaze tri neobino vana krvna suda, idui sdesna ulevo to su: brahiocefalino stablo, leva zajednika karotidna arterija i leva potkljuna arterija; a. zigomatikus (engl. zygomatic a., lat. a. zygomaticus), ja-buni luk. Luno povijen kotani most koji se prua du spoljanje povrine lobanje, a nastaje spajanjem slepoonog nastavka jabune kosti i jabunog nastavka slepoone kosti. Jabuni luk zajedno sa delom spoljanje povrine lobanje gradi jabuni otvor kroz koji prolazi tetiva slepoonog miia. Du gornje ivice jabunog luka pripaja se slepoona fascija, a du donje maseterini mii.

ARNOLD-CHIARI MALFORMACIJA
(engl. Arnold-Chiari formation), izostanak adekvatnog razvoja, primarni strukturalni defekt nastao kao posledica poremeaja morfogeneze, uroena malformacija u predelu zadnje lobanjske jame koja se sastoji u ukljete-nju tonzila malog mozga u cervikalni kanal; A.-Ch. m. tip I - sputeni polovi cerebelarnih tonzila u spinalni kanal bez hernijacije, obino asimptomatski. Nije udruena sa mijelomeningocelom, a javlja se kod odraslih i starije dece; A.-Ch. m. tip II - izdueni i kaudalno pomereni donji vermis, etvrta komora, horioidni pleksus i produena modina. Udruena je sa mijelomeningocelom, esto sa hidrocefalusom, a prisutan je i niz drugih anomalija CNS-a. A.-Ch. m. tip III - veliko sputanje itavog cerebeluma i modanog stabla u spinalni kanal. Udruena je sa cervikalnim disrafizmom tipa encefalocele, a esto etvrta komora komunicira sa encefalocelom i ini hidroencefalocelu; A.-Ch. m. tip IV - hipoplastini cerebelum.

ARSENSKA POLINEUROPATIJA
(engl. arsenic polyneuropathy), v. trovanje arsenom.

ARTEFAKT
(engl. artefact, artifact), 1. vetaki produkt nastao tokom tehnolokog procesa; 2. u histologiji i mikroskopiji, vizuelni ili strukturni a. oznaava nuzprodukt nastao tokom obrade tkiva; 3. u radiologiji a. se pojavljuje kao senka na radiografiji koja nema podlogu u strukturi samog tkiva.

ARTEFICIJALNI ABORTUS
(engl. artificial abortion), vetako, nasilno prekidanje trudnoe koje moe biti zakonsko (legalno) ili nedozvoljeno (ilegalno, kriminalno). Zakonski prekid trudnoe se radi iz medicinskih, socijalnih, etikih, eugenikih ili drugih indikacija na zahtev pacijentkinje do 10 nedelja gestacije, a posle toga na osnovu odobrenja nadlene komisije (do 20 nedelja) ili etikog komiteta (preko 20 nedelja) samo iz strogo medicinskih indikacija. Prekid trudnoe do deset nedelja gestacije se vri kiretaom (uz dilataciju) i/ili vakuum aspiracijom. To je akuerska operacija koja se moe vriti u lokalnoj ili optoj anesteziji pri emu se u uslovima asepse posle dilatacije (irenja) grlia materice uz pomo metalnih dilatatora trudnoa evakuie abortnim kljetima i/ili kiretom. Mogue komplikacije su obilno krvavljenje, infekcija, perforacija zida materice, a kao kasna komplikacija i sterilitet. Prekid trudnoe posle deset nedelja se vri instilacijom (ubrizgavanjem rastvora hiperto-ninog natrijum hlorida u amnionsku upljinu), injekcijama prostaglandina ili malim carskim rezom.

ARTEFICIJELNA RESPIRACIJA
(engl. arteficial respiration), v. arteficijelna ventilacija.

ARTEFICIJELNA VENTILACIJA
(engl. arteficial ventilation), vetaka ventilacija; metode (usta na usta, manuelne, mehanike) kojima se vazduh ili smea gasova ubacuje i izbacuje iz plua kod osoba kod kojih je spontana ventilacija smanjena ili je prestala.

ARTERIJA
(engl. artery, lat. arteria ), krvni sud kroz koji krv odlazi od srca prema tkivima i organima. Arterije nose oksigenisanu krv, svetlocrvene boje. Jedini izuzetak od ovog pravila su pluno stablo i plune arterije, koje nose dezoksigenisanu krv, krv bogatu ugljen-dioksidom. Promer arterija se postepeno smanjuje idui ka najmanjim krvnim sudovima - kapilarima. Tokom svog puta arterije daju bone grane koje se dodatno granaju gradei guste arterijske mree ili arterijske spojnice - anastomoze.

Krvni pritisak u arterijama je daleko vii nego u venama. Opta struktura zida arterija sastoji se od tri podsloja: unutranjeg (tunica intima), srednjeg (tunica media) i spoljanjeg (tunica adventitia). Prema strukturi srednjeg sloja arterije se dele na elastine (aorta) miine, hibridne i meovite. A. femoralis (engl. femoral artery, lat. a. femoralis ), butna arterija. Glavni arterijski krvni sud natkolenice. Butna arterija nastaje u visini preponske veze ( v. ligamentum ingvinale), odakle nastavlja spoljanju bedrenu arteriju. Prua se kroz prednji predeo buta i zavrava u gornjem delu zatkolene jame nastavljajui se zatkolenom arterijom; a. ilijaka komunis (engl. common iliac a., lat. a. iliaca communis), zajednika bedrena arterija. Krvni sud koji uestvuje u vaskularizaciji zidova i organa karline duplje i donjeg ekstremiteta. Nastaje u visini leve strane etvrtog slabinskog prljena kao zavrna grana trbunog dela aorte. Od mesta nastanka silazi nanie prema gornjem otvoru karline duplje i zavrava se u visini odgovarajueg krsno-bedrenog zgloba podelom na dve zavrne grane, spoljanju i unutranju bedrenu arteriju; a. karotis komunis (engl. common carotid a., lat. a carotis communis), zajed-nika karotidna arterija. Krvni sud koji vaskularizuje tkivne strukture i organe glave i vrata, ukljuujui mozak i oko. Desna i leva zajednika karotidna arterija razlikuju se po mestu nastanka (svog poetka). Na desnoj strani, ova arterija nastaje grananjem brahio-cefalinog stabla, dok na levoj strani zajednika karotidna arterija nastaje kao direktna grana luka aorte. Zajednika karotidna arterija se zavrava u visini gornje ivice grkljana podelom na spoljanju i unutranju karotidnu arteriju. Spoljanja karotidna arterija se grana u predelu glave i vrata gde vaskularizuje postojee tkivne strukture. Unutranja karotidna arterija naputa predeo vrata, ulazi u loba-njsku duplju i uestvuje u vaskularizaciji mozga i oka; a. koronarija (engl. coronary a., lat. a. coronaria), arterija srca, arterijski krvni sud koji vaskularizuje strukture sranog zida. Arterija srca je parni krvni sud, desni i levi, koji se odvaja neposredno od poetnog dela aorte ( v. bulbus aorte), unutar srane kese; a. lijenalis (engl. splenic a., lat. a. lienalis), slezinska arterija, glavni arterijski krvni sud slezine koji nastaje kao jedna od tri zavrne grane celijanog stabla; a. oftalmika (engl. ophthalmic a., lat. a. ophthalmica), arterija oka, ona arterija. Glavni arterijski krvni sud organa vida, koji nastaje kao bona grana unutranje karotidne arterije; a. poplitea (engl. popliteal a., lat. a. poplitea), zatkolena arterija, glavni arterijski krvni sud predela kolena. Zatkolena arterija nastaje u gornjem delu zatkolene jame odakle nastavlja butnu arteriju. Prua se niz zatkolenu jamu do njenog donjeg dela, gde se u visini donje ivice zatkolenog miia zavrava podelom na prednju i zadnju golenjanu arteriju, koje uestvuju u vaskularizaciji potkolenice i stopala; a. pulmonalis (engl. pulmonary a., lat. a. pulmonalis), pluna arterija, funkcionalni arterijski krvni sud plua. Pluna arterija, desna i leva, nastaje grananjem plunog stabla i nosi dezoksigenisanu krv, krv bogatu ugljendioksidom. Predstavlja izuzetak od definicije arterija kao krvnih sudova koji sprovode oksigenisanu krv od srca prema tkivima i organima ( v. arterija). Plune arterije su usmerene prema odgovarajuem plunom krilu unutar koga se intenzivno i gusto granaju zavravajui se arterijskim delom plunog kapilara. Arterijski deo plunog kapilara se nastavlja venskim delom koji predstavlja poetak sistema plunih vena; a. renalis (engl. renal a., lat. a. renalis ), bubrena arterija, glavni funkcionalni i nutritivni arterijski krvni sud bubrega koji naj-ee nastaje kao grana trbunog dela aorte. Bubrena arterija nastaje u visini donje ivice drugog slabinskog prljena, odakle se prua horizontalno u polje prema ulaznom polju bubrega ispred koga se deli na dve do tri zavrne grane; a. splenika (engl. lienal a., lat. a. lienalis), slezinska arterija, v. a. lijenalis; a. subklavija ( engl. subclavian a., lat. a. subclavia), potkljuna arterija. Arterijski krvni sud koji uestvuje u vaskularizaciji gornjeg ekstremiteta, delova grudnog koa, vrata i mozga. Potkljuna arterija ima razliito po-reklo u odnosu na stranu tela. Na desnoj strani nastaje kao grana brahiocefalinog stabla, dok na levoj strani nastaje kao grana luka aorte. Od mesta nastanka, potkljuna arterija se prua luno

prema vrhu pazune jame nastavljajui se pazunom arterijom; a. umbilikalis (engl. umbilical a., lat. a. umbilicalis), pupana arterija, grana unutranje bedrene arterije, koja predstavlja jedan od elemenata pupane vrpce. Tokom intrauterinog ivota postoje dve pupane arterije koje odvode krv od ploda prema posteljici ( v. placenta). Po roenju i presecanju pupane vrpce dolazi do zatvaranja preostalog dela pupane arterije, pri emu samo poetni deo ovog krvnog suda ostaje prohodan i uestvuje u vaskularizaciji dela mokrane beike. Zatvoreni deo arterije, usmeren prema dubokoj strani pupanog otvora, zaostaje kod odraslih kao unutranja pupana veza; a. uterina (engl. uterine a., lat. a. uterina), materina arterija, glavni arterijski krvni sud enskih unutranjih polnih organa. Materina arterija, desna i leva, nastaje kao grana unutranje bedrene arterije, zatim silazi bonim zidom karline duplje, ulazi u iroku materinu vezu kroz koju se prua horizontalno prema bonoj ivici materice, kojoj pristupa u visini materinog suenja. Daje grane namenjene vaskularizaciji materice, jajovoda, jajnika i vagine; a. vertebralis (engl. vertebral a., lat. a. vertebralis), kimena arterija. Grana pot-kljune arterije namenjena vaskularizaciji velikog dela mozga. Kimena arterija se pru-a kroz otvore na poprenim nastavcima prv-ih est vratnih prljena, prolazi kroz veliki potiljani otvor ( v. foramen magnum) i ulazi u lobanjsku duplju gde se penje prednjom stranom modanog stabla. Desna i leva kimena arterija se spajaju i grade bazilarnu arteriju.

ARTERIJSKA KUPA
(engl. arterial cone, lat. conus arteriosus), v. konus arteriozus.

ARTERIJSKI KRVNI PRITISAK


(engl. arterial blood pressure), v. tensio arterialis.

ARTERIJSKI PULS
(engl. arterial pulse), v . puls i venski puls.

ARTERIJSKO-VENSKA FISTULA
(engl. arteriovenous fistula), direktna komunikacija izmeu arterija i vena. Nastaje kao posledica povrede, zapaljenja, irenja malignih tumora koji razaraju zidove krvnih sudova. Moe biti i uroena. Ukoliko su veeg obima, postoje opti znaci u vidu ubrzanog rada srca, gue-nja, a kasnije i poputanja srca. Na mestu fistule zapaaju se proirene vene koje ponekad pulsiraju, a dodirivanjem tog mesta osea se podrhtavanje. Lekar slualicama konstatuje neprekidan, dugotrajan um. Dijagnoza se postavlja ultrazvukom i arteriografijom. Leenje je iskljuivo hirurko i treba ga sprovesti to hitnije da ne bi dolo do navedenih sranih komplikacija.

ARTERIO-,
prefiks koji oznaava pripadnost arterijskom krvnom sudu ili sistemu.

ARTERIOLE

(engl. arterioles, lat. arteriola), najmanje miine arterije; najmanji arterijski krvni sudovi koji se nalaze neposredno ispred kapilara, prenika manjeg od 100 m. Unutranji sloj ini prost ljuspast epitel sa tankim slojem vezivnog tkiva. Sledi tanka unutranja elastina membrana. Samo kod arteriola veih od 50 m media se sastoji od 1 do 2 sloja spiralno araniranih vretenastih, glatkih miinih elija, okruenih bazalnom laminom, kolagenim i retikulinskim vlaknima ijom se kontrolisanom kontrakcijom regulie protok krvi kroz kapilarne mree tkiva i organa. Adventiciju ini rastresito vezivno tkivo.

ARTERIOLITIS
(engl. arteriolitis), zapaljenje arteriola. Arteriole su prekapilarni sudovi dijametra 20 - 200 nm u kojima postoji kontinuiran omota glatke muskulature. Arteriole su mesto najveeg otpora u sistemu cirkulacije i u njima dolazi do pada krvnog pritiska za 50 mmHg. Od njihovog tonusa zavisi snabdevanje odreenog organa krvlju. Pojedini zapaljivi procesi na krvnim sudovima mogu zahvatiti i arteriole. To se naroito odnosi na pojedine forme vaskulitisa ( v. angitis) razliitog porekla u kojima je zahvaenost arteriola samo deo osnovne bolesti.

ARTERIOLONEKROZA
(engl. arteriolo-ne-crosis ), nekrotine promene arteriola. O arteriolonekrozi se moe govoriti kod izvesnih generalizovanih bolesti koje zahvataju ceo arterijski sistem. Tako se u tekoj hipertenziji brzog toka zapaaju patohistoloke promene koje se nazivaju fibrinoidna nekroza. Polja nekroze koja sadre fibrin viaju se i u poliarteritis nodosa ( v. poliartetitis nodosa).

ARTERIOLOSKLEROZA
(engl. arteriolo-sclerosis ), stvrdnjavanje arteriola. Arteriolo-skleroza je deo opte ateroskleroze kada preovlauju promene na arteriolama. Ova pojava je naroito izraena u arterijskoj hipertenziji i uzrok je poveane periferne rezistencije - otpora u toj bolesti.

ARTERIONEFROSKLEROZA
(engl. ne-phroangiosclerosis ), oboljenje bubrega nastalo kao posledica visokog krvnog pritiska. Oboljenje karakteriu promene na krvnim sudovima, glomeruloskleroza i tubulointersticijska fibroza ( v. nefroangioskleroza). Makro-skopski su bubrezi smanjeni, glomeruli pokazuju ishemijske promene (segmentna skleroza, fibroza, mezangijska proliferacija), tubuli atrofiraju, a u intersticijum se odlae ekstracelularni matriks. U zavisnosti od patohistolokih promena u zidovima krvnih sudova razlikuje se benigna i maligna nefroangioskleroza. U benignoj nefroangiosklerozi u zidu interlobularnih arterija je vidljivo odlaganje hijalinog materijala i zadebljanje zida krvnog suda. U malignoj nefroangiosklerozi u zidovima krvnih sudova vidi se fibrinoidna nekroza, fragmentacija unutranjeg elastinog sloja zida krvnog suda i proliferacija intime u vidu lukovine.

ARTERIOSKLEROZA
(engl. arteriosclerosis ), stvrdnjavanje arterija; proces kome su podlone sve arterije organizma i

koji napreduje u toku starenja. U arterijama se poveava koliina vezivnog tkiva, a ponekad dolazi do kalcifikacija - stvaranja krenih naslaga, to poveava krutost krvnog suda. Smatra se da je ateroskleroza najtei oblik arterioskleroze ( v. ateroskleroza). Danas se naziv arterioskleroza koristi da oznai degenerativni proces odreenih segmenata arterijskog stabla organizma: a. arterija ekstremiteta, a. modanih, bubrenih ili drugih arterija.

ARTERIOVENSKA ANASTOMOZA
(engl. arteriovenal anastomosis, gr. anastomosis arteriovenosa), prirodno ili hirurki formirana spojnica izmeu arterijskog i venskog krvnog suda.

ARTERIOVENSKA MALFORMACIJA MOZGA


(engl. arteriovenosus malformation), izostanak adekvatnog razvoja, primarni strukturalni defekt cerebralnih krvnih sudova nastao kao posledica poremeaja morfoge-neze; skupina nenormalnih direktnih komunikacija izmeu modanih arterija i vena kongenitalnog porekla.

ARTERIOLO-VENSKA ANASTOMOZA
(lat. anastomosis arteriovenosa), vijugava spojnica koja direktno povezuje arteriolu sa venulom. este su u distalnim delovima ekstremiteta, mikrovaskularnim koritima koe prstiju ruku i nogu, nokata, usana, nosa, une koljke. U odnosu na svoj kalibar imaju debeo zid (12 do 15 m). Duine su 30 do 100 m i imaju bogatu vazomotornu inervaciju. Kada se kontrahuju pod dejstvom simpatikih nerava, vea koliina krvi odlazi u kapilarno korito i tako se zagreva periferija. Kada su proirene, krv moe preicom otii iz arteriole u venulu i zaobii terminalnu kapilarnu mreu. Nalaze se i u gastrointestinalnom traktu, titnoj lezdi i erektilnom tkivu. Specijalno strukturirane arterio-venske fistule nazivaju se glomusi i bitan su deo aortnih, karotidnih i kokcigealnih tela.

ARTERIOVENSKI
(engl. arteriovenous, lat. arteriovenosa), odnosi se na strukturu koja odgovara i arterijama i venama. Nejee je re o arteriovenskom spoju ( v. anastomoza).

ARTERITIS DINOVSKIH ELIJA


(engl. giant cell arteritis, GCA), segmentna inflamacija arterijskog zida, dominantno zahvata superficijalne temporalne, oftalmine, zadnje cilijarne i vertebralne arterije, ali mogu da budu zahvaene i dr. velike arterije (karo-tidne, supklavije, brahijalne). Ovaj patoloki entitet sa brojnim klinikim manifestacijama esto se sree kod bolesnika sa polimialgijom reumatikom, ali je mehanizam kojim GCA produkuje simptome polimijalgije reumatike nepoznat.

ARTHUSOVA REAKCIJA
(engl. Arthus reaction ), lokalna reakcija koe, koja se ogleda u izumiranju zahvaenog dela

(nekroza), pri ubrizgavanju u kou antigena na koji je ispitivana osoba ve ranije postala preosetljiva. Ubrizgani antigen se vezuje za lokalno prisutna antitela koja su imunoglobulini klase G, gradei imune komplekse koji se odlau u krvne sudove na mestu injekcija antigena to izaziva aktivaciju komplementnog sistema i stvaranje veoma aktivnih materija koje prouzrokuju jak lokalni zapaljenski proces. U ovom inflamatornom procesu uestvuju mast elije, neutrofilni leukociti, makrofagne elije i limfociti.

ARTIKULACIJA
(engl. articulatio), definitivno uobliavanje glasa i govora pomou sistema povezanih organa (usna upljina, nepce, donja vilica, usne).

ARTIKULACIJA ZUBA
(lat. articulatio dentis), kontakt izmeu zuba gornje i donje vilice koji nastaje pri pokretima donje vilice.

ARTIKULACIO
(engl. joint, lat. articulatio), zglob ili spoj izmeu dve ili vie kostiju koji karakterie manji ili vei stepen pokret-ljivosti. A. kartilaginea ( engl. cartilaginous joint, lat. a. cartilaginea), hrskaviavi zglo-bovi. Nepokretni ili slabo pokretni zglobovi unutar kojih su zglobne povrine povezane hrskavicom, elastinom ili hijalinom. Hrskaviavi zglobovi mogu da budu u vidu sinhondroza ili simfiza; a. fibroza (engl. fibrous joint, lat. a. fibrosa ), nepokretni ili slabo pokretni zglobovi unutar kojih su zglobne povrine povezane vezivnim tkivom. Vezivni zglobovi se javljaju u vidu avova ( v. sutura), klinastih zglobova ili sindesmoza. A. genus ( engl. knee joint, lat. a. genus), zglob kolena, spoj izmeu donjeg okrajka butne kosti i gornjeg okrajka golenjae. Kolenom zglobu su pridodati meniskusi, vezivno-hrskaviavi kolutovi umetnuti izmeu zglobnih povrina; a. humeri (engl. shoulder joint, lat. a. humeri), zglob ramena je spoj izmeu aine jame lopatice i glave ramene kosti. Ramenom zglobu je pridodat vezivno-hrskaviavi prsten koji okruuje glavu ramene kosti i privruje je uz ainu jamu lopatice; a. kokse (engl. hip joit, lat. a. coxae), zglob kuka je spoj izmeu dela aine jame karline kosti ( v. acetabulum) i glave butne kosti. Zglobu kuka je pridodat vezivno-hrskaviavi prsten koji okruuje glavu butne kosti i privruje je uz ainu jamu karline kost; a. kubiti (engl. elbow joint, lat. a. cubiti), zglob lakta je sloeni spoj izmeu donjeg okrajka ramene kosti i gornjih okrajaka lakatne kosti i bice; a. radiokarpalis (engl. wrist joint, lat. a. radiocarpalis,), zglob ruja je sloeni spoj izmeu donjeg okrajka bice i kostiju ruja: unaste, polumeseaste i troroglje. Zglobu je pridodat i vezivno-hrskaviavi kolut umetnut izmeu donjeg okrajka bice i troroglje kosti; a. sakroilijaka (engl. sacroiliac joint, lat. a. sacroiliaca ), krsnobedreni zglob je ogra-nieno pokretan spoj izmeu uvastih zglobnih povrina krsne i bedrene kosti.

ARTIKULARNA TUBERKULOZA
(engl. articular tuberculosis), v. tuberkulozni artritis.

ARTIKULARNI INDEKS
(engl. articular index), zglobni indeks za procenu aktivnosti zapaljenskog reumatskog oboljenja (indeks aktivnosti bolesti). Razliiti indeksi sadre razliit broj varijabli. Sloeni indeksi posmatraju zglobove sa razliitih stanovita, a zbirni skor je kliniki znaajna varijabla.

ARTIKULATOR
(engl. articulator) mehani-ki aparat koji se koristi u zubnotehnikim laboratorijama za izradu preciznih protetikih nadoknada, jer omoguava pokrete sline pokretima donje vilice i postavu zuba u skladu sa tim pokretima.

ARTRALGIJA
(engl. arthralgia), bol u zglo-bu.

ARTRITIS
(engl. arthritis), upala zgloba praena bolom, otokom, crvenilom, lokalnim povienjem temperature i ogranienom funk-cijom.

ARTROCENTEZA
(engl. arthrocentesis ), postupak aspiracije sinovijske tenosti u dijagnostike (traenje kristala, citoloka, bakterioloka, imunoseroloka analiza) i u terapijske svrhe (smanjenom distenzijom zglobne kapsule smanjuje se bol, lokalna infiltracija lekova - npr. glilkokortikoidnih preparata).

ARTROGRAFIJA
(engl. arthrography), snimanje zglobova X-zracima po injiciranju kontrasta u zglobnu upljinu.

ARTROLIZA
(engl. arhtrolysis), 1. potpuno razaranje zgloba; 2. hirurka intervencija kojom se vraa pokretljivost ogranieno pokretnom zglobu presecanjem ligamenata i aure koji okruuju zglob.

ARTROPATIJA
(engl. arthropathy), oboljenje zgloba.

ARTROPLASTIKA

(engl. arthroplasty), zamena obolelog zgloba vetakim zglobom.

ARTROPODA
(engl. Arthropoda), lankonoci ili zglavkari. To su vieelijski organizmi iju grau tela karakterie metamerija tj. po-navljanje jednakih segmenata. Artropode koje uzrokuju patoloka stanja ine to najee otrovnim supstancama koje lue tokom uboda ili ugriza. Ree izazivaju bolest mehanikim pritiskom ili nadraajem sluzokoe ljudskog organizma.

ARTROSKOP
(engl. arthroscope ), instrument koji moe da se postavi u upljinu zgloba da bi se ispitala sadrina pre biopsije ili operacije zgloba. Artrolaseri omoguuju primenu laserskog snopa umesto klasinih artroskopskih instrumenata.

ARTROSKOPIJA
(engl. arthroscopy ), invazivna dijagnostika metoda vizualizacije unutranjosti zgloba uz pomo artroskopa. Cilj je pregled zglobne hrskavice, sinovijskog omotaa i uzimanje iseka tkiva za patohistoloku analizu. Terapijska artroskopija podrazumeva debridman hrskavice, odnosno odstranjenje stranog tela.

ARTROTINI ZGLOB
(engl. arthrotic joint), v. osteoartroza.

ARTROZA
(engl. arthrosis), v. osteoartroza.

AS
(engl. ankylosing spondylitis), v. ankilozirajui spondilitis.

ASA
(engl. anti-myocardial antibody), v. anti-srce antitela.

ASCARIS
(engl. Ascaris), rod nematoda (valjkastih crva). Ascaris lumbricoides (velika deija glista) je najvea nematoda digestivnog trakta oveka. Parazit je beliasto-ruiaste boje sa tri debele usne na usnom otvoru. Od-vojenih su polova, a nakon oploenja enka polae neembrionisana jaja koja se segmentiu u spoljanjoj sredini.

ASCHEROV SINDROM
(engl. Ascher syndrome), disfagija nastala usled neuromuskularne nekoordinacije i ahalazije krikofaringealnog sfinktera u treoj etapi gutanja. Naziva se jo i krikofaringealno-faringealna ahalazija.

ASCHOFFOVI VORII
(engl. Asschoff nodule), submilijarni miokardni vorii, pato-gnomonini za reumatsku groznicu. Predstavljaju nekrotine fokuse infiltrisane hroninim inflamatornim, a ponekad i gigantskim elijama.

ASCHOFF-TAWARINOV VOR
(engl. A-V node, lat. nodus atrioventricularis), v. atrio-ventrikularni vor.

ASEPSA
(engl. asepsis), skup mera i postupaka kojima se spreava nanoenje ili unoenje mikroorganizama u organizam, kontaminacija prehranbenih i drugih produkata i ostalih upotrebnih i sanitetskih materijala i lekova. Pri ovom postupku koriste se dve vrste mera: a . sterilizacija, koja predstavlja metodu potpunog unitavanja mikroorganizama, kako njihovih ivih, tako i vegetativnih oblika, preteno fizikim putem; b. aseptian rad, kada se posebnim postupcima, stvaranjem posebnih uslova i korienjem sterilizovanog materijala i opreme u potpunosti spreava uno-enje infekcije. Klasini primeri asepse jesu rad u operacionoj sali, rad u proizvodnji hrane, infuzionih rastvora i lekova, leenje bolesnika sa transplantiranim organima u sterilnim komorama. Pri tome se radi sterilizovanim instrumentima i materijalom, a hi-rurzi su obueni u sterilizovana odela i ruka-vice, maske i kape, a u specijalnim sluajevima (rad sa kotanim transplantatima) i u posebna odela (skafandere). Sterilizacija materijala i opreme se postie na razne naine: suvom toplotom na 180oC (suvi sterilizator), vla-nom toplotom, pomou pregrejane vodene pare pod pritiskom od nekoliko atmosfera i na 135oC (autoklav), kuvanjem, plamenom. Za osetljive i plastine materijale koriste se i danas efikasna hemijska sredstva (deterdenti tipa cidex, benzalkonium, formalinske pare, akridinske boje, soli tekih metala i sl.), ali i novije metode: sterilizacija radioaktivnim zraenjem (80 - 140.000 RAD-a), ili gasna sterilizacija etilen-oksidom, na-roito za pripremu materijala u kardiovaskularnoj hirurgiji. Princip asepse poiva na Pasteurovom postulatu: Nema truljenja bez bakterija (1867), i Kochovim postulatima o prenoenju infekcije. Koch je 1881. dokazao uspenost primene sterilizacije toplotom, postupkom koji se i danas koristi u tu svrhu.

ASEPTINA NEKROZA KOSTI


(engl. avascular necrosis of bone), v. ishemijska nekroza kosti.

ASFIKSIJA
(engl. asphyxia, suffocation), prekid dovoda vazduha sa istovremenim zadravanjem ugljen-dioksida

u organizmu usled nemogunosti strujanja atmosferskog vazduha u disajne puteve do mesta razmene gasova ili zbog nedostatka kiseonika u udahnutom vazduhu. Moe da se javi zadesno i namerno. Asfiksija je razlog smrti utopljenika, davljenika, obeenih osoba, kao i kod zapuenja vazdunih puteva stranim telom i kod otoka sluzokoe grkljana.V. uduenje.

ASIDEROZA
(engl. asiderosis), deficit gvoa u organizmu i uzrok anemije.

ASIMPTOMATINO
(engl. asymptomatic), pojava bolesti bez simptoma.

ASIMPTOMATSKA BAKTERIURIJA
(engl. asimptomatic bacteriuria), pojava bakterija u mokrai, ali bez klinikih znakova infekcije (to ne znai i bez postojanja zapaljenjskog procesa u mokranim organima). Postoji: signifikantna (znaajna) a. b. , koja podrazumeva vei broj od 100.000 klica u 1 ml urina. Kod veine ovih osoba uroloko ispitivanje potvruje oboljenje mokranih puteva, naroito ako je ono ve prisutno od detinjstva; nesignifikantna (neznaajna) a. b. , podrazumeva manje od 100.000 klica u 1 ml urina. Zakljuak: asimptomatsku bakteriuriju treba leiti kod dece, a kod starijih najee ne.

ASIMPTOMATSKI
(engl. asymptomatic), bez tegoba (simptoma), u irem smislu i bez znakova bolesti, tj. bez pozitivnog lekarskog nalaza u osnovnoj dijagnostikoj proceduri. Dakle, i bez subjektivnih i bez objektivnih pokazatelja oboljenja odnosno patolokog stanja. ovek moe biti bez simptoma iako je bolestan. Ako ipak i bez simptoma postoji patoloko stanje odnosno oboljenje, onda je to tzv. inaparentno ili latentno oboljenje, bolest ili patoloko stanje, to se otkriva proirenom ili specijalnom dijagnostikom, ili se bolest tek kasnije manifestuje ako je spore evolucije, ili je to neka hronina bolest koja je u periodima spontanog smirivanja (remisija) asimptomatska, a u periodima pogoranja (egzacerbacija ili relaps) simptomatska. Period od momenta infekcije (inokulacije infektivnog agensa) do poetka infektivnog oboljenja, tzv. inkubacija, karakteristinog vremenskog raspona (od nekoliko asova do vie dana i meseci), za razne infektivne bolesti uvek je asimptomatski period. Mnoge infekcije uzrokuju neosetna, odnosno nezapaena oboljenja sa spontanim izbacivanjem infekta i stvaranjem specifinog imuniteta (otpornosti). To je tzv. tiho prokuavanje to je u nekim, naroito virusnim, infekcijama i sto puta ee nego manifestno obolevanje ( v. indeks klinike manifestacije). Bolest koja je slabo izraena, sa samo jednim simptomom ili znakom, ili sa znatno manjim brojem simptoma i znakova nego to je karakteristino, naziva se monosimptomatska ili oligosimptomatska bo-lest.

ASINERGIJA
(engl. asynergy), gubitak koordinacije izmeu delova tela ili organa koji u normalnim uslovima rade harmonino.

ASINKLITIZAM
(engl. asynclitism), postav-ljanje glavice ploda u materici u poloaj u kome je jedna temena kost nie postavljena od druge, tj. temene kosti se ne sputaju ravnomerno i u istoj ravni zbog ega je srednji av na glavici blii simfizi, odnosno promontorijumu. Ova se pojava sree kod pljosnatih karlica u kojima je popreni prenik glavice dui od pravog prenika karlinog ulaza majke. Poto u ulazu karlice nema dovoljno prostora za obe temene kosti, jedna se sputa nie od druge, druga zaostaje i odupire se o promontorijum ili simfizu. Razlikuju se prednji (Naegeleov) ili zadnji (Litzmanov) asinklitizam prema tome da li je sila prednja ili zadnja temena kost.

ASISTIRANO SPONTANO DISANJE, ASB


(engl. assisted spontaneous breathing, ASB ), podrazumeva podrku insuficijentnom spontanom disanju, pri emu aparat samo delimino preuzima rad pri disanju. Pacijent zadrava kontrolu disanja i ne postoji nikakvo ograniavanje volumena ili vremena od strane aparata. Kada se kod spontanog disanja pacijenta pri inspirijumu ostvari negativni pritisak u vazdunom putu, ukljuuje se aparat koji daje vremenski rastui odreeni pritisak. Razlika referentnog pritiska postavljenog na aparatu i pritiska koji vlada u vazdunim putevima pacijenta generie inspiratorni protok. Podrka se kontinualno poveava sve dok se ne postigne referentni pritisak u vazdunim putevima pacijenta (5 7 mbr). ASB oblik mehanike ventilacije je poslednji korak u odvikavanju pacijenta od mehanike ventilacije.

ASISTOLA
(engl. asystole), prestanak rada srca to se elektrokardiografski manifestuje odsustvom znakova srane aktivnosti (ravna linija).

ASKARIJAZA
(engl. ascariasis), parazitska crevna infekcija valjkastim parazitom Ascaris lumbricoides, poznatim u narodu kao velika deja glista. Odrasli parazit ivi u tankom crevu oveka i nekih vrsta majmuna. ovek se zarazi kada sa hranom pojede, odnosno sa vodom popije embrionirana jaja, koja su dospela u spoljnu sredinu sa stolicom inficirane osobe. Deca se najee zaraze preko ruku zaprljanih zemljom u kojoj se nalaze jaja ovog parazita. Sree se u svim krajevima sveta, ee kod dece nego kod odraslih. Patoloke promene u organizmu domaina mogu da nastanu kao posledica migracije larvi kroz jetru i plua ili mehanikim i toksinim delovanjem odraslih parazita lokalizovanih u tankom crevu. Promene u pluima mogu biti u vidu bronhopneumonije ili pneumonije sa eozinofilnim infiltratom (Loflerov sindrom). Crevne tegobe zavise od individualne osetljivosti i starosti zaraenog domaina i od broja parazita. Abdominalne smetnje karakteriu esti bolovi u vidu kolika, dijareja i anoreksija. este su i alergijske manifestacije kao to su svrab nosa i koe. Poto lue toksine askaride mogu biti etioloki faktori u nastanku konvulzija ili epileptiformnih kriza. Dijagnoza se postavlja na osnovu mikroskopskog nalaza karakteristinih jaja parazita u stolici, identifikacijom izba-enih odraslih parazita i rendgenolokim pregledom, otkrivanjem parazita u lumenu creva.

ASKORBAT
(engl. ascorbate), anjonski oblik soli ili estra askorbinske kiseline.

ASKORBINSKA KISELINA
(engl. ascorbic acid), vitamin C je derivat ugljenih hidrata koji se sintetizuje iz glukoze. Mada nije karboksilna kiselina, ima endiol grupu to joj daje dobre redukcione osobine. Dobila je naziv po tome to njen nedostatak u ishrani izaziva oboljenje skorbut.

ASOCIJATIVNI NEURONI
(engl. associative neurones), neuroni koji se nalaze izmeu senzitivnih i motornih neurona, kao to je sluaj u kimenoj modini, ili izmeu dva ili vie senzornih neurona, kao to je sluaj u retini. Asocijativni neuroni kimene modine su mali multipolarni neuroni, ija su tela smetena u spongioznoj zoni. Njihovi aksoni odlaze u belu masu. Unutar snopova bele mase dele se na ushodne i nishodne grane i uspostavljaju kompleksne veze sa drugim neuronima.

ASPARAGIN
(engl. asparagine), monoamid asparaginske kiseline, koji se nalazi u brojnim proteinima kao aminokiselinski ostatak.

ASPARAGINSKA KISELINA
(engl. aspartic acid), prirodna, neesencijelna, dibazna kiselina (RMM 133,10). iroko je zastupljena u proteinima i slui kao donor azota za sintezu uree i adenina. Asparaginska kiselina ima ulogu u prenosu elektrona izmeu citozola i mitohondrija (malat-aspartat atl).

ASPARTAM
(engl. aspartame), vetaki zaslaiva oko 200 puta slai od eera. Koristi se kao zamena za eer u dijetetskim proizvodima.

ASPARTAT
(engl. aspartate), aminokiselina, neurotransmiter u mozgu, koji uestvuje u odravanju opteg nivoa ekscitacije, a moe imati udela u nastanku neurotoksinosti i epilepsije.

ASPARTAT AMINOTRANSFERAZA, AST


(engl. aspartate aminotransferase), enzim iz roda transferaza (L-aspartat:2-ketoglutarat aminotransferaza, EC 2.6.1.1) koji katalizuje reakciju: L-aspartat + a-ketoglutarat = oksalacetat + Lglutamat. Ranije je serumski enzim bio poznat pod nazivom glutamat-oksalacetat transaminaza

(SGOT, GOT). AST se nalazi u mitohondrijama i u citoplazmi. U visokim koncentracijama se nalazi u srcu, jetri, skeletnim miiima, bubrezima i pankreasu. Ve umereno oteenje tkiva izaziva povea-nje aktivnosti citoplazmatine AST u serumu.

ASPERGILOZA
(engl. aspergillosis, candidosis ), svako oboljenje nastalo kao posledica alergije, kolonizacije ili invazije tkiva gljivicama roda Aspergillus. Najee su zahva-ena plua, u kojima se gljivice naseljavaju u starim kavernama, pa je kaalj glavni simptom bolesti. Invazija drugih organa izuzetno je retka i dogaa se samo u sluaju izraenog pada otpornosti organizma. Aspergiloza plua moe da bude primarno ili sekundarno obo-ljenje. Javlja se samo na jednom mestu i to najee u vrhovima plua. Primarno obolje-nje plua daje kliniku sliku slinu tuberkulozi. Sekundarna aspergiloza plua se sree kod bolesnika obolelih od leukemije, karcinoma i tuberkuloze. Pojedine vrste lue aflatoksine koji izazivaju trovanje - mycotoxicosis, v. aflatoksin.

ASPERGILUS
(engl. Aspergillus ), rod gljiva iz klase Ascomycetes. Najei izaziva obo-ljenja kod oveka je Aspergillus fumigatus. Micelijum ine granate i septirane hife. Na vrhovima vazdunih hifa stvara se jedno loptasto proirenje koje se naziva konidiofor, na kome se obrazuje vei broj kratkih draa. Od njih se razvijaju u lancima slobodne konidiospore.

ASPERMIJA
(engl. aspermia), 1. u uem smi-slu, nemogunost stvaranja semena; 2. potpu-no odsustvo spermatozoida u semenoj te-nosti (ee znaenje). Nastaje zbog razliitih etiopatogenetskih faktora: neurolokih (centralna ili periferna neuroloka lezija, spina bifida), hormonskih (nedostatak androgena), farmakolokih (alfa-blokatori, antipsihotici) i lokalnih (kongenitalna agenezija semenih kesica). U diferencijalnoj dijagnostici aspermije razmotriti i mogunost retrogradne eja-kulacije, propulzije semena u mokranu beiku.

ASPIRACIJA
(engl. aspiration), 1. uklanja-nje gasa ili tenosti (sekreta, gnoja, krvi) iz telesnih upljina i upljih organa, pomou aparata na principu pumpe ili pricom; 2. A. stranog tela, udisanje u disajne puteve predmeta (zrna kukuruza, graka i dr. ili delova igrake), esto se sree kod male dece; a. gastikog sadraja, aspiracija bilo povrae-nog ili regurgitiranog sadraja u disajne puteve; mekonijumska a., aspiracija me-konijuma od strane fetusa ili novoroeneta, sa posledinom atelektazom ili pneumonijom.

ASPIRIN

(engl. aspirin), najire korieni lek za ublaavanje bolova umerene jaine: glavobolja, zubobolja, bolovi u miiima, neuralgija, reumatizam i sniavanje poviene temperature kod prehlade i gripa. Aspirin inhibira stvaranje prostaglandina, medijatora bola i zapaljenja. Svakodnevna primena aspirina u malim dozama do 100 mg smanjuje broj infarkta i loga, jer spreava slepljivanje trombocita i stvaranje tromba u arterijama. Aspirin se ne sme davati deci do 12 godina, jer moe da izazove opasni Reyov sindrom. Neeljena dejstva aspirina su nadraaj, bol, povraanje i krvarenje iz eluca. Velike doze mogu da izazovu vrtoglavicu, konfuziju i hiperventilaciju. Preparati: Acetisal, Anbol, Aspirin, Aspro, Cor-As 100, Midol, Novandol.

ASPLENIJA
(engl. asplenia), nedostatak slezine. Stanje moe da bude kongenitalno, nastalo usled hirurkog odstranjenja slezine, ili da doe do atrofije slezine usled anemije srpastih elija (sickle cell anemija).

AST
v. aspartat aminotransferaza.

ASTEMIZOL
(engl. astemizole), nesedativni antihistaminik. Blokira H1 receptore u krvnim sudovima, a ne prolazi u mozak. Koristi se za leenje polenske kijavice i alergijskih reakcija na koi tipa urtikarije. Kod predoziranja ili interakcije sa drugim lekovima (eritromicin i drugi makrolidni antibiotici, itrakonazol, ketokonazol) mogu da nastanu opasne srane aritmije.

ASTENIJA
(engl. asthenia), smanjenje ili gubitak snage i energije; slabost, mravost.

ASTENOPIJA
(engl. asthenopia), tegobe koje se javljaju kod dalekovidih osoba, usled nedovoljno dobre korekcije, pri radu na blizinu. Najee se javljaju slepoone glavobolje, titranje slova ispred oiju i veoma brzo zamaranje.

ASTENOSPERMIJA
(engl. astenospermia), poremeaj vitalnosti spermatozoida. Dijagnoza asteospermije se postavlja ukoliko dva sata posle ejakulacije u ejakulatu ima manje od 60 - 70% pokretnih spermatozoida.

ASTIGMATIZAM
(engl. astigmatism), sloe-na refrakciona greka kod koje postoji razli-ita zakrivljenost pojedinih

meridijana, u kojoj se zraci prilikom prelamanja ne seku u jednoj taki, ve grade dve linije koje se seku pod pravim uglom. Zato je slika predmeta na mrenjaI izduena i iskrivljena. U zavisnosti od toga kakvi su tipovi prelamanja u glavnim meridijanima, postoje: simplex a., mixtus a., compositus a.; iregularni a., ako je prelamanje ak i u jednom meridijanu nepravilno.

ASTMA
(engl. asthma), v. alergijska bronhijalna astma.

ASTMATINI STATUS
(engl. acute severe asthma ), akutni napad astme koji dugo traje i ugroava ivot, a ne reaguje na terapiju. Bolesnik je uznemiren i uplaen, govori isprekidano, disanje je ubrzano, preko 25 respiracija u minuti, frekvenca srca preko 110 u minuti, vrni ekspirijumski protok ispod 50% oekivane vrednosti, cijanoza, paradoksalni puls vei od 10 mmHg. Posebno opasan znak je odsustvo zvidanja usled izuzetno malog protoka vazduha kroz disajne puteve, zbog akutne hiperinflacije i zamora disajne muskulature sa pojavom hipoksemije zbog alveolarne hipoventilacije, prvo sa hipokapnijom, a zatim sa hiperkapnijom. Pre svega je potrebno smiriti bolesnika, postaviti ga u sedei poloaj, dati kiseonik, b2 agoniste u aerosolu ili parenteralno, glikokortikoide, dosta te-nosti, ipratropijum, teofilin. Ako sve ove mere ne pomognu, indikovana je mehanika ventilacija.

ASTRAFOBIJA,
v. strah od munje i gromova.

ASTRAPOFOBIJA,
v. strah od munje i gromova.

ASTROCITI
(engl. astrocytes, lat. astrocytus ), makroglija, posebna vrsta krupnih neuroglijskih elija u CNS. Svojim perivaskularnim i subpialnim stopalastim produecima konstituiu povrinsku i perivaskularnu graninu membranu. Ove membrane predstavljaju gr-anicu CNS prema ostalim tkivima i obez-beuju pogodnu ivotnu mikrosredinu za neurone. Drugi stopalasti produeci oblau tela nervnih elija i uestvuju u razmeni metabolita izmeu nervnih elija i krvi/likvora. Astrociti takoe formiraju trodimenzionalnu, potpornu mreu za odravanje preciznog prostornog aranmana neurona i sinapsi. Posle povrede nervnog tkiva formiraju glijalni oiljak (glioza). Postoji nekoliko vrsta astrocita, koje se meusobno razlikuju u finoj morfologiji i funkciji: fibrozni, plazmofibrilarni, protoplazmatini i velatni. Fibrozni a. se nalaze u beloj masi CNS-a, plazmofibrilarni se nalaze na granici izmeu sive i bele mase, a protoplazmatini su karakteristini za sivu masu. Velatni a. se nalaze u granuloznom sloju maloga mozga. Bergmannove i Millerove elije spadaju takoe u astrocite. Svaka vrsta astrocita, svojom morfologijom i funkcijom, savreno odgovara mestu na kome se nalazi.

ASTROCITOM
(engl. astrocytoma ), relativno dobro diferentovan tumor sastavljen od neoplastinih elija porekla jedne vrste astrocita uz razliitu koliinu fibrilarne strome. Astrocitomi su najei tumori mozga u odraslih. Predstavljaju infiltrativne, invazivne tumore koji se ne mogu radikalno hirurki odstraniti, izuzev pilocitnog ili cerebelarnog astrocitoma. Prema stepenu maligniteta klasifikovan je u IV gradusa (WHO); a. gradus I sadri fibrilarne ili protoplazmatine astrocite, a. gradus II sadri astrocite sa izraenom citoplazmom i dva ili tri jedra, a. gradus III i IV , v. glioblastom multiforme; anaplastini a. , glioblastom multiforme; fibrilarni a. , astrocitom sastav-ljen od astrocita koji proizvode fibrilarna ili neuroglijalna vlakna; gemistocitini a. , astrocitom ije elije sadre edematoznu, homogeno hijalinu i acidofilnu citoplazmu; pilocitini a. , varijanta fibrilarnog astrocitoma gde fibrile imaju paralelan raspored; protoplazmatini a. , astrocitom sastavljen od protoplazmatinih astrocita.

ASTROGLIJA
(engl. astroglia), zajedniki naziv za sve vrste astrocita.

ASTROVIRUSI
(engl. astroviruses ), grupa RNK virusa karakteristinog zvezdastog izgleda. gastroenteritise kod novo-roenadi, dece i starih osoba oslabljenog imuniteta. Izazivaju

AT III,
v. antitrombin III.

ATELEKTAZA
(engl. atelectasis), gubitak vazdunosti plua koji smanjuje zapreminu plua. Moe biti primarna , nekopmletno irenje plua na roenju; sekundarna, kolaps (gubitak vazduha) iz plua u odrasle osobe, kada je posledica kompresije tumorom, tenou ili vazduhom u pleuralnom prostoru. Prema veliini regije koja je zahvaena moe biti lobarna (zahvaen samo lobus), lobularna (zahvata lobulus plua).

ATELIJA
(engl. athelia), odsustvo bradavica, retka malformacija.

ATENOLOL
(engl. atenolol), kardioselektivni beta blokator dugog dejstva, do 24 sata. Koristi se jednom dnevno kao lek protiv hiper-tenzije, angine pektoris i sekundarne prevencije infarkta miokarda. Preparati: Atenolol, Panapres, Prinorm, Tenormin.

ATENUACIJA
(engl. attenuation), 1. proces kojim se smanjuje intezitet zraenja pri prolazu kroz tkivo ili neki drugi materijal; 2. postupak unitavanja ili smanjenja sposobnosti virusa da izazove oboljenje. Vetaki se izaziva na razliite naine, a primenjuje se radi pripreme antivirusnih vakcina.

ATEROSKLEROZA
(engl. atherosclerosis ), oboljenje u kome se ateromski plakovi komplikuju fibrozom i kalcifikacijama. To je najei i najvaniji uzrok oboljenja kardiovaskularnog sistema. Promena u krvnom sudu koja karakterie aterosklerozu se zove aterom. To je ploa ispunjena masnim sadrajem. U kasnijem stadijumu bolesti dolazi do nago-milavanja vezivnog tkiva u unutranjosti krvnog suda preovlauje skleroza. Atero-skleroza je degenerativni proces koji nastaje ranije ili kasnije u toku starenja organizma. U njenom nastanku igraju ulogu i izvesni zapaljivi i imunoloki procesi. Dokazano je da se proces ateroskleroze moe zaustaviti delovanjem na izvesne faktore rizika od kojih su najvaniji: poveanje lipida (masnih sastojaka krvi), povien krvni pritisak, eerna bolest, duvan, gojaznost, fizika neaktivnost i dr.

ATIKOTOMIJA
(engl. aticotomy), hirurki postupak otvaranja atika, dela upljine srednjeg uva, najee kod hroninih zapaljenja.

ATIPINA PNEUMONIJA
(engl. atypical pneumonia), grupa pneumonija sa oskudnim auskul-tacijskim nalazom i radiografskom slikom intersticijske pneumonije. One su najee uzrokovane virusima, mikoplazmom pneumonije i hlamidijama. Uzronik se identifikuje serolokim ispitivanjima. Naziv (atipina pneumonija) oznaava da ovaj oblik upale plua ne reaguje na penicilin, ve na druge antibiotike, kao to su tetraciklini i makrolidi.

ATLAS
(engl. atlas, gr. Atlas), mitski grki junak za koga se verovalo da svojim pleima podupire i nosi Zemlju i nebeski svod nad njom. Pojam atlas se u anatomiji odnosi na prvi vratni prljen koji podupire i nosi loba-nju. Atlas je prstenasto oblikovan i jedini kimeni prljen koji nema prljensko telo. Telo atlasa je pridrueno i sraslo uz gornju povrinu tela drugog vratnog prljena ( v. aksis) gradei zubni nastavak aksisa. Zubni nastavak aksisa formira uzdunu osovinu oko koje se rotira prednji luk atlasa, vrsto spojen uz bazu lobanje. Na ovaj nain su omogueni i ogranieni kruni pokreti glave u odnosu na kimeni stub.

ATLETSKO STOPALO

(engl. athletic foot), gljivino oboljenje koje se javlja na tabanima. Najee je kod rudara, istaa ulica, radnika u javnim kupalitima, sportista, masera, pralja itd.

ATMOSFERA
(engl. atmosphere), 1. gasoviti omota nekog nebeskog tela, 2. celokupni gasoviti omota zemlje, koji se sastoji od troposfere, tropopauze i stratosfere, 3. vazduh.

ATOM
(engl. atom), najmanja estica hemijskog elementa koja ima njegove osobine, odreene specifinom graom atoma svakog elementa. Atomi mogu da budu u slobodnom stanju ili sjedinjeni s istim ili drugim atomima u molekule, a u vrstom agregatnom stanju u kristalne reetke. Atomi se sastoje od nukleusa i elektrona. Nukleus se sastoji od protona (pozitivno naelektrisanih) i neutrona. U neutralnom atomu postoji jedan elektron (negativno naelektrisan) za svaki proton.

ATOMSKA APSORPCIONA SPEKTRO-METRIJA


(engl. atomic absorption spectrophotometry ), analitiki postupak koji se koristi za visokoosetljiva merenja (detekcioni limit je reda 1 ng/L) metala, kao to su kalcijum, gvoe, litijum, bakar, cink, arsen, olovo i barilijum. Uzorak se uparava, a zatim se koncentracija metala odreuje na osnovu apsorpcije svetlosti pri najizrazitijoj emisionoj liniji datog elementa. Uoena su tri tipa interferencija na ovaj postupak: hemijska, matriksa i jonizacije. Atomski apsorpcioni spektrometar je instrument koji se koristi u atomskoj apsorpcionoj spektrometriji. Sastoji se od svetlosnog izvora, atomajzera uzorka, mono-hromatora i detektora.

ATOMSKA MASA
(engl. atomic mass), v. atomska teina.

ATOMSKA TEINA
(engl. atomic weight), zastareo i naputen naziv, zamenjen nazivom atomska masa, koja se izraava u atomskim jedinicama i predstavlja srednju vrednost mase atoma nekog elementa. Atomska jedinica mase, tzv. ugljenina jedinica, predstavlja 1/12 mase atoma izotopa ugljenika, 12C, koji preovlauje u prirodnom ugljeniku.

ATONIJA
(engl. atony), gubitak normalnog tonusa, zategnutosti, kao to je to sluaj kod miia kod kojih je dolo do prekida veze sa nervom.

ATOPIJA
(engl. atopy), sklonost ka alergijskom reagovanju na vei broj alergena iz spoljne sredine (udahnuti alergeni, kao to su poleni i kuna praina, ili uneti preko usta, kao to su alergeni hrane - meso, riba, pasulj i dr.). Osobe sa atopijom imaju povienu vrednost imunoglobulina E (vidi imunoglobulini) u serumu, a esto i povien broj eozinofilnih leukocita

BAADEROV, BABINSKI-NAGEOTICOV SINDROM


(engl. Baader, Babinski, Nageotic syndrome ), sindrom koji nastaje usled lezije pontobulbarnih ili medulobulbarnih regiona, a karakteriu ga Bernard-Hornerov sindrom, nistagmus, cerebelarna ataksija, kontralateralna hemipareza i poremeaji senzibiliteta.

BAARTENWERFEROV SINDROM
(engl. Baartenwerfer syndrome ), varijanta Morq-uiove bolesti. Karakteriu ga dispropocio-nalan patuljast rast, hipertelorizam, visoko, gotsko nepce, mongoloidne palpebralne fi-sure, pljosnat nos, lordoskolioza, ravni tabani, dislokacija kukova, kao i epi- i metafizealna deformacija.

BAASTRUPOVA BOLEST
(engl. Baastrups disease ), degenerativne promene u interspinoznom prostoru (neoathrosis interspinalis), nastale usled pribliavanja i trenja spinoznih nastavaka susednih prljenova.

BABEZIOZA
(engl. Texas tick fever, Texas cattle fever, red water fever, biliary fever ), piroplasmoza, parazitsko krvno oboljenje izazvano protozoom iz roda Babesia koja ivi i razmnoava se u crvenim krvnim zrncima ljudi i mnogobrojnih ivotinja, ukljuujui majmune, goveda, ovce, koze, konje, magarce, svinje, pse i divlje glodare. Oboljenje karakteriu napadi groznice i temperature, bolovi u miiima, utica, tamna mokraa, proliv i povraanje. Prenosi se ubodom zara-enih odreenih vrsta krpelja, a dijagnoza se postavlja pregledom krvi i otkrivanjem para-zita u crvenim krvnim zrncima.

BACIL
(engl. bacillus), bakterija tapiastog oblika. Moe biti prav ili malo savijen, dui ili krai. Naziv Bacillus nosi i jedan rod (genus) bakterija u kome se nalaze aerobne bakterije koje obrazuju spore.

BACIL CALMELTE-GUERIN
(engl. bacillus Calmelte-Gurin), soj Mycobacterium bovis koji je atenuisan dugogodinjim kultivisanjem i prenoenjem na glicerolsko-krompirsku podlogu. Ovaj soj se koristi za pravljenje BCG vakcine koja se primenjuje u imunoprofilaksi protiv tuberkuloze. Vakcinu su prvi napravili francuski bakteriolog Albert Leon Charles Calmelte i francuski veterinar Camille Gurin, zbog ega

ovaj soj nosi njihovo ime.

BACILARNA DIZENTERIJA
(engl. shigellosis), dijarealno oboljenje koje se kliniki manifestuje uestalom vodenastom stolicom u kojoj najee ima primesa sluzi i krvi. Uzronici su bakterije - igele (v. igeloza). Moe da bude praena povienom tempe-raturom. Kod teih oblika bolesti stolica ima izgled sluzavog gnojnokrvavog iscetka (v. dizenterini ispljuvak). Ozbiljnost bolesti je u direktnoj srazmeri sa gubitkom tenosti i elektrolita. Koprokulturom se utvruje uz-ronik bolesti, a mikroskopskim pregledom stolice veliki broj leukocita.

BACILEMIJA
(engl. bacillemia), prisustvo bacila u krvi.

BACILLUS
(engl. bacillus), rod bakterija unutar porodice Bacillaceae. Obuhvata gram- pozitivne, sporogene, tapiaste bakterije. Grupiu se pojedinano ili u vidu kraih ili duih lanaca. Kultivisanjem gradi hrapave i upave kolonije, tzv. R-kolonije (od engl. rei rough, hrapav).

BACITRACIN
(engl. bacitracin), antibiotik dobijen od nekih sojeva bakterija. Deluje baktericidno uglavnom na Gram-pozitivne bakterije. Koristi se u kombinaciji sa neomicinom (koji deluje na Gram-negativne bakterije) u preparatima za spoljanju primenu, kod infekcija oka, koe, rana i opekotina. Zbog nefrotoksinosti ne koristi se za leenje sistemskih infekcija. Preparat: Enbecin.

BACTEROIDES
(engl. Bacteroides ), rod bakterija unutar porodice Bacteroidaceae. To su Gram-negativne, asporogene, anaerobne tapiaste bakterije od kojih su neke pokretne, a neke nepokretne. Pleomorfizam je bitna karakteristika bakterija unutar ovoga roda. Veina vrsta ulazi u sastav normalne ili fizioloke mikroflore gornjih delova respiratornog trakta, donjih delova urogenitalnog trakta i debelog creva oveka. Neke vrste mogu da izazovu lake ili tee lezije na sluzokoi, u tkivima i organima oveka.

BACTRIM,
v. kotrimoksazol.

BADEMASTO TELO
(engl. amygdaloid body, lat. corpus amygdaloideum), v. korpus amigdaloideum, amigdaloidno telo.

BAGASOZA
(engl. bagassosis), bagasa je vlaknasti ostatak eerne trske posle izvrene ekstracije eera. Ta vlakna se koriste kao izolator, vetako ubrivo i u industriji nametaja. Posle ekspozicije agresivnoj praini od nekoliko dana, sedmica ili meseci nastaje oboljenje koga karakteriu bol iza grudne kosti, oteano disanje i kaalj s oskudnim iskaljavanjem, katkad sa sukrvicom. Na rendgenskom snimku plua uoavaju se milijarne senke koje lie na milijarnu tuberkulozu. Promene obino spontano regrediraju.

BAKAR
(engl. copper), element sa atomskim brojem 29, atomskom teinom 63,54 i oksidacionim stanjima +1, +2, +3 (retko). Bakar je esencijelni element u tragu koji se nalazi u nekoliko redoks enzima, kao to su citohrom aa3, lizil oksidaza, ferooksidaza (ceruloplazmin), dopamin-hidroksilaza i super-oksid dismutaza. U organizmu se nalazi u vie oblika, kao vezan za albumin, alfa2- -globulin, ceruloplazmin (transportni protein bakra), ili u tzv. proteinima u kojima se bakar uva - eritrokuprein, cerebrokuprein, itd. Najznaajnija klinika primena odre-ivanja bakra je za dijagnostikovanje Wilsonovog oboljenja (hepatolentikularne degeneracije) kada se nalazi snien nivo bakra u serumu, a povean u urinu i u tkivima.

BAKEROVA CISTA
(engl. Bakers cyst), poplitealni burzitis, v. poplitealna cista.

BAKLOFEN
(engl. baclofene), antispazmodik, ublaava hroninu spastinost skeletne mus-kulature kod bolesnika sa multiplom sklerozom ili parcijalnim povredama kimene modine. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparati: Baclofen, Lioresal.

BAKTERICID
(engl. bactericidal), lek koji ubija bakterije: antibiotik (penicilini, cefalosporini, aminoglikozidi), antiseptik, ili dezinfekciono sredstvo.

BAKTERIJA
(engl. bacterium), najmanji jednoelijski organizam. Spada u prokariote. Razmnoava se najee binarnom deobom. U organizmu oveka bakterije su sastavni deo tzv. normalne flore, ili mogu da izazovu spektar razliitih infekcija. Bakterijske infekcije se lee antibioticima.

BAKTERIJEMIJA
(engl. bacteriemia), prolazno prisustvo bakterija u krvnoj struji sistemskog krvotoka, koje moe i ne

mora da bude praeno odgovorom domaina. Tranzitorna bakterijemija se javlja kod veine bolesti izazvanih bakterijama. Odbrambeni mehanizmi najee eliminiu bakterije iz organizma, tako da je oporavak obino brz i spontan. Recidivna b ., ponavljano prodiranje bakterija u krvotok i javlja se kod bakterijskih infekcija dueg trajanja. Kontinuirana b ., nastaje kada nema sistemskog inflamatornog (zapaljenskog) odgovora, imunskog sistema domaina. Najei prouzrokovai su Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Neisseria meningitidis. Bakterijemija se u veini sluajeva javlja kod dece mlae od dve godine, a karakteriu je visoka temperatura, ubrzana sedimentacija eritrocita i povean broj belih krvnih zrnaca. Dijagnoza se postavlja izolovanjem bakterija iz krvi (hemokultura), a u leenju se koriste antibioticimi.

BAKTERIJSKI ARTRITIS
(engl. bacterial arthritis), upala zgloba izazvana direktnom invazijom bakterija u zglobnu upljinu i njihovim lokalnim umnoavanjem.

BAKTERIOFAG
(engl. bacteriophage), virus koji parazitira u bakterijama. Virulentni bakteriofagi svojim razmnoavanjem ubijaju bakterijsku eliju. Umereni bakteriofagi se integriu u hromozom bakterije, razmnoavaju se s njim, ostaju dugo u eliji i mogu da se razviju u virulentne bakteriofage. U prirodi imaju ulogu u prenoenju gena iz jedne u drugu vrstu bakterija. Ovaj mehanizam se primenjuje i u vetakim uslovima u genetskom inenjeringu.

BAKTERIOLIZIN
(engl. bacteriolysin), antibakterijsko antitelo koje deluje na bakterijsku eliju, dovodei do njene lize (bakterioliza). Do bakteriolize dolazi kada se specifina antitela klase M ili G veu za antigene membrane bakterijske elije i aktiviu C1-C9 komponente sistema komplementa.

BAKTERIOLOGIJA
(engl. bacteriology), deo mikrobiologije, nauka koja se bavi izu-avanjem osobina razliitih bakterija i njihovim znaajem za medicinu, poljoprivredu i industriju.

BAKTERIOSTATIK
(engl. bacteriostatic), lek koji usporava ili koi razmnoavanje bakterija. Bakteriostatici su: eritromicin, hloramfenikol, tetraciklini i sulfonamidi.

BAKTERIOSTATSKI
(engl. bacteriostatic), koji spreava mnoenje bakterija, pri emu bakterije ostaju ive, ali se zaustavlja njihova metabolika funkcija. Bakteriostatsko dejstvo imaju antiseptika sredstva kao i neki antibiotici, npr. Erythromycin.

BAKTERIOSTAZA
(engl. bacteriostasis), spreavanje rasta bakterija.

BAKTERIURIJA
(engl. bacteriuria), prisustvo bakterija u mokrai.

BAKULOVIRUSI,
(engl. Baculoviruses), virusi insekata koji se koriste kao vektori gena u genetskom inenjeringu.

BAL
, v. bronhoalveolarna lavaa.

BALANITIS
, (engl. balanitis), v. balanopostitis.

BALANOPOSTITIS
(engl. balanoposthitis), zapaljenje glansa penisa (balanitis) i unu-tranjeg lista prepucijuma (posthitis) uzrokovano razliitim etiolokim faktorima (gr. balanos, glans + posthe, prepucijum + itis, zapaljenje): mehanikim, hemijskim, bakterijskim, parazitarnim, gljivinim i metaboli-kim (dijabetes). Glavni predisponirajui faktor je fimoza zbog zadravanja sekreta i urina izmeu glansa i uzanog prepucijuma. Akutni b. se manifestuje bolom, crvenilom i otokom glansa i prepucijuma sa eksudacijom i sekrecijom; hronini b., fibrozno zadebljanje glan-sa i prepucijuma sa ragadama. Postoje razni kliniki oblici: catharalis, erosiva, ulcerosa, gangrenosa i candidomycetica. Leenje je etioloko i antiinflamatorno, a kod fimoze se sprovodi cirkumcizija.

BALANTIDIJAZA
(engl. Balantidial dysentery, Cillary dysentery ), irom sveta rasprostranjena parazitoza, infekcija debelog creva oveka protozoom cilijatom Balantidium coli. Bolest protie asimptomatski ili sa klinikom slikom dijareje ili dizenterije. ovek moe da se zarazi preko prljavih ruku, zagaene hrane ili vode. Svinje su najee izvor zaraze za oveka, a dijagnoza se postavlja mikroskopskim otkrivanjem parazita u stolici ili u uzorcima uzetim sa ulceracija creva prilikom sigmoidoskopskog pregleda ili hirurkih intervencija.

BALISTIKA
(engl. ballistics), nauka koja prouava kretanje projektila od ispaljivanja iz vatrenog oruja do cilja, identifikaciju oruja, ispaljenih aura i tehnikih osobina oruja. esto se koristi pri ekspertizi kod

utvrivanja krivinih dela poinjenih vatren-im orujem. U sudskoj medicini se prouava unutranja balisitika, odnosno kretanje zrna kroz ljudsko telo (v. povrede vatrenim orujem).

BALISTOKARDIOGRAF
(engl. ballistocardiograph), instrument za beleenje pomeranja celog tela usled izbacivanja krvi pri svakom otkucaju srca. Normalni zapis dobijen na takvom instrumentu (balistokardiogram) mo-e da bude promenjen usled oboljenja srca ili zaliska aorte.

BALLER-GEROLDOV SINDROM
(engl. Baller-Gerald syndrome ), relativno retko autosomno recesivno nasledno oboljenje koga karakteriu kraniosinostoze sa radijalnom aplazijom. Postoje: brahikefalija, visok nazalni greben, dug filtrum, progenija, displazija unih koljki, radijalna hipoplazija i devijacija, kratka ulna, odsustvo karpalnih kostiju, fuzija metopinih sutura.

BALOTMAN
(engl. ballottement), palpatorni manevar za testiranje flotirajueg objekta; tehnika pregleda kojom se u tenoj sredini otkriva prisustvo vrstog tela koje pluta. Zasniva se na tome to vrsto telo pri pritisku ponire, a vraa se u svoj normalan poloaj kada pritisak prestane, pri emu dolazi do lakog udara u prst ili aku koja palpira. Najee se sree kao b. patele u hidrartozi (prisustvo tenosti u zglobu), b. fetusa u trudnoi kroz zid abdomena ili vagine ime se potvruje da uveanje materice nije posledica tumora ili druge abnormalnosti.

BALSAMOVANJE
(engl. embalming), proces konzervisanja lea ili njegovih delova u cilju spreavanja razvoja lenih promena (v. lene promene). U savremenim uslovima vri se upotrebom formaldehida.

BANJA VIRUSI
(engl. Banja viruses), najvea grupa animalnih RNK virusa (grupa C ARBO virusa), sa vie od 250 razliitih serolokih tipova. Veina je izolovana iz komaraca, izuzev Hanta virusa kojima su prirodni domaini razne vrste glodara. Samo pojedini mogu izazivati oboljenja oveka, esto teka, sa letalnim ishodom (hemoragina groznica sa bubrenim sindromom, krimsko-kongoanska hemoragina groznica). Infekcija se prenosi komarcima ili direktnim kontaktom sa izluevinama glodara.

BANKA KRVI
(engl. blood bank), kao i ostale banke humanog materijala (kostiju, oiju, koe, humanog mleka i sl.) skladiti i uva krv i krvne elemente radi njihovog korienja od strane drugih osoba. Organizovane su pri sanitetskim ustanovama, klinikama i institutima. Ovlaene su i za egzaktno odreivanje i oznaavanje krvnog materijala i njegovu distribuciju. Antikoagulisana, sauvana krv skupljena od

davalaca obino u koliini do 500 ml, uva se u friideru najdue 21 dan. Krv koja se tako uva moe da se upotrebi posle ispitivanja podudarnosti sa krvlju primaoca (cross match reakcija) ili da poslui za izdvajanje komponenti krvi. 1. Naziv za ustanovu koja se bavi skupljanjem, obradom i uvanjem krvi i krvnih derivata; 2. zavod za transfuziju, odeljenje za transfuziju i sl.

BANNWARTHOV SINDROM
(engl. Bannwarth syndrome ), karakterie ga subakutni limfatini meningitis, praen facijalnom paralizom.

BANTIJEV SINDROM
(engl. Banti' s syndrome ), uveanje slezine, smanjenje broja elija svih krvnih loza i esta krvarenja iz proirenih vena u jednjaku i elucu. Uzrok bolesti je povien pritisak u veni porte, najee zbog ciroze jetre i tromboze vene porte i lijenalne vene.

BARBA
(engl. beard, lat. barba), brada.

BARBITURAT
(engl. barbiturate), lek iz grupe barbiturata, derivata barbiturne kiseline. Barbiturati su klasini neselektivni depresori centralnog nervnog sistema. Glavna dejstva su: sedativno, hipnotiko, antikonvulzivno i anestetiko. Tradicionalno bili su klasifikovani u tri podgrupe, prema duini hipnotikog dejstva, u barbiturate sa dugim, umerenim i kratkim dejstvom. Na barbiturate se razvija tolerancija, zavisnost i postoji opasnost od samoubistva predoziranjem. Uvo-enje bezbednijih benzodiazepina potisnulo je barbiturate u drugi plan i manje se koriste kao sedativi/anksiolitici i hipnotici. U dana-nje vreme od barbiturata se koriste samo tiopenton-natrijum za uvod u anesteziju, i fenobarbiton kod nekih oblika epilepsije. Barbiturati se ubrajaju u sredstva zavisnosti (paragrafici) i njihov promet se strogo kontrolie.

BARBITURATNA KOMA
(engl. barbiturate coma), vetako izazivanje komatoznog sta-nja pomou barbiturata kratkog dejstva. Koristi se kao jedan od moguih postupaka u leenju visokog intrakranijalnog pritiska izazvanog povredom ili nekim oboljenjem moz-ga.

BARESTEZIJA
(engl. barasthesis), oseaj mehanikog pritiska na kou, koji se, zavisno od snage i trajanja pritiska, doivljava kao dodir razliite jaine.

BARIJUM-SULFAT
(engl. barium sulphate), so barijuma nerastvorljiva u vodi, ne proputa X-zrake i koristi se kao kontrastno sredstvo, oralno ili u obliku klizme za rendgenske preglede eluca i creva. Preparati: Barijum sulfat, Mixobar, Prontobario.

BARIJUMSKI OBROK
(engl. barium meal), ini koliina od 150 - 200 ml stabilne suspenzije (Barii sulfas purisssimum pro rontgen). To je pozitivno kontrastno sredstvo, konzistencije mleka ili paste, koje se upotrebljava za pregled gastrointestinalnog trakta. Danas su u upotrebi gotovi fabriki barijumski preparati: Miksobar, Citrobar Prontobarijum. Kako je neprijatnog ukusa dodaju se korigensi: vanila, okolada, limun, jagoda. Dodaju se i suspendirajui aditivi: elatin, kaolin, pektini, kao i disperzirajui: natrijum citrat. Kod akutnih krvarenja, preteih perforacija, stenoza, fistula, daju se vodotopiva kontrastna sredstva koja sadre jod: gastrografin (76% vodeni rastvor metilglutaminske natrijumove soli sa korigensom).

BARITOZA
(engl. baritosis), nekolagena pneumokonioza izazvana udisanjem praine barita (barijumske rude). Promene na pluima javljaju se u vidu finih mikronodularnih i nodularnih, jasno ogranienih senki raspo-reenih u svim plunim poljima. Nikada se ne razvijaju pseudotumorozne formacije. Hilus-ne senke nisu znatnije uveane, a na pleuri nema adhezija ni pleuralnih zadebljanja. Pre-kid ekspozicije moe da dovede do regresije rendgenoloke slike. Ukoliko u praini barita ima slobodnog SiO2, moe da se razvije odre-en stepen fibroze.

BAROGNOZIJA
(engl. barognosis ), funkcija kortikalnog senzibiliteta; odnosi se na svesno prepoznavanje teine predmeta na osnovu razliitog pritiska koji ti predmeti proizvode delujui na odreenu povrinu tela.

BARONOVE LIGATURE
(engl. rubber-band ligatures ), savremen i veoma efikasan metod leenja hemoroida II i III stepena, koji se sastoji od podvezivanja pojedinanih hemo-roidalnih vorova gumenim elastinim ligaturama pomou anoskopa i posebnog instrumenta - aplikatora. Metod je potpuno bezbolan, beskrvan. Po postavljanju ligatura, podvezani hemoroidalni vor postupno nekrotie i otpadne, a zameni ga nova sluzokoa. Ceo proces traje 7 - 8 dana, a u jednoj seansi mogu se podvezati dva hemoroidalna vora. Komplikacija praktino nema, osim spadanja ligatura.

BAROOTITIS
(engl. barotitis ), oteenje srednjeg uva prouzrokovano promenama vazdunog pritiska u srednjem uvu. Moe da izazove otok, sekreciju i krvarenje u srednjem uvu, rascep bubne opne i povredu

unutranjeg uva. Najee se javlja kod naglih promena visine (penjanje ili ronjenje). U fiziolokim uslovima pritisak vazduha u srednjem uvu jednak je atmosferskom pritisku, a vazduh ulazi u srednje uvo kroz nosnodrelni kanal (tuba Eustachii).

BARORECEPTOR
(engl. baroreceptor, baroceptor), mehanoreceptor koji odgovara na istezanje. Nalazi se u adventiciji velikih i mediji manjih krvnih sudova. Glavni mehanoreceptori nalaze se u karotidnom sinusu i luku aorte, kao i u zidovima drugih velikih arterija i vena, ali i u zidovima srca. U receptorima se na promene pritiska indukuju impulsi koji dolaze u centre u meduli oblongati, odakle aktivnost autonomnog nervnog sistema podeava rad srca i otpor u perifernim krvnim sudovima. Stimulacija baroreceptora karotidnog sinusa i luka aorte menja inverzno frekvencu i kontraktilnost miokarda, v . baroreceptorski refleks.

BARORECEPTORSKI REFLEKS
(engl. baroreceptor reflex ), spreava vee oscilacije arterijskog krvnog pritiska. Receptori su postavljeni strategijski tako da omoguavaju ravnomeran tok krvi u mozak. Najosetljiviji su u fiziolokom opsegu arterijskog krvnog pritiska u sistemskoj cirkulaciji (80-160 mmHg).

BAROTRAUMA
(engl. barotrauma ), otee-nje nastalo dejstvom pritiska; specijalno oteenje hrskaviavog tkiva Eustahijeve tube i bubnjanje u uvu zbog postojanja razlike u atmosferskom pritisku i onom u srednjem uvu. Uglavnom se javlja kao zapaljenje srednjeg uva - barotitis media i sinusa - barosinusitis.

BARRE-LEONOV SINDROM
(engl. Barre-Leon syndrome ), karakteriu ga okcipitalna glavobolja, vertigo, zvonjenje u uima, vazomotorni poremeaji i spazam lica, nastali zbog iritacije simpatikog pleksusa u okolini vertebralne arterije, a usled reumatskih promena cervikalnih struktura. Naziva se jo: posteriorni cervikalni simpatiki sindrom, cervikalna migrena i vertigo cervikalne artro-ze.

BARRETOV EZOFAGUS
(engl. Barret's esophagus ), steeno oboljenje jednjaka (metaplazija ploastoslojevitog epitela jednjaka u cilindrini epitel) zbog dugotrajnog gastroezofagealnog refluksa. Nema specifinih radiolokih znakova Baretova jednjaka. Svi se oni javljaju kao posledica poodmaklog stanja gastroezofagealnog refluksa, to je u stvari posledica njihove patofizioloke povezanosti. Prisutni su zadebljanje i nepravilnost nabora sluznice jednjaka, peptiki ulkus kao i strikture jednjaka. Endoskopski je teko odrediti granicu izmeu jednjaka i eluca zbog izme-njene sluznice. Dugotrajni refluks menja sluznicu jednjaka, dovodi do njene displazije koja predstavlja prekancerozno stanje. Boles-nici sa ovim oboljenjem prate se endoskopski u odreenim vremenskim intervalima, kako bi se eventualno nastali rak otkrio u ranom stadijumu. Hijatus hernija izaziva gastoezofagealni refluks i peptiki ezofagitis, pa ih esto nalazimo kod Baretovog jednjaka.

BARROVO TELO
(engl. chromatin body, Barr body, lat. corpusculum chromatini sexualis ), mala soivasta masa, promera oko 1 m, intenzivno obojenog heterohromatina, locirana uz unutranji zid jedarne membrane ili uz jedarce. Nalazi se iskljuivo u interfaznim jedrima enskih jedinki. Predstavlja inaktiviranu dugu ruicu jednog od X hromozoma, koja je sklupana tokom interfaze. Vidi se svetlosnim mikroskopom i pomae u odreivanju genetskog pola neke jedinke. Oko 90% interfaznih jedara kod ena i oko 10% kod mukaraca sadre Barrova ili njima slina tela.

BARTHOLINIEVE LEZDE
(engl. Bartho-lin's glands, greater vestibular glands ), parne lezde smetene ispod velikih stidnih usana prema silaznim granama stidnih kostiju. Njihovi izvodni kanali otvaraju se sa unutranje strane malih ili velikih stidnih usana na spoju donje i srednje treine. Lue sluz koja odr-ava vlanim introitus vagine.

BARTOLINITIS
(engl. bartholinitis), zapa-ljenje Bartolinievih lezda. ee se javlja kod mladih ena. Infekcija je obino jednostrana, a samo izuzetno moe da bude obo-strana. Uzronici infekcije danas su najee kolibacil, strepto i stafilokoke, dok je ranije gonokok bio najei uzronik.

BARTSCHI-ROCHAINEOV SINDROM
(engl. Bartschi-Rochaine syndromer ), karakteriu ga glavobolja, parestezije, skotomi, ukoenost vrata, osetljivost na pritisak cervikalnih vertebri i vertigo, nastali usled traumatske kompresije cerebralne arterije. Naziva se jo: cervikalni vertigo, cerviko-encefalini sindromo kao i cervikalna migrena.

BASEDOWA BOLEST,
v. Graves-Basedowa bolest.

BATMOTROPIZAM
(engl. bathmotropism), modifikovanje ekscitabilnosti srca preko promene praga ekscitacije

BAZA
(engl. base), alkalija, jedinjenje koje se rastvara u vodi. Ima luast ukus, boji lakmus u plavo i u reakciji sa kiselinom gradi so. Baze su jedinjenja koja u vodenom rastvoru sadre kao negativne jone iskljuivo hidrok-silne jone (OH -). Prema broju hidroksilnih grupa (OH), koje se nalaze u njihovoj formuli dele se na jednokisele, dvokisele i polikisele baze, npr.: NaOH je jednokisela, Ca(OH)2 je

dvokisela baza itd.

BAZALNA ISPRUGANOST
(lat. striatura basalis), prisustvo vertikalnih pruga u bazalnim delovima nekih elija. Naroito je izraena u elijama distalnih tubula nefrona i prugastih kanala pljuvanih lezda. Potie od vertikalno orijentisanih dugakih mitohondrija.

BAZALNA LAMINA
(engl. basal lamina, lat. lamina basalis), glavni deo bazalne membrane, sa kojom je esto meaju. Nalazi se ispod svih epitela i oko nekih specifinih elija. Debljine je od 20 do 100 nm i sastoji se od dva podsloja: elektronski svetli sloj - lamina rara neposredno uz bazalni sloj epitelnih elija, i elektronski gusti, tamni sloj - lamina densa. Bazalna l. je izgraena od kolagena tipa IV , heparansulfata, laminina i fibronektina uz oko 20% ugljenih hidrata. Sav ovaj materijal proizvode elije koje se usidravaju na bazalnoj l. posredstvom finih mikrofilamenata, koji se na elektronskom mikroskopu vide u zoni svetle lamine. Slui kao selektivno permeabilni filter i upravlja raznim elijskim aktivnostima. Posebna vrsta je glomerularna bazalna lamina, koja je deo filtracione barijere bubrega.

BAZALNA MEMBRANA
(engl. basement membrane, lat. membrana basalis), ekstracelularni potporni sloj, membrana koja se nalazi ispod svih epitela i oko elija okruenih vezivom, kome inae ne pripadaju, kao to su elije miinih tkiva, masnog tkiva i periferne neuroglije. Sastoji se od bazalne lamine i retikularne lamine. Retikularna lamina (lamina fibroreticularis) izgraena je od specifino araniranih retikulinskih vlakana (kolagen tipa III), potopljenih u kondenzovanu osnovnu supstancu. Retikulinska vlakna fiksiraju epitele i elije oko kojih se nalaze za okolno vezivno tkivo. Retikulinska vlakna proiz-vode fibroblasti vezivnog tkiva.

BAZALNE ELIJE EPIDERMISA


(engl. keratinocyte, lat. epidermocytus basalis), kockaste ili cilindrine elije koje formiraju bazalni sloj epidermisa. Imaju veoma specifinu ultrastrukturu i predstavljaju matine (stem) elije epidermisa. Od njih nastaju sve ostale elije epidermisa. Bazalne elije svih epitela, gde postoje, predstavljaju malo diferentovane stem elije za taj epitel.

BAZALNE GANGLIJE
(engl. basal ganglia, lat. nuclei basales), grupa jedara razliitog oblika, pri bazi hemisfere velikog mozga, koja uestvuje u kontroli pokreta. Bazalne ganglije su okruene belom masom modane hemisfere, a pojedina jedra koja ulaze u njihov sastav grade zidove bonih modanih komora. U bazalne ganglije spadaju: prugasto telo (v. korpus strijatum), modani bedem (v. klaustrum) i bademasto telo (v. korpus ami-gdaloideum). U bazalne ganglije se funk-cionalno ubrajaju i dve formacije koje nisu deo velikog mozga: crna masa (v. supstancija nigra) i suptalamiko jedro (v. nucleus subtalamikus).

BAZALNI LABIRINT
(engl. basal laby-rinthus), sistem invaginacija elijske membrane u bazalnom delu elije. Funkcija je poveanje kontaktne povrine elijske membrane sa okolinom. Naroito je dobro razvijen kod elija angaovanih u aktivnom transportu tenosti i jona, kao to su: svetle elije znoj-nih lezda, elije proksimalnih i distalnih tubula nefrona, elije prugastih izvodnih kanala pljuvanih lezda, horoidnog pleksusa, cilijarnog tela i marginalne elije strije vaskularis kohlearnog kanala.

BAZALNI METABOLIZAM
(engl. basal energy expenditure, basal metabolic rate ), minimalna koliina energije neophodna za odr-avanje osnovnih ivotnih funkcija u bazalnim uslovima. Po dogovoru, osoba se nalazi u bazalnim uslovima ako je u leeem poloaju, psihiki i fiziki relaksirana, nije unosila hranu prethodnih 12h, i ako se nalazi u prostoriji temperature 18 - 22 oC (zona komfora). U veini sluajeva, najvea komponenta energetske potronje (utroene energije u toku 24h) jeste energija utroena za bazalni metabolizam. Razliiti inioci utiu na veliinu bazalnog metabolizma: pol, starost, nain ishrane, godinje doba. Bitan uticaj imaju i hormoni titaste lezde. Merenje bazalnog metabolizma bila je metoda za procenu rada tireoidne lezde, a danas je naputena zbog mnogo pouzdanijih dijagnostikih postupaka.

BAZALNI POL ELIJA


(engl. basal cell pole), zona polarizovanih epitelnih elija, koja se nalazi izmeu jedra i bazalne lamine.

BAZALNI VASKULARNI TONUS


(engl. basal vascular tone), miogeni odgovor glatke miine elije na transmuralni pritisak koji je najvei u arteriolama. U intaktnoj cirkulaciji intravaskularni pritisak je dovoljan za stimulaciju i miogeni odgovor glatkog miia arteriola. Tako nastaje delimina konstrikcija krvnog suda koja je podlona poveanju i smanjenju dijametra.

BAZINI ELEKTRINI RITAM


(engl. basic electrical rhythm), spontani ciklusi depolarizacije i repolarizacije koji nastaju u pacemaker elijama glatke muskulature eluca i creva; osnova je za kontraktilnu aktivnost gastrointestinalnog trakta a pod uticajem je kako nervnih tako i humoralnih faktora.

BAZILARNA MEMBRANA
(engl. basilar membrane, lat. membrana spiralis), speci-fina tanka, tkivna traka, koja ini pod opnastog kohlearnog kanala i na kojoj lei Cortiev organ. iroka je od 0,16 do 0,52 mm,a duga oko 30 mm. Njene vibracije se prenose na slune dlaice slunih elija i transformiu se u bioelektrine

impulse.

BAZINOVA BOLEST
(engl. Bazin's disease, lat. erythema induratum), nodozno-ulcerozni hronini oblik tuberkuloze lokalizovan na do-njoj treini potkolenice. Traje godinama. Obo-levaju uglavnom ene. Danas se smatra da je ovo oboljenje kutano-subkutani vaskulitis.

BAZNE BOJE
(engl. basic dyes), histoloke boje, koje boje tkiva kombinujui se sa anjonskim grupama u raznim biolokim supstancama. U ove boje spadaju bazni fuksin, karmin, hematoksilin, metilen-plavo i dr.

BAZNI VIAK
(engl. base excess), koliina jake kiseline ili baze (u milimolima) koja je potrebna za titraciju 1 L uzorka pune arterijske krvi do pH 7,4 ime se uspostavlja normalna acido-bazna ravnotea. Normalna vre-dnost za odrasle zdrave osobe iznosi + 3 do -3 mmol/L.

BAZOCELULARNI KARCINOM
(engl. basal cell carcinoma, basal cell epithelioma ), bazaliom, karcinom koji nastaje od bazalnih elija epiderma ili folikula dlaka. Sporo raste, lokalno je invazivan, ali retko daje metastaze.

BAZOFILIJA
(engl. basophilia), afinitet kiselih proteina u jedru, citoplazmi i ekstra-celularnim materijalima prema baznim bojama. Snanu bazofiliju pokazuju jedra elija, granulisani endoplazmin retikulum, slobodni ribozomi i polizomi.

BAZOFILNA LEUKEMIJA
(engl. basophilic leukaemia), akutna ili hronina maligna neoplazma krvi koju karakterie veliki broj nezrelih oblika bazofilnih granulocita u perifernoj krvi i tkivima.

BAZOFILNE ELIJE HIPOFIZE


(engl. basophil cells of hypophysis), grupa elija prednjeg renja hipofize u koje spadaju ACTHelije, TSH-tireostimuliue elije i gonado-tropne elije (FSH, ICSH).

BAZOFILNE GRANULE
(engl. basophil granules, lat. granulum basophilicum), specifine granule bazofilnih leukocita.

BAZOFILNE PUNKTACIJE
(engl. baso-philic stippling), prisustvo punktata, ili plavih takica, ostataka nukleinske kiseline u eritrocitima, vienih pod mikroskopom na razmazu krvi obojenom po Wright-Giemsa-Gramu. Bazofilne punktacije su karak-teristine za trovanje olovom.

BAZOFILNI ERITROBLAST
(engl. basophilic erythroblast, prorubricite, erythroblastus basophylicus), elija crvene krvne loze, koja nastaje diferencijacijom proeritroblasta. Ima specifinu ultrastrukturu. Citoplazma obiluje ribozomima i polizomima (otuda ba-zofilija), neophodnim za sintezu hemoglobina, koji se pojavljuje kao fina zrnasta masa iz-meu ribozoma. esto su u kontaktu sa okolnim retikularnim elijama i/ili makrofagima od kojih preuzimaju feritin rofeocitozom. Ba-zofilni eritroblast brojnim mitozama obezbe-uje kontinuiranu proizvodnju ovih elija, od kojih se neke dalje diferenciraju u sledeu eliju crvene krvne loze - polihromatofilni eritroblast. V. eritropoeza.

BAZOFILNI GRANULOCITI
(engl. basophils, lat. granulocytus basophilicus), bazofili, najrea vrsta polimorfonuklearnih leukocita, sa 0 - 2% od svih cirkuliuih leukocita. Veliine su oko 10 do 12 m. Imaju jedro bubreastog oblika, a u citoplazmi dominiraju bazofilne granule, veliine oko 1,5 m. Granule sadre heparin, histamin i leukotrijene. Izbacuju se egzocitozom, pod dejstvom imunoglobulina E, supstanci koje oslobaaju histamin, u hipotoninom oku i u brojnim alergijskim i inflamatornim reakcijama. Slabi su fagociti. I pored slinosti sa mastocitima, bazofili su posebna vrsta elija.

BCG
(engl. BCG), bacil Calmette-Guerin; soj Mikobakterijuma tuberkuloze bovinog tipa koji je izgubio virulenciju i koji se kao iva vakcina koristi za imunizaciju protiv tuberkuloze. Ova vakcina ne prua apsolutnu zatitu, ali titi od najteih oblika tuberkuloze, naro-ito u deijem uzrastu.

BCG VAKCINACIJA
, (engl. BCG vaccination), vakcinacija ivim, atenuiranim (osla-bljenim) sojem bacila tuberkuloze bovinog tipa koji je dugotrajnim presaivanjem izgubio patogena, a sauvao antigena svojstva da stvara specifini imunitet protiv patogenih mikroorganizama. Obaveznoj vakcinaciji protiv tuberkuloze u naoj zemlji podleu: deca u prvoj godini ivota, deca izmeu desete i trinaeste godine ivota i sve osobe, bez obzira na uzrast, koje su zbog profesije posebno izloene tuberkuloznoj infekciji.

B ELIJE PANKREASNIH OSTRVA


(engl. insulin cells, beta cells, lat. cellulae beta), ine 75% elija Langerhansovih ostrva pankreasa. Smetene su u centralnim delovima ostrva. Pored drugih specifinih ultrastrukturnih karakteristika, u

ovim elijama dominiraju sekretorne granule sa tamnim centrom, iz kojih se, egzocitozom, oslobaa insulin, koji potom ulazi u kapilarnu mreu.

BEAUOVE LINIJE NA NOKTIMA,


(engl. Beau's nail lines), transverzalna udubljenja na nokatnoj ploi. Poinju od lunule i pruaju se prema slobodnom rubu noktiju. Mogu biti plitke i duboke, prolaze kroz celu supstancu nokta. Tako se prednji, promenjeni deo nokta moe odvojiti od podloge i otpasti. Javljaju se posle infektivnih bolesti, traume, maligne alopecije areate ili jakih psihikih stresova.

BECKWITHOV ili BECKWITH-WIEDEMANNOV SINDROM


(engl. Beckwith or Beckwith-Wiedemann syndrome ), nasledan sindrom koga karakteriu makroglosija, koju tokom godina prate regresija omfalocele ili druge anomalije pupane vrpce, uveani bubrezi, hepatomegalija, crvenilo nevusa lica koji imaju tendenciju promene boje tokom prvih meseci ivota, anomalije unih koljki, policitemija, subnormalno razvie tokom prvih meseci ivota a kasnije gigantizam. Mogu da se dokau i: mentalna retardacija, muskularna hipertrofija, mikrocefalija, abnormalnosti genitalija i defekti uretre. Retka pojava hemihipertrofije je praena velikim rizikom pojave adrenalnog karcinoma, Wilmsovog tumora ili ostalih intraabdominalnih neoplazmi kao to su medularna displazija bubrega, citomegalija fetalnog adrenalnog korteksa, cistine pro-mene adrenalnog fetalnog korteksa, hiperplazija pankreasa i paraganglija kao i intersticijuma gonada.

BEDRENOSLABINSKI MII
(engl. iliopsoas muscle, lat. musculus iliopsoas), v. muskulus iliopsoas.

BEEROV ZAKON
(engl. Beer's law), August Beer, nemaki fiziar, 1825 - 1863 glasi: apsorbancija monohromatske svetlosti nekog rastvora je proporcionalna apsorptivnosti, duini svetlosne putanje i koncentraciji. Apsorptivnost zavisi od talasne duine, rastvorka, rastvaraa, ali ne i od koncentracije. Pro-menu apsorbancije sa koncentracijom otkrio je Beer, a promenu sa duinom svetlosne putanje Bouguer i Lambert, pa se zakon naziva i po njima.

BEHCETOV SINDROM
(engl. Behet syndrome ), oboljenje koje karakteriu naleti, obino tokom tree decenije ivota, pojave ulceracija mukoznih membrana usta i drela, genitalija, uz povremeni uveitis. U ranom stadijumu blagi uveitis i iritis mogu biti jedini simptomi oboljenja uz trombozu centralne vene i tromboflebitis duralnog sinusa. Oralne lezije se manifestuju pojavom afti na usnama, jeziku, gingivi, ree nepcu i bukalnoj sluzokoi, najee u diskretnoj formi; krvna slika pokazuje blagu leukocitozu i uveanu sedimentaciju. Oboljenje je hronino, ali moe biti fatalno ako je pogoen nervni sistem. Virusna etiologija je osumnjiena, ali nije potvrena. Nazvan je jo i Behetovim aftama.

BEI131, BUTANOLOM EKSTRAKTIBILNI JOD


(engl. butanol extractable iodine), supstanca koja se koristi za nuklearnomedicinske metode za dijagnostikovanje poremeaja u biosintezi tireoidnih hormona. Zasniva se na ekstrakciji jedinjenja joda iz seruma ispitanika kojem je prethodno data dijagnostika doza radioaktivnog joda (131I).

BEKEREL, Bq
(engl. becquerel ), jedinica za radioaktivnost, jednaka je broju radioaktivnih raspada u jedinici vremena. Naziv je dobila po uvenom francuskom fiziaru Antoine Henri Becquerel (1852 - 1908), koji je 1903. god. dobio Nobelovu nagradu iz fizike. Ispitujui dejstvo razliitih luminescentnih materijala na fotografsku plou, otkrio je do tada nepoznatu vrstu zraenja, koju je nazvao radioaktivnim zraenjem.

BEKHTEREV-STRUMPEL-MARIEEV SINDROM
(engl. Bekhterev-Strumpel-Marie syndrome ), progresivno hronino inflamatorno oboljenje zglobova, najee deaka, sa simptomima veoma slinim oni-ma kod reumatoidnog artritisa: bilateralni otok, osetljivost, bol, ukruivanje zglobova. Pogaa zadnje vertebralne, kostovertebralne i sakroilijane zglobove, a povezano je sa hroninim proliferativnim promenama zglo-bnih kapsula i intervertebralnih ligamenata kao i osifikacijom intervertebralnih diskova i susednih ligamenata. Promene najee obuhvataju i temporomandibularni zglob, to moe da dovede do njegove ankiloze i malokluzije. Ekstraartikularne lezije kao to su aortitis i iridociklitis mogu biti pratei simptomi. Nazvan je jo i poliartritis ankiloza.

BEKLOMETAZON
(engl. beclomethazone), kortikosteroid za inhalaciju, suzbija inflamatornu reakciju u disajnim putevima bolesnika sa astmom i polenskom kijavicom, uz minimum sistemskih neeljenih dejstava. Lokalna neeljena dejstva su promuklost, monilijaza usta i drela i nadraaj nosa. Preparati: Becloforte i Becotide (za astmu), Beconase (za polensku kijavicu).

BEL
(engl. bel), jedinica za jainu zvuka. U praksi se upotrebljava deseti deo bela (dB) koji predstavlja najmanju razliku jaine zvuka koju normalno uvo moe da registruje. Naziv je dobila po amerikom fiziologu i fiziaru A.G. Bellu (1847 - 1922), pronalazau telefona.

BELA MASA CENTRALNOG NERVNOG SISTEMA


(engl. white matter of central nervous system, lat. substantia alba cerebri), struktura CNS-a koja se sastoji od mijelinizovanih i nemijelinizovanih aksona, oligodendrocita, astrocita, mikroglije i krvnih sudova. Tela neurona nisu prisutna u beloj masi. V. supstancija alba.

BELA SKELETNA MIINA VLAKNA


(engl. white skeletal muscle fibers, lat. myofibra alba), vrsta miinih vlakana koja su mnogo vea od crvenih, ali sadre manje sarkoplazme, mioglobina i mitohondrija. Miofibrili su vei i jai, ali su Z linije tanje od onih u crvenim. Kontrahuju se mnogo bre od crvenih vlakana, ali se takoe i bre zamaraju. Grade uglavnom miie ekstremiteta.

BELADONA
(engl. belladonna), biljka bunika (Atropa belladonna) iz koje je izolovan alkaloid atropin, prototip antiholinergikih lekova. U prolosti su se koristile biljne droge iz beladone ili tinktura, ali se mogu smatrati opsoletnim u modernoj medicini.

BELINIEVE CEVI
, sabirne cevi u bubregu. V. papilarni kanali.

BELO KRVNO ZRNCE


(engl. white blood corpuscule), v. leukocit.

BELO MIINO VLAKNO


(engl. white muscle fiber), miino vlakno koje ima malu koliinu mioglobina, pa je bledo-crvene boje, a puno glikogena i glikolitikih enzima; izvor energije je anaerobna glikoliza, a aktivnost miozin-ATPase brza, pa pripada brzim mii-nim vlaknima.

BELO PRANJE
(engl. vaginal secretion ), nenormalna izluevina bez krvi u predelu spoljanjih genitalnih organa. Oboljenje je esto i zahteva briljiv lokalni pregled i neretko dopunska ispitivanja. Moe biti: normalno b.p, pojaano luenje sluzi iz grlia materice koje nastaje: u momentu prskanja jajne elije pod uticajem folikularnih hormona, dok progesteron spreava luenje ove sluzi, tako da se moe koristiti kao znak za odreivanje momenta ovulacije; pojaano ljutenje usmine vagine je fizioloki fenomen jer je normalno da se povrni sloj vaginalne sluznice ljuti. Sadraj je beliaste boje, a mikroskopskim pregledom u njemu se nalaze samo vaginalne elije bez bakterija i znakova zapaljenja; nenormalno b.p., belo pranje kod zapaljenja usmine, praeno je peenjem, bolovima pri snoaju i mokrenju. Pri pregledu usmine, nalazi se da su zidovi crveni i pokriveni belilastim naslagama. Uzroci upale usmine su mnogobrojni (bakterije, glji-vice). Belo pranje u zapaljenju materinog grlia je gusto i lepljivo, ute ili uto-zelene boje, prijanja i tirka ve. Simptomi mogu izostati dok su retko nepodnoljivi. Dijagnoza se postavlja kolposkopom (uveliavajuom lupom). Belo pranje u posebnim uslovima se sree kod malih devojica, usled nedostatka glikogena, Doderlajnovih bacila, bazne ili neutralne sredine u usmini koje doprinose razvoju bakterija. Meutim, najee je u pitanju lano belo pranje, tj. lokalni nadraaj spoljnih polnih organa, a ne

zapaljenje vagi-ne. Kod trudnih ena normalno postoji obino vaginalno ljutenje sluznice kao zamuena, kremasta sekrecija koja ne drai i koja je bez klica. Infekcije su este u trudnoi zbog proirenih krvnih sudova, dok je najee zapaljenje uzrokovano gljivicom Candida albicans. Kod ena u postmenopauzi sree se zapaljenje uzrokovano Trichomonas, ali se sreu i staraki ili atrofini vaginitisi, s tankom, crvenom i ranjavom sluznicom koja esto krvari. Ova zapaljenja se lee malim koliinama estrogena.

BELJENJE ZUBA
(engl. bleaching of teeth), postupak pri kome se hemijskim sredstvima vri izbeljivanje zuba.

BENCE JONES PROTEIN


(engl. Bence Jones protein ), Henry Bence Jones, engleski fiziar, 1814 - 1873, monoklonalni imuno-globulin koji sintetisu B limfociti; patoloki protein koji se esto nalazi u urinu pacijenata sa multiplim mijelomom i Waldenstromovom makroglobulinemijom. Takvi proteini imaju neuobiajene osobine: kada se zagrevaju na 40 o do 60 oC taloe se (koaguliu), a zatim rastvaraju daljim zagrevanjem na 80 o do 100 oC. Poznato je da su ovi proteini monomeri ili dimeri imunoglobulina lakih (L) lanaca, da imaju molekulsku masu od 25.000 ili 50.000 i da mogu biti ili kapa (k) ili lambda (l) lanci.

BENCE JONES PROTEINURIJA


(engl. Bence Jones proteinuria), prisustvo Bence Jones proteina u urinu.

BENDROFLUAZID
(engl. bendrofluazide ), tiazidni diuretik slian hidrohlor-tiazidu. Koristi se za leenje edema, insuficijencije srca i hipertenzije. Popularan je na anglo-saksonskom podruju, ali nije registrovan u Jugo-slaviji.

BENEDIKTOV RASTVOR
(engl. Benedict's solution), Stanley Rossiter Benedict, ame-riki fizioloki hemiar, 1884 - 1936, ozna-ava dva reagensa (kvantitativni i kvalitativni) koji se koriste za ispitivanje redu-kujuih eera i/ili supstanci u urinu. Oba ras-tvora sadre bakar-sulfat rastvoren u rastvoru natrijum-sulfata i natrijum-citrata, mada se koncentracije soli razlikuju u oba reagensa. Kada se bistar, tamno plavi kvalitativni rea-gens zagreva sa ispitivanim uzorkom, eer ili druga redukujua supstanca redukuje Cu2+ jon pri emu se formira uto do crveno obojen talog (hidratisani kupro oksid). Kvantitativni reagens sadri kalijum-tiocijanat (KCNS) i tragove ferocijanida. Rastvor se titrira u uzorak urina do prestanka redukcije kupri jona.

BENIGNA HIPERTROFIJA PROSTATE

(engl. benign prostate hypertrophy, BPH ), adenom prostate, benigna hiperplazija pros-tate, periuretralni adenom, prostatizam; hiper-trofija periuretralnih (oko zadnjeg dela mok-rane cevi) i subcervikalnih (ispod vrata mok-rane beike) lezda. Za njen razvoj potrebno je prisustvo funkcije testisa i starenje. Javlja se kod osoba preko 50 godina starosti. Hiper-trofija pomenutih lezda potiskuje tkivo pros-tate na periferiju tako da ono atrofira i predstavlja hirurku kapsulu na ijem se nivou vri enukleacija adenoma kod adenomektomije (operacije prostate). Znai, kod adenomektomije se hirurki odstranjuju hipertrofisane periuretralne i subcervikalne lezde, a atrofino tkivo prostate ostaje u organizmu. Sim-ptomatologija benigne hipertrofije prostate potie od opstruktivnih smetnji protoku urina na vratu mokrane beike dajui simptome vezane za poremeaje mokrenja. Mokri se ee, nou, mlaz mokrae je slab, eka se na poetak mokrenja, mlaz se prekida, postoji oseaj neispranjenosti mokrane beike. U poetku mii mokrane beike kompenzuje opstrukciju protoku mokrae poveanim ra-dom i hipertrofijom, a kada se dekompenzuje tada urin u sve veim koliinama zaostaje u mokranoj beici, to dovodi do zastoja mok-rae u ureteru i bubregu, a to izaziva oteenje bubrene funkcije i uremije. Simptomi prolaze kroz 3 stadijuma: I stadijum: manje izraene tegobe pri mokrenju, esto i oteano mokrenje. U mokranoj beici nema rezidualnog urina (posle akta mokrenja u mokranoj beici nema mokrae); II stadijum: tegobe pri mokrenju su jae izraene, a koliina rezidualnog urina je do 300 ml; III stadijum: jako izraene tegobe pri mokrenju, sa preko 1.000 ml rezidualnog urina. U tom stadijumu postoji oslabljena funkcija miinog sloja mokrane beike, konsekutivna ureterohidronefroza (proirenje mokraovoda i istanjenje bubre-nog parenhima) sa bubrenom insuficijencijom. Druge komplikacije su urinarna infekcija, kalkuloza mokrane beike, divertikuloza mokrane beike, hematurija i akutna retencija urina. Dijagnoza se postavlja digitalnim rektalnim pregledom, ultrasonografijom, intravenskom urografijom, endoskopskim i urodinamskim ispitivanjima. Leenje je medikamentozno i hirurko (transuretralna resekcija/incizija prostate, otvorena prostatektomija, kriohirurgija, uretralne proteze, dilatacija prostatine uretre, laser-destrukcija prostate, terapija mikrotalasima).

BENIGNI
(engl. benign), blag karakter bolesti ili neoplazma koja nije maligna. Benigni tumori su dobro diferentovani, rastu sporo i rast se moe zaustaviti posle nekog vremena. ire se ekspanzivno uz kompresiju susednih struktura i stvaranje kapsule ili pseudokapsule. Nikada ne metastaziraju i u najveem broju sluajeva nisu opasni za bolesnika.

BENJAMINOV SINDROM
(engl. Benjamin syndrome ), kombinacija hipohromne anemije, hipoplastine kostne deformacije, razvojne i mentalne retardacije. Simptomi su: karijes zuba, proporcionalno smanjenje ekstremiteta, megalocefalija, ree umovi na srcu, epikantus, deformcije unih koljki, genitalni infantilizam i tumor slezine. Nazvan je jo i Benjaminova anemija.

BENORILAT
(engl. benorylate), meavina skoro jednakih delova aspirina i paracetamola. Koristi se kod reumatizma, bolova zglobova i miia i poviene temperature. Popularan na anglo-saksonskom podruju, ali nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Benoral.

BENPERIDOL
(engl. benperidol), antipsiho-tik iz grupe butirofenona. Uglavnom se koristi za leenje devijantnog antisocijalnog seksualnog ponaanja, ali efikasnost nije do-bro dokumentovana. Nije registrovan u Jugoslaviji.

BENZALKONIJUM
(engl. benzalkonium), antiseptik i dezinficijens iz grupe deterde-nata, koji se koristi za ienje koe, rana, ste-rilizaciju instrumenata i u amponima. Prepa-rati: Zorkasept, Sterigal.

BENZATIN BENZILPENICILIN
(engl. benzathine penicillin), penicilin sa sporim i du-gim dejstvom, jer se sporo resorbuje sa mesta primene (depo injekcije). Preparati: Extencilline, Panapen.

BENZATIN FENOKSIMETILPENICILIN
(engl. benzathine phenoxy-methyl-penicilli-ne), penicilin za oralnu primenu, otporan na kiselinu eluca. Baktericidno deluje na Gram-pozitivne bakterije. Koristi se za leenje bla-ih oblika infekcija i produeno leenje streptokoknih angina. Pogodan za profilaksu reu-matine groznice. Preparati: Bimepen, Ospen.

BENZERAZID
(engl. benserazide), lek koji inhibira enzim dopa-dekarboksilazu i spre-ava da se levodopa pretvara u dopamin u perifernim tkivima. Time se poveava pre-lazak levodope u mozak i smanjuju periferna neeljena dejstva. Za leenje M. Parkinsoni koristi se u kombinaciji sa levodopom. Preparat: Madopar.

BENZHEKSOL
, v. triheksifenidil.

BENZIDIN
(engl. benzidine), p-diaminodifenil, NH2-C6H4NH2, je bezbojan, sivout ili beo kristalni praak. Koristi se pri izvoenju testa za ispitivanje krvi u stolici, za mikroskopska bojenja i kao reagens. Danas se koristi u ogranienoj meri poto je kancerogen.

BENZIL BENZOAT
(engl. benzyl benzoate), skabicid, lek uljaste konzistencije protiv uge. Preparati: Benzilii benzoas, Benzyl benzoat.

BENZILPENICILIN
, v. penicilin.

BENZODIAZEPINI
(engl. benzodiazepines), noviji psihofarmaci koji deluju anksiolitiki, hipnotiki, antikonvulzivno i miorelaksantno. Najpoznatiji su: diazepam, alprazolam, bromazepam, flurazepam, hlorazepam, klonazepam, lorazepam, midazolam, nitrazepam, oksazepam, prazepam, triazolam i dr. Najvie se koriste kao anksiolitici, za ublaavanje straha i psihike napetosti, a zatim kao hipnotici (brotizolam, flurazepam, nitrazepam i dr.), za leenje nekih oblika epilepsije (diazepam, klonazepam) i u anesteziji (midazolam). Kure leenja treba da traju od nekoliko nedelja do 3 meseca, jer moe da nastupi zavisnost koja se teko lei. Ostala neeljena dejstva su: pospanost, vrtoglavica, malaksalost, dobijanje u teini, impotencija odnosno smanjenje seksualne elje (libida).

BENZOIL PEROKSID
(engl. benzoyl peroxide ), antiseptik i keratolitik, koji se koristi za leenje blaih oblika juvenilnih akni. Nalazi se u mnogim preparatima za leenje akni. Ni-je vie registrovan u Jugoslaviji kao lek.

BENZOJEVA KISELINA
(engl. benzoic acid), antiseptik efikasan protiv bakterija i gljivica. Koristi se kao konzervans za hranu, a ree i kao lek za infekcije koe.

BENZOKAIN
(engl. benzocaine), lokalni anestetik male jaine, koji se koristi u obliku masti ili supozitorija kod bolnih promena na koi ili analnom predelu, a u obliku tableta, za sisanje ili rastvora za ispiranje usta kod bolnih promena u ustima i drelu. Nalazi se u veem broju preparata koji su u slobodnoj prodaji u zemljama Evrope, ali nije registrovan u Jugoslaviji.

BENZTROPIN
(engl. benztropine), antiholinergik, derivat atropina koji se koristi kao pomoni lek za Parkinsonovu bolest. Ubla-ava ukoenost miia, deluje kao antihistaminik i sedativ. Nije vie registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Cogentin, Ponalid.

BENJAMINOV SINDROM
(engl. Benjamin syndrome ), kombinacija hipohromne anemije, hipoplastine kostne deformacije, razvojne i mentalne retardacije. Simptomi su: karijes zuba, proporcionalno smanjenje ekstremiteta, megalocefalija, ree umovi na srcu, epikantus, deformcije unih koljki, genitalni infantilizam i tumor slezine. Nazvan je jo i Benjaminova anemija.

BEONJAA
(engl. sclera, lat. sclera), v. sklera.

BERANTOV SINDROM
(engl. Berant syndrome ), kraniosinostoza sagitalnih sutura i radioulnarnih sinostoza. Verovatno je re o autosomno dominantnom nainu nasleiva-nja.

BERGENOV SINDROM
(engl. Bergen syndrome ), leprozne skeletne promene lica u vidu atrofije prednje nazalne spine, atrofije i recesije alveolarnih nastavaka maksile, posebno u incizivnom regionu (facies leproza) i leprogenike promene alveolarnog nastavka maksile sa gubitkom inciziva.

BERGMANOVE NEUROGLIJSKE E-LIJE


, (engl. Bergman's neuroglial cells ), vrsta modifikovanih astrocita u kori maloga mozga. Nalaze se u nivou Purkinjeovih elija, a svoje produetke alju perpendikularno sve do povrine sive mase, gde uestvuju u formiranju spoljanje glijalne granine membrane. Kratki boni produeci obavijaju dendrite Purkinjeovih elija. Smatra se da igraju veo-ma vanu ulogu u voenju mladih granuloznih elija tokom postnatalnog razvoja malog mozga.

BERLINOV SINDROM
(engl. Berlin syndrome ), porodina multipla abnormalnost karakteristina po kratkom trupu na granici patuljastog rasta, sitnoj grai tela, hiperfleksibilnosti prstiju, retkim obrvama i brkovima, tamnoj, gustoj i suvoj kosi sa tendencijom prerane osedelosti, epikantalnom prevoju, sedlastom nosu, bledoj, suvoj, tankoj i gipkoj koi, dishromnim pegama, generalizovano iaranoj atrofinim oiljcima posle piodermitisa, zatim hiperkeratozom, plantarnom i palmarnom, udruenom sa hiperhidrozom i hiperfunkcijom lojnih lezda. Pratei simptomi su: zakasnela denticija, hipodoncija, genitalni infantilizam, hipospadija, atrofija testisa, ali i normalno genitalno razvie kod devojica i mentalna retardacija. Kao mogui uzrok smatra se pituitarna disfunkcija.

BERNARD-SOULIER SINDROM
(engl. Bernard-Soulier syndrome ), poremeaj koagulacije koji karakterie odsustvo ili umanjena sposobnost trombocita da agregiraju usled relativnog nedostatka jednog esencijalnog glikoproteina na membrani trombocita. Mi-kroskopskim pregledom razmaza periferne krvi trombociti izgledaju veliki. Primena aspirina moe da provocira krvarenje kod osoba sa ovim sindromom. Nakon traume ili operacije, gubitak krvi moe biti vei nego obino i transfuzije su esto neophodne.

BERNAR-HORNEROV SINDROM

(engl. Bernar-Horner syndrome ), prekid simpa-tikih puteva koji dovodi do oftalmoplegije, mioze, ptoze, relativne okularne hipotonije, dajui izgled enoftalmusa kao i ipsilateralne hiperemije koe i lica, anhidroze i vazodilatacije. Uzroci su lezije, ukljuujui i traume, neoplazme, tromboze, substernalna tiroidea, sifilistika aneurizma u brahikefalinom delu smetenom du simpatikog puta od hipotalamusa do simpatikih nervnih zavretaka facijalnih znojnih lezda. Paratrigeminalni sindrom je nekompletna forma ovog obolje-nja.

BEINI
, (engl. vesical), koji pripada ili je u vezi sa beikom.

BESNIER-BOECK-SHAUMANNOV SINDROM
(engl. Besnier-Boeck-Shaumann syndrome ), sin. sarcoidosis, BIinderov sindrom, hipoplazija maksilarnih i nazalnih kostiju. Na nosu postoji: spljotenost nazalne spine, od-sustvo ugla izmeu frontalne kosti i nazalne spine, smanjene nozdrve i njihovi otvori u vidu polumeseca i recesija perinazalnih struktura. Maksilarna hipoplazija uzrok je uzanosti gornjeg zubnog luka, gotskog nepca i malokluzije. Naziva se jo maksilonazalni sindrom ili maksilonazalna dizostoza.

BESNILO
(engl. rabies, lyssa), najtee infektivno oboljenje koje se uvek zavrava smru. Izaziva ga neutropni virus iz familije Rabdoviridae koji lii na projektil. Virus je patogen za oveka i sve toplokrvne ivotinje. Nalazi se u pljuvaki obolelog oveka i ivo-tinja, zatim u mozgu, krvi, mleku, mokrai i parenhimatoznim organima. Obolevaju divlje i domae ivotinje (pas, maka, lisica, vuk itd.). Kod oveka se inkubacija traje od 12 do 60 dana i posle toga se razvija klinika slika furioznog ili paralitikog besnila. Prvi znaci bolesti kod ivotinje su promena udi, hidrofobija i grevi. Kod ljudi bolest poinje nakon inkubacije od 14 do 60 dana, a mogue je i do tri godine, mada je retko due od tri meseca. Klinika slika protie kao furiozno besnilo koje karakteriu znaci diseminarnog encefalitisa, povremeni grevi faringealne muskulature, pojaano luenje pljuvake, hidrofobija i grevi koji mogu da traju od 30 do 60 sekundi, sa obilnim znojenjem i smrtnim strahom. Kod paralitinog besnila inku-bacija traje znatno due, a dominantni znaci su: depresija, hipersalivacija, hidrofobija, grevi, pareze i paralize. Leenje je bezuspeno. Mere prevencije protiv besnila kod ivotinja i ljudi jedine su ispravne mere zatite. V. rabies.

BEIKA
(engl. bladder, lat. vesica), v. vezika.

BETA2-MIKROGLOBULIN, b2M
(engl. beta2-microglobulin ), molekul koji se nalazi na povrini elija, nekovalentno vezan za HLA A, B i C antigene (RMM 11 800). Strukturni je homolog stalnog dela (CH3) IgG. Smatra se da ima ulogu u membranskim povrinskim receptorima. Koncentracija (b2M u serumu se po-veava kod vie patolokih stanja (npr. reumatoidnog artritisa, Sjogrenovog sindroma, Crohnove bolesti, aktivnih

oboljenja jetre, ra-zliitih karcinoma i limfoidnih malignih stanja i bubrenog tubularnog oteenja).

BETA-BLOKATORI
(engl. beta blockers), lekovi koji blokiraju adrenergike beta-receptore u srcu i drugim organima i time spre-avaju uticaj stimulacije simpatikusa. Nastaje usporenje pulsa, smanjenje snage kontrakcija sranog miia, regulisanje ritma sranog rada i snienje povienog krvnog pritiska. Koriste se za leenje angine pektoris, nekih vrsta aritmija i hipertenzije. Beta-blokatori deluju kardioprotektivno, smanjuju broj infarkta miokarda i smrtnost kod kardiovaskularnih bolesnika. Zbog blokiranja betareceptora u pluima, moe nastati bronhospazam i oseaj guenja naroito kod astmatiara. Kardioselektivni beta-blokatori su: acebutolol, ate-nolol, celiprolol i metoprolol (oni deluju samo na srce, a ne i na plua). Neselektivni su: propranolol, karvedilol i dr. Ostala neeljena dejstva su: usporenje rada srca (bradikardija), hladne noge, komarni snovi i loe podnoenje glukoze. Osim u kardiologiji, beta-blokatori se koriste i u drugim oblastima medicine: u anesteziji se koristi intravenski esmolol - beta-blokator vrlo kratkog dejstva, u oftalmologiji betaksalol i timolol kao kapi za oi u terapiji glaukoma, i u neurologiji propranolol za leenje tremora.

BETA-GLOBULINI
(engl. beta-globulins), krvni proteini, angaovani u transportu hormona, metalnih jona i lipida.

BETAHISTIN
(engl. betahistine), lek protiv vrtoglavice i Meniereove bolesti. Vazodilatator koji poveava protok krvi kroz labirint unutranjeg uva. Preparat: Betaserc.

BETAKSALOL
(engl. betaxalol), beta-blokator koji se koristi u terapiji hroninog glaukoma, jer smanjuje luenje one vodice. Pre-parat: Betoko.

BETA-LAKTAMSKI ANTIBIOTICI
(engl. beta-lactam antibiotics), penicilini i cefalosporini sadre u strukturi po jedan etvo-rolani beta-laktamski prsten, neophodan za antibakterijsko dejstvo. Bakterije koje postaju otporne na ove antibiotike sintetiu enzime beta-laktamaze (penicilinaza), enzime koji cepaju beta-laktamski prsten.

BETA-LIPOPROTEIN
(engl. beta-lipoprotein), v. lipoprotein niske gustine pod lipoproteinima.

BETAMETAZON
(engl. bethametasone), sintetski kortikoisteroid sa vrlo snanim antiinflamatornim dejstvom.

Upotrebljava se oralno u vidu tableta za leenje sistemskih bolesti ili lokalno u vidu krema i masti za leenje raznih dermatoza. Preparati: Didermal, Diprophos, Diprosalic, Vipsogal.

BETANEHOL
(engl. bethanechol), holinergik derivat acetilholina. Stimulie rad creva i mo-krane beike. Koristi se oralno kod pareze ovih organa. Nije registrovan u Jugoslaviji.

BETA-TROMBOGLOBULIN
(engl. beta-thromboglobulin ), protein koji se nalazi u alfa-granulama trombocita zajedno sa trombocitnim faktorom 4 i trombocitnim faktorom rasta.

BETATRON
(engl. betatron), ureaj koji se koristi za ubrzanje struje elektrona (beta-estica) u snop zraenja koji se moe koristiti u radioterapiji.

BETA-TUBULIN
(engl. beta-tubulin), protein koji zajedno sa alfa-tubulinom gradi mikrotubule.

BETZOVE ELIJE
(engl. Betz's cells), Vladimir Betz, ukrajinski lekar, 1834-1894 dinovski piramidalni neuroni, promera 80 x 120 m. Nalaze se u ganglijskom sloju izokorteksa velikog mozga. Dendriti se granaju u samoj kori. Neki aksoni ulaze u sastav kortikospinalnog snopa vlakana i prave sinapse sa motornim neuronima kimene modine, a neki preko kaloznog tela odlaze na suprotnu stranu mozga.

BEZAFIBRAT
(engl. bezafibrate), hipolipidemik iz grupe fibrata. Sniava holesterol u plazmi i koristi se za leenje hiperholestero-lemija uz obaveznu dijetu. Nije vie registro-van u Jugoslaviji. Preparati: Bezamidin, Be-zalip.

BEZBEDNI PERIOD
(engl. safe days), vreme kada je mogunost zaea smanjena ili ak nemogua. To su prvi meseci ili godine posle menarhe, zatim razdoblje od 40. godine pa nadalje i neplodni dani u svakom menstrualnom ciklusu (sigurni, bezbedni dani). Sve metode za izraunavanje bezbednog perioda zasnivaju se na saznanju da u svakom menstrualnom ciklusu postoji samo jedna ovulacija i da je to jedino vreme kada je mogue zatrudnjivanje. Jajna elija ivi i ostaje sposobna za oploenje svega nekoliko sati posle ovulacije, najvie 24 sata, dok spermatozoidi ostaju sposobni za oploenje najdue 48 - 72 sata. Prema tome, u svakom ciklusu postoji najvie 4 plodna dana, 3 pre i 1 posle

ovulacije. Izraunavanje bezbednih dana u jednom ciklusu vri se na vie naina: kalendarskom metodom (praenjem duine menstrualnog ciklusa tokom 12 meseci izraunava se kada e najverovatnije doi do ovulacije u sledeem ciklusu); registrovanjem bazalne telesne temperature (BTT), pri emu se koristi postovulacijski porast BTT uslovljen povi-enim izluivanjem progesterona i njegovim hipertermijskim delovanjem na hipotalamus; praenjem intenziteta cervikalne sekrecije koja je u vreme ovulacije, pod uticajem estrogena, najobilnija.

BEZIMENA ARTERIJA
(engl. brachiocephalic trunk, lat. truncus brachiocephalicus), v. trunkus brahiocefalikus, brahiocefalino stablo.

BEZIMENA VENA
(engl. brachiocephalic vein, lat. vena brachiocephalica), v. vena brahiocefalika.

BEZOAR
(engl. bezoar), vrst konglomerat razliitog sastava koji se nalazi u upljim organima gastrointestinalnog trakta, najee u elucu i crevima. Fitobezoari su sastavljeni od nesvarenih delova biljaka koje sadre mnogo celuloze. Trihobezoari, sadre organske produkte, dlake. Trihofitobezoari se sastoje od dlaka i vlakana biljnog porekla (biljne celuloze).

BEZUBNOST
(engl. toothlesness), stanje bez zuba, bezuba osoba. Bezubnost moe biti delimina ili potpuna. Do gubitka zuba dolazi najee zbog karijesa do etrdesetih godina ivota i parodontopatije u starijih osoba. Gubitak zuba dovodi do poremeaja meuvi-linih odnosa, gubitka visine zagriaja (brada se pribliava nosu), tonusa miminih miia i miia lica, produblju se brazde oko usana, osoba dobija staraki izgled.

BIAURALNO
(engl. biaural), 1. istovremeno korienje oba uva. Na biauralnom sluanju zasniva se lokalizacija izvora zvuka. Ako zvuk dolazi iz izvora s jedne strane, bie relativno glasniji u bliem uvu i stii e pre do njega. Uporeivanjem zvunih signala koji stiu iz oba uva, mozak lokalizuje izvor zvuka; 2. v. auralni, to pripada i jednom i drugom uvu i sluhu.

BICEPS
(engl. biceps, two-headed, lat. biceps), dvoglavi. Mii ije polazite ili hvatite gra-de dve miine glave, meusobno razdvojene ili udaljene.

BIDA, BUTIL IDA,

derivat iminodiacetil siretne kiseline, hepatotropna supstancija koja se veoma sporo iz jetre izluuje u u, a obeleava se 99mTc. U nuklearnoj medicini slui sa izvoenje hepatobilijarne scintigrafije i detekciju duodenogastrinog refluksa.

BIDIREKCIONI TRANSPORT
(engl. bidirection transport ), istovremena reapsorpcija i sekrecija metabolita du tubula bubrega (citrat, malat, beta hidroksi buterna kiselina, acetosiretna kiselina, urati itd).

BIFOKALNA SOIVA
(engl. biphocal lenses), stakla koja u svom gornjem delu koriguju vidnu otrinu na daljinu, a u donjoj polovini koriguju vidnu otrinu za blizinu na naoa-rima.

BIFONAZOL
(engl. biphonazol), antimikotik iz grupe azola, koristi se za leenje povrnih gljivinih infekcija koe. Preparat: Bicutrin.

BIFOSFONATI
(engl. biphosphonates, di-phosphonates), lekovi koji se vrsto vezuju za kosti, smanjuju hiperkalcemiju kod malignih bolesti kostiju, usporavaju razgradnju kotanog tkiva, stimuliu razvoj nove kosti i usporavaju osteoporozu kod ena posle meno-pauze. Grupu ine: alendronat, etidronat, klodronat, pamidronat i drugi.

BIFURKACIJA
(engl. bifurcation, lat. bifurcatio), dvostruko grananje.

BIGEMINIJA
(engl. bigeminy), pojava patoloke ventrikularne ekstrasistole posle sva-kog normalnog sranog otkucaja, sa karakte-ristinom pauzom.

BIGUANIDI
(engl. biguanides), grupa oralnih antidijabetika za leenje insulin-nezavisnog dijabeta (tip II), od kojih je najpoznatiji metformin. Sniavaju nivo glukoze u krvi tako to smanjuju njegovo otputanje iz jetre i poveavaju preuzimanje glukoze u miie.

BIKARBONAT
(engl. bicarbonate), HCO3-, anjon ili neka so koja sadri ovaj anjon. Bikarbonatni joni su drugi

anjoni po veliini u plazmi. Bikarbonatni sadraj krvi (plaz-me), koji po definiciji ukljuuje karbonat (CO32() i karbamino jedinjenja (RCNHCOO(), moe da se odredi titracijom sa kiselinom, mada se lake izraunava iz pH i PCO2 vrednosti, primenom Henderson-Hasselbalchove jednaine. Bikarbonat potpomae transport CO2 iz tkiva do plua i deo je krvnog puferskog sistema. Primarni bikarbonat nedostaje u takozvanoj metabolikoj acidozi, to je izazvano poveanim stvaranjem organskih kiselina (npr. u dijabetesu), smanjenim iz-luivanjem kiselina (npr. kod oteenja bubrega) ili gubitkom bikarbonata (npr. usled dijareje). Viak primarnog karbonata u metabolikoj alkalozi nastaje zbog gubitka H+ (usled povraanja, diuretika itd.), davanja alkalnih soli ili deficita kalijuma. Bikarbonat takoe izluuju pankreas i jetra u duodenum pod stimulacijom sekretina gde neutralizuje kiseli sadraj prenet iz eluca u duodenum.

BIKARBONAT/CO2 PUFER
(engl. bicarbonate/CO2 buffer), pH vrednost odreuje odnos izmeu koncentracije bikarbonata i koncentracije fiziki rastvorenog CO2. pH bikarbonatnog pufera je 7,4 kada je odnos bikarbonata i CO2 - 20:1. Viak jona vodonika u rastvoru pufera vezuje baza pufera (bikarbonat) kada nastaje kiselina pufera (CO2 + H2O). Znaaj ovog puferskog sistema krvi je to puferuje jone vodonika. CO2 neprekidno nastaje kao krajnji proizvod metabolizma, a njegovu koncentraciju, odnosno napon u krvi kontroliu plua. Napon CO2 se odrava u konstantnom opsegu promenom ventilacije, ak i u sluaju ekscesne produkcije ili konzumiranja. Bubreg zajedno sa digestivnim traktom i jetrom kontrolie opseg bikarbonata. Kada je pH 7,4 bikarbonat/CO2 pufer predstavlja 2/3 puferskog kapaciteta krvi.

BIKARBONATNI PUFERSKI SISTEM


(engl. bicarbonate buffer system), smea bikarbonata i ugljene kiseline, koja puferuje nekarbonsku kiselinu ili bazu u krvi. Efekat dodatka jake kiseline sistemu umanjuje HCO3- tako to reaguje sa dodatim H+ i gradi H2CO3, slabu disosovanu kiselinu. Ako se doda baza (OH- ili HPO42-) ona se uklanja u reakciji sa H2CO3 uz nastajanje H2O + HCO3-, odnosno H2PO4- + HCO3-. Dolazi do izmene odnosa HCO3-/H2CO3 i relativno male izmene u pH. Puferski kapacitet ovog sistema u humanom organizmu je sasvim visok, poto je to jedan otvoren sistem, tj. velika koliina H2CO3 potie iz metabolikih reakcija, a plua mogu ili da zadre ili da eliminiu velike koliine formirane ugljene kiseline, zavisno od potreba. Bikarbonat takoe izluuju ili zadravaju bubrezi, prema potrebama. Sposobnost zadr-avanja ili eliminacije ugljene kiseline (po-mou plua) i bikarbonata (pomou bubrega) poveava puferski kapacitet 20 puta vie od regulatornog bikarbonatnog pufera iste koncentracije.

BIKONKAVAN
(engl. biconcave), dvostruko udubljena soiva, rasipna, ograniena sfernim izdubljenim povrinama, gde svaka strana ima prema sebi postavljen centar zakrivlje-nosti. Slue za korekciju kratkovidosti.

BIKONVEKSAN
(engl. biconvex), sabirna soiva ograniena sfernim ispupenim povrinama, gde su centri krivine

graninih povrina na suprotnim stranama u odnosu na povr-inu. Slue za korekciju dalekovidosti.

BIKUSPIDALNA VALVULA
(engl. bicuspid valve, lat. valva atriventricularis sinistra), bikuspidalni zalistak; valvula koja ima dva kuspisa (listia) i nalazi se izmeu leve pret-komore i komore; valvula na levoj strani srca od fibroznog tkiva pokrivenog endotelom i vrsto povezanog za fibrozni prsten valvule. ine je 2 tanka kuspisa (otuda naziv bikuspidalna valvula) na otvoru izmeu levog atrijuma i levog ventrikuluma. Povrina kuspisa je 2 puta vea od atrioventrikularnog otvora. Kretanje valvule je pasivno, a orijentacija valvule usmerava kretanje krvi iz atrija u ventrikul. Zove se mitralna zato to podsea na biopovu mitru.

BIKUSPIDALNO
(engl. bicuspid, lat. bicuspidalis), dvolisno, izgraeno od dva lista.

BILATERALNO
(engl. bilateral), obostrano, ukljuuje ili pogaa obe strane. U sluaju par-nih organa bilateralano znai da su zahvaena oba.

BILHARZIJAZA
(engl. genitourinary bilharziasis, endemic hematuria, intestinal bilharziasis, Egyptian splenomegaly), istozomijaza, infekcija oveka pljosnatim crvima Schistosoma haematobium (genitourinarna bilharzijaza), Schistosoma mansoni i Schistosoma japonicum (intestinalna bilharzijaza). Paraziti ive u krvi portalne vene, u venama mokrane beike, slezine i malim venama debelog creva. Osim kod oveka sreu se i kod nekih vrsta majmuna. Rasprostranjeni su u Africi, Srednjem i Dalekom istoku i nekim krajevima Evrope (Grka, Kipar, Portugal), odnosno u krajevima gde ive njihovi prelaz-ni domaini, odreene vrste puia. ovek se zarazi kada larveni oblici ovih parazita aktivno dospeju u organizam kroz kou ili sluzokou, ako su uneti zagaenom vodom preko usta. Nagomilavanje karakteristinih jaja parazita u tkivu mokrane beike i njihov prolaz kroz zid ovog organa, uzrokuje zapa-ljenje sluzokoe mokrane beike i drugih mokranih kanala. Oboljenje se ispoljava gro-znicom, znojenjem, drhtavicom i bolovima prilikom mokrenja. Mokraa je mutna sa primesama krvi i gnoja. Dermatitis nastaje usled prodiranja larvenih oblika kroz kou, a kod crevne bilharzijaze nastaju dizenterine tegobe. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem karakteristinih jaja u sedimentu mokrae ili u stolici.

BILIJARNA KOLIKA
(engl. colica biliaris), napadi bolova koji zapoinju pod desnim rebarnim lukom, ire se du interkostalnih nerava desnom stranom pod desnu pleku, veo-ma esto i u desno rame. Uzrokovani su migracijom kamenaca i spazmima glatke mu-skulature une kesice i glavnog izvodnog kanala. Traju po nekoliko asova i poputaju tek posle injekcije spazmolitika (i.v. baralgin). esto su praeni povienom temperaturom i leukocitozom ukoliko postoji infekcija, mogua je pojava tamne mokrae i

aholine stolice. Na sluznicama i na koi moe da se pojavi utica ukoliko je kamenac zatvorio duktus holedohus. Ta pojava otkla-nja potrebu za diferencijalnom dijagnozom kolika.

BILINGSOV METOD
(engl. Billings met-hod ), metod koji se koristi u kontracepciji i predstavlja metod odreivanja sigurnih dana u menstrualnom ciklusu kada je verovatnoa zatrudnjivanja izrazito mala. Zasniva se na razlici u intenzitetu izluivanja cervikalne sluzi u razliitim fazama ciklusa. Neposredno posle menstruacije sekrecije gotovo i nema, ena osea suvou u vagini. Kasnije, sa pojaava-njem sekrecije, kada ena osea vlanost u vagini, zaee (koncepcija) je mogua, pa u to vreme treba izbegavati polne odnose. Kasni sigurni period poinje etvrtog dana po naj-jaem izluivanju cervikalne sluzi i traje do sledee menstruacije.

BILIRUBIN
(engl. bilirubin), narandasto-crveno-braon pigment koji je nerastvorljiv u vodi, ali je rastvorljiv u hloroformu, heksanu, benzenu i drugim organskim rastvaraima. Glavni je pigment ui i nalazi se u veini unog kamenja i u serumu. Proizvod je razgradnje hemoglobina i drugih proteina koji sadre hem i formira se u retikuloendotelnim elijama slezine. Razlaganjem 1 g hemoglobina nastaje hem iz koga se formira 35 mg bilurubina. Nakon formiranja u retikuloendotelnim elijama bilirubin se do jetre transportuje u kompleksu sa albuminom. Aktivno se pre-nosi u parenhimske elije jetre u kojima se konjuguje sa D-glukuronatom pri emu nastaju mono- i di-glukuronati kao rastvorljivi proizvodi. Prema tome, u organizmu postoji tzv. konjugovani, rastvorljivi bilirubin (bilirubin diglu-kuronid), koji se vezuje sa dijazotovanom sulfanilnom kiselinom (direktni bilirubin) i nekonjugovani bilirubin (u asocijaciji sa proteinima), koji je rastvorljiv u mastima, a ne reaguje sa diazotovanom sulfanilnom kiselinom bez sudelovanja organskih rastvaraa ili drugih agenasa (naziva se indirektni bilirubin).

BILIRUBINEMIJA
(engl. bilirubinemia), prisustvo bilirubina u krvi (moe biti hiperbilirubnemija).

BILIRUBINURIJA
(engl. bilirubinuria), prisustvo direktnog (konjugovanog) bilrubina u urinu. Velika koliina bilirubina daje urinu tamnu boju. Nalaz je patoloki i ukazuje na hepatobilijarnu bolest. To je rani znak pore-meene funkcije jetre. Moe da prethodi pojavi utice.

BILIURIA
(engl. biliuria), bilurija; prisustvo unih pigmenata u urinu.

BILIVERDIN
(engl. biliverdin ), zeleni, prvi pigment koji se formira razlaganjem hema, a koji sadri sve

interpirolske mostove u metin-skom obliku (-CH=). Redukuje se u bilirubin pod dejstvom enzima biliverdin reduktaze.

BIMANUALNO
(engl. bimanual), palpacija sa obe ruke koja se obino izvodi kada je potrebno ograniiti i odrediti veliinu tumorske ma-se.

BINOKULARNI VID
(engl. binocular vision), sposobnost gledanja sa oba oka, kada se vidna polja uglavnom spajaju i obe slike spoljnog sveta na mrenjai se sjedinjuju u jedinstvenu dubinsku, trodimenzionalnu stereoskopsku sliku. Na binokularnom gledanju zasniva se, uglavnom, sposobnost odreivanja odnosa predmeta u spoljanjem svetu, njihove uda-ljenosti i vienje po dubini (trodimenzionalno opaanje prostora i predmeta).

BINOKULARNO
(engl. binocular), istovremeno korienje oba oka; termin koji se obino koristi kod optikih instrumenata. V. binokularni vid.

BINOMNA RASPODELA
(engl. binomial distribution), raspodela verovatnoa koja opisuje broj realizacija dogaaja (uspeha) u n nezavisnih ponavljanja eksperimenta pod jednakim uslovima, pri emu je verovatnoa realizacije dogaaja (uspeha) u svakom od n opita jednaka p. Verovatnoa da se dogaaj realizuje k puta rauna se po formuli: , (q=1-p; k=0,1,...,n). Izraz pk je k +1 lan u binomnom razvoju (p +q)n. Oekvani broj realizacija dogaaja u n opita iznosi np, a varijansa (disperzija) npq.

BIO(engl. bio-), prefiks koji oznaava ivot ili to je u vezi sa ivotom.

BIOCID
(engl. biocide), 1. bilo koja supstanca koja ima sposobnost da uniti ivot; 2. jedi-njenje proizvedeno za unitavanje tetnih organizama (dezinficijensi, sterilizanti, pesticidi).

BIOCIRKALNA DESINHRONOZA
(engl. biocircal desynscronism ), definie se kao naruenost toka i ustrojstva karakteristika cirkadijalnog oscilovanja vrednosti indikatiora psihofiziolokih funkcija, distribuiranih na krivoj -

cirkadialnoj sinusoidi.

BIOELEKTRICITET
(engl. bioelectricity), 1. elektrini fenomeni kod ivih organizama uopte, a posebno kod ekscitabilnih tkiva: membranski, akcioni, postsinaptiki, receptorski i dr. potencijali; 2. oblast biofizike koja se bavi istraivanjem elektrinih pojava u organizmu. V. elektricitet.

BIOFIZIKA
(engl. biophysics), interdisciplinarna nauna oblast u kojoj se, polazei od zakona fizike i koristei fizike metode i tehnike, ispituju fizika i fiziko-hemijska svojstva biolokih sistema, kao i uticaji fizikih dejstava na njih. Naziv biofizika, koji predstavlja skraenicu za bioloku fiziku, uveo je 1892. god. Karl Pearson. Shodno zakljuku Meunarodnog udruenja za istu i primenjenu biofiziku (engl. skr. IUPAB ), biofiziku danas ine sledee istraivake oblasti: molekulska biofizika, prenos i transformacija energije biolokim sistemima, bio-fizika elije i organizama, biofizika mehanika, biofizika ovekove okoline, biomatematika, tehnike u biofizici, nastava biofizike i medicinske fizike i ostalo.

BIOHEMIJA
(engl. biochemistry), nauka koja koristi hemijske, fizike ili bioloke tehnike za prouavanje hemijske prirode i ponaanja ivih organizama.

BIOHEMIJSKI
(engl. biochemical), koji se odnosi na biohemiju.

BIOINENJERSTVO
(engl. bioengeneering), savremena biotehnologija zasnovana na gene-tikom inenjerstvu koja koristi bioloke sisteme (ive organizme) za dobijanje odreenih proizvoda kao to su antibiotici, vakcine, lekovi. Metode genetikog inenjerstva se koriste i za dijagnozu naslednih i infektivnih oboljenja. Bioinenjerstvo prua izvanredne i nebrojene mogunosti za kombinovanje gena i stvaranje novih genotipova koji se ne nalaze u prirodnim uslovima. U neposrednoj bu-dunosti moe se oekivati dalji brz prodor genetikog inenjerstva u medicini i farmaceutskoj industriji.

BIOKOMPATIBILNOST
(engl. biocompatibility), 1. svojstvo izgradnje harmoninih odnosa sa ivotom; 2. odsustvo uticaja povreda i toksinih supstanci na bioloke funkcije (oznaava bioloko slaganje

tkiva tj odsustvo stvaranja toksinih supstanci koje bi remetile bioloke funkcije).

BIOLOGIJA
(engl. biology), kompleksna nauka o ivotu koja izuava postanak i evoluciju ivog sveta na Zemlji. To je bazina prirodna nauka iz koje se izvodi niz drugih primenjenih nauka kao to su medicina, veterina i dr., koje svoje poreklo vezuju za biologiju. Zbog sve snanijeg proimanja biologije i medicine, uveden je i pojam, biomedicina. Biologija obuhvata veliki broj razliitih biolokih disciplina. Pored klasinih kao to su sistematika, citologija, histologija, anatomija, fiziologija, ekologija, genetika i evolucija, sa napretkom nauke i novim pristupima izuavanju biolokih pojava, razvile su se nove discipline kao to su molekularna biologija, biohemija, biofizika.

BIOLOKA POVRATNA SPREGA


(engl. biofeed-back), homeostatski kontrolni mehanizmi tela su, uglavnom, negativan povratan mehanizam kontrole i podeavanja tako to poveanje izaziva povratno smanjenje ulaza u sistem. Ovaj mehanizam izaziva promenu suprotnu od inicijalne promene pa otuda i naziv: mehanizam negativne povratne sprege. Regulie procese u telu kojih inae nismo svesni: frekvenciju srca, krvni pritisak, frek-venciju i dubinu ventilacije plua, nivo kiseo-nika, ugljen dioksida i minerala u krvi itd. Mehanizam pozitivne povratne sprege kontrolie epizodine dogaaje (inicijalna promena je istog smera kao i povratna promena), kao to su akcioni potencijal, koagulacija kr-vi, poroaj.

BIOLOKI MONITORING
(engl. biological monitoring), merenje hemijskih supstanci, njihovih intermedijarnih ili krajnjih metabolita ili njihovih specifinih efekata u biolokom materijalu (u tkivima, sekretima, ekskretima, izdahnutom vazduhu ili u nekoj od kombinacija), kako bi se ukazalo na izloenost i mogu rizik po zdravlje, pre svega radnika. Oznaava procenu ukupne izloenosti hemijskim supstancama, na osnovu merenja pojedinih determinanti u biolokim uzorcima eksponovanih osoba u odreenom vremenskom periodu. Da bi bio celishodan, mora da zadovolji etiri zahteva: da je sredina u kojoj se nalazi hemijska supstanca ili njen metabolit podesna za uzorkovanje, da su metode za analizu pouzdane i praktine, da je analitika tehnika adekvatna i reprezentativna i da se rezultati mogu lako i pouzdano tumaiti. Bioloki monitoring ine biomarkeri ekspozicije, biomarkeri efekta i biomarkeri osetljivosti. Biomarkeri ekspozicije (monitoring ekspozicije) odreuju se kvantitativnim i kvalitativnim analizama hemijskih supstanci ili meta-bolita njihove biotransformacije, ili produkata interakcije izmeu ksenobiotika i ciljnih molekula ili elija u tkivima, telesnim tenostima ili ekskretima. Primenjuju se u medicini rada ili ekolokoj medicini radi iskljuivanja tetne ekspozicije, odreivanja nivoa ekspozicije u populaciji poveanog rizika i radi praenja efekata u individualnim sluajevima preterane ekspozicije. Biomarkeri ekspozicije mogu se da se primene samo za hemijske tetnosti s poznatom toksikokinetikom i toksikodinamikom i moraju biti dovoljno specifini i osetljivi (znatna korelacija sa spoljanjom ekspozicijom). Biomarkeri efekta (monitoring efekta) otkrivaju biohemijske, fizioloke, bihevioralne i druge promene organa i sistema u preklinikoj fazi i omoguavaju procenu rizika od genotoksinih i negenotoksinih kancerogena. Koriste se u svakodnevnoj praksi u postavljanju klinike dijagnoze, a u prevenciji je idealan biomarker onaj koji registruje i reverzibilne promene. Mogu se koristiti direktno, u identifikaciji

hazarda, kada olakavaju screening i identifikuju toksini agens, ili kao deo procene odnosa doza odgovor, u procesu procene rizika kada se mora voditi rauna o velikoj interindividualnoj varijaciji u odgovoru organizma na ekvivalentnu dozu hemijske nokse. Biomarkerima osetljivosti (monitoring osetljivosti) identifikuju se uroene ili steene individualne razlike u reakciji organizma na tetne efekte ksenobiotika. Individualne karakteristike i ge-netska predispozicija obuhvataju godine starosti, pol, zdravstveni status, raniju ekspoziciju, istovremenu ekspoziciju drugim agensima, uroene ili steene varijacije u metabolizmu i dr.

BIOLOKI RITMOVI
(engl. biologic rhythms), endogeni ekvivalenti astrofizikim i geofizikim iniocima ritminosti, a razlikuju se po kriterijumu duine perioda (sezonski, lunarni, dnevni, intradnevni i drugi).

BIOLOKI TRAGOVI
(engl. biological trace evidence), tragovi ljudskog porekla, izmeu ostalog, est predmet sudskomedicinskog vetaenja. Najee se vetae krv i krvne mrlje, sperma, dlake, mokraa, mekonijum, pljuvaka, mleko, kolostrum, znoj itd.

BIOLUMINESCENCIJA
(engl. bioluminescence), specijalna vrsta hemiluminescencije (svetljenja u mraku izazvanog hemijskim procesom, npr. autooksidacijom). Ovakva emisija svetlosti nastaje usled elijske oksidacije nekih supstrata (npr. luciferina) enzimom (luciferinazom). Poznato je da vie od 40 razliitih vrsta (npr. bakterije, gljive, protozoe itd.) mogu da emituju svetlost na osnovu specifine enzimske hemiluminescen-tne reakcije.

BIOMEHANIKA
(engl. biomechanics), oblast biofizike koja izuava zakone kretanja ivih sistema, kao i uticaje mehanikih dejstava na njih. U okviru biomehanike, izmeu ostalih, postoje i sledee oblasti istraivanja: medicinska biomehanika - ispituje kinetiku i dinamiku zdravog i bolesnog oveka i meha-nika svojstva njegovih organa i tkiva, s ciljem da se celovitije sagledaju i ree problemi u ortopediji, traumatologiji, neurohirurgiji i drugim oblastima medicine; tehnika biomehanika ispituje biomehanike sisteme u cilju reavanja problema u tehnici (npr. konstrukcija i izrada razliitih pomagala, ispitivanje novih materijala itd.); biomehanika sporta - ispituje mehaniku muskuloskeletnog sistema oveka u cilju postizanja boljih rezultata u sportu i adekvatnog testiranja sportista.

BIOMETEOROLOGIJA
(engl. biometerology), meterobiologija, grana medicine koja izuava povezanost procesa u ljudskom organizmu s kratkokrajnim vremenskim pojavama kao to su preteno dinamiki spoljanji uticaji iji efekti u organizmu relativno brzo isezavaju. Takve dinamike uticaje vre takozvani meteoroloki inioci i pojave: temperatura vazduha, barometarski pritisak, strujanje i vlanost vazduha, toplotno

zraenje, ultraljubiasto zraenje, magla, kia, sneg, grad. Osnovna karakteristika ovih inilaca i pojava jeste kompleksnost delovanja i to u obliku termikog, higrikog, aktinikog i aeri-kog kompleksa.

BIOMETRIJA
(engl. biometry), bioloka disciplina koja matematiki (primenjujui savre-mene varijacionostatistike postupke) prou-ava razne ivotne pojave i procese, fizike i psihike osobine individua. U antropologiji se primenjuje u izuavanju tipova ljudi. Rezultati biometrije se primenjuju u genetici i medicini radi odreivanja izvesnih optih osobina i granica izmeu normalnog i patolokog stanja jedinke.

BIOMIKROSKOP
(engl. biomicroscope ), binokularni mikroskop koji se upotrebljava za pregled i operacije oka. Omoguava ispitiva-nje velikim uvelianjem svih delova oka, na-roito prednjeg segmenta. Uz upotrebu na-roitog kontaktnog stakla koristi se i za pregled zadnjeg segmenta. Aparat se sastoji od izvora jake svetlosti i mikroskopa, koji su tako uklopljeni da je uotravanje uvek sa-vreno. Intenzitet svetlosti se moe menjati i svetlost ubaciti u oko u obliku uske svetlosne pukotine, to omoguava ispitivanje u opti-kom preseku.

BIOMIKROSKOPIJA
(engl. biomicro-scopy ), pregled ivih strukura pomou mik-roskopa. Biomikroskopija se uglavnom koristi u klinikom smislu od strane oftamologa.

BIONIKA
(engl. bionic), re je nastala saimanjem delova rei BIOloka i elektroNIKA, a po nekima, od starogrke rei bion to znai elija ivota. To je nauna disciplina koja izuava principe funkcionisa-nja ivih bia, s ciljem da se konstruiu apa-rati ije bi karakteristike bile bliske (analogne) karakteristikama ivih bia. Na primer, izuava strukturu i funkcionalne osobenosti ovekovih ekstremiteta da bi se konstruisali elektromehaniki manipulatori.

BIOPSIJA
(engl. biopsy), proces uzimanja iseka tkiva iz organizma, uglavnom radi njegovog histolokog pregleda mikroskopom, u dijagnostike svrhe. Uzeti iseci tkiva fiksiraju se najee u formalinu, kalupe u parafinu i iz tih kalupa se prave preparati za histoloki pregled. Kada je potrebno, radi se biopsija ex tempore, tj. za vreme operacije uzima se ise-ak tkiva od koga se, vrlo brzo, uz pomo metode smrzavanja tkiva prave histoloki preparati posle ijeg mikroskopskog pregleda patolog daje histoloki nalaz, tako da hirurg dobija vrlo brzo, za vreme operacije, podatke na osnovu kojih odluuje o nainu i obimu hirurke intervencije. Biopsija jetre (engl. liver biopsy), dijagnostika procedura u kojoj se specijalnom iglom ulazi u tkivo jetre, transkutano pod lokalnom anestezijom. U

igli ostaje uzorak tkiva jetre koji se dalje ispituje histopatoloki, a po potrebi bakterioloki i imunoloki. Biopsija jetre je najznaajnija metoda za postavljanje dijagnoze obeljenja jetre (masne infilracije, hepatitisa, ciroze, metabolike bolesti, primarne i metastatske neoplazmatske bolesti). Kod nas se rade slepe biopsije jetre (primenjuju se kod difuznih oboljenja jetre) i ciljane (ultrazvukom, kompjuterizovanom tomografijom ili laparo-skopom voena biopsija) biopsije jetre (kod tumorski promena u jetri bilo primarnih ili sekundarnih). Uslov za biopsiju jetre jeste da su trombociti iznad 100.000/mm3 i protrombinsko vreme preko 55%. Koriste se tri tipa igala: Menghinieva igla, Vim-Silvermanova igla, promera od 1,2 do 1,6 mm. Za biopsiju voenu ultrazvukom ili kompjuterizovanom tomografijom koristi se tzv. fina atraumatska Chiba igla, promera ispod 0,9 mm. Kada su niski faktori koagulacije radi se transjugularna biopsija jetre.

BIORASPOLOIVOST
(engl. bioavailability), procenat ili deo unete doze leka koji dospeva u optu cirkulaciju i do mesta delovanja. Manja je za lekove koji se unose oralno, nego kad se daju u vidu injekcija, a naro-ito za lipofilne lekove, koji se metaboliu u jetri pri prvom prolazu posle resorpcije iz cre-va.

BIORITAM
(engl. biorrhythm), naizmenino ponavljanje neke ivotne pojave ili procesa. Spavanje i budnost su tipian primer za bioritam.

BIOSFERA
(engl. biosphere ), tanak sloj Zem-ljine povrine (sastavljen od litosfere, hidrosfere i atmosfere) u kome postoji ivot i uslovi za njegovo odranje.

BIOSTATIKA
(engl. biostatics), 1. deo biomehanike koji koristi zakone statike u prou-avanju uslova mirovanja ivih sistema (posebno oveka), v. mehanika; 2. nauka o zdrav-stvenom stanju i prosenom trajanju ivota ljudi pod odreenim okolnostima (stanovnici grada, oblasti, drave i sl.).

BIOTEHNIKA
(engl. biotechnics), deo tehnike koji se tie ivih bia i ivota uopte: naslea, prilagoavanja, mehanike razvia, praktine eugenike i medicine.

BIOTELEMETRIJA
(engl. biotelemetry), praenje i zapisivanje nekih vitalnih funkcija ivog organizma koji je znaajno udaljen od mernih ureaja.

BIOTERAPIJA
(engl. biotherapy), metod leenja pomou ivih organizama (jogurt, kefir, kvasac, razni mikroorganizmi) ili sredine u kojoj oni ive (mleko, eluani sok).

BIOTEST
(engl. bioassay), odreivanje sadr-aja neke hemijske supstance, leka, vitamina ili drugog fizioloki aktivnog ili toksinog materijala, a na osnovu njihove fizioloke aktivnosti na ivotinju ili izolovani pripremljeni ivotinjski organ, u poreenju na efekat poznate koliine standardnog preparata pripremljenog od istog jedinjenja koje se ispituje. Ovo odreivanje se naziva i bioloko odreivanje.

BIOTIN
(engl. biotin), bezbojno, kristalno jedi-njenje koje je rastvorljivo u vodi i nalazi se i kod biljaka i kod ivotinja. Obino je vezan za proteine. Biotin svoju biohemijsku funkciju ostvaruje kao koenzim u reakcijama fiksacije ugljen-dioksida ili u reakcijama karboksilacije (npr. reakcija karboksilacije piruvata pri nastajanju oksalacetata).

BIOTIP
(engl. biotype), fizioloki prepoznatljivo ostvarenje genotipa; skup optih osobina (stas, oblik lobanje, boja oiju, kose itd.) koje se redovno susreu u izvesnim etnikim grupama. Ove osobine, obino jasno izraene, prenose se na potomstvo bez modifikacija. Teorijski, postoje odreeni biotipovi ljudi: skandinavski, mediteranski itd., ali sa intenzivnijim meanjem i migracijom stanovni-tva, etnike karaktestike postepeno nestaju.

BIOTOVO DISANJE,
(engl. Biot's breathing), v. tipovi disanja.

BIPERIDEN
(engl. biperiden), antiholinergik, sintetska zamena za atropin, smanjuje ukoe-nost skeletnih miia, pa se koristi kao dopunski lek za Parkinsonovu bolest. Nije vie registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Akineton.

BIPOLARAN
(engl. bipolar), koji ima dva pola.

BIPOLARNI NEURONI
(engl. bipolar neurons, lat. neuronum bipolare ), nervne elije koje imaju samo dva produetka:

jedan dendrit i jedan akson, koji polaze sa suprotnih strana elijskog tela. Relativno su retki kod kimenjaka. Kod oveka bipolarni neuroni su ganglijske elije vestibularnog i Cortievog gangliona unutranjeg uva, bipolarne elije u retini i olfaktivni epitel.

BIRBEKOVE GRANULE
(engl. Birbeks granules ), Langerhansova tela, tanjiraste strukture, duine od 0,1 do 0,5 mm, a irine od oko 30 nm. Nalaze se u Langerhansovim elijama. Okruene su membranom, a kroz njihov centar se protee prugasta lamela, specifine, krstolike ispruganosti. Hemijski sastav i funkcija nisu razjanjeni.

BISAKODIL
(engl. bisacodyl), laksantno sredstvo sa nadraajnim dejstvom na debelo cre-vo. Za leenje opstipacije moe da se koristi oralno kao draeja, ili rektalno u vidu supozitorije. Preparati: Dulcolax, Panlax.

BISALBUMINEMIJA
(engl. bisalbuminemia), polimorfizam serumskog albumina koji karakteriu dve albuminske trake pri elektroforetskom rastavljanju serumskih proteina. Albuminske varijante se razlikuju od normal-nog albumina (albumin A) po elektroforetskoj pokretljivosti ili po formiranju dimera. Ovo stanje se prenosi na autozomalan dominantan nain, mada ne dovodi do znaajnih klinikih poremeaja.

BISINOZA
(engl. byssinosis), oboljenje disaj-nih organa izazvano udisanjem estica praine pamuka, konoplje, lana i jute. Karakterie ga suenje lumena malih disajnih puteva, mehanizam nije potpuno objanjen. Na sluzokoi bronhija dolazi do metaplazije epitela, a na pluima se mogu nai formirana okrugla telaca u ijem centru su estice praine. Fibroznih promena nema. Bolest se javlja posle dueg izlaganja praini - najee oko 10 godina. U poetku se akutni napadi dispnee s ka-ljem i reverzibilnim bronhospazmom javljaju prvog radnog dana u nedelji, a narednih dana intenzitet tegoba opada. Vremenom bolest napreduje, dispneja, kaalj i bronhospazam se javljaju i u ostalim danima radne nedelje. Nakon vie godina razvijaju se hronina plu-na insuficijencija i hronino pluno srce. Pre-kid ekspozicije profesionalnim noksama u ranom stadijumu bolesti, pre nastanka ire-verzibilnih plunih promena, dovodi do potpune regresije bolesti.

BISOPROLOL
(engl. bisoprolol ), kardioselektivni beta-blokator, koji se koristi za leenje angine pektoris i hipertenzije. Nije registro-van u Jugoslaviji. Preparat: Emcor.

BIURET

(engl. biuret ), derivat uree, H2NCON--HCONH2 koji se formira zagrevanjem uree na 180 oC. Rastvara se u etanolu i delimino u vodi.

BIURETSKA REAKCIJA
(engl. biuret reaction ), hemijska reakcija koja se odigrava u alkalnoj sredini izmeu kupri jona i nekog jedinjenja koje sadri najmanje dve -NHCO-, -NHCH2-, -NHC(NH)-, -MHCS-, ili sline grupe zdruene direktno ili preko jednog ato-ma ugljenika ili azota. Primer je reakcija sa biuretom (NH2CONHCO2NH2) po kojoj je ovaj tip reakcije i dobio ime. Bakar iz reagensa u reakciji sa dva para navedenih grupa formira obojeno jedinjenje koje apsorbuje svetlost u oblastima 540 - 545 nm i 300 - 310 nm. Ova reakcija ima iroku primenu u kolo-rimetrijskom odreivanju fibrinogena, albumina i ukupnih proteina u plazmi i serumu. Sa ovim reagensom ne reaguju aminokiseline i dipeptidi, a reaguju tripeptidi i vii polipeptidi.

BIZMUT POLISILIKAT
(engl. bismuth polisilicate), adsorbens i antacid, lek koji velikom povrinom nerastvorljivih estica upija toksine u crevu, a u elucu neutralie kiselinu. Koristi se za leenje peptikog ulkusa i dispeptikih tegoba. Preparat: Mikro bizmut.

BIZMUT SUBGALAT
(engl. bismuth subgallate), blag antiseptik i adstringens, koji se koristi u kombinovanim preparatima za ubla-avanje tegoba kod hemoroida.

BIZMUT-KARBONAT
(engl. bismuth carbonate), lek koji ulazi u sastav kompleksne terapije peptikog ulkusa, posebno kad je izaziva Helicobacter pylori. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat APP.

BK VIRUS,
v. poliomavirusi.

BLACKMOOREOVA SONDA
(engl. Blackmoors tube), v. Sengstakenovu cev.

BLAST ELIJA
(engl. blast cell), bilo koja mlada nezrela elija kao to su eritroblast, limfoblast, neuroblast.

BLAST SINDROM

(engl. blast syndrome ), sindrom udarnog talasa, stanje koje nastaje usled dejstva talasnog udarnog pritiska. Talasni udarni pritisak (udarni talas) se prenosi kroz sva tri agregatna stanja. U odnosu na nain prenoenja deli se na: vazduni, vodeni (imerzioni) i solidni (vrsti). Eksplozija izaziva trostruke povrede: fragmentima oklopa i eksploziva, udarnim talasom i opekotine usled visoke temperature. Eksplozija nastaje konverzijom eksplozivne materije u gasno stanje smetene u vrstom oklopu. Talas deluje na veliku povrinu, esto na celu povrinu tela, a efekat udara zavisi od snage eksplozije, udaljenosti tela od mesta eksplozije, poloaja tela i zatitnih sredstava.

BLASTNA TRANSFORMACIJA
(engl. blastic transformation), kasni stadijum u progresiji hronine granulocitne leukemije. Leukemijske elije su manje diferentovane, a morfoloki i genetski nenormalnije sa agresivnijim oblikom rasta. Postoje znaci anemije, trombocitopenije, a vie od polovine elija u kostnoj sri je nezrelo. Blastna transformacija ukazuje da je bolesnik razvio rezistenciju na leenje i da je uao u zavrni stadijum razvoja leukemije.

BLASTOCISTA
(engl. blastocyst), zametak neposredno pred implantaciju. Loptastog je oblika. Zid joj ini jednoslojni epitel, tzv. trofoblast, a unutra se nalazi duplja blastocel i gomilica elija na jednom kraju od koje e nastati telo embriona - embrioblast. Od trofoblasta e nastati u daljem toku horion, vezivno tkivo amniona i umanane kesice.

BLASTOMERA
(engl. blastomere), elija koja nastaje mitotikom deobom zigota (oploene jajne elije). Zove se jo segmen-taciona sfera ili deobna elija. Ove elije se neprekidno dele i kada dostignu broj od 16, formiraju loptastu formaciju koja se zove morula. Pri tome se veliina celokupne formacije ne poveava jer su elije posle svake deobe proprocionalno manje, a i gusto su zbijene, ime je obezbeen nesmetan prolaz oploene jajne elije (u formi morule) kroz jajovod do materine upljine. Deobe oplo-ene jajne elije u poetku se ne deavaju brzo, tako da se prva deoba izvri tek u prva 24 asa od oploenja.

BLASTOMIKOZA
(engl. blastomycosis), Gilchristova bolest, severno amerika blastomikoza; poinje crvenom papulom na otkri-venim delovima tela, koja prelazi u subkutani nodus, i raspada se u ulkus ispunjen sukrvi-avim sadrajem. Uzronik je Blastomyces dermatitidis koji se moe dokazati mikro-skopski i u kulturi. Izvor zaraze se nalazi u prirodi. Bolest nije zarazna za ljude i ivotnje. Moe sekundarno da zahvati plua, kosti, jetru i slezinu, sa teim posledicama. Javlja se i u Evropi, ali sporadino.

BLEDILO
(engl. paleness, pallor), beliast izgled lica i itave koe. Bledilo je znak anemije ili smanjene koliine krvi u kapilarima koe. U sluaju anemije ne samo da je bledo lice, usne i venjae na

unutranjoj strani do-njih onih kapaka (dovoljno je povui ih nadole pa da venjae postanu vidljive), nego je to i itava koa i nokti. Brojanje eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) i merenje hemoglobina mogu da potvrde postojanje i da odrede stepen anemije. U sluaju smanjenja krvotoka u kapilarima uzrok moe biti pad arterijskog krvnog pritiska (kolaps) sa sinkopom ili bez nje, ili suprotno snana vazokonstrikcija sa znatnim podizanjem arterijskog pritiska. U oba sluaja postoji znatno smanjenje cirkulacije i ono je praeno slinim stanjem u mo-danim nervnim centrima.

BLEDO JEDRO
(engl. globus pallidus), v. globus palidus.

BLEFAROFIMOZA
(engl. blepharophimosis ), suenje onog proreza; stanje u kome je otvor kapaka horizontalno skraen. Javlja se kao uroena anomalija (esto udruena sa epikantusom i ptozom), ili nastaje usled toga to se preko spoljanjeg ugla otvora kapaka navukla koa, koja je izgubila elastinost kod starih osoba. Lei se hirurki.

BLEFAROHALAZA
(engl. blepharo-chalasis ), atrofija (istanjenje) koe i potkonog tkiva kapaka. Koni nabor, obino upadljiv, na gornjem kapku, moe da se spusti preko trepavica i izazove entropijum. Leenje je hirurko.

BLEFARORAFIJA
(engl. blepharoraphy ), hirurko zatvaranje kapka (tarzorafija). Ivice kapaka se ogole, zatim se svilenim U avo-vima veu jedna za drugu. Operacija je neest-etska, ali omoguava zatitu ronjae u slua-jevima oteenja njene osetljivosti kad postoji mogunost stvaranja uporne i dugotrajne ulceracije koja moe otetiti vid (Keratitis neuroparalytica). Ponekad je potrebno uraditi blefarorafiju posle alkoholizacije Gaserovog (Gaser) gangliona ili neurotomije (neurotomia retrogaseriana) izvedene zbog jake neuralgije trigeminusa. Isti je sluaj i sa paralizom facijalisa: zbog nemogunosti zatvaranja kapaka, ronjaa je izloena oteenju prainom i bakterijama, to opet omoguava stva-ranje ulceracija.

BLEFAROSTAT
(engl. blepharostat ), instument koji slui za otvaranje kapaka i spre-ava njihovo refleksno zatvaranje. Upotreb-ljava se u oftalmohirurgiji i za pregled oka dece i odojadi. Za pregled beba ee se upotrebljava Demarov (Desmerres) razmica (ekarter).

BLEOMICIN
(engl. bleomycin), antibiotik sa citotoksikim dejstvom. Koristi se za leenje Hodgkinove bolesti,

limfoma, skvamoznih karcinoma i drugih solidnih tumora. Najzna-ajnije neeljeno dejstvo je progresivna fibroza plua, koja je dozno zavisna. Preparat: Bleomycin.

B-LIMFOCITI
(engl. B-lymphocyts), ine oko 65% cirkuliuih limfocita krvi. Ime su dobili po burzi, organu ptica, gde su prvo otkriveni. U oveijem organizmu se proizvode u kostnoj sri i/ili Pajerovoj ploi ileuma. ine deo imunolokog sistema odgovornog za humo-ralni imuni odgovor. Za elijsku membranu B-limfocita vezano je oko 150.000 molekula imunoglobulina tipa IgM, koji mogu formirati komplekse sa antigenima. Posle susreta sa svojim specifinim antigenom nastaje blastna transformacija, tokom koje se formiraju dve vrste elija: memorijski limfociti i imuno-kompetentne, efekorne elije - plazmociti, koji proizvode antitela. Neaktivirani B-limfociti imaju ivotni vek od oko 12 dana,a memorijske elije i po nekoliko godina.

BLISKA TAKA
(engl. near point, lat. punctum proximum), najblia taka koju oi mogu jasno da vide, uz aktivno uee akomodacije. Sa starenjem sve vie se udaljava od oka.

BLIZANCI
(engl. twins), dve individue roene istovremeno od istih roditelja. Fraternalni (dvojajni, dizigotni) b., rezultat su istovremenog oploenja dve jajne elije i mogu da budu razliitog pola i ne moraju da lie vie od ostale brae i sestara; identini (jednojajni, monozigotni) b., posledica su oploenja jedne jajne elije koja se kasnije deli i daje dva odvojena ploda. Jednojajni blizanci su istog pola i u veini sluajeva identini, a svaka razlika u njihovom izgledu je rezulat uticaja sredine; sijamski blizanci su identini, fiziki spojeni pri roenju. Mogu biti spojeni samo pupanim krvnim sudovima, a mogu i nerazdvojivim glavama i trupom.

BLOCH-SULCBERGEROV SINDROM
(engl. Bloch-Sulcberger syndrome ), kongenitalan sindrom koga karakteriu defekti na ektodermu i mezodermu kod devojica. Lezije su vidljive na koi, oima, noktima, zubima i centralnom nervnom sistemu; tragovi vezikula mogu biti vidljivi nakon roenja, a mogu da se ispolje i kao inflamatorne lezije drela. Inflamatorna faza moe da proe pre pigmentarne ili moe da se pomea sa papilomatoznom koja evoluira u pigmentisane makule. Pigmentisano podruje sadri fleke upeatljive bizarne konfiguracije: okoladnobraon, sivobraon obojene. Ploasto formirane makule mogu da nepromenjene perzistiraju ili mogu da svenu i ublede ostavljajui normalnu depigmentisanu kou. Kosa je tanka, sa es-tom alopecijom i distrofinim noktima, postoji strabizam, katarakta, optika atrofija, mio-pia, plave sklere, nistagmus i mikrooftalmija. Dentalne anomalije se ispoljavaju u zaostalom nicanju zuba, njihovim nepravilnostima i odsustvu zametaka, anodonciji. Zapa-ena je pojava retardacije, mikrocefalije, hidrocefalusa, spastine paralize, epilepsije, usporen je razvitak, poremeen sluh. Pojav-ljuju se sindaktilija, prekobrojna rebra i bradavice, unilateralna aplazija grudi.

BLOK SRANE GRANE


(engl. bundle branch block), blok jedne od dve srane glav-ne grane (leve ili desne) Hisovog snopa, koji se manifestuje poremeajem sprovoenja u komorama i karakteristinom elektrokardiografskom slikom. Najee je znak nekog organskog sranog oboljenja.

BLOKADA NERVA
(engl. nerve block), regionalna anestezija koja se postie ubrizgavanjem lokalnog anestetika u blizinu nerva ija se provodljivost eli prekinuti u cilju postizanja bezbolnosti, gubitka oseaja za bol.

BLOOM-TORRE-MACHA-CEKOV SINDROM
(engl. Bloom or Bloom-Torre-Machacek syndrome ), hereditarni sindrom, autosomno recesivnog naina nasle-ivanja koga karakteriu: eritem lica, preosetljivost na svetlost sunca i patuljast rast. Sunce je uzrok mnogim egzacebacijama. Novoroene gubi na teini, a usporeno rastenje je evidentno u ranom periodu. S tim u vezi, mogu da se pojave lihen, hipertrihoza, ihtioza, akantoza, pilonidalne ciste, sindaktilija, klinodaktilija, skraeni donji ekstremiteti, odsustvo gornjih inciziva, kriptorhizam.

BLOOMOV SINDROM
(engl. Bloom or Bloom-Torre-Machacek syndrome ), hereditarni sindrom, autosomno recesivnog naina nasle-ivanja koga karakteriu: eritem lica, preosetljivost na svetlost sunca i patuljast rast. Sunce je uzrok mnogim egzacebacijama. Novoroene gubi na teini, a usporeno rastenje je evidentno u ranom periodu. S tim u vezi, mogu da se pojave lihen, hipertrihoza, ihtioza, akantoza, pilonidalne ciste, sindaktilija, klinodaktilija, skraeni donji ekstremiteti, odsustvo gornjih inciziva, kriptorhizam.

BLUE BLOATER
, cijanotini bolesnik sa hroninom respiratornom insuficijencijom, sa retencijom ugljen-dioksida ili insuficijencijom desnog srca (plavi podnaduli).

BONA MODANA KOMORA


(engl. lateral cerebral ventricle, lat. ventriculus cerebri lateralis ), v. ventrikulus cerebri, ventrikulus lateralis.

BOGAERT-SCHERER-EPSTEINOV SINDROM
(engl. Bogaert-Scherer-Epstein syndrome ), sporo progresivno porodino obo-ljenje koga karakteriu: hiperholesterolemija, mentalna retardacija, prskotine koe, ksantelazme, distrofija uiju, genitalni infantilizam, dentalni karijes, juvenilna katarakta, spastini napadi donjih ekstremiteta i

labioglosobulbarna paraliza.

BOGINJE
(engl. pox), popularni naziv za virusne osipne groznice i sline ospe za koje se sumnja da su prave boginje. Izraz se, u uem smislu, odnosi na tzv. velike virusne osipne bolesti, morbile (male boginje), rubelu (stari naziv, u prevodu sa engleskog nema-ke male boginje, danas kod nas kae sitne boginje - rubeole) i varicelu (ovije boginje, krupne vodene boginje, vodene kozice). Re je nemakog porekla, izvorno Die Pocken (velike boginje, na nemakom), a preraena je srpskom transkripcijom u du-hu grae oblika srpskih rei i sa promenom bezvunih suglasnika u zvune. U Crnoj Gori upotrebljava se, sa istim znaenjem, re frus. U engleskom jeziku je slino, ali ne potpuno isto po dijapazonu znaenja, kae se pox.

BOHROV EFEKT
(engl. Bohr effect), uticaj pH na afinitet hemoglobina prema kiseoniku; velika koncentracija ugljendioksida i vodo-nikovih jona, koja postoji u metabiliki aktivnom tkivu, smanjuje afinitet hemoglobina prema kiseoniku pa dovodi do njegovog veeg otputanja u tkivo. Suprotno tome u plunim kapilarima zbog otputanja ugljen-dioksida smanjuje se koncentracija H+ jona, pa afinitet hemoglabina raste i on vezuje vie kiseonika.

BOJDENOV OGLED
(engl. Boydens test), ogled koji omoguava da se rendgenskim pregledom procene kontrakcije une kese koje izazivaju njeno pranjenje. Ogled se sastoji u tome to bolesnik popije ledeni fizioloki rastvor, a zatim konzumira namirnice sa dosta masti (jaja, maslac, pavlaka).

BOJENJE UIVO
(engl. vital staining), procedura kojom se netoksina boja ubacuje u ivi organizam, u cilju in vivo prouavanja elija koje su sposobne da akumuliraju, bilo atrocitozom, bilo fagocitozom.

BOL
(engl. pain), neprijatan senzitivni (ose-ajni) i emotivni doivljaj vezan za postojeu ili preteu povredu tkiva. Prema patogenezi, moe da bude: nociceptivni (engl. nociceptive pain), kao posledica povrede ili inflamacije lokalizovane mukodermalno (koa i sluzokoa), miino-skeletno (miii, zglo-bovi i kosti) i visceralno (unutranji organi); neurogeni ili neuropatski (engl. neuropatic pain ), kao posledica povrede ili oboljenja perifernog ili centralnog nervnog sistema; nesomatski (engl. nonsomatic pain), kao posledica psihikih smetnji - psihogeni bol i bez poznatog uzroka idiopatski bol. Prema duini trajanja, moe da bude: akutni (engl. acute pain), koji traje kratko i hronini (engl. chronic pain), koji traje najmanje tri meseca.

BOL U STOMAKU

(engl. abdominal pain), neprijatna senzacija i emocionalni oseaj udruen sa potencijalnim oteenjem tkiva. Moe biti tup kontinuiran ili u talasima, kada se zove kolika - izazvan bolnim grenjem miinih vlakana koja pokuavaju da proguraju prepreku dalje (renalna, bilijarna kolika). Najei uzroci su funkcionalne i zapaljenske promene (oboljenje sluzokoe eluca - gastritis, ulkus; upale abdominalnih organa crvu-ljak, una kesa, guteraa, itd.)

BOLEST BEZ PULSA


(engl. pulseless disease), hronini arteritis aorte i njenih glavnih grana. Posle prodromalnog stadijuma nastaje vaskularna faza gubitka pulsa, tipino zahvatajui gornje ekstremitete. Zahvatanje dru-gih aortnih grana moe uzrokovati CVI, one probleme, koronarnu trombozu, hiper-tenziju. ee oboljevaju mlae ene, a najvei broj bolesnika je sa Dalekog istoka.

BOLEST DEPONOVANJA KRISTALA HIDROKSIAPATITA


(engl. hydroxyapatite crystal deposition diseases ), kristali hidroksiapatita izazivaju akutne kalcificirajue periartritise i mogue je da su ovi kristali odgovorni za veinu inflamatornih epizoda koje se pone-kad deavaju u toku osteoartritisa. Naeni su u sinovijskoj tenosti u toku epizoda sinovitisa u osteoartrozi.

BOLEST DEPONOVANJA KRISTALA KALCIJUM-PIROFOSFATA


(engl. calcium pyrophosphate deposition disease ), pseudogiht, karakterie je pojava kristala kalcijum-pirofosfat-dihidrata u fibroznoj i hijalinoj hrskavici, u sinoviji i kapsuli zgloba, a ree u drugim okolozglobnim tkivima. Kris-tali izazivaju napade akutnih artritisa ili do-vode do hronine artropatije. Patognomo-nian je radiografski nalaz (hondrocalcinosis articularis): takaste i prugaste kalcifikacije najee se vide u fibroznoj hrskavici menis-kusa kolena, triangularnom diskusu ruja i simfizi pubisa.

BOLEST IZAZVANA TVRDIM META-LOM


(engl. hard metal disease ), oboljenje disajnih organa nastalo udisanjem praine koja se javlja u metalurgiji praha, kada se procesom sinterovanja metala kobalta, volframa, titana i tantala dobija tvrdi metal. Najvei znaaj u patogenezi ove bolesti imaju kobalt i karbid volframa. Fibroza plua se najee razvija posle 10 godina ekspozicije. Nastaje intersticijalna reakcija plua s depozicijom kolagenskih i elastinih vlakana i prisustvom karbida volframa, kobalta i drugih metala. Klinike manifestacije su: reverzibilna opstrukcija disajnih puteva, alergijski bronhioloalveolitis i pluna fibroza. Na rendgeno-grafijama plua vide se fini mreasti crte i manji vorii u srednjim i donjim plunim poljima. Plune funkcije su izmenjene, este su restriktivne smetnje u ventilaciji i promene u difuzionom kapacitetu.

BOLEST LUDIH KRAVA


(engl. bovine spongiform encephalopathy), BSE, mad cow disease), v. bovina spongioformna encefalopatija.

BOLEST MALIH DISAJNIH PUTEVA


(engl. small airway disease), hronino zapa-ljenje bronhiola promera manjeg od 2 mm, sa metaplazijom epitela i hiperplazijom mukoz-nih lezda, koje dovodi do suenja disajnih puteva i predstavlja predispoziciju za emfi-zem.

BOLEST MODIFICIRAJUI ANTIREU-MATSKI LEKOVI


(engl. disease modifuing anthireumatic drugs ), velika grupa raznorodnih, sporodelujuih lekova ija primena kod bolesnika sa hroninim artritisom moe da modifikuje dalji tok bolesti. Primenom ovih lekova moe se postii remisija, usporiti pri-rodni tok hroninog artritisa, teka oteenja i deformacije zglobova. Dejstvo ovih lekova je najee nepoznato, nije etioloko i ostvaruje se uplitanjem u sloene patogenetske mehanizme. U ovu grupu lekova spadaju soli zlata, antimalarici, Dpenicilamin, imuno-modulatori, citostatici.

BOLEST RUKU, NOGU I USANA


(engl. hand, foot and mouth disease), bolest izazvana virusom Coxsackie A 16, ree Coxsackie virusima A 5 - A 10, B 5. Manifestuje se povienom temperaturom, guoboljom, vezi-kulama u usnoj duplji, najizraenijim na bukalnoj sluzokoi i jeziku, papuloznim i vezikuloznim eflorescencijama na distalnim delovima ekstremiteta.

BOLEST SPAVANJA
(engl. trypanosomiasis, sleeping sickness), afrika bolest spavanja, grupa oboljenja ljudi i ivotinja uzrokovana parazitima roda Trypanosoma. Bolest je proirena u tropskoj Africi, Junoj i Srednjoj Americi. Rezervoar infekcije su domae i divlje krupne ivotinje, a prenosilac parazita na oveka su muve roda Glossina. Posle ujeda muve lokalno se razvija primarna infekcija - ulkus, a zatim paraziti ulaze u krv i limfne lezde. Posle vie nedelja ili meseci moe doi do zahvatanja mozga (meningoencefalitis) i tada se javlja glavobolja, podrhtavanje tela, grevi miia, mentalno propadanje, a u tekim sluajevima epileptiki napadi, koma i smrt. Sve vreme bolesti prisutna je pospanost. Leenje je slabo uspeno, efikasnije je u ranoj fazi bolesti. Najee se upotrebljavaju lekovi kao to su geramin, suramin, mel B, tripar-samid i dr.

BOLEST VEZIVNOG TKIVA


(engl. connective-tissue disease), irok spektar uroenih i steenih oboljenja razliitih struktura veziv-nog tkiva.

BOLESTI U VEZI S RADOM


(engl. work related diseases ), veoma irok spektar bolesti koje su na neki nain, ne uvek, uzrono povezane sa zanimanjem ili uslovima rada, a etiologija tih bolesti uvek je multikauzalna (SZO). U

njih se ubrajaju bihevioralni pore-meaji i psihosomatske bolesti, arterijska hipertenzija, ishemino oboljenje srca, hro-nina nespecifina oboljenja disajnih organa i lokomotorni poremeaji. Njihova uestalost u odreenim profesijama znatno je vea, pa se smatra da su profesionalne tetnosti i radni uslovi kofaktor u njihovom nastanku i favorizujui faktor u njihovom toku, komplikacijama i ishodu. Ove bolesti ne ulaze u Pravilnik o utvrivanju profesionalnih bolesti prema vaeim zakonima, a oboleli nemaju povlastice u pogledu sticanja prava iz zdrav-stvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja. Njihov socijalnomedicinski znaaj proizilazi iz injenice da se veoma esto javljaju u radnoj i optoj populaciji, da su praene ogrom-nim posledicama po zdravlje i radnu sposobnost pojedinca i da pogaaju porodicu, preduzee i zajednicu uopte. Kao faktori rizika za nastanak ovih bolesti izdvojeni su nepovoljni psihosocijalni faktori rada, nedostaci u ergonomskim reenjima za orua, mentalno preoptereenje ili podoptereenje i niz tetnosti i uslova radne sredine.

BOLNE POSTPARTUSNE KONTRAK-CIJE UTERUSA


(engl. painfull postpartum uterine contractions), gria, bolovi koje jedan broj babinjara, naroito vierotki, osea prvih dana po poroaju, a posledica su retrakcije materice i puerperalnih kontrakcija. Materica se u toku trudnoe enormno uveava na raun hipertrofije i hiperplazije svojih miinih vlakana. Odmah po poroaju materica se vrsto retrahuje da bi svoju pregravidnu zapreminu i teinu dostigla tek na kraju babinja (6 - 8 nedelja posle poroaja).

BOLNIKE INFEKCIJE
(engl. nosocomial infections), infekcije koje nastaju kod bolesnika u bolnici 2 - 3 dana po prijemu, u toku ispitivanja i leenja u bolnici i 2 - 3 dana po otpustu iz bolonice. Mogu biti egzogene (izvor infekcije su drugi bolesnici ili bolniki personal) i endogene (izazvane mikroorganizmima sa koe i sluznica samog bolesnika). U egzogenim infekcijama patogeni i uslovno patogeni mikroorganizmi prenose se kap-ljinim ili fekalno-oralnim putem, a vrlo je znaajno i prenoenje infekcije u dijagnostikom i terapijskom postupku (jatrogena infekcija). Od bolnikih infekcija najee obo-levaju pacijenti smanjene otpornosti (deca, osobe starije od 60 god., bolesnici posle velikih hirurkih intervencija, bolesnici sa oslab-ljenim humoralnim i celularnim imunitetom). Bez obzira na napredak medicine, moe se spreiti samo oko 25% nozokomijalnih infekcija, a sa razvojem medicine poveava se broj bolesnika koji se vetaki odravaju u ivotu (citostatici, imunosupresivna terapija i dr.). Ovi bolesnici jesu i bie najee rtve intrahospitalnih infekcija.

BOLNICA
(engl. hospital), zdravstvena ustanova u kojoj se organizuje i sprovodi dijagnostika, spreavanje pojave psihosocijalnih stresnih situacija, leenje i rehabilitacija obolelih i povreenih, ije zdravstveno stanje zahteva hospitalizaciju u bolesnikim poste-ljama. U bolnici se tokom leenja sprovodi konzervativan tretman ili vre hirurke intervencije. Savremena bolnica mora da ima i dobro razvijenu specijalistiku polikliniku u kojoj se struni timovi bave bolesnicima koji su upueni radi konsultacija iz domova zdrav-lja, a kojima nije potrebno bolniko leanje. Pored toga, savremena bolnica mora da ima i danononu slubu za hitnu medicinsku po-mo (urgentni centar). U skladu sa osnovnom delatnou, u savremenoj bolnici se sprovode sledei vidovi zdravstvene zatite: stacionarna, poliklinika, konsultativno-specijalisti-ka, urgentna pomo, laboratorijska, radioloka i

patohistoloka dijagnostika, higijensko-epidemioloka i socijalno-medicinska delatnost.

BOLNICA OPTEG TIPA


(engl. general hospital), opta bolnica; zdravstvena ustanova koja obavlja stacionarnu i specijalistiku polikliniku delatnost za bolesnike svih uzrasta sa raznim vrstama oboljenja i za koje je zbog sloenosti i teine oboljenja potrebni stacionarno leenje i posebni uslovi u pogledu kadrova, opreme i smetaja. Opta bolnica mora najmanje da ima: odeljenja za: internu medicinu, pedijatriju, optu hirurgiju, akuerstvo i ginekologiju, a prema potrebi i stacionirana odeljenja za neke druge specijalnosti (za one bolesti, uvo, grlo i nos, fizikalnu medicinu, neurologiju, psihijatriju i dr.); slube za: kliniko-biohemijsko i hematoloko ispitivanje, za radioloku dijagnostiku, za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, za anesteziologiju sa reanimacijom, za intenzivnu negu, za kliniku patologiju, za transfuziju krvi, za farmaceutsku delatnost; izolaciju obolelih od zaraznih bolesti i odgovarajui smetaj za obolele od akutnih psihoza (ukoliko nema organizovano odeljenje); specijalistiku polikliniku; urgentni centar (hitnu medicinsku pomo); dnevnu bolnicu (za obavljanje dijagnostiko-terapijskih procedura u toku dnev-nog rada).

BOLNO RAME
(engl. painful shoulder), sindrom kod koga je osnovni kliniki znak bol u ramenu, koji moe biti praen ukoenou i slabou. Posledica je lezije vanzglobnih struktura i jedan je od najeih oblika vanzglobnog reumatizma.

BOLOVANJE
(engl. sick leave), privremena spreenost za rad, podrazumeva privremenu ili deliminu nesposobnost za rad. Koristei najsavremenije principe i tehniku medicinske dijagnostike, lekar ocenjuje radnu sposobnost osiguranika i na osnovu te ocene otvara mu bolovanje. Kada je re o duini bolovanja, lekar se rukovodi optim stanjem organizma bolesnika, njegovom profesijom, starou, polom i socijalnim uslovima u kojima ivi. Lekar opte prakse moe otvoriti bolovanje u trajanju od 7 do 14 dana, nakon ega se, (ukoliko je potrebno), bolesnik upuuje na internu zdravstvenu komisiju pri nadlenom domu zdravlja. Ukoliko se radi o bolovanju koje traje preko 30 dana, bolesnik se upuuje nadlenoj drugostepenoj komisiji. Ovo se ne odnosi na bolesnika koji se nalazi u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi. U tom sluaju se osiguranik upuuje na lekarsku komisiju nakon stacionarnog - bolnikog leenja. Ako se privremena nesposobnost za rad produi, i to najdue dve godine, nadlena struna sluba za poslove zdravstvenog osiguranja duna je da osiguranika sa kompletnom medicinskom dokumentacijom uputi nadlenoj komisiji radi ocene radne sposobnosti, odnosno invalidnosti. Kada se stanje osiguranika pobolja i kada lekar oceni da bi rad koristio brem uspostavljanju njegove radne sposobnosti, moe mu odrediti da radi na radnom mestu u skraenom radnom vremenu, u trajanju najmanje 4 asa dnevno i to najdue tokom jedne godine.

BOLUS
(engl. mouthful), zalogaj, deo hrane koji se unosi u usnu duplju i koji se vaka-njem i natapanjem pljuvakom priprema za gutanje.

BOLUS SMRT
(engl. choking), v. mehaniko uduenje.

BONDING
(engl. bonding), vrsto, meusobno spajanje nekim supstancama kao to je lepak, cement i sl. Bonding zuba je tehnika fiksacije atemena, breketa i slinih elemenata u tzv. fiksnoj ortodontskoj tehnici korekcije anomalija zuba, vilica i lica, a ostvaruje se direktno na zubnoj glei.

BONNEVIE-ULLRICHOV SINDROM
(engl. Bonnevie-Ullrich syndrome ), oboljenje koga karakteriu: pterigijum koli, limfadenom aka i stopala, hiperplazija kostnih i miinih struktura, mali rast, sindaktilija, mlitava koa, distrofija noktiju i poremeaji kranijalnih nerava. Verovatno je re o kongenitalnom obo-ljenu.

BONNIEROV SINDROM
(engl. Bonnier syndrome ), lezije Deitersovog nukleusa ili vesti-bularnog aparata, a od simptoma se sreu: vertigo, bledilo, somnolencija, tahikardija, neuralgija trigeminusa, lokomotorna slabost, oseanje straha.

BONOVE PERLE
, beliasti vorii veliine glave iode koji se javljaju na alveoralnoj sluzokoi odojeta.

BOOKOV SINDROM
(engl. Book syndrome ), redak, hereditarni sindrom koji se nasleuje autosomno dominantno, a karakteriu ga aplazije pretkunjaka, hiperhidroza i prerana elavost.

BORAKS
(engl. borax), so borne kiseline (natrijum-borat), blagi adstringens i antiseptik. Koristi se u obliku rastvora za ispiranja koe i sluznica usta, nosa, oiju ili za posipanje u vidu finog praha.

BORE
(engl. wrinkles), nabori koe na licu. Bore treba razlikovati od konih nabora koji se javljaju na nekim drugim delovima tela (naroito na trbuhu), ali i od velikih konih nabora kao posledice promene elastinog tkiva koe u toku patolokih zbivanja, kao to je cutis laxa, esta kod Recklinghausove bolesti ili cutis hyperplastica, ili promene kod Ehlers-Danlosove bolesti. Bore su znak sta-rosti, menjaju fizionomiju. Neke od njih, izra-ajne bore, obeleje su prirode same osobe. Dok neke odaju duevno, esto brino ili pesimistiko stanje, druge su znak vedrine i ak u izvesnoj

meri doprinose privlanosti osoba kod kojih se javljaju (kao to su bore zvane guije noge). Bore se lake javljaju na nekim predodreenim tipovima koe. Lica koja esto ponavljaju grimase, dobijaju dublje bore. Zbog toga je u interesu izvesnih osoba da se gledaju u ogledalu kad govore, misle kad se smee i sl. da bi ublaile neke izraaje. Kone promene izazvane sunanjem isto su tako uzrok koji doprinosi pojavi bora: treba samo pogledati zemljoradnike i mornare. Estetska hirurgija moe uspeno da ukloni neke bore, ali bi bilo dobro ne primenjivati kod osoba kojima koa teko zarasta, a naroito ne kod onih koje su sklone da stvaraju keloide.

BORELIOZE
(engl. borelliosis ), oboljenja izazvana borelijama. Rod borelije sadri 18 vrsta patogenih za ljude. Borrelia Burgdorferi iza-ziva Lajmsku boreliozu. Pojedine vrste se razlikuju seroloki, mada se njihova klasifikacija bazira na artropodama kao prenosiocima (vektorima) i nije precizna. Borelije su spiralnog oblika, duine oko 10 - 20 mm, prenika 0,4 - 0,5 mm. Boje se po metodi Wrighta i Giemse. Izmeu spoljne i citoplazmatske membrane nalazi se 15 - 20 flagela. Infekcija jednom vrstom borelije ne titi od infekcije drugom vrstom. Karakteristika ovih bakterija je da se antigeni menjaju pasaom in vitro ili in vivo. U leenju infekcija izazvanih ovim bakterijama primenjuju se antibiotici iz grupe tetraciklina, betakaktamina, makrolida.

BORNA KISELINA
(engl. boric acid), isto kao boraks, ali slabo rastvorljiva u vodi. Koristi se i u obliku zatitnog krema ili masti za negu ruku. Preparat: borna kiselina 3%.

BOTERI-KASONIJEVA REAKCIJA
(engl. Casonis reaction ), proba koja se koristi u dijagnostici ehinokokoze, a zasniva se na ubrizgavanju hidatidnog antigena u kou pacijenta. Proba je pozitivna ukoliko se posle 30 minuta do 12 asova javi crvena urtikarijelna papula na mestu ubrizgavanja antigena, a u perifernoj krvi porast eozinofila. Danas se ova metoda gotovo i ne koristi.

BOTULINSKI NEUROTOKSIN
(engl. neurotoxinum botulinum), egzotoksin bakterije Clostridium botulinum. Izaziva bolest botulizam (v. botulizam). U anaerobnim uslovima sredine (odsustvo ili veoma snieno prisustvo kiseonika) iz botulinskih spora razvijaju se vegetativni oblici bakterija. Bioloko svojstvo bakterija je da produkuju toksin koji dovodi do bolesti ljudi i nekih ivotinja. Botulini egzotoksin je jedan od najjaih biolokih otrova. Clostridium botulinum produkuje 7 antigenih tipova egzotoksina, A, B, C, D, E, F i G. Za oveka imaju znaaja tipovi A, B i E, ree F. Tipovi C i D uzrokuju bolest ivotinja. Tip G je redak, ali je poznat kao mogui uzrok sindroma iznenadne smrti novoroene dece.

BOTULIZAM
(engl. botulism), akutno infektivno i nezarazno oboljenje izazvano jakim egzotoksinom bakterije Clostidium botulinum. Spore bakterije, koje se nalaze u ove-kovoj okolini, dospevaju u organizam

naj-ee putem hrane. To je alimentarni oblik bolesti. Poznat je jo botulizam novo-roen-eta i botulizam rane. Osnova klinike slike botulizma su neuroloki poremeaji. Prvo se javljaju duple slike i otean i zamagljen vid. Zenice su iroke i ne reaguju, oni kapci su sputeni, sluznica usne duplje veoma suva a govor i gutanje su oteani. Progresivne miine slabosti se ire descedentno, zahva-ena je skeletna muskulatura i javljaju se slabosti i oduzetosti ekstremiteta. Najtee kli-nike oblike karakteriu slabost disajnih mi-ia i pojava respiratorne insuficijencije. Autonomne poremeaje karakteriu izmenjena kontrola sfinktera (retencija urina, opstipacija) i kardiovaskularni poremeaji (bradi-kardija, arterijska nestabilnost, poremeaji sranog ritma). Specifino leenje se sastoji u primeni polivalentnog antibotulinog seruma, koji sadri antitoksine za najee tipove bolesti (A, B i E).

BOUCHARDOVI VORII
(engl. Bou-chards nodes ), degenerativne, artrotine promene lokalizovane na proksimalnim interfalangealnim zglobovima aka.

BOUINOV FIKSATIV
(engl. Bouins fixative), meavina koja se upotrebljava za fiksaciju u pripremi preparata za svetlosnu mikroskopiju. Sastoji se od siretne kiseline, formalina i pikrinske kiseline.

BOUTONNIER DEFORMACIJA
(engl. button hole deformity), deformacija prsta sa fleksijom u proksimalnom, a hiperekstenzijom u distalnom interfalangealnom zglobu. Predstavlja tipinu deformaciju prsta u reu-matoidnom artritisu.

BOVINA SPONGIOFORMNA ENCEF-ALOPATIJA


(engl. bovine spongiform encephalopathy-BSE, mad cow disease), bolest ludih krava. Oboljenje se pojavilo prvi put u epidemijskom obliku 1986. god. na velikom broju farmi u Velikoj Britaniji. Kasnije se ova bolest prenela u druge zemlje Evrope (Ne-maka, Francuska, vajcarska) i u neke zemlje Severne Amerike. Karakteriu je sunerasta degeneracija mozga, izmenjeno ponaanje ivotinje, neposlunost, uznemirenost, kasnije ivotinja ne moe da se kree i nastaje smrtni ishod u toku 6 - 8 meseci od poetka bolesti. Inkubacija traje oko 6 - 8 godina. Bolest pripada grupi prionskih oboljenja ivotinja. Izvor infekcije su proteinski produkti (kotano brano i dr.), dobijeni preradom obolelih ili uginulih ovaca i koza od skrepia (scrapie). Ovo oboljenje se dovodi u vezu s novom varijantom Creutzfeldt - Jakobove bolesti koja se javlja kod mladih ljudi.

BOWEN-ARMSTRONGOV SINDROM
(engl. Bowen-Armstrong syndrome), sindrom koga karakterie: mentalna retardacija, ankiloblefarom, filiformne priraslice, hipodoncija, e-sto udrueni rascep primarnog i sekundarnog nepca, polja hiperpigmentisane koe, sindaktilitis stopala, usporen telesni rast.

BOWENOVA BOLEST
(engl. morbus Bow-en), premaligna lezija u vidu intraepidermalnog karcinoma (Ca in situ) lokalizovana na glansu ili prepucijumu penisa. Javlja se u vidu bezbolne uzdignute crvenkaste ploice, esto sa sredinjom ulceracijom. esto je udruena sa malignim oboljenjima udaljenih organa i javlja se i na drugim delovima tela.

BOWMANOVA KAPSULA
(engl. glomerular capsule, Bowmans capsule, lat. capsula glomeruli ), deo filtracione jedinice koja je mesto nastajanja primarnog urina iz krvi; dvolisni omota glomerula renalnog korpuskula. Visceralni list ine specijalne elije - podociti, koji direktno naleu na spoljanji zid glomerularnih kapilara i uestvuju u formiranju filtracione barijere glomerula. Parijetalni list ini prost jednoslojan ploast epitel, koji lei na debeloj bazalnoj membrani, koja renalni korpuskul odvaja od okolnog intersticijuma. Visceralni list prelazi u parijetalni na vaskularnom polu renalnog korpuskula, a parijetalni se na urinarnom polu nastavlja epi-telom proksimalnog tubula nefrona.

BOWMANOVA MEMBRANA
(lat. lamina limitans anterior), Sir William Bowman, engleski hirurg i oftalmolog 1816 - 1892 spo-ljanji kondenzovani sloj strome ronjae. Debljine je oko 6 do 10 mm. Izgraena je od nepravilno orijentisanih kolagenih fibrila. Od kornealnog epitela odvojena je bazalnom membranom. Zavrava se naglo u nivou limbusa ronjae. Povrede kornealnog epitela u kojima je Bowmanova m. ouvana brzo zaceljuju, a ukoliko doe do oteenja Bowma-nove m., onda povreda zarasta oiljkom, koji zamuuje ronjau.

BOYD-STEARNSOV SINDROM
(engl. Bo-yd-Stearns syndrome ), rahitis, oboljenje koje poinje tokom detinjstva, a karakteriu ga usporeno rastenje, hipofosfatemija rezistentna na uobiajenu antirahitinu terapiju, osteoporoza, neuhranjenost praena raznim meta-bolikim poremeajima ukljuujui gluko-zuriju, acidozu, hipohloremiju i albuminuriju. Mogu biti izraene poliurija i polidipsija sa urinom normalne specifine teine i oteenja bubrega.

BRADA
(engl. beard, lat. barba), v. barba.

BRADAVICA
(engl. papule), vidljiv i palpabilan vori razliite veliine sa ve izraenim zapaljenskim elijskim infiltratom. Prema histolokoj grai moe biti: epidermalna (bez infiltrata), kutana ili meana. Najee se pojavljuje u akutnim i hroninim zapaljenskim dermatozama. Postepeno nastaje i iezava. Moe biti boje normalne koe, svetlo-ruia-ste, tamnocrvene i mrke. Jasno su ograniene.

Razlikuju se: lentikularne, folikularne, numularne, lihenoidne, kondilomatozne, molusko-idne, juvenilis planae i vulgaris. V. karunkula, papila

BRADAVICA DOJKE
(engl. nipple, lat. papilla mammae), miino-koni izrataj na dojki. U ovom delu koe nema dlaka. Obloena je veoma pigmentisanim epidermisom. U ovom regionu postoje brojne lojne lezde, slobodni nervni zavreci i Maissnerovi taktilni korpuskuli. Ispod epidermisa nalazi se gusto vezivno tkivo sa dosta spiralno rasporeenih glatkih miinih elija oko izvodnih kanala mlenih lezda. Dodir, hladnoa i psihika stimulacija dovode do kontrakcije glatke muskulature i do erekcije bradavice dojke. Sisanje deluje preko neurohumoralnih puteva. iroko kruno polje oko bradavice takoe nema dlaka i naziva se areola.

BRADAVIASTO TELO
(engl. mamillary body, lat. corpus mammilare), v. korpus mamilare.

BRADI(engl. brady-), prefiks koji se odnosi na sporost, usporavanje.

BRADIKARDIJA
(engl. bradycardia ), usporena srana frekvencija sa pulsom manjim od 60 udara u minuti. Kod zdravih utreniranih ljudi znak je stepena fizike spremnosti. Bradikardija moe da bude i znak bolesti (blok srca, hipofunkcija tireoidee ili posledica predoziranja digitalisom ili beta blokatorima). Moe da se javi kao centralna b . i tada je uslovljena bolestima centralnog nervnog sistema; Branham-sova b , bra-dikardija koja nastaje pritiskom na arteriju proksimalno od neke arterijsko-venske fistule; esencijalna b ., ona iji je uzrok nepoznat; fetalna b ., srana frekvenca manja od 120 otkucaja u minuti i posledica je hipoksije. Moe da se javi i zbog prolaska anestetika, beta-blokatora kroz placentu i usled sranog bloka nastalog zbog postojanja uroenih sranih oboljenja; nodalna b. , nastaje kad stimulusi srane kontrakcije potiu iz artiventrikularnog vora ili iz provodnog sistema; postinfektivna b. , posle preleane infektivne bolesti; sinusna b. , spor sinusni ritam sa sranom frekvencom manjom od 60 otkucaja u minuti i obino se javlja kod mlaih osoba i atletiara, ali i kao manifestacija nekih bolesti; vagusna b. , nastaje kada je povien tonus vagusa.

BRADIKININ
(engl. bradykinin), prirodni polipeptid sagraen od devet aminokiselina koji se otcepljuje od serumskog 2-globulina pod dejstvom enzima kalikreina. Bradikinin je krajnji proizvod sistema kinina. Bradikinin je snaan vazodilatator, izaziva i kontrakcije nevaskularnih glatkih miia. Nastaje u krvi pod odreenim okolnostima i smatra se da je vaan medijator zapaljenskog procesa u organizmu. V. kinin.

BRADIPNEJA
(engl. bradypnea), smanjena frekvenca disanja. V. tipovi disanja.

BRAHICEFALIJA
(engl. brachycephaly), prerano srastanje, zatvaranje koronarnog ava glave. Glava je kratka u anteroposteriornom dijametru, a iroka bitemporalno. Mogui su razliiti neuroloki ispadi.

BRAHIJALNI
(engl. brachial, lat. brachialis), nadlakatni ili onaj koji pripada ruci.

BRAHIJUM
(engl. arm, lat. brachium), nadlakat, miica. Deo gornjeg ekstremiteta koji se nalazi izmeu ramena i lakta. U sastav nadlakta ulaze dva predela, prednji i zadnji.

BRAHIOCEFALINA VENA
(engl. brachocephalic vein, lat. vena brachiocephalica), v. vena brahiocefalika, bezimena vena.

BRAHIOCEFALINO STABLO
(engl. brachocephalic trunk, lat. truncus brachiocephalicus), v. trunkus brahiocefalikus.

BRAHIO-SKELETO-GENITALNI
SINDROM (engl. brachio-skeleto-genital syndrome ), hereditarni sindrom koga karakteriu abnormalnosti kraniofacijalnih struktura, oiju, nepca, skeletnog sistema i genitalija. Izraena je mentalna retardacija, sedlast nos, brahikefalija, hipospadija, hipertelorizam, strabizam, blefaroptoza, nistagmus, multipne dentogene ciste, bifidna uvula sa visokim svodom nepca, hipoplazija maksile sa relativnim mandibularnim prognatizmom, ma-lokluzijom, karijesom zuba, rascepom nep-ca.

BRAHITERAPIJA
(engl. brachytherapy), modalitet radioterapije u kojem se izvor zraenja postavlja uz povrinu tela ili u teles-nu upljinu.

BRAILLEOV ALFABET
(engl. Braills chart ), alfabet za slepe, pismo sastavljeno od razliitog poloaja veih taaka, unutar osnovnog oblika od est taaka. Take su utisnute u tanki karton ili vrst papir i mogu da se opipaju vrhom prstiju. Tako moe da se ita ispisan tekst.

BRA ELIJE
(engl. brush cells), zajedniki naziv za sve elije trahealnog epitela koje na apikalnoj povrini imaju mikrovile.

BRAT
(engl. brother ), potomak mukog pola istih roditelja koji sa braom i sestrama ima zajedniki deo genotipa.

BRAUN-BAYEROV SINDROM
(engl. Bro-wn-Bayer syndrome ), odlikuje se kongenitalnom gluvoom, rudimentarnim distalnim falangama sa bifidnim okrajcima i anomalijama urinarnog trakta. Relativno je uestala pojava rascepa usne i nepca, a ree uvule. Nain nasleivanja: X-vezan ili autosomno recesivni.

BRAUNOV SINDROM
(engl. Brauns syndrome ), retka okularna komplikacija reumatoidnog artritisa, sa pojavom diplopije izazvane tenosinovitisom tetive gornjeg kosog miia.

BREGMA
(engl. bregma, gr. bregma), kraniometrijska taka koja se nalazi na mestu spoja eone i perijetalnih kostiju, desne i leve.

BREKET
(engl. bracket), dodatak orto-dontskim fiksnim aparatima najee izraen od metala; privruje se za zube i nosa je fiksnih konstrukcija namenjenih korekciji anomalija kraniofacijalnog sistema.

BRETILIJUM
(engl. bretylium tosylate ), antiaritmik za intravensku primenu kod kritinih stanja kad fibrilacija komora ne reaguje na elektrinu defibrilaciju. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Bretylate.

BREULJAK
(engl. mound, lat. colliculus), v. kolikulus, mons.

BRIDGE TERAPIJA U REUMATOIDNOM ARTRITISU


(engl. bridge therapy in reumatoid arthritis ), uvoenje malih doza glikokortikoida na poetku leenja bolesnika sa reumatoidnim artritisom, kako bi se premostio vremenski period potreban za

ispoljavanje dejstva modifikujuih lekova.

BRIGHTOVA BOLEST,
(engl. Bright's disease), akutni postreptokokni glomerulonefritis.

BRIZGALICA
(engl. syringe), instrument koji slui za parenteralno (intravensko, intramuskularno ili supkutano) davanje lekova ili ukla-njanje tenosti iz sudova tkiva odnosno telesnih upljina. Anelova b. , fina brizgalica koja slui u leenju suznih puteva; Braunova b. , brizgalica za ubrizgavanje u upljinu materice; fontanska b. , sprava za ubrizgavanje tenosti gravitacijom; hipodermna b. , brizgalica malog kalibra kojom se lek ubrizgava u potkono tkivo; Luerova b. , staklena brizgalica sa staklenim klipom i metalnim vrhom koji vrsto dri iglu, za intravenska, potkona i druga ubrizgavanja; Neisserova b. , uretralna brizgalica koja se koristi kod gonoreje; Recordova b. , staklena brizgalica sa metalnim klipom.

BROCA POLJE
(engl. Broca plane, area of Broca ), govorno motorno polje koje odgovara Brodmanovim poljima 44 i 45. Govorno motorno polje zauzima zadnje delove donje eo-ne vijuge, unutar koje se prua du njena dva dela: pokrovnog (pars operkularis) i trouglastog (pars triangularis). Polje je dobilo naziv po francuskom neurologu Pjeru Polu Broki (Pierre Paul Brocca). Predstavlja polje u kom dolazi do formiranja motornih obrazaca koji preko primarnog somatomotornog polja i piramidalnog puta uestvuju u aktivaciji miia odgovornih za funkciju govora.

BRODIEV APSCES
(engl. abscessus Brodie ), blag oblik hematogenog osteomijelitisa u modinskom kanalu metafize loptastog izgleda, sa kondenzovanim rubom (gusto granulaciono tkivo) i rasvetljenom sredinom (centralna nekrotina upljina).

BRODMANNOVA POLJA
(engl. Brodmanns areas ), polja kore velikog mozga koja je definisao nemakog neurolog Korbinian Brodmann na osnovu citoarhitektonskih kriterijuma. Brodmann je opisao i definisao 43 razliita polja kore velikog mozga za koje je verovao da imaju strogo odreene funkcional-ne osobenosti. Njegova mapa je najpoznatija mapa kore velikog mozga oveka. Malo je poznato da je Brodmann, pravei svoju mapu, istraivao samo vidljive delove vijuga koji ne ulaze u sastav modanih lebova. Nedostatak ove mape jeste u tome da preko dve treine ukupne povrine kore velikog mozga oveka lei upravo unutar modanih lebova, a ovaj deo kore Brodmann nije istraivao.

BROJ

(engl. number), jedan od osnovnih matematikih pojmova, koji se obino koristi da se iskae koliina neega.

BROJ SPERMATOZOIDA
(engl. spermatozoid number), jedan od bitnih parametara fertilnosti mukarca. Normalne vrednosti broja spermatozoida u spermogramu su preko 20 x 106/ml. Oligospermija, smanjen broj spermatozoida u spermogramu; v. azoospermija, v. astenospermija.

BROMAZEPAM
(engl. bromazepame ), benzodiazepin dugog dejstva, koji se koristi kao anksiolitik u kratkim kurama do 3 meseca. Preparati: Anksilium, Bromazepam, Lesedan, Lexilium.

BROMHEKSIN
(engl. bromhexine ), mukolitik, razlae i razvodnjava gusti sekret u disajnim putevima i olakava njegovo iskaljavanje. Koristi se kao pomoni lek kod bronhitisa, bronhiektazija, bronhijalne astme. Pre-parat: Bisolvon.

BROMOKRIPTIN
(engl. bromocriptine ), antiparkinsonik, derivat ergot alkaloida, deluje kao dopamin, jer stimulie dopaminske receptore. Koristi se za leenje Parkinsonove boles-ti, akromegalije i za suzbijanje luenja mleka. Neeljena dejstva su stimulacija CNS: nesanica, halucinacije, vrtoglavica, konfuzija. Pre-parati: Bromokriptin, Parlodel.

BROMSULFTALEIN
(engl. bromsulphtaleine ), plava boja za odreivanje funkcije jetre. Mala koliina boje se ubrizga intravenski, pa se koncentracija boje u krvi odreuje posle 5 i 45 minuta. Prisustvo boje vee od 10% posle 45 minuta ukazuje na smanjenu funkciju jetre. V. sulfobromftalein natrijum.

BRONHIEKTAZIJE
(engl. bronchiectasis ), trajna, lokalna, ireverzibilna, patoloka pro-irenja malih i srednjih bronhija sa destrukcijom elastinih i miinih delova zida bronha. Mogu da budu uroene, zbog cilijarne diskinezije u sklopu Kartagenerovog sindroma, odnosno steene kao posledica bronhijalne opstrukcije ili kao komplikacija pneumonija, pertusisa, morbila ili tuberkuloze. Najee se javljaju u donjim delovima plua. Hronina infekcija i poremeena bronhijalna sekrecija prouzrokuju karakteristian jutarnji kaalj i iskaljavanje veih koliina purulentnog sputuma, nekad i hemoptizije zbog hiperplazije bronhijalnih arterija u zidu proirenih bronha. Kod pacijenta ponekad postoje maljiasti prsti. Nad bronhiektazijama se uje inspiratorno i ekspiratorno pucketanje. Rendgenski se zapaaju pojaana bronhovaskularna ara, manje ili vee ovalne svetline ili trakaste senke. Dijagnoza

se postavlja kompjuterizovanom tomografijom. Konzervativna terapija podrazumeva dobru hidraciju bolesnika, posturalnu drenau i antibiotike u fazi pogoranja. Hirurko leenje resekcijom obolelog dela plua je indikovano ako su hemoptizije este i obilne, konzervativno leenje neuspeno, a bronhiektazije lokalizovane.

BRONHIJALNA ASTMA
(engl. bronchial asthma ), hronini inflamatorni poremeaj disajnih puteva u kome znaajnu ulogu imaju mnoge elije, ukljuujui mastocite, eozinofile i T-limfocite. Kod obolelih ta inflamacija uzrokuje simptome koji su obino u vezi sa difuznom varijabilnom opstrukcijom disajnih puteva koja je uglavnom reverzibilna, bilo spontano ili posle primene lekova. Inflamacija takoe uzrokuje i poveanje osetljivosti na razliite stimuluse. Kljuni poremeaj u sluaju astme je izmenjeni bronhijalni odgovor koji se ispoljava kao povremena ekscesivna kontrakcija traheobronhijalnih glatkih miia sa hipersekrecijom submukoznih lezda i edemom sluznice. Astma moe da bude atopijska (alergenima uzrokovana, ekstrinzika) ili neatopijska, intrin-zika, koja obino nastaje nakon respiratorne infekcije usled koje zaostaje stalna inflamatorna reakcija disajnih puteva. Kod ovog tipa astme potom nespecifini stimulusi (iritirajui gasovi, hladan vazduh, napor, emocionalni stres) mogu da provociraju napade. Kliniko ispoljavanje ide od sasvim diskretnog ose-aja oteanog disanja, dugotrajnog suvog kalja, pa do tekog guenja sa piskanjem u grudima, ak sa fatalnim ishodom kod naj-teih oblika i neodgovarajue terapije. U dijagnostici je kljuno ispitivanje plune fun-kcije kojim se obino utvrdi insuficijencija ventilacije opstrukcijskog tipa, obino reverzibilna, sa ili bez hiperinflacije. Normalna ventilacija ne iskljuuje astmu, pa je u takvom sluaju potrebno uraditi bronhoprovokacijski test sa metaholinom (v. bronhoprovokacijski test). Potrebno je uraditi i alergoloko ispitivanje. Astma se, u zavisnosti od teine i kli-nike slike, lei primenom bronhodilatatora i inhalacionih ili sistemskih glikokortikoida.

BRONHIJALNE LEZDE
(engl. bronchial glands, lat. glandulae bronchiales ), male, meovite tubuloacinusne lezde, sline malim pljuvanim lezdama, koje se nalaze u submukoznom sloju primarnih i sekundarnih bronha. lezdane jedinice sastoje se od sero-znih, mukoznih i mioepitelnih elija. Bogato su vaskularizovane fenestriranim kapilarima i inervisane nemijeliniskim nervnim zavrecima. Sekret bronhijalnih lezda ima ulogu zatite, vlaenja i ienja vazduha.

BRONHIJALNE ARTERIJE
(engl. bronchial arteries, lat. rami bronchiales ), arterije mii-nog tipa, koje se odvajaju od aorte ili interkostalne arterije. Prate bronhijalno stablo sve do respiratorne bronhiole. Sve grane se nalaze u adventiciji bronhijalnog stabla. To je nutritivna mrea za bronhijalno stablo, stromu plua, pleuru i zidove pulmonalnog krvnog stabla. Terminalni ogranci u nivou respiratorne bronhiole se ulivaju u sistem alveolarnih kapilara koji potiu od plunih arterija.

BRONHIJALNI EPITEL
(engl. bronchial epithel ), pseudoslojevit epitel veoma slian epitelu traheje. Njegove endokrine

elije su grupisane u vidu neuroepitelnih tela.

BRONHIJALNI KARCINOM
(engl. bronchogenic carcinoma ), zloudni tumor bronha nastao iz bronhijalnog zida. Najee se javlja kod puaa. Simptomi bolesti su nespecifini, zbog ega se uglavnom kasno dijagnostikuje.

BRONHIJALNO STABLO
(engl. bronchial tree, lat. arbor bronchialis ), razgranati sistem kanala koji sprovode vazduh od dunika (trachea) do respiratornog dela plua. Bronhijalno stablo se nalazi unutar plunog krila, ima oblik kronje razgranatog drveta i nastavlja se alveolarnim kanaliima (v. alveolus). Sastoji se od primarnih i sekundarnih bronha, bronhiola i terminalnih bronhiola.

BRONHIOLA
(engl. bronchiolus, lat. bronchiola ), najmanja dunica, promera 1 mm, koja nema hrskaviave zidove; zajedniki naziv za segmente sprovodnog dela respiratornog sistema, koji se nalaze izmeu sekundarnih bronha i alveolarnih hodnika. Po ulasku u lobulus plua preterminalna bronhiola se grana u 4 do 8 terminalnih bronhiola, a svaka od njih daje dve ili vie respiratornih bronhiola. Respiratorne bronhiole se granaju u 2 do 10 alveolarnih hodnika. Zidovi svih bronhiola imaju istu osnovnu strukturu: 1. tunica mucosa, koju ine epitel i tanak sloj veziva; 2. tunica musculuras, izgraena od tankog sloja glatkih miinih elija; 3. tunica adventitia, koja sadri rastresito vezivo i ogranke plunih i bronhijalnih arterija. Epitel svih bronhiola, osim respiratornih, je cilindrian sa kinocilijama. Respiratorne bronhiole karakterie prost kockast epitel i postojanje pojedinanih alveolarnih depova u njihovom zidu, zbog ega su i dobile taj naziv. Zid bronhiole ima razvijen miini sloj uz mnogo elastinih vezivnih vlakana, pa gradi kontraktilni deo disajnih puteva. Bronhiole su vaan deo disajnih puteva i imaju izrazito veliku povrinu. Deo plu-nog parenhima koji okruuje terminalnu bronhiolu gradi sekundarni pluni renji, dok deo plunog parenhima koji okruuje respiratornu bronhiolu gradi primarni pluni re-nji.

BRONHIOLARNI EPITEL
(engl. bronchiolar epithel ), prost cilindrian epitel sa pokretnim trepljama - kinocilijama. Nalazi se u bronhiolarnom stablu sve do nivoa respiratornih bronhiola, gde prelazi u prost kockast epitel. Veinu elija ine elije sa kinocilijama, a manji broj ine necilijarne Klara elije koje sintetiu i lue meavinu glikozaminoglikana i holesterola, koji slue kao zatitni sloj na povrini epitela.

BRONHIOLITIS
(engl. bronchiolitis ), nastaje kao posledica tekog akutnog bronhitisa kada se zapaljenski proces proiri na male disajne puteve (bronhiole). Ovakvo stanje se ne razlikuje od bronhopneumonije.

Najee se jav-lja kod dece u prvoj godini ivota.

BRONHITIS
(engl. bronchitis ), zapaljenje disajnih puteva (bronhija). Akutni bronhitis je infektivno zapaljenje, najee izazvano virusima tokom zimskih meseci. Praen je kaljem, iskaljavanjem, povienom temperaturom, ponekad oseajem nedostatka vazduha, zvi-danjem u grudima ili ak bolom u grudima. Hronini bronhitis je hronino zapljenje kao posledica puenja ili aerozagaenja. Karakterie ga poveano stvaranje sekreta, kaalj i iskaljavenje, sa fazama pogoranja uzrokovanih infekcijom. U toku evolucije bolesti javlja se oseaj nedostatka vazduha.

BRONHOALVEOLARNA LAVAA, BAL


(engl. bronchoalveolar lavage ), dijag-nostika ili terapijska procedura koja podrazumeva ispiranje dela plua distalno od vrha fiberbronhoskopa fiziolokim rastvo-rom. Bakteriolokom, citolokom i imuno-lokom analizom dobijene tenosti i elija (lavata) moe se stei uvid u prirodu i tok oboljenja plua.

BRONHOALVEOLARNI KARCINOM
(engl. broncho-alveolar carcinoma ), poseban entitet adenokarcinoma plua sa specifinom klinikom slikom i odreenim histolokim osobinama. Ovi tumori nastaju od pneumocita tip II, Clara elija i rastu du alveolarnih septa. Mogu da se manifestuju kao solitarni nodulus ili kao pneumonija sa obilnom bronhorejom. Prognoza je loa. esto postoji bilateralizacija procesa. Hemioterapija i/ili operacija esto nisu od pomoi.

BRONHODILATACIJA
(engl. bronchodilatation ), irenje disajnih puteva oputanjem gra glatkih miia pomou bronhodilatacijskih lekova.

BRONHODILATACIJSKI TEST
(engl. bronchodilatatory test ), poreenje rezultata ispitivanja ventilatorne funkcije plua (najee FEV1) pre i posle primene bronhodilatatora. Vri se kod osoba kod kojih je naena opstrukcijska insuficijencija ventilacije plua u cilju odreivanja stepena njene reverzibilnosti.

BRONHODILATATORI
(engl. bronchodilators ), lekovi koji ire disajne puteve tako to oputaju tonus miia bronhija. Grupu ine: agonisti b2 adrenergikih receptora (salbutamol, fenoterol, terbutalin), derivati teofilina (aminofilin) i antiholinergiki lekovi (ipratropijum). Koriste se za leenje bronhijalne astme i hroninog bronhitisa.

BRONHOFONIJA
(engl. bronchophony ), auskultatorni fenomen kod koga se jasno uje govor (nekad pojaano) iznad mesta konsolidacije (zgunjavanja) plunog tkiva.

BRONHOGENA CISTA
(engl. bronchogenic cyst ), benigni embrionalni tumor plua poreklom od traheobronhijalnog segmenta respiratornog sistema. Ove ciste su okrugle ili oval-ne, razliite veliine, uglavnom locirane blizu traheje ili glavnih bronha, ali s njima najee nemaju komunikaciju. Zid im je mestimino izgraen od tkiva bronhijalnih struktura, a unutranja povrina je obloena respiratornim epitelom. Po pravilu ne daju simptome. Lee-nje je hirurko.

BRONHOGRAFIJA
(engl. bronchography), dijagnostika metoda kojom se prikazuju disajni putevi obloeni inhaliranim ili ubrizganim sredstvom koje ne proputa rentgenske zrake, to omoguava prikazivanje disajnog stabla na rendgenskim snimcima. Posebno je znaajna u dijagnostici bronhiektazija.

BRONHOGRAM
(engl. bronchogram), rendgenoloki nalaz (film) sa kontrastnim sredstvom u bronhijama.

BRONHOKONSTRIKCIJA
(engl. broncho-constriction ), kontrakcija glatkih miia bronhija sa suavanjem lumena, bronhospazam.

BRONHOKONSTRIKTOR
(engl. broncho-constrictor ), lek ili druga supstanca (histamin, holinergiki lekovi) koja izaziva grenje glat-kih miia disajnih puteva to suava njihov promer.

BRONHOPNEUMONIJA
(engl. bronchopneumonia ), akutna upala plunog tkiva, najee izazvana mikroorganizmima. Moe biti uzrokovana nadraajnim supstancama, pre svega povraenim sadrajem (aspiraciona pneumonija).

BRONHOPROVOKACIJSKI TEST
(engl. bronchoprovocation test ), poreenje rezultata ispitivanja ventilatorne funkcije plua (najee FEV1) pre, u toku i posle primene bronhokonstriktora (acetilholin, metaholin) ili odreenih alergena (specifini test). Vri se kod osoba sa normalnim nalazima spirometrije kod kojih postoji

sumnja na astmu. Njime se odreuje stepen reaktivnosti i senzitivnosti bronhija.

BRONHOPULMONALNA SEKVESTRA-CIJA
(engl. bronchopulmonary sequestration ), poremeaj u razvoju plua kod koga postoji nefunkcionalno pluno tkivo odvojeno od ostalog dela plua. Sekvestar najee ne-ma komunikaciju sa bronhijalnim stablom, krvlju se snabdeva iz sistemske cirkulacije, a krv se drenira u plune vene. Obino ne daje simptome, ali ako se inficira postaje arite hronine pneumonije pa se mora hirurki od-straniti.

BRONHOPULMONALNI SEGMENTI
(engl. bronchopulmonal segments, lat. segmenta bronchopulmonalia), anatomske i klinike jedinice plunog tkiva, obino piramidalnog ili konusnog oblika. U njih ulazi ogranak lobarnog bronha, a vaskularizovani su sopstvenom arterijom, granom bronhijalne arterije. Vene su lokalizovane intersegmentalno i oznaavaju granice bronhopulmonalnih segmenata. Svako pluno krilo ima 10 ovih segmenata.

BRONHOSKOP
(engl. bronchoscope ), instrument pomou koga se direktno posmatra unutranjost disajnih puteva. Moe biti u vidu vrste metalne cevi (rigidni) sa dodatnim optikim ureajem ili savitljivi (fiberskop) sa optikim vlaknima. Sa oba instrumenta bronhijalno stablo se moe ispirati (v. bronhoalveolarna lavaa). Pomou specijalnih dodatka mogu se u toku bronhoskopije uzeti uzorci tkiva i biolokog materijala za histoloke, mikrobioloke i biohemijske analize. Bronhoskopija se koristi u dijagnostike i terapijske svrhe.

BRONHOSKOPIJA
(engl. bronchoscopy ), osmatranje traheje i bronhija instrumentom (bronhoskopom) u cilju dijagnostike obolje-nja plua i bronhija (biopsija, bronhoalveolarna lavaa) ili terapijskih postupaka (ekstrakcija stranog tela ili tumora).

BRONHOSPAZAM
(engl. bronchospasm), bronhokonstrikcija; grenje (kontrakcija) gla-tkih miia u zidovima disajnih puteva koja dovodi do njihovog znatnog suenja. Bronho-spazam je jedan od glavnih uzroka pojave simptoma astme.

BRONHOSPIROMETRIJA
(engl. bronchospirometry), tehnika spirometrijskog ispitiva-nja jednog plunog krila ili renja plua, pri emu se bronh drugog plunog krila, pod bronhoskopskom kontrolom, zatvara posebnim kateterom.

BRONHUS
(engl. bronchus, lat. bronchus ), bronh, dunica. Deo disajnih puteva koji nastaje grananjem dunika (v. traheja). Dunice se nastavljaju najmanjim dunicama - bronhiolama. Dunik se u visini ugla grudne kosti grana na desnu i levu glavnu ili primarnu dunicu koje su usmerene prema ulaznom polju plua (v. hilum pulmonis). Grananjem glavne dunice unutar plunog krila nastaje bronhijalno ili dunino stablo koje ima oblik kronje razgranatog stabla. Glavne dunice se granaju na reanjske, reanjske na segmentalne, segmentalne na manje dunice koje se nastavljaju najmanjim dunicama bronhiolama. Dunice se uvek granaju dvostruko formirajui gustu mreu disajnih puteva. Sve dunice, do najmanje - bronhiole, imaju u svom zidu prstenasto oblikovanu hrskavicu pa su i njihovi zidovi nekontraktilni. Bronhiole su takvi disajni putevi iji su zidovi lieni hrskavice. Bronhus principalis (engl. principal b., main b., lat. b. principalis), glavna ili primarna dunica, nastala grananjem dunika. Desna i leva glavna dunica se razlikuju. Desna je kraa, ira i strmije postavljena, za razliku od leve koja je dua, ua i horizontalnije postavljena; bronchus lobaris (engl. lobar b., lat. b. lobaris), reanjska dunica koja nastaje grananjem glavne dunice. Desno pluno krilo ima tri, a levo dve reanjske dunice. Broj reanjskih dunica odgovara broju renjeva.

BROTIZOLAM
(engl. brotizolam), benzodiazepin sa anksiolitikim i hipnotikim dejstvom. Koristi se za leenje nesanice u krat-kim kurama ili pred operaciju. Preparat: Len-dormin.

BROWNOV SINDROM
(engl. Browns syndrome ), sindrom kongenitalne analgezije sa anhidrozom, karakteristian po gubitku dubo-kog i/ili povrnog oseaja bola. Autonomna disfunkcija manifestuje se abnormalnostima pupile, neurogeno uslovljenom anhidrozom i vazomotornom nestabilnou. Javlja se aplazija zubne glei, zadebljanje meninga sa cisti-nim promenama, blaga mentalna retardacija, hiperfleksija, plava kosa, plave ili plavo sive oi.

BRUCELOZA
(engl. brucellosis), febris udulans, Bangova bolest, maltska groznica. Bru-celoza je infektivna bolest iz grupe zo-onoza. Prvi put je opisana na Malti i otuda naziv maltska groznica. Uzronici su brucele, Gram-negativne bakterije. Obolevaju uglav-nom stoari i mesari. Karakteriu je poviena temperatura, obilno znojenje, adenopatija, splenomegalija, razdraljivost. est je sakro-ileitis kao komplikacija. U terapiji bruceloza primenjuju se aminoglikozidi, tetraciklini, rifadin.

BRUCHOVA MEMBRANA
(engl. Bruchs membrane, lat. complexus basalis ), elastina membrana koja se nalazi izmeu pigmentnog epitela retine i horiokapilarnog sloja horoidee. Debljine je od 1 do 3 m i sastoji se od 5 slojeva vidljivih samo na elektronskom mikro-skopu. Spada u elemente krvno-retinalne barijere.

BRUCKEOV MII
(engl. Bruckes muscle, lat. fibrae meridionales ), naziv za meridionalno aranirane glatke miine elije cilijarnog miia cilijarnog tela, a takoe i za miine elije u centru crevnih resica, koje potiu od miinog lista (lamina muscularis) sluznice (tunica mucosa) tankog creva. V. crevne resice.

BRUDZINSKIJEV ZNAK
(engl. Brudzinski sign), jedan od neurolokih znakova koji ukazuju na postojanje povienog intrakranijalnog pritiska. Gornji Brudzinski se izvodi na sledei nain: bolesnik lei u postelji na leima. Lekar fiksira bolesnika prema postelji dranjem leve ruke na njegovim grudima, a desnu ruku stavlja ispod glave bolesnika. Desnom rukom pomera glavu prema napred dokle je to mogue. Zatim napravi jo jedan nagli forsirani pokret glave prema napred. Znak je pozitivan ukoliko bolesnik refleksno savije noge u kolenima, kao odbranu protiv istezanja rigidne vratne i lene muskulature. Izvoenje donjeg Brudzinskog: bolesnik lei u postelji na leima. Lekar savija jednu bolesnikovu nogu prema trbuhu koliko je mogue. Zatim naglo pojaa kretanje kolena prema trbuhu. Pozitivan znak je kada bolesnik refleksno savija drugu nogu u kolenu.

BRUFEN,
v. ibuprofen.

BRUKSIZAM
(engl. bruxism), odreena habitualna konstelacija stanja usne duplje koja se odlikuje snanim nevoljnim ritmikim ili spastinim nefunkcionalnim stiskanjem, kripanjem, bruenjem zuba, pokretima druga-ijim od onih izvedenih tokom funkcija vakanja. Odvija se uglavnom tokom sna to moe dovesti do traume. Smatra se da je bruksizam posledica suzbijanja agresije, emocionalne tenzije, gneva, straha, sa frustracijom kao posledicama nekog ranije nastalog glavnog uzroka. Nekada je praen pojavom malokluzija, periodontalnih povreda, razaranja krunica zuba, glavoboljama, poremeajima funkcije temporomandibularnog zgloba i bolom. Terapija je opta i lokalna: sedativi, restauracija istroenih povrina zuba, uravnoteenje snage vakanja selektivnim bruenjem. Preopruuju se zatitne proteze koje se nose nou.

BRUKSOMANIJA
(engl. bruxomania), kripanje zubima u budnom stanju. Najee je psihogenog porekla.

BRUNNEROVE LEZDE
(engl. Brunners glands ), lezde koje se nalaze samo u submukozi i povrnom delu visokih Kerkringovih nabora duodenuma. Brunerove lezde lue sluzav sekret. Nazivaju se jo kripte duodenalne mukoze (lat. cryptae mucosae duodeni).

BRZI HEMOGLOBINI
(engl. fast hemoglobins), hemoglobini koji imaju veu elektroforetsku pokretljivost nego Hb A pri pH 8,6 u veronalnom puferu, kao to su Hb Bart, Hb I i Hb H.

BRZI JONSKI KANALI


(engl. fast ion channels), proteinski kanali koji se brzo aktiviraju. V oltano zavisni brzi kanali imaju mnogo niu vrednost aktivacionog potencijala od sporih kanala; tipian primer su voltano zavisni natrijumovi kanali.

BRZINA
(engl. velocity), promena fizike veliine u vremenu, npr. vremenska promena poloaja (brzina kretanja), vremenska promena zapremine (brzina punjenja i pranjenja) itd. Kada je promena date veliine jednolika (jednaka promena veliine za ma koja dva ista intervala vremena), brzina je brojno jednaka koliniku promene date veliine i vremenskog intervala u kome je ta promena izvrena. Ako promena nije jednolika, takav kolinik daje srednju brzinu u posmatranom intervalu vremena. Smanjivanjem intervala vremena dobija se granina vrednost takvog kolinika koji onda predstavlja brzinu u posmatranom trenutku. Ako je veliina ija se promena posmatra vektor, i brzina te promene e biti vektor. Ako je veliina ija se promena posmatra skalar, i brzina te promene e biti skalar. Jedinica za brzinu predstavlja kolinik jedinice fizike veliine ija se promena posmatra i jedinice za vreme.

BRZINA GLOMERULARNE FILTRACI-JE


(engl. glomerular filtration rate), brzina filtracije krvi kroz glomerularnu membranu u Bowmanovu kapsulu nefrona. Izraava se volumenom koji filtriraju svi glomeruli u jedinici vremena. Dnevno se kroz glomerularnu membranu odfiltrira 180 L tenosti, to znai da bubreg svakih 25 minuta preradi celokupan volumen plazme, odnosno 10 puta dnevno volumen ekstracelularne tenosti. Brzina glomerularne filtracije se rauna merenjem klirensa inulina ili kreatinina (120 ml/min na 1,73 m2 povrine tela). Oko 99 % glomerularnog filtrata se reapsorbuje, a 1-2 L izlui urinom.

BRZINA SEDIMENTACIJE ERITROCITA


(engl. erythrocyte sedimentation rate ), laboratorijski test za ispitivanje brzine kojom se eritrociti (u dobro izmeanoj venskoj krvi, uzetoj sa antikoagulansom, u staklenoj cevici, na sobnoj temperaturi) izdvajaju iz plazme i taloe na dno epruvete (sedimentiraju se). Sedimentacija eritrocita se poveava usled faktora koji smanjuju negativno naelektrisanje (zeta potencijal) eritrocita. Zeta potencijal se smanjuje poveanjem nivoa fibrinogena i globulina. Brzina sedimentacije se znaajno poveava kod pacijenata sa monoklonalnim gamapatijama i hiperfibrinogenemijama, a umereno u sluaju reumatoidnog artritisa, hroninih inflamacija i neoplazija. Normalna brzina sedimentacije kod mukaraca je od 0 do 5 mm, a u ena od 0 do 7 tokom prvog sata. Brzina sedimentacije po Vesterngrinu ( engl. Westerngreen sedimentation rate method ), Alf Westergren, vedski lekar,

test kojim se meri brzina taloenja eritrocita (brzina sedimentacije eritrocita). Brzina sedimentacije se meri tako to se jedna zapremina rastvora natrijum-citrata doda u etiri zapremine antikoagulisane pune krvi i postavi u Westergren sedimentacionu epruvetu. Ova epruveta je graduisana i otvorena na oba kraja. Postavlja se vertikalno u odgovarajui dra i nivo eri-trocita se ita nakon jednog sata. Opisane su razliite modifikacije ovog postupka.

BRZO CRVENO MIINO VLAKNO


(engl. fast red muscle fiber ), vlakno kod koga se aktivnost miozin-ATPaze odvija brzo; ATP po-tie od anaerobne i aerobne glikolize.

BUBNA DUPLJA
(engl. tympanic cavity, lat. cavitas tympanica s. tympanum), nepravilan prostor u temporalnoj kosti, ispunjen vazduhom. Pripada srednjem uvu. Lateralno je ograniena bubnom opnom, anteromedijalno komunicira sa auditivnom tubom, a pozadi je u kontaktu sa mastoidnim elijama. Sastoji se od mukoznog omotaa koji je u direktnom kontaktu sa periostom. Tunika mukoza ima sledeu strukturu: 1. epitel koji je jednoslojan, ploast ili kuboidan sa ponekom plaom pseudoslojevitog epitela, i to oko otvora auditivne tube i du spojne linije bubne opne. Kod dece ovaj epitel je prevashodno cilijaran sa peharastim elijama; 2. lamina propria je do-bro vaskularizovan i inervisan sloj rastresitog vezivnog tkiva sa nekoliko mukoznih lezda koje su grupisane u prednjem delu bubne duple. Takoe su prisutni limfociti i limfni kapilari. U bubnoj duplji se nalaze slune ko-ice, tetiva miia zatezaa bubne opne (m. tensor tympani) i m. stapedius, kao i nerv chorda tympani.

BUBNA OPNA
(engl. tympanic membrane, ear drum, lat. membrana tympani), kono-fibrozno-sluzokona membrana elipsastog oblika debljine 0,1mm. ini anatomsku granicu izmeu spoljanjeg i srednjeg uva i slui za prenos zvunih talasa i zatitu srednjeg i unutranjeg uva. Sistemom slunih koica povezana je sa unutranjim uvom. Jedan deo bubne opne je vrsto zategnut i zove se pars tensa, a drugi deo je labav, te se zove pars flaccida ili Shrapnelova membrana. Sastoji se od: 1. stratum cutaneum tj. konog sloja koga ine: a. vrlo tanak epidermis koji se nastavlja sa spoljanjeg unog kanala; b. slabo razvijen dermis; 2. vezivni sloj tj. sloj kolagenih vlakana koja su poreana u spoljanji radijalni sloj (stratum radiatum) i unutranji cirkularni sloj (stratum circulare). Vlakna su povezana hijalinom hrskavicom i na taj nain formiraju debeo periferni prsten bubne opne (anulus fibrocartilagineus). U ovom sloju postiji mnogo elastinih vlakana i kapilara. Pars flaccida je lien fibroznog sloja; 3. stratum mucosum je zaravnjeni epitel bubne duplje. Bubnu opnu vaskularizuju grane arterije slunog kanala i bubne duplje, a inerviu n. auriculotemporalis, sluna grana vagusa i timpanalna grana n. glossopharyngeusa.

BUBONSKA KUGA
(engl. bubonic plague), najea klinika forma (v. kuga), koja predstavlja akutni limfadenitis sa povienom telesnom teperaturom. Karakterie je nagla pojava groznice, malaksalosti, letargije, glavobolje, bolan otok limfnih lezda u raz-liitim anatomskim regionima, a najee u predelu prepona pazuha, ili vrata. Tok bolesti esto moe biti iskomplikovan drugim formama kuge (plunom, septinom ili meningealnom), to je posledica irenja infekcije iz limfnih lezda putem krvi.

BUBREAST
(engl. reniform), koji je u obliku bubrega ili po strukturi nalik na bubreg.

BUBRENA CISTA
(engl. renal cyst), upljina u bubregu obloena jednoslojnim epitelom i ispunjena tenou. Moe biti solitarna ili ih moe biti vie (multiple cista), to je karakteristika tzv. cistinih bolesti bubrega (v. autosomno dominantna i autosomno recesivna bolest bubrega, V on Hippel Lindau syndrome, tuberozna skelroza, steena policistina bolest bubrega, medularna cistina bolest bubrega, nefronoftiza). Moe da se javi u infektivnim bolestima bubrega (ehinokokoza, tuberkuloza). Etiologija nastanka cista je uglavnom vezana za nasledni faktor (poremeaj gena na 16, 4, 6, 2. i 3. horomozomu). Najednostavniji i najpouzdaniji dijagnostiki postupak je ultrazvuni pregled, kompjuterizovana tomografija i magnetna rezonanca. Mogue su komplikacije bubrene ciste: infekcije, maligne transformacije i kompresije okolnih anatomskih strukutra (npr. krvnih sudova, ree uretera ili pijelona). Leenje je simptomatsko. U sluaju kompresije na okolne strukture se savetuje punkcija ciste voena ultrazvukom sa evakuacijom sadraja, a u slu-aju infekcije ili maligne transformacije uro-loko leenje.

BUBRENA INSUFICIJENCIJA
(engl. renal insufficienciy), 1. slabljenje ili gubitak bub-rene funkcije; 2. nesposobnost bubrega da obavlja svoju ulogu u organizmu; 3. zatajivanje bubrega. Akutna b. i., (nsufficientio renum acuta), sindrom koji nastaje usled akutne redukcije bubrene funkcije; hronina b. i. , (insufficientio renum chronica), sindrom koji nastaje zbog oteenja bubrega sporo evolutivnim, ali progresivnim patolokim procesom.

BUBRENA KARLICA
(engl. remal pelvislat. pelvis renalis, pyelon ), miino-sluzokoni uplji organ oblika spljotenog levka u iji se iri deo ulivaju bubrene aice (calyces renales), a ui deo se nastavlja na mokraovod (ureter). Bubrena karlica se puni urinom koji se lui iz bubrega to izaziva refleksnu kontrakciju i izbacivanje urina iz b. karlice u ureter.

BUBRENA KOLIKA
(engl. renal colic, lat. colica renalis ), akutni bolni sindrom nastao naglim poremeajem rada pijelona praen akutnom dilatacijom pijelona i konsekutivnom distenzijom b. kapsule. Bol je iznenadan, jak, u vidu uboda noem ili rastezanja i provociran fizikim naporom, lokalizovan u slabinskom predelu i iri se nadole du ure-tera ka testisu kod mukaraca ili ka velikim stidnim usnama kod ena. Praen je pore-meajem mokrenja (dizurija, polakiurija i hematurija) i esto muninom, gaenjem i povraanjem. Najei uzrok b. kolike je b. litijaza.

BUBRENI
(engl. renal, lat. renalis), v. renalni.

BUBRENI KAMEN
(engl. renal/kidney stone), kamen nastao unutar bubrega. Prema osnovnom jedinjenju od koga nastaje moe biti kalcijumski (fostatni i oksalatni), uratni, cistinski ili od struvita. Mehanizam nastanka je sloen, javlja se u okviru naslednih, meta-bolikih i hormonskih poremeaja, nedostatka jedinjenja koje slui kao prirodni inhibitori kristalizacije. Komplikuje se urinarnim infekcijama koje su veoma teke za leenje

C
, radioaktivni izotop ugljenika koji emituje pozitrone. Koristi se u nuklearnoj medicini za izvoenje pozitronske emisione tomografije i ispitivanja metabolikih procesa kao obeleiva brojnih organskih supstancija.

Ca45
, radioaktivni izotop kalcijuma koji emituje b-estice, a vreme poluraspada mu je 163 dana. U nuklearnoj medicini se primenjuje za ispitivanje metabolizma kalcijuma

Ca,
simbol za hemijski element kalcijum.

Ca-ATPaza
(engl. Ca-ATPase ), proteinski nosau plazma membrani i membranama nekih elijskih organela koji je odgovoran za primarni aktivni transport kalcijuma. To je enzim, ATPaza koji cepa adenozintrifosfat (ATP) i tu energiju koristi za transport kalcijuma nasuprot gradijentu.

CABOTOVI PRSTENOVI

(engl. Cabot rings) /Richard Cabot, ameriki lekar, roen 1868. god./, promene u eritrocitima u vidu prstenova ili vijuga kod bolesnika sa tekom anemijom. Inkluzije se vide kada se razmaz periferne krvi oboji Wrightovom bojom.

CAE
(engl. cellulose acetate electrophoresis ), engl. skr. za elektroforezu na celuloza acetatu koja je odomaena u svakodnevnoj upotrebi.

CAF AU LAIT MRLJE


, (engl. caf au lait spots), mrlje boje bele kafe, mogu biti razli-itog oblika i veliine 2 - 5 cm. Najee se javljaju kod neurofibromatoze (Morbus Recklinghausen).

Cal
(engl. calorie), skr. za obsolventnu jedinicu kaloriju, koja je zamenjena sa kilokalorijom (kcal).

c-ANCA
, antineutrofilna citoplazmatska antitela sa centralnim tipom fluorescencije citoplazme specifine za serin proteinazu 3. Predstavljaju marker za Wegenerovu granulomatozu, ma-da se ree mogu nai i u nekim drugim SBVT.

CAPLANOV SINDROM
(engl. Caplan's syndrome ), reumatoidna pneumokonioza je poseban oblik plune manifestacije u seropozitivnom reumatoidnom artritisu, sa pojavom multiplih plunih voria (esto prenika do 5 cm), ponekad kalcifikovanih ili ekskaviranih, praenih progresivnom masivnom plunom fibrozom. Prvo je opisan kod radnika u rudnicima uglja, ali se osim kod silikoze, moe javiti u azbestozi i pri kopanju drugih ruda. Mogue je da je odgovarajua praina kod bolesnika sa RA jezgro za formiranje reumatoidnih voria u pluima, ili antigena stimulacija imune reakcije za obilnu produkciju reumatoidnog faktora.

CARDIAC ARREST
(engl. cardiac arrest ), potpuni prestanak efikasne srane aktivnosti uzrokovan najee asistolijom ili fibrilacijom komora. Kontrakcije srane muskulature pres-taju ili su potpuno bez efekta (fibrilacija).

CARPENTEROV SINDROM
(engl. Carpenter syndrome ), autosomno recesivni sindrom. Karakteriu ga: kraniosinostoza, polisindaktilija stopala i kratki prsti, kranijalna asimetrija, sedlast nos, mikrokornea, optika atrofija,

kratak vrat, opalescentnost korneje, nisko postavljene une koljke, gotsko nepce, uma-njena donja vilica, mogue preaurikularne fistule, klinodaktilija, pomerenost patele i ostali poremeaji na kostima. Razvoj je retardiran, ali je teina tela uveana zbog gojaznosti u predelu lica, vrata, trupa. Praen je kongenitalnim defektima srca, hidronefrozom i mentalnom retardacijom. Naziva se i akrocefalo-polidaktilija.

CAUSTICA s. CORROSIVA
, v. hemijska povreda.

C3b,
proizvod koji nastaje razgradnjom komponente komplementa C3 pri njegovom skla-ditenju.

C ELIJE PANKREASNIH OSTRVA,


(engl. pancreatic C cells ), vrsta retkih, svetlih elija sa malim brojem gustih sekretornih granula. Prava funkcija ovih elija nije poznata. Mo-gue je da predstavljaju degenerativni oblik A i B elija ili fazu u njihovom ciklusu.

C ELIJE TIROIDNE LEZDE


(engl. paraphollicular cells, lat. cellula parafollicularis), argirofilne elije koje se nalaze pojedinano ili u grupama na periferiji tiroidnih folikula. C-elije lee na istoj bazalnoj membrani kao i folikularne elije, ali ne seu do lumena folikula. Imaju svoju specifinu ultrastrukturu i sitne sekretorne granule, koje sadre hormon kalcitonin, a kod nekih ivotinjskih vrsta i serotonin i somatostatin. Kalcitonin se oslobaa pozitivnom povratnom spregom sa nivo-om kalcijuma u krvi. Hiperkalcemija dovodi do oslobaanja kalcitonina, dok hipo-kalce-mija ima obrnut efekt. C-elije su klasifikovane meu APUD elije.

CD
(eng. cluster of differentation), oznaka antigena koji elija nosi na svojoj povrini. Naeno je da sve elije krvi i neke druge e-lije organizma oveka nose na svojoj povrini odreene belanevine (karakteristine za te elije) ili komplekse belanevina koji se mogu dokazati odreenim laboratorijskim tehnikama, najee pomou odgovarajuih monoklonskih antitela. Odreivanje CD, tj. odreene belanevine na povrini neke elije slui za odreivanje tipova i podtipova elija i koristi se u dijagnostici odreenih oboljenja. Od 1983. godine odrano je pet meunarodnih radnih sastanaka za utvrivanje nomenklature imunoloki definisanih tipova i pod-tipova elija. Svaki podtip ili tip elije ozna-en je slovima CD i odgovarajuim brojem. To je unelo reda u odreivanju odgovarajuih elija prema njihovim imunolokim svojstvima i primenjuje se u celom svetu.

cDNK

(engl. cDNA), jednostruki lanac DNK komplementaran lancu iRNK, sintetisan in vitro reverznom transkripcijom uz pomo enzima reverzne transkriptaze. Za razliku od DNK gena, cDNK nema introne. Replikacijom ovog jednostrukog lanca nastaje dvojni lanac DNK koji se moe ugraditi u vektor i dalje umnoavati u eliji domaina (bakterije).

CEFADROKSIL
(engl. cefadroxil ), cefalo-sporinski antibiotik prve generacije, efikasan i posle oralne primene. Koristi se za leenje infekcija mokranih puteva, koe i mekih tkiva, tonzilitisa i faringitisa. Nije vie u pro-metu u Jugoslaviji. Preparat: Baxan, Omnidrox.

CEFAKLOR
(engl. cefaclor), cefalosporin druge generacije efikasan posle oralne pri-mene. Koristi se za leenje infekcija gornjih i donjih disajnih puteva (otitis media, sinusitis, faringitis, bronhitis, bronhopneumonija, pne-umonija), infekcija mokranih puteva, koe i mekih tkiva. Preparat: Alfacet, Cefaklor.

CEFAL(engl. cephal-, cephalo-), koji se odnosi na glavu.

CEFALEKSIN
(engl. cephalexin), cefalosporin prve generacije za oralnu primenu. Koristi se za leenje infekcija disajnih puteva, mokranih puteva, koe i mekih tkiva i kostiju. Preparat: Cefaleksin, Palitrex.

CEFALINA FAZA
(engl. cephalic phase), u gastrointestinalnoj kontroli, jedna od faza u kontroli funkcija gastrointestinalnog sistema; sastoji se od neurohumoralnih refleksa koji su izazvani stimulacijom ula vida, sluha, ukusa, mirisa itd. LPR

CEFALIN-HOLESTEROL FLOKULACIO-NI TEST


(engl. cephalin-cholesterol flocculation test ), dijagnostiki test za ispitivanje funkcije jetre u kome se dodatkom suspenzije cefalin-holesterola stvaraju flokulacije i precipitati iji se intenzitet oznaava od 0 do 4+. Test je pozitivan ako se koncentracija gama-globulina poveava, a koncentracija albumina snizi. Danas se ovaj test retko koristi.

CEFALIZACIJA
(engl. cephalisation), proces oblikovanja glave tokom embriogeneze ove-ka; uopteno, formiranje glave kao morfoloki prepoznatljivog dela tela u toku evolucije ivih bia.

CEFALO(engl. cephalic, gr. kephalikos), odnosi se na glavu, glaveni. Mnogo ree ova re se upotrebljava da oznai gornji deo ne-ke strukture ili deo koji je usmeren prema glavi.

CEFALOSPORINI
(engl. cephalosporins), jedna od najvanijih grupa antibiotika, iro-kog antibakterijskog spektra (Gram-pozitivne i Gram-negativne bakterije), velike efikasnosti i odline podnoljivosti. Po strukturi i dejstvu slini penicilinima (beta-laktamski antibiotici), ali imaju neto veu efikasnost, otporniji su na beta-laktamaze (penicilinaze) i ree izazivaju alergijske reakcije. Ukrtena preosetljivost (alerginost) sa penicilinima jeste mogua, ali nije pravilo. Standardno se cefalosporini klasifikuju u 4 generacije - prva: cefadroksil, cefaleksin, cefazolin; druga: cefaklor, cefamandol, cefuroksim, cefuroksim aksetil; trea: cefiksim, ceftibuten, cefotaksim, ceftazidim, ceftriakson; etvrta: cefpirom. Koriste se za leenje infekcija koje izazivaju bakterije osetljive na cefalosporine u ambulantnim uslovima i u bolnicama. Nee-ljena dejstva su retka: alergijske reakcije i superinfekcije u crevima.

CEFAMANDOL
(engl. cefamandol), cefalo-sporin druge generacije za parenteralnu primenu. Manje je osetljiv na beta-laktamaze ne-go cefalosporini prve generacije i efikasan je u leenju infekcija koje izazivaju Haemo-phi-lus influenzae i Neisseria gonorrhoeae. Pre-parat: Mandol.

CEFAZOLIN
(engl. cephazolin), cefalosporin prve generacije za parenteralnu primenu, naroito kod infekcija koje izazivaju stafilo-koke, i za profilaksu infekcija u hirurgiji. Pre-parat: Kefzol.

CEFIKSIM
(cefixime), cefalosporin tree generacije za oralnu primenu sa najduim dejstvom, pa se moe davati samo jednom dnev-no. Preparat: Fiksocem.

CEFOKSITIN
(engl. cefoxitin), antibiotik slian cefalosporinima, efikasan i protiv ana-erobnih bakterija Bacteroides fragilis, te se koristi za leenje abdominalne sepse i peritonitisa. Preparat: Mefoxin.

CEFOPERAZON
(engl. cephoperazone), cefalosporin tree generacije za parenteralnu primenu kod tekih infekcija: sepsa, meningitis, peritonitis, urinarne infekcije, pneumonije, infekcije koe, mekih tkiva i kostiju. Preparat: Cefobid.

CEFOTAKSIM
(engl. cefotaxime), cefa-losporin tree generacije za parenteralnu primenu. Ima veu aktivnost nego cefalo-sporini druge generacije i iri spektar, ali je protiv stafilokoka manje aktivan nego cefuroksim i cefamandol. Preparat: Cefapan, Tolycar.

CEFPIROM
(engl. cefpirome ), cefalosporin etvrte generacije sa vrlo irokim spektrom i velikom efikasnou kod tekih i komplikovanih infekcija, bakterijemija i infekcija bo-lesnika sa neutropenijom. Preparat: Cefrom.

CEFPODOKSIM PROKSETIL
(engl. cefpodoxim proxetil ), cefalosporin tree generacije za oralnu primenu. Koristi se za leenje infekcija disajnih puteva i mokranih puteva. Preparat: Obrelan, Orelox.

CEFTAZIDIM
(engl. ceftazidime), cefa-lo-sporin tree generacije za parenteralnu primenu kod infekcija Gramnegativnim bakterijama, sa posebno dobrim dejstvom kod infekcija koje izaziva polirezistentni Pseudo-monas aeruginosa. Preparat: Fortum, Kefa-dim.

CEFTIBUTEN
(engl. ceftibuten), cefalo-sporin tree generacije za oralnu primenu slian cefiksimu. Preparat: Cedax.

CEFTRIAKSON
(engl. ceftriaxone), cefa-losporin tree generacije za parenteralnu primenu kod tekih infekcija: sepsa, meningitis, pneumonija. Delovanje mu je dugotrajno i moe se davati samo jednom dnevno. Preparati: Longacef.

CEFUROKSIM
(engl. cefuroxime ), cefa-losporin druge generacije za parenteralnu primenu. Koristi se za profilaksu infekcija u hirurgiji, a posebno je efikasan kod infekcija koje izazivaju Haemophilus influenzae i Neisseria gonorrhoeae. Preparat: Keroxime, Zinacef.

CEFUROKSIM AKSETIL
(engl. cefuroxime axetile), cefalosporin druge generacije u obliku koji je podesan za oralnu primenu. Koristi se kod umerenih i tekih infekcija disajnih i mokranih puteva. Preparat: Zinnat.

CEKALNI
(engl. cecal, lat. caecalis), ukazuje na pripadnost slepom crevu (v. cekum) ili na organ cevastog oblika koji se slepo zavrava.

CEKUM
(engl. blind gut, blind intestine, lat. caecum), slepo crevo. Poetni, proireni i naj-krai deo debelog creva smeten u desnoj bedrenoj jami. U odnosu na preponsku vezu, slepo crevo se nalazi neposredno iznad spo-ljanje polovine navedene veze. Gornja granica slepog creva odgovara zamiljenoj horizontalnoj ravni koja se nalazi u nivou otvora tankog creva u debelo crevo, v. ostium ileocekale. Upravo preko navedenog otvora komuniciraju zavrni deo tankog creva (v. ileum) i poetni deo debelog creva. Gornji deo slepog creva se nastavlja ushodnim kolonom. Donji deo cekuma ima oblik slepo zatvorene kesice sa ijeg dna polazi crvuljak. upljina slepog creva i lumen crvuljka komuniciraju preko uzanog otvora crvuljka.

CELIJANA BOLEST
(engl. celiac disease), enteropatija koja nastaje usled preosetljivosti na gluten (grupa belanevina iz penice, rai, jema, a moda i ovsa). Karakterie je atrofija resica sluznice tankog creva. Ispoljava se malnutricijom, zaostajanjem u rastu, prolivima, nedostatkom gvoa i folata. Dijeta bez glutena dovodi do klinike i histoloke normalizacije. Rendgenski nalaz na tankom crevu kod celijakije je nespecifian malabsorbacioni sindrom: proirenost vijuga tankih creva, kruni nabori su niski, zdepasti, sma-njuje im se broj po jedinici duine, pa ak i nestaju, tako da se vide glatke konture, znak moulage jejunuma. Ileum poprima morfoloka svojstva jejunuma, poveava se broj krunih nabora ileuma. Prisutna je i segmen-tacija, flokulacija i dilucija i nastabilnijih suspenzija barijum sulfata.

CELIJANI PLEKSUS
(engl. celiac plexus), najvei simpatiki pleksus od koga potiu mnogobrojni sekundarni pleksusi (splenini, gastrini, hepatini, renalni i dr.). Nalazi se na ventrolateralnom delu aorte, od stabla celijane arterije do renalnih arterija, to odgovara gornjoj treini tela prljena L1. ine ga dva velika simpatika semilunarna gangliona i nekoliko manjih, splanhnini nervi, grane vagusa i frenikih nerava. Inervie sve abdo-minalne organe, osim distalnog dela kolona, mokrane beike i reproduktivnih organa. Njegova alkoholna neuroliza je najefikasnija palijativna metoda uklanjanja visceralnog abdominalnog bola (pankreas), najee maligne etiologije. Pristup za blokadu celijanog pleksusa je dorzalni (retrokruralni, transkruralni i transaortalni) i ventralni. Za taan plasman igala koriste se kotane strukture i aorta, zatim rendgen, CT i ET.

CELIJANO
(engl. celiac), koje se odnosi na abdominalnu upljinu.

CELIJANO STABLO
(engl. celiac trunk, lat. truncus coeliacus), v. trunkus celijakus.

CELIOSKOPIJA
(engl. celioscopy), v. laparoskopija

CELOIDIN
(engl. celloidin), materijal za kalupljenje tkiva, koji se upotrebljava u pri-premi tkiva za svetlosnu mikroskopiju, po-sebno za kosti, ulne organe i CNS. Kalup-ljenje u celoidinu omoguuje seenje kri-ica debljine 15 do 100 m i relativno velike povrine. Celoidin je veoma zapaljiv i eksplozivan.

CELSIUSOVA TEMPERATURA
(engl. Celsius temperature ), temperatura merena Celsiusovom temperaturnom skalom. Celsiusova skala je formirana na osnovu stalne take topljenja leda od iste vode (0oC) i take klju-anja vode (100oC) pri normalnom atmosferskom pritisku. Interval izmeu ove dve temperature podeljen je na sto jednakih delova, pri emu jedan podeok odgovara Celsiu-sovom stepenu (0oC).

CELULITIS
(engl. cellulitis), 1. difuzna proirena infekcija koe; obino se pojavljuje posle povreda i zahvata dublja tkiva. Prouzrokovan je jednom vrstom mikroorganizama (najee kokama) ili se javlja kao meana infekcija. Zahvaena koa je topla, crvena i lako edematozna. Ponovljeni ataci mogu da zahvate limfne sudove i da prouzrokuju stalan otok; 2. (engl. paniculitis), umnoavanje pot-konog masnog tkiva i vezivnih vlakana koja ga pregrauju, dovodei do vre konzistencije potkonog masnog tkiva i smanjenja elastinosti koe. Masni lobulusi pritisnuti vezivnim pregradama prominiraju dajui koi neravan izgled, to se jasnije ispoljava posle nabiranja koe koja dobija izgled kore od pomorande. Najee je samo estetski defekt, ali ponekad moe biti praen spontanim bolom i bolom pri pritisku. ei je kod sredovenih, gojaznih ena i uglavnom lokalizovan na butinama, glutealnoj regiji i nadlakticama.

CELULITIS ORBITE
(engl. orbital cellulitis), akutno serozno zapaljenje sadraja orbite; poinje naglo pojavom bola pri pokretima one jabuice, ispupenou onih jabu-ica, oteklim kapcima, venjaom, ograni-enim pokretima oka. Bakterije su najei uzronik.

CELULOZA
(engl. cellulose), polisaharid graen od celobioze (8000 - 12000 molekula glukoze su meusobno povezani beta-gliko-zidnom vezom u lanac). Celuloza predstavlja nerastvorljiva vlakna iz zidova biljaka.

CEMENT
(engl. cement), materijal za privremeno ili trajno zatvaranje kaviteta zuba, kao podloga ispod ispuna, i za vezivanje stomatolokih nadoknada za prirodne zube. U stomatologiji se najee upotrebljavaju cinkfosfatni, polikarboksilatn, silikatni i glasjono-merni cementi.

CEMENTIKULUS
(engl. cementiculus), kalcifikovana cementna telaca, najee u periodoncijumu zuba u predelu vrha korena.

CEMENTOBLAST
(engl. cementoblastus), elija koja stvara cement.

CEMENTOCIT
(engl. cementocitus), elija ugraena u zubni cement.

CEMENTOGENEZA
(engl. cementogenesis), stvaranje cementa. Stvaraju ga cementoblasti luei organski matriks u koji se kasnije deponuju mineralne soli stvarajui deo cementa bez elija (acelularni cement), a kasnije se ugrauju u povrinske delove cementa kao cementociti (celularni cement), gubei svoju formativnu ulogu.

CEMENTOID
(engl. cementoid), tanak sloj nekalcifikovanog tkiva cementa. Lue ga cementoblasti tokom celog ivota.

CEMENTOKLAST
(engl. cementoclastus), elije koje uestvuju u razgradnji cementa (fiziolokoj i patolokoj).

CEMENTOM
(engl. cementoma), benigni mezemhimni odontogeni tumor poreklom od zubnog cementa. Najee je

lokalizovan u predelu vrha korena. Dijagnostikuje se na osnovu klinike slike i rendgenskog snimka. Leenje je hirurko. Sinonim. cementoblastom.

CEMENTOPLAST
(engl. cementoplastus), upljina u cementu u kojoj se nalazi cementocit.

CENTAR
(engl. center, lat. centrum), v. centrum.

-CENTEZA
(engl. centhesis), sufiks za hirur-ku intervenciju kojom se najee posebno konstruisanim instrumentom (npr. troakar, lanceta) izvodi probijanje prirodne duplje, u cilju terapije ili dijagnostike, s tim to odrednicu pojma nosi imenica na koju se sufiks dodaje. Tako: paracenteza probijanje pod pravim uglom, ali najee bubne opne (otocenteza) ili abdominalne upljine (paracenteza u uem smislu, abdominocenteza), zatim tora-kocenteza, amniocenteza, kuldocenteza i sl. Ako se slina intervencija izvodi iglom, a ne i posebnim instrumentom, naziva se punkcija.

CENTILNA SKALA,
(engl. centile scale), skala koja u statistici slui za rangiranje po-loaja pojedinanog rezultata u odnosu na izraunatu srednju vrednost (npr. poloaj pojedinca u grupi). Prvi centil obuhvata 1% najslabijih, drugi centil 1% sledeih najslabiji itd. Tako npr., ako neki rezultat pada u devedeset drugi centil, to znai da je samo 8% rezultata bolje od njega, a 92% su jednaki ili slabiji.

CENTRALIS
(engl. central, lat. centralis), sredinji, onaj koji se nalazi u sreditu ili centru.

CENTRALNI HEMORECEPTORI
(engl. central hemoreceptors ), hemoreceptori u modanom stablu koji uestvuju u regulaciji disanja tako to detektuju promene u koncentraciji H+ jona u cerebrospinalnoj i intersticijskoj tenosti mozga.

CENTRALNI LIMFOIDNI ORGANI


(eng. central lymphoid organs), organi u kojima se razvijaju limfociti. Limfociti B kod ove-ka se razvijaju u kostnoj sri, dok se limfociti T razvijaju (sazrevaju) u grudnoj lezdi (timus) iz progenitornih elija koje dolaze u timus iz kostne sri.

CENTRALNI NERVNI SISTEM

(engl. central nervous system, lat. systema nervosum centrale), osnovni i vodei deo nervnog sistema koji se nalazi unutar lobanjske duplje i kimenog kanala. Centralni nervni sistem gra-de mozak (v. telencefalon) i kimena modina (v. medula spinalis). Granica izmeu mozga i kimene modine odgovara nivou prednjeg luka prvog vratnog prljena.

CENTRALNI VENSKI PRITISAK


(engl. central venous pressure ), pritisak krvi u desnom atrijumu. Centralni venski pritisak se meri kateterizacijom desne strane srca, tako to se kateter povee sa manometrom. Koristi se za odreivanje funkcije cirkulacionog sistema, volumena i preraspodele krvi u telu. Normalno iznosi 0 12 cm H2O. Fizioloki je povean u trudnoi. Smanjen je kod cirkulatornog oka i smanjenog cirkuliueg volumena krvi, a povean kod poputanja srca i prepunjenosti cirkulacije.

CENTRIFUGA
(engl. centrifuge), laboratorijski ureaj za odvajanje komponenti tenosti razliitih gustina, koristei relativno visoku centrifugalnu silu (do 25.000 G). Tenost se stavlja u specijalne posude koje rotiraju velikom brzinom oko centralne ose to omo-guava razdvajanje razliitih frakcija shodno njihovim specifinim teinama. U klini-kim laboratorijama predstavlja osnovni ure-aj za pripremu uzoraka krvi za razne vrste analiza.

CENTRIFUGALAN
(engl. centrifugal), usmeren od centra, du poluprenika kruga. Centrifugalna sila je usmerena nasuprot centripetalnoj sili (v. centripetalna sila), dok im je intenzitet isti.

CENTRIFUGALNI ANALIZATOR
(engl. centrifugal analyzer), automatski hemijski analizator koji koristi centrifugalnu silu za prenos i meanje tenosti pri izvoenju hemij-ske reakcije. Za oitavanje reakcije koristi se npr. fotometar.

CENTRIFUGIRANJE
(engl. centrifugation), proces razdvajanja komponenti iz smese na osnovu razlika u gustini razliitih komponenti primenom centrifuge.

CENTRIOLA
(engl. centriole), parne cilindrine strukture sastavljene od devet setova tripleta mikrotubula, koje se nalaze u blizini jedrove opne i imaju ulogu u formiranju deob-nog vretena koje omoguuje kretanje hromozoma u elijskoj deobi.

CENTRIPETALAN

(engl. centripetal), usmeren ka centru, du poluprenika kruga. Centripetalna sila (Fcp) je ona sila koja izaziva kretanje estice mase m konstantnom ugao-nom brzinom, w po krunoj putanji poluprenika r. Centripetalna sila usmerena je ka centru krune putanje. Intenzitet centripetalne sile dat je izrazom: Fcp = mrw 2, pri emu je: m masa tela, r poluprenik putanje i w 2 kvadrat ugaone brzine. Prilikom kretanja izazvanog centripetalnom silom javlja se centripetalno ubrzanje usmereno ka centru, intenziteta acp = rw 2.

CENTROMERA
(engl. centromere ), deo hromozoma koji u interakciji sa deobnim vre-tenom u mitozi i mejozi obezbeuje pravilnu segregaciju hromozoma u anafazi. U samoj centromeri ili u njenoj blizini nalazi se familija sekvenci DNK duine oko 170 bp, koje se periodino ponavljaju i organizovane su u jedinice prosene duine 5,7 kb. Poremeaj funkcije centromere moe biti jedan od uzroka nepravilne segregacije hromozoma i pojave aneuploidije.

CENTROZOM
(engl. centrosome), organela u citoplazmi elije ivotinja, oveka i nekih niih biljaka. Sastoji se od centriola i centro-sfere (u inaktivnom stanju) ili astralnih zraka (u aktivnom stanju). U toku elijske deobe podeljeni centrozomi se nalaze na suprotnim polovima deobnog vretena (vidi centriol).

CENTRUM
(engl. center, lat. centrum), sredite ili centar. 1. Sredite tela, organa ili tkivne strukture; 2. morfoloki ili funkcionalno organizovana grupa nervnih elija; 3. sre-dinja taka ili jezgro oko koga se razvijaju ili organizuju okolne strukture. Ova osobe-nost je vezana za razvitak kotanog tkiva koje se formira oko centara okotavanja ili osifikacije.

CEPIVO
(engl. vaccine), v. antivirusne vak-cine.

CEREBELITIS
(engl. cerebellitis ), zapaljenska bolest malog mozga. Najei uzronici su neki virusi, a ree bakterije (apsces malog mozga) i paraziti. Cerebelitis se ispoljava kao akutna neuroloka bolest sa teturavim i nestabilnim hodom (ataksija), oteanim govorom (disartrija), nepreciznim pokretima ekstremiteta (promaivanje cilja), podrhtava-njem onih jabuica (nistagmus). Glavobolja i povraanje su esto pridrueni simptomi. Pregled mozga kompjuterskom tomografijom (CT) ili magnetnom rezonancom moe pokazati otok malog mozga ili arite zapa-ljenske promene.

CEREBELUM

(engl. small brain, lat. cerebe-llum), mali mozak. Deo centralnog nervnog sistema i najvei deo zadnjeg mozga koji se nalazi u zadnjoj lobanjskoj jami, neposredno iza etvrte modane komore i modanog stabla, odnosno ispod atora malog mozga i potiljanih renjeva velikog mozga. Mali mozak je morfoloki povezan sa modanim stablom posredstvom malomodanih noica (v. pedunkulus cerebeli) kroz koje prolaze brojni putevi koji povezuju mali mozak sa razliitim delovima nervnog sistema. Mali mozak se sastoji od tri dela: malomodanog crva i malomodanih hemisfera, desne i leve. Malomodani crv je sredinji, sueni i neparni deo malog mozga koji se svojim bonim delovima nastavlja malomodanim hemisferama, desnom i levom. Mali mozak uestvuje u regulaciji ravnotee u miru i pri kretanju, re-gulaciji miinog tonusa i kontroli pokreta vezanoj za koordinaciju, preciznost i sklad.

CEREBRACIJA
(engl. cerebration ), proces diferencijacije i sazrevanja mozga u morfolokom i funkcionalnom smislu.

CEREBRALNA ANEURIZMA
(engl. cerebral aneurysm), cirkumskriptno proirenje arterijskog zida cerebralnih krvnih sudova koje moe biti razliitih dimenzija, od malih (0,5 cm), do dinovskih (2,5 cm); sakularna c. a. , najea cerebralna aneurizma, koja svojim izgledom podsea na bobicu; bakterijska c. a. , uzrokovana proirenjem zida cerebralnog krvnog suda uslovljenog rastom bakterija u samom zidu; obino je porekla septikih embolusa; mikotina c. a. , uzrokovana gljivinom infekcijom i rastom u zidu krvnog suda; traumatska c. a. , u korelaciji je sa prethodnom traumom i disekcijom arterij-skog zida krvlju iz lumena nakon pucanja intime; fuziformna c. a. , izdueno vretenasto proirenje zida cerebralnog krvnog suda.

CEREBRALNA PARALIZA,
CP (engl. cerebral palsy ), termin koji oznaava statiku encefalopatiju, hronini neprogresivni poremeaj pokreta, poloaja ili tonusa kao pos-ledicu insulta CNS pre, za vreme ili neposredno posle poroaja. esto je praena mentalnom retardacijom i/ili epilepsijom, kao i poremeajima vida, sluha, govora i ponaanja. Prevalencija je 2-4/1.000 ivoroene dece. Etioloki faktori su perinatalna asfiksija (u oko 10%), nedoneenost i mala teina na roenju (u 10 do 25%), kongentalne malformacije i poremeaji u razvoju fetusa, kao i faktori koji su vezani za majku: proteinurija, krvarenje u treem trimestru, upotreba hormona u trudnoi, oboljenja srca (u neznatnom procentu). U najveem broju sluajeva uzrok CP je nepoznat. CP se moe klasifikovati po klinikim manifestacijama na: spastini (engl. spastic cerebral palsy ), diskinetini-atetoidni (engl. dyskinetic CP), ataksini oblik (engl. ataxic CP) i meane forme. Fizioloka klasifikacija je u dve velike grupe: piramidni- -spastini i ekstrapiramidni-nespastini tip. Ovaj drugi se javlja u vie oblika: horeoatetoidni, ataksini, distonini i rigidni. Topo-grafska klasifikacija, ograniena na spastini tip , ukljuuje hemiplegiju, diplegiju, spastinu kvadriplegiju, bilateralnu hemiplegiju, monoplegiju i triplegiju, a neki opsiju i atoninu CP sa smanjenim tonusom miia, usporenim motornim razvojem, hiperekstenzibilnou i mentalnom retardacijom (atonina diplegija). Ona kasnije, posle 4. godine, obino prelazi u spastini oblik. U hemiplegiji (engl. hemiplegia) je oteena samo jedna strana tela

(pre-teno ruka), a distalni delovi vie od proksimalnih. Zbog slabosti miia supinatora i ekstenzora, ruka je flektirana u laktu, sa pronacijom podlaktice i fleksijom ruja i prstiju. Poremeena je stereognozija (kortikalna senzorna sposobnost prepoznavanja predmeta), a esto je prisutan poremeaj rasta oteenog ekstremiteta. Noge pokazuju poveanu spastinost fleksora i aduktora natkolenice, kao i miia lista. Zbog toga i zbog slabosti dorzifleksije stopala, dete hoda na prstima oteene noge, uz cirkumdukciju. Ponekad je defekt blag: nesposobnost hodanja na peti oteene noge ili asimetrija kada dete tri. Kvadriplegija oznaava simetrino oteenje pokreta sva etiri ekstremiteta, a spastina diplegija vee oteene noge, kao u nedoneene dece, usled periventrikularne leukomalacije. Zbog kontrakture, noge zadobijaju ekvinovarus ili kalkaneovarus deformiteta. Diskinetina CP oznaava oteenje voljnih pokreta, to se izraava u vidu nekontrolisanih, besciljnih pokreta koji se gube u snu, a objanjavaju se patolokim promenama u bazalnim gaglijama mozga. Pokreti su horeo-atetoidni, obino asimetrini, uz, ponekad, disfagiju i potekoe u govoru. Tegobe se poveavaju u emotivnoj tenziji i elji za voljenim izvoenjem odreenih pokreta. Distonina CP se primeuje po uvijanju trupa, grimasama lica i rigidnosti ekstremiteta. Pone-kad se ispoljava veoma kasno, 10 i vie godina posle perinatalne anoksije. Ataksina CP podrazumeva disfunkciju koordinacije, dranja tela uz brze pokrete distalnih delova ekstremiteta. Uzrok: statike lezije malog mozga. Ovaj oblik je prilino redak, ima dobru prognozu. Mentalna retardacija je, takoe, retka. Meani oblici CP su, najee, kombinacija spastinosti sa horeoatetozom. Mentalna retardacija prisutna je u 50-75% ove dece. Dijagnoza CP se postavlja na osnovu anamneze, detaljnih i ponovljenih pregleda. Tako se isklju-uju progresivna oboljenja CNS, tumor ki-mene modine, miina distrofija, hromozomski i neurokutani sindromi i metaboliki pore-meaji. Korisno je uraditi CT i MRI glave da bi se odredila veliina i lokacija strukturne lezije i asocirane kongenitalne anomalije. Potrebno je ispitati vid i sluh deteta, odrediti nivo aminokiselina i organskih kiselina (seruma i urina), laktate, lizozomske hidrolaze i masne kiseline drugih lanaca u serumu, kao i oligosaharide u urinu. EEG omoguava potvrdu kli-niki suspektnih konvulzija, ali ne pomae u diferencijalnoj dijagnoza CP i drugih neuropatolokih stanja. Leenje CP se planira na osnovu poznavanja specifinih poremeaja sva-kog deteta. Ukljuuje se tim lekara raznih spe-cijalnosti, fizio i radni terapeut, logoped, socijalni radnik i razvojni psiholog. Roditelji deteta obue se da pomau detetu u obavljanju uobiajenih dnevnih aktivnosti, a i da izvode vebe za prevenciju kontraktura (esto je kontraktura Ahilove tetive). Jer, ako se kontrakture razvijaju, pomau samo ortopedske korekcije. Za smanjenje spastinosti daju se i lekovi (dijazepam, dantrolen, baklofen). U leenju epilepsije koriste se antikonvulzivna sredstva. Veoma je teko pomoi deci sa mentalnom retardacijom. Smetanje u posebne institucije savetuje se samo za decu kojoj se ne moe pomoi kad kue zbog fizikih, socijalnih ili emocionalnih faktora.

CEREBRALNA SMRT,
(engl. cerebral dea-th), v. modana smrt.

CEREBRALNI VAZOSPAZAM
(engl. cerebral vasospasm), cerebralni angiospazam, kontrakcija ili hipertonija tunike muskularis cerebralnih krvnih sudova; najee se javlja nakon aneurizmalne subarahnoidalne hemoragije. Karakteriu ga poremeaj cerebralne cirkulacije i klinike manifestacije koje mogu varirati od blagih, tranzitornih do tekih po-remeaja stanja svesti i opteg stanja pacijenta kao i smrtnog ishoda.

CEREBRI-, CEREBRO, (engl. cerebro-), oz-naava da je neto u vezi ili se odnosi na veliki mozak.

CEREBRITIS
(engl. cerebritis ), rana faza lokalizovane infekcije u modanom tkivu (parenhimu) iji su najei uzronici bakterije koje izazivaju gnojenje, a moe se zavriti formiranjem modanog apscesa pri emu se gnojni sadraj uobliava kapsulom. Ovo obo-ljenje mogu uzrokovati i neki virusi, gljivice, paraziti bilo pojedinano ili udrueno. Cerebritis najee nastaje kao komplikacija nekog gnojnog arita u organizmu kao to su gnojno zapaljenje srednjeg uva, sinusa, gnojenje oko zuba, infekcije na sranim zaliscima itd. Dijagnoza se najsigurnije postavlja pregledom moz-ga kompjuterskom tomografijom (CT, skener) ili magnetnom rezonancom (MRI). Leenje podrazumeva primenu odgovarajuih anti-mikrobnih lekova, a ponekad i odstranjivanje gnojnog sadraja operativnim putem.

CEREBRO-FACIO-TORAKALNI SIND-ROM
(engl. cerebro-facio-thoracal syndrome ), kongenitalni sindrom koga karakteriu: mentalna retardacija, brahicefalija, tipi-no lice (uzano istureno elo, rundave obrve sa hipertelorizmom, irok nos, hipoplazija gor-nje vilice, trouglasta usta), kratak vrat, kalcificirani klinoidni nastavak, multiple nenormalnosti kostiju gornjih grudnih prljenova, esto u predelu vrata, zajedno sa razliitim deformitetima gornjih rebara. Verovatno se prenosi autosomno recesivnim nainom nasleivanja.

CEREBRO-HEPATO-RENALNI SINDROM
(engl. cerebro-hepato-renal syndrome ), kongenitalan sindrom, autosomno recesivnog tipa nasleivanja. Karakteriu ga: pljosnato lice, visoko istureno elo sa plitkim supraorbitalnim grebenima, nenormalnosti jetre (najee hepatomegalija sa cirotinim promenama), albuminurija, bubrene ciste, defekti na srcu u vidu uroenog duktusa arteriozusa kao i septalnog defekta, anomalije mozga esto u vidu makrogirije i polimikrogirije kao i loa mijelinizacija i leukodistrofija, ometeno razvie sa hipotonijom i raznim sistemskim abnormalnostima lo-banje i oiju. Kod nekih sluajeva bila je utvrena izuzetno velika koncentracija gvoa.

CEREBRO-KOSTO-MANDIBULARNI
SINDROM (engl. cerebro-costo-mandibular syndrome ), hereditarno (po tipu autosomno recesivnog naina nasleivanja) razvojno oboljenje. Karakteriu ga kostovertebralne abnormalnosti, mentalna nerazvijenost, orofacijalne anomalije (mikrognatija, glosoptoza, defekti i disfunkcije nepca), mandibulofacijalne anomalije, kostovertebralni defekti, mikrocefalija i usporena mijelinizacija.

CEREBRO-OKULO-FACIO-SKELETNI SINDROM
(engl. cerebro-oculo-facio-skeletal syndrome ), sindrom kojim se kraniofacijalne anomalije

nasleuje autosomno recesivnim nainom. Karakteriu ga relativna mikrocefalija, iskoeno elo, visok nazalni greben, velike ui, mesnata preklapajua gor-nja usna, mikrognatija ili retrognatija, kratak vrat, skeletni defekti, kifoza, skolioza, dislokacija kuka, kamptodaktilija, kontrakture, uz hipotoniju, osteoporozu i nenormalnosti bubrega.

CEREBROSPINALNA TENOST
(engl. cerebrospinal fluid, CSF ), bistra, vodenasta tenost koja okruuje mozak i kimenu mo-dinu. Nalazi se u modanim komorama, subarahnoidnom prostoru i centralnom kanalu kimenog stuba. Mozak i kimena modina su potopljeni u ovu tenost koja ih tapacira prema kotanom zidu. Ovim jastukom na-roito je zatien mozak od mehanike povre-de pri naglim pokretima glave. Cerebrospinalna tenost sekretuje se iz hioidne mree kapilara u modanim komorama, dok je oko 30% poreklom iz meuelijske tenosti mozga. Apsorbuje se u krv (venske sinuse) kroz arahnoidne resice. Normalno po sastavu lii na krvnu plazmu, ali bez belanevina, ima manje glikoze i sadri po koji leukocit. V. likvor cerebrospinalis.

CEREBROZID
(engl. cerebroside ), derivat sfingozina u kome je amino-grupa vezana za acil-grupu, a alkoholna grupa je glikozidnom vezom spojena sa nekom heksozom, D-glukozom ili D-galaktozom. Cerebrozid ili njegovi derivati se akumuliraju u pojedinim tkivima kod tzv. sfingolipidozoa kao to su Gaucherovo i Tay-Sachsovo oboljenje.

CEREBRUM
(engl. endbrain, lat. telencephalon, cerebrum), v. telencefalon.

CERULOPLAZMIN
(engl. ceruloplasmin), glikoprotein koji sadri po osam atoma bakra u molekulu (etiri kao Cu+) i ima osobine enzima iz roda oksidoreduktaza (gvoe (II):kiseonik oksidoreduktaza, EC 1.16.3.1). Naziva se i ferooksidaza. Katalizuje reakciju: 4Fe2+ + 4H+ + O2 = 4Fe3+ + 2H2O. Takoe katalizuje oksidaciju polifenola, polialkohola i poliamina. Znaajan je za transport bakra i odravanje optimalnog nivoa Cu2+ u tkivima. Poto spada u proteine akutne faze, koncentracija mu se u plazmi poveava pri fizio-lokom stresu, infekcijama, trudnoi itd. Koncentracija ceruloplazmina je sniena u hepatolentikularnoj degeneraciji (Wilsonovo obo-ljenje).

CERUMEN
(engl. cerumen, wax), ukasto-braonkasta, poluvrsta una mast, proizvod ceruminoznih lezda. Stvara se u spoljanjem unom kanalu i ima zatitnu funkciju. U kontaktu sa vodom bubri i dovodi do neprijatnog zapuenja uva. Odstranjuje se ispiranjem uva posle paljivog pregleda.

CERVICITS

(engl. cervicitis), zapaljenje grlia materice. ee se javlja kod ena koje su raale, nego kod nerotkinja. Predisponirajui faktori su poroajne povrede i rascepi na grliu, kao i oteenja sluzokoe pri instrumentalnim dijagnostikim ili terapijskim manipulacijama. Najei uzronici su strepto- i stafilokoke, bacil koli i gonokok. Ako se lee-nje ne sprovodi kako valja, bolest moe da pree u hronini stadijum.

CERVIKALNA INTRAEPITELIJALNA NE-OPLAZIJA, CIN


(engl. cervical intraepithelial neoplasia), promene u elijama grlia materice koje prethode invazivnim stadijumima karcinoma grlia. Klasifikacioni sistem CIN razlikuje tri stadijuma: CIN 1 blaga displazija; CIN 2 - umerena displazija; CIN 3 - teka (izraena) displazija ili carcinoma in situ (povrinski, intraepitelijalni karcinom). CIN se retko sree u ena posle menopauze. U zavisnosti od stepena displazije lei se loop dijatermijom, laserom, klasinom konizacijom ili amputacijom (odstranjivanjem grlia materice).

CERVIKALNI
( engl. cervical, lat. cervicalis), vratni, onaj koji se odnosi na predeo vrata.

CERVIKALNI BRIS
(engl. cervical smear), v. Papanikolau, Pap test.

CERVIKALNI KARCINOM
(engl. cervical cancer), karcinom grlia materice, najei karcinom genitalnih organa ene. Moe da bude porekla povrinskog ploasto-slojevitog epitela (skvamozni karcinom) i cilindrinog epitela (adenokarcinom). Javlja se kod relativno mladih ena, obino pred menopauzu, a najee poinje kao mala erozija oko spo-ljneg ua grlia materice na prelasku skvamoznog u cilindrian epitel endocerviksa. Postoje tri makroskopska tipa: vegetantni, ulcerozni i infiltrativni. Poetni oblik je preinvazivni, intraepitelijalni karcinom (carcinoma in situ, stadijum 0, CIN III), dok je od-makla forma invazivni karcinom koji se iri i zahvata najpre stromu grlia, a zatim lifmne vorove i okolna tkiva i organe (stadijumi I, II, III i IV). U ranoj fazi razvoja moe da se otkrije Papanikolau testom i kolposkopskim pregledom, a kasnije histopatolokim pregledom uzorka uzetog biopsijom. Simptomi su kontaktno krvavljenje i sukrviavo belo pranje u ranoj i bol u odmakloj fazi. U zavisnosti od stadijuma bolesti u trenutku dijagnoze leenje je hirurko, zraenjem ili njihovom kombinacijom.

CERVIKALNI SERKLA
(engl. cervical cerclage ), akuerska operacija iji je cilj spreavanje prevremenog poroaja, odnosno spontanog pobaaja. Sastoji se u stavljanju krunog ava na sluzokou grlia materice koji ga dri zatvorenim i spreava mogunost prevremenog otvaranja grlia i prskanja vodenjaka. Kontraindikovan je kod prsnutog vodenjaka, prisutne infekcije, postojanja materinih kontrakcija, nisko usaene posteljice i uginulog ploda. Izbegava se u prvom tri-mestru trudnoe. Najoptimalnije vreme za serkla je period izmeu 14. i 20. nedelje. Posle tog vremena poveava se rizik od prska-

nja vodenjaka, krvarenja i infekcije. Najee se primenjuje tehnika operacije po Mc Donaldu. Skidanje serklaa vri se 2-3 nedelje pre termina poroaja.

CERVIKODINIJA
(engl. cervicodynia), bol u predelu grlia materice.

CERVIKO-OKLUZO-FACIJALNI SINDROM
(engl. cervico-ocluso-facial syndrome ), hereditaran sindrom koga karakterie gluvonemost, defektna usaenost dlaka i zuba, hipoplazija lica, subkonjuktivalne neoplazme, mogua asimetrija lica i kranijuma.

CERVIKS
(engl. neck, lat. cervix), v. kolum, vrat.

CESIUM-137
(engl. cesium 137), Cesium-137 je radioaktivni izotop ceziuma (Cs), elementa iji je atomski broj 55. Cesium je beliast, mekan, hemijski relativno reaktivan, alkalan element koji se nalazi u I (ili Ia) grupi Periodnog sistema elemenata. Koristi se u medicinskoj dijagnostici. Posebno se koristi kao radioaktivni obeleiva (marker) u istrai-vanju funkcija organa i tkiva pri uzimanju hormona, minerala, vitamina i dr.

CESTAN-CHENAISOV SINDROM
(engl. Cestan-Chenais syndrome ), varijanta Babinski-Nageottevog sindroma koga karakteriu paraliza mekog nepca, kolateralna hemiplegija, senzitivne smetnje i ataksija. Uzrok ovog sindroma su tromboze vertebralnih arterija na poetku zadnje donje cerebelarne arterije. Na-ziva se i Cestanova paraliza.

CETILPIRIDINIJUM
(engl. cetylpiridinium), antiseptik iz grupe deterdenata koji se koristi u sredstvima za ispiranje usta i grkljana koja imaju malu i nedokazanu efikasnost.

CEV
(engl. tube, lat. tuba), v. tuba.

C'FOS GEN
(engl. C'fos gene), neposredni rani gen (IEG - immedietly early gene) istisnut u postsinaptike

neurone zadnjih korenova koji se aktivira nekoliko minuta posle nociceptivnih stimulusa, pri emu intracelularni ulazak Ca kroz poveani membranski permeabilitet ima krucijalan znaaj. Njegova uloga u nastanku plasticiteta i centralne hiperalgezije nije sasvim razjanjena, ali se zna da igra ulogu u transkripcionoj kontroli nastanka razliitih neuropeptida, ukljuujui dinorfin i enkefalin.

CFU-S,
skraenica od Colony Forming Units - predpostavljene, pluripotentne, male stem e-lije, najverovatnije sline malim limfocitima, sposobne da klonalnom reprodukcijom formiraju kolonije proliferiuih hematopoetskih elija u slezini (engl. spleen) letalno ozra-enih mieva. Ni na svetlosnom ni na elektronskom mikroskopu ne mogu se razlikovati od limfocita. Izgleda da su CFU-s. progenitori za najmanje tri vrste morfoloki prepoznatljivih elija: CFU-E, za eritroblaste eritrocite; CFU-GM, za granulocite i monocite; CFU-M za megakariocite.

CHAGASOVA BOLEST
(engl. Chagas disease), amerika tripanozomijaza, hronina infektivna bolest koju izaziva Trypanosoma cruzi. Veliki je zdravstveni problem u Junoj i Centralnoj Americi, gde se procenjuje da boluje oko 20 miliona ljudi. Pored obolelog oveka izvor zaraze su i brojne ivotinjske vrste. Bolest prenose insekti (najvaniji Triatoma infestans). Na mestu ulaska parazita javlja se najee otok (agom), koji je posebno karakteristian kada na licu zahvata jedan kapak (znak Romanovskog). est je otok regionalnih limfnih lezda, a mogu se javiti i poviena temperatura i diseminacija parazita. U akutnoj fazi moe da se razvije miokarditis, dok hroninu karakterie zahvatanje srca (miokardiopatija), nervnog sistema (meningoencefalitis) i glatkih miia upljih organa (jednjak, debelo crevo) sa njihovom dilatacijom i funkcionim poreme-ajima (mega-faza). Dijagnoza: nalaz para-zita u krvi, na mestu primarne lezije i u insektu koji u dijagnostike svrhe ubode obolelog (ksenodijagnoza). Antitela u krvi utvruju se razliitim metodama (RVK, ELIZA, IFA). Terapija: u ranoj fazi benznidazol (Radanil), kasnije je lek izbora nifurtimoks (Lampit). Profilaksa: borba protiv uboda insekata i poveanje higijene u uslovima stanovanja.

CHAPPLEOV
SINDROM (engl. Chapple syndrome), sindrom koji se kod novoroen-adi ispoljava kao unilatralna facijalna mlitavost ili paraliza povezana sa uporednom slabou ili paralizom glasnih ica i/ili miia gutanja (dela inervisanog od rekurensa ili gornjeg laringealnog nerva) suprotne strane. Nastaje zbog lateralne fleksije glave in utero koja pritiska tiroidnu hrskavicu i pritiska je na krikoidnu hrskavicu ili kost to izaziva kompresiju laringealnog nerva ili njegovu sma-njenu opskrbljenost krvlju.

CHARCOT-LEYDENOVI KRISTALI
(engl. Charcot-Leyden crystals ), bezbojni, uglasti ili obli proteinski kristali koji se vide pod mikroskopom u telesnim tenostima sa visokom koncentracijom degranulisanih eozinofila, naroito u sputumu bolesnika sa aler-gijskom astmom i u fecesu bolesnika sa infekcijom protozoama.

CHARCOTOV ZGLOB
(engl. Charcot's jo-int ), tabesna artropatija, neuropatsko ote-enje zgloba u toku tabesa dorsalisa. Zbog afekcije nervnog sistema, gubitka dubokih bolnih senzacija i proprioceptora, dolazi do progresivnog i bezbolnog oteenja zglobova, najee kolena, sa estim efuzijama i tekim deformacijama.

CHARCOTOVA TRIJADA
(engl. Charcot's triade), ine je nistagmus, intencioni tremor i stakato govor.

CHEDIAK-HIGASHI SINDROM
(engl. Chediak-Higashi syndrome ), Moises Chediak, francuski lekar, Otokaka Higashi, japanski lekar, kongenitalno, autosomno oboljenje koje karakteriu parcijalni albinizam, fotofobija, masivne inkluzije u leukocitima, psihomotorne nenormalnosti, recidivne infekcije i rana smrt. Antenatalna dijagnoza se postavlja amniocentezom. Leenje se sprovodi transfuzijama i antibioticima.

CHEYNE-STOKESOVO DISANJE
(engl. Cheyne-Stokes's breathing ), poremeaj ritma disanja koji su opisali Cheyne (1818.) i Stokes (1846.), a koji se ne moe objasniti stanjem plua. Poremeaj se sastoji od niza neravnomernih disajnih pokreta ije graf-iko registrovanje pokazuje talasast uspon i pad, a zatim period zaustavljanja disanja (apneja), od petnaest sekundi ili dui. Posle apneje u toku koje pacijent postaje cijanotian, s moguim konvulzivnim fenomenima, javljaju se najpre jedva primetni i retki disajni pokreti, zatim se brzina i dubina disanja postepeno poveavaju, te disanje postaje ujno i sve napornije dok ne doe do prave dispneje tj. oteanog disanja. Poto dosegnu maksimum, brzina i dubina disanja potupno opadaju i ponovo nastaje period apnee. Periodinost ovih promena je manjevie pravilna. Ovaj tip aritmikog disanja moe da se ispolji u manje razvijenim oblicima u kojima najkarakteristiniji elemenat predstavlja period apneje (zaustavljanja disanja). Kod odojadi ovaj oblik disanja predstavlja fizioloku pojavu. U nizu patolokih stanja ejn-Stoksovo disanje ukazuje na poremeaj funkcije centra za disanje sme-tenog u produenoj modini. Uvek je prognostiki nepovoljan znak i njegovi uzroci mogu biti sledei: poremeaj modanog krvotoka usled arteroskleroze, praen komom ili bez nje, trovanja (meu kojima je naj-ea uremija), insuficijencija krvotoka usled oboljenja srca, anoksija (nedostatak kiseonika u tkivima), pojedine zarazne bo-lesti.

CHILBLAIN LUPUS
,retka vrsta kutanog lupusa, vaskulitisno oboljenje povezano sa izlaganjem hladnoi, naroito na prstima nogu i stopalima, u vidu eritematoznih pro-mena, sa pruritusom i bolnim senzacijama, a mogue je i nastajanje ulceracija. Zove se i lupus pernio.

CHLOROMA

(engl. chloroma ), maligna zelena neoplazma mijeloidnog tkiva koja se javlja bilo gde u telu bolesnika sa mijeloidnom leukemijom. Zeleni pigment, mijeloperoksidaza nema metaboliku funkciju. Pod ultravioletnim svetlom tkivo tumora fluorescira svetlocrveno. Zove se i granulocitni sarkom.

CHRISTIANOV SINDROM
(engl. Christian syndrome ), sindrom koji se autosomno recesivno nasleuje, a manifestuje se kraniostenozom kombinovanom sa artrogripozom i rascepom nepca. Mogua je pojava i mikrocefalije, okularnog hipertelorizma, antimongoloidne palpebralne kosine, oftalmoplegije, pomerenih unih koljki, bifidne uvule, kamptodaktilije, ograniene pokretljivosti zglobova, dis-fagije, laringomalacije, fibrilacije miia. este su nenormalnosti centralnog nervnog sistema, poremeena mijelinizacija, glijalna proliferacija bele mase.

CHRISTMASOVA BOLEST ILI HEMO-FILIJA B


(engl. Christmas disease, haemo-philia B). Nasledni poremeaj koagulacije koji se prenosi recesivnim genom na X-hromozomu, prouzrokuje deficit faktora IX, plazma tromboplastinske komponente. Obo-ljenje je slino hemofiliji A.

CHRYSIASIS
, trajna, difuzna pigmentacija koe (od braon do plavosive boje) izazvana taloenjem soli zlata pri dugotrajnoj upotrebi ovih jedinjenja.

CHURG-STRAUSS GRANULOM,
v. alergijski angitis i granulomatoza.

CHVOSTECKOV ZNAK
(eng. Chvosteck's sign), grevi facijalne muskulature uzrokovani stimulacijom facijalnog nerva laganim udarcima to izaziva miinu iritabilnost, obino zbog snienja kalcijuma u serumu.

CIJANID
(engl. cyanide), alkil-cijanid, R-CN, ili nitril, odnosno so vodonik-cijanida, HCN, npr. natrijumcijanid (NaCN) i kalijum-cijanid (KCN) ili je cijandini jon NC:-, koji je veoma toksian. Soli cijanovodonine kiseline su poznate kao brzi i smrtonosni otrovi. Inhibiraju enzime odgovorne za tkivno disa-nje. Cijanidi imaju miris na gorke bademe. Cijanovodonina kiseline je gas koji ako se udahne ubija za manje od 1 minuta. Natrijum i kalijum-cijanidi su soli koje se mogu uneti oralno, a smrt nastaje za nekoliko minuta. Moe da pomogne brza intervencija amilnitritom, pentanol-nitritom i natrijum-tiosul-fatom i da spase ivot.

CIJANKOBALAMIN

(engl. cyanocobalamin), oblik kobalamina u kome je jedan od liganada centralnog kobaltovog atoma cijanidna grupa (NC-). Cijankobalamin ili vitamin B12 daje se parenteralno u sluaju perniciozne anemije.

CIJANMETHEMOGLOBIN, HiCN
(engl. cyanmethemoglobin), stabilni kompleks koji se formira izmeu methemoglobina i cijanida. Ima karakteristinu Soretovu traku na 416 - 419 nm i drugi apsorpcioni maksimum na 451 nm. Ova osobina se koristi pri odre-ivanju hemoglobina u punoj krvi pomou kalijum-fericijanida.

CIJANOZA
(engl. cyanosis), svetlo- do tamnomodra boja vidljivih sluzokoa i koe zbog poveane koncentracije redukovanog hemoglobina u malim krvnim sudovima koe. Postaje vidljiva kada srednja kapilarna koncentracija redukovanog hemoglobina pree 5 g/dl. Periferna cijanoza (cijanotine usne, jagodice, usne koljke, vrh nosa, vrhovi prstiju na rukama i nogama, a ponekad itave ake i stopala) nastaje zbog velike koncentracije redukovanog hemoglobina u venskoj krvi kao rezultat prekomernog odavanja kiseonika na kapilarnom nivou zbog usporene venske cir-kulacije. Centralna cijanoza jasno se zapaa na koi, vidljivim sluzokoama i jeziku. Nastaje kao posledica smanjene zasienosti krvi kiseonikom ili prisustva patoloke forme hemoglobina. Javlja se kod bolesnika sa uro-enim sranim manama u kojih je razvijen desno levi ant kao i kod bolesnika sa hro-ninim bronhopulmonalnim oboljenjima i poremeenom alveolarnom ventilacijom. Jav-lja se kao enterogena ili autotoksina c. zbog apsorpcije nitrita i sulfida iz creva i oznaava se kao methemoglobinemija i sulfhemoglobinemija udruena sa cijanozom. Pratilac je tekih enteritisa, abdominalnog bola, zatvora ili proliva, glavobolje, dispneje, vrtoglavice, sinkope, anemije, a nekada osobe imaju i maljiaste prste i indol u mokrai. Ovaj tip cijanoze naziva se Stokvis-Talma sindrom, Van den Berghova bolest i autotoksina cijanoza. Lana c. , nastaje zbog postojanja pigmenta, a ne nedovoljne oksigenacije krvi. Hereditarna methemoglobinemija takoe ima cijanozu, ali zbog strukturnih promena u molekulu hemoglobina, M hemoglobina ili zbog nedostatka enzima NADH- methemoglobin dijaforaze. Nasleuje se autosomnim recesivnim putem. Cijanoza moe da nastane i zbog pasivne kongestije slezine; c. retine, cijanoza samo u predelu retine i javlja se kod nekih uroenih sranih anomalija; ant c. , centralna cijanoza koja nastaje zbog meanja neoksigenovane krvi sa arterijskom krvlju u srcu ili u velikim krvnim sudovima; pozna c. , javlja se kod nekih uroenih sranih oboljenja, ali samo kad nastane srana dekompenzacija.

CIKLAMAT
(engl. cyclamates), grupa jedi-njenja koja obuhvata kalcijum-ciklamat i njegove metabolite a koriste se kao vetaki zaslaivai. U seriji eksperimenata na ivoti-njama utvrena je poveana sklonost ka karcinomu mokrane beike kada je ciklamat davan u ekstremnim, do 100 puta veim dozama od dozvoljenih. Zbog toga je ciklamat u SAD zabranila FDA. Ovo se u kasnijim eks-perimentima nije potvrdilo, pa je u svim ostalim zemljama dozvoljen za upotrebu u ishrani ljudi.

CIKLINI ADENOZIN MONOFOSFAT (ciklini AMP, cAMP, 3',5'-AMP)

, (engl. cyclic adenosine monophosphate), ciklini nukleotid, koji posreduje pri dejstvu brojnih hormona na njihov ciljni organ.

CIKLINI GVANOZIN MONOFOSFAT (cGMP, ciklini GMP, 3',5'-GMP)


, (engl. cyclyc guanosine monophosphate), ciklini nukleotid, koji kao i ciklini AMP slui kao intracelularni sekundarni posrednik pri dejstvu hormona. Ciklini AMP i ciklini GMP imaju suprotne funkcije u mnogim elijama.

CIKLITIS
(engl. cyclitis), zapaljenje cilijarnog tela. Retko se javlja samostalno, ee udrueno sa zapaljenjem duice u vidu iridociklitisa praeno smanjenjem vizusa, lakim bolom i smetnjama od strane svetla. Mogu da se pojave precipitati na zadnjoj strani ronjae; zenica je ua, ali nema fibrinske eksudacije.

CIKLODIJALIZA
(engl. cyclodyalisis), odlubljenje cilijarnog tela od beonjae, najee usled traume ili naglog prodora tenosti izme-u cilijarnog tela i okolnih struktura kod upa-la, ablacije retine, tumora itd.

CIKLOFOSFAMID
(engl. cyclophosphamide), citostatik iz grupe alkilirajuih agensa, koji se koristi oralno ili u vidu injekcija za leenje malignih hemopatija i veeg broja solidnih tumora. Deluje i imunosupresivno, spreava reakcije odbacivanja transplantiranih organa. Preparati: Alkyloxan, Cytoxan, Ciklofosfamid, Endoxan.

CIKLOOKSIGENAZA
(engl. cyclo-oxygenase, COX), vaan enzim u sintezi prostaglandina (Prostaglandin H sintaza). Katalie kompleks reakcija (bifunkcionalni enzim) koje konvertuju arahidonsku kiselinu u prostaglandine. Postoje 2 izoforme ciklooksigenaze: COX-1 konstitutivna forma enzima koja varira unutar uskih granica, ispoljena je u veini tkiva (eludac, bubreg, endotelijalne elije, krvni trombociti) i odgovorna je za razliite fizioloke funkcije (enzim uvarkua). COX-2 izoforma je inducibilni enzim, ija se koncentracija viestruko poveava u inflamatornom odgovoru u stimulisanim monocitima, sinovijalnim elijama, fibroblastima, izazivajui inflamatornu reakciju. Obe izoforme COX inhibiraju nesteroidni antiinflamatorni lekovi.

CIKLOPENTOLAT
(engl. cyclopentolate), midrijatik slian atropinu, koji se koristi u dijagnostici i u leenju nekih zapaljenja oka. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Mydrilate.

CIKLOPLEGIJA

(engl. cycloplegia), paraliza cilijarnog miia, sa kojom prestaje uticaj akomodacije. esto se koristi za odreivanje refrakcije oka kod mlaih osoba (u argonu - irenje zenice), to je, u stvari, cikloplegija, a iroka zenica je uzgredan nalaz. Moe nastati i usled oteenja parasimpatikih i simpatikih vlakana koja oivavaju cilijarni mii. Postie se cikloplegicima (npr. atropinom).

CIKLOPROPAN
(engl. cyclopropane ), opti anestetik za hirurku anesteziju. Bezbojan, zapaljiv i eksplozivan gas. C3H6, karakteristi-nog mirisa i otrog ukusa. Sve manje se koristi zbog zapaljivosti i eksplozivnosti.

CIKLOSERIN
(engl. cycloserine), antituberkulotik manjeg znaaja, ali i antibiotik koji deluje na vei broj bakterija. Nije registrovan u Jugoslaviji.

CIKLOSPORIN A
(engl. cyclosporine A), imunosupresivni lek, selektivno inhibira imu-ni odgovor delujui na limfocite, smanjuje stvaranje interleukina IL-2 i stvaranje citotoksinih Tc limfocita. Koristi se za spre-avanje odbacivanja transplantiranih organa i kostne sri i za leenje autoimunih bolesti kao to su atopini dermatitis, psorijaza i reumatoidni artritis - kod sluajeva rezistentnih na standardnu terapiju. Preparati: Consupren, San-dimmun.

CIKLOSTAZA
(engl. cyclostasis), predstavlja funkcionalni sistem koji omoguava ritminu sinhronizaciju promena u organizmu sa promenama u spoljanjoj sredini i znaajnijim pro-menama unutranje sredine.

CIKLOTIMIJA
(engl. cyclothymia), naizmenino smenjivanje radosti i tuge karakteristino za odreeni tip linosti. Ne klasifikuje se kao patoloka osobina, osim kada poprimi ekstremne razmere.

CIKLOTRON
(engl. cyclotron ), ureaj za ubrzavanje naelektrisanih estica do visokih energija. U medicinsku svrhu slui za pro-izvodnju radioizotopa koji se primenjuju u dijagnostici, proizvodnju gama emitera i za terapiju protonima. Za proizvodnju pozitronskih emitera slue ciklotroni niih energija, koji su uglavnom locirani u bolnicama. V. medicinski ciklotron.

CIKLUS
(engl. cycle), termin koji se odnosi na najkrai deo ritma koji se beskonano ponav-lja. Trajanje

ciklusa meri se od vrha, odnosno maksimuma intenziteta pojave do sledeeg maksimuma. Vreme potrebno za jedan ciklus oznaava se kao period.

CIKLUS LIMUNSKE KISELINE


(engl. citric acid cycle), v. ciklus trikarboksilnih kiselina.

CIKLUS TRIKARBOKSILNE KISELINE


(engl. tricarboxylic acid), deo aerobne oksidacije energetskih materija, koji zahteva uestvovanje elektronskog transporta i oksidativne fosforilacije. Svi ovi procesi se odigravaju u mitohondrijama. Ciklus limunske kiseline je ciklini metaboliki metabolizam u kome se odigrava kompletna oksidacija acetil jedinice (deo sa dva ugljenika) acetil koenzima A (CoA). Acetil-CoA nastaje iz amino-kiselina, ugljenih hidrata i masti. Na oksidaciju acetil-grupa do CO2 i H2O troe se priblino dve treine ukupnog kiseonika i stvorenog ATP. Ovaj ciklus se naziva i ciklus limunske kiseline i Krebsov ciklus.

CILASTATIN
(engl. cilastatine), inhibitor enzima koji blokira metabolizam nekih antibiotika (imipenem) u bubregu. U kombinaciji se poja-ava dejstvo imipenema. Preparat: Tienam.

CILAZAPRIL
(engl. cilazapril), ACE inhi-bitor koji se koristi za leenje hipertenzije i insuficijencije srca, sam ili u kombinaciji sa diuretikom. Preparati: Prilazid, Prilazid plus.

CILIJARNO TELO
(engl. cilliary body), srednji, zadebljani deo vaskularne opne. Nalazi se izmeu duice i sudovnjae, od koje je odvojeno zupastom linijom - orrom serratom. Igra znaajnu ulogu u akomodaciji oka i stva-ranju one vodice, a pigment cilijarnog tela zadrava suvine svetlosne zrake. Sastoji se od cilijarnog miia, sudovnog sloja, bazalne opne i pigmentnog sloja. V. korpus cilijare, trepljasto telo.

CILIJE
(engl. eye-lashes), trepavice; dlaice koje pokrivaju rubove kapaka i tite ronjau i venjau od spoljnih uticaja. Normalno ne sede i nemaju miie uspravljae dlaka. Na gornjim kapcima su due (8 - 12 mm) i tu ih ima 100 - 150, a na donjim kapcima su duge 6 - 8 mm i ima ih 50 - 80.

CILINDROM
(engl. cylindroma ), epitelijalna neoplazma, poreklom od lezdanih kanala. Moe nastati u koi. Kao maligna neoplazma (carcinoma adenocysticum) javlja se u pljuvanim lezdama, epifarinksu,

paranazalnim sinusima i respiratornom sistemu. Sporo raste i niskog je stepena maligniteta.

CILINDRURIJA
(engl. cylindruria), prisustvo odlivaka tubula (najee proteinskih) u mokrai.

CILJNA POPULACIJA
(engl. target population ), grupa pojedinaca, stvari, merenja itd., o kojima elimo da donesemo neke zakljuke. Termin se nekada koristi da oznai populaciju iz koje se uzima uzorak, a nekada da uputi na referentnu populaciju na koju se odnose zakljuci. Grupa osoba za koju se planira neka intervencija.

CIMETIDIN
(engl. cimetidine), prvi antagonist H2 receptora, smanjuje luenje kiseline u elucu i koristi se za leenje ulkusne bolesti, gastroezofagusnog refluksa i dispeptikih te-goba. Potisnuli su ga noviji lekovi kao ranitidin, i nije vie u prometu u Jugoslaviji.

CINGULEKTOMIJA
(engl. cingulectomy), jednostrana ili obostrana hirurka ekscizija prednje polovine girusa cinguli; stara metoda koja je zamenjena cingulotomijom.

CINGULOTOMIJA
(engl. cingulotomy, cingulectomy ), elektrolitika destrukcija korteksa i bele mase girusa cinguli i prednjeg dela korpusa kalozuma. Izvodi se kod psihomotorne epilepsije praene poremeajima ponaanja i afekta.

CINGULUM
(engl. cingule, girdle, lat. cingulum), pojas. Pojasno, bedemasto ili luno postavljena formacija koja delimino ili potpuno okruuje susednu strukturu. U anatomiji naziv cingulum oznaava snop asocijativnih vlakana velikomodane hemisfere koji se prua od prednje rupiaste supstancije prema nazad do hipokampalne vijuge (v. girus hipokampi), luno zaobilazei uljevito telo. C. membri inferioris (engl. girdle of inferior extremity, pelvic girdle, lat. c. membri inferioris ), karlini pojas ili koren donjeg ekstremiteta. Nekompletni kotani prsten koji grade karline kosti, desna i leva. Karline kosti su napred meusobno spojene preponskom simfizom. Svojim zadnjim gornjim delovima kar-line kosti su spojene sa krsnom kosti pos-redstvom krsno-bedrenog zgloba. Uloga karlinog pojasa je neobino vana u prenoenju dejstva gravitacije, sile i teine sa aksijalnog skeleta (v. skeleton) na skelet donjih ekstremiteta. Karlini pojas je i efikasna zatita organa karline duplje, a ini i deo poroajnih puteva; c. membri superioris (engl. girdle of superior extremity, pectoral girdle, lat. c. membri superioris ), rameni pojas ili koren gornjeg ekstremiteta. Nekompletni kotani

prsten u ijoj izgradnji uestvuju lopatica i kljuna kost koje su meusobno spojene kljunonatplenim zglobom. Rameni pojas delimino fiksira gornji ekstremitet uz gornje--spoljanji deo grudnog koa poveavajui efikasnost pokreta u zglobu ramena.

CINHOKAIN
(engl. cinhocaine), lokalni anestetik za stomatoloku praksu i druge manje operacije. Koristi se za povrinsku ane-steziju sluznica i koe i za druge vrste lokalne anestezije (infiltracionu, spinalnu). Dodaje se u kombinovane preparate za ublaavanje te-goba kod hemoroida. Preparati: Faktu, Ultraproct.

CINK
(engl. zinc), metal bele boje, atomske teine 65,37, prisutan u prirodi u obliku pet stabilnih izotopa. Prvi put, 60-tih godina nedostatak cinka u ishrani doveden je u vezu sa endemskim hipogonadizmom i patuljastim rastom u ruralnim krajevima Irana. Od tada se njegova uloga u organizmu oveka intenzivno istrauje. Ukupna koliina u telu iznosi 1,5 g do 2,5 g, od ega je veina smetena unutar elija. Prisutan je u svim organima, tkivima, tenostima i sekretima. Vei deficit se via kod pacijenata na totalnoj parenteralnoj ishrani i onih sa uroenim oboljenjem u metabolizmu cinka poznatim kao Acrodermatitis enteropathica. Blagi deficiti nisu dovoljno dokumentovani, ali se smatra da mogu uticati na rast, fertilitet i tok trudnoe. Rizine grupe za deficit cinka su: trudnice, stari ljudi, malapsorptivna stanja, alkoholiari, oboleli od dijabetesa i AIDS-a; v. elementi u tragu.

CINK OKSID
(engl. zinc oxide), koristi se u deramatologiji u obliku praka (pulvisa), zato to sui i hladi kou i apsorbuje vlagu.

CIPROFLOKSACIN
(engl. ciprofloxacin ), fluorohinolon, sintetski antibiotik irokog spektra. Koristi se za leenje infekcija razne lokalizacije izazvanih uglavnom Gram negativnim bakterijama ukljuujui i Pseudomonas, koji je inae rezistentan na mnoge antibiotike. Ne sme se davati deci i mladima do 18 godina. Preparat: Ciprobay, Ciprocinal, Marocen.

CIPROHEPTADIN
(engl. cyproheptadine ), sedativni antihistaminik koji se koristi za leenje alergijskih stanja i pruritusa, i eventualno za stimulisanje apetita. Nije vie registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Periactin.

CIPROTERON
(engl. cyproterone ), antiandrogen, inhibira dejstva testosterona. Koristi se za leenje bolesnika sa devijantnim seksualnim ponaanjem i kod uznapredovalog karcinoma prostate. Neeljena dejstva su

zamor, malaksalost, smanjeno stvaranje sperme, ste-rilitet i uveanje grudi (ginekomastija). Preparat: Androcur.

CIRCINATNI BALANITIS
(engl. circinate balanitis ), tipina mukozna promena u Rajterovom sindromu, koja se ispoljava promenama na glansu penisa u vidu okruglastih ili ovalnih plitkih, bezbolnih ulceracija, veliine od nekoliko mm do 1 do 3 cm, oivienih vencem sitnih vezikula nalik na herpes. Traje od nekoliko dana do vie nedelja.

CIRKADIJALNI RITAM
(engl. circadian rhythm), najimpresivniji ciklus u biolokom svetu, a naunici ga vezuju za rotaciju Zemlje u snanom polju elektromagnetskih radijacija Sunca. Doivljava se kao kao ciklus svetlosti i mraka odnosno dana i noi. Cirkadijalni ritam svojim polimorfizmom nivoa aktivnosti i polivalentnom funkcionalnou, parcijalno i integralno u delokrugu je interesovanja mnogih naunih disciplina: avio i kosmike medicine, psihofiziologije odnosno hronobiologije i dr. Poznati su uticaji cirkadijalnog ritma na funk-cije oveka, naime, u okviru ovog perioda, po sinusoidnoj krivoj osciluju sve psihofizio-loke funkcije, sve bioloke funkcije, rezistentnost organizma na stresove, radna sposobnost, radni uinak, produktivnost itd.

CIRKADIJALAN
(engl. circadian), odnosi se na period od 24 sata.

CIRKULACIJA
(engl. circulation ), krvotok, odnosno kruno kretanje krvi kroz sistem zatvorenih krvnih sudova (arterija, kapilara, vena) uz pomo srca kao pumpe.

CIRKULACIONI SISTEM
(engl. circulatory system), v . kardiovaskularni sistem.

CIRKULARNI KARIJES
, (engl. circular /cavity/ caries), v. karijes.

CIRKULATORNA HIPOKSIJA,
v. ishemi-na hipoksija.

CIRKULUS

(engl. circle, lat. circulus ), krug, geometrijska figura u vidu neprekinute krune linije iji su svi delovi podjednako udaljeni od zamiljenog centra. C. arteriozus cerebri (engl. arterial c. of cerebrum, lat. c. arteriosus cerebri ), poznatiji kao Vilisov krug, je anastomotini arterijski prsten na bazi velikog mozga koji povezuje stabla unutranjih karotidnih arterija, desne i leve, sa bazilarnom arterijom. Znaaj ovog arterijskog kruga ili prstena lei u mogunosti uspostavljanja zaobilaznog (kolateralnog) krvotoka u sluaju zatvaranja ili zaepljenja jednog od velikih krvnih sudova mozga ime se delimino onemoguava nastanak modanih vaskularnih poremeaja. Arterijski krug izgrauje jeda-naest meusobno povezanih arterijskih krvnih sudova: karotidna arterija, desna i leva, pred-nja, srednja i zadnja modana arterija, desne i leve, prednja komunikantna i zadnja komunikantna arterija, desna i leva; c. sangvinis major (engl. greater c., systemic c., lat. c. sanguinis major), veliki ili sistemski krvotok. Sistem krvnih sudova odgovoran za razmenu gasova i materija izmeu krvi i tkiva. Zapo-inje levom komorom, a zavrava se desnom pretkomorom. Izmeu ove dve srane up-ljine umetnuta je mrea sistemskih krvnih sudova. Iz leve komore krv preko aorte i njenih grana, zavrno sa najmanjim krvnim sudovima, kapilarima, dospeva do svih delova tela, gde se kroz zidove kapilara vri razmena materija izmeu krvi i tkiva. Nakon izvrene razmene, krv odlazi venskim krvnim sudovima dospevajui do desne srane pretkomore; c. sangvinis minor (engl. lesser c. pulmonary c., lat. c. sanguinis minor), mali ili pluni krvotok. Sistem krvnih sudova odgovoran za oksigenaciju krvi. Zapoinje desnom sranom komorom, a zavrava se levom sranom pret-komorom. Izmeu ovih sranih upljina umetnuta su plua. Krv iz desne srane komore preko plunog stabla, plunih arterija i njihovih grana dospeva do plunih kapilara u kojima se vri oksigenacija krvi. Oksigeni-sana krv odlazi plunim venama do leve sra-ne komore u kojoj se zavrava mali krvotok.

CIRKUMCIZIJA
(engl. circumcision), 1. obrezivanje; 2. odsecanje (ekscizija) prepucijuma kod uroene ili steene fimoze i premalignih lezija lokalizovanih na prepucijumu. Cirkumcizija moe prevenirati fimozu, parafimozu i balanopostitis. Zabeleena je manja incidenca karcinoma penisa kod obrezanih mukaraca. Kod nekih naroda i plemena cirkumcizija je ritualna, iz religioznih razloga.

CIRKUMDUKCIJA
(engl. circumduction, lat. circumductio ), kombinovani kruni pokret u koji su ukljueni savijanje, opruanje, privo-enje i odvoenje.

CIROZA JETRE
(engl. liver cirrhosis), hronino degenerativno oboljenje jetre koje karakterie nekroza hepatocita, nodularna regeneracija parenhima sa stvaranjem pseudo-lobulusa, uveanje kolagenog vezivnog tkiva i poremeaj arhitektonike lobulusa. Etioloki faktori su: alkohol, virusni hepatitis (B i C), primarna metabolika oboljenja jetre (hemohromatoza, Wilsonova bolest), autoimuni procesi (PBC i PSC), poremeaji funkcije venskog sistema (sindrom Budd-Chiari), hronina oboljenja unih puteva (holangitisi) i kriptogene ciroze (nepoznatog uzroka). Glu-koneogeneza, detoksikacija lekova i

alkohola, metabolozam bilirubina, apsorpcija vitamina, metabolizam hormona i ostale funkcije jetre se pogoravaju. Regeneracija parenhima je nepravilna i ima za posledicu stvaranje ati-pinih nodulusa koji prouzrokuju kompresiju krvnih sudova i unih vodova i time zna-ajno doprinose stvaranju portne hipertenzije i holestaze. Ukoliko se ne uklone uzroci obo-ljenja, za kratko vreme dolazi do hepatine kome, gastrointestinalnog krvarenja i bub-rene insuficijencije. Simptomi ciroze su isti bez obzira na uzrok: muka, slabost, anoreksija, gubitak telesne teine, ascites i spider nevusi. Definitivna dijagnoza se postavlja biopsijom jetre, ali se bolest prati fizikalnim pregledom, ehosonografijom i estim prove-rama enzima jetre (hepatogram). Terapija zavisi od etiologije.

CISAPRID
(engl. cisapride), prokinetik, poboljava pranjenje eluca i pokrete creva. Koristi se za leenje dispepsije, gastroezofagusnog refluksa i opstipacije. Preparat: Cisap, Prepulsid.

CISPLATIN
(engl. cisplatine), citostatik koji deluje kao alkilirajui agens. Koristi se u hemioterapiji velikog broja solidnih tumora, naroito ovarijuma i testisa. Vrlo je toksian za bubrege, sluh, periferne nerve i kostnu sr, a izaziva jaku muninu i povraanje. Prepa-rati: Cisplatin, Onkoplatin, Platidiam, Platinex.

CISTA
(engl. cyst, gr. kystis), 1. beika; 2. abnormalna kesasta tvorevina iji je sadraj oivien membranom. Prava c. (lat. c. vera), ima tanku membranu obloenu epitelom; lana c . (lat. c. spuria) oiviena okolnim ve-zivnim tkivom u vidu debele kapsule; jednostavna c . (lat. c. simplex), ispunjena bistrim sadrajem; hemoragina c., cista iji je sadraj sukrviav; piocista, cista gnojavog sadraja; ehinokokna c., hidatidna c.; dermoidna c., sadri ektodermalne strukture; maligna c. , sadri maligno tumorsko tkivo; unilokularna c., c. sa jednom upljinom; multilokularna c ., multikameralna c.; ura-husna c., zaostatak urahusa; bubrena c. , c. bubrega, kortikalna ili peripijelina; parauretralna c. , retenciona c. parauretralnih lezda kod ena.

CISTA MOZGA
(engl. cyst), patoloka kesasta tvorevina, ograniena membranoznim zidom i ispunjena tenim ili elatinoznim sadrajem ili vazduhom, lokalizovana u mozgu. Arahnoidalna c. m. , cista ispunjena tenim sadr-ajem, ograniena arahnoidealnim omotaem mozga, najee lokalizovana oko Silvyeve fisure; dermoidna c. m. , dermoidni tumor, tj. tumor mozga porekla poremeene embriogeneze, koji sadri elemente ektodermalnog porekla lokalizovan du linije embrionalne fuzije; hidatidna c. m., cista u mozgu nastala u larvinom stadijumu razvoja cerebralne infestacije Echinococcusom granulosusom; cisticerkozna c. m. , cista u mozgu nastala u larvinom stadijumu razvoja cerebralne infestacije parazitima Taeniae speciesa, obino Taenia solium; porencefalina c. m. , posttraumatska,

posthemoragijska upljina u moz-gu nastala kao posledica razaranja modanog parenhima i ispunjena likvorom.

CISTA OVARIJUMA
(engl. ovarian cyst), cista jajnika, kesa ispunjena tenou koja se razvija na jajniku. Nastaje i poveava se pre-teno sekrecijom u postojeu upljinu (npr. u ovarijalni folikul). Sekret se zadrava, retenira, nastaju retencione ciste. Dok god se sekrecija odrava, poveava se cista (irenje unutranjim pritiskom tenosti). Ukoliko sekrecija prestane, prestaje i poveanje ciste. Postoji vie tipova cista jajnika: policistini jajnici, folikularne ciste, ciste utog tela, okoladne (endometrijalne) ciste, paraovarijalne ciste. Na poprenom preseku policistinih jajnika vide se mnogobrojne male ciste (do nekoliko mm). Folikularne ciste nastaju ako ne doe do prskanja Grafovog folikula ve on nastavi da proizvodi tenost, dok ciste utog tela nastaju iz hematoma (nakupina krvi) utog tela. Endometrijalne ciste su ispunjene raspadnutom krvlju, a paraovarijalne potiu iz epoophorona, zaostatka prabubrega. Izme-u ovarijalnih cista i pravih tumora ovarijuma postoji stroga razlika. Za razliku od ovarijalnih cista odlika pravih tumora jajnika je elij-ski razvoj. Poveavaju se trajnim umno-avanjem elija.

CISTADENOM
(engl. cystadenoma), benigna neoplazma nastala od lezdanog epitela sa cistinim nakupljanjem sekreta.

CISTALGIJA
(engl. cystalgia), 1. bol u predelu mokrane beike, bolna beika; 2. sinonim uretralnog sindroma - kompleks simptoma koji ine polakiuria, dizurija, urgencija i suprapubina bol u odsustvu objektivnog uro-lokog nalaza. Oboljenje je tipino za ene u reproduktivnom periodu i nepoznatog je uzroka. Kao mogui uzroci navode se neurogeni, psihogeni i hormonski. U postavljanju dijagnoze c. potrebno je iskljuiti postojanje uro-lokih oboljenja (npr. infekcije ili tumora).

CISTATION
(engl. cystathione), asimetrini tioetar homocisteina i serina, koji je intermedijer u sintezi cisteina. Poveane koliine cistationa se nalaze u urinu (cistationurija) usled naslednog deficita enzima cistation - g --liaze. Ovu pojavu ne prate karakteristine kli-nike manifestacije.

CISTEIN, Cys ili C


(engl. cysteine), 2-amino-3-merkaptopropionska kiselina (RMM 121,16), neesencijelna aminokiselina koja je konstituent brojnih proteina. Lako se oksiduje do disulfida, cistina. Slobodne tiolske grupe ostatka cisteina veoma su znaajne za aktiv-nost mnogih enzima.

CISTEKTOMIJA
(engl. cystectomy), hirurko odstranjivanje mokrane beike. Ona moe biti: parcijalna, totalna, totalna radikalna. Najee se radi kod malignih tumora mo-krane beike. Parcijalna c. podrazumeva hururko odstranjenje dela mokrane beike (celog zida). Primenjuje se kod tumora srednjeg ili nieg stepena maligniteta sa prodorom u zid mokrane beike do miinog sloja ili ga neto malo zahvata. Totalna c. je hirurko odstranjenje cele mokrane beike bez odstra-njenja regionalnih limfnih lezda. Primenjuje se kod tumora istih osobina kao kod parcijalne resekcije, koja se ne radi zbog specifine lokalizacije tumora (lokalizacija na vratu i trigonumu mokrane beike). Totalna radi-kalna c. podrazumeva hirurko odstranjenje cele mokrane beike sa njenim vratom, sa distalnim delovima oba uretera, perivezi-kalnim masnim tkivom, sa genitalnim organima kod ene (materica, gornja treina vagine, jajnici), sa limfnim lezdama oko beike, oko ilijanih krvnih sudova, femoralnih krvnih sudova i iz opturatornih jama. Kod totalne i totalne radikalne cistektomije ureteri se usauju u izolovanu vijugu tankog creva, ileocekalni segment, debelo crevo ili se izvode na kou.

CISTICERKOZA
(engl. cysticercosis ), parazitarno oboljenje izazvano larvama parazita Taenia solium. Odrasli paraziti, pantljiare, ive u crevima, dok larve dospevaju u miice i mozak, gde se uaure (nastaju cistitine for-me, po kojima je bolest i dobila ime). Prisustvo ciste u mozgu dovodi do pojave znakova i simptoma bolesti (najee glavobolje i epi-lepsije), dok ciste u miicama ne izazivaju tegobe.

CISTINA FIBROZA
(engl. cystic fibrosis ), mukoviscidoza, generalizovani poremeaj egzokrinih lezda, prenosi se autosomno-recesivno i spada u najea nasledna oboljenja (1 na 2000 ivoroene dece). Pljuvane lezde, lezde u crevima, unoj kesi, pan-kreasu, pluima i koi produkuju gustu, lepljivu sluz koja se teko uklanja i zapuava izvodne kanale lezda preko kojih se sekret prazni. Kod novoroeneta se prezentira mekonijalnim ileusom, a kod dece ponavljanim plunim infekcijama koje za posledicu imaju bronhiektazije. Najee bakterije u detinjstvu su stafilokok, a kasnije pseudo-monas. Kod 80% obolelih postoji disfunkcija pankreasa sa dijabetesom. Bolest se potvruje pilokarpinskim znojnim testom, kojim se u znoju obolelih otkrivaju koncentracije natrijuma vee od 70 mmol/l. Komplikacije su spontani pneumotoraks, masivne hemoptizije, alergijska bronhopulmonalna aspergiloza, atelektaza i hronino pluno srce. Uz leenje koje podrazumeva intenzivnu fizioterapiju posturalnom drenaom uz primenu odgovarajuih antibiotika, supstituciju enzima pan-kreasa i vitamina te regulaciju dijabetesa, ivot se produava, tako da sada veina boles-nika moe da ivi u proseku oko 25 godina. Ispitivanjem digestivnih enzima u amnionskoj tenosti mogua je rana (od 16. do 18. nedelje trudnoe), prenatalna dijagnostika cistine fibroze i delotvorna prevencija.

CISTINI
(engl. cystic),

1. koji se odnosi na cistu, 2. koji sadri cistu.

CISTIN
(engl. cystine), 3,3'-ditiobis(2-aminopropanska kiselina), (RMM 240,31) je prirodna, neesencijelna alfa-aminokiselina koja se nalazi u mnogim proteinima. Formira se oksidacijom dva molekula cisteina i lako moe ponovo da se redukuje u cistein. Uz metionin cistin je najzastupljenije jedinjenje proteina koje sadri sumpor i ulazi u sastav keratina.

CISTINEMIJA
(engl. cystinemia), poveana koncentracija cistina u krvi. Ova pojava se javlja usled poremeaja u metabolizmu i transportu aminokiselina.

CISTINURIJA
(engl. cystinuria), nasledno oboljenje koje nastaje kao posledica pore-meaja u transportu cistina i dibaznih amino-kiselina lizina, arginina i ornitina u gornjim kanaliima bubrega i tankom crevu. Nasle-ivanje je autosomno recesivno. Uestalost je procenjena na 1:7000 novoroene dece. Zbog poremeaja u ponovnoj apsorpciji u bubre-nim kanaliima, mokraom se izluuju vee koliine cistina, lizina, ornitina, arginina i meovitih cistein-homocistein disulfida. Gen koji kontrolie transport cistina lociran je na kratkom kraku hromozoma 2. S obzirom na izraenu genetsku heterogenost postoje tri razliite forme cistinurije. Poto je cistin vrlo slabo rastvorljiv, naroito u kiseloj mokrai, moe da se taloi u lumenu mokranih puteva i da stvara cistinske kamence, naroito u drugoj i treoj deceniji ivota. Oboleli mogu da izmokre ve stvorene kamence manje veli-ine. Cistinski kristali mogu da se vide i na pelenama jo u doba odojeta. Kada nastane zaepljenje mokranih puteva, mogu da se jave zastoj u oticanju mokrae sa hidronefrozom, bolovi u trbuhu, infekcija mokranih puteva i oteenje bubrega. Leenje se sastoji od poveanog unosa tenosti i alkalinizacije mokrae bikarbonatima ili citratima ime se poveava rastvorljivost cistina, dok je kod odreenog broja bolesnika neophodna primena D-penicillamina ili 2-merkaptopropionil glicina. Hirurko leenje je neophodno kod potpunog zaepljenja mokranih puteva. Kod osoba sa teim oteenjem bubrega vri se transplantacija. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, laboratorijskih analiza (smanjeni kalcijum i fosfor, poviena aktiv-nost alkalne fosfataze) i promena na kostima vidljivim na rendgenskom snimku. Dijagnoza, ukljuujui i prenatalnu dijagnozu, moe da se postavi biohemijskom analizom prisutnih mukopolisaharidnih materija u mo-rai ili plodovoj vodi, ili odreivanjem aktiv-nosti enzima u kulturi fibroblasta koe, odnosno elija plodove vode.

CISTOCELA
(engl. cystocele), sputanje poda mokrane beike kod ena to dovodi do izboenja i sputanja prednjeg zida vagine. To se najee deava posle poroaja zbog oslabljenih miia karlinog dna (miia poda male karlice). Kada je cistocela udruena sa stres inkontinencijom (nemogunost zadra-vanja mokrae pri kalju, kijanju i brem hodu), potrebna je hirurka intervencija, prednja plastika vagine sa podizanjem poda mo-krane beike.

CISTOGRAFIJA
(engl. cystography), kontrastna radiografska metoda pregleda mo-krane beike i uretre (uretrocistografija). Ascendentna (retrogradna) c. , retrogradno punjenje mokrane beike kontrastnim ras-tvorom preko urinarnog katetera; antero- -posteriorna c., c. koja se izvodi u frontalnom poloaju; c. sa duplim kontrastom (Kn-eise-Schobern), pored kontrasnog rastvora u mokranu beiku se ubrizgava i vazduh radi plastinijeg prikaza patolokih formacija u mokranoj beici; c. sa markiranjem uretre, uretra se markira kateterom ili laniem (chain c.) radi boljeg prikaza uretrovezi-kalnog spoja kod ispitivanja urinarne in-kontinencije kod ena; c. sa naponom, izvodi se pri Valsalva manevru za dokazivanje aktivnog vezikoureteralnog refluksa; descendentna (antegradna) c., izvodi se u ok-viru intravenske urografije pri emu kontrast dospeva u mokranu beiku izluivanjem iz bubrega; mikciona c., izvodi se u toku mikcije za utvrivanje postojanja aktivnog vezi-koureteralnog refluksa; postmikciona c. , izvodi se posle mikcije radi utvrivanja postojanja rezidualnog urina; profilna (lateralna) c., c. koja se izvodi u profilnom polo-aju.

CISTOMETAR
(engl. cystometer), 1. urodinamski aparat za izvoenje cistometrije; 2. naprava za ispitivanje funkcije mokrane be-ike merenjem rezidualnog urina, senzacija detruzora, kapaciteta mokrane beike i intra-vezikalnog pritiska na osnovu ega se procenjuje funkcija mokrane beike i utvruje ili iskljuuje postojanje razliitih neurogenih poremeaja mokrane beike.

CISTOMETRIJA
(engl. cystometry), urodinamska metoda ispitivanja donjeg urinarnog trakta cistometrom. Moe biti vodena c., pri ispitivanju se koriste vodeni rastvori koji se ubacuju u mokranu beiku; gasna c., pri cistometriji u mokranu beiku se ubacuje ug-ljen-dioksid.

CISTOMETROGRAM
(engl. cystometrogram) grafiki zapis beinih funkcija dobijen cistometrijom.

CISTOPEKSIJA
(engl. cystopexy), hirurki pripoj mokrane beike za okolne potporne strukture koji se vri u cilju korekcije ana-tomske stress urinarne inkontinencije suspenzijom (elevacijom) vrata mokrane beike u vii, retropubini poloaj zajedno sa vaginom i uretrom (kolpocistouretropeksija). Fiksacija mokrane beike pomou hirurkih avova vri se za razliite strukture: hrskavicu i periost pubine kosti (Marhall-Marchetti-Krantz c.), za ligamentum pubicum Cuperi (Burch-Tanagho c.), za fasciju m. rectus abdominis (Pereira, Raz i Stamey c.). Psoas hitch c., fiksacija izduenog dela zida mokrane bei-ke za fasciju m. psoas ime se olakava pripoj kratkog uretera za mokranu beiku kod ureterocistoneostomije.

CISTOPLASTIKA
(engl. cystoplasty), 1. vezikoplastika; 2. hirurka reparacija defekta na mokranoj beici; 3. plastina reparacija mokrane beike koja ima za cilj resekciju lediranog dela mokrane beike i poveanje (augmentaciju) kapaciteta mokrane beike. Za c. se najee koristi segment ileuma (vesicoileoplastica), segment kolona (vesicosigmoidoplastica) ili ileocekalni segment (ileocoecovesicoplastica). Cistoplastika je indikovana kod male, skvrene mokrane bei-ke izazvane razliitim oboljenjima (npr. fibroza, tuberkuloza ili tumor mokrane bei-ke).

CISTOSARKOM FILODES
(lat. cystosarcoma phyllodes, tumor phyllodes), Mllerov tumor, tumor dojke koji nastaje od lobularnog vezivnog tkiva i histoloki je slian fibroadenomu. Moe biti benigni ili maligni.

CISTOSKOPIJA
(engl. cystoscopy), uroloka endoskopska tehnika ispitivanja donjeg urinarnog trakta. To je metoda vizuelne inspek-cije unutranjosti mokrane beike i uretre (uretrocistoskopija) uvoenjem specijalnog instrumenta, cistoskopa, u mokranu beiku kroz uretru to se postie ispiranjem mokrane beike i njenim ispunjavanjem bistrim bezbojnim antiseptikim rastvorom. Dijagnostika (eksplorativna) c., c. koja se koristi za preciznu detekciju razliitih patolokih stanja u mokranoj beici; terapijska c. , za uzimanje iseka (biopsiju) kljeticama i elektrokauterizaciju (spaljivanje) manjih tumora i suspektnih promena u mokranoj beici i za ureteralnu kateterizaciju u sluaju opstrukcije uretera.

CISTOSTOMIJA
(engl. cystostomy), hirur-kim putem stvoren kanal izmeu mokrane beike i koe prednjeg trbunog zida. Ona moe biti privremena i trajna. Privremena se radi kod: opstruktivnih promena na vratu mokrane beike ili u uretri (mokranoj cevi) kod raznih hirurkih intervencija na mok-ranoj beici. Trajna se radi kod brojnih uretrokutanih gnojnih fistula, inoperabilnih malignoma cele uretre, infiltrativnih malignoma meice. Minimalna (punkciona) c., troakar c., izvodi se punkcijom mokrane beike troakarom i ubacivanjem katetera za drenau urina iz mokrane beike; klasina (operativna) c., suprapubina incizija trbunog zida i mokrane beike sa plasiranjem drenanog urinarnog katetera u mokranu beiku.

CISTOTOMIJA
(engl. cystotomy), prosecanje zida mokrane beike hirurkim putem uz prethodno prosecanje prednjeg trbunog zida odmah iznad preponske simfize (supra-pu-bina cistotomija). Radi se u cilju otklanja-nja kamenja, tumora mokrane beike, ope-racije vezikoureteralnog refluksa, divertikuluma mokrane beike i slui kao pristupni put kod odstranjenja benigne hiperplazije prostate. V .

transvezikalna adeno-mektomija.

CISTRON
(engl. cistron ), genetika jedinica definisana cis/trans testom, koja sadri gene-tiku informaciju za sintezu odreenog poli-peptidnog lanca (v. strukturni gen).

CITARABIN
(engl. cytarabine), citostatik iz grupe antimetabolita. Deluje toksino na e-lije kostne sri kao inhibitor vitalnih enzima, a koristi se za leenje akutnih leukemija. Pre-parati: Alexan, Cytosar.

CITIDIN
(engl. cytidine), nukleozid, citozin ribozid, koji je sastojak RNK i citidin nukleotida.

CITOCIDNA INFEKCIJA
(engl. cytocidal infection), interakcija virusa i elije u kojoj nastaje uginue elije kao posledica razliitih mehanizama delovanja virusa, virusnih proteina i enzima.

CITOFEREZA
(engl. cytopheresis), 1. terapijski postupak odstranjivanja crvenih, belih krvnih elija i trombocita kod bolesnika sa nekim oboljenjem krvi. 2. laboratorijski postupak gde se procesom centrifugiranja iz plazme izdvajaju specifine komponente, kao to su bela krvna zrnca ili trombociti.

CITOFOTOMETRIJA
(engl. citophotometry), skup apsorpcionih optikih metoda koje se koriste za posmatranje i analizu aktivnosti organa i tkiva na nivou strukture elije.

CITOGENETIKA
(engl. cytogenetics), nauka nastala kombinacijom saznanja iz citologije, nauke o eliji i genetike, nauke o nasleu. Prouava morfologiju i ponaanje hromozoma tokom elijskih deoba mitoze i mejoze, greke koje nastaju na hromozomskom nivou i njihovu povezanost sa fenotipom. Medicinska (klinika) citogenetika je zna-ajan deo preventivne medicine. Primenom razliitih tehnika za diferencijalno bojenje hromozoma i tehnika visoke rezolucije otkrivaju se i definiu novi hromozomski sindromi, vri se prenatalna i postnatalna dijagnostika hromozomopatija i izuava kariotip elija malignih i benignih tumora. Kombinacijom metoda molekularne genetike i citogenetike

formira se nova oblast molekularna citogenetika.

CITOHEMIJA
(engl. cytochemistry), grana citologije koja izuava hemijski sastav elijskih komponenata, njihovu lokalizaciju i dinamiku uz pomo mikroskopskih metoda: autoradiografije, citospektrofotometrije, imu-nocitohemije, reakcija bojenja (Fojlgen i sl.).

CITOHROM
(engl. cytochrome ), hemoprotein koji transportuje elektrone. Hem grupa moe da bude bilo koji tetrapirolski helat gvoa, a ne iskljuivo protohem koji sadri protoporfirin IX koji se nalazi u hemoglobinu. Cito-hromi se klasifikuju u etiri glavne grupe (a, b, c i d).

CITOHROM C OKSIDAZA
(engl. cytochrom c oxidase ), enzim iz roda oksidaza (ferocitohrom c: kiseonik oksidoreduktaza, EC 1.9.3.1). Prenosi elektrone sa citrohroma c na kiseonik u reakciji 4 ferocitohroma c + O2 4 fericitohrom c + 2 H2O. Ovaj enzim je hemoprotein koji sadri bakar.

CITOKINEZA
(engl. cytodieresis, cytokinesis ), zavrni proces elijske deobe i odnosi se na razdvajanje tela dve novonastale elije erke. Citokineza poinje u telofazi ekvatorijalnom konstrikcijom kontraktilnog prstena aktinskih mikrofilamenata.

CITOKINI
(engl. cytokine), supstance koje proizvodi jedna elija, a koje utiu na funkciju druge elije ili neku hemijsku reakciju.

CITOKRINIJA
(engl. cytocrine secretion ), proces prenosa melaninskih granula iz mela-nocita u okolne keratinocite epidermisa. Ovaj proces nije u potpunosti razjanjen. Mogue je da se melaninske granule transportuju pre-ko melanocitnih produetaka koji prodiru u susedne elije.

CITOLIZOZOMI
(engl. cytolysosoms), drugi naziv za autofagozome.

CITOLOGIJA
(engl. cytology, lat. cytologia ), nauka koja se bavi izuavanjem normalne morfologije, hemije i

fiziologije elija. Glavne grane citologije su citohemija i cito-fiziologija. Metode za direktno posmatranje ivih elija i tkiva su: 1. 2. 3. 4. 5. eksteriorizacija i transiluminacija organa; metodi providne komore; kultura elija ili organa; supravitalno bojenje; izdvajanje komponenata ivih elija centrifugiranjem. Metode za indirektnu analizu su: rutinska priprema za svetlosnu mikroskopiju koja ukljuuje fiksaciju, kalupljenje, seenje i bojenje, citohemija, autoradiografija i mikroskopska analiza raznim vrstama mikroskopa: obinim svetlosnim mikroskopom, fluorescentnim, polarizacionim, transmisionim elektronskim mikroskopom - TEM, skening (scanning) elektronski mikroskop-SEM i razne kombinacije.

CITOMEGALOVIRUS
(engl. cytome-galovirus), DNK virus iz grupe herpes virusa. Morfoloki je identian, ali se antigenski razlikuje od ostalih herpes virusa. Slabo je virulentan tako da veina infekcija kod imunokompetentnih osoba protie asimptomatski. Retko moe da izazove mononukleozu, hepatitis i posttransfuzionu bolest slinu mononukleozi. Kod imunokompromitovanih bolesnika je est uzrok morbiditeta i mortaliteta, a najugroeniji su primaoci organa, bolesnici pod hemoterapijom i oboleli od AIDS-a. Poseban znaaj imaju infekcije kod gravidnih ena, protiu asimptomatski a mogu se preneti transplacentarno i izazvati kongenitalne anomalije ili uginue ploda. Infekcija se prenosi horizontalno (direktni i indirektni kontakt) i vertikalno. Izvor virusa su krv i razni sekreti i ekskreti. U detinjstvu su najznaajniji oralni i respiratorni put, a kasnije seksualni kontakt. Kod imunosuprimiranih bolesnika naroito je znaajno prenoenje pu-tem transfuzije krvi i krvnih produkata i transplantacijom organa.

CITOMORFOZA
(engl. cytomorphosis), proces koji se odvija tokom 15 do 30 dana u epidermisu. Tokom tog procesa od elija bazal-nog sloja nastanu beivotne roaste ljuspice poto izgube sve svoje organele.

CITOPATOGENI EFEKT
(engl. cytopathogenic effect), degenerativne promene nastale u elijama (u in vitro uslovima) kao posledica razmnoavanja virusa. Vidljive su svetlosnim mikroskopom, a izgled zavisi od tipa elija, koncentracije i osobina virusa. Vreme pojavljivanja zavisi od vrste, virulencije i infektivne doze virusa, a varira od nekoliko asova do nekoliko nedelja.

CITOPEMZA
(engl. cyitopempsis, transcytosis), proces prenosa raznih supstanci kroz endotel ili neke druge vrste

elije, putem mikro-pinocitoznih vezikula, a da tom prilikom sama elija ne koristi te supstance. Ovaj fenomen se moe pratiti transmisionim elektronskim mikroskopom, posle ubrizgavanja koloidnih rastvora metala eksperimentalnoj ivotinji.

CITOPENIJA
(engl. cytopenia), smanjenje broja elija u krvi. Monocitopenija je smanjenje jedne krvne loze, bicitopenija dve, a pancitopanije sve tri vrste krvnih elija (eritrocita, leukocita i trombocita).

CITOPLAZMA
(engl. cytoplasm), termin koji se odnosi na sve komponente elije, izuzev jedra i elijske membrane: elijski matriks, organele i inkluzije. Sastoji se od 75% vode, 20% proteina, 3% lipida, 1% ugljenih hidrata i 1 % soli i nukleinskih kiselina.

CITOPLAZMATSKE ZONE
(engl. zones of cytoplasm), tri, manje-vie ograniena koncentrina polja elijskog tela: centrosfera u sredini elije okruena Golgievim aparatom; endoplazma koja sadri nukleus i elijske organele sa izuzetkom centriole; ektoplazma bez organela.

CITOPLAZMATSKO NASLE IVANJE


(engl. cytoplasmatic inheritance), u elijama oveka postoji i vanhromozomska DNK sme-tena u mitohondrijama (mtDNK). Hromozom mitohondrija se sastoji od cirkularne DNK, koja sadri 37 gena od kojih su 2 za rRNK, 22 gena za tRNK koji su neophodni za translaciju u mitohondrijama, a 13 gena kodira iRNK za polipeptide, subjedinice polimernih enzima oksidativne fosforilacije. Postoje dva tipa mutacija u genomu mitohondrija: a) takaste (point) mutacije gena za tRNK i b) delecije mtDNK. Bolesti vezane za mtDNK (kardiomiopatije, neuromuskularni poremeaji) nastaju usled poremeaja oksidativne fosforilacije i karakterie ih izrazita fenotipska raznolikost unutar porodice. Sve bolesti prouzrokovane mutacijama u genomu mitohondrija na-sleuju se iskljuivo preko majke, jer visoko-specijalizovani spermatozoid prilikom oplo-enja ne unosi citoplazmu u zigot, pa su mitohondrije u citoplazmi zigota poreklom iz jajne elije. Iako mitohondrijalna bolest podjednako zahvata oba pola, potomci bolesnih mukaraca su zdravi.

CITOSKELET
(engl. cytoskeleton), sistem mikrofilamenata, mikrotubula, intermedijar-nih filamenata i mikrotrabekula, koji svi zajedno formiraju dinamiku organizaciju elije i omoguavaju prenos informacija. Mikrofilamenti proimaju celo telo elije i usidravaju se na elijskoj membrani i dezmozomima. Zajedno sa mikrotubulima uestvuju u fomiranju bazalne i apikalne granine mree. Mikrotrabekule povezuju mikrofilamente i mikrotubule sa elijskim organelama u jednu dinaminu mreu koja stalno nastaje i nestaje, stalnom sintezom i razlaganjem.

CITOSOL
(engl. cytosol), elijski matriks, hialoplasma (engl. ground cytoplasm, cell sap ), providna, tena, bestrukturna supstanca u koju su potopljene sve organele i inkluzije. Sadri trodimenzionalnu mreu proteinskih mikrotrabekula, koja omoguava brzu difuziju vode i rastvorenih metabolita i podlee brzoj reverzibilnoj solgel transformaciji. Veina metabolikih procesa i sintetskih aktivnosti odvija se u citosolu.

CITOSPEKTROFOTOMETRIJA
(engl. citospectrophotometry ), tehnika identifikacije i kvantifikacije hemijskih supstanci u elijama, zasnovana na analizi njihovog apsorpcionog spektra, pomou citospektrofotometra.

CITOTOKSINI LEKOVI
(engl. cytotoxic drugs), lekovi koji oteuju ili ubijaju elije, a koriste se za hemioterapiju malignih bolesti. Klasifikuju se u nekoliko grupa: alkilirajui agensi - busulfan, ciklofosfamid, hlorambucil, melfalan i dr.; citotoksiki antibiotici - aklarubicin, bleomicin, doksorubicin, epirubicin, idarubicin, mitomicin C i dr.; antimetaboliti - azatioprin, merkaptopurin, tioguanin, citarabin, gemcitabin, fluorouracil, metotreksat i dr.; vinka alkaloidi - vinblastin i vinkristin; hormoni i hormonski antagonisti - aminoglutetimid, medroksiprogesteron, tamoksifen, flutamid, nilutamid, buserelin, goserelin i dr.; i ostali - etopozid, tenipozid, cisplatin, karboplatin, dakarbazin, prokarbazin, interferoni i dr. Broj cito-toksi-kih lekova je u naglom porastu. Upotreba pojedinih lekova opisana je kod svakog posebno. Toksinost je znatna i raznovrsna jer oteuju i zdrave elije, naroito one koje se brzo mnoe. Neeljena dejstva mogu da ugro-ze ivot: mijelotoksinost, hepatotoksinost, neurotoksinost i dr., ili da znatno smanje kvalitet ivota: povraanje, bolovi, sklonost infekcijama, sterilitet, opadanje kose i dr. Zbog supresije imuniteta mogu da se razviju sekundarni karcinomi. Rezistencija na citotoksike lekove je mogua, po istom principu kao na antibiotike.

CITOTOKSINI
(engl. cytotoxins), belanevine koje lue citotoksini limfociti T pomou kojih se vri destrukcija ciljnih elija. Naj-vaniji citotoksini su perforini. To su belan-evine sposobne da stvaraju pore na elijskoj membrani elija cilja (koje treba unititi). Pored njih postoje i fragmentini ili granzimi koji na odreeni signal vre fragmentaciju nuklearne dezoksiribonukleinske kiseline e-lija cilja i na taj nain uslovljavaju apoptozu tih elija.

CITOTROFOBLAST
(engl. citotrophoblast, lat. cytotrophoblastus), unutranji sloj jasno izdvojenih elija trofoblasta. Od 4. meseca gestacije (trudnoe) broj ovih elija se postepeno smanjuje. Ove elije, zajedno sa sinciciotrofoblastom grade trofoblast i uestvuju u formiranju placentalne barijere.

CITOZIN

(engl. cytosine), azotna pirimidinska baza, oksiaminopirimidin, koji je sastojak DNK i RNK, a nalazi se i u citidilil jedinjenjima (npr. CMP, CDP i CTP). Njegova komplementarna purinska baza je gvanozin.

CITOZOMI
(engl. cytosomes, lamellar bo-dies), specijalne sekretorne granule obavijene membranom, koje se nalaze u alveolarnim elijama tipa II. Promera su od 0,2 do 1,5 m, sadre brojne osmiofilne lamele izgraene od fosfolipida, proteoglikana i proteina, koji posle izbacivanja na alveolarnu povrinu prelaze u surfaktant. Citozomi se razvijaju od multivezikularnih tela, koja sadre lamele i vezikule.

CITRULIN
(engl. citrulline), amino-kiselina, intermedijer u sintezi arginina i uree u jetri.

CITRULINEMIJA
(engl. citrullinemia), pri-sustvo velike koliine citrulina u krvi, obino praenog i citrulinom u likvoru i urinu. Ovakvo poveanje je najee posledica deficita enzima argininosukcinat sintetaze.

CITRULINURIJA
(engl. citrullinuria), pri-sustvo velike koliine citrulina u urinu. V. citrulinemija.

CLUTTONOV ZGLOB
(engl. Clutton's jo-int), bezbolna, simetrina hidartroza zglo-bova, preteno kolena. Predstavlja uroenu bolest tj. odraz je kongenitalnog sifilisa u uznapredovalom stadijumu. Najee se sree simetrian sinovitis kolena, a ree i drugih zglobova. Zahvatanje zglobova poinje naglo, sa skokom temperature ili postupno, u dobi od este do esnaeste godine ivota. Destruktivna je promena i predstavlja trajno oteenje zglo-bova i pored terapije.

Co
, simbol za element kobalt.

Co57
, radioaktivni izotop kobalta koji emituje fotone, vreme poluraspada mu je 270 dana i osnovna energija zraenja 120 KeV . U nuklearnoj medicini se, najee zajedno sa 58Co, primenjuje za ispitivanje poremeaja apsorpcije vitamina B12 (v. nuklearnomedicinske metode ispitivanja poremeaje crevne apsorpcije).

Co58

, radioaktivni izotop kobalta koji emituje pozitrone (b+) i g fotone, vreme poluraspada mu je 71 dan i osnovna energije zraenja 510 i 810 KeV . U nuklearnoj medicini se, najee zajedno sa 57Co, primenjuje u ispitivanju poremeaja apsorpcije vitamina B12. (v. nuklearnomedicinske metode ispitivanja pore-meaje crevne apsorpcije).

CO2 LASER
(engl. CO2 laser), vrsta gasnog lasera. Koristi meavinu ugljen-dioksida, azo-ta i helijuma, pri emu je ugljen-dioksid aktivni medijum. Kontinualno daje relativno veliku energiju u opsegu infracrvenih talasa. Namenjen je hirurkim intervencijama u kojima ne treba da doe do krvarenja i obezbe-uje hirurki rez i koagulaciju vrlo tankog slo-ja u okolini reza.

CoA,
v. koenzim A.

COCKAYNEOV SINDROM
(engl. Cockayne syndrome ), sindrom koji se autosomno recesivno nasleuje, a karakteriu ga patuljast rast, kifoza, ankiloza, disproporcionalna dui-na ekstremiteta sa velikim akama i stopalima, hladni i plavi ekstremiteti, prognatizam, upale oi, uzan nos, prerani staraki izgled, retardiranost, hipersenzibilnost koe na sun-eve zrake, pigmentaciona degeneracija retine, optika atrofija sa kataraktom, delimina gluvoa, istanjena lobanja, karijes zuba u drugoj godini nakon roenja.

CODMANOV TROUGAO
(engl. Codman's triangle), (Ernest Amory Codman, 1869- 1940, hirurg iz SAD), rendgenoloki znak malignog kotanog tumora koji ini trouglasto izboenje periosta na kortikalnom rubu tumora.

COFFIN-LOWRYOV SINDROM
(engl. Coffin-Lowry syndrome ), sindrom koga karakteriu stanjena lobanja, hipoplastini sinusi, grubo lice, mentalna retardacija, maksilarna hipoplazija, baburasti nos, blagi hipertelo-rizam, iroke mekane ake i zailjeni prsti, ravni tabani, spinalne i torakalne anomalije.

COFFIN-SIRUSOV SINDROM
(engl. Coffin-Sirus syndrome ), karakteriu ga hipoplastinost ili odsutnost 5 prstiju, poremeaj rasta i mentalnog razvoja, hipertrihoza, blaga mikrocefalija, grubo lice sa debelim usnama, hemangiomi, kriptorhizam, hernije, kratki grudni ko i nadlaktice, anomalije kimenih prljenova, rascep nepca kao i kardiovaskularni defekti. To su karakteristike sindromskog oboljenja.

COGANOV SINDROM

(engl. Cogan's syndrome ), retka forma sistemskog vaskulitisa koja se sastoji od klinikog nalaza intersticij-skog keratitisa i oteenja slune i vestibularne funkcije, adenopatije, splenomegalije i eozinofilije. Mogu biti zahvaeni i drugi organski sistemi: kardiovaskularni (retko i sa letalnim ishodom), gastrointestinalni i muskuloskeletni.

COLLET-SICARDOV SINDROM
(engl. Collet-Sicard syndrome ), varijanta Villaretovog sindroma u koji su ukljueni IX, X, XI i XII kranijalni nerv sa paralizom glasnih ica, nep-ca, trapeznog i sternokleidomastoidnog mii-a, poremeajima ula ukusa na zadnjem delu jezika, anestezija larinksa, farinksa i mekog nepca. Naziva se jo i faringo laringealna paraliza.

CONNOV SINDROM
(engl. syndroma Conn ), uzrokovan je ekscesivnom produkcijom hormona aldosterona iz kore nadbubrenih lez-da. Kliniki se ispoljava udruenou miine slabosti, abnormalno izraene ei (polydipsia), produkcijom velikih koliina urina (polyuria) i hipertenzijom. Sindrom je uzrok hipertenzije u 2% sluajeva.

COOLEYEVA ANEMIJA
(engl. Cooley's anemia), v. talasemija.

COOMBSOV TEST
(engl. antiglobulin test, Coombs' test), test kojim se odreuje prisustvo antitela na povrini eritrocita koja ih oteuju, a javljaju se u raznim stanjima i obolenjima. Testom se mogu dokazati Rh antitela u krvi majke, a upotrebljava se za predvianje hemolitike bolesti novoroenadi kod Rh negativnih majki. Test se upotrebljava za dijagnozu autoimunih hemoliznih anemija i za odreivanje kompatibilnosti krvnih gru-pa. Kada se izloi dejstvu bolesnikovog seruma, antiglobulinski serum e dovesti do aglu-tinacije eritrocita ako su na njima prisutna antitela ili komplement.

COR
(engl. heart), v. srce.

CORTIEV ORGAN
(engl. spiral organ, organ of Corti, lat. organum spirale) v. organum spirale.

COWDENOV SINDROM
(engl. Cowden syndrome ), autosomno dominantno nasledan sindrom. Karakteriu ga adenoidni facies, hipo-plazija obeju vilica, visoki nepani lukovi, hipoplazija mekog nepca i uvule,

mikrostomija, papilomatoza usana i oralnog fariksa, skrotalni izgled jezika, adenomatozna, nekad karcinomatozna tireoidea, bilateralna hipertrofija dojki sa fibrocistinim degeneracijama i ra-nom karcinomatozom, skolioza, oteenja jetre i kostiju i abnormalnosti centralnog nervnog sistema.

COWPEROVA LEZDA
(engl. bulbourethral gland, Cowper's gland, lat. glandula bulbourethralis ), v. glandula bulbouretralis.

COX
(engl. COX), v. ciklooksigenaza.

C-PEPTID
(engl. C-peptide), formira se enzimski iz proinsulina u beta-elijama pan-kreasa, pri nastajanju insulina. Nastaju ekvivalentne koliine C-peptida i insulina. C-peptid ima 31 aminokiselinu i nije bioloki aktivan. Odreivanje C-peptida se koristi za procenu sekretorne funkcije beta-elija pankrea-sa.

CPK
, engl. skraenica za enzim kreatin fosfokinazu. V. kreatin kinaza.

CPPD
, v. kalcijum pirofosfat dihidrat kristali.

Cr,
simbol za hemijski element hrom.

Cr51
, radioaktivni izotop hroma koji emituje fotone, vreme poluraspada mu je 28 dana i osnovna energija zraenja 320 KeV . U nuklearnoj medicini slui kao obeleiva EDTA za merenje jaine glomeruske filtracije, a u obliku natrijum hromata se primenjuje za me-renje duine veka eitrocita i mesta njihove razgradnje.

C-REAKTIVNI PROTEIN
(engl. C-reactive protein ), belanevina akutne faze zapaljenja koja ima sposobnost da se vezuje za fosfatidilholin i polisaharid C, sastavne delove opne (elijske membrane) mnogih patogenih bakterija. Bakterija za iju membranu se vee C-reaktivni protein je opsonizovana, tj. pripremljena za

fagocitozu. Ova belanevina opsonizacijom bakterija i sposobnou da aktivira komplement znaajno uestvuje u od-brambenim reakcijama organizma protiv iza-zivaa bolesti. Aktivira klasini put komplementa, vezuje se za T limfocite i inhibira agregaciju trombocita. Koncentracije C-reaktivnog proteina se izrazito poveavaju u serumu kao nespecifian odgovor na inflamaciju.

CREDEOV METOD
(engl. Crede's prophylaxis ), ozakonjen metod koji se primenjivao (i jo uvek se koristi) u zatitne svrhe kod svakog novoroenog deteta kao profilaksa gono-kokne infekcije, a sastoji se u ukapavanju 2% rastvora srebro-nitrata u oi odmah po roe-nju.

CREST SINDROM
(engl. CREST syndrome ), forma limitirane kutane sistemske skleroze. Sindrom koji se sastoji od: lokalne kalcinoze (engl. calcinosis), Rejnoovog fenomena (engl. Raynaud ph.)

AKALICA ZA ZUBE
(engl. toothpick, lat. dentiscalpium), deo pribora za odravanje higijene usta i zuba, slui za ienje meu-zubnih prostora i masau desni, trouglastog je oblika, prilagoena meuzubnom prostoru. Izrauje se od drveta (meko, koje se ne cepa) ili plastike. Moe da bude impregnirana osve-ivaima (mentol) ili fluoridima.

AJ
(engl. tea), sasueni delovi lekovitih biljaka: cvetovi, lie, korenje ili cele biljice, u kojima se nalaze lekoviti sastojci. Od njih se prave ekstrakti, lekoviti napici razliitim postupcima: prelivanjem kljualom vodom (infuzi - kao aj od nane ili kamilice), kuvanjem tokom nekoliko minuta (dekokti kao uvin aj), ili prelivanjem nekuvanom vodom i ostavljanjem da se kvasi nekoliko sati (dekokti kao aj od belog sleza).

APEKOVA SREDINA
(engl. Czapeks solution ), podloga koja se koristi u mikologiji za kulture parazitske gljive Aspergillus fumigatus.

AICA
(engl. kneecap, lat. patella), v. patela.

AINA VEZA
(engl. patellar ligament, patellar band, lat. ligamentum patellae), v. ligamentum patele.

AURA
(engl. capsule, lat. capsula), v. kapsula.

EDOMORSTVO
(engl. infanticide), ubistvo koje poini majka nad svojim novoroen-etom, bilo da je ono sposobno za vanmaterini ivot ili ne. Za postojanje edomorstva u sudskomedicinskom smislu moraju biti ispunjena etiri neophodna uslova: prvi je da ubijeni plod vai kao novoroene (to jest da omeavanje pupanika jo nije zavreno, da creva jo sadre mekonijum i da novoroene jo nije podojeno); drugi je da je novoroene bilo ivo roeno (za dokazivanje ivoro-enosti najee se primenuje tzv. plovni opit plua, kojim se utvruje da li je dete disalo ili ne. Ako je disalo - plua plivaju po povrini vode, a mikroskopski se vide vazduhom rastegnuti pluni mehurii i sitne dunice); trei, da je novoroene namerno usmrtila njegova majka (smrt novoroeneta moe da nastane i usled nepruanja potrebne nege i to se naziva pasivnim edomorstvom. Ponekad je vrlo teko razlikovati povrede nastale edomorstvom od povreda nastalih usled samog poroaja); etvrti, da se takvo usmrenje dogodilo za vreme perioda novoroenosti (proseno traje 3 - 5, a najdue 5 - 7 dana posle roenja). edomorstvo se u krivinopravnom smislu blae kanjava (tzv. privilegovano ubistvo), zbog injenice da se ena u tom periodu nalazi u posebnom telesnom i duevnom stanju. edomorstvo se moe izvriti ili aktivnim ueem, ili pasivnim zanemarivanjem deteta od majke.

EKI
(engl. hammer, mallet, lat. malleus), v. maleus.

ELO
(engl. foerhead, lat. frons), v. frons.

EONI
(engl. frontal, lat. frontalis), v. frontalis.

EPOLIKO JEDRO
(engl. emboliform nucleus, lat. nucleus emboliformis), v. nukleus emboliformis.

ETKASTI POKROV
(engl. brush border, lat. limbus penicillatus ), gusto aranirane mikrovile koji se nalaze na apikalnoj povrini enterocita, nefrocita proksimalnih tubula nefrona, resorptivnoj povrini osteoklasta i sinciciotrofoblasta. . p. enormno poveava elijsku povrinu, a vidljiv je i pod svetlosnim mikroskopom, jer je duina mikrovila od 3 do 6 m.

ETKICA ZA ZUBE
(engl. toothbrush), deo pribora za odravanje higijene usta i zuba. Slui za mehaniko uklanjanje naslaga (bakterijskog plaka) i ostataka hrane sa zuba i za masau desni. Dobra etkica za zube je od sintetikih vlakana sa zaobljenim vrhom. Glava etkice treba da je prilagoena uzrastu osobe. Za decu se preporuuje mekana etkica sa glavom duine do dva centimetra, za odrasle mekana ili srednje tvrdoe, duine do tri centimetra. Postoje i namenske etkice za ienje meuzubnih prostora, masau desni, ienje protetskih nadoknada, ortodontskih aparata, implantata.

ETVOROGLAVI MII
(engl. four-headed muscle, lat. musculus quadriceps), v. muskulus kvadriceps.

ETVRTA MODANA KOMORA


(engl. fourth brain ventricle, lat. ventriculus quartus cerebri), v. ventrikulus kvartus.

INILAC
(engl. factor), dogaaj, karakteristika ili drugi definisani entitet koji dovodi do promena zdravstvenog stanja ili drugih posmatranih karakteristika (npr. Rh faktor je odgovoran za izvesna oboljenja kod novo-roene dece). Sinonim za inilac je nezavisna varijabla koja se koristi za prepoznavanje, pomou brojanih ifara, pripadnosti kvalitativno razliitim grupama.

IR
(engl. ulcer), ogranien kruni ili linearni defekt sluznice. Defekt zahvata itavu debljinu sluznice, nekada i dublje slojeve, ali nikada samo povrni deo sluznice. Moe nastati u bilo kom delu digestivne cevi, ali naj-ee u elucu, poetnom delu dvanaesto-palanog creva i donjoj treini jednjaka. Ovi organi su izloeni dejstvu kiselog eludanog soka koji, uz smanjenu otpornost sluznice razliitog uzroka, dovodi do nastanka ira.

IR NA DVANAESTOPALANOM CRE-VU
(engl. duodenal ulcer), defekt sluznice dvanaestopalanog creva, obino njegovog poetnog, proirenog dela (bulbusa). Uzrokovan je prevagom agresivnih faktora, pre svega pojaanog dejstva hlorovodonine kiseline iz lumena eluca na sluznicu dvanaestopalanog creva. Karakterie ga bol u gornjem srednjem delu trbuha, provociran glau, obino dva do tri sata posle obroka.

IR NA ELUCU
(engl. gastric ulcer), defekt na sluznici eluca. Moe nastati na bilo kom delu eluca, najee antralnom i na prelazu tela eluca u antrum. Nastaje zbog slabije zatitne moi eludane sluznice uz dejstvo nekih agresivnih faktora. Bol u epigastrijumu javlja se sat vremena nakon obroka, praen je

muninom i povraanjem. Uzimanje hrane obino pogorava bol. Neophodno je da se patohistoloki utvrdi priroda ira, uzimanjem uzorka sa njegove ivice, s obzirom na to da ir moe biti i zloudan.

IENJE
(engl. cleaning), proces meha-nikog odstranjivanja neistoa sa instrumenata, predmeta i povrina koje e se potom podvri daljem procesu dezinfekcije i/ili sterilizacije.

LANAK
(engl. phalanx, lat. phalanx), v. falanga.

MARNI KANAL
(engl. anal canal, lat. canalis analis), v. kanalis analis.

MARNO CREVO
(engl. strightintestine, lat. rectum), v. rektum.

MIAK,
v. hordeolum.

OKOLADA
(engl. chocolate), smea eera sa najmanje 32% kakaove paste koja se dobija mlevenjem oljutenog i prenog kakaovog semena. Veoma je hranljiva, ali ponekad loe podnoljiva kod obolelih od jetre. okoladna pasta moe posluiti kao sastojak u izradi lekova. Ima vie naina propisanih raznim farmakopejama. Obino se dodaje kao pomo-no sredstvo vermifugnim okoladama na ba-zi santonina.

ULNI ORGAN
(engl. sensory organs, lat. organa sensum), v. organum senzum.

ULO
(engl. sense), funkcija koja omoguava oveku da dobija obavetenja o sredini koja ga okruuje. Obino se razlikuju pet ula: vida, sluha, ukusa, mirisa i dodira; upotrebljeni receptori: oko, uvo, jezik, nos i vrhovi pristiju su organi ula. Danas ovo nabrajanje izgleda suvie ogranieno i tu treba dodati utiske koje su prikupili labirint i zglobni receptori, koji omoguuju da se stalno zna poloaj glave i tela u prostoru, za vreme mirovanja ili kretanja.

VOR
(engl. node,knob, lat. nodus), v. nodus, ganglion.

VORI
(engl. nodule, lat. nodulus), v. nodulus.

ELAVOST
(engl. alopecia), stanje koje se karakteriae nedostatkom i gubitkom kose i dlake. Prema lokalizaciji i rasprostranjenosti moe da bude ograniena, regionalna i generalizovana; prema ishodu - prolazna i trajna; prema posledicama - oiljana i neoiljana; prema poreklu uzronog faktora - endogena i egzogena.

ELIJA
(engl. cell, lat. cellula), najmanja jedinica ivog organizma, sposobna za samos-talno postojanje. U ljudskom telu ima oko 200 razliitih vrsta elija, koje imaju svoje morfoloke i funkcionalne osobenosti. ivotni ciklus elija odvija se u dve osnovne faze: interfaza, u kojoj elija obavlja svoje specifine funkcije i elijska deoba, kada sve druge funkcije miruju, do okonanja deobe. Interfaza ili G-1 faza je varijabilna kod raznih vrsta elija i kree se od 7 sati pa do kraja ivota organizma. Postoje elije koje se uop-te ne dele posle zavretka razvoja odreenog tkiva, kao to su npr. neuroni. S-faza ozna-ava fazu sinteze i replikacije DNK molekula, tako da se svaki hromozom sastoji od po dva molekula DNK. Ova faza traje oko 7 sati. Trea faza je G-2, postsintetska ili premitotska, u trajanju od oko 4 - 5 sati. elije predodreene za poliploidiju prestaju sa daljom deobom citoplazme. Mogu postati dvojedarne kroz amitozu. Procenjeno je da u odraslom ljudskom organizmu ima ukupno oko 1013 - -1014 elija.

ELIJE KOJE PREDSTAVLJAJU ANTIGENE


(engl. antigen-presenting cells ), visoko specijalizovane elije koje imaju spo-sobnost da pripreme antigen za prezentaciju i da tako pripremljen antigen veu na svoju povrinu, istovremeno ispoljavajui odgovarajue molekule neophodne za aktivaciju limfocita. Glavne antigen prezentujue elije zaduene za prezentaciju antigena limfocitima T su dendritine elije, makrofagi i limfociti B, dok su za limfocite B glavne antigen-prezentujue elije folikularne dendritine elije.

ELIJE METE
(engl. target cells ), crvena krvna zrnca u kojima je hemoglobin rasporeen u vidu prstena po spoljnoj ivici elije, a centralni deo je bled zbog male koliine hemoglobina. Ovakve elije mete viaju se u raznim vrstama malokrvnosti i u nekim bolestima jetre. U irem smislu rei elija meta (kao i tkivo meta, organ meta) je ona elija (tkivo, organ) koja je meta za delovanje odre-enog hormona, medijatora ili leka.

ELIJE PRIRODNE UBICE


(engl. natural killer cells), potklasa velikih granuliranih limfocita kojih u perifernoj krvi ima oko 15% od svih limfocita, a u slezini ine 3 - 4% svih limfocita. One su veoma vaan element sistema odbrane kod oveka. Uobiajena skrae-nica je NK. NK elije su krajnji efektori u procesima prepoznavanja i unitavanja ote-enih, virusima inficiranih i malignih elija. Kod bolesnika sa malignim tumorima broj i funkcija NK elija su smanjeni.

ELIJE TIROIDEKTOMIJE
(engl. thyreidectomy cells ), hipertrofisane tireotropne elije distalnog dela hipofize, koje se pojavljuju posle tiroidektomije. Imaju razvijen Golgy aparat, endoplazmatski retikulum i povean broj sekretornih granula.

ELIJE UBICE
(engl. killer cells), v. limfociti, elije prirodne ubice.

ELIJSKA KULTURA
(engl. cell culture ), uzgajanje (kultivisanje) elija u in vitro uslovima. Na osnovu biolokih karakteristika dele se na: primarne, diploidne i kontinuirane. Koriste se za izolovanje i razmnoavanje virusa. Jedna je od najznaajnijih metoda u virusolokoj dijagnostici.

ELIJSKA MEMBRANA
(engl. plasmalemma, plasma membrane, lat. cytolemma), fini, metaboliki aktivni omota elije, koji je odvaja od okolne sredine. elijska membrana je vidljiva pod svetlosnim mikroskopom, zahvaljui vezivanju boje. Pod transmisionim elektronskim mikroskopom . m. se vidi kao tanka troslojna membrana, ukupne debljine od 7,5 do 11 nm, koja je jo nazvana jedinina membrana (unit membrane). Dva spoljanja sloja su neto tamnija i sastavljena su od proteina, a srednji deo je svetliji i sastavljen je od fosfolipidnog dvosloja. elijske membrane raznih vrsta elija mogu se znatno razlikovati po molekularnom sastavu, ali je princip grae isti. Slobodna povrina . obino je pokrivena glikokaliksom razliite debljine. Sa citoplazmatske strane uz elijsku membranu nalazi se citoskelet membrane, koji se sastoji od tankog sloja proteina koji eliji daju vrstinu i kontroliu ulaz proteina. Hemijski, elijska membrana obino se sastoji od oko 50 do 60% proteina; oko 20 do 30% lipida u suvoj supstanci (fosfolipidi sa neto holesterola, lipoproteina i liposaharida) i oko 10% ugljenih hidrata. Nauna saznanja o elijskoj membrani su dobijena raznim, veoma sofisticiranim tehnikama elektronske mikroskopije, biohemijskim manipulacijama, primenom citohemije i sl. To je dovelo do formiranja mogueg modela elijske membrane, koji zadovoljava nae razumevanje raznih funkcija . m. Poslednji nauno prihvaen model je nazvan fluidno-mozaiki model. elijska m. ima brojne funkcije, koje se manje ili vie razlikuju zavisno od vrste elija: selektivna propustljivost (permeabilnost), specifina enzimska aktiv-nost (zahvaljujui enzimima vezanim za nju), potpora za imunoloke i hormonalne receptore, transmembranski transport (makro i mi-

kropinocitoza, endocitoza, egzocitoza), kretanje (pseudopode, filopode i lamelipode), formiranje mijelinskog omotaa, razmena informacija izmeu elija i pripajanje za bazalne membrane i druge elije.

ELIJSKA RESPIRACIJA
(engl. cell respiration), v. respiracija.

ELIJSKA SMRT
(engl. cell death), konaan prestanak svih vitalnih fenomena u eliji. . s. moe biti genetski kontrolisan dogaaj tokom embrionalnog razvoja, a moe biti izazvana fizikim i hemijskim povredama. U procesu umiranja elija gubi vodu, citoplazma se zgunjava i intenzivno boji, enzimska aktivnost se smanjuje, a nakupljaju se otpadni produkti. Jedro podlee kariolizi, karioreksi ili kariopiknozi.

ERUBIZAM, OKRUGLO ANEOSKO LICE


(engl. sherubism), porodino oboljenje karakteristino po punoi obraza i vilica ime se formira slika tipinog bucmastog lica. Praeno je belom linijom beonjae is-pod zenice, otokom podviline regije, i-rokim alveolarnim nastavcima, uzanim gotskim nepcem, krzanjem mlenih zuba, nedostacima stalnih zuba u vidu odsustva njihovih zametaka i poremeajima u njihovoj strukturi i poloaju. Javljaju se i displazije kostnih struktura i kolagenoza intercelularnih depozita kao najvaniji patoloki nalazi. Naziva se i diseminovana fibrozna displazija, familijarna fibrozna displazija, displazija vilica itd.

d-AMINOLEVULINAT (ALA) DEHIDRA-TAZA


(engl. d-aminolevulinate dehydra-tase), v. porfobilinogen sintaza.

d-AMINOLEVULINAT SINTAZA
(engl. d-aminolevulinate synthase), enzim iz roda transferaza (sukcinil-CoA: glicin Csukciniltransferaza, dekarboksilirajua, EC 2.3.1.37) koji katalizuje reakciju: sukcinil-CoA + glicin = d-aminolevulinat + CoA + CO2, koja je prvi stepen u sintezi porfirina. Ovaj stepen iziskuje piridoksal fosfat i regulacioni je u sintezi porfirina.

d-AMINOLEVULINSKA KISELINA, ALA


(engl. d-aminolevulinic acid), metaboliki intermedijer u produkciji hema. Sintetizuje se iz sukcinilkoenzima A i glicina u prisustvu piridoksal fosfata i ALA sintaze. Dva molekula ALA formiraju porfobilinogen. Odreivanje ALA u serumu koristi se za utvrivanje intoksikacije olovom.

DAHTANJE

(engl. panting), nain gubitka toplote iz tela kod sisara koji nemaju znojne lezde. To je povrno, plitko disanje pri kome vrlo mala koliina vazduha dolazi do alveola, tako da nema hiperventilacije. Zbog toga to znatna zapremina vazduha prelazi preko jezika, usta, traheje, odvodi se toplota.

DAKARBAZIN
(engl. dacarbazine), citostatik iz grupe antimetabolita koji se koristi za leenje Hodgkinove bolesti i malignog me-lanoma. Meu neeljenim dejstvima istie se teko povraanje. Preparat: Dacarbazin.

DAKRIOADENITIS
(engl. dacryoadenitis), akutno zapaljenje suzne lezde; praeno je bolom, crvenilom, otokom, temperaturom u gornjem lateralnom delu orbite, u kome je locirana suzna lezda. Zbog otoka, gornji kapak se sputa. Praen je otokom preaurikularnih lezda. Najee se razvija endogeno i prati upalu zaune lezde.

DAKRIOCISTITIS
(engl. dacryocystitis), upala suzne lezde; nadovezuje se na zapuen suznonosni kanal. Prvo se javlja kao hronina upala, a zatim kao akutna. Karakteriu ga su-zenje, nakupljanje gnoja u unutranjem uglu otvora kapaka (posebno posle pritiska na suznu kesicu), esto je praen jednostranim konjunktivitisom. Leenje je iskljuivo hirur-ko.

DAKRIOCISTORINOSTOMIJA
(engl. dac-ryocystorhinostomy), operacija koja omogu-uje oticanje suza u nos kod upale suzne kesice. Ovom operacijom stvara se otvor kroz nosnu i suznu kost, a otvori na suznoj kesici i nosnoj sluzokoi se spajaju. Na taj nain se pravi komunikacija.

DAKRIOCIT
(engl. dakryocyte), eritrocit koji ima izgled suze. Javlja se preteno u agno-genoj mijeloidnoj metaplaziji ili mijelofibrozi.

DAKTILITIS
(engl. dactylitis), difuzni otok jednog ili vie prstiju aka ili stopala koji je izazvan istovremenim artritisom svih zglobova prsta ili tenosinovitisom u predelu prsta. Naj-ee se javlja kod psorijaznog artritisa i Rajterovog sindroma.

DAKTILOMEGALIJA
(engl. dactylome-galy), uroena anomalija kod koje postoji nenormalna veliina prstiju. Moe da se javi kao izolovana anomalija ili u sklopu drugih sindroma.

DALTONIZAM
(engl. colour blindness), pore-meaj raspoznavanja boja, koji se esto pogreno naziva optim nazivom daltonizam. Nazvan je po engleskom fiziaru Daltonu, koji nije mogao da razlikuje crvene trenje meu zelenim liem jer je bio protanop (v. protanopija - slepilo za crvenu boju).

DANAZOL
(engl. danazol), sintetski progestagen, inhibira luenje gonadotropina iz hipo-fize. Koristi se za leenje preranog puberteta, prejake menstruacije i endometrioze kod ena i ginekomastije kod mukaraca. Preparati: Danol, Danoval.

DANDY-WALKEROV SINDROM
(engl. Dandy-Walkers syndrome ), kontaktni, opstruktivni hidrocefalus zbog stenoze ili opsturkcije akvedukta i zaepljenja Lusckeovog i Megendieovog otvora koji su delovi lik-vornog sistema. Na taj nain spreeno je normalno kretanje cerebrospinalne tenosti i kod deteta se od roenja ispoljava klinika slika hidrocefalusa.

DANTROLEN
(engl. dantrolene ), miini relaksans, deluje direktno na skeletne miie i ublaava hroninu spastinost kod cerebralne paralize, multiple skleroze i povreda kimene modine. Preparat: Dantrium.

DAPSON
(engl. dapsone), lek sulfonske strukture, koristi se za leenje lepre i herpetikog dermatitisa. Nije registrovan u Jugoslaviji.

DAUNORUBICIN
(engl. daunorubicin), citostatik iz grupe antibiotika, deluje direktno na sintezu DNK inhibicijom enzima topoizomeraza II i stvaranjem slobodnih radikala, usled ega se cepaju i ukrtaju lanci DNK. Koristi se za leenje akutnih leukemija. Preparat: Cerubidine.

DAVALAC KRVI
(engl. blood donnor), osoba ija se krv ili njeni delovi koriste za davanje drugoj osobi, primaocu, u medicinske svrhe.

D-1 ELIJE
, nalaze se preteno u debelom crevu, kolonu, verovatno lue vazoaktivni intestinalni peptid i spadaju

u elije APUD sistema.

D-ELIJE GASTROINTESTINALNOG TRA-KTA,


nalaze se razbacane u epitelu eluca i dvanaestopalanog creva. Na osnovu citohemijskih prouavanja ustanovljeno je da produkuju somatostatin. Klasifikovane su kao elije APUD sistema.

D-ELIJE PANKREASNIH OSTRVA


(engl. delta cells), delta-elije, ovalne ili poligonalne endokrine elije pankreasa. Ima ih oko 5%. Iz Golgi aparata nastaju specifine sekretorne granule promera 220 do 350 nm. Produkuju gastrin i somatostatin i pripadaju elijama APUD sistema.

DDT,
insekticid koji nije u upotrebi vie od 25 godina jer se dugo zadrava u masnom tkivu i ekoloki je neprihvatljiv, mada nije mnogo toksian: tek koliine vee od 20 g prouzrokuju nervnu razdraljivost, greve miia i konvulzije.

DEAMINAZA
(engl. deaminase), enzim koji pripada rodu hidrolaza (EC 3.5.4) koja hidrolizuje veze ugljenik - azot u ciklinim amidinima (npr. gvanin deaminaza). U ove enzime spadaju i oni koji katalizuju uklanjanje amino-grupe sa organskog jedinjenja. Od ovih enzima kliniki je znaajna samo adenozindeaminaza.

DEBELO CREVO
(engl. large intestine, lat. intestinum crassum), v. intestinum krasum.

DEBILITET
(engl. debility), uroena ili steena mentalna zaostalost, retardacija deteta. Koeficijent inteligencije je smanjen i izno-si od 0,35 do 0,49. Dete je nesposobno za vie intelektualne radnje, a esto i za samostalan ivot. esto je udruena sa drugim somatskim anomalijama.

DEBLJINA KONOG NABORA, DKN


(engl. skinfold thickness), antropometrijski pokazatelj koji slui za procenu koliine masnog tkiva u organizmu oveka. Merenje se obavlja na odreenim takama tela posebnim instrumentom koji se naziva kaliper. Po metodi koju predlae i SZO, obuhvaene su 4 take, nad tricepsom, bicepsom, supskapuli i kristi iliaki. Izmerene vrednosti slue za predikciju koliine masnog tkiva u telu izraene u procentima mase tela. Do najmanje greke u proceni dolazi kada se za to koristi zbir sve 4 take (rezultat se daje kao srednja vrednost tri uzastopna merenja). Za merenje DKN-a koristi se kaliper,

iji kraci vre pritisak od 10 gr/m2. DKN na tricepsu slui i kao pokazatelj za praenje efekata primenjenih dijetetskih mera, bilo u smislu poveanja telesne teine bilo smanjenja. Iz zbira etiri take upotrebom specijalne formule izraunava se procenat masti kao deo ukupne telesne mase. Smatra se da poveanje masti iznad 21% za mu-karce i 36% za ene oznaava gojaznost.

DEBRIDMAN
(fr. dbridement), uklanjanje stranog materijala, mrtvog, izumrlog, zatrovanog, inficiranog tkiva od okolnog, susednog, takoe traumatizovanog, inficiranog ili zatrovanog tkiva ije se ozdravljenje oekuje. Enzimski d. , uklanjanje fibrinoznog ili gnojnog sadraja dodavanjem nekodlji-vog, neutralnog enzima, koji je u stanju da razloi fibrin, kolagen i elastin, nepoeljne materijale u oteenom tkivu, pri emu ne kodi zdravom; hirurki d. , isecanje ote-enog tkiva otrim mehanikim, u novije vre-me i elektrinim, odnosno laserskim sredstvima.

DECEREBRACIJA
(engl. decerebration ), odstranjivanje velikog mozga. Ova procedura se sprovodi na eksperimentalnim ivotinjama, ali odreena oteenja mozga kod ljudi mogu dati teku simptomatologiju neurolokih defi-cita kao i kod ivotinja koje su decerebrirane. Iz klasine neurofiziologije sauvan je izraz decerebraciona rigidnost, koji se odnosi na neuroloku sliku nastalu usled preseka u mo-danom stablu, a ne na pravu decerebraciju.

DECIBEL, dB
(engl. decibel), merna jedinica nivoa jaine zvuka. Definisan je izrazom: L = 10 log (I/Io), pri emu je: L nivo jaine zvuka u dB, I intenzitet zvuka iji nivo elimo da odredimo, I0 intenzitet referentnog zvuka. U akustici se za intenzitet referentnog zvuka uzima vrednost od I0 = 10-12 W/m2 koja za uestanost od v =103 Hz predstavlja prag ujnosti odnosno minimalnu jainu zvunog talasa koja izaziva (za ljudsko uvo) primetan oseaj zvuka.

DECIDUA
(engl. decidua), dejstvom progesterona promenjena sluzokoa materice u koju se usadila oploena jajna elija. To je, u stvari, zadebljan endometrijum (sluzokoa materice) sa rastresitim vezivnim tkivom i decidualnim elijama koje su u stromi raz-metene u vidu mozaika. Rastresitost endometrijuma i glikogen obezbeuju usaiva-nje oploene jajne elije i njenu ishranu u prvim danima trudnoe. U odnosu na usaenu oploenu jajnu eliju razlikujemo 3 dela decidue: bazalnu , od koje zajedno sa upastim horionom nastaje posteljica pri kraju treeg meseca; kapsularnu , koja obavija zaetak prema materinoj duplji i parijetalnu ili pravu, koja oblae unutranju povrinu materice. Rastom ovuluma sve se vie ispunjava materina upljina i odie kapsularna decidua. Kad zaetak potpuno ispuni materinu up-ljinu pri kraju treeg meseca trudnoe, kapsularna i parijetalna decidua se spajaju.

DECIDUALIZACIJA

, proces transformacija fibroblastinih elija endometrijalne strome u decidualne elije, a pod uticajem implantirane blastocite i njenog hormona, humanog horionskog gonadotropina - hCG, i progesterona utog tela.

DECIDUALNE ELIJE
(engl. decidual cells, lat. cellulae deciduales), krupne, okrugle ili poligonalne, svetle elije, svojstvene ultrastrukture. Pored elijskih organela sadre i brojne lipidne kapi i parie glikogena. Mogu sintetisati i proteine, to sve slui kao hrana zametku u toku prvih nedelja razvoja. Na povrini imaju brojne nepravilne mikrovile i krupnije elijske produetke. Meusobno su povezane neksusima, koji ih funkcionalno objedinjavaju. Nastaju od fibroblastnih elija endometrijalne strome posle implantacije zametka.

DECIDUO-TROFOBLASTNI KOMPLEKS
(engl. deciduotrophoblastic complex ), zona intimnog kontakta elija citotrofoblasta usi-dravajuih resica placente sa decidualnim e-lijama endometrijuma. To je jedinstven pri-mer tako bliskog odnosa dve vrste elija raz-liitog genotipa, a bez reakcije odbacivanja.

DEIJI DISPANZER
(engl. dispensary for children ), specijalizovana jedinica doma zdravlja u kojoj se obavljaju preventivno- -medicinska, dijagnostika i pedijatrijska delatnost poliklinikog tipa za populaciju dece do 6 godina na odreenoj teritoriji. Struni timovi deijeg dispanzera prihvataju brigu o zdravlju deteta od njegovog izlaska iz po-rodilita putem patronane slube (babice, medicinske sestre, pedijatra) starajui se da se svakom detetu omogui normalan psiho-fiziki razvoj u tom naroito osetljivom i-votnom dobu. U deijem dispanzeru vre se redovni kontrolni pregledi, vakcinacije protiv zaraznih bolesti, savetovalini zdravstvenovaspitni rad sa roditeljima i dr., a po potrebi dijagnostika oboljenja i leenje obolelih.

DEIJA STOMATOLOGIJA
(engl. pediatric dentistry), grana stomatologije koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i leenjem oboljenja usta i zuba kod dece.

DEFEKACIJA
(engl. defecation), izbacivanje izmeta, spinalni refleksni mehanizam koji se moe voljno kontrolisati kod odraslih. Sastoji se od kontrakcije rektuma, relaksacije unutranjeg i spoljanjeg analnog sfinktera i poveane peristaltike aktivnosti zavrnog dela kolona. V oljno se inhibira kontrakcijom spoljanjeg analnog sfinktera, a pospeuje njegovom relaksacijom i kontrakcijom abdominalne muskulature.

DEFEKT

(engl. defect), neto to nedostaje, nije u redu, oteeno je, poputa. Moe se u organizmu javiti kao steeni (javlja se posle roenja) ili kao kongenitalni (strukturni ili hemijski nedostatak prisutan ve na roenju).

DEFEKTNI VIRUSI
(engl. defective interfering viruses), pojava virusa sa oteenjem odreenih gena. Razmnoavaju se samo u prisustvu pomonog virusa. Nastaju kao posledica genetskih promena, ali imaju mogunost povratka izgubljenih osobina. Nastaju in vitro i in vivo u toku prirodne infekcije i imaju znaajnu ulogu u ograniavanju procesa infekcije.

DEFEROKSAMIN
(engl. desferrioxamine), antidot protiv trovanja gvoem iz grupe helirajuih agenasa. Kompleksno vezuje jone gvoa u tkivima i telesnim tenostima i smanjuje deponovanje gvoa. Koristi se oralno ili u vidu intravenskih infuzija kod tekih trovanja. Nije registrovan u Jugoslaviji.

DEFERVESCENCIJA
(engl. defervescence), pad temperature, nestajanje poviene temperature u toku akutnih bolesti. Defervescencija moe da bude nagla ili postepena, litina.

DEFIBRILACIJA
(engl. defibrillation), 1. zavretak atrijalne ili ventrikularne fibrilacije uglavnom uz pomo strujnog oka direktnog napona. Time se uspostavlja normalni srani ritam. Izvodi se defibrilatorom uz korienje velike energije (oko 300J) i uz pomo dve elektrode postavljene u predelu srca. 2. odvajanje vlakana tkiva tupom disekcijom.

DEFIBRINACIJA
(engl. defibrination), uklanjanje fibrina iz krvi.

DEFICIJENCIJA ADENOZINDEAMINAZE
(engl. adenosine deaminase deficiency), metaboliki poremeaj koji se prenosi na autosomno recesivni nain, a karakterie ga relativna ili apsolutna deficijencija enzima adenozindeaminaze. Deficijencija ovog enzima je naena kod mnogih osoba sa izrazitom kombinovanom imunodeficijencijom, imunolokim poremeajem koji je praen tekim abnormalnostima funkcije Telija i neto umerenijom disfunkcijom B-elija. Mehanizam ovih poremeaja nije razjanjen. Osobe sa ovim poremeajem su podlone bakterij-skim i virusnim infekcijama. Uoene su i lezije na kostima.

DEFLORACIJA

(engl. defloration), oduzimanje nevinosti, cepanje himena (devinjaka) pri prvom polnom snoaju. Himen je tanka kona duplikatura koja se nalazi u oblasti ua vagine i gradi ga ploa gustog vezivnog tkiva, bogatog u elastinim nitima i krvnim sudovima, a obloen je vieslojnim ploasim epite-lom. Obino nastaju dva do tri rascepa, naj-ee prema meici. Pri defloraciji ena ma-nje ili vie krvari, a samo kod malog broja e-na krvarenje je obilno i zahteva lekarsku po-mo radi hirurkog zaustavljanja krvarenja. Posle defloracije od himena ostaju bradavi-asta ispupenja (himenalne karunkule). Kod ena iji himen ima puno elastinih vlakana, ne mora pri prvom snoaju doi do cepanja himena.

DEGENERACIJA
(engl. degeneration), 1. promena, pogoranje, propadanje strukture i funkcije tkiva koje se vie ne moe vratiti u normalno stanje; 2. proces postepenog po-goravanja kvaliteta metabolikih funkcija, praen regresivnim promenama morfologije elija, tkiva i organa. Zavrava se nekrozom, ali je u poetku reverzibilna.

DEGENERATIVNA ARTROPATIJA
(engl. degenerative arthropathy), v. osteoartroza.

DEGLUTICIJA
(engl. swallowing), gutanje, prelazak sadraja iz usne duplje preko farinksa u ezofagus, pa u eludac. Refleks u kome se aferentni signali prenose V , IX i X kranijalnim nervom do centara u nukleus traktus solitariusu i nukleusu ambiqvusu, a eferentni u jezik i faringealnu muskulaturu, V , VII i XI kranijalnim nervom. Sastoji se od voljne faze u kojoj se sadraj usne duplje jezikom potiskuje prema farinksu ime zapoinje nevoljna faza, praena kontrakcijom farin-gealne muskulature, relaksacijom gornjeg i donjeg ezofagealnog sfinktera i peristalti-kom kontrakcijom ezofagusa, ime se bolus potiskuje u eludac. Inhibicija disanja i zatva-ranje glotisa ine deo ovog refleksa.

DEGOOV SINDROM
(engl. Degos syndro-me ), retka forma vaskulitisa koju karakterie nalaz eritemskih papula sa atrofinim beli-astim centrom (engl. porcelain-white) rasutim po koi trupa i ekstremiteta. Re je o limfocitinom vaskulitisu kod veine bolesnika, a tromboza se javlja relativno retko kao kasna manifestacija bolesti. Nekad su zah-vaeni i krvni sudovi abdomena i CNS-a sa odgovarajuim simptomima, a najei uzrok smrtnog ishoda je intestinalna perforacija. Ipak, kod veine bolesnika i posle viegodi-njeg praenja ne razvijaju se sistemski znaci bolesti.

DEGRADACIJA
(engl. degradation), razgradnja nekog hemijskog jedinjenja, npr. proteina ili drugih polimera u komponente.

DEGRANULACIJA
(engl. degranulation), proces pri kome dolazi do oslobaanja sadr-aja iz granula (male unutarelijske kesice koje sadre specijalne fermente za ubijanje bakterija ili specijalne enzime, medijatore koji imaju odreena specifina dejstva). Kad granule oslobode svoj sadraj, one iezavaju.

DEHIDRACIJA
(engl. dehydration), dehidratacija; uklanjanje vode iz neke supstance, smanjenje koliine vode i najee elektrolita u organizmu. Moe da se javi u tri oblika: kao izotona, hipotona i hipertona dehidratacija. Najei razlozi za nastanak ovakvih stanja su: obilno znojenje, opekotine, prolivi i povraanja, vea krvarenja, smanjena koncentraciona sposobnost bubrega ili poveano gubljenje soli preko mokrae, insipidni dijabet neurogenog i renalnog tipa, hipoaldosteronizam, primena diuretika i dr. Izotona d ., istovremeni gubitak i natrijuma i vode; hipotona d. , povean gubitak natrijuma u odnosu na vodu; hipertona d. , povean gubitak vode u odnosu na natrijum.

DEHIDRATACIJA
(engl. dehydration), proces postepenog odstranjivanja vode iz tkiva, pre ili posle seenja tkiva. Ostvaruje se sukcesivnim prenoenjem tkiva kroz alkohole sve vee koncentracije sve do apsolutnog alkohola.

DEHIDRATAZE
(engl. dehydratases), grupa enzima koji se zovu i hidro-liaze (EC 4.2.1) i katalizuju uklanjanje vode sa jedinjenja koja sadre hidroksil-grupu. Primeri ovih enzima su karboanhidraza, enolaza i fumaraza.

DEHIDREMIJA
(engl. dehydremia), smanje-nje tenosti u krvi.

DEHIDROASKORBINSKA KISELINA
(engl. dehydroascorbic acid ), oksidovani oblik askorbinske kiseline, koji nastaje kada se askorbinska kiselina oksiduje na vazduhu, naroito u prisustvu izvesnih enzima, metalnih jona ili toplote. Bioloki je aktivna (antiskorbutna) poto u organizmu moe da se redukuje u askorbinsku kiselinu.

DEHIDROEPIANDROSTERON
(engl. dehydroepiandrosterone ), androgeni steroidni hormon (skraenica DHEA) kore nadbubrene lezde u oba pola. Ima mnogo slabije dejstvo od testosterona. Kod ena je vaan kao glavni prekursor estrogena u menopauzi.

DEHIDROGENACIJA
(engl. dehydrogenation ), uklanjanje vodonika sa supstrata u reakciji u kojoj sudeluje akceptor vodonika. Ovo je reakcija oksidacije.

DEHIDROGENAZA
(engl. dehydrogenase ), velika grupa enzima koji katalizuju oksido-redukcione reakcije u kojima se prenosi vodo-nik sa jedinjenja na koenzim i obrnuto (npr. NAD/NADH; NADP/NADPH). Laktat dehidrogenaza je primer enzima dehidrogenaza.

DEHISCENCIJA
(engl. dehiscence), spontano raivanje prethodno zaivenog tkiva, poputanje hirurkog ava, opasna postoperativna komplikacija sa tekom prognozom i esto fatalnim posledicama. Razlikuju se: dehiscencija operativne rane, dehiscencija trbunog zida (sa ispadanjem odn. prolapsom organa), dehiscencija crevnih anastomoza (sa fistulama i peritonitisom), dehiscencija ava krvnog suda (sa krvarenjem). Najei uzroci ove pojave su loe opte stanje koje onemoguava zarastanje rana (smanjena otpornost, starost, pot-hranjenost, sniene vrednosti belanevina u krvi, malokrvnost, eerna bolest), lokalni nalaz (operacija u oiljcima i zapaljenju, slabost tkiva, loa prokrvljenost),neodgovarajua operativna tehnika ava, primena nekih lekova (kortikosteroidi i citostatici), a najrei uzrok je samoprekidanje hirurkog konca.

DEINFESTACIJA
(engl. deinfestation), unitavanje patogenih parazita koji prodiru u organizam spolja ili ive na koi, primenom lekova ili izvesnih fizikih i mehanikih postupaka, kao i njihovom kombinacijom.

DEITERSOVE ELIJE
(engl. phalangeal cells-Deiters, lat. cellulae phalangeae), vrsta potpornih elija u strukturi Cortyevog organa. Postoje unu tranje i spoljanje Deitersove elije, za unutranje i spoljanje auditivne (slune) elije. Deitersove . svojim telima obgrljavaju slune elije, tite ih i obezbeuju prostornu arhitekturu. Na apikalnim okrajcima veoma se vrsto meusobno povezuju i sa Cortyjevim stubovima. U njihovoj citoplazmi dominiraju mikrotubuli koji se pruaju od bazalnog dela elijske membrane sve do zavr-ne mree mikrofilamenata na apikalnom kra-ju.

DEJONIZACIJA
(engl. deionization), ukla-njanje jona iz rastvora, naroito pomou jono-izmenjivakih smola.

DEKALCIFIKACIJA
(engl. decalcification), demineralizacija, proces odstranjivanja neorganskih soli iz raznih

mineralizovanih tkiva, kao to su kost, dentin, cement i gle, rastvo-rima odreenih kiselina.

DEKAPITACIJA
(engl. decapitation), akuerska operacija kojom se presecanjem vrata odvaja trup od glavice ploda i tako preseen plod izvlai iz materice, ime se omoguava brzo i sigurno dovravanje poroaja. Vri se u sluaju zaputenog odnosno zanemarenog poprenog poloaja ploda, kod dvoglavih plodova (dicefalusa) i zastoja u poroaju zbog irokih ramena (kod dinovskog ploda) i anomalija trupa ploda. Za ovu akuersku operaciju upotreb-ljavaju se Braunova kuka i Sieboldove ma-kaze. Danas se retko koristi s obzirom na veliki napredak prenatalne zatite trudnica.

DEKAPSULACIJA
(engl. decapsulation), hirurka procedura kojom se uklanja kapsula organa u zapaljenju, u cilju smanjenja inflamacije i ouvanja funkcionalne sposobnosti organa. Najee je koriena u leenju zapa-ljenja bubrega sa blokadom mokrenja, sa nesigurnim uspehom, a danas je uglavnom naputena.

DEKARBOKSILAZA
(engl. decarboxylase), karboksi-liaza (EC 4.1.1), opti naziv za gru-pu enzima iz roda liaza, koji katalizuju ukla-njanje karboksil-grupe (-COOH) sa nekog organskog jedinjenja kako bi se oslobodio ug-ljen-dioksid (CO2).

DEKLIVNI POLOAJ
(engl. declive position) 1. poloaj u kome je bolesnik u kosom, odnosno nagnutom poloaju sa glavom polo-enom nie od tela; 2. deklivna taka je naj-nia taka u jednoj kolekciji tenosti i predstavlja najpogodnije mesto za izvoenje dre-nae.

DEKOLMAN
(fr. dcollement traumatique), nagnjeenje potkonih mekih struktura (v. nagnjeina) praeno odlubljenjem koe i potkonog masnog tkiva od fascije u vidu depa, usled tangencijalnog dejstva tupine mehanikog orua. Ovako formirani dep moe, ali i ne mora, biti ispunjen krvlju. De-kolman moe, ali i ne mora biti praen spo-ljanjom povredom na koi. U forenzikoj praksi najee se sree u saobraajnom traumatizmu (npr. povreda potkolenice peaka usled udara branikom vozila).

DEKOMPENZACIJA
(engl. decompensation), nesposobnost kompenzacije; 1. po-goranje znakova i simptoma hronine srane insuficijencije. Najee postoji okida (infekcija, aritmija, ishemija i sl.) koji dovodi do naruavanja hemodinamske ravnotee kod bolesnika sa kompenzovanom sranom insuficijencijom. Nestaje prilagoenost na bolest, zadr-avaju se so i voda i poveava sistemski vaskularni otpor. U poetku moe da oslabi leva ili ree desna komora, a kasnije nastaje kombinovana slabost i leve i

desne komore (kongestivna insuficijencija). Rano u toku raznih sranih bolesti, kompenzatorni mehanizmi dovoljni su da obezbede normalan minutni volumen i normalne pritiske unutar srca u miru i posle napora. Kasnije u toku bolesti nastaje pluna venska kongestija, jer se pove-ani pritisak u levoj pretkomori prenosi retrogradno. To vodi ka intersticijalnom, a potom i alveolarnom edemu plua, uzrokujui simptome slabosti leve komore sa dispneom, ka-ljom u naporu, ortopnejom, paroksizmalnom nonom dispneom i plunim edemom kada bolest zahvati levu komoru. Povien venski pritisak, hepatomegalija, edemi i ascit javljaju se kada slabost zahvati desnu komoru. Poveano zadravanje natrijuma i vode posledica je stvaranja aldosterona i uzrok je poveanja zapremine krvi koja poveanjem hidro-statskog pritiska u kapilarima dovodi prvo do intersticijalnog edema, a zatim transudacije tenosti u tkivo. Kao rezultat javlja se otok glenjeva donjih ekstremiteta. Simptomi kao to su dispnea i edem poveavaju se zadrava-njem soli i vode. Povean venski pritisak, uveana jetra i sistemski otoci ukazuju da je srana slabost uznapredovala do slabosti des-ne komore. Slabost desnog srca po pravilu se vidi u uroenim sranim manama. Slabost leve komore najee je uzrokovana ishemij-skom boleu srca, dilatacionom kardio-miopatijom, hipertenzijom ili valvularnom bolesti srca, obino aortne valvule. 2. U psihijatriji, nedostatak odbrambenih faktora i progresivno propadanje linosti obolele osobe.

DEKOMPRESIJA
(engl. decompresion ), postupak pri kome se osoba koja je boravila u uslovima povienog atmosferskog pritiska postepeno vraa u uslove normalnog pritiska. Primenjuje se kod radnika koji rade u kesonima, ronilaca. Termin oznaava i postepeno otklanjanje neega to je izvrilo pritisak na tkivo ili organ.

DEKOMPRESIONA BOLEST
(engl. caisson workers disease ), nastaje kada se osoba s mesta povienog atmosferskog pritiska naglo premeta u uslove normalnog pritiska. Javlja se kod ljudi koji rade u kesonima (kesonska bolest) i kod ronilaca. Tokom boravka u podruju visokog atmosferskog pritiska dodatna koliina inae metaboliki inertnog gasa azota otapa se u telesnim tenostima. Naglo smanjenje spoljanjeg pritiska uzrokuje oslobaanje vika azota u obliku me-huria u raznim tkivima i upljinama. Moe da doe do razliite simptomatologije kao to je bol pa sve do vazdunih embolija i posledine smrti.

DEKONTAMINACIJA
(engl. decontamination), uklanjanje sa osoba i/ili objekata izvesnih kontaminacionih, otrovnih supstanci, kao to su bojni otrov, radioaktivni materijal i sl.

DEKORTIKACIJA
(engl. decortication), naj-ee se odnosi na visceralnu pleuru. Podra-zumeva odstranjenje korteksa fibrinskih i oiljnih naslaga razliitog stepena adherentnosti, to je posledica dugotrajnih, neadekvatno leenih gnojnih oboljenja pleure, hemotoraksa i sl. Rana dekortikacija se odnosi na sinehije (varte) u formiranju. Cilj dekortikacije je restituisanje funkcijskih mogunosti plua.

DEKSAMETAZON
(engl. dexamethasone), sintetski kortikosteroid vrlo snanog antiinflamatornog dejstva. Koristi se sistemski (oralno ili u vidu injekcija) i lokalno u leenju velikog broja alergijskih, autoimunih i inflamatornih bolesti, kao i u nekim dijagnostikim procedurama. Preparati: Dexason, DexamethasonNeomycin, Neodeksacin.

DEKSAMFETAMIN
(engl. dexamphetamine), derivat amfetamina, stimulie CNS i smanjuje apetit. U nekim delovima sveta se koristi kao lek protiv gojaznosti, narkolepsije i kod hiper-kinetike dece. Deksedrin ima visok potencijal za izazivanje zavisnosti, pa ga treba oprez-no koristiti. Preparat: Dexedrine.

DEKSFENFLURAMIN
(engl. dexfenflura-mine), supresor apetita koji se koristio uz dijetu u programima za leenje gojaznosti. Meu-tim, nedavno je naputen jer se pokazalo da moe izazvati potencijalno fatalnu plunu hipertenziju i promene na sranim zaliscima. Preparat: Obedial.

DEKSRAZOKSAN
(engl. dexrazoxane), pomoni lek za hemioterapiju dokso-rubicinom, jer spreava kardiotoksinost, a ne ome-ta antitumorsko dejstvo niti utie na ostale vrste toksinosti doksorubicina. Preparat: Cardioxane.

DEKSTER
(engl. right, on the right side, lat. dexter), desni, upuuje na desnu stranu tela, dela tela, organa ili tkivne strukture.

DEKSTRAN
(engl. dextran), visokomolekularni polimer D-glukoze, koji ima otvorenu trodimenzionalnu strukturu u koju moe da penetrira voda i tako nastaju visokoviskozni, elatinozni rastvori. Dekstran se sintetizuje posredstvom enzima (glikozil-transferaze) na povrini elija nekih bakterija. Koristi se kao zamena za krvnu plazmu u hitnim sluajevima i to u vidu intravenskih infuzija. Preparati: Hemodex, Hemodex-glukoza.

DEKSTROKARDIJA
(engl. dextrocardia ), uroena srana anomalija kod koje se srce nalazi na desnoj strani grudnog koa, tako da se udar vrha srca nalazi u V meurebarnom prostoru na desnoj medioklavikularnoj liniji. Kada srce zauzima poloaj kao slika u ogle-dalu, tj. situs inversus, postoji inverzija svih delova srca i velikih krvnih sudova u odnosu na frontalnu ravan. Moe biti izolovana ano-malija ili u

sklopu drugih anomalija srca u normalnom poloaju.

DEKSTROMETORFAN
(engl. dextrometorphan ), antitusik, derivat morfina koji ublaava kaalj, a ne deluje analgetiki i ne stvara zavisnost. Koristi se samostalno ili u kombinovanim preparatima. Preparat: Pretuval C.

DEKUSACIO
(engl. decussation, lat. decussatio), ukrtanje vlaknasto oblikovanih struktura, nalik ukrtanju krakova latininog slova X. Karakteristino je za vezivna vlakna, nervna vlakna i nervne puteve. D. lemniskorum medijalijum (engl. d. of medial lemniscus, lat. d. lemniscorum medialium), deo sistema unutranjeg lemniskusa nastao ukrtanjem unutranjih lunih vlakana u nivou produene modine. Unutranja luna vlakna ili fibre arkuate interne grade aksoni nervnih elija smetenih u relejnim jedrima produene modine, nukleusu gracilisu i nukleusu ku-neatusu. Pri tom vlakna koja vode poreklo iz jedara na desnoj strani prelaze na levu, a vlakna koja vode poreklo iz jedara na levoj pre-laze na desnu stranu. Ovako ukrtena vlakna grade lemniskus medijalis. D. piramidum (engl. pyramidal decussation, lat. d. pyramidalium), deo kortiko-spinalnog ili piramidalnog puta koji nastaje ukrtanjem nervnih vlakana u nivou granice izmeu produene i kimene modine, du prednjeg, bazilarnog dela modanog stabla. Od ukupnog broja vlakana piramidalnog puta oko 80% se ukrta prelazei na suprotnu stranu u odnosu na poziciju pre ukrtanja. Postojanje opisanog ukrtanja piramidalnog puta je razlog zbog kojeg lezije desnog primarnog somatomotornog polja u kori velikog mozga prati oduzetost leve polovine tela, i obrnuto, lezije levog primarnog somatomotornog polja prati oduzetost desne polovine tela.

DE LANGEOV SINDROM
(engl. De Lange syndrome ), kongenitalni sindrom nepoznate etiologije. Karakteriu ga: manja teina novoroeneta (i pored normalnog trajanja trudnoe), retardirana maturacija kostiju, mentalna retardacija, poetna hipertonija, mikrobrahicefalija, mikrognatija, manji nos i povrnute nozdrve, spojene obrve i duge povijene trepavice, abnormalnosti oiju, hirzutizam, mramorna koa, hipoplastine bradavice i pupak, sindaktilija, oligodaktilija ili klino-daktilija. Mnogi od ovih simptoma utiu na smanjenu elju za sisanjem i gutanjem. esta povraanja uzroci su povremene pojave aspi-racione pneumonije. Naziva se jo i Bruchmann-de Langeov sindrom.

DELECIJA
(engl. deletion), gubitak dela gene-tikog materijala hromozoma. Najmanji deo hromozoma izgubljen delecijom, koji je vid-ljiv svetlosnim mikroskopom, iznosi oko 6.000 kb (6Mb) u molekulu DNK, to predstavlja gubitak znatnog broja gena. Delecije autozoma su tetne i imaju za posledicu multiple kongenitalne malformacije i mentalnu retardaciju. Delecije koje zahvataju velike delove hromozoma obino su inkompatibilne sa ivotom.

DELIRIJUM

(engl. delirium), mentalni poremeaj relativno kratkog trajanja, obino je posledica toksinog stanja koje je praeno iluzijama, halucinacijama, razdraljivou ili mirnoom i inkoherencijom. Posledica je poveanog unosa alkohola ili droge ili apstinencije nakon dugotrajnog konzumiranja i jedne i druge supstance.

DELIRIJUM TREMENS
(engl. delirium tremens ), akutno psihotino stanje kod alkoholiara. Nastaje tokom apstinencije i obino je provocirano infekcijom, traumom ili nekim drugim uzrokom. Psihiki poremeaj poinje optom uznemirenou i progredira do psihoze (agitacija, iluzije, sumanute ideje, halucinacije). Prisutni su znaci jasne autonomne i motorne hiperaktivnosti.

DELTA ELIJE HIPOFIZE


(engl. gonadotrophic cells, lat. cellulae gonado-trophicae ), gonadotropne elije hipofize. To su krupne, bazofilne elije prednjeg renja hipo-fize. Gonadotropi tip I produkuju FSH folikulostimuliui hormon, a elije tip II luteinizirajui hormon. Kod mukaraca ovi hormoni deluju na razvoj semenih kanalia i funkciju Leydigovih elija.

DELTOIDNI MII
(engl. deltoid muscle, lat. musculus deltoideus), v. muskulus deltoideus.

DEMARKACIJA
(engl. demarcation ), razgranienje izmeu zdravog i obolelog tkiva kod zapaljenja, nekroze ili gangrene. To je aktivan proces kojim organizam ograniava patoloku promenu na oboleli i najee za organizam izgubljeni deo, i preostali, zdravi deo. Demarkacionu liniju ine bela krvna zrnca i novostvoreni sudovi, sa odbrambenim elijama - makrofagima i sveim vezivnim tkivom. Prose-no vreme potrebno za demarkaciju je 7 do 14 dana. Demarkirani deo sam otpada ukoliko se nalazi spolja, ili biva postupno resorbovan ako se nalazi u organizmu, ali najee mora hirurki da se ukloni.

DEMARQUAY-RICHETOV SINDROM
(engl. Demarquay-Richet syndrome ), dentopulmonalni sindrom, asocijacija hroninog bronhitisa i dentalnog karijesa. Neki autori ne priznaju ovaj sindrom kao nauno dokazan.

DEMASKULINIZACIJA
(engl. demasculinization), gubitak mukih polnih karakteristika.

DEMETILIMIPRAMIN,

v. dezipiramin.

DEMIJENILIZACIJA
(engl. demyelination, demyelinization), patoloki proces kojim se selektivno oteuje mijelinski omota nervnih vlakana u centralnom i perifernom nervnom sistemu (sastavljen je od proteina i fosfolipida). Ovim procesom se oteuje i funkcija nerva. Moe biti primarni poremeaj, kao u multiploj sklerozi, ili se javlja posle povrede glave ili modanog udara.

DEMINERALIZACIJA
(engl. deminiralization), smanjenje mineralnih jona ili organskih soli u tkivima u kojima se oni normalno nalaze istaloeni ili vezani (kosti, zubi). Demineralizacija zuba (engl. demineralisation of tooth, lat. demineralisatio dentis), patoloki gubitak mineralnih soli iz zubnih tkiva kao posledica rastvaranja mineralnih komponenti zuba kiselinama. Specifian oblik demineralizacije zubnih tkiva, poznat kao karijes zuba, posledica je razaranja zubnih tkiva kiselim produktima iz bakterijskih naslaga na zubima (plaka).

DEMOGRAFIJA
(engl. demography), nauka o populaciji, posebno u odnosu na njenu veli-inu, gustinu, razliitu distribuciju, fertilitet, porast, migracije i vitalnu statistiku, i pove-zanost ovih inilaca sa socijalnim i ekonomskim uslovima.

DEMONSTRATOR
(engl. assistant, teaching fellow), saradnik koji pomae nastavniku u praktinoj nastavi teorijskih predmeta.

DENATURACIJA
(engl. denaturation), delimina ili potpuna promena strukture proteina pod uticajem nekih fizikih procedura (zagrevanje) ili hemijskih agenasa. Denaturacijom se menja tercijerna struktura proteina usled ega se gube fizioloke, enzimske ili fiziko-hemijske osobine. Moe biti reverzibilna ili ireverzibilna.

DENATURACIONI ALKALNI TEST


(engl. alkali denaturation test), v. ispitivanje fetalnog hemoglobina.

DENDRIT
(engl. dendrite), izdanak neurona koji u sinapsama preuzima informacije od drugih neurona.

DENERVACIJA
(engl.denervation), presta-nak funkcije nerava, odsustvo nervnog uticaja na deo tela zbog mehanikog oteenja, obo-ljenja nerva ili lokalne anestezije.

DENGA
(engl. dengue), hemoragina groznica iz grupe virusnih hemoraginih groznica koju prenose komarci, iroko rasprostranjena u Aziji i Australiji gde predstavlja ozbiljan medicinski problem. Javlja se sporadino i epidemino i ee oboljevaju deca i ene. Bolest izaziva virus Denge (dandy fever) danas verifikovan u 4 antigena tipa iz grupe arbovirusa. Bolest se prenosi na oveka ubodom komarca Aedes aegupti (kuni komarac) i Aedes alboptictus koji ivi u dungli. Inkubacija traje od 4 do 15 dana, a bolest se manifestuje temperaturama sedlastog karaktera, bolovima u miiima, zglobovima i onim jabuicama uz pojavu makulo-papulozne skarlatiformne ospe izmeu 3. i 4. dana i traje oko 72 h, uz uveanje limfnih vorova i karakteristinom leukopenijom sa limfocitozom, a nekada se razvija ok. Letalitet je od 3 do 5 %, a smrtni ishod je ei kod dece.

DENS
(engl. tooth, lat. dens), zub. Dens accessorius , atipini prekobrojni zub koji po obliku i veliini ne lii na normalan zub (distomolar, mesiodens, paramolar); d. kaninus ( engl. canine t., lat. dens caninus), onjak, trei po redu zub u svakoj od polovina vilice brojei od srednje linije unazad. Onjaka ima etiri, dva u gornjoj, dva u donjoj vilici. Rasporeeni su du zubnih lukova izmeu sekutia i pretkutnjaka. Onjaci imaju najdui koren i iljastu krunicu nalik etvorostranoj piramidi; d. decidus (engl. deciduous t., lat. d. deciduus, lactatus), mleni ili prvi zub. Mleni zubi su nestalni zubi koji niu poev od estog meseca ivota. Njihovo formiranje je obino zavreno do tree godine ivota posle ega ih postepeno zamenjuju stalni zubi. Ovaj proces zapoinje u periodu izmeu este i osme godine, a zavrava se do dvanaeste godine ivota. Mlenih zuba ima 20 i to 8 sekutia, 4 onjaka i 8 mlenih kutnjaka; d. incizivus (engl. incisor t., lat. d. incisivus), sekuti, prvi i drugi po redu zub u svakoj od polovina vilice, brojei od srednje linije unazad. Sekutia ima ukupno 8, 4 u gornjoj, 4 u donjoj vilici, a osobeni su po izgledu krunice koja ima oblik dleta; d. molaris (engl. molar t., lat. d. molaris), kutnjak, esti, sedmi i osmi zub u svakoj od polovina vilice, brojei od srednje linije unazad. Kutnjaci su najvei i najjai zubi kojih ima ukupno 12, 6 u gornjoj, 6 u donjoj vilici; d. permanentus (engl. permanent t., lat. d. permanentus), stalni zub. Stalni zubi niu u periodu izmeu este i osme godine ivota zamenjujui nestalne, mlene zube karakteristine za deji uzrast. Nicanje stalnih zuba najee se zavrava do dvanaeste godine ivota. Stalnih zuba ima ukupno 32, 16 u gornjoj i 16 u donjoj vilici. Stalni zubi se dele na: sekutie, kojih ima 8, 4 u gornjoj i 4 u donjoj vilici, onjake, kojih ima ukupno 4, 2 u gornjoj i 2 u donjoj vilici, pretkutnjake, kojih ima ukupno 8, 4 u gornjoj i 4 u donjoj vilici, i kutnjake, kojih ima ukupno 12, 6 u gornjoj i 6 u donjoj vilici; d. premolaris (engl. premolar t., lat. d. premolaris ), pretkutnjak, etvrti i peti zub u svakoj od polovina vilice, brojei od srednje linije unazad. Rasporeeni su du zubnih lukova izmeu onjaka i kutnjaka. Pretkutnjaka ima ukupno 8, 4 u gornjoj i 4 u donjoj vilici; d. serotinus (engl. wisdom t., lat. d. serotinus), umnjak, poslednji, trei po redu kutnjak koji nie veoma kasno, obino posle osamnaeste godine ivota. Umnjaka ima 4, 2 u gornjoj, 2 u donjoj vilici; dens supernumerarius, prekobrojni zub slian normalnom zubu po veliini i obliku.

DENTAGRA,
nagli bol zuba, v. zubobolja.

DENTALGIA
(engl. dentalgia), v. zubobolja.

DENTALNA STAROST,
stepen razvoja denticije. Odreuje se klinikim pregledom (prisustvo zuba, vreme njihovog nicanja) i analizom rendgenskog statusa zuba (stepen razvoja krunice ili korena, promene na cementu, u komori pulpe). Koristi se za ocenjivanje breg ili sporijeg razvoja i rasta osobe ili za procenu starosti neke osobe (u sudskoj medicini).

DENTALNI PLAK
(engl. dental plaque), v. zubni plak.

DENTALNO ZDRAVLJE
, stanje zdravlja i stepen saniranosti zuba.

DENTES
(engl. teeth, lat. dentes), zubi.

DENTICIJA
(engl. dentition, lat. dentitio), prirodni zubi prisutni u zubnom nizu. ovek ima dve denticije, mlenu i stalnu. Mlena d. (engl. primary d., lat. dentes decidui), prva denticija, mleni zubi koji niu prvi, ima ih 20 (8 sekutia, 4 onjaka, 8 molara), zamenjuju ih stalni zubi; stalna d. (engl. secondary d., lat. dentes permanentes), druga denticija, stalni zubi koji ostaju do kraja ivota, ima ih 32 (8 sekutia, 4 onjaka, 8 predkutnjaka i 12 kutnjaka), od kojih stalni molari nemaju svoje mlene prethodnike, oni dopunjavaju prvobitni zubni niz; meovita d. (engl. mixed d., lat. d. mixta), u ustima su prisutni i mleni i stalni zubi (od 6. do 12. godine ivota).

DENTIKL
(engl. denticle, lat. denticulus), kamen u pulpi, kalcifikovano ostrvce (jedno ili vie) u zubnoj pulpi, lokalizovano ili difuzno, slobodno ili priljubljeno uz dentin.

DENTIN

(engl. dentin, lat. dentinum), zubna kost, najzastupljenije tvrdo zubno tkivo u kome je smetena komora zubne sri (cavum dentis). Spolja ga pokrivaju gle (na kruni-nom delu) i cement (na korenu). Mezodermalnog je porekla. Stvaraju ga odontoblasti. Dobro je mineralizovan (oko 70 % neorganskih soli, 20 % organskih materija i ostatak voda). Proimaju ga dentinski kanalii u kojima se nalaze produeci odontoblasta, Tomes-ova vlakna. Meki je od glei, tvri od cementa i kosti. ukaste je boje, daje osnovni ton boji zuba. Primarni d. , najveim delom stvara se pre nicanja zuba i pravilne je grae; sekundarni d. , stvara se po zavretku razvoja korena zuba kao reakcija na funkcionalne nadraaje (mastikacija) i na lake mehanike, termike i hemijske nadraaje u usnoj upljini. Stvara se celom duinom primarnog dentina, sve dok je pulpa zuba vitalna, najvie na krovu i na podu komore pulpe i na ulazima u korenske kanale. Nepravilne je grae, ima najmanje dentinskih kanalia, nepravilnijeg toka; tercijarni d. , iregularni ili nadraajni dentin, stvara se na mestima izloenim jaim spoljanjim nadra-ajima, kao to su karijes, abrazija, erozija, bruenje zuba, medikamenti. Nepravilne je strukture, sa vrlo malo dentinskih kanalia, iz-vijenih i nepravilnog toka. Lokalizovan je u podruju nadraaja; transparentni d. , sklero-tian, jae kalcifikovan dentin usled naknad-nog taloenja minerala u dentinske kanalie (obliteracija); predentin , dentinoid, organska matrica za dentin. Stalno je prisutan na periferiji pulpe i stvara se sve dok je zub vitalan.

DENTINALGIJA
(engl. dentinalgia), dentinski bol zuba nastao usled mehanikih, termi-kih, hemijskih ili osmotskih nadraaja. Bol je otar, traje koliko i nadraaj.

DENTINOM
(engl. dentinoma), vrlo redak benigni odontogeni tumor dentinskog tkiva. Najee se nalazi u predelu kutnjaka u donjoj vilici. Sastavljen je od vezivnog tkiva i displatinog dentina.

DENTINSKA PREOSETLJIVOST
(engl. hyperestesia of dentin, lat. hyperestesio dentini), prekomerna osetljivost dentina.

DENTIST
, zubni terapeut sa zavrenom srednjom ili viom kolom. Kod nas je prestalo kolovanje ovih kadrova.

DENTISTOFOBIJA
(engl. dentistophobia), patoloki strah od stomatoloke intervencije i atmosfere u stomatolokoj ambulanti.

DENTO(engl. dental, lat. dentalis), prefiks koji se odnosi na zub, zubni.

DENTOGENA CISTA
(engl. cystis dentogenes), patoloka upljina u kosti vilice, obloena epitelom i ispunjena tenim ili polutenim sadrajem. C. radicularis, c. u predelu vrha korena avitalnog zuba; c. folicularis , nastala zbog poremeenog razvoja zubne klice (folikula), a u cistinoj upljini se obino nalazi zub ili delovi zuba; c. eruptiva , nastaje pri izbijanju zuba. Nicanjem zuba spontano se gubi; c. residualis , ostaje posle vaenja zuba; c. fisuralis , nastaje u liniji spajanja kostiju lica; c. traumatica , hemoragina cista, najee u donjoj vilici kod mladih osoba. Nije vezana za zube.

DENZITOMETAR
(engl. densitometer), instrument pomou koga se meri apsorbancija svetlosti. Koristi se npr. nakon elektroforetskog rastavljanja proteina radi kvantitativnog merenja pojedinih frakcija.

DENZITOMETRIJA
(engl. densitometry), postupak merenja gustine, obino kotane - kotana denzitometrija. Metode za merenje su neinvazivne i tu spadaju: jednostruka fotonska apsorpciometrija (engl. Single Photone Absorptiometry - SPA ), dvostruka fotonska absorpciometrija (engl. Dual Photone Absorptiometry DPA), dvoenergetska apsorpciometija X-zracima (engl. Dual Energy X-ray Absorptiometry - DXA ili DEXA), kompjuterizovana kvantitativna tomografija (engl. Quantative Computed Tomography QCT) kao i razne ultrazvune metode za procenu kotane gustine (engl. Ultrasound Bone Densitometry).

DEO
(engl. part, lat. pars), v. pars.

DEOBA ELIJE
(engl. cell division), rast tkiva i organa je rezultat dva fizioloki razli-ita procesa. Jedan obuhvata poveanje osnovne mase elija (rast citoplazme i jedra), a drugi deobu elije, kada novonastale elije dobijaju isti broj hromozoma koji je imala i majka elija. V. mitoza.

DEOKSIHEMOGLOBIN
(engl. deoxyhemoglobin), hemoglobin bez kiseonika. Nastaje kada se iz oksihemoglobina otputa kiseonik. Naziva se i deoksigenovani ili redukovani hemoglobin.

DEOKSIHOLNA KISELINA
(engl. deoxycholic acid), una kiselina koja u crevima nastaje pod dejstvom bakterija na holnu kiselinu.

DEOKSIHOLAT
(engl. deoxycholate), so, estar ili disosovani oblik deoksiholne kiseline.

DEOKSIRIBONUKLEAZA, DNaza, DNK-aza


(engl. deoxyribonuclease), enzimi iz grupe endodeoksiribonukleaza (EC 3.1.21 i 3.1.22) koji se nalaze u bakterijama, kvascu, tkivima sisara i katalizuju razgradnju deoksiribonukleinske kiseline (DNK). Ovi enzimi su znaajni u popravci oteene DNK, tako to hidrolitiki otcepljuju oteeni polipeptidni lanac, da bi na ovom mestu delovala DNK polimeraza.

DEOKSIRIBONUKLEINSKA KISELINA, DNK


(engl. deoxyribonucleic acid, DNA), molekul koji je nosilac genetskih informacija u svim organizmima, izuzev relativno malog broja virusa u kojima ovu funkciju ima ribo-nukleinska kiselina. Informacije koje su zapisane u DNK odreuju strukturu, fiziologiju i biohemiju ivih elija. Ovo je polimer ija je primarna struktura linearna sekvenca nukleotida spojenih kovalentnim vezama. Ova sekvenca odreuje primarnu strukturu svih RNK molekula (sekvenca nukleotida) i peptida (aminokiselinska sekvenca) koji se sintetiu u elijama, kao i enzima koji kontroliu biohemijske procese posredstvom kojih nastaju svi drugi elijski konstituenti. Izgraen je od etiri osnovne monomerne jedinice - nukleotida. Mononukleotid se sastoji od tri komponente od kojih su dve iste kod svih - eer deoksiriboza i fosfatni ostatak koji nastaje iz fosforne kiseline. Razlikuju se po treoj komponenti, azotnoj bazi koja moe biti purinska, adenin (A) i guanin (G) i pirimidinska, citozin (C) i timin (T). Specifini deo DNK su azotne baze. Iako ima samo etiri tipa deoksiribonukleotida, teorijske varijacije njihovog redosleda u lancu DNK su skoro beskonane. Nukleotidi se spajaju fosfodiestarskim vezama u duge, polinukleotidne lance koji formiraju molekul DNK u vidu dvostrukog heliksa. DNK se sastoji od dva polinukleotidna lanca koji se meusobno uvijaju u vidu spirale povezani vodoninim vezama. Za adenin se dvojnim vodoninim vezama komplementar-no uvek vezuje timin (A-T), a citozin se vezuje trostrukim vodo-ninim vezama sa guaninom (C-G). Molekul DNK sadri genetiku informaciju za sintezu proteina.

DEOKSIRIBONUKLEOZID
(engl. deoxyribonucleoside), jedinjenje deoksiriboze i purina ili pirimidina nastalo glikozidnim veziva-njem.

DEOKSIRIBOZA
(engl. deoxyribose), eer (aldopentoza) koji se nalazi u deoksiribonukleinskoj kiselini, deoksiribonukleozidima ili deoksiribonukleotidima.

DEPERSONALIZACIJA
(engl. depersonalisation), oseaj gubitka sopstvenog identiteta, oseaj da sopstvena linost vie ne

postoji, gubitak odnosa prema svom telu. Spoljni dogaaji dobijaju nestvaran izgled. Javlja se u shizofreniji, kod psihoza i u teim sliajevima depresije.

DEPO
(engl. depot), 1. skladite neke materije u organizmu, organ u kome se ta materija nagomilava, kao depo glikogena u miiima i jetri, masno tkivo kao depo masti; 2. spolja ubrizgana materija i nagomilana na nekom delu tela kao depo - terapija.

DEPOLARIZACIJA
(engl. depolarization), 1. promena mirovnog membranskog potencijala izazvana stimulusom u ekscitabilnim tkivima, tako da unutranja povrina elijske membrane postaje manje negativna, dostie nulu ili postaje pozitivna; 2. uklanjanje, neutralizacija ili promena pola naelekrisanja.

DEPOZIT,
nanos, naslaga. Sekundarni d. , termin koji se upotrebljava za promenu nastalu rasejavanjem malignih elija tj. metastazu.

DEPRESOR
(engl. depressant ), lek ili supstanca koja smanjuje nivo aktivnosti nekog organa ili sistema u organizmu: CNS, srca i kardiovaskularnog sistema, imuniteta i sl. Na primer: alkohol, opti anestetici, barbiturati ili opijati su depresori CNS i disanja, citotoksiki lekovi deprimiraju funkciju kostne sri, a imunosupresivi deluju depresorno na imuni sistem.

DEPROTEINIZACIJA
(engl. deproteinization ), uklanjanje proteina iz rastvora pomou hemijske precipitacije, dijalize ili molekularnog prosejavanja (npr. proteina iz seruma).

DE QUERVAINOV TENOSINOVITIS
(engl. De Quervains tenosynovitis ), stenozirajua upala zajednikog omotaa tetiva m. abductor pollicis longus i m. extensor pollicis brevis. Ove tetive prelaze preko spoljne povrine stiloidnog nastavka da bi se pripojile na bazi palca, te lako dolazi do mehanike povrede tetiva i njihovih ovojnica.

DERATIZACIJA
(engl. deratization), suzbijanje miolikih glodara.

DEREPRESIJA

(engl. derepression ), u procesu genske regulacije prokariota aktivnost represora zavisi od malih molekula koji se nazivaju efektorima. Efektori mogu biti induktori i korepresori. U prisustvu induktora aktivni represor vezan za operator postaje inaktivan i oslobaa operator, pa RNK polimeraza moe da katalizuje transkripciju iRNK na genima datog operona.

DE RITIS KVOCIJENT (ALT/AST OD-NOS)


, (engl. De Ritis ratio), odnos izmeu ukupnih aktivnosti enzima alanin-aminotransferaze i aspartataminotransferaze, koji se u klinikoj enzimologiji koristi u dijagnostikovanju oboljenja jetre.

DERMATAN-SULFAT
(engl. dermatan sulfate), glikozaminoglikan (mukopolisaharid) koji se primarno nalazi u koi.

DERMATITIS
(engl. dermatits), zapaljenje koe prouzrokovano fizikim, mehanikim, hemijskim agensima ili mikroorganizmima. Moe da se javi i kao posledica preosetljivosti na medikamente.

DERMATOBIA
(engl. human bot fly), dermatobia hominis, vrsta tropske muve koja se hrani na oveku ili ivotinji da bi kompletirala svoj bioloki razvoj. Sree se u Junoj Americi gde je topla i vlana klima sa bujnom tropskom vegetacijom. Polae jaja na telu odre-enih vrsta komaraca, a prilikom uboda komarca, jaja ostaju oko mesta uboda i iz njih izlaze larve koje aktivno prodiru kroz ubodni otvor pod kou gde se hrane, rastu i pokreu izazivajui otar bol, otok i krastu. Odrasle larve mogu da napuste ranu, koja se sekundarno inficira, ili mogu da uginu i da se na tom mestu formira apsces.

DERMATOFAGOIDES
(engl. Dermato-phagoides), rod grinja. Vrste Dermato-pha-goides pteronisimus i Dermatophagoides farinae javljaju se kao uzronici alergijske bronhijalne astme.

DERMATOFIBROSARKOM
(engl. dermatofibrosarcoma ), posebna vrsta sarkoma koe, koja se razvija sporo iz inicijalnog plaka. Na povrini se stvaraju crveni, tvrdi tuberi, koji se poveavaju do velikih protuberancija koje poprimaju groteskan oblik slinan jakim keloidima. Tumori su bezbolni, ne ulceriu i mogu mestimino spontano da nestanu. Javljaju se na koi tela. Retko kad se mogu razviti metastaze na unutranjim organima.

DERMATOFIBROZA
(engl. dermatofibrosis), umnoavanje vezivnog tkiva u koi.

DERMATOFIT
(engl. dermatophyte), saprofitna gljiva koja izaziva povrna ili duboka gljivina oboljenja koe.

DERMATOGLIFIKA
(engl. dermatoglyphics), prouavanje povrine (nabora) koe.

DERMATOGRAFIZAM
(engl. dermato-graphia), pojava koja nastaje usled draenja kontraktilnih Rougetovih elija u zidu kapilara posle mehanikog pritiska ili laganog pov-laenja nekim tupim predmetom po povrini koe (beli dermatografizam). Ako pritisak na kou pojaamo dolazi do Lewisove trostruke reakcije koja se ispoljava crvenom crtom, cr-venim haloom sa strane crte i trakastom urti-karijalnom reakcijom. Dermografizam se smatra izrazom vazomotorne reakcije kod neurovegetativno stigmatizovanih osoba.

DERMATOLOGIJA
(engl. dermatology), nauka o bolestima koe.

DERMATOM
(engl. dermatome), predeo koe iji su senzorni receptori zavreci neurona jednog gangliona zadnjih korenova.

DERMATOMIOZITIS
(engl. dermatomyositis), oboljenje iz grupe idiopatskih inflamatornih miopatija sa istovremenim zahvata-njem koe i miia. Kone promene najee se nalaze na licu, vratu, grudima i ekstremitetima. Mogu biti u vidu malih izdignutih polja crvene boje na ekstenzornim povrinama, nadlanicama, dorzumu aka i prstima, dok je na licu najei heliotropni ra koji zahvata gornje kapke, ljubiaste je boje, obino praen otokom kapaka. Sline promene kao na licu mogu da se jave i na vratu, ramenima i grudima. Kone promene mogu postojati pre ispoljavanja simptoma zapaljenja miia. Najee su oteeni osovinski i proksimalni miii ekstremiteta (ramenog i karlinog pojasa), histoloki promene su sline ostalim idiopatskim inflamatornim miopatijama. Bo-lest moe da zahvati i druge organe: plua, srce i organe za varenje. Retko se javljaju bolesnici sa tipinom ospom i povremenim zahvata-njem navedenih organa koji ne razvijaju miinu slabost. Javlja se i kod dece - juvenilna forma ili, najee, kao primarni idiopatski dermatomiozitis kod odraslih.

DERMATOZA
(engl. dermatosis), oboljenje koe, nastaje pod uticajem spoljanjih i unutranjih faktora, a moe biti regionalno i generalizovano. Zahvata povrinske ili dublje slojeve koe.

DERMIS
(engl. dermis, corium), srednji sloj koe, nalazi se ispod epiderma koe, a protee se do subcutisa. Sastoji se od vezivnih vlaka-na, elija, krvnih i limfnih sudova, nerava i miia.

DERMOIDNA CISTA
(engl. dermoid cyst), cista iji sadraj ine oroale otpale elije vieslojnog ploastog epitela koji oblae unu-tranju povrinu zida ciste, zatim keratin, loj i dlake. U zidu ciste, osim vezivnog tkiva, mo-gu se nai lojne lezde i folikuli dlaka.

DESCEDENTNI INHIBITORNI PUTEVI


(engl. descending inhibitory pathways), polaze iz modanog stabla gde se nalaze tela neurona (najveim delom u periakveduktalnoj sivoj supstanci PAG i nukleus rafe magnusu NRF), iji aksoni putem dorzolateralnog funikulusa zavravaju u zadnjim rogovima ki-mene modine, gde direktno postsinaptiki, ili indirektno - preko enkefalinskog interneurona inhibiraju nociceptivne stimuluse. Neurotransmiteri ovih neurona su serotonin i noradrenalin.

DESCEMETOVA MEMBRANA
(engl. Descemets membrane ), jedan od pet delova od kojih se sastoji ronjaa (epitel, bazalna membrana epitela - Bowmanov sloj, stroma, Descemetova membrana i endotel). To je bazalna membrana endotelnih elija koja se sastoji od kolagenih vlakana i amorfne mase. Predstav-lja veoma vrst i otporan deo ronjae.

DESCENZUS PERINEUMA
(engl. perineal descent syndrome ), sindrom sputenog perineuma; oznaava nenormalno nisku poziciju analnog kanala i perineuma. Normalna pozicija analnog kanala je iznad linije koja spaja sedalne kvrge sa anorektalnim prelazom. esto se javlja kod ena multipara, koje boluju od opstipacionih tegoba, te hroninih bole-snika i pothranjenih. Oteana defekacija i ose-aj nepotpunog pranjenja su dominantni simptomi. Ree se javljaju rektalno krvarenje, perinealni bol, nemogunost zadravanja mo-krae i spad vagine.

DESIKACIJA
, (engl. desiccation), v. sasuina.

DESINHRONIZACIJA
(engl. desinchronization ), 1. neusklaenost funkcije nekog organa; 2. neusklaenost funkcije nekog organa prema drugom organu; 3. neusklaenost po-k-reta.

DESINHRONOZA
(engl. desynchronism), po-remeaj uobiajenog toka i ustrojstva psiho-fiziolokog ritma u organizmu, ije se posle-dice ispoljavaju u itavom nizu razliitih sistema - desinhronizacija regulacije funkcija.

DESKRIPTIVNA EPIDEMIOLOGIJA
(engl. descriptive epidemiology), deo epidemiologije koji prouava uestalost, rai-renost i distribuciju poremeaja zdravlja u populaciji u odnosu na karakteristike osoba (pol, uzrast, zanimanje, socijalno stanje i dr.), vreme i mesto javljanja. Deskriptivna epidemiologija pomae: a. u otkrivanju faktora koji su u konkretnoj situaciji doveli do pojave bolesti poznate etiologije; b. u ispitivanju bo-lesti nepoznate etiologije na osnovu hipoteza i moguih uzronih faktora ili usmeravanjem daljih istraivanja; c. u organizaciji zdrav-stvene slube.

DESKVAMACIJA
(engl. desquamation), ljutenje, perutanje koe. Ronati sloj koe se normalno, stalno ljuti (desquamatio insensibillis). Kod zapaljenskih oboljenja koe oro-avanje koe je poveano i ubrzano, a esto i patoloki izmenjeno.

DESNO
(engl. right, lat. dexter), v. dekster.

DESNI PRETKOMORSKO-KOMORSKI ZALISTAK


(engl. right atrioventricular valve, tricuspid valve, lat. valva atrioventricularis dextra, valava tricuspidalis), v. valva atrioventrikularis dekstra, trikuspidalis.

DESNI UGAO KOLONA


(engl. right colic flexure, lat. flexura coli dextra), v. fleksura koli dekstra.

DESTILACIJA
(engl. distillation), proces zagrevanja smee tenosti ili rastvorka i tenosti, pri kome se prvo razdvajaju ispar-ljivije komponente, sakupljaju i zatim kondenzuju u jednu ili vie frakcija. Destilat se na ovaj nain odvaja od manje isparljivih komponenti ili vrstih sastojaka neke smee.

DESTRUKCIJA
, v. razorina.

DETE
(engl. child), period u razvoju oveka od 0 do 18 godina. Postoji nekoliko celina u ovom razdoblju. To su: neonatalni period, period odojeta, mlaeg predkolskog deteta, starijeg predkolskog deteta, kolskog deteta, period puberteta i adolescencije. Svaki od njih ima svoje specifinosti koje vode ka konanoj somatskoj, telesnoj i psihikoj zrelosti.

DETE IZ EPRUVETE
(engl. test-tube baby), dete roeno kao rezultat oplodnje majine jajne elije spermatozoidima partnera izvan tela majke (in vitro fertilizacija - IVF, vantelesna oplodnja). Hormonskom stimulacijom jajnika budue majke inicira se istovremeno sazrevanje veeg broja polnih elija (superovulacija). Pod kontrolom ultrazvuka aspiracijom se uzima nekoliko njih i mea sa prethodno pripremljenim mukim polnim elijama, a zatim se vri inkubacija u posebnom medijumu (in vitro uslovi) sve do stadijuma blastociste kada se implantira u mate-rinu upljinu budue majke. Od tog momenta poinje normalna trudnoa. Prva beba iz epruvete roena je 1978. godine u Velikoj Britaniji zaslugom dvojice lekara, Edwarda i Steptoea. Od tada je IVF tehnika modifikovana i usavravana tako da je sada njena primena, pored sluajeva obolelih i zapuenih jajovoda, proirena i na tretman ostalih oblika steriliteta: mukog faktora, idiopatskog ili nepoznatog uzroka sterilieta. Pre primene stimulacije jajnika uspenost IVF tehnike bila je 3 - 2%, danas je 15 - 25%. Jedan od faktora koji utie na verovatnou zatrudnjivanja je broj embriona implantiranih (usa-enih) u matericu (znatno je vea sa 2 ili vie). Osim toga sve se vie primenjuje za-leivanje embriona koje nudi znaajne po-godnosti.

DETERDENT
(engl. detergent ), agens koji ima mogunost ienja, npr. sapuni i sintetiki deterdenti. Ovaj izraz se esto koristi i za sintetika organska jedinjenja sa povrinski aktivnim osobinama.

DETERMINANTA
(engl. determinant), sinonim: odluujui faktor. inilac, bilo da je doga-aj, karakteristika, ili drugi definisani entitet, koji dovodi do promene zdravstvenog stanja ili drugih posmatranih karakteristika.

DETERZIJA
(engl. detersion), ienje rane, kaverne, apscesa koje ima za cilj odstranjivanje nekrotinih i gnojnih proizvoda koji pokrivaju povrinu rane. To je prvi uslov za uspeno stvaranje oiljka ili ponovno pokrivanje rane epitelom, to predstavlja prvu etapu u njenom izleenju. ienje moe da nastane spontano (evakuacijom gnoja iz aps-cesa, kazeozne mase u tuberkuloznoj kaver-ni), ili da bude potpomognuto naroitim medikamentima u povrinskom gnojenju (pe-rhidrol, argentum nitrikum, kolargol).

DETINJSTVO

(engl. childhood), period ivota u kome je ovek u fazi deteta, v. dete.

DETOKSIKACIJA
(engl. detoxicatio ili detoxification), smanjenje toksinih osobina neke supstance; u organizmu, odstranjivanje tetnih materija konjugacijom u jetri sa glukuronskom, sumpornom i amino kiselinama, sekrecijom u u, gastrointestinalni trakt, feces i urinarni trakt. Drugi mehanizam je vezivanje glutamata za toksine i kancerogene supstance i njihova ekskrecija kao merkapturata.

DETRAKCIJA
, v. raskomadina.

DEUTERANOPSIJA
(engl. deuteranopia), poremeaj vida usled koga je osoba slepa za zelenu boju.

DEUTOPLAZMA
(engl. deutoplasm, yolk), supstanca bogata proteinima i mastima koja slui kao ishrana embrionu. Nema je kod sisara kod kojih embrion koristi hranu preko majke.

DEVASKULARIZACIJA
(engl. devascularisation), 1. hirurka procedura kojom se podvezuju krvni sudovi u cilju smanjenja prokrvljenosti organa radi leenja patolokog procesa, najee krvarenja ili malignih oboljenja. Tako se izvodi devaskularizacija male krivine eluca kod krvarenja, devaskularizacija venskog krvotoka kardije i jednjaka kod krvareih proirenih vena u jednjaku, devaskularizacija jetre kod metastaza malignih tumora; 2. spontani patoloki proces, kao posledica oteenja krvotoka nastalog najee dejstvom traume, mikroorganizama i infekcije. Pri tom nastupa ishemija sa kasnijim izumiranjem tkiva, infarktom, nekrozom ili gangrenom.

DEVICA
(engl. virgin), osoba koja nije imala seksualne odnose.

DEVINJAK
(engl. hymen), tanka kona duplikatura (opna, membrana) koja se nalazi u oblasti ua vagine, a izgraena je od ploe gustog vezivnog tkiva, bogatog u elastinim nitima i krvnim sudovima i poploana vieslojnim ploastim epitelom. U odnosu na formu razlikuju se sledee vrste himena: polu- meseasti, prstenasti, kribriformni, neperforirani itd. Pri prvom polnom snoaju dolazi do cepanja himena i manjeg ili veeg krvarenja. Posle defloracije (cepanja himena) od njega ostaju bradaviasta ispupenja (himenalne karunkule). Kod ena iji himen ima puno elastinih vlakana, ne

mora pri prvom snoaju doi do cepanja himena. Sve dok je himen ouvan menstrualna krv otie kroz mali otvor na njemu.

DEVIKOVA BOLEST,
v. optiki neuromijelitis.

DEVITALIZACIJA ZUBA
(engl. devitalisation of tooth, lat. devitalisatio dentis), terapijska metoda leenja obolele pulpe zuba medikamentoznim i/ili hirurkim putem (uklanjanjem pulpe u celini).

DEXA
(engl. Dual Energy X-ray Absorptiometry), v. dvostruka apsorpciometrija X-zracima.

DEZINFEKCIJA
(engl. disinfection), postupak kojim se primenom sredstava za dezinfekciju (dezinficijens) unitavaju klice sa povrine organizma ili na materijalima i predmetima. Zavisno od potrebe, koriste se razliita sredstva i postupci: povrine i predmeti se dezinfikuju karbolnom kiselinom, lizolom, hlornim kreom ili rastvorom formalina; tkanina, gumeni predmeti i odea formalinskim parama; medicinski instrumenti deterdentima, hlornim preparatima ili tekim metalima; telesne upljine rastvorom hidrogena, bornom kiselinom, deterdentima i rastvorom hloramina; hirurke rukavice i konci Lugolovim ras-tvorom i deterdentima; povrina koe benzinom, alkoholom, jodom ili povidonjodidom; upljine zuba preparatima arsena i karanfilia. Postupkom dezinfekcije ne postie se potpuno uklanjanje klica, ve samo znaajno smanjenje njihove koncentracije.

DEZINFEKCIONO SREDSTVO
(engl. disinfecting remedy), sredstvo koje se primenjuje u cilju sprovoenja antisepse i koje unitava klice u spoljnoj sredini, na povrini tela ili u njegovim telesnim upljinama. Time se sma-njuje mogunost nastanka infekcije. Ova sredstva deluju uglavnom hemijski, tako to stvaraju nepovoljne uslove za ivot i razmno-avanje klica. Istovremeno, ova sredstva svojim hemijskim dejstvom oteuju u manjoj ili veoj meri i organizam, pa se ne mogu koristiti u neogranienoj koliini i koncentraciji. Dezinfekciona sredstva se dele na nekoliko grupa: a. sredstva sa osmotskim dejstvom (destilovana voda, 60-96% alkohol, benzin); b. sredstva koja otputaju kiseonik (vo-donik peroksidhidrogen, natrijum-superoksid, natrijum-perborat); c. sredstva koja otputaju hlor (rastvor hlora, natrijum-hipohlorit, hloramin, hlorni kre); d. sredstva koja otputaju jod (jodna tinktura, Lugolov rastvor, jodoform, jodni preparati vezani za deterdente npr. povidon-jodid); e. preparati borne kiseline (borna kiselina, boraks i natrijum-perborat); f. razblaeni rastvori tekih metala i korozivnih sredstava (arsenik, arsen-jodid, ivin sublimat, srebro-nitrat, olovni acetat, aluminijum-hlorid); g. deterdentski rastvori i sapuni (kalijumov sapun, cetavlon, zefirol, benzalkonijum hlorid, tergicid); h. formaldehid (formalinske pare i rastvor); i. akridinske boje (rivanol, akri i tripaflavin); j. fenolni preparati (karbolna kiselina, lizol, krezol); k. biljni antiseptici (karanfili, kamilica, neven,

kantarion). Svaki dezinficijens se odlikuje svojim germicidnim svojstvom (brzinom i jainom delovanja) i specifinou dejstva (vrste bakterija na koje preteno deluje). Idealan antiseptik bi trebalo da unitava sve vrste bakterija, brzo i pouzdano, a da pri tom ne oteuje organizam. Ovakvo svojstvo je nemogue postii, a idealnom dezinficijensu najblii su antibiotici.

DEZINFICIJENS
(engl. disinfectant), sredstvo za dezinfekciju.

DEZINTEGRACIJA
(engl. disintegration), spontana transformacija jezgra radioaktivnog atoma u novi nuklearni oblik uz emisiju zra-enja.

DEZIPRAMIN
(engl. desipramine), tricikliki antidepresiv, derivat imipramina sa manje izraenim sedativnim svojstvima, sinonim de-metilimipramin. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Pertofran.

DEZMOPRESIN
(engl. desmopressin ), sintetski derivat vazopresina, hormona zadnjeg renja hipofize. Snaan vazokonstriktor, sma-njuje krvarenja kod blaih oblika hemofilije i V on Willebrandtove bolesti. Koristi se u-mrkavanjem ili u vidu tableta za leenje insipidnog dijabetesa i nonog mokrenja (Enuresis nocturna), a intravenski za leenje krva-renja. Nije registrovan u Jugoslaviji. Pre-parati: DDAVP, Desmotabs, Desmospray.

DEZOGESTREL
(engl. desogestrel ), progestagen koji se koristi u kombinaciji sa estrogenom u oralnim kontraceptivnim sredstvima. Preparati: Frilavon, Marvelon.

DEZOKSIKORTIKOSTERON
(engl. deoxycorticosterone ), prirodni mineralo-kortikoid koji se sintetie i oslobaa iz kore nadbubrega. V. kortikosteroidi.

DEZOKSIMETAZON
(engl. desoxymethasone), dermatosteroid, deluje antiinflamatorno i ublaava svrab kad se primeni u obliku krema ili masti na koi i sluznicama. Preparat: Esperson.

DEZOPSTRUKCIJA

(engl. desobstruction), hirurki postupak kojim se uklanja zaepljenje (opstrukcija) upljeg organa, najee krv-nog suda (arterijska dezopstrukcija) ili creva (npr. dezopstrukcija debelog creva otvaranjem lumena - enterotomijom). Obino se ra-di kao hitna hirurka intervencija.

DHEA
(engl. DHEA), v. dehidroepiandrosteron

DIABETES INSIPIDUS
(engl. diabetes insipidus), nastaje zbog deficita antidiuretskog hormona koji regulie metabolizam vode u bubrezima. Bolest ree nastaje zbog neoset-ljivosti bubrega na dejstvo ADH, koga inae ima u dovoljnim koliinama. Poremeaj ka-rakterie esto i veoma obilno mokrenje, to se ne smanjuje ni u nonim satima. Postoji stalan oseaj neutoljive ei. Neophodna je trajna supstitucija antidiuretskim hormonom.

DIABETES MELLITUS
(engl. diabetes mellitus), oboljenje koje podrazumeva nedovoljnu koliinu insulina u odnosu na potrebe organizma za ovim hormonom. Poto insulin utie na prelazak glukoze iz krvi u elije, gde slui kao energent, u odsustvu insulina postoji prekomerno izluivanje glukoze mokraom (glukozurija) sa posledinom poliurijom, dolazi do gubitka miine mase i stvaranja ketonskih tela to dalje moe da rezultira dijabetikom komom i smru. Dijabetes mellitus moe imati brojne ozbiljne mikro i makro vaskularne komplikacije. Tip I podrazumeva destrukciju endokrinih elija pankreasa koje produkuju insulin autoimunim procesom. Ovaj oblik dijabetesa uvek se lei davanjem insulina. Tip II se javlja kod starijih osoba, redak je pre etrdesete godine, uglavnom kod onih sa prekomernom telesnom masom. Izazvan je relativnom insuficijencijom insulina, a takoe postoji i smanjena senzitivnost na dejstvo insulina. Ovaj oblik dijabetesa se uglav-nom se lei higijenskodijabetikim reimom i oralnim hipoglikemicima.

DIAMOND-BLECKFANOV SINDROM
(engl. Diamond-Bleckfan syndrome ), retka refraktorna aplastina (hipoplastina) anemija u male dece nastala usled defektne eritro-poeze i manjkavosti regenerativnog kapaciteta, sa velikim manjkom jedarnih eritrocita u kostnoj sri, ali i sa blagom leukopenijom. Naziva se jo i kongenitalna hipoplastina anemija, Diamond-Blackfanova anemija i anemija samo crvenih elija.

DIAMORFIN,
v. heroin.

DIARTROZA
(engl. diarthrosis ), pokretan spoj dva kotana okrajka - pokretljiv zglob, koji ini jedinstvenu

morfoloku i funkcionalnu celinu. Sastoji se od zglobnih okrajaka prekrivenih hijalinom hrskavicom izmeu kojih se nalazi zglobna upljina ispunjena sinovijskom tenou. Spolja je ograniena sinovijskom membranom koja nalee na fibroznu zglobnu auru.

DIAZEPAM
(engl. diazepam), benzodiazepin dugog dejstva i najvee potronje. Koristi se za leenje akutne anksioznosti, epilepsije, spastinosti skeletnih miia i u preoperativnoj pripremi bolesnika. Preparati: Ben-sedin, Diazepam, Valium.

DIAZOKSID
(engl. diazoxide), antihipertenziv koji deluje vazodilatatorno i daje se intravenski za leenje hipertenzivnih kriza. Kod hronine hipoglikemije usled hiperplazije a-elija pankreasa ili insulinoma, daje se oralno u vidu tableta. Preparati: Eudemine, Hyperstat.

DIAZONIJUM SO
(engl. diazonium salt), so koja sadri diazonijum jon (f-N+N) a dobija se iz nekog arilamina diazotovanjem. Postoje brojne komercijalne diazonijum soli koje se koriste u reakcijama vezivanja kao reagensi pri emu nastaju stabilna obojena jedinjenja.

DIBUKAINSKI BROJ, DB
(engl. dibucaine number, DN ), parametar koji se koristi za razlikovanje varijanti pseudoholinesteraze u plazmi. Dibukainski broj predstavlja procenat inhibicije enzimske aktivnosti za dati supstrat (butiril-holin, propionil-tioholin) u prisustvu standardne koncentracije dibukaina (8 x 10-6 mol/L) pod standardnim uslovima. Normalna varijanta enzima pokazuje 70 - 86% inhibicije, dok se intermedijerne i atipine, slabo aktivne varijante inhibiraju sa 48 - 60%, odnosno sa 30%.

DICKOV TEST
(engl. Dick test), intradermalni test za ispitivanje osetljivosti na dejstvo eritrogenog toksina koji je glavni patogenetski faktor u arlahu (scarlatini). Izvodi se ubrizgavanjem 0.1 ml raz-blaenog arlahnog toksina intradermalno. Kod osoba koje nemaju antiarlahni imunitet, na mestu ubrizgavanja toksina javlja se crvenilo i otok koe promera do 1 cm. Ukoliko je test pozitivan prvih dana nakon izvoenja, a kasnije (posle 2 - 3 nedelje) negativan, to potvruje dijagnozu arlaha.

DICOM
(engl. digital imaging communications in medicine), industrijski standard za preno-enje slika i drugih medicinskih informacija izmeu raunara. Omoguava da medicinske slike dobijene na dijagnostikim i terapijskim ureajima razliitih proizvoaa budu strukturirane na isti nain, tako da se mogu na jednoobrazan nain prenositi i njima manipu-lisati. Standard definie protokole za

komunikaciju kao formate podataka. DICOM-3 je verzija 3.0 DICOM standarda koja zamenjuje verzije 1.0 i 2.0 ARC - NEMA standarda koji su prethodno izdali Ameriko udruenje radiologa (ACR - American College of Radiology) i Nacionalna asocijacija elektro-proizvoaa (NEMA National Electrical Manufacturers Association).

DI GEORGEOV SINDROM
(engl. DiGeorges syndrome ), uroeno odsustvo ili veoma slaba razvijenost grudne lezde (timus), sma-njena funkcija paratitnih lezda sa smanje-nim kalcijumom u serumu i posledinim teta-ninim grevima. Ovaj sindrom karakteriu i prisustvo neke od uroenih sranih mana i potpuno ili skoro potpuno odsustvo odbrane organizma u kojoj uestvuju limfociti T. Odmah po roenju dece sa ovim sindromom, a zbog odsustva limfocita T razvijaju se infekcije bakterijama, virusima, gljivicama ili protozoama, koje su uvek veoma rairene i teke, tako da dovode do smrtnog ishoda. Kod ovog sindroma postoje i anomalije razvoja lica (usne, une koljke i poloaj oiju).

DIDANOZIN
(engl. didanosine), antivirusni lek, analog inozina i inhibitor reverzne transkriptaze. Koristi se u kombinovanoj terapiji bolesnika sa AIDS-om. Preparat: Videx.

DIDIMALGIJA
(engl. didymyalgia), orhalgija, bol u testisu.

DIDIMITIS
(engl. didymitis), orhitis, zapaljenje testisa.

DIDIMO(engl. didym-), prefiks koji oznaava testis.

DIENESTROL
(engl. dienoestrol ), sintetski estrogen koji moe da se unosi oralno. Koristi se za leenje tegoba u klimakterijumu, za prekidanje laktacije i ublaavanje tegoba kod bolesnika sa rakom prostate i dojke. Kad se primeni lokalno na sluznicu vagine, ublaava svrab i druge tegobe i podstie epitelizaciju. Preparat: Dienoestrol Ortho.

DIETILPROPION
(engl. diethylpropion), anorektik slian amfetaminu, smanjuje apetit i koristi se u nekim zemljama za leenje gojaznosti. Nije registrovan u Jugoslaviji zbog znatnog potencijala za razvoj zavisnosti.

DIFILOBOTRIJAZA
(engl. diphilobotriasis), parazitska crevna infekcija oveka, psa, make, svinje i drugih ribojeda pljosnatim parazitskim crvom Diphylobotrium latum, u narodu poznatim kao riblja pantljiara. Parazit je dug od 6 do 10 metara, telo se sas-toji od nekoliko hiljada lania. ovek se zarazi kada sa mariniranim, odnosno nedovoljno kuvanim ili peenim ribljim mesom ili organima pojede larveni oblik ove pantljiare. Rasprostranjena je u Aziji, Severnoj Americi i Evropi, a sree se oko velikih reka i jezera. Teke infekcije protiu sa znacima perniciozne anemije, krvavrenja i otoka lica i nogu, povienom telesnom temperaturom i prolivom. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem delova pantljiare ili njihovih jaja u stolici obolelih.

DIFENHIDRAMIN
(engl. diphenhydramine), stari sedativni antihistaminik, koji se koristi za leenje polenske kijavice, urtikarije, ubla-avanje kalja, pa i nesanice. Nije vie u pro-metu u Jugoslaviji. Preparat: Dimidril.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
(engl. differential diagnosis ), utvrivanje koja od nekoliko bolesti moe uzrokovati simptome koje bolesnik ima.

DIFIODONCIJA
(engl. diphyodont, lat. diphydontia), postojanje dve denticije. ovek je difiodont.

DIFLUNISAL
(engl. diflunisal), analgetik sa antiinflamatornim dejstvom, derivat salicilne kiseline dugog dejstva. Koristi se za ublaa-vanje bolova kod reumatizma, dismenoreje i posle operacije. Preparat: Dugodol.

DIFOSFONATI,
v. bifosfonati.

DIFRAKCIJA
(engl. diffraction), fenomen talasnog kretanja pri kome se ma koja vrsta talasa, pri nailasku na ivicu nekog vrstog predmeta ili pri prolasku kroz uzanu pukotinu, sa-vija umesto da nastavi pravolinijsko prostira-nje. Difrakcija nastaje u onim sluajevima kada je talasna duina reda veliine dimenzija ivice ili pukotine kroz koju prolazi. Prilikom savijanja talasi interferiraju (v. interferencija), to dovodi do stvaranja difrakcionih slika na zaklonu iza pukotine.

DIFTERIJA,

(engl. diphteria), kapljina infekcija, bolest izazvana toksinima bacila Cory-nebacterium diphteriae. Mogue je i indirektno prenoenje putem predmeta koje je upo-trebljavao bolesnik. Obolevaju deca i mlae osobe koje nemaju antitoksini antidifterini imunitet. Bolest se manifestuje kao difterija drela, difterija laringsa, difterija koe, difterija oka. Najznaajnija je difterija drela - difterina angina koju karakteriu pojava sivkastobeliastih skrama na tonzilama i uvuli koji se teko skidaju. Difterina angina manifestuje se kao obina difterina angina, maligna difterija i submaligni oblik. Maligna difterija se najee zavrava smrtnim ishodom zbog komplikacija na kardiovaskularnom sistemu. Za prevenciju bolesti najznaajnija je siste-matska primena antidifterine vakcine.

DIFTERIJA, TETANUS, PERTUSIS VAK-CINA, DTP-er VAKCINA


(engl. DTP vaccine), vakcina protiv difterije, tetanusa i pertusisa - velikog kalja, koja se sastoji od preienih toksoida difterije i tetanusa i mrtvih klica Bordatele pertusis adsorbovanih na aluminijum-fosfatu. Daje se deci od navr-enog treeg meseca ivota do pet godina, u tri doze u razmacima od mesec dana. Revakcinacija se obavlja u drugoj godini ivota sa jednom dozom. U etvrtoj godini se daje revakcina protiv velikog kalja u monovakcini u 1 dozi.

DIFTEROIDI
(engl. diphteroids ), Gram-pozitivni nepokretni, nesporogeni bacili iz roda Corynebacterium. Slini su Nokardijama i Mikobakterijama i otuda im je zajedniki naziv CMN. Ova grupa mikroorganizama ima kao bazini deo elijske membrane peptidoglikan i svaka od ove tri vrste sadri ester. Mnoge od ovih bakterija se nalaze kao saprofiti na normalnoj sluzokoi drela. Neke od njih mogu biti uzronik infekcije genitalnih organa (Clostridium genitalium), sa supurativnim lezijama na koi (Propionobacterium acnae), a neke izazivaju oboljenja kod ivotinja (ovce, svinje, make, mievi). Kod obo-lelih sa imunosupresijom (imunodeficijencijom), mogu da izazovu teka oboljenja.

DIFUZAN
(engl. diffuse), nije ogranien ili lokalizovan, ve prolazi i iri se kroz tkiva i supstance.

DIFUZIBILAN
(engl. diffusible), podloan difuziji, v. difuzija.

DIFUZIJA
(engl. diffusion), proticanje supstance ili energije sa mesta vieg ka mestu nieg potencijala do uspostavljanja homogene raspodele. Proticati mogu molekuli, naelektrisanja ili toplota. Na primer, ukoliko postoji razlika hemijskog potencijala neke supstance, ta razlika se svodi na razliku koncentracija, pa e se molekuli te supstance kretati sa mesta vie ka mestu nie koncentracije. Brzina difuzije zavisi od razlike potencijala, temperature i specifinosti materije koja protie. U sluaju protoka molekula, ta specifinost se izraava koeficijentom difuzije, a u sluaju protoka naelektrisanja, specifinom provod-ljivou. Difuzija je od velikog znaaja za bioloke procese, kao to su varenje, disanje itd.

DIFUZIONI POTENCIJAL
(engl. diffusion potential), potencijal nastao razdvajanjem naelektrisanja procesom difuzije jona kroz elijsku membranu; jedan od faktora u nastan-ku mirovnog membranskog potencijala.

DIFUZNA IDIOPATSKA SKELETNA HI-PEROSTOZA


(engl. diffuse idiopathic skletal hyperostosis, DISH), v. ankilozirajua hiperostoza.

DIFUZNA PROMENA
(engl. diffuse change), u radiologiji, promena koja zahvata veu povrinu, nepravilnog oblika, neotrih kontura, intenziteta mekih tkiva ili kalcijuma, homogene ili nehomogene strukture: osteo-myelitis, intersticijske bolesti plua, ulcerozni ko-litis, M. Crohn.

DIFUZNI FASCIITIS
SA EOZINOFI-LIJOM, v. eozinofilni fasciitis.

DIGESTIJA
(engl. digestion), varenje, proces u kome se hrana uneta u gasrtointestinalni trakt razlae pod dejstvom digestivnih sokova do malih molekula koji se mogu apsorbovati u krv i koji slue za izgradnju tkiva i osloba-anje energije.

DIGESTIVNI KANAL
(engl. alimentary canal, lat. canalis alimentrius), v. alimentarni kanal.

DIGESTIVNI SISTEM
, v. gastrointestinalni trakt.

DIGITALIS
(engl. digitalis), biljke (Digitalis lanata i Digitalis purpurea) od kojih su u prolosti spravljani preparati za leenje slabosti srca, a kasnije izolovani kardiotoniki glikozidi digoksin i digitoksin, koji se koriste u modernoj medicini.

DIGITALIZACIJA
(engl. digitalization), 1. doziranje preparata digitalisa da bi se dobio najbolji terapijski efekt. Lek se dobija od biljke digitalis purpurea i uglavnom se koristi u formi Digoksina. Pojaava snagu srane

kontrakcije i usporava sranu frekvenciju pa se koristi za leenje srane insuficijencije i aritmija; 2. termin koji u informatici znai pretvaranje ma kog kontinualno promenjivog signala (analogni signal), u niz diskretnih jedinica (digitalni signal).

DIGITI
(engl. fingers, toes, lat. digiti), prsti. D. manus , (engl. fingers, lat. d. manus), prsti ake; d. pedis (engl. toes, lat. digiti pedis), prsti stopala.

DIGITOKLAZIJA
(engl. digitoclasia), drob-ljenje tkiva ili tumora koje hirurg vri prstima da bi ih odstranio (npr. parcijalna hepatektomija digitoklazijom).

DIGITOKSIN
(engl. digitoxin), kardiotonik, poveava snagu kontrakcija sranog miia kod bolesnika sa insuficijencijom srca. Dejstvo nastupa vrlo sporo i traje vrlo dugo, i zato nije pogodan za svakodnevnu praksu. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

DIGITUS
(engl. finger, toe, lat. digitus), prst na aci ili stopalu.

DIGLICERID
(engl. diglyceride), lipid koji sadri dve masne kiseline esterifikovane glicerolom. Digliceridi su metaboliki intermedijeri pri formiranju i razgradnji triglicerida i fosfolipida.

DIGOKSIN
(engl. digoxin), kardiotonik, poveava snagu kontrakcija sranog miia kod bolesnika sa insuficijencijom srca. Osim toga, usporava sprovoenje impulsa kroz pretkomore i prenoenje na komore. Dejstvo nastupa brzo i traje dovoljno dugo za odra-vanje terapije, pa se koristi ee od svih kardiotonika. Koristi se za leenje insuficijencije srca i pretkomorskih aritmija. Neeljena dejstva su esta i mogu biti opasna. Muka, bol u trbuhu, povraanje i proliv su esti na poetku terapije, ali se podnoljivost poboljava to-kom vremena. Poremeaji sranog ritma mo-gu biti raznovrsni: bradikardija, ekstrasistole, komorske aritmije. Oni su opasni i zahtevaju poseban nadzor. Preparat: Dilacor.

DIHIDROERGOTAMIN
(engl. dihydroergotamine ), derivat ergotamina koji se koristi u obliku tableta ili spreja za leenje migrene. Preparat: Dihydergot.

DIHIDROERGOTOKSIN
(engl. dihydroergotoxin), smea ergot alkaloida koja deluje vazodilatatorno i poboljava protok krvi kroz mozak i druge organe, a ne sniava krvni pritisak. Koristi se u poetnim fazama demencije, Alzheimerove bolesti i drugih stanja u gerontologiji. Preparati: Fargin, Redergin, Redizork.

DIHIDROKSIHOLEKALCIFEROL
(engl. dihydroxycholecalciferol ), pripada grupi aktivnih hidroksilovanih derivata holekalciferola (vitamin D3), koji su oznaeni prema ugljenikovim atomima na kojima je hidroksilna grupa supstituisana. Najaktivniji je 1,25-dihidroksiholekalciferol. Formira se u bubrezima i pravi je aktivni oblik vitamina D.

DIHIDROTESTOSTERON, DHT
(engl. dihydrotestosterone ), 17b-hidroksi-5a-andros-tan-3-on (RMM 290,43), jak androgen, koji uglavnom nastaje redukcijom testosterona posredstvom enzima 5a-reduktaze u prostati, seminalnim vezikulama i koi.

DIHROMATSKI
(engl. dichromatic ), dvobojni; ovi testovi najee se koriste za ispitivanje pravilno date korekcije naoara (dih-rom test), zatim test sa crvenom i zelenom bojom u ispitivanju skrenutosti vidnih osovina zbog disocijacije refleksa fuzije itd.

DIJABETES
(engl. diabetes), v. diabetes insipidus, v. diabetes mellitus.

DIJAFIZA
(engl. diaphysis, lat. diaphysis), telo ili srednji deo dugih kostiju. Telo dugih kostiju je cilindrinog oblika i izgraeno od kompaktnog kotanog tkiva koje okruuje sredinju upljinu - medularni kanal. Medularni kanal je izgraen od sunerastog kotanog tkiva ije upljinice ispunjava kotana sr. Telo dugih kostiju nastaje okotavanjem ili osifikacijom primarnih centara, za razliku od okrajaka kostiju koji se formiraju okotavanjem sekundarnih centara osifikacije.

DIJAFOREZA
(engl. diaphoresis ), perspiracija; razmena gasova preko koe pri mirovanju i pri umerenim temperaturama okoline (20 - 30C). Uglavnom se svodi na odavanje vodene pare pri emu koa ostaje suva, a u ma-njoj meri na odavanje ugljendioksida i primanje kiseonika. Pri vioj temperaturi sredine (vioj od 33C) voda se pojavljuje u vidu znoja na koi.

DIJAFRAGMA
(engl. diaphragm, midrif, lat. diaphragma), preaga. 1. tanka, pljosnata i iroka mekotkivna struktura koja je umetnuta izmeu susednih organskih duplji, prostora ili organa. 2. tanka, kupolasto oblikovana ve-zivno-miina struktura umetnuta izmeu grudne i trbune duplje. Dijafragma se sastoji od perifernog, miinog dela i sredinjeg, tetivnog dela. Miini deo se pripaja du oboda donjeg otvora grudnog koa. U zavisnosti od pripoja deli se na grudni, rebarni i slabinski deo. Miina vlakna dijafragme su usmerena ka sredinjem delu, unutar koga se nastavljaju vezivnim snopovima koji grade tetivno sredite dijafragme. Dijafragma u potpunosti razdvaja grudnu od trbune duplje, ali na njoj postoje otvori preko kojih komuniciraju ova dva prostora. Najvei otvori na dija-fragmi su: otvor jednjaka, otvor aorte i otvor donje uplje vene. Dijafragma je glavni respiratorni mii ija kontrakcija omoguava akt inspiracije ili udisanja vazduha. Karlina d. (engl. pelvic d., lat. d. pelvis), vezivno-miina tvorevina koja gradi jedan od slojeva poda ili donjeg zida karline duplje. Karlinu pregradu grade dva miia: mii podiza mara (muskulus levator ani) i trtini mii (muskulus kokcigeus) ije gornje i donje povrine u potpunosti pokrivaju gornja i donja fascija karline pregrade. Na karlinoj pregradi mogu se uoiti otvori kroz koje se probijaju, kod mukarca: mokrana cev i marni kanal, a kod ena: mokrana cev, vagina i marni kanal. Karlina pregrada u potpunosti zatvara donji otvor karline duplje i predstavlja osnovnu strukturu koja podupire organe karline duplje odravajui ih u njihovom normalnom anatomskom poloaju; d. sele (engl. d. of sella, tentorium of hypophysis, lat. d. sellae), vrsta, horizontalno pos-tavljena vezivna opna koja gradi krov hipo-fizne jame na gornjoj strani tela klinaste kosti. Dijafragma sele vodi poreklo od tvrde modane ovojnice i razdvaja hipofizu od vidne raskrsnice i hipotalamusa. U njenom sredinjem delu uoava se otvor kroz koji prolazi peteljka hipofize; urogenitalna d. (engl. urogenital d., lat. d. urogenitalis), mokrano-polna pregrada. Tanka, trouglasta, vezivno- -miina pregrada koja zatvara prednju polo-vinu donjeg otvora karline duplje. Nalazi se neposredno ispod prednje polovine karline pregrade a izgraena je od dva miia: miia sfinktera uretre i dubokog poprenog miia meice (muskulus transverzus perinei profundus). Gornju i donju povrinu ove pregrade pokrivaju gornja i donja fascija mokrano- -polne pregrade. Mokrano-polnu pregradu probijaju mokrana cev, brojni krvni sudovi i ivci, a kod osoba enskog pola i vagina.

DIJAGNOSTIKA VIRUSOLOGIJA
(engl. diagnostic virusology), metode laboratorijske dijagnostike virusnih infekcija. Primenjuju se: 1. vizuelizacija virusa elektronskim mikro-skopom; 2. detekcija virusnih antigena (imunofluorescencija, imunoenzimski testovi); 3. detekcija virusnog genoma (hibridizacija, amplifikacija); 4. izolacija virusa (elijske kulture, embrionisana jaja, laboratorijske ivoti-nje); 5. dokazivanje antivirusnih antitela u serumu.

DIJAGNOZA
(engl. diagnose), identifikovati ili prepoznati bolest. Dobija se kao rezultat analize i sinteze podataka iz anamneze, fizi-kog pregleda i dopunskih ispitivanja bolesnika.

DIJAKINEZA

(engl. diakinesis), poslednji stadijum profaze I u mejozi, neznatno se razlikuje od diplotena; hromozomi se i dalje kondenzuju, a hijazme usled toga zauzimaju terminalni polo-aj, pomeraju se ka krajevima hromozoma, a hromozomi se esto pomeraju ka periferiji jed-ra. Nukleolusi se odvajaju od hromozoma organizatora nukleolusa i iezavaju, a jedrova opna poinje da se dezintegrie (vidi mejoza).

DIJAKLAZIJA
(engl. diaclasis), hirurki prelom ili ponovni prelom kosti.

DIJALIZATOR
(engl. dialyser), deo aparata za odvajanje komponenti smee tenosti pri dijalizi, posebno kod vetakog bubrega.

DIJAPEDEZA
(engl. diapedesis), izlaenje krvnih elemenata (npr. trombocita) kroz neo-teen zid krvnog suda.

DIJAREJA
(engl. diarrhoea), v. proliv.

DIJASTAZA
(engl. diastasis), 1. razmicanje, spora faza punjenja ventrikula krvlju koja sti-e sa periferije i utie u desni ventrikulum, a krv iz plua u levi ventrikulum; 2. ferment.

DIJASTEMA
(engl. diastema), razmak izmeu susednih zuba, obino fizioloki, najee izmeu gornjih velikih sekutia (diastema mediana).

DIJASTOLA
(engl. diastole), period u sranom ciklusu izmeu dve kontrakcije srca, kada su ventrikuli relaksirani to stvara uslo-ve za njihovo punjenje krvlju. Termin se obino odnosi na dijastolu ventrikula koja traje 0,5 sec kada je frekvencija srca 75 u minuti. Trajanje dijastole se skrauje za vre-me fizikog napora to je nain poveavanja frekvencije u tim uslovima.

DIJASTOLNI
(engl. diastolic), odnosi se na dijastolu. Dijastolni krvni pritisak, npr. je pritisak za vreme dijastole.

DIJASTOLNI PRITISAK
(engl. diastolic pressure ), pritisak koji se meri tokom dijastolne faze sranog ciklusa. V . krvni pritisak.

DIJAIZA
(engl. diaschisis), gubitak funkcije i elektrine aktivnosti zbog modane lezije u zonama koje nisu u samoj leziji, ali koje su sa njom povezane neuronima.

DIJATERMIJA
(engl. diathermia), proizvod-nja toplote u unutranjim tkivima organizma, izazvana proputanjem visokofrekventnih struja. Primena dijatermije u leenju, tj. u lokalnoj termoterapiji zasnovana je na J. D Arsonvalo-vom otkriu 1891. god., prema kome se poveanjem frekvencije naizmenine struje (preko 20 KHz) postie gubitak neuromuskulatorne osetljivosti ivih bia. Stvaranje toplote u tkivima naizmeninom strujom je posledica oscilacija slobodnih jona u tkivima bogatih vodom i jonskim rastvorima i formiranja i rotacije elektrinih dipola izazvanih promenama elektrinog polja. Zavisno od frekvencije visokofrekventne struje dijatermija se klasifikuje na dugo-, kratko- i mikrotalasnu. Posebno je znaajna primena visokofrekventnih struja kod ublaavanja bolova, naroito zglobova, kod zapaljenja okoline unutranjih organa, poboljanja krvotoka itd.

DIJATEZA
(engl. diathesis), neuobiajena konstitucionalna naklonost ili predispozicija za odreene bolesti.

DIJENCEFALON
(engl. diencephalon, lat. diencephalon), meumozak. Deo prednjeg moz-ga (v. prozencefalon) koji se nalazi izmeu modanog stabla i velikog mozga. Meu-mozak je najveim delom okruen hemisferama velikog mozga od kojih je delimino razdvojen bonim modanim komorama. Sastoji se od dve simetrine polovine izmeu kojih se nalazi trea modana komora. U odnosu na morfoloke i funkcionalne osobenosti, meu-mozak se deli na pet delova: talamus, epitalamus, metatalamus, suptalamus i hipotalamus.

DIJETETSKI
(engl. dietetic), ono to se odnosi na dijetu. 1. reim, tok dijete; odreeni reim ishrane (npr. hiperproteinska i hipoproteinska ishrana - ishrana bogata proteinima i sa smanjenim sadrajem proteina, hipo- i hiperenergetska ishrana); izbor odreene vrste hrane zasnovan na naunim osnovama, kod osoba sa odreenim bolestima (bolestima digestivnog trakta, bubrega, metabolikim poremeajima i bolestima malnutricije) i kod zdravih osoba koje ele da odre, smanje ili poveaju svoju telesnu masu; 2. proizvodi, namirnice koji se, zbog potrebe da se u pogledu sastava i/ili drugih fizikih, hemijskih, biolokih osobina bitno razlikuju od drugih namirnica iste vrste, podvrgavaju

posebnom procesu proizvodnje, da bi odgovarali nameni u ishrani odreenih osoba u smislu postizanja pozitivnih zdravstvenih efekata.

DIJETNA VLAKNA
(engl. dietary fibre ), ugljeni hidrati (nalaze se u vou i povru) koji ne podleu digestiji (varenju). Prolaze kroz digestivni trakt nepromenjena i nikada se ne apsorbuju i ne uestvuju u ishrani naih elija. Mada ne doprinose ishrani, imaju vanu ulogu u eliminaciji sadraja iz digestivnog trakta, suprimiraju glad (poveavajui zapreminu sadraja u elucu izazivaju sitost) i usporavaju apsorpciju hrane iz digestivnog trakta. Posebno je vana usporena apsorpcija glukoze, jer vodi stabilnijoj energetskoj regulaciji i kontroli unosa hrane. Neka dijetna vlakna vezuju holesterol iz ui i spreavaju njegovu reapsorpciju. U normalnoj (fizio-lokoj) ishrani minimalna koliina vlakana koja se unosi dnevno iznosi 25 g.

DIJODIN
(engl. diiodide), jedinjenje binarnog tipa sa dva atoma joda.

DIJOD-TIROZIN, DIT
(engl. diiodotyrosine ), 3,5-dijod-4-hidroksi-b-fenilalanin (RMM 433,92), prekurzor trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). U tiroidnoj lezdi dijodtirozin sadri 25 - 42 % od ukupnog joda, ali nema biolo-ku aktivnost.

DIKLOFENAK
(engl. diclofenac), analgetik i nesteroidni antireumatik. Koristi se za ub-laavanje umerenih i jakih bolova i za leenje reumatoidnog artritisa, ankilozirajueg spon-dilitisa, osteoartritisa i vanzglobnog reumatizma. Neeljena dejstva su est nadraaj eluca, muka, bol i proliv. Preparati: Diklofen, Diklofenak, Rapten K, Voltaren, Voltaren rapid.

DIKROTIAN
(engl. dicrotic pulse ), dvostruki puls sa dva talasa, pri emu je drugi talas posledica opipljivog dikrotnog zupca. Javlja se u febrilnim stanjima.

DIKROTIZAM
(engl. dicrotism), puls koji karakterie dvostruki udar.

DIKTIOM
(engl. dictyoma), medulloepithelioma; tumor koji potie od nepigmentovanog epitela cilijarnog tela. Lokalno je invazivan i do sada nisu opisane udaljene metastaze. Jav-lja se kod male dece; izgleda

kao sivozelena masa u cilijarnom telu. Lei se enukleacijom.

DILATACIJA BUBRENIH AICA


, pro-irenje bubrene aice koje nastaje usled zastoja mokrae. V. hidronefroza.

DILTIAZEM
(engl. diltiazem), antagonist kalcijuma; deluje vazodilatatorno na arterije i arteriole, sniava povieni krvni pritisak i olakava srani rad. Koristi se u leenju hipertenzije i angine pektoris. Neeljena dej-stva su glavobolja, vrtoglavica i otoci na nogama. Preparati: Cortiazem retard, Tilzem.

DILUCIJA
(engl. dilution), v. razblaivanje.

DILUCIONI TEST
(engl. dilution test), test za ispitivanje bubrene funkcije, koji se izvodi davanjem velike koliine tenosti, nakon ega se mere zapremina i specifina teina izluenog urina za odreeno vreme. To je i test za ispitivanje bakterijske osetljivosti na antibakterijski agens.

DIM
(engl. smoke), meavina gasova, para i malih vrstih estica nastala sagorevanjem neke materije. Akronim od engleske rei smoke i fog je smog, sinonim za aerozagaenje velikih gradova usled industrija-lizacije. Smog je posledica sagorevanja raz-liitih esto i sintetikih materijala te sadri tetne volatilne supstance. U ekolokim katastrofama poput one 1952. godne u Londonu ili 1984. godine u Bopalu dolo je do akutnog trovanja veeg broja ljudi. Kod osoba hro-nino izloenih smogu dolazi do astmatifor-mnih napada, akutne egzarcerbacije hronine opstruktivne bolesti i kongestivne srane slabosti.

DIMENHIDRINAT
(engl. dimenhydrinate), sedativni antihistaminik i antiemetik. Koristi se za leenje polenske kijavice i urtikarije i za spreavanje povraanja pri putovanju. Preparat: Dramamine.

DIMENZIJA
(engl. dimension), 1. jedan od pravaca prostiranja tela, i veliina tog prostiranja: duina, irina i visina (dubina). Prema matematikoj definiciji, taka nema dimenziju, linija ima jednu, povrina dve, a telo ima tri. Broj dimenzija odreuje broj parametara (koordinata) kojima se odreuje poloaj neke take. U prostoru sistema koji se kreu brzinama mnogo manjim od brzine svetlosti taj broj dimenzija (koordinata) iznosi tri, dok u sistemima koji se kreu brzinama bliskim brzini svetlosti taj broj je

etiri, jer ukljuujemo i vreme. Teorijski se analiziraju i opisuju viedimenzionalni sistemi (ndimenzionalni), iji je broj dimenzija prirodni broj vei od tri, meutim, analiziraju se i takvi objekti koji imaju necelobrojne dimenzije (v. fraktali); 2. dimenzija neke fizike veliine predstavlja njenu vezu sa osnovnim veliinama u usvojenom sistemu mernih jedinica.

DIMER
(engl. dimer), supstanca koja nastaje u reakciji dva identina molekula. Molekuli mogu da se udruuju putem kovalentnih veza ili slabih interakcija. To je i oligomer koji se formira u reakciji dva monomera.

DIMERKAPROL
(engl. dimercaprol), v. dimerkaptopropanol.

DIMERKAPTOPROPANOL
(engl. dimercaptopropanol ), antidot, kompleksno vezuje jone tekih metala u organizmu: arsena, bizmuta, ive, talijuma i bakra; sinonim dimer-kaprol. Koristi se kod trovanja tekim metalima i Wilsonove bolesti. Preparat: BAL (British Anti Lewisite).

DIMORFIZAM
(engl. dimorphism), pojava jedinki iste vrste u dva razliita oblika. Za oveka je karakteristian polni dimorfizam. Razlikuje se genetiki, gonadni i fenotipski pol. Genetiki je odreen hromozomskom konstitucijom. enski pol karakterie par istih polnih hromozoma XX, a muki pol dva razliita polna hromozoma XY. Gonade, ovarijumi u enskom i testisi u mukom polu, jesu primarne polne karakteristike, a sekundarne obuhvataju spoljanje polne organe i feno-tipske odlike koje karakteriu polove. Na primer, u enskom polu su izraene mlene lezde, razvijeni su kukovi, karakteristini su enski stas, enski tip kosmatosti, odsustvo brade i brkova, glas, ponaanje i dr.

DIN
(engl. dyne), jedinica za silu. Sila koja jedinici mase 1g saoptava ubrzanje 1cm/s2. Prema Meunarodnom sistemu jedinica, da-nas je u upotrebi kao jedinica za silu N (Newton). 1 din = 105N.

DINAMIKA
(engl. dynamics), oblast mehanike koja se bavi prouavanjem i opisivanjem sila i kretanja koje te sile izazivaju,v. mehanika.

DINAMOMETAR

(engl. dynamometer), instrument za merenje intenziteta sile (obino sa oprugom).

DINAMSKA RADIONUKLIDNA HOLECISTOGRAFIJA


, v. hepatobilijarna scintigrafija.

DINAMSKA SCINTIGRAFIJA BUBREGA


(engl. dynamic renal scintigraphy/scan ), dinamska nuklearnomedicinska metoda za ispitivanje funkcije i morfologije bubrega. Izvodi se tako to se istovremeno, intravenski, ubrizgava odgovarajui radiofarmaceutik (99mTc- -DTPA, 99mTc-MAG3 , 99mTc-EC i u novije vreme 99mTc-DMS) i registruju promene radioaktivnosti u regionima bubrega pomou gama scintilacione kamere. Na taj nain se prikazuju pristizanje, prolazak i odlazak nefrotropnog radiofarmaceutika. Pomou rau-nara se izraunavaju radionuklidni klirensi i drugi pokazatelji bubrenih funkcija (jaina glomerulske filtracije i/ili tubulske sekrecije, efektivni protok plazme kroz bubrege, efikasnost ekstrakcije, relativna distribucija bub-rene funkcije itd.). Indikovana u bolesnika s razliitim nivoima oteenja bubrenih fun-kcija, opstruktivnim nefrouropatijama, smetnjama u drenai mokrae, potencijalnim da-vaocima bubrega.

DINAMSKA SCINTIGRAFSKA STUDIJA


(engl. dynamic scintigraphic study), nuklearnomedicinska dijagnostika metoda ko-jom se u toku odreenog vremena generie niz scintigrama predefinisanog trajanja, tzv. sekvencijalnih scintigrama, a u cilju praenja kinetike radioobeleivaa kroz ispitivani organ. Dinamske scintigrafske studije omo-guavaju praenje radioobeleivaa u dve prostorne koordinate i u treoj vremenskoj. Kvantifikacija dobijenih podataka sa sekvencijalnih scintigrama vri se definisanjem regija od interesa (ROI) nad ispitivanim organom, a kasnije nad tom regijom generiu se vremenske krive aktivnosti, koje nose informaciju o kinetici radiobeleivaa kroz tu regiju, odnosno ispitivani organ. Interpretacija dobijenih krivih moe biti: opisna; definisanje pojedinih indeksa i parametara sa krivih; modelovanje. Nain obrade ovih studija moe biti i generisanje funkcionalnih slika iz dinamske scintigrafske studije. Sabiranjem sekvencijalnih slika po jednoj prostornoj koordinati dobijaju se kondenzovane slike, koje se esto koriste u nuklearnoj gastroenterologiji.

DINOPROSTON
(engl. dinoprostone ), pros-taglandin, stimulie miie materice i moe se koristiti za izvoenje prirodnih poroaja i kasnih terapijskih pobaaja. Preparati: Prepidil gel, Prostine E2.

DINUKLEOTID
(engl. dinucleotiode), proiz-vod razgradnje polinukleotida ili nukleinske kiseline. Sam dinukleotid moe da se razgradi na dva mononukleotida.

DIODNI LASER

(engl. diode laser), polu-provodniki tip lasera, male snage, pogodan kao prenosivi ureaj. V. laser.

DIOKTIL NATRIJUM-SULFOSUKCINAT
(engl. dioctyl sodium sulphosuccinate), razmekiva stolice i cerumena (une masti). Koristi se kao dodatak laksantnim sredstvima za ublaavanje opstipacije i za razmekavanje une masti.

DIOPTRIJA
(engl. dioptre ), jedinica mere jaine soiva. Soivo koje fokusira svetlosne zrake iz beskonanosti od jednog objekta na 1 m iza soiva, ima jainu od jedne dioptrije. Jaina soiva u dioptrijama je reciprona njegovoj duini fokusa izraeno u metrima (d=1/f).

DIPIRIDAMOL
(engl. dipyridamole), vazodilatator i inhibitor agregacije trombocita. U vidu intravenskih injekcija koristi se kao dijagnostiko sredstvo za anginu pektoris, a u obliku tableta za spreavanje tromboze na vetakim zaliscima srca. Preparat: Persantin.

DIPLAKUZIJA
(engl. diplacusis), distorzija oseaja za visinu zvuka; postojanje oseaja dva zvuka umesto jednog.

DIPLOE
(engl. diploe), kotano tkivo izmeu spoljanjeg i unutranjeg sloja lobanje.

DIPLOIDIJA
(engl. diploid), elija ili organizam sa dva seta hromozoma (2n) ili dva genoma. Telesne i nezrele polne elije oveka sadre diploidni broj hromozoma koji iznosi 46 ili 22 para autozoma i par polnih hromozoma.

DIPLOKOKUS
(engl. diplococcus), par bakterija loptastog oblika sa jednom ravni deljenja koje posle deobe ostaju zajedno po dve u parovima. Streptococcus pneumoniae (pneu-mokok) ranije je pripadao rodu Diplococcus i nazivan je Diplococcus pneumoniae upravo zbog karakteristinog grupisanja u parovima. Neke vrste Neisseria se takoe grupiu u parove.

DIPLOPIJA
(engl. diplopia), pojave duplih slika. Nastaje kao posledica pareze ili paralize pojedinih miia pokretaa one jabuice. Javlja se pri pogledu u pravcu delovanja oteenog miia. Postoji i kod

strabizma - kad jedno oko skrene iz srednjeg poloaja; dislokacije soiva (tzv. subluksacije); katarakte itd.

DIPLOTEN
(engl. diplotene), stadijum profaze mejoze I kada homologi hromozomi poinju da se odvajaju i ostaju spojeni samo na hijazmama koje predstavljaju mesta genetikog crossingovera. U oogenezi sisara i oveka sazrevanje oocita poinje u toku fetalnog ivota i zaustavlja se u profazi prve mejotike deobe na stadijumu diplotena. Primarne oocite tada ulaze u diktioteni stadijum ili stadijum mirovanja u kome ostaju do polne zrelosti, kada se proces mejoze nastavlja (vidi mejoza).

DIPROFILIN,
derivat teofilina, smanjuje tonus miia bronhija. Preparat: Hydrophylin.

DIREKTNA STANDARDIZACIJA
(engl. direct standardization ), postupak formiranja uporedivih fiktivnih optih stopa nekog vitalnog dogaaja (npr. smrtnosti) za populacije sa razliitim strukturama (npr. starosnim). Direktan metod standardizacije ponderie (mnoi) stopu pi (smrtnosti) svake grupe (starosne) sa brojem stanovnika Ni odgovarajue grupe u standardnoj populaciji i time se dobija standardizovana stopa (smrtnosti). S Ni pi / S Ni. Obino se za standardnu populaciju uzima aktuelna populacija (ili stacionarna populacija iz tablica smrtnosti) ireg podruja iji su delovi obe ispitivane populacije. Ovim postupkom populacije se svode na istu strukturu (starosnu), pa dolaze do izraaja razlike tih populacija u pogledu ispitivanih stopa (smrtnosti). V. inidirektna standardizacija.

DIREKTNO UZRONA
POVEZANOST (engl. direct causal association ), direktna, neposredna, povezanost nekog faktora sa pojavom bolesti bez uplitanja neke tree poznate promenjive: A B.

DIREKTOR
(engl. director ), organ ruko-voenja zdravstvenom ustanovom koji postoji pored organa upravljanja - upravnog odbora i nadzornog odbora, u svakoj zdravstvenoj ustanovi. Direktor zdravstvene ustanove je, po pravilu, zdravstveni radnik sa visokom stru-nom spremom. Direktora, zamenika direktora, upravni i nadzorni odbor zdravstvenih ustanova, koje obavljaju i obrazovnu i naunoistraivaku delatnost u naoj zemlji imenuje i razreava Vlada Republike Srbije, a ostalih zdravstvenih ustanova iji je osniva Republika - ministar za zdravlje. Prava i dunosti upravnika direktora zdravstvene ustanove regulisana su statutom ustanove koji donosi upravni odbor uz saglasnost osnivaa.

DIROFILARIJAZA

(engl. dirofilariasis ), parazitska zoonoza, infekcija domaih i divljih ivotinja i ljudi valjkastim crvima iz roda Dirofilaria. Plunu dirofilarijazu izaziva Dirofilaria imitis - psei srani crv, a potkonu dirofilarijazu prouzrokuju D. tenuis (D. conjuctivae) i D. repens. D. repens je potkoni parazit psa i make koji se moe nai i u plunom tkivu oveka. Sa ivotinje na oveka prenosi ih odreena vrsta komaraca. Prilikom uboda komarca larve parazita prodiru u novog domaina i mogu se nai na mestu uboda, ili migriraju u udaljene delove tela, u miie, pluno tkivo, onu duplju, oko, kapak, bubreg ili genitalne organe. Na mestu lokalizacije parazita formiraju se vorii veliine trenje do veeg oraha koji se najee zamenjuju sa tumorima benigne ili maligne prirode, masnom cistom ili stranim telom. U pluima se javljaju promene na plunim arteriolama poznate kao coin lesion. Dijagnoza se postavlja identifikacijom odstranjenog crva i histolokim pregledom iseaka razliitih delova njegovog tela.

DISAHARID
(engl. disaccharide), klasa eera koji pri hidrolizi daju dva monosaharida. Najei disaharidi su maltoza (glukoza + glukoza), laktoza (glukoza + galaktoza) i saharoza (glukoza + fruktoza).

DISAHARID TOLERANS TEST


(engl. disaccharide tolerance test), procedura kojom se ispituje da li postoji defekt u apsorpciji disaharida saharoze, izomaltoze ili laktoze, a usled enzima intestinalnih mukoznih disaharidaza. Pacijentu se daje doza disaharida od 2 g/kg telesne teine ili 50 g/m2 telesne povrine. Ako se disaharid hidrolizuje i monosaharid apsorbuje, dobija se kriva koja je slina normalnoj krivoj pri izvoenju glukoza tolerans testa. Ako postoji deficijencija, dobija se ravna kriva.

DISAHARIDAZA
(engl. disaccharidase), glikozidaza, EC 3.2.1, uobiajeni naziv za enzim koji hidrolizuje O-glikozil disaharide do monosaharida. Nedostatak jednog ili vie ovih enzima u intestinalnoj mukozi dovodi do niza klinikih simptoma.

DISAJNI ZVUK
(engl. breathing sound ), blag, mekan um, niske frekvencije (200 do 400Hz) koji nastaje kretanjem vazduha u disajnim putevima i naglim izjednaavanjem pritisaka pri irenju malih disajnih puteva koji su se zatvorili pri izdahu. uje se prilikom aus-kultacije plua u toku inspirijuma i prve polovine ekspirijuma. Nad patoloki izmenjenim delovima plua moe da bude oslabljen (emfizem, hiperinflacija), ak i odsutan (izliv, atelektaza, pleuralne priraslice, pneumotoraks) ili pojaan (pneumonina kondenzacija). U sluaju bronhijalne opstrukcije ekspirijumska faza ovog zvuka moe da bude produena. V. auskultacija.

DISANJE
(engl. breathing ), automatski, nes-vesni proces tokom koga vazduh ulazi u plua radi oksigencije krvi i uklanjanja ugljendioksida. Pri disanju se povremeno poveava zapremina grudnog koa usled

sputanja dijafragme i podizanja rebara. Udah (inspirijum) je aktivan proces pri kome kontrakcija disajnih miia omoguava ulazak vazduha pod atmosferskim pritiskom iz spoljanje sredine u plua. Ekspirijum (izdah) je pasivan proces, a vazduh, pod dejstvom elastinih sila plua, izlazi nakon oputanja disajne muskulature.

DISANJE USTA NA NOS


(engl. mouth-to-nose ventilation), metod ve-takog disanja izdahnutim vazduhom spasioca. Spasilac svojim ustima pokriva nos osobe koja ne die i uduvava joj vazduh u plua, 12 do 15 puta u minutu.

DISANJE USTA NA USTA


(engl. mouth-to-mouth respiration ), metod vetakog disanja kojim se koristi izdahnuti vazduh. Spasilac pokriva svojim ustima usta osobe koja ne die, kod male dece usta i nos, i uduvava joj svoj izdahnuti vazduh u plua. Ovo se ponav-lja svakih pet sekundi.

DISBARIZAM
(engl. dysbarism), zajedniki izraz kojim se opisuje kliniki sindrom nastao usled razlike izmeu atmosferskog pritiska i ukupnog pritiska gasova u tenostima i tkivima u organizmu, telesnim upljinama. Odnosi se na barotitis media, barosinusitis kao i ire-nje gasova u upljinama koje su inae bez njega.

DISEKANTNA ANEURIZMA
(engl. dissecting aneurysm), uzduno cepanje zida aorte prilikom koje krv prodire izmeu slojeva zida aorte. Prodor krvi meu slojeve zida aorte moe da nastane na razliite naine. Na rizinim nivoima poevi od aortnih zalistaka pa do rave aorte krv pod pritiskom prodire i sve vie razdvaja zidove aorte. Simptomi zavise od lokalizacije aneurizme. Ako se nalazi u grudnom delu javljaju se bolovi u grudnom kou koji imitiraju infarkt srca. Usled irenja disekantne aneurizme mogu biti sueni ili zapueni krvni sudovi koji snabdevaju mozak i srce pa dolazi do pojave simptoma smanjenog snabdevanja krvlju tih organa. Naj-tea komplikacija je rascep aneurizme i izlivanje krvi u sranu kesu ili druge okolne organe. Terapija je iskljuivo hirurka, ali dok pacijent ne pristigne u kardiohirurku ustanovu neophodno je lekovima smanjiti krvni pritisak.

DISEKANTNI OSTEOHONDRITIS
(engl. osteochondritis dissecans), redak kliniki entitet koji oznaava odvajanje manjih delova suphondralne kosti, najee na unutranjem okrajku femura, a znatno ree na drugim kostima.

DISEKCIJA
(engl. dissection, lat. dissectio), jedan od prvih i najefikasnijih metoda u istraivanju grae

ivotinjskog i ljudskog tela. 1. hirurki postupak preparisanja i izdvajanja anatomskih i tkivnih elemenata, organa i slojeva, prema anatomskim ili patolokim zonama razdvajanja, tako da preparisani organi, slojevi i tkiva ostanu nepovreeni (npr. disekcija nerva, disekcija tumora od okolnih tkiva). Ovo razdvajanje se moe vriti otro ili tupo, ali uvek paljivo; 2. rascepljenje upljeg organa patolokim procesom, sa naknadnim prska-njem i daljim patolokim posledicama, npr. disekcija arterijske aneurizme (sa naknadnim krvarenjem), disekcija zida debelog creva zapaljivim procesom (sa naknadnom perforacijom), disekcija tkiva slezine hematomom uz naknadno krvarenje i sl.

DISEMINOVAN
(engl. disseminatus), rairen, rasprostranjen.

DISEMINOVANA INFEKCIJA
(engl. disseminated infection), infekcija nekim mikroorganizmima koja zahvata istovremeno vie organa i/ili organskih sistema.

DISEMINOVANA INTRAVASKULARNA KOAGULACIJA, DIK


(engl. disseminated intravascular coagulation), teka koagulopatija koja nastaje zbog prevelikog stvaranja tromba i antikoagulacionih procesa do kojih dolazi kod teke sepse, hipotenzije, oka, tumora, poroajnih komplikacija, tekih povreda, op-senih operacija, krvarenja, ujeda otrovnih zmija itd. Osnovni poremeaj se sastoji u stvaranju intravaskulnih ugruaka u optoj cirkulaciji posle ega dolazi do prevelike sti-mulacije fibrinolize. Tako posle primarne hiperkoagulabilnosti dolazi do velikog deficita faktora koagulacije, hipokoagulabilnosti i krvarenja. Otuda i dolazi naziv potrona koagulopatija. Javlja se kao akutni i hronini DIK. U klinikoj slici akutnog DIK-a dominira hemoragijski sindrom, a u hroninom DIK-u mikrotromboze. Dijagnoza je klinika i laboratorijska. Leenje osnovnog uzroka je od sutinske vanosti, npr. sepse, poroajnih komplikacija itd. Ponekad primena heparina moe da bude korisna jer spreava formiranje ugruaka, ali on moe da izazove krvarenje naroito kod hirurkih bolesnika. Faktori ko-agulacije se nadoknauju transfuzijama pune krvi, plazme i drugih produkata krvi. S ob-zirom da se poremeaj javlja kod tekih bolesti i povreda, neophodni su kontinuirani monitoring, blagovremena prevencija i registracija komplikacija, njihovo leenje i opta nega.

DISFAGIJA
(engl. dysphagia), oseaj tekog gutanja, odnosno prolaska hrane kroz usta, drelo i jednjak. Disfagija moe biti meha-nika , postoji prepreka prolasku hrane, najee suenja, i funkcionalna, motorika, koja je posledica neuromiinih poremeaja. U sluaju mehanike disfagije tee se guta vrsta hrana, a u funkcionalnoj tena (para-doksalna disfagija). Dysphagia lusoria , redak oblik disfagije koji se javlja zbog toga to je jednjak pritisnut desnom potkljunom arterijom poremeenog razvoja. Disfagiju treba razlikovati od oteanog gutanja kod neurotinih bolesnika. Oni se ale na oteano gutanje zbog oseaja knedle u grlu (globus hystericus).

DISFONIJA
(engl. dysphonia), promuklost, opti naziv za poremeaj glasa po jaini, visini i boji. Promuklost je simptom brojnih obo-ljenja grkljana (zapaljenja, benigni i maligni tumori), centralnog i perifernog nervnog sistema kada dolazi do paraliza nerava koji pokreu grkljanske miie, tumora tireoidne lezde, plua, jednjaka, psihikih poremeaja. Moe ii do afonije, potpunog gubitka glasa.

DISGAMAGLOBULINEMIJA
(engl. dysgammaglobulinemia), selektivna deficijencija jedne ili vie klasa imunoglobulina. Praena je imunolokom deficijencijom i poveanom osetljivou na infektivna oboljenja.

DISGERMINOM
(engl. dysgerminoma), re-dak maligni tumor jajnika, homolgni tumor seminomu testisa. Sastavljen je od nediferentovanih germinativnih elija.

DISGLOBULINEMIJA
(engl. dysglobulinemia), poremeaj globulina krvi.

DISGNACIJA
(engl. dysgnathia), v. maloklu-zija.

DISH
, v. ankilozirajua hiperostoza.

DISHEZIJA
(engl. dyschezia), oteana ili bolna evakuacija fecesa iz rektuma.

DISHONDROPLAZIJA
(engl. dyschondroplasia ), javlja se u obliku dva sindroma koja karakterie nenormalan rast hrskavice. Kod jednog se taj rast deava na spoljnoj povrini kosti stvarajui brojne hrskaviave spoljanje izrataje (egzostoze), dok se kod drugog poremeeni rast hrskavice javlja unutar kosti stvarajui brojne hrskavine unutranje izrataje (enhondoze), poznate kao Ollierova bolest. Prvi tip je nasledan, a drugi je nepoznatog uzroka.

DISIDA
, diizopropil iminodiacetil siretna kiselina, derivat IDA. Obeleen sa 99mTc, u nuklearnoj medicini

slui za izvoenje hepatobilijarne scintigrafije i detekciju duodenogastrinog refluksa.

DISK
(engl. disc, lat. discus), v. diskus.

DISKARTROZA
(engl. discarthrosis ), dege-nerativno oboljenje intervertebralnog diskusa nepoznatog uzroka. U poetku dolazi do biohemijskih promena preteno u nukleus pulposusu sa postepenom fragmentacijom (podelom na vie delova) i fibrilacijom (poveanje koliine vezivnih vlakana), to je praeno i poetnim promenama na anulusu fibrozusu i manjim naprsnuima. Sve zajedno dovodi postepeno do gubitka elastinosti diskusa, njegovog daljeg propadanja sa postepenom fibroznom reparacijom i najzad urastanja granulacionog tkiva i taloenja kalcijumovih soli u fibrozno izmenjeni diskus. Ovakve promene su po pravilu praene i stvaranjem kotanih izrataja (osteofita) na ivicama susednih pr-ljenskih tela, bolom i ogranienim pokretima u delu kime koji je zahvaen: najee se radi o lumbalnoj kimi.

DISKOIDNI LUPUS ERITEMATOSUS


(engl. lupus erythematosus discoides), promene na koi lica, uima i kosmatom delu glave, ree i na koi trupa i ekstremiteta. Na poetku bolesti su jasno ograniene eritematozne ma-kule ili papule, na glatkoj povrini, da bi postale vee, ovalnog oblika u vidu plakova sa gubitkom folikula dlaka. Promene se postepeno poveavaju razvojem aktivnog zapalje-nja po obodu, ostavljajui ugnuto atrofino sredite sa poljem depigmentacije i bez dlaka. Moe da bude jedna od konih manifestacija SLE.

DISKOLORIZACIJA ZUBA
(engl. discoloratio dentis), v. promena boje zuba.

DISKOPATIJA
(engl. discopathy), degenerativno oboljenje intervertebralnog diskusa.

DISKUS
(engl. disc, lat. discus), kolut. Zarav-njena i lako uzdignuta struktura krunog oblika. D. intervertebralis (engl. intervertebral d., lat. d. intervertebralis), meuprljenski kolut. Vezivnohrskaviavi kolut umetnut izmeu tela dva susedna prljena. Meuprljenski kolut se sastoji od dva dela: periferno i kruno postavljenog vlaknastog prstena i mekog jedra (v. nukleus pulpozus) koje zauzima sredinji deo koluta. Visina meuprljenskih kolutova raste idui od vratnog prema slabinskom delu kimenog stuba. U krsnom i trtinom delu kimenog stuba kolutovi ne postoje jer su krsni i trtini prljenovi me-usobno srasli gradei dve kompaktne kosti: krsnu i trtinu kost. Ove

razlike u grai su i razlog zbog kojeg su vratni, grudni i slabinski deo kimenog stuba pokretni, za razliku od krsnog i trtinog koji su nepokretni; d. nervi optici (engl. optic d., lat. d. nervi optici, papi-lla nervi optici), kolut vidnog ivca. Beliasta, kruna i lako uzdignuta tvorevina na vidnom delu mrenjae. Kolut se nalazi 4 mm unutra ili nazalno od zadnjeg pola one jabuice i odgovara mestu poetka vidnog ivca. Pre-nik koluta iznosi oko 1.5 mm, a njegov sredinji deo je lako udubljen i gradi udu-bljenje koluta vidnog ivca kroz koje prolaze centralni krvni sudovi mrenjae (arterija i vena centralis retine). U predelu koluta postoji jedino sloj vlakana vidnog ivca, dok neuroepitelne elije i ostali slojevi mrenjae nedostaju. Stoga, ovaj ogranieni deo mrenjae ne uestvuje u registrovanju vidnih utisaka pa se naziva slepa mrlja mrenjae (v. makula ceka retine).

DISMENOREJA
(engl. dysmenorrhea), menstruacija praena bolovima i tegobama, obi-no lokalizovanim u donjem delu trbuha ili krstima, i znatnim poremeajem opteg stanja (glavobolja, jeza, drhtavica, muka, gaenje, psihika labilnost, prevelika osetljivost, promena raspoloenja). Deli se na primarnu (nalaz na genitalnim organima je normalan i njime se ne moe objasniti poreklo tegoba) i sekundarnu (na materici ili adneksama postoje patoloke promene koje dovode do dismenoreinih smetnji).

DISPANZER
(engl. dispensary), specijalizovana organizaciona jedinica zdravstvene ustanove - doma zdravlja, bolnice i dr., u kojoj se obavljaju preventivno-medicinska dijagnostika i terapijska delatnost specijalistiko poliklinikog tipa za odreene starosne grupacije, populacije ili za odreene vrste obo-ljenja (deiji dispanzer, kolski dispanzer, dispanzer za ene, dispanzer za medicinu rada, dispanzer za kono-venerine bolesti, dispanzer za mentalno zdravlje, i dr.). Lekari specijalisti odgovarajuih grana medicine, primenjujui tzv. dispanzerski metod rada, vode brigu o zdravlju odreene grupacije sistematskim pregledima zdravih lica, spro-voenjem mera za zatitu njihovog zdravlja pre nego to obole (vakcinacije, imunoprofilaksa, zdravstveno vaspitanje i dr.), a kada je to potrebno vre specijalistiku dijagnostiku oboljenja i leenje obolelih. Poseban naglasak u radu dispanzera je na savetovalinom radu sa pojedincima ili grupama osoba i njihovom okolinom (porodica, preduzea i dr.), radi prihvatanja zdravog naina ivota i eliminacije tetnih navika odnosno faktora rizika zdrav-lja.

DISPAREUNIJA
(engl. dyspareunia), otean ili bolan polni odnos zbog atrofine ili zapa-ljene sluzokoe vagine.

DISPEPSIJA
(engl. dyspepsia), poremeaj varenja zbog smanjenja ili nedostatka pojedinih fermenata potrebnih da se varenje obavi i njegovi krajnji produkti apsorbuju. Javljaju se nespecifini simptomi vezani za gornji deo trbuha, a u vezi sa uzimanjem hrane: punoa, bolni pritisak i nelagodnost u trbuhu, munina, goruica, podrigivanje, nadutost, vetrovi i neuredne stolice. Moe biti organska (zbog oboljenja organa gornjeg dela probavnog trakta koje zahteva specifino leenje) ili funkcionalna (kada posle ispitivanja ne moe da se nae specifino oboljenje). Funkcionalnu dispepsiju karakterie stabilno

dobro opte stanje bolesnika.

DISPERZIJA
(engl. dispersion), rasturanje, rasipanje; disperzija svetlosti predstavlja prelamanje svetlosti razliitih frekvencija pod razliitim uglom, tj. zavisnost indeksa prelamanja od frekvencije, pri prolasku kroz neku prozranu sredinu. Prelamanjem bele svetlosti kroz prizmu, indeks prelamanja raste od crvene ka ljubiastoj boji, tj. dolazi do razlaganja svetlosti na spektar. Razlikujemo dve vrste disperzije, normalnu i abnormalnu, u zavisnosti od toga da li indeks prelamanja raste ili opada sa porastom frekvencije.

DISPLAZIJA ZUBA
(lat. dysplasio dentis), v. anomalije zuba.

DISPNEJA
(engl. dyspnea), subjektivni oseaj nedostatka vazduha ili oteanog disanja. Moe biti inspirijumska , ekspirijumska i meovita . esto je rezultat sranih ili bronhopulmonalnih oboljenja, ali ne retko i anksioznog stanja bolesnika. Kod sranih bolesnika se dispneja ee javlja pri naporu. Paroksizmalna nona dispneja, ili kardijalna astma, su epizode iznenadnog guenja za vreme spavanja koje obino bude bolesnika iz sna, prolaze nakon naglog ustajanja iz kreveta i znak su poputanja funkcije leve komore, a i prethode teem stepenu insuficijencije koji se zavrava edemom plua. Dispneja u toku izdaha je karakteristika astme.

DISPOZICIJA
(engl. disposition), sklonost ka neemu. V. predispozicija.

DISPROPORCIJA
(engl. disproportion ), nedostatak pogodnog odnosa izmeu dva elementa ili faktora, nesrazmernost, npr. kod novoroeneta nesrazmerno velika glava u odnosu na trup kod postojanja hidrocefalusa.

DISRUPCIJA
(engl. disruption), morfoloka oteenja organa ili veih delova tela nastala zbog spoljanjih povreda koja podrazumevaju njihovo prskanje, cepanje, pucanje.

DISTALIS
(engl. distal, lat. distalis), deo koji se nalazi dalje ili je udaljeniji u odnosu na poetak, pripoj, koren, srednju liniju ili ravan. Pojam distalis je suprotan pojmu proksimalis.

DISTIGMIN
(engl. distigmine), antiholinesteraza, reverzibilno inhibira enzim acetilholinesterazu i pojaava tonus skeletnih miia. Koristi se oralno ili u vidu injekcija za leenje mijastenije gravis i retencije mokrae. Preparat: Ubretid.

DISTIHIJAZA
(engl. dystichia), nenormalnost rasporeda trepavica; dodatne trepavice rastu na ivici kapaka gde se spaja sluznica sa koom, esto iza otvora Meibomovih lojnih lezda. Nekada mogu da nadrauju ronjau. Leenje je retko potrebno.

DISTOMOLAR,
atipian prekobrojni zub koji se nalazi obino iza umnjaka.

DISTOOKLUZIJA
(engl.distoclusion), malokluzija u kojoj je luk donje vilice u zadnjem, distalnom poloaju u odnosu na luk gornje vilice. Naziva se jo i drugom klasom po Angleu, distookluzija, posteriorna okluzija.

DISTORZIJA
(engl. distortion), 1. stanje kod ljudi u kome dolazi do promene normalnog stanja ili pozicije po tipu uvrtanja; 2. u psihijatriji, mehanizam sna u kom se materijal superega zamenjuje nedefinisanim objektima.

DISULFIRAM
(engl. disulfiram), inhibitor metabolizma alkohola, zaustavlja njegovu razgradnju na nivou acetaldehida, koji se nakuplja i izaziva neprijatne i burne simptome: crvenilo, guenje, glavobolju, palpitacije, muku i povraanje (acetaldehidni sindrom). Koristi se kao averzivno sredstvo u kompleksnom leenju hroninih alkoholiara. Preparati: Antabus, Esperal.

DITRANOL
(engl. dithranol), preparat katrana, koristi se kao lek protiv psorijaze. Treba ga primenjivati strogo po uputstvu jer moe da izazove jak nadraaj. Preparati: Cignol, Ditragal.

DIURETICI PETLJE
(engl. loop diuretics ), grupa diuretika najsnanijeg dejstva (bume-tanid, furosemid i etakrinska kiselina) koje se ostvaruje u ushodnom delu Henleove petlje bubrenih kanalia, na mestu gde se razme-njuje najvea koliina jona Na i Cl odnosno vode.

DIURETIK
(engl. diuretic ), lek koji poveava izluivanje mokrae. Diuretici po pravilu poveavaju i izluivanje soli, jona Na i Cl, i zato se nazivaju saliuretici. U tom pogledu najjai su: bumetanid i furosemid, poznati kao diuretici Henleove petlje. Diuretici umerene snage su tiazidni diuretici: hidrohlorotiazid, hlortalidon, indapamid i dr. Najslabiji diuretici u pogledu izluivanja soli i mokrae su: amilorid, spironolakton, triamteren, ali oni smanjuju eliminaciju jona K (diuretici koji tede kalijum), pa se koriste za korekciju hipokaleijemije koja moe nastati kod primene tiazidnih diuretika. Soni diuretici se koriste za leenje hipertenzije, edema i insuficijencije srca. Osmotski diuretici kao manitol ne poveavaju izluivanje soli, ve povlae vodu osmotskim putem pri vlastitom izlu-ivanju mokraom i koriste se za leenje povienog intrakranijalnog pritiska. Neki blagi diuretici kao, acetazolamid, smanjuju luenje one vodice i koriste se za leenje glaukoma.

DIUREZA
(engl.diuresis), ukupna koliina izluenog urina u odreenom vremenskom intervalu, uobiajeno ili poveano izluivanje urina. Dnevna d., ukupna ekskrecija urina u toku 24h; satna d., ukupna ekskrecija urina u toku jednog sata. Kada je poveana, obino je posledica konzumiranja vee koliine tenosti od potreba tela ili je posledica davanja diuretika. V. vodena diureza.

DIVARIKACIJA
(engl. divarication), razdvajanje, odvajanje, rastezanje tkiva i organa.

DIVARIKATOR
(engl. divaricator), disekcioni hirurki instrument tipa tupih, zakrivljenih makaza, koji slui za preparisanje, razdvajanje i presecanje (kidanjem i elektrokoagulacijom) tkivnih elemenata.

DIVERTIKULARNA BOLEST
(engl. diverticular disease), pojava divertikula u vie organa probavnog trakta, najee u jednjaku, tankom i debelom crevu. Radi se o uroenoj anomaliji.

DIVERTIKULITIS
(engl. diverticulitis), zapaljenje sluznice divertikuluma, najee na bazi zadranog sadraja u lumenu. Obino poinje u najnioj taki divertikuluma.

DIVERTIKULUM
(engl. diverticulum), kesasto izboenje, izboenje u vidu depa svih slojeva zida digestivne cevi. Proirenje je u uoj ili iroj komunikaciji sa lumenom dotinog organa. Divertikulumi mogu biti uroeni ili steeni. Po nainu nastanka mogu biti pul-zioni (nastaju zbog poveanog pritiska u lumenu,

a na mestu oslabljenog miinog sloja zida digestivne cevi) ili trakcioni (nastaju pov-laenjem zida zbog promena u okolini cevastog organa, npr. priraslica). Rendgenska slika pulzionog divertikula: okrugla ili ovalna kesa, otrih i glatkih kontura, uskog vrata. Kada je ispunjen kontrastom prikazuje se kao kruna senka, a kada je delimino ispunjen kao prstenasta senka sa nivoom. Promera su od nekoliko mm do 10 cm i vie. Rendgenska slika trakcionog divertikula je atorasto izboenje zida slino ptiijem kljunu sa irokim vratom. Divertikulumi se mogu javiti kao pojedinani ili viestruki. Pojava multiplih divertikuluma u digestivnom traktu se oznaava kao divertikuloza. Komplikacije divertikuluma: diverticulitis, ulceracije, perforacije.

DIVINIL ETAR
(engl. divinyl ether), vinil etar O (CH=CH2)2; brzo delujui inhalacioni anestetik koji se koristi za uvod u anesteziju. Produeno davanje praeno je neeljenim dejstvima na jetru i centralni nervni sistem.

DIZARTRIJA
(engl. dysarthria), defekt u artikulaciji (izgovoru) naroito suglasnika kao posledica bolesti (spastine i flakcidne parali-ze, rigiditeta, ponovnih spazama ili ataksije orofaringealnog ili respiratornog aparata).

DIZENTERINI ISPLJUVAK
, stolica bez fekalnog sadraja, a sastoji se od sluzavo-gnojnog iscetka i krvi. Najee se javlja kod iga dizenterije, a neretko i kod teih klinikih oblika sonnei i fleysner dizenterije (v. ige-loza).

DIZENTERINI SINDROM
(engl. dysenteric syndrome ), pojava krvavo-sluzavih prolivastih stolica. Prolivi su esto jedini kliniki znak bolesti, nisu specifini za odreenu bolest i mogu ukazivati na razliita oboljenja: crevne infekcije (v. bacilarna dizenterija, salmoneloze), parazitarna oboljenja creva (amebna dizenterija), zapaljenska oboljenja intestinuma (ulcerozni kolitis, Crohnova bo-lest), tumori creva, pseudomembranozni kolitis, divertikulitis, unutranji hemoroidi, itd.

DIZENTERIJA
(engl. dysenteria), osnovna klinika slika kod odreenih bakterijskih i parazitarnih oboljenja debelog creva. Ovo oboljenje karakterie uestalo pranjenje creva sa estim lanim pozivima na defekaciju, pri emu su stolice vodenaste i najee sa primesama sluzi i krvi. Uzronici dizenterije su igele (v. bacilarna dizenterija) i histolina ameba (v. amebijaza). Dijagnoza se postavlja nalazom uzronika u stolici.

DIZOM

(engl. disome), par hromozoma u diploidnom hromozomskom komplementu. V. homologi hromozomi.

DIZOPIRAMID
(engl. disopyramide), antiaritmik sa jakim antiholinergikim dejstvom. Koristi se oralno za leenje nekih pretkomorskih i komorskih aritmija posle infarkta. Neeljena dejstva su: depresija rada srca i hipotenzija, suvoa usta, poremeaj vida, opstipacija i oteano mokrenje. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Rythmodan.

DIZOSTOZA
(engl. dysostosis), defekt u normalnoj osifikaciji fetalne hrskavice. Akrofacijalna d., sindrom koji se prenosi autosomno dominantno, karakteriu ga: heksadaktilija i metakarpalna dizostoza aka i stopala, rascep donje vilice, potekoe u denticiji; kleidokranijalna d., kleidokranijalna displazija; kraniofacijalna d., sindrom koji se prenosi autosomno dominantno, a priblino 30% sluajeva ine nove dominantne mutacije. Karakterie je akrokefalija, egzoftalmus, strabizam, sedlast nos, hipoplazija gornje vilice, relativna progenija, kratka gornja usna, isturena donja usnica i hipertelorizam. Naziva se jo i Kruzonovo oboljenje; mandibularna d., hipoplazija donje vilice sa abnormalnom implantacijom zuba, deformitetima une koljke i atrezijom spoljanjeg unog kanala, praenih agenezom ili hipoplazijom palca i/ili radijusa. Naziva se jo i Nager-deReinierov sindrom; mandibulofacijalna d., autosomno dominantni nasledni sindrom karakteristian po abnormalnim (antimongoloidnim) fisurama palpebri, hipoplaziji donje vilice i malarne kosti, defektima donjeg onog kapka, ukljuujui kolobome, odsustvo trepavica i lakrimalnih izvoda, obliteraciju nazofrontalnog ugla, deformitete spoljanjeg unog kanala, mada moe da se pojavi malokluzija, visoko nepce i makrostoma. Naziva se jo Francescheettijev ili Treacher Collinsov sindrom; maksilofacijalna d., varijanta sindroma prvog i drugog krnog luka. To je autosomno dominantno oboljenje koje se karakterie anteriorno-posteriornom skraenou gornje vilice, ponekad izraenim relativnim mandibularnim prognatizmom, antimongoloidnom iskoenou oi-ju i palperbralnih fisura, malformacijama une koljke i oteenjima u razviu govora. Naziva se jo i maksilofacijalni sindrom.

DIZRAFINA MALFORMACIJA
(engl. dysraphism, dysraphia malformation), defekt u fuziji du srednje linije; defekt kotanog tkiva kroz koji u veoj ili manjoj meri prominiraju elementi nervnog tkiva; spino-medularna d. m., disrafika malformacija kime i kimene modine, kongenitalni defekt zatvaranja ki-menih prljenova i udruene anomalije ki-mene modine i modanih ovojnica; kraniocerebralna d. m., disrafika malformacija glave i mozga, kongenitalni defekt zatvaranja kostiju lobanje i udruene anomalije mozga i modanih ovojnica; meningocele koje sadre samo likvor unutar modanih ovojnica; me-ningoencefalocele sadre likvor i nervno tkivo; meningoencefalocistocele sadre likvor, modano tkivo i upljinu ektopinih komora.

DIZURIJA
(engl. dysuria), 1. oteano i bolno mokrenje; 2. mokrenje sa naprezanjem trbune muskulature da bi

se evakuisao sadraj mokrane beike. Mehanika d., nastaje zbog mehanike prepreke od vrata mokrane be-ike do meatusa uretre (skleroza vrata, benigna hipertrofija ili karcinom prostate, suenje uretre itd.); dinamika d., nastaje zbog poremeaja funkcije nerava vanih za mokrenje (lezija centara mokrenja u kimenoj modini, hipotonija ili fibroza detruzora itd.).

DLAKAV
, v. hipertrihoza.

DLAKE
(engl. hairs, lat. pilus), keratinizovani konasti koni organi, promera 0,05 do 0,6 mm, duine od nekoliko mm do vie od jednog metra. Izrastaju iz cevastih invaginacija epidermisa. Pokrivaju celu povrinu tela osim dlanova, tabana, glavia penisa i klitorisa i povrine malih usana (labia minora). Sastoje se od: korena dlake, stabla dlake (scapus pili) i miia podizaa dlake (m. arrector pili). Koren dlake (radix pili) sastoji se od folikula dlake (foliculus pili), njegovog pro-irenog dela bulbusa (bulbus pili) i vezivnog tkiva koje invaginira u bulbus (papilla pili). Koren ima unutranju i spoljanju korenu kouljicu. Unutranja see od papile do mesta otvora lojnih lezda i sastoji se od: kutikule, Huxleyevog sloja i Henleovog sloja. Spo-ljanja kouljica je direktan nastavak epidermisa, iji se bazalni i spinozni sloj stapaju sa matriksnim elijama dlake. Oko spoljanje kouljice je vezivni omota korena. Zahvaljujui razmnoavanju matriksnih elija, sme-tenih iznad kupole papile, dlake rastu i obnavljaju se. Izmeu matriksnih elija nalaze se i melanociti koji proizvode melaninske granule i daju dlakama boju. Stablo dlake se sastoji od sri, kore i kutikule. Oko korena dlaka nalazi se mrea slobodnih senzitivnih nervnih zavretaka (koji ine oko 80% celokupne inervacije koe).

DLAN
(engl. palma, palm, palm of hand, lat. palma manus), v. palma manus.

DLANSKI
(engl. palmar, lat. palmaris), v. palmaris.

DMARDS
(engl. Disease Modifying AntiRheumatic Drugs), v. bolest modificirajui antireumatski lekovi

DMF,
v. karijes indekse.

DMSA

, 2,3-dimerkaptoilibarna kiselina (engl. dimercaptosuccinic acid), kompleksna supstanca obeleena 99mTc. U trovalentnom obliku (pH 3) slui za statiku i dinamsku scintigrafiju bubrega, a u petovalentnom obliku (pH 8) za detekciju medulskog karcinoma titaste lezde.

DNEVNA BOLNICA
(engl. day hospital), organizaciona jedinica zdravstvene ustanove (bolnice, KB centra itd.) ili deo organizacione jedinice bolnike ustanove (odeljenja, centra, klinike), gde se obavlja specijalistika dijagnostika i terapijska delatnost u toku dnevnog rada za pacijente za koje nije neophodno da budu hospitalizovani u bolnici. Najee se dnevni boravak koristi za bolesnike posle leanja u bolnici (produeni terapijski tretman ili rehabilitacija) ili pre eventualne hospitalizacije radi sprovoenja dijagnostikih procedura za koje nije neophodno da bolesnik bude hospitalizovan. U dnevnu bolnicu bolesnik dolazi ujutro, u toku dana se sprovode odre-ene planirane procedure, a popodne ili uvee odlazi kui. Najee se dnevne bolnice organizuju u okviru psihijatrijskog odeljenja, ode-ljenja za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, akuerskog odeljenja, dejeg odeljenja, internistikog odeljenja i dr.

DNEVNE POTREBE ZA HRANLJIVIM MATERIJAMA


(engl. recommended dietary allowences, RDA), preporuke za dnevni unos esencijalnih hranljivih materija koje mogu da zadovolje potrebe gotovo svih zdravih ljudi. Ovakve preporuke postoje na nacionalnom i internacionalnom nivou, a naj-poznatije i najee koriene i van SAD su RDA, koje su poev od 1943. godine u vie navrata modifikovali i publikovali Food and Nutrition Board i ameriki National Research Council. Preporuke su date za referentnu osobu, prosene uhranjenosti za mukarce 70 kg, a za ene 55 kg. RDA su predviene za zdrave ljude, te su neupotrebljive kod teih oboljenja, opekotina, trauma i slino. Moraju se prilagoavati posebnim zahtevima kao to su tei fiziki rad, trudnoa i laktacija, rast i razvoj, te posebni uslovi ivotne sredine.

DNK
(engl. DNA), skr. za deoksiribonukleinsku kiselinu.

DNK VIRUSI
(engl. DNA viruses), grupa od sedam bioloki raznorodnih porodica klasifikovanih na osnovu DNK genoma. Sem pri-rode i struktrure genoma u klasifikaciji su uzeti u obzir fiziko-hemijske i bioloke osobine, nain razmnoavanja i druge osobine. Klasifikacija na porodice bazira se, pored navedenih osobina, i na antigenskim karakteristikama.

DNK-aza
(engl. DNKase), skr. za deoksiribonukleazu.

DNO

(engl. fundus, bottom, lat. fundus), v. fundus.

DOBUTAMIN
(engl. dobutamin), kardio-tonik, tj. inotropni lek koji stimulie adrenergike b1 receptore i poveava snagu kontrakcije sranog miia i poveava minutni volumen, a ne ubrzava puls. Koristi se u obliku intravenskih infuzija, za pojaanje rada srca posle infarkta miokarda, u toku kardiohirur-kih operacija i u stanjima oka. Preparat: Dobutrex.

DOC
, v. 11-dezoksikortikosteron.

DOCIMAZIJA
(engl. docimasy), istraivanje uzroka smrti ispitivanjem organa posle obdukcije lea. Docimazija plua se sastoji u tome to se u vodu stavljaju iseeni sitni delovi plua: ukoliko tkivo plua plovi, znai da je disanjem vazduh prodro u njih. Ovaj opit omoguava da se utvrdi da li je novoroene disalo ili je bilo mrtvo pre roenja, da li je osoba naena mrtva u vodi pre nego to je dospela u vodu ve bila mrtva ili ne. U ovom poslednjem sluaju, tonjenje plua, znai da je ta osoba udisala tenost.

DODACI KOE
(engl. skin appendages, lat. adnexa integmenti commune), strukture koje se razvijaju iz epidermisa: dlake, nokti, mlene lezde, znojne i lojne lezde.

DODIR
(engl. touch), oseaj odreene vrste ptitiska na deo tela. V. barestezija.

DOGELJEVE ELIJE
(engl. superficial cells, facet cells, lat. epitheliocytus superficialis), kiobranaste, povrne elije prelaznog epitela, velike i preko 100 mm, esto dvojedarne. Gledana sa gornje povrine plazmalema pokazuje dobro ograniene, rigidne, poligonalne ploe. Ispod same elijske membrane postoje brojne diskoidne vezikule, koje su rezerva elijske membrane, koja se ugra-uje prilikom rastezanja epitela. Lateralne strane ovih elija su meusobno bogato interdigitirane, sa mestiminim vezivnim kompleksima i dezmomima. Bazalni elijski pro-dueci su veoma tanki, razliite duine, prolaze izmeu reketastih i bazalnih elija i usidravaju se na zajedniku bazalnu membranu epitela. Citoplazma obiluje svim elijskim organelama i pariima glikogena.

DOJKA

(engl. breast, lat. mamma), v. mama.

DOKSAZOSIN
(engl. doxazosine), antihipertenziv, blokira adrenergike a1-receptore i smanjuje tonus arterija i arteriola, kao i drugih glatkih miia u kojima a1-receptori uestvuju u odravanju tonusa. Koristi se kao lek protiv hipertenzije i benigne hiper-trofije prostate. Neeljena dejstva su: crvenilo, vrtoglavica, nesvestica i ubrzan puls zbog naglog pada krvnog pritiska. Preparat: Cardura.

DOKSEPIN
(engl. doxepine), antidepresiv koji deluje i anksiolitiki i sedativno. Koristi se za leenje depresivnih sindroma, nesanice i psihosomatskih tegoba. Preparat: Sinequan.

DOKSICIKLIN
(engl. doxicycline), tetraciklinski antibiotik, resorbije se potpunije od starih tetraciklina i deluje dugotrajno, pa se daje samo jednom dnevno. Preparati: Doksiciklin, Dovicin, Vibramycin.

DOKSORUBICIN
(engl. doxorubicine), citostatik iz grupe antibiotika. Koristi se u obliku injekcija za leenje leukemija i drugih vrsta raka. Preparat: Adriblastina RD.

DOKTOR
(engl. physician, doctor), 1. lekar - doktor medicine ili stomatolog - doktor stomatologije; osobe koje su diplomirale na Medicinskom odnosno Stomatolokom fakultetu. Profesionalno se bave pruanjem medicinskih - zdravstvenih odnosno stomatolokih usluga ili nekom oblau zdravstvene zatite, ali mogu da se bave i nekom drugom delatnou koja moe imati veze sa zdravstvenom delatnou (paramedicinski poslovi) ili drugom drutvenom ili privrednom delatnou; 2. doktor nauka; osoba koja je po zavretku fakultetskih studija poela da se bavi nauno-istraivakom delatnou u okviru koje je prvo, po odreenom programu, uradila izabranu i odobrenu magistarsku temu od-branivi je na odgovarajuem fakultetu, a zatim dobila i kao nauni projekat uradila doktorsku disertaciju koju je javno izloila i odbranila na odgovarajuem matinom fakultetu. Doktor nauka je nauni stepen i titula, a doktor medicine ili stomatologije je struni naziv.

DOLIHOCEFALIJA
(engl. dolichocephaly), prerano zatvaranje sagitalnog ava glave. Glava je izduenog anteroposteriornog dijametra. Mogui su neuroloki ispadi.

DOLOR

(engl. pain), bol, jedan od osnovnih simptoma zapaljenja.

DOMAIN
(engl. host), ovek, odnosno ivotinja, ukljuujui ptice i zglavkare, koji u prirodnim uslovima omoguavaju opstanak ili prebivalite biolokim (infektivnim) agensima. Neke protozoe i helminti prolaze sukcesivne razvojne faze u domainima, koji pripadaju razliitim biolokim vrstama. Domain u kome parazit dostie zrelost ili prolazi kroz seksualnu fazu razvoja naziva se primarnim ili stalnim d.; onaj u kome je parazit u larvalnoj ili aseksualnoj fazi, naziva se sekundarni ili prelazni d. Prenosni ili transportni d. je nosilac infektivnih agenasa koji u njemu ostaju ivi, ali se ne razvijaju; slui za transfer uzronika do odgovarajueg stalnog domaina.

DOMINANTNO
(engl. dominant), tip nasle-ivanja kod koga se jedan alel fenotipski izraava u heterozigotnom stanju. Mutacije gena koji kodiraju sintezu strukturnih proteina i elijskih receptora su najee dominantne. Ako dominantna mutacija ne spreava preivljavanje i reprodukciju organizma nasleuje se i prenosi kroz generacije. Za dominantne mutacije karakteristine su varijabilna fenotipska ekspresivnost i penetrantnost.

DOMPERIDON
(engl. domperidone), anti-emetik, blokira receptore za dopamin u elucu i hemoreceptivnoj zoni, ali ne prelazi u mo-zak. Ublaava nauzeju i povraanje i ubrzava pranjenje eluca. Koristi se u hemioterapiji i kod drugih stanja kad treba ublaiti pov-raanje i kod gastropareze raznih uzroka. Preparat: Motilium.

DOM ZDRAVLJA,
ambulantno-poliklinika zdravstvena ustanova koja sprovodi mere primarne (osnovne) zdravstvene zatite, a prioritetno preventivne mere za zatitu zdravlja stanovnitva na teritoriji jedne ili vie optina. Pri sprovoenju mera zdrav-stvene zatite primenjuje dispanzerske, epidemioloke i socijalno-medicinske metode, a pri tom ostvaruje saradnju sa drutveno-politikom zajednicom, zdravstvenim osiguranjem i humanitarnim, strunim i drugim organizacijama, preduzeima i ustanovama. Radi sprovoenja propisanih zdravstvenih delatnosti, treba da raspolae slubama koje obavljaju sledee delatnosti: zdravstveno vaspitanje; optu medicinu; zdravstvenu zatitu ena; zdravstvenu zatitu dece; polivalentnu patronau; stomatoloku zdravstvenu zatitu; laboratorijsku dijagnostiku; rendgen dijagnostiku; kuno leenje i zdravstvenu negu; hitnu medicinsku pomo. Ove delatnosti se sprovode u obliku dispanzera, zdrav-stvenih stanica i zdravstvenih ambulanti. Dom zdravlja moe imati i osnovnu specija-listiku slubu (internistiku, za uvo, grlo i nos itd.).

DONACIJA SEMENE TENOSTI


, v. donatorska inseminacija.

DONATORSKA INSEMINACIJA
(engl. donor insemination), 1. arteficijalna inseminacija; 2. vrsta leenja infertiliteta; 3. uvoenje semene tenosti donatora u vaginu vetakim putem u cilju oplodnje. Homologna d., sperma supruga; heterologna d. , sperma davaoca.

DONEPEZIL HLORID
(engl. donepezil chloride), antiholinesteraza, novi lek za Alzheim-erovu bolest. Preparat: Aricept.

DONOJE
(engl. metatarsus, lat. meta tarsus), v. metatarzus.

DONOR
(engl. donor), 1. atom koji predaje elektron drugom atomu ili jonu u nekom hemijskom procesu; 2. atomi koji se ugrauju kao primese u poluprovodnike, da bi se poveala provodnost, a koji imaju vie valentnih elektrona od atoma poluprovodnika sa kojim ostvaruju vezu. 3. organizam koji daje vitalno tkivo za upotrebu drugom organizmu, kao osoba koja daje krv za transfuziju, ili organ za transplantaciju.

DONJA CREVNA VENA


(engl. inferior mesenteric vein, lat. vena mesenterica inferior), v. vena mezenterika inferior.

DONJA UPLJA VENA


(lat. vena cava inferior), glavni venski krvni sud infrasrane regije tela. Struktura: 1. tunica intima, endotel - tipian ploast epitel sa elijama koje su vezane jedna za drugu brojnim zonulama occludens i nexusima. Bazalna lamina i unu-tranja elastina lamina su jako fenestrirane, dozvoljavajui endotelnim elijama da ostvare mioendotelne veze; 2. tunica media je vrlo tanka i sastoji se od neto glatkih miinih elija kruno rasporeenih, izmeu kojih se nalazi mnogo kolagenih i elastinih vlakana; 3. tunica adventitia je najdeblji sloj, sastavljen od rastresitog vezivnog tkiva i obi-lja uzduno orientisanih glatkih miinih elija, koje su grupisane u snopove. Takoe postoji dosta elastinih i kolagenih vlakana. Vasa vasorum, limfni sudovi i nervni pleksusi su dobro razvijeni. Kontrakcija miinih elija potiskuje krv ka srcu, pa se donja uplja vena smatra propulzivnom venom. Debljina adventicije se suprotstavlja krvnom pritisku. V . azygos, v. illiaca externa, v. portae, v. renalis, v. lienalis i v. mesenterica superior - imaju istu strukturu.

DONJA VILICA
(engl. mandible, lower jaw, lat. mandibula), v. mandibula.

DONJI
(engl. inferior, lat. inferior), v. inferior.

DONJI EKSTREMITET
(engl. lower limb, lat. membrum inferius), v. membrum inferijus.

DONJI EZOFAGEALNI SFINKTER


(engl. lower esophageal sphincter), glatki miii poslednja 4 cm ezofagusa koji funkcioniu kao sfinkter, zatvarajui i otvarajui ezofagus u eludac. Tonino je aktivan izmeu obroka pa spreava refluks sadraja iz eluca, a za vreme gutanja je relaksiran; relaksacija je posredovana neuronima koji sekretuju vazoaktivni intestinalni peptid.

DONJI UD
(engl. lower limb, lat. membrum inferius), v. membrum inferijus.

DOPA
(engl. dopa, dihydroxyphenyl alanine ), aminokiselina, 3-(3,4-dihidroksifenil) alanin (RMM 197,19). Dopa nastaje hidroksilacijom tirozina posredstvom enzima tirozin hidroksilaze u nervima i sri nadbubrega i intermedijer je u sintezi dopamina, norepinefrina i epinefrina. L-oblik dope (levodopa) se koristi u tretmanu Parkinsonove bolesti.

DOPAMIN
(engl. dopamine), 4-(2-aminoetil)-1,2-benzendiol (RMM 153,18), kateholamin koji nastaje dekarboksilacijom dope. Primar-no se nalazi u mozgu, simpatikim ganglijama i retini, zatim u jetri, pluima i tankom crevu. Ima funkciju neurotransmitera u vie delova mozga: limbiki sistem, ekstrapiramidalni sistem i dr. Uestvuje najmanje 5 vrsta dopaminskih receptora u regulaciji mentalne aktivnosti i ponaanja, motiliteta, sekrecije hormona i povraanja. Dopamin se neposredno ne moe koristiti kao lek, jer ne prolazi kroz krvno-modanu barijeru. Slino dopa-minu deluju lekovi agonisti dopaminskih receptora: amantadin i bromokriptin, koji se koriste za leenje Parkinsonove bolesti i akromegalije. Suprotno dopaminu deluju antagonisti dopaminskih receptora: antipsihotiki lekovi (npr. fenotiazini ili butirofenoni), kao i neki antiemetici (domperidon, metoklopramid). Dopamin deluje i na kardiovaskularni sistem: pojaava rad srca i poboljava perfuziju bubrega. Koristi se u vidu infuzije u stanjima oka i kod insuficijencije srca. Preparat: Dopamin.

DOPAMIN b-MONOOKSIGENAZA
(engl. do-pamine b-monooxygenase), enzim iz roda oksidoreduktaza 3,4-dihidroksifeniletilamin, as-korbat: kiseonik oksidoreduktaza (b-hidro-ksilirajua), EC 1.14.17.1 koji katalizuje sintezu

norepinefrina.

DOPPLER TEHNIKA
(engl. Doppler techique), dijagnostika tehnika koja koristi Doplerov efekt, koji se manifestuje kao promena frekvencije odbijenih ultrazvunih talasa od tkiva raliite gustine, u odnosu na incijalni talas, pri relativnom pomeranju izvora i reflektora, da bi prikazala njihovu konzistenciju i strukturu. Promena frekvencije je srazmerna relativnoj brzini. Postoji nekoliko vrsta dopler tehnika, zavisno od vrste emitovanih talasa, koji mogu biti kontinualni, impulsni i kombinovani. Intenzivno se koristi u dijagnostici tumora i drugih lezija mekih tkiva, a takoe za ispitivanje kardio funkcija (ehokardiografija), protoka krvi perifernih arterija, poto relativna brzina protoka krvi menja frekvenciju zvunog talasa. Poslednja osobina se koristi i za ispitivanje cirkulacije materice i placente za vreme trudnoe, i omoguava da se pre roenja predvide i dijagnostikuju napredak ploda i njegove anomalije. Rezultati mogu ukazati na potrebne dodatne (invazivne) dijagnostike procedure, kao to je kordocenteza.

DORUJE
(engl. metacarpus, lat. metacarpus), v. metakarpus.

DORZALNI
(engl. dorsal, lat. dorsalis), leni, koji odgovara lenom ili zadnjem delu tela. Odnosi se i na strukturu koja odgovara lenoj ili zadnjoj povrini dela tela. Veoma esto znai isto to i posterior. Pojam dorzalni je suprotan u odnosu na pojam ventralni.

DORZUM
(engl. back, lat. dorsum), lea, zadnji predeo tela. Veoma esto se odnosi na predele ake (poleinu ili zadnji predeo ake) i stopala (poleinu ili gornji predeo stopala), koji po poloaju odgovaraju lenom ili zadnjem delu tela. U odnosu na anatomski poloaj re dorzalni, kada se odnosi na deo tela, moe biti zamenjena reju zadnji (v. posterior) ili gornji (v. superior). D. manus (lat. dorsum manus), nadlanica ili zadnja strana ake; d. pedis (lat. dorsum pedis), poleina stopala ili gornja strana stopala; d. sele (lat. d. sellae), etvrtasta kotana ploica na gornjoj strani tela klinaste kosti koja gradi zadnji zid hipofizne jame.

DOUGLASOV PAG
(engl. rectouterine po-uch, pouch of Douglas, lat. excavatio recto-uterina ), v. ekskavacio rektouterina.

DOVODNI
(engl. afferent, lat. afferens), v. aferentni.

DOVOLJAN I NEOPHODAN UZROK


(engl. sufficient and necessary cause), dovo-ljan uzrok je skup svih inilaca ije je prisus-tvo uvek praeno efektom (pojavom bolesti). Neophodan uzroni faktor je onaj inilac dovoljnog uzroka ije je prisustvo nuno za nastanak efekta (bolesti).

DOWEX
(engl. Dowex), zatieno ime za sintetsku jono-izmenjivaku smolu, stiren-divinilbenzen kopolimer.

DOWNOV SINDROM
(engl. Down syndrome ), trisomija 21; sindrom iji je uzrok prisustvo ekstrahromozoma 21, obino nastalog kao posledica nerazdvajanja ili trans-lokacije. Sindrom karakteriu mentalna retardacija, nizak rast, smanjena lobanja sa ravnim potiljkom, fisurama na jeziku, pljosnatim nosem, smanjenim uima i mandibulom, izgled pripadnika mongoloidne rase. Ostali simptomi su: usporeno nicanje zuba, kratak i irok vrat, isturen trbuh, kratki ekstremiteti sa irokim ravnim akama i smanjenim uglom petog prsta, muskularna hipotonija, hipogonadizam, prave svilenkaste pubine dlaice i usporen razvoj sekundarnih polnih karakteristika. Mogu se otkriti i: kardiovaskularni defekti, protruzija jezika, visoko nepce, malformacije zuba, hipoplazija glei i mikrodoncija. Naziva se i mongolizam, mongoloidna idiotija, trisomija 21 .

DOZA
(engl. dose), 1. koliina energije apsorbovana u tkivu. esto se pogreno izraz doza vezuje za koliinu aktivnosti date bolesniku. V . apsorbovana doza, v. aktivnost; 2. koliina leka, dijagnostikog ili terapijskog sredstva koja se daje ili aplicira u odreenom periodu vremena. Profilaktina d . spreava pojavu neke bolesti. Terapijska d . slui za leenje. Toksina d . prouzrokuje trovanja. Letalna d . se koristi u toksikologiji na ivotinjama i slui za ispitivanje toksinosti. U medicini se najvie koriste terapijske doze, a naroito sred-nja pojedinana terapijska d . koja odgovara terapijskoj dozi najveeg broja bolesnika. Udarna d . se koristi na poetku leenja za bre postizanje eljenog dejstva i obino je dva puta vea od srednje pojedinane. D. za odravanje obino je u granicama srednje pojedinane doze. Veliina doze se individualno prila-goava organizmu bolesnika, naroito kad su lekovi potencijalno toksini. Veliina doze se po pravilu izraava u gramima i miligramima (g ili mg), a retko u internacionalnim jedinicama (i.j. - vitamin D, insulin, heparin i dr.).

DOZA JONIZUJUEG ZRAENJA


(engl. ionizing radiation dose). Kad je uveden merni sistem za odreivanje koliine jonizujueg zraenja bila je mogua adekvatna primena zrane energije u radiologiji. Doze i jedinice doze predstavljaju stepen dejstva jonizujueg zraenja na materiju. Postoji nekoliko vrsta doze: ekspoziciona doza, apsorbovana doza, ekvivalentna doza i doza za radioaktivnost. U internacionalnom sistemu mernih jedinica (SI sistem) ekspoziciona doza je kulon/Kg (C/Kg). To je

koliina x ili gama zraenja koja u jednom Kg vazduha stvara koliinu naelektrisanja od jednog kulona. Vansistemska jedinica je rendgen (R). Odnos je sledei: C/Kg) = 3.876 R. Apsorbovana doza jonizujueg zraenja se definie kao energija bilo koje vrste zraenja koja se apsorbuje u nekoj masi. Godine 1962. uvedena je jedinica apsorbovane doze rad (radiation apsorbed dose) koja predstavlja energiju od 100 erga apsorbovanu u 1 g materije. U SI sistemu doza je grej. Da bi se uzeo u obzir i kvalitet jonizujueg zraenja (stvaranje jonskih parova po jedinici puta) uvedena je ekvivalentna doza koja odgovara proizvodu apsorbovane doze i faktora kvaliteta koji predstavlja neimenovan broj od 1 do 20 (npr. x, gama zraci, elektroni imaju jedan, alfa zraci 20). Jedinica u SI sistemu je sivert (Sv). Ranije, vansistemska jedinica zraenja je bio rem (Roentgen equivalent for man and mammals). Odnos je 1 Sv = 100 rem. Za merenje radioaktivnosti jedinica doze u SI sistemu je bekerel (Bq), a vansistemska jedinica je kiri (Ci). Jedan kiri predstavlja aktivnost one koliine radioizotopa u kojoj se svake sekunde dezintegrie 3,7 x 1010 radioaktivnih atoma istog izotopa. 1 Ci = 37 GBq (gigabekerel).

DOZE KALIBRATOR
(engl. dose calibrators), ureaj za merenje aktivnosti uglavnom gama i beta radioaktivnog materijala, koji se priprema za in vivo primenu u dijagnostike ili terapijske svrhe.

DOZIMETAR JONIZUJUEG ZRAE-NJA


(engl. dosimeter of ionizing radiation), ureaj koji slui za dozimetriju jonizujueg zraenja detekcijom i kvantifikacijom zrae-nja. Postoji vie vrsta dozimetra, a najee su u upotrebi: jonizaciona komora, proporcionalni i Gajger-Milerov (Geiger-Muller) broja, stilodozimetar, filmdozimetar, hemijski dozi-metri, mikrokalorimetar i termominiscentni dozimetar.

DOZIMETRIJA
(engl. dosimetry), precizno odreivanje leka, dijagnostikog ili terapijskog sredstva u propisanoj koliini.

DOZIMETRIJA JONIZUJEEG ZRA-ENJA


(engl. dosimetry of ionizing radiation), metoda detekcije raznih vrsta jonizujueg zraenja i njihove kvantifikacije. ovek ne poseduje ula za prepoznavanje joni-zujueg zraenja. Metode za otkrivanje i merenje jonizujueg zraenja se baziraju na pojedinim osobinama zraenja koje se ispo-ljavaju prilikom prolaska zraenja kroz materijalni (ivi ili neivi) medijum. To su npr. jonizacije i ekscitacije, toplotno, hemijsko, luminiscentno dejstvo i dejstvo zraenja na fotoemulziju filma. Npr., fotografska dozimetrija predstavlja procenu apsorbovane doze radijacije na osnovu stepena zacrnjenja fotografskog filma. Termoluminiscentna dozimetrija oznaava emisiju svetlosti zagrejanih materijala (npr. litijum-fluorid) posle izlaganja radijaciji.

DPA
(engl. Dual Photone Absorptiometry), v. dvostruka fotonska apsorpciometrija.

DPD
, DIKARBOKSIPROPAN DIFOSFO-NAT ( engl. dicarboxypropane diphosphonate ), organski analog pirofosfata, difosfonatni kompleks sa izrazitim afinitetom vezivanja u zonama kostiju sa pojaanim protokom krvi i intenzivnom osteoblastnom aktivnou. Obeleen sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slui za scintigrafiju kostiju.

DPG, 2,3-DPG,
v. 2,3-difosfoglicerat.

DPN
, skr. za oksidovani oblik koenzima nikotinamid-adenin-dinukleotida (NAD), koji je ranije nazivan difosfopiridinukleotid. Redu-kovani oblik oznaava se sa DPNH ili NADPH.

DRA
(engl. stimulus), v. stimulus.

DRAEJA
(dragee), vrst oblik leka, vrsta tableta diskoidnog oblika i zaobljenih ivica, presvuenih zatitnim omotaem od elatina, eera ili okolade, da bi se lek sauvao od destruktivnog delovanja kiseline ili enzima u elucu i nepromenjen dospeo u tanko crevo, ili da bi se izbeglo neprijatno, nadraajno dejstvo leka na eludac. Draeje treba da se raspadnu u tankom crevu i oslobode aktivnu supstancu leka.

DRAICA
(engl. clitoris, lat. clitoris), v. klitoris.

DRABKINOV REAGENS
(engl. Drab-kins reagent ), rastvor koji se koristi u cijanmethemoglobinskoj metodi odreivanja hemoglobina. Sastoji se od natrijum bikarbonata, kalijum-cijanida i kalijum-fericijanida u destilovanoj vodi. Zbog sadraja kalijum-cijanida, koji je toksian, sa ovim reagensom se mora paljivo rukovati.

DRAKUNKULIJAZA
(engl. dracontiasis, guinea worm infection, medina worm infection, serpent worm infection), drakuntijaza, infekcija potkonog vezivnog tkiva oveka, ree psa, konja, goveeta, ovce i drugih

ivotinja, gravidnim valjkastim crvom Dracunculus medinensis. Sree se u Africi, Aziji i Junoj Americi. Ljudi i ivotinje se zaraze kada sa vodom popiju prelaznog domaina (odreenu vrstu raia), koji je inficiran larvama ovog parazita. Iz trbune duplje glavnog domaina larve prelaze u potkono tkivo gde parazitiraju. Najee su lokalizovani na nogama oko skonog zgloba. Prisustvo para-zita ispod koe izaziva svrab, potom oticanje, crvenilo i stvara se ranica. Duina odraslih parazita je od 4 cm (mujaci) do 30 pa i 120 cm (enke). Dijagnoza se postavlja otklanja-njem parazita i njihovom identifikacijom.

DREN
(engl. drain), naprava, predmet ijim se kanalom ili otvorenim prostorom omoguava oticanje, izlazak gasova i/ili tenog materijala iz upljine, duplje, rane ili inficiranog pod-ruja. Cigaret d. , komad gaze ili hirurke spuve uvuene u gumenu cev; kontrolni d. , dren napravljen od etvrtastog oblika gaze koji je zajedno sa trakom od gaze kompresijom postavljen u ranu, tako da traka ostaje dostupna; Mikuliczev d. , dren formiran potiskivanjem, guranjem pojedinanog sloja gaze u ranu ili upljinu, a zatim se pakuju debeli fitilji gaze, tako da prvi sloj bude potisnut sve dublje i dublje u ranu, upljinu; Penroseov d. , tanka gumena tuba, dijametra izmeu 1,25-2,50 cm; rezervoar d. , dren sa dvostrukim otvorom, kroz iji ui otvor ulazi vazduh, a kroz iri izlazi tenost iz rane, upljine; rezervoar - Penrose d. , dren trostrukog lumena formiran stavljanjem tube sa dva otvora u Penroseov dren; ubodni d. , drenaa ostvarena postavlja-njem drena kroz ranu, rasekotinu, napravljenu u blizini operativne rane.

DRENAA
(engl. drainage), sistematsko izvlaenje vazduha, tenosti i gnoja iz rane, upljine. Bazalna d. , izvlaenje cerebrospinalne tenosti iz bazalnog subarahnoidalnog prostora radi smanjenja intrakranijalnog pritiska; dugme d. , drenaa peritonealnog, trbunog izliva izvedena pomou specijalnog dugmeta privrenog kroz sve slojeve trbunog zida; kapilarna d. , drenaa izvedena od dlake, ketguta i ostalog materijala malog promera, koji indukuje kapilarno kretanje tenosti; otvorena d. , drenaa kojom je omoguen ulazak spoljanjeg vazduha kroz jednu ili vie gumenih cevica privrenih za otvor mesta drena; poloajna d. , drenaa kojom se uklanjaju sekreti iz brohiektazija i abscesa plua promenom poloaja pacijenta uz ponavljanje udara, lupkanja dlanom po grudnom kou; sukciona d. , uklanjanje sa-draja usisnim aparatom ugraenim u dre-nanu tubu; Wangensteenova d. ili d. nepre-kidnom sukcijom, stalna drenaa sukcijom sa ubacivanjem drena u eludac ili dvanaestopalano crevo, najee radi tretmana zae-pljenja creva, paralize rada pojedinih delova creva i sl.; zatvorena d. , drenaa nepropustljiva za ulazak vazduha spolja u upljinu, ime se preventivno spreava ulazak i kontaminiranog materijala.

DREPANOCIT
(engl. drepanocyte, sickle cell ), nenormalan eritrocit u vidu srpa, koji sadri hemoglobin S, karakteristian za anemiju srpastih elija.

DREPANOCITOZA

(engl. drepanocytosis, sickle cell anaemia), teka, hronina, neiz-leiva hemoglobinopatija. Anemija se javlja kod osoba koje su homozigoti za hemoglobin S (HbS). Nenormalni hemoglobin uslovljava promenu oblika eritrocita, koji postaje fragilniji. Kliniki drepanocitozu karakteriu krize bolova u zglobovima, tromboze, poviena temperatura, hronina anemija, splenomegalija, letargija i slabost.

DRHTANJE
(engl. shivering), rezultat oscilacija povratne sprege refleksnog mehanizma istezanja miinog vretena, a nastaje aktivacijom primarnog motornog centra za drhtanje kada telesna temperatura opadne ak i za deo stepena ispod kritinog temperaturnog nivoa. Signali iz ovog centra se prenose do motoneurona u prednjim rogovima kimene modine i dovode do poveanja tonusa skeletne muskulature - kada tonus poraste preko odreenog kritinog nivoa, nastaje drhtanje. Poveanjem tonusa poveava se metabolizam u miinim elijama, a samim tim i stvaranje toplote - na ovaj nain produkcija toplote se moe poveati i do 4 - 5 puta).

DROMOTROPIZAM
(engl. dromotropism ), promena brzine kondukcije ekscitacije kroz srce. Dromotropan uticaj se posebno ostvaruje u atrioventrikularnom voru.

DROPERIDOL
(engl. droperidol or dehydrobezperidol ), butirofenon po strukturi; prouzrokuje stanje emocionalnog mira i mentalne oputenosti. Koristi se za neuroleptanalgeziju u kombinaciji sa opijatnim analgetikom, i u premedikaciji. Preparati: Dehydrobenzperidol, Thalamonal.

DRKA
(engl. handle, lat. manubrium), v. manubrijum.

DRA
(engl. holder, needle-holder ), 1. iglodra, hirurki instrument razliite veliine, slian makazama, kod nas nazvan nemakim nazivom halter odn. Nadelhalter sa du-gim polugama i kraim, tupim i iznutra nareckanim povrinama za hvatanje, tako da se njime moe vrsto da se dri igla i konac radi ivenja; 2. podrni av (holder, halter), stavlja se na ivice organa ili tkiva u cilju njihovog poravnanja ili postavljanja u poloaj prilikom ivenja.

DTPA, DIETILENTRIAMINOPENTA SIR-ETNA KISELINA


(engl. diethylene triamine pentaacetic acid), helatno jedinjenje koje se iz organizma oveka izluuje, gotovo iskljuivo, filtriranjem u glomerulima. Obe-leena s 99mTc u nuklearnoj medicini slui za dinamsku scintigrafiju bubrega i merenje jaine glomerulske filtracije.

DUBREUIL-CHAMBARDELOV SINDROM
(engl. Dubreuil-Chambardel syndrome), zub-ni karijes na sekutiima sa mnogo lokacija, posebno na gornjim sekutiima. Nekrotini procesi koji su obino tokom adolescencije, u toj meri uznapredovali, da za nekoliko godina zubi postanu toliko razoreni da je reparabilnost i rekonstrukcija nemogua. Javlja se i alopecija. Neki autori ne priznaju ovaj sindrom.

DUDIJASTI MOLAR,
v. Hutchinsonovi zubi.

DUKTUS
(engl. duct, conduct, lat. ductus), kanal ili vod. Cevasto oblikovan kanal mekotkivnih zidova kroz koji protie sekret, ekskret ili odreena tenost. D. arteriosus (lat. d. arteriosus), arterijski kanal, prolazni i nestalni arterijski krvni sud, karakteristian za fetalni krvotok. Arterijski kanal je krvni sud dug oko 15 mm koji najee povezuje poetni deo leve plune arterije i luk aorte. Ovaj krvni sud polazi sa gornje povrine leve plune arterije, a zavrava se du donje povrine luka aorte, u nivou odvajanja leve potkljune arterije. Kod ploda krv zaobilazi plua koja ne uestvuju u disanju do samog roenja. To se deava delimino zahvaljujui arterijskom kanalu, pri emu krv iz desne komore fetalnog srca odlazi kroz arterijski kanal u luk aorte. Neposredno po roenju i uspostavljanju funkcije disanja, dolazi do zatvaranja i obliterisanja ovog krvnog suda koji kod odraslih osoba zaostaje kao arterijska veza (v. ligamentum arteriozum). Ponekad ovaj kanal moe ostati prolazan i posle roenja, pri emu dolazi do meanja arterijske i venske krvi i posledinih tegoba koje prate ovo stanje. Zaostatak arterijskog kanala naziva se perzistirajui arterijski kanal; d. cistikus (engl. cystic d., lat. d. cysticus), kanal une kesice. uni kanal se prua od vrata une kesice do ua u zajedniki jetreni uni kanal; d. endolimfatikus (engl. endolymphatic d., lat. d. endolymphaticus), endolimfatini kanal, deo opnastog labirinta unutranjeg uva. Kanal povezuje posredno kesicu i meinicu opnastog labirinta sa endolimfatinom kesicom; d. hepatikus komunis (engl. common hepatic d., lat. d. hepaticus communis), zajedniki jetreni kanal. uni put dug 3 - 4 cm, nastaje spajanjem desnog i levog jetrenog unog kanala. Zajedniki jetreni kanal se prua kroz hepatoduodenalnu vezu (v. ligamentum hepatoduodenale), unutar koje se nalazi ispred portne vene i neposredno udesno od posebne jetrene arterije. Spajanjem zajednikog jetrenog kanala i kanala une kesice nastaje uovod; d. holedokus (engl. choledochous d., bile d., lat. d. choledochus), uo-vod. Glavni uni put, dug oko 5 cm sa pro-merom od oko 5 mm, kojim u dospeva u poetni deo tankog creva. uovod nastaje spajanjem zajednikog jetrenog kanala i kanala une kesice, a zavrava se ulivajui se u nishodni deo dvanaestopalanog creva. Zavrni deo uovoda se naglo suava do promera od 2 do 3 mm i najee spaja sa kanalom guterae (v. duktus pankreatikus), gradei hepatopankreatinu ampulu (v. ampula hepatopankreatika); d. nazolakrimalis ( engl. nasolacrimal duct, lat. d. nasolacri-malis), nosno-suzni kanal. Opnasti kanal tan-kih zidova kojim suze delimino otiu iz suzne kesice u donji nosni hodnik. Ovaj opnasti kanal se probija kroz istoimeni kotani kanal smeten izmeu suzne kosti, tela donje vilice i donje nosne koljke; d. pankreatikus (engl. pancreatis duct, canal of Wirsung, lat. d. pancreaticus ), glavni izvodni kanal guterae koji nastaje u predelu repa gu-terae odakle se prua kroz telo i glavu gute-rae. Tokom svog puta u ovaj kanal se ulivaju brojni kanalii renjia guterae. Zavrni deo kanala se najee spaja sa zavrnim delom uovoda

(v. duktus holedokus), gradei hepato-pankreatinu ampulu (v. ampula hepatopankreatika), preko koje pankreasni sok dospeva u dvanaestopalano crevo; d. thoracicus (engl. thoracic duct, lat. d. thoracicus), grudni limfni kanal. Najvei sabirni limfni kanal ljudskog tela koji drenira limfu iz itavog potpreanog dela tela, leve polovine grudnog koa, levog gornjeg ekstremiteta i leve polovine glave i vrata. Grudni limfni kanal nastaje u trbunoj duplji, u visini tela prvog slabinskog prljena spajanjem sabirnih crevnih i slabinskih limfnih kanala. Poetni deo grudnog limfnog kanala je najee lako proiren i gradi poetno proirenje - cisternu hili. Od mesta nastanka ovaj kanal se prua navie, prolazi kroz aortni otvor na dijafragmi, ulazi u grudnu duplju kroz koju prolazi zadnjim delom donjeg sredogrua. Zavrni deo grudnog limfnog kanala prolazi kroz gornji otvor grudne duplje i uliva se u levi venski ugao.

DUMPING SINDROM
(engl. dumping syndrome ), izraz iz engl. jezika koji oznaava ubrzano pranjenje zaliha robe usled niskih cena. U medicini oznaava sindrom ubrzanog pranjenja eluca i creva posle operacije na elucu po tipu Bilroth II ili posle kombinovanih operacija na elucu tipa resekcija plus vagotomija. Javlja se u prvih nekoliko meseci posle operacije (najee est) i uvek spontano prestaje posle godinu dana, kada se organizam prilagodi na novonastalu situaciju. Manifestuje se kao tzv. rani dumping sindrom koji se javlja odmah posle jela uz preznojavanje, ubrzan srani rad, grevit bol, nagon za povraanjem i prolivom, to prestaje sat do dva posle jela. Rani dumping sindrom uzrokovan je naglim pranjenjem koncentrisane hrane iz eluca odmah posle jela, to tanko crevo nije u stanju da prihvati i usled ega nastaju pomenuti simptomi. Kasni dumping sindrom nastaje oko 2 sata posle jela uz preznojavanje, vrtoglavicu i nesvesticu, usporen srani rad, nizak pritisak i proliv to je posledica poveanog luenja insulina usled naglog ulaska vee koliine eera iz hrane u tanko crevo i povlaenja vode i soli iz krvotoka u tanko crevo. Poto oboljenje najee prolazi samo od sebe, osnovna terapijska mera je dijetetska prevencija: ei i manji obroci, unoenje tenosti odvojeno od jela, unoenje dovoljne koliine soli i elektrolita, posebno kalijuma, izbegavanje upotrebe vee koliine prostih eera i upotreba sredstava koja usporavaju peristaltiku eluca i creva (klometol, lisergid, mebeverin). Vrlo retko, ukoliko obo-ljenje ne prolazi za godinu dana, a postojanje dumping sindroma bude dokazano odgovarajuim rendgenskim i biohemijskim ispitivanjima, izvodi se operativni zahvat kojim se resekcija tipa Bilroth II pretvara u resekciju tipa Bilroth I (tzv. konverziona procedura).

DUODENALNI ULKUS
, ulceracija se nalazi najee na bulbusu duodenuma. Ne prelazi veliinu od 1 cm u preniku. Siguran i direktni znak ulkusa je ulkusna nia koja se na rendgenskom snimku vidi u vidu depoa kontrasta, oko koga postoji oreol svetline nastao od edema okolne sluznice. Prema nii konvergiraju nabori sluznice koji su izraz poetka cikatrizacije ulceracije. Indirektni znaci su pore-meaji tonusa, motiliteta, sekrecije: spazam antruma i pilorusa, lokalni spazmi na bulbusu, iritabilnost sluznice bulbusa, brz prolaz kontrasta. Kad je na zadnjem zidu bulbusa pokazuje skonost ka krvarenju, a na prednjem sklonost ka perforaciji. Komplikacije ulkusa: perforacija kada se vidi gas ispod dijafragme, paralitiki ileus, krvarenje, penetracija u pankreas, holedokus, stenoza pilorusa, deformacija bulbusa u vidu ekia, lista deteline, fiziki oblik, prestenotiki, divertikul - Akerlundov, postenotini - Hardtov divertikul.

DUODEN-, DUODENO(engl. duodeno-), koji se odnosi na duodenum, dvanaestopalano crevo.

DUODENITIS
(engl. duodenitis), zapaljenje duodenuma. Ubedljivo najei uzrok je Helicobacter pylori, retko je izazvan Kronovom boleu, citomegalovirusom, sarkoidozom i dr.

DUODENOJEJUNALNI UGAO
(engl. duodenojejunal flexure, lat. flexura duodenojejunalis), v. fleksura duodenojejunalis.

DUODENOSKOP
(engl. duodenoscope), fibe-roptiki ili video-instrument koji se koristi za pregled unutranjosti duodenuma. Najee se koriste instrumenti kod kojih se optika za posmatranje nalazi na samom kraju, dok se instrumenti sa optikom postavljenom sa strane koriste za ERCP procedure. Instrument sa optikom na samom kraju takoe se koristi za pregled eluca (poznat i pod nazivom gastroduodenoskop), a esto kombinovano za oba pregleda (v. gastroskop). Posebnu vrstu predstavlja duodenoskop sa bonim svetlom koji se koristi za vizuelizaciju papile duodeni i ubacivanje kontrasta u uni i pankreasni kanal i neke interventne procedure, kao to su vaenje kamena iz glavnog unog kanala, plasiranje endoproteza i sl.

DUODENOSTOMIJA
(engl. duodenostomy), hirurka procedura kojom se u cilju pranjenja ili obezbeenja linije avova kroz otvor na dvanaestopalanom crevu ubacuje gumena cev ili kateter koji se izvodi na prednji trbuni zid. Najee se izvodi terminalno, tj. na poetku duodenuma (kontrolisana duodenalna fistula) ili bono na silaznom delu duodenuma (Devinov postupak). Posle odreenog vremena i smirenja patolokog procesa, najee za 4 do 6 nedelja, dren se vadi i otvor na duodenumu se spontano zatvara bez novog operativnog zahvata.

DUODENUM
(engl. dudeonum, lat. duodenum), dvanaestopalano crevo. Poetni, najkrai i nepokretni deo tankog creva koji se prua od izlaznog otvora eluca (v. ostijum pilorikum) do spoja dvanaestopalanog i praznog creva (v. fleksura duodenojejunalis). Dvanaestpalano crevo je smeteno retroperitonealno, neposredno ispred i spolja u donosu na prva tri slabinska prljena. Dvanaestopalano crevo je dugo oko 28 cm to priblino odgovara duini od 12 palaca poreanih svojom irinom jedan uz drugi. Ovaj deo tankog creva ima oblik kvadrata zaobljenih uglova kom nedostaje gornji levi ugao. Sastoji se od etiri dela: prvog ili gornjeg, drugog ili nishodnog, treeg ili donjeg (horizontalnog) i etvrtog ili ushodnog dela. Duodenum je samo delimino pokriven trbunom maramicom i to njegov prvi ili gornji deo. Poetni deo dvanaestopalanog creva je lako kesasto proiren i nosi naziv duodenalna

ampula ili bulbus (v. ampula duodeni, bulbus duodeni). Funkcionalno najvaniji deo duodenuma je nishodni deo u koji se otvaraju uovod i izvodni kanali guterae.

DUPLIKACIJA
(engl. duplication), deo hromozoma u viku u hromozomskom komplementu. Za razliku od delecija, duplikacije manje oteuju fenotip. Duplikacije odre-enih genetikih regiona mogu da deluju slino genskim mutacijama i uslove jasnu kli-niku sliku, dok su u drugim sluajevima fenotipski efekti vrlo blagi. Duplikacije su znaajne hromozomske promene sa stanovita evolucije, jer obezbeuju dodatni genetiki materijal, potencijalno sposoban za nove funkcije (divergencija gena).

DUPLJA
(engl. cavity, lat. cavitas), v. kavitas, kavum.

DUPUYTRENOVA KONTRAKTURA
(engl. Dupuytrens contracture), stanje nepoznatog uzroka koje dovodi do progresivnog zadeb-ljanja palmarne fascije i izaziva fleksionu kontrakturu prstiju, uglavnom IV i V . Obino zahvata obe ake, a nekad i plantarnu fasciju. Dlanovi postaju zadebljali, vide se linije fibroze i potkoni vorii, naroito du mi-inih tetiva to izaziva fleksionu kontrakturu metakarpofalangealnih i proksimalnih interfalangealnih zglobova.

DURA MATER
(engl. dura mater, pachyme-ninx, lat. dura mater ), tvrda modana ovojnica ili omota. Spoljanja, vrsta, nerastegljiva i beliasta ovojnica koja obavija mozak i kimenu modinu. Sastoji se od dva lista, spoljanjeg, koji gradi periost kostiju lobanje i unutranjeg, vezivnog, koji prisno nalee uz pauinastu modanu ovojnicu. Prostor izme-u dva lista tvrde modane ovojnice naziva se epiduralni ili ekstraduralni prostor.

DUNIK
(engl. trachea), vazduni put dugaak oko 20 cm, smeten izmeu baze larinksa i karine. Sastoji se od: 1. tunica mucosa: a) epitel tj. pseudoslojevit epitel koji lei na ne-obino debeloj bazalnoj lamini; b) lamina propria je tanak sloj rastresitog vezivnog tki-va bogatog elastinim vlaknima; 2. tela submucosa sastoji se od rastresitog vezivnog tkiva sa dosta lutajuih elija. Trahealne lez-de su smetene u ovom sloju; 3. tunica fibromusculocartilaginea: a) hrskaviavi deo sastavljen od 16 - 20 hrskavica oblika slova C koje su meusobno povezane vertikalno pos-tavljenim slojem gustog fibroelastinog tkiva umetnutog u perihondrijum hrskaviavih prstenova. U prostoru izmeu prstenova na-laze se trahealne lezde; b) membranozni deo je sloj glatkih miinih elija rastegnut iz-meu piceva hrskaviavih prstenova. U submukoznom sloju ovog dela takoe su prisutne trahealne lezde; 4. tunica adventitia, rastresito vezivno tkivo. Primarni bronh ima iden-tinu strukturu.

DUVAN
(engl. tobacco), sasueni listovi biljke Nicotina tobacum. Pue se ili vau. Duvan sadri nikotin, veoma toksian alkaloid koji je istovremeno stimulator i depresor ganglija. On je jedini sastojak duvana na koji se stvara zavisnost. Duvanski dim sadri oko 4.000 razliitih supstanci koje hemijski i bioloki oteuju organizam. Neke od njih su farmakoloki, antigeno, citotoksino, mutageno ili karcinogeno aktivne. Ovi razliiti bioloki efekti ine osnovu za razumevanje neeljenog dejstva puenja. Upotreba duvana je tetna, posebno puenje cigareta koje predstavlja rizik za nastanak karcinoma plua, usta, mokrane beike i pankreasa. Puenje znatno poveava oboljevanje od emfizema plua, hroninog bronhitisa, koronarnih, cerebrovaskulranih i drugih bo-lesti. Puenje cigareta je naroito tetno tokom trudnoe, jer izaziva ee spontane prekide trudnoe i raanje dece sa manjom telesnom teinom.

DUICA
(engl. iris, rainbow, lat. iris), v. iris.

DUINA
(engl. length), osnovna fizika veliina koja predstavlja rastojanje izmeu dve take u prostoru. Jedinica u SI sistemu je metar (m).

DVOGLAVI MII
(engl. two-headed muscle, lat. musculus biceps), v. muskulus biceps.

DVOJNO PRELAMANJE SVETLOSTI


(engl. birefringence ), pri ulasku svetlosti u anizotropnu sredinu nastaju dva polarizovana zraka, jedan (redovan) konstantnog indeksa prelamanja i drugi (neredovan), iji indeks prelamanja zavisi od pravca upadnog zraka.

DVOSTRUKA APSORPCIOMETRIJA X-ZRACIMA


(engl. dual energy X-ray absorptiometry, DXA, DEXA ), metoda procene kotane gustine zasnovana na stepenu apsorpcije dve razliite energije rendgenskih zraka. Pregled moe da se ponavlja u kraim vremenskim intervalima bez opasnosti po bolesnika. Mogua je: procena ukupnog kal-cijuma u telu, merenje kotane gustine lumbalne kime (u antero-posteriornoj i bonoj projekciji), kuka, podlaktice, a radi minimal-nog zraenja kod dece i merenje kotane gustine.

DVOSTRUKA (DVOSNOPNA) FOTON-SKA APSORPCIOMETRIJA


(engl. Dual-Photon Absorptiometry, DPA ), metoda mere-nja kotane gustine zasnovana na stepenu apsorpcije dva fotonska snopa razliite energije, pri emu kao radioaktivni izvor slui Gado-

linijum153. Mogue je merenje ukupnog kalcijuma u organizmu i kotane gustine lumbalnog segmenta kime i kuka.

DVOSTRUKA SLEPA PILOTAA


(engl. double blind study, double blind clinical trial), v. dvostruko slepi eksperiment.

DVOSTRUKO SLEPI EKSPERIMENT


(engl. double blind study, double blind clinical trial), kliniki eksperiment u kome niko od uesnika, ukljuujui bolesnike, lekare koji ih lee i procenjuju rezultate terapije i ostalo osoblje istraivakog tima, ne zna koji bolesnik prima lek koji se testira (eksperimentalna grupa), a ko prima placebo (kontrolna grupa). Placebo predstavlja najee farmakoloki inaktivisane supstance kao to su fizioloki rastvor, destilovana voda i dr. U primeni dvostruke slepe tehnike, i eksperimentalno i kontrolisano sredstvo su istog spo-ljanjeg izgleda (boja, konzistencija, oblik i pakovanje). Da bi se znalo koje se sredstvo ispituje, a koje je placebo, oba moraju da budu ifrovana. ifre se uvaju u tajnosti do zavretka eksperimenta. Cilj ovakvog plana istraivanja jeste da se izbegne subjektivnost. Sva istraivanja se planiraju tako da se i prekinu slepo, ukoliko medicinski uslovi to zahtevaju (v. slepa pilotaa). V. eksperimentalna epidemiologija.

DVOUDARNI PULS
(engl. bisferious pulse), karakteriu ga dva talasa na krivi karotidnog pulsa tokom istiskivanja krvi iz komore u aortu. Javlja se u aortnoj insuficijenciji, hiper-trofikoj opstruktivnoj kardiomiopatiji, arteriosklerozi, vazokonstrikciji perifernih krvnih sudova.

DZIERZYNSKYEV SINDROM
(engl. Dzier-zynsky syndrome ), hereditarna forma kraniomandibularnofacijalne disostoze, koja se manifestuje akrocefalijom, skafocefalijom, lordotikom krivinom baze lobanje, karakteristinim licem, isturenim i pravim nosem, tankim falangama, klavikulama i sternumom. Naziva se jo i periostalna hiperplastina familijarna distrofija.

DOGING
(engl. jogging), rekreativno tranje, metod kardiovaskularnog treninga; tranje u prirodi.

DUL,
J (engl. joule), James Prescott Joule, engleski fiziar, 1818-1899, meunarodna merna jedinica za energiju, rad ili toplotu koja se definie kao rad koji proizvede sila od 1 njutna na rastojanju od 1 metra (1 N.m).

DARDIJAZA

(engl. giardiasis, intestinal lambliasis ), protozoalno oboljenje gornjih partija tankog creva. Parazit (Giardia lamblia) se prenosi na zdrave osobe najee svojim cistinim oblicima preko vode. Kliniki se ispoljava bilo akutnim ("eksplozivne" stolice, trbuni bolovi, flatulencija, muka, povraanje), ili hroninim simptomima (blai, sa intermitenom pojavom). Prisutan je visok procenat asimptomatskih izluilaca cisti. Tei sluajevi su praeni malapsorcionim sindromom. Dijagnoza se postavlja nalazom trofozoita ili cista parazita u stolici ili duodenalnom sadraju

EALEOVA BOLEST
(engl. Eales disease ), retka forma primarnog vaskulitisa centralnog nervnog sistema. Re je o izolovanom perifernom vaskulitisu krvnih sudova mrenjae (ree je prisutan i prednji uveitis), koji se jav-lja kod mladih osoba i esto dovodi do slepila.

EATONOV AGENS
(engl. Eaton agent), (Monroe Davis Eaton, ameriki bakteriolog, 1904-), primarno opisan kao filtrabilni agens, kasnije identifikovan kao Myocoplasma pneumoniae (v. mikoplazma). Infekcija se prenosi respiratornim putem, najee do-vodei do kataralnih infekcija gornjih i donjih respiratornih puteva, sa umerenom febrilnou ili bez nje. U odnosu na broj inficiranih, pneumonija se retko javlja, najee kod dece kolskog uzrasta i mladih. Dijagnoza se postavlja nalazom antitela, lgM klase, na mikoplazmu. Mikoplazma pokazuje osetlji-vost na eritromicin i tetraciklin, ali je efikasnost terapije niska u odnosu na efikasnost te-rapije adekvatnim antibioticima drugih bakte-rijskih infekcija.

EBNEROVE LEZDE
(engl. Ebners glands, lat. glandula gustatoria ), sitne, jezine lez-de, seroznog tipa, locirane izmeu miinih snopova jezinog miia, ispod opanenih papila jezika. Izvodni kanali Ebnerove lezde otvaraju se u dno anca (vallum). Njihova uloga je u aktivaciji molekula koji deluju na gustativna telaca izazivajui oseaj ukusa.

EBOLA
(engl. ebola virus disease), ebola, epidemina hemoragina groznica, afrika hemoragika groznica. Prvi put se pojavila 1976. g. u Sudanu i Junom Zairu. Izaziva je virus Ebole, nazvan po imenu reke koja protie u blizini mesta gde je iz krvi bolesnika prvi put izolovan virus. Bolest se javlja sporadino i epidemijski u letnjim mesecima. Inkubacija traje od 4 do 14 dana posle ega dolazi do naglog skoka temperature, sa bolovima u miiima, ekstremitetima, grlu i potiljku. Posle nekoliko dana dolazi do intestinalnih krvarenja, hematemeze, hemoptoe, melene i supkonjuktivalnih krvarenja. Kod polovine bolesnika dolazi do makulopapuloznog, vezikuloznog egzantema i deskvamacije koe. este pojave su psihomotorni nemir, kaheksija, konvulzije i akutna bubrena insuficijencija. Smrtnost je od 55% do 89%. Prenosi se sa oveka na oveka i este su intrahospitalne infekcije.

EBOLA VIRUS
(engl. Ebola virus), uzronik hemoragine groznice sa smrtnou do 90%. Prirodni rezervoar virusa

nije poznat (reka Ebola u Zairu), a najverovatnije je da je enzootian i da se infekcija prenosi na oveka sa ivotinja ili artropoda. Infekcija se prenosi i interhumano i veliki je problem za zdravstvene radnike koji lee obolele.

EBURNIZACIJA
(engl. eburnation), pretvaranje kosti u masu slinu dentinu. U toku osteoartritisa dolazi do istanjenja i gubitka zglobnih hrskavica i ogoljavanja suphondralnog dela kosti koja tada postaje krta, istroene povrine i glatka. Dentinska ebur-nizacija via se kod popravljanog zubnog ka-rijesa, karakterie se velikom otvorenom upljinom, obino na griznoj povrini mlenih i stalnih zuba, u kojoj je dekalcifikovani dentin postao gladak i braonkast.

EC,L,L-etilendicistein
(engl. ethylene dicysteine), kompleksno nefrotropno jedinjenje. Obeleen s 99mTc slui u nuklearnoj medicini za izvoenje dinamske scintigrafije bubrega i ispitivanje njihove funkcije i morfologije.

ECD
, etil cisteinat dimer (N,N-1,2-etandibis-L-cistein dietilestar), obeleen s 99mTc slui u nuklearnoj medicini za ispitivanje regional-nog protoka krvi u mozgu.

ECHO VIRUSI
(engl. enteric cytopathogenic human orphan viruses), grupa crevnih virusa iz roda enterovirus. Postoji vie od 30 serotipova. Veina infekcija prolazi bez simptoma i retko izazivaju tea oboljenja (meningitis, perikarditis, miokarditis).

E-ELIJE
, Feyerterove elije, svetle, diseminovane intraepitelne endokrine elije sa nekoliko zajednikih morfolokih i funkcionalnih karakteristika: nalaze se nepravilno razbacane u raznim epitelima, imaju preteno svetlu citoplazmu i sadre u bazalnom delu specifine sekretorne granule; u bliskom su odnosu sa adrenergikim nervnim zavrecima; produkuju razne hormone koji ulaze u cirkulaciju, ali deluju i lokalno; mogu se transformisati u karcinoide i karcinome. U E-elije spadaju endokrine elije gastrointestinalnog trakta, elije neuroepitelnih tela plua i uretralne. Koncept APUD sistema se u ogromnoj meri preklapa sa E sistemom.

EDCF
(engl. EDCF), skraenica za konstriktorni faktor porekla iz endotela.

EDEM

(engl. edema), otok, prisustvo nenormalno velike koliine tenosti u meuelijskim prostorima; obino se pojavljuje kao jasno opipljiv u potkonom tkivu; moe biti lokalizovan zbog venske opstrukcije ili opstrukcije limfnih sudova; poveane propustljivosti krvnih sudova ili moe biti sistemski (opti) kao posledica srane insuficijencije, bubrenih oboljenja ili smanjene koliine plazmatskih proteina. Nakupljanje edematozne tenosti moe da bude ogra-nieno u pojedinim upljinama: peritonealna upljina (ascit); pleuralni prostor (hidrotoraks), perikardijalna ovojnica (hidro-peri-kard). Masivni generalizovani edem naziva se anasarka.

EDEM MOZGA
(engl. cerebral edema), v. modani edem.

EDEM ONOG DISKA


(engl. papilledema), otok onog diska, koji nastaje usled pove-anog intrakranijalnog pritiska cerebro-spin-alne tenosti. Edem moe da se javi kod upale onog diska, infiltracije diska malignim elijama i hipotonije.

EDEM PLUA
(engl. pulmonary edema), nakupljanje tenosti iz plunih kapilara u alveolama i intersticijumu plua. Najei uzrok je poputanje srca kada edem nastaje zbog poveanja hidrostatskog pritiska u plunim kapilarima. U poetku, dok je edem lokalizovan u intersticijumu, postoji oteano disanje (dispneja), u naporu i u leeem poloaju (ortopneja), uz suv kaalj. Edem plua nastaje naglo, dispneja je i u mirovanju sve intenzivnija, iskaljava se penuav ispljuvak ruiaste boje. Nad celim pluima uje se pucketanje i zvidanje. Radiografski se vide obostrano konfluentna zasenenja nepravil-nog oblika, obino parahilarno (silueta leptira), manja ili vea koliina transudata u pleuralnom prostoru. Bolesnik se prvo postavi u sedei poloaj sa sputenim nogama, zatim se daju kiseonik, morfijum, diure-tik, kardiotonik, nitroglicerin i aminofilin, a moe da se primeni i venepunkcija. Do ede-ma plua dolazi i kod akutnog respiratornog distres-sindroma odraslih zbog oteenja alveolokapilarne membrane, a uzroci su mnogobrojni.

EDHF
(engl. EDHF), skraenica za relaksirajui faktor porekla iz endotela koji se oslobaa pod dejstvom acetilholina (v. hiperpolarizirajui faktor endotela). NO nastaje u broj-nim elijama ili tkivima (leukociti, monociti, neuroni i dr.). Izaziva vazodilataciju, pove-ava protok, inhibie agregaciju i adheziju trombocita. Citotoksinu ulogu u inflamaciji ostvaruje kao sekundaran glasnik.

EDIPIZAM
(engl. Oedipus complex), v. Edipov kompleks, ponaanje voeno neree-nom edipalnom situacijom.

EDIPOV KOMPLEKS

(engl. Oedipus complex), psihoanalitiki koncept iji je tvorac Z. Freud. Podrazumeva intenzivno vezivanje za roditelja suprotnog pola, uz elju za unite-njem roditelja-rivala, sopstvenog pola. Normalna je razvojna faza u psihoseksualnom razvoju jedinke, javlja se oko 4-5. godine ivota i prevazilazi se pod uslovom da je razvoj normalan. U psihopatolokom smislu ovaj termin se koristi za obeleavanje fiksacije za edipalnu fazu i neprevazilaenje konflikta, koji traje i u odraslom dobu, te se ne formira zrela linost.

EDRF
(engl. EDRF), skraena oznaka od naziva na engleskom jeziku za relaksirajue faktore edotelnog porekla. Jedan oblik je NO koji osloboen relaksira okolne glatke miie, dilatira krvne sudove i poveava protok. Redukcija protoka kroz krvne sudove redukuje oslobaanje NO, tako da nastaje vazokonstrikcija.

EDROFONIJUM
(engl. edrophonium), inhibitor holinesteraze vrlo kratkog dejstva, koji prolazno pojaava tonus skeletnih miia. Koristi se u vidu intravenske ili intramuskularne injekcije u dijagnostici miastenije gravis. Preparat: Edrophonium, Tensilon.

EDTA ETILEN-DIAMINO-TETRASIRET-NA KISELINA


(engl. ethylenediamine tetra-acetic acid), helatni agens, vezuje brojne dvovalentne i trovalentne metale. Ima RMM 292,24. Dinatrijumove i dikalijumove soli se koriste kao antikoagulansi pune krvi, pri emu EDTA vezuje kalcijumove jone koji su potrebni za proces koagulacije. Obeleena sa radioaktivnim hromom (51Cr), u nuklearnoj medicini slui za merenje jaine glomerulske filtracije.

EDWARDOV SINDROM
(engl. Edwards syndrome ), autosomna trizomija 18. para hromozoma. Postoji teko intrauterino oteenje ploda: malo lice, velika glava - makrocefalija ili hidrocefalis, kontrakture prstiju, anomalije organa: srca, bubrega, gastrointestinalnog sistema i dr. Do smrtnog ishoda uglavnom dolazi u prvoj godini ivota.

EFEDRIN
(engl. ephedrine), simpatomimetik i vazokonstriktor; ne koristi se vie za leenje bronhijalne astme jer ima boljih lekova. Naj-vie se koristi kao lokalni dekongestiv, jer suava krvne sudove, smanjuje otok sluznica i olakava disanje kod sinuzitisa, gripa ili prehlade. Primenjuje se u obliku kapi za nos za decu i odrasle koje se prave u apoteci.

EFEKT
(engl. effect), dejstvo, rezultat ili posle-dica neke radnje. Bohrov efekt , uticaj pH na afinitet

hemoglobina prema kiseoniku. Velika koncentracija ugljen-dioksida i vodonikovih jona, koja postoji u metaboliki aktivnom tki-vu, smanjuje afinitet hemoglobina za kiseonik pa dovodi do njegonog veeg otputanja u tkivo. Suprotno u plunim kapilarima zbog otputanja ugljen-dioksida smanjuje se koncentracija H+ jona pa afinitet hemoglobina raste i on vezuje vie kiseonika; Haldanov efekt, velika koncentracija kiseonika, kao to je sluaj u alveolarnim kapilarima plua, poboljava i ubrzava disocijaciju ugljen-dioksida i vodonika iz hemoglobina.

EFEKTOR
(engl. effector), izvrilac; 1. u neurofiziologiji periferno tkivo koje prima nerv-ne impulse i na njih odgovara kontrakcijom (miii) ili sekrecijom (lezde); 2. sve elije u organizmu koje promenom svoje aktivnosti odgovaraju na opte i lokalne homeostatske kontrolne stimuluse.

EFERENS
(engl. efferent, efferential, lat. efferens ), pojam koji se odnosi na odvodni tok, tok usmeren od sredinje strukture ili centra. Odvodni tok se najee odnosi na motorne ivce koji sprovode impulse od centralnog nervnog sistema ka miiima. Moe da se odnosi i na arterijske krvne sudove koji odvode krv od srca prema tkivima ili organima. Pojam eferens je suprotan pojmu aferens.

EFLORESCENCIJA
(engl. efflorescence ), svaka promena na koi odnosno vidljivoj sluzokoi koja se razlikuje od normalne koe, a nastaje kao posledica promena i razliitih afiziolokih stanja u koi. Deli se na primarne i sekundarne .

EFUZIJA
(engl. effusion), isticanje tenosti u neki organ ili tkivo. Efuzija moe biti eksudat ili transudat to zavisi od sadraja proteina u izlivu; hemoragina e., isticanje krvi; peri-kardijalna e. , nakupljanje tenosti u sranoj ovojnici; pleuralna e. , prisustvo tenog sadraja u pleuralnom prostoru.

EGO
(engl. ego), jedna od tri komponente psihikog aparata, u Frojdovoj strukturnoj podeli. Nalazi se kao sredinja instanca linosti, izmeu Ida sa jedne i Super Ega sa druge strane. Nastaje pri sudaru Ida sa spo-ljanjom stvarnou i prvo se razvija kao te-lesni Ego. Njegova prva i najvanija uloga jeste prilagoavanje stvarnosti. Ego se u tom procesu upravlja principom realnosti, koji podrazumeva vie sigurnosti u procesu zadovo-ljenja nagonskih potreba. Druga vana fun-kcija Ega je organizovanje i integracija pojedinih psihikih funkcija u skladnu celinu. Jedan deo Ega je svestan, ali su mnoge njegove radnje automatske i nesvesne. Izuzev Ida i spoljnje sredine, na Ego deluje i ka-njavajui Super Ego, ije nezadovoljenje vodi u oseanje manje vrednosti ili krivice. Dinamina funkcija Ega ogleda se u njegovoj sposobnosti da uspostavi harmoniju, homeostazu izmeu Ida, spoljnje sredine i Super Ega. Osim takvog, klasinog Frojdovog pristupa, prema Ego-psihologiji, Ego se moe shvatiti kao autonomna instanca, sa sopstve-nim izvorom energije i ciljevima.

EGOFONIJA
(engl. egophony), meketanje, auskultatorna pojava koju karakterie izme-njena bronhofonija, odnosno pektorilokvija, pri emu se menja zvunost izgovorenih rei, tako da podsea na meketanje koze. Javlja se kad postoji tanji sloj tenosti u pleuralnom prostoru.

EGZACERBACIJA
(engl. exacerbation), jaanje intenziteta bolesti, ili nekog njenog simptoma.

EGZALTACIJA
(engl. exaltation), ushienje, vrlo intenzivno emocionalno stanje kome odgovara oseaj zadovoljstva, vitalne snage, radosti i sree. Moe biti praena vidljivim telesnim fenomenima.

EGZANTEM
(engl. exanthem), osip koji se javlja regionalno ili ee diseminovano po koi celog tela. Moe biti: virusni, medikamentozni, termiki, u sklopu infektivnih obo-ljenja, tumora i drugih bolesti.

EGZENTEREZA
(engl. exenteresis ), obiman hirurki zahvat kojim se uklanjaju svi organi odreenog podruja, najee u cilju radi-kalnog leenja uznapredovalog malignog oboljenja. Ove vrste intervencija poele su ee da se rade poslednjih 10 godina, posle usvajanja paljive disekcione operativne tehnike razvijene u Nacionalnom centru za rak u Japanu. Sada se izvode uspeno i u naim ustanovama. Razlikuje se: gornja egzentereza , kod koje se uklanjaju ceo eludac i zavrni deo jednjaka, slezina, dve treine guterae, masno tkivo i trbuna maramica oko pankreasa i sa prednje strane bubrega (burzektomija), veliki i mali opor-njak, sve limfne lezde gornjeg dela trbuha, sve limfne lezde uz gornji deo aorte, uz koren levog bubrega i uz nadbubrenu lezdu; prednja egzentereza male karlice , gde se uklanja zavrni deo debelog creva, beika, materica, jajnici i vagina, uz obimno uklanjanje svog masnog tkiva, svih limfnih lezda od karlice du aorte i donje uplje vene, sa uspostavljanjem kontinuiteta mokrenja zamenom beike pomou tankog creva; zadnja egzentereza male karlice , kod koje se ostavlja beika, ali se kod ena ukla-njanju ginekoloki organi, kod mukaraca prostata, a kod oba pola deo sakralne kosti uz limfadenektomiju; totalna egzentereza obuhvata prednju i zadnju egzenterezu. Operacija traje nekoliko asova, a smrtnost i u dobro opremljenim centrima iznosi oko 10%. Posle uspene operacije preivljavanje iznosi preko 5 godina..

EGZIBICIONIZAM
(engl. exhibitionism), predstavlja seksualnu nastranost u kojoj, obino, mukarac izlae svoje genitalije po-gledu ena u socijalno neprihvatljivim us-lovima. Poremeaj je redak kod ena. Iza ina

krije se elja da se kod ene (posmatraa) izazove reakcija, koja e potvrditi bolesniku da je njegov penis adekvatan.

EGZODONTIZAM
(engl. exodontism, lat. exodontismus), radikalna terapijska doktrina koja je preporuivala vaenje zuba u smislu prevencije i sanacije drugih oboljenja.

EGZOFTALMOMETAR
(engl. exophthalmometer), instrument kojim se meri vanorbitalna prominencija oka, a radi odreivanja poloaja oka u sagitalnoj osi. Pri tom se kao mera uzima prominencija ronjae izvan bonog orbitalnog zida - najee se koristi egzoftalmometar po Hertelu.

EGZOFTALMUS
(engl. exophtalmus), jednostrano ili obostrano izboenje onih jabuica. Najee nastaje kao posledica tumora, vaskularnih nenormalnosti ili zbog upalnih procesa. Jednostrani e., javlja se kod dece, najee zbog orbitalnog celulitisa. Kod odraslih uglav-nom se javlja kod bolesnika sa Morbus Graves Basedow zbog otoka retrobulbarnog tkiva. Nekada moe biti veoma izraen tako da bolesnik ne moe da zatvori oi, pri emu se razvijaju, propratno, konjunktivitis, keratitis, neuritis n. optici, atrofija optikog nerva, gubitak otrine vida.

EGZOKRINE LEZDE
(engl. exocrine glands, lat. glandula exocrina), lezde sa spoljanjim luenjem, imaju sistem ekskretornih kanalia koji proizvode lezda izvode na unutranju ili spoljanju povrinu tela (koja je opet povezana sa spoljanjom sredinom). Mogu biti jednostavne (proste) ili sloene. Najprostije su intraepitelne lezde, koje mogu biti jednoelijske, unicelularne i vieelijske. Vanepitelne egzokrine . su uvek vieelijske i neki autori ih dele na jednoslojne i vieslojne. Jednoslojne se, prema obliku sekretornih jedinica, dele na tubularne, tubuloacinusne i tubuloalveolarne. Prema nainu sekrecije sve ove lezde mogu biti apokrine i ekkrine. Vieslojne egzokrine . su po tipu sekrecije holokrine, a po obliku alveolarne. Prema viskoznosti sekreta, mogu biti serozne, mukozne ili meovite.

EGZONUKLEAZA
(engl. exonuclease), opti naziv za nekoliko enzima koji pripadaju hidrolazama (EC 3.1.11, 13, 14, 15 i 16) koje katalizuju hidrolitiko otcepljivanje jednog ostatka nukleotida na samom kraju deoksiribo- ili ribopolinukleotidnih lanaca. Ovi enzimi su znaajni u metabolizmu, u odravanju i popravci nukleinskih kiselina.

EGZOPEPTIDAZE
(engl. exopeptidase), proteolitiki enzimi koji katalizuju hidrolizu terminalnih peptidnih veza u

polipeptidnom lancu. Na taj nain se oslobaaju slobodne aminokiseline.

EGZOSMOZA
(engl. exosmosi), isticanje osmotskim tokom. V. osmoza.

EGZOSTOZA
(engl. exostosis), dobroudni tumor koji se javlja na spoljnoj povrini kosti i obino je prekriven hrskavicom koja raste. Ovakvi izrataji se mogu javiti pojedinano ili viestruko kao nasledni poremeaj.

EGZOTERMAN PROCES
(engl. exothermic process ), proces u kome sistem vri osloba-anje energije u vidu toplote, v. toplota.

EGZOTOKSIN
(engl. exotoxin), egzoprodukt Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija, proteinske prirode, koji kao snaan antigen i imunogen senzibilie imunski sistem doma-ina na produkciju specifinih antitoksinih antitela. Zbog afiniteta ka pojedinim tkivima i/ili organima, egzotoksini mogu biti neurotoksini, kardiotoksini, nefrotoksini. Na temperaturi vioj od 56oC gube toksinost zbog svoje polipeptidne prirode. Ako se izloe delovanju formalina i poveanoj temperaturi gube toksinost, ali zadravaju imunogena svojstva; tako nastaju anatoksini ili toksoidi, tj. vakcine koje se koriste u imunizaciji ljudi protiv nekih zaraznih bolesti (npr. difterija i tetanus).

EGZOTROPIJA
(engl. exotropia ), poremeaj okulomotorne ravnotee koji se karakterie divergentnom devijacijom vidne ose jednog oka u odnosu na osu drugog. Sinonim - divergentni strabizam.

EHIMOZA
(engl. ecchymosis), mala hemoragina mrlja, vea od petehije, na koi ili sluzokoi, u njihovoj ravni. Krunog je ili nepravilnog oblika, plaviaste ili rumenkaste boje.

EHINANTIGEN
(engl. echiantigen), sadraj ehinokokne ciste (larvenog oblika) male psee pantljiare Echinococcus granulosus, koji se koristi za izvoenje dijagnostike alergijske probe kod sumnje na ehinokokozu.

EHINOCITI

(engl. echinocyte, burr cells), eri-trociti koji imaju na povrini 10 do 30 iljaka ravnomerno rasporeenih. Javljaju se kod uremije, deficita piruvat-kinaze, karcinoma eluca, krvareeg ulkusa eluca. Morfoloki bliski ehinocitima su akantociti u kojih su ispusci opne nepravilni i razne duine.

EHINOKOK PLUA
(engl. lung echinococcus), parazitarno oboljenje koje izaziva psea pantljiara (Taenia echinococcus) koja ivi u tankom crevu psa i nekih zveri. Kada ovek proguta jaja, u tankom crevu se iz njih izlegu embrioni koji portnim krvotokom dospevaju u jetru i plua. Embrion prerasta u larvu cistinog oblika sa skoleksima, ispunjenu bistrom hidatidnom tenou. Ciste su najee (u 80% sluajeva) solitarne, oko njih se formira fibrozna opna (pericista). Osim u sluaju rupture ciste u bronh, ehinikok u pluima ne daje simptome i najee se otkriva sluajno. Radiografski ima izgled krune ili ovalne senke razliite veliine. Moe se potvrditi i imunolokim reakcijama (BotteriCasonievom reakcijom, fiksacijom komplementa, imunofluorescencijom). Leenje je pre svega operativno, mada je odskora mogue i medikamentozno leenje preparatima mebendazolom ili albendazolom.

EHINOKOKOZA
(engl. echinococcosis), oboljenje uzrokovano pseom pantljiarom. Razlikuju se dve vrste parazita: Echinococcus granulosus, koji obino uzrokuje stvaranje solitarnih tzv. hidatidnih cisti u jetri, pluima, ree mozgu i kostima oveka i Echinococcus multilocularis ili alveolaris (tirolsko-bavarski tip), koji uzrokuje stvaranje brojnih cisti u jetri i predstavlja maligni tip oboljenja. Dijagnoza se postavlja na osnovu ultrazvunog nalaza dopunjenog odreivanjem specifinih antitela na E. granulosus u serumu. Leenje je uglavnom hirurko u kombinaciji sa medikamentoznim (albendazol).

EHINOKOKUS
(engl. Echinococcus), rod pantljiara. Echinococcus granulosus (psea pantljiara) kao odrastao parazit ivi u tankom crevu psa, akala, vuka i dr., a u larvenom obliku (ehinokokna cista) u razliitim organima oveka, ovce, goveeta, koze, konja i dr. Obo-ljenje koje izaziva naziva se ehinokokoza i ovek se zarazi ako u digestivni trakt unese jaja ehinokokusa bilo preko zagaene hrane, vode ili ruku uprljanih milovanjem psa koji je oboleo ili je zdrav, a na njuci ili dlaci zadri jaja ove pantljiare. Lokalizacija ehinokokne ciste kod oveka je najea u jetri i pluima.

EHOAKUZIJA
(engl. echoacusis), oseaj istog zvuka prvo na jednom, a posle na drugom uvu.

EHOGRAFIJA
(engl. echography), tehnika koja koristi ultrazvune talase za ocrtavanje i ispitivanje unutranje strukture tela. Razliite strukture unutar tela odbijaju ultrazvune talase u razliitom stepenu. Vizuelni zapis tih reflektovanih talasa naziva se ehogram.

EHOGRAM
(engl. echogram), vizuelni zapis reflektovanih ultrazvunih talasa od razliitih struktura unutar tela pri ehografiji.

EHOKARDIOGRAFIJA
(engl. echocardiography ), ultrazvuna metoda u dijagnostici oboljenja srca. Znaajna je u dijagnostici uroenih oboljenja, bolesti zalistaka, proceni pokretljivosti sranog miia i otkrivanju pri-sustva stranih masa.

EHOKARDIOGRAM
(engl. echocardiogram), prikazuje kretanje valvula za vreme sranog ciklusa.

EHOKINEZA
(engl. echokinesis), bolesna potreba da se ponavljaju jednom uinjeni pokreti. Sree se kod nekih neurolokih bolesnika.

EHOLALIJA
(engl. echolalia), ponavljanje rei druge osobe, od strane pacijenta. Susree se kod shizofrenije, najee kod katatone forme. Neki autori objanjavaju ovakvo po-naanje kao pokuaj pacijenta da odri kontinuitet procesa miljenja.

EHOSONOGRAFIJA
(engl. echosonography), neinvazivna vizuelna dijagnostika metoda pomou koje se prikazuju razliite telesne strukture i organi u vidu preseka u jednoj ravni. Zasniva se na usmerenom emitovanju i refleksiji ultrazvunih talasa od razliitih telesnih struktura (tkivo, tenost, gas, mineralne kolekcije), koje spreavaju irenje zvuka (akustina impedanca). U medicinskoj dijagnostici se koriste preteno impulsni, diskontinuirano emitovani ultrazvuni talasi. Odjeci ultrazvunih impulsa prikazuju se na ekranu ehoskopa ili u vidu amplituda ija je visina proporcionalna jaini vraenog odjeka (A-mod) ili u vidu razliito osvetljenih taaka, iji raspored odgovara poloaju odgovarajuih reflektora u tkivima (B-mod). Brzo stvaranje i smenjivanje dvodimenzionalnih slika u B-modu (najmanje 16 u sekudi) omoguava procenu i morfologije i kinetike pojedinih anatomskih struktura.

EHOTOMOGRAFIJA
(engl. echotomography), v. ultrasonotomografija.

EHRLICHOV DIAZO REAGENS

(engl. Ehrlichs diazo reagent ), Paul Ehrilich, ne-maki bakteriolog, 1854 - 1915, dobitnik Nobelove nagrade za rad na imunitetu, rastvor natrijum-p-diazobenzena, koji se dobija meanjem natrijum-nitrita, sulfanilne kiseline i hlorovodonine kiseline neposredno pre upotrebe. Primarno je korien za spektrofotometrijsko odreivanje bilirubina kao azobilirubina.

EIDETIAN
(engl. eidetic), oznaava neobino jasnu ili odreenu mentalnu sliku objekata ranije vienih ili zamiljenih.

EIKONOMETAR
(engl. eiconometer, space ), instrument za merenje dispariteta u veliini retinalnih slika sa dva oka iste osobe.

EINHORNOVA SONDA
(engl. Einhorns tu-be ), tanka sonda od gume koja se zavrava metalnim usisnikom - olivom, a koristi se za ispitivanje eludanog i duodenalnog sadr-aja. Uvodi se kroz nos, drelo, zatim jednjak, a oliva slui za radioskopsko obelea-vanje.

EINTHOVENOV ZAKON
(engl. Einthoven low), vektor QRS kompleksa drugog standardnog odvoda jednak je zbiru vektora QRS kompleksa druga dva odvoda. Slui za procenu poloaja srca u grudnom kou u fizio-lokim uslovima. U patolokim uslovima znak je promena na srcu.

EISENMANGEROV SINDROM
(engl. Eisenmenger syndrome ), posledica kongenitalnih oboljenja srca. Manifestuje se pove-anim protokom krvi kroz plua i strukturnim promenama na krvnim sudovima koji dovode do plune hipertenzije. Glavna obeleja su pluna hipertenzija, komunikacija izmeu desnog i levog srca, bidirekcioni ili des-no-levi ant. Izraz Eisenmangerov kompleks se koristi da oznai ventrikularnu prirodu defekta, a Eisenmangerova reakcija za razvoj teke plune hipertenzije koja moe nastati u bilo kom obliku uroene bolesti srca.

EJAKULACIJA
(engl. ejaculatio), izbaciva-nje semene tenosti. E. ante portam, (coitus iterruptus), prekinuti seksualni odnos, kad se penis izvlai iz vagine pre izbacivanja semena; e. praecox, prebrzo doivljavanje orgazma u toku seksualnog odnosa sa ejakulacijom, to nije u skladu sa eljom mukarca i seksualnog partnera; retrogradna e., izba-civanje semene tenosti u mokranu beiku, obino kao rezultat disfunkcije unutranjeg sfinktera ili vrata mokrane beike, to se javlja posle prostatektomije, kod terapije a-blokerima i autonomne neuropatije zbog diabetes mellitus-a.

EJAKULAT
(engl. ejaculate), koliina semene tenosti koja se izbaci tokom jedne ejakulacije. Prosena zapremina ejakulata je oko 3,5 ml, a sadri oko 200 do 300 miliona spermatozoida.

EJAKULIRATI
(engl. ejaculation), naglo izbaciti, kao semenu tenost.

EKARTER
(engl. retractor ), hirurki instrument u obliku kuke, razliite veliine, koji se koristi za razmicanje tkiva i ekspoziciju ope-rativnog polja u cilju pristupa potrebnim anatomskim strukturama radi lakeg izvo-enja operacije. Ovi instrumenti mogu biti raznog oblika: otre kuke za potkono i mas-no tkivo, tupe kuke za miie i fascije, du-boke kuke za organe i telesne duplje i posebno konstruisane za rad na pojedinim organima (srce, mozak mokrana beika). Po konstrukciji ovi instrumenti mogu biti oprem-ljeni mehanizmom za stalno odravanje rastojanja izmeu dva ekartera (automatski ekarter), za suspenziju (visei ekarter), ali se najee koriste manuelno, to je ponekad vrlo naporno.

EKCEM
(engl. eczema), upalna kona reakcija koja se javlja samo kod osoba preosetljivih na dodir s pojedinim neutralnim supstancama, koje kod normalnih ljudi ne izazivaju nikakve promene na koi. Manifestuje se polimorfnim promenama, a nastajanje je vezano za imuno-loke mehanizme kasnog tipa. Dele se na akutne, subakutne i hronine ekceme.

EKCEM NA AKAMA
(engl. hand eczema), upalna reakcija koe aka. Veoma je est, poto ruke dolaze u kontakt sa mnogobrojnim supstancama. Javlja se kao difuzni dermatitis, akutni ekcem ili dishidroza s pojavom mehuria na upaljenoj povrini.

EKCEMATOZAN
(engl. eczematous), slian ekcemu, ali se od njega razlikuje po tome to su epikutani testovi negativni.

EKCENTRINA KONTRAKCIJA
(engl. eccentric contraction), kada razvijanje snage u miiu prati i izduivanje miia. Izduivanje miia za vreme kontrakcije je funkcionalno znaajno kao npr. kada se sporo sputa teak predmet, ili u toku silaenja niz stepenice.

EKDEMIJA

(engl. ecdemic), pojedinani sluajevi infekcije ili infektivne bolesti, koji su uneti u virginalnu populaciju (bez autoh-tonog odravanja bolesti) sa nekog drugog podruja (obolevanje hadije od velikih boginja na Kosovu 12 dana po dolasku iz Bagdada; importovani sluajevi malarije, ko-lere, hemoragine groznice i dr.).

EKG
(engl. ECG), skraena oznaka za elektrokardiogram.

EKHONDROM
(engl. ecchondroma, osteochondroma ), benigna neoplazma kotanog tkiva koja se javlja obino kao izrataj u blizini krajeva dugih kostiju. Graen je od kosti i hrskavice normalnog izgleda.

EKKRINA SEKRECIJA
(engl. eccrine/merocrine secretion ), zove se jo i merokrina sekrecija; nain oslobaanja egzocitozom, bez gubljenja citoplazme elija. Sekret je upakovan u granule okruene membranom. Memrana granula se fuzionie sa apikalnom plazmalemom, otvori se i sadraj se izrui na povrinu datog epitela ili u neki izvodni kanal. Ogromna veina sekretornih elija funkcionoe na taj nain.

EKLAMPSIJA
(engl. eclampsia), najtei oblik graviditetne toksikoze. Najee se javlja pri kraju trudnoe i u toku poroaja, a ree odmah po poroaju. Uglavnom obolevaju prvorotke, ene sa vieplodnom trudnoom, dijabetiarke, gojazne i hipertenzivne ene, ene u ijoj ishrani dominiraju masti ivotinjskog porekla. Simtomi su: glavobolja, tre-perenje i svetlucanje, zujanje u uima, opta slabost, otoci, jako visok krvni pritisak. Trudnica gubi svest i dobija greve miia. Kod najteeg stanja (status eclampticus) bolesnica uopte ne dolazi svesti, smenjuju se napad za napadom i esto nastupa smrt.

EKLAMPTOGEN
(engl. eclamptogenic), koji izaziva greve (konvulzije).

EKOLOKA KORELACIJA
(engl. ecological correlation ), analiza zasnovana na gru-pisanim podacima sa izvedenom korelacijom u kojoj su ispitivane populacione grupe, a ne pojedinci. Dobijena na ovaj nain, ne mora da vai za pojedine lanove populacionih grupa. V. ekoloka zabluda.

EKOLOKA ZABLUDA
(engl. ecological fallacy), pristrasnost koja proizilazi iz i-njenice da zapaena povezanost

odreenih inilaca i bolesti dobijena na nivou ispitivanja populacionih grupa ne odraava uvek povezanost na pojedinanom nivou. Korelacija iz ekolokih studija ne mora da se ponovi pri ispitivanju koje je zasnovano na pojedina-nim karakteristikama; povezanost moe da nestane ili da dobije obrnuti smer.

EKOLOGIJA
(engl. ecology), nauka o odnosima oveka prema svojoj ivoj i mrtvoj okolini - flori i fauni, kao i vrednostima stvorenim oveijim radom, i obratno - odnos ivotinja i biljaka prema okolini. Ekologija obuhvata simbiotiki odnos, zajedniko ivljenje, korisnu, tesnu i trajnu zajednicu oveka i njegove okoline na nain koji doprinosi odravanju i unapreenju kvaliteta ivota svih organskih sistema i neive okoline. Svi zajedno ine jedinstven ekosistem koji sainjavaju mnogobrojni podsistemi. Ekoloki pristup obuhvata zatitu ivotne sredine, odravanje i unapreivanje stanja svih stratuma ovekove okoline: vazduha, vode, zemljita i hrane, putem sanacije ili eliminacije (svih) fizikih, hemijskih, bio-lokih i slinih faktora tetnih po ljudsko zdravlje i stanje ukupne sredine. To pretpostavlja i zatitu od buke.

EKONAZOL
(engl. econazole), antigljivini lek iz grupe azola, efikasan kod gljivinih infekcija koe i sluznica. Koristi se u vie oblika: gel, krem, mast, losion ili vaginalete. Preparati: Pevaryl, Gyno-Pevaryl.

EKONOMOVA BOLEST
(engl. Economos dicease ), C. von Economo, Bec, 1917.- encephalitis lethargica, encefalitis tip A, poznata kao epidemijska bolest praena poremeajima spavanja koja se prvi put javila u toku Prvog svetskog rata, trajala nekoliko godina i nestala. Najverovatnije je bila uzrokovana virusom gripa. Ispoljavala se u poetku znacima preh-ladne bolesti sline gripu sa temperaturom, a zatim je dolo do paralize onih i drelnih miia, podrhtavanja miia tela i glave. Za bolest je naroito bio karakteristian pore-meaj spavanja odnosno pospanost (letargija). Kao posledica bolesti esto se javljao parkinsonizam sa ritminim trzajima glave, ruku i ukoenim stavom i hodom. Danas lekari istraivai smatraju da se radilo o zapaljenskoj bolesti mozga i to preteno njegove sive supstancije.

EKONOMSKA EUTANAZIJA
(engl. economic euthanasia), podrazumeva uklanjanje onih pojedinaca koji ekonomski optereuju zajednicu: duevni bolesnici, starci, invalidi i dr.

EKOSISTEM
(engl. ecosystem), skup ivih organizama i neive prirode na odreenom podruju.

EKRAZER

(engl. ecrazeur), hirurki instrument za stezanje, gnjeenje i mrvljenje tkiva. Postavlja se na resekcione linije pri uklanja-nju tkiva i organa, a u cilju postizanja hemostaze, ili utiskivanja tkiva u tkivo radi spre-avanja infekcije usled izlivanja sadraja. Koristi se u hirurgiji jetre i hirurgiji digestivnog trakta, pri resekcijama eluca, creva, gute-rae i delova jetre.

EKSANGVINOTRANSFUZIJA
(engl. exsanguinotransfusion), zamena celokupne krvi bolesnika. Krv bolesnika se isputa iz jedne vene, a u drugu se istovremeno daje transfuzija brzinom kojom se krv isputa. Postupak se retko primenjuje u savremenoj medicini, obino u tekim septikim stanjima rezistentnim na terapiju i kod hemolitike bolesti novoroenadi. Zamenom krvi deteta koja sadri antitela majke i davanjem odgovarajue krvi, dete se oslobaa antitela i istovremeno visoke koncentracije bilirubina.

EKSCIPIJENS
(engl. excipient), neutralna supstanca koja se dodaje aktivnom leku pri farmaceutskom oblikovanju, npr. talk ili eer za tablete ili voda za rastvore i injekcije; sin. konstituens.

EKSCITABILNOST
(engl. excitability), razdraljivost, uzbudljivost, svojstvo nerava i miia. V. iritabilnost.

EKSCITACIJA
(engl. excitation), razdraenje ili uzbuenje, u neurofiziologiji oznaava stvaranje (izbijanje) i sprovoenje impulsa u membrani miinih ili nervnih vlakana. Za vreme ekscitacije polarizovana membrana trenutno postaje depolarizovana, tj. nastaje akcioni potencijal koji se momentalno iri dok se cela membrana ne depolarie. V. akcioni potencijal.

EKSCIZIJA
(engl. excision), oznaava od-stranjenje tumora, nekog tkiva ili organa u celini, sa adekvatnom udaljenou od bonih ivica tumora prema okolnom, zdravom tkivu. Za razliita tkiva i/ili organe, odnosno za razliiti tip tumora, zona okolnog zdravog tkiva je drugaija. Ukoliko se radi o dobroudnom tumoru, dovoljno ga je odstraniti zajedno sa nekoliko milimetara okolnog tkiva, a ukoliko se radi o malignom tumoru, granica je najmanje jedan centimetar od ivica tumora prema zdravom tkivu, to zavisi i od veliine i agresivnosti tumora, kao i od tkiva, odnosno organa, u kojem je tumor nastao.

EKSFOLIJACIJA
(engl. exfoliation), pojaa-no lamelozno ljutenje veih povrina koe kod pojedinih konih oboljenja (eksfolijativne dermatoze).

EKSHUMACIJA
(engl. exhumation), iskopavanje leeva; postupak kojim se omoguava vaenje posmrtnih ostataka, u celini ili samo delova. Moe biti sluajna i namerna. Sluaj-na se sree pri iskopavanjima za izgradnju stambenih objekata, u ratu prilikom eksplozije granata, u zamljotresima i sl. Namerna ekshumacija se primenjuje pri prenosu leeva iz groba u grob, za potrebe sudsko-medicinske ekspertize, radi utvrivanja rtava genocida, ratnih zloina i dr., a postoji i zlonamerna (kod prikrivanja zloina, krae i sl). Namerna e. se vri i u cilju verskog obreda i radi unitenja i zamene lea. Opisane su i ekshumacije radi nekrofilije. U naoj zemlji ekshumacija moe biti: redovna , koja se izvodi svakih 10 - 12 godina radi prenoenja u zajednike kosturnice posmrtnih ostataka o kojima rodbina vie ne vodi rauna; vanredna , kad vlast zahteva iskopavanje (kao kod sudsko-medicinske ekshumacije) ili po zahtevu rodbine (kada se ele preneti posmrtni ostaci iz jednog mesta u drugo). Pri redovnim ekshumacijama javnost se obavetava est meseci pre izvoenja postupka. Vanredna ekshumacija se radi po nalogu suda uz odobrenje sanitarne inspekcije optine na ijoj se teritoriji vri iskopavanje, i iji je predstavnik duan da prisustvuje samom procesu kao slubeno lice. Sudsko-medicinska ekshumacija se vri iskluivopo nalogu suda najee u cilju naknadnog pregleda leeva koji nisu obdukovani, iskopavanja osoba za koje se posumnja da su sahranjene kao prividno mrtve, dokazivanja ili osporavanja identiteta lea, utvrivanja uzroka smrti, utvrivanja naina i sredstva povreivanja, dinamike i mehanizma povreivanja, otklanjanja sumnje ili potvr-ivanja pretpostavki o nasilnoj smrti u slua-jevima kada je uraena obdukcija izvedena povrno i nepotpuno sa oiglednim propustima ili je le sahranjen bez obdukcije.

EKSKAVACIJA
(engl. pouch, lat. excavatio), udubljenje, pag. E. rektouterina (engl. rectouterine p., p. of Douglas, lat. e. rectouterina ), duboki peritonealni pag nastao sputanjem trbune maramice u karlinu duplju i njenim prebacivanjem sa zadnje povrine materice na prednji zid marnog creva. Ovaj pag je najnii prostor peritonealne duplje kod osoba enskog pola u kome se nalaze vijuge zavrnog dela usukanog creva i deo sigmoidnog kolona; e. rektovezikali , (engl. rectovesical pouch, lat. e. rectovesicalis), plitki peritonealni pag nastao sputanjem trbune maramice u karlinu duplju i njenim prebacivanjem sa gornje povrine mokrane beike na prednju stranu marnog creva kod osoba mukog pola; e. vesikouterina (engl. vesicouterine p., lat. e. vesicouterina), plitki peritonealni pag nastao sputanjem trbune maramice u karlinu duplju i njenim prebacivanjem sa gornje povrine mokrane beike na prednju stranu materice kod osoba enskog pola.

EKSKORIJACIJA
(engl. excoriation), crtasti povrinski nedostatak epiderma, nastaje najee posle blage mehanike povrede - grebanja. Ogrebotine zaceljuju bez oiljka.

EKSKRECENCIJA
(engl. excrescence), nenormalan rast nekog tkiva prema spolja kao to je: sunerast rast pupka posle odvajanja od pupane vrpce, stvaranje granulomatoznog tkiva na pupku, nastajanje malih papiloma na sranim zaliscima koji se esto vide na obdukcionom nalazu starih osoba.

EKSKRECIJA
(engl. excretion), luenje, od-stranjivanje iz tela tetnih produkata metabolizma.

EKSKRETORNA UROGRAFIJA
(engl. excretory urography ), rendgenografski prikaz urogenitalnog sistema posle intravenskog ubrizgavanja jodnog kontrastnog sredstva. Bubrezi koncentriu i izluuju kontrastno jodno sredstvo, pa prema tome ekskretorna urografija daje informacije o funkcionalnom i morfolokom statusu bubrega i mokranih puteva. Pomou nje mogu da se otkriju obo-ljenja bubrenog parenhima (zapaljenska oboljenja, tumori, kalkuloza) i mokranih puteva.

EKSPEKTORACIJA
(engl. expectorate), is-kaljavanje, izbacivanje kroz usta sadraja iz disajnog sistema. V. sputum.

EKSPEKTORANS
(engl. expectorant), lek koji olakava iskaljavanje gustog sekreta kod bolesti disajnih puteva: astme, bronhitisa, bronhiektazija. Ekspektoransi pojaavaju sekreciju u bronhijama i razmekavaju sekret koji se onda lake iskaljava. Kao ekspektoransi se koriste mnogi ekstrakti biljnih droga kao sastojci sirupa za kaalj. V. bromheksin i mukokinetici.

EKSPERIMENT
(engl. experiment), postupak kojim se testira hipoteza, potvruje injenica, ili demonstrira princip. Kontrolisani e. ili istraivanje ukljuuje standard (ili kontrolu) sa kojim se porede efekti opservirani na drugoj grupi ili subjektima koji su izloeni varijabli koja se ispituje.

EKSPERIMENTALNA EPIDEMIOLOGIJA
(engl. experimental epidemiology), proverava ispravnost hipoteza do kojih se dolo deskriptivnom metodom, a koje su najee testirane analitikom metodom. Obino se radi o proveri hipoteza o uzronoj povezanosti odreenih faktora i poremeaja zdravlja. Iz etikih razloga, provera tetnog dejstva nekog inioca moe se izvriti is-kljuivo na indirektan nain ispitivanjem efe-kta redukcije ili potpunog uklanjanja potencijalnog faktora rizika za odreenu bolest. Us-led ogranienih mogunosti testiranja dejstva tetnih noksi, eksperimentalnom metodom u epidemiologiji najee se proverava efikasnost nekog preventivnog ili terapeutskog sredstva. Specifinost eksperimentalnog me-toda je u tome to se izvodi na ljudima. Za razliku od deskriptivne i analitike studije, u kojima je istraiva samo posmatra (nazivaju se i opservacione studije), u eksperimentalnoj studiji istraiva intervenie u studijskoj (eksperimentalnoj) grupi i rezultate poredi sa nalazima kontrolne grupe (interventna studija) U izboru eksperimentalne i kontrolne grupe koristi se postupak randomizacije (v. randomizacija). Tri osnovne vrste eksperimenta su: kliniki eksperiment, terenski eks-periment, eksperiment u drutvenoj zajednici.

EKSPERIMENTALNA GRUPA
(engl. experimental group ), grupa ili subjekti u kontrolisanom eksperimentu koji su eksponirani varijabli koja se prouava.

EKSPERIMENT U DRUTVENOJ ZAJEDNICI


(engl. field trial in community), vrsta terenskog eksperimenta koji ukljuuje celu zajednicu. Primeri takvog eksperimenta su: testiranje fluorisanja vode za pie u cilju prevencije zubnog karijesa, ispitivanje efikasnosti smanjenja maksimalne brzine vonje u prevenciji saobraajnog traumatizma i dr. V. eksperimentalna epidemiologija.

EKSPIRACIJA
(engl. expiration), deo akta disanja u toku koga se vazduh izdie, izbacuje iz plua, v. ekspirijum.

EKSPIRIJUM
(engl. expiration), izdisaj, izbacivanje vazduha iz plua u atmosferu. Pri respiraciji u miru je pasivan proces, a pri forsiranoj respiraciji se ostvaruje radom ekspirijumskih miia.

EKSPIRIJUMSKI MIII
(engl. expiratory muscles), miii koji svojom kontrakcijom dovode do forsiranog ekspirijuma (unutranji interkostalni miii i abdominalni miii).

EKSPIRIJUMSKI REZERVNI VOLUMEN, ERV


(engl. expiratory reserve volume ), volumen vazduha koji se moe izdahnuti, posle normalnog ekspirijuma, maksimalnom kontrakcijom ekspirijumske muskulature.

EKSPLORACIJA
(engl. exploration), aktivno pretraivanje organa ili telesne upljine, klasinom hirurkom ili endoskopskom procedurom. Koristi se u sluajevima kada neinvazivnim metodama nije mogue postaviti preciznu dijagnozu ili odrediti tretman. esto se eksploracija moe nastaviti u terapijsku proceduru; npr. eksplorativna laparatomija kojom se utvrdi da je tumor operabilan nastavlja se u operaciju uklanjanja tumora.

EKSPLOZIVNA RANA
(engl. firearm wound, gunshot wound), v. ustrelina.

EKSPLOZIVNE MATERIJE, SMEE

(engl. explosion mixture), materije koje se pod uticajem spoljanjeg impulsa naglo razlau i hemijski menjaju razvijajui eksploziju. Fenomen karakterie brzo oslobaanje ener-gije i visokog pritiska kao i ekspanzija materijalnih nosilaca procesa, neposrednog medijuma kao i oslobaanje velike koliine toplote i gasova.

EKSPOZICIJA
(engl. exposition), u radiologiji, izlaganje delovanju jonizujuih zraka.

EKSTENZIJA
(engl. extension, lat. extensio), opruanje, ispravljanje ili istezanje, najee kimenog stuba, ekstremiteta ili dela ekstremiteta. Pojam ekstenzija je suprotan pojmu fleksija.

EKSTENZOR
(engl. extensor, lat. extensor), onaj koji deluje u smislu opruanja, isprav-ljanja ili istezanja. Odnosi se najee na miie koji svojom akcijom dovode do pokreta opruanja. Pojam ekstenzor je suprotan pojmu fleksor.

EKSTERIORIZACIJA
(engl. exteriorisation), hirurki zahvat koji jedan organ privremeno ili trajno pomera sa njegovog mesta u organi-zmu i izvodi se na povrinu tela, kao npr. kada se debelo crevo operativno izvadi na povrinu trbunog zida kod tumora debelog creva.

EKSTERNUS
(engl. external, lat. externus), spoljanji. Pojam koji se odnosi na strukturu koja ostaje van telesne duplje, organskog prostora ili organa. Pojam eksternus je suprotan pojmu internus. Na primer, spolja-nja karotidna arterija ne ulazi u lobanjsku duplju, ve se prua kroz predeo glave i vrata, za razliku od unutranje karotidne arterije koja ulazi u lobanjsku duplju uestvujui u vaskularizaciji mozga i oka. Veoma esto, termin eksternus se pogreno upotrebljava i zamenjuje terminom lateralis.

EKSTEROCEPTOR
(engl. exteroceptor), spoljni prijemnik. To su strukture ili slobodni nervni zavreci u koi i sluzokoi koji reaguju (odgovaraju) na drai iz spoljanje sredine organizma. V. receptor.

EKSTINKCIONI KOEFICIJENT
(engl. extinction coefficient), u spektometriji oznaava apsorptivnost.

EKSTIRPACIJA

(engl. extirpation), oznaava hirurko odstranjenje tumora u celini, do makroskopski jasnih granica. Definicija se skoro iskljuivo odnosi na odstranjenje dobroudnih tumora, jer je ekstirpacija zloudog tumora, odstranjenje samo tumora, povezano sa rizikom od pojave recidiva, ponovne pojave bolesti. Operacija svakog tumora, pa i dobroudnog, radi se do vidljivih granica prema zdravom tkivu i uz mikroskopsku proveru tokom same operacije, ex tempore. Tokom operacije potencijalno zloudog tumora, vai pravilo da tumor ne sme da se vidi golim okom, tj. uvek je potrebno da se odstrani i okolno zdravo tkivo najmanje jedan centimetar od ivica tumora prema zdravom tkivu. Za razliku od ekscizije ovaj termin se koristi u sluaju kada je deo koji se uklanja sa svih strana okruen zdravim tkivom (tumori dojke, uveane limfne).

EKSTIRPACIJA PULPE ZUBA


(engl. extirpation of pulp, lat. extirpatio pulpae dentis), metoda leenja potpunim uklanjanjem zubne pulpe iz kruninog i korenskog dela zuba. Kod mortalnog tretmana pulpa se prethodno devitalizira (arsenskim ili formaldehidskim preparatima), osui i zatim ekstirpira. Kod vitalnog tretmana ekstirpacija se radi u lokalnoj anesteziji.

EKSTORZIJA
(engl. extorsion), skretanje oka oko njegove prednje-zadnje osovine, tako da je gornji kraj vertikalnog meridijana pomeren put temporalno (spolja).

EKSTRA(engl. extra, lat. extra), prefiks koji oznaava neto to je van, izvan, preko, iznad ili dodatno.

EKSTRACELULARNA TENOST
(engl. extrecellular fluid ), ukupna telesna tenost izvan elija. To je intersticijalna tenost, plazma, limfa, cerebrospinalna i druge transcelularne tenosti. Vanelijska tenost nastaje ultrafiltracijom plazme i aktivnom elijskom sekrecijom (transcelularna tenost), a sastoji se veinom od vode i u njoj rastvorenih neorganskih i organskih materija.

EKSTRADURALNA ANESTEZIJA
(engl. epidural anesthesia), v. anestezija, epiduralna anestezija.

EKSTRADURALNI
(engl. extradural, lat. extraduralis), v. epiduralni.

EKSTRADURALNI HEMATOM
(engl. extradural hematoma), v. epiduralni hematom.

EKSTRAKCIJA ZUBA
(engl. extraction of tooth, lat. extractio dentis), v. vaenje zuba.

EKSTRAKORPORALNO
(engl. extracorporeal), koje je smeteno ili nastaje izvan tela.

EKSTRAKT
(engl. extract), preparat koji sadri farmakoloki aktivne sastojke koji se dobijaju iz biljaka ili ivotinjskih tkiva. U modernoj medicini ekstrakti se malo koriste, ali su vrlo popularni u alternativnoj medicini.

EKSTRAMEDULARNA HEMATOPOEZA
(engl. extramedullary hematopoiesis), formiranje krvnih elemenata van kostne sri (medule). Fizioloka ekstramedularna h. se odvija tokom intrauterinog razvoja ploda u uman-anoj kesici, jetri i slezini. Faze razvoja: mezoblastina, vitelinska, od 1. do 3. embrio-nalnog meseca, u krvnim ostrvima u zidu umanane kesice. Sve elije su primitivni jedarni eritroblasti; hepatolijenalna, od 2. do 9. meseca, odvija se u mezenhimu zaetaka jetre i slezine. elije crvene krvne loze gube jedra (u periodu od 3. do 4. embrionalnog meseca), a pojavljuju se i granulociti; mijeloidno-medularna faza nastaje posle 5. meseca intrauterinog razvoja i odvija se u kostnoj sri. Prisutne su sve hemopoetske elijske linije.

EKSTRAPIRAMIDALNI
(engl. extrapyramidal, lat. extrapyramidalis), onaj koji se nalazi van piramidalnog (kortikospinalnog) puta ili sistema. Termin je izuzetno neprecizan i proizvoljno izveden jer mnoga vlakna ekstrapiramidalnog sistema ulaze u sastav piramidalnog.

EKSTRAPIRAMIDALNI MOTORNI SISTEM,


v. ekstrapiramidalni sistem.

EKSTRAPIRAMIDALNI SISTEM
(engl. extrapyramidal system, lat. systema extrapyramidalis), sloeni deo nervnog sistema koji uestvuje u regulaciji pokreta, ravnotee, tonusa miia i miinih refleksa. U sastav ovog sistema ulaze vanpiramidalna motorna polja kore velikog mozga, bazalne ganglije, jedra talamusa, retikularna formacija, delovi malog mozga, vestibularna jedra i jedra kimene modine, kao i putevi koji povezuju navedene strukture. Ekstrapiramidalni putevi su sloeni, polisinaptiki i esto grupisani u neuronske krugove. Osobenost ovih krugova lei u injenici da oni polaze iz vanpiramidalnih motornih polja, povezuju brojne delove ekstrapiramidalnog sistema koji delimino modifikuju

prispele informacije i vraaju se nazad u ekstrapirmidalna ili piramidalna motorna polja kore velikog mozga.

EKSTRAPLEURALNI, VANPLEURALNI
(engl. extrapleural), lokalizovan van plune maramice.

EKSTRASENZORNA PERCEPCIJA
(engl. extrasensorial perception ), doivljavanje spoljnog dogaaja na drugaiji nain, izvan pet ula, poput telepatije. Re je o percepciji za koju postoji navodni dar da se opaaju predmeti izvan vidnog polja. U izvesnim sluajevima moe da se izjednai sa intuitiv-nim nainom spoznaje.

EKSTRASISTOLA
(engl. extrasystole), presistola, odnosno, prevremena kontrakcija srca koju obino prati dua pauza (kompezaciona) od normalnog intervala izmeu dve kontrakcije srca. Ovu pauzu obino i registrujemo. Moe se javiti kao pojedinana (bigeminija, trigeminija, kvadrigeminija itd.) i u vidu salvi. Javljaju se u kao ventrikularne ili supraventrikularne u zavisnosti od loka-lizacije fokusa. Ekstrasistole se esto opisuju kao palpitacije.

EKSTRAUTERINA TRUDNOA
(engl. ectopic pregnancy ), vanmaterina trudnoa. Nastaje kada se oploena jajna elija zadri na svom putu, pa se umesto u sluzokou materice usadi u jajovod, trbunu duplju ili na samu povrinu jajnika. Umesto vanmaterina, precizniji je termin ektopina trudnoa, jer trudnoa moe da se razvija i u samoj materici kao to je sluaj kada se ovulum nalazi u delu jajovoda unutar materice, a da je ipak re o ektopinoj trudnoi. Najei uzroci su sue-nja jajovoda nastala kao posledica zapaljenskih procesa, zatim nedovoljne razvijenosti unutranjih polnih organa kao i u sluajevima kada oploena jajna elija iz bilo kojih razloga ranije stekne sposobnost usaivanja. Daleko najei tip je tubarna (jajovodna) vanmaterina trudnoa, zatim abdominalna (trbuna), trudnoa u rudimentiranom rogu materice, zatim cervikalna (u grliu materice), dok je jajnika izvanredno retka. Razvoj tubarne trudnoe najee ide u prav-cu tubarnog abortusa (pobaaja), to dovodi do jakih bolova i krvavljenja u trbunu duplju i do hitne hirurke intervencije. U drugim sluajevima moe doi do rupture (prskanja) jajovoda, jakih bolova i jakog krvavlenja. I u ovim sluajevima leenje je hirurko. U poslednje vreme u svrhe rane dijagnostike slui laparoskopija i tada je eventualno mogue sauvati jajovod pre nego bude oteen.

EKSTRAUTERINI
(engl. extrauterine), koji se nalazi van materice (vanmaterini).

EKSTRAVASKULARAN

(engl.extravascular), koji se odnosi na sve izvan krvnih sudova ili cirkulacionog sistema.

EKSTRAVAZACIJA
(engl. extravasation), neuobiajeno isticanje tenosti (krvi, seruma ili limfe) u tkiva.

EKSTREMITAS
(engl. extremity, lat. extremitas ), okrajak, pol. 1. periferni ili udaljeni deo izduene strukture, kosti ili organa. 2. ekstremitet, gornji ili donji.

EKSTREMITET
(engl. limb, lat. membrum), v. membrum.

EKSTROFIJA
(engl. exstrophy), kongenitalno izvrnue ili everzija unutranje strane nekog organa prema spolja. E. mokrane beike, kongenitalni defekt prednjeg zida m. beike i prednjeg abdominalnog zida, sa prominira-njem sluzokoe zadnjeg zida m. beike kroz defekt; e. kloake, anomalija u razvoju tako da su delovi intestinalne sluzokoe umetnuti izmeu delova mokrane beike.

EKSTROFIJA MOKRANE BEIKE


(engl. bladder extrophy ), izvraena mokrana beika, bez svog prednjeg zida, anomalino postavljena na koi prednjeg trbunog zida tako da se uoavaju ureteralna ua (ua mokraovoda u pod mokrane beike) iz kojih curi mokraa van. Njena uestalost je 1:30.000 novoroenih. Ekstrofija je udruena sa nedostatkom donjeg dela prednjeg trbunog zida, rascepom spoljnih polnih organa i uretre (mokrane neci), odsustvom spajanja pubinih karlinih kostiju. Leenje je hirurko.

EKSTROVERZIJA
(engl. extroversion ), lat. ekstera - spolja, spoljni, versu - ka, prema, okrenutost ka spolja, prema spoljanjem svetu. Predstavlja crtu linosti koja vodi praktinom ponaanju i reavanju konkretnih ivotnih problema, lakom i brzom uspostavlja-nju meuljudskih odnosa, smelom ulaenju u nove situacije, i brzom prilagoavanju. Na osnovu univerzalnosti crte, K.G. Jung je na-pravio osnovnu podelu linosti na: ektraverziju i intraverziju.

EKSTRUZIJA
(engl. exstrusion), istiskivati ili izbacivati neto napolje, izbacivanje snagom, vaenje zuba, ispadanje nukleusa pulpozusa kroz anulus fibrozus kada jedarni materijal ostaje ukljeten.

EKSTRUZIJA ZUBA

(engl. extrusion of tooth, lat. extrusio dentis), istiskivanje zuba iz alveole, delimino pomeranje zuba iz alveole u vertikalnom pravcu, najee pri povredi zuba.

EKSTUBACIJA
(engl. extubation), uklanjanje prethodno uvedenog tubusa, iz organa ili otvora; najee oznaava uklanjanje tubusa posle intubacije larinksa ili traheje.

EKSUDACIJA
(engl. exudation), izlaenje tenosti, elija ili raspadnutih elija iz krvnih sudova i njihovo taloenje u tkivu ili na nje-mu. Najee je posledica zapaljenja tkiva.

EKSUDAT
(engl. exudate), serozni izliv koji nastaje usled zapaljenja sluznica ili seroza, prelaskom tenosti i elijskih elemenata iz kapilara koji su zbog zapaljenja poveane propustljivosti. Odlikuje se bogatstvom be-lanevina (vie od 20 g na 1 litar), speci-finom teinom preko 1015 i elijskim elementima (leukociti, sljutene endotelne eli-je).

EKSUFLACIJA
(engl. exufflation), evakuacija vazduha iz pleuralnog prostora, kod pneumotoraksa, u cilju restituisanja negativnog intrapleuralnog pritiska i proirenja plua. Izvodi se iglom za torakocentezu koja je priklju-ena na vakuum-pumpu.

EKTIMA
(engl. ecthyma), teka piogena infekcija koja ostavlja oiljke. Javlja se kao akutno oboljenje odojadi, male dece koja su neuhranjena, kahektinih staraca iji je organizam oslabljen nekom tekom boleu i optim stanjem (npr. iznemoglost od nekog malignog oboljenja i sl.).

EKTODERM
(engl. ectoderm), spoljanji embrionalni list, od koga nastaju sve nervne elije centralnog i perifernog nervnog sistema, zatim pokoica, epitel koe (epidermis) i njegovi derivati: lojne, znojne i mlene lezde, dlake i nokti, ameloblasti, senzorni epiteli, ono soivo, retina i epitel opnastog labirinta unutranjeg uva. Od ektoderma potie i sr nadbubrene lezde.

EKTOKARDIJA
(engl. ectocardia), uroeno pogrena lokalizacije srca.

EKTOMIJA

(engl. -ectomy), uklanjanje odn. vaenje organa ili njegovog funkcionalnog dela, delimino ili u celini, resekcijom, ekscizijom ili ekstirpacijom. Imenica kojoj se dodaje sufiks daje znaenje, odrednicu, npr. tonzilektomija (vaenje krajnika), holecistektomija (uklanjanje une kese ), histerektomija (uklanjanje materice ) i sl.

EKTOPARAZIT
(engl. ectoparasite), paraziti koji ive na povrini tela (koa, dlaka) domaina. Mogu biti obligatni (potpuno zavi-sni od domaina) ili fakultativno infektivni agensi (slobodno ivei ili udrueni sa domainom). Ektoparaziti su u znatnoj meri povezani sa mortalitetom i morbiditetom irom sveta, to se objanjava kompeticijom na nivou ishrane.

EKTOPIAN UDAR
(engl. ectopic heart beat), prevremena kontrakcija srane komore koja remeti normalan srani ritam.

EKTOPINA TRUDNOA
(engl. ectopic pregnancy), v. ekstrauterina trudnoa.

EKTOPIJA
(engl. ectopia), 1. pojava organa i tkiva i tamo gde nije njihovo uobiajeno anatomsko mesto. Ektopija nastaje najee usled razvojnih (embriolokih) poremeaja i anomalija. Patoloki znaaj ovakvih promena zavisi od vrste i lokalizacije. Pojedine pro-mene mogu predstavljati samo kozmetike poremeaje, npr. e. bradavice dojke, mada su veinom takva tkiva i organi podloni kasnijim patolokim promenama. Takvi primeri su: e. testisa (kod koje preti sterilitet i kasnije nastajanje tumora), e. tkiva titne lezde u bazu jezika (kod koje preti zapaljenje sa uguenjem i kasnije nastajanje tumora), e. materinog tkiva na organe trbune duplje (endometrioza), sa jakim bolovima i slikom crevne prepreke, e. srca i krvnih sudova, e. trbunih organa posebno apendiksa, e. eludane sluzokoe u tanko crevo sa stvaranjem ulkusa i krvarenjem i sl.; 2. ektopian (engl. ectopic), koji se nalazi van svoga mesta, npr. e. trudnoa (vanmaterina trudnoa), e. testis (testis u trbunoj duplji), e. sluzokoa materice (npr. cilindrian epitel na grliu materice) i sl.

EKTOPIJA ZUBA
(engl. tooth ectopia, lat. ectopio dentis), nenormalan razvoj zubne klice u drugim tkivima ili organima.

EKTOZOON
(engl. ectozoon), ivotinjski parazit koji ivi na povrini tela.

EKTROMELIJA

(engl. ectromelia ), aplazija ili izraena hipoplazija jednog ili vie eks-tremiteta, odnosno dugih kostiju ruku i/ili nogu. Ovaj pojam blie se definie kao amelija (engl. amelia), kongentalni nedostatak jednog ili vie ekstremiteta; hemimelija (engl. hemimelia), razvojna anomalija koju karakterie nedostatak distalnog dela ekstremiteta ili njegovog dela (na ruci- radijalna ili ulnarna hemimelija, a na nozi tibijalna ili fibularna); meromelija (engl. meromelia ), kongenitalni defekat (nedostatak) bilo kog dela ekstremiteta (adektilija, hemimelija ili fokomelija); fokomelija (engl. phocomelia), kongenitalna anomalija koju karakterie nedostatak (odsustvo) proksimalnog dela jednog ili vie ekstremiteta, tako da se aka ili stopalo vezuju za trup samo jednom, nepravilno razvijenom i malom, kotanom strukturom. Poznata je epidemija fokomelija ili amelije (od 1958. do 1963.) kao posledica uzimanja leka talidomida u vreme trudnoe (izmeu 34. i 50. dana od kraja poslednje menstruacije), a oteena deca su pokazivala i druge znake talidomidne embriopatije: defekte oiju, slunog aparata, srca, plua, digestivnog trakta, bubrega. Aplazija radijusa, slina onoj u talidomidnoj embriopatija, via se u Holt-Oram sindromu, autosomno-dominantno naslednom poremeaju koga karakteriu i uroene srane mane (defekti pretkomorske ili pregrade izmeu komore), ili u Fankonijevoj anemiji koja podrazumeva: zastoj rasta, redukcione malformacije ruku (nedostatak radijusa i palca), panmijeloftizu i hiperpigmentaciju.

EKTROPION
(engl. ectropion ), izvrnutost kapaka prema spolja; malpozicija kapaka kod kojih je ivica okrenuta spolja od bulbusa. Donji kapak je ee zahvaen nego gornji. Najee je praen suzenjem i ekspozicionim keratitisom. Moe da bude: senilni, para-litiki, mehaniki i oiljni.

EKTROPIONIRATI
(engl. eversion), izvrnuti gornji ili donji kapak i uiniti njihove unu-tranje povrine dostupne pregledu, najee radi uklanjanja zaostalih stranih tela.

EKVILIBRIJUMSKI POTENCIJAL
(engl. equilibrium potential), potencijal ravnotee; membranski potencijal pri kome nema neto kretanja nekog jona kroz elijsku membranu, jer na njega deluju sile iste snage (elektrini i koncetracioni gradijent), ali suprotnog smera; npr. e.p. za K+ e nastati kada izlazak K+ iz e-lije, niz koncetracioni gradijent, stvori elektri-ni gradijent koji e se i suprotstaviti daljem izlasku K+ i dovesti do njegovog ulaska u e-liju; vrednost potencijala pri kojoj je izlazak i ulazak K+ u ravnotei (neto fluks=0) je e. p. za K+.

ELASTAZA
(engl. elastase), endopeptidaza iz roda hidrolaza (EC 3.4.21.11) koja katalizuje hidrolizu elastina i polipeptida na peptidnim vezama. Peptidne veze u lancima sa strane sadre nenaelektrisane nearomatine amino-kiseline, kao to su leucin i serin. Izluuje je pankreas, kao proelastazu, a aktivira je tri-psin. Znaajna je za razgradnju proteina u tan-kom crevu. Ovaj enzim razgrauje i muko-peptide nekih bakterijskih elijskih zidova.

ELASTINOST PLUA
(engl. lung elasticity), mera promene volumena plua pri jedininoj promeni pritiska. Vea vrednost komplijanse znai da je manja vrednost pritiska potrebna za unoenje datog volumena vazduha u plua. Pri mehanikoj ventilaciji dolazi do smanjenja komplijanse plua usled inertnosti torakalnog zida. Ubaeni vazduh zato mora da bude pod neto viim pritiskom. Respirator izraunava komplijansu na osnovu vrednosti respiratornog (tidal) volumena koji se u vidu inspirijuma daje pacijentu i iz-merenog pritiska koji je potreban da zadri ovaj volumen i koji je jednak razlici platopritiska i PEEP-a (pozitivnog pritiska na kraju ekspirijuma).

ELASTIN
(engl. elastin), fibrozni protein koji je glavni sastojak elastinih vlakana koja omoguavaju skupljanje izvesnih tkiva i vra-anje u prvobitni oblik. Jednu treinu sastava elastina ine glicin, lizin i valin.

ELASTOMERI,
sintetike gume, koriste se za uzimanje preciznih otisaka u stomatologiji.

ELASTOZA
(engl. elastosis), degeneracija elastinog tkiva; degenerativne promene u vezivnom tkivu koe sa poveanom kolii-nom materijala slinog elastinu koji se boji kao elastin; bilo koji poremeaj vezivnog tki-va koe.

ELEFANTIJAZA
(engl. elephantiasis), 1. primarno oboljenje koje se najee javlja u tropskim predelima, izazvano parazitom Fili-aria Bancrofti, koji se razmnoava u limfnom tkivu i blokira limfne puteve; 2. uroeno oboljenje, nastalo usled anomalija i suavanja limfnih puteva esktremiteta, najee nogu, to favorizuje streptokokne infekcije, a one dalje suavaju limfne puteve; 3. sekundarno oboljenje, nastalo posle pojedinih infekcija (crveni vetar, svinjski erizipel, tuberkuloza, uestale streptokokne infekcije koe) ili usled blokade limfnih puteva malignim elijama pojedinih tumora (tumori dojke, melanom i sl.); 4. posledica terapeutskih zahvata kod malignih oboljenja (radioterapija, limfadenektomija, uklanjanje limfnih puteva). Osim estetskog nedostatka upotreba obolelog ekstremiteta je oteana, moe dostii enormne dimenzije, a javljaju se ulceracije i infekcije koe. Dijagnoza se postavlja kliniki i rentgenski (limfografija), a terapija je teka. Konzervativne mere se sastoje od elevacije, kompresije elastinim zavojima i upotrebe pumpi sa pneumatskim jastuiima, koji ma-siraju i prazne ekstremitet. Od operativnih zahvata najuspeniji su oni koji radikalno uklanjanju izmenjeno potkono tkivo od koe do miia, a zatim vraaju kou kao transplantat direktno na miie. Anastomoze izmeu vena, limfnih lezda i limfnih puteva nemaju uspeha. Kod malignih limfedema, korist od ovih zahvata nije znaajna, pa se primenjuju konzervativne procedure i na kraju amputacija.

ELEKROHEMIJSKI GRADIJENT
(engl. electrochemical gradient ), sila koja odreuje veliinu neto kretanja naelektrisanih estica. Kombinacija je elektrinog gradijenta, odre-enog potencijalnom razlikom izmeu dve take, i hemijskog gradijenta odreenog razlikom u koncentraciji izmeu te dve take.

ELEKTRINI BELEG
(engl. electrocution), v. elektrokucija.

ELEKTRICITET
(engl. electricity), skup fenomena prouzrokovanih naelektrisanim esticama (pozitivnim ili negativnim). Manifestuje se nizom elektrinih i magnetnih pojava. Statika naelektrisanja (u stanju mirova-nja) formiraju, u prostoru oko sebe, elektrino polje, dok naelektrisanja u kretanju (konstantnom brzinom) formiraju i magnetno ili (pro-menjivom brzinom) elektromagnetno polje. Naelektrisanja meusobno interaguju svojim poljima.

ELEKTRODA
(engl. electrode ), deo elektri-nog izvora (zavretak) koji skuplja, emituje ili odbija naelektrisane estice. Obino su elektrode vrste provodne ploe (metalne, ugljenine) ili ice koje naelektrisanja vode u sredine ili ih odvode iz sredina kao to su elektrolit, gas, dielektrik ili poluprovodnik. Pozitivna elektroda se zove anoda, a negativna katoda. Koriste se u ispitivanju ivih tkiva elektrodijagnostika, kao i u mnogim elektroterapijama - elektrokoagulacija, dijatermija.

ELEKTRODIJAGNOZA
(engl. electrodiagnosis ), opti naziv za veliki broj dijagno-stikih metoda koje sakupljaju, pojaavaju, registruju i prikazuju na papiru ili displeju bilo koji elektrini dogaaj tela. Primeri: su elektrokardiografija, elektromiografija, elektronistagmografija, itd.

ELEKTROENCEFALOGRAFIJA
(engl. ele-ctroencephalography), tehnika neprekidnog registrovanja elektrine aktivnosti iz razliitih delova mozga, pomou aparata koji se naziva encefalograf. Tako nastao zapis (EEG) ima karakteristine talase (a,b, d i q ), ije prisustvo oznaava kvalitet funkcije mozga i nivo svesti. Elektroencefalografija se najee koristi u dijagnostike svrhe kod epilepsija i slinih disfunkcija mozga.

ELEKTROENCEFALOGRAM, EEG
(engl. electroencephalogram), zapis nastao registrovanjem elektrine aktivnosti mozga. V . elektroencefalografija.

ELEKTROFEROGRAM
(engl. electropherogram ili electrophoretogram ), razvijena (obojena) elektroforetska traka na kojoj se uoavaju elektroforetske linije, koje mogu da se denzitometriraju.

ELEKTROFOREZA
(engl. electrophoresis ), 1. pojava kretanja naelektrisanih estica pod dejstvom elektrinog polja ka elektrodama (anaforeza - kretanje ka anodi, katoforeza - kretanje ka katodi); 2. analitika metoda razdvajanja sastojaka smee u elektrinom polju. Brzina kretanja jednog sastojka smee zavisi od njegovog naelektrisanja, mase, sredine u kojoj se kree i napona uspostavljenog izmeu elektroda. Smea koja se ispituje nanosi se na podlogu (proetu puferom), iji su krajevi povezani sa elektrodama. Posle izvesnog vremena, poloaj jonizovanih sastojaka se detektuje. Elektroforeza se rutinski koristi za razdvajanje proteinskih frakcija seruma, urina ili cerebrospinalne tenosti i za razdvajanje serumskih lipoproteina i pojedinih izoenzima. U kombinaciji sa imunodifuzijom na osnovu antigenih razlika kod proteina elektroforeza se moe izvoditi i kao imunoelektroforeza.

ELEKTROGENA PUMPA
(engl. electrogenic pump ), aktivni transportni sistem koji stvara potencijalnu razliku kroz elijsku membranu; e. p. je Na-K pumpa, odnos izmeu Na+ koji se izbacuje iz elije i K+ koji se ubacuje u eliju je 3:2. Ova pumpa, manjim delom, doprinosi stvaranju mirovnog membranskog potencijala, jer dovodi do neto izlaska katjona iz elije.

ELEKTROGUSTOMETRIJA
(engl. electrogustometry ), kliniki metod za ispitivanje gustativne funkcije, koja je mnogo jednostavnija od hemijske gustometrije. Njeno izvoenje zahteva vrlo malo vremena, jednostavno je i sastoji se od lakog povlaenja elektrode (anode) po rubu jezika u njegove prednje dve treine pa se elektrinom stimulacijom izmeu 10 i 60 mikro-ampera, u normalnim sluajevima, dobija metalnokiselkasti ukus. Preko tih vrednosti smatra se da je funkcija poremeena, a ako se ni pri 300 mikroampera ne dobije nikakav gustativni oseaj, re je o gubitku ukusa ili ageuziji. Oseaj peenja na jeziku javlja se pri 500 mikro-ampera. Ova metoda ispitivanja nala je svoje mesto u funkcionalnom ispitivanju facijalnog ivca: kod paraliza facijalnog ivca kako perifernih, tako i centralnih , kao i u ranoj dijagnostici tumora VIII ivca. Zatim slui u endokrinologiji kao i u ispitivanju raznih posttraumatskih aguezija.

ELEKTROKARDIOFONOGRAFIJA
(engl. electrocardiophonography ), poligrafska me-toda kojom se simultano registruje elektrokardiogram (elektrina aktivnost sranog miia) i fonokardiogram (registrovanje zvunih pojava tokom vibracije struktura srca i krvnih sudova).

ELEKTROKARDIOGRAF

(engl. electrocardiograph), instrument koji elektrinu aktivnost srca konvertuje i pojaava u zapis na kalibrisanu papirnu traku koja se kree.

ELEKTROKARDIOGRAFIJA
(engl. electrocardiography), tehnika registrovanja elektrine aktivnosti srca preko elektroda koje se postavljaju na povrinu tela, a bazira se na potencijalnoj razlici izmeu stimulisanih i nestimulisanih delova miokarda. Elektrode elektrokardiografa se postavljaju na kou sva etiri ekstremiteta i prednju stranu zida grudnog koa. Registrovani zapis je elektrokardiogram. Po konvenciji elektrokardiogram se registruje u 12 odvoda: tri standardna u frontalnoj ravni, tri unipolarna sa ekstremiteta u sagitalnoj ravni i est unipolarnih prekordijalnih u transverzalnoj ravni. U posebnim uslovima koriste se i dodatni odvodi kao to je ezofagealni odvod.

ELEKTROKARDIOGRAM
(engl. electrocardiogram), grafiki zapis elektrinih struja nastalih u toku elektrine stimulacije rada srca. Elektrina stimulacija moe biti normalna, fizioloka ili vetaka - elektrinim stimulatorima srca. Normalan elektrokardiogram ima P talas, koji oznaava razdraenje pretkomora, i QRS talas, koji oznaava razdraenje komora. P talas je prvi pozitivan otklon, Q zubac je prvi negativan otklon, R zubac drugi pozitivan otklon i S zubac drugi negativan otklon. Kod osoba koje su preivele srani udar, odnosno u odreenim regijama u kojima je izumro srani mii celom svojom debljinom, nestaje R zubac ija je visina, inae, normalno proporcionalna sranoj debljini pod elektrodom gde se EKG registruje, te se Q i S zupci spajaju, a taj kompleks se naziva QS. T talas predstavlja repolarizaciju (vraanje u prethodno stanje mirovanja) komora. Iza T talasa kod nekih osoba registruje se i U talas, ije poreklo nije sasvim proueno. Analiza elektrine aktivnosti je znaajna metoda za procenu funkcionalnog stanja miokarda, anatomske orijentacije srca, relativne veliine ventrikula srca, frekvence, ritma, mesta ekscitacije i rasprostiranja impulsa. Ne daje direktne podatke o kontrakciji miokarda i neefikasnosti srca kao pumpe.

ELEKTROKAUTERIJA
(engl. electrocau-tery ), razaranje ili odstranjivanje tkiva primenom toplote pomou elektrokautera. Ovaj instrument se sastoji od platinaste ice, koja se proputanjem elektrine struje moe dovesti do crvenog ili belog usijanja. Tako proizvedenom toplotom vri se kauterizacija nekog tkiva.

ELEKTROKOAGULACIJA
(engl. electrocoagulation ), koagulacija ivog tkiva primenom visokofrekventne struje. Koagulacija tkiva se postie kada struja, koja kroz njih prolazi, dostigne izvesnu jainu pri prolazu kroz odreenu povrinu. Poveanjem gustine struje, smanjenjem povrine primene i pove-anjem napona postie se seenje, tj. plitko razaranje tkiva, to ini elektrini skalpel.

ELEKTROKUCIJA
(engl. electrocution ), strujni udar, fizika povreda (v. povreda) nastala dejstvom tehnikog

elektriciteta, usled prolaska elektrine struje kroz telo. Na mestu ulaza i izlaza elektrine struje iz tela nastaju specifine promene na koi u vidu tzv. elektrinog belega (lat. signum electricum s. stigma electrica), koji moe biti praen i ope-kotinom. Na mestu elektrinog belega koa je suva, vrsta, beliasta, bedemasto izdignutih ivica. Elektrina opekotina moe biti bilo kog stepena (v. opekotina). Smrt nastaje usled prolaska elektrine struje kroz centralni nervni sistem, srce ili disajnu muskulaturu.

ELEKTROKULOGRAFIJA
(engl. electroculography ), 1. elektrodijagnostika metoda ispitivanja pokretljivosti oka; 2. senzorni test funkcionalnog stanja normalne i patoloki promenjene mrenjae. Elektrofizioloku podlogu predstavlja elektrini oni potencijal, koji u prvom sluaju slui za interpretaciju bulbomotorike, a u drugom slui za ispitiva-nje retinalne funkcije.

ELEKTROLIT
(engl. electrolyte ), supstanca (baza, kiselina, so) koja je u odreenom rastvoru razloena na jone, tako da taj rastvor provodi elektrinu struju. Tenosti u organizmu su rastvori elektrolita, ija je stalna koncentracija vana za normalno odvijanje svih fiziolokih procesa u organizmu. U klinikoj hemiji izraz se koristi da oznai jone koji se mere u ekstraelijskoj tenosti: natrijum (Na+), kalijum (K+), hlorid (Cl-) i bikarbonat (HCO3-).

ELEKTROLIZA
(engl. electrolysis ), hemijsko razdvajanje supstance u rastvoru, na suprotno naelektrisane jone. Razlaganje se izaziva uspostavljanjem razlike potencijala na elektrodama koje su u rastvoru. Terapijska elektroliza predstavlja primenu stalnih struja na iva tkiva i vri se pomou elektroda otpornih na proizvode elektrolize. Proizvodi elektrolize (zavisno od vrste elektroda koje se koriste) deluju antiseptiki ili razorno (na kone tumore, mladee, koriste se u elektroepilaciji).

ELEKTROMIOGRAFIJA, EMG
(engl. electromygraphy), sakupljanje, pojaavanje i registrovanje elektrinih pojava koje prethode i izazivaju miinu kontrakciju. Signal se sakuplja preko povrinskih elektroda koje se postavljaju na kou iznad miia ili preko igala koje se postavljaju u mii. Ova metoda omoguava razlikovanje promena na nervima, miiima i nervno miinoj vezi.

ELEKTROMIOGRAM
(engl. electromio-gram), zapis ekscitacije miia razliitim me-todama elektromiografije koji se dobija pomou elektromiografa.

ELEKTRON

(engl. electron ), elementarna estica koja pored protona i neutrona ulazi u sastav atoma formirajui elektronski omota oko jezgra. Nosilac je negativnog naelektrisanja 1,6 10-19oC, mase mirovanja 9,105 10-28g, spina .

ELEKTRONARKOZA
(engl. electronarcosis ), izazivanje neosetljivosti na bol kori-enjem elektrine struje; anestezija izazvana prolaskom elektrine struje kroz mozak po-mou elektroda postavljenih na slepoonice.

ELEKTRONEUROMIOGRAFIJA, ENMG
(engl. elecromyography), v. elektromiografija.

ELEKTRONISTAGMOGRAFIJA
(engl. ele-ctronystagmography ), metoda koja omo-guuje grafiko registrovanje nistagmusa (spontanog, pozicionog i provociranog). Pri ovoj metodi registruje se i ispituje trajanje nistagmusnog odgovora, njegova uestalost, amplituda i brzina spore komponente. Metoda je od velikog znaaja za ispitivanje vestibularnog aparata i izvodi se pomou specijalnih aparata u tihim i zamraenim prostorijama. Bolesnik treba da bude smiren, ali ne i pospan.

ELEKTRONSKA MIKROSKOPIJA
(engl. electron microscopy ), metoda dobijanja jako uveanih slika veoma malih objekata korienjem snopa ubrzanih elektrona umesto svetlosti. Moderni instrumenti omoguavaju da se objekti manji od 1 nm (milioniti deo milimetra) mogu videti. To je skoro ispod atomskog nivoa. Fokusiranje se vri pomou magnetnog polja dobijenog izmeu naelektrisanih ploa ili strujnih kalemova. Ova polja deluju kao soiva. Elektronski mikroskop je osnovni alat za istraivanja i dijagnostiku u medicini.

ELEKTRONSKI MIKROSKOP
(engl. electron microscope ), mikroskop koji koristi snop elektrona kao radijacioni izvor za gledanje uzoraka. Mo razlaganja (sposobnost registrovanja finih detalja) je hiljadu puta vea nego kod obinog svetlosnog mikroskopa. Uzorak mora biti ispitivan u vakuumu, koji zahteva specifinu tehniku za pripremu uzorka. Elektroni se obino fokusiraju na fluoroescentni ekran (za direktno gledanje) ili na fotografsku plou za dobijanje fotografije ili elektronskog mikrografa. Transmisioni elektronski mikroskopi se koriste za ispitivanje uzanih delova uzorka sa velikim uveanjem. Skenirajui elektronski mikroskop otkriva povrine objekta sa razliitim uveanjima. Velika dubina njegovog fokusa je prednost.

ELEKTRORETINOGRAFIJA
(engl. electroretinography ), tehnika ispitivanja razliitih delova mrenjae spoljnom stimulacijom

svetlom razliitog intenziteta. Na pacijentovo oko stavlja se elektroda sa kontaktnim soi-vom na ronjau i na taj nain se snimaju elektrini odgovori sa razliitih delova retine. Iskljuuju se nasledne i steene bolesti retine: nono slepilo, retinitis pigmentoza, horioretinalne degeneracije ili upale, retinalne ishemije, toksinost odreenih lekova, stranih tela.

ELEKTROOK
(engl. electric schock), kori-enje kratkotrajnog elektrinog oka u terapiji psihijatrijskih oboljenja izazivanjem epi- napada posle prethodne modane stimulacije.

ELEKTROTERAPIJA
(engl. electrotherapy ), 1. deo fizikalne terapije koji izuava bioloko dejstvo elektriciteta i mogunosti njene primene u leenju povreenih i obolelih. Elektrina energija ispoljava termiki, hemijski i elektromagnetni efekt na tkiva. Prime-njuju se jednosmerna struja, koja moe biti konstantnog (galvanska struja), impulsnog ili isprekidanog toka (neofaradska struja, diadinamine struje i eksponencijalne struje), i naizmenina struja, koja moe biti nisko-frekventna (do 200 Hz faradska struja), srednje frekventna (do 10.000 Hz interferentne struje), visoko frekventna struja (preko 10.000 Hz DArsonvalove struje, dugi talasi, kratki talasi, mikrotalasi). 2. terapijska upotreba elektriciteta s izuzetkom radioterapije (rendgenterapije) i leenja neutronima i elektronima (iako je u pitanju zraenje, aktinoterapija i fototerapija su ovde ukljuene). Elektroterapija ima: ekscitomotorna, destruktivna, sedativna i toplotna dejstva.

ELEKTROTONINI POTENCIJAL
(engl. elektrotonic potentials ), lokalne gradirane, nepropagirajue promene membranskog potencijala u pravcu depolarizacije ili hiperpolarizacije. Amplituda e. p. zavisi od intenziteta drai i opada sa vremenom i distancom. Mogu da se sumiraju i tako dovedu membranski potencijal do pragovnog potencijala na kojem se generie akcioni potencijal. Nastaju pod dejstvom subpragovnih elektrinih drai u eksperimentalnim uslovima (katelektrotonus i anelektrotonus), a in vivo - pod uticajem adekvatnog stimulusa u receptorima, nervnim i nervnomiinim sinapsama - predhodnik akcionog potencijala neophodan za njegov nastanak i propagaciju.

ELEKTROTONUS
(engl. electrotonus ), pasivne promene mirovnog membranskog potencijala nastale dodavanjem ili oduzimanjem elektrinog naboja na mestu delovanja elektroda konstantne struje: depolarizacija pod katodom (katelektrotonus) i hiperpolarizacija pod anodom (anelektrotonus).

ELEMENT
(engl. element), primarni ili nepromenljivi deo neega; hemijski element, ista supstanca, koja ne moe da se razloi hemijskom reakcijom. Sastoji se od svih atoma sa datim brojem protona (i istim brojem elektrona). Broj neutrona i masa atoma moe da varira. Atomi sa istim brojem protona i razliitim brojem neutrona zovu se izotopi. Svaki element ima svoj atomski broj (Z) (jednak broju

protona) i atomsku teinu. Svaki element ima jedinstvene hemijske i fizike osobine koje su definisane elektronskom konfiguracijom.

ELEMENT PROSTORA
(engl. volume element), element trodimenzionalnog (3D) prostora koji odgovara pikselu date debljine sloja.

ELEMENT SLIKE
(engl. picture element ), najmanji diskretni deo prikaza digitalne slike. Povrina prikaza digitalne slike, koja odgovara elementu slike odnosno pikselu i ima istu vrednost nivoa skale sivog, odnosno odgovara mu jednoznana numerika vrednost digitalnog zapisa slike. Odgovarajui element slike moe biti manji od stvarne prostorne rezolucije.

ELEMENT U TRAGU
(engl. trace element), hemijski element koji se nalazi u malim koliinama u nekoj supstanci. Elementi u tragu koji se nalaze u ljudskom organizmu dele se na esencijalne i neesencijalne koji nemaju nikakav poznati efekat, ali se unose hranom, vodom ili vazduhom. U ovu kategoriju spadaju aluminijum, antimon, arsen, bizmut, boron, kadmijum, zlato, olovo, iva, srebro i titanijum. Nekoliko ovih, naroito tekih metala su toksini.

ELEMENTARNA MEMBRANA
(engl. elementary membrane, unit elementary), trosloj-ni omota, debljine oko 7,5 do 11 nm, koji ini elijsku membranu i citomembrane. Tamni slojevi (lamina externa i interna) su proteinski slojevi, a centralni svetao sloj je bimolekularni lipidni sloj.

ELFIN, VILINSKI FACIES


SINDROM (engl. elfin face syndrome), sindrom multipnih kongenitalnih abnormalnosti sa razvojnom i mentalnom retardacijom, mikrocefalijom i preranim zatvaranjem kranijalnih sutura, majunim vilinskim licem, kratkim palpebralnim fisurama, ulegnutim nosem, plavim oima, strelastim arama u zenicama, istaknutim usnama, izduenim filtrumom i otvorenim ustima, hipoplastinim noktima, kardio- vaskularnim defektima, kao to su: stenoze supraalveolarne aorte, pulmonalne arterije, ventrikularni i atrijalni septalni defekti. Dentalne abnormalnosti obuhvaene su oligodoncijom, hipoplazijom glei, masovnim karijesom, mikrodoncijom i nenormalno malim korenovima zuba. Pratei simptomi su: srani umovi, muskularna hipotonija, hipertenzija, anoreksija, povraanje, hiperfosfatemija, azo-temija, albuminurija, nizak klirens ureje i visok titar mokranog kalcijuma. Mokrani fosfati, osteoskleroza, niske alkalne rezerve i hiperholesteremija, hiperkalcemija su esto prisutni, ali retko posle perioda od jedne godine.

ELIMINACIJA BOLESTI

(engl. elimination of disease), koristi se povremeno kao termin da opie eradikaciju bolesti sa irih geografskih podruja, kao to su npr. male boginje. U medicinskoj terminologiji, eliminacija znai odsustvo bolesti na odreenom podruju uz prisustvo prouzrokovaa u populaciji (difterija).

ELIPTOCITOZA
(engl. elliptocytosis), nenormalno stanje krvi zbog poveanog broja eritrocita koji imaju jajast ili loptast oblik. Manje od 15% eritrocita ima normalan izgled. Umereno poveanje eliptocita nalazi se u raznim oblicima anemije, ukljuujui i naslednu eliptocitozu.

ELISA TEST
(engl. Enzyme Linked ImmunoSorbent Assay-ELISA), imunoenzimski test kojim se dokazuje prisustvo antitela ili antigena, na mikrotitracionim ploama, kod koga je enzim vezan za neko od sekundarnih antitela. Antigen (ukoliko se odreuju antitela), odnosno specifino antitelo (ukoliko se odreuje antigen), vezan je fizikohemijskim vezama za povrinu polistirenske mi-krotitracione ploe (sa U ili ravnim dnom). Specifina antitela, prisutna u bolesnikom materijalu (serum, likvor), odnosno antigen u krvi, likvoru, raznim brisevima, vezuju se i izgrauju imune komplekse. Konjugat su antiantitela (ivotinjska antitela na humana antitela lgM ili lgG klase), najee mija ili kozja za koje je vezan enzim (alkalna fosfataza - AF, horseradiperoksidaza - HRP i dr.). Dodatkom supstrata koji se razgrauje pod uticajem ovog enzima, pri emu prelazi iz neobojene u obojenu fazu, reakcija postaje vidljiva i moe se oitati spektrofotometrom, ali i golim okom. Intenzitet boje je i mera kvantiteta antitela ili antigena.

ELUAT
(engl. eluate), supstanca koja je odvojena postupkom elucije.

ELUCIJA
(engl. elution), postupak u hemiji koji se koristi za razdvajanje materijala ispiranjem (eluiranjem) pri kome rastvara rastvara samo jednu komponentu. Ovaj naziv oznaava i oslobaanje nekog jedinjenja koje je vezano za neki nerastvorljivi adsorbent.

ELUENT
(engl. eluent), rastvara ili rastvor koji se koristi za postupak elucije.

ELUTRIJACIJA
(engl. elutriation), ispiranje, preiavanje (purifikacija). Odvajanje neke supstance vri se tako to se materijal koji je sadri najpre razmuti u rastvarau. Taj rastvara treba da ima osobinu da se u njemu rastvara samo izdvajana supstanca dok se ostatak materijala, kao nerastvorljiv, istaloi na dno suda. Zatim se odatle odvoji rastvor sa e-ljenom supstancom i ona se dalje izdvaja nekom od

pogodnih tehnika (npr. kuvanjem, pri emu rastvara ispari).

EMANACIJA
(engl. emanation), izlaenje strujanjem (odavanjem iz sebe) iz neke materije vazduha ili gasova sa neutralnim ili tetnim delovanjem na bioloke organizme i ljude; npr. supstanca koja izlazi - emanira iz radioaktivnih materija i koja je takoe radioaktivna. Na principu emanacije zasniva se i emanaciona terapija tj. leenje nekih patolokih stanja emanacijom radijuma u obliku tzv. radiogenskih materija niskog intenziteta delovanja sadranih u nekim vodama ili blatu. Nekada se takva terapija sprovodi putem inhaliranja emanata u zatvorenim prostorima.

EMBRIONALNI ADENOMIOSARKOM BUBREG


(engl. embryonal nephroma, malignant nephroma), v. Wilmsov tumor.

EMBRIONALNI NEFROM
(engl. embryonal adenosarcoma), v. Wilmsov tumor.

EMBOLIJA
(engl. embolism), proces preno-enja patolokog materijala (embolusa) putem krvi u krvnom sudu, gde dolazi do zaustav-ljanja embolusa, zato to je lumen krvnog suda toliko uzan da kroz njega ne moe proi. Ortogradna e ., embolus se kree u smeru struje krvi; retrogradna e ., embolus se kree u suprotnom smeru od normalne struje krvi; paradoksna e ., embolus iz venskog sistema prelazi u arterijski kroz otvorenu ovalnu jamu u pregradi izmeu pretko-mora srca. Zaep-ljenje arterije stranom materijom u krvnoj struji (embolusom) ima za rezultat trenutni prekid dotoka krvi u segment tkiva koga ishranjuje krv te arterije, tako da tkivo umire i omekava. Ako taj deo nije neophodan za ivot, pacijent preivljava sa nastankom oiljka koji zamenjuje mrtvo tkivo. Proces smrti i omekavanja tkiva kao posledica embolije se zove infarkcija, a mrtvo tkivo infarkt. Ako je embolus sadravao bakterije moe doi do nastanka abscesa, a ako je imao kancerogeno tkivo do nastanka sekundarnog tumora. Masna embolija se ponekad javlja posle tekih fraktura, a gasna embolija posle povreda vena vrata i glave.

EMBOLUS
(engl. embolus), svaka strana materija u krvnom sudu, noena krvnom strujom koja moe da dovede do embolije. Embolus moe biti: otkinuti deo tromba, gomilica tumorskih elija, bakterija, masne kapljice, gasni mehurii itd. E. jaha, embolus koji se zadrao na mestu ravanja krvnog suda, tako da jedan njegov kraj ulazi u jednu, a drugi u drugu granu krvnog suda.

EMBRION
(engl. embryo), zaetak, conceptus (proizvod koncepcije - oploenja) do osme nedelje od oploenja

ili desete nedelje od poslednje menstruacije. Nastaje posle usa-ivanja oploene jajne elije u deciduu (dejstvom progesterona promenjenu sluzokou materice). U najranijem stadijumu razvoja ova formacija nazvana ovulum predstavlja kompaktnu loptastu tvorevinu koja pod mikroskopom daje sliku kupine. Uskoro se u njoj diferenciraju spoljanji sloj nazvan trofoblast i sloj elija u unutranjosti loptice nazvan embrioblast. Izmeu trofoblasta i embrioblasta nastaje upljina blastociste, a cela tvorevina naziva se blastocista. U embrioblastu se ubrzo po usaivanju diferenciraju klicini listovi od kojih kasnije, kroz proces embriogeneze, nastaju svi organi. Na kraju osme nedelje od koncepcije embrionalni period je zavren i embrion se moe prepoznati kao humani (ljudski). Od tada zapoinje fetalni period tokom koga dolazi do rasta i sazrevanja struktura nastalih tokom embrionalnog perioda. Embrion (zaetak) se naziva plod ili fetus.

EMBRIOPATIJA
(engl. embriopathy), bolest embriona u materici. Uzroci embriopatije su mnogobrojni, ali dejstvuju samo u periodu embriogeneze ili organogeneze, tj. u toku prva tri meseca ivota u materici i ispoljavaju se pri roenju deteta u vidu malformacija. Embriopatije se razlikuju od fetopatija, bolesti fetusa koje se zbivaju na organizmu ve praktino uoblienom u celini, ije, eventualne, posledice treba da budu oznaene terminom deformacije, ali ne vie malformacije. Razlikuju se: traumatske embriopatije, nas-tale u toku abortivnih pokuaja; embriopatije izazvane fizikim agensima, u toku jonizujuih ili radijumskih zraenja, u toku leenja X zracima ili izuzetno u toku atomske eksplozije. Treba znati da sistemska i obavezna radioskopija (rendgenski pregled) gravidnih ena ne predstavlja nikakvu opasnost za embrion, koji je, ako se pregled obavlja propisno, zatien od svakog dejstva zraenja; embriopatije izazvane infektivnim agensima : sifilisom, parazitima (protozoa Toxsoplasma, virusima); embriopatije izazvane hemijskim sredstvima , naroito zapaene prilikom upotrebe talidomida; embriopatije izazvane karencijom , meu kojima treba istai karenciju kiseonika (anoksija) i karenciju vitamina; hormonske embriopatije , posledica su poremeenog rada majinih endokrinih lez-da.

EMBRIOSKOPIJA
(engl. embryoscopy), pregled embriona ili fetusa u toku prvih 12 nede-lja, ali ne i pre navrenih 5 nedelja trudnoe pomou optikog instrumenta - endoskopa koji se uvlai u grli materice. Endoskop omoguava pristup krvotoku fetusa tako da lekar koji vri pregled moe da postavi dijagnozu i otkrije abnormalnosti.

EMEPRONIJUM
(engl. emepronium), antiholinergik koji selektivno smanjuje tonus mokrane beike i koristi se u leenju nekontrolisanog mokrenja kod dece i odraslih i protiv greva pri mokrenju. Preparat: Cisrelax.

EMETIK
(engl. emetic), sredstvo koje izaziva povraanje; moe biti korisno kad se primeni relativno brzo posle trovanja lekovima. Najjai emetik je apomorfin.

EMETROPIJA
(engl. emmetropia ), stanje normalnog oka kod koga su mo prelamanja (59 dioptrija) i duina one jabuice (23 - 24 mm) podeeni tako da omoguuju stvaranje otrog, jasnog lika posmatranog predmeta, na mrenjai. Ovakvo oko vidi jasno (bez akomodacije) predmete na rastojanju od 6 metara i dalje (u beskonanosti).

EMEZA
(engl. vomiting), povraanje, protektivni refleks iji je centar u produenoj modini. Izaziva ga iritacija gastrointestinalnog trakta, vestibularnog aparata, centara u mozgu, psihiki faktori, medikamenti i toksini. Praen je mukom, hipersalivacijom, tahi-kardijom, tahipnejom i znojenjem. Po-inje snanim peristaltikim talasom koji se iz jejunuma ili duodenuma iri kroz relaksirani pilorus potiskujui sadraj u eludac, pri tome je dijafragma fiksirana u inspirijumskom poloaju, kontrahovani su abdominalni miii, relaksiran gastroezofagealni sfinkter, zatvoren glotis i podignuto meko nepce, pa se sadraj iz eluca u mlazu izbacuje kroz usta.

EMFIZEM
(engl. emphysema), hronina opstruktivna bolest plua koju karakterie razaranje respiratornih disajnih puteva i alveola (male vazdune vreice) i prskanje meu-alveolarnih pregrada zbog ega se formiraju vei vazduni prostori, a povrina raspo-loiva za razmenu gasova se smanjuje. Emfizem je esto udruen sa hroninim bronhitisom. Dominantan simptom bolesti je nedostatak vazduha koji se pogorava pri naporu, grudni ko postaje bavast. Emfizem se javlja kod puaa i nekih uroenih poremea-ja.

EMFIZEM PLUA
(engl. lung emphysema), oboljenje koje karakteriu: trajno difuzno proirenje vazdunih prostora, distalno od terminalnih bronhiola sa destrukcijom alveolarnih septuma, gubitak plune elastinosti i oteenje plune funkcije. Emfizem je u razliitom stepenu uvek udruen sa razvijenim hroninim bronhitisom (v. hronini opstruktivni bronhitis) kada nastaje zbog oslobaanja elastaze i drugih proteolitikih enzima iz polimorfonukleara, a usled esto ponavljanih upala u malim disajnim putevima (v. bolest malih disajnih puteva). Plua su prepunjena vazduhom, u ekspirijumu dolazi do kolapsa malih bronhija i njihove opstrukcije. Uvek postoji ireverzibilna bronhoopstrukcija. Respiratorna insuficijencija dovodi do razvoja plune hipertenzije i plunog srca. Pres-tanak puenja, primena bronhodilatatora, teofilinskih preparata i glikokortikoida uz fizi-kalnu rehabilitaciju (vebe disanja) i kontinuiranu primenu kiseonika u malim protocima, mogu da uspore inae vrlo brzu progresiju bolesti. Emfizem moe da bude i primarni, u oko 20% sluajeva, zbog uroenog nedostatka alfa-1-antitripsina koji inhibira proteolitike enzime leukocita, a razvija se ve u drugoj deceniji ivota.

EMG

(engl. EMG), skraena oznaka za elektromiogram.

EMINENCIJA
(engl. eminence, lat. eminentia), uzvienje ili lako uzdignuto i prostrano polje na povrini tela ili kosti. E. hipotenaris (engl. hypothenar e., lat. e. hypothenaris), uzvienje malog prsta. Uzvienje koje se prua unutra-njom povrinom dlana prema korenu malog prsta. Odiu ga tri kratka miia namenjena malom prstu: odvodilac, pregiba i suprotilac malog prsta; e. tenaris (engl. thenar e., lat. e. thenaris), uzvienje palca, koje se prua spo-ljanjom povrinom dlana prema korenu palca. Odiu ga etiri kratka miia namenjena palcu: odvodilac, suprotilac, pregiba i delimino privodilac palca.

EMISIJA
(engl. emission), odailjanje, oslobaanje (elektromagnetnih talasa, estica, energije).

EMISIONA SPEKTROSKOPIJA
(engl. emi-ssion spectroscopy ), spektrometrijska identifikacija metalnih i semimetalnih elemenata na osnovu njihovog emisionog spektra, kada su ekscitirani plamenom, svetlosnim lukom, varnicom itd.

EMIT
(engl. enzyme multipled immunoassay technique), vrsta enzimskog imunoodrei-vanja koje se izvodi u homogenoj sredini.

EMLA KREM
(engl. emla cream: eutectic mixture of local anaesthetics), meavina lokalnih anestetika (lidokaina i prilokaina) koja se koristi za lokalnu anesteziju koe pre uzimanja uzoraka krvi, ili biopsija kod male dece. Preparat: Emla.

EMOCIJA
(engl. emotion), oseaj praen psihikom, somatskom i bihejvioralnom komponentom. Spoljnja i subjektivna manifestacija emocije je afekat, koji prati ideju ili mentalnu sliku.

EMPATIJA
(engl. empathy), intelektualna i emocionalna svesnost i razumevanje psihikog stanja druge osobe. Ukljuuje projekciju naeg u vrednosni sistem druge osobe. To je znaajna sposobnost za uspenog terapeuta i uslov za tretiranje nekim oblikom grupne psihoterapije.

EMPHYSEMA SENILIS

(engl. emphysema senilis), emfizem koji se javlja kod starih osoba, predstavlja fizioloku pojavu.

EMPHYSEMA SPUMOSUM
(engl. drowning), v. utopljenje.

EMPIJEM
(engl. empyema), telesna upljina ispunjena gnojem. Empijem pleure , kolekcija gnoja u prostoru izmeu plua i zida grudnog koa (pleuralna upljina) koja nastaje irenjem gnojnog zapaljenskog procesa plua na pleuru, rupturom apscesa plua u pleuralni prostor (piopneumotoraks), invazijom supfrenike infekcije ili traumatskom povredom grudnog koa. Najei uzronici su stafilokok, pneumokok ili streptokok. Komplikacija je upale plua, tuberkuloze ili karcinoma odgovarajueg plunog krila. Empijem onemoguava irenje plua, oteava disanje i gnoj se obavezno uklanja hirurkim putem.

EMULZIJA
(engl. emulsion), preparat koji sadri kapljice tenog leka uljastih osobina rasprene u drugoj tenosti npr. vodi. Na taj nain se prikrivaju neprijatne osobine nekih aktivnih sastojaka. U modernoj medicini emulzije su naputene kao oblik leka, ali se primenjuju u kozmetici.

ENALAPRIL
(engl. enalapril), ACE inhibitor koji se koristi za leenje hipertenzije i insuficijencije srca, sam ili u kombinaciji sa drugim lekovima. Preparati: Enalapril, Prilenap, Re-nitec.

ENAMELOM
(engl. enameloma), ograniena glena izboina na gleno-cementnoj granici, pomerena prema apikalno, najee u ravi korenova kutnjaka. Sinonim: glena perla.

ENANTEM
(engl. enanhtema), krvarenje na sluzokoi u vidu makula ili veih povrina.

ENCEFALITIS
(engl. encephalitis), zapaljenje mozga, najee izazvano virusima. Klasifikacija oboljenja se vri na osnovu etiologije, epidemiolokih karakteristika, patogeneze, tipa neurolokog oteenja i klinike slike. Podela na primarne i sekundarne encefalitise danas ima manji znaaj, poto su imunoloki mehanizmi oteenja nervnog tkiva prisutni kod oba tipa oboljenja. Meutim, direktni citopatogeni mehanizmi oteenja nervnog tkiva dominiraju kod primarnih, dok su u osnovi patogeneze sekundarnih encefalitisa dominantni imunoloki poremeaji.

ENCEFALO(engl. encephalo-, encephal-), odnosi se na mozak (modani) ili mu pripada.

ENCEFALOMIJELITIS
(engl. encephalo-myelitis), zapaljenje mozga i kimene mo-dine (v. encefalitis).

ENCEFALON
(engl. brain, lat. encephalon), mozak. Deo centralnog nervnog sistema koji se nalazi u lobanjskoj duplji, obmotan modanim ovojnicama. Mozak se kod ki-menjaka sastoji od tri dela: prednjeg, srednjeg i zadnjeg mozga. Prednji mozak se nalazi u supratentorijalnom spratu lobanjske duplje, a sastoji se od velikog mozga i meumozga. Srednji mozak se nalazi na granici izmeu supratentorijalnog i infratentorijalnog sprata lobanjske duplje, umetnut izmeu prednjeg i zadnjeg mozga. Zadnji ili rombasti mozak zauzima prostor infratentorijalnog sprata loba-njske duplje, a sastoji se od etiri dela: suenja zadnjeg mozga, modanog mosta, produene modine i malog mozga.

ENDARTERITIS
(engl. endarteritis), zapa-ljenje unutranjeg dela (intime) arterije.

ENDEMIJA
(engl. endemic), stalno prisustvo neke bolesti meu stanovnitvom odreenog podruja, bez vremenskog ogranienja. Endemija moe da bude vezana za bolesti razliite etiologije: zarazne endemski sifilis, endemski trahom; nezarazne - endemska guavost; nepoznate etiologije - endemska nefropatija. Prema stepenu uestalosti, bolesti mogu da budu hipo-, mezo- i hiperendemske. Hiperendemska bolest, npr., pokazuje odo-maenost na nekom podruju sa visokim sto-pama incidencije u svim uzrasnim grupama. Holoendemska bolest ima visoku uestalost zaraavanja i zahvata najvei deo deje populacije, a u populaciji odraslih obolevanje je znatno ree. Malarija je u mnogim zemljama holoendemska bolest.

ENDEMSKI SIFILIS
(engl. endemic syphilis), sifilis koji je proiren meu stanovnitvom jedne zemlje, a koji se nije generacijama leio zbog kulturne zaostalosti i zdravstvene neprosveenosti. Glavni epidemioloki faktor i rezervoar zaraze, koja se ekstragenitalno stie obino u detinjstvu, su deca. Odnos zarae-nog organizma i Treponeme pallidum (izazivaa sifilisa) preputen je, kod endemskog sifilisa, prirodnim odnosima napada i od-brane, a ti odnosi nisu poremeeni speci-finom terapijom. Nakon leenja endemski sifilis izgubi svoje klinike osobine i ne mo-emo ga tada razlikovati od obinog sporadinog sifilisa.

ENDO-,

prefiks koji oznaava unutar, unutra. Ponekad se ovaj prefiks zamenjuje sa prefiksom ento-, to nije u skladu sa Nominom Anatomikom.

ENDOABDOMINALNI
(engl. intraabdominal, lat. intraabdominalis), v. intraabdominalni.

ENDOCERVICITIS
(engl. endocervicitis), zapaljenje cervikalnog kanala (kanala grlia materice), odnosno cilindrinog epitela koji oblae ovaj kanal, najee prouzrokovano infektivnim agensima. Povrne (epitelne) elije izumiru to rezultira razvojem novog, zdravog epitela u toj zoni. Ovo stanje je praeno pojaanom gustom sekrecijom.

ENDOCERVIKS
(engl. endocervix), cervi-kalni kanal, kanal grlia materice, obloen sluzokoom (jednoslojenim cilindrinim epitelom) debljine oko 2-3 mm koja prodire u zid cervikalnog kanala u obliku razgranatih ljezda koje stvaraju sluz (lezdani epitel). Granica izmeu endocerviksa i ektocerviksa (spoljne povrine grlia, njegovog slobodnog dela koji prominira u vaginu) je spoljno ue materice.

ENDOCITOZA
(engl. endocytosis), proces unoenja (interiorizacije) tenih ili vrstih materija u eliju. Fagocitoza i pinocitoza su dva vida endocitoze.

ENDODEOKSIRIBONUKLEAZA
(engl. endodeoxyribonuclease), opti naziv za enzime iz roda hidrolaza (EC 3.1.21-25) koje katalizuju unutranje razgraivanje polinukleotioda u lancu DNK. Ovi enzimi su znaajni za metabolizam i popravku dezoksiribonukleinskih kiselina.

ENDODONCIJA
(engl. endodontia), grana stomatologije koja se bavi etiologijom, prevencijom, dijagnozom i leenjem oboljenja i povreda koja se tiu zubne pulpe, zubnog korena i periapikalnog tkiva.

ENDOENZIM
(engl. endoenzyme), intracelularni enzim, koji ostaje unutar elije i normalno ne difunduje u okolni medijum.

ENDOFRIN

(engl. endomorphin), supstrat iz grupe endogenih opijata koji se normalno nalazi u mozgu, ublaava bol i stvara dobro raspoloenje, slino kao opijati. Sastoji se od tri neuropeptida: alfa, beta i gama. Nastaju iz beta-lipotrofina koji se nalazi u hipofizi i utie na kontrolu aktivnosti endokrinih lezda.

ENDOFTALMITIS
(engl. endophthalmitis), ozbiljna gnojna upala intraokularnih tkiva kao odgovor na infekciju, traumu ili kao imunoloka reakcija, kao odgovor na vaskulitise ili tumore. Uzrok su bakterije i gljive.

ENDOKARDIJUM
(engl. endocardium, lat. endocardium ), unutranji sloj sranog zida koji oblae zidove sranih upljina. To je tanak endotelni sloj poduprt elastinim vezivnim tkivom koji se nastavlja endotelom velikih krvnih sudova baze srca. Endokardijum uestvuje i u izgradnji sranih zalistaka.

ENDOKARDITIS
(engl. endocarditis ), zapaljenje endokarda. Javlja se u vie oblika: atipini, verukozni Libman Sacks (sistemska oboljenja), bakterijski (akutni i subakutni), reumatini muralni, valvularni, vegetativni i dr. Najee se javlja na aortnim zaliscima kod kongenitalnih i sranih oteenja na tkivu oko vetake valvule, kod prolapsa mitralne valvule, arteriovenske fistule. Subakutni e. se javlja na prethodno oteenim ili vetakim valvulama. Kod 90 - 95% slu-ajeva uzronik je Streptococcus viridans. Ukoliko se ne lei prognoza je loa.

ENDOKRINA SEKRECIJA
(engl. endocrine secreting ), luenje supstrata (hormona) direktno u krvotok ili limfotok sa specifinim efektom na udaljene organe ili tkiva. Treba je razlikovati od egzokrine sekrecije.

ENDOKRINE LEZDE
(engl. endocrine glands), lezde sa unutranjim luenjem. Nemaju izvodne kanale, jer svoje proizvode ubacuju direktno u krv (hemokrine), limfu ili cerebrospinalnu tenost pa imaju dejstvo na udaljene organe ili tkiva. Endokrine lezde su epifiza, hipofiza, tireoidna lezda, parati-reoidne lezde, nadbubrene lezde, ovarijumi i testisi, placenta, delovi hipotalamusa i pankreasa (endokrini pankreas).

ENDOKRINE ELIJE
(engl. endocrine cells), elije koje ubacuju svoje produkte direktno u krv, cerebrospinalnu tenost i/ili limfu. Strukturno postoje dva tipa endokrinih elija: elije koje lue proteinske, glikoproteinske ili polipeptidne hormone, imaju du-gake mitohondrije sa kristama, dobro razvijen granulisani endoplazmatski retikulum i Golgi aparat udruen sa razliitim brojem tipinih sekretornih granula. Sadraj granula se oslobaa egzocitozom; elije koje proiz-vode steroidne hormone sadre okrugle

ili eliptine mitohondrije sa tubulima, bogat glatki a slabo razvijen granulisani endoplazmatski retikulum, veliki Golgi aparat, lizozome, peroksizome, lipofuscinske granule i esto krupne lipidne kapi u kojima se nalazi holesterol - prekursor hormona. U ovu grupu spadaju elije kore nadbubrene lezde, folikularne elije ovarijalnih folikula, luteinske elije utih tela i intersticijalne (Leydigove) elije testisa.

ENDOKRINE ELIJE GASTROINTESTINALNOG TRAKTA


, nalaze se razbacane u epitelu ovog trakta, poev od fundusa eluca pa do debelog creva. elije su oznaene velikim slovima: A-elije lue enteroglukagon; D - somatostatin; G - gastrin; D(1) vazoaktivne intestinalne peptide; EC - serotonin; EC(1) - serotonin i histamin; ECL - histamin i supstancu P; EC(2) - serotonin i histamin; I - holecistokinin-PZ; K - gastrini inhibitorni peptid; S sekretin. Imaju veoma slinu ultrastrukturu i meusobno se mogu razlikovati samo imunocitohemijskim metodama. Sve pripadaju grupi elija APUD sistema.

ENDOKRINI SISTEM
(engl. endocrine system), srodna grupa organa (endokrinih lezda u uem smislu) i difuzno rasporeenih endokrinih lezda ija je zajednika osobina sposobnost da lue aktivne supstance peptide i biogene amine (hormone), koji imaju ulogu u regulaciji gotovo svih metabolikih i homeostatskih aktivnosti organizma. Endokrine lezde su: tiroidna, paratiroidne, endokrine elije pankreasa, nadbubrene, testisi, jajnici i placenta u trudnoi. Osovina hipotalamus - hipofiza je najznaajnija u regulaciji luenja hormona.

ENDOKRINOLOG
(engl. endocrinologist), lekar ija je ua specijalizacija endokrinologija. Prouava, dijagnostikuje i lei poremeaje u radu endokrinih lezda.

ENDOKRINOLOGIJA
(engl. endocrino-logy), grana medicine koja prouava endokrini sistem (endokrine lezde, njihov meusobni odnos, hormone) i njegovu ulogu u fiziolokim funkcijama organizma.

ENDOKRINOPATIJE
(engl. endocrinopathy), bilo koja bolest ili poremeaj endokrinog sistema.

ENDOLIMFA
(engl. endolymph, lat. endolympha), tenost koja u potpunosti ispunjava delove opnastog labirinta unutranjeg uha. Po sastavu endolimfa odgovara unutarelijskoj tenosti, ali nain njenog stvaranja, luenja i oticanja je nedovoljno poznat. Po sastavu, endolimfa se razlikuje od perilimfe.

ENDOLIMFATINA KESICA
(engl. endolymphatic sac, lat. saccus endolymphaticus), v. sakus endolimfatikus.

ENDOLIMFATINI KANAL
(engl. endolymphatic duct, lat. ductus endolymphaticus), v. duktus endolimfatikus.

ENDOMETRIJUM
(engl. endometrium, lat. endometrium), unutranji sloj zida materice koji je u potpunosti izgraen od sluznice. Endometrijum oblae zidove materine duplje, a njegova debljina se kree od 1.5 do 2 mm. Endometrijum podlee naroitim promenama tokom menstrualnog ciklusa i tokom trudnoe.

ENDOMETRIOZA
(engl. endometriosis), oboljenje koje karakterie prisustvo sluzokoe materice van uobiajenog mesta tj. izvan materine upljine (ektopina loka-lizacija endometrijuma - materine sluznice). Nepoznatog je uzroka, a moe da se pojavi u muskulaturi materice (adenomioza ili unutranja endometrioza) ili jajovodima, jajnicima, Douglasovom prostoru ili drugim kar-linim ili trbunim organima (spoljanja endometrioza). Najee se sree kod neudatih devojaka ili ena koje nisu raale i koje su starije od 30 godina. Bolest je u velikom procentu sluajeva praena sterilitetom. Endometrijum i izvan materine duplje podlee ciklinim promenama izmeu dve menstru-acije, pa zbog toga bolesnice imaju izraene dismenoroine smetnje u toku menstruacije (bolne menstruacije). Ostale tegobe su vezane za lokalizaciju endometrioze. Leenje endometrioze moe biti konzervativno (sintetski steroid, danazol ili gonadotropin rilizing hormon agonist, buserelin) ili operativno (uklanjanje ognjita endometrioze).

ENDOMETRITIS
(engl. endometritis), zapa-ljenje endometrijuma. Kao izolovana pojava uglavnom se javlja dok je proces u akutnoj fazi, odn. dok je njime pogoen povrni funkcionalni sloj endometrijuma. U subakutnoj i hroninoj fazi zahvaen je i bazalni sloj endometrijuma, pa je tada postojee zapalje-nje praeno promenama i na miometrijumu, pa ak i perimetrijumu. Naroito esto se jav-lja u puerperijumu, posle pobaaja ili po-roaja. Moe da se javi i posle drugih dijagnostikih ili terapijskih intrauterinih intervencija.

ENDOMIOKARDITIS
(engl. endomyocarditis), zapaljenje endokardijuma i miokarda (sranog miia). Moe biti akutni ili subakutni (infektivni i reumatska groznica), usled primene lekova u toku bolesti metabolizma i hroninim bolestima nepoznatog uzroka. Najee je uzrokovan Coxsackie B virusom.

ENDOMORFINI

(engl. endomorfins), supstance koje pripadaju velikoj familiji endogenih opioidnih peptida. Nastaju iz proopiomelanokortina (POMC), preko meuprodukta beta-lipotropina, a najaktivniji je b-endorfin, koga najvie ima u hipofizi, a mnogo manje u hipotalamusu i periventrikularnim regionima mozga. Fizioloki uticaji, pored analgezije i sedacije, jesu i kontrola aktivnosti endokrinih lezdi. Sekretuje se zajedno sa ACTH kao odgovor na stres. V. enkefalini.

ENDONUKLEAZE
(engl. endonuclease), enzimi iz roda hidrolaza (EC 3.1.21-31) koje katalizuju razgradnju polinukleotida (npr. deoksiribonukleaze, endodeoksiribonukleaze i endoribonukleaze). Ovi enzimi su znaajni za metabolizam DNK i RNK.

ENDOPARAZIT
(engl. endoparasite), parazit koji boravi u unutranjosti svog domaina, u njegovim raznim telesnim upljinama, tkivima i elijama. Veina mikroorganizama pripada endoparazitima. Mogu biti obligatni (potpuno zavisni od domaina) ili fakultativno zavisni (ive slobodno ili udrueni sa domainom).

ENDOPEPTIDAZA
(engl. endopeptidase), uobiajen naziv za grupu enzima peptidaza (EC 3.4.21-24) koji katalizuju hidrolizu unu-tranjih peptidnih veza u polipeptidnim lancima. Specifine endopeptidaze su katepsin, himotripsin, trombin i tripsin.

ENDORFIN
(engl. endorphin), peptid dugog lanca koji je slian opijatima, a nalazi se u mozgu. Postoje tri ovakva peptida: a-,b-, i g- -endorfin. Uestvuju u prirodnom savladavanju bola i imaju dejstva slina morfinu. Veruje se da endorfini i enkefalini imaju vie regulatornih funkcija, ali one nisu razja-njene. Naziv je nastao kao akronim od rei endogeni morfin.

ENDOSKOP
(engl. endoscope), bilo koji instrument koji se koristi za posmatranje unutranjosti tela. Primeri endoskopa su otoskop, koji slui za pregled unog kanala i bubne opne, i gastroskop, za pregled unutranjosti eluca. Veina endoskopa sastoji se od cevi sa svetlosnim izvorom na jednom kraju i optikim sistemom ili minijaturnom videokamerom za prenos slike do oka posmatraa.

ENDOSPORA
(engl. endospore ), metaboliki inaktivni oblik bakterijske elije koji nastaje unutar vegetativnog oblika nekih bakterija koje pripadaju prevashodno rodovima Bacillus i Clostridium. Ove bakterije stvaraju u svojoj citoplazmi okruglu ili ovalnu formaciju koja moe biti lokalizovana centralno, supterminalno ili terminalno. Endospora je sloene grae: ima jezgro - sr u kome se nalazi jedro;

oko jezgra je citoplazmatska membrana spore koju obavija debela kora - cortex omo-tan sporinim omotaem. Oko tog omotaa nalazi se tanka membrana - exosporium. U poreenju sa vegetativnim oblikom bakterije, spora je otporna na suenje, temperaturu, dezinficijense, antibiotike i hemioterapeutike. Posebno odgovorna za rezistenciju spore je so dipikoline kiseline koja sa Ca gradi kalcijum-dipikolinat koji se uglavnom nalazi u jezgru spore.

ENDOTELINI
(engl. endothelins), vazokonstriktorni peptidi sa 21 aminokiselinom. Veruje se da su najsnaniji do sada poznati vazokonstriktori. Jedan od njih je endotelin 1 (ET-l), koji je porekla iz endotela krvnih sudova, najpotentniji je vazokonstriktor (10 puta potentniji od angiotenzina II) koji izaziva i konstrikciju bronha, inhibie oslobaanje renina iz bubrega i poveava snagu kontrakcije srca. Njegovo prisustvo i znaaj u drugim organima se istrauju. Postoje i endotelin II i endotelin III (ET-2, ET-3).

ENDOTELIOM
(engl. endothelioma), naziv za grupu neoplazmi nastalih iz endotela krvnih ili limfnih sudova.

ENDOTERMNI PROCES
(engl. endothermic process ), proces pri kome sistem apsorbuje energiju iz svoje okoline, u vidu toplote.

ENDOTOKSIN
(engl. endotoxin), intracelularni toksin, koji je integralni deo elijskog zida Gram-negativnih bakterija. Bakterije ne mogu izluivati endotoksine u svoju okolinu, jer se oni oslobaaju tek dezintegracijom bakterijske elije. Endotoksini su kompleksne grae: to su glikolipidopolipeptidni kompleksi, otporni na temperaturu, kiseline, baze i druge agense koji denaturiu proteine. Ne pokazuju izrazit afinitet prema pojedinim vrstama tkiva, ve izazivaju iste ili sline simptome: poveanu telesnu temperaturu, leukocitozu, trombocitopeniju, DIK, neretko ok, ponekad i smrt. Za razliku od egzotoksina mnogo su slabiji antigeni, koji indukuju veoma slab ili uopte ne indukuju humoralni imunski odgovor. Ne mogu se prevoditi u toksoide (anatoksine).

ENDOTORAKALNI
(engl. intrathoracic, lat. intrathoracalis), v. intratorakalni.

ENDOTRAHEALNA INTUBACIJA
(engl. endotracheal intubation), uvoenje plastinog ili gumenog tubusa (cevi), kroz nos ili usta, u traheju, u cilju uspostavljanja slobodnog disa-jnog puta i izvoenja arteficijelne ventilacije.

ENERGETSKA POTRONJA
(engl. energy expenditure), energija utroena za osnovni energetski promet u bazalnim uslovima (bazalni metabolizam) i energija koja se utroi za pridodati energetski promet, ija je veliina promenljiva i zavisi od fizike aktivnosti, aktivnosti termoregulacionih mehanizama, hormonskog statusa, unosa hrane (specifino dinamiko dejstvo hrane, termiko dejstvo hrane) i drugih faktora.

ENERGETSKE POTREBE
(engl. energy requirements ), kalorijska vrednost unete hrane koja mora da bude jednaka energetskoj potronji i koja, kod osobe odreene veliine tela i telesne grae i koja obavlja odreene fizike aktivnosti, doprinosi njenom dugo-ronom zdravlju i blagostanju. Kod dece i kod ena u toku graviditeta i laktacije, energetske potrebe ukljuuju i energiju koja je potrebna za rast tkiva i sintezu i sekreciju mleka. Energetske potrebe neke osobe odreuju se na osnovu energetske potronje.

ENERGIJA
(engl. energy ), sposobnost (svojstvo) materije da vri rad. U mehanici (klasinoj) razlikujemo energiju kretanja (kinetiku energiju) i energiju poloaja (potencijalnu energiju) tela. Prema zakonu odranja energije, ona se ne moe ni iz ega stvarati niti unititi, ve moe prelaziti iz jednog oblika u drugi. Razliiti oblici energije su hemijska, toplotna, elektrina, magnetna, radioaktivna i dr. U relativistikoj mehanici, energija i masa su ekvivalentne odn. konvertibilne. Telo mase m, koje se nalazi u stanju mirovanja ima energiju mirovanja E = mc2.

ENERGOGENEZA
(engl. energogenesis ), nastanak energijom bogatih fosfatnih jedi-njenja (adenozintrifosfata - ATP i kreatin-fosfata) u toku oksidacije ugljenih hidrata, masti i belanevina u organizmu. Od ukupne koliine osloboene hemijske energije u toku oksidativnih procesa u organizmu, 30 -50% odmah prelazi u toplotu, a 50 - 70% se deponuje u vidu ATP. Razgradnjom ATP dobija se energija koju koriste razliiti funkcionalni i anaboliki sistemi organizma.

ENERVACIJA
(engl. enervation), ukidanje inervacije nekog organa. Enervacija moe da se izvri hirurki, presecanjem ili isecanjem izvesne duine ivaca koji pripadaju nekom organu. Ona moe da se postigne i lokalnom injekcijom alkohola (alkoholizacija) koji unitava nervna vlakna. Enervacija se vri u sluaju nepodnoljivih bolova u izvesnom predelu, otpornih na sve ostalo leenje (neuralgija facijalnog ivca, neke vrste raka). Umesto presecanja ivaca, moe se izvriti presecanje zadnjih korenova (senzitivnih) kimenih ivaca ili ak presecanje senzitivnih snopova kimene modine. Presecanje simpatikih ivaca naziva se simpatektomija.

ENFLURAN

(engl. enflurane), snaan, nezapaljiv i neeksplozivan inhalacioni anestetik. To je lako isparljiva tenost koja se koristi za uvod i odravanje opte anestezije. Hemijsko ime: 2-chloro-1,1,2trifluoroethyl difluoromethyl ether.

ENGRAM
(engl. engram), memorijski trag; neurofizioloki supstrat pamenja tj. karakte-ristian spoj neurona (tragovi pamenja) koji ini morfoloku osnovu individualne memorije.

ENKEFALINI
(engl. encephalins), druga velika grupa supstanci iz familije endogenih opioidnih peptida. Iz proenkefalina A nastaju dva aktivna oblika met- i leu-enkefalin. Iz proen-kefalina B nastaju dinorfini A i B. Enkefalin-sekretujui neuroni su obilno prisutni u razliitim delovima CNS, a naroito u limbikim strukturama, bazalnim ganglijama, modanom stablu i kimenoj modini. Naj-vaniji fizioloki uticaji su: antinocicepcija (analgezija), emetski i antitusogeni uinak, euforija i ostali morfinu slini efekti. Deluju putem aktivacije specifinih opioidnih receptora.

ENKOPREZA
(engl. encopresis), nekontrolisani i neeljeni izlazak fecesa. Inkontinencija fecesa koja nije izazvana organskim oboljenjem, ve psihijatrijskim poremeajem, demencijom i dr.

ENOFTALMUS
(engl. enophthalmus), uvu-enost onih jabuica zbog promene sadraja orbitalne duplje. U starosti se koliina mas-nog tkiva smanjuje u orbiti i bulbus utone u onu duplju. Javlja se i posle tupe povrede oka, naroito pri prelomima kotanih zidova orbite, kod ozlede vratnog simpatikusa, kod bolesnika sa tekom dehidracijom ili kaheksijom.

ENOKSACIN
(engl. enoxacin), fluorohinolonski antibiotik sa baktericidnim dejstvom na izazivae gonoreje i urinarnih infekcija. Preparat: Hemoren.

ENOKSAPARIN
(engl. enoxaparin), heparin male molekulske teine.

ENOKSIMON
(engl. enoximone), inotropni lek, pojaava snagu sranog miia, ali se koristi samo intravenski, u kratkim kurama u toku pripreme bolesnika za transplantaciju srca. Preparat: Perfan.

ENOL
(engl. enol), jedinjenje koje sadri neku alkoholnu ili hidroksilnu grupu koja je vezana na dvostruku vezu, vinil-alkohol. Ova jedi-njenja obino postoje kao ketoenol tautomeri.

ENOLAZA
(engl. enolase), enzim 2-fosfo-D- -glicerat hidrolaza (EC 4.2.1.11) koja sudeluje u EmbdenMeyerhofovom putu metabolizma glukoze i katalizuje prevoenje 2-fosfo-D- -glicerata u fosfoenolpiruvat.

ENTAMOEBA
(engl. Entamoeba), rod ameba. Parazitira u cekumu ili debelom crevu ljudi i drugih primata. Entamoeba hystolitica je patogena ameba koja pripada kolu protozoa, potkolo rizopoda. U ovo kolo svrstana je na osnovu naina kretanja uz pomo rizopoda ili pseudopoda kao lokomotornih organela koje nastaju isputanjem izdanaka hijaline protoplazme i omoguavaju ovom parazitu ameboidno kretanje. To je patogena ameba koja izaziva intestinalnu - crevnu amebijazu i vanintestinalnu - jetrinu amebijazu. Javlja se morfoloki u tri oblika: forma hystolitica, forma minuta (obe vegetativne forme trofozoit) i u obliku ciste.

ENTERALGIJA
(engl. enteralgia), grevit bol u trbuhu izazvan spazmima creva.

ENTERALNA GROZNICA
(engl. enteric fever), pojava visoke temperature razliitog izgleda temperaturne krivulje od konstantnih (kontinua), remitentnih sa varijacijama do jednog stepena, do intermitentnih septinog tipa. Najea je kod infekcija sa Salmonella typhi (v. tifoidna groznica). Enteralnu groznicu ree mogu izazvati paratifusne salmonele (v. paratifusna groznica), i animalne salmonele, naroito S. choleraesuis i S. typhi murium (v. salmoneloze).

ENTERALNI
(engl. enteric, gr. enterikos), crevni, onaj koji se odnosi na creva.

ENTEREKTOMIJA
(engl. enterectomy ), uklanjanje delova tankog creva resekcijom uz naknadnu rekonstrukciju i anastomozu, radi leenja patolokih promena (tumora, zapa-ljenja, gangrene) ovoga organa. Pri ovakvim zahvatima nastaje delimian gubitak resorpcione povrine digestivnog trakta, to moe da se odrazi na funkciju i opte stanje organizma. Masivnom resekcijom se smatra enterektomija kod koje se uklanja vie od 150 cm tankog creva, pri emu je vanije ouvanje makar jednog dela ileuma. Kod

masivne resekcije nastaje tzv. sindrom kratkog creva, koji se manifestuje dijarejom, gubljenjem u teini i malapsorpcijom. Kod odrasle osobe mora se ostaviti najmanje 45, a kod dece najmanje 75 cm tankog creva, bez ega nije mogue preivljavanje. Resekcija creva ma-nja od 1,5 m se dobro podnosi, uz dijetu i od-govarajuu ishranu.

ENTERIAN
(engl. enteric), koji se odnosi na tanka creva.

ENTERINA STOLICA
(engl. enteric stool), pojava retke ili kaaste stolice. Nastaje kao posledica poremeenih funkcija tankog creva: loe varenje, smanjenje apsorpcije i pojava patoloke sekrecije. Javlja se kod infektivnih crevnih bolesti i tada je uzrokovana odreenim infektivnim agensom, kao i kod internistikih oboljenja koja su posledica oteenja funkcije pankreasa, jetre, une kese i tankog creva. Akutne forme karakterie vodenasta stolica uz gubitak vode i elektrolita. Kod hroninih formi stolica je kaasta, a klinikom slikom dominira deficit proteina, vitamina, masti i gvoa.

ENTERITIS
(engl. enteritis), inflamacija tan-kog creva. E. simplex (engl. simple enteritis), zapaljenje uzrokovano enterinim bakterijama (najee: Salmonela sp., Schigella sp., Campylobacter sp.) i virusima (najee: Rotavirus i Ehovirus); e. protozoalis (engl. protozoal enteritis ), izazvan raznim protozoama; e. mucomembranacea (engl. mucomembranous e.), mukozni enteritis; e. pseudomembranacea (engl. pseudomembranous e.), pseudomembranozni enteritis; e. alergica (engl. allergic e. ), alergijski enteritis uzrokovan senzibilizacijom na alimentarne antigene, esto praen ekstraintestinalnim alergijskim manifestacijama; e. nectroticans (engl. necrotizing e. ), sa nekrozom zida creva uzrokovan Clostridium Welchii; e. phlegmonosa ( engl. phlegmonous e.), teka akutna inflamacija tankog creva sa edemom zida koji je infiltrovan gnojem; e. regionalis (engl. regional e. ) Crohns disease, hronino zapaljenje zida creva nepoznate etiologije, segmentnog karaktera sa najeom lokalizacijom na zavrnom delu ileuma; e. tuberculosis (engl. tuberculous e. ), tuberkulozni enteritis, javlja se u diseminovanoj tuberkolozi, najverovatnije gutanjem ispljuvka koji sadri bacile. Drugi put infekcije ukljuuje korienje nepasterizovanog mleka koje je kontaminirano bovnim tipom bacila tuberkuloze.

ENTERO(engl. entero-), koji se odnosi na creva, ili oznaava pripadnost crevima.

ENTEROBIJAZA, OKSIURIJAZA
(engl. enterobiasis), fekooralna infekcija prouzrokovana Enterobius vermicularisom, helmintom koji pripada valjkastim crvima - Nematodama. Klinika slika enterobijaze je razliita i u zavisnosti je od jaine infestacije. Varira od lakih formi praenih blagim kolitinim tegobama, pa do teih formi u vidu hemoraginog kolitisa. Dominantan simptom je jak svrab u predelu anusa - pruritus ani, koji je

najintenzivniji nou, to je posledica nadraaja sluznice usled kretanja parazita. Enterobijaza je naroito rairena u deijim kolektivima ili malim zatvorenim grupama, npr. u porodici, gde esto zahvata vei broj lanova zbog direktnog i lakog naina prenoenja parazita. Dijagnoza se postavlja nalazom parazita u stolici i eozinofilije u perifernoj krvi. Vano je voditi rauna o linoj higijeni i zdravstvenom prosveivanju.

ENTEROBIUS, OXYURIUS
(engl. Enterobius ), Nematoda koja pripada potkolu valjka-stih crva - nemathelminthes. Parazit zavrnog dela tankog creva i poetnih delova debelog creva. enka Enterobius vermicularisa nakon kopulacije naputa tanko crevo i prelazi u cekum, odakle nou migrira ka rektumu i u perianalnim naborima na granici koe i sluznice. Ree u genitalnoj regiji (ponekad vulva kod infekcije devojica) polae segmentirana jaja, koja su infektivna jer je u njima ve formirana larva. ovek se ovom nematodom zarazi kada prljavim rukama (autoinfekcija), zagaenom hranom ili vodom unese jaje u digestivni trakt. U duodenumu se larve oslobaaju opne i silaze u donje delove tankog creva gde se razvijaju u odrasle parazite.

ENTEROCELA
(engl. enterocele), intestinalna hernija.

ENTEROCENTEZA
(engl. enterocentesis), hirurka intervencija pri kojoj se vri punkcija intestinuma.

ENTEROCITI
, v. apsorptivne elije.

ENTEROGASTRINI REFLEKS
(engl. enterogastric reflex ), refleksna regulacija pra-njenja eluca izazvana stimulacijom duodenuma i jejunuma istezanjem i sastavom himusa. Hemoreceptori intestinalne sluzokoe su osetljivi na pH, amino kiseline (naroito triptofan), masti i osmolalnost himusa. U eferentnom delu refleksnog luka mogua je nervna komponenta (vagus), ali su znaajnije hormonske komponente: CCK, GIP i sekretin.

ENTEROGASTRON
(engl. enterogastrone), hormon iz crevne mukoze, koji inhibira gastrinu sekreciju i motilitet.

ENTEROGENI
(engl. enterogenous), crevni, poreklom od primarnog primitivnog creva (foregut).

ENTEROHEPATINA CIRKULACIJA
(engl. enterohepatic circulation ), kruenje unih soli (i nekih drugih sastojaka ui) koje, poto se reapsorbuju u crevima, preko portne vene dospevaju u jetru, a odatle se ekskretuju i preko unog kanala ponovo dospevaju u crevo.

ENTEROKINAZA
(engl. enterokinase), v. enteropeptidaza.

ENTEROKOLITIS
(engl. enterocolitis), istovremeno zapaljenje tankog i debelog creva. Dominantan simptom je proliv. Izazvan je razliitim uzronicima (virusi, bakterije, antibiotici, zraenje).

ENTEROLIT
(engl. enterolith ), intestinalni kalkulus formiran od naslaga oko progutane nesvarljive ili teko svarljive materije. Moe da izazove delimino ili potpuno zaepljenje creva.

ENTEROMEGALIJA
(engl. enteromegaly), veliko crevo.

ENTEROPATIJA
(engl. enteropathy), bolest creva (od pilorusa do anusa).

ENTEROPATIJSKI ARTRITISI
(engl. enteropathic arthropathy ), grupa seronegativnih upala zglobova koja se javlja kod bolesnika sa pojedinim zapaljenskim oboljenjima creva (eng. inflammatory bowel disease): ulcerozni kolitis i regionalni enteritis (Cronova bolest); zatim u intestinalnoj lipodistrofiji (Whippleova bolest) i kod bolesnika sa premoenjem creva (intestinal bypass - hirurka terapija patoloke gojaznosti). Zahvataju preteno vee periferne zglobove i tada je re omono- i oligoartritisu. esto se javljaju i entezitis, sak-roiliitis ili spondilitis, nalaz HLA-B27 antigena, prednji uveitis i mukokutane promene.

ENTEROPEKSIJA
(engl. enteropexy), 1. hirurka procedura kojom se tanka creva fiksiraju meusobno u funkcionalnom poloaju, kako bi se spreilo stvaranje neeljenih priraslica i nastanak ileusa (vezanih creva). Radi se na dva naina: ili se fiksira samo crevo (Nobbleova operacija) ili se fiksira koren tankog creva (Childova operacija); 2. fiksira-nje creva uz prednji ili zadnji trbuni zid iz bilo kog razloga (obezbeenje poloaja, podeavanje prohodnosti, prekrivanje drugih organa).

ENTEROPEPTIDAZA
(engl. enteropeptidase ), enzim iz roda hidrolaza (EC 3.4.21.9) koja u tankom crevu katalizuje prevoenje tripsinogena u njegov aktivni oblik tripsin.

ENTEROPTOZA
(engl. enteroptosis), v. visceroptoza.

ENTERORAFIJA
(engl. enterorrhaphy ), av (sutura) creva. Preseeno crevo se ije resorptivnim ili neresorptivnim koncem, u jednom ili vie slojeva, tako to se mora obezbediti da spoljna, glatka (serozna) strana creva legne jedna na drugu, a da sluzokoa bude uvrnuta u lumen creva, tj. unutra. Vie vekova se smatralo da se tanko crevo ne moe uiti, pa je i Hipokrat naveo maksimu: Prekinuto tanko crevo ne srasta. Ambroise Parre (XV vek) je pokuao da ije tanko crevo preko guijeg grkljana; Lembert je krajem XVIII veka postavio princip sero-seroznog ava i uvrtanja sluzokoe prema unutra (invertirajui av) koji ini osnovu uspenog crevnog ava. Da-nas je crevna anastomoza rutinska i uspena procedura i izvodi se ili runo ili mehanikim ureajem za ivenje (stapplerom).

ENTERORAGIJA
(engl. enterorrhagia ), pojava svee krvi u stolici. Krvarenja mogu biti oskudna i obilna. Kod postojanja hemoroida i njihove erozije krv pokriva stolicu, tj. javlja se na njoj. Meutim, ako se prvo pojavi krv, a zatim stolica, onda je to znak oteenja rektuma ili sigme, najee karcinoma ovih delova kolona. Kod ulceroznog kolitisa krv je pomeana sa stolicom. Obilnija krvarenja mogu se javiti kod polipoze kolona, infarkta ili ivaginacije creva.

ENTEROSTOMIJA
(engl. enterostomy ), stva-ranje komunikacije lumena creva sa spoljnom sredinom, preko prednjeg trbunog zida, u cilju: a. unoenja hrane i tenosti (nutritivna enterostomija), koja se konstruie na poet-nom delu tankog creva (jejunumu); b. trajnog pranjenja crevnog sadraja pri zastoju crevne pasae ili pri operacijama kod kojih treba obezbediti zarastanje creva distalno od mesta postavljanja stome (derivaciona ili rasteretna enterostomija); c. uklanjanja povreenog ili oteenog dela creva, kada lokalni uslovi ne omoguuju bezbedno zarastanje crevne anastomoze (eksteriorizaciona enterostomija). Po operativnoj tehnici, enterostoma moe biti: a. sa jednim otvorom - unipolarna (terminalna), b. sa dva otvora (bipolarna, tzv. loop-enterostomija), c. sa bonim otvorom dovedenim do prednjeg trbunog zida (prizidna); d. sa komunikacijom uspostavljenom pomou katetera uvuenog u lumen creva (arterficijalna bona fistula). Takoe moe biti trajna ili privremena, pri emu se zatvaranje enterostome izvodi uz resekciju dela creva i anastomozu.

ENTEROTOKSIN

(engl. enterotoxin), egzotoksin koji izaziva poremeaj reapsorpcije tenosti u niim delovima tankog creva - na nivou ileuma. Enterotoksin moe biti termolabilan i termostabilan, oba su plazmidski kodirana. Lue ih E. coli, Vibrio cholerae. Termolabilni toksin se sastoji od dve subjedinice A i B. Subjedinica B se vezuje za Gm1 gangliozide na etkastom povrinskom sloju intestinalnih epitelijalnih elija i omoguava ulazak subjedinice A. Subjedinica A aktivira adenil-ciklazu koja poveava koncentraciju ciklinog adenozin-monofosfata (ciklini AMP), to izaziva hipersekreciju vode i hlorida i inhibiciju reapsorpcije natrijuma; lumen creva je uvean usled poremeene propustljivosti endotela tankog creva i nakup-ljanja tenosti to uzrokuje hipermotilitet i dijareju. Termostabilni enterotoksin aktivira guanilat-ciklazu koja podie nivo koncentracije ciklinog guanozin-monofosfata (cik-lini GMP) koji pojaava sekreciju tenosti u crevima.

ENTEROVIRUSI
(engl. enteroviruses ), rod iz porodice pikorna virusa a naziv potie od mesta prirodnog boravita u crevima oveka i ivotinja. Veoma su otporni i mogu dugo opstati u spoljanjoj sredini, naroito u fekalno zagaenim vodama. Infekcija se prenosi peroralno (prljave ruke, zagaena hrana i voda), a najee protie asimptomatski. Retko izazivaju tee manifestacije (deja paraliza, meningitis, miokarditis i dr.) i nije poznato u kojim uslovima.

ENTEROVIRUSNE INFEKCIJE
(engl. enterovirus infections ), infekcije izazvane razliitim enterovirusima (Polio virusi, Coxsackie virusi, Echo virusi, novi Entero virusi) koji imaju 72 stereotipa. Oko 95% infekcija izazvanih divljim poliovirusima i oko 50 - 80% non-polioenterovirusnih infekcija su asimptomatske. Kliniki manifestna infekcija najee se ispoljava kao kratkotrajna febrilna bolest sa respiratornom ili gastrointestinalnom simptomatologijom. Poliomijelitis se moe manifestovati kao abortivni, neparalitiki i paralitiki oblik. Skoro svi serotipovi non-polio enterovirusa mogu da izazovu aseptiki meningitis, encefalitis i paralize sline onima kod poliomijelitisa. Ekstraneuralna oboljenja su karakteristina za odre-ene serotipove. Kod imunokompromitovanih osoba non-polio enterovirusi mogu da izazovu perzistentne infekcije centralnog nervnog sistema, digestivnog trakta, koe i miia.

ENTEZA
(engl. enthesis), posebno graena anatomska celina koja predstavlja mesto pripoja skeletnih miia i ligamenta za kost. Tetivne ili ligamentarne fibrile na svom zavretku prolaze kroz hrskavicu i nastavljaju se tj. direktno prelaze u kotane lamele. Hrskavica i kost enteze su utisnute jedna u drugu u vidu papila. Ovakva graa enteze, bez periosta, omoguuje joj veliku elastinost i vrstinu. Obilno je snabdevena senzitivnim nervima. Naziv potie od starogrke rei - enthesis (pripoj).

ENTEZITIS
(engl. entesitis), zapaljenje pripoja skeletnog miia ili ligamenta.

ENTEZOPATIJA

(engl. entesopathia), ote-enja pripoja skeletnih miia i ligamenta bilo kog porekla: degenerativnog, traumatskog, zapaljenskog, metabolikog ili statikog. Osnovno obeleje svih oteenja je bol koji se pojaava prilikom pokreta, na palpaciju, od-nosno prilikom aktivacije miia ili natezanja ligamenata. Moe da se javi kao izolovani poremeaj ili tokom drugih reumatolokih oboljenja, najee u seronegativnim spondi-loartropatijama, reumatoidnom artritisu, metabolikim oboljenjima, itd.

ENTOMOLOGIJA
(engl. entomology), nauka o insektima. Poto su insekti prenosioci ili domaini pojedinih patolokih mikroorganizama, neophodno je poznavanje prirodnog ciklusa i osobina takvih insekata, da bi na pravi nain i efektno mogle da se sprovode odgovarajue mere prevencije.

ENTOPTIKI FENOMEN
(engl. entoptic images, phenomena), nastaje usled optikih fenomena unutar oka, to je suprotno retinalnim slikama od spoljnih objekata. Najpoznatiji je Purkinjeov entoptiki fenomen. Senka retinalnih krvnih sudova se formira kad mali izvor svetla eta brzo sa jedne na drugu stranu naspram oka, obino prosijavajuI kroz donji kapak i skleru. Traka fotoreceptora ispod retinalnih krvnih sudova nema vremena da se adaptira, dok se senka krvnih sudova kree brzo sa strane na stranu i senka postaje vidljiva kao razgranato drvo, obuhvatajui foveu - percepcija vaskularnih senki. Postoji i fenomen leteih korpuskula - kada se plavim svetlom osvetli oko koje se nalazi u tami, pojavie se svetle take koje se kreu luno i izgube se. Svetle take odgovaraju belim krv-nim zrncima, koja se kreu kroz kapilare; svetlo prolazi kroz transparentne leukocite, i stimulie relativno adaptirane fotoreceptore na mrak, ispod kapilara.

ENTROPION
(engl. entropion ), malpozicija kapaka u kojoj je ivica kapka okrenuta prema oku. Funkcionalno je znaajan, jer uvrnuti kapci trepavicama mogu da otete ronjau i da izazovu keratitis i ulceracije. Moe da bude: kongenitalan, senilan, spastian, oiljni.

ENUKLEACIJA
(engl. enucleation), hirurko uklanjanje dobro ogranienog tumora sa kapsulom, najee iz parenhimskog organa, bez ikakve povrede drugih elemenata toga organa. Tipine su operacije enukleacije tumora titne lezde, nadbubrene lezde, pankreasa i do-broudnih tumora iz zida eluca ili jednjaka. Za enukleaciju su potrebne paljiva hirurka tehnika i disekcija od okolnog tkiva.

ENUREZA
(engl. enuresis ), 1. mokrenje u krevet; 2. nevoljno mokrenje po tipu kompletne mikcije, koje se obino javlja nou za vreme spavanja (e. nocturna) ; e. diurna, e. u toku dana.

ENZIM
(engl. enzyme), protein koji deluje kao katalizator. Kao i drugi katalizatori enzimi uestvuju u reakciji, ubrzavaju je i iz nje izlaze nepromenjeni. Svi enzimi su proteini koji se sastoje od proteinskog dela (apoenzim) i koenzima ili prostetine grupe (npr. nekog organskog jedinjenja). Enzimi su specifini za odreenu vrstu jedinjenja (supstrate) na koje deluju pri definisanim uslovima (pH, tempera-tura, prisustvo metalnih jona itd.).

ENZIM-POVEZAN
(engl. enzyme-linked), vrsta laboratorijskih testova u kojima se pomou enzima (fermenta) ubaenog u neku laboratorijsku smesu postie fermentacija i promena boje celog supstrata. Tako se doka-zuje prisustvo traene materije, koju drugaije nije bilo mogue dokazati.

ENZIMSKA INHIBICIJA
(engl. enzyme inhibition), efekt proizveden dejstvom inhibitora, neke efektorne supstance koja se kombinuje sa enzimom i umanjuje mu aktivnost. Postoje tri tipa inhibicije: kompetitivna, nekompetitivna i akompetitivna koje se meusobno razlikuju po efektima koje izazivaju.

ENZIMSKO IMUNOODRE IVANJE, EIA


(engl. enzyme immunoassay, EIA), v. ELISA.

ENZOOTIJA
(engl. ensootic), endemija bole-sti u animalnoj populaciji.

EOZINOFIL
(engl. eosinophil), granulocit, bilobarni leukocit, neto vei od neutrofilnog leukocita, a odlikuje se velikim brojem gustih citoplazmatskih granula koje se boje kiselom bojom, eozinom. Eozinofilni leukociti ine 1 do 3% belih krvnih zrnaca u leukocitnoj formuli. Njihov broj raste u alergijskim stanjima, kod parazitarnih infekcija, a smanjuje se posle uzimanja kortikosteroida.

EOZINOFILIJA
(engl. eosinophilia), povea-nje broja eozinofila u krvi. Najee se javlja kod alergijskih reakcija, konih i parazitarnih oboljenja.

EOZINOFILNA LEUKEMIJA
(engl. eosino-philic leukaemia), maligna neoplazma krvi i krvotvornih organa u kojoj su eozinofili predominantni elementi. Bolest odgovara hro-ninoj mijeloidnoj leukemiji, ali moe imati akutan tok

iako u perifernoj krvi blasti nisu prisutni.

EOZINOFILNA PNEUMONIJA
(engl. pulmonary infiltration eosinophilia), vei ili manji lokalizovani ili diseminirani infiltrati u pluima, nastali nakupljanjem inflamatornih elija, preteno eozinofila u alveolama. Nisu uvek udrueni sa poveanjem broja eozinofila u krvi. Mogu da budu posledica infestacije parazita (askaris lumbrikoides) ili su nepoznatog porekla kada su najverovatnije alergijska manifestacija.

EOZINOFILNI FASCIITIS
(engl. eosino-philic fasciitis), zapaljenje fascije nepoznatog uzroka, praeno procesom oiljavanja (fibroze) i eozinofilijom. Koa ekstremiteta postaje zadebljala i tvrda, lii na koru pomorande. Tipino je da su prsti poteeni, a obino nema ni oteenja unutranjih organa.

EOZINOFILNI GRANULOCITI
(engl. eosi-nophils, lat. granulocytus azurophilicus ), eozinofili; vrsta polimorfonuklearnih leukocita. Od svih cirkuliuih leukocita njih ima 1 do 4%. Veliine su oko 12 m, imaju tipino bilobarno (bisagasto) jedro, a u citoplazmi dominiraju tipine eozinofilne granule. Pokazuju slab ameboidizam i fagocituju samo u prisus-tvu antibakterijskih antitela. U alergijskim reakcijama fagocituju granule mastocita, koji ih privlae specifinim hemotaksinim faktorom. Njihov broj se poveava u parazitarnim infekcijama i raznim alergijskim oboljenjima, dok ACTH i kortizol imaju suprotan efekt (eozinopenija). Stalne su imigrantske elije rastresitog vezivnog tkiva.

EOZINOFILNI GRANULOM
(engl. eosino-philic granuloma), histiocitoza X, Letterer-Siweova bolest; Hand-SchullerChristianova bolest. Retko oboljenje plua, nepoznatog porekla, koje karakterie proliferacija histiocita u intersticijumu plua sa lokalnom nekrozom i eozinofilijom u krvi. U klinikoj slici dominiraju kaalj i dispneja, na snimku plua mnogobrojni zvezdasti vorii u donjim i srednjim plunim poljima, a u kasnijoj fazi i mnogobrojne male prstenaste senke (plua u vidu pelinjeg saa). Bolest se razvija postepeno, sa dugim remisijama i periodima pogoranja. Dijagnoza se postavlja patohistolokim nalazom. Leenje se sprovodi glikokortikoidima.

EOZINOFILNI INFILTRAT
, v. eozinofilna pneumonija.

EOZINOPENIJA
(engl. eosinopenia), smanjen broj eozinofilnih leukocita u krvi.

EPENDIMOM

(engl. ependymoma), neoplazma porekla ependimalnih elija modanih komora i centralnog kanala kimene modine, koje pokazuju tendenciju radijalne organizacije oko krvnih sudova za koje mogu biti adherentne pomou fibrilarnih nastavaka. Javlja se u svim uzrastima, ali najee u deti-njstvu i to u 3. i 4. godini ivota.

EPI-,
prefiks koji oznaava neto to je iznad, nad.

EPIBLEFARON
(engl. epiblepharon), suvian koni nabor, koji se vidi du ivice kapka, najee na unutranjem delu donjeg kapka. Moe da se pomea sa entropionom. I ovde trepavice retko bodu ronjau unazad.

EPIDEMIJA
(engl. epidemic), pojava bolesti u odreenoj zajednici ili podruju u broju koji prevazilazi oekivane vrednosti za posmatranu populaciju i vreme javljanja. Najee su u pitanju zarazne bolesti, ali se pojam odnosi i na svaki drugi poremeaj zdravlja bez obzira na etiologiju (koronarnu bolest, rak plua, saobraajni traumatizam, povredu na radu). Iz definicije proizilazi da epidemiju ne odreuje apsolutan broj obolelih i nije neophodno da taj broj bude velik. Ako se radi o zaraznoj bolesti koje dugo ili nikada nije bilo na jednom podruju, pojava samo dva povezana sluaja od kojih je jedan importovani, indeksni, a drugi domai, autohtoni sluaj, predstavlja epidemiju.

EPIDEMIOLOKA ANKETA
(engl. epidemiologic field survey), terensko ispitivanje koje se sastoji u aktivnom sistematskom prikup-ljanju podataka o ekolokim faktorima od interesa za odreeni zdravstveni problem. Epidemioloka anketa obuhvata veliki deo sadr-aja rada epidemiologa na terenu u sluaju pojave zarazne bolesti - upoznavanje s tipom na-selja, vodosnabdevanjem, dispozicijom otpadnih materija, prisustvom vektora i dr., preko postavljanja dijagnoze bolesti, do donoenja zakljuka i preduzimanja potrebnih mera. U epidemiolokim studijama hroninih bolesti nedovoljno poznate ili nepoznate etiologije, primenjuje se takoe koncept epidemioloke ankete. Poinje se od rutinski prikupljenih epidemioloko-statistikih podataka, a za dopunska ispitivanja na terenu koristi se, kao i kod zaraznih bolesti, epidemioloki upitnik.

EPIDEMIOLOKI UPITNIK
(engl. epidemiologic questionnaire), osnovni instrument prikupljanja podataka u terenskim uslovima. U epidemiolokom upitniku sadrana su pitanja vezana za bolest koja se ispituje, formulisana u skladu sa ciljevima istraivanja. Kada se radi o zaraznim bolestima, cilj je otkrivanje naina irenja i izvora infekcije, kako bi se preduzele protivepidemijske mere. Cilj ispitivanja obo-ljenja nezarazne i nepoznate etiologije jeste blie upoznavanje epidemiolokih karakteristika i faktora vezanih za njihov nastanak. V. epidemioloka anketa.

EPIDEMIOLOGIJA
(engl. epidemiology), nauka koja izuava distribuciju i uzroke poremeaja zdravlja u populaciji, u cilju nji- hove prevencije i suzbijanja. Definicija uk-ljuuje i pozitivne aspekte zdravlja (npr. dugovenost), ali bavljenje ovim fenomenima predstavlja znatno ue podruje epidemioloke aktivnosti usled daleko ozbiljnijih problema i veeg interesa u domenu patologije (obolevanja i umiranja) populacije.

EPIDERMIS
(engl. epidermis), pokoica, povrni sloj koe ispod koga se nalazi cutis (krzno) i subcutis (subkutano masno tkivo). Sastoji se od nekoliko slojeva: stratum basale, stratum spinosum, stratum lucidum i stratum corneum.

EPIDERMOID CARCINOMA,
v. planoce-lularni karcinom.

EPIDERMOID CHOLESTEATOMA,
ili drugi cistini tumor koji nastaje od aberantnih elija epidermisa.

EPIDERMOIDNA CISTA
(epidermoid cyst), cista dermisa iji sadraj ine keratin i loj, zid je obloen keratinizirajuim epitelom koji lii na epidermis. Moe nastati iz lojne ciste epidermalnom metaplazijom epitela.

EPIDERMOPHYTON
(engl. epidermophyton), rod gljiva koji pripada dermatophytima klase Ascomycetes. Kod ljudi uzronik je oboljenja koje zahvataju kou i nokte, ali nikada dlaku. Ovom rodu pripada samo jedna vrsta patogena za oveka, Epidermophyton floccosum. Ako promene zahvataju kou, najea lokalizacija su intertriginozne regije (izmeu prstiju ruku, nogu, pazuni predeo, glutealna regija) tinea pedis, inguinalis, axilaris, corporis. Promene na noktima izazvane ovom gljivom su onihomikoza u vidu: zadeb-ljanja nokatne ploe, koja je bez sjaja a nokat krt, lomljiv i nepravilno izbrazdan, tamno smee boje. Dijagnoza se postavlja uzima-njem strugotine i/ili ljuspica sa obolele koe odnosno nokatne ploe i mikroskopiranjem nativnog preparata.

EPIDIDIMEKTOMIJA
(engl. epididymectomy), hirurko odstranjenje pasemenika. Vri se kod zapaljenskih i tumoroznih oboljenja. Zapaljenjska oboljenja mogu biti nespecifina i specifina, tuberkulozna. Mesec dana pre epididimektomije kod genitalne, leene tuberkuloze, potrebna je preoperaciona pri-prema antituberkuloticima u trajanju od mesec dana. Kod malignih tumora pasemenika ne vri se

epididimektomija, ve semikastracija (hirurko odstranjivanje semenika i pasemenika). To se utvruje operacijom ex tempore (uzima se iseak sa sumnjivog mesta pasemenika i odmah vri mikromorfoloki pregled).

EPIDIDIMIS
(engl. epididymis, lat. epidi-dymis), pasemenik, deo unutranjih mukih polnih organa. Pasemenik je usaen du gor-njeg pola i delimino zadnje ivice semenika, a sadri dugi i izrazito izvijugani pasemeniki kanal koji predstavlja deo semenih puteva. U poetni deo pasemenikog kanala otvaraju se izvodni kanalii semenika. Pasemenik je lako izduen i na njemu mogu da se razlikuju tri dela: prednji deo ili glava, srednji deo ili telo i donji deo ili rep pasemenika. U nivou repa pasemenika, pasemeniki kanal se nastavlja semevodom.

EPIDIDIMITIS
(engl. epididymis), zapaljenje epididimisa.

EPIDIDIMOVAZEKTOMIJA
(engl. epididymovasectomy), operativno odstanjenje epididima i vas deferens-a (semevoda) obino proksimalno od mesta njegovog ulaska u ingvinalni kanal.

EPIDIJASKOP
(engl. epidiascope), aparat koji slui da projektuje jako uveanu sliku nekog objekta na platno, poput mikroskopske slike nekog uzorka sa diapozitiva.

EPIDURALNI
(engl. epidural, lat. epiduralis), onaj koji se nalazi van prostora uokvirenog tvrdom modanom ovojnicom. Pojam se naj-ee odnosi na epiduralni prostor.

EPIDURALNI HEMATOM
(engl. epidural hematoma), nakupina krvi lokalizovana izme-u kosti lobanje i tvrde modanice. Nastaje zbog povrede modaninih arterija (najee iz stabla i grana srednje meningealne arterije). Zahteva hitno hirurko odstranjenje, a u sup-rotnom dovodi do smrtnog ishoda. Interhemisferini e.h ., lokalizovan izmeu dve velikomodane hemisfere, nastao zbog povrede gornjeg sagitalnog sinusa ili susednih vena mozga.

EPIDURALNI PROSTOR
(engl. epidural space, lat. spatium epidurale), v. spacijum epidurale.

EPIFARINKS
(engl. epipharynx, lat. epipharynx), gornji ili nosni sprat drelne duplje. Deo drelne duplje koji se nalazi neposredno iza nosne duplje, ispred tela prva dva vratna pr-ljena, ispod baze lobanje i iznad mekog nep-ca. Nosni sprat drela i nosna duplja, desna i leva, komuniciraju iroko preko hoane, zadnjeg otvora nosne duplje. Termin epifarinks ima isto znaenje kao i nazofarinks ili rinofarinks.

EPIFENOMEN
(engl. epiphenomen), uzgredna ili sporedna pojava tokom neke bolesti, koja nije bitna za postavljanje dijagnoze, ali nekada moe nepovoljno uticati na tok bolesti.

EPIFIZA
(engl. epiphysis, pineal gland, lat. epiphysis, corpus pineale), 1. okrajak duge kosti koji se razvija iz sekundarnog centra okotavanja ili osifikacije. 2. modana iar-ica ili iarica. Neuroepitelna struktura i endokrina lezda koja predstavlja deo epitalamusa. esto se zove i bioloki asovnik organizma jer uestvuje u regulaciji cirkadijalnog ritma, dnevnononog ili dvadesetetvoro-asovnog ritma. Pod normalnim okolnostima ovaj ritam se odrava pod uticajem svetlosti. iarica stvara i lui hormon koji se naziva melatonin, a koji vri inhibiciju luenja polnih hormona. Luenje melatonina se odvija pod uticajem svetlosti.

EPIFIZEALNE DISPLAZIJE
(engl. epiphyseal dysplasias), uroeni poremeaji osifikacije i razvoja okrajaka dugih kostiju (epifiza), to dovodi do deformacije zglobnih okrajaka. Najea forma je multipla epifizna displazija (engl. multple epiphyseal dysplasia) koja se nasleuje autozomno dominantno. Kod dece se manifestuje bolom i ukoenou zahvaenih ekstremiteta sa njihovim skra-enjem i kontrakturama, a ponekad i skoliozom. Obino su zahvaeni kukovi, kolena, falange prstiju i kimeni prljenovi. Rea forma je spondiloepifizna displazija (engl. spondyloepiphyseal dysplasia) koja preteno zahvata kukove, ramena i kimene prlje-nove.

EPIFIZEITIS
(engl. epiphysitis), zapaljenje okrajka duge kosti najee prouzrokovano povredom. Obino se javlja kod dece.

EPIFORA
(engl. epiphora), suenje oka. Nastaje zbog upale venjae, ronjae, refleksnog nadraaja (amonijak, dim, hladnoa), kod glaukoma, iridociklitisa, zapuenja suzne kesice i kanalia, stranih tela na ronjai i konjunktivi.

EPIFRENINA AMPULA,

segment jednjaka, tj. supradijfragmalni deo vestibuluma jednjaka. Vestibulum je sastavljen iz dva dela: supradijafragmalni deo 3 cm iznad hiatusa ezofagusa do donjeg ezofagusnog sfinktera i infradijafragmalni deo, 2-3 cm ispod dijafragmalnog otvora do kardije. Funkcija vestibuluma je prihvatanje i prenos bolusa u eludac i onemoguavanje regurgitacije eludanog sadraja u torakalni segment jednjaka. U fazi mirovanja on je zatvoren, a pri gutanju on se relaksira.

EPIGASTRIJUM
(engl. epigastrium, lat. epigastrium), gornji trbuni sprat koji na povrini odgovara desnom i levom rebarnom luku i meurebarnom uglu, prostoru izmeu lukova. U sastav ovog sprata trbuha ulaze tri predela: desni i levi podrebarni ili hipohondrijani predeo i srednji nadeludani ili epigastrini predeo. U desnom podrebarnom predelu nalazi se desni reanj jetre, a u levom: uspravni deo eluca, slezina i rep guterae. U nadeluda-nom predelu nalaze se: levi reanj jetre, horizontalni deo eluca, deo dvanaestopalanog creva i vei deo guterae.

EPIGASTROCELA
(engl. epigastrocele ), kila u predelu gornjeg srednjeg dela trbuha (epigastrijuma). Nastaje kao posledica slabosti miia prednjeg trbunog zida. Obino se javlja posle operacija u ovom predelu.

EPIGLOTIS
(engl. epiglottis, gr. epiglottis), kapak, grkljanski kapak. Pokretna vezivno- -hrskaviava tvorevina nalik listu, koja predstavlja gornji produetak prednjeg zida grk-ljana. Epiglotis se nalazi neposredno iza korena jezika i podjezine kosti, a neposredno ispred i iznad gornjeg ili ulaznog otvora grkljanske duplje. Gornji deo epiglotisa je proi-ren za razliku od donjeg koji je suen nalik peteljci, pripojenoj uz duboku stranu ugla titaste hrskavice grkljana. Tokom disanja epi-glotis je podignut a ulazni otvor grkljanske duplje otvoren. Tokom unoenja hrane i guta-nja, epiglotis je sputen, a ulazni otvor grk-ljanske duplje zatvoren.

EPIGLOTITIS
(engl. epiglottitis), akutno zapaljenje grkljanskog poklopca, najee kod dece do pete godine ivota, prouzrokovano bakterijom Haemophyllus influenzae tip B. Nastaje naglo, a otok grkljanskog poklopca izaziva oteano disanje i gutanje. Zbog dramatine klinike slike neophodna je intenzivna terapija antibioticima i kortikosteroidima, a ponekad se mora uiniti intubacija ili trahe-tomija radi obezbeivanja disajnog puta.

EPIKARDIJA
(engl. epicardia ), donji, zavrni deo jednjaka, od njegovog ulaska u otvor na preagi (hiatus esophagi) do kardije.

EPIKARDIJUM

(engl. epicardium, lat. epicardium ), spoljanji sloj sranog zida koji vodi poreklo od srane maramice. Epikardijum predstavlja unutranji ili visceralni list serozne srane maramice koji je tanak, proziran i prisno nalee uz povrinu srca.

EPIKONDILITIS
(engl. epicondylitis), upala zglobnog okrajka humerusa, ee spoljnog - teniski lakat (engl. tennis elbow), a ree unutranjeg - golferski lakat (engl. golfers elbow ). Nastaje zbog naprezanja miia podlaktice izazvanog ponavljanim pokretima to dovodi do upale miinog pripoja za kost. Obolelo mesto je bolno na pritisak, moe biti i oteeno.

EPIKONDILUS
(engl. epicondyle, lat. epicondylus), manje kotano nezglobno ispupenje pridodato kondilusu (zglobnom ispupenju) koje slui za pripoj zglobnim vezama ili tetivama.

EPIMER
(engl. epimer), jedno od parnih jedi-njenja koja se razlikuju po konfiguraciji na jednom asimetrinom ugljenikovom atomu.

EPIMERAZA
(engl. epimerase), podgrupa enzima koji pripadaju rodu izomeraza (EC 5.1) a katalizuju inverziju konfiguracije oko asi-metrinog atoma, kao to je npr. prevoenje ribuloze-5-fosfat u ksilozu-5fosfat, koje katalizuje ribuloza-5-fosfat-3-epimeraza.

EPINEFRIN
(engl. epinephrine), hormon koji lui kora nadbubrega. Sintetizuje se iz tirozina. Dopa, dopamin i norepinefrin su intermedijeri ovog metabolikog puta. Metaboliti epinefrina koji se izluuju urinom su metanefrin i vanilmandelina kliselina (VMA). Od-reivanje epinefrina u plazmi i metabolita u urinu koristi se za procenu funkcionalnog statusa sri nadbubrega i otkrivanje feohromocitoma. V . adrenalin.

EPIORHIJUM
(engl. epiorchium, lat. epiorchium ), jedan od omotaa semenika. Unutranji list seroznog omotaa semenika koji prisno nalee na povrinu semenika. V odi poreklo od organskog ili visceralnog lista trbune maramice.

EPIPLOITIS
(engl. epiploitis), zapaljenje omentuma (opornjake kese). Opornjaka kesa je pag, dep, koji

trbuna maramica pravi u trbunoj duplji.

EPIRUBICIN
(engl. epirubicin), citotoksini antibiotik slian doksorubicinu, po strukturi i efikasnosti u leenju raka dojke. Preparat: Pharmorubicin.

EPISPADIJA
(engl. epispadias), uroena urogenitalna anomalija kod koje se spoljanji otvor uretre nalazi na dorzalnoj strani penisa. U zavisnosti od poloaja meatusa uretre, razlikujemo: glandijalne, penilne i penopubine forme. Anomaliju karakterie postojanje iroko zjapee uretralne ploe na dorzumu penisa koja se prua od meatusa ka glansu. Na ventralnoj strani koa sa prepucijumom nalazi se u viku i prekriva glans, koji je spljoten. Penis je povijen prema prednjem trbunom zidu. Inkontinencija se javlja kod svih oblika gde rascep uretre dosee vrat mokrane beike. Najee udruene anomalije koje je prate jesu kriptorhizam i preponske kile. Epispadija se ree javlja kod devojica (1:4); kod njih postoje kratka rascepljena uretra i bifidan klitoris.

EPISTAKSA
(engl. epistaxis), krvarenje iz nosa, najee iz arteriovenskog spleta u prednje-donjem delu nosne pregrade (locus Kiesselbachi). Uzroci krvarenja su lokalni i opti. Meu lokalne uzroke spadaju: hemijsko-fizike iritacije sluznice nosa, povrede, tumori, strana tela u nosu, zapaljenjski procesi. Opti uzroci su: poremeaji krvi, visok krvni pritisak, febrilna stanja, oboljenja krvnih sudova. Krvarenje se zaustavlja kompresijom, lokalnim vazokonstriktorima, kauterizacijom krvnih sudova na septumu, tamponadom, operacijom. Krvarenje iz nosa moe da ugrozi ivot. Ponekad je i pored tamponade potrebno bolniko leenje, transfuzija, antiok terapija i lekarski nadzor.

EPISTAZA
(engl. epistasis), 1. spreavanje sekrecije ili ekskrecije kao to su krv, menstrualna krv, lohije; 2. interreakcija izmeu gena na razliitim lokusima to ima za posledicu da se neka nasledna karakteristika ne ispolji.

EPITALAMUS
(engl. epithalamus, lat. epithalamus), najmanji deo meumozga koji gradi delimino gornji i zadnji zid tree modane komore. Epitalamus se nalazi iz-meu zadnjih delova desnog i levog talamusa, neposredno ispred pretektalnog pod-ruja. U sastav epitalamusa ulaze: srne pruge talamusa ili strije medulares talami, uzdice ili habenule, spojnica uzdice ili ko-misura habenularum, zadnja spojnica ili ko-misura posterior i modana iarica ili epifiza.

EPITEL MATERICE

(engl. epithelium of uterus), jednoslojan, cilindrian epitel koji oblae materinu upljinu i materine lezde. Sastoji se od dve vrste elija: sekretorne elije ili cellulae noncilliate su cilindrine elije na ijem se apikalnom delu nalaze nepravilni mikrovili i grubi produeci prepunjeni glikogenom. Otkidajui se od elije ovi pro-dueci zajedno sa sekretornim granulama uestvuju u sekreciji ovih elija, mada taan mehanizam sekrecije nije poznat; cilijarne elije ili cellulae cilliate su cilindrine elije koje na svom apikalnom polu nose cilije. Cilije se kreu prema vagini, a u materinim lezdama prema materinoj upljini. Cilijarne elije su brojnije u epitelu materine upljine, nego u lezdanom.

EPITEL TRAHEJE
(engl. epithelium of trachea, lat. epithelium trachealis), pseudoslojevit, cilijaran, cilindrian epitel koji se sastoji od nekoliko tipova elija: cilijarne elije, cellulae ciliate, visoke su, cilindrine elije iji su nukleusi postavljeni na razliitim visinama elije. Imaju dobro razvijene organele, a sa apikalnog pola polaze brojne cilije koje usmeravaju sekret i prainu ka gore, prema tusigenim zonama; peharaste elije; bazalne elije su male poligonalne elije sa slabo razvijenim organelama. Od njih nastaju ili cilijarne ili peharaste elije preko intermedijarnih elija; intermedijarne elije su piramidalne, koje kao i sve ostale elije ovog epi-tela lee na bazalnoj membrani. Njihov apikalni pol ne dosee slobodnu povrinu epitela. Organele su im osrednje razvijene; etkaste elije, cellulae penicilliate, cilindrine su elije koje lee na bazalnoj membrani i doseu slobodnu povrinu epitela. One imaju mikrovile umesto cilija, na svom apikalnom polu. Senzitivni nervni zavreci formiraju sinapse sa bazalnim polom ovih elija, pa se smatra da su ove elije senzorni receptori; male granularne ili trahealne endokrine elije su cilindrine i u bazalnoj citoplazmi sadre granule gustog sadraja. Holinergina vlakna kontaktiraju sa ovim elijama za koje se smatra da su endokrine. Jedna vrsta elija stvara kateholamine, a druga polipeptidne hormone.

EPITELIOM
(engl. epithelioma), benigni ili maligni epitelijalni tumori u koje spadaju papilomi, polipi, adenomi i karcinomi.

EPITELNE PERLE,
v. Bonove perle.

EPITOP
(engl. epitope), mesto na nekom antigenu koje biva prepoznato od strane odgovarajueg antitela ili odgovarajueg limfocita T, kao strano, i preko koga se antitelo, odnosno limfocit T, vezuje na taj antigen. Drugi naziv za epitop je antigena determinanta. Na jednom antigenu moe da postoji jedan ili vie epitopa.

EPIZIOTOMIJA
(engl. episiotomy), prosecanje meice u cilju proirenja izlaza poroajnog kanala. Vri se pri kraju

drugog doba poroaja (faze istiskivanja ploda) u momentu trajanja jednog od napona. Indikacije mogu da budu u vezi sa majkom (skrauje se doba istiskivanja i olakavaju tegobe majke, predupreuje se nastanak povreda i rascepa na meici i vagini); u vezi sa plodom (proirivanjem poroajnog puta smanjuje se mogu-nost nastanka povreda na prednjaeem delu, najee glavici, kod krupnog ploda, nepravilnog poloaja glavice itd). Primenjuje se i kod zavravanja poroaja nekom od akuerskih operacija (forceps, vakum). Prema pravcu vrenja postoje: sredinja, bona i kosa epiziotomija. Najee se primenjuje desna kosa epiziotomija jer je krvavljenje najmanje (za razliku od bone), a ne postoji mogunost povrede ulaza vagine ili mara (kao kod sredinje).

EPIZODA
(engl. episode), sekvenca akcije ili segment ponaanja ogranien u vremenu, koji ima stalnu upravljenost. Situacija (lica i sredina) odreuje tu epizodu.

EPIZOM
(engl. episome), genetiki element sastavljen od odreenog broja nukleotida; moe biti slobodan u citoplazmi, npr. faktor fertiliteta (F faktor) u E. coli, ili integrisan u hromozom elije domaina (v. plazmid).

EPIZOOTIJA
(engl. episootic), epidemija bo-lesti u animalnoj populaciji; esto podrazu-meva i ugroenost ljudske populacije.

EPOKSI SMOLE,
organska jedinjenja na bazi metakrilata, polimerizuju hemijskom ili svetlosnom inicijacijom, koriste se za estetske ispune u stomatologiji.

EPONIM
(engl. eponym), imenovanje neke pojave, dogaaja, bolesti ili simptoma obo-ljenja prema linosti koja je prva otkrila ili opisala ili je na drugi profesionalan nain povezana sa takvom pojavom, npr. Huntingtonova bolest (Marvi Huntington), Alz-heimerova bolest (Marvin Alzheimer), PasiniPierinieva atrofija koe (atrophodermia Pasini-Pierini), Raynaudov sindrom (syndroma Raynaudi) itd. Eponimskim postupkom odaje se poast linosti koja je doprinela otkrivanju i objavljivanju neke pojave, dogaaja, oboljenja i sl.

EPRUVETA
(engl. test tube), cilindrina staklena cev koja je polukruno zatvorena na jednom kraju, a na drugom otvorena i koristi se u hemijskim i biolokim laboratorijama.

EPSTEIN-BARR VIRUS
(engl. Epstein-Barr virus), DNK virus iz porodice herpes virusa. Antigenski je veoma sloen, sa brojnim antigenima koji se pojavljuju u latentnoj ili litikoj fazi infekcije. Ima afinitet za limfno tkivo, a izaziva infektivnu mononukleozu, nazofaringealni karcinom i Burkitov limfom. Dovodi se u vezu i sa razliitim hematolokim poremeajima, limfomima kod imunodeficijentnih osoba i sa drugim sindromima.

EPULIS
(engl. epulis), benigni tumor desni. Smatra se da je uzrok nastanka prisustvo hroninih iritacija. Raste sporo i bezbolno. Leenje je hirurko. E. gigantocelullare , tumor dinovskih elija sa osteogenim komponentama; e. fibromatosa , tumor u kome preovlauju elije vezivnog tkiva; e. congenita , uroeni benigni tumor histiocitnog po-rekla. Najee se nalazi u predelu gornjih sekutia; e. fissurata , fibrozno uveanje sluzokoe desni, vestibuluma ili obraza, nastalo usled neprikladnih protetskih radovia.

Er169
, radioaktivni izotop erbijuma koji emituje b estice ija je najvea energija 340 KeV i neznatno malo g fotona, a raspada se do stabilnog tulijuma (169Tm). Vreme poluraspada mu je 9,4 dana, a najvei domet u mekim tki-vima je oko 1 mm, odnosno 0,7 mm u hrska-vicama. U nuklearnoj medicini se u obliku ci-tratnog koloida koristi za radionuklidnu sino-viektomiju metakarpofalangealnih, metatarzofalangealnih i interfalangealnih zglobova.

ERADIKACIJA BOLESTI
(engl. erradication of disease), obustavljanje prenosa infekcije unitavanjem infektivnog agensa. Era-dikacija je u sluaju velikih boginja bila zasnovana na udruenim aktivnostima vakcinacije, suzbijanja bolesti i permanentnog nadzora. U nekim zemljama postignuta je eradikacija malih boginja. Akcije regionalne eradikacije malarije pokazale su se kao uspene, a u mnogim zemljama je blizu eradikacija poliomijelitisa.

EREKCIJA
(engl. erection ), pojava da penis ili klitoris postaju vrsti, nabreknuti i uzdignuti usled punjenja krvlju njihovih erektilnih tkiva.

EREKTILAN
(engl. erectile ), 1. karakteristika ponaanja koje se manifestuje preteranim uzbuenjem ili nadraljivou. Termin se naj-ee koristi za nastupe naglog uzbuenja koji nastaju bez razloga kod MNR lica i autuis-tinih pacijenata; 2. sposoban za erekciju.

ERETIZAM
(engl. erethism), preteran stepen nadraljivosti ili osetljivosti u nekim, ili svim delovima tela.

ERG
(engl. erg ), ranije upotrebljavana jedinica za rad; 1 erg predstavlja rad koji izvri sila od 1din na putu od 1cm. U meunarodnom sistemu jedinica, rad se izraava u dulima (J), 1J = 107erg.

ERGO(engl. ergo-), prefiks sa znaenjem rad i energija.

ERGOGRAF
(engl. ergograph ), instrument za registrovanje amplitude miine kontrakcije ili pritom izvrenog rada.

ERGOKALCIFEROL
(engl. ergocalciferol ), kalciferol; vitamin D2 koji se razlikuje od vitamina D3 (holekalciferola) po dvostrukoj vezi izmeu C-22 i C-23 i po metil-grupi na C-24. Proizvodi se u biljkama pri izlaganju sterola, ergosterola, ultravioletnom svetlu (v. vitamin D).

ERGOMETRIN
(engl. ergometrine ), ergot alkaloid, snano kontrahuje matericu i koristi se u akuerstvu pri kraju poroaja i za zaustav-ljanje krvarenja posle poroaja. Preparat: Ergometrine (generiki).

ERGONOMIJA
(engl. ergonomics), grana ekologije koja se bavi izuavanjem oveka i radnih uslova. Cilj izuavanja je primena na-unih principa radi poboljavanja uslova rada.

ERGOSTEROL
(engl. ergosterol ), znaajni provitamin D, koji se nalazi u kvascu i biljkama. Pod dejstvom ultravioletne svetlosti prevodi se u ergokalciferol (vitamin D2), antirahitinu supstancu.

ERGOT
(engl. ergot ), raena glavica, otporni oblik preivljavanja (na niskim temperaturama) gljive Claviceps purpura. Parazit rai koji izaziva transformaciju semena rai pretvarajui ga u kompaktnu masu gljivinog pseudo-tkiva. Seme sadri pet ili vie optikih izo-mernih parova alkaloida od kojih

su naj-vaniji: ergotamin, ergometrin i ergotoksin, odnosno njihovi dihidroderivati, a njima sline strukture su bromokriptin i halucinogena droga LSD. Levi izomeri indukuju kontrakcije glatke muskulature materice, kontroliu krvarenje i izazivaju neke lokalizovane vaskularne poremeaje (npr. migrena). U prolosti je ishrana zaraenim raanim hlebom prouzrokovala epidemijska trovanja (ergotizam) sa gangrenama usled jakog suavanja arterija.

ERGOTAMIN
(engl. ergotamine), ergot alkaloid koji snano suava arterije pa se koristi za leenje akutnih napada vaskularne glavo-bolje migrene, koji ne reaguju na analgetike. Ne sme se koristiti za profilaksu migrene zbog ozbiljnih neeljenih dejstava. Preparat: Ergotamine.

ERGOTIONEIN
(engl. ergothioneine ), histidinu slina aminokiselina nepoznate funkcije. Nalazi se u jetri, eritrocitima i u patolokim koliinama u urinu nekih pacijenata sa karcinomom.

ERITEM
(engl. erythema), crvenilo koe izazvano egzogenim i endogenim faktorima, a moe biti lokalizovan ili generalizovan. Obino se javlja pod uticajem termikih, hemijskih, mehanikih faktora ili kao posledica raznih infektivnih agenasa.

ERITRAZMA
(engl. erythrasma), hronino povrno oboljenje koe. Uzronik je Coryne-bacterium minutissimum. Javlja se na kontaktnim povrinama, najee oko genitalija mukaraca. Prenosi se sa jedne osobe na dru-gu bliskim kontaktom ili preko odee.

ERITREMIJA
(engl. erythremia), nenormalno poveanje broja crvenih krvnih zrnaca u krvi.

ERITROBLAST
(engl. erythroblast ), rodo-naelnik crvene krvne loze iz koje nastaju zreli eritrociti. Postoje tzv. bazofilni, polihromatofilni i eozinofilni ili oksifilni eritroblasti. To su razvojni oblici na putu diferencijacije ka eritrocitu. U svim ovim oblicima vri se sve intenzivnija sinteza hemoglobina, veliina elije se smanjuje, jedro (nucleus) se smanjuje i zgunjava dok ne bude izbaeno u fazi oksifilnog eritroblasta u retikulocit. Normalno se nalazi samo u kostnoj sri.

ERITROBLASTOZA FETALNA
(engl. erythroblastosis foetalis ), oblik hemolitike anemije koji se javlja kod novoroenadi kao

rezultat inkompatibilnosti krvnih grupa majke i fetusa, posebno one koja se odnosi na Rh sistem i ABO krvne grupe. Ovo stanje je prouzrokovano reakcijom antigen - antitelo u krvi deteta koja nastaje prelaskom kroz placentu majinih antitela, ije je stvaranje izazvano inkompatibilnim antigenima fetalnih eritrocita. U Rh inkompatibilnosti, hemolitika reakcija nastaje samo ako je majka Rh negativna, a dete Rh pozitivno. Proces izoimunizacije retko se razvija tokom prve trudnoe, ali postoji rastui rizik sa sledeim trud-noama. Senzibilizacija majke moe da se sprei davanjem visokog titra anti-Rh gama- -globulina posle poroaja ili abortusa.

ERITROCIT
(engl. erythrocyte, red blood cell ), crveno krvno zrnce; bezjedarna krvna elija, oblika bikonkavnog diska, promera 7,2 do 7,5 m, debljine oko 1,9 m, povrine oko 140 m2. Ukupna povrina svih cir-kuliuih eritrocita u krvi je oko 3.800 m2. Eritrocit ima veoma elastinu elijsku membranu. Glavnu masu eritrocita ini hemoglobin, fino zrnast osmiofilni materijal. Energija za razne funkcije eritrocita (odravanje bikonkavnog oblika, odravanje hemoglobina u redukovanom stanju, odravanje elektrolitnog ekvilibrijuma) obezbeena je u obliku ATP-a, korienjem glikoze putem glikolize (Embden-Meyer-Holeov put) i oksidativnog puta pentozo-fosfata. ivotni vek eritrocita u cirkulaciji je oko 120 dana, posle koga bivaju fagocitovani i razoreni od strane makrofaga u slezini, kostnoj sri i jetri. Glavna funkcija eritrocita je transport kiseonika. Broj eritrocita se kree izmeu 4,5 - 5,5 x1012/l kod mukaraca i izmeu 4,0 i 4,8 x1012/l kod ena. Broj varira zavisno od ivotnog doba, aktivnosti i uslova sredine. Na primer, broj moe da poraste i na 8,0 x1012/l na velikim nadmorskim visinama. Normalan vek eritrocita je 110 do 120 dana. Dnevno se stvara oko 1% eritrocita. Stvaranje eritrocita moe da se povea kod gubitka krvi, hemolize i u stanjima hipoksije. Eritrociti se kod odraslih osoba stvaraju u kostnoj sri pljosnatih kostiju iz svojih prekursora.

ERITROCITEMIJA
(engl. erythrocythae-mia), poveanje broja eritrocita u cirkuliuoj krvi.

ERITROCITNI
(engl. erythrocytic), poreklom od eritrocita ili je u odnosu sa eritrocitima.

ERITROCITOLIZA
(engl. erythrocytolysis), v. hemoliza.

ERITROCITOPENIJA
(engl. erythrocytopenia), smanjenje broja ili koncentracije eritrocita u krvi. Takoe eritropenija.

ERITROCITOZA
(engl. erythrocytosis), po-veanje broja eritrocita u krvi.

ERITROCITURIJA
(engl. erythrocyturia ), nalaz eritrocita u mokrai najee kod kalkuloze urinarnih puteva, zapaljenskih i malignih procesa. Naziva se i mikrohematurija.

ERITRODERMA
(engl. erythroderma), bilo koja dermatoza praena crvenilom koe.

ERITROLIZA
(engl. erythrolysis), v. hemoliza.

ERITROLIZIN
(engl. erythrolysin), v. hemolizin.

ERITROMELALGIJA
(engl. erythromelalgia ), promene na koi koje karakteriu bolne palee senzacije, poviena temperatura koe, crvenilo, najee na donjim ekstremitetima, esto bilateralno. Nastaje usled paroksizmalne dilatacije perifernih krvnih sudova.

ERITROMICIN
(engl. erythromycin ), makroli-dni antibiotik, po antibakterijskom spektru sli-an penicilinima, a razliit po strukturi. Mogu da ga koriste bez rizika bolesnici koji su alergi-ni na peniciline. Preparati: Erigalin, Eritromicin.

ERITRON
(engl. erythron ), naziv koji je Boycott uveo 1933. g., ali se vie ne upotrebljava. Oznaava zbir matinih eritrocitopoeznih elija u kostnoj sri i eritrocita periferne krvi, koji po njemu predstavlja jedan isprekidan organ.

ERITROPOETIN
(engl. erythropoietin ), relativno termostabilni alfa-globulin, koji je glikoproteinski hormon (RMM 46.000). Sastoji se od 70% proteina i 30% ugljenih hidrata (10,8 % sijalinske kiseline). Stimulator je eri-tropoeze, a stvara se u bubrezima (90%) kao odgovor na hipoksiju. Eritropoetin deluje na eritropoetin osetljive elije (ERC), koje se onda diferenciraju preko CFU-E u proeritroblaste. Za potrebe leenja proizvodi se genetskim inenjeringom. Koristi se kod tekih anemija, naroito kod bolesnika sa renalnom insuficijencijom. U sportu se zloupotrebljava kao doping u disciplinama koje zahtevaju dugotrajan fiziki napor (maraton, biciklizam i dr.), a teko ga je otkriti jer se razgrauje u

organizmu.

ERITROPOEZA
(engl. erythropoiesis ), proces diferencijacije i maturacije (sazrevanja) eritrocita. Redosled dogaanja tokom ovog procesa je sledei: deoba osnovnih (STEM) elija i formiranje CFU-E pod dejstvom eritropoetina; u datom trenutku neke od CFU-E gube svoju pluripotentnost i transformiu se u proeritroblaste. Ovi se nekoliko puta dele dajui istovrsne elije, a onda se neki od njih diferenciraju u bazofilne eritroblaste. Ovi se dalje opet dele u nekoliko generacija bazofilnih eritriblasta, a onda se neki od njih dalje diferenciraju u polihromatofilne, pa u oksifilne. Oksifilni se ne dele dalje nego se nizom procesa i gubljenjem jedra transformiu u zrele eritrocite.

ERITROPSIJA
(engl. erythropsia ), crveno gledanje; javlja se posle operacije katarakte zbog zabljetenja, a takoe kod snenog slepila zbog prejakog zabljetenja u planinama; kod pilota na visinama.

ERIZIPELAS
(engl. erysipelas), crveni vetar; streptokokna infekcija sa naglaenim afinitetom prema limfnim sudovima. Javlja se svuda po telu, ee na otkrivenim predelima, na normalnoj ili prethodno promenjenoj koi, naroito na erozijama i ulceracijama. Postoji velika sklonost ka recidivima na istom mestu ili na drugim delovima tela. Karakterie ga svetlocrveni otok koe, koja je napeta na povrini, glatka i sjajna.

ERIZIPELOID
(engl. erysipeloid), ery-sipeloid, zarazno oboljenje uzrokovano bakterijom Erysipelotrix rhusiopathiae, a manifestuje se pre svega pojavom lokalnog otoka i crvenila koe na akama. Izuzetno retko se javlja u crevima i u vidu septikog oblika. To je u prvom redu oboljenje ivotinja (svinje, konji, ovce, ivina) od kojih se zarazi i ovek, najee tokom klanja ivotinja (profesionalno oboljenje mesara). Efikasno se lei penicilinom.

EROGEN
(engl. erogenous), koji izaziva seksualno tj. polno uzbuenje.

EROTOMANIJA
(engl. erotomania ), od grke rei eros - ulna elja, ljubav i manija - ludilo, sumanuti doivljaj osobe da je voljena, odakle poinje niz sledeih sumanutih interpretacija. Najee poznata ili slavna linost voli i izjavljuje ljubav i proganja osobu obolelu od erotomanije. Te dve osobe se ne moraju nikada ni upoznati, a doivljaj moe da se javi i posle gledanja TV emisije ili itanja novinskih lanaka o slavnoj li-nosti. Problem moe da se zakomplikuje i da obolela osoba pone da proganja

drugu osobu i da se sveti za uinjeno. ee se sree kod ena, neudatih i bez stalnih veza, iskompleksiranih i nesigurnih osoba. Pore-meaj spada u grupu paranoidnih psihoza i obolelog je izuzetno teko razuveriti u su-manutost.

EROZIJA
(engl. erosion), povrni defekt, ogrebotina sluznice. Za razliku od ira nikada ne prodire kroz miini sloj sluznice. Retko su pojedinane, obino brojne, ovalnog, linearnog ili nepravilnog oblika. Veliina im je razliita, nekoliko milimetara a nekada i manje, tako da se endoskopski teko primete. Uklanjanjem uzroka njihovog nastanka dolazi do brzog zaceljivanja u roku od dva do tri dana. V . oguljotina.

EROZIJA ZUBA
(engl. erosion of tooth, lat. erosio dentis ), lokalizovan gubitak povrinskog sloja tvrdih tkiva zuba (glei, dentina). Moe biti nepoznate etiologije, profesionalna, hemijska i mehanika.

EROZIVNA ARTROPATIJA
(engl. erosive arthropathy ), degenerativno oboljenje peri-fernih zglobova koje dovodi do kotane erozije zglobnih okrajaka. Najee se radi o erozivnoj artrozi aka, gde se kotane erozije nalaze u suphondralnoj kosti distalnih, a ree i proksimalnih interfalangealnih zglobova. Kliniki i laboratorijski nalaz odgovara degenerativnom oboljenju zglobova, a radio-grafski, pored nalaza tipinog za artrozu, nalaze se i jasne erozije.

EROZIVNI ARTRITIS
(engl. erosive arthritis ), zapaljensko oboljenje perifernih zglobova koje dovodi do kotane erozije zglobnih okrajaka.

ERUKTACIJA
(engl. eructation), v. podrigivanje.

ERUPTIVNI HEMATOM
(lat. haematoma eruptiva), javlja se neposredno pred izbijanje zuba punjenjem erupcione ciste krvnim koagu-lumom. Prolazi spontano kada zub iznikne.

ERYSIPELOTRIX
(engl. erysipelotrix), Gram-pozitivne bakterije sline rodovima Corynebacteria i Listeria. iroko su rasprostranjene meu sisarima, pticama i ribama. Erysipelotrix rhusiophatiae posle traumatske inokulacije u kou izaziva erizipeloid ug-lavnom kod osoba profesionalno orijentisanih na rad sa

ivotinjskim proizvodima (mesari, veterinari, ribari). Erizipeloid se javlja u vidu bolnih eritematoznih oteklina na koi. Lek izbora u terapiji erizipeloida je penicilin, a mogu da se koriste i eritromicin i tetraciklini.

ERYTHEMA ELEVATUM DIUTINUM


(engl. erythema elevatum diutinum), zajedno sa granuloma faciale (engl. granuloma faciale), retka forma hroninog kutanog leuko-citoklastinog vaskulitisa. Uzrok bolesti je nepoznat, a sistemske manifestacije veoma retke. Karakterie se sporo napredujuim crvenkastobraonkastim plakovima na akama, laktovima i kolenima.

ERYTHEMA MARGINATUM
(engl. erythema marginatum), koni osip, ruiaste ili bledo crvene boje, nepravilnog oblika, koji se javlja kod akutnog napada reumatske groznice. Obino se nalazi na trupu, ree na proksimalnim delovima ekstremiteta, ali nikada na licu. Promene se mogu javljati i nestajati tokom nekoliko sati, a postepeno se pov-lae od sredine prema periferiji (otuda naziv eritema marginatum, jer spoljna ivica pro-mene najdue ostaje vidljiva). Zbog ovakvog izgleda, sa normalno prebojenim centrom i jasnom spoljnom granicom, promena nekada ima izgled prstena kada se naziva eritema anulare (engl. erythema annulare ). Ovaj nalaz je relativno redak i jedan je od glavnih (major) manifestacija reumatske groznice.

ERYTHEMA MIGRANS
(engl. erythema migrans), kruna, eritemska kona promena koja se postepeno iri oko mesta ujeda krpelja kod obolelih od lajmske borelioze. Promena nastaje nekoliko dana do nekoliko nedelja posle infekcije Borrelijom Burgdrorferi, i javlja se kod 50 - 75% bolesnika. Obino je bezbolna, bez svraba, sa postepenim irenjem dok u centralnom delu promene crvena boja bledi. Traje nekoliko nedelja do nekoliko meseci, retko do godinu dana, ali moe i da recidivira, naroito kod neleenih bolesnika. Kod tee, diseminovane forme bolesti mogu se javiti promene tipa eritema migrans na vie mesta na koi (kod 10 - 15% bolesnika).

ERYTHEMA NODOSUM,
oboljenje koje karakterie pojava crvenih, bolnih, toplih voria u koi i potkonom tkivu, obino na ekstenzornim stranama potkolenica i natko-lenica, ree na gornjim ekstremitetima, struku i licu. Nastaje zbog preosetljivosti na neke agense infektivnog (obino steptokoka) i drugog porekla (u toku sarkoidoze), a javlja se i udruena sa tuberkulozom, ulceroznim kolitisom, Crohnovom boleu itd. Histoloki je re o nespecifinom konom vaskulitisu. Bolest je obino akutnog toka, ea u mla-im i srednjim godinama ivota, a kone pro-mene su praene groznicom, nekad i artritisom perifernih zglobova.

ESCHERICHIA
(engl. Escherichia), rod koji pripada familiji crevnih bakterija Enterobacteriaceae. Postoji nekoliko

vrsta od kojih medicinski znaaj ima samo Escherichia coli. E. coli ini znatan deo normalne flore creva kod ljudi i ivotinja, boravei prvenstveno u debelom crevu oveka kao komensal. Pripada grupi otpornih bakterija, iroko rasprostra-njenih u prirodi. To je Gram-negativna ta-piasta bakterija, laktoza pozitivna, aerobna i fakultativno anaerobna, veinom pokretna sa peritrihijalnim rasporedom flagela. Neki sojevi imaju kapsulu, a neki fimbrije. Nije probira, dobro raste na standardnim hranljivim podlogama u aerobnim uslovima i biohemijski je veoma aktivna. Oboljenja koja izaziva E. coli dele se na dve grupe: piogena (ekstraintestinalna) oboljenja i crevna (intestinalna). Crevne infekcije izaziva pet grupa patogenih sojeva E. coli: enterotoksine, enteroinva-zivne, enterohemoragine, enteropatogene i enteroagregatne E. coli.

ESHARA
(engl. eschar), krasta nastala dejstvom korozivne ili kaustine supstance. Javlja se kao posledica suve nekroze koe. Nekrotini sloj koe moe da bude razliito debeo, tamnosmee do crnkaste boje, tvrde konzistencije. Tvrdo prianja uz podlogu, a demarkacionom zonom postepeno se odvaja od zdrave koe. Ispod eshare nalazi se ulceracija kao dletom izdubljena.

ESMOLOL
(engl. esmolol), beta-blokator sa vrlo kratkotrajnim dejstvom. Koristi se intravenski za leenje sranih aritmija i hipertenzivnih reakcija u toku anestezije i u intenzivnoj nezi. Preparat: Brevibloc.

ESTENZIONEUROBLASTOM
(engl. esthesioneuroblastoma ), maligni tumor baze lobanje poreklom iz olfaktornog epitela na nazalnoj strani, ispod lamine kribroze. Lei se kombinacijom hirurke resekcije i zraenja.

ESTERAZA
(engl. esterase), velika grupa en-zima iz roda hidrolaza, EC 3.1., koji hidro-lizuju estarske veze razliitih estara, pri emu nastaju alkohol i odgovarajui kiseli anjon.

ESTEZIJA
(engl. esthesia, esthesio-), odrednica u sloenicama koja znai da je neto u vezi sa oseajem.

ESTEZIOMETAR
(engl. esthesiometer), sprava za merenje osetljivosti.

ESTRADIOL
(engl. estradiol), glavni enski polni hormon koji se produkuje iz ovarijuma (v. estrogen).

ESTRIOL, E3
(engl. estriol), estrogen koji se stvara u metabolizmu aktivnog hormona estradiola kod ena koje nisu trudne; RMM mu je 288,37. Estriol je glavni estrogen u trudnoi; sintetie se direktno u placenti iz 16a-hidroksi-dehidroepiandrosteron sulfata (16a-OH-DHEA-SO4), prekurzora koji potie iz fetusa. Odreivanje estriola se koristi za procenu fetoplacentalne funkcije u treem trimestru trudnoe, kada se brzo poveava.

ESTROGENI
(engl. estrogens), grupa steroidnih enskih polnih hormona (estriol, estron i estradiol) koji kontroliu enski seksualni razvoj, potpomau rast i funkciju enskih seksualnih organa (v. menstrualni ciklus) i enskih sekundarnih seksualnih karakteristika (razvoj dojki, tipine polne maljavosti). Estrogeni se uglavnom sintetiu u jajnicima, a male koliine se proizvode i u nadbubre-nim lezdama, testisima i placenti. Kod mu-karca, ekscesivna produkcija estrogena vodi feminizaciji. Prirodni ili sintetski estrogeni primenjeni u obliku tableta ili injekcija, koriste se u leenju amenoreje i menopauzalnih simptoma kao i androgen-zavisnih karcinoma (npr. karcinom prostate). Sintetski estrogeni su glavni sastojci oralnih kontraceptiva.

ET
(engl. emission tomography), tehnike medicinskog slikanja uz upoterbu jonizujueg zraenja koje se aplikuje pacijentu u obliku radiofarmaka, i koje se prilikom detekcije emituje iz pacijenta. Slike koje se dobiju ovom tehnikom su tomografski preseci raspo-dele radioobeleivaa u ispitivanom organu, i mogu biti: transverzalni, sagitalni, koronalni, i kosi. U sluaju aplikacije gama zraenja tehnika se naziva SPECT tehnika (Single Photon Emission Tomography), a u sluaju primene pozitronskog zraenja PET (Positron Emission Tomography) tehnika.

ETAKRINSKA KISELINA
(engl. ethacrynic acid), diuretik Henleove petlje sa vrlo sna-nim dejstvom. Koristi se ponekad kod edema kad je potrebna hitna diureza, ali sve manje jer moe izazvati trajna oteenja sluha. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Edecrin.

ETAMBUTOL
(engl. ethambutol), antituberkulotik prvog reda. Koristi se zajedno sa jo 2 - 3 leka u terapiji tuberkuloze. Moe prouzrokovati smanjenje otrine vida, pa su potrebne povremene kontrole kod oftalmologa. Ne smeju ga koristiti vozai. Preparati: Etambutol, Etamol, Myambutol.

ETANOL
(engl. ethanol), vidi alkohol.

ETAR
(engl. ether), hemijsko ime diethyl ether, CH3CH2OCH2CH3, lako isparljiva, zapaljiva tenost karakteristinog mirisa, koristi se udisanjem kao opti anestetik. U upotrebu je uveden 1846. god. kao prvi efikasan hirurki anestetik. Danas je zamenjen efikasnijim i bezbednijim lekovima.

ETIL-BISKUMACETAT
(engl. ethyl biscumacetate), oralni antikoagulans, smanjuje sintezu faktora koagulacije koji zavise od vitamina K. Koristi se za profilaksu tromboza dubokih vena i komplikacija tromboembolijskog tipa kod bolesnika sa fibrilacijom pretkomora, vetakim zaliscima srca i eventualno kod osoba sa tranzitornim isheminim atacima/napadima (TIA). Neophodna je stroga laboratorijska i lekarska kontrola, jer su mogua opasna krvarenja. Preparat: Pelentan.

ETILEFRIN
(engl. ethylephrin), simpato-mimetik i vazokonstriktor, stimulie adrenergike receptore i moe da povisi snieni krvni pritisak. Koristi se za leenje esencijalne i ortostatske hipotenzije. Preparat: Effortil.

ETILEN-DIAMINO-TETRASIRETNA KISELINA, EDTA


(engl. ethylenediamine tetraacetic acid), helatni agens, vezuje brojne dvovalentne i trovalentne metale. Ima RMM 292,24. Dinatrijumove i dikalijumove soli se koriste kao antikoagulansi pune krvi, pri emu EDTA vezuje kalcijumove jone koji su potrebni za proces koagulacije. Obeleena sa radioaktivnim hromom (51Cr), u nuklearnoj medicini slui za merenje jaine glomerulske filtracije.

ETILENHIDROKSIDIFOSFONAT, EHDP
(engl. ethylene hydroxydiphosphonate ), difosfonatni kompleks s izrazitom sposobnou akumulacije u zonama kostiju s pojaanim protokom krvi i intenzivnom osteoblastnom aktivnou, obeleen sa 99mTc u nuklearnoj medicini slui za scintigrafiju kostiju.

ETIL-HLORID
(engl. ethyl chloride), hloretil, hemijsko ime chlorethane, C2H5Cl, vrlo isparljiva, eksplozivna tenost; koristi se za postizanje lokalne anestezije povrinskim smrzavanjem. Snaan je inhalacioni aneste-tik.

ETINILESTRADIOL
(engl. ethyniloestra-diol), sintetiki estrogen koji se koristi oralno za suzbijanje simptoma u postmenopauzi, za supresiju laktacije kod majki koje ne doje, a u kombinaciji sa progestagenima ulazi u sastav oralnih kontraceptivnih sredstava. Preparati: Cilest, Diane 35, Frilavon, Legravan,

Marvelon, Microgynon 30, Trinovum.

ETIOLOKI
(engl. etiologic), uzroni faktor u nastanku bolesti.

ETIOLOGIJA
(engl. etiology), nauka koja se bavi prouavanjem uzroka bolesti.

ETIONAMID
(engl. ethionamide), antituberkulotik drugog reda. Koristi se za leenje tuberkuloze kad se ne mogu primeniti antituberkulotici prvog reda. Nije u prometu u Jugoslaviji.

ETISTERON
(engl. ethisterone ), sintetiki progestagen, koji se ranije koristio u kombinaciji sa estrogenima za leenje poremeaja menstruacije. Nije vie u prometu u Jugosla-viji. Preparat: Lutestrol.

ETMOIDALNA KOST
(engl. ethmoidal bone, lat. os ethmoidale), v. os etmoidale, sitasta kost.

ETNOLOGIJA
(engl. etnology), nauka o ivotu, verovanjima i obiajima nekog naroda. Iz etnolokih iskustava i ivotnih saznanja jednog naroda ili dela naroda proistekle su mnoge metode narodne medicine. U osnovi mnogih oblika tzv. alternativne medicine nalaze se etnografska iskustva ili verovanja. I leenje lekovitim biljem moe se smatrati delom narodnog - etnolokog iskustva i prakse koja se prenosi s kolena na koleno, laikim iskustvom. Savremena medicina potuje pa i preporuuje primenu odreenih, nauno proverenih etnolokih metoda u te-rapiji odreenih patolokih stanja.

ETODOLAK
(engl. etodolac), nesteroidni antireumatik slian naproksenu po efikasnosti i ibuprofenu po dobroj podnoljivosti. U kombinaciji sa karbamazepinom pojaava se analgetiko delovanje. Koristi se za ublaavanje umerenih i jakih bolova. Preparat: Novokomb.

ETOMIDAT
(engl. etomidate), intravenski anestetik koji slui za uvod u anesteziju. Ne izaziva naknadni mamurluk i manje izaziva hipotenziju nego ostali lekovi za uvod u anesteziju. Neeljena dejstva su grevi miia i bol na mestu injekcije, ali se mogu spreiti premedikacijom opijatnim analgeticima.

Preparat: Hypnomidate.

ETOPOZID
(engl. etoposide), citotoksini lek, derivat podofilotoksina. Koristi se za leenje nekih oblika raka plua, testisa i limfoma. Neeljena dejstva su munina, alopecija i oteenje kostne sri. Preparati: Etoposide, Vepesid.

ETOSUKCIMID
(engl. ethosuximide), antiepi-leptik nepoznatog mehanizma dejstva; ne deluje preko GABA sistema. Lek je izbora za napade tipa absans (petit mal) kod jednostavnih ili kompleksnih kriza. Preparat: Suxi-nutin.

EUBAKTERIJA
(engl. eubacteria, eubacterium), jedna od dve velike grupe bakterija koja je izdvojena na osnovu filogenskih karakteristika prokariotskih organizama. Drugu grupu ine Archaebacteriae. Grupa Eubakterija obuhvata: Gram-negativne Eubakterije sa elijskim zidom, Gram-pozitivne sa elijskim zidom i Eubakterije bez elijskog zida. Takoe, naziv Eubakterija oznaava i rod anaerobnih, pleomorfnih, nepokretnih Gram- -pozitivnih bakterija koje se najee otkrivaju kod meovitih infekcija orofaringealne ili crevne flore. Obuhvata nekoliko vrsta od kojih je najznaajnija Eubacterium foedans.

EUGENIKA EUTANAZIJA
(engl. eugenic euthanasia), uklanjanje usmrenjem nakaz-nih ili nasledno optereenih pojedinaca, v. eutanazija.

EUGENIKA
(engl. eugenics), oblast genetike koja se bavi kontrolom reprodukcije u humanim populacijama baziranom na saznanjima o nasleivanju patolokih svojstava, naslednih bolesti i uroenih anomalija. Razlikuju se preventivna ili negativna eugenika i progresivna ili pozitivna eugenika. Primena eugenike je znaajna u radu genetskog savetovalita za prevenciju naslednih poremeaja kao ei nain rada, u odnosu na progresivnu eugeniku koja podrazumeva pozitivno delovanje u pravcu adekvatnog leenja naslednih bolesti.

EUGLOBULIN
(engl. euglobulin), onaj globulin koji se rastvara u rastvoru soli, ali ne i u vodi.

EUGNATIJA

(engl. eugnathia), abnormalitet usne duplje ogranien na zube i njihovu ne-posrednu alveolarnu okolinu, ne ukljuujui vilice. Naziva se jo i disgnatijom.

EUHROMATIN
(engl. euchromatin), gene-tiki aktivan deo hromozoma koji sadri ug-lavnom kodirajue gene. Rano se replicira u S podfazi interfaze.

EUKALIPTOL
(engl. eucalyptol), isparljivo ulje koje blago drai disajne puteve, usta i sluznice digestivnog trakta. Nalazi se u tabletama za sisanje i koristi kao pomono lekovito sredstvo kod blagih zapaljenja.

EUKARIOT
(engl. eukaryot), organizam koji karakterie eukariotska elija. Naziv potie od grke rei eu - pravi i karyon - jedro (elija sa pravim jedrom). Eukariotska elija ima jedro okrueno jedarnom membranom u kome se nalazi elijska DNK organizovana u vidu hromozoma (kod prokariota DNK nije odvojena od citoplazme). Jedro se deli u procesu mitoze. U citoplazmi su prisutne organele: mitohondrije, protoplasti, endoplazmatski retikulum, Goldijev aparat i dr.; elijski zid ne sadri peptidoglikan. Mikroorganizmi koji pripadaju eukariotima su protozoe, gljive i alge.

EULAR
(engl. European League Against Rheumatism), v. Evropsko udruenje protiv reumatizma.

EUMENOREJA
(engl. eumenorrhea), normalna, regularna menstruacija, to istovremeno ne mora da znai i regularnu ovulaciju.

EUPEPSIJA
(engl. eupepsy), normalna digestija to posebno znai prisustvo normalne koliine pepsina u eludanom soku.

EUPLOIDIJA
(engl. euploidy), svaka hromozomska konstitucija koja se sastoji od kompletnih haploidnih garnitura - genoma (n, 2n, 3n, 4n itd.).

EUPNEJA
(engl. eupnea), normalno disanje, spontano disanje u uslovima mirovanja.

EUSTACHIEVA TUBA
(engl. auditory tube, lat. tuba auditiva), v. tuba auditiva.

EUTANAZIJA
(engl. euthanasia), 1. laka smrt; 2. olakavanje smrtne muke ublaava-njem bola umiruem pomou narkotika; 3. usmrenje neizleivo bolesnih. Opte je prihvaeno da se pod eutanazijom podrazumeva ubistvo iz milosra radi skraenja muka umiruem tj. radi ubrzavanja smrtnog ishoda teko obolelom licu (grka re: eu -blaga i thanatos - smrt). Antropoloka istraivanja ljudskog postojanja ukazuju da se kod nekih plemena ivot starih i onemoalih lanova zajednice drastino zavravao i ubrzavao od strane drugih lanova zajednice to, nema sumnje, ne moe da se smatra eutanazijom. U literaturi se navodi primer sa ostrva Sumatre: Kada starac onemoa, popne se na drvo, a rodbina poinje da narie, trese drvo i govori: godinje doba je dolo, plod je dozreo, mora pasti. Starac sie sa drveta, rodbina ga pretue i pojede. Prvi zapis koji govori o ovom problemu potie iz stare Grke (oko 300 godina pre nove ere): Od svega to ovek eli od bogova, ne eli nita bolje od dobre smrti (zapis grkog pisca Posidipa). Sokrat je popivi otrov kao izreenu mu kaznu, svoje prijatelje koji su plakali umirivao reima: ovek treba da umre u smirenoj i pobonoj tiini. Samu re eutanazija u rimski svet prenosi rimski pisac i filozof Ciceron (106 - 43. god. pre nove ere) podrazumevajui pod ovim izrazom slavnu i dostojanstvenu smrt. Rimski car Avgust Oktavian (63. - 14. p.n.e.) eleo je za sebe laku smrt. Stoici su zastupali tezu o blagoj smrti koja bi se nasilno izvela upuujui na samoubistvo. Smatralo se da je samoubistvo herojsko delo, alternativa pred besmislenim ivotom, kakav je kod osakaenih i neizleivo bolesnih. U srednjem veku glavni pobornici ideje da se ivot napusti u dostojanstvu bili su Tomas Mor (1478 - 1535) i Frensis Bekon (1561 - 1626). Bekon u svojim delima, pozivajui se na Epikura, cara Augustina i druge, iznosi miljenje da lekar treba da titi zdravlje, ublaava bol, ali i da olaka umira-nje i da ga uini blagim. U svom delu Novum organorum (oko 1620. godine) prvi put uvodi re eutanazija. U naem dananjem zakonodavstvu ne postoji poseban lan koji bi regulisao ubistvo na zahtev ili privilegovano ubistvo. Eutanazija se kanjava kao i svako drugo krivino delo ubistva. Postoji jedino propis koji uzima u obzir odreene olakavajue okolnosti pri odmeravanju kazne.

EUTIROIDAN
(engl. euthyroid), koji ima normalnu funkciju titaste lezde.

EUVOLEMIJA
(engl. euvolemia), odravanje normalnog ekstracelularnog volumena koji se postie preciznim balansom ingestije soli dijetom i njene ekskrecije iz tela. Kod euvo-lemine osobe individualna dnevna ekskrecija soli jednaka je dnevnom unosu. Kada je volumen ekstracelularne tenosti povean, volumni receptori iniciraju (manji tonus simpa-tikog sistema bubrega, supresija renin-angiotenzinaldosteron sistema, oslobaanje ANP) poveanu ekskrecija Na+ preko bubrega, to smanjuje volumen ekstracelularne tenosti.

EVAGINACIJA
(engl. evagination), ispadanje iz normalnog leita ili razdvajanje, prolaps materice.

EVAKUATOR
(engl. evacuator), ureaj za izvlaenje, odnosno isisavanje tenosti iz unutranjih upljina tela. U najjednostavnijem obliku sastoji se od uplje gumene lopte pikljuene pomou sistema ventila na cev ubaenu u upljinu. Drugi ventil se otvara da bi se cev ispraznila. Evakuatori mogu biti korieni za pranjenje beike od neeljenih materijala za vreme operacije uklanjanja kalkuloza ili tranuretralnih prostatektomija.

EVALUACIJA
(engl. evaluation), 1. analiza ostvarivanja zdravstvene politike, zdrav-stvene strategije, planova i programa za zatitu zdravlja. To je procedura koja treba da objasni: odnos izmeu postavljenog i ostva-renog u sprovoenju nekog programa (efektivnost); odnos izmeu dodeljenih (dobijenih) sredstava i ostvarenih rezultata (efikasnost); da li postoji potreba za dopunama, izmenama programa odnosno promenama taktike u izvravanju mera i zadataka; 2. u statistici, vrednovanje podataka prikupljenih u nekom istraivanju. Evaluacija i kontrola prethode obradi podataka i podrazumevaju: proveru da li su dobijeni podaci od svih posmatranih pojedinanih pojava, tj. statistikih jedinica, da li su dati odgovori na sva postavljena pitanja, i da li su dobijeni podaci logini i tani, odnosno verodostojni. Utvruju se nedostaci prikupljenih podataka i vri njihova korekcija, bilo na osnovu ponovnog prikupljanja podataka koji nedostaju, bilo nekim od automatskih metoda korekcije.

EVAPORACIJA
(engl. evaporation), isparavanje; jedini nain za odavanje toplote iz organizma u uslovima kada je temperatura okoline via od temperature tela. U ovim uslovima odravanje telesne temperature na konstantnoj vrednosti mogue je samo ako postoji ravnotea izmeu koliine toplote koja se stvara + primljena koliina toplote iz okoline (kondukcijom i radijacijom) i koliine toplote koja se gubi iz organizma sledeim oblicima evaporacije: perspiratio insensibilis, dahta-njem i znojenjem.

EVENTRACIJA
(engl. eventration), ispadanje trbunih organa iz trbune duplje, npr. ispadanje creva kroz operativnu ranu, ispadanje creva u grudnu duplju kroz traumatski otvor na dijafragmi itd.

EVERZIJA
(engl. eversion), obrtanje unutra, obrtanje spolja kao to je izvrtanje lanka stopala ili onog bulbusa iz onog leita.

EVISCERACIJA

(engl. evisceration), 1. ispadanje trbunih organa iz tela, posebno kroz hirurke rezove; 2. vaenje trbunih organa.

EVROPSKO UDRUENJE PROTIV REU-MATIZMA


(engl. European League Against Rheumatism), organizacija koja okuplja udruenja reumatologa zemalja Evrope u cilju da olaka saradnju meu zemljama lanicama i unapredi znanja i reumatoloku praksu u Evropi.

EVULZIJA
(engl. evulsion), nasilno vaenje nekog dela tkiva ili organa iz organizma.

EWINGOV SARKOM
(engl. Ewing,s sarcoma), primarni maligni tumor kostiju, koji se javlja najee od 5. do 10. godine ivota. Predilekciono mesto su duge kosti i karlica. Metastazira u duge kosti i plua.

EXSICCATIO POSTMORTALIS
, v. isuivanje lea.

EZOFAGEALNI
(engl. oesophageal, lat. oesophagealis), koji se odnosi na jednjak, jed-njani.

EZOFAGEALNI VARIKSI
(engl. oesopha-geal varices), proirene vene jednjaka. Naj-ee se javljaju kao posledica povienog pritiska u sistemu portne vene (ciroza jetre, tromboza portne vene, Budd-Chiari sindrom i dr.), zbog ega krv kolateralnim krvotokom dospeva u vene poslednje treine jednjaka. Rei uzrok je pritisak u medijastinumu (supsternalna struma, tumor), koji spreava vensku drenau i javljaju se variksi gornje polovine jednjaka. Krvarenje iz variksa jed-njaka je ozbiljan medicinski problem, praen visokom stopom smrtnosti.

EZOFAGEKTAZIJA
(engl. oesophagectasis, oesophagectasia), dilatacija jednjaka.

EZOFAGITIS
(engl. oesophagitis), zapaljenje jednjaka. Ezofagitis moe da nastane dejstvom razliitih uzroka: mikroorganizama (bakterija, gljivica, virusa), hemijskim delovanjem (jake kiseline i baze, organski sekreti), fizikim (prekomerna toplota), mehanikim (strana tela), zraenjem i dr. Prema toku bolesti,

deli se na akutan i hronian.

EZOFAGOCELA
(engl. oesophagocele), protruizija sluznice jednjaka kroz oteenje miinog sloja. Ezofagealna hernija.

EZOFAGOGRAFIJA
(engl. oesophagography), rendgenoloka metoda pregleda jednjaka kojom se uz pomo kontrastnog sredstva prikazuje jednjak i to: njegov poloaj, peristaltika, reljef sluznice, odnosi prema susednim organima.

EZOFAGOSKOPIJA
(engl. oesophagosco-py), metoda direktnog pregleda jednjaka endoskopom koji se uvodi kroz usta. Ovo je naj-bolja metoda za makroskopsko prikazivanje sluznice i promena na njoj. Pored toga moe se videti suenje (stenoza) lumena jednjaka, uzrok i stepen suenja. Preko endoskopa se moe uzeti uzorak sa patoloke promene za citoloki i histoloki pregled.

EZOFAGOSTOMIJA
(engl. oesophagosto-my), izvoenje vratnog dela jednjaka na boni zid vrata, u cilju: a. derivacije (skretanja) hrane i pljuvake sa ava grudnog dela jednjaka kod povreda ili drugih operacija, a radi obezbeenja zarastanja zaivenog jednjaka; b. izvoenja povreenog dela vratnog jednjaka van sredogrua, u cilju spreavanja infekcije (medijastinitisa); c. ouvanja preostalog, vrat-nog dela, posle operativnog uklanjanja grud-nog i trbunog dela jednjaka kod tumora i po-vreda, kako bi se kasnije rekonstruisao put hrane ezofagoplastikom pomou eluca, kolona ili tankog creva.

EZOFAGUS
(engl. oesophagus, lat. esophagus, oesophagus), jednjak. Vezivno-miini organ cevastog oblika, dug 25 - 27 cm koji se nalazi izmeu drela i eluca. Jednjak se prua od donje ivice prstenaste hrskavice grkljana ili donje ivice estog vratnog prljena odakle nastavlja drelo, do dvanaestog grudnog prljena odakle se nastavlja elucem. Jednjak se moe podeliti na tri topografska dela: poetni ili vratni, srednji ili grudni i zavrni ili trbuni deo. Jednjak se prua organskim predelom vrata, ulazi u grudnu duplju u kojoj zauzima predeo zadnjeg dela donjeg sredogrua, prolazi kroz otvor jednjaka na dijafragmi i ulazi u trbunu duplju zavravajui se u nivou ulaznog ili kardijanog otvora eluca. Zid ezofagusa ine etiri sloja, raz-liitih histolokih karakteristika: sluznica (tunica mucosa), podsluznica (tunica submucosa), miini sloj (tunica muscularis) i spo-ljanji vezivni sloj (tunica externa, t. adventitia). Na povrini sluznice nalazi se debeo, za-titni epitel (ploasto-slojevit bez oroavanja). U podsluznici se nalaze ezofagusne lezde koje se izlivaju na povrinu epitela i vlae ga. Miini sloj se u gornjoj treini sastoji od popreno-prugastih miinih elija, u srednjem sloju su ove elije pomeane sa glatkim miinim elijama, a u donjoj treini su samo glatke miine elije. Kruno postavljene elije na gornjem kraju ine gornji ezofagusni sfinkter, a na donjem kraju,

na ulazu u eludac donji ezofagusni sfinkter. Kratak intraabdominalni segment ezofagusa umesto spoljanjeg vezivnog sloja ima peritonealni omota (tunica subserosa i serosa). Lumen jednjaka je delimino suen usled pritiska susednih organa na njegov zid. Suenja postoje u nivou prstenaste hrskavice grkljana, luka aorte, levog glavnog bronha i otvora na dijafragmi.

EZOFORIJA
(engl. esophoria), povremeno skretanje oka prema unutra. Najee je izazvano neto jaim refleksom konvergencije u toku akomodacije. Ako je skretanje u ok-viru fuzije, to je akomodativna e. Ezoforija se jo naziva i latentni konvergentni strabi-zam.

F8
, radioaktivni izotop fluora koji se proizvodi u akceleratorima i emituje pozitrone. U nuklearnoj medicini se, u sastavu deoksiglukoze (v. 18FDG), primenjuje za izvoenje pozi-tronske emisione tomografije (PET).

Fab-FRAGMENTI
(engl. Fab fragments), deo molekule imunoglobulina. Imunoglobulinsko antitelo predstavlja formaciju koja podsea na slovo Y, a sastoji se od dva teka lanca aminokiselina i 2 laka lanca. Fab fragment predstavlja jedan od dva kraka Y-formacije, a sastoji se od polovine tekog i celog lakog lanca. Fab fragmenti slue za vezivanje na antigen, a ima ih po dva u molekuli imu-noglobulina.

FABRY-EVA BOLEST,
v. angiokeratom.

FACETNI BLOK I NEUROLIZA


(engl. facet block and neurolysis ), facetni ili zigapofizealni (engl. zygapophysial) bolni sindrom, relativno esto bolno stanje, najee u cervi-kalnom i lumbalnom predelu kime, uzrokovano lezijom ili inflamacijom u predelu ovog zgloba. Bol, pored paravertebralne lokalizacije, esto iradira u predeo inervacije segmentalnog nerva (gluteus, bedro). Terapija je blo-kada nerva ili intraartikularno ubrizgavanje u facetni zglob lokalnog anestetika, najee sa dodatkom depo steroida, posebnom tehnikom uz radioloku kontrolu. Najbolji rezultat daje perkutana radiofrekventna termokoagulacija nerva facetnog zgloba.

FACIJALIS
(engl. facial, lat. facialis), koji se odnosi na predeo lica ili oznaava pripadnost predelu lica.

FACIJES

(engl. face, lat. facies), 1. lice. 2. strana ili povrina strukture, organa ili dela tela.

FACILITACIJA
(engl. facilitation), stanje poviene razdraljivosti nerva ili miia nastalo delovanjem potpragovnih drai, ali nedovoljno da izbije akcioni potencijal.

FACIO(engl. facio-), koji se odnosi na lice ili oznaava pripadnost licu.

FACIOKARDIORENALNI SINDROM
(engl. faciocardiorenal syndrome ), sindrom koji karakteriu: potkoviasti bubrezi, mentalna retardacija, karakteristian oblik lica, srani defekti. Prenosi se autosomno recesivnim nainom nasleivanja. Orofacijalne abnormalnosti ukljuuju malarnu hipoplaziju, iroki nazalni koren, isturen antegonijalni zarez mandibule, plagiocefaliju, krute une koljke, rascep nepca i hipodonciju.

FAGOCIT
(engl. phagocyte), svaka elija koja ima sposobnost da mikroorganizme, strane estice i delove izumrlih elija uvue u svoje telo (proguta) i da ih pomou svojih fermenata svari. Prema fagocitnoj moi, dele se na mikrofage (neutrofili) i makrofage (monociti i makrofagi). Ove elije imaju veoma vanu ulogu u odbrani organizma.

FAGOCITOZA
(engl. phagocytosis), postupak unoenja u elijsko telo i varenja ivih izazivaa bolesti i stranih estica od strane fagocita.

FAHRENHEITOVA TEMPERATURA
(engl. Fahrenheit temperature ), vrednost temperature izmerena na Fahrenheitovoj tempera-turnoj skali na kojoj je temperatura mrnjenja vode 32oF, a temperatura kljuanja 212oF (F - Fahrenheit); 1oF = 0,556oC.

FAKOID
(engl. lens), soivo; organ smeten u svojoj kapsuli, sastavljen od elija i vlakana, sa centralnim delom - jedrom ili nucleusom. Soivo je najodgovornije za prelamanje zraka u toku akomodacije.

FAKTOR
(engl. factor), sinonimi: inilac, determinanta. 1. dogaaj, karakteristika, drugi entitet, koji mogu da

se definiu i koji dovode do promene zdravstvenog stanja ili drugog definisanog ishoda; 2. sinonim za nezavisnu promenjivu varijablu.

FAKTOR AKTIVACIJE MAKROFAGA


(engl. macrophage activating factor, MAF ), materija koja prevodi makrofage iz inaktivnog u stanje kada su spremni za funkcije fagocitoze. Postoje brojne materije koje mogu aktivirati makrofage, a jedna od najvanijih je interferon-gama, polipeptidni hormon koji izluuju okolni limfociti.

FAKTOR AKTIVACIJE TROMBOCITA


(engl. platelet-activating factor, PAF ), visoko aktivna materija koju lue krvne ploice (trombociti) i mast elije. Ovaj medijator aktivira krvne ploice za njihove aktivnosti (kao to je zgruavanje krvi), ali je istovremeno moan medijator (posrednik) u raznim procesima zapaljenja u organizmu oveka.

FAKTOR I
(engl. factor I), v. fibrinogen.

FAKTOR II
(engl. factor II), v. protrombin.

FAKTOR III
(engl. factor III), v. tromboplastin.

FAKTOR IV
(engl. factor IV), odgovara kalcijumu u procesu koagulacije krvi.

FAKTOR V
(engl. factor V), nestabilni prokoagulant, potreban da omogui pretvaranje protrombina u trombin. U toku koagulacije, faktor V menja jedan neaktivan agens u aktivni akcelerator protrombina. Zove se i proakcelerin.

FAKTOR VI
(engl. factor VI), hipotetiki hemijski agens za koji neki smatraju da nastaje iz proakcelerina ili faktora V u procesu koagulacije krvi.

FAKTOR VII

(engl. factor VII), krvni prokoagulant prisutan u plazmi, sintetie se u jetri u prisustvu vitamina K. Zove se i prokonvertin.

FAKTOR VIII
(engl. antihemophilic factor A), plazma-koagulacioni faktor iji deficit moe biti uroen kao kod hemofilije A (deficit VIII:C) i V on Willebrandove bolesti (deficit VIIIR:Ag) ili steen (u toku akutnog oblika diseminovane intravaskulne koagulacije). FVIII:C je koagulantna komponenta FVIII kompleksa, molekulske teine oko 250.000, deficitarna u klasinoj hemofiliji A. FVIII:CAg protein plazme koji normalno ispoljava koagulantnu aktivnost VIII:C. FVIIIR:Ag nekoagulatna komponenta faktora VIII, neophodna za odvijanje adhezije trombocita na oteeni endotel. Deficit ovog faktora dovodi do produenog vremena krvavljenja kod bolesnika sa V on Willebrandovom bole-u. Prisustvo ovog faktora u odreenoj koncentraciji je neophodno in vitro uz antibiotik ristocetin da bi se izazvala agregacija trombocita.

FAKTOR IX
(engl. factor IX, Christmas factor, antihaemophilic factor B, plasma thromboplastin component ), plazma-koagulacioni faktor iji poremeaj moe biti uroen (hemofilija B) ili steen (bolesti jetre).

FAKTOR X
(factor X), koagulacioni faktor koji se javlja u normalnoj plazmi, nedostaje u nekim naslednim deficitima koagulacije. Faktor X i protrombin su u uskoj vezi, oba se sintetiu u jetri u prisustvu vitamina K. Zove se i Stuart-Powerov faktor.

FAKTOR XI
(engl. factor XI), koagulacioni faktor prisutan u normalnoj plazmi. Deficit ovog faktora dovodi do hemofilije C.

FAKTOR XII
(engl. factor XII, Hageman factor), koagulacioni faktor prisutan u normalnoj plazmi koji zapoinje stvaranje bradikinina i udruene enzimske reakcije. Faktor XII je potreban za brzu koagulaciju in vitro, ali ne i za hemostazu in vivo. Moe se aktivirati u laboratoriji kontaktom sa negativno naelektrisanim povrinama, na staklu i kaolinu ili na biolokom materijalu, kao to je kolagen. Zove se i aktivacioni faktor.

FAKTOR XIII
(engl. factor XIII), fibrinaza; koagulacioni faktor prisutan u normalnoj plazmi koji zajedno sa kalcijumom dovodi do stvaranja nerastvorljivog fibrinskog ugruka. Zove se i faktor koji stabilizuje fibrin.

FAKTOR KOJI STIMULIE KOLONIJE ILI FAKTOR RASTA, CSF


(engl. colony stimulating factor, growth factor ), humoralni inilac neophodan u elijskoj kulturi za nastanak i rast kolonija zrelih elija iz elija opredeljenih za granulocitopoezu, eritrocitopoezu i trombocitopoezu. Faktori rasta su heterogeni po biolokom dejstvu. GM-CSF (granulocitnomakrofagni CSF), deluje na mlade elije opredeljene za granulocitopoezu koje jo uvek imaju sposobnost da se diferentuju u granulocite i monocite. G-CSF faktor deluje samo na razvoj granulocita, M-CSF deluje na razvoj makrofaga, eritropoetin na razvoj eritrocita i trombopoetin na razvoj i stvaranje trombocita.

FAKTOR RIZIKA
(engl. risk factor), izlo-enost odreenom faktoru ili prisustvo neke osobene karakteristike koji poveavaju verovatnou pojave bolesti ili drugog ishoda. Nain individualnog ponaanja ili ivotnog stila, izlaganje uticaju ivotne sredine, uro-ena ili nasleena karakteristika za koje se, na osnovu epidemiolokih nalaza, zna da su udrueni sa poremeajem zdravlja. Sinonimi: predisponirajui, uslovljavajui, potpomaui faktori. Npr. kod masovnih hroninih obolje-nja (kardiovaskularne bolesti, maligni tumori) nije utvren uzroni faktor, ali su dokazani brojni faktori rizika koji zajednikim delovanjem dovode do pojave oboljenja. Meu njima neki imaju vei, a neki manji uticaj na nastanak oboljenja (utvreno da je puenje najjai faktor rizika za rak plua). Znaaj otkrivanja brojnih faktora rizika omoguava da njihovom redukcijom ili eliminacijom preveniramo odreeno oboljenje.

FAKTOR STABILIZACIJE FIBRINA


(engl. fibrin stabilising factor), v. faktor XIII.

FAKTORI KOAGULACIJE
(engl. coagulation factors), 13 inilaca neophodnih za odvijanje procesa koagulacije ili zgruavanja krvi. To su sledei faktori: faktor I ili fibrinogen; faktor II ili protrombin; faktor III ili tkivni tromboplastin; faktor IV ili kalcijum joni; faktor V i VI su proakcelerin ili labilni faktori; faktor VII, prokonvertin ili stabilni faktor; faktor VIII ili antihemofilni globulin; faktor IX ili plazmatromboplastinska komponenta (PTC); faktor X ili Stuartov faktor; faktor XI, plazma-tromboplastinski prethodnik (PTA); faktor XII ili Hagemanov faktor; faktor XIII ili faktor koji stabilizuje fibrin ili Laki-Lorandov faktor.

FAKTORI RASTA
(engl. growth factors ), polipeptidne supstance razliitog porekla, sposobne da kontroliu proliferaciju odreene vrste elija. Smatraju se mesenderima izme-u elija kojima su namenjene i hormona rasta hipofize. U faktore rasta spadaju: epidermalni f. r., faktor stimulator kolonija, monocitno-makrofagni f. r., nervni f. r. i somatomedini.

FAKULTATIVNI
(engl. facultative), podrazumeva sposobnost opstanka u razliitim uslovima ivotne sredine (npr. fakultativni anaerobi su bakterije koje rastu u prisustvu kiseonika - aerobno, ali i bez kiseonika anaerobno kada fermentacijom obezbeuju potrebnu energiju).

FALANGA
(engl. phalanx, lat. phalanx), lanak. Duga kost koja uestvuje u izgradnji skeleta prsta ake ili stopala. Svaki od prstiju ake ili stopala ima po tri lanka, proksimalni ili prvi, srednji ili drugi i distalni ili trei. Izuzetak je palac ake i stopala koji ima dva lanka, proksimalni ili prvi i distalni ili drugi. Proksimalni lanci su najdui, a distalni najkrai. lanak se sastoji od baze ili proksimalnog dela, tela ili srednjeg dela i glave ili distalnog dela.

FALKS
(engl. falx, lat. falx), srp ili srpasta pregrada. Srpolika vezivna pregrada koja vodi poreklo od tvrde modane ovojnice. F. cerebeli ( engl. falciform process of cerebellum, lat. f. cerebelli ), srpasta pregrada malog mozga. Deo tvrde modane ovojnice postavljen u sagitalnoj ravni izmeu desne i leve hemisfere malog mozga; f. cerebri (engl. falciform process of cerebrum, lat. f. cerebri ), srpasta pregrada velikog mozga. Deo tvrde modane ovojnice postavljen u sagitalnoj ravni izmeu desne i leve hemisfere velikog mozga.

FALLOPIJEVA (FALLOPI) TUBA


(engl. uterine tube, lat. tuba uterina), v. tuba uterina, jajovod.

FALOPOSKOP
(engl. falloposcope), uzani fleksibilni fiberoptiki endoskop, koji se koristi da bi se videla unutranjost Falopijeve cevi.

FALOPOSKOPIJA
(engl. falloposcopy), pregled unutranjeg dela (unutranjosti) jajovoda uz pomo faloposkopa koji se uvodi histeroskopom (tubus sa izvorom svetlosti i optiki sistem koji slui za posmatranje unutranjosti materice).

FALLOTOVA TETRALOGIJA
(engl. tetralogy of Fallot), najea uroena mana srca sa cijanozom, koja ini 10% od svih uroenih sranih mana. Karakteriu je 4 anatomske osobine: stenoza pulmonarne arterije, dekstropozicija aorte, ventrikularni septalni defekt (VSD) i hipertrofija desne komore. Ukoliko je uz Fallotovu tetralogiju udruen i pretkomorski septalni defekt (ASD), onda je re o Fallotovoj

pentalogiji.

FALUS
(engl. phallus), svesna ili nesvesna predstava mukog reproduktivnog organa. To je simbol potentnosti i moi, polnosti, a ne sam penis. U mitsko-religijskom smislu simbol je mukosti, plodnosti, principa. Takoe je shvaen i kao mona magijska zatita od zla i uroka, predmet oboavanja, pa je sluio i u obredima. Po Frojdu, falus je glavni objekt infantilnog seksualnog interesovanja izmeu tree i pete godine, pa je taj stadijum i nazvan falusni stadijum. Falusni stadijum se zavrava Edipalnom situacijom.

FAMCIKLOVIR
(eng. famciclovir), antivirusni lek slian acikloviru, a koristi se za leenje infekcija koje izaziva Herpes zoster i kod genitalnog herpesa. U organizmu se preobrazi u aktivni metabolit penciklovir. Preparat: Famvir.

FAMILIJARNA MEDITERANSKA GROZ-NICA


(engl. familiar mediterranean fever), v. mediteranska groznica.

FAMOTIDIN
(engl. famotidine), antagonist H2 receptora koji smanjuje luenje kiseline u elucu i koristi se za leenje ulkusne bolesti, gastroezofagusnog refluksa i neulkusne dispepsije. Preparati: Famosan, Lecedil.

FANANASOVE ELIJE
, (engl. cells of Fananas ), male neuroglijske elije, koje se nalaze u molekularnom sloju malog mozga.

FANCONIJEVA ANEMIJA
(engl. Fanconis anemia ), retko kongenitalno oboljenje koje se prenosi autosomno recesivno. Karakterie je aplastina anemija u detinjstvu ili anomalije skeleta i razvoja u ranom adultnom periodu. Kod dece se javljaju simptomi izmeu 4. i 12. godine.

FANCONYEV
SINDROM (engl. Fancony syndrome ), 1. hereditarno, lagano progresivno oboljenje bubrega. Prvi simptomi obo-ljenja, koji postaju evidentni izmeu 2. i 3. godine starosti obuhvataju polidipsiju, poliuriju i nokturiju praenu niskom koncentracijom krvne glukoze i visokim nivoom elektrolita, a kasnije znacima glomerularnih disfunkcija obeleenih uveanjem urinarnog nitrogena i krvnog

fosfora. Nizak nivo kalcijuma u krvi, retardacija razvia i osteodistrofija indiciraju hiperparatireoidizam, a ostali metaboliki poremeaji su: niska alkalna rezerva, mala koliina izluenog amonijuma mokraom to moe da prethodi pojavi po-viene termperature i konvulzija. Patoloki nalazi pokazuju progresivnu degeneraciju bubrenog parenhima sa hijalinizacijom tubula i bazalnih membrana. Veina tubula je atrofina, uz mogunost da je jedan manji broj hipertrofian. Prednji reanj pituitarne lezde moe pokazivati eozinofiliju, dok je na paratiroidnim lezdama prisutna adenomatozna hiperplazija. Kosti pokazuju fibroidnu degeneraciju sa ekscesivnom proizvodnjom osteoidnog tkiva; 2. Fanconi-Albertini-Zellwegers, sindrom kongenitalnih sranih defekata, pahikefalije, kalcifikacije srpastog dela mozga, neobinog oblika lica, mikro-doncije, albuminurije, leukocitoze, ali i sluajeva sa acidozom u urinu, osteoporozom sa spontanim frakturama, povijenim dugim kostima, anemijom, promenama u cerebro- -spinalnoj tenosti i retardacijom rastenja. Nazvan je jo i osteopathia acidotica pseudorachitica.

FANTAZIJA
(engl. fantasy, imagination ), potie od grke rei phainein-pojaviti se, izgledati. Oznaava dnevna sanjarenja u budnom stanju. Ima karakter linog, to zavisi od ambicija i interesovanja osobe, njenih intelektualnih kapaciteta i uzrasta. Mogu se odnositi na sve oblasti ivota i interesovanja, a uglavnom imaju funkciju da kompenzuju neostvarenost u ivotu. U tom kontekstu mogu biti i korisne, ukoliko se ne izgubi kontrola nad fantaziranjem kada je teko napraviti diferencijaciju izmeu realno doivljenog i izfantaziranog. Javlja se kod osoba koje nemaju psiholoke probleme, a naroito su prisutne u detinjstvu i adolescenciji, to je svojevrsna veba za uklapanje u socijalnu sredinu. Takoe se via i kod neurotskih poremeaja, histerija, fobija, opsesivnih pore-meaja. Veliki broj fantazija je vezan za seksualnu sferu i moe imati i karakter seksualnih perverzija.

FANTOM
(engl. phantom), pribor za kontrolu kvaliteta medicinskih ureaja. Uglavnom se koriste prethodno kalibrisani fantomi. Mogu da budu radioaktivni i neradioaktivni. Mogu da slue za kalibraciju samo jednog fizikog parametra (npr. uniformnost, linearnost, brzina brojanja i drugi) ili vie. Pored fantoma kojim se mere i kalibriu pojedini fiziki parametri, postoje i fantomi pojedinih organa koji obino slue za finalnu kalibraciju medicinskih ureaja.

FARAD, F
(engl. farad - F), jedinica za kapacitet kondenzatora; kondenzator ima kapacitet 1F ako je izmeu njegovih obloga uspostavljena potencijalna razlika 1V , pri emu se izmeu njih vri izmena naelektrisanja 1C.

FARADIZAM
(engl. faradism), uenje o fizikom polju, zasnovano na materijalnoj sredini i njenom znaaju; terapija naizme-ninim strujama niske frekvencije.

FARINGITIS
(engl. pharyngitis), zapaljenje sluznice drela. Moe biti akutno i hronino. Akutno je najee izazvano nekim patogenim mikroorganizmom. Hronini faringitis je izazvan stalnom iritacijom ili izmenjenim kvalitetom sluznice drela.

FARINGOEZOFAGEALNI DIVERTIKULUM
(engl. pharyngoesophageal diverticulum), steeni prolaps podsluznice i sluznice kroz miine slojeve zadnjeg zida drela, a zbog povienog pritiska na ovaj zid prilikom gutanja. Otvor ovog divertikula je irok a sluznica je sa znacima zapaljenja i sa ulceracijama.

FARINGOKONJUNKTIVNA GROZNICA
(engl. pharyngoconjunctival febris), oboljenje izazvano adenovirusima, naroito serotipovima 3 i 7. Oboljenje je umereno teko, sa povienom teperaturom, malaksalou, glavo-boljom i mialgijama. Pregledom se utvruje kataralno zapaljenje konjunktiva, nosa i gue i cervikalni limfadenitis. Ponekad se na tonzilima vide fine fibrinske skrame. Inkubacija traje oko nedelju dana.

FARINKS
(engl. pharynx, throat, lat. pharynx ), drelo. Vezivno-miini organ koji se nalazi iza nosne duplje, usne duplje i grkljana, ispred tela prvih est vratnih prljenova, ispod baze lobanje i iznad jednjaka, kojim se nastavlja poev od donje ivice estog vratnog prljena. drelo se sastoji od zidova drela i drelne duplje. drelna duplja iroko komunicira sa nosnom, usnom i grkljanskom dupljom, u odnosu na koje se deli na tri sprata: gornji ili nosni, srednji ili usni i donji ili grkljanski sprat. drelo je istovremeno i deo organa za disanje i deo organa za varenje.

FARMACEUTSKI
(engl. pharmaceutical), koji pripada farmaciji po sadrini, meto-dologiji, tehnologiji ili proizvodnji.

FARMAKODINAMIJA
(engl. pharmacodynamics), grana farmakologije koja se bavi prouavanjem delovanja lekova, a posebno mehanizmima delovanja.

FARMAKOEKONOMIJA
(engl. pharmacoeconomy), grana farmakologije koja se bavi ekonomskim aspektima upotrebe lekova u drutvu.

FARMAKOEPIDEMIOLOGIJA

(engl. pharmacoepidemiology), grana farmakologije koja prouava upotrebu lekova epidemiolokim metodama, od praenja opte potronje lekova u materijalnom pogledu do propisivanja lekova kod pojedinih indikacija u nekoj konkretnoj oblasti (dom zdravlja, bolnica, optina, drava).

FARMAKOGENETIKA
(engl. pharmacogenetics), grana farmakologije koja prouava uticaje genske strukture organizma na delovanje lekova, jer genske anomalije izazivaju sasvim razliite reakcije bolesnika ne neke lekove.

FARMAKOKINETIKA
(engl. pharmacokinetics), grana farmakologije i farmacije koja prouava promet lekova u ivom organizmu od mesta primene do eliminacije. Pri tome se prate posebne etape farmakokinetike: resorpcija, raspodela, metabolizam i eliminacija, uz prikazivanje farmakokinetikih parametara: bioraspoloivosti, resorpcije, maksimalne koncentracije (Cmax), vremena maksimalne resorpcije (Tmax), povrine pod krivom (AUC od engl. area under curve), poluvremena eli-minacije (t1/2) i dr.

FARMAKOLOGIJA
(engl. pharmacology), nauka o lekovima u najirem smislu, koja obuhvata razne oblasti: farmakokinetika, farmakodinamija, imunofarmakologija, farmakogenetika, farmakoterapija, farmakoepidemiologija, farmakoekonomija, klinika farmakologija, neeljena dejstva lekova i dr.

FARMAKOPEJA
(engl. pharmacopoeia), knjiga zakonske snage i vanosti, koja sadri zbirku propisa za identifikaciju i ispitivanje lekova i monografije o pojedinim lekovima ili sirovinama za spravljanje lekova. Mnoge drave imaju svoje farmakopeje, a meu njima je i Jugoslavija, a jo je vie drava koje priznaju propise evropske ili amerike farmakopeje.

FARMAKOTERAPIJA
(engl. pharmacotherapy), grana farmakologije i medicine koja prouava upotrebu lekova prema terapijskim programima kod pojedinih bolesti odnosno bolesnika.

FARMERSKA PLUA
(engl. farmers lung ), profesionalna alergijska bolest plua uzrokovana ponavljanim udisanjem praine koja sadri spore gljivica iz ubuane slame, sena, razliitog semena i komposta. Karakteriu je napadi oteanog disanja, kaalj, munina, poviena temperatura. Tegobe se javljaju ne-koliko asova nakon izlaganja alergenima. Ponavljani napadi dovode do oiljavanja (fibroze) plua i oteane razmene gasova u pluima. V. alergijski alveolitis.

FASCIITIS

(engl. fasciitis), izolovano zapa-ljenje fascije bilo kog porekla. Najee je re o idiopatskom fasciitisu sa eozinofilijom (v. eozinofilni fasciitis) ili o nodularnom fasciitisu (fasciitis nodularis) gde se kao naj-verovatniji uzrok navodi trauma.

FASCIJA
(engl. fascia, lat. fascia), tanka vezivna opna izgraena od rastresitog vezivnog tkiva proetog kolagenim vlaknima, koja se umee izmeu pojedinih struktura ograniavajui ih ili delei ih meusobno. Fascija moe da bude potkono postavljena, da gradi omotae pojedinim miiima ili itavim miinim grupama, obmotava krvne sudove, obmotava ili pokriva pojedine organe, zalazi izmeu pojedinih organa ograniavajui organske prostore ili loe. Ona moe biti jednostavna ili sloena, izgraena od vie listova. Sve fascije se dele na povrinske, postavljene neposredno ispod koe i duboke. F. endopelvina ( engl. endopelvic f., lat. f. endopelvina), duboka, organska fascija karline duplje koja oblae organe karline duplje i deli karlinu duplju na organske prostore i loe; f. endotoracika, (engl. endothoracic f., lat. f. endothoracica), sloj rastresitog vezivnog tkiva umetnut izmeu unutranje povrine zidova grudne duplje i zidnog lista plune maramice; f. parijetalis (engl. parietal f., lat. f. parietalis), sloj rastresitog vezivnog tkiva koji oblae zidove organskih prostora ili loa; f. superficijalis (engl. superficial f., lat. f. superficialis), povrinska fascija postavljena neposredno ispod koe. Poznatija je pod nazivom pot-kono masno tkivo. Sastoji se od dva sloja, povrinskog, izgraenog od rastresitog ve-zivnog tkiva proetog masnim tkivom i dubokog sloja koji se sastoji od tankog i zbijenog sloja vezivnog tkiva, nalik pregradi; f. transverzalis (engl. transverse f., endoabdominal f., lat. f. transversalis), poprena trbuna fascija ili sloj rastresitog vezivnog tkiva umetnut izmeu unutranje povrine zidova trbune duplje i zidnog lista trbune maramice; f. visceralis (engl. visceral f., lat. f. visceralis), organska fascija ili tanak sloj rastresitog vezivnog tkiva koji oblae organe unutar telesnih duplji, prostora ili loa.

FASCIKULUS
(engl. fascicle, bundle, lat. fasciculus), snop, struktura izgraena od vlakana razliitog porekla, vezivnog, miinog ili nervnog. F. atrioventrikularis ( engl. atrioventricular bundle, bundle of His, lat. f. atrioventricularis), pretkomorsko-komorski snop. Snop posebno izgraenih i modifikovanih sranih miinih vlakana odgovoran za pre-noenje impulsa i kontrakciju sranog miia. Pretkomorsko-komorski snop polazi od pret-komorsko-komorskog vora nakon ega se prua du meukomorske pregrade, usmeren prema sranom vrhu. Pretkomorsko-komor-ski snop se deli na desni i levi krak namenjen zidu desne i leve srane komore. Ovaj posebno oblikovani snop omoguava skladnu, uporednu i ritminu akciju sranih pretkomora i komora.

FASCIOLA
(engl. fasciola), rod trematoda (metilja) koji pripada potkolu pljosnatih crva Platyhelmintes. Fasciola hepatica (veliki metilj) je parazit unih puteva jetre ovaca, goveda, pa i oveka. Odrastao parazit je oblika lista, veliine 3-4 cm, sivkastozelene boje sa dve pijavke (usna i trbuna). To su hermafroditi, polau oploena jaja koja putem fecesa stalnog domaina dospevaju u spo-ljanju sredinu. U povoljnim uslovima (voda) i prisustvom prelaznog domaina (reni pui roda Limnea) stvara se infektivni oblik - metacerkarija koji se nastanjuje na vodenim biljkama. ovek se zarazi

preko vode, sirovog povra ili salate. Oboljenje koje izaziva zove se fascioliaza.

FASCIOLIAZA
(engl. fascioliasis), oboljenje izazvano parazitom Fasciola hepatica (veliki metilj). ovek se inficira oralnim putem uno-enjem infektivnog oblika parazita, metacerkarija, preko zaraene vode ili sirovog povra. U duodenumu se larve oslobaaju opne, probijaju zid creva i preko trbune dup-lje ulaze u jetru tj. une puteve gde se razvijaju u odrasle parazite (2-3 meseca). Kliniki, prilikom migracije parazita javljaju se nespecifini digestivni poremeaji praeni bolovima ispod desnog rebarnog luka i povienom telesnom temperaturom. Razvojem parazita u unim putevima javljaju se znaci bilijarne opstrukcije i holangitisa. Dijagnoza se postavlja nalazom jaja u stolici, ui i duodenalnom soku. Terapija obuhvata primenu emetina i praziquantela.

FASET SINDROM
, subluksacija intervertebralnog zgloba koja dovodi do akutnog bola bez propagacije, obino lokalizovanog u krstima (akutna lumbalgija) zbog nadraaja nervnih zavretaka u zglobnoj kapsuli.

FAVUS
(engl. favus), gljivino oboljenje kosmatog dela glave izazvano sa Trichophyton Schnlein. Prepoznaje se po malim alopecijskim aritima sa crvenom koom i sivkastoukastim ljuspicama razliite debljine, koje se slivaju u vea, nepravilna polja. Kosa je proreena, malo depigmentovana, bez sjaja i ne lomi se. Oko dlaica se mogu videti skutule u obliku tanjiria u kojima se nalazi ista kultura uzronika. Promene dovode do atro-finih oiljaka, a bolest ima dug tok. Javlja se u ranom detinjstvu, a ako se ne lei posle puberteta traje doivotno. Znaajno je i potpuno i trajno opadanje kose, koje je praeno atrofijom koe.

Fc FRAGMENTI
(eng. Fc fragments), deo molekule imunoglobulina kojim se vezuje za odgovarajui Fc receptor na povrini raznih elija u organizmu oveka. Ovaj fragment molekule antitela sastoji se od dve polovine tekih lanaca imunoglobulina. Pored funkcije vezivanja antitela za elijsku povrinu, Fc fragmenti uestvuju i u drugim odbrambenim procesima organizma (aktivacija komplementa, i dr.).

Fc RECEPTORI
(eng. Fc receptors), mesta na membrani raznih elija koja slue za veziva-nje Fc fragmenta imunoglobulina. Od vezivanja antitela na membrane odreenih elija zavise brojni mehanizmi odbrane oveka. Kod oveka, Fc receptori za imunoglobuline E nazivaju se Fc receptori epsilon. Postoje epsilon receptori sa visokim afinitetom za vezivanje koji su oznaeni kao epsilon I, i receptori epsilon II koji imaju slabiji afinitet za vezivanje IgE antitela. Postoje i Fc receptori za vezivanje imunoglobulina G koji su oznaeni kao Fc receptori gama i to gama I, II i III.

F-ELIJE
(engl. PP-cells), pankreasne popipeptidne elije (PP elije) i jedna vrsta sinovijalnih elija. Pankreasne F-elije su vrsta endokrinih elija koje se preteno nalaze u Langerhansovim ostrvima u jukstaduodenalnom predelu pankreasa, a takoe mogu biti udruene i sa acinusnim i epitelnim elijama malih i srednjih izvodnih kanala. Produkuju male sekretorne granule sa tamnim centrom. Sadraj ovih granula reaguje sa antitelima na humani pankreasni polipeptid, pa se smatra da F-elije proizvode tu supstancu. Sinovijalne F-elije, synoviocytus secretorius su krupne sinovijalne elije koje produkuju sekretorne granule, koje se prazne preko elijskih pro-duetaka koji prodiru do sinovijalne duplje. Sadraj ovih granula je proteoglikan i hijaluronska kiselina, koji imaju vanu ulogu u metabolizmu sinovijalne membrane. Sinovijalne F-elije nazivaju se i B-sinovijalne elije.

FDG18
, 18Fluor-2-deoksi-D-glukoza, obe-leeni metaboliki analog glukoze koji se u nuklearnoj medicini koristi za izvoenje pozitronske emisione tomografije (PET) i ispitivanje metabolizma glukoze. Iz opte cirkulacije prelazi u elije gde se pod dejstvom heksokinaze fosforilie u D-glukozo-6-fosfat. Dalji metaboliki put se prekida zbog ega se radiofarmak zadrava u elijama, a to, pomou odgovarajuih PET scintilacionih kamera omoguava registrovanje njegove prostorne i vremenske distribucije, odnosno pozitronsku emisionu tomografiju.

FDP
, skr. za fibrin (fibrinogen) degradacione produkte.

Fe
(lat. ferrum), simbol za hemijski element gvoe. Fe2+, skr. za fero oblik gvoa. Fe3+, skr. za feri oblik gvoa.

Fe52
, radioaktivni izotop gvoa koji emituje pozitrone (b+) i g fotone, a proizvodi se u akceleratorima. Fiziko vreme poluraspada mu je 8 sati, a osnovna energija zraenja 165 i 510 KeV . U nuklearnoj medicini slui za ispitivanje ferokinetike (v. ferokinetika) i scintigrafiju kostne sri.

Fe59
, radioaktivni izotop gvoa, nastaje u nuklearnim reaktorima ozraivanjem 58Fe (n, g reakcijom) koji emituje b - estice i g fotone. Fiziko vreme poluraspada mu je 45 dana, a osnovna energija zraenja 1100 i 1290 KeV . U nuklearnoj medicini, u obliku citrata, slui za ispitivanje ferokinetike, v. ferokinetika.

FEBRILNOST

(engl. febricity), povremeno povienje telesne temperature. Javlja se u toku septinih stanja kao posledica povremenog nalaza u krvi najee endotoksina bakterijskog porekla ili produkata raspadnutih elija.

FEBRIS RHEUMATICA
(engl. rheumatic fever), v. reumatska groznica.

FECES
(engl. feces, stool), izmet, sadraj kolona izbaen defekacijom. Sadri vodu, bakterije i ostatke hrane koji nisu svareni ili apsorbovani u crevima. Braon boja potie od sterkobilina i urobilina, a neprijatan miris (vodonik-sulfid, indol, skatol, merkaptani) zavisi od crevne flore i tipa ishrane.

FEHLINGOV RASTVOR
(engl. Fehlings solution ), Herman Christian von Fehling, nemaki hemiar, 1812-1885, rastvor ba-kar(II)-sulfata, natrijum-hidroksida i kalijum--tartarata, koji se koristi za odreivanje i dokazivanje eera (glukoza) na osnovu njihovih redukcionih osobina.

FEHLINGOV TEST
(engl. Fehlings test ), slui za otkrivanje prisustva eera u urinu. Test je danas uglavnom naputen zbog preciznijih i lakih metoda (npr. test trake).

FEINGOLDOVA ISHRANA
(engl. Feingold diet), dijeta u kojoj je potpuno iskljuena upotreba aditiva u hrani ukljuujui i vetake boje. Smatra se da moe imati korisne efekte i dovesti do poboljanja kod dece, posebno mlae, koja pate od sindroma deficita panje i hipekinezije.

FEKALNA IMPAKCIJA
(engl. fecal impaction), vrsta sasuena stolica, zaglavljena u debelom crevu, najee u njegovom zavrnom delu, rektumu, koja ne moe da proe kroz mar. esto se javlja kod starih, nepo-kretnih, neurolokih bolesnika i kod debilnih. Moe dovesti do ileusa.

FEKALNI
(engl. fecal), koji je od fecesa, izmeta.

FELACIO
(eng . fellatio), stimulacija mukih genitalija korienjem usta ili jezika.

FELODIPIN
(engl. felodipine), antagonist kalcijuma iz grupe dihidropiridina sa velikom selektivnou za krvne sudove i dugotrajnim dejstvom koje obezbeuje primenu jednom dnevno. Koristi se oralno za leenje hipertenzije i stabilne angine pektoris, sam, ili u kombinaciji sa beta-blokatorima ili drugim lekovima. Preparat: Plendil.

FELTYEV SINDROM
(engl. Feltys syndrome ), udruen nalaz splenomegalije i le-ukopenije kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom.

FEMINIZACIJA
(engl. feminization), razvoj enskih sekundarnih polnih odlika kod mukaraca: rast dojki, gubitak mukog tipa dlakavosti, raspored masnog tkiva. Posledica je endokrinog poremeaja kod mukaraca ili unoenja preparata estrogena.

FEMORALNI
(engl. femoral, lat. femoralis), butni, onaj koji odgovara butu.

FEMTO, f
(engl. femto-), prefiks koji se u meunarodnom sistemu (SI) koristi da oznai 10-15 jedinice, npr. femtolitar (fL), femtometar (fm), femtomol (fmol) itd.

FEMUR
(engl. tight, lat. femur), but, butna kost. But je deo donjeg ekstremiteta koji se nalazi izmeu kuka i kolena. U sastav buta ulaze dva predela, prednji i zadnji predeo buta. Butna kost gradi skeletnu osnovu buta.

FENCIKLIDIN
(engl. phencyclidine), halucinogena droga i sredstvo zavisnosti, a moe da izazove teke psihotine poremeaje nalik na shizofreniju. Deluje na vie mesta u CNS ukljuujui i opijatne receptore. U poetku je bio razvijen kao sredstvo za intravensku anesteziju, ali se od toga odustalo kad su bile opisane: dezorijentacija, halucinacije i sklonost razvoju zavisnosti.

FENELZIN
(engl. phenelzine), antidepresiv iz grupe neselektivnih inhibitora MAO, ija je upotreba uglavnom naputena zbog obilja neeljenih dejstava i interakcija i zbog uvoe-nja novih selektivnijih ili manje

toksinih antidepresiva. Nije u prometu u Jugoslaviji. Pre-parat: Nardil.

FENESTRA
(engl. fenestra, window, lat. fenestra ), prozor, okno. Otvor izmeu dva prostora ili upljine, obino postavljen na zidu izmeu njih. F. kokhleje ( engl. f. of cochleae, cohlear w., round w., lat. f. cochleae), otvor pua. Mali, kruni otvor na unutranjem zidu bubne duplje zatvoren sekundarnom bubnom op-nom. Otvor pua se nalazi ispod i pozadi u odnosu na otvor trema, a neposredno spolja od bubnog sprata pua; f. vestibuli, (engl. vestibular w., oval w., lat. f. vestibuli ), otvor trema. Mali, ovalni otvor na unutranjem zidu bubne duplje u koji je uglavljena baza uzengije, jedne od slunih koica. Otvor trema se nalazi iznad i ispred u odnosu na otvor pua, a neposredno spolja od trema unutranjeg uva.

FENESTRIRANI KAPILARI
(engl. porous capillaries ), jedan od tipova pravih kapilara, obloenih veoma tankim endotelnim elijama, koje u svom zidu imaju otvore - fenestre. Otvori mogu biti veliine od 50 do 100 nm. Fenestre su obino premoene tankom dijafragmom, membranom debljine oko 4 do 6 nm. Fenestre se nalaze u endokrinim lezdama, jetri, bubregu, horiokapilarnom sloju horoideje oka itd. Na svim tim mestima postoje i lokalne posebnosti ovih kapilara.

FENFLURAMIN
(engl. fenfluramine), supresor apetita slian deksfenfluraminu. Koristio se dugo za leenje gojaznosti (preparat Ponderax), ali je upotreba ovih lekova nedavno zabranjena jer se pokazalo da mogu izazvati potencijalno fatalnu plunu hipertenziju i promene na sranim zaliscima.

FENFORMIN
(engl. phenformine), oralni antidijabetik iz grupe biguanida, slian metforminu, koji je naputen zbog neprihvatljive opasnosti od razvoja acidoze usled nakuplja-nja mlene kiseline.

FENILALANIN
(engl. phenylalanine), 2-amino-3-fenilpropanska kiselina, C6H5CH2CH(NH2)-COOH, je prirodna esencijalna aminokiselina, RMM 165,19, koja se unosi hranom. Ulazi u sastav proteina i pre-kurzor je brojnih biolokih molekula, npr. tirozina, epinefrina, norepinefrina, 3,4-dihidroksifenilalanina (DOPA), 3,4-dihidro-ksifeniletilamina (dopamin) i melanina.

FENILALANIN-4-MONOOKSIGENAZA
(engl. phenylalanine-4-monooxygenase), en-zim koji pripada rodu oksidoreduktaza (EC 1.14.16.1) koji katalizuje reakciju L-fenilalanin + tetrahidropteridin + O2 = L-tirozin + dihidropteridin + H2O. Ovaj enzim se primarno nalazi i u jetri gde katalizuje reakciju koja je prvi stepen u metabolizmu

fenilalanina koji se unosi hranom. Genetska deficijencija ovog enzima je poznata kao fenilketonurija, kod koje dolazi do akumulacije fenilalanina i njegovih metabolita u tkivima, a fenilpiruvat se izluuje putem urina.

FENILBUTAZON
(engl. phenylbutasone), nesteroidni antiinflamatorni lek iz grupe pirazolona. Uglavnom je naputen zbog mogueg oteenja kostne sri, promena u krvnoj slici, agranilocitoze i fatalnih ishoda.

FENILEFRIN
(engl. phenylephrine), simpatikomimetik i vazokonstriktor, suava krv-ne sudove posle lokalne primene na sluznicu nosa i olakava disanje. Moe da se koristi i u obliku kapi za oi ili za leenje akutne hipotenzije u obliku intravenske infuzije. Preparati: Adrianol, Adrianol T.

FENINDION
(engl. phenindione), oralni antikoagulans slian varfarinu, ali se retko koristi. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Dindevan.

FENIRAMIN
(engl. pheniramine), antihistaminik koji blokira H1 receptore i deluje sedativno. Koristi se za leenje alergijskih reakcija: svraba, urtikarije, uboda insekata, edema, serumske bolesti i za spreavanje povraanja pri putovanju. Preparat: Avil.

FENITOIN
(engl. phenytoin), antiepileptik efikasan kod toniko-klonikih i parcijalnih kriza (osim kod absansapetit mal). Ima malu terapijsku irinu i mnogo neeljenih dejstava, pa je uglavnom naputen kao lek prvog izbora jer su uvedeni novi lekovi koji se bolje podnose. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

FENOBARBITON
(engl. phenobarbitone), lek koji izaziva dozno-zavisnu depresiju CNS. U malim dozama deluje sedativno, u veim hipnotiki i antikonvulzivno, a u velikim moe da izazove komu sa fatalnim ishodom. Posle uvoenja benzodiazepina, upotreba fenobarbitona kao sedativa i hipnotika naputena je i ograniena na neke oblike epilepsije ukoliko je prihvatljiv visok stepen sedacije. U obliku injekcija koristi se fenobarbiton-natrijum za leenje status epileptikusa kao alternativa dia-zepamu, klonazepamu i fenitoinu. Preparati: Fenobarbiton, Phenobarbiton, Phenobarbiton-natrijum.

FENOFIBRATE
(engl. fenofibrate), hipolipidemik iz grupe fibrata, koji se koristi za leenje hiperlipoproteinemija

tipa II, III, IV i V, ako nisu dobro reagovale na terapiju statinima. Preparat: Fenofibrat.

FENOKSIBENZAMIN
(engl. phenoxybenzamine), alfa-blokator snanog i dugog dejstva sa mnogo neeljenih dejstava. Koristi se retko i to za leenje epizoda teke hipertenzije kod bolesnika sa feohromocitomom (zajedno sa nekim beta-blokatorom). Osim toga, ponekad se koristi za leenje tekih oblika oka koji ne reaguju na drugu terapiju.

FENOKSIMETIL PENICILIN
(engl. phenoxymethyl penicillin), prirodni penicilin za oralnu primenu. Koristi se oralno u obliku tableta ili sirupa za leenje blaih oblika infekcija izazvanih streptokokama, pneumo-kokama i osetljivim stafilokokama: tonzilitis, faringitis, otitis media, erizipel i za profilaksu reumatike groznice. Preparat: Cliacil.

FENOL
(engl. phenol), klasini antiseptik, ali se vie ne koristi za te namene, ve se jedino preporuuje, u obliku uljanog rastvora, kao jedno od sredstava za skleroziranje hemoroida. Nije u prometu u Jugoslaviji.

FENOLSULFOFTALEIN
(engl. phenolsulphonphthalein), kiselo-bazni indikator sa pH oblasti 6,8 (ut)-8,4 (crven). U dijagno-stikoj medicini koristi se fenolsulfoftaleinski test za ispitivanje renalne tubularne sekrecione funkcije.

FENOMEN
(engl. phenomenon), injenica ili dogaaj koji se moe objasniti naunim sredstvima; u medicini se esto koristi za neki znak ili simptom.

FENOTEROL
(engl. fenoterol ), bronhodilatator, selektivni agonist beta2-adrenergikih receptora (v. simpatomimetik). Koristi se sam ili u kombinaciji sa hromoglikatom u terapiji astme, hroninog opstruktivnog bronhitisa, pa i emfizema plua, ukoliko postoji reverzibilnost opstrukcije disajnih puteva. Primenjuje se inhalacijom, oralno ili u injekcijama. Neeljeni efekti, posebno posle velikih doza su: vrtoglavica, tremor i tahikardija. Prepa-rati: Berotec, Berodual, Ditec.

FENOTIAZINI
(engl. phenothiazines), kla-sini, ili tipini antipsihotici, lekovi za shizofreniju i druge mentalne

bolesti, poznati i pod starim nazivom neuroleptici. U grupi je veliki broj lekova, a najpoznatiji su: hlopromazin, levopromazin, tioridazin, flufenazin i drugi. Blokiraju dopaminske receptore u mozgu i na tome se zasniva antipsihotiko i antiemetiko dejstvo, kao i skup neurolokih neeljenih dejstava slinih Parkinsonovoj bolesti. Pojedini fenotiazini se razlikuju po vie ili manje izraenom sedativnom dejstvu i stepenu blokade holinergikih receptora, to utie na profil neeljenih dejstava. U psihijatriji se koriste za leenje shizofrenije i manije, u hirurgiji za pojaavanje anestezije i izazivanje hipotermije, u internoj medicini za suzbijanje povraanja.

FENOTIP
(engl. phenotype), sva svojstva jednog organizma koja rezultuju iz interakcije genetike konstitucije i okolne sredine.

FENTANIL
(engl. fentanyl), sintetski opijatni analgetik, koji se koristi za neurolept-anesteziju. Deluje kao morfin na opijatne mi receptore, ali 25-100 puta jae. Dejstvo posle intravenske primene traje samo oko 30 minuta. Preparati: Fentanyl, Leskin.

FENTERMIN
(engl. phentermine), supresor apetita iz grupe simpatomimetika slinih amfetaminu. U nekim delovima sveta koristi se kao pomoni lek u terapiji teih oblika gojaznosti. Upotreba fentermina nosi rizik od potencijalno fatalne plune hipertenzije. Nije u prometu u Jugoslaviji.

FENTIKONAZOL
(engl. fenticonazole), antimikotik iz grupe azola. Deluje na vei broj gljivica i koristi se za leenje povrnih glji-vinih infekcija tela, vagine i noktiju. Pre-parat: Fentikol.

FENTOLAMIN
(engl. phentolamine), alfa- -blokator kratkog dejstva, koji se u modernoj medicini koristi retko za dijagnozu feohromocitoma, ili za leenje epizoda hipertenzije kod bolesnika sa feohromocitomom, tumorom nadbubrenih lezda.Preparat: Rogitin.

FEOHROMOCITOM
(engl. pheochromocytoma ), mali tumor sri (medule) nadbubre-nih lezda ili u reem sluaju, simpatikih ganglija. Zbog nekontrolisane produkcije kateholamina (adrenalina, noradrenalina ili dopamina), tumor uzrokuje skokove krvnog pritiska, ubrzan rad srca, palpitacije i glavobolju.

FERI-

(engl. ferri-), koji sadri gvoe.

FERI-DEKSTRAN
, kompleksni spoj gvoa sa dekstranom pogodan za intramuskularnu primenu kod bolesnika koji ne podnose oralno uzimanje preparata gvoa. Preparat: Fe-dex.

FERIHEMOGLOBIN
(engl. ferrihemoglobin), v. methemoglobin.

FERITIN
(engl. ferritin), metaloprotein, gvo-e-apoferitinski kompleks. U tom obliku se gvoe uva i koristi prema potrebi organizma. Feritin se sastoji od 24 identina ili skoro identina polipeptida (RMM 18 500).

FERMENT
(engl. ferment), enzim koji izvodi fermentaciju, npr. razlaganje ugljenih hidrata.

FERMENTACIJA
(engl. fermentation), enzi-msko razlaganje organskih jedinjenja bez prisustva kiseonika, prevashodno ugljenih hidrata, pri emu se oslobaa energija.

FERO, Fe+2 ili Fe(II),


oblik jedinjenja koje sadri gvoe u dvovalentno-pozitivnom oksidativnom stanju.

FEROHELATAZA
(engl. ferrochelatase ), mitohondrijalni enzim koji pripada liazama (protohem feroliaza, EC 4.99.1.1). Katalizuje ugraivanje gvoa (Fe+2) u protoporfirin kako bi se nagradio protohem. Deficit ovog enzima javlja se u sluaju eritropoetske protoporfirije.

FEROKINETIKA
(engl. ferokinetics ), nuklearnomedicinska metoda za ispitivanje unu-tranjeg ciklusa metabolizma gvoa. Radioaktivnost seruma se meri u razliitim vremenskim intervalima posle i.v. ubrizgavanja autologne plazme koja sadri transferin obeleen s 59Fe-citratom. Na osnovu brzine iezavanja radioaktivnosti iz venske krvi praene tokom dve nedelje, izraunavaju se vremena iezavanja gvoa iz cirkulacije, brzina njegovog ugraivanja u eritrocite i koliina gvoa koja se u toku dana oslobaa iz transferina. Indikovana je u dijagnostici aplastikih i sideropenijskih anemija, hemoliznih

anemija i anemija izazvanih pore-meenim stvaranjem eritrocita i kod bolesnika sa megaloblastnom anemijom. Radi pro-cene funkcije eritrocitopoeznog sistema i lokalizacije mesta intenzivne razgradnje eritrocita i deponovanja gvoa vre se spoljana merenja radioaktivnosti iznad sakralne kosti, slezine i jetre.

FEROKSIDAZA
(engl. ferroxidase), oksidoreduktaza (EC 1.16.3.1) koja sadri bakar i poznata je kao ceruloplazmin.

FERO-SULFAT
(engl. ferrous sulphate ), so gvoa koja se koristi kao standardni lek protiv hiposideremijske anemije. Neeljena dejstva su nadraaj eluca, muka ili proliv, a podnoljivost je bolja ako se lek uzima uz obroke ili u obliku retard-preparata. Preparati: Eryfer, Ferro-gradumet.

FERTILAN
(engl. fertile), 1. plodan, sposoban za zaee i raanje potomstva; 2. oploen.

FERTILITET
(engl. fertility), plodnost, spo-sobnost ivog organizma da stvara potomstvo, osobina ivog bia da proizvodi polne elije (gamete) sposobne za oplodnju. Plodnost u ivotinja je veoma razliita i varira u velikom rasponu. Smatra se da su plodnije one ivotinjske vrste kod kojih je razvitak potomstva izloen nesigurnosti i mnogim opasnostima (razne morske ivotinje i unutranji paraziti). Kod sisara je plodnost veoma niska i zavisi od sledeih faktora: broja zrelih polnih elija u vreme akta oplodnje, uestalosti ovulacija, duine trajanja ivota, odnosno od vremenskog trajanja reproduktivne faze ivota i od funkcionalne sposobnosti polnih elija. U vitalnoj statistici fertlitet (ili stopa fertiliteta) predstavlja broj ivoroene dece na 1.000 ena reproduktivnog doba (izmeu 15. i 44. godine). Moe se izraunati za odreenu grupu enske populacije to slui za izuava-nje razliitih uticaja (profesije, ishrane i dr). U ginekologji, fertilitet oznaava sposobnost ene da iznese plod do kraja trudnoe.

FERTILIZACIJA
(engl. fertilization), spaja-nje spermatozoida sa zrelom jajnom elijom ili elijama ene. Odvija se u jajovodu i to veoma brzo posle ovulacije (od nekoliko minuta do nekoliko sati). Brze promene u membrani jajne elije spreavaju ostale spermatozoide da prodru u nju. Fertilizacija, u stvari, podrazumeva dva sukcesivna procesa koji se u to vreme odigravaju u polnim organima ene: prodiranje spermatozoida u jajnu eliju (impregnacija) i stapanje jedara spermatozoida i jajne elije (konjugacija), posle ega nastaje oploena jajna elija ili zigot sa 23 para hromozoma u kojima se nalaze nasledne osobine oba roditelja i koja poinje da se deli. Jedan od ovih 23 para su polni hromozomi i, pored drugih osobina, oni odreuju pol deteta. In vitro fertilizacija , (IVF) vantelesno oploenje koje se izvodi u laboratorijskim uslovima izolovanjem jedne ili vie jajnih elija i dovoenjem u kontakt sa veim brojem pripremljenih spermatozoida u posebnom medijumu. Proces

oploenja prati se pod mikroskopom, oploene jajne elije ostaju da rastu u medijumu 48 sati i potom se instiliraju u unutranjost materice gde nastavljaju svoj rast.

FETALNA ERITROBLASTOSA
(engl. fetal erytroblastosis), hemolizna bolest novoro-eneta. V. hemolizna bolest novoroeneta.

FETALNA INFEKCIJA
(engl. fetal infection), infekcija ploda u vreme njegovog razvoja u materici. Infekcija se prenosi od trudnice na plod (fetus) tokom trudnoe. Prenos je mogu tokom cele trudnoe sve od oploenja jajne elije do kraja trudnoe, a i u toku samog poroaja. Najei put prenoe-nja je iz krvi majke kroz posteljicu u fetusu, a ree iz grlia materice, ili vagine kroz ovoj-nice ploda ili iz zapaljenskog procesa okolnih organa materice. Da li e infekcija od majke prei na fetus (plod) zavisi od vie faktora: vrste uzronika (mikroorganizama), koliine uzronika, njegove sposobnosti da izazove infekciju, odbrane organizma trudnice i fetusa, ouvanosti posteljice, a naroito od zrelosti fetusa u vreme infekcije. Razliiti uzronici (virusi, bakterije protozoe, paraziti) mogu da preu od trudnice u fetus. Neki od njih (citomegalovirus, virus rubeole, toksoplazma gondi, herpes simpleks virus i dr.) mogu da dovedu do pojave uroenih mana kod deteta.

FETALNI AMINOPTERINSKI SINDROM


(engl. fetal aminopterin syndrome ), sindrom koga karakteriu: kranijalna displazija, nenormalna stopala i ostali defekti dece ije su majke konzumirale aminopterin da bi izazvale abortus, uglavnom u periodu izmeu etvrte i desete nedelje trudnoe. Glavni simptomi su: nedovoljno razvie, mikrocefa-lija, hipoplazija frontalne, parijetalne, temo-ralne i okcipitalne kosti, iroke fontanele sa sinostozama lambdoidne i koronalne suture, irok nazalni greben, plitak supraorbitalni greben, prominentne oi, mikrocefalija, rascep nepca, hipoplazija gornje vilice i hipodaktilija. Abnormalnosti kostnog sistema i srca mogu biti pridruene pojave.

FETALNI HEMOGLOBIN, Hb F
(engl. fetal hemoglobin), glavni oblik hemoglobina u fetalnoj krvi. Sastoji se od dva alfa- i dva gama--globulinska lanca. Moe da se odredi teh-nikom alkalne denaturacije. Nivo Hb F je povean kod nekih hemoglobinopatija, izvesnih tipova talasemija, leukemija i aplastinih anemija.

FETALNI HIDANTIONSKI SINDROM


, (engl. fetal hydantional syndrome ), sindrom utvren kod dece ije su majke uzimale hidantion tokom trudnoe. Karakteriu ga razliiti nedostaci u fizikom i mentalnom razvoju: iroke frontalne fontanele, hiper-telorizam, irok pljosnat nos, nisko postav-ljene nepravilne une koljke, irok alveolarni nastavak, rascep usne i nepca, hirzutizam, kratak vrat, hernije, dislokacije kukova, hipoplazija falangi i nenormalnosti na rebrima, mikrokefalija, brahikefalija, strabizam, iskoene palpebralne fisure itd.

FETALNI TRIMETADIONSKI SINDROM


(engl. fetal trimethadione syndrome ), sindrom koji se javlja kod dece ije su majke uzimale trimetadion tokom trudnoe. Karakteriu ga: razvojna retardacija, poremeaji govora, V- -forma obrve, epikantus, nisko poloene une koljke, anomalije nepca i nepravilni zubi. Pratee pojave su: mikrocefalija, kardiovaskularni defekti, hipospadija, ingvinalne hernije i razvojno zaostajanje intra utero.

FETALNI-ALKOHOLINI SINDROM
(engl. fetal alcohol syndrome ), sindrom dece ije su majke alkoholiarke. Karakterie ga: mentalna retardacija, kratke palpebralne fi-sure, oslabljena koordinacija, tremor, motorne smetnje, anomalije zglobova, umovi na srcu i kraniofacijalni defekti koje ine ublaena mikrocefalija, kratke palpebralne fisure i hipoplazija gornje vilice. Mogu biti pri-drueni i blefaroptoza, rascep nepca i ostale anomalije.

FETALNO
(engl. fetal), promene koje se deavaju u fetalnom periodu koji obuhvata II i III trimestar trudnoe, posle perioda embriogeneze. Oko 60-og dana trudnoe u humerusu ploda otkriva se kotana sr. Od tada embrion postaje fetus, a dalji razvoj se odigrava u fetalnom periodu.

FETI
(engl. fetish), neivi (npr. krzno, cipela, rublje) ili ivi predmet (npr. prsti stopala, kosa), za koji je fiksirana erotska elja i koji je simbolika zamena za neki deo tela ili predmet osobe za koju je erotska elje fiksirana.

FETIIZAM
(engl. fetishism), parafilija u kojoj se seksualno uzbuenje i gratifikacija, obezbeuju kroz neive objekte ili delove ivog objekta. Sklonost fetiizmu deo je normalne seksualnosti, i postaje patoloka kada preovladava kao jedina. Prema Frojdu fetiista u svom fetiu nalazi supstitut za majin falus, ije nepostojanje porie. Javlja se uglavnom kod mukaraca i obino je praeno oseanjem krivice.

FETO(engl. feto-), prefiks koji oznaava povezanost sa fetusom (plodom).

FETOPATIJA
(engl. fetopathy), stanje patnje ploda od kraja treeg meseca intrauterinog ivota do kraja trudnoe. Za razliku od embriopatija koje mogu da dovedu do poremeaja u razvoju zaetka, jer deluju u vreme organogeneze (formiranja organa), kod fetopatije plod ili intrauterino podlegne, ili se, ako preivi,

raa bez uroenih razvojnih anomalija, ali sa smanjenom vitalnou i sposobnou za vanmaterini ivot. Fetopatije mogu da se jave zbog nedovoljne ili nepravilne funkcije posteljice, njenog parcijalnog ili totalnog prevremenog odlubljivanja, zbog nepravilnosti pupanika (istezanje, uvrtanje, obmotavanje, kompresija), infektivnih bolesti majke, hro-ninih bolesti (dijabet), Rh aloimunizacije (hemolitike bolesti), itd. Osim toga, uzronici embriopatija mogu nastaviti svoje negativno delovanje i posle treeg meseca trudnoe kao uzronici fetopatija, npr. genetske nepravilnosti, nepravilnosti u razvoju materice ili njena patoloka stanja, insuficijencija hormona trudnice kao posledica nepravilne funkcije endokrinih ljezdi, nepravilna ishrana, zraenje, neracionalno korienje lekova itd. Najbolju orijentaciju o stanju ploda prua ispitivanje funkcije posteljice: hormonska ispitivanja, amnioskopija, biohemijski i citoloki pregledi plodove vode, elektrokardiotokografija i sl.

FETOPLACENTNI
(engl. fetoplacental), koji se odnosi i na fetus (plod) i na placentu (posteljicu), odnosno na neto za njih zajedniko, npr. fetoplacentni krvotok ili fetoplacentna jedinica.

FETOR
(engl. stench), neprijatan miris, zadah. Fetor ex ore (halitosis), neugodan, neprijatan, specifian zadah iz usta. Pojava fetora vezana je za nedovoljnu higijenu ili bolesti usne duplje (stomatitis, gingvitis, tonzilitis, karijes zuba), bolesti gastrointestinalnog trakta (gastritis, kolitis, divertikuloza ezofaguza, stenoza pilorusa i dr.), obolele od apscesa plua ili bronhiektazija. Miris trule jabuke zadah acetona osea se kod bolesnika sa dijabetesnom ketoacidozom. Fetor hepaticus se javlja kod bolesnika sa teko oslabljenom funkcijom jetre. To je miris trulje-nja, zemlje. Fetor uraemicus imaju bolesnici sa slabou bubrega.To je miris na amonijak.

FETUS
(engl. fetus), plod; zaetak posle treeg meseca trudnoe, kada je organogeneza u potpunosti zavrena.

FEULGENOVA REAKCIJA
(engl. Feulgen reaction ), specifian metod bojenja za citohemijsku lokalizaciju dezoksiribonukleinske kiseline (DNK). U kombinaciji sa citospektrofotometrijom mogue je izraunati sadraj DNK u pojedinanom elijskom jedru.

FEV
, v. forsirani ekspirijumski volumen.

FFA,

engl. skr. za free fatty acids (slobodne ili neesterifikovane masne kiseline).

FIBER OPIKA
(engl. fibre optics ), koristi specijalna vlakna za prenos optikih slika. Sintetika vlakna sa posebnim optikim oso-binama mogu da se koriste u instrumentima za prenos slika iz unutanjosti tela za neposredno posmatranje ili fotografisanje.

FIBERSKOP
(engl. fiberskope), endoskop koji koristi fiber optiku za prenos slike sa unu-tranjih delova tela. Fiberskopi imaju veliku prednost u odnosu na starije endoskope, poto su fleksibilni i mogu se uvui u relativno nepristupane upljine tela.

FIBRA
(engl. fiber, lat. fibrae ), dug jasno ogranien snop izgraen od vezivnih, mii-nih ili nervnih vlakana.

FIBRE
(engl. fibers, lat. fibrae), snopovi, mnoina od fibra. F. kortikonukleares ( engl. corticonuclear f., lat. f. corticonucleares ), parni, desni i levi, snopovi ili vlakna kortikonuklearnog puta koji povezuju primarno somatomotorno polje sa jedrima modanih ivaca. Grade ih uglavnom aksoni nervnih elija koji vode poreklo iz donje treine primarnog somatomotornog polja; f. kortikopontine (engl. corticopontine f., lat. f. corticopontinae), parni, desni i levi, snopovi ili kortikopontinska vlakna koja povezuju razliite delove kore velikog mozga sa jedrima modanog mosta ili ponsa. Polaze iz eonih, temenih, potiljanih i slepoonih delova kore velikog mozga, sputaju se nanie kroz unutranju kapsulu i velikomodane krake, a zavravaju se u jedrima modanog mosta. Deo su ekstrapiramidalnog motornog sistema; f. kortikospinales (engl. corticospinal f., lat. f. corticospinales), parni, desni i levi, snopovi ili vlakna kortikospinalnog (piramidalnog) puta koja povezuju primarno somatomotorno polje sa jedrima kimene modine. Polaze, naj-veim delom, iz gornje dve treine primarnog somatomotornog polja, odakle silaze kroz unutranju kapsulu, velikomodane krake, ba-zalni deo modanog mosta i produene mo-dine. U nivou spoja produene i kimene modine ova vlakna se najveim delom ukrtaju (v. dekusacio piramidum) posle ega silaze odgovarajuom bonom vrpcom ki-mene modine; f. pontocerebelares (engl. pontocerebellar f., lat. f. pontocerebellares ), parni, desni i levi, snopovi ili vlakna koja po-vezuju jedra modanog mosta sa delovima malog mozga. Ova vlakna prolaze kroz srednje malomodane noice. Deo su ekstrapiramidalnog motornog sistema.

FIBRILACIJA
(engl. fibrilation), treperenje, veoma teak oblik poremeaja sranog ritma; potpuno nepravilan rad komora, odnosno predkomora, uzrokovan krunim kretanjem elektrinog impulsa. F. komora je najtei poremeaj sranog ritma. Komore nisu u sta-nju da se sinhrono kontrahuju i izbace krv, tako da smrt

nastupa za nekoliko minuta ukoliko se ne intervenie. Javlja se naroito esto u prvim satima akutnog infarkta i kod bolesti sranog miia. F. pretkomora relativno retko direktno dovodi do smrtnog ishoda. Moe nastati delovanjem veeg broja uzronih faktora (bolesti zalistaka, hipertenzije, plune embolije, infekcija). esto moe dovesti do pogoranja simptoma osnovnog sranog obo- ljenja, jer usled loijeg punjenja komora, do-lazi do smanjenja koliine krvi koju srce ispumpa u jedinici vremena.

FIBRIN
(engl. fibrin), nerastvorljivi filamentozni protein koji u toku koagulacije krvi nastaje od fibrinogena pod dejstvom trombina, a u prisustvu kalcijumovih jona. Mrea fibrinskih niti ini osnovu krvnog ugruka.

FIBRIN (FIBRINOGEN) DEGRADACIONI PROIZVODI, FDP


(engl. fibrin (fibrinogen) degradation products), proizvodi razgradnje fibrina i fibrinogena koji nastaju usled aktivacije fibrinolitikog sistema. Nalaze se u serumu pacijenata sa diseminovanom intravaskularnom koagulacijom (DIC), u primarnoj fibrinolizi, kao i u urinu pacijenata sa transplantiranim bubregom. Formiraju se etiri fragmenta (X, Y, D i E), koji deluju kao antikoagulansi, tako to interferiraju sa polimerizacijom fibrinskih monomera ili inhibiraju dejstvo trombina na fibrinogen.

FIBRINAZA
(engl. fibrinase), v. factor XIII.

FIBRINOGEN
(engl. fibrinogen), faktor I (F I) koagulacije krvi; jedinjenje iz koga nastaje fibrin. To je glikoprotein plazme od 340.000 daltona. Sastoji se od tri para neidentinih polipeptidnih lanaca koji su spojeni disulfidnim vezama (oznaavaju se a, b i g). Trombin dovodi do koagulacije krvi pretvarajui rastvorljivi fibrinogen u fibrinske monomere koji se polimerizuju i stvaraju osnovu (mreu) za nastajanje krvnog ugruka. Fibrinogen se moe izdvojiti iz krvi u terapijske svrhe i davati kod hipofibrinogenemije.

FIBRINOGENOLIZA
(engl. fibrinogenoly-sis), razgradnja fibrinogena pomou enzima plazmina.

FIBRINOGENOPENIJA
(engl. fibrinogeno-penia), hipofibrinogenemija. smanjenje koncentracije fibrinogena u krvi. Zove se i

FIBRINOLITICI
(engl. fibrinolytics), grupa lekova koji rastvaraju krvni ugruak, tromb koji je uzrok zaepljenja arterija odnosno infarkta srca ili plua; zato se nazivaju i trombolitici. Grupu ine: strepokinaza, alteplaza, anistreplaza i urokinaza. Fibrinolitici prevode neaktivni enzim plazminogen u aktivni plazmin koji razgradi proteinsku strukturu tromba. Koriste se u vidu intravenske infuzije za leenje akutnog infarkta srca ili plua, kod tromboza dubokih vena, akutnih tromboza perifernih arterija ili kod tromboze arteriovenskih antova. Neeljena dejstva mogu biti manja ili vea krvarenja od kojih je najopasnije modano krvarenje, ili alergijske reakcije.

FIBRINOLITIKI
(engl. fibrinolytic), koji se odnosi na ili dovodi do fibrinolize.

FIBRINOLIZA
(engl. fibrinolysis), razgradnja fibrina najee putem enzima plazmina koji se normalno nalazi u plazmi ili pomou bakterijskog enzima streptokinaze, to dovodi do rastvaranja krvnog ugruka. Proces fibrinolize suprotan je koagulaciji krvi, a zapoinje neto kasnije. Najpre dolazi do prelaska aktivatora plazminogena u aktivni enzimski oblik, a on zatim deluje na protein plazme plazminogen, te nastaje plazmin. Plazmin hidrolizuje fibrinske niti. Fibrinoliza je esto praena fibrinogenolizom.

FIBRINOPEPTID
(engl. fibrinopeptide), pro-izvod koji nastaje dejstvom trombina na fibrinogen. Enzimskom reakcijom cepanja proteina fibrinogena nastaju fibrin i fibrinopeptidi A i B. Poslednja dva su kratki peptidni lanci koji nastaju cepanjem N-terminalnog kraja alfa i beta-lanaca molekula fibrininogena.

FIBRINURIJA
(engl. fibrinuria), prisustvo fibrina u mokrai.

FIBROADENOM
(engl. fibroadenoma), benigni tumor sastavljen od vezivnog tkiva i lezdanih tvorevina.

FIBROBLASTI
(engl. fibroblasts, lat. fibroblastus ), matine elije vlaknastih vezivnih tkiva, koje proizvode materijal za sve komponente intercelularnog matriksa: prokolagen (za kolagena vlakna), proelastin i mikrofibrilarni protein za elastina vlakna, glikozaminoglikane, proteoglikane i glikoproteine za osnovnu amorfnu supstancu. Fibroblasti su razgranate elije, zvezdolikog ili vretenastog tela, koje uvek ostaju u specifinom odnosu sa kolagenim vlaknima i drugim komponentama ekstracelularnog matriksa. Fibroblasti imaju bogatu ultrastrukturnu grau tipinih proteosintetskih elija. Svoje

produkte lue uglavnom egzocitozom, celom povrinom svoga tela (na sve strane) i tako se nau okrueni matriksom sa svih strana. Fibroblasti su visoko diferentovane, specijalizovane elije, ali se ipak pod odreenim uslovima mogu transformisati u elije masnog, adipoz-nog tkiva.

FIBROCISTA
(engl. fibrocyst), svaka cistina formacija koja je okruena fibroznim veziv-nim tkivom.

FIBROCISTINA BOLEST PANKREASA


(engl. fibrocystic pancreas disease), oblik ispoljavanja cistine fibroze. V. cistina fibroza.

FIBROCITI
(engl. fibrocytes, lat. fibrocitus ), zreliji oblici fibroblasta, koji su proli fazu intenzivne sinteze i sekrecije materija za koje su bili programirani. esto se ta dva termina u strunoj literaturi alternativno koriste. Fibro-citi su izduenog, vretenastog ili zvezdolikog oblika, sa dugakim, tankim, esto razgranatim produecima. Sa susednim elijama se mestimino spajaju u vidu neksusa i okludentnih spojeva. Nalaze se u svim vlaknastim vezivnim tkivima, irom organizma.

FIBRODISPLAZIJA
(engl. fibrodysplasia ), abnormalni razvoj fibroznog vezivnog tkiva. F. ossificans progressiva, generalizovani poremeaj vezivnog tkiva u kojem kost zamenjuje tetive, fascije i ligamente. Nasleuje se autozomno dominantno.

FIBROID,
stari naziv za neke tipove lejomio-ma, naroito one koji se javljaju u materici (npr. fibrolejomiom, lejomiofibrom).

FIBROLEIOMIOM
(engl. fibroleiomyoma, leiomyofibroma ), leiomiom koji sadri neneoplastino fibrozno vezivno tkivo. Najee nastaje u miometrijumu, a vezivno tkivo moe tumoru dati vrstu konzistenciju.

FIBROM
(engl. fibroma), benigni tumor sastavljen od fibroznog vezivnog tkiva.

FIBROMATOZA DESNI
(engl. gingival fibromatosis, lat. fibromatosis gingivae ), idi-opatsko generalizovano uveanje desni izazvano fibroznom hiperplazijom, desni mogu imati ravnu ili vornovatu povrinu.

FIBROMATOZA GINGIVE
(engl. fibromatosis gingivae ), difuzna fibrozna hipertrofija tkiva obeju vilica koja moe da se prenese na potomke autosomno dominantnim nainom nasleivanja, moe da bude izazvana lekovima npr. antikonvulzivima, ili je idiopatskog tipa. Za razliku od generalizovanog tipa, lokalizovana forma (fibroma) je uni- ili bilate-ralne lokalizacije u vidu hipertrofije gingivalnog tkiva tubera gornje vilice. Javlja se u dve forme: hereditarnoj, prenosivoj kao autosomno dominantna karakteristika i formi idi-opatskog tipa.

FIBROMIALGIJA
(engl. fibromyalgia ), bol lokalizovan na miinim pripojima (entezitis). Kriterijum za postavljanje dijagnoze je nalaz bar 11 od 18 osetljivih taaka na pritisak po itavom telu. Mogu da se jave i poremeaj sna, depresija, hronini zamor, loe dranje. Obino obolevaju sredovene ene.

FIBROMIOM
(engl. fibromyoma), miom koji sadri vee koliine fibroznog tkiva.

FIBRONEKTIN
(engl. fibronectin ), multimerni, adhezivni glikoprotein koji se nalazi na povrinama elija, u bazalnim laminama, ve-zivnim tkivima i krvi. Igra ulogu u interakcijama izmeu elija i ekstracelularne osnovne supstance. Zbog afiniteta prema kolagenu obezbeuje adheziju fibroblasta i drugih elija na kolagenu fibrilarnu potporu. Izolovan je u obliku monomera i dimera (RMM 220.000).

FIBROSARKOM
(engl. fibrosarcoma ), maligni tumor sastavljen od elija koje su sposobne da stvaraju kolagen, a pokazuju razne stepene fibroblastne transformacije.

FIBROTORAKS
(engl. fibrothorax), fibrozne, adhezivne promene listova pleure, koje sma-njuju pokretljivost plua i obim hemitoraksa. Nekada je vetaki izazivan u cilju leenja tuberkuloze.

FIBROZA PLUA
(engl. lung fibrosis ), stvaranje vezivnog, fibroznog tkiva u pluima kao terminalni stadijum mnogih plunih obo-ljenja (v. alergijski alveolitis, sarkoidoza, tuberkuloza). Dovodi do insuficijencije ventilacije restrikcijskog tipa i respiratorne insuficijencije.

FIBROZITIS

(engl. fibrositis), stari naziv za fibromialgiju.

FIBROZNA DISPLAZIJA
(engl. dysplasia fibrosa, lat. dysplasia fibrosa polyostotica, syndroma Albright ), bolest kostiju sa fibrozno- -cistinim promenama, pojaanom pigmenta-cijom koe i preranom polnom zrelou, v. fibrodisplazija.

FIBROZNI PRSTENOVI SRCA


(engl. annuli fibrosi cordis ), etiri prstena gustog vezivnog tkiva koji okruuju atrioventrikularne otvore i otvore aorte i pulmonalnog stabla. Desni i levi atrioventrikularni prsten sa prstenom aorte zatvaraju fibrozne trouglove (trigona fibrosa). Sve ovo fibrozno tkivo slui za pripoj zalistaka (valvula) i sranih miinih elija.

FIBULA
(engl. fibula, fibular bone, lat. fibula), linjaa. Spoljanja, tanja kost potkolenice, koja se gornjim okrajkom spaja sa gole-njaom, a donjim sa golenjaom i skonom kosti. Tela linjae i golenjae su spojena meukotanom opnom potkolenice, postav-ljenom u sagitalnoj ravni.

FIGLU
, v. formiminoglutaminska kiselina.

FIKSACIJA
(engl. fixation), procedura koja ima za cilj da ouva elije, tkiva i organe u to boljem stanju od trenutka uzimanja do dalje pripreme za svetlosnu i elektronsku mikro-skopiju. Idealna fiksacija ne bi trebalo da do-vede ni do kakvih morfolokih niti biohemijskih oteenja i trebalo bi da odslikava pravo stanje stvari u ivom organizmu. Takva fiksacija ne postoji, ali su se naunici trudili da se bar priblie tom idealu. Postoje hemijska i fizika fiksacija i njihova kombinacija. Hemijska fiksacija se moe izvesti imerzijom (potapanjem tkiva u fiksativ), ili perfuzijom (ubrizgavanjem fiksativa u krv ivotinje jo za ivota). Fizika fiksacija podrazumeva primenu hladnoe i toplote. Za sada postoji samo fiksacija smrzavanjem na specifian nain i pod tano odreenim okolnostima.

FIKSACIJA KOMPLEMENTA
(engl. complement fixation), imunoloka reakcija u kojoj se antigen vezuje sa antitelom i njegovim komplementom, uzrokujui inaktiviranje ili fiksiranje faktora komplementa. Reakcija fiksacije komplementa moe se testirati u la-boratoriji izlaganjem bolesnikovog seruma antigenu, komplementu i specifino senzibili-sanim eritrocitima. Reakcija fiksacije komplementa se upotrebljava da se otkriju antitela prema infektivnim bolestima, naroito sifilisu i virusnim infekcijama.

FIKSACIJA VILICA
(engl. fixation of jaw, arch bar fixation), kod preloma vilica i hirurkih korekcija deformiteta vilica, fragmenti se reponiraju, a imobilizacija i fiksacija se postiu plasiranjem ianih udlaga i ia-nih ligatura.

FIKSIRANO-NEPOKRETNO
STANJE ( engl. locked inside syndrome ), neuroloka bolest koja je posledica oteenja supranuklearnog mozga, a manifestuje se pojavom oduzetosti sva etiri ekstrmiteta, pri emu je svest ouvana. Bolesnik je nepomian, ne govori, niti moe da gestikulira. Jedini mogui pok-reti su treptanje i pomeranje oiju navie.

FIKSNI ORTODONTSKI APARAT,


aparat za leenje ortodonskih nepravilnosti koji se fiksira na zube metalnim prstenovima ili posebnom tehnikom.

FILA OLFAKTORIJA
, (engl. olfactorial fila), snopovi amijelinskih nervnih vlakana, aksona olfaktivnih elija. Nemaju mijelinski omota i obavija ih samo Schwannova kouljica. Jedna Schwannova elija moe svojom citoplazmom da obuhvati 50 do 150 aksona. Ovi aksoni se sinaptiki povezuju sa dentritima neurona olfaktivnog bulbusa.

FILADELFIJA HROMOZOM
(engl. Phila-delphia chromosome ), citogenetska abnormalnost koja predstavlja recipronu translokaciju genetskog materijala, dugog kraka hromozoma 22 i hromozoma 9. Prisutna je kod 95% bolesnika sa hroninom mijeloidnom leukemijom a ree se nalazi u akutnim leukemijama. Filadelfijski hromozom se oznaava Ph, a anomalija se moe nai u mijeloblastima, eritroblastima i megakarioblastima.

FILAMENT
(engl. fillament), 1. anatomski: nit, vlakno, konasta anatomska struktura; 2. hirurki konac (v. av, hirurki konac).

FILARIJA
(engl. filaria), rod nematoda, potkolo valjkastih crva Nemathelmintes. Parazitiraju u potkonom tkivu, krvi i lim-fnom sistemu ivotinja i oveka prouzrokujui filarijazu. Odvojenih su polova, cilindrinog tela sa suenim krajevima, napred imaju usni, a pozadi analni otvor. Telo je beliaste boje obavijeno kutikulom, razliite veliine (enke su neto vee). Za razvoj im je neophodno

prisustvo prelaznog domaina. Najee su to hematofagni insekti (komarci, obadi, muice), u ijim organima se od larvi (mikrofilarija) razvijaju odrasli paraziti. Polnu zrelost dostiu u potkonom tkivu ili limfnom sistemu stalnog domaina. Medicinski znaaj ima nekoliko vrsta od kojih su najpoznatije: Wuchereria bancrofti, Loa loa, Onchocerca volvulus i Brugia malyi.

FILARIJAZA
(engl. filariasis), obuhvata grupu oboljenja izazvanih nematodama iz familje Filaroide, koje napadaju limfatini sistem, povrna i duboka vezivna tkiva, oi i ree druge organske sisteme (plua, nervi sistem). Bolest prenose, zavisno od vrste, razliiti insekti, koji su istovremeno prelazni domaini, sa izuzetkom Dracunculus mediensisa, koji prenosi zaraeni vodeni rai. Larve parazita (mikrofilarije), koje produkuje enka, mikrofilarije, cirkuliu periodino (Wuchereria bancrofti, Brugia malay, Loa loa), sa ili bez posebnih pravilnosti kroz krv, migriraju zavisno od vrste i kroz druga tkiva (kou) to se koristi u dijagnostici. Meu najvanije vrste spadaju: Wuchereria bancrofti, iji odrastao parazit ivi u limfnom tkivu. Mikrofilarije cirkuliu nou, a prenosioci su insekti rodova Culex, Aedes i Anopheles. Najee manifestacije bolesti su upala limfnih vorova i sudova, limfangitis i limfadenitis, to za posledicu moe imati nastanak velikih otoka ekstremiteta (elefantijaza), odnosno razliitih delova genitalnog sistema, semene vrpce i semenika (funikulitis, orchitis) sa stvaranjem velikog otoka monica (hidrocela). Brugia malayi i timori, koje su rasprostranjene u Indoneziji i azijskim zemljama, ive takoe u limfnom tkivu. Mikrofilarije migriraju nou, prenose ih Anopheles i razliite vrste Mansonia. Pored opisanih promena na limf-nom tkivu, javlja se i oteenje limfnih sudova bubrega i izlivi limfe u drugim organima. Onchocerca volvulus prenosi crna muva (Simulium damnosum complex), koja ivi u blizini reka. Odrastao parazit ivi u potkonom tkivu, dok mikrofilarije imaju poseban afinitet za oi, izazivajui teka oteenja ronjae koja dovode do slepila (reno slepilo). Filarija Loa loa (prenosilac Chrysops) ivi u potkonom vezivnom tkivu, dok se mikrofilarije sreu u venjai i koi, gde njihova migracija pored reumatskih smetnji izaziva karakteristine otoke (Kalabarski otoci). Drakontijazu izaziva Dracunculus medinensis, koji ivi u potko-nom tkivu oveka. Infekcija nastaje unoenjem raia, putem vode, (Cyclops sp.) koji je inficiran larvom parazita. Larva migrira kroz zid creva do potkonog tkiva, najee pazune i preponske regije, gde se razvija odrastao para-zit. Dijagnoza filarijaza postavlja se nalazom mikrofilarija u krvi, otkrivanjem eozinofilije, koja prati najvei broj infekcija i nalazom antitela u serumu (IHA, ELIZA, IIFT). Terapija zavisi od vrste parazita. Najee se primenjuje dietilkarbamazin koji deluje na mikrofilarije. Ivermectin se pokazao kao posebno efikasan u terapiji onhocekoze.

FILGASTRIM
(engl. filgastrim), stimulator hematopoeze u kostnoj sri. Naroito sti-mulie stvaranje neutrofilnih granulocita i njihov prelazak u cirkulaciju. Koristi se za le-enje neutropenije kod bolesnika koji dobijaju hemioterapiju zbog nemijeloidnog maligniteta. Preparat: Neupogen.

FILICIDIUM,
ubistvo deteta od strane majke ili oca u periodu od roenja do puberteta (v. edomorstvo i deteubistvo).

FILIFORMAN, KONAST
(engl. filiform), koji je u vidu niti, konca (npr. Actinomycetes, Gram-pozitivni anaerobni tapiI koji imaju tendenciju grupisanja u vidu niti, filamenata).

FILOPODIJE
, tanki citoplazmatski produeci makrofagnih elija. Pretpostavlja se da slue za usidravanje makrofaga radi efikasne fagocitoze.

FILOVIRUSI,
porodica virusa koja je dobila ime prema latinskoj rei filum to znaI nit, najmanja porodica RNK virusa u kojoj se nalaze samo dva virusa: Ebola (reka u Zairu) i Marburg (grad u Nemakoj). Ne zna se prirodni rezervoar ovih virusa, a kod oveka izazivaju hemoragine groznice sa visokom smrtnou. Infekcija se moe prenositi i interhumano.

FILTER FOTOMETAR
(engl. filter photometer), v. kolorimetar.

FILTER PAPIR
(engl. filter paper), specijalni papir koji se koristi kao filter u levku ili kao potporni medijum za hromatografiju ili elektroforezu.

FILTRACIJA
(engl. filtration), proces odvajanja vrste, suspendovane supstance iz tenosti ceenjem kroz filter. Filter je porozna sredina lako propustljiva za tenost. Tenost koja se filtrira nazivamo suspenzija, a tenost koja proe kroz filter - filtrat, dok vrstu supstancu, koja se zadrava na filtru, oznaava-mo kao ostatak.

FILTRACIONA MEMBRANA GLOME-RULA


(engl. glomerular filtration membrane, barier), filtraciona barijera, krvno-urinarna barijera. Sastoji se od tankog, fenestriranog endotela glomerularnih kapilara, glomerularne bazalne membrane i stopalastih produetaka podocita. Zahvaljujui hemodinamskim uslovima - filtracionom pritisku i specifinostima ove membrane, ultrafiltrat krvne plazme prolazi u urinarni prostor Bowmanove kapsule, odakle dalje otie u nefronski kanali na dalje procesiranje. Kroz filtracionu membranu mogu proi samo molekuli manji od 40.000 daltona. Dakle, normalno, kroz nju ne prolaze uoblieni krvni elementi, niti makromolekuli vee molekularne teine od albumina.

FILUM

(engl. filum, lat. filum), koni. Tanka, nena i duga anatomska struktura. F. terminale (engl. terminal f., lat. f. terminale), tanak, zavrni glijalno-vezivni snop kimene modine koji polazi sa vrha njenog zavrnog, konusnog dela. Filum terminale se prua na-nie, okruen slabinskim i krsnim kimenim ivcima, do nivoa drugog krsnog prljena gde srasta sa tvrdom modanom ovojnicom.

FIMBRIJA
(engl. fimbria), konasta izraslina na povrini nekih bakterija (najee Gram- -negativnih). Oznaene su i kao pili. Izrastaju iz citoplazmatske membrane i probijaju elijski zid na povrini bakterijske elije. Fimbrije su izgraene od strukturnog proteina koji nosi naziv pilin. Razlikuju se dve vrste fimbrija: obini pili, koji omoguavaju adherenciju (priljubljivanje) bakterija uz elije tkiva domaina, i seksualni pili, znaajni za prenos genetikog materijala iz jedne u drugu bakterijsku eliju pri bakterijskoj konjugaciji. Mogu da imaju i ulogu antigena. F. tube uterine ( engl. f. uterine of tube, lat. f. tubae uterinae), resice jajovoda. Tanki i dugi prstoliki produeci koji polaze sa obodne ivice spoljanjeg, levkasto proirenog dela jajovoda.

FINASTERID
(engl. finasteride), spreava pretvaranje testosterona u jo aktivniji dihidrotestosteron u tkivu prostate. Time se postepeno smanjuje veliina prostate, ubla-avaju tegobe i poboljava protok mokrae. Koristi se oralno za leenje benigne hiper-trofije prostate kod bolesnika sa znatno uveanom prostatom. Neeljena dejstva su impotencija, smanjenje ejakulacije i libida. Pre-parat: Proscar.

FINKELSTEINOV ZNAK
(engl. Finkelst-eins sign ), znak De Quervainovog tendovaginitisa. Vri se pasivna ulnarna devijacija ruja bolesnika, koja u sluaju postojanja bolesti izaziva otar bol u korenu palca.

FISIJA
(engl. fission), 1. cepanje, razdvajanje, deoba; 2. nuklearna fisija je proces cepanja tekih atomskih jezgara na vie jezgara. Najei uzrok fisije je nestabilnost teih jezgara (neravnotea broja protona i neutrona u njemu). Energija koja se pri tome oslobaa je 104 puta manja od energije dobijene procesom fuzije. V. fuzija, v. nuklearna energija.

FISTULA
(engl. fistula), kanal ili komunikacija, najee izmeu dva unutranja organa ili od unutranjeg organa do spoljne povrine tela koji nije fizioloki. Najee se naziva prema organima i delovima tela sa kojima komunicira, npr. anovaginalna, bronhokutana, hepatopleuralna, pulmoperitonealna, rektovaginalna, uterovaginalna fistula i sl. Fistule se esto vetaki prave i koriste u eksperimentalnim istraivanjima (na ivotinjama) da bi se pratila sekrecija pojedinih organa tokom istraivanja. Abdominalna, (trbuna) f. , kanal izmeu unutranjeg trbunog organa i spoljnje povrine trbuha; Ackova f. , artificijelno izvedena komunikacija izmeu portalne vene i vene kave, najee se

izvodi kod i-votinja u eksperimentalne svrhe; amfibolina f. , otvaranje une kesice radi obezbeivanja ui za ispitivanja, pri emu postojei kanal ostaje netaknut da bi normalno funkcionisao posle uklanjanja fistule; analna f. , pravljenje izvoda anusa na koi u njegovoj blizini u sluajevima nedovoljne ili nepostojee komunikacije debelog creva sa rektumom; arteriovenska f. , komunikacija izmeu arterije i vene koja moe biti posledica povrede (traumatska arteriovenska f.) ili uroene nenormalnosti (kongenitalna arteriovenska f.); bilijarna (una) f. , komunikacija sa unim putevima; bimukozna f. , anusna fistula ija se oba kraja otvaraju na sluzokoi analnog kanala; branhialna, krna f. , fistula nastala kao posledica greke u zatvaranju krnog rascepa, naziva se jo i vratna fistula; f. beike , komunikacija mokrane beike; fistula dentis, v. zubna fistula; f. ronjae , fistula na ronjai zaostala nakon neuspenog leenja oteenja ronjae; f.kolona. , komunikacija debelog creva i koe (spoljnja fistula debelog creva) ili debelog creva i nekog unutranjeg organa (unutranja fistula debelog creva); faringealna f. , komunikacija drela; fekalna f., komunikacija kolona sa spoljanjom povrinom tela preko koje se izbacuje fekalni sadraj; fistula une koljke , preaurikularna uroena f., uroena fistula postavljena ispred une koljke; hepatina f. , komunikacija jetre i drugog dela tela ili organa; intestinalna f. , fistula izmeu trbune duplje i spoljanje povrine koe, najee uraena arteficijalno; karotidno-kavernozna f. (engl. carotidcavernous f.), arterio-venska komunikacija nastala rupturom intrakavernoznog dela karotidne arterije; kompletna f. , fistula iji je jedan kraj otvoren na povrini sluzokoe, a drugi na povrini koe; koronarna arteriovenska f. , uroena nenormalna komunikacija izmeu koronarnih arterija i vena srca; koronarna f. , f. koronarne arterije, uroena komunikacija izmeu koronarne arterije i desne strane srca ili plune i bronhijalne arterije; kraniosinusna f. , fistula izmeu intrakranijalne duplje i jednog od paranazalnih sinusa koja omo-guava oticanje cerebrospinalne tenosti u nos; lakrimalna f. , komunikacija suzne kesice ili njenog kanala sa koom lica ili nosnim kanalom; laktealna f. , komunikacija mlenog kanala sa koom; limfatina f. , komunikacija sa limfnim sudovima; MannBollmnova f. , artificijelno otvaranje u izolovanom segmentu interstinuma tako to se proksimalni, gornji deo kanala uije na prednji zid trbuha, a zadnji spaja sa duodenumom ili nekim drugim delom tankog creva, a koristi se u eksperimentima na ivotinjama; obrnuta Eckova f. , artificijelno uraena komunikacija donje uplje vene sa portalnom venom i jetrom, upotrebljava se u eksperimentima na ivoti-njama; parijetalna f. , komunikacija nekog od organa ili telesne duplje sa povrinom tela; pljuvana f. , komunikacija izmeu pljuvane lezde, odnosno kanala i povrine koe ili usne duplje na neki drugi, osim normalan nain; pluna f. , komunikacija sa pluima; potkoviasta f. , polukruni fistulozni trakt u blizini anusa sa oba izvoda na povrini koe; rektovaginalna f. , komunikacija izmeu vagine i rektuma; rektovezikalna f. , neprirodna komunikacija izmeu debelog creva i mokrane beike; slepa f. , fistula otvorena samo na jednom kraju, na koi (spoljna slepa f.) ili na povrini mukoze (unutranja slepa f.), naziva se jo i nekompletna fistula; spermatina f. , komunikacija u semenim kanalima; spoljanja f. , komunikacija izmeu unu-tranjeg organa i spoljanje povrine tela; submentalna f. , pljuvana fistula koja se pojavljuje ispod brade; Thiryova f. , arteficijelno otvaranje izolovanog dela creva, iji je proksimalni deo privren za zid trbuha, a zadnji ima slep zavretak, uraen najee u eksperimentalne svrhe; Thiry-Vella f. , arteficijalni otvor na unutranjoj krivini tankog creva koji komunicira sa abdominalnim zidom kroz intestinalni segment, interponirajui se izmeu krivine i povrine zida, a upotrebljava se u eksperimentima sa ivoti-njama; torakalna f. , komunikacija grudne duplje; trahealna f. , komunikacija sa trahejom; umbilikalna f. , abnormalna komunikacija sa tankim crevom ili mehurnom vrpcom u pupku; unutranja f. , komunikacija izmeu dva unutranja organa; urinarna f. , nenormalna komunikacija sa urinarnim traktom; uroena f. vrata , uroena fistula vrata koja se otvara u drelu; uroena pluna

arteriovenozna f. , uroena anomalija koju karakterie postojanje direktne komunikacije izmeu plunog arterijskog i venskog sistema uslov-ljavajui prisustvo nedovoljno oksigenirane krvi u sistemskom arterijskom krvotoku; Vellaova f. , vetaki otvor na izolovanom delu creva, a oba krajnja otvora su spojena sa trbunim zidom, upotrebljavan u eksperimentima sa ivotinjama; vezikovaginalna f. , komunikacija mokrane beike sa vaginom; eludana f. , komunikacija eluca i spolja-njeg trbunog zida najee uraena arteficijalno (gastrostoma).

FISURA
(engl. fissure, lat. fissura ), pukotina. Dubok useeni deo, leb ili pukotina koja se nalazi izmeu pojedinih mekotkivnih tvorevina, organa ili kotanih struktura. F. horizontalis pulmonis ( engl. horizontal f. of lung, lat. f. horizontalis pulmonis), kratka, duboka i poprena pukotina desnog plunog krila koja se prua od prednje ivice plua prema ulaznom polju plua u ijoj se blizini spaja sa kosom pukotinom. Poprena pukotina deli gornji od srednjeg renja desnog plunog krila; f. oblikva pulmonis (engl. oblique f. of lung, lat. f. obliqua pulmonis), duga, duboka i kosa pukotina koja se prua gotovo od vrha plua, koso i nanie do donjeg dela zadnje povrine plua. Ova pukotina proseca gotovo itavu debljinu i desnog i levog plunog krila. Na desnom plunom krilu ona razdvaja donji od srednjeg i gornjeg renja, a na levom, gornji od donjeg renja plua; f. orbitalis inferior (engl. inferior orbital f., lat. f. orbitalis inf.), donja ona pukotina. Pukotinasti prostor koji povezuje podslepoonu i krilasto-nepanu jamu sa onom dupljom. Ograniena je: spolja i pozadi velikim krilom klinaste kosti, napred i unu-tra orbitalnim nastavkom nepane kosti i napred telom gornje vilice. Kroz ovu pukoti-nu prolaze infraorbitalni i zigomatini ivac, infraorbitalna arterija i vena; f. orbitalis superior (engl. superior orbital f., lat. f. orbitalis superior), gornja orbitalna pukotina. Pukotinasti prostor koji povezuje srednju lobanjsku sa onom dupljom. Ograniena je: gore ma-lim krilom klinaste kosti, dole velikim krilom klinaste kosti i unutra bonom stranom tela klinaste kosti. Kroz ovu pukotinu prolaze: III (nervus okulomotorijus), IV (nervus troh-learis), prva grana V (nervus oftalmikus) i VI (nervus abducens) modani ivac, gornja i donja ona vena; fisura zuba (lat. fissura coronae dentis), manje ili vee fizioloko udubljenje na griznim povrinama nastalo spajanjem glenih lobusa (kvrica).

FITAT
, inozitol heksafosforna kiselina; u obliku kalcijumove ili kalajne soli i obeleena sa 99mTc. U nuklearnoj medicini slui za statiku scintigrafiju i emisionu tomografiju (SPET) jetre.

FITOTERAPIJA
(engl. phytotherapy), leenje biljnim preparatima. U okvirima alternativne medicine i na talasu ekolokog pokreta promoviu se prednosti prirodnih preparata nad lekovima koji se dobijaju sintetskim putem, mada bez dovoljno naune argumentacije.

FITOVANJE
(engl. fitting), podeavanje matematikih funkcija sa eksperimentalnim podacima medicinskih merenja u cilju izdvajanja pojedinih fiziolokih parametara iz dijagnostike studije. Koristi se u

procesu interpretacije mnogih dijagnostikih studija, naroito u nuklearnoj medicini. Poeljno je fitovanje koristiti posle modelovanja ispitivanog fiziolokog procesa, a ne nasumice.

FIZIKA AKTIVNOST
(engl. physical activity), svaki pokret tela u kome uestvuje skeletna muskulatura, a koji rezultira utrokom energije. U svakodnevnom ivotu razlikuju se profesionalna fizika aktivnost (posao), sportska, rekreativna, poslovi u kui i drugo. Koliina energije koja je potrebna za neku aktivnost moe da se meri kilodulima (kJ) ili kilokalorijama (kcal), pri emu je 4,184 kJ = 1kcal. Ukupni utroak energije svake pojedinane aktivnosti zavisi od miine mase koja uestvuje u izvoenju pokreta i od intenziteta, trajanja i frekvencije miinih kontrakcija. Fizika aktivnost je neto to svaki pojedinac upranjava da bi odrao ivot, ali koliina varira kako od pojedinca do pojedinca, tako i kod jedne te iste jedinke tokom vremena. Moderan ivot karakterie smanjenje ukupne fizike aktivnosti, i to ne samo profesionalne, ve i rekreativne. Zato se takav nain ivota karakterie kao sedenteran i uslovljava pojavu sve veeg broja oboljenja tipa hroninih masovnih nezaraznih bolesti koje neki nazivaju i bolestima nekretanja. Kategorizacija fizike aktivnosti je razliita, ali je uobiajena ona na bazi identifikovanih dnevnih aktivnosti: fizika aktivnost u toku spavanja, fizika aktivnost u toku rada i fizika aktivnost u toku slobodnog vremena.

FIZIKA ASFIKSIJA
, v. uduenje.

FIZIKA POVREDA
, povreda (v. povreda) nastala usled dejstva fizikog agensa na celo telo ili delove tela. Pod fizikim agensima se podrazumevaju: visoka ili niska temperatura (v. termike povrede), tehniki i atmosferski elektricitet (v. elektrokucija, v. fulguracija) i jonizujue zraenje.

FIZIKA VELIINA
(engl. physical quantity), koliina ili funkcija koja predstavlja merljivo svojstvo materije. Veliine su, npr., masa, zapremina, sila, ureja, glikemija itd. jer svaka od njih ima svoju jedinicu. Veliine nisu emocije i bolesti jer zbog svoje izuzetno velike sloenosti jo uvek nije pronaen nain kako da se mere.

FIZIKA
(engl. physics), fundamentalna prirodna nauka koja prouava osnovne elemente univerzuma, sile izmeu njih i posledice delovanja ovih sila. Savremena fizika koristi poseban pristup prouavanja, a zasniva se na zakonima simetrije (v. simetrija u fizici) i odranja. Zakoni odranja su zakon odranja energije, momenta impulsa, naelektrisanja i parnosti. Neke oblasti fizike su: mehanika, termodinamika, elektromagnetizam, atomska i molekularna fizika, nuklearna fizika itd. Oblast koja se bavi prouavanjem mikrosistema za koji se koristi poseban matematiki aparat je kvantna fizika, a oblasti opisivanja sistema koji se kreu brzinama bliskim brzini svetlosti su relativistika mehanika i

dinamika. Zbog irine interesovanja i istraivanja ne postoji jasna razlika izmeu fizike i drugih prirodnih nauka, tako da danas postoji itav niz novih oblasti u kojima se fizika preplie sa drugim naukama, kao to su fizika hemija, biofizika, fizika elektronika, geofizika, matematika fizika i dr.

FIZIKALNA MEDICINA
(engl. physical medicine), medicinska disciplina koja se bavi prouavanjem biolokog dejstva pojedinih oblika fizike energije i njihovom primenom u leenju, dijagnostici i profilaksi. Deli se na fizikalnu terapiju, fizikalnu dijagnostiku i fizikalnu profilaksu. U leenju se koriste elektricitet, magnetizam, zvuk, svetlost, toplota i mehanika energija. U leenju se takoe koriste i prirodni lekoviti inioci: balneoloki (peloidi, mineralne vode i gasovi), klimatski i talasoterapijski - lekoviti inioci svojstveni moru i primorju. Fizikalna dijagnostika se sastoji u primeni fizikih faktora radi utvrivanja dijagnoze oboljenja ili povrede i utvrivanja stadijuma oboljenja odnosno povrede. Fizikalna profilaksa se sastoji u primeni fizikih lekovitih inilaca radi pove-anja otpornosti organizma, spreavanja obo-ljenja i radi spreavanja posledica oboljenja i povreda. Fizikalna terapija, dijagnostika i profilaksa, iroko se primenjuju u sistemu savremene medicinske rehabilitacije obolelih i povreenih i njeno su osnovno i najznaajnije sredstvo.

FIZIKALNA REHABILITACIJA
(engl. phy-sical rehabilitation ), primena fizikih metoda (vebanje, primena vode, vazduha, svetlosti, toplote ili hladnoe, elektriciteta i elektromagnetskog zraenja), u cilju vraanja radne sposobnosti osobama kod kojih je ta sposobnost ugroena bolestima, trovanjima ili pov-redama.

FIZIKALNA TERAPIJA
(engl. physical therapy), deo fizikalne medicine koja podrazumeva primenu fizikih agenasa u leenju. Tako npr., elektrostimulacija se primenjuje za aktiviranje paralitikih i jaanje zdravih miia, masaa se primenjuje u le-enju reumatskih oboljenja, posledica povreda i za poboljanje cirkulacije itd. Fizikalna t. se deli prema vrsti energije, odnosno agensa koji se primenjuje u leenju na mehanoterapiju, termoterapiju, hidroterapiju, fototerapiju, elektroterapiju, sonoterapiju i magnetoterapiju.

FIZIKOTERAPIJA
(engl. physiotherapy), v. fizioterapija.

FIZIOLOKA ISHRANA
, ishrana putem koje se u organizam unosi adekvatna koliina energije, bar minimum proteina sa svim esencijalnim aminokiselinama, odgovarajua koli-ina ugljenih hidrata, esencijalne masne kiseline, dijetna vlakna, vitamini, minerali, oligoelementi i voda.

FIZIOLOKI OBROK

, (engl. physiological meal), obrok koji sadri u odgovarajuem odnosu energetske komponente ugljene hidrate, masti i proteine, odgovarajuu koliinu dijetnih vlakana, minerala, vitamina i oligoelemenata. Ugljeni hidrati ine 65% dnevnih energetskih potreba, pri emu 55% ine kompleksni ugljeni hidrati (skrob, glikogen) a 10% prosti ugljeni hidrati - prirodni eeri; masti ine 20 - 30%, a proteini 10 - -15% dnevnih energetskih potreba. Prepo-ruuje se da vei deo proteina bude ivotinjskog porekla (punovredni proteini), a manji deo biljnog (nekompletni proteini). Za razliku od proteina, masti biljnog porekla (ulja) treba da su zastupljenije od ivotinjskih masti, pri emu odnos nezasienih i zasienih masnih kiselina u hrani treba da bude 1 ili vie, a ukupan dnevni sadraj holesterola ne bi smeo da pree 300 mg (1 umance). U toku dana treba uneti i najmanje 25 g dijetnih vlakana.

FIZIOLOGIJA
(engl. physiology), nauka o funkcionisanju ivih organizama i njihovih pojedinih sastavnih delova. Sama re (bez prideva) odnosi se posebno na fiziologiju oveka. Fiziologija je osnova medicinske nauke, zajedno sa anatomijom i patologijom.

FIZIOTERAPEUT
(engl. physiotherapist), medincinski radnik obuen da sprovodi le-enje metodama fizikalne medicine i rehabilitacije.

FIZIOTERAPIJA
(engl. physiotherapy), le-enje primenom fizikih metoda (vebanje, primena vode, vazduha, svetlosti, toplote ili hladnoe, elektriciteta i elektromagnetskog zraenja).

FIZIOTERAPIJA
(engl. physiotherapy), v. fizikalna terapija.

FIZOSTIGMIN
(engl. physostigmine), inhi-bitor holinesteraze tj. antiholinesteraza sa re-verzibilnim dejstvom. Pojaava dejstva endogenog acetilholina na glatke miie i lezde, a na oku izaziva miozu. Koristi se uglavnom samo lokalno, u obliku kapi za oi, kod glaukoma. Ima pokuaja da se koristi i u terapiji demencije Alzheimerovog tipa, s obzirom na to da lako prodire u mozak, a kod te bolesti postoji deficit holinergikih neurona i acetilholina.

FLACCIDITAS MORTIS,
v. mrtvaka mlitavost.

FLAGELA

(engl. flagella, lat. flagellum), veoma kompleksan pokretni elijski produ-etak sa veoma kompleksnom unutranjom strukturom. Jedine elije sa flagelama kod sisara i oveka su spermatozoidi.

FLAGELACIJA
(engl. flagellation), proces formiranja mikroorganizama (bakterije, protozoe). flagela, bievitih lokomotornih organela nekih

FLAGELATE
(engl. flagellate), protozoe razreda Zoomastogophora, koje pripadaju potkolu Sarcomastigophora. Karakterie ih prisustvo flagela, lokomotornih organela nalik na bieve. Flagelate su vretenastog ili krukastog tela sa jednim jedrom i neuromotornim aparatom koji upravlja biem i omo-guava kretanje. Razmnoavaju se binarnom deobom. Medicinski znaaj imaju: Giardia, Trichomonas (crevne i genitourinarne flagelate) i Trypanosoma, Leishmania (krvne i tkivne flagelate).

FLAGELUM
(engl. flagellum), flagela; konasta, elastina, pokretna izraslina nalik biu na povrini nekih mikroorganizama (bakterija, protozoa). Omoguavaju kretanje pa su oznaene kao lokomotorne organele. Broj i razmetaj flagela je razliit u zavisnosti od vrsta mikroorganizama. Znaajna je i uloga flagela kao antigena (imunoloka tipska specifinost).

FLATUS
(engl. flatus), vetar, progutan vazduh ili gasovi (vodonik, vodonik- sulfid, ugljen-dioksid, metan), nastali radom intestinalnih bakterija koji se iz gastrointestinalnog trakta mogu izbaciti kroz anus. Dnevna koliina zavisi od vrste hrane i iznosi 500 - -1.500 ml.

FLAVI VIRUSI,
porodica virusa koja je dobila ime prema latinskoj rei flavus (ut), ranije nazivani ARBO-virusi grupe B. Porodica od 66 virusa od kojih je 29 patogeno za oveka. Klasifikovani su na osnovu naina prenoenja i fiziko-hemijskih osobina. Prototip i najznaajniji predstavnik je virus ute groznice, od koga potie i naziv porodice. Veina se prenosi komarcima, pojedini krpeljima, a za neke nije poznat vektor. Na osnovu vektora, za oveka najznaajniji virusi dele se na: a) viruse koje prenose komarci, b) viruse koje prenose krpelji. Klinike manifestacije infekcije dele se na dve grupe: 1. encefalitisi (krpeljni i dr.); 2. hemoragine i druge groznice.

FLAVIN
(engl. flavin), bilo koja grupa pigmenata koji sadre izoaloksazinski nukleus, kao to je riboflavin, koji ulazi u sastav nekoliko flavoproteina. Ovi proteini sadre flavin monokuleotid (FMN) ili flavin

adenin dinukleotid (FAD) vezane kovalentno. FMN i FAD su prostetine grupe brojnih enzima oksidoreduktaza, koji katalizuju prenos elektrona (oksido-redukciona reakcija).

FLAVIN ADENIN DINUKLEOTID, FAD


(engl. flavin adenine dinuclotide), koenzim koji nastaje u kondenzaciji riboflavin-5-fosfata (FMN) i adenozin-5-fosfata (AMP). Prostetina je grupa nekih oskidoreduktaza, kao to su npr. sukcinat dehidrogenaza i oksidaza D-aminokiselina.

FLAVIN MONONUKELOTID, FMN


(engl. flavin mononucleotide), riboflavin-5-fosfat, koenzim nekih oksidoreduktaza.

FLEBITIS
(engl. phlebitis), zapaljenje vena koje moe da zahvati duboki i povrni venski sistem. Obzirom da prilikom zapaljenja dolazi i do tromboze - zapuenja vena ugrukom, kompletniji i ee upotrebljavan termin je tromboflebitis. Mora se naglasiti da u venama moe da nastupi i obrnut proces, da se na mestu tromboze javi zapaljiva reakcija. Prilikom leenja ovog oboljenja mora se voditi rauna o ova dva mehanizma nastanka tromboflebitisa.

FLEBO VIRUSI
, rod iz porodice banja virusa. Prenose ih komarci i razne hematofagne vrste sitnih dvokrilaca roda flebotomus. Od preko 30 vrsta za oveka su najznaajniji virus pa-patai groznice (oboljenje slino gripu) i virus groznice Rift Valley.

FLEBOGRAFIJA
(engl. phlebographia), invazivna dijagnostika metoda u kojoj se jodni kontrast ubrizgava u venski sistem i vri rentgensko snimanje, v. periferna venografija.

FLEBOLIT
(engl. phlebolith), pojava manjih ili veih krenih tvorevina u esto proirenim venama. Fleboliti su najee okruglog oblika i nekada su lokalizovani u venama trbuha. Njihovo prisustvo znaajno oteava venski protok. U teim sluajevima leenje je hirurko.

FLEBOTROMBOZA
(engl. phlebothrombosis ). zaepljenje vena ugrukom i zapaljivom reakcijom na tom mestu (v. tromboflebitis). Oboljenje moe biti lokalizovano u povrnim i dubokim venama. Poseban kliniki znaaj ima oboljenje lokalizovano u dubokim venama ekstremiteta. Ovo oboljenje se naziva duboka venska tromboza (DVT). U angiologiji se ovom oboljenju posveuje velika panja. U toku duboke

venske tromboze moe doi do odvajanja tromba ili dela tromba i zapuenja plune arterije. DVT moe da bude uzrok hronine venske insuficijencije. Kod ovog oboljenja dolazi do prelaska krvi iz dubokog u povrinski venski sistem to se kliniki ispoljava otocima, zapaljenjem povrinskih vena i u teim sluajevima i venskim ulkusima.

FLEKAINID
(engl. flecainid), antiaritmik slian lidokainu. Moe da se koristi oralno za leenje komorskih/ventrikularnih aritmija, ali samo kod posebno odabranih bolesnika, jer se pokazalo da rutinska primena flekainida moe da pogora aritmije i povea smrtnost. Nije u prometu u Jugoslaviji.

FLEKSIJA
(engl. flexion, lat. flexio) savijanje, pregibanje. Odnosi se na pokret savijanja ili pregibanja, najee kimenog stuba, ekstremiteta ili dela ekstremiteta. Pojam fleksija je suprotan pojmu ekstenzija.

FLEKSOR
(engl. flexor, engl. flexor ), onaj koji deluje u smislu savijanja ili pregibanja. Odnosi se najee na miie koji svojom akcijom dovode do pokreta savijanja. Pojam fleksor je suprotan pojmu ekstenzor.

FLEKSURA
(engl. flexure, lat. flexura), pre-gib, krivina, ugao. Uglasto povijen deo organa, najee cevastog. F. koli dekstra (engl. right colic f., lat. f. coli dextra), desni ugao kolona koji se nalazi na mestu prelaska ushodnog u popreni kolon. Nalazi se u desnom podrebarnom predelu, neposredno ispod desnog renja jetre a ispred donje-spo-ljanjeg dela desnog bubrega; f. koli sinistra (engl. left colic f., lat. f. coli sinistra), levi ugao kolona koji se nalazi na mestu prelaska poprenog u nishodni deo kolona. Nalazi se u levom podrebarnom predelu, neposredno ispod prednjeg pola slezine i repa guterae, a ispred levog bubrega; f. duodenojejunalis (engl. duodenojejunal f., lat. f. duodenojejunalis), duodenojejunalni ugao. Uglasto povijeni spoj izmeu ushodnog dela dvanaestopalanog creva i praznog creva. Nalazi se u nivou leve strane drugog slabinskog prljena, neposredno ispod pripoja korena poprenog mezo-kolona, podravan vlaknima suspenzornog miia dvanaestopalanog creva.

FLEROKSACIN
(engl. fleroxacin ), fluorohinolonski antibiotik sa irokim antibakterijskim spektrom. Koristi se za leenje infekcija respiratornih i urinarnih puteva. Ne sme se davati deci ni mladima do 18 godina jer oteuje hrskavice zglobova koji rastu. Preparat: Quinodis.

FLEBEK

(engl. flashback), predstavlja epizode ponovljenog preivljavanja trauma, u vidu nametljivih seanja. Javlja se u okviru posttraumatskog stresnog poremeaja ili kao posledica upotrebe halucinogenih supstanci.

FLOATING-HARBOROV
SINDROM , (engl. floating Harbors syndrome ), kongenitalan sindrom, koga karakteriu jezika, govorna, razvojna retardacija sa afazijom, pseudo-artroze, anomalije klavikule, kratak vrat, kratke ruke sa zdepastim prstima, klinodaktilija, nepovijeni noni prsti, ograniena pok-retljivost lakata, trouglasto lice i visoko elo, hipoplazija maksile, mikrognatija, mandibularni dubok preklop, dug nos, iroka nazalna baza, uzano nepce, hipertrofija maksilarnog alveolarnog nastavka i nadole i unazad pos-tavljene une koljke. Inteligencija je normalna i osobe ne odaju utisak hromozomne abnormalnosti.

FLOKULACIJA
(engl. flocculation), pojava kada se rastvoru neke materije doda odreeni reagens, pa taj dotle bezbojni rastvor dobije pahuljice nastale reakcijom rastvorene mate-rije i dodatnog reagensa. Ova tehnika se koristi za dokazivanje pojedinih materija u ras-tvoru, na primer, vana je za ispitivanje funk-cije jetre kod oveka.

FLOKULACIONI TEST
(engl. flocculation test), pripada grupi dijagnostikih testova za ispitivanje funkcija jetre na osnovu otkrivanja kvalitativnih i kvantitativnih promena u sastavu proteina u plazmi. Ovde spadaju i cefalinholesterol flokulacioni test, timol zamuenje i test zamuenja sa cink-sulfatom.

FLOKULUS
(engl. floccule, lat. flocculus), pahuljica. Odnosi se na parni, desni i levi, deo ili renji malog mozga koji se nalazi na mestu spoja prednje i donje strane malog mozga, neposredno uz donje malomodane noice. Spada u filogenetski najstariji deo malog mozga - vestibulocerebelum, koji zajedno sa voriem ili nodulusom gradi flokulonodularni reanj malog mozga.

FLOU-CITOMETRIJA
(engl. flow cytometry), tehnika odreivanja broja i vrste pojedinih elija u tenom medijumu. Odreivanje broja elija vri se bilo na osnovu njihove veliine, sposobnosti da veu za sebe odreenu fluorescentnu boju, na osnovu sadraja DNA ili RNA i drugo. Ovo se vri pomou aparata koji se zove flou-citometar.

FLOUMETAR
(engl. flowmeter), v. mera protoka.

FLUCITOZIN
(engl. flucytosine), pomoni lek kod tekih sistemskih gljivinih infekcija koje se primarno lee flukonazolom ili amfotericinom B. U toku terapije mogu je razvoj rezistencije, pa treba kontrolisati osetljivost izazivaa infekcije, i krvnu sliku zbog neeljenih dejstava na kostnu sr. Preparat: Ancotil.

FLUDARABIN
(engl. fludarabine), citotoksiki lek iz grupe antimetabolita. Inhibira sintezu nukleinskih kiselina, a koristi se za leenje hroninih limfocitnih leukemija posle inicijalne neuspene primene alkilirajuih agenasa. Neeljena dejstva su kumulativna: oteenja kostne sri i smanjenje imuniteta. Preparat: Fludara.

FLUDROKORTIZON
(engl. fludrocortisone ), sintetski mineralokortikoid za leenje Addisonove bolesti, insuficijencije kore nadbubrega. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Florinef.

FLUFENAZIN
(engl. flufenazin), antipsiho-tiki lek iz grupe fenotiazina; derivat piper-azina sa jakim antipsihotikim, slabim sedativnim i antiholinergikim dejstvima, a vrlo izraenim neeljenim ekstrapiramidalnim dejstvima. Koristi se za leenje shizofrenije i drugih psihoza, a primenjuje oralno ili u vidu injekcija. Preparati: Flufenazin, Metoten, Moditen.

FLUKLOKSACILIN
(engl. flucloxacillin), polusintetski penicilin otporan na penicilinazu, i zato namenjen leenju infekcija izazvanih stafilokokama. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Floxapen.

FLUKONAZOL
(engl. fluconazole), antiglji-vini antibiotik iz grupe azola, naroito efikasan u leenju monilijaze, lokalnih i sistemskih infekcija. Lokalne vaginalne infekcije mogu se izleiti samo jednom tabletom flukonazola, a ostale lokalne infekcije se lee oralno 2 - 4 nedelje. Teke sistemske infekcije kod osoba sa smanjenim imunitetom lee se intravenskim infuzijama. Preparat: Diflucan.

FLUKTUACIJA
(engl. fluctuation), kretanje tenosti u upljini mekih zidova. Pritiskom prsta sa jedne strane upljine dolazi do pomeranja tene kolekcije (krvi, gnoja, limfe i sl.), to se moe registrovati dodirom i izdizanjem nivoa na drugoj strani upljine.

FLUMAZENIL

(engl. flumazenil), antagonist benzodiazepina, koji se koristi intravenski u anesteziji za prekidanje dejstva benzodiazepina, ili kao antagonist kod samoubilakih trovanja benzodiazepinima. Preparat: Anexate.

FLUMETAZON
(engl. flumethasone), dermatosteroid, kortikosteroid za lokalnu primenu sa umerenim antiinflamatornim i antialergijskim dejstvom. Koristi se u obliku masti ili krema za leenje ekcema i drugih alergij-skih dermatoza. Locacorten N.

FLUNITRAZEPAM
(engl. flunitrazepam), benzodiazepin dugog dejstva koji se koristi u kratkim kurama za leenje nesanice. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Rohypnol.

FLUNIZOLID
(engl. flunisolide), sintetski kortikosteroid za inhalaciju, koji se koristi u obliku spreja za leenje bronhijalne astme i alergijskog rinitisa tj. polenske kijavice. Neeljena dejstva su lokalni nadraaj, kaalj i promuklost zbog superinfekcije monilijama. Preparat: Inhacort.

FLUOCINOLON
(engl. fluocinolone acetonid), dermatosteroid, sintetski kortikosteroid za lokalnu primenu sa jakim antiinflamatornim, antialergijskim i antieksudativ-nim dejstvom. Koristi se u obliku krema ili masti za leenje ekcema i drugih alergijskih dermatoza. Kod sekundarno inficiranih dermatoza koriste se kombinacije sa neomicinom. Preparati: Panolon, Sinoderm, Synalar, Sinoderm N, Synalar N.

FLUOCINONID
(engl. fluocinonide), dermatosteroid, sintetski kortikosteroid za lo-kalnu primenu. Koristi se u obliku krema ili masti za leenje ekcema i drugih alergijskih dermatoza. Preparat: Methosyn.

FLUOKORTOLON
(engl. fluocortolone), sintetski kortikosteroid za lokalnu i sistemsku primenu sa jakim antiinflamatornim, antialergijskim i antieksudativnim dejstvom. Koristi se u obliku krema ili masti za leenje ekcema i drugih alergijskih dermatoza, a u obliku tableta za leenje sistemskih bolesti koje reaguju na terapiju steroidima: reumatizam, alergijske bolesti, bolesti oka, jetre, bubrega i krvnih sudova, maligne sistemske bolesti i dr. Preparati: Ultralan, Ultralan ophtalmicum, Ultralan oral.

FLUOKSETIN
(engl. fluoxetine), antidepresiv, selektivni inhibitor preuzimanja serotonina. Koristi se oralno za

leenje blaih sindroma depresije. Preparati: Flunirin, Prozac.

FLUOR, F
, (engl. fluor), halogeni element vrlo rasprostranjem u prirodi, najvie ga ima u zemljinoj kori i vodi, vrlo je reaktivan i u prirodi se nalazi samo u obliku jedinjena. Esencijalan je za oveka, ima ga najvie u kostima, zatim u zubima, a u mekim tkivima ga ima vrlo malo. Od posebnog je znaaja za prevenciju karijesa i uspeno se primenjuje preko 50 godina. Dokazano je da je stalno prisustvo malih koliina fluorida u pljuvaci od izuzetnog znaaja za odravanje zdravlja usta i zuba. Najefikasnija metoda primene fluorida u prevenciji karijesa je fluorisanje vode za pie (1 mgF/l) koja se u svetu prime-njuje od 1945. god. u velikom broju zemalja. I u naoj zemlji postoji zakonska obaveza fluorisanja vode za pie do sada realizovana u Uicu, Kruevcu i Panevu i sistemu vodosnabdevanja RZAV (aak, Gornji Milanovac, Luani i Arilje). Paste za zube sa fluoridima su takoe izvanredno sredstvo za prevenciju karijesa, daju izvanredne rezultate, smatra se da su dovele do tihe revolucije u stomatologiji. U prevenciji karijesa se koriste i brojne druge metode primene fluorida (fluorisanje kuhinjske soli, mleka, tablete, rastvori za ispiranje usta i koncentrovani preparati za ambulantnu upotrebu).

FLUORESCEIN
(engl. fluorescein ), fluorescentna boja koja se iroko upotrebljava za fluorescentnu mikroskopiju. esto se upotrebljava konjugovana sa antitelima za imunocitohemijsku lokalizaciju antigen-antitelo kompleksa. U biomikroskopiji oka (u ivo) fluorescein se upotrebljava za lokalizaciju povrnih oteenja ronjae.

FLUORESCENCIJA
(engl. fluorescence ), emisija elektromagnetske radijacije neke supstance posle apsorcije energije (npr. emisija svetlosti jedne boje, talasne duine, kada je supstanca pobuena izlaganjem svetlosti druge talasne duine); rasejanje svetlosti na fluorescentnoj supstanci koja postaje izvor novog zraenja (svetlosti) vee talasne duine od upadnog zraenja.

FLUORESCENTNA MIKROSKOPIJA
(engl. fluorescence microscopy ), visoko osetljiva mikroskopska tehnika za analizu prirodnog fluorescentnog materijala, kao to su npr. nukleinske kiseline, lipidi ili steroidni hormoni. Uzorci se boje fluorescentnim bojama ili antitelima oznaenim fluorescentnim jedi-njenjem.

FLUORID
(engl. fluoride), fluor je neophodan sastojak u ishrani za spreavanje karijesa zuba. Ako u vodi za pie nema dovoljno fluora, onda se u vodovodu dodaje natrijum--florid u potrebnim koliinama, i taj proces se naziva fluorisanje vode. Joni fluora mogu se preuzeti i iz lekovitih preparata kao ras-tvori za ispiranje usta, kapi ili tablete. Pre-parat: Fluorogal.

FLUORIMETRIJA
(engl. fluorometry ), analitiki postupak odreivanja fluorescentnih je-dinjenja (npr. porfirina, kateholamina, kinidina, kalcijuma, magnezijuma, tirozina, fenilalanina). Intenzitet fluorescencije na odre-enoj telasnoj duini proporcionalan je koncentraciji fluorescentnog jedinjenja. Fluorescentnom metodom mogue je odrediti manje od 1 pg/L neke supstance.

FLUORISANJE
VODE ZA PIE ( engl. fluoridation), dodavanje malih koliina fluorida vodi za pie u cilju smanjenja pojave ka-rijesa u populaciji. Rezulati veine studija potvrdili su da se na ovaj nain bitno smanjuje incidenca zubnog karijesa. Iako su nae vode meu siromanijim u svetu u pogledu sadraja ovog elementa, fluorisanje pijae vode kod nas nije zaivelo u praksi. S jedne strane to je posledica visokih trokova, a s druge bitnijih medicinskih razloga. Odavno je, naime, poznato da su optimalna i toksina doza fluora vrlo bliske, te da se vepri koncentracijama od 2 ppm javljaju znaci fluoroze, ali je tek odnedavno dokazano da fluor moe biti i kancerogen.

FLUORIZACIJA
(engl. fluoridation), tretman fluoridima, precizno dodavanje oko jednog promila raznih jedinjenja fluora (sodium fluorosilikata, sodium fluorida i sl.) u vodu ili kuhinjsku so, namenjenih optoj potronji, kao dela programa narodnog zdravlja u cilju prevencije ili redukcije incidence zubnog karijesa.

FLUOROHINOLONI
(engl. fluororquino-lones), sintetski antibiotici irokog spektra i hinolonske strukture koji u molekulu imaju atom fluora. Grupu ine: ciprofloksacin, fle-roksacin, ofloksacin, pefloksain. Koriste se za leenje infekcija razne lokalizacije izazvanih uglavnom Gram-negativnim bakterijama uk-ljuujui i Pseudomonas, koji je inae rezistentan na mnoge antibiotike. Ne smeju se davati deci i mladima do 18 godina, jer oteuju hrskavice zglobova koji rastu.

FLUOROHROM
(engl. fluorochrome ), jedi-njenje koje ima osobinu da apsorbuje svetlost jedne talasne duine, a emituje svetlost druge talasne duine. Prirodni fluorohromi su steroidi, porfirini i nukleinske kiseline. Fluorohromi kao to su rodamin i fluorescein koriste se u klinikoj hemiji vezani na antitela za detekciju i lokalizaciju antigena.

FLUOROMETAR
(engl. fluorometer), instrument za izvoenje fluorimetrije.

FLUOROMETOLON

(engl. fluorometholone ), dermatosteroid, kortikosteroid sa lokalnu primenu sa umereno jakim antiinflamatornim i antialergijskim dejstvom. Koristi se u kombinaciji sa drugim sastojcima za leenje ekcema analnog predela i hemoroida. Preparat: Delmeson.

FLUOROURACIL
(engl. fluorouracil ), citotoksiki lek iz grupe antimetabolita pirimidina, inhibira sintezu nukleinskih kiselina. Koristi se za leenje odabranih sluajeva karcinoma kolona, pankreasa, dojke jer se ne mogu leiti drugim sredstvima. Preparati: Fluorouracil, 5-Fluorouracil.

FLUOROZA ZUBA
(engl. mottled enamel, lat. fluorosis ), pojava belih linija ili mrlja i promena boje glei do ute ili mrke, a u teim sluajevima javljaju se i hipoplastini defekti u glei zuba. Posledica je dugotrajnog unoe-nja poveanih koncentracija fluorida u vodi za pie (preko 2 mgF/l) u vreme stvaranja glei. Prema teini moe biti: blaga, umerena ili jaka fluoroza. Sinonim: areni zubi.

FLUPENTIKSOL
(engl. flupenthixol), antipsihotik iz grupe tioksantena. Koristi se retko za leenje shizofrenije i drugih psihoza. Nije u prometu u Jugoslaviji.

FLURAZEPAM
(engl. flurazepam), benzodiazepin umereno dugog dejstva koji se koristi u kratkim kurama za leenje nesanice. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Dalmane.

FLURBIPROFEN
(engl. flurbiprofen ), nesteoidni antiinflamatorni lek, derivat propionske kiseline koji ima i analgetika i antipiretika dejstva. Reverzibilno blokira enzim ciklooksigenazu. Primenjuje se oralno ili u obliku supozitorija za leenje reumatoidnog artritisa i osteoartritisa. Neeljena dejstva su zajednika za celu grupu: dispepsija, bolovi u elucu i krvarenje. Preparat: Flugalin.

FLUTAMID
(engl. flutamide), antiandrogen; spreava rast raka prostate u poetnoj fazi te-rapije gonadorelinima (buserelin, goserelin i dr.). Preparat: Flucinom.

FLUTIKASON
(engl. fluticasone propionate ), sintetski kortikosteroid za inhalaciju. Koristi se u obliku aerosola za profilaksu napada bronhijalne astme kad bronhodilatatori i hromoglikat-natrijum nisu dovoljni. Neeljena dejstva su lokalni nadraaj, kaalj i promuklost zbog superinfekcije monilijama. Prepa-rat:

Flixotide.

FLUVASTATIN
(engl. fluvastatin), inhibitor sinteze holesterola, odnosno enzima HMG- -CoA reduktaze. Smanjuje koncentracije ukupnog i aterogenog LDL-holesterola, a poveava nivoe antiaterogenog HDLholesterola. Usporava razvoj ateroskleroze i sma-njuje uestalost pojave infarkta miokarda posle viegodinje primene. Moe da izazove oteenje jetre i bolove u skeletnoj muskulaturi. Preparat: Lescol.

FLUVOKSAMIN
(engl. fluvoxamine), antidepresiv iz grupe selektivnih inhibitora preuzimanja serotonina u mozgu. Koristi se oralno za leenje blaih sindroma depresije. Pre-parat: Fevarin.

FMN,
skr. za flavin mononukleotid.

FOBIJA
(engl. phobia), od grke rei phobos- -strah, nesrazmerno intenzivan i iracionalan strah od izvesnih spoljanjih samo potencijalno opasnih pojava, situacija ili predmeta. Objekti za koje je fiksiran strah, variraju od stvarno opasnih, kod kojih postoji filogenetski programirana reakcija straha (strah od zmije, visine), preko relativno malo ili retko opasnih (strah od letenja), pa do gotovo bezopasnih (zatvoren prostor). Znaajan za fobiju nije sam strah, ve njegova snaga, iracionalnost i nepromenjljivost. U stvari, strah je nesrazmerno veliki u odnosu na stvarnu opasnost, to ga ini besmislenim i neuro-tinim. Osnova fobinog straha je zabranjen nagon koji je potisnut i pomeren.

FOKOMELIJA
(engl. sealmelia), uroeni nedostatak proksimalnog dela ekstremiteta. Ekstremiteti su kratki i ima se utisak kao da stopala ili ake izlaze direktno iz tela. Poznata je epidemija koja je nastala posle uzimanja leka talidomida za smirenje od strane trudnica.

FOKUS
(engl. focus), v. ia.

FOLAT
(engl. folate), so, estar ili anjon folne kiseline.

FOLIKUL STIMULIUI HORMON,

FSH (engl. folicule stimullating hormon, FSH), glikoproteinski hormon molekul-ske teine oko 30.000 daltona, koji lue gonadotropi tip I adenohipofize. FSH stimulie rast i razvoj folikula jajnika, kao i sekreciju estrogena od strane folikularnih elija. Kod mukih jedinki stimulie rast semenih kanalia i proces razvoja spermatozoida.

FOLIKULARNA TEKA
(engl. follicular the-ca), koncentrian omota oko rastueg i zre-log ovarijalnog folikula. Sastoji se od: teke interne (lat. theca interna), bogato vaskularizovanog sloja rastresitog vezivnog tkiva sa mnotvom elija. Odvojena je od membrane granuloze jednom staklastom membranom (membrana propria Slavljanski). Tekalne e-lije teke interne postaju teka luteinske elije posle ovulacije, a uporedo sa tim rastresito vezivno tkivo i kapilari prodiru u korpus luteum formirajui njegovu stromu; teka eksterna (engl. theca externa), sloj koncentrino rasporeenih kolagenih vlakana u kome se nalazi i poneka elija nalik na fibroblast. U toku degeneracije korpusa luteuma, vezivno tkivo ovog sloja zamenjuje njegov epitel i formira korpus albikans (lat. corpus albicans).

FOLIKULARNE ELIJE FOLIKULA JAJ-NIKA


, (engl. follicular cells of ovary follicle), okruuju jajnu eliju u svim fazama razvoja folikula jajnika. Nazivaju se jo i granuloza elije, jer su sitne (granula = zrno). Folikularne elije su u kontaktu sa ovocitom preko zone pelucide, ali su od ovarijalne strome odvojene bazalnom laminom. Lue estrogene hormone do prskanja folikula, a tokom formiranja utog tela transformiu se u granuloza luteinske elije.

FOLIKULITIS
(engl. folliculitis), stafilo-kokna infekcija folikula dlake. U poetku se javlja ostiofolliculitis, jedna ukasta pustula u ijem se centru nalazi dlaka. Folikulitisi se veinom javljaju grupisano na licu, vratu, trupu.

FOLIKULO-STIMULIRAJUI HORMON, FSH


(engl. follicle-stimulating hormone), hormon koji lui prednji reanj hipofize pod kontrolom gonadotropin-rilizing hormona (LH-ri-lizing hormon) koji lui hipotalamus. FSH je glikoprotein (RMM 30.000) sa alfa i beta-subjedinicama, koji se vezuje za specifine receptore na plazma membranama. Aktivirajui adenilat ciklazu dovodi do poveanja nivoa ciklinog AMP. Stimulie tkivo gonada da izluuju steroidne hormone i kljuan je za plodnost. FSH stimulie ovulaciju kod ena i spermatogenezu kod mukaraca.

FOLIN-CIOCALTEUOV REAGENS
(engl. Folin-Cioacalteu reagent ), analitiki reagens koji je kompleks fosfo-volfram-molibdenske kiseline. Koristi se za detekciju i odreivanje fenola i nekih drugih aromatinih struktura, kao to su indol, imidazol i jedinjenja koja sadre te grupe, kao to su tirozin i proteini (fibrinogen). Redukcijom reagensa dobija se tamno plava boja koja se meri spektrofotometrijski na 670 nm.

FOLINSKA KISELINA
(engl. folinic acid), derivat folne kiseline koji uestvuje u sintezi purina. Koristi se kao antidot kod predoziranja metotreksata i drugih inhibitora enzima dihdrofolat reduktaze, i tako spreava njihovu toksinost. Preparat: Leucovorin.

FOLKODIN
(engl. pholcodine), antitusik opioidne strukture. Suzbija kaalj delujui na CNS, a ne deluje analgetiki niti izaziva razvoj zavisnosti. Koristi se za leenje suvog, nadraajnog kalja kod infekcija, alergije ili tumora disajnih puteva. Preparati: Folkodin, Pholcodin.

FOLNA KISELINA
(engl. folic acid), jedan od vitamina B kompleksa neophodan za sintezu nukleinskih kiselina nezavisno od vitamina B-12. Od namirnica, nalazi se u kvascu, jetri i zelenom povru. Dnevna potreba za odrasle je 200 g, a za trudnice bar 400 g zbog prevencije defekata nervnog tubusa kod fetusa (npr. spina bifida). Nedostatak folne kiseline dovodi do megaloblastike enemije. Preparati: Folan, Folsan 2.

FON
(engl. background radiation), v. osnovno zraenje.

FONACIJA
(engl. phonation), jedna od faza u proizvoenju glasa u kojoj ekspirijumski vazduh struji izmeu glasnih ica i dovodi do njihove vibracije. Miii i zglobovi larinksa po-deavaju poloaj i napetost glasnih ica, zahvaljujui eferentnim signalima iz motosenzornog korteksa. To je filogenetski najmlaa funkcija koja je sekundarno adaptirana na organe za disanje i gutanje. Za sticanje govorne funkcije najvaniju ulogu ima centralni nervni sistem. Govor nije nagonska aktivnost nego steena, ali proizilazi iz nagonske potrebe oveka za drutvom i komunikacijom.

FONIJATRIJA
(engl. phoniatrics), grana me-dicine, interdisciplinarna oblast koja se bavi dijagnostikom, leenjem i prevencijom bo-lesti i poremeaja glasa, govora i sluha u meri u kojoj utie na glas i govor. Subspecijalizacija je u otorinolaringologiji. U tesnoj vezi sa fonijatrijom su: neurologija, psihijatrija, psihologija, endokrinologija, logopedija, fonopedija, lingvistika i akustika.

FONO
(engl. phono), prefiks koji oznaava glas i ono to pripada glasu.

FONOKARDIOGRAFIJA
(engl. phonocardiography ), upisivanje sranih talasa (umova i tonova), metoda koja, pomou naslanjanja nastavka aparata na pojedina mesta grudnog koa, daje grafiki prikaz akustikih fenomena odnosno sranih tonova i umova, njihovim registrovanjem sinhrono sa elektrokardiogramom. Ovom metodom se vri zapis sr-anih zvukova (engl. phonocardiogram) kako normalnih tako i patolokih i analizira njihovo trajanje (deo sistole, dijastole ili itav njihov interval), njihov karakter. Tako, ako se jedan um javi u poetku sistole srca, naziva se protosistolni, u sredini sistole mezosistolni, na kraju sistole - telesistolni, ili tokom itave sistole - holosistolni um. Analogni su nazivi i za trajanje uma u toku dijastole, pa ono moe biti: proto-, mezo-, tele- ili holodijastolni um. Verifikovanje umova i tonova pomou zapisa fonokardiograma, pomae u dijagnozi steenih i/ili uroenih sranih mana i objektiviziranju (grafikom potvrdom) onoga to se utvrdi auskultacijom bolesnika. Takoe, fono-kardiografija omoguuje i uvid u trajanje pojedinih delova sranog ciklusa, kao i njihovo merenje (npr. elektromehanika sistola traje od Q-zupca do drugog aortnog tona, a mehanika sistola srca od prvog do drugog tona srca).

FONOKARDIOGRAM
(engl. phonocardiogram), grafiki zapis zvune aktivnosti srca.

FONTANELA
(engl. fontanel), mesto spajanja sutura lobanje. Od znaaja su 2 fontanele: velika, prednja fontanela i mala, zadnja fon-tanela. Velika fontanela ima oblik romba, dijametra 2,5 cm. Nalazi se izmeu eone i te-mene kosti, a zatvara se izmeu 4. i 26. meseca ivota. Mala fontanela je trouglastog oblika, veliine oko 0,5 cm. Postavljena je izme-u temene i potiljane kosti. Zatvara se izme-u 4. i 8. nedelje ivota. Odravaju stanje intrakranijalnog pritiska.

FONTANINI PROSTORI
, (engl. Fontona spaces), nalaze se izmeu trabekularne mree u iridokornealnom uglu oka. Sa jedne strane komuniciraju sa prednjom onom komorom, a sa druge strane sa Schlemmovim kanalom, preko koga ona vodica otie u vene beonjae oka.

FORAMEN
(engl. foramen, lat. foramen), otvor ili prorez koji se probija kroz tkivnu strukturu, organ, vezivnu opnu ili kost. F. epiploikum ( engl. epiploic f., lat. f. epiploicum), otvor opornjake kese preko koga komuniciraju ovaj peritonealni pag i prostor peritonealne duplje. Otvor je ogranien: napred - desnom ivicom malog opornjaka (omentum minus), pozadi - donjom upljom venom, gore - repnim renjem jetre i dole - gornjim delom dvanaestopalanog creva. Prohodan je za irinu jednog, retko dva prsta. Ukoliko se prst plasira u navedeni otvor onda je on umetnut izmeu dve od tri najvee vene ljudskog tela: napred vene porte, a pozadi donje uplje vene; f. interventrikulare (engl. interventricular f., lat. f. interventriculare ), meukomorski otvor. Parni, desni i levi otvor izmeu

bone i tree modane komore, ogranien napred stubom forniksa (velikomodanog svoda), a pozadi prednjim polom talamusa; f. ishiadikum majus (engl. greater ischiadic f., lat. f. ischiadicum majus ), veliki sedalni otvor. Otvor preko koga komuniciraju prostor karline duplje i sedalni predeo. Otvor je ogranien: spolja - velikim sedalnim urezom karline kosti, unutra - bonom stranom krsne kosti, i dole - sakrospinalnom vezom koja ga razdvaja od malog sedalnog otvora. Kroz veliki sedalni otvor prolazi krukasti mii i deli ga na dva manja otvora: gornji ili suprapiriformni i donji ili infrapiriformni otvor. Kroz suprapiriformni otvor prolaze: gornja sedalna arterija, vena i nerv. Kroz infrapiriformni otvor prolaze: donja sedalna arterija, vena i nerv, veliki sedalni ivac, zadnji koni ivac buta, stidni ivac, unutranja stidna arterija i vena; f. ishiadikum minus (engl. lesser ischiadic f., lat. f. ischiadicum minus), mali sedalni otvor. Otvor preko koga komuniciraju prostor karline duplje i sedalni predeo. Otvor je ogranien: spolja - malim sedalnim urezom karline kosti, unutra bonom stranom krsne kosti, gore - sakrospinalnom vezom, dole - sakrotuberalnom vezom. Kroz mali sedalni otvor prolaze: unutranji zaporni mii, stidni ivac, unutranja stidna arterija i vena; f. jugulare (engl. jugular f., lat. f. jugulare), otvor na bazi lobanje nepravilnog oblika koji spaja zadnju lobanjsku duplju sa bonim (laterofaringealnim) prostorom drela. Otvor grade jugularni urezi slepoone i potiljane kosti, a kroz njega prolaze: sigmoidni venski sinus koji se nastavlja unutranjom jugularnom venom, donji venski petrozni sinus, IX (nervus glosofaringeus), X (nervus vagus) i XI (nervus akcesorijus) modani ivac; f. magnum (engl. f. magnum, great f., lat. f. magnum), veliki potiljani otvor na bazi lobanje preko koga komuniciraju zadnja lobanjska duplja i kimeni kanal. Otvor se nalazi u sredinjem delu potiljane kosti ogranien njenim delovima: napred - bazilarnim delom, sa strane - bonim delovima, desnim i levim i pozadi - ljuskastim delom ili ljuskom potiljane kosti. Kroz ovaj, najvei otvor na bazi lobanje prolaze: produena modina, modane ovojnice, desna i leva kimena arterija, prednja i zadnje spinalne arterije, bazilarni venski splet i kimeni kore-novi XI (nervus akcesorijus) kimenog ivca; f. omentale (engl. omental foramen, lat. foramen omentale), v. foramen epiploikum; f. ovale ( engl. oval f., lat. f. ovale), 1. otvor na meupretkomorskoj pregradi srca preko koga komuniciraju desna i leva pretkomora. Osobenost je krvotoka ploda ili fetusa kod koga krv zaobilazi veim delom plua tako to prolaskom kroz ovalni otvor prelazi iz desne u levu sranu pretkomoru iz koje odlazi u levu komoru i poetni deo aorte. 2. ovalni otvor na bazi lobanje preko koga komuniciraju srednja lobanjska duplja i podslepoona jama. Otvor se nalazi pri bazi velikog krila klinaste kosti, a kroz njega prolazi donjovilini ivac okruen malim venskim spletom; f. rotundum (engl. round f., lat. f. rotundum ), okruglasti otvor na bazi lobanje preko koga komuniciraju srednja lobanjska duplja i krilastonepana jama. Otvor se nalazi pri bazi velikog krila klinaste kosti, a kroz njega prolazi gornjovilini ivac okruen malim venskim spletom; f. vertebrale (engl. vertebral f., lat. f. vertebrale), prljenski otvor, v. vertebra.

FORENZIKA MEDICINA,
v. sudska medicina.

FORESTIEROVA BOLEST,
v. ankilozirajua hiperostoza.

FORMALDEHID

(engl. formaldehyde), al-dehidni derivat mravlje kiseline, koji se ne-kad koristio kao gas za dezinfekciju prosto-rija i predmeta npr. ebadi i dueka. For-maldehid nastaje kad se formalin kuva u otvorenim posudama, ili se koristi kao gas u autoklavima.

FORMALIN
(engl. formalin), vodeni rastvor koji sadri 40 % formaldehida. Koristi se za sterilizaciju, a u patologiji za fiksaciju tkiva. Deluje baktericidno, fungicidno, virucidno i sporocidno, pa se koristi za dezinfekciju vune, ivotinjskih koa i unitavanje spora bacila antraksa. Zagrevanjem rastvora oslobaa se formaldehid koji se takoe koristi za dezinfekciju.

FORMAT SLIKE
(engl. image format), struktura neke digitalne slike. Definie svako polje, odnosno element slike i podatke koji reprezentuju to polje. Standard DICOM-3 definie format slike koju generiu razliiti medicinski ureaji za slikanje (CT, MR, NM, ULS i dr.).

FORMIMINOGLUTAMINSKA KISELINA, FIGLU


(engl. formiminoglutamic acid), intermedijerno jedinjenje u razgradnji histidina. FIGLU se prevodi u glutamat dejstvom enzima FIGLU transferaze, kojoj je koenzim folat. To znai da deficit folata dovodi do akumulacije FIGLU.

FORMOTEROL
(engl. formoterol ), bronhodilatator. Selektivno stimulie beta-2-adrenergike receptore kao salbutamol, ali dejstvo se razvija sporo, tokom 2 sata, a traje dugo, do 12 sati kao salmeterol. Koristi se za leenje bronhijalne astme kod bolesnika koji se ve lee nekim od antiinflamatornih lekova: kortikosteroidima za inhalaciju, hromoglikat-natrijumom. Preparati: Foradil, Oxis.

FORNIKS
(engl. fornix, lat. fornix), svod, luno povijena struktura. F. cerebri (engl. f. of cerebrum, fornix, lat. f. cerebri ), velikomodani svod. Veliki, parni, desni i levi, snop mijelinskih nervnih vlakana koji se prua od hipokampusa, luno zaobilazi uljevito telo i zavrava se u septalnom predelu i bradaviastim (mamilarnim) telima hipotalamusa. Zadnji deo forniksa, koji nastavlja fimbriju hipokampi, zove se krak ili krus, srednji kompaktni deo je telo ili korpus, a prednji deo forniksa zove se stub ili kolumna. Forniks je, funkcionalno, deo limbikog sistema; f. faringis (engl. f. of pharynx, lat. f. pharyngis), drelni svod. Gornji, luno zaobljeni zid ili krov drelne duplje u ijoj se sluznici nalazi drelni ili trei krajnik; f. vagine (engl. f. of vagina, lat. f. vaginae), svod usmine. Gornji deo ili kruno uoblien pag usmine koji u potpunosti okruuje vrat materice. Ovom kru-nom prostoru opisuju se etiri dela nejedna-ke dubine: prednji, dva bona i zadnji deo, ko-ji odgovaraju zidovima usmine. Dubina delova opada idui od prednjeg ka zadnjem. Naj-dublji, zadnji deo svoda poiva neposredno ispod dna Daglasovog ili rektouterinog paga.

FORSIRANI EKSPIRATORNI VOLUMEN, FEV


(engl. forced expiratory volume in first second ), zapremina vazduha koja se izdahne pri maksimalnom izdahu, nakon maksimalnog udaha. Izraava se u litrima. Pokazatelj je opstrukcije strujanju vazduha kroz disajne pu-teve. Meri se pomou spirometra. FEV1, forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi.

FOSA
(engl. fossa, trench, lat. fossa ), jama ili udubljenje jasno ogranieno od okolnih struktura. F. aksilaris (engl. axillary f., axilla lat. f. axillaris), pazuna jama. Parni, desni i levi prostor piramidalnog oblika koji se nalazi izmeu gornje-unutranjeg dela nadlakta i gornje-spoljanjeg dela grudnog koa. U pazunoj jami nalaze se: pazuna arterija i vena, pazuni limfni vorovi i rameni ivani splet, okrueni rastresitim vezivnim i elijskim masnim tkivom; f. hipofizijalis (engl. hypophysial f., pituitary f., lat. f. hypo-physialis), hipofizna jama. Kotano-vezivna jama na gornjoj strani tela klinaste kosti u kojoj je smetena endokrina lezda, hipofiza; f. infratemporalis (engl. infratemporal f., lat. f. infratemporalis), podslepoona jama. Du-boki predeo glave i parni, desni i levi, prostor nepravilnog oblika koji se nalazi spolja od nosnog i usnog sprata drela, unutra od grane donje vilice, ispod slepoonog predela i srednje lobanjske jame. Zidove jame grade kotane, vezivne i miine strukture. U podslepoonoj jami nalaze se: spoljanji i unutranji krilasti mii, gornjovilini i donjovilini ivac, bubna vrpca, gornjovilina arterija i vena, krilasti ili pterigoidni venski splet; f. ishio-analis (engl. ischioanal f., lat. f. ishioanalis), sedalno-marna jama. Parni, organski prostor koji ulazi u sastav meice ili peri-neuma. Nalazi se bono, desno i levo u odnosu na marni kanal (kanalis analis). Ispunjena je vezivnim i masnim tkivom, donjom mar-nom arterijom i donjim marnim ivcima. Kroz spoljanji zid ove jame, koji gradi zaporna opna (fascija obturatorija) prua se stidni kanal kojim prolaze stidni ivac, unutranja stidna arterija i vena; f. ishio-rektalis (engl. ischiorectal f., lat. f. ischiorectalis ), v. fosa ishioanalis. Naziv je pogrean, ali opte prihvaen. Ova jama se ne nalazi bono u odnosu na marno crevo (rektum), ve bono u odnosu na marni kanal (kanalis analis); f. kubitalis (engl. cubital f., lat. f. cubitalis), lakatna jama. Parni, desni i levi, organski prostor piramidalnog oblika koji se nalazi ispred zgloba lakta. U lakatnoj jami se nalaze: tetiva dvo-glavog miia nadlakta, zavrni deo binog ivca, zavrni deo nadlakatne arterije i njene zavrne grane, bina i lakatna arterija, vene pratilje navedenih arterija i sredinji ivac ruke ili nervus medijanus; f. ovarika (engl. ovarial f., lat. f. ovarica), jajnika jama. Plitka, peritonealna jama na bonom zidu karli-ne duplje uz koju je prislonjen jajnik. Ogra-niena je: gore - spoljanjom bedrenom arterijom, dole - materinom arterijom i zapornim ivcem (nervus obturatorijus), napred irokom materinom vezom i pozadi - unu-tranjom bedrenom arterijom i mokrao-vodom; f. poplitea (engl. popliteal f., lat. f. poplitea), zatkolena jama. Parni, desni i levi organski prostor oblika romba, koji se nalazi neposredno iza zgloba kolena. U zatkolenoj jami nalaze se: zatkolena arterija i vena, golenjani i zajedniki linjani ivac, rastresito vezivno i elijsko masno tkivo; f. postpontina (engl. postpontile f., lat. f. postpontina), v. sulkus bulbopontinus; f. romboidea ( engl. rhomboid f., lat. f. rhomboidea), rombasta jama. Jama rombastog oblika na zadnjoj ili dorzalnoj strani modanog stabla koja gradi prednji zid etvrte modane komore. Sastoji se od dva trougla, gornjeg ili pontinskog, koji odgovara zadnjoj strani modanog mosta ili ponsa i donjeg ili oblongatnog, koji odgovara zadnjoj strani produene modine. Oba trougla su spojena bazama du kojih se pruaju srne pruge etvrte modane komore.

FOSFAT
(engl. phosphate), so ili estar jedne od tri fosforne kiseline (orto-, meta-, i piro-). U organizmu se nalaze neorganski i organski fosfati.

FOSFATAZE
(engl. phosphatase), enzimi koji hidrolizuju fosfatne monoestre (EC 3.1.3). Ovi enzimi iroke specifinosti katalizuju reakciju: organski fosfat + H2O = alkohol + neorganski fosfat, ili reakciju prenosa fosfata: organski fosfat + fosfatni akceptor = alkohol + neorganski fosfat-fosfatni akceptor (npr. AMP pufer). Fosfataze se nalaze u svim tkivima, telesnim tenostima i elijama. V . kisela fosfataza i alkalna fosfataza.

FOSFATIDILGLICEROL
(engl. phosphati-dylglycerol ), fosfolipid ije je prisustvo u amnionskoj tenosti u dobroj korelaciji sa zre-lou plua. Povrinski drugo je najvee aktivno jedinjenje u pluima, tako da je merenje odnosa lecitin-sfingomijelin (L/S) znaajan dijagnostiki test za procenu zrelosti plua.

FOSFATIDILHOLIN
(engl. phosphatidylcholine), fosfolipid koji sadri estarski vezan glicerol sa dva molekula dugolananih alifatinih kiselina na ugljeniku 1 i 2, fosfornu kiselinu na ugljeniku 3, koja je esterifikovana sa alkoholnom grupom holina. Fosfatidilholini se naroito nalaze u nervnom tkivu, jetri, umancetu jajeta i u manjoj koliini u ui i krvi. Nazivaju se i lecitini.

FOSFOENOLPIRUVAT
(engl. phosphoeno-lpyruvate), intermedijerni glukoneogenezu i glioksilatni put. metabolit, koji je znaajan za glikolizu,

FOSFOGLUKOMUTAZA
(engl. phosphoglucomutase), enzim iz roda transferaza (a-D-glukoza-1,6-bifosfat: a-D-glukoza-1fosfat fosfotransferaza, EC 2.7.5.1), koji katalizuje intramolekulski reverzibilni prenos fosfatne grupe sa ugljenika 1 na ugljenik 6 glukoze.

FOSFOGLUKONAT DEHIDROGENAZA (DEKARBOKSILIRAJUA) 6-PGD


(engl. phosphogluconate dehydrogenase, decarboxylating ), enzim iz roda oksidoreduktaza 6fosfo-D-gluko-nat:NADP+ 2-oksoreduktaza dekarboksilirajua, EC 1.1.1.44. Kata-lizuje reakciju 6-fosfo-D-glukonat + NADP+ = D-ribuloza-5-fosfat + CO2 + NADPH, koja uestvuje u pentozno fosfatnom putu metabolizma glukoze.

FOSFOLIPAZA
(engl. phospholipase), jedan od nekoliko enzima koji hidrolizuju spe-cifine veze fosfolipida, kao to su lecitin ili lizolecitin, uz oslobaanje anjona slobodnih masnih kiselina i glicerofosfoholina, diacil- -glicerola ili fosforilholina.

FOSFOLIPIDI
(engl. phospholipid), lipidi koji sadre fosfor. Fosfolipidi su npr. lectini, kardiolipidini, sfingomijelini itd.

FOSFOMICIN
(engl. phosphomycin), antibio-tik baktericidnog dejstva za veinu patogena u mokranim putevima. Koristi se oralno samo jedna doza za leenje nekomplikovanih infekcija mokranih puteva, a za profilaksu kod transuretralnih intervencija u urologiji jedna doza pre i jedna posle intervencije. Preparat: Monuril.

FOSFOR, P
(engl. phosphorous ), nemetalni element sa atomskim brojem 15 i atomskom teinom 30,9738. Pripada V grupi periodnog sistema elemenata i ima oksidaciona stanja -3, +3, i +5. Nalazi se u tri alotropna oblika; belom (naziva se i uti), crvenom i crnom fosforu. Fosfor je esencijalan mineralan sastojak.

FOSFOTRANSFERAZE
(engl. phosphotransferase), potklasa enzima iz roda transferaza (EC 2.7.1-5) koji katalizuju prenos fosfatne grupe. Adenozin trifosfat je najei donor fosfatne grupe, mada postoje i drugi donori. Primeri ovih enzima su heksokinaza, miokinaza i fosfogliceromutaza.

FOSFOVOLFRAMOVA KISELINA
(engl. phosphotungstic acid), 24WO3.2H3PO4.48H2O, je snano oksidaciono sredstvo u vodenom rastvoru. Koristi se za taloenje proteina i kao reagens. Mnoga jedinjenja, npr. mokrana kiselina, alkaloidi, azotne baze i aminokiseline redukuju fosfovolframovu kiselinu do volframovog plavog, fosfovolframovog kompleksa ija se apsorbancija meri na 710 nm.

FOSINOPRIL
(engl. fosinopril), ACE inhibitor koji se koristi za leenje hipertenzije i insuficijencije srca, sam ili u kombinaciji sa drugim lekovima. Preparat: Staril.

FOSKARNET

(engl. foscarnet), antivirusni lek koji se koristi za leenje infekcija izazvanih Herpes virusima, ukljuujui i citomegalo-viruse koji su rezistentni na aciklovir, posebno kod obolelih od AIDS-a. Neeljena dejstva su: jaka e, pojaano mokrenje, oteenje bubrega, muka, povraanje i malaksalost. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Foscavir.

FOSULA
(engl. small ditch, lat. fossula), mala jama, jamica (deminutiv od fosa). Jamica ili udubljenje jasno ogranieno od okolnih struktura.

FOTO(engl. photo-), prefiks sa znaenjem svetlosni.

FOTOEFEKT
(engl. photoelectric effect), emisija elektrona pod uticajem fotona odre-ene energije. Elektroni se oslobaaju iz materije samo u sluaju kada je energija fotona vea od vrednosti energije veze elektrona u datom sistemu. Energija tako emitovanog elektrona (fotoelektrona), jednaka je razlici energije apsorbovanog fotona i izlaznog rada. Kod gasova emituju se elektroni iz pojedinanih atoma i molekula pod dejstvom zra-enja, a izlazni rad se zamenjuje jonizacionim potencijalom (fotojonizacija).

FOTOEMISIJA
(engl. photoemission), emisija elektrona koja nastaje kao rezultat bombardovanja supstance fotonima, v. fotoefekt.

FOTOERITEM
(engl. fotoerythema), eritem koji se javlja po izlaganju sunevoj svetlosti.

FOTOFOBIJA
(engl. fotofobia), strah od svetlosti. Bolesnik neprijatno doivljava sunevu i vetake izvore svetlosti. Strah i uznemirenost esto su praeni bolom i drugim neprijatnim doivljavanjima. Fotofobija se javlja kod obo-ljenja oka (konjunktivitis, uveitis, akutni gau-kom). est je kliniki znak i kod meningitisa. Bolesnik obino lei suprotno od izvora svetlosti, zgrenih ekstremiteta, u tzv. menin-gealnom poloaju.

FOTOGRAFIJA
(engl. photography), trajna slika dobijena dejstvom svetlosti na ploe, filmove ili hartiju premazane smeom elatina i hemijskih jedinjenja osetljivih na svetlost: bromid srebra sa raznim dodacima.

Slika je najpre nevidljiva (latentna) i delovanjem spe-cijalnih rastvora, razvijaa, postaje vidljiva, tj. bromid srebra se redukcijom prevodi u crno metalno srebro ijim se fiksiranjem dobija negativ (svetli delovi snimljenog predmeta su tamni, a tamni svetli). Slika se sa negativa ko-pira na hartiju, film, plou premazanu smeom kao za snimanje, zatim se razvija i dobija se pozitiv, fotografija snimljenog predmeta.

FOTOKATODA
(engl. photocathode), katoda sa koje se emituju elektroni kao rezultat foto-efekta. V. fotoefekt.

FOTOKOAGULACIJA
(engl. photocoagulation), hirurka tehnika koja koristi intenzivan snop svetlosti (kao iz lasera) u cilju zatvaranja ili da bi se izvrila koagulacija tkiva.

FOTOLIZA
(engl. photolysis), hemijsko razlaganje supstance na jone izazvano fotonima.

FOTOMETAR
(engl. photometer), instrument za merenje intenziteta svetlosti. V. spektrofotometar.

FOTOMETRIJA
(engl. photometry), merenje karakteristika svetlosti koje se uglavnom zasniva na merenju energije koju prenosi svetlost, kao i drugih veliina povezanih sa procesima predaje i prenosa energije prijemnom sistemu, oku ili svetlosnom detektoru. Fotometrija takoe prouava karakteristike svetlosnih izvora i njihovo delovanje na prijemnike.

FOTOMIKROGRAFIJA
(engl. photomicrography ), snimanje mikroskopske slike na fotografski medijum. Snimljena slika je fotomikrograf.

FOTON
(engl. photon), osnovna jedinica ene-rgije elektromagnetnog zraenja, koja se oznaava i kao kvant. Max Plank i Albert Einstein, dobitnici Nobelove nagrade za fiziku, otkrili su da se svetlost, koja predstavlja deo spektra elektromagnetnih talasa, sastoji od niza manjih delova, paketa energije ili fotona. Energija fotona (E) odreena je relacijom E = hn, gde je h = 6,62617610-34Js Plankova konstanta, a n frekvencija svetlosti, odn. elektomagnetnog zraenja.

FOTOPIGMENTI

(engl. photopigments), he-mijske supstance koje se nalaze u fotoreceptorima. One pretvaraju svetlost u nervni signal. U tapiima se nalazi fotopigment ro-dopsin a u epiima tri razliita fotopigmenta od kojih svaki optimalno ekscitira svetlost odgovarajue talasne duine (fotopigment maksimalno osetljiv na svetlost talasne dui-ne 560 nm - crvena boja; na svetlost talasne duine oko 530 nm zelena boja; na svetlost talasne duine oko 420 nm - plava boja). Prisustvo ove tri vrste fotopigmenata u epi-ima omoguuje razlikovanje boja (kolorni vid).

FOTOPSIJA
(engl. photopsio), opaanje svetlaca, treperenja, svetlucanja, bljetanja pri poetnom odlubljenju mrenjae, oftalmi-koj migreni, kod arterioskleroze krvnih sudova oka, kod visokog onog pritiska.

FOTOPSKI VID
(engl. fotopic vision), funkcija epia koji su odgovorni za kolorni vid pri dnevnoj svetlosti.

FOTORECEPTORI
(engl. photoreceptors), elije koje se nalaze u mrenjai i pretvaraju svetlost u nervni signal. Postoje dve vrste ovih receptora: tapii i epii. Osetljivost epia i tapia na svetlost je priblino srazmerna antilogaritmu koncentracije fotopigmenata u njima, to znai da im se osetljivost moe promeniti u ogromnoj meri sa malim promenama koncentracije fotopigmenata. Osetljivost epia na svetlost je oko 300 puta manja od osetljivosti tapia, to je i razlog da epii odgovaraju na promene intenziteta svetlosti iznad bazinog, dok tapii otkrivaju apsolutnu osvetljenost. Zbog toga je i funkcija tapia i epia razliita: epii su odgovorni za vid pri dnevnoj svetlosti - fotopski vid (kolorni vid), a tapii za vid u uslovima slabije svetlosti - skotopski vid (no, sumrak i zora).

FOTOSENZITIVNOST
(engl. photosensitivity), preosetljivost na sunevu svetlost koja se ispoljava kao eritemski koni osip na iz-loenim delovima tela. Ovakav nalaz je jedan od kriterijuma za dijagnozu sistemskog eritemskog lupusa, mada se moe javiti i kod drugih bolesti (porfirije) ili kao izolovan fenomen.

FOTOTERAPIJA
(engl. phototherapy), deo fizikalne t. koji izuava bioloko delovanje svetlosne energije kod povreenih i obolelih. Svetlosna energija ispoljava svoje bioloke efekte samo ukoliko je apsorbuju koa i dublji slojevi tkiva. Dubina prodiranja svetlosti u tkiva zavisi od talasne duine, frekvencije talasa i stanja koe. Prema vrsti svetlosnih elektromagnetnih talasa fototerapija se deli na: helioterapiju (sunevim zraenjem), terapiju vidljivom svetlou, hromoterapiju (t. pojedinim bojama vidljivog dela spektra), t. infracrvenim zracima, t. ultraviolentnim zrae-njem, t. polihromatskim svetlom (bioptron), t. monohromatskim svetlom (laser).

FOVEA CENTRALIS RETINE

(lat. fovea centralis), specijalizovano polje retine na onom dnu, centralni deo ute mrlje, prenika samo 0,4 mm. Ovo podruje sastoji se od oko 30.000 epia koji imaju posebnu strukturu i koja im omoguava da raspoznaju detalje u vidnoj slici. Posmatrani predmet vidi se jasno samo ako se njegov lik nalazi u fovei centralis- - taka najotrijeg vida. To se odnosi na vid pri dnevnoj svetlosti, kolorni vid (v. epii). U uslovima slabe osvetljenosti (nou), nekolorni vid, posmatrani predmet se ne vidi ako se njegov lik formira u fovei centralis (zato to se u njoj nalaze samo epii).

FOVEOLA
(engl. small pit, lat. foveola), mala jama, jamica (deminutiv od fovea).

FRACTURES THRESHOLD
, pretpostav-ljena vrednost kotane gustine pri kojoj dolazi do spontanih preloma kao posledica poveane krtosti kostiju.

FRAKCIJA FILTRACIJE
(engl. filtracion fraction ), deo plazme filtrirane kroz glomerularnu membranu. Izraunava se odnosom izmeu brzine glomerulske filtracije i renalnog protoka plazme.

FRAKTAL
(engl. fractal), objekat koji karakteriu samoslinost i necelobrojna dimenzija. Samoslinost se ogleda u osobini da delovi fraktala posmatrani pod razliitim uveanjima uvek izgledaju isto. Primera ovakvih objekata u prirodi, tzv. statistikih fraktala, ima mno-go: grane drvea, plua, povrine oblaka itd. U teoriji se definiu tzv. deterministiki fraktali. To su matematiki objekti konstruisani itera-tivnim postupkom polazei od konkretnog geometrijskog objekta.

FRAKTURA
(engl. fracture; lat. fractura: frangere - slomiti, polomiti ), prelom; 1. prekid kontinuiteta strukture kao to su kosti, hrska-vice ili metal; 2. prekid u mehanikoj snazi odreene strukture. 3. razlog koji dovodi do prekida kontinuiteta. Fraktura ili prelom jeste delimian ili potpuni prekid kontinuiteta kosti. Nastaje iskljuivo kao posledica agresije pri kojoj na kosti deluje mehanika sila iji intenzitet prelazi granicu mogue fizioloke elastinosti. Postoji vie vrsta preloma u za-visnosti od uzroka: traumatski, patoloki i prelom usled zamora.

FRAKTURA LOBANJE
(engl. skull fracture ), prekid kontinuiteta kosti lobanje izazvan traumom; linearna f. l. , ija je prelomna linija u nivou lobanje, bez dislokacije; depresiona f. l. , kada su kotani fragmenti utisnuti unutar lobanjske duplje najmanje za debljinu kosti lobanje; ping-pong f. l. , utisnue dela kosti bez prekida njenog kontinuiteta, kod elastine lobanje dece; kominutivna f. l. , koja ima vei broj kotanih

fragmenata ili u nivou povrine lobanje ili utisnutih u lobanjsku duplju; f. baze l. , kada frakturna linija preseca bazu lobanje ili se sa svoda lobanje sputa na bazu.

FRAKTURA NOSA
(engl. fracture of the nasal bone ), prelom nosnih kostiju koji moe biti izolovan ili u sklopu politraume glave, sa ili bez dislokacije fragmenata kosti. Najee je posledica saobraajnog udesa ili udarca rukom ili nogom. Terapija je repozicija sa imobilizacijom.

FRAKTURA ZUBA
, (engl.tooth fracture), v. prelom zuba.

FRAMBEZIJA
(engl. frambesia, yaws), framboesia tropica, bolest tropskih regiona, slina sifilisu, izazvana Treponemom pallidum subspecies pertenue. Ima hronian tok, prenosi se direktnim kontaktom i protie kroz manje ili vie jasno odeljene stadijume. Primarnu leziju karakteriu infiltrativne (malinaste) prome-ne, papule, na licu ili ekstremitetima; sekundarnu fazu karakteriu deseminovane ulcerativne, hiperkeratotike i organ-specifine inflamatorne lezije; karakteristika tercijarnog stadijuma je diseminacija gumozno-destruktivnih promena, posebno na kotano zglobnom sistemu. Lek izbora je penicilin, a lina higijena ini najvaniju profilaktiku meru.

FRANK-STARLINGOV MEHANIZAM
(engl. Frank-Starling mechanism), fizioloki, heterometrijski mehanizam autoregulacije, od-nosno podeavanja udarnog volumena obe komore (spreavanje pranjenja ili staze u plunoj cirkulaciji), kao i adaptacije udarnog volumena na promene venskog priliva (polo-aj tela, respiracija) i pritiska u aorti, odnosno automatsko podeavanje napona miokarda u miru na alteracije punjenja ventrikula i arterijski krvni pritisak. Zasniva se na injenici da poetna duina miia srca (venski priliv) odreuje snagu kontrakcije srca.

FRC
v. funkcionalni rezidualni kapacitet.

FREIOV TEST
, (engl. Freis test), slui za dokazivanje lymphogranuloma venerum (Lymphopatia venerea). Izaziva venerike limfopatije je Chlamydia lymphogranulomatosis, koja zajedno sa izazivaem psikatoze, trahoma i inkluzionog konjuktivitisa, spada u posebnu grupu mikroorganizama, izmeu virusa i rikecija. U testu se koristi Lygranum St (Squibb) antigen, dobijen iz kultivisane hlamidije. Reakcija postaje pozitivna ako infiltrovna i eritematozna papula prelazi 5 mm, a ita se posle 48h.

FREKVENCIJA SRCA
(engl. cardiac rhy-thm), broj sranih ciklusa u minuti. U normalnim uslovima sinusni vor kao vodi sranog rada ima najbri automatizam, emituje nadraaje frekvencijom od 60 do 100 kontrakcija srca u minuti (najee oko 75/min), pa se ova srana frekvencija naziva euritmom. Varira sa stepenom aktivnosti. Najnie su vrednosti u uslovima psiho-fizikog mira. Sporija srana frekvencija (is-pod 60/min) naziva se bradikardijom, a bra (preko 100/min) tahikardijom. Nepravilan ritam srca sporije frekvencije srca naziva se bradiaritmijom, a nepravilan ritam bre frekvencije srca naziva se tahiaritmijom srca. Poremeaji ritma srca nazivaju se sranim aritmijama (arrhythmyae cordis) ili disaritmijama. Prekobrojne, prevremene ili neoekivane kontrakcije ritma srca nazivaju se ekstra sistolama, koje mogu biti sinusne, pretkomor-ske, nodalne ili komorske. Postoje i tzv. pre-ekscitacioni sindromi srca, obino brze frek-vencije (tahikardni oblici), koji nastaju zbog aberatnog sprovoenja. Adams-Stock-Morgagni-Gerbecijusov sindrom je spori ritam srca u vidu ekstremne bradikardije (ispod 40/min), praen poremeajima hemodinamike i krizama svesti, zbog atrioventrikularne disocijacije, odnosno najteeg bloka (IIIo) atrioventrikularnog sprovoenja. Sinusnom tahikardijom se naziva frekvencija srca iznad 100/min. Ubrzana frekvencija pret-komora moe biti u vidu flatera (lepranja), treperenja, fibrilacije i paroksizmalne supraventrikularne tahikardije, kada se u komore provode brzi impulsi tako da daju tahikardnu frekvenciju komora (npr. tahiaritmija absoluta). Takoe, moe biti i frekvencija komora brzog ritma u vidu komorske tahikardije, flatera i fibrilacije komore, koje predstavljaju maligne poremeaje sranog ritma sa dubo-kim poremeajem hemodinamike (poslednja dva oblika tahikardije komora predstavljaju tzv. kardiak arest i uzrokuju stanje klinike smrti, uvod u brzu bioloku smrt i naprasnu sranu smrt). Pored toga to je rutinski EKG metod snimanja pouzdan za utvrivanje frek-vencije i ritma srca (i specifian i senzitivan kao dijagnostika metoda), ipak je za cir-kardijalno praenje frekvencije srca i pouzdaniju dijagnozu pogodniji holter monitoring EKG-a tokom 3 + 24 asa ili due. On omoguava uporeivanje frekvencija srca, aktivnost ispitanika, subjektivni nalaz i pra-enje efekata datih lekova, kao i uticaj vremena ili stresa.

FREMITUS
(engl. fremitus ), vibracije koje se osete pri palpaciji, npr. bronhalni fremitus koji se oseti pri palpaciji grudnog koa u osobe koja ima hronini bronhitis, a vibracije nastaju prolaskom vazduha kroz krupne bronhije u kojima je sluz vrsto prijubljena uz lumen bronha. Ovaj fremitus menja mesto na kome se moe palpirati nakon kalja, pri kome se pomera sekret. Fremitus pectoralis - govorni fremitus, predstavlja treperenje zida grudnog koa, koji nastaje kao posledica proizvedenih vibracija u laringsu pri izgovaranju odreenih rei, to se prenosi nanie u bronhije. Vibracije se palpiraju dlanovima aka postavljenim na zid grudnog koa pri izgovaranju dubokih samoglasnika (a, o, u) posle tvrdih suglasnika. Bolesnik laganim i dubo-kim glasom izgovara rei tru-u-ba, tara-a-ba. ake se postavljaju na simetrina mesta prednje i zadnje strane grudnog koa, jer je bitno proceniti da li je fremitus simetrian ili ne.

FRENEKTOMIJA
(engl. frenectomy, lat. frenectomia ), frenulektomija; hirurko premetanje ili odstranjivanje dela ili cele vezice usne ili jezika.

FRENULUM
(engl. frenulum, bridle, lat. frenulum ), uzdica ili vezica. Tanak snop ve-zivnog tkiva ili trakasto uoblien deo sluznice koji ograniava pokretljivost organa ili dela strukture na kome se pripaja.

FRIGIDNOST
(engl. frigidity), od latinske rei frigidus - hladan, seksualni poremeaj ene, koji se sastoji od nesposobnosti za seksualni odgovor ili seksualna oseanja. Moe biti relativna ili totalna, varira, od potpune inhibicije do inkompletnog orgazma, ali i primarna ili sekundarna (uzrokovana organskim faktorom).

FRHLICHOV SINDROM
(engl. Frhlichs syndrome ), poremeaj kod deaka praen ekstremnom gojaznou, izostankom seksualnog razvoja, uz poremeaj sna i apetita. Nastaje kao posledica poremeaja u hipotalamusu, a medicinski naziv je dystrophia adiposogenitalis.

FROMENTOV ZNAK
(engl. Froments sign ), nemogunost zadravanja tankog predmeta (ploice, papira i dr.) stiskom izmeu palca i kaiprsta. Predstavlja osetljiv znak atrofije miia tenara prilikom pareze n. ulnarisa.

FRONS
(engl. foerhead, lat. frons), elo, prednje-gornji deo lica izmeu obrva i kosmatog dela glave.

FRONTALIS
(engl. frontal, lat. frontalis ), 1. eoni, onaj koji pripada predelu ela. 2. onaj koji odgovara frontalnoj ili koronarnoj ravni. 3. onaj koji odgovara prednjem delu odreene strukture.

FRONTALNA RAVAN
(engl. frontal plane ), longitudinalno deli organ ili telo na prednji i zadnji deo. Oznaava se i kao koronarna ravan.

FRUKTOKINAZA
(engl. fructokinase), enzim iz roda transferaza (ATP: D-fruktoza-6-fosfotransferaza, EC 2.7.1.4) koji katalizuje reakciju ATP + D-fruktoza = ADP + D-fruktoza 6-fosfat.

FRUKTOZA

(engl. fructose), 2-ketoheksoza, izomer glukoze. Prirodni izomer D-fruktoza se nalazi u medu i slatkom vou i ulazi u sastav disaharida D-saharoze (konzumni eer).

FRUKTOZEMIJA
(engl. frukctosemia), nalaz fruktoze u krvi. Javlja se kod nepodnoljivosti na fruktozu usled deficita hepatinog enzima fruktoza-1-fosfat aldolaze, retkog naslednog metabolikog poremeaja koji se prenosi na autozomalan recesivan nain.

FRUKTOZURIJA
(engl. fructosuria), prisus-tvo fruktoze u urinu, usled nepodnoljivosti na fruktozu i ree usled unoenja veih koliina voa.

FSH
(engl. follicle-stimulating hormone), v. folikulo-stimulirajui hormon.

FTIZA
(engl. phthisis), grka re, znai propadanje, suica, jektika, sekundarna tuberkuloza plua. V . tuberkuloza plua.

FULGURACIJA
(engl. lightning stroke ), 1. udar groma, fizika povreda (v. povreda) nastala dej-stvom atmosferskog elektriciteta. Telesno ote-enje i eventualna smrt nastaju zbog prolaska elektrine struje kroz telo (v. elektrokucija) i zbog istovremenog termikog i mehanikog dejstva munje; 2. fulguracija (engl. fulgura-tion), destrukcija ivog tkiva elektrinom varnicom proizvedenom visokofrekventnom strujom. Pojava je tetna u kratkotalasnoj dijatermiji, ako se izolacija izmeu elektrode i koe probije. Koristi se u hirurgiji za uklanjanje malih povrinskih izraslina na povrini koe, ali se uspeno koristi i za unitavanje patoloki izmenjenih tkiva u dubini koe. Postupak se izvodi pod lokalnom anestezijom.

FULMINANTAN
(engl. fulminant), bolest koja nastaje iznenada sa intenzivnim simptomima i ima veoma ozbiljan tok.

FUMARAT HIDRATAZA
(engl. fumarate hydratase), enzim iz roda liaza (L-malat hidro-liaza, EC 4.2.1.2) koji sudeluje u ciklusu limunske kiseline u reakciji L-malat = fumarat + H2O. Naziva se i fumaraza.

FUMARAZA

(engl. fumarase), v. fumarat hidrataza.

FUMARNA KISELINA
(engl. fumaric acid), nezasiena dibazna kiselina, koja je intermedijer u ciklusu limunske kiseline.

FUNDUS
(engl. fundus, boottom, lat. fundus), dno, baza, najiri ili najdublji deo cevastog ili kesasto uoblienog organa. F. gastrikus ( engl. f. of stomach, lat. f. gastrikus), dno eluca. Zaobljeni i kupolasto proireni deo eluca, esto ispunjen vazduhom, koji se nalazi iznad nivoa ulaznog ili kardijanog otvora eluca. Naziv je pogrean, ali odomaen, jer dno u ovom sluaju odgovara gornjem delu eluca. Pravilan naziv je eludani svod ili forniks gastrikus; f. okuli (engl. f. of eye, eyeground, lat. f. oculi ), zadnji deo unutranjosti one jabuice vidljiv optikim instrumentom oftalmoskopom. Ovaj deo obuhvata vidni deo mrenjae, delove sudovnjae i beonjae; f. uteri (engl. f. of uterus, lat. f. uteri), materino dno, gornji, proireni i kupolasto zaobljeni deo materinog tela koji se nalazi iznad nivoa otvora jajovoda; f. ventrikuli (engl. f. of stomach, lat. f. ventriculi), v. fundus gastricus; f. vezike urinarije (engl. f. of urinary bladder, lat. f. vesicae urinariae ), dno mokrane beike. Zadnje-donji deo mokrane beike koji je kod osoba mukog pola odvojen od marnog creva rektovezikalnim pagom u gornjem delu, a semenim kesicama, seme-vodom i rektovezikalnom pregradom u do-njem delu. Kod osoba enskog pola dno beike je u odnosu sa vratom materice i gornjim delom vagine. Posmatrajui unutranjost mokrane beike, na njenom dnu vidi se tro-ugao beike na ijim se temenima vide otvori desnog i levog mokraovoda i unutranji otvor mokrane cevi.

FUNDUS OKA
(engl. fundus of the eye), ono dno; kliniki izraz za deo mrenjae koji se moe sagledati oftalmoskopom (ogledalo koje u centru ima otvor i pomou koga se ubacuje svetlost u oko). Na onom dnu mogu da se vide krvni sudovi retine, uta mrlja, papila onog ivca i drugi delovi mrenjae.

FUNGICID
(engl. fungicide), lek koji ubija patogene gljivice; v. antimikotici.

FUNGIFORMNE PAPILE JEZIKA


(lat. papillae fungiformis), peurkaste papile, vrsta jezinih papila oblika malih peurki. U svom epitelu na gornjoj povrini sadre mali broj gustativnih korpuskula, u kojima se nalaze receptorske elije ula ukusa. Na povrini jezika vide se golim okom u vidu ruiastih takica, a okruene su filiformnim (konastim) papilama, koje nemaju gustativne korpuskule.

FUNICULOCELE

(engl. funiculocele) nakupljanje serozne tenosti unutar spermatine vrpce.

FUNICULUS SPERMATICUS
(engl. funiculus, lat. funis, vrpca, spermatina vrpca), vrpca koju formira duktus deferens i njemu pridruene strukture (krvni sudovi i nervi), koja polazi od unutranjeg otvora ingvinalnog kanala, prolazi kroz ingvinalni kanal i zavrava se u skrotumu.

FUNIKULITIS
(engl. funiculitis), inflamacija funikulusa (vrpce): pupka (funiculus umbilicalis) i semevoda (funiculus spermaticus).

FUNIKULUS
(engl. funicle, cord, lat. funiculus ), vrpca, uzica. F. spermaticus ( engl. spermatic c., lat. f. spermaticus), semena vrpca. Vezivna, trakasto uobliena i parna tvorevina koja se prua od dubokog otvora preponskog kanala do zadnje-gornjeg dela semenika. Kroz semenu vrpcu prolaze strukture name-njene semeniku i pasemeniku: semevod, arterijski krvni sudovi: semena arterija, arterija semevoda i kremasterina arterija, venski spletovi semenika i vena semenika, limfni sudovi, ivani spletovi semenika i semevoda; f. umbilikalis (engl. umbilical c., lat. f. umbilicalis), pupana vrpca. Vezivna i trakasto uobliena struktura, duga oko 50 cm, koja postoji do samog roenja i povezuje plod sa posteljicom. Pupanu vrpcu sainjavaju: pup-ana vena i dve pupane arterije, alantoidni kanal ili urahus i pupano-crevni kanal ili omfaloenterini kanal sa svojim krvnim sudovima.

FUNKCIJA
(engl. function), 1. delatnost, odreena aktivnost; 2. ispitivanje funkcije sistema predstavlja odreivanje veze ulaznih i izlaznih veliina sistema (pobuda i reakcija sistema na njih).

FUNKCIOLEZA
(engl. functio laesa), gubitak funkcije odreenog dela tela.

FUNKCIONALNA GRUPA
(engl. functional group ), grupa atoma koja nekom organskom jedinjenju daje karakteristine hemijske osobine i odreuje mu naziv, npr. hidroksi-grupa nekog alkohola, karbonil (okso) grupa aldehida ili ketona, karboksilna grupa karboksilne kiseline, ili amino-grupa amina.

FUNKCIONALNA SLIKA
(engl. functional image), digitalna medicinska slika dobijena primenom prostih ili sloenih matematikih operacija u cilju izdvajanja jednog fizio-lokog parametra. Funkcionalne slike se

koriste u procesu interpretacije nuklearno medicinske dijagnostike studije. Na taj nain se primenom algebarskih operacija dobijaju funkcionalne slike koje se zovu i suptrakcione scintigrafske slike (npr. kod scintigrafije paratiroidea). Veliku kliniku primenu ima tzv. fazna analiza, koja je dobijena primenom Furijoovog reda na volumnu krivu leve komore srca, koja je dobijena radionuklidnom ventrikulografijom.

FUNKCIONALNI POREMEAJ
(engl. functional disorder ), poremeaj rada nekog organa, ali ne i njegove strukture; moe biti jatrogeni, idiopatski i psihogeni.

FUNKCIONALNI REZIDUALNI KAPA-CITET (FRC)


(engl. functional rezidual capacity ), volumen vazduha koji ostaje u plu-ima posle normalnog ekspirijuma. Jednak je zbiru ERV i TV.

FUNKCIONALNI SINCICIJUM
(engl. functional syncycium), miokard atrijuma i ventrikula. Razdraenje bilo kog dela ventrikula (atrijuma) izaziva kontrakciju oba ventrikula (atrijuma) po zakonu sve ili nita zahvaljujui delu elijske membrane miokardnih elija koja omoguava brzo rasprostiranje elekrtinog impulsa. V . interkalatni disk.

FUROSEMID
(engl. furosemide ), diuretik Henleove petlje sa jakim i brzim dejstvom. Spreava reapsorpciju jona natrijuma, hlorida i vode, a posle intravenske primene deluje direktno venodilatatorno. Koristi se za leenje edema usled bolesti srca, jetre i bubrega i kod hipertenzije i insuficijencije srca. Neeljena dejstva su: hipokalemija, hiperurikemija, hipotenzija, kolaps i oteenje sluha. Pre-parat: Lasix.

FURUNKL
(engl. furuncle), duboka stafilogena infekcija folikula i perifolikularnog tkiva u dubokom kutisu i subkutisu. Sastoji se iz centralnog epa (nekroza folikula) i kolikvativnog gnojenja sa perifernim zapaljenskim infiltratom.

FURUNKULOZA
(engl. furunculosis), pojava veeg broja folikula kroz dui vremenski period na razliitim delovima tela.

FUSIDINSKA KISELINA
(engl. fusidic acid), antibiotik sa dejstvom na stafilokoke rezistentne na peniciline. Koristi se u

obliku tableta, suspenzije ili intravenske infuzije za leenje osteomijelitisa i endokarditisa izazvanih stafiolokokama. Preparat: Stanicid.

FUSOBACTERIUM
(engl. fusobacterium), rod Gram-negativnih bakterija. To su anae-robni, pleomorfni tapii koji se karakteriu produkcijom buterne kiseline kao glavnog metabolikog produkta. ine deo normalne flore gastrointestinalnog, gornjeg respiratornog i genitalnog trakta. Najee se izoluju pri meovitim bakterijskim infekcijama (hronini sinuzitis, apsces plua, jetre), ali se mogu nai i kao jedini uzronici infekcije (npr. osteomijelitis). Najznaajnije vrste su: Fusobacterium nucleatum, F. necrophorum, F. mortiferum i F. varium.

FUZIFORMAN
(engl. fusiform, lat. fuzoformis), v. fuziformis.

FUZIFORMIS
(engl. fusiform, lat. fuzo-formis), vretenast, nalik vretenu.

FUZIJA
(engl. fusion), 1. spajanje, stapanje, ujedinjenje; 2. nuklearna fuzija je nuklearna reakcija u kojoj se jezgra lakih atoma spajaju u vee jezgro, uz oslobaanje energije. Energija koja se oslobaa nastaje usled velikog smanjenja energije nukleona (protona i neutrona) u novonastalom jezgru u odnosu na energiju koju oni imaju u lakim atomima. Smanjenje te energije je posledica savlaiva-nja delovanja jakih nuklearnih sila. Energije koje se oslobaaju procesom fuzije su reda 1 - 30 MeV; v. nuklearna energija.

FUZIJA ZUBA
(engl. fusion of teeth), spajanje zuba, anomalija koja se deava u vreme razvoja zuba spajanjem dve ili vie zubnih klica u jedan zub. Zub je vei, nepravilnog oblika, sa naznaenom linijom spajanja.

G-1 FAZA
, (engl. G-1 phase), postmitotska fa-za elijskog ciklusa, ije trajanje mnogo varira zavisno od tipa date elije. U tkivima koja se ne obnavljaju, kao to je nervno tkivo, G-1 faza se oznaava kao G-0. Dakle, nervne elije, neuroni, su stalno u G-0 fazi.

G-2 FAZA
, (engl. G-2 phase), relativno kratka premitotska faza elijskog ciklusa. U elijama koje su predodreene za poliploidiju, G-2 faza moe da traje beskonano (ceo ivotni vek elije).

G-6-P
, skr. za glukozu-6-fosfat.

G-6-PD,
skr. za enzim glukozu-6-fosfat dehidrogenazu.

Ga67
, radioaktivni izotop galijuma koji se raspada elektronskim zahvatom, emituje fotone u spektru od 93 do 880 KeV , a vreme poluraspada mu je 3,3 dana (78,3 sati). U nuklearnoj medicini se primenjuje, najee kao galijum citrat, za scintigrafsku detekciju i lokalizaciju fokalnih infekcija i u onkolokoj dijagnostici. V. scintigrafija tumora.

g-AMINOBUTERNA KISELINA, GABA


(engl. g-aminobutyric acid), 4-aminobuterna kiselina, H2NCH2CH2CH2COOH, neurotran-smiter koji se nalazi u centralnom nervnom sistemu. Formira se dekarboksila-cijom a-karboksil grupe Lglutamata, koju katalizuje enzim glutamat dehidrogenaza. Kao inhibitorni neurotransmiter GABA je uklju-ena u regulisanje neuralne aktivnosti. Tako-e se nalazi u bubrezima, srcu i pluima.

GABA
(engl. gamma-aminobytric acid), v. gama-aminobuterna kiselina.

GABAPENTIN
(engl. gabapentin), novi anti-epileptik slian GABA-i koji se koristi kao dopunska terapija kod parcijalnih kriza sa ili bez sekundarne generalizacije, kad ostali antiepileptici nisu dovoljno efikasni. Preparat: Neurontin.

GA ENJE
(engl. nausea), nelagodnost koja se osea od eluca do gue, najee s teranjem na povraanje, to se u narodu zove muka. Gaenje je praeno nevoljnim grenjem miia drela, jednjaka, trbunih zidova i ponekad obilnim luenjem pljuvake (salivacija). Nastaje bilo usled nadraaja nervnih zavretaka usno-drelnog predela (u bolestima usta i drela), bilo zbog nadraaja nervnih centara modanog stabla, a sree se i kod poremeaja eluca, jetre i unih puteva, kao i kod nekih bolesti mozga, trovanja, morske bolesti i dr. Mogu da ga izazovu i neki bolovi, neuralgije, crevni, bubreni i materini grevi. Gaenje se moe vetaki izazvati pritiskom prsta ili nekog instrumenta na koren jezika.

GALAKTAGOG

(engl. galactagogue), supstanca ili lek koji stimulie sekreciju mleka (npr. oksitocin).

GALAKTOCELA
(engl. galactocele), 1. cista dojke koja sadri mleko i koja nastaje zapuenjem mlenih kanala; 2. nakupljanje mlene tenosti u prostoru koji okruuje testis.

GALAKTOKINAZA
(engl. galactokinase), enzim iz roda transferaza (ATP:D-galaktoza- -1-fosfotransferaza, EC 2.7.1.6) koji katalizuje reakciju ATP + D-galaktoza = ADP + a-D- -galaktoza-1-fosfat. Ovo je prva reakcija u metabolizmu galaktoze u glukozu. Deficit galaktokinaze izaziva galaktozuriju posle korienja galaktoze ili laktoze u ishrani.

GALAKTOREA
(eng. galactorrhoea), 1. nenormalno obilna sekrecija mleka iz dojki; 2. sekrecija mleka posle prestanka dojenja.

GALAKTOZA
(engl. galactose), monosaharid aldoheksoza, optiki izomer glukoze. Dobija se iz laktoze (mlenog eera) dejstvom enzima laktaze ili hidrolizom sa mineralnim kise-linama. D-galaktoza se nalazi u modanim cerebrozidima. Poviena koncentracija galaktoze u krvi (galaktozemija) javlja se usled naslednog metabolikog poremeaja.

GALAKTOZA TOLERANS TEST


(engl. galactose tolerance test), test kojim se ispituje sposobnost jetre da prevodi galaktozu u glukozu. Nivo galaktoze se meri 1 sat posle oralno (40 g) ili intravenski (0,5 g/kg) date doze galaktoze.

GALAKTOZAMIN
(engl. galactosamine), amino-eer 2-amino-2-deoksi-a-D-galaktoza. Ulazi u sastav glikoproteina, mukoproteina i glikozaminoglikana.

GALAKTOZEMIJA
(engl. galactosemia), uroena greka u metabolizmu galaktoze izazvana nedostatkom enzima UDPglukoza-heksoza-1-fosfat uridiltransferaze. Dolazi do akumulacije galaktoza-1-fosfata i/ili galaktiola. Galaktozemiju moe da izazove i deficit galaktokinaze. Oboljenje se otkriva na osnovu odreivanja aktivnosti navedenih enzima u eritrocitima.

GALAKTOZURIJA
(engl. galactosuria), nalaz galaktoze u urinu.

GALAMIN
(engl. gallamine), miorelaksans koji se koristi u toku anestezije i kao dijagnostiki test za mijasteniju gravis. Preparat: Flaxedil.

GALENSKI
(engl. galenic), farmaceutski preparat prirodnog porekla: biljni, mineralni ili ivotinjski.

GAMA KAMERA
(engl. gamma camera), ureaj u nuklearnoj medicini, kojim se vri detekcija gama zraenja. Gama zraenje iz tela pacijenta se u scintilacionom detektoru gama kamere pretvara u svetlost. U katodi fotomultiplikatora svetlost se pretvara u elektrone, a oni u struju, koja se koristi za generisanje slika koje nose informaciju o raspodeli gama zraka u telu pacijenta. Gama kamera obavezno sadri: kolimator koji usmerava gama zraenje, scintilacioni kristal, mreu fotomultiplikatora, elektronski deo koji vri obradu signala i raunar u kome se signal pretvara u sliku, prikazuje i analizira. Gama kamera prema nameni moe biti sa okruglim veim ili manjim detektorom, sa etvrtastim detektorom, sa jednim ili dva detektora, sa fiziolokim trigerima (EKG) i nizom drugih dodataka. Gama kamerom mogu da se izvode: pojedinane statike studije, dinamske studije, studije celog tela, trigerovane (gated) stu-dije i SPECT studije. Prva generacija gama kamera (konstruisao je Hal Anger, 1962. god., pa se esto zove Angerova kamera) bila je analogna, sledea generacija - poludigitalna, a sadanja peta generacija je potpuno digitalna, to podrazumeva da se signal digitalizuje odmah nakon izlaza iz fotomultiplikatora, to omoguava lokalni princip detekcije, a to znai da je za detekciju jednog fotona potrebno samo nekoliko okolnih fotomultiplikatora, a ne svi kao to je primenjivao Anger. Ova injenica omoguila je niz poboljanja i inovacija na digitalnoj gama kameri, od kojih je najpoznatija mogunost istovremene detekcije gama i pozitronskih emitera na njoj ime su omoguene SPECT i PET studije na istom ureaju.

GAMA-AMINOBUTERNA KISELINA
(engl. gamma-aminobutytric acid), amino-kiselina otkrivena u mozgu, posebno u hipotalamusnim neuronima. Deluje inhibitorno na neurotransmitere, kao to su acetilholin, dopamin, norepinefrin, serotonin, epinfrin i histamin.

GAMABENZEN HEKSAHLORID
(engl. gammabenzene hexachloride), insekticid i pediculicid. Koristi se u obliku krema ili ampona kao lek protiv uge i valjivosti tela i kose. Preparat: Gamex.

GAMA-GLOBULIN
(engl. gamma globulin), klasa serumskih proteina koji se pri elektroforetskom rastavljanju kreu ka oblasti koja je oznaena kao gama. Ovi molekuli su krajnje pozitivno naelektrisani i kreu se katodno. Veina imunoglobulina i antitela su gama-globulini.

GAMBUTACID
(engl. gamma-aminohydroxybutyric acid ), antiepileptik sumnjive efikasnosti jer slabo prodire u CNS. Preparat: Gamibetal.

GAMETI
(engl. gamete, lat. gametus), haploidne oplodne elije, sposobne da sa elijama suprotnog pola formiraju zigot. To je sekundarni ovocit, koji se izbacuje iz Graafovog folikula u trenutku ovulacije kod ena, a spermatozoid kod mukaraca. V. ovogeneza, v. spermatogeneza.

GANCIKLOVIR
(engl. ganciclovir), antivirusni lek koji se koristi za leenje tekih i po ivot opasnih infekcija citomegalovirusima, uglavnom kod obolelih od AIDS-a. Neeljena dejstva su teka: povraanje, proliv, sterilitet, konvulzije, oteenje kostne sri. Preparat: Cymevene.

GANGLIO-,
odnosi se na ganglion ili vor kao tvorevinu nervnog tkiva.

GANGLION
(engl. ganglion, lat. ganglion), jasno uobliena i izdvojena grupa nervnih elija nalik voru koja je delimino isprepletana nervnim vlaknima i pridodata perifernom nervnom sistemu. Ganglioni se nalaze neposredno uz stablo nerva kome su pridodati, u duplikaturi vezivne opne, u neposrednoj blizini organa ili u zidu organa. U ganglionima dolazi do prekidanja dela nervnih vlakana. Vlakna koja dolaze do gangliona nazivaju se preganglijska. Ova vlakna se zavravaju gra-dei sinapse sa nervnim elijama gangliona. Vlakna koja polaze iz gangliona ulaze u sastav nerava kojima su ganglioni pridodati i nose naziv postganglijska vlakna. G. autonomi-kum (engl. autonomic g., lat. g. autonomicum), ganglion koji pripada autonomnom ili visceralnom nervnom sistemu. Pojam se odnosi i na simpatike i na parasimpatike ganglione autonomnog nervnog sistema; g. cilijare (engl. ciliary g., lat. g. ciliare ), trepljasti ili cilijarni ganglion. Parasimpatiki ganglion koji svojim postganglijskim vlaknima inervie dva glatka miia oka, muskulus sfinkter pupile i muskulus cilijaris. Nalazi se u onoj duplji, neposredno izmeu stabla vidnog nerva i spoljanjeg pravog miia oka; g. parasimpatikum (engl. parasympathetic g., lat. g. parasympaticum), parasimpatiki ganglion. Pripadaju perifernom delu autonomnog nervnog sistema. U njima se zavravaju preganglijska vlakna koja vode poreklo iz parasimpatikih jedara modanog stabla i krsnih segmenata

kimene modine (S2-S4, od drugog do etvrtog segmenta). Iz parasimpatikih gangliona polaze postganglijska holinergika vlakna koja slue za inervaciju unutranjih organa, krvnih sudova i lezda sa unutranjim luenjem; g. pelvikum (engl. pelvic g., lat. g. pelvicum), karlini ganglion. Ovi ganglioni predstavljaju i simpatike i parasimpatike ganglione koji ulaze u sastav kar-linog spleta ili pleksusa pelvinusa. Slue za inervaciju organa karline duplje; g. spinale (engl. spinal g., lat. g. spinale), kimeni ganglion. Senzitivni ganglion pridodat zadnjem korenu kimenog nerva. Sadri nervne elije iji periferni produeci polaze iz slobodnih ili uoblienih nervnih zavretaka u koi, pot-konom tkivu (povrinskoj fasciji), vezivnim opnama, zglobnim kapsulama, miiima i miinim tetivama. Centralni nastavci ovih nervnih elija zavravaju se u senzitivnim jedrima zadnjih korenova kimene modine; g. spirale kohlee (engl. spiral g., Cortis g., lat. g. spirale cochleae, g. spirale Corti), uvijeni ili spiralni ganglion smeten u unutranjem uvu i pridodat stablu slunog ili akustikog nerva. Nalazi se unutar spiralnog kanala stoera (modiolusa) pua, u petroznom delu slepo-one kosti. Njegovi periferni produeci polaze iz spiralnog organa, a centralni grade stablo slunog ivca; g. stelatum (engl. stellate g., lat. g. stellatum), zvezdasti ili vratnogrudni ganglion. Parni, simpatiki ganglion koji se nalazi u nivou sedmog vratnog prljena, a obino nastaje spajanjem sedmog vratnog i prvog grudnog gangliona simpatikog stabla. Postganglijskim vlaknima uestvuje u inervaciji srca, gornjih ekstremiteta, vrata i glave; g. simpatikum (engl. sympathetic g., lat. g. sympaticum), simpatiki ganglion. Pripadaju perifernom delu autonomnog nervnog sistema i ulaze u sastav simpatikog stabla. U njima se zavravaju preganglijska vlakna koja vode poreklo iz simpatikih jedara u vratnom, grudnim i slabinskim segmentima kimene modine (C8-L2, od osmog vratnog do drugog slabinskog segmenta). Iz simpatikih gangliona polaze postganglijska vlakna koja slue za inervaciju unutranjih organa, krvnih sudova i lezda sa unutranjim luenjem; g. trigeminale (engl. trigeminal g., lat. g. trige-minale), veliki senzitivni ganglion pridodat petom modanom ili trogranom nervu (nervusu trigeminusu). Nalazi se pri vrhu petroznog dela slepoone kosti, du njegove prednje strane unutar vezivne trigeminalne jamice. Periferni nastavci nervnih elija u ovom ganglionu ulaze u sastav onog (oftalminog), gornjovilinog (maksilarnog) i do-njovilinog (mandibularnog) nerva. Centralni produeci ovog gangliona grade senzitivni koren trogranog ivca; g. vestibulare, (engl. vestibular g., lat. g. vestibulare ), tremni ili vestibularni ganglion smeten u unutranjem uvu i pridodat stablu statikog ili vestibularnog nerva. Nalazi se neposredno uz dno unutranjeg slunog kanala, u petroznom delu slepoone kosti. Njegovi periferni produeci polaze iz neuroepitelnih struktura: makula kesice i meinice i grebena ili kristi polu-krunih kanala, a centralni grade stablo statikog ivca.

GANGLION ZADNJIH KORENOVA


(engl. dorsal root ganglion ), zadebljanje zadnjih korenova u kojima su smetena tela senzornih neurona.

GANGLIOZID
(engl. ganglioside), opti naziv za klasu glikolipida koji se nalaze u mozgu i drugim tkivima. Strukturno, ovi sfingolipidi su ceramid-oligosaharidi koji sadre najmanje jedan ostatak Nacetilneuraminske kiseline (sijalinska kiselina) pored drugih ostataka eera (npr. glukoze, galaktoze i N-acetil- -galaktoze).

GANGRENA SENILIS,
(engl. senile gangre-ne ), pojava gangrene (izumiranja tkiva) kod starih osoba, koja se javlja u odmaklom i raz-vijenom stadijumu obliterantne ateroskleroze perifernih arterija, tj. u etvrtom stadijumu bolesti, kada se istovremeno javljaju ulceracije i gangrena, to se javlja jo izraenije i ranije ako starija osoba ima i eernu bolest (diabetes mellitus) dugo vremena ili ako je neregularno i neadekvatno lei. Gangreni senilis obino prethode smetnje periferne cirkulacije i kla-udikacija intermittens (v. klaudikacija).

GANGRENA ZUBA
(engl. gangrene of tooth ), avitalan zub; raspadanje tkiva zubne sri, pulpe, kao posledica infekcije, traume, hemijskog ili toksikog delovanja.

GANGRENOZNA PIODERMIJA
(engl. gangrenous pyodermia, lat. pyoderma gangrenosum ), ulcerativna lezija koe esto udruena sa drugim bolestima: ulceroznim kolitisom, Cronhovom bolesti, seronegativnim artropatijama, reumatoidnim artritisom, degenerativnim oboljenjima zglobova, hematolokim malignim oboljenjima itd. Postoji vie oblika ove bolesti: pustulozna forma, piostomatitis vegetans, atipina bulozna forma i maligna pioderma gangrenozum.

GARGOLIZAM
(engl. gargoylsm), mukopoli-saharidoza 1, Hurlerova bolest. Nasledna bolest metabolizma kod koje se taloe sloeni ugljeni hidrati - mukopolisaharidi u raznim tkivima. Kliniki se vide grube crte lica, poveanje glave, stridorozno disanje, skraen i proiren grudni ko. Psihiki razvoj je na nivou deteta od 2-3 godine. Smrtni ishod nastupa izmeu 8. i 12. godine).

GASNA GANGRENA
(engl. gaseous gangrene ), teko akutno posttraumatsko infektivno oboljenje uzrokovano bakterijama koje se razmnoavaju i lue toksine u odsustvu vazduha, a pripadaju rodu klostridija (Clos-tridia). Bolest se ispoljava najpre bolom i oseajem zatezanja u predelu rane, zatim se javljaju temperatura i znaci zatrovanosti organizma. Lokalno se razvija otok povreenog tkiva koji na pritisak pucketa (krepitira) zbog nagomilavanja gasova usled prisustva bakterija. Koa je zategnuta, bleda i proarana sivkastim mrljama. Iz rane se cedi sukrviav sekret, ali nema gnojenja. Ako se bolest ne lei posle 2 do 4 dana razvija se teko stanje oka i smrtni ishod, a terapija penicilinom i antigangrenoznim serumom uz hirurku obradu rane mora biti najhitnije primenjena.

GASNA HROMATOGRAFIJA, GC
(engl. gas chromatography), hromatografska tehno-logija koja se koristi za razdvajanje i analiziranje smee isparljivih supstanci koje mogu da se prevedu u isparljive derivate. GC se koristi za

identifikaciju i za kvantitativno mere-nje sa relativno visokom preciznou, spe-cifinou i osetljivou.

GASNI ANALIZATOR
(engl. gas analyzer), slui za gasnu analizu krvnih uzoraka. Sastoji se od tri podsistema: kalibracionog, mernog i kontrolnog sistema. Kalibracioni sistem stvara dve tenosti poznatih pH, Pco2 i Po2 koje se koriste za kalibraciju elektroda. One se dobijaju uravnoteenjem dva kalibraciona rastvora sa dve razliite gasne smee. Merni sistem se sastoji od pH Pco2 i Po2 elektroda, fotometra za procenu hemoglobina i meraa barometarskog pritiska. Kontrolni sistem se sastoji od mikroprocesora kombinovanog sa sistemom za prihvatanje podataka, displeja, tampaa i kontrolne elektronike. Kompjuter ima tri naina rada: kalibraciju, merenje uzoraka i ispiranje. Startna kalibracija poinje posle ukljuivanja maine i sadri proceduru provere radi osiguranja pravilnog funkcio-nisanja elektroda. Ako to nije sluaj, radi sistem upozorenja. Svaka sledea kalibracija se izvrava posle 2 sata i rezultati se tampaju na printeru. Rezultati kalibracije su smeteni u memoriju i koriste se za korekciju sledeih merenja uzoraka. Operater moe da zapone novu kalibraciju u svako vreme. Prilikom merenja uzoraka, krvni uzorak se dovodi u mernu kivetu i na kraju unapred odreenog vremena merni signali sa elektroda se itaju, podaci se koriguju iz kalibracionih krivih i prikazuju u digitalnom obliku, a izvedeni podaci se izraunavaju. Kompletni rezultati se potom tampaju, posle ega zapoinje ispiranje. Ceo sistem merenja traje oko 4 minuta, kalibracija oko 6 minuta, a ispiranje oko 1 minute. Sistem elektroda vri merenja na 37 oC i mogue je uvesti temperaturne korekcione faktore za pH, Pco2 i Po2, ukoliko je uzorak krvi na razliitoj temperaturi.

GASNI HROMATOGRAF
(engl. gas chromatograph), instrument na kome se izvodi gasna hromatografija.

GASOVI U ARTERIJSKOJ KRVI


(engl. arterial blood gases), parcijalni pritisak kiseonika i ugljen-dioksida u arterijskoj krvi. Ovi gasovi se jo zovu i respiratorni gasovi. Pomou njih se procenjuju procesi razmene gasova u pluima.

GAS SMELJIVAC
(engl. laughing gas), v. azotni oksidul.

GASTER
(engl. stomach, ventriculus lat. gaster, ventriculus ), eludac. Vezivno-miini oragan kesastog oblika i najiri deo sistema organa za varenje. Nalazi se u gornjem delu trbune duplje, u nadmezokolinom spratu peritonealne duplje, u okviru koga zauzima nadeludani (epigastrini) i levi podrebarni (hipohondrijani) predeo. Kod eluca se opisuju dva otvora, dve strane i dve ivice. Otvori su gornji i donji. Gornji ili ulazni otvor nosi naziv kardijani otvor, a preko njega komuniciraju lumen jednjaka i upljina eluca. Donji ili izlazni otvor nosi naziv pilorini otvor, a

preko njega komuniciraju upljina eluca i lumen dvanaestopalanog creva. Strane eluca su prednja i zadnja. Prednja strana je u odnosu sa levim renjem jetre, dijafragmom i prednjim trbunim zidom. Zad-nja strana je u odnosu sa opornjakom kesom, a preko nje i sa dijafragmom, slezinom, levim bubregom i nadbubrenom lezdom, gute-raom i delom poprenog kolona. Ivice eluca su desna ili mala eludana krivina i leva ili velika eludana krivina. S obzirom na izgled eludac se moe podeliti na uspravni i horizontalni deo. U sastav uspravnog dela ulaze: ulazni ili kardijani deo, dno ili fundus i telo ili korpus. U sastav horizontalnog dela ulaze: pilorino predvorje ili antrum i pilorini kanal.

GASTEROPHILUS
(engl. gasterophilus ), rod muva, koje pripadaju porodici Gasterophilidae. To su dvokrilci, paraziti konja koji ponekad mogu prei i na oveka. Larve se zavlae u potkono tkivo, gde se zaaure i parazitiraju hranei se tkivom i telesnim tenostima do zavretka razvojnog ciklusa kada naputaju kou. Oboljenje je oznaeno kao mijaza.

GASTR-, GASTRO(engl. gastro-), koji se odnosi na eludac.

GASTREKTAZIJA
(engl. gastrectasia, gastrectasis), dilatacija eluca.

GASTREKTOMIJA
(engl. gastrectomy), resekcija, uklanjanje, a. dela eluca (engl. partial gastrectomy); b. celog eluca (engl. total gastrectomy ); c. celog eluca i okolnih organa - proirena gastrektomija (engl. extended gastrectomy). U naoj medicinskoj terminologiji izraz gastrectomia podrazumeva uklanjanje celog eluca, dok se za parcijalnu gastrektomiju koristi termin resekcija. U anglosaksonskoj literaturi za oba pojma se koristi termin gastrectomy. Resekcija eluca se naj-ee radi u cilju leenja ulkusnog oboljenja i ogranienih tumora, a rekonstrukcija digestivnog trakta se uspostavlja spojem (anastomozom) sa dvanaestopalanim crevom (resekcija tipa Bilroth I) ili sa prvom vijugom tankog creva (resekcija tipa Bilroth II). Kod benignih oboljenja resecira se 1/2 do 2/3 eluca, a kod malignih 3/4 do 4/5, uz istovremeno uklanjanje limfnih lezda. Totalna gastrektomija se radi uglavnom kod malignih oboljenja, uz uklanjanje limfnih lezda, a moe se izvesti pristupom kroz grudni ko ili kroz trbuh. ovek moe da ivi bez eluca, ak ne mora da doe do veeg gubitka telesne teine, ukoliko se pridrava reima ishrane i drugih pomonih mera. Posle ovih operacija neophodan je dijetetski reim, uzimanje eih, manjih obroka i nadoknada gvoa i vitamina B-12.

GASTRIAN
(engl. gastric), vidi eludani.

GASTRINA AHILIJA
(engl. gastric achi-lia), potpuna nemogunost luenja hlorovo-donine (sone) kiseline i drugih komponenti eludanog soka. Najee je odraz atrofije eludane sluznice.

GASTRINA FAZA
(engl. gastric phase), jedna od faza u kontroli funkcije gastrointestinalnog sistema; ostvaruje se neurohumoralnim refleksnim mehanizmima koje izaziva stimulacija eludanog zida.

GASTRIN
(engl. gastrin), peptidni (17 ami-nokiselina) hormon koji sekretuju gastrointestinalni (eludac - G elije antralne mu-koze, tanko crevo, pankreas - D elije) i nervni sistem (hipofiza, hipotalamus, medula oblongata). Glavna dejstva gastrina (G 17) koga sekretuju G elije u pilorinom i antralnom delu eluca su: stimulacija sekrecije eludane kiseline, pepsinogena, motiliteta eluca i trofiki uticaj na sluzokou eluca i creva. Sekrecija g. je regulisana nervnim (vagus), humoralnim (Ca2, adrenalin, sekretin, glukagon) i lokalnim faktorima (istezanje, pH, peptidi, aminokiseline - naroito fenilalanin i triptofan). Postoje dva tipa gastrina, gastrin I i gastrin II. Odreivanje gastrina u serumu je znaajno za procenu eludane funkcije, kod osoba sa Zollinger-Ellisonovim (Z-E) sindromom ili u sluaju perniciozne anemije.

GASTRINOM
(engl. gastrinoma), benigni ili maligni tumor koji lui gastrin, udruen sa Zollinger-Ellisonovim sindromom. Veina gastrinoma nastaje u pankreasu. Pankreatini gastrinomi su najee mali, multipli i u 50-60% sluajeva maligni. Ekstrapankreatini gastrinomi su obino solitarni i esto benigni.

GASTRITIS
(engl. gastritis), zapaljenski proces sluznice eluca. Po tipu moe biti akutan, hronian i poseban oblik (granulomatozni, eozinofilni, limfocitni, hipertrofini ili reaktivni). Moe zahvatiti antrum, telo eluca ili ceo eludac. Najei izaziva je Helicobacter pylori, rei nesteroidni antiinflamatorni lekovi, autoimuni procesi i dr. Simptomi su dispepsija, podrigivanje, bolovi u predelu eluca, munina, eventualno povraanje. Leenje zavisi od uzroka.

GASTROCELA
(engl. gastroocele), hernija dela eluca.

GASTRODUODENOSKOP
(engl. gastroduodenoscope ), endoskop za vizuelizaciju unutranjosti eluca i duodenuma. Ovim

instrumentom mogue je obaviti i neke dijagnostiko-terapijske procedure, kao npr. biopsije, polipektomije, sklerozacije i sl.

GASTRODUODENOSKOPIJA
(engl. gastroduodenoscopy), pregled unutranjosti eluca i duodenuma endoskopom.

GASTRODUODENOSTOMIJA
(engl. gastroduodenostomy ), operativno konstruisanje spoja izmeu ostatka eluca posle resekcije i poetnog dela dvanaestopalanog creva. U naoj medicinskoj literaturi nazvano je operacija tipa Billroth I, prema nemakom hirurgu Billrothu koji je krajem XIX veka prvi izveo ovu operaciju.

GASTROENTERIKI REFLEKS
(engl. gastroenteric reflex ), poveanje podraljivosti (motiliteta i sekretorne aktivnosti) tankog creva posle obroka. Osnovni stimulus je rastezanje eluca (samo delom ulazak hrane u dvanaestopalano crevo). Refleks se prenosi uglavnom mijenterikim pleksusom. V . gastroileumski refleks.

GASTROENTERITIS
(engl. gastroenteritis), zapaljenje sluznice eluca i tankog creva. Bolest je najee naglog poetka i kratkog trajanja i uzrokovana infekcijom. Manifestuje se muninom, povraanjem, bolom u trbuhu i prolivom. Moe da dovede do znaajnog gubitka vode i mineralnih soli iz organizma.

GASTROENTEROSTOMIJA
(engl. gastroenterostomy), 1. operativno konstruisanje spoja izmeu ostatka eluca posle resekcije i prve vijuge tankog creva. U naoj medicinskoj literaturi nazvano je operacija tipa Bilroth II, prema nemakom hirurgu Bilrothu, koji je krajem XIX veka prvi izveo ovu operaciju; 2. operativno spajanje nereseciranog eluca i prve vijuge tankog creva (gastroenteroanastomoza) radi zaobilaenja prepreke (by pass) na izlaznom delu eluca ili na dvanaestopalanom creva. Radi se kao palijativna (pomona) operacija kod oiljnih stenoza dvanaestopalanog creva i kod tumora izlaznog dela eluca, duodenuma i guterae.

GASTROEZOFAGEALNI REFLUKS
(engl. gastrooesophageal reflux disease ), pojava kiselog eludanog ili alkalnog duodenalnog sadraja u jednjaku. Posledica je smanjenja tonusa donjeg sfinktera jednjaka (koje moe biti uroeno) ili poveanja pritiska u trbunoj duplji (to je sluaj kod gojaznih osoba i u odmakloj trudnoi). Glavni simptomi su goruica i povremeno povraanje kiselog sadraja. Tegobe se esto javljaju u toku noi.

GASTROEZOFAGOSTOMIJA
(engl. gastro-oesophagostomy ), operativno konstruisanje spoja izmeu ostatka reseciranog eluca i jednjaka ili spoja izmeu nereseciranog eluca i dela reseciranog jednjaka. Ovaj operativni zahvat se izvodi pristupom kroz trbuh ili grudni ko, najee prilikom operacija kod malignih oboljenja, ili kod operativnog leenja proirenih vena jednjaka (tzv. transsekcija jednjaka po Sughiuri). Izvodi se klasinim avom, ali je bre i bezbednije koristiti instrument za automatsko ivenje anastomoza (stappler).

GASTROILEUMSKI REFLEKS
(engl. gastroilleal reflex ), nastaje pri pranjenju eluca, a sastoji se od poveane kontraktilne aktivnosti ileuma, relaksacije ileocekalne valvule i cekuma, to omoguava poveanu pasau himusa kroz ileocekalnu valvulu. Izaziva se i prenosi kao gastroenterini refleks.

GASTROINTESTINALNI
(engl. gastrointestinal, lat. gastrointestinalis ), eludano-crevni, koji se odnosi na eludac i creva, tanko i debelo. Oznaava pripadnost elucu i crevima. Naziv se veoma esto pogreno zamenjuje sa nazivom digestivni.

GASTROINTESTINALNI TRAKT, GIT


(engl. gastrointestinal tract ), sistem za vare-nje, (lat. apparatus digestorius, engl. digestive tract), kontinuirana serija cevastih organa koja polazi od usne duplje, a zavrava se marom. Opta graa zida slina je u svim delovima. Od lumena do spoljanje povrine postoje 4 podsloja: tunika mukoza (lat. tunica mucosa) - -sluznica, izgraena od epitela (lat. lamina epi-thelialis), veziva (lat. lamina propria) i mi-inog lista (lat. lamina muscularis mucosae); tunika submukoza (lat. tunica submucosa) - -podsluznica, izgraena od rastresitog veziv-nog tkiva u kome se nalaze krvni i limfni sudovi i nervi; tunika muskularis (lat. tunica muscularis) - miini sloj, izgraen od razliito orijentisanih glatkih miinih elija; tunika seroza (lat. tunica serosa ili adventitia), spoljanji omota. U GIT spadaju jednjak (lat. esophagus), eludac (lat. gaster, engl. sto-mach), dvanaestopalano crevo (lat. duodenum), srednji deo tankog creva (lat. jejunum), zavrni deo tankog creva (lat. ileum) i debelo crevo (lat. colon). Uz ovu cev su u neposrednoj morfolokoj i funkcionalnoj vezi dve velike lezde: jetra (lat. hepar) i guteraa (lat. pankreas).

GASTROJEJUNOSTOMIJA
(engl. gastrojejunostomy), v. gastroenterostomija.

GASTROKOLINI REFLEKS
(engl. gastrocolic reflex ), refleks koji dovodi do pokretanja sadraja debelog creva, kome esto prethodi isti proces i u tankom crevu. Nastaje nepo-sredno posle istezanja eluca hranom, a kod beba

i male dece dovodi do defekacije odmah posle obroka. Refleks se izaziva mijente-rikim pleksusom, ali znaajnije vancrevnim autonomnim sistemom.

GASTROLIZA
(engl. gastrolysis), presecanje svih eludanih veza kako bi se eludac mogao pomeriti kroz preagu u grudni ko, preuzimajui ulogu odstranjenog jednjaka.

GASTROPEKSIJA
(engl. gastropexy ), fiksiranje zida eluca za prednji trbuni zid ili za dijafragmu, u cilju: a. spreavanja uvrtanja (volvulusa) eluca; b. spreavanja klizanja eluca kroz dijafragmu u grudni ko kod dijafragmalne (hijatus) hernije; c. rekonstrukcije sfinkternog mehanizma spoja izmeu jednjaka i eluca, u cilju spreavanja vraanja eludanog sadraja (ezofago-gastrini refluks) u jednjak.

GASTROPLASTIKA
(engl. gastroplasty ), 1. operativno formiranje cevi od dela elud-anog tkiva u cilju premoenja defekata na okolnim digestivnim organima, a posle njihove resekcije. Npr.: ezofagogastroplastika (premoenje defekta jednjaka posle resekcije, pomou gastrinog transplantata), gastroduodenoplastika, gastrojejunoplastika 2. razni operativni zahvati kojima se reavaju oiljna suenja eluca, npr. posle korozivnih i drugih povreda.

GASTROPTOZA
(engl. gastroptosis ), spu-tenost eluca, stanje kada donja granica eluca dopire ispod normalne granice njegove projekcije. esto se javlja u sklopu visceroptoze tj. udruen sa sputenou ostalih trbunih organa, najee posle ekscesivnog gubitka telesne teine.

GASTROSHIZA
(engl. gastroschisis ), mali paraumbilikalni defekt trbunog zida kroz koji prolabiraju creva u spoljanju sredinu. Defekt se obino javlja desno od normalno razvijenog pupka, veliine oko 2 cm. Za razliku od omfalocele, jetra nikad ne prolabira kroz defekt.

GASTROSKOP
(engl. gastroscope ), optiki instrument koji se koristi za ispitivanje unu-tranjosti eluca. Godinama je to bio nesa-vitljiv ili polusavitljiv instrument koji je doputao samo ograniena vidna polja, dok dananji potpuno savitljivi instrumenti pre-nose sliku kroz fiberoptiki snop ili sa siu-nom video kamerom omoguavaju da se sve povrine eluca mogu videti i fotografisati, a uzorci tkiva uzeti za mikroskopske analize. Terapijske procedure (npr. zaustavljanje hemoragije, uklanjanje polipa, izvoenje gastrotomije) mogu da se izvode. Slini instrumenti se esto ubacuju u duodenum i poznati su kao gastroduodenoskopi ili ezofagogastroduode-noskopi.

GASTROSTAKSA
(engl. gastrostaxis), krvarenje iz sluzokoe eluca.

GASTROSTOMIJA
(engl. gastrostomy ), operativni zahvat kojim se uspostavlja komunikacija izmeu lumena eluca i spoljne sredine, preko prednjeg trbunog zida. To se postie ubacivanjem iroke cevi u eludac uz fiksiranje (-peksiju) prednjeg zida eluca za prednji trbuni zid. Najee se radi u cilju ishrane bolesnika kod kojih je one-mogueno gutanje usled malignih i drugih suenja drela, jednjaka i ulaznog dela eluca (kardije); kod povreda vratnog i grudnog jednjaka sa avom jednjaka; kod velikih operacija u predelu vrata sa ukla-njanjem organa; ree radi obezbeenja dopunske ishrane kod opekotina, sepse, tekih povreda, i oboljenja centralnog nervnog sistema sa gubitkom svesti, ili kod psihijatrijskih bolesnika koji odbijaju da uzimaju hranu. Gastrostomija moe biti trajna (permanentna) ili privremena (temporerna). Pri-vremena gastrostomija se po izleenju osnovnog patolokog stanja zatvara avom eluca.

GASTRULACIJA
(engl. gastrulation), proces kojim od bilaminarnog diska nastaje trilaminarni disk sa sva tri embrionalna (klicina) lista. To je poetak morfogeneze tela i dogaa se u treoj nedelji razvoja.

GAUS, G
(engl. gauss), stara jedinica magnetne indukcije B. Jedinica magnetne indukcije u Meunarodnom sistemu jedinica je tesla, T; 1G = 10-4T.

GEL
(engl. gel), koloidna suspenzija u hidrofilnoj podlozi meke konzistencije poput elea. Koristi se kao podloga za lekove koji se aplikuju lokalno na sluznice (npr. oralni gel ili vaginalni gel).

GEMCITABIN
(engl. gemcitabin), citotok-sini lek iz grupe antimetabolita, analog cito-zina. Koristi se kao intravenska infuzija za leenje lokalizovanih i metastatikih karcinoma plua i pankreasa. Preparat: Gemzar.

GEMEPROST
(engl. gemeprost), prostag-landin, jedan od lekova izbora za indukciju medicinskih kasnih terapijskih pobaaja. Primenjuje se intravaginalno, omekava grli materice i olakava izvoenje pobaaja. Preparat: Gemeprost.

GEMFIBROZIL
(engl. gemfibrozil ), hipolipidemik, u najveoj meri sniava trigliceride, umereno LDL estice, a znaajno poveava protektivnu HDL frakciju holesterola. Koristi se za leenje hiperholesterolemije II i IV kao dopuna statinima, i kod teke sekundarne hiperlipidemije (u toku dijabeta, hipotireoze i dr). Preparati: Boluzin, Sinelip.

GEMINACIJA ZUBA
(engl. gemination of tooth), udvajanje zuba; razvojna anomalija nastala nepotpunom podelom zubne klice koja dovodi do stvaranja duple ili podeljene krunice zuba, ali sa jednim korenom i korenskim kanalom. Vrlo je slina fuziji zuba. Jav-lja se najee na mlenim sekutiima.

GEN
(engl. gene), organizaciona i funkcionalna jedinica naslednog materijala. Segment molekula DNK koji kontrolie sintezu jednog polipeptidnog molekula ili RNK. Kod eukariota geni za iRNK sastoje se od kodirajuih sekvenci - egzona i nekodirajuih sekvenci - introna. Svaki gen ima stalan poloaj lokus u odreenom hromozomu. Gen koji sadri informaciju za polipeptidni lanac oznaen je kao strukturni gen, a onaj koji svojim produktom regulie aktivnost strukturnog gena je regulatorni gen. Gen modifikator utie na fenotipsku ekspresiju drugog gena.

GENERATOR
(engl. generator), ureaj koji pretvara mehaniku u elektrinu energiju.

GENERATOR RADIONUKLIDA
, nukle-arnomedicinski ureaj u kojem se od dugo-ivuih radioaktivnih predaka dobijaju i ispiranjem, najee pomou sterilnog fizio-lokog rastvora, izdvajaju kratkoivui radioaktivni potomci. Za uspeno formiranje generatora radionuklida potrebno je da postoje pogodan par predak - potomak, mo-gunost proizvodnje dovoljne koliine i radioaktivnosti pretka i jednostavno razdvajanje potomka od pretka. Za nuklearnu medicinu najvei znaaj ima 99Mo/99mTc gene-rator.

GENERIKI
(engl. generic), naziv leka koji nema patentnu zatitu, ve nosi osobinu tj. naznaku grupe. Generiki nazivi su usa-glaeni na internacionalnom nivou i kao takvi prihvaeni u celom svetu, uz vrlo malo izuzetaka (npr.: adrenalin u svetu - epinefrin u SAD; salbutamol u svetu - albuterol u SAD i dr.).

GENETIAR
(engl. geneticist), naunik, istraiva u nekoj oblasti genetike.

GENETIKA
(engl. genetics), nauka koja prouava zakonitosti nasleivanja i promen-ljivosti ivih bia. U okviru genetike razvio se niz naunih disciplina znaajan za medicinu kao to su: molekularna genetika, humana genetika sa klinikom genetikom, genetika razvia, imunogenetika, onkogenetika, farmakogenetika, genetika starenja, genetika ponaanja, populaciona genetika.

GENETSKI KOD
(engl. genetic code), u molekulu DNK sadrane su genetike informacije o redosledu aminokiselina u polipeptidnom lancu proteina. Informacija se izraava redosledom nukleotida u moleklu DNK. Budui da postoji 20 razliitih amino-kiselina koje ulaze u sastav ive materije, a svega etiri razliite azotne baze u molekulu DNK, dokazano je da genetski kod predstav-ljaju grupe od po tri nukleotida u odreenom redosledu. Znai, redosled aminokiselina u proteinu odreuje redosled tripleta baza. Genetski kod je univerzalan od virusa do oveka, isti tripleti odgovaraju istim aminokiselinama. Od ovog pravila odstupa samo DNK mitohondrija oveka.

GENETSKI SKRINING
(engl. genetic screening ), neke nasledne bolesti mogu da se otkriju sistematskim traganjem kod novoroene dece. Prvi put je sistematsko traganje primenjeno za otkrivanje fenilketonurije. Skrining je zna-ajan i za otkrivanje preklinikih sluajva i osoba genetiki predisponiranih za odreene bolesti, to omoguava primenu odgovarajue terapije pre pojave simptoma bolesti. Traganje za heterozigotnim nosiocima recesivnih mutiranih gena u humanim populacijama ima izu-zetan znaaj zbog visokog rizika ovih osoba da tetne gene prenesu na potomstvo.

GENETSKO INENJERSTVO
(engl. genetic engeneering), vetako formiranje novih kombinacija naslednog materijala; skup metoda koje omoguuju uvoenje gena ili njegovog dela u eliju domaina. Metode ge-netikog inenjerstva su: a) tehnika rekombinantne DNK, koja se dobija kombinovanjem gena ili DNK iz razliitih organizama. Za ovu metodu su neophodne tri osnovne komponente: restrikcione endonukleaze, DNK ligaze i vektori za kloniranje (plazmidi i virusi); b) tehnike koje ukljuuju direktno uvoenje naslednog materijala u jedan organizam, a u koje spadaju i mikroinjiciranje i mikroinkapsulacija; c) fuzionisanje elija (ukljuujui i fuzionisanje protoplasta) ili tehnike hibridoma kojima se formiraju ive elije sa novom kombinacijom naslednog materijala, na nain koji se ne odigrava u prirodi.

GENETSKO SAVETOVANJE
(engl. genetic counselling), izuzetno znaajna oblast klinike genetike. Podrazumeva angaovanje tima strunjaka razliitih profila i obuhvata: a) postavljanje pravilne dijagnoze; b) procenu prognoze i vrednosti bilo kog od moguih oblika leenja i c) utvrivanje rizika ponovnog javljanja nasledne bolesti i poremeaja u po-rodici. Tri osnovne kategorije naslednih bolesti zahtevaju genetiki savet:

hromozomopatije, monogenske genopatije i multifaktorski pore-meaji. Glavni zadatak genetikog savetovalita je prevencija raanja dece sa naslednim bolestima i kongenitalnim malformacijama, kao i raanje zdravog potomstva.

GENITALAN
(engl. genital), 1. koji se odnosi na reprodukciju; 2. koji se odnosi na reproduktivne organe.

GENITALIJE
(engl. genitalia), spoljanji i unutranji reproduktivni organi ene ili mu-karca. Ovaj se termin, meutim, obino koris-ti da oznai spoljanje delove reproduktivnog sistema (vulva - enske spoljanje genitalije).

GENITALNI HERPES
(engl. genital herpes simplex virus infection, herpes genitalis, lat herpes praeputialis, herpes progenitalis), virusna infekcija herpes simpleks virusom tip 1 ili 2, a prenosi se genitalnim i orogenitalnim putem. Ova infekcija moe biti primarna, prva neprimarna epizoda i rekurentna. Kod primarne infekcije lokalne herpetine promene na genitalijama praene su optim simptomima bolesti (povienom telesnom temperatu-rom, glavoboljom, bolovima u miiima, vaginalnim ili uretralnim smetnjma, svrabom, di-zurinim smetnjama, ingvinalnom limfade-nopatijom), dok kod prve neprimarne epizode ili rekurentne infekcije lokalni nalaz moe proi bez optih znakova bolesti ili sa veoma blago izraenim pojedinim gore pomenutim znacima. Lokalni nalaz su herpetine lezije u vidu vezikularne ospe na eritematoznoj osnovi koje se javljaju na penisu kod mukaraca ili cerviksu, perineumu, vagini ili vulvi kod ena, uzrokovane infekcijom herpes virusom tip 2.

GENITO-,
prefiks koji se odnosi na polne organe.

GENITOURINARNI
(engl. genitourinary), koji se odnosi na organe reproduktivnog i urinarnog sistema.

GENOM
(engl. genome), kompletan set hromozoma koji se nasleuje od jednog roditelja. To je skup naslednih informacija koje sadri jedan gamet, gde su zastupljeni svi geni u jednostrukoj dozi.

GENOPATIJA
(engl. genopathy), patoloko stanje organizma uslovljeno genskom mutacijom. To su monogenski poremeaji, a mogu se nasleivati na dominantan ili recesivan nain.

GEN OPERATOR
(engl. operator gene), region hromozoma bakterija sposoban za direktnu ili indirektnu interakciju sa specifinim represorom (represornim proteinom). Na taj nain kontrolie aktivnost transkripcije grupe strukturnih gena koji deluju koordinirano i kodiraju enzime jednog biohemijskog procesa, a rasporeeni su jedni pored drugih. Gen operator sa strukturnim genima ini funkcio-nalnu jedinicu transkripcije operon.

GENOTIP
(engl. genotype), genetika konstitucija koja odreuje fenotip jednog organizma. Ovaj naziv se odnosi i na genetike i-nioce koji kontroliu pojedinana fenotipska svojstva, a to su parovi gena (alela) koji zau-zimaju isti lokus u homolgim hromozomima.

GENSKA TERAPIJA
(engl. gene therapy), terapeutska tehnika koja ukljuuje inserciju novog genetikog materijala u somatsku eliju. Prenos genetike informacije u obolele elije odvija se putem nekoliko mehanizama: a) viralni - uz pomo retrovirusa ili adenovirusa; b) hemijski - direktan prenos pakovanjem u lipozome; c) fiziki - mikroinjekcija, elektroporcija, antisens - oligonukleotidi. Svaki mehanizam ima prednosti i nedostatke, a sama tehnologija je jo u fazi istraivanja.

GENSKI KLON
(engl. genetic clone), selektovana elija domaina sa vektorom koji sadri gen drugog organizma. Za umnoavanje nekog gena najpogodnije su bakterije. One se u povoljnim uslovima vrlo brzo dele i umno-avaju, pa se umnoava i njihova DNK zajedno sa stranim genom.

GENSKI PUL,
(engl. gene pool), celokupnost gena svih lanova jedne populacije.

GEN SUPRESOR
(engl. supressor gene ), supresija je oblik interakcije nealelnih gena. Gen supresor moe da sprei fenotipski efekt razliitih mutacija drugih gena.

GENTAMICIN
(engl. gentamycin), najpoznatiji aminoglikozidni antibiotik, efikasan protiv velikog broja uglavnom Gram-negativnih bakterija. Koristi se u vidu injekcija za leenje sistemskih infekcija, a u vidu kapi ili masti za lokalnu primenu na kou ili u oko. Neeljena dejstva su oteenje bubrega, sluha i ravnotee, pa se duina leenja ograniava na 7-10 dana. Preparati: Gentamicin, Gentokulin.

GENU
(engl. knee, lat. genu), koleno. 1. deo donjeg ekstremiteta koji se nalazi izmeu natkolenice i potkolenice. Koleno se sastoji od prednjeg i zadnjeg predela. Najvei deo zadnjeg predela izdubljen je u zatkolenu jamu. 2. anatomska struktura zakrivljena pod odreenim uglom, nalik donjem ekstremitetu savijenom u zglobu kolena.

GENU VALGUM
(engl. knock-knee), tibia valga, X-noge, deformitet gde natkolenica i potkolenica grade tup ugao otvoren put spo-lja. Kolena su priljubljena, dok su stopala sastavljena. Fizioloko stanje traje do 4. godine. Ovaj deformitet je najee obostran, uglavnom uroen, retko rahitogen. esto je praen gojaznou deteta. Moe biti sekundaran kod ve postojeeg deformiteta stopala. Jednostran je uvek patoloki (prelom, upala, itd.).

GENU VARUM
(engl. bowleg), tibia vara, O-noge, deformitet suprotan valgi, gde natkolenica i potkolenica zaklapaju tup ugao otvoren prema unutra. Fizioloki postoji do druge godine ivota. Patoloki se javlja obostrano, u okviru metabolikih poremeaja (vitamin D) ili jednostrano posle trauma ili zapaljenja. Specijalan oblik je Blauntova bolest (Morbus Blount), gde je deformitet uzrokovan kljunastom zakrivljenou unu-tranjeg dela gornjeg okrajka tibije. Ova bolest moe biti obostrana, kod manjeg deteta, ili jednostrana, kod adolescenata.

GEOSFERA
(engl. geosphere ), neivi svet planete, koji se sastoji od atmosfere (vazduh), hidrosfere (vode) i litosfere (kopna).

GERIJATRIJA
(engl. geriatrics), deo medicine koji se posebno bavi problemima stare-nja i bolestima u starijoj ivotnoj dobi.

GERL
, skraenica za veoma kompleksnu prostornu i funkcionalnu asocijaciju Golgi kompleksa sa glatkim endoplazminim retikulumom, koji zajedno proizvode lizozome i obloene vezikule (engl. coated vesiculae). Nastaje iz granulisanog endoplazminog reti-kuluma sa kojim ostaje povezan tubulima. Ova organela je veoma vana u procesima sekrecije.

GERMICID
(engl. germicide), antiseptik ili antimikrobni lek irokog spektra dejstva, koji unitava bakterije,

gljivice i viruse. Naziv potie od engleske rei germ - mikrob, mi-kroorganizam i latinske rei caedo - ubiti, unititi. To su najee hemijska sredstva (dezinficijensi), ali mogu biti i fizika (germicidne svetiljke sa dejstvom UV zraka).

GERMINATIVNI CENTAR
(engl. germinal center, lat. centrum germinal ), svetliji, centralni deo sekundarnih limfnih voria, koji se mogu razvijati u limfnim vorovima (lezdama) i slezini. Tu se nalaze B-limfociti (tokom blastne transformacije), plazmociti, makrofagi i mali broj T-limfocita. V. imuno-blast.

GERMINATIVNI EPITEL
(engl. germinal epithelium, lat. epithelium superficiale), prost, kockast epitel koji pokriva celu povrinu jajnika. Potie od mezotela peritoneuma sa kojim je u kontinuitetu. Termin je ostao iz prolosti, kada su naunici smatrali da se od ovog epitela razvijaju jajne elije ovociti. Sada se zna da to nije tano. V. ovarijum, ovogeneza.

GERONTOPSIHIJATRIJA
(engl. gerontopsychiatry ), nauka koja se bavi leenjem ostarelih lica koji u predstarakoj ili starakoj dobi po prvi put u ivotu poinju da pate od razliitih psihikih poremeaja. Treba je razlikovati od psihogerijatrije koja se bavi leenjem i tretmanom ostarelih psihijatrijskih bolesnika.

GESTONORON
(engl. gestonoron ), sintetski progestin sa dugim dejstvom koji se koristi za leenje hipertrofije prostate i raka materice sa metastazama. Preparat: Depostat.

GFR
(engl. GFR), skraenica za brzinu glo-merulske filtracije. V. brzina glomerulske filtracije.

GHA
, v. glukoheptonat.

GIARDIA
(engl. giardia ), rod protozoa, flagelata koji pripada razredu Zoomastigophora. Za oveka je specifina vrsta Giardia lamblia. Iako je u sutini apatogeni komensal moe da izazove oboljenje lamblijazu, kada parazitira u tankom crevu (ree unim putevima). ovek se zarazi fekalno-oralnim putem unoenjem ciste. Giardia lamblia se javlja u vegetativnom i cistinom obliku. Vegetativni oblik (trofozoit) je krukastog oblika sa dva mehurasta jedra i etiri para flagela, koji se priljubljuje uz epitel duodenuma i jejunuma ometajui apsorpciju masti i vitamina (nadutost, bol u epigastrijumu,

malapsorpcijski sindrom). Cista je jajastog oblika sa etiri jedra i snopom aksonema. Dijagnoza se postavlja nalazom cista u stolici. U terapiji se primenjuje metronidazol.

GIGANTIZAM
(engl. gigantism), nenormalno visok rast najee zbog preteranog luenja hormona rasta u detinjstvu, odnosno u periodu telesnog razvoja kada rast jo nije zavren. Gigantizam nastaje zbog tumora hpofize koji pojaano lui hormon rasta. Kod odraslih ovi tumori dovode do akromegalije.

GIHT
(engl. gout), v. uratni artritis.

GILBERT-ov SINDROM
(engl. Gilberts syndrome ), sindrom nazvan po Nicolas A. Gilbertu, francuskom doktoru. To je nasledno benigno oboljenje koje se karakterie hiperbilirubinemijom i uticom. Predstavlja nedostatak enzima glukuronil-transferaze. Ne preporuuje se terapija.

GIMNASTIKA
(engl. gymnastics), telesno vebanje, sistem odreenih vebi, prostih ili na spravama, za jaanje tela ili pojedinih delova tela (korektivna gimnastika). Pokret je usklaen sa terapijskim zahtevom i doziran prema osobenostima oboljenja i poremeajem funkcije. Primenjuje se npr. u korekciji poremeaja stava i poloaja tela (loe dranje, kifoza, skolioza i dr.).

GINEKOLOGIJA
(engl. gynecology), grana medicine koja se bavi razvojem, funkcijama i bolestima enskog organizma, naroito genitalnog trakta. Usko je povezana sa porodiljstvom (akuerstvom). Kao samostalna grana medicine razvila se tek u XIX veku. Veliki napredak ginekologija sa akuerstvom belei od 1861. kada je Semmelweiss otkrio babinju groznicu, a kao operativna struka naroito se razvija posle uvoenja Werthe-imove operacije.

GINEKOMASTIJA
(engl. gynecomastia), pojava rasta lezdanog tkiva dojki kod deaka, odnosno mukaraca. G. je esta kod muke novoroenadi i posledica je delovanja maternalnih hormona. Veoma esta kod deaka u pubertetu, zahvata obe ili jednu dojku i naj-ee je prolazna pojava. G. je retko posledica Klinefelterovog sindroma, tumora nadbubrenih lezda, ciroze jetre ili delovanja lekova, kao to su enski polni hormoni (estrogeni), digitalis, ketokonazol ili uivanja marihuane. Glavno mesto patolokog procesa nalazi se u lizozomima, mikroskopskim strukturama (organelama), smetenim u elijama razliitih organa, u kojima se vri razgradnja brojnih metabolikih produkata ukljuujui i mukopolisaharide. Lizozomi su ispunjeni specifinim enzimskim proteinima. U sluaju nedostatka

odreenih enzima, nerazgraena materija se nakuplja u lizozomima koji se potom uveavaju i svojim mehanikim dejstvom izazivaju deformaciju datog organa i dovode do poremeaja njegove funkcije. Ginekomastiju treba razlikovati od lipomastije, kod koje se radi o nakupini potkonog masnog tkiva u predelu dojki, bez prisustva lezdanog tkiva.

GINGIVA
(engl. gingiva ili gum, lat. gingiva), zubno meso; fibrozno tkivo pokriveno mastikatornim tipom sluzokoe usta. Kao kragna obuhvata vrat zuba, vrsto je pripojena za alveolarnu kost. Sitnozrnaste je grae, bledoruiaste boje. Ivini deo gingive koji intimno nalee na povrinu zuba, ali se moe odvojiti od nje, je slobodna ili marginalna gingiva i sa povrinom zuba stvara plitak ljeb otvoren prema usnoj duplji (sulkus gingivalis). Deo desni koji ispunjava meuzubni prostor je interdentalna papila, a deo koji je vrsto spojen sa kosti pripojna gingiva. irina pripojne gingive varira, a najvea je u predelu prednjih zuba. Epitel gingive je ploast, slojevit, sa tankim keratinizovanim slojem i broj-nim dubokim epitelnim grebenima, koji zalaze u vezivo ispod. Ispod epitela nalazi se gusto vezivno tkivo, vrsto spojeno sa periostom kosti. Interdigitacije epitela i veziva i pripoji za kost obezbeuju potpunu nepokretnost gingiva, to je neophodno za vakanje.

GINGIVALNI
(engl. gingival, lat. gingivalis), koji se odnosi na desni (gingive), onaj koji pripada desnima.

GINGIVEKTOMIJA
(engl. gingivectomy), hirurka ekscizija gingive u nivou aica i formiranje nove gingivalne margine. Vri se u cilju eliminacije gingivalnih ili periodontalnih depova ili u okviru ire hirurke intervencije kao i radi dodavanja kalcijuma u depove.

GINGIVITIS
(engl. gingivitis), akutno ili hronino zapaljenje desni kao samostalno oboljenje ili kao propratni simptom drugih bolesti. Kataralni g. (lat. g. catarrhalis), najlaki oblik inflamacije desni, zahvata marginalnu i interdentalnu gingivu. ei je kod mladih osoba, uzrok je prisustvo zubnih plaka i kamenca na zubima; atrofini g . (lat. g. atrophica), hronino zapaljenje praeno atrofijom i hiperkeratozom desni, obino se javlja kod starijih osoba, preteno ena; g. u trudnoi (lat. g. gravidarum), posledica je hormonalnih promena u trudnoi, a javlja se kao hiperplazija desni, naroito interdentalnih papila; pubertetski g. (g. pubertetica), posledica je hormonskih promena u pubertetu i loe higijene usta i zuba; hiperplastini g . (lat. g. hyperplastica), nastaje najee usled lokalnih iritacija (loe plombe, protetski radovi, malponirani zubi), ali se javlja i kod nekih optih oboljenja i primene nekih medikamenata (hidantoin); ulceronekrotini g. (lat. g. ulceronecroticans), izazvan fuzospirohetama. Bolest favorizuje smanjena otpornost organizma, lokalne iritacije i loa oralna higijena. Karakteriu ga nekroza interdentalnih papila, pojaano luenje pljuvake, zadah iz usta.

GINGIVO-,
onaj koji se odnosi na desni (gingive), ili oznaava pripadnost desnima.

GINGIVOPLASTIKA
(engl. gingivoplasty), hirurko preoblikovanje gingive da bi se obezbedio fizioloki oblik neophodan za ouvanje integriteta i zdravlja desni.

GINGIVOSTOMATITIS
(engl. gingivostomatitis), inflamacioni proces koji obuhvata gingivu obeju vilica i sluzokou usne duplje. Najei je herpetini, infektivni, rei nekrotini i idiopatski.

GINOSPERMATOZOID
(engl. gynospermatozoa), spernatozoid koji sadri 22 autozoma i X hromozom. Imaju 6% do 7% veu jedarnu (nuklearnu) povrinu od androspermatozoida.

GIRUS
(engl. gyrus, convolution, lat. gyrus), modana vijuga. Nabrani deo velikog mozga ogranien modanim lebovima ili pukotinama. G. cinguli (engl. cingulate g., callosal g., lat. g. cinguli), duga i luno povijena vijuga na unutranjoj strani velikomodane hemisfere koja okruuje uljevito telo. Nalazi se izmeu leba uljevitog tela i cingularnog leba. Najvei deo ove vijuge zauzima limbika asocijativna kora; g. hipokampi (engl. hippocampal g., lat. g. hippocampi), krajnje nejasno definisan pojam. 1. para-hipokampalna vijuga, v. girus parahipokampalis, 2. Amonov rog ili hipokampalno kortikalno polje, 3. kompleksna struktura koja objedinjuje Amonov rog, girus dentatus i subikulum; g. lingvalis (engl. lingual g., lat. g. lingualis), vijuga na unutranjoj i donjoj strani potiljanog i delimino slepoonog renja velikog mozga, koja se nalazi neposredno ispod kalkarinog leba. Lingvalna vijuga se napred nastavlja bez jasne granice parahipokampalnom vijugom sa kojom gradi unutranju poti-ljano-slepoonu vijugu. Du ove vijuge pruaju se vidna polja kore velikog mozga oveka; g. parahipokampalis (engl. parahy-pocampal g., lat. g. parahypocampalis), vijuga na donjoj i unutranjoj strani slepoonog renja velikog mozga koja se nalazi izmeu hipokampalnog i kolateralnog leba. U sastav ove vijuge ulaze entorinalno polje i subikulum; g. postcentralis (engl. postcentral g., lat. g. postcentralis), vijuga na gornje-spoljanjoj strani temenog renja velikog mozga koja se nalazi izmeu centralnog i postcentralnog leba. Najvei deo ove vijuge zauzima primarno somatosenzitivno polje; g. precentralis (engl. precentral g., lat. g. praecentralis ), vijuga na gornje-spoljanjoj strani eonog renja velikog mozga koja se nalazi izmeu centralnog i precentralnog leba. Najvei deo ove vijuge zauzima primarno somatomotorno polje.

GLABELA
(engl. glabella, metopic point, lat. glabella), kraniometrijska taka koja se nalazi u sredinjem delu

eone kosti. Odgovara najispupenijem delu ljuske eone kosti koji se nalazi na sredini rastojanja izmeu unutra-njih krajeva desnog i levog nadvenog luka.

GLACIJALAN
(engl. glacial), koji podsea na led; vrst.

GLACIJALNA SIRETNA KISELINA


(engl. glacial acetic acid), bistra, bezbojna tenost koja sadri najmanje 99,4% siretne kiseline. Ponekad je na sobnoj temperaturi u vrstom stanju; zamrzava se na 16,7 oC.

GLADOVANJE
(engl. starvation, fasting), dugotrajno neunoenje hrane i metabolike promene u organizmu koje predstavljaju adaptacioni odgovor na nedostatak energetskih i nutritivnih supstanci. Adaptacioni odgovor ukljuuje lipolizu (iskoriavanje slobodnih masnih kiselina i ketona u energetske svrhe od veine tkiva pa i mozga), proteolizu (iskoriavanje aminokiselina iz strukturnih proteina za sintezu glukoze, enzima i hormona). Zbog tih metabolikih promena smanjuje se masa masnog tkiva i miia (smanjenje telesne mase), u krvi se poveava koncentracija ketonskih tela (acidoza), a zbog smanjene koliine albumina u plazmi razvijaju se i edemi gladi (ascit). Gubitak teine je u poetku veoma brz, potom se usporava i zbog poveanog uea masti i zbog prilagoavanja. Proseno, ovek moe da izdri bez hrane oko 60 dana, ako mu je obezbeena voda u dovoljnim koliinama. Ponegde se gladovanje primenjuje i kao terapijska dijeta; 60-ih godina ovog veka puno se oekivalo od tzv. nulte dijete u terapiji protiv gojaznosti, ali je ona danas gotovo potpuno naputena.

GLANDULA
(engl. gland lat. glandula), lez-da. Jasno uobliena grupa epitelijalnih elija, loptastog, ovalnog ili nepravilnog oblika, koje stvaraju i lue odgovarajue sekrete ili ekskrete. lezde se mogu podeliti na egzokrine i endokrine. G. adrenalis (engl. adrenal g., lat. g. adrenalis ), v. g. suprarenalis; g. bulbouretralis (engl. bulbourethral g., lat. g. bulbourethralis ), parna i mala egzokrina lezda veliine zrna graka koja je pridodata mukim polnim organima. Nalazi se bono, desno i levo, uz opnasti deo mokrane cevi (v. uretra) u mokrano-polnoj pregradi. lezda stvara i lui manji deo semene tenosti koja izvodnim kanalom dospeva u zadnji proireni kraj spongioznog dela mokrane cevi; g. egzokrinea (engl. exocrine g., lat. g. exocrinea), lezde sa spoljanjim luenjem. Ove lezde imaju sistem izvodnih kanala kojim svoje sekrete izluuju u upljine cevastih organa i organske prostore, ili neposredno u spoljanju sredinu. U tipine egzokrine lezde ubrajaju se znojne i pljuvane lezde; g. endokrinea (engl. endocrine g., lat. g. endocrinea), lezda sa unutranjim luenjem. Endokrine lezde stvaraju i lue hemijski aktivne supstancije, hormone. Krakterie ih odsustvo izvodnih kanala. Ove lezde su proete gustim mrea-ma krvnih sudova, posebno kapilara kojima njihovi produkti, hormoni, dospevaju u krvotok. Endokrine lezdane elije mogu biti pojedinano rasute unutar pojedinih organa, kao to je sluaj sa endokrinim delom guterae, ili mogu obrazovati uobliene organe - endokrine lezde; g. lakrimalis (engl. lacrimal g., lat. g. lacrimalis), suzna lezda. Velika egzokrina lezda koja stvara i lui suze. Nalazi se u jamici suzne lezde, na

spolja-njem zidu one duplje, neposredno iznad spo-ljanjeg onog ugla. Brojni i tanki izvodni kanali ove lezde dospevaju i otvaraju se u gornjem svodu ko-njunktive. Podeljena je nepotpuno na dva dela, orbitalni i kapani; g. mamarija (engl. mammary g., lat. g. mammaria), mlena lezda. Velika i parna egzokrina lezda koja zauzima sredinji deo dojke i sastoji se od 12 do 25 renjeva odvojenih meusobno vrim vezivnim pregradama. Svi izvodni mleni kanali usmereni su radijalno prema vrhu bradavice na ijoj povrini imaju male otvore. Mlena lezda se bitno razlikuje s obzirom na pol. Kod osoba enskog pola ona je prilagoena funkciji dojenja. Kod osoba mukog pola ona je iste grae kao i kod osoba enskog pola, ali je izrazito zaostala u razvoju. Naime, do poetka puberteta muka i enska dojka razvijaju se na slian nain, ali sa pojavom puberteta enska dojka se, pod dejstvom hormona, bitno menja; g. parotideja (engl. parotid g., lat. g. parotidea ), zauna ili douna pljuvana lezda. Parna, desna i leva, i najvea pljuvana lezda koja se nalazi neposredno ispod spoljanjeg slunog kanala, ispred mastoidnog nastavka slepoone kosti i iza grane donje vilice. Granama nerva lica, koji prolazi kroz sam parenhim lezde, pode-ljena je na povrinski i duboki deo. Izvodni kanal lezde ili Stenonov kanal probija mii obraza i otvara se u gornjem svodu predvorja usne duplje, neposredno u visini drugog kut-njaka gornje vilice; g. pituitarija (engl. pituitary g., lat. g. pituitaria), hipofiza. Neparna, mala endokrina lezda ovalnog oblika, teine od 0.4 do 0.9 g. Nalazi se u istoimenoj vezivno-kotanoj jami na gornjoj strani tela klinaste kosti. Hipofiza se nalazi iznad klinastog sinusa, prema unutra od venskog kavernoznog sinusa, unutranjih karotidnih arterija i modanih nerava (III, IV , V i VI), i ispod hipotalamusa i vidne raskrsnice. Povezana je direktno sa hipotalamusom pomou tanke i nene peteljke. Hipotalamus i hipofiza predstavljaju jedinstvenu funkcionalnu celinu koja regulie rad gotovo svih endokrinih lezda. Hipofiza se sastoji od dva dela, prednjeg ili adenohipofize i zadnjeg ili neurohipofize. Adenohipofiza se sastoji od tri dela: prednjeg renja (pars anterior), srednjeg renja (pars intermedija) i levkastog dela (pars infundibularis). Adenohipofiza lui vei broj hormona: hormon rasta (STH), adrenokortikotropni hormon (ACTH), tireotropni hormon (TTH), prolaktin, folikulostimulirajui hormon (FSH) i luteinizirajui hormon (LH). Neurohipofiza se sastoji takoe od tri dela: sredi-njeg ispupenja (eminencija medijana), peteljke hipofize i zadnjeg renja (pars posterior). Neurohipofiza ne stvara hormone, ve predstavlja mesto u kome se odlau, deponuju dva hormona koje stvara hipotalamus: antidiuretski hormon i oksitocin. Ove hormone lui magnocelularni deo hipotalamusa, a oni dospevaju hipotalamo-hipofiznim snopom, koji prolazi kroz peteljku hipofize, do neurohipofize; g. suprarenalis (engl. suprarenal g., lat. g. suprarenalis ), nadbubrena lezda. Parna, velika endokrina lezda priljubljena uz gornji pol bubrega, obmotana vezivnim kapsulama bubrega. Desna nadbubrena lezda je trouglastog, a leva polumeseastog oblika. Povrinu lezde obmotava tanka vezivna kapsula, a parenhim lezde grade dva morfoloki i funkcionalno razliita dela, periferni ili kora i sredinji ili sr. Kora stvara i lui tri vrste hormona: mineralokortikoide, glikokortikoide i androgene polne organe. Sr stvara i lui adrenalin i noradrenalin; g. tiroideja (engl. thyroid g., lat. g. thyroidea ), titasta lezda. Najvea endokrina lezda koja se nalazi u prednjem predelu vrata, prislonjena uz bone zidove grkljana i poetnog dela dunika. Sastoji se od dva renja, desnog i levog, koji su spojeni suenim delom, istmusom. Prednja strana lezde je neposredno pod koom prednjeg predela vrata tako da se lako moe opipati, posebno u sluajevima kada je uveana. Renjevi titaste lezde su obavijeni vezivnom kapsulom i lako fiksirani za grkljan i dunik pratei njihove pokrete pri govoru i gutanju. lezda stvara i lui dve vrste hormona: tiroksin i trijodtironin.

GLANDULARNA TULAREMIJA

(engl. glandular tularemia), najei oblik bolesti koju izaziva Francisella tularensis (v. tularemija). Karakterie je uveanje limfnih lezda na vratu (kod dece) u ingvinalnim ili drugim regijama (odrasli), koje nastaje posle uboda inficiranog krpelja, odnosno posle ujeda ili druge ozlede koju nanosi bolesna ivotinja. Uveanje limfnih lezda moe da se javi u vratnoj regiji i posle infekcije koja se prljavim rukama unese u venjau (okuloglandularni oblik). U ulceroglandularnoj formi bolesti ulceracije na koi su crvene, oteene, izazivaju svrab i relativno dugo traju, dok su lezde oteene, gnojne i bez terapije se spontano prazne. Poetak bolesti po pravilu prate poviena telesna temperatura, glavobolja, bolovi u zglobovima i miiima, uz makulo-papuloznu ospu, koja se razvija kod oko 20% bolesnika. Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu klinike slike, epidemiolokih podataka (kontakt sa ivotinjama, profesija, ubod krpelja), morfolokom identifikacijom bakterije u materijalu uzetom iz promena i nalazom antitela u serumu obolelog (aglutinacija, ELISA), dok kultivisanje materijala iz promena retko daje pozitivan nalaz. Lekovi izbora su aminoglikozidni antibiotici i tetraciklini.

GLAS
(engl. voice), zvuk nastao u procesima: fonacije (koju obavlja larinks), artikulacije (koju obavljaju usne, jezik i meko nepce) i rezonancije (koju obavljaju usta, nos, para-nazalne upljine, drelo, a nekad i grudna duplja).

GLASJONOMERNI CEMENT,
kalcijum aluminijum silikati, koriste se za ispune i podloge ispuna u stomatologiji.

GLASNE ICE
(engl. vocal cords, true vocal cords, vocal folds, lat. plica vocalis ), donji nabori laringealne mukoze. Struktura: epitel koji pokriva glasnice je ploastoslojevit bez oroavanja, koji postepeno prelazi u pseudoslojevit cilijarni epitel; lamina propria sadri gusto pakovana elastina vlakna, koja formiraju vokalni ligament i lateralno od ligamenta vokalni mii. Glasne ice uestvuju u stvaranju glasa.

GLATKE MIINE ELIJE


(engl. smooth muscle cells, lat. myocytus nonstriatus), duge, vretenaste elije, poreane tako da se tanak kraj jedne nastavlja na najtanji poetak druge. Imaju centralno, izdueno jedro, sa nekoliko dubokih invaginacija i jednim ili dva nukleolusa. U sarkoplazmi se nalaze uzduno rasporeeni mikrofilamenti i gusta tela. U endoplazmi su koncentrisane mitohondrije, Golgi aparat, cisterne endoplazmatskog retikuluma, neto lizozoma, partikule glikogena i slobodni ribozomi. Prisutni su tubuli glatkog endoplazmatskog retikuluma, koji se mogu iriti na elijsku periferiju. Sarkolema formira mnoge kaveole koje nedostaju u oblastima perifernih insercija gustih tela. Fina mrea kolagena, retikularnih mikrofibrila i elastinih vlakana okruuje svaku glatku miinu eliju. Retikularne mikrofibrile penetriraju u uvrate glatke miine elije, ime ojaavaju elijsku povezanost. Autonomni nervni zavreci su u bliskom kontaktu sa bazalnom laminom, a nalaze se i izmeu susednih elija. Glatke miine elije su sposobne da sintetiu kolagen i elastina vlakna, kao

i glikozaminoglikane osnovne supstance.

GLATKI MIII
(engl. smooth muscle), razliiti tipovi miia koji ne poseduju poprenu ispruganost jer aktinske i miozinske niti nisu organizovane u sarkomere. Grade zidove gastrointestinalnog i urogenitalnog trakta, respiratornih puteva krvnih sudova i irisa. Kontrolie ih autonomni nervni sistem, hormoni i lokalni faktori, a dele se na jednojedinine i viejedinine g. m.

GLATKO MIINO TKIVO


(engl. smooth muscular tissue, lat. textus muscularis nonstriatus), agregacija mnogih glatkih miinih elija koja formira kontraktilni deo mnogih organa (gastrointestinalni trakt, duktusi nekih lezda, bronhijalno stablo, genitourinarni sistem, arterije, vene, veliki limfni stubovi). Glatko miino tkivo prisutno je u koi penisa, skrotuma, areole dojke, bradavici, a nalazi se i u sklopu miia erektora dlake.

GLAUKOM
(engl. glaucoma), oboljenje koje karakteriu povien oni pritisak, ispadi u vidnom polju i oteenje vidnog ivca. Postoje i tipovi glaukoma sa niskim pritiskom, tzv. low tension glaucoma.

GLAUKOM OTVORENOG UGLA


(engl. open-angle glaucoma), tip glaukoma kod koga ona vodica ima normalan prolaz do trabekularnog drenanog sistema u komornom uglu, ali je prisutan nenormalno visok otpor protoku tenosti kroz trabekulum i Schlemmov kanal.

GLAUKOM ZATVORENOG UGLA


(engl. angle-closure glaucoma ), tip glaukoma kod koga periferna duica zatvara trabekularni drenani sistem, spreavajui normalan dotok one vodice do trabekuluma.

GLAVA
(engl. head, lat. caput), v. kaput.

GLAVICA
(engl. small head, lat. capitulum), v. kapitulum.

GLAVIAST
(engl. capitate, lat. capitatum), v. kapitatum.

GLAVI PENISA
(engl. glans penis), kupasto proirenje spongioznog tela penisa. Kod novoroenog deaka epitel glavia srastao je sa epitelom prepucijuma sve do druge godine ivota. Posle razdvajanja glavi penisa pok-riven je veoma tankom koom, bez dlaka, koja je vrsto spojena za tkivo ispod. Na obodu glavia nalaze se veoma krupne lojne lezde, iji sekret ulazi u sastav smegme. Spongiozno telo glavia sastoji se od gustog vezivnog tkiva u kome se nalaze iroki, anastomozirani venski krvni sudovi sa brojnim jastuiima u intimi. U centru glavia nalazi se proirenje uretre (lat. fossa navicularis). Na donjoj povrini glavi je povezan trakom veziva sa prepucijumom. Glavi je bogat u slobodnim nervnim zavrecima i genitalnim korpuskulima

GLAVNA DUNICA
(engl. principal bron-chus, main bronchus, lat. bronchus principalis), v. bronhus principalis.

GLAVNI HISTOKOMPATIBILNI KOMPLEKS


(engl. major histocompatibility complex, MHC), kompleks belanevina koje se nalaze na povrini elija i koje vezuju strane belanevine za sebe i tako ih ine prepoznatljivima za odbrambeni sistem organizma. Kod svakog oveka postoje tri vrste MHC (klase I, II i III). Specifinost ovog kompleksa za svaku osobu regulie kompleks gena koji se nalaze na estom hromozomu. MHC je poznat i pod nazivom antigeni humanih leukocita-HLA-kompleks.

GLAZGOVSKA SKALA KOME


(engl. Glasgow coma scale), obrazac za numeriku ocenu teine poremeaja svesti, zasnovan na preciznim klinikim kriterijumima. Ocenjivanjem sposobnosti otvaranja oiju, motorne funkcije i verbalnog odgovora dobija se zbir od 3 do 15 poena.

GLEANJ
(engl. little hammer, lat. malleolus), v. maleolus.

GLIBENKLAMID
(engl. glibenclamide), oralni antidijabetik iz grupe sulfonilureje, koji pojaava oslobaanje insulina iz pankreasa kod bolesnika sa insulin-nezavisnim dijabetom. Preparat: Daonil.

GLICERALDEHID
(engl. glyceraledehyde), 2,3-dihidroksipropanol, koji nastaje umere-nom oksidacijom glicerola. Gliceraldehid je najednostavnija aldoza.

GLICERIL-TRINITRAT,

v. nitroglicerin.

GLICERIN
(engl. glycerin), v. glicerol.

GLICEROL
(engl. glycerol ), trihidroksilni alkohol guste viskozne konzistencije. 1,2,3- -propantriol, CH2OHCHOHCH2OH (RMM 92,09), bistra, bezbojna tenost, slatkog ukusa, bez mirisa. Sastojak je neutralnih masti (triacilglicerola), fosfatida i kardiolipina. Koristi se kao konstituens za mnoge kozmetike preparate, a ima i blago laksantno dejstvo kad se primeni u obliku mikroklizme ili supozitorija. Preparat: Medilax.

GLICIN
(engl. glycine), aminosiretna kiselina, H2NCH2COOH (RMM 75,07), prirodna, neesencijalna aminokiselina, koja ulazi u sastav brojnih proteina i drugih jedinjenja. Nastaje iz serina. Snaan je inhibicioni neurotransmiter u CNS-u. Nalazi se u interneuronima prednjeg dela kimene modine, gde izaziva inhibicuju motoneurona. Njegovu aktvnost blokira strihnin.

GLICINURIJA
(engl. glycinuria), prisustvo aminokiseline glicina u mokrai. To inae nije esencijalna aminokiselina, a nalazi se u sastavu niza proteina. Koristi se u razliitim dijetama, kao eludani antacid i za ispiranje mokrane beike posle transuretralne resekcije prostate.

GLIKEMIJA
(engl. glycaemia), prisustvo glikoze u krvi. Normoglikemija , prisustvo glukoze u krvi u prosenoj koncentraciji od 3,6 do 6,1 mmol/l, kod osobe koja nije jela u poslednja 3 - 4 sata. Nivo glikoze u krvi se obino odreuje nate, u postapsorptivnom stanju (period izmeu veere i doruka, prekonono gladovanje). Posle obroka koji sadri velike koliine ugljenih hidrata koncentracija glikoze u krvi vrlo retko prelazi vrednost od 7,8 mmol/l kod zdravih osoba.

GLIKLAZID
(engl. gliclazide), oralni antidijabetik iz grupe sulfonilureje. Pojaava oslobaanje insulina iz pankreasa kod bolesnika sa insulin-nezavisnim dijabetom. Preparati: Gliklazid, Glikosan, Predian.

GLIKO(engl. glyco-), prefiks koji oznaava eer ili ugljeni hidrat (npr. glikoprotein).

GLIKODEOKSIHOLNA KISELINA
(engl. glycodeoxycholic acid), konjugovana deoksiholna una kiselina sa glicinom.

GLIKOGEN
(engl. glycogen, lat. granulum glycogeni), energetski bogata polisaharidna inkluzija, lako pretvorljiva u glikozu. Sintetie se uz pomo glatkog endoplazmatskog retikuluma. Nalazi se u velikim koliinama u hepatocitima (parenhimskim elijama jetre), skeletnim i sranim miinim elijama, kori nadbubrene lezde itd. Histohemijski se moe vizualizovati jodidima, Bestovim karminom, PAS reakcijom i sl. Na transmisio-nom elektronskom mikroskopu mogu se videti alfa i beta partikule glikogena, razliitog oblika i veliine. Partikule glikogena se nalaze u eliji van glatkog retikuluma i nisu obavijene membranom. Poznata su brojna oboljenja vezana za poremeaje u skladite-nju glikogena (glikogenoze).

GLIKOGENEZA
(engl. glycogenesis), proces polimerizacije glukoze do glikogena pomou serije enzimskih reakcija. Usko je povezana sa membranama glatkog endoplazmatskog retikuluma (bogat glikozo-6-fosfatazom), ali morfofunkcionalni odnos nije u potpunosti razjanjen. Suprotan je procesu glikoneogeneze, formiranju glikogena iz aminokiselina ili masti.

GLIKOGENI
(engl. glycogenic), oznaava ono to je povezano sa glikogenezom. Glikogene aminokiseline su alanin, arginin, asparagin, asparaginska kiselina, cistein, glutaminska kiselina, glutamin, histidin, hidroksiprolin, izoleucin, metionin, ornitin, prolin, serin, treonin, triptofan i valin.

GLIKOGENOLIZA
(engl. glycogenolysis), enzimska razgradnja glikogena do glukoza-1-fosfata i glukoze. Glukoza koja se uva u obliku glikogena, naroito u jetri, ovim procesom omoguava proizvodnju energije i odravanje nivoa u krvi.

GLIKOGENOZE
(engl. glycogenoses), grupa retkih naslednih poremeaja u skladitenju glikogena koji su uslovljeni deficitom pojedinih enzima koji uestvuju u razgradnji glikogena.

GLIKOHENODEOKSIHOLNA KISELINA
(engl. glycochenodeoxycholic acid), N-henodeoksiholil-glicin, amidni konjugat henodeoksiholne kiseline sa glicinom. Jedna je od glavnih sastojaka ui.

GLIKOHOLAT
(engl. glycocholate), anjon glikoholne kiseline.

GLIKOHOLNA KISELINA
(engl. glycocholic acid), konjugat holne kiseline sa glicinom, koji se formira kao amid u kombinaciji karboksilne grupe holne sa aminogrupom glicina.

GLIKOKALIKS
(engl. glycolemma, surface coat, cell coat), elektronski umereno osmiofilni sloj koji oblae spoljanji deo elijske membrane. Debljina varira od 10 nm do 5 m. Sastoji se od unutranje amorfne supstance i spoljanjih finih filamenata (lat. antennulae microvilares). Pokazuje PAS pozitivnu reakciju, a na elektronskom mikroskopu moe se vizualizovati pomou alcian plavog, koloidnog gvoa, torijuma itd. Sastoji se od glikoproteina (sa velikim sadrajem sijaline kiseline), glikolipida i proteoglikana. Komponente za glikokaliks sintetiu se koordi-nisanom akcijom Golgi kompleksa sa granu-lisanim endoplazminim retikulumom, a pre-nose se u vezikulama do elijske povrine. Funkcije glikokaliksa su brojne: genetski programirano specifino elijsko prepoznavanje na molekularnom nivou; odravanje elijske mikrosredine - filtracijom supstanci i stvara-njem negativnih naboja; apsorpcija hranljivih materija i zavrna digestija proteina i ugljenih hidrata povrinskim enzimima; zatita elije od proteolitikih i mukolitikih enzima,

GLIKOKONJUGATI
, (engl. glycoconugates), redovne komponente ivotinjskih elija sa irokim spektrom biolokih funkcija, uklju-ujui membranske interakcije unutar i van elija. Tu spadaju glikolipidi, glikoproteini, glikozaminoglikani i proteoglikani.

GLIKOKORTIKOID
(engl. corticosteroid), v. kortikosteroidi.

GLIKOLIPID
(engl. glycolipid), lipid koji sadri ugljenohidratnu grupu, obino glu-kozu, galaktozu, inozitol itd.

GLIKOLITIKI
(engl. glycolytic), onaj koji pripada glikolizi.

GLIKOLITOHOLNA KISELINA
(engl. glycolithocholic acid) je konjugovana una litoholna kiselina sa glicinom.

GLIKOLIZA
(engl. glycolysis), proces poznat i kao fermentacija. Predstavlja razlaganje glukoze u manja jedinjenja. U ovom meta-bolikom putu glukoza se prevodi do piruvata ili laktata u zavisnosti od toga da li se reakcija odvija pod aerobnim ili anaerobnim uslovima.

GLIKOPEPTID
(engl. glycopeptide), bilo koja klasa peptida koji sadre ugljene hidrate, tj. kovalentno su vezani za ugljene hidrate. Ovde spadaju i aminoeeri.

GLIKOPROTEIN
(engl. glycoprotein), supstanca koja sadri proteine kovalentno vezane za ugljene hidrate. Obino se ostvaruje O- -glikozidno vezivanje sa hidroksilnom gru-pom serina ili treonina, ili N-glikozidno vezivanje sa asparaginom krajnjeg lanca proteina. Oligosaharidni deo glikoproteina najee izgrauju sledei monosaharidi: fukoza, ga-laktoza, N-acetilglukozamin, N-acetilgalaktozamin, manoza i sijalinska kiselina. U glikoproteine spadaju: tiroglobulin, gonado-tropni hormoni, mukus mukoid, zona pelucida itd.

GLIKOREGULACIJA
(engl. glycoregulation ), odravanje nivoa glukoze unutar striktnih vrednosti (v. normoglikemija). Posle obroka nivo glukoze u krvi raste iznad normalnog, ali sistem negativne povratne sprege za kontrolu nivoa glukoze u krvi vraa, obino u toku dva sata, nivo glukoze na normalan; i obrnuto, u periodima izmeu dva obroka (interdigestivni periodi), postapsorptivnom periodu (prekonono gladovanje 8 - 12h posle poslednjeg obroka) i duem gladovanju, kada nivo glukoze u krvi pada, ovaj sistem povratne sprege dodaje glikozu u krv. Mehanizmi za postizanje ovog visokog stepena kontrole nivoa glukoze u krvi jesu transport glukoze u elije i njeno deponovanje u glikogen jetre i miia, u mast u masnom tkivu, posle obroka i glikogenoliza i glukoneogeneza u jetri posle gladovanja. Odravanje nivoa glukoze posle obroka pod kontrolom je insulina, a u toku gladovanja pod kontrolom glukagona.

GLIKOZAMINOGLIKANI
(engl. glycosami-noglycans), mukopolisaharidi, polisaharidni molekuli izgraeni od ponavljajuih disaharidnih jedinica, od kojih se svaka sastoji od jedne heksuronske kiseline povezane sa aminoeerom (heksozamin). Molekuli glikozaminoglikana su veoma hidrofilni i kombinuju se sa ogromnim brojem molekula vode. Kroz te vodene kanale odvijaju se difuzioni procesi u vezivno-potpornim tkivima. Odravaju turgor tkiva i imaju brojne vane funkcije. Dele se na sulfatisane i nesulfatisane. Sulfatisani su: hondroitin-4-sulfat, hondroitin-6-sulfat, dermatan sulfat, heparan sulfat i keratan sulfat. Sa proteinima formiraju proteoglikane. U nesulfatisane glikozaminoglikane spada hijaluronska kiselina. Prisustvo i kvantitativni odnos pojedinih glikozaminoglikana determiniu brojne morfoloke i fizioloke osobenosti vezivno-potpornih tkiva u kojima se nalaze.

GLIKOZID
(engl. glycoside), jedinjenje koje se formira kondenzacijom furanoze ili piranoze na anomernom ugljeniku sa drugim molekulom. Jedinjenje koje nastaje je tipini acetal. Primeri sranih glikozida su digitonin i uabain.

GLIKOZILIRANI HEMOGLOBIN
(engl. glycosylated hemoglobin), v. hemoglobin A1c.

GLIKOZURIJA
, v. glukozurija.

GLIKVIDON
(engl. gliquidone), oralni antidijabetik iz grupe sulfonilureje, koji pojaava oslobaanje insulina iz pankreasa kod boles-nika sa insulin-nezavisnim dijabetom. Pre-parat: Beglynor.

GLIOBLASTOM
(engl. glioblastoma), maligni tumor koji potie od astrocita, sastavljen od elija raznog oblika i stepena diferentovanosti to mu daje aroliki histoloki izgled. Postoji miljenje da se svi astrocitomi zavravaju ovim oblikom i da glioblastom predstavlja astrocitom gradus IV.

GLIOBLASTOM MULTIFORME
(engl. glioblastoma multiforme), gliom koji se sastoji predominantno od izrazito nediferentovanih anaplastinih elija koncentrino rasporee-nih oko iregularnih fokusa nekroze. Raste vrlo brzo, difuzno infiltrativno I moe da bude lo-kalizovan u razliitim delovima mozga. Prognoza je infaustna.

GLIOFILAMENTI
(engl. gliofilaments), fini filamenti koji se nalaze u telu i produecima astrocita. Debljine su od 5 do 10 nm, a mogu biti dugi i po nekoliko m. ine skelet astrocita i daju vrstinu njihovim produecima. Ima ih vie u fibroznim, nego u protoplazmatinim astrocitima.

GLIOM
(engl. glioma), tumor koji potie od glijalnih elija (elije vezivnog modanog tkiva). Razvija se u mozgu, kimenoj modini i oku. Vrste glioma su: spongioblastom, oligodendrogliom, astrocitom, glioblastom.

GLIPIZID

(engl. glipizide), oralni antidijabetik iz grupe sulfonilureje,koji pojaava oslo-baanje insulina iz pankreasa kod bolesnika sa insulin-nezavisnim dijabetom. Preparat: Glibenese, Glucotrol XL.

GLISSONOVA KAPSULA
(engl. Glissons capsule), vezivna kapsula jetre. Sastoji se od umereno gustog vezivnog tkiva koje je pokriveno mezotelom peritoneuma. Od kapsule polaze vezivne pregrade u periferni deo jetrinog parenhima, odvajajui lobuluse i interlobularne komponente.

GLISTASTI
(engl. lumbrical, lat. lumbricalis), v. lumbrikalis, lumbrikalni.

GLOBIN
(engl. globine), bilo koji lan iz grupe globulinskih proteina, slinih polipeptidima u hemoglobinu i mioglobinu. Globini su tetra-meri u hemoglobinu i monomeri u mioglobinu. Vezani su za hem preko gvoa u hemu i negativnog naelektrisanja na porfirinskom prstenu.

-GLOBIN
(engl. -globine), sufiks koji ozna-ava proteinski deo npr. u hemoglobinu.

GLOBULARNI PROTEIN
(engl. globular protein), bilo koja klasa proteina rastvorljivih u vodi, obino u prisustvu soli. Brojni su globularni proteini (npr. albumini, globulini, svi poznati enzimi, proteinski hormoni itd.).

GLOBULIN
(engl. globulin), pripada velikoj grupi proteina koji se rastvaraju u rastvorima koji sadre nisku koncentraciju soli (0,10 - 0,50 mol/L), a nerastvorljivi su u rastvorima sa visokom koncentracijom soli (1,7 - 3,5 mol/L). Elektroforetski se rastavljaju na a-, b- i g-globuline, od kojih svaka navedena gru-pa obuhvata niz specifinih proteina.

GLOBULIN SERUMA,
(engl. serum globulius), Elektroforetski se rastavljaju na a-, b- i g-globuline, od kojih svaka navedena grupa obuhvata niz specifinih proteina sa mnogobrojnim ulogama.

GLOBUS
(engl. globe, sphere, lat. globus), struktura loptastog oblika.

GLOBUS HYSTERICUS,
v. disfagija.

GLOBUS PALIDUS
(lat. globus pallidus), bledo jedro. Jedna od bazalnih ganglija i unu-tranji deo soivastog jedra. Nalazi se spolja od unutranje velikomodane kapsule (kapsula interna), a unutra od velikomodane ljuske (putamen) od koje je odvojeno tankim slojem bele mase - spoljanjim srnim slojem (lamina medularis eksterna). Sastoji se od dva dela, unutranjeg i spoljanjeg, izmeu kojih se nalazi tanak sloj bele mase - unutranji srni sloj (lamina medularis interna).

GLOMERUL
(engl. glomerulus), mikroskop-ski vidljiva sferna mrea kapilarnih krvnih sudova. 1. kapilari u Bowmanovoj kapsuli nefrona koji su mesto filtracije krvi, odnosno nastajanja primarne mokrae. U toku pasae primarne mokrae kroz tubule nefrona procesima reapsorpcije, sekrecije, nejonske difuzije i dr. nastaje urin; 2. bilo koja mala kruna masa.

GLOMERULARNA BAZALNA MEMBRA-NA, GBM


(engl. glomerular basal membrana, lat. membrana basalis glomeruli), specijalan tip bazalne membrane, koja obezbeuje arhitektonski aranman i potporu glomerulu kao celini. Debela je oko 250 do 450 nm i na elektronskom mikroskopu poka-zuje troslojnu strukturu. U centru se nalazi tamniji sloj - lamina densa, a sa njene obe strane nalazi se po jedan svetli sloj - lamina rara (lucida): interna (prema endotelu krvnih kapilara ) i lamina rara externa (prema podocitima). Na ovu zajedniku bazalnu membranu usidravaju se dva epitela: endotel kapilara i epitel visceralnog lista Bowmanove kapsule - podociti. Glavna komponenta ove membrane je kolagen tip IV , koji je u preciznim i specijalnim odnosima sa ostalim komponentama - proteoglikanima bogatim u sijalinom kiselinom (otuda je ova membrana PAS pozitivna). G. b. membrana ini srednji deo filtracione membrane glomerula. Stalno se obnavlja sintezom od strane endotelnih elija i u manjoj meri podocita, a ostareli delovi se odstranjuju zajednikom akcijom mezangijalnih elija i podocita.

GLOMERULARNI KAPILARI
(lat. rete capillare glomerulare), zavrni ogranci aferentne arteriole, koji formiraju glomerul. Pripadaju tipu fenestriranih kapilara, koji imaju velike fenestre (pore) bez dijafragmi. Jedra endotelnih elija orijentisana su prema centru glomerula, a citoplazma je veoma tanka, oblae zidove kapilara prema urinarnom prostoru i uestvuje u izgradnji filtracione membrane glomerula.

GLOMERULONEFRITIS
(engl. glomerulonefritis), raznorodna grupu oboljenja u kojima su prvenstveno oteeni glomeruli, a promene na drugim strukturama bubrega i ekstrarenalni poremeaji su posledica morfolokih i

funkcionalnih oteenja glomerula. Prema svom poreklu glomerulonefritisi se mogu podeliti na: primarne , u kojima se patoloki procesi poinje i prvenstveno se odvija u bubrezima i sekundarne, u kojima se oteenja glomerula javljaju u toku sistemskih, hereditarnih, metabolikih ili biohemijskih poremeaja. Kliniki se ova razliita oteenja bubrega ispoljavaju malobrojnim poremeajima: proteinurija, hematurija, sma-njenje jaine glomerulske filtracije i pore-meaji izluivanja vode i soli. Kombinacijom ovih znakova koji mogu biti razliito izraeni, nastaje pet osnovnih klinikih sindroma preko kojih se ispoljavaju glomerulonefritisi: 1) akutni glomerulonefritis, 2) brzoprogredirajui glomerulonefritis, 3) asimptomatske mokrane nenormalnosti, 4) nefrotski sindrom i 5) hronini glomerulonefritis.

GLOMERULO-TUBULARNI BALANS
(engl. glomerulotulular balance), podeava-nje reapsorpcije natrijuma i vode u proksimalnom tubulu bubrega prema promeni brzine glomerularne filtracije. Jedan od mehanizama regulacije volumena ekstracelularne tenosti.

GLOMUS
(engl. glome, lat. glomus), neuro-vaskularno telo, najee loptastog oblika koje sadri bogato inervisane i gusto raspore-ene male arteriole. G. karotikum (engl. caro-tid g., carotid body, lat. g. caroticum), karotidno telo. Parno, malo, neurovaskularno telo ovalnog oblika koje se nalazi u predelu rave zajednike karotidne arterije. Sadri hemoreceptore, strukture koje reaguju na koncentra-cije respiratornih gasova. Karotidno telo je inervisano viscerosenzitivnim vlaknima jezino-drelnog ivca (nervusa glosofaringeusa) preko kojih uestvuje u regulaciji disanja.

GLOMUSI
(engl. glomus, lat. anastomosis arteriovenosa glomeriformis), mali koni organi loptastog oblika, sastavljeni od izvijuganih i precizno organizovanih arterio-venskih anastomoza, obavijenih vezivnom kapsulom. Promera su do 2,5 mm i ima ih dosta u nokatnom krevecu (ispod nokatne ploe), jagodicama prstiju ruku i nogu, koi une koljke, aka, stopala i jo ponegde. Dovodna arteriola ulazi u vezivnu kapsulu, gubi svoju elastinu laminu pa endotel nalee direktno na veoma specifian miini deo zida (media). Postoje dva tipa glatkih miinih elija. Tip I je bogat mitohondrijama, a ima malo miofilamenata, a tip II obrnuto. Adventicija sadri gustu mreu mijelinskih i amijelinskih nervnih vlakana. Krv iz glomusa otie u vene veoma tankog zida, a ove u obi-ne vene koe. Glomusi uestvuju u regulaciji cirkulacije krvi u delovima u kojima se nalaze, kao i u regulaciji krvnog pritiska, temperature i uvanju toplote u odreenim uslovima.

GLOMUSNE ELIJE KAROTIDNOG TE-LA,


1. g. . tip I su glavne elije (lat. granulocitus glomeris principalis); imaju specifinu ultrastrukturu u kojoj dominiraju granule sa tamnim centrom, koje sadre noradrenalin, dopamin i serotonin. Ove elije su u kontaktu sa eferentnim nervnim zavrecima bogatim mitohondrijama i sinaptikim vezikulama. One nisu hemoreceptori, ali ine vezu u eferentnom lancu koji kontrolie osetljivost senzornih, aferentnih terminala, lociranih u perikapilarnom prostoru. G. . tip I su klasifikovane kao

APUD elije; 2. g. . tip II su potporne elije i smatra se da potiu od Schwannovih elija.

GLOMUS TUMOR
(engl. glomus tumor, angiomyoneuroma, angioneuromyoma, glomangioma ), tumor sastavljen od pericita i neurocita, obino u vidu bolne solitarne inkapsulirane nodularne mase koja se u veini sluajeva javlja u koi.

GLOSEKTOMIJA
(engl. glosectomy), hirur-ko odsecanje celog jezika zahvaenog malignim tumorom. Praena je visokim morbiditetom, gubitkom funkcija gutanja i govora.

GLOSITIS
(engl. glossitis), akutno ili hronino zapaljenje jezika kao posledica infekcije ili otih oboljenja. Atrofini g. (lat. g. atrophica), atrofino zapaljenje jezika. Povrina jezika je glatka, ravna, bleda i edematozna. Obino je simptom anemije i deficita vitamina B grupe, pelagre ili drugih sistemskih bolesti; geografski jezik (lat. g. areata exfoliativa ili lingua geographica ili lingua marginalis), na povrini jezika nalaze se ograniene, deskvaminirane povrine bez jezinih papila, crvene boje, ograniene belim hiperkeratotinim rubom, podseaju na geografsku kartu. Deskvaminirane povrine obino migriraju; g. Hunter-Moeller, hronina povrinska atrofija sluzokoe jezika kod perniciozne anemije. Jezik je gladak, bolan, crven sa erozijama na vrhu i na ivicama jezika.

GLOSODINIJA
(engl. glossodynia), bolan jezik sa oseajem arenja, slian glosopirozi.

GLOSOPIROZA
(engl. glossopyrosis), neprijatni oseaj peckanja i arenja u jeziku.

GLOTIS
(engl. glottis), deo zida larinksa, koji ograniava srednju pukotinu (lat. rima glottidis). U prednje dve treine ograniena je glasnim icama (lat. plicae vocales), a u zadnjoj treini aritenoidnom hrskavicom. Glotis je vokalni aparat larinksa (za produkciju zvuka)

GLUKAGON
(engl. glucagon), polipeptidni hormon koji se sastoji od 29 aminokiselina (RMM 3.485). Izluuju ga alfa elije Langerhansovih ostrvaca pankreasa kao odgovor na hipoglikemiju, beta-adrenergina jedinjenja i aminokiseline. Glukagon poveava nivo glukoze u krvi tako to podstie glikogenolizu u jetri aktivacijom hepatine adenilat-ciklaze. Glukagon takoe podstie razgradnju proteina i lipida,

odnosno stimulie glukoneogenezu i ketogenezu.

GLUKAGONOM
(engl. glucagonoma), tumor guterae (v. pankreas) sastavljen od elija (alfa-elije) koje lue glukagon. Karakteriu ga umerena hiperglikemija, mravljenje, anemija i nekrolitine kone promene. Vie od 75% bolesnika u momentu dijagnoze ve ima metastaze (jetra, kosti).

GLUKOCEREBROZID
(engl. glucocerebroside ), ceramidni monosaharid (glukozil derivat ceramida), koji se akumulira u tkivima kod Gaucherovog oboljenja.

GLUKOGENEZA
(engl. glucogenesis), formiranje glukoze od druguh metabolita. Izvor glukoze je glikogen, koji podlee glikogenolizi koja se odigrava u jetri. Ako su izvor pri izgradnji glukoze aminokiseline, masne kiseline, piruvat i druge keto kiseline, proces se oznaava kao glukoneogeneza.

GLUKOHEPTONAT
, GLUKOHEPTANO-INA KISELINA ( engl. glucoheptanoic acid/gluco-heptonate), obeleen sa 99mTc u nuklearnoj medicini slui za scintigrafiju mozga i bubrega.

GLUKOKINAZA
(engl. glucokinase), enzim koji pripada rodu transferaza (ATP: D-glu-koza-6-fosfotransferaza, EC 2.7.1.2), i katali-zuje reakciju ATP + D-glukoza = ADP + D- -glukoza-6-fosfat. Pripada grupi enzima koji su ukljueni u regulaciju nivoa glukoze u krvi.

GLUKOKORTIKOIDI
(engl. glucocorticoids), hormoni kore nadbubrega i njihovi sintetski analozi sa pretenim dejstvom na metabolizam ugljenih hidrata. Grupu ine prirodni hormon kortizol/hidrokortizon i mnogo sintetskih analoga: prednozon, prednizolon, metilprednizolon, betametazon, deksametazon, fluocinolon, fluokortolon i dr. Svi imaju snano antiinflamatorno i imunosupresivno dejstvo, a razlike su samo kvantitativne. Glukokortikoidi suzbijaju znake zapaljenja bez obzira na uzrok. Mehanizam dejstva je u inhibiciji stvaranja proinflamatornih medijatora: histamina, interleukina i drugih citokina, i poveanom stvaranju antiinflamatornog medijatora lipokortina. Imunosupresivno dejstvo je posledica inhibitornog delovanja na funkciju i broj limfocita. Koriste se za leenje vie grupa bolesti: autoimune i inflamatorne bolesti (reumatska groznica, reumatoidni artritis, bronhijalna astma, ulcerozni kolitis, hronini aktivni hepatitis, sarkoidoza), kolagenoze (lupus eritematozus, dermatomiozitis i dr.), bolesti krvi (trombocitopenina purpura, hemolitika anemija), neuroloke bolesti (multipla skleroza), bubrene bolesti (nefrotski sindrom), teke bolesti i stanja

(transplantacija organa, akutna leukemija, pemfigus, eksfolijativni dermatitis), bolesti oka, anafilaktike reakcije, bolesti koe (atopiki dermatitis, ekcemi, psorijaza i dr.). Neeljena dejstva su takoe brojna i potencijalno opasna: atrofija kore nadbubrega, poveana sklonost infekcijama zbog supresije imuniteta, znaci hiperfunkcije nadbubrega u vidu Cushingovog sindroma (okruglo lice, nagomilavanje masti na telu i vratu, atrofija miia, osteoporoza i sklonost frakturama, smanjena tolerancija na glukozu i dijabet, pojaano luenje eludane kiseline i nastajanje ulkusa, uznemirenost, euforija i druge psihike tegobe i dr.).

GLUKONEOGENEZA
(engl. glyconeogenesis), proces formiranja ili sinteze glikogena iz aminokiselina ili masti.

GLUKOZA
(engl. glucose), monosaharid, aldoheksoza, redukujui eer. Glavni je izvor energije ivih organizama. Kombinuje se u glukozide u brojnim di- i oligosaharidima. Sastojak je polisaharida, celuloze, skroba i glikogena.

GLUKOZA OKSIDAZA
(engl. glucose oxidase), enzim iz roda oksidoreduktaza (b-D- -glukoza: kiseonik 1-oksidoreduktaza, EC 1.1.3.4), koja katalizuje reakciju: b-D- -glukoza + O2 = D-glukono-d-lakton + H2O2. Lakton moe dalje da se hidrolizuje do D-glukonske kiseline. Ovaj enzim je flavoprotein, specifian za b-Dglukozu.

GLUKOZA-1-FOSFAT
(engl. glucose-1-phosphate), znaajan intermedijer u metabolizmu ugljenih hidrata i to za sintezu glikogena i metabolizam galaktoze.

GLUKOZA-6-FOSFAT DEHIDROGENA-ZA, GPD, G-6-PD,


(engl. glucose-6-phosphate dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (D-glukoza-6-fosfat: NADP+ 1-oksidoreduktaza, EC. 1.1.1.49), koji katalizuje oksidaciju D-glukoza-6-fosfata u 6-fosfoD-glukono-d-lakton. Ova reakcija je prvi stepen u pentozno-fosfatnom antu u kome se produkuju NADPH za sintetske reakcije i fosfati pentoza za sintezu nukleotida. Poznato je vie deficijentnih oblika ovog enzima koji izazivaju teke hemolitine krize pri tretmanu sa antimalarijskim ili sulfonamidnim lekovima.

GLUKOZA-6-FOSFAT, G-6-P
(engl. glucose-6-phosphate), prvo jedinjenje koje se formira u metabolizmu glukoze posle njenog ulaska u eliju. Formira se iz glukoze i ATP-a dejstvom kinaze.

GLUKOZA-6-FOSFATAZA
(engl. glucose-6-phosphatase), enzim iz roda hidrolaza (D-glukoza-6-fosfat fosfohidrolaza, EC 3.1.3.9), koja katalizuje hidrolizu D-glukoza-6-fosfata do D-glukoze i ortofosfata. Enzim se nalazi u brojnim tkivima, a deficijentan je u sluaju poremeaja skladitenja glikogena tip I (V on Gierkeovo oboljenje).

GLUKOZAMIN
(engl. glucosamine), amino-eer (2-amino-2-deoksi-a-D-glukoza), heksozamin, koji je ponekad strukturni ugljeni hidrat, mada se mnogo ee sreu N-acetil derivati. Dobija se iz mucina i hitina hidrolizom.

GLUKOZOFOSFAT IZOMERAZA, GPI


(engl. glucosephosphate isomerase), enzim koji pripada rodu izomeraza (D-glukoza-6-fosfat ketolizomeraza, EC 5.3.1.9), koji katalizuje prevoenje D-glukoze 6-fosfata u D-fruktoza 6-fosfat.

GLUKOZURIJA
(engl. glycosuria), prisustvo glikoze u mokrai. Normalno eera u mok-rai nema ili ga ima u beznaajnoj koliini. Do glikozurije najee dolazi kod dija-betiara kada glikemija pree tzv. bubreni prag za glikozu (izmeu 9 i 10 mmol/L). Ree nastaje kada je eer u krvi normalan, ali bubrezi proputaju eer i kod normalne koncentracije (nefrogena glikozurija). Alimentarna g ., javlja se posle uzimanja hranom veih koliina eera; hiperglikemina g ., nastaje u stanjima povienog nivoa glikoze u krvi; emocionalna g ., u toku jakih uzbuenja; epinefrilna g ., posle davanja injekcije epinefrina; floricinska g ., posle davanja floricina; bubrena g ., kada je koliina eera u krvi normalna, ali postoji bubreno oteenje njegove reapsorpcije na nivou tubula; magnezijumska g ., nastaje kod prisustva visoke koncentracije magnezijuma u krvi.

GLUKURONID
(engl. glucuronide ), glikozidno jedinjenje glukuronske kiseline. Veziva-njem sa glukuronskom kiselinom u jetri de-toksikuju se brojni lekovi i otrovi, to omogu-ava njihovo lake izluivanje.

GLUKURONSKA KISELINA
(engl. glucuronic acid ), uronska kiselina koja se formira oksidacijom primarne alkoholne grupe na C-6 glukoze u karboksilnu grupu. Ostaci glukuronske kiseline nalaze se u mukopolisaharidima, glikoproteinima i proteoglikanima. Glukuronska kiselina se u jetri koristi za formiranje rastvorljivih konjugata (glukuronida) brojnih fenola, alkohola i bilirubina.

GLUTAMAT DEHIDROGENAZA

(engl. glutamate dehydrogenase ), oksidoreduktaza L-glutamat:NAD+ ili NADP+ oksidoreduktaza (deaminie), EC 1.4.1.2-4. Katalizuje reakciju L-glutamat + H2O + NAD+ (ili NADP+) = 2ketoglutarat + NH3+ + NADH (ili NADPH). Enzim se nalazi u mitohondrijama veine tkiva gde u elijama regulie ravnoteu glutamata i amonijaka.

GLUTAMAT-OKSALACETAT TRANSAMINAZA, GOT


(engl. glutamic-oxaloacetic transaminase), zastareo naziv za enzim aspartat aminotransferazu.

GLUTAMAT-PIRUVAT TRANSAMINAZA, GPT


(engl. glutamate-pyruvate transaminase), zastareo naziv za enzim alanin aminotransferazu.

GLUTAMIN
(engl. glutamine), monoamid glutaminske kiseline (RMM 146,15), koji ulazi u sastav proteina. Koristi se za transport amonijaka, kao donor azota za sintezu purinskih i pirimidinskih baza.

GLUTAMINAZA
(engl. glutaminase), enzim iz roda hidrolaza (L-glutamat amidohidrolaza, EC 3.5.1.2) koji katalizuje reakciju hidrolize L-glutamina do glutaminske kiseline i amonijaka. Nalazi se u bubrezima i tan-kom crevu.

GLUTAMINSKA KISELINA
(engl. glutamic acid), prirodna neesencijalna aminokiselina, HOOC(CH2)2CH(NH2)COOH, (RMM 147,13). Ova aminokiselina je znaajni konstituent proteina i donor azota u reakcijama transaminacije.

GLUTARALDEHID
(engl. glutaraldehyde), fiksativ koji se iroko koristi u elektronskoj mikroskopiji.

GLUTATION
(engl. glutathione), tripeptid, g -glutamilcisteinilglicin (GSH) koji se nalazi u ivotinjskim i biljnim tkivima. Postoji kao redukovani (GSH) i oksidovani (GSSG) oblik i ima nekoliko funkcija u disulfidnoj izmeni, transportu aminokiselina, zatiti eritrocita od oksidativnog oteenja i odravanju njihovog integriteta, u metabolizmu mozga i u razli-itim oksido-redukcionim sistemima.

GLUTATION-PEROKSIDAZA
(engl. glutathione peroxidase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (glutation: vodonik peroksid

oksidoreduktaza, EC 1.11.1.9) koji katalizuje re-akciju: 2 glutationa + H2O2 = oksidovani glutation + 2 H2O. Reakcija slui za uklanjanje tetnih koliina vodonik-peroksida iz elije.

GLUTATION-REDUKTAZA
(engl. glutat-hione reductase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (NAD (P)H:oksidovani glutation oksidoreduktaza, EC 1.6.4.2). Ovaj enzim je fla-voprotein sa FAD kao koenzimom. Nalazi se u eritrocitima gde ima funkciju da umanji akumulaciju methemoglobina.

GLUTAURIN
, hormon paratiroidne lezde koji deluje na metabolizam vitamina A, na vezivo koe u smislu poveanja sinteze proteoglikana i ukljuen je u kontrolu lizozoma.

GLUTEALAN
(engl. gluteal), koji pripada sedalnom predelu, koji se odnosi na sedalni predeo, npr. glutealni apsces, glutealni tumor, glutealna povreda, glutealna arterija, glutealni mii.

GLUTENSKA ENTEROPATIJA
, CELIJAKIJA , SPRU , v. celijana bolest.

GLUTEUS
(engl. gluteus, lat. gluteus), sedalni. Obino se odnosi na sedalne miie: veliki, srednji ili mali.

GLUVOA
(engl. deafness, anacusis), v. anakuzija

GNJILJENJE
, v. maceracija.

GNOJENJE
(engl. supuration), proces stva-ranja gnoja.

Gn-RF
, skraenica za gonadotropin-rilizing faktor, faktor iz hipotalamusa koji deluje na oslobaanje gonadotropnih hormona hipo-fize.

GnRH
(engl. gonadotrophin releasing hormone), v. gonadotropni rilizing hormon.

GLJIVICA
(engl. fungus), konasti aerobni mikroorganizam, eukariot. Raste na tamnim i vlanim mestima pri emu koristi gotova organska jedinjenja (heterotrofna ishrana). Mogu biti jednoelijske ili vieelijske. Osnovna jedinica grae gljiva je hifa ili filament (protoplazmatska konasta nit). Razmnoavaju se stvarajui spore (aseksualne i seksualne). Medicinski znaaj imaju patogene i uslovno patogene gljive kao izazivai povrinskih i sistemskih mikoza i mikotoksikoza.

GOJAZNOST
(engl. obesity), heterogeni poremeaj nastao kao posledica hronino prisutnog vika masti u organizmu u onom stepenu koji jasno ugroava zdravlje. To je najei poremeaj ishrane koji se u razvijenim sredinama ispoljava u epidemijskom obliku. Za svake 9,3 kCal (40 kJ) vika energije unesene u organizam, deponuje se 1 gram masti.Kao surogat za viak masti koristi se BMI (body mass index) i dogovoreno je da se kao granina vrednost uzme BMI 30 kg/m. Stanja izmeu 25 i 29,9 kg/m definiu se kao prekomerna uhranjenost (engl. overweight) i pod odreenim uslovima zahtevaju leenje. U kakvom obliku e se gojaznost ispoljiti zavisi mnogo i od tipa koji je definisan rasporedom masnog tkiva, a meri se preko odnosa obima struka i kukova (WHR). Razlikuju se generalno dva tipa: abdominalni (androidni) i gluteofemoralni (ginoidni). Prvi tip rezultira izmenjenim metabolikim funkcijama to posredno pokazuju i termini kojima se ova stanja definiu; diabisity, oznaava istovremeno prisutnu gojaznost i eernu bolest; Obetenzija, udruenost gojaznosti i hipertenzije; Sindrom X, pored abdominalne gojaznosti, istovremeno su prisutni hipertenzija, poremeaji u lipidima i glikoregulaciji. Ovaj tip gojaznosti esto je udruen i sa drugim oboljenjima: ishemijskom boleu srca i pojedinim karcinomima. Komorbiditeti ee prisutni u drugom, ginoidnom tipu gojaznosti inae karakteristinom za enski pol, su: holecistitis, holelitijaza, variksi potkolenica. Gojaznost se prema etiolokim faktorima deli na: primarnu g ., komponentu pojedinih sindroma: Allstrm, Blount, Cohen, Carpenter, Laurence-Mo-od-Biedl, Prader-Willi i predstavlja manje od 1 % svih sluajeva; sekundarna ili steena g ., nastaje kao posledica udruenosti vie inilaca od kojih su neki genetski, a drugi steeni tokom ivota kao navike u ishrani i fizikoj aktivnosti. Gojaznost se lei primenom dijetoterapije (hipokalorijske dijete sa manje od 500 kcal tzv. VLCD i konvencionalne dijete sa 800 - 1500 kcal), bihejvioralnom terapijom, farmakoterapijom i hirurkim metodama (ba-lon, vertikalna gastroplastika).

GOLENJAA
(engl. shin bone, lat. tibia), v. tibija.

GOLGI APARAT
(engl. Golgi complex), he-terogena elijska organela, prisutna u svim elijama izuzev eritrocita. Na

svetlosnom mikroskopu moe se videti posle specifinog bojenja kao mrea kanala u blizini jedra. Na transmisionom elektronskom mikroskopu vidi se u vidu lamela ili cisterni, spljotenih fenestriranih diskoidnih vreica, promera od 0,5 do 5 m. Ove vreice su aranirane kao blago zakrivljen stog sa konveksnom (formativnom) i konkavnom (maturacionom) stranom. Njihov broj varira od 3 do 30 u nekim elijama. Sa ivica cisterni odvajaju se pupljenjem, vezikule i vakuole, razliite veliine i sadraja. Neke elije imaju multiple, multilokularne Golgi aparate, ali su svi meusobno povezani. Golgi ima brojne funkcije: sinteza polisaharida i glikoproteina (glikokaliks, mukus); ugradnja ugljenohidratnih komponenata u glikoproteine dospele iz granulisanog endoplazmatskog retikuluma; koncentracija sekretornih proizvoda u kondenzujue vakuole i formira-nje sekretornih granula; sinteza specijalnih apikalnih membrana, plakova. Sve funkcije Golgi aparata kontrolisane su iz jedra.

GOLGI POLJE
(engl. Golgi field), diktiozom, izuzetno razvijen Golgi kompleks tako da stogovi cisterni obavijaju jedro, a meusobno komuniciraju sistemom anastomozirajuih i razgranatih tubula.

GOLGI TETIVNI ORGAN


(engl. tendon organ, lat. fusus neurotendineus ), fuziformna struktura, dugaka oko 1 mm. Smetena je izmeu vlakana (elija) skeletnog miia i tetivnih fibrila. Struktura: 1. kapsula je sastavljena od fibrocita izmeu kojih se nalaze brojni kolageni mikrofibrili. Ona je u kontinuitetu sa prineuriumom nerva koji ulazi u vreteno; 2. unutranjost tetivnog organa sastoji se od razliitog broja tetivnih vlakana. Posle prolaska kroz kapsulu jedan ili dva mijelinska nervna vlakna gube svoj omota i granaju se u brojne nemijelinske granice koje se upliu izmeu tetivnih vlakana. Schwannove elije prate aksone skoro do njihovog zavretka. Tokom miine kontrakcije, istezanje tetivnih fibrila pritiska ogoljene aksone i pobuuje ih. G. tetivni organ je proprioceptor.

GOLGI-MAZZONIEV KORPUSKUL
(engl. Golgi-Mazzoni corpuscles), telace inkapsuliranog nervnog terminala, slian, ali po grai jednostavniji od Vater-Pacinianovog korpuskula. Verovatno funkcionie kao mehano-receptor.

GOLTZ-GORLINOV SINDROM
(engl. Goltz-Gorlin syndrome ), kongenitalno obo-ljenje, verovatno prenosivo kao dominantna karakteristika. Smrtnog ishoda kod osoba mukog pola. Karakteriu ga: atrofija i linearna pigmentacija koe sa retkom papilomatozom, keratozom i fokalnom aplazijom pro-irenom pre svega na trupu i udovima, multipne papilomatoze na labijalnim, oralnim i analnim sluzokoama i leukokeratoze oralne sluzokoe, retko i alopecija na poglavini, tanki distrofini nokti, hipoplazija dentalne glei sa mikrodoncijom i reckavim zubima, koloboma irisa, strabizam, mikrooftalmija, adaktilija, sindaktilija, displazija klavikula, skolioza i esto mentalne retardacije.

GONADALAN
(engl. gonadal), koji se odnosi na gonade.

GONADE
(engl. gonads), enske ili muke polne ljezde koje stvaraju enske odnosno muke polne elije (kod ena jajnik, a kod mukaraca testis). Jajnik je parni germinativni organ koji stvara enske polne elije tj. gamete ili ovocite, a istovremeno deluje i kao lezda sa unutranjim luenjem. Nalaze se u donjem delu trbuha sa obe strane materice. Svaki jajnik sadri mnogobrojne folikule u kojima se razvijaju jajne elije. Folikuli lue estrogen i male koliine androgena. Posle ovulacije se formira uto telo i lui progesteron. Estrogen i progesteron reguliu pro-mene u materici u toku menstrualnog ciklusa i trudnoe. Testis je parna muka polna ljezda koja proizvodi muke polne elije - spermatozoide i muki polni hormon androgen. Smeteni su u skrotumu (monicama). Sastoje se iz seminifernih kanalia u kojima se razvijaju spermatozoidi. Izmeu ovih kanalia su intersticijalne (Leydigove) elije koje proiz-vode androgene. Gonade zajedno sa provodnim kanalima i kopulativnim organima sainjavaju polni sistem.

GONADEKTOMIJA
(engl. gonadectomy), operativno odstranjenje ovarijuma ili testisa.

GONADOPATIJA
(engl. gonadopathy), bolest koja zahvata gonade.

GONADOTROPAN
(engl. gonadotropic ), koji stimulie gonade; opisuje ili se odnosi na hormone hipofize koji utiu na endokrine lezde.

GONADOTROPI TIP I
(engl. gonadotropes type I, lat. cellula gonadotrophica ), FSH elije, krupne, ovalne, bazofilne elije locirane du krvnih kapilara prednjeg renja hipofize. Kao i sve visoko specijalizovane elije, gonadotropi imaju svojstvenu ultrastrukturu. Specifinost su bazofilne granule, koje se formiraju u Golgi kompleksu. Postoje male granule prenika do 200 nm i velike oko 500 nm. U granulama se nalazi folikulostimuliui hormon - FSH, koji se egzocitozom izbacuje u perikapilarni prostor. Kod oveka se gonadotropi tip I i tip II ne razlikuju ni morfoloki ni imunocitohemijski.

GONADOTROPI TIP II
(engl. gonadotropes type II, lat. cellula gonadotrophica ), ISCH-elije/LH- elije, gonadotropi luteinizirajueg hormona, poligonalne, bazofilne elije, rasporeene du krvnih kapilara prednjeg renja hipofize. Imaju svojstvenu ultrastrukturu sa neto lipidnih kapi i rezidualnih tela. Sekretorne granule sadre elektronski gust materijal, a promera su oko 250 nm. U granulama enskih jedinki nalazi se luteinizirajui hormon - LH, a mukih jedinki ICSH - intersticiostimulatorni hormon, koji

deluje na Leydigove elije. Sekretorni proizvod se oslobaa egzocitozom. Opis ove dve vrste gonadotropa odnosi se na razne vrste ivotinja, a kod oveka se ove elije ne razlikuju ni morfoloki ni imunocitohemijski.

GONADOTROPINI
(engl. gonadotrophins ), hormoni koje poev od puberteta lui prednji reanj hipofize, i koji stimuliu rad jajnika. Glikoproteinski gonadotropini su folikulostimulirajui hormon (FSH) i luteinizirajui hormon (LH) tj. kod mukaraca, intersticiostimuliui hormon - ICSH, dok je polipeptidni gonadotropin prolaktin. Sastavljeni su od dve subjedinice. Alfa subjedinica je identina za sve tzv. tropne hormone, dok je beta subjedinica karakteristina za svaki hormon ponaosob i ona mu daje specifinost dejstva. Sinteza gonadotropina odvija se pod uticajem gonadotropnog rilizing (oslobaajueg) hormona (GnRH) koje stvaraju nervne elije hipotalamusa. FSH stimulie rad jajnika i dovodi do sazrevanja njegovih folikula. Lui se preteno do ovulacije. LH dovodi do provokacije ovulacije i stvaranja utog tela iz prsnutog De Grafovog folikula. Prolaktin odrava i podstie uto telo na luenje progesterona i dovodi do sekrecije mleka u mlenim ljezdama. Pored hipofiznih gonadotropina postoji i hormon koji se stvara u posteljici (horionskim upicama) gravidnih ena i ima dejstvo slino gonadotropinima. To je humani horionski gonadotropin (HCG) koji spreava involuciju (propadanje) utog tela koja normalno nastupa krajem menstrualnog ciklusa i podstie uto telo na luenje estrogena i progesterona.

GONADOTROPNI RILIZING HORMON, GnRH


(engl. gonadotrophin-releasing hormone ), hormon koji oslobaa gonadotropine. Postoji jedinstveni rilizing (oslobaajui) hormon za folikulostimulirajui (FSH) i lu-teinizirajui (LH) hormon i prolaktin rilizing hormon (faktor). GnRH se stvara na nivou neurona (nervnih elija) hipotalamusa. Tu je u neposrednom kontaktu sa cirkulacijom krvi prema hipofizi pa se lako prenosi do prednjeg renja i na taj nain regulie sekreciju gonadotropina koje lui hipofiza (FSH, LH, prolaktin). Izluivanje GnRH je pulsativno, tj. u odreenim pulsevima (intervalima) od 60 do 120 minuta, odnosno u proseku svakih 90 mi-nuta dolazi do njegovog izluivanja. Sledst-veno tome je i izluivanje gonadotropina pulsativno to se moe videti na krivulji nivoa gonadotropina u toku menstrualnog ciklusa. Izlu-ivanje GnRH je regulisano feed-back mehanizmima (mehanizmima povratne sprege).

GONARTROZA
(engl. knee osteoarthritis), degenerativno oboljenja zgloba kolena.

GONIOMETAR
(engl. goniometer), instrument za merenje uglova, kao to su oni dobijeni pokretanjem zglobova.

GONISKOP
(engl. goniscope), specijalno soivo koje se koristi za gledanje strukture oko, ivice prednje komore

oka (ispred duice). Ove strukture su sakrivene iza beo-njae na periferiji ronjae i nisu pristupane za direktno posmatranje.

GONOCIT
(engl. gonocyte, germ cell), germinativna (matina) elija, svaka od embrionalnih elija koja ima mogunost da se razvije u spermatozoid ili ovum (jajnu eliju). Termin se takoe odnosi na svaku od elija u gametogenezi kao i na same gamete.

GONOKOK
(engl. gonococcus), Neisseria gonorrhoeae, Gram-negativna bakterija iz roda Neisseria. To je nepokretna, asporogena bakterija, karakteristinog bubreastog oblika u vidu diplokoka koji se moe uoiti na direktnom mikroskopskom preparatu unutar leukocita. Gonokok je primarno patogen za oveka. Najee izaziva infekcije urogenitalnog trakta (gonoreja), zbog ega je uvrten u izazivae seksualno prenosivih bolesti sa kojima moe biti i udruen. Javljaju se i ekstragenitalni oblici gonokoknih infekcija: lokalni (oftalmija novoroenadi, faringitis) i generalizovani oblici kada gonokok ulazi u krv irei se po celom organizmu (artritis, endokarditis, meningitis). U leenju se koristi penicilin i/ili aminoglikozidi. Poslednjih godina u svetu se zapaa pojava gonokoka rezistentnog na penicilin.

GONOKOKNI ARTRITIS
(engl. gonococcal arthritis), infekcijski artritis izazvan gono-kokom, obino malih zglobova aka, ruja, laktova, kolena, skonih zglobova i ree osovinskih zglobova. Razvija se kod 1% bolesnika sa gonokoknom infekcijom. Simptomi od strane genito-urinarnog trakta su najee odsutni (kod 80%).

GONOREJA
(engl. gonorrhea), kapavac, triper, specifini uretritis, zarazna bolest u vidu kataralnog zapaljenja genitalne mukoze koja se prenosi uglavnom seksualnim kontaktom, a uzronik je Neisseria gonorrhoeae (gonokok). Moe da zahvati donji i gornji genitalni trakt, posebno jajovode ili da se proiri na peritoneum i na druge organe krv-nim putem. Moe da se prenese na novoro-ene u toku poroaja, kada se manifestuje tekim zapaljenjem venjae oka (lat. blennorrhoea neonatorum), koje neleeno moe da dovede do slepila, a kao zatita se svakom novoroenetu ukapava Credov rastvor (1% srebro-nitrat). Inkubacija traje 3-5 dana. Kod mukaraca g. poinje peckanjem i crvenilom na spoljanjem otvoru uretre i ose-ajem peenja pri mokrenju, potom se pojavljuje gnojni iscedak iz uretre u kojem se mikroskopskim pregledom otkrivaju gono-koki. Zapaljenje se iri kanalikularnim pu-tem na testis, epididimis, prostatu i mok-ranu beiku. Kod neleenih simptomi se stiavaju posle dve do tri nedelje i bolest prelazi u hronini oblik koji kao komplikaciju daje suenje uretre. Kod ena zapaljenje zahvata vaginu i uretru, sa oskudnim simptomima, brzo se iri na matericu, jajnike i jajovode izazivajui povi-enu telesnu temperaturu sa groznicom. Komplikacije su suenje jajovoda, priraslice i skvravanja zahvaenih organa to dovodi do neplodnosti. Lei se antibioticima.

GORLIN-CHAUDRY-MOSSOV
SINDROM (engl. Gorlin-Chaudry-Moss syndrome ), sindrom koji se verovatno autosomno recesivno nasleuje. Karakteriu ga: kra-niostoze, hipoplazija srednjeg dela lica, hipertrihoza, nenormalnosti oiju, zuba, srca, genitalija, sputenost supraorbitalnog grebena, antimongoloidna palpebralna kosina, nemogunost potpunog otvaranja i zatvaranja oiju, kolobomi, mikrooftalmija, prerane sinostoze koronalne suture, brahikefalija, hipoplazija maksilarnih i nazalnih kostiju, okularni hipertelorizam i defekti petroznog mosta, oralne manifestacije su malokluzije klase III, gotsko nepce, hipodoncija, mikro-doncija kao i anomalije oblika zuba, otvoren duktus arteriozus, pupana kila i hipoplazija velikih usana.

GORLIN ili BASEN-KORNZWEIGOV SINDROM


(engl. Gorlin or Basen-Kornzweig syndrome ), akantocitoza ili battered baby or child syndrome, kongenitalan sindrom izmu-ene bebe ili deteta koji karakteriu mikrobrahicefalija, mentalna retardacija, istureno elo, hipoplazija srednjeg dela lica, progenija, primetni rascep mandibule po sredini lica i nedostatak srednjih sekutia, abnormalnosti na uima i oima, razvojna retardacija i sekundarne anomalije vezane za hipotoniju, cerebralnu oduzetost i nepokretnost. Nain nasleivanja nije utvren.

GORLINOV
SINDROM (engl. Gorlin syndrome), oboljenje koje karakteriu: multipni nevusni karcinomi bazalnih elija, odontogene keratociste vilinih zglobova, okularni hipertelorizam, intrakranijalne kalcifikacije, fibroza ovarijuma, limfomezenterine ciste i ostale abnormalnosti. Nasleuje se autosomno dominantno sa visokom penetrantnou i razliitom ekspresivnou. Koni simptomi obuhvataju multipne nevusne karcinome bazalnih elija, sa kalcifikacijom i promenana na rukama; orofacijalne manifestacije obuhvataju multipne ciste zglobova i retko, fibrosarkom i ameloblastom zglobova, razne abnormalnosti skeletnog sistema su frontalna i temporoparijetalna ispupenja, zadebljanja turskog sedla i ostale anomalije, mentalna retardacija, shizofrenija, kongenitalni hidrocefalus, meduloblastoma, nervna gluvoa i ostale anomalije, kongenitalno slepilo, hipertelorizam. Uz ostale defekte, ovi bolesnici odaju utisak loeg opteg stanja.

GORNJA CREVNA VENA


(engl. inferior mesenteric vein, lat. vena mesenterica inferior), v. vena mezenterika inferior.

GORNJA UPLJA VENA


(engl. vena cava superior), krvni sud koji skuplja krv iz suprakardijanog dela tela. Struktura: 1. tunica intima, tanak endotel koji lei na neupadljivom sloju kolagena proetom elas-tinim vlaknima; 2. tunica media, sloj delimino kruno rasporeenih glatkih miinih elija; 3. tunica adventita, rastresito vezivno tkivo sa uzdunim snopovima glatkih mii-nih elija. Zid gornje uplje vene je mnogo tanji od zida donje.

GORNJA VILICA
(engl. upper jaw, lat. maxilla), v. maksila.

GORNJI
(engl. upper, lat. superior), v. superior.

GORNJI EKSTREMITET
(engl. upper limb, lat. membrum superius), v. membrum superijus.

GORNJI SFINKTER EZOFAGUSA


(engl. superior sphincter of esophagus, lat. pharyngoesophageal sphincter), ojaanje krunog sloja tunike muskularis u gornjem delu ezofagusa

GORNJI UD
(engl. upper limb, lat. membrum superius), v. membrum superijus.

GORUICA
(engl. pyrosis), oseaj peenja ili paljenja iza donjeg dela sternuma ili visoko u epigastrijumu. Javlja se u osoba sa hiperacidnim eludanim sokom, to je esto udru-eno sa ulkusom eluca. Meutim, ovaj ose-aj mogu imati osobe sa hipoacidnim, ak anacidnim eludanim sokom. Goruica je esto udruena sa gastroezofagealnim refluksom. Simptom je neprijatan i otporan na leenje.

GOSERELIN
(engl. goserelin ), analog LHRH (luteinizirajui hormon - rilizing hormon), inhibitor luenja LH i testosterona. Suzbija luenje estrogena kod ena i testosterona kod mukaraca. Koristi se za leenje endometrioza i odmaklih faza raka prostate. U poetku se bol moe prolazno pojaati, a tumor uveati. Neeljena dejstva su znaci naglog klimakterijuma: navale vruine, crvenilo lica, emocionalni poremeaji i gubitak libida. Preparat: Zoladex.

GOVOR
(engl. speech), u neuropsihofiziologiji, svojstvo jedinke da se izrazi glasno izgovorenim reima. Funkcija je govornog podru-ja velikog mozga koje se kod 95% desnorukih nalazi u levoj, jeziki dominantnoj hemisferi. V. afazija.

GRAAFOV FOLIKUL

(engl. Graafian follicle), zreo ovarijalni (jajniki) folikul koji predstavlja formaciju prenika 15 20 mm koja u vidu providnog mehuria ispupava povrinu jajnika. Dobio je ime po holandskom fiziaru i anatomu De Graafu, koji je 1677. godine opisao njegovu strukturu. Iako jajna elija sporo raste, u toku sazrevanja Graafovog folikula njen obim se povea oko 40 puta pre nego to se zavri sazrevanje. Nukleus (jedro) se, meutim, povea samo 3 puta za isto vreme. im pimordijalni folikul pone da se razvija, dolazi do ubrzanih mitoza (elijskih deoba) i do poveanja veliine elija. Sa poveanjem folikula ove elije tj. teka luteinske elije akumuliraju lipide i ukasti pigment to im daje granulozni izgled. Pre ovulacije teka elije se razdvajaju od granuloza elija polimerizovanom membranom koju depolimerizuje luteinizirajui hormon (LH) u vreme ovulacije. Prskanje Gra-fovog folikula i izbacivanje zrele jajne elije u duplju male karlice naziva se ovulacija. Ova pojava je hormonski uslovljena i odigrava se 14 dana pre oekivane naredne menstruacije. Ovulacija predstavlja zavrni akt sazrevanja folikula. Po pravilu, u jednom menstrualnom ciklusu samo jedan iz grupe folikula koji rastu nastavlja sa daljim razvojem i stvaranjem normalne zrele jajne elije koja se istiskuje ovulacijom. Mehanizmi koji ograniavaju sazrevanje i ovulaciju samo na jedan od rastuih folikula jo nisu definisani i ovaj fenomen i dalje ostaje jedna od najveih zagonetki fiziologije jajnika.

GRACILAN
(engl. gracile, lat. gracilis), v. gracilis.

GRACILIS
(engl. gracile, lat. gracilis), vitak, izduen i tanak.

GRADENIGOOV SINDROM
(engl. Grade-nigs syndrome ), sindrom bolne disfunkcije. temporomandibularnog zgloba. Karakteriu ga: delimina gluvoa, priguena osetljivost sluha naroito tokom vakanja hrane, zujanje u uima, krckanje i pucketanje u temporomandibularnom zglobu, vrtoglavica, glavo-bolja, bolovi u uima, grlu, jeziku i nosu. Uzrok je povreda temporomandibularnog zgloba povezanog sa malokluzijama dubokog zagriaja, odsustva bonih zuba, loe pode-anih zubnih nadoknada i /ili stanjem bezubosti. Promene su nastale kao posledica udara u glavnu granu aurikotemporalnog nerva izmeu kondila i postglenoidalne spine ili udara horde timpani usled direktnog pritiska na slune strukture i zatvaranje Eustahijeve tube.

GRADIJENT,
grad ili (engl. gradient), vektor kojim se meri promena neke veliine s rastojanjem, na primer, snienje atmosferskog pritiska s visinom uoenog mesta nad povrinom zemlje. Gradijent funkcije f(x,y,z) definisane u nekoj taki (x,y,z) prostora predstavlja vektor iji su pravac i smer dati pravcem i smerom najbreg rasta ove funkcije u datoj taki, a intenzitet je jednak kvadratnom korenu zbira kvadrata parcijalnih izvoda ove funkcije po koordinatama x,y,z.

GRADIJENT ECHO
(engl. gradient echo), MRI tehnika koja koristi sekvencu sa incijalnim RF impulsom promenljivog ugla, a eho se dobija kao posledica inverzije smera gradijenta magnetnog polja. Metod omoguava veoma kratka vremena TE i TR, ali je osetljiv na artifakte u oblastima nehomogenog magnetnog polja.

GRADIJENT MAGNETNOG POLJA


(engl. magnetic field gradient), magnetno polje koje se menja po intenzitetu u datom pravcu. MRI sistemi obino koriste tri seta meusobno ortogonalnih linearnih gradijenta du X, Y i Z osa, ija se polja superponiraju sa statikim poljem magneta. Gradijenti magnetnog polja koriste se za izbor oblasti tela koji e se pobuditi, tj. za izolaciju oblasti za slikanje, kao i za dekodovanje lokacija sa kojih su primljeni MR signali. Nove tehnike slikanja koriste razliite sekvence bazirane na ultrabrzim promenama gradijenata. Osnovni parametri gradijenata magnetnog polja su: maksimalna vrednost (mT/m), brzina uspostavljanja maksimalne vrednosti (mT/m/ms) i vreme uspostavljanja (us).

GRADUISATI
(engl. graduate), deliti odabra-ne povrine instrumenta ili mernog pribora pogodnim oznakama na podeljke. Graduisani instrument ima oznake, tako da se pomou njih moe izmeriti neka veliina. Na primer, termometar je graduisan, dok menzura ili sud mogu da budu graduisani.

GRAFIJA
(engl. radiography), rendgenografija je snimanje trodimenzionalnog tela rendgen zracima na filmu koji se sastoji iz fotografske emulzije kristala srebro bromida u elatini. Rendgenski zraci pri prolazu kroz telo nailaze na razliitu gustinu, debljinu i atomski broj elemenata i zato imaju razliitu apsorpciju, prodornost i slabljenje to se odraava i njihovim nejednakim fotohemijskim dejstvom na film. To se manifestuje nejednakim crnjenjem filma od svetlosive do tamnocrne senke. Tako se na filmu stvori slika, rendgenografija.

GRAFT
(engl. graft), v. transplantat.

GRAFTING
(engl. grafting), transplantacija.

GRAM
(engl. gram), hiljaditi deo kilograma, osnovne jedinice za masu tela; v. MSI. Pravilno se oznaava sa malim slovom g.

GRAMICIDIN
(engl. gramicidin), antibiotik za lokalnu primenu, deluje na iroki spektar bakterija. Koristi se sam, ili u kombinaciji sa drugim antibioticima (neomicinom, framicetinom) u obliku masti, krema ili spreja za lokalno leenje infekcija koe, rana i opekotina. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparati: Neosporin, Soframycin.

GRANA
(engl. branch, lat. ramus), v. ramus.

GRANINA OPNA
(engl. terminal plate, lat. lamina terminalis), v. lamina terminalis.

GRANULACIONO TKIVO
(engl. granulation tissue), novo stvoreno mlado vezivno tki-vo, sagraeno iz kapilara, fibroblasta (mlade elije vezivnog tkiva) i elija zapaljenja, sve to uro-njeno u osnovnu supstancu koja sadri dosta sluzi. Granulaciono tkivo je otporno na infekciju, nije osetljivo jer ne sadri nervna vlakna, lako krvari na dodir. Vremenom granulaciono tkivo sazreva u fibrilarno vezivno tkivo koje sadri dosta vezivnih vlakana i na kraju se ovo tkivo pretvara u oiljak. Stvara-nje granulacionog tkiva deava se prilikom obnavljanja oteenog tkiva i kod zarastanja rana, kao sastavni deo procesa organizacije, v. organizacija.

GRANULARNE ELIJE
(engl. granular cells), zrnaste elije.

GRANULARNI PNEUMOCIT
, alveolarna elija tip II.

GRANULOCIT
(engl. granulocyte), zajedni-ki naziv za sve polimorfonuklearne leuko-cite, zbog toga to u svojoj citoplazmi imaju primarne (azurofilne) i sekundarne (spe-cifine) granule. U granulocite spadaju neutrofilni, eozinofilni, bazofilni leukociti i njihovi prekursori. Upotrebljavaju se i nazivi granularni leukocit, neutrofil, polimorfonuklearni ili segmentovani leukocit. V . gnanulopoeza, v. neutrofilni granulociti, v. eozinofilni granulociti, v. bazofilni granulociti.

GRANULOCITOPENIJA
(engl. granulocytopenia), nenormalno smanjen broj granulocita u krvi. Takoe se upotrebljavaju

nazivi granulopenija i hipogranulocitoza.

GRANULOCITOPOEZA
(engl. granulopoiesis), formiranje i sazrevanje granulocitnih leukocita u kostnoj sri. V . granulopoeza.

GRANULOCITOZA
(engl. granulocytosis), povean broj granulocita u krvi ili tkivima.

GRANULOMA ANULARE
(engl. granuloma annulare ), prstenasta lezija na koi ekstenzornih strana ruku i nogu, posebno oko zglo-bova, kod mlaih osoba i dece. Rubovi su strmi i glatki, tvrde su konzistencije, ruiaste i crvene boje, promera i do 10 cm. Promena je uvek glatka, nikad ne egzulcerira niti ostavlja oiljak.

GRANULOMA INGVINALE
(engl. granuloma inguinale), hronina sporo napredujua ulcerativna granulomatozna bolest za koju se zna da se prenosi seksualnim odnosom, a izaziva je Colymmathobacterium granulomatis i prvenstveno zahvata kou i limfne sudove u predelu mara i polnih organa, ali se nekad iri u perineum ili ka preponama. Jav-lja se u tropskim predelima kod ljudi crne rase. Poznata je jo po nazivima donovanoza, etvrta venerina bolest, granulomatoza pudendi, pundendalni ulkus, granulomatoza venerum.

GRANULOM ZUBA
(engl. dental glanu-loma), granulaciono tkivo ogranieno fibroz-nom kapsulom, vezano za vrh korena zuba. Nastaje zbog infekcije i iritacija iz kanalnog sistema korena zuba.

GRANULOPOEZA
(engl. granulopoiesis, lat. granulocitopoiesis), proces formiranja i dife-rencijacije granulocita. Mitotskim deobama pluripotentna elija, oznaena kao CFU (engl. colony forming unit) stvara nove stem elije u kostnoj sri, od kojih se neke diferenciraju u mijeloblaste. Oni se opet dele, a zatim neke diferentuju u promijelocite, formiranjem azu-rofilnih granula. Posle niza deoba od ovih nastaju tri vrste mijelocita: neutrofilni, bazofilni i eozinofilni, sa karakteristinim granulama. Daljim deobama, pa zatim diferentovanjem nastaju metamijelociti, a od njih dalje tapiasti granulociti, koji prelaze u zrele forme. Ceo proces traje oko 14 dana. Tokom ovog procesa menjaju se oblik i veliina sukcesivnih generacija elija, kao i ultrastrukturne karakteristike jedra i citoplazme.

GRANULOPOEZAN

(engl. granulocytopoietic), koji stimulie granulopoezu.

GRANULOZA-ELIJE FOLIKULA JAJ-NIKA


(engl. granulosa cells of ovarial follicles, lat. cellula granulosa), nastaju visokom mitotskom aktivnou folikularnih elija. Javljaju se kao slojevit epitel koji lei na bazalnoj membrani vezikularnih sekundarnih i zrelih ovarijalnih folikula. elije su u poetku cilindrine, a kasnije postaju kockaste. Izmeu njih se pojavljuje folikularna tenost i formira se antrum folikula. Imaju veoma specifinu ultrastrukturu, koja se menja tokom sazrevanja. Pod uticajem FSH hormona hipofize proizvode estrogene sve do ovulacije, a kasnije se diferentuju u granuloza-luteinske elije.

GRANULOZA-LUTEINSKE ELIJE
(engl. follicular lutein cells, lat. granulosoluteocytus), krupne poligonalne elije promera do 30 m, koje posle ovulacije nastaju iz granuloza folikularnih elija. Veoma su bogate raznim organelama, meu kojima dominira glatki endoplazmin retikulum. U njima ima mnogo lipidnih kapi, multivezikularnih tela, lipofuscina itd. ine najvei deo utog tela, a produkuju progesteron i male koliine estrogena, pod dejstvom LH hormona hipofize. Tokom involucije utog tela ove elije se pune lipidnim kapima, jedra postaju piknotina i elije degeneriu. Tokom trudnoe proizvode i relaksin.

GRAVESOVA BOLEST
(eng. Gravess disease), poznata i kao Basedowljeva bolest predstavlja udruenost hiperfunkcije tireoideje sa pridruenim autoimunim oboljenjem. Kliniki je ispoljena difuzno poveana tireo-ideja (struma), oftalmopatija i dermopatija uz manifestne znake tireotoksikoze. Lei se medikamentozno, primenom radioaktivnog joda ili hirurkom tireoidektomijom.

GRAVIDNA
(engl. pregnant), trudna, bremenita, u drugom stanju. Trudnoa je period u toku kojeg ena nosi fetus (plod) u razvoju u materici (mada postoji i vanmaterina, ektopina trudnoa). Traje oko 266 dana, raunajui od zaetka do roenja novoroeneta ili 280 dana, raunajui od prvog dana poslednje menstrucije. U trudnoi izostaje menstruacija, ena ima poveani apetit, moe da osea jutarnju muninu, grudi joj se poveavaju. Ovim i drugim promenama uzrok je hormon progesteron koji prvo proizvode jajnici, a zatim posteljica. Sigurnu dijagnozu trudnoe omoguavaju razni testovi trudnoe, otkriva-nje srane radnje ploda i ultrazvuk.

GRAWITZOV TUMOR
(engl. Grawitz tumor, renal cell carcinoma ), hipernefrom, adenokarcinom bubrega. Dobio je taj naziv jer se pretpostavljalo da potie od ostataka nadbubrenih elija u kori bubrega. Opisan je od strane Grawitz-a 1883., ini oko 86% svih malignih tumora bubrenog parenhima. Javlja se najee u estoj deceniji ivota, dva do tri puta ee kod mukaraca nego kod ena, nepoznate je etiologije. Najee se manifestuje u vidu solitarne izrasline, obino sfe-rinog oblika, koja naruava konturu

bubrega. Od okolnog bubrenog tkiva ogranien je pseudokapsulom, bogate neovaskularizacije, ukaste boje. U toku svoje evolucije iri se lokalno, probijajui bubrenu kapsulu, pone-kad i na okolne organe, urastajui u bubrene krvne sudove i v. cava inferior u vidu tumorskog tromba, zahvata perirenalne limfne vorove i metastazira limfnim i krvnim putem u plua, jetru, kosti, nadbubreg, suprotni bubreg, mozak i ree u druge organe. Simptomi su u poetku oskudni i nekarakteristini, ukljuuju slabost, gubitak telesne teine, anemiju i nespecifine gastrointestinalne tegobe kao to su gubitak apetita, munina, povra-anje, nadutost, a kasnije se javljaju hematurija, bol u slabini i palpabilna slabinska masa. Poviena telesna temperatura, hipertenzija, edem donjih ekstremiteta, ascites, desnostrana varikocela i paraneoplastini sindrom, takoe ine kliniku sliku ove bolesti, a sa njenim napredovanjem javljaju se simptomi i znaci poreklom od metastatskih lezija. Dijagnoza se postavlja fizikalnim i laboratorijskim pregledom, radiografijom (IVU), ultrasonografijom, renovazografijom, kompjuterizovanom tomografijom i magnetnom rezonancom. Leenje je operativno (radikalna nefrektomija), a kod metastatske bolesti primenjuje se imuno i hemioterapija.

GRBA
(engl. hunchback), v. kifoza.

GR
(engl. spasm, colica), kolika, u naem jeziku re gr oznaava nekontrolisano nastalo bolno zatezanje miia, ili oseaj bolnog stezanja u bilo kom delu tela ili organu koji ima muskulaturu, sa karakteristikama naglosti i dramatinosti. Tako postoje: gr creva, gr noge, gr miia, gr bronhija, gr grla. U medicinskoj terminologiji i anglosaksonskoj literaturi koristi se termin spazam, koji oznaava nekontrolisano nastalu bolnu kontrakciju bilo poprenoprugaste, bilo glatke muskulature, koja moe ali i ne mora da proe sama po sebi. Takav je npr. spazam larinksa, spazam bronhija, spazam miia potkolenice (gr plivaa, gr kod oboljenja vena), spazam jednjaka, spazam ekstremiteta, spazam beike, spazam une kese, spazam uretera, spazam krvnog suda. U neurologiji, spazmima ili grevima (engl. seizure ) nazivaju se nekontrolisane i patoloki nastale kontrakcije (grenja) ekstremiteta prilikom nadraaja kore velikog mozga kao lokalizovana ili opta epilepsija, ili usled nadraaja nervnih korenova npr. kod diskus hernije. Kolika ( engl. colic) oznaava greviti bol u trbuhu nastao usled spazma glatke muskulature upljih organa trbune duplje, pa tako postoje bilijarna (una) kolika, bubrena (renalna) kolika, ureteralna kolika, crevna (intestinalna kolika). Karakteristika ove vrste bola je periodinost, tj. postupno nastajanje sa pojaavanjem i dostizanjem maksimuma u vremenskom periodu od nekoliko minuta, a zatim postupno smirivanje, da bi zatim dolo do perioda bez bola, posle koga ponovno poinje sledea epizoda. Kolika obino oznaava opstrukciju ili zapaljenje upljeg organa. Bol tipa kolike obino ne poinje iznad obolelog organa, ve u srednjoj liniji trbuha, u visini obolelog organa, sa zraenjem du dovodnih ili odvodnih puteva organa (npr. bol kod bilijarne kolike zrai u lea i ka ramenu, kod renalne kolike ka maloj karlici), ali se gubi uvek iznad obolelog organa. Kod male dece javljaju se crevne kolike pri promeni ishrane. Poto ovakvim bolom poinju i ozbiljna oboljenja (ileus), mora se brzo postaviti dijagnoza i ne sme se suzbijati bol ukoliko nije sigurna dijagnoza. Bol usled kolike je veoma intenzivan, pa ga po postav-ljanju dijagnoze treba brzo zaustaviti. Za diferencijalnu dijagnozu kolike od izvan-rednog znaaja je ehotomografski pregled, kao brza i efikasna metoda ispitivanja.

GREVI U STOMAKU
(engl. paroxymal abdominal pain ), bol u trbuhu sa karakteris-tinim pojaanjem, dostizanjem vrhunca intenziteta i smirenjem bola, a posle pauze ciklus se ponavlja. Najee je u vezi sa preprekom u pasai cevastog organa (creva, ureter, d. cisticus, itd), kada peristaltini talas pokuava da prevazie - potisne prepreku.

GREBEN
(engl. crest, lat. crista), v. krista.

GREDICA
(engl. trabecula, lat. trabecula), v. trabekula.

GREJ
(engl. Gray, Gy ), jedinica apsorbovane doze u SI sistemu. Jedan grej je energija od 1 dula (J) koja se apsorbuje u 1 Kg mase. Odnos izmeu vansistemske jedinice i greja je: 1 Gy = 100 rad.

GREKA
(engl. error ), odstupanje izmeu rezultata merenja i vrednosti merene veliine. Neslaganje moe da se izrazi apsolutnom grekom, tj. razlikom izmeu ove dve vrednosti, ili relativnom grekom, tj. kolinikom te razlike i vrednosti merene veliine. Greka koja u toku vie merenja iste fizike veliine, izvrenih pri istim uslovima, ostaje stalna po apsolutnoj vrednosti i znaku zove se sistematska greka. Sluajna greka je ona koja se na nepredvidiv nain menja po apsolutnoj vrednosti i po znaku kada se vri veliki broj merenja iste fizike veliine u istim uslovima.

GRGOTANJE
(engl. gargling ), nain leenja, pri kome vodena tenost u kojoj su razblaeni razni lekovi odreeni za ispiranje sluznica usne druplje i drela, dodiruju sluznicu, bez gutanja. Glavni medikamenti koji se upotreb-ljavaju za grgotanje su: za omekavanje, adstringentna sredstva, hemijski antibiotici, antibiotici gljivinog porekla. Grgotanje se koristi za leenje bolesti usne duplje i drela (naroito angina) i primenjuje se hladno ili mlako (ne previe toplo da bi se izbegle opekotine). Da bi primena bila to bolja, preporuuje se da se u toku izdisanja u grkljanu zadri vazduh koji dolazi iz vazdunih puteva, da bi odatle prokljuao kroz medikamentnu tenost. Hemijsko delovanje je udvostrueno akcijom mehanikog izbacivanja sluzi, izazvano kontrakcijom miia drela, koju podstiu nadraaji na povraanje ili kaalj, koje izaziva grgotanje. Tenosti za grgotanje ne treba gutati, ali sluajna ingestija jednog gutljaja nije znaajna.

GRIP STRENGTH

, v. snaga stiska aka.

GRIZEOFULVIN
(engl. griseofulvin), antibiotik protiv gljivica, koji se koristi za leenje infekcija kose, koe i noktiju. Preparat: Grizeofulvin.

GRIZLICA
(engl. ulcer), v. ir.

GRKLJAN
(engl. larynx), poetni, proireni deo donjih disajnih puteva, sloene grae. Osnovne funkcije su: disanje, zatita donjih di-sajnih puteva, fonacija i pomo pri gutanju. Deli se na tri sprata ili nivoa: supraglotis (grkljanski poklopac, lane glasnice, arite-noidne hrskavice), glotis (prednja i zadnja spojnica) i subglotis. V. larinks.

GRKLJANSKA KOMORA
(engl. ventricle of larynx, lat. ventriculus laryngis), prostor iz-meu glasnih ica i ventrikularnih nabora, obloen pseudoslojevitim cilijarnim epitelom. Izvodni kanali laringealnih lezda se otvaraju u grkljansku komoru.

GRKLJANSKI KAPAK
(engl. epiglottis, gr. epiglottis), v. epiglotis.

GRKLJANSKI NABORI
(engl. ventricular folds, lat. plicae vestibulares ), gornji nabori laringealne mukoze, koji su prekriveni pseudoslojevitim cilindrinim epitelom. Lamina propria sadri neke meane laringealne lezde i limfne vorove.

GRLI MATERICE
(engl. uterine neck, uterine cervix, lat. cervix uteri), v. uterus.

GROZNICA
(engl. fiver), porast telesne temperature iznad normalne. Naziva se i pireksija. Moe da nastane u toku stresa, ovulacije, povienog luenja tiroidnih hormona, napornog fizikog rada, oteenja centralnog nervnog sistema, infekcija, leukoza ili kao odbrambena reakcija organizma u nizu neinfektivnih zapaljenskih procesa. Prati infektivne zapaljenske reakcije, a nastaje zbog prisustva

pirogenih materija u krvi. Pirogene materije su endotoksini i to citokini, tumornekrozni faktor, interleukin-1, prostaglandini. Pod njihovim dejstvom u stanjima groznice dolazi do podeavanja rada termoregulacionog centra na jedan vii nivo.

GROZNICA PEL-EBSTEIN
(engl. Pel-Ebstein fever), Piter Klaases Pel, holandski lekar, 1852 - 1919, Wilhelm Ebstein, nemaki lekar 1836 - 1912, febrilnost koja traje 3 - 10 dana praena afebrilnim periodom od 3 - 10 dana. Ovaj tip febrilnosti najee se javlja kod obolelih od Hodgkinovog limfoma, ali i kod drugih limfoma.

GROZNICA RIFT VALLEY,


ENZOOTINI HEPATITIS ( engl. rift valley fever), bolest koja se sree u Africi, primarno kod ivotinja i to pre svega ovaca i drugih domaih ivoti-nja. ovek se inficira sekundarno za vreme epizotija. este su laboratorijske infekcije. Klinika slika slina je kao kod Denge. Jav-ljaju se sedlasti tip temperature, uz pojavu graznice, bolova u miiima i zglobovima kao i gastrointestinalne smetnje. Postoji leuko-penija. Tok bolesti je kratak a ozdravljenje je potpuno. Izaziva bolesti je virus koji se pre-nosi insektima i moe se kultivisati na mno-gim ivotinjama.

GROZNICA ROVOVA
(engl. qiuntan fever), V olinijska groznica, nekontagiozna epidemina rikecioza koju karakteriu febrilni paroksizmi, neuralgino - reumatski bolovi i glavobolja, sa znojenjem uz pojavu rozeolne ospe. Bolest je zabeleena u Evropi za vreme Prvog svetskog rata meu vojnicima. Pro-uzrokova bolesti je Rickettsia quintana. Rezervoar je obolela osoba u ijoj krvi se nalazi rikecija. Izvor zaraze su inficirane vai. Bolesnik je zarazan dok je rikecija prisutna u cirkulaciji. Inkubacija traje 16 - 22 dana, moe i krae kod masivne infestacije, a moe i due. Smrtnosti nema ili je izuzetna kod interkurentne bolesti.

GROZNICA UJEDA PACOVA


(engl. rat bite fever, sodoku), v. sodoku.

GRUDNA DUPLJA
(engl. thoracic cavity, lat. cavitas thoracica), v. kavitas toracika.

GRUDNA KOST
(engl. breast bone, lat. sternum), v. sternum.

GRUDNA LEZDA

(engl. thymus, gr. thymus), v. timus.

GRUDNI
(engl. thoracic, pectoral, sternal), oznaava povezanost ili pripadanje grudnom kou.

GRUDNI KO
(engl. chest, lat. thorax), v. toraks.

GRUDNI LIMFNI KANAL


(engl. thoracic duct, lat. ductus thoracicus), glavni zavrni limfni kanal. Prua se du kimenog stuba od trbuha do vrata i uliva se u velike vene vrata.

GRUDNI PRLJEN
(engl. thoracic vertebra, lat. vertebra thoracica), v. vertebra toracika.

GRUPA
(engl. group ), skup osoba koje mogu, ali ne moraju, obavezno da imaju zajednike karakteristike, a meu kojima moe da postoji i prostorna i interakcijska povezanost. Grupa moe biti i skup osoba koje imaju neki zajedniki cilj ili su zaduene za vrenje odreenog posla. U zdravstvenoj ustanovi grupu naj-ee sainjava skup zdravstvenih radnika raznih profila, meu kojima postoje uzajamna zavisnost lanova (uzjamni uticaj), zajednike norme i zajednika aktivnost. Grupe se globalno dele na nestrukturirane g . - publika, masa, socijalni pokreti i strukturirane g . - male grupe, organizacije i velike drutvene grupe. U statistici, subjekti koji pripadaju istoj kategoriji nezavisne varjable, ili istom nivou faktora ili koji primaju isti tretman u eksperimentu.

GRUPA U TRETMANU
(engl. treatment group ), grupa pacijenata koji su odreeni da primaju odreenu terapiju (odreen tretman).

GSH,
skr. za redukovani glutation.

GSSG,
skr. za oksidovani glutation.

GUBERNAKUL

(engl. gubernaculum), fibrozna vrpca koja povezuje dve strukture. G. testis , mezenhimna traka tkiva koje povezuje fetalni testis sa skrotumom u razvoju i uestvuje u sputanju testisa iz abdominalne duplje u skrotum. Poremeaj u razvoju g. dovodi do poremeaja u sputanju testisa (kryptorchismus, ectopia).

GUBITAK TEINE
(engl. weight loss), sma-njenje teine, koje moe biti voljno kao posledica primene odreenih mera ili nevoljno pri razliitim oboljenjima. Telesna masa kod zdrave osobe retko varira vie od 0.1 kg/dan. Gubitak preko 0.5 kg ukazuje na negativan energetski bilans ili dehidraciju, ili oboje. Gubitak teine kod potpunog gla-dovanja iznosi oko 0.4 kg/dan. Minimalna teina za preivljavanje je na 48 55% idealne, odnosno na vrednosti BMI izmeu 13 i 15. Pri tome je ukupna mast u organizmu ispod 5%, pa svaki dalji gubitak ide samo na raun rezervi proteina, to vodi u smrt. Nevoljni gubitak teine se kvalifikuje kao teak ako je tokom 1 nedelje 2%, 1 meseca 5 %, pa 3 meseca 7% i za 6 meseci 10 %. V oljni gubitak teine nastaje kao posledica primene odreenih mera u cilju leenja gojaznosti i moe znatno da premai gore navedene procente. Kod redukcionih dijeta koje nisu strogo supervizirane i primenjuju se ambulantno, preporuuje se da meseni gubitak teine bude do 2 kg.

GUILLAIN - BARREOV SINDROM


(engl. syndrome Guillain - Barre ), postinfektivna polineuropatija, akutna infektivna polineuropatija kliniki sindrom koji karakterie pojava miinih slabosti nastalih kao posledica zapaljenske demijelinizacije korenova ki-mene modine. Etiologija bolesti nije u potpunosti razjanjena. Kliniku sliku ine mi-ine slabosti i oduzetosti koje se ire ascedentno. Zahvaeni su i kranijalni nervi. Bolest ine motorni poremeaji (slabost i oduzetosti), senzitivni simptomi i znaci (bol, parastezije, poremeaj senzibiliteta) i autonomna disfunkcija (poremeaj sranog ritma, arterijska nestabilnost, poremeaji sfinktera). Najtei kliniki oblici ispoljavaju se kvadriplegijom i respiratornom insuficijencijom. Pretpostavljena imunopatogenetska osnova bolesti opravdava primenu imunoterapije, koja ima razliite efekte. Savremeni koncept u leenju akutnog poliradikuloneuritisa preporuuje terapijsku plazmaferezu i visoke doze imunoglobulina.

GUMA
(engl. gumma), manifestacija na koi i sluzokoama kod tercijalnog sifilisa (syphilis tertiaria). Javlja se asimetrino na koi i sluzokoama, a poinje kao tuber ili nodus veliine do oraha koji izdie povrinu koe, koja pocrveni, smeka i raspadne se, stvarajui ulceracije poznate pod imenom guma.

GUSTATIVNA JAMICA
(engl. taste chamber), malo proirenje na dnu gustatorne pore, delimino ispunjeno glikozaminoglikanima, u koje su uronjeni apikalni mikrovili razliitih gustatornih elija.

GUSTATIVNA PORA

(engl. taste pore, lat. porus gustatorius ), mali otvor u epitelu koji pokriva gustatorno telo i predstavlja komunikaciju izmeu gustatorne komore i usne duplje.

GUSTATIVNA TELACA
(engl. taste buds, lat. caliculus gustatorius), hemoreceptori prisutni prevashodno u epitelu bonih strana opanenih papila, a ree u peurkastim papilama, mekom nepcu i na laringealnoj strani epiglotisa. Jedno gustatorno telace sadri oko 20 do 30 elija. Kod oveka ima ih oko 2.000. Sastoje se od 5 tipova elija: elije tip I (lat. celulla sustentacularis), tamne, potporne elije, cilindrinog oblika. Sadre guste granule, iji se glikozaminoglikanski sadraj sekretuje u gustativnu jamicu; elije tip II (lat. cellula gustatoria), uske elije koje se pruaju od bazalne lamine do gustativne jamice, u koju prominiraju njihovi mnogo-brojni, apikalni mikrovili. Jedra su smetena bazalno, a dobro su razvijeni glatki i granulirani endoplazmatski retikulum i mitohondrije. Bazalni pol elije je u kontaktu sa nemijelinizovanim, intragemalnim nervnim zavretkom. Apsorpcija supstanci na apikalnom kraju konvertuje se u elektrini signal i prima kao ukus; elije tip III su takoe gustatorne, vrlo sline tipu II. Na bazalnom delu imaju gua polja, okruena vezikulama, slinim onim u sinapsama. Nervni zavreci su u kontaktu sa tim poljima. elije tip II i III smatraju se glavnim gustatornim prenosiocima; elija tip IV (lat. cellula basalis), nediferentovana elija, lokalizovana na dnu gustatornog telaca. Ima nerazvijene organele i veliko jedro. Bazalne elije su matine, dele se i diferenciraju na ostale gustatorne elije; elija tip V je periferna, perigemalna elija u bliskom kontaktu sa perigemalnim nervnim zavretkom.

GUSTATORNI
(engl. gustatory, lat. gustatorius ), 1. koji slui otkrivanju, prepoznavanju, odnosno tumaenju ukusa; 2. mirisan, koji se odnosi na ulo mirisa.

GUSTINA
(engl. density), karakteristika supstancije odreena kolinikom njene mase i zapremine; jedinica gustine kg/m3.

GUAVOST
(eng. goitre), nabreknue na vratu usled poveanja tireoidne lezde. Moe nastati usled nedostatka joda u hrani koji je neophodan za proizvodnju hormona tireoidne lezde. lezda se poveava u nastojanju da povea proizvodnju hormona. Ovaj mehanizam predstavlja uzrok nastanka endemske strume, ranije este u oblastima sa deficitom joda u hrani. Sporadina struma moe nastati usled jednostavnog preteranog uveavanja (hiperplazije) lezde ili zbog tumora. U egzoftalmusnoj strumi (Gravesova bolest) uveanje lezde je uzrokovano preteranom aktivnou lezde udruenom sa drugim simptomima (v. tireotoksikoza). Autoimuni tireoiditis moe biti udruen sa strumom, (v. Haimoto tiroiditis).

GUTERAA

(engl. pancreas), v. pankreas.

GUTANJE
(engl. swallowing), v. degluticija.

GUTAPERKA
(engl. gutta-percha), materijal koji se koristi u zubarstvu za privremeno pu-njenje zubnog kanala.

GUTHRIEJEV TEST
(engl. Guthries test ), test kojim se otkrivaju poviene vrednosti fenilalanina u krvi, a koji se koristi kao prikladan skrining novoroenadi na fenilketonuriju (nasledni defekt hidroksilacije fenilalanina u tirozin). Princip testa (otkrio Guthrie 1963. g.) sastoji se u tome da poviena koncentracija fenilalanina u krvi omo-guava rast Bacilus subtilis-a iz podloge iz koje on normalno ne raste, jer se nalazi zajedno sa inhibitorom njegovog rasta (beta-2 thyenil-alanin). Porast Bacilus subtilisa je proporcionalan koncentraciji fenilalanina u krvi, ali nivo hiperalaninemije nije proporcionalan defektu hidroksilacije.

GVANAZA
(engl. guanase), v. pod gvanin deaminaza.

GVANETIDIN
(engl. guanethidine), blokator adrenergikih neurona, smanjuje tonus simpatikusa i sniava krvni pritisak. Protiv hipertenzije se vie ne upotrebljava zbog velikog broja neeljenih dejstava i uvoenja boljih novih lekova.

GVANIN
(engl. guanine), 2-amino-6-oksipurin, purinska baza koja ulazi u sastav obe nukleinske kiseline (DNK i RNK). Njegova komplementarna baza je citozin.

GVANIN DEAMINAZA
(engl. guanine deaminase), enzim koji pripada rodu hidrolaza (gvanin aminohidrolaza, EC 3.5.4.3) i katalizuje reakciju: gvanin + H2O = ksantin + NH3. Aktivnost ovog enzima znaajno se poveava kod akutnog hepatitisa.

GVANOZIN
(engl. guanosine), nukleotid, gvanin-ribozid, koji je intermedijer u biosintetskom metabolikom putu

prevoenja gva-nina u gvanin-nukleotide, kao i pri razgradnji gvanin-nukleotida do mokrane kiseline.

GVANOZIN TRIFOSFAT, GTP


(engl. guan-osine triphosphate), visokoenergetsko jedi-njenje analogno adenozin trifosfatu (ATP). Ukljuen je u metabolizam masnih kiselina, glukoneogenezu, sintezu lipida i proteina itd.

GVO E
(engl. iron ), metal koji se ugrauje u hem, odnosno hemoglobin i aktivno uestvuje u prenosu kiseonika iz plua do tkiva. Osim toga, gvoe se nalazi rastvoreno u plazmi i ugraeno u vie vanih enzima. Unosi se u namirnicama ivotinjskog porekla (jetra, meso, umance jajeta), a dnevna potreba je oko 1 mg. Ako nedostatak gvoa traje due ili se ono poveano gubi hroninim krvarenjem, razvija se hiposideremijska anemija.

H3
, tricijum, radioaktivni izotop vodonika; emituje b - estice; vreme poluraspada je 12,3 godina; u nuklearnoj medicini primenjuje se za obeleavanje brojnih supstancija, najee za primenu u eksperimentalnoj medicini.

HABENULA
(engl. habenula, lat. habenula), 1. vezivna struktura nalik traici ili uzici; 2. deo epitalamusa, tj. desno i levo trouglasto polje koje se nalazi neposredno iznad i spolja u odnosu na epifizu. Habenule su meusobno spojene tankim snopom koji se naziva habenularna spojnica, a sadre dva jedra, unutra-nje i spoljanje habenularno jedro.

HABITUALNI ABORTUS
(engl. habitual, recurrent abortion ), neeljeni prekid trudnoe zbog toga to su prethodne tri ili vie trudnoa zavrene spontanim pobaajem pod kojim se podrazumeva neeljeni prekid trudnoe iz bilo kog razloga pre nego to je plod dovoljno razvijen da bi mogao da preivi. Dok se ova definicija u Evropi odnosi na trudnoe do 28 nedelja i teinu ploda manju od 1.000 grama, u Americi je ta granica 20 nedelja trudnoe i teina ploda do 500 grama. Vie od 80% pobaaja dogaa se u prvih 12 nedelja trudnoe. Uzroci su mnogobrojni: poremeen razvoj oploene jajne elije (hromozomske abnormalnosti), infekcije majke, hronine bolesti majke, endokrini poremeaji, toksine materije, imunoloki faktori, neki uticaji spoljne sredine, psihiki poremeaji, anomalije materice, cervikalna inkompetencija (prevremeno otvaranje grlia materice), hromozomski poremeaji spermatozoida itd. Le-enje habitualnih pobaaja vezano je za njihov uzrok.

HABITUS

(engl. habitus, habit), izgled, stav ili dranje tela. Telesni sastav u smislu uroene sklonosti za odreeno oboljenje.

HAEMOPHILUS
(engl. Haemophilus), rod Gram-negativnih bakterija. To su sitne, pleomorfne bakterije, aerobne i fakultativno anaerobne. Za rast zahtevaju faktore rasta X i V , koji su prisutni u krvi. Za humanu medicinu su znaajni Haemophilus influenzae i H. ducreyi. Neinkapsulirani oblici H. influenzae su sastavni deo normalne flore gornjeg respiratornog trakta. Haemophilus influenzae tip b i drugi inkapsulirani oblici su izazivai gnojnih respiratornih infekcija, pa ak i meningitisa, naroito kod dece. Haemophilus ducreyi je uzronik mekog ankra (ulcus molle) seksualno prenosivog oboljenja.

HAGEMANOV FAKTOR
(engl. Hageman factor, factor XII ), koagulacioni faktor prisutan u normalnoj plazmi. Faktor XII je potreban za zapoinjanje unutranjeg puta procesa koagulacije. U laboratoriji se moe aktivirati kontaktom sa negativno naelektrisanim povr-inama, staklom i kaolinom ili biolokim materijalom kao to je kolagen.

HAJDU-CHENEYOV SINDROM
(engl. Hajdu-Cheney syndrome ), forma osteohondrodisplazije koja se prenosi autosomno dominantno sa sporadinim sluajevima svee mutacije. Karakteristike ovog sindroma su: kratak trup, odsustvo frontalnog sinusa, proirena sela turcika, mikrognatija, smanjen ramus mandibule, resorpcija alveolarne kosti sa ranim gubitkom zuba, kifoskolioza sa bikonkavnom kimom, akroosteoliza sa kratkim distalnim falangama i noktima. Nazvana je jo i akroosteoliza, artrodentosteodisplazija, kranioskeletalna displazija.

HALACION
(engl. chalazion), fokalna, hro-nina granulomatozna upala lojne Meibomianove lezde na kapcima, koja je praena crvenilom i otokom koe iznad cistine prome-ne. Najee se lei hirurkom incizijom konjunktive i kiretaom promene.

HALDANEOV EFEKT
(engl. Haldane effect), velika koncentracija kiseonika, kao to je sluaj u alveolarnim kapilarima plua ubr-zava disocijaciju ugljen-dioksida i vodonika iz hemoglobina.

HALITOSIS,
v. zadah iz usta.

HALLERMANN-STREIFFOV

SINDROM (engl. Hallermann-Streiff syndrome ), karakteristike su: ptije lice, kongenitalna katarakta, mikrooftalmija, mikrognatija i hipotrihoza; nenormalan oblik glave, obino brahikefalini ili skafokefalini; frontalne i parijetalne kosti mogu biti uveane; lobanja izgleda nesrazmerno velika u odnosu na lice; donja vilica hipoplastina, sa kratkim ramusom i odsus-tvom kondila, a temporomandibularni zglob moe biti pomeren unapred; obino su prisutni tanke usne i visoko nepce; dentalne ano-malije mogu obuhvatati odsustvo zuba, perzistenciju dejih zuba, malokluzije sa otvorenim zagriajem i prerani karijes; ui su obino postavljene nisko; nistagmus, strabizam i ostale okularne abnormalnosti mogu biti prisutne. Nazvan je jo i Francoisova discefalija, mandibulofacijalna dismorfija, okulomandibularna discefalija.

HALLUX RIGIDUS
(engl. hallux rigidus), poremeaj kod koga postoji ogranienje pokreta dorzalnog i plantarnog pregibanja palca na stopalu, a nastaje kao posledica kotane hipertrofije na ivicama metatarzofalangealnog zgloba.

HALLUX VALGUS
(engl. hallux valgus), deformitet palca stopala gde metatarzofalangealni zglob prominira prema sredinjoj liniji tela. Obino se javlja kod osoba sa sputenim poprenim svodovima stopala.

HALLUX VARUS
(engl. harux varus), deformitet palca stopala gde se prvi metatarzofalangealni zglob uda-ljuje od sredinje linije tela.

HALOPERIDOL
(engl. haloperidol), antipsihotik iz grupe butirofenona sa brzim i snanim dejstvom. Koristi se oralno ili u vidu injekcija za leenje shizofrenije i drugih psihoza kod agresivnih i agitiranih bolesnika. Preparat: Haloperidol.

HALOTAN
(engl. halothane), opti anestetik, hemijsko ime: 2-bromo-2-chloro-1,1,1-trifluoroethane, formula C2HBrClF3; isparljiva tenost iroko koriena kao snaan, nezapaljiv i neeksplozivan inhalacioni anestetik koji se koristi za uvod i odravanje anestezije pri izvoenju svih tipova hirurkih intervencija. Neeljena dejstva: depresija respiratornog i kardiovaskularnog sistema, poveana osetljivost na poremeaje ritma srca izazvane adrenalinom. Preparat: Halothan.

HALUCINACIJA
(engl. hallucination), trabunjanje, privianje, psihopatologija opaa-nja. Obolela osoba ima predstavu da opaa (posredstvom razliitih ula) nepostojee predmete, pojave, dogaaje. Opaanje

bez predmeta opaanja najee je u oblasti ula sluha i vida, ree ula dodira, mirisa i ukusa. Uvek predstavlja znak duevnog pore-meaja (psihoze, teke depresije i manije). Treba ih razlikovati od iluzija koje definiemo kao pogreno prepoznavanje predmeta opaanja.

HALUCINOGEN
(engl. hallucinogen), supstanca odnosno droga koja prouzrokuje halucinacije, npr. LSD, meskalin, marihuana i dr.

HALUKS
(engl. big toe, lat. hallux), palac stopala.

HAMARTOM
(engl. hamartoma), malformacija koja nalikuje na neoplazmu, a nastala je kao rezultat poremeaja razvoja nekog organa. Sastoji se od abnormalne meavine tkivnih elemanata ili nenormalne koliine jednog elementa, inae normalno prisutnog na tom mestu. Hamartom raste i razvija se brzinom normalnom za komponente koje sadri i obino ne dovodi do kompresije okolnih tkiva.

HAMULUS
(engl. small hook, lat. hamulus), mala struktura nalik kuki ili udici.

HAND-SCHULLER-CHRISTIANOVA BOLEST
(engl. Hand-Schuller-Christian syndrome ), oboljenje sa trijasom simptoma: egzoftalmus, diabetes insipidus, destrukcije kostiju, koje se moe javiti u bilo kom od nekoliko oboljenja. Tu spadaju eozinofilni granulom i Letterer-Siweova bolest.

HANTA VIRUSI
(engl. hantaviruses), rod RNK virusa iz porodice Banja virusa (Hantaan, reka u Junoj Koreji). U prirodi su prisutni kod divljih glodara kod kojih izazivaju perzistentne infekcije. Prenose se na oveka aerosolom ili direktnim kontaktom sa izluevinama glodara. Kod oveka izazivaju hemoraginu groznicu sa bubrenim sindromom (mija groznica). Postoji vie od 10 antigenski srodnih virusa koji se razlikuju na osnovu ekolokih osobina (prirodni domain, geografska distribucija).

HAPLOIDIJA
(engl. haploidy), hromozomski set koji se sastoji iskljuivo od jednog seta nehomologih hromozoma (hromozomska konstitucija u kojoj elija ima samo po jednu kopiju svakog hromozoma, tj. po jedan hromozom iz svakog para). Sadri po jednu kopiju svakog autozoma i jedan polni hromozom, tj. 23

hromozoma. U gametima oveka nalazi se haploidan (n) broj hromozoma, koji sadre sve genetike informacije poreklom od jednog roditelja. Spajanjem gameta u zigot u toku oploenja, uspostavlja se diploidna (2n) hromozomska konstitucija karakteristina za sve somatske elije.

HAPLOIDNO
(engl. haploid), v. haploidija.

HAPTEN
(engl. haptene), niskomolekularne materije organskog, a ponekad i neorganskog porekla koje same nisu u stanju da izazovu stvaranje antitela, ali su u stanju da reaguju sa ve stvorenim antitelima. Obino su male, hemijski definisane grupe, kao to je npr. dinitrofenil grupa. Hapteni mogu da se veu na belanevinasti nosa i tada postaju kompletni antigeni i izazivaju stvaranje antitela

HAPTOGLOBIN
(engl. haptoglobine), a2-globin, normalno prisutan u plazmi, koji se specifino vezuje za hemoglobin osloboen iz eritrocita razgraenih u cirkulirajuoj krvi. Sadri etiri polipeptidna lanca i to dva laka (a) i dva teka (b) lanca. Pripada grupi poli-morfnih proteina Preteno se sintetie u hepatocitima i pri intravaskularnoj hemolizi titi organizam od gubitka gvoa, tako to ire-verzibilno vezuje hemoglobin u kompleks koji ne moe da prolazi kroz glomerularnu membranu.

HAQ
, v. Health Assessment Questionnaire.

HASHIMOTO TIROIDITIS
(engl. Hashimotos thyroiditis ), hronian upalni proces u tiroidnoj lezdi uzrokovan formiranjem antitela protiv normalnog tkiva tiroideje (autoantitela, od kojih su najvanija antitireo-globulinska i antimikrosomalna antitela). Njegove karakteristike podrazumevaju vrstu konzistenciju poveane lezde i delimian ili potpun prekid izluivanja hormona tiroideje. Obino su prisutna autoantitela usmerena i na druge organe, odnosno postoji udruenost sa drugim autoimunim oboljenjima (perniciozna anemija, adrenalna insuficijencija, diabetes mellitus, sistemski lupus eritematozus, reumatoidni artritis). Ova bolest je ea kod ena nego kod mukaraca.

HASSALLOVA TELA
(engl. Hassalls corpuscles, lat. corpuscula thymica), nalaze se u sri (meduli) timusa. Sastoje se od spljo-tenih elija epitelne mree timusa, koncentrino rasporeenih (kao listovi lukovice). Formiranje ovih tela poinje degeneracijom jedne epitelne elije, ije jedro i citoplazma na-bubre. Potom se oko ovog centra reaju druge epitelne elije u vidu koncentrinih slojeva. elije se meusobno povezuju brojnim dezmozomima, a intercelularni prostori meu njima su veoma uzani. U

centralnim elijama pojavljuju se keratohijalinske granule i tono-filamenti. Pored keratinizacije u centru mogu se pojaviti i nekroza i kalcifikacija. Hassallova tela mogu narasti i preko 100 mm, a njihov broj i veliina raste sa sta-rou i u nekim stresogenim situacijama. O funkciji ovih tela jo uvek se malo zna. Mogue je da uestvuju u imunolokim reakcijama.

HAVERSOV SISTEM LAMELA


(engl. Haversian system), sekundarni osteon. Uzima se kao histoloka jedinica zrele lamelarne kosti. Nastaje razaranjem nezrele kosti primarnih osteona. Osteoklasti erodiraju nezrelu kost formirajui apsorpcione hodnike u koje prodiru krvni sudovi i osteoprogenitorske elije, koje e se uskoro diferentovati u osteoblaste. Osteoblasti lue oko sebe sve materije neophodne za formiranje kotanih lamela. Veoma kompleksnim, preciznim sledom odvijaju se simultano razaranje postojeih osteona i izgradnja novih u nizu generacija, sve dok se sva nezrela kost ne zameni zrelom. Ostaci ranijih generacija osteona ostaju kao intersticijalne lamele. Remodeliranje osteona i kosti stalno se odvija tokom ivota u zavisnosti od promena telesne teine i fizikih aktivnosti.

Hb
, skr. za hemoglobin. Razliiti tipovi hemoglobina oznaavaju se velikim slovima, npr. Hb A, Hb M, Hb S.

Hb CO
, skr. za karboksihemoglobin.

Hb F
, skr. za fetalni hemoglobin.

Hb O2
skr. za oksihemoglobin.

HCG
(engl. HCG), v. humani horionski gonadotropin.

HCl,
hemijska oznaka za hidrogen-hlorid, odnosno hlorovodoninu kiselinu.

H. & E. BOJENJE
(engl. hematoxylin & eosine staining), rutinska metoda bojenja histolokih iseaka za svetlosnu

mikroskopiju. Jedra boji hemalum, a citoplazmu i ekstracelularne komponente eozin. Rezultati: jedra su sivo-plava, a citoplazma i ekstracelularne komponente u razliitim nijansama ruiastog.

HEALTH ASSESSMENT QUESTIONNAIRE


, upitnik za procenu zdravstvenog stanja bolesnika, koristan za ispitivanje funkcije muskuloskeletnog sistema. Ovaj indeks ima 3 gradacije: 1. umerena nesposobnost (ukazuje na lako smanjenje funkcija svakodnevnog zivota); 2. tea nesposobnost (pokazuje ozbiljnija oteenja u svim segmentima); 3. potpuna nesposobnost (pokazuje potpunu fiziku nesposobnost, uz neophodnost svakodnevne tue pomoi). Test se sastoji od 8 funkcijskih delova, koji se posebno ocenjuju: oblaenje, ustajanje, hranjenje, etnja, odravanje higijene, dodavanje, hvatanje, spoljne aktivnosti. Ukupna ocena se podeli sa 8 i dobije HAQ index.

HED, HIDROKSIEFEDRIN
(engl. hydroxy-ephedrine), supstanca po strukturi slina norepinefrinu; obeleen sa 11C, u nuklearnoj medicini slui za PET sri nadbubrenih lezda.

HEDP, HIDROKSIETILEN DIFOSFONAT


(engl. hydroxyethylene diphosphonate ), organski analog pirofosfata; obeleen sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slui za scintigrafiju kostiju.

HEILITIS
(engl. cheilitis), zapaljenje usana, najee se manifestuje kao cheilitis exfoliativa, alergica i angularis. Praen je svim znacima lokalnog zapaljenja. Leenje se sastoji od uklanjanja uzronika, ukoliko je poznat, i primene simptomatske terapije.

HEILO
(engl. cheilo), odrednica u sloenicama koja znai da se neto odnosi na usne ili da je u vezi s njima.

HEILOPLASTIKA
(engl. cheiloplasty), hirurko uspostavljanje kontinuiteta usana. Rekonstrukcijom usana kod rascepa uspostavlja se normalan izgled usana i nosa i funkcija ishrane. Optimalno vreme za rekonstrukciju je od 10. nedelje do 6. meseca.

HEILOSHIZA
(engl. harelip ), zeja usna, najea uroena anomalija lica i vilica, rascep usana. Karakterie je nedostatak kontinuiteta tkiva usana. Rascepi usana su najee kombinovani sa rascepima palatuma. Leenje je hirurko.

HEIMLICHOV MANEVAR
(engl. Heimlich maneuver), zahvat ili manipulacija koju izvodi spasilac (reanimator) kod vitalno ugroene, ali svesne rtve, kod koje postoji opstrukcija disajnih puteva stranim telom. Spasilac se postavlja u stojei stav, pripijen uz vitalno ugroenu osobu, koju postavlja u uspravan poloaj i snano obuhvati svojim rukama u gornjem delu stomaka i donjem delu grudnog koa. Ovakvim pritiskom stvara se pritisak u grudnom kou i disajnim putevima, koji pomae istiskivanju stranog tela iz njih. Uz ovaj postupak, ako ne uspe odstranjenje stranog tela iz disajnih puteva, pokuava se njegovo vaenje drugim postupcima (prstima ako je dostupno ili laringoskopom).

HEKSAHLOROFEN
(engl. hexachloropha-ne ), antiseptik slian fenolu. Ranije se esto dodavao sapunima i kremama za negu koe, ali je to prestalo pre dvadesetak godina kad je dokazano da se moe resorbovati i otetiti mozak kod dece.

HEKSAMETIL-PROPILEN-AMINO-OKSIM,
HMPAO ( engl. hexamethylpropyleneamine oxime ), derivat propilenamino-oksima, kompleksno elektroneutralno liposolubilno jedinjenje. Prolazi intaktnu krvno-mo-danu barijeru, gubi liposolubilnost zbog ega, najveim delom zaostaje u citoplazmi nervnih elija. Obeleen je sa 99mTc i slui za planarnu i tomografsku scintigrafiju mozga i merenje regionalnog modanog protoka krvi. Najee se primenjuje kod bolesnika s demencijama razliitog porekla, tranzitornim ishemikim atacima, dugotrajnom reverzibilnom ishemijom mozga praenom neurolokim ispadima, fokalnom epilepsijom, migrenom i traumom mozga.

HEKSETIDIN
(engl. hexethidine), antiseptik koji se koristi za spravljanje rastvora za odravanje higijene usne duplje: suzbijanje zadaha, sitnih krvarenja i zapaljenja kod gingivitisa, stomatitisa i paradentoze. Preparat: Hexoral.

HEKSOKINAZA, HK
(engl. hexokinase), enzim iz roda transferaza (ATP: D-heksoza-6--fosfotransferaza, EC 2.7.1.1), koji katalizuje reakciju ATP + D-heksoza = ADP + D-heksoza-6-fosfat. Akceptori fosfatne grupe mogu biti manoza, fruktoza i glukozamin.

HEKSOPRENALIN
(engl. hexoprenaline ), simpatomimetik i tokolitik, stimulie b2-receptore i smanjuje tonus materice, smanjuje tonus i jainu kontrakcija. Koristi se za leenje preteeg pobaaja kod prevremenih trudova, kod pripreme za carski rez ili stav-ljanje serklaa. Preparat: Gynipral.

HEKSOZA
(engl. hexose), monosaharid koji ima 6 ugljenikovih atoma.

HEKSOZAFOSFAT
(engl. hexosephosphate), estar heksoze sa fosfornom kiselinom, npr. glukoza-6-fosfat, glukoza-1fosfat i fruktoza-6-fosfat.

HEKSOZAMINIDAZA
(engl. hexosamini-dase), enzim iz roda hidrolaza (2-acetamido-2-deoksi-b-D-galaktozid acetamidodeoksigalaktohidrolaza, EC 3.2.1.53), koji ima dva izoenzima, A i B koji katalizuju uklanjanje ostataka b-N-acetilgalaktozamina sa GM2-gangliozida. Deficijencija jednog ili drugog izoenzima dovodi do razliitih GM2-gangliozidoza. Preporueno ime ovog enzima je b-N- -acetil-Dgalaktozaminidaza.

HE LA KULTURA,
prva uspostavljena kultura tumorskih elija, dobijena od elija karcinoma grlia; dobila je naziv prema imenu bolesnice.

HELAT
(engl. chelate), kompleks (koordinaciono jedinjenje) koji se formira izmeu centralnog metalnog jona i organskog liganda sa vie od jednog vezivnog mesta (donorski atom). Rezultat vezivanja je jedan ili vie prstenova koji okruuju metal. Ligand koji vezuje metalni jon naziva se helatni agens. Etilendiaminotetrasiretna kiselina (EDTA) najei je helatni agens, koji se kao kalcijum-dinatrijumova so koristi pri trovanju olovom.

HELATNI AGENS
(engl. chelating agent), organsko jedinjenje (npr. EDTA) koje moe da vee metalne jone formirajui dve ili vie kordinativnih veza sa katjonima.

HELICOBACTER PYLORI
(engl. Helicobacter pylori), vrsta Gram-negativne bakterije, koja pripada rodu Helicobacter. To je mikroaerofilni, spiralni bacil sa 4 - 6 flagela smetenih na jednom polu. Nema kapsulu, niti stvara spore. Mesto boravka ove bakterije je sluzokoa eluca, gde se vezuje i oteuje epitelijalne elije dejstvom vakuolizirajueg citotoksina koji produkuje. Smatra se da je uzronik hroninog gastritisa i jedan od faktora u nastajanju eludanog i duodenalnog ulkusa. U poslednje vreme intenzivno se istrauje njegova uloga u nastanku karcinoma eluca. Osetljiv je na vei broj antibiotika (amoksicilin, eritromicin i dr.) i metronidazol.

HELIKOBAKTERIOZA
(engl. helicobacter pylori infection, helicobacteriosis), hronina infekcija sluznice eluca i ostrvaca metaplastine sluznice eluca u duodenumu, uzrokovana Gram-negativnom bakterijom Helicobacter pylori koja na jednom kraju ima flageralne mikrofilamente koji joj omoguuju pokretljivost u eludanoj sluzi i adherenciju. Veoma je rasprostranjena (inficirano je 60 - 70% ljudske populacije), najee se stie u detinjstvu, a prenosi se orooralnim i fekooralnim putem. Posle niza godina hronine infekcije nastaje hronini aktivni superficijalni gastritis, ir u dvanaestopalanom crevu, ir u elucu, karcinom eluca, ili tzv. MALT-limfom. Krajnji ishod neleene hronine infekcije umnogome zavisi od soja H. pylori i ge-netske predispozicije domaina. Leenje se sastoji od eradikacije bakterije pomou polivalentne terapije (najee kombinacija jednog antisekretornog sredstva i dva antibiotika).

HELIKOTREMA
(engl. helicotrema ), vrh pua unutranjeg uva (engl. cochlea), na kome komuniciraju vestibularna i timpanika skala, a talas perilimfe izazvan pritiskom uzengije na ovalnom prozoru se nesmetano prostire do ventilnog okruglog prozora.

HELIKS
(engl. helix), deo une koljke u obliku nabora ili izboenja hrskavice koje je prekriveno koom. Predstavlja luni nabor koji formira gornju polovinu une koljke.

HELIOTERAPIJA
(engl. heliotherapy), primena svetlosne energije sunca u cilju leenja. Ubraja se u najstarije vidove fizikalne terapije. Suneva svetlost koja dopire do zemlje sadri 60% infracrvenih zraka, 35% vidljive svetlosti, 1 - 3 % ultravioletnih zraka i 2% ostalih zraka. Intenzitet sunevog zraenja za-visi od godinjeg doba, geografskog poloaja, nadmorske visine, zagaenja vazduha, obla-nosti i okoline. Bioloko delovanje h. je stimulativno na mnoge procese u organizmu. Primena h. poboljava subjektivno stanje, urav-noteava vegetativni nervni sistem, smanjuje oseaj bola, poboljava turgor koe i smanjuje osetljivost koe na spoljne faktore, poboljava imunoloku aktivnost, poveava koliinu hemoglobina i krvnih elemenata u krvi, regulie poviene vrednosti holesterola, normalizuje nivo Ca i P u tkivima i dr. Pri nekontrolisanoj primeni h. mogu nastati sledee neeljene posledice: opekotine, konjunktivitis, sneno slepilo, sunanica, prekancerozne i kan-cerozne promene na koi.

HELIRAJUI AGENSI
(engl. chelating agents), antidoti, supstance koje u organizmu kompleksno vezuju jone tekih metala. Grupu ine: deferoksamin, dimerkapto-propanol, pe-nicilamin i kalcijum-dinatrijum-EDTA.

HELLEROVA OPERACIJA

(engl. Hellers operation ), Helerova ekstramukozna kardio-miotomija, operacija izbora u leenju ahalazije ezofagusa (neuromuskularni poremeaj jednjaka kod koga dolazi do dilatacije i hipertrofije jednjaka bez organske stenoze). Sastoji se od uzdune miotomije jednjaka u duini oko 10 - 12 cm, koja prelazi na eludac najvie 1 cm. Veoma je vano da se preseku sva miina vlakna, ime se iskljuuje posleoperativna disfagija. Gastroezofagealni refluks je realna komplikacija zbog ega postoji miljenje da istovremeno treba preventivno uraditi Nissenovu fundoplikaciju.

HELLP SINDROM
(engl. HELLP syndrome ), trijas hemolize, poveanih jetrinih enzima i trombocitopenije, uzrokovan trombotinim oteenjem malih krvnih sudova, koje se dogaa tokom trudnoe. Neke boles-nice imaju izraene autoimunske feno-mene - povien titar antinukleusnih ili antifosfolipidnih antitela. Bolest moe biti opasna i za majku i za fetus.

HELMINT
(engl. helminth), crv, vieelijski beskimenjak koji ivi slobodno u prirodi ili kao parazit ljudi, ivotinja i biljaka. Za humanu medicinu znaajni su: potkolo pljosnatih crva - Platyhelminthes i potkolo valjkastih crva - Nemathelminthes. To su najee paraziti digestivnog trakta oveka, ali se mogu nastaniti i u drugim tkivima i organima (jetra, plua, krvni i limfni sudovi i dr.). Dejstvo helminata na organizam je dvojako, mehaniko i toksino. Oboljenje je oznaeno kao helmintijaza.

HELMINTEMEZA
(engl. helminthemesis), povraanje glista, koje parazitiraju u oveku. Javlja se samo u izrazito tekim oblicima infestacije.

HELMINTIJAZA
(engl. helminthiasis), grupa parazitskih oboljenja kod ljudi i ivotinja koje izazivaju patogeni valjkasti i pljosnati crvi. Postoje crevne, tkivne i krvne helmintijaze. Neki helminti su kosmopolitski, dok se neki sreu samo u tropskim krajevima (tropske helmintijaze).

HELPER T-LIMFOCITI
(engl. helper cells), subpopulacija limfocita koja posreduje izme-u antigena i B-limfocita, poveavajui proiz-vodnju antitela, a pomae i efektorskim T-limfocitima tokom imunog odgovora.

HEM
(eng haem), pigment koji sadri gvoe. Neproteinski je deo molekula hemoglobina. U svakom molekulu hemoglobina nalaze se 4 hema. Svaki hem ima ciklinu strukturu u vidu tetrapirola koji se zove protoporfirin za koji je u centru vezano gvoe. Fe u hemu hemoglobina vezuje se za kiseonik i prenosi krvlju do tkiva gde se oslobaa, a prima CO2. Hem se nalazi i u nekim drugim proteinima

kao to su mioglobin, peroksidaza, katalaza i sl.

HEM-, HEMATO-, HEMO(engl. haem-, haemato-, haemo), prefiks koji oznaava, od-nosi se na krv.

HEMAGLUTINACIJA
(engl. haemagglutination), meusobno slepljivanje i nakupljanje elija usled interreakcije sa antitelima koja se zovu hemaglutinini. Hemaglutinini se upotrebljavaju u odreivanju krvnih grupa i jaine imunoglobulina ili imunih seruma.

HEMAGLUTININ
(engl. haemagglutinin), 1. vrsta antitela koja aglutinira eritrocite. Klasifikuju se prema poreklu elija koje aglutiniraju, kao autologa (od istog organizma), homologa (od organizma iste vrste) i heterologa (od organizma druge vrste); 2. glikoproteinski izdanci na povrini pojedinih virusa. Uestvuju u adsorpciji virusa za specifine receptore na povrini osetljivih elija. Veu se za receptore na eritrocitima, pa imaju hemaglutinacionu sposobnost. Imaju imunogena i antigena svojstva, pa se koriste u pripremi vakcina i dijagnostikih antigena.

HEMANGIOM
(engl. hemangioma), kongenitalna anomalija nastala proliferacijom vaskularnog endotela. Najee se javlja u koi i potkonom tkivu. H. capillare , kongenitalna lezija koja se sastoji od brojnih, gusto rasporeenih, preteno sitnih kapilara razdvojenih obino samo tankom mreom retikulina; h. cavernosum, vaskularni tumor koji se sastoji od velikih, krvlju ispunjenih prostora nastalih dilatacijom i zadebljavanjem zidova kapilara; h. sclerotisans , dermatofibroma ili njegov varijetet; h. senile, crvena papula nastala zbog slabljenja zida kapilara, a nalazi se kod veine osoba starijih od 30 godina.

HEMANGIOM NOVORO ENETA


(engl. neonatal hemangioma, port wine stein, port wine nevus), razvojni defekt kapilarnih krvnih sudova (dilatiran endotel kapilara), koji se zapaa kod 10% novoroenadi (vie od 20% prevremeno roene dece ima telesnu masu manju od 1000 g). Predstavlja ogranienu, ruiastu ili purpurnu, elastinu, solitarnu ili multiplu leziju, neravne povrine, razliite veliine, kod 60% sluajeva lokalizovanu na glavi i vratu (ako se nalazi u predelu inervacije n. trigeminusa, razmotriti postojanje Morbus Sturge-Weber). Retko se ispoljava odmah po roenju, proliferie do 6. ili 10. meseca, a potom involuira (do 5. godine se povlai 50% hemangioma, a do 10. godine 90%). Regresijom hemangioma ostaju viak koe, hipopigmentacija i teleangiektazije, a tok je isti, bez obzira na lokalizaciju. Mogue su lokalne komplikacije (ulceracija, infekcija, krvarenje). Oko 10% hemangioma novoroeneta raste i dovodi do komplikacija opasnih po ivot (opstrukcija zbog maligne lokalizacije, npr. u predelu subglotisa, infekcija, srana insuficijencija zbog velikog arterijsko-venskog anta, trombocitopenija - sindrom Kasabach-Merritt). Hemangiom novoroeneta

treba razlikovati od nevusa simplexa (v. nevus simplex).

HEMARTROZA
(engl. hemarthrosis ), krvarenje u zglobu koje se najee javlja kao posledica povreda, u leukozama, koagulopatijama, u retkom vilonodularnom sinovitisu, kao posledica prisustva hemangioma sinovijske membrane i u teim formama Ehlers-Danlosovog sindroma.

HEMATEMEZA
(engl. hematemesis), povra-anje krvi. Nastaje kao posledica naruavanja integriteta sluzokoe gornjih partija gastrointestinalnog trakta (jednjak, eludac) u smislu erozivnog gastritisa, ulkusnog krvarenja ili povrede proirenih vena - varixa distalnog jednjaka ili proksimalnog eluca. Povraeni sadraj moe biti crn kao katran - hematin kada je krv bila dovoljno dugo u kontaktu sa hlorovodoninom kiselinom iz eluca, ili svea krv - koagulumi.

HEMATIN
(engl. hematin), pigment koji se formira denaturacijom hemoglobina izrazito kiselim rastvorom (kiseli hematin) ili jakim rastvorima baza (bazni hematin).

HEMATOCELA
(engl. hematocele), izliv krvi u kanal ili telesnu upljinu. H. testis, nakup-ljanje krvi izmeu listova tunike vaginalis testis (omotaa testisa). Krv moe biti tena ili koagulisana. Nastaje usled primarnog zapaljenjskog oboljenja ovojnica testisa nepoznate etiologije, zapaljenjskog oboljenja testisa i pasemenika, traume testisa ili pasemenika, jatrogene povrede pri punkciji hidrocele, tumora testisa i pasemenika. Hematocela se razlikuje od hidrocele po tome to je tea i nije transparentna (ne proputa svetlost pri objektivnom pregledu). Terapija je hirurka. Sve hirurke procedure imaju za cilj otkla-njanje uzroka nastanka uz obavezno otkla-njanje ovojnice testisa. Ako je uzrok tumor testisa ili pasemenika radi se semikastracija (hirurko odstranjenje semenika i pasemenika).

HEMATODERMIJA
(engl. hemodermy), kono oboljenje izazvano promenama krvi. Zajednike osobine hematodermija su svrab, pojava eritematoznih ploa s infiltracijom, ili pojava tumora, sporost pojave oboljenja, otpornost na lekove, ali i mogunost spontanog izleenja, koje moe biti dugotrajno i, nasuprot tome, evolucija u finalnom stadijumu ka leukemiji. Bolesti su: fungoidna mikoza, retikuloza, Kaposijeva bolest, kona obolje-nja koja se sreu u Hodgkinovoj bolesti i kone manifestacije u toku leukemije.

HEMATOENCEFALNA BARIJERA
(engl. hematoencephalic barrier, blood-brain barrier ), krvno-modana barijera, selektivna fizioloka barijera izmeu krvi i tkiva centralnog nervnog sistema. Komponente: 1. nefenestrirane

endotelne elije kapilara meu-sobno povezane okludentnim zonulama; 2. bazalna lamina kapilara; 3. perivaskularni stopalasti produeci astrocita, koji grade graninu glijalnu membranu. Ovde nema perikapilarnog prostora. Hematoencefalna barijera obezbeuje stalnu i optimalnu ivotnu sredinu nervnim elijama, neuronima, i blokira prolaz iz krvi u CNS nekim otrovima, medikamentima i unim pigmentima. U ovoj selektivnosti imaju ulogu razni enzimski sistemi na membrani endotela, dinamino, selektivno otvaranje i zatvaranje okludentnih zonula, kao i kontinuirani sloj stopala astrocita, koji poploavaju zid kapilara prema neuropilima. Ova barijera ne postoji u nekim regionima mozga: area postrema, horoidni pleksus, infundibulum, eminentia mediana, neurohipofiza, pinealni organ, organum vasculosum laminae terminalis, supkomisuralni i supfornikalni organ.

HEMATOFAGNI
(engl. hematophagous), koji se hrani krvlju (npr. hematofagni insekti su znaajni za prenos nekih parazitarnih obolje-nja - malarija, filarijaza i dr.).

HEMATOGENI
(engl. haematogenous), pore-klom ili raznet putem krvi.

HEMATOGENI PIGMENT
(engl. haemato-genous pigment), crvena boja eritrocita od hemoglobina.

HEMATOHEZIJA
(engl. hematochezia), pranjenje krvave stolice, za razliku od melene, kada je stolica cna kao katran. Kod obo-ljenja distalnih partija gastrointestinalnog trakta (divertikulitis, displazija) evakuie se stolica izmeana sa sveom krvlju za razliku od hemoroidalnog krvarenja gde je stolica po-prskana sveom krvlju po povrini.

HEMATOIDIN
(engl. hematoidin, lat. granulum hematoidini), ukasto-braon, endogeni, ekstrahepatini negvoeviti pigment, koji nastaje enzimskim razlaganjem hemoglobina od strane makrofaga. H. difunduje iz makro-faga i rastvara se u krvi, a odatle ga stalno odstranjuju hepatociti i izluuju u u. Posle krvarenja u tkivu se mogu formirati mali romboidno-prizmatini kristali, koje mogu fagocitovati makrofagi. Hemijski h. je identian bilirubinu.

HEMATOKRIT, HCT, Hct


(engl. hematocrit), 1. zapremina eritrocita izraena u procentu u odnosu na zapreminu pune krvi u uzorku. Odreuje se tako to se uzorak krvi uzet sa antikoagulansom dobro izmea i centrifugira, pri emu se eritrociti sedimentiraju kao najmanja mogua zapremina. Normalan raspon je od 40% do 52% kod mukaraca i od 37% do 48% kod ena; 2. sprava za izdvajanje elija krvi od plazme.

HEMATOKSILIN
(engl. hematoxylin), prirodna biljna boja (bazna boja), koja se dobija ekstrakcijom iz drveta (logwood). iroko se upotrebljava za bojenje jedara elija za posmatranje na svetlosnom mikroskopu. Hematoksilin je, sam po sebi, bezbojan, a prava boja je njegov oksidacioni produkt hematein. Koristi se za rutinsko bojenje u kombinaciji sa kiselom bojom eozinom, to se oznaava kao H. & E.

HEMATOLOG
(engl. haematologist), lekar specijalista koji se bavi dijagnostikom i leenjem bolesti krvi i krvotvornih organa.

HEMATOLOGIJA
(engl. haematology), nauka koja se bavi ispitivanjem i leenjem bolesti krvi i krvotvornih organa.

HEMATOM,
v. krvni podliv.

HEMATOM UNE KOLJKE


(engl. he-matoma of the auricle), otohematom, krvni podliv izmeu hrskavice i perihondralno-konog sloja une koljke. Bezbolno izboenje koje mora biti odstranjeno incizijom u aseptinim uslovima, jer usled nemogunosti resorpcije dovodi do nekroze hrskavice i deformacije une koljke.

HEMATOPIJEZA
(engl. hematopiesia), v. krvni pritisak.

HEMATOPOETIN
(engl. hematopoietin), zastareo naziv za eritropoetin.

HEMATOPOETSKA TKIVA
(engl. hemato-poietic tissues, lat. textus hemopoeticus), tkiva specijalizovana za produkciju krvnih elija. U prenatalnom periodu to su uman-ana vreica, jetra, slezina i kostna sr, a u postnatalnom periodu ostaje normalno samo kostna sr kao funkcionalno hematopoetsko tkivo.

HEMATOPOETSKE STEM ELIJE


(engl. hematopoietic stem cells), Kandidat stem elije, pluripotentne elije sposobne za dife-

rencijaciju u ma koju krvnu lozu, kao i za deobe kojima same sebe obnavljaju, odra-vajui pool stem elija. Ovakvu definiciju podravaju indirektni dokazi dobijeni eksperimentima sa CFU (colony forming units) i totipotentnim hematopoetskim elijama. Mnogi naunici daju prednost izrazu kandidat (za) stem elije. Ova elija je primitivno strukturirana, nediferencirana, slina limfocitu, prisutna u kostnoj sri. Veliina moe biti 7 - 9 mm ili oko 12 mm. Jedro je krupno i nepravilnije od jedra limfocita. Nukleoplazmatini indeks je u korist jedra. Postoje 1 - 2 krupna jedarca (nucleolus), a koliina heterohromatina je manja nego u limfocitima. Tanka citoplazmatina zona moe biti svetla ili bazofilna. U njoj se nalazi mali broj mitohondrija i slobodnih ribozoma. Koncept o ovim elijama je kompatibilan sa konceptom o CFU, za koji i dalje postoje samo indirektni dokazi. Izraunato je da kod odraslog mia postoji jedna hematopoetska stem elija na 10.000 jedarnih elija u kostnoj sri.

HEMATOPOEZA
(engl. haematopoiesis), hemopoeza; stvaranje elija krvi - eritrocita, trombocita i leukocita u hematopoeznim organima, pre svega kostnoj sri. Kod odraslog se aktivna, tzv. crvena kostna sr nalazi u rebrima, grudnoj kosti, karlinim kostima, kostima lobanje i dr. Na formiranje, razvoj i sazrevanje krvnih elija utiu brojni lokalni i humoralni faktori. U tekoj anemiji i drugim hematolokim oboljenjima elije krvi se mogu stvarati i van kostne sri (ekstramedularna hematopoeza). Proces hemopoeze jo uvek nije u potpunosti razjanjen pa i dalje postoje kontroverze. Tekua paradigma (na-uni stav) je monofiletika teorija po kojoj totipotentna hematopoetska stem elija nastaje iz primitivne mezenhimalne elije. Od nje nastaju stem elije za limfopoezu - imuno-blasti i CFU - c olony f orming u nit, koja se diferentuje u progenitore za sve ostale krvne loze.

HEMATOPOEZNI
(engl. haematopoietic), koji se odnosi na proces stvaranja i razvoja raznih tipova krvnih elija.

HEMATOPOEZNI SISTEM
(engl. haemato-poietic system), sistem organa i tkiva tela koji su ukljueni u stvaranje ili funkciju krvnih elija. Obuhvata kostnu sr i slezinu. Zove se i hemopoezni sistem.

HEMATOSPERMIJA
(engl. hematospermia), prisustvo krvi u semenoj tenosti (gr. haima, krv + sperma, seme).

HEMATOZA
(engl. hematosis), arterijalizacija krvi u pluima.

HEMATURIJA
(engl. hematuria), prisustvo krvi ili eritrocita u mokrai. Mikrohema-turija , stanje gde se prisustvo

patolokog broja eritrocita u urinu otkriva mikroskopskim pregledom sedimenta urina; makrohematurija , krvav urin vidljiv golim okom; inicijalna h ., krv u mokrai se javlja pri poetku mokrenja; terminalna h. , krv u mokrai se javlja pri zavretku mokrenja; totalna h. , urin je krvav celim mlazom; intermitentna h ., mokrenje krvave mokrae povremeno uz intervale mokrenja bistre mokrae; kapriciozna h. ili neoplastika h. , krv u mokrai javlja se i prestaje bez ikakvog pravila i bez vidljivog uzroka; spontana h. , krv u mokrai javlja se bez prethodne provokacije; provocirana h. , neko postojee stanje ili oboljenje izaziva pojavu krvi u mokrai; bezbolna h. , pojava krvi u mokrai koja nije praena oseajem bola, a esto i bez drugih simptoma; kalkulozna h. , pojava krvi u mokrai praena bolovima koji su kod bubrene kalkuloze tipa renalne kolike; endemska h. , izazvana parazitom Schistostoma haematobium; esencijalna h. , kod koje uzrok i izvor nisu poznati; pseudohematurija , lana hematurija (zbog uzimanja neke vrste hrane ili lekova koji sadre crveni pigment); renalna h. , koja nastaje zbog ekstravazacije krvi u glomerulske prostore, bubrene tubule ili bubrenu karlicu; uretralna h. , kod koje je mesto krvavljenja u uretri; vezikalna h ., kod koje je mesto krvavljenja u mokranoj beici.

HEMI-,
prefiks koji oznaava polovinu neega ili se odnosi na polovinu strukture.

HEMIANOPSIJA
(engl. hemianopsia), pojava ispada polovine vidnog polja, koja se manifestuje zavesom sa strane ili uspravnom senkom, najee kod odlubljene mrenjae ili oteenja vidnog puta.

HEMIDEZMOZOMI
(engl. hemidesmosoma half desmosomes), ultrastrukturni elementi elije koji slue za vrst pripoj epitelnih elija na bazalnu laminu, ispod koje se nalazi vezivno tkivo. Sastoje se od jedne guste spojne ploe (nalazi se uz samu elijsku membranu bazalnog dela elije), u koju se sa jedne strane usidravaju tonofilamenti iz citoplazme elije, a sa druge strane prema bazalnoj lamini radijalno polaze brojni, fini filamenti. Hemi-dezmozomi se tipino nalaze na mestima koja su izloena znatnom dejstvu mehanikih sila: ronjaa, epidermis, usna duplja, jednjak, vagina itd.

HEMIDIJAFRAGMA
(engl. hemidiaphragm), leva ili desna (jedna) polovina preage (dijafragme).

HEMIGLOBIN, HiHb
(engl. hemiglobin), v. methemoglobin.

HEMIGLOSEKTOMIJA
(engl. hemiglossectomy), hirurko odsecanje polovine jezika zahvaene malignim tumorom.

HEMIJA
(engl. chemistry), nauka koja pro-uava hemijske elemente i njihova jedinjenja, naroito fizike osobine jedinjenja i njihovih reakcija. Postoji vie grana hemije, kao to su neorganska, organska, analitika i fizika hemija, kao i specijalne grane npr. biohemija, klinika hemija, geohemija itd.

HEMIJSKA ASFIKSIJA
, v. uduenje.

HEMIJSKA INTERFERENCIJA
(engl. chemical interference ), uticaj neke hemijske supstance (npr. leka) pri analiziranju druge hemijske supstance ili fizioloke funkcije. Mogua je direktna hemijska interferencija sa hemijskim jedinjenjem koje sudeluje u reakciji koja se koristi za kvalitativno ili kvantitativno odreivanje nekog sastojka (npr. uticaj askorbinske kiseline u reakciji glukoza oksidaza - peroksidaza). Mogu je uticaj i nekog hemijskog jedinjenja na kvantitativni sastav nekog sastojka u telesnim tenostima ili tkivima (npr. epinefrin izaziva promenu nivoa glukoze u krvi). Ovakve interferencije se opisuju i kao in vitro i in vivo interferencije.

HEMIJSKA NEKROZA
(engl. chemical necrosis ), smrt tkiva ili elija izazvana hemijskim sredstvima, najee kiselinama, bazama ili deterdentima. Nekroza izazvana kiselinama po tipu je koagulaciona; nekroza izazvana bazama je kolikvaciona i zahvata dublje delove tkiva, dok je nekroza izazvana deterdentima najee povrna. Nekroza je zaivotna promena i oko polja nekroze javlja se inflamatorna reakcija.

HEMIJSKA POVREDA
(engl. chemical injury), povreda nastala lokalnim i/ili resorptivnim optim, iskljuivo hemijskim dejstvom neke supstance, v. trovanje, povreda.

HEMIKOLEKTOMIJA
(engl. hemicolectomy), operativni zahvat kojim se kod malignih, inflamatornih oboljenja ili povreda uklanja polovina debelog creva (kolona), a kontinuitet digestivnog trakta uspostavlja rekonstrukcijom i anastomozom. Razlikuju se: desna hemikolektomija (engl. right hemicolectomy), u kojoj se uklanja cekum (slepi deo kolona) i ascedentni kolon sa delom pop-renog kolona uz anastomozu zavrnog dela tankog creva i poprenog dela debelog creva (ileotransverso-kolostomia); leva hemikolektomija (engl. left hemicolectomy, lat. hemicolectomia sinistra ), u kojoj se uklanja deo poprenog kolona, silazni deo debelog creva (colon descedens) i deo sigmoidnog kolona, uz anastomozu poprenog dela debelog i pravog creva (transverso-recto-anastomosis). Ukoliko su uslovi za av creva nepovoljni (zapaljenje, loa prokrvljenost) posle uklanjanja odgovarajueg dela creva, operacija se moze zavriti i formiranjem otvora preostalog dela creva na prednjem trbunom zidu (ileostomija, posle

desne ili kolostomija, posle leve hemikolektomije), uz naknadnu rekonstrukciju.

HEMIKORPOREKTOMIJA
(engl. hemicorporectomy), 1. uklanjanje polovine (hemi-) tela (corpus) nekog organa (npr. tela pankreasa, tela butne kosti, tela grudne kosti); 2. operacija koja je nekada izvoena kod malignih tumora karlice (sarkoma) sa zahvatanjem karlinih organa, kada se radila obostrana amputacija sa resekcijom kukova i karlinih kostiju, uz uklanjanje genitalnih organa, be-ike i rektuma i formiranje kolostome i urete-rostoma radi derivacije stolice i mokrae. Danas se ovakva operacija vie ne izvodi, ve se radi hemipelvektomija (tj. uklanjanje polovine karlice i zahvaenih unutranjih organa egzenterezom), uz primenu dodatne radioterapije; 3. u medicinskom argonu se i obostrana visoka amputacija donjih ekstremiteta uz uklanjanje zglobova kuka naziva hemikorporektomijom. Kasnije neophodne mere su: fizikalna terapija, rehabilitacija i upotreba trajnih invalidskih kolica.

HEMILUMINESCENCIJA
(engl. chemiluminescence), emisija svetlosti molekula u ekscitiranom stanju posredstvom hemijske reakcije.

HEMIN
(engl. hemin), Fe(III)porfirin, oksidovani oblik hema. Koristi se kao prekurzor prostetine grupe respiratornih enzima i faktora rasta (Faktor X).

HEMISFERA
(engl. hemisphere, lat. hemispherium), polutka. Polovina loptasto oblikovane strukture. H. cerebeli (engl. cerebellar h., lat. h. cerebelli ), malomodana polutka ili hemisfera. Parni, boni i proireni deo malog mozga koji se nalazi spolja u odnosu na malomodanog crva. U odnosu na primarnu pukotinu malog mozga, hemisfera se deli na prednji ili manji i zadnji ili vei reanj. Renjevi se sastoje od renjia koji su meusobno nejasno odvojeni; h. cerebri (engl. cerebral h., lat. h. cerebri ), velikomodana polutka ili hemisfera. Parna struktura koja gradi najvei deo velikog mozga. Desnu i levu veliko-modanu hemisferu razdvaja duboka i uz-duno postavljena meuhemisferina pukotina. Hemisfera ima tri pola, tri strane i tri ivice. Polovi su: prednji ili eoni, zadnji ili poti-ljani i donji ili slepooni. Strane su: gornje- -spoljanja koja je najprostranija i jasno ispupena, unutranja koja je zaravnjena i donja koja je izrazito nepravilna. Ivice su: gornje-unutranja, donje-unutranja i donje- -spoljanja. Povrina velikomodane hemisfere je izrazito izbrazdana lebovima i pukotinama izmeu kojih se nalaze vijuge, renjii i renjevi. U sastav hemisfere ulazi pet renjeva: eoni ili frontalni, temeni ili parijetalni, potiljani ili okcipitalni, slepooni ili temporalni i velikomo-dano ostrvo ili insula.

HEMISFEREKTOMIJA
(engl. hemispherectomy ), odstranjenje kortikalnog sloja i jednog dela bele mase mozga, bez ili sa deliminom ekscizijom zida bone modane komore. Izvodi se na oteenoj, atrofinoj,

velikomodanoj hemisferi i dolazi u obzir kod dece sa nekontrolisanim epileptikim napadima i infantilnom hemiplegijom.

HEMITIROIDEKTOMIJA
, v. tiroidektomija.

HEMITORAKS
(engl. hemithorax), jedna polovina grudnog koa.

HEMOCITOBLAST
(engl. hemocytoblast, lat. hemocytoblastus), stari termin za multipotentnu hemopoetsku stem eliju, sposobnu (prema monofiletikoj teoriji) da se diferentuje u ma koji tip krvnih elija. Sada je taj termin zame-njen sa terminom CFU - colony forming unit.

HEMOCITOMETAR
(engl. haemocitometer), ureaj za brojanje elija krvi, najee u obliku staklene ploe koja ima urezanu mreu odreene povrine i dubine.

HEMODIJALIZA
(engl. hemodialysis), metod leenja terminalne bubrene insuficijencije. Ona se zasniva na difuziji i ultrafiltaciji kroz polupropustljive vetake membrane dijalizatora (celofan, celozoacetat, polimetiltakrilat), koji omoguavaju prelaz supstanci iz krvi u rastvor za dijalizu. Hemodijaliza je tehnoloki veoma napredovala, pa iako samo delom zamenjuje ekskretornu funkciju bubrega, ona omoguava neoekivano produavanje ivota bolesnika sa terminalnom hroninom bubre-nom insuficijencijom. Ipak, bolesnici leeni redovnim hemodijalizama pate od brojnih poremeaja usled insuficijencije metabolikih i endokrinih funkcija bubrega. Zbog toga je neophodno da se pored efikasne hemodijalize, koja se redovno ponavlja 3 - 4 puta nedeljno, sprovode prevencija i leenje metabolikih i endokrinih poremeaja karakteristinih za terminalnu insuficijenciju bubrega.

HEMODILUCIJA
(engl. hemodillution), hematodilucija, razreenje krvi tj. smanjenje koncentracije crvenih krvnih elemenata (eritrocita), uz poveanje koliine tenog dela krvi. Stoga je pri hemodiluciji hematokrit snien i bez postojanja prave anemije. Ako se viak odnosi iskljuivo na vodu i mineralne materije, zbog razreenja krvi bivaju sniene vrednost zapremine eritrocita u odreenoj koliini krvi i vrednost sadraja ukupnih belanevina krvi. Stvarni pad njihove koncentracije u krvi ne postoji. Pojava suprotna opisanoj je hemokoncentracija (vrednost hematokrita je poviena, a pri globalnoj deihidraciji i vrednost sadraja ukunih belan-evina krvi). Hemodilucija se javlja posle prekomernog intravenskog unoenja plazme, fiziolokog rastvora ili u sluaju velikih otoka. Vrlo izraena

hemokoncentracija postoji u toku oka i opekotina (zbog gubitka telesne tenosti - dehidracije).

HEMODINAMIKA
(engl. hemodynamics), izuavanje faktora koji uestvuju u kretanju i raspodeli mase krvi po razliitim delovima organizma. Hematodinamika izuavanja mogu se sprovesti kod oveka in vivo pomou intrakranijalnog katetera.

HEMOFILIAR
(engl. haemophiliac), osoba koja ima oboljenje krvi - hemofiliju.

HEMOFILINA ARTROPATIJA
(engl. haemophilic arthropathy ), oboljenje perifernih zglobova koje nastaje kao posledica estih ponavljanih krvarenja kod bolesnika sa teim oblicima hemofilije. Svako novo krvarenje u zglob sve vie ga oteuje i dovodi do definitivnih deformacija. Najee su zahvaeni vei zglobovi izloeni eem povreivanju - kolena i skoni zglobovi.

HEMOFILIJA
(engl. haemophilia), grupa naslednih hemoragijskih sindroma kod kojih postoji deficit jednog od faktora potrebnih za proces koagulacije krvi. Dva najea oblika oboljenja su hemofilija A i hemofilija B. Hemofilija A (ili klasina hemofilija) nastaje usled manjka ili odsustva antihemofilnog globulina A ili faktora VIII. Ispoljava se kod mukaraca jer se prenosi recesivnim genom koji se nalazi na X hromozomu. Hemofilija B (Christmasova bolest) nastaje usled nedostatka plazmatske tromboplastinske komponente ili antihemofilnog globulina B ili faktora IX. Klinika teina bolesti zavisi od nivoa deficita. Najei problemi bolesnika sa hemofilijom su krvarenja nakon ekstrakcije zuba, epistaksa, krvarenje u zglobove i hematomi. Prenosi se recesivnim genom vezanim za X hromozom. Hemofilija C (engl. haemophilia C), nasledno oboljenje krvi koje se prenosi recesivnim genom na X hromozomu, uzrokovano deficitom faktora XI, plazminog prethodnika tromboplastina (PTA). Oboljenje je slino, ali mnogo lake od hemofilije A. Zove se jo i Rosenthalov sindrom.

HEMOGIENIJA
(engl. hemogyenia), hemo-ragijski sindrom koji se manifestuje pojavom spontanih ili nenormalno obilnih krvarenja u koi, sluznicama i drugim organima, a nastaje kao posledica uroenog ili steenog poreme-aja hemostaze. Svi hemoragijski sindromi po etiologiji mogu se svrstati u tri osnovne grupe: 1. nastali zbog poremeaja grae i funkcije malih krvnih sudova (sudovni hemoragijski sindrom); 2. nastali usled kvalitativnih i kvantitativnih promena trombocita (trombocitopenije); 3. nastali zbog primarnih poremeaja zgruavanja tj. koagulacije krvi (koagulopatije).

HEMOGLOBIN A

(engl. haemoglobin A), vrsta hemoglobina, najvie zastupljen kod odraslih. Ima po dva a i b polipeptidna globinska lanca u molekulu.

HEMOGLOBIN,
Hb (engl. haemoglobin, Hb), kompleksni, alosterni protein koji sadri gvoe i koji je odgovoran za transport O2, CO2 i H+. Nalazi se u eritrocitima i prenosi kiseonik iz plua u elije i ugljen-dioksid iz tkiva u plua. Svaki eritrocit sadri 200 do 300 molekula hemoglobina, svaki molekul hemoglobina sadri nekoliko molekula hema, a svaki molekul hema nosi jedan molekul kiseonika. Molekul hemoglobina sadri 4 globinska polipeptidna lanca koji sadre preko 100 aminokiselina, a oznaavaju se kao alfa, beta, gama i delta lanci. Hemoglobin normalnih odraslih osoba sadri dva alfa i dva druga lanca (npr. beta, delta ili gama). Oznaava se kao adultni hemoglobin ili HbA. Oko 60% ljudskog hemoglobina pripada tipu A, 2% tipu A-2 i 2% fetalnom tipu F. HbA1a, HbA1b, HbA1c su glikozilirani oblici hemoglobina koji se od glavnih hemoglobinskih frakcija HbA1 i HbA2 mogu razdvojiti zonskom elektroforezom, jonoizmenjivakom hromato-grafijom, HPLC tehnikom itd. i koriste se za kontrolu regulacije nivoa glukoze kod dijabetiara u proteklih nekoliko nedelja. Na osnovu razlike u lancima globina koje sadre utvrene su razliite vrste hemoglobina. Na osnovu razliite elektroforetske pokretljivosti identifikovano je vie od 100 vrsta hemoglobina. Klasifikovani su kao S, C, D, E, G, H, I, J, K, L, M, N i O hemoglobini. Normalna koncentracija hemoglobina u krvi je izmeu 115 i 155 g/l kod ena i 135 i 175 g/l kod mukaraca. U uslovima visoke koncentracije kiseonika, kakva je u pluima, hemoglobin vezuje kiseonik u vidu oksihemoglobina. U uslovima niske koncentracije kiseonika, kakva je u tkivima, kiseonik se oslobaa iz hemoglobina i odlazi u tkiva, a za hemoglobin se vezuje ugljen-dioksid u vidu karboksihemoglobina. Tokom razvoja crvene krvne loze sinteza hemoglobina poinje na stadijumu bazofilnog eritroblasta.

HEMOGLOBINEMIJA
(engl. haemoglobinemia), prisustvo slobodnog hemoglobina u plazmi krvi. Normalno se nalaze samo tragovi hemoglobina, poto se ak i pri veoma paljivom uzimanju krvi uvek lizira nekoliko eritrocita.

HEMOGLOBINOPATIJA
(engl. haemoglobinopathy), grupa naslednih oboljenja koja se odlikuju strukturnim varijacijama molekula hemoglobina. Nenormalnost moe da se javi u homozigotnom ili heterozigotnom obliku. Poremeaj nastaje usled zamene na odreenom mestu jedne aminokiseline drugom u globinskom delu molekula hemoglobina u dva alfa ili dva beta-globinska lanca. Mada je opisano oko 100 varijanti hemoglobina, viaju se uglavnom hemoglobin S, C i D. U heterozigotnom obliku normalan hemoglobin A i varijanta hemoglobina nalaze se u eritrocitima. Kliniki ima malo ili nimalo znakova bolesti. U homozigotnom obliku samo nenormalan hemoglobin je prisutan u eritrocitima, a bolest se ispoljava karakteristinim simptomima. U hemoglobinopatije spadaju bolest C hemoglobina, anemija srpastih eritrocita ili drepanocitoza i bolest S-C hemoglobina.

HEMOGLOBINURIJA

(engl. haemoglobinuria), prisustvo hemoglobina u mokrai. Jav-lja se ukoliko postoji vea koliina slobodnog hemoglobina u cirkuliuoj krvi (hemoliza eritrocita); u zapaljenskim procesima bubrega, bubrenih puteva i beike, kalkulozi urinarnog sistema, kod malignih tumora beike i urinarnih puteva. Hemoglobinurija moe da nastane u raznim autoimunim oboljenjima ili hemoliznim epizodama (v. paroksizmalna hemoglobinurija na hladnou i paroksizmalna nona hemoglobinurija).

HEMOHORIJALNA PLACENTA
(engl. hemochorial placenta, lat. placenta chorioallantoica), tip posteljice u kojoj su placentalne resice uronjene u krv majke. Takvog tipa je i humana posteljica.

HEMOKINI
(engl. chemokines), citokini, aktivne materije koje lue neke elije, a imaju sposobnost da deluju na neke druge u smislu aktivacije i sl. Imaju sposobnost da privlae i aktiviraju razne elije, a najee elije koje imaju sposobnost fagocitoze ili one koje uestvuju u lokalnom zapaljenskom odgovoru organizma na prisustvo nekog izazivaa. Postoji hemokina veliki broj, a jedan od vanijih je interleukin 8.

HEMOKONCENTRACIJA
(engl. haemoconcentration), poveanje broja eritrocita nastalo ili zbog smanjenja volumena plazme ili zbog poveanog stvaranja eritrocita.

HEMOKRINIJA
(engl. hemocrinia), izlui-vanje hormona iz pojedinanih endokrinih elija ili iz lezda direktno u krv.

HEMOKULT TEST
(engl. hemocult test), koristi se za otkrivanje okultnog krvarenja u stolici. U ranim fazama pojedinih oboljenja kolona (inflamatorna, neoplazme) moe se gubiti manja koliina krvi, okom nevidljiva, tako da se hemijskom reakcijom dokazuje prisustvo gvoa u stolici.

HEMOLIZA
(engl. haemolysis), razgradnja eritrocita i oslobaanje hemoglobina, to se normalno odvija na kraju veka eritrocita. Hemoliza moe da nastane usled antigen - antitelo reakcije, metabolikih poremeaja eri-trocita koji znaajno skrauju njihov vek, mehanike traume kao to su implantirani vetaki srani zalisci. Dilucija krvi infuzijom velike koliine hipotoninih rastvora iza-ziva progresivno bubrenje i eventulano pucanje membrane eritrocita, to takoe dovodi do hemolize.

HEMOLIZAT

(engl. hemolysate), proizvod hemolize eritrocita. Hemolizati koji se koriste za analizu hemoglobina i eritrocitnih enzima pripremaju se sa destilovanom vodom, to-luenom i drugim reagensima koji liziraju membranu eritrocita.

HEMOLIZIN
(engl. haemolysin), jedna od brojnih supstanci koje prouzrokuju lizu ili razgradnju eritrocita. Hemolizine stvaraju bakterije, ukljuujui stafilokoke i strepto-koke i nalaze se u otrovima zmija i povru. Bakterijski hemolizini se dele na one koji su filtrabilni i one koji se nalaze oko bakterij-skih kolonija na krvnim podlogama. Hemolizini omoguuju bakterijama laki prodor u tkiva.

HEMOLIZNA ANEMIJA
(engl. haemolytic anemia), poremeaj koji karakterie prevremena razgradnja eritrocita. Anemija moe biti minimalna ili odsutna, a to zavisi od sposobnosti kostne sri da povea proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Stanje moe da nastane udrueno sa nekim infekcijama, naslednim poremeajima strukture membrane eritrocita ili kao odgovor na neke lekove ili toksine agense.

HEMOLIZNA BOLEST NOVORO ENE-TA


(engl. fetal erythroblastosis ), hemolitika anemija novoroeneta udruena sa pove-anim nivoom indirektnog bilirubina. Usled neslaganja izoantigena ABO i Rh sistema izmeu majke i ploda dolazi do intrauterine hemolize. Dete se raa sa klinikom slikom hidrops fetalisa u najteim sluajevima ili se rano ispoljava patoloka utica sa tendencijom pojave kernikterusa. Smrtnost je velika.

HEMOLIZNA UTICA
(engl. haemolytic jaundice), uta obojenost koe nastala zbog razgradnje eritrocita, oslobaanja hemoglobina i poveanog stvaranja bilirubina.

HEMOLIZNO-UREMIJSKI SINDROM
(engl. haemolytic uremia syndrome ), redak poremeaj bubrega koji karakteriu bubrena insuficijencija, mikroangiopatska hemolitika anemija i smanjen broj trombocita. Uzrok sindroma je nepoznat a javlja se najee u detinjstvu.

HEMONUKLEOLIZA
(engl. chemonucleolysis), v. nukleoliza.

HEMOPERFUZIJA
(engl. haemoperfusion), perfuzija krvi kroz sorbentna sredstva kao to su aktivirani ugalj ili resin perle pre nego kroz opremu za dijalizu. Hemoperfuzija moe da se upotrebi u leenju uremije,

insuficijencije jetre i kod intoksikacije lekovima.

HEMOPERIKARDIJUM
(engl. hemopericardium), krv u sranoj kesi (izliv krvi u sredogruu), nagomilavanje krvi u perikardijalnoj kesi, izmeu dve njene membrane (lista): unutranje (serozne, visceralne) i spoljanje (fibrozne, parijetalne). Izmeu tzv. visce-ralnog (unutranjeg) i parijetalnog (spolja-njeg) listra srane kese normalno se nalazi 15 do 20 ml tenosti, koja omoguuje da se bez velikog trenja ovi listovi perikarda meusobno, pri radu (kretanju) srca, taru. U perikardnoj kesi moe se nai razliita koliina krvi u raznim patolokim stanjima i oboljenjima (pericarditis hemorragica, i primarni i sekundarni tumori srca, leukoze i dr.). Krv se u perikardnoj kesi moe nai i usled traumatskih povreda perikarda (penetrantne i nepenetrantne povrede, postoperativno i jatrogeno kod razliitih dijagnostikih procedura, npr. u toku kateterizacije srca, kod implantacije pejsmejkera), prilikom perikardiektomije, komisurotomije ili nakon traumatskih povreda toraksa, kao i posledica ranije povrede miokarda (sindrom postkardijalne povrede). Nakupljanje krvi u sranoj kesi (perikardu) moe se odvijati sporo ili brzo. Tako, u zavisnosti od brzine nakupljanja krvi u sranoj kesi, od distenzibilnosti parijetalnog perikarda i apsolutne koliine izlivene krvi u perikardu, nastupa porast pritiska u perikardu. Pri tome, ako se nakuplja brzo ak i mala kolina tenosti, moe nastati tamponada srca, dok sporo nakupljanje, ak i do 1.000 ml krvi, ne mora da izazove tamponadu. Kardijalni hemodinamski pokazatelji u tamponadi srca su: porast intraperikardijalnog pritiska, pad pritiska punjenja u dijastoli i porast venskog pritiska. Sve navedeno izaziva hipertenziju. Takoe se javlja i paradoksni puls: opadanje sistolnog pritiska pri dubokom uzdahu za vie od 10 mmHg. Tamponada srca nastaje ne samo kao posledica nagomilavanja krvi, ve i druge tenosti i gasa u perikardnoj kesi, koji izazivaju poveanje intrape-rikardnog pritiska, ograniavaju dijastolno punjenje srca, redukuju udarni volumen i dovode do pada minutnog volumena srca. Pri dijagnozi prirode hemoperikardijuma, ako se punkcijom perikarda dobije hemoragiki sadraj, najee se radi o specifinom (tuberkuloznom) traumatskom ili malignom procescu, a ree o reumatskoj groznici, uremiji ili komplikaciji akutnog infarkta miokarda (syndroma Dreslleri), rupturi aneurizme aorte dissecans. U cilju verifikacije dijagnoze hemoperikardijuma, naroito u akutnim stanjima i u toku brzog razvoja, pomau prisutni znaci (koji su slini kao kod hidroperikardijuma): bol u grudima, dispneja, perikardno trenje, EKG promene (difuzne promene T-talasa) pozitivne u oko 80 - 90% sluajeva, RTG nalaz izliva koji daje izgled Erlenmeyerove boce ili vodenog balona, dvodimenzionalna ehokardiografija (pomae ne samo lokalizaciji i kretanju ve i odreivanju koliine izliva), a uz to fiziki nalaz paradoksnog pulsa. Karakteristino je da mali izlivi ne daju znaajne simptome, dok veliki (naroito ako se brzo nakupljaju u perikardu) daju simptome mehanike kompresije: jaku dispneju, kaalj, ponekad nauzeju i tucanje. U cilju promptnog uklanjanja perikardnog hemoragijskog izliva (hemoperikardijuma) vri se perkutanim putem perikardiocenteza pomou specijalne igle, uz hemodinamsku potporu (intravenskim davanjem tenosti, fiziolokog rastvora i apliciranjem inotropnih amina). V. tamponada srca.

HEMOPNEUMOTORAKS
(engl. haemopneumothorax), krv i vazduh u prostoru izmeu listova plune maramice, odnosno u pleuralnoj upljini.

HEMOPOEZA
(engl. haemopoiesis), v. hematopoeza.

HEMOPREVENCIJA
(engl. chemoprevention), primena lekova radi spreavanja infekcije, najee tuberkuloze.

HEMOPROFILAKSA
(engl. chemoprophylaxis), primena lekova radi spreavanja razvoja bolesti, najee tuberkuloze.

HEMOPROTEIN
(engl. hemoprotein ), konjugovani protein koji sadri hem kao pros-tetinu grupu. U hemoproteine spadaju hemoglobin, mioglobin, citrohrom i katalaza.

HEMOPTIZIJA
(engl. hemoptysis), prisustvo krvi u iskaljanom sadraju; iskaljavanje krvi. Najee se javlja kod bronhiektazija, bronhitisa, tuberkuloze, plune embolije ili raka plua.

HEMOPTOA
(engl. haemoptoe), iskaljavanje iste krvi (otvorena kaverna, infarkt, tuberkuloza ili malignitet plunog tkiva) uvek je znak ozbiljne bolesti plua ili nazofarinksa.

HEMORAGINA GROZNICA SA BUBRE-NIM SINDROMOM


(engl. haemorragic fever with renal syndrom ), mija groznica, akutna virusna bolest zoonoznog karaktera, koju karakteriu: nagli poetak sa visokom temperaturom, pojava hemoraginog sindroma usled univerzalne kapilarotoksikoze, akutni poremeaj metabolizma sa poveanjem permeabilnosti zidova krvnih sudova, sa albuminurijom, hematurijom, cilindrurijom oligo-anurijom do anurije, azotemijom, a u stadijumu ozdravljenja preteom poliurijom bez rezidualnih pojava. Bolest je iroko rasprostranjena i registrovana i na teritoriji Jugoslavije u vie prirodnih arita. Izaziva bolesti je virus nazvan HANTAN, kako se esto i sama bolest naziva. Prenosi se na oveka respiratornim, alimentarnim i direktnim kontaktom sa mievima koji su zdravi nosioci ovog virusa. Bolest ima preko 150 imena: korejska hemoragina groznica, hemoragini nefrozo nefritis, skandinavska edemska nefropatija itd.

HEMORAGINE GROZNICE
(engl. hae-morragic fever), po savremenim shvatanjima predstavljaju veliku grupu raznovrsnih virusnih bolesti sa zajednikim osobinama - pojavom hemoraginog sindroma i visoke temperature.

Za mnoge je karakteristina, kod visoke temperature, manje ili vie izraena poveana propustljivost zidova krvnih sudova - univerzalna kapilarotoksikoza, praena u velikom broju sluajeva krvarenjima, nekada profuznim, a nekada sa hipovolemijom. Jav-ljaju se ok, prostracija i druge znaajne izmene krvi, CNS-a i drugih unutranjih organa. U grupu hemoraginih groznica na osnovu tri glavna znaka (hemoragini sindrom, virusna etiologija i prirodno arite), ubraja se 12 etiolokih samostalnih virusnih bolesti oveka i dve epizootike groznice ivotinja.

HEMORAGINI POREMEAJ
(engl. hae-morrhagic diathesis), sklonost ka krvarenju usled poremeaja nekog od brojnih inilaca neophodnih u hemostazi.

HEMORAGIJA
(engl. hemorrhage), izlazak krvi iz oteenog krvnog suda sa nakuplja-njem u tkivima (hematom) i telesnim upljinama, perikardnoj kesi (hematoperikard), torakalnoj upljini (hematotoraks), izmeu listova peritoneuma (hematoperitoneum), u jajovodu (hematosalpings) ili izvan organizma. Najei uzroci hemoragije su traume, oboljenja krvnih sudova i poremeaji homeostatskih mehanizama. Prema mestu izlivanja krvi, moe biti spoljanja i unutranja, a prema vrsti krvnog suda, arterijska, venska i kapilarna.

HEMORAGIJSKA PURPURA
(engl. haemorrhagic purpura), oblik krvarenja u vidu sitnih takica po koi. Najee se javlja kod bolesnika sa trombocitopenijom i produenim vremenom krvarenja.

HEMORECEPTOR
(engl. chemoreceptor ), elija ili grupa elija koje stimulisane hemijskim supstancama odgovaraju receptorskim potencijalima koji generiu odgovarajui signal u senzornom nervu. To je nain prenoe-nja informacija iz okoline u centralni nervni sistem. Nalaze se npr. u mukoznoj membrani nosa.

HEMORECEPTORSKI REFLEKS
(engl. chemoreceptor reflex ), odgovor srca na stimulaciju perifernih hemoreceptora, kao posledica primarnog i sekundarnog refleksa. Primarna ekscitacija karotidnih hemoreceptora (uglavnom facilitira medularni centar vagusa) izaziva bradikardiju i negativan hronotropni uticaj. Sekundarni uticaj posredovan respiracionim sistemom je inhibicija medularnog centra vagusa i varira sa stimulacijom respiracije.

HEMOREOLOGIJA
(engl. hemorheology), nova nauna disciplina koja istrauje opta pravila u biolokim protonim

sistemima i objanjava faze tranzicije koje nastaju za vreme protoka.

HEMOROIDEKTOMIJA
(engl. haemorrhoidectomy), operativno uklanjanje proi-renih venskih vorova (hemoroida) u predelu zavrnog dela debelog creva. Operiu se hemoroidi III i IV stepena (tj. oni koji ispadaju ili koji su stalno izvan rektuma), u spinalnoj ili optoj anesteziji. Ima preko 100 naina na koje se izvodi ova operacija, ali se danas rade najee dve: prva, sa skidanjem tri primarna vora, sa ouvanjem mostova sluzokoe izmeu zona operisanih hemoroida (tzv. Morgan-Milliganova operacija), i druga, gde se potpuno uklanja ceo venac hemoroida, sa avom preostale sluzokoze anusa za kou (tzv. Whiteheadova operacija). Operacije su uspene kod oko 95% sluajeva, dok u preostalim moraju da se primene dodatne mere (termokoagulacija, elastine ligature).

HEMOROIDI
(engl. haemorrhoids), uveanje unutranjeg venskog spleta analnog kanala. Vrlo esto stanje u dananjoj populaciji, sa tegobama u vidu krvarenja putem stolice, nelagodnosti, svraba, estog ispadanja itd. Komplikacije u vidu ukljetenja praene su jakim bolovima i otokom u analnom predelu. U odnosu na poloaj, dele se na unutranje i spoljanje hemoroide.

HEMOSIDERIN
(engl. hemosiderin, lat. granulum hemosiderini), sme, endogeni gvoeviti pigment, nerastvorljiv u vodi. Nalazi se u citoplazmi makrofaga u vidu zrnaca ili gomilica, odvojenih membranom od ostalog dela citoplazme. Unutranjost granula sastoji se od gusto napakovanih partikula feritina, koje sadre 24 -36% gvoa. Hemosiderin se formira tokom enzimske destrukcije hemoglobina u makrofagima. Normalno se nalazi u malim koliinama samo u makrofagima slezine i kostne sri i u Kupferovim elijama. Smatra se da slui kao depo gvoa u organizmu.

HEMOSIDERINURIJA
(engl. haemosiderinuria), prisustvo hemosiderina u urinu usled prekomernog unoenja gvoa, patolokog metabolizma gvoa i najee usled hemolize.

HEMOSIDEROZA
(engl. haemosiderosis ), difuzno ili mestimino taloenje gvoa u tkivima. Pluna hemosideroza je prisustvo gvoa u alveolarnim i tkivnim makrofagima. Moe biti idiopatska kod dece i mladih, posledica srane slabosti ili sindroma Good-Pasture, a nastaje i kod bolesnika sa hroninom ekstenzivnom hemolizom kao to je talasemija major. Deponovanje gvoa u suviku moe se javiti i kod ponavljanih transfuzija krvi.

HEMOSPERMIJA

(engl. haemospermy), krv u spermi, javlja se kod urogenitalne tuberkuloze, bilharijaze semenih kesica, hroninog zapaljenja semenih kesica i iz nepoznatih razloga. Kod hemospermije sperma je rastosmee boje, a ako je poznat uzrok lei se na osnovu antibiograma izolovanog prouzrokovaa kulturom sperme.

HEMOSTAZA
(engl. haemostasis), zaustavljanje krvarenja. a. prirodni, spontani proces kojim organizam zaustavlja krvarenje, a sastoji se od niza sadejstvujuih mehanizama od kojih su najvaniji po etapama: 1. spazam krvnog suda; 2. oslobaanje inicijalne materije zgruavanja iz povreenih elija i iz krvnih ploica koje se lepe na mesto povrede (tkivna i trombocitna trombokinaza); 3. pod dejstvom trombokinaze, uz sadejstvo kalcijuma, neaktivna krvna belanevina inilac koagulacije, protrombin, prelazi u aktivni oblik, trombin. Protrombin se stvara u jetri pod dejstvom vita-mina K; 4. pod dejstvom trombina, opet uz prisustvo kalcijuma, rastvorena krvna belan-evina fibrinogen, prelazi u aktivni oblik fibrin i izaziva stvaranje ugruka krvi, koji kao lepak zatvara povreene krvne sudove i tkiva. U stvari, ovaj proces je znatno sloeniji i u njemu uestvuje preko 20 faktora. Organizam je u stanju da efikasno postigne hemostazu, osim kod steenog (npr. kod leukemije) ili uroenog nedostatka pojedinih faktora (npr. kod hemofilije). Tada i beznaajne povrede mogu biti uzrok fatalnog krvarenja; b. skup mera i postupaka kojima se terapeutskim putem kod povreda i operacija vri zaustav-ljanje krvarenja iz prekinutih ili preseenih krvnih sudova i kapilara. Metode hemostaze su: 1. privremene - kompresivni zavoj, pritiskanje prstima (digitalna kompresija), konstrikcione poveske (Esmarhova poveska i modifikacije, Turnikeova poveska), hvatanje suda hvatalicom (klemom ili posebnom ste-zaljkom, klipsom), tamponada (pakovanje) i lepljenje rane; 2. stalne podvezivanje ili rekonstrukcija krvnog suda, termokoagulacija, sklerozacija i embolizacija krvnog suda, trajna tamponada, hemostatski av, uklanjanje organa. Nain hemostaze zavisi od okolnosti, postojee opreme (standardna ili priruna) i organa ili tkiva koje krvavi. Tokom i posle zaustavljanja krvarenja uvek treba nadoknaditi izgubljenu krv i spreiti nastajanje oka.

HEMOSTAZNI
(engl. haemostatic), koji se odnosi na postupak, sredstvo ili supstancu koja spreava gubitak krvi. Digitalna kompresija, kompresivni zavoj, poveska (tourniquet) i hirurko podvezivanje su npr. mehanike hemostazne mere. Aplikacija hladnoe olakava hemostazu jer dovodi do vazokonstrikcije. Rastvor trombina, mikrofibrilarni kolagen koji izaziva agregaciju trombocita i stvaranje krvnog ugruka upotrebljavaju se za zaustav-ljanje hirurkih krvarenja. Aminokapronska kiselina daje se oralno ili intravenozno u lee-nju obilnog krvarenja prouzrokovanog hiperfibrinolizom. Vitamin K se upotrebljava u prevenciji i leenju hemoragine bolesti novoroeneta i u leenju deficita protrombina.

HEMOTAKSA
(engl. chemotaxis), kretanje pojedinih elija (uslovljeno postojanjem razlike u potencijalu) ka viim koncentracijama hemijske materije koja ima sposobnost stvaranja razlike u gradijentu (pozitivna hemotaksa) ili ka suprotno viim koncentracijama (negativna hemotaksa). Takve materije nazivaju se hemotaksine materije, hemotaksini. Ove materije oslobaaju se u toku zapaljenskih procesa, a mogu

svoje delovanje da ispolje na makrofage, neutrofile, eozinofile i limfocite. Uglavnom su to limfokini koji se oslobaaju iz bazofila i mastocita, razne frakcije komplementa i neki bakterijski produkti.

HEMOTORAKS
(engl. hemothorax), prisustvo krvi u prostoru izmeu listova plune maramice. Hemotoraks je posledica povrede ili oboljenja. Posle prestanka krvarenja, ukoliko se krv ne ukloni, javljaju se priraslice izmeu dva lista plune maramice koje ograniavaju pokrete plua.

HEMOZIS
(engl. chemosis), edem konjunktiva uzrokovan najee malignim egzoftalmusom, alkoholizmom, hroninom respiratornom insuficijencijom ili opstrukcijom gornje vene kave.

HENDERSON-HASSELBALCHOVA JEDNAINA
(engl. Henderson-Hasselbalch equation), Lawrence Joseph Henderson, 1878 - 1942, hemiar iz Bostona i Karl L. Hasselbalch, 1874 - 1962, naunik iz Kopenhagena preuredili su definiciju disocijacione konstante i iskoristili je za izraunavanje pH puferskog rastvora.. Koristi se pri proceni acido-bazne regulacije.

HENLEOVA CEV, HENLEOVA PETLJA


(engl. loop of Henle, lat. ansa nephroni ), deo nefronskog kanalia, oblika slova U. Sastoji se od: 1. pravog dela proksimalnog tubula (debeli nishodni krak); 2. tankog segmenta; 3. pravog dela distalnog tubula nefrona (debeli ushodni krak). Tanki segment se sastoji od dva kraka (tanki nishodni i tanki ushodni) i spojnice. Henleova cev je najdua u tzv. jukstamedularnim nefronima. Dugake Henleove cevi su veoma vane u procesima koncentracije mokrae.

HENOCH-SHNLEINOV VASKULITIS
(engl. Henoch-Shnlein vasculitis), posebna forma konog nekrotizirajueg vaskulitisa ili hipersenzitivnog vaskulitisa nepoznatog uzroka. Javlja se relativno esto, preteno kod dece i mladih odraslih osoba, obino nekoliko nedelja nakon infekcije gornjih disajnih puteva. Karakteristine su kone promene, tipa palpabilne purpure na potkolenicama, koje se ne razlikuju od drugih formi kutanog nekrotizirajueg venulitisa. Takoe su esti i artritisi ili artralgije, krvarenje u digestivnom traktu, oteenje glomerula bubrega, uveanje jetre i slezine i poremeaj opteg stanja.

HENOCH-SHNLEINOVA PURPURA
, v. Henoch-Shnleinov vaskulitis.

HENODEOKSIHOLNA KISELINA

(engl. henodeoxycholic acid), 3a,7a-dihidroksi-5b--holna kiselina, una kiselina; rastvara une kamence sastavljene od holesterola. Koristi se u konzervativnoj terapiji holelitijaze kad su kamenci rendgenski transparentni i sastav-ljeni preteno od holesterola kod bolesnika sa velikim operativnim rizikom. Preparat: Henohol.

HENSENOVE ELIJE
(engl. Hensens cells ), vrsta potpornih elija Cortievog organa, koje se nalaze do spoljanjih Deitersovih elija. U poetku su iste visine kao Deitersove elije, ali se ubrzo smanjuju i prelaze u kockaste Claudiusove elije. Imaju specifinu ultrastrukturu, esto enormno nabubre tokom pripremanja tkiva za elektronsku mikroskopiju. esto sade istaknute lipidne kapljice, koje se oslobaaju u endolimfu. Neki autori smatraju da Hensenove elije moduliraju transmisiju vibracija u opnastom puu.

HEPAR
(engl. liver, lat. hepar ), jetra. Najvei parenhimatozni organ ljudskog tela, teine 1,5 - 2,0 kg, mekane konzistencije, obmotan vrstom i nerastegljivom opnom. Nalazi se u nadmezokolinom spratu trbune duplje unutar desnog podrebarnog, nadeludanog i levog podrebarnog predela. Kod jetre se opisuju dve strane i jedna obodna ivica. Strane jetre su gornja i donja. Gornja strana je u celini pokrivena dijafragmom, pa se naziva dijafragmatina strana. Donja strana je okrenuta prema organima trbune duplje, pa se naziva organska ili visceralna strana jetre. Donja strana jetre je u odnosu sa desnim uglom kolona, gornjim delom dvanaesto-palanog creva, desnim bubregom i desnom nadbubrenom lezdom, elucem i trbunim delom jednjaka. Na ovoj strani nalazi se i ulazno polje jetre ili porta hepatis kroz koje prolaze uni putevi, portna vena, posebna jetrina arterija, limfni sudovi i nervni spletovi. Jetra se funkcionalno moe podeliti na dva renja, desni i levi. U okviru levog renja, na donjoj strani jetre, vidljiva su dva manja renja: prednji ili etvrtasti i zadnji ili repni reanj. Grananje krvnih sudova i unih puteva u potpunosti prati podelu jetre na desni i levi reanj.

HEPARAN SULFAT
(engl. heparan sulfate), mukopolisaharid (glikozaminoglikan) koji ulazi u sastav konektivnih tkiva, a sastoji se od izmenjenih ostataka uronske kiseline i glukozamina.

HEPARIN
(engl. heparin), 1. antikoagulantni glikoprotein (RMM 17.000 daltona), iz razliitih tkiva i mast elija, koji deluje kao kofaktor sa proteinom plazme, antitrombinom III. Nalazi se u specifinim granulama bazo-filnih granulocita i mastocita, kojima daje osobine snane bazofilije i metahromazije. Ima snano antikoagulantno i antili-pemino dejstvo. Nalazi se i u osnovnoj supstanci rastresitog vezivnog tkiva; 2. antikoagulans koji se primenjuje intravenski ili potkono. Inhibira aktivnost trombina i spreava zavrne etape koagulacije krvi u krvnim sudovima. Koristi se intravenski za profilaksu i terapiju tromboze dubokih vena, kod nestabilne angine i akutnog infarkta miokarda, embolije plua. Preparati: Heparin, Hepathrombin.

HEPARINI MALE MOLEKULSKE TEI-NE


(engl. low-molecular-weight heparins), oblici heparina: deltaparin, enoksaparin i dr. Tokom poslednjih godina dokazali su se jednako efikasnim i bezbednim kao i standardni, nefrakcionisani heparin u prevenciji tromboze dubokih vena. Njihove prednosti su due dejstvo, mogunost da se daju samo jednom dnevno i jednostavnija kontrola bolesnika. Preparati: Alfaparin, Fraxarin, Fragmin.

HEPARINOID
(engl. heparinoid), supstanca slina heparinu, a koristi se u obliku gela za lokalno leenje povrinskih tromboflebitisa i manjih povreda mekih tkiva. Preparati: Lasonil, Hirudoid.

HEPATEKTOMIJA
(engl. hepatectomy), uklanjanje dela jetre operativnim putem. Sloen i teak operativni zahvat, koji je danas po-boljan i omoguen saznanjima o anatomskoj, segmentnoj strukturi jetre. Izvodi se u cilju leenja tumora jetre i unih puteva, ree kod povreda ovog organa. Moe se ukloniti do 4/5 jetre, sa velikom verovatnoom da e doi do regeneracije i narastanja (hipertrofije) preostalog tkiva. Razlikuju se: desna h. , resekcija desnog renja jetre; leva h. , resekcija levog renja jetre; segmentektomija , uklanjanje jedne ili vie funkcionalnih jedinica jetre (jetra se deli na 8 segmenata); atipina resekcija jetre koja se radi najee kod povreda kada se uklanja uniteno tkivo, bez obzira na funkcionalne anatomske granice; hepatektomija u uem smislu, uklanja se cela jetra primaoca da bi se zatim izvrila transplantacija cele ili dela jetre davaoca.

HEPATIKA RADIONUKLIDNA ANGIOGRAFIJA


(engl. hepatic radionuclide angiography), dinamska nuklearnomedicinska metoda za merenje perfuzije jetre. Koriste se 99mTcO4, 99mTc-DTPA ili eritrociti obeleeni s 99mTc; raunarska obrada scintigrafskih slika omoguava razdvajanje arterijske od venske komponente cirkulacije i izraunavanje perfuzionog indeksa (HPI). Indikovana je kod bolesnika s fibrozom jetre i portnom hipertenzijom.

HEPATINA ARTERIJA
(engl. hepatic artery, lat. arteria hepatica ), nutritivni krvni sud jetre. To je arterija miinog tipa, koja obezbeuje ishranu strome jetre, ekstrahe-patinih unih puteva i une kesice. Samo mali deo krvi ulazi u jetrine sinusoide.

HEPATINA ENCEFALOPATIJA
(engl. hepatic encephalopathy), kompleksan neuropsihijatrijski, metaboliko-organski sindrom. Uzrokovana je hepatocelularnom insuficijencijom zbog hroninog progredijentnog (de-kompenzovana ciroza jetre) ili akutnog propadanja (akutna insuficijencija jetre) veeg dela parenhima jetre, ali i

uznapredovalih obo-ljenja drugih organa, posebno kod postojanja porto-kavalnog anta. U osnovi patogeneze hepatike encefalopatije je sinergiko dejstvo raznih faktora: poremeena funkcija krvno-modane barijere, neurotoksine supstance (npr. amonijak), nedostatak nutritivnih supstanci, poremeena ravnotea ekscilatornih i inhibitornih neurotransmitera, to rezultira disbalansom neurotransmitera u pravcu porasta neuralne inhibicije. Klinika slika hepatine encefalopatije je sloena jer su pogoeni svi delovi mozga. Javljaju se poremeaj svesti do nivoa kome, promene linosti, pogoranje intelektualnih funkcija, neuromiini poremeaji (lepravi tremor) i karakteristian zadah iz usta sa mirisom na kuvani crni luk. Naziva se i portna encefalopatija.

HEPATINA KOMA
(engl. hepatic coma), najdublji poremeaj svesti nastao zbog akutne ili hronine insuficijencije jetre. Manifestuje se skupom duevnih i nervnih poremeaja. Saglasno stepenu depresije CNS-a, deli se na fazu plitke kome i na fazu duboke kome. U prvoj fazi jo postoje reakcije na bol i neki fizioloki refleksi. U dubokoj komi bolesnik je lien svih fiziolokih refleksa, ne odgovara na bolne drai. este su konvulzije, febrilnost, rigidnost ekstremiteta, hiperventilacija sa prelaskom u Kussmaulovo disanje. EEG je znatno izmenjen, a u zavrnom stadijumu nema cerebralne aktivnosti. U komi postoji intoksikacija modanih elija materijama iz crevnog sadraja koje nisu mogle da budu metabolisane u elijama oteene jetre. Meu tim toksinim materijama najznaajniji je amonijak. Smatra se da hepatina koma nastaje i usled alkaloze, hipoglikemije, hipo-kaliemije, hipoksije i poremeenog metabolizma vode i soli.

HEPATINE VENE
(engl. hepatic viens, lat. venae hepaticae), odvode krv iz jetre. U njihov sliv spadaju centralne vene (venae centrales), sublobularne, interkalatne vene i sabirne vene. Hepatine vene nemaju valvule. Okruene su obilnim rastresitim vezivnim tkivom.

HEPATINI
(engl. hepatic, gr. hepatikos), jetreni, koji ima osobine jetre (opisni pridev), jetrin, koji pripada jetri (prisvojni pridev).

HEPATITIS A VIRUS
(engl. hepatitis A virus), RNK virus iz roda enterovirus, porodi-ce pikornavirusa. Uzronik je epidemijske za-razne utice. Veoma je otporan u spo-ljanjoj sredini pa mesecima moe ostati infektivan u otpadnim vodama i ivim koljkaima. Infekcija se prenosi peroralno, prljavim rukama i zagaenom hranom ili vodom. Bolest obino protie asimptomatski ili sa blagim klinikim tokom, bez posledica, i ne prelazi u hronini oblik.

HEPATITIS B VASKULITIS
(engl. hepatitis B vasculitis), infekcija virusom hepatitisa B moe biti uzrok supseta sistemskih nekrotizirajuih vaskulitisa, ali svakako moraju postojati i faktori dispozicije kod domaina. irok

spektar imunopatolokih zbivanja moe se dogoditi tokom akutne ili hronine asimptomatske infekcije ovim virusom, poev od esto fatalnog vaskulitisa do blagih simptoma bola u zglobovima.

HEPATITIS B VIRUS
(engl. hepatitis B vi-rus), DNK virus iz porodice hepadnavirusa. Uzronik zarazne utice ranije nazivane serumski hepatitis. ovek je jedini rezervoar virusa, a infekcija se prenosi putem krvi i drugih telesnih tenosti (sperma, mleko, pljuvaka, vaginalni sekret i sl.) i sa majke na plod. Naroito su ugroeni intravenski narkomani, homoseksualci, promiskuitetni heteroseksualci, bolesnici na hemodijalizi i zdravstveni radnici. Virus je veoma otporan u spoljanjoj sredini. Antigenski je veoma sloen a najznaajniji je povrinski (engl. surface), HBsAg, koji se koristi u pripremi vakcina dobijenih genetskim inenjeringom. Bolest ima tei kliniki tok od hepatitisa A, sa smrtnou do 5% i estim prelaskom (2 - 10%) u hronini oblik koji zavrava cirozom jetre.

HEPATITIS C VIRUS
(engl. hepatitis C vi-rus), RNK virus, jo uvek neklasifikovan. Uzronik je zarazne utice (ranije nazivan non-A, non-B hepatitis). Infekcija se prenosi na isti nain kao kod hepatitisa B. Bolest ima blai kliniki tok od hepatitisa B, ali sa eim prelaskom u hronini oblik (do 70%) koji moe zavriti cirozom jetre.

HEPATITIS D VIRUS
(engl. hepatitis D virus), RNK virus sa omotaem od HBsAg, jo uvek neklasifikovan. Moe se razmno-avati samo u prisustvu hepatitis B virusa, u vidu koinfekcije (istovremena infekcija HBV i HDV) ili superinfekcije (infekcija sa HDV kod nosioca HBsAg). Infekcija se prenosi istim putevima kao i hepatitis B virus. Kliniki tok je obino tei nego kod ostalih virusnih hepatitisa.

HEPATITIS E VIRUS
(engl. hepatitis E virus), RNK virus, neklasifikovan. Uzronik je epidemijskog non-A, non-B hepatitisa. Infekcija se najee prenosi putem zagaene vode. Klinika slika se ne razlikuje od ostalih virusnih hepatitisa, a naroito visoka smrtnost je meu gravidnim enama (do 30%).

HEPATIZACIJA
(engl. hepatization), transformacija rastresitog tkiva u gustu, homogenu masu, sa strukturom i konzistencijom koja podsea na jetru. Najee podrazumeva pretvaranje normalnog plunog tkiva u konsolidovani zapaljenski infiltrat u lobarnoj pneumoniji.

HEPATO, prefiks koji oznaava da se neto odnosi na jetru.

HEPATOBILIJARNA SCINTIGRAFIJA
(engl. hepatobilliary scintigraphy), dinamska scintigrafija jetre i unih puteva; nuklearnomedicinska metoda za funkcionalno i morfoloko ispitivanje jetre, funkcije hepatocita i protoka ui kroz intra- i ekstrahe-patike une puteve, unu kesicu, kao i za detekciju duodenogastrinog refluksa. Koristi se obeleena iminodisiretna kiselina (IDA) i njeni brojni derivati. Po i.v. ubrizgavanju i dolasku do jetre radiofarmak preuzimaju hepatociti i izluuju ga u une kanalie. Po-mou gama-scintilacione kamere registruje se dolazak radiofarmaceutika do jetre, prolazak kroz parenhim i protok kroz intra- i ekstrahepatike une puteve, unu kesicu i njegov dolazak u dvanaestopalano crevo. Rau-narskom obradom scintigrafskih slika dobijaju se kvantitativni podaci o brzini eliminacije radiofarmaka iz krvi, transhepatikom tranzitu, protoku ui, punjenju i pranjenju une kesice i vremenu dolaska do duodenuma. Indikovana je kod bolesnika s bolovima u desnom hipohondrijumu, akutnim holecistitisom, poremeajima protoka ui, poremeajima kontraktilnih sposobnosti holeciste, duodenogastrikim refluksom i u stanjima posle rekonstruktivnih i drugih regionalnih hirurkih intervencija.

HEPATOGRAM
, najee primenjivani laboratorijski parametri kvantitativne analize jetre, pri kojima se na osnovu nivoa prisustva ovih enzima u serumu moe odrediti nivo nekroze jetrenih elija ili nivo holestaze (transaminaze - AST, ALT, alkalna fosfataza i gama-GT).

HEPATOJUGULARNI REFLUKS
(engl. hepatojugular reflux ), porast pritiska u jugularnoj veni kada se izvri pritisak na abdomen ispod desnog rebarnog luka u trajanju od 30 do 60 sekundi i govori u prilog insuficijencije desnog srca.

HEPATOM
(engl. hepatoma), primarni maligni tumor jetre koji karakteriu hepatomegalija, bol, hipoglikemija, gubitak telesne teine, anoreksija, ascites i prisustvo alfa-feto proteina u plazmi. Tumor se ee javlja udruen sa hepatitisom ili cirozom jetre. Lei se resekcijom jetre kada zahvata samo jedan reanj jetre, retko ciklofosfamidom, a sve ee transplantacijom jetre.

HEPATOMEGALIJA
(engl. hepatomegaly), uveanje jetre u celini koja predstavlja samo jedan kliniki znak oboljenja jetre ili drugih sistemskih oboljenja. Najee se otkriva perkusijom i palpacijom koje su deo fizikalnog pregleda. Na nativnom snimku abdomena postoji elevacija desne hemidijafrag-me, homogena, intenzivna mekotkivna senka u desnom hipohondrijumu. Pri pregledu gastrointestinalnog trakta postoji impresija po maloj krivini eluca, dislokacija gastroduodenuma ulevo ili dislokacija hepatine fleksure kolona medijalno i distalno u zavisnosti da li postoji uveanje samo levog lobusa jetre ili jetre u celini.

HEPATORENALNI SINDROM
(engl. hepatorenal syndrome ), funkcionalna, progresivna oligurina bubrena insuficijencija koja esto komplikuje zavrni tok akutne insuficijencije jetre, dekompenzovane ciroze i metastatskog tumora jetre. Jedina bubrena manifestacija kod bolesnika sa hepatorenalnim sindromom (HRS) je oligurija, uvek ispod 500 ml za 24 h. Nastaje naglo, tokom 48 h ili postepeno, najee tokom jedne do dve nedelje. U zavrnom stadijumu HRS bolesnik je komatozan, arterijski pritisak znaajno pada i diureza je ispod 100 ml za 24 h. Smrtni ishod nastupa kod 95% bolesnika za nekoliko dana.

HEPATOSPLENINI
(engl. hepatic-lienal, lat. hepaticolienalis), jetreno-slezinski; koji se odnosi na jetru i slezinu.

HEPATOSPLENOMEGALIJA
(engl. hepatosplenomegaly), uveanje jetre i slezine.

HEPATOTROPNI VIRUSI
(engl. hepatotropic viruses ), razliiti virusi sa posebnim tropizmom (afinitetom) za hepatocite. Pored virusa hepatitisa A, B, C, D, E, tropizam za jetrene elije mogu pokazati: virus ute groznice, ci-tomegalovirus, Epstein-Barr virus, pojedini tipovi koksaki virusa, retko i neki drugi.

HERBICID
(engl. herbicide), sredstvo koje ima svojstvo da unitava biljke, naroito korov.

HEREDITARNA SFEROCITOZA
(engl. spherocytosis hereditaria, spherocytic anae-mia ), hematoloko oboljenje koje se nasleuje autosomno dominantno. Karakterie ga hemolizna anemija koja nastaje usled prisustva crvenih krvnih zrnaca sferne, a ne bikonkavne konfiguracije. elije su fragilne i imaju sklo-nost ka hemolizi naroito u slezini, gde postoji manjak kiseonika. Kliniki se bolest ispo-ljava epizodama kriza abdominalnih bolova, utice i splenomegalijom. esto su potrebne ponavljane transfuzije za leenje anemije. Splenektomija moe biti indikovana.

HEREDITARNA TELANGIEKTAZIJA
(engl. hereditary telangiectasia ), Morbus Rendu-Osler; nasledni poremeaj krvnih sudova u sklopu fakomatoze. Javljaju se takas-ta proirenja krvnih sudova koe, sluznica i centralnog nervnog sistema. Krvarenja iz njih daju odreenu simptomatologiju, karakteristinu za zahvaeni organ.

HEREDITARNOST

(engl. heredity), uslov-ljenost jedne ili vie osobina nasleem (v. naslee).

HERITABILNOST
(engl. heritability), statistika mera koja oznaava udeo genetikih faktora u determinaciji nekog svojstva, osobine.

HERLITZOV
SINDROM (engl. Herlitz syndrome ), forma bulozne epidermolize, karakteristine za neonatalni period. Karakteristike su: pigmentacione promene, stvaranje oiljaka i smrt tokom prva tri meseca ivota; oralne manifestacije obuhvataju pojavu hemora-ginih bula na granici tvrdog i mekog nepca i proliferaciju dentalne lamine i unutranjeg i spoljanjeg glenog epitela u dekalcifikovanom delu.

HERMAFRODITIZAM
(engl. hermaphroditism), prisustvo karakteristika oba pola kod jedne osobe. Moe biti pravi i lani. Pravi hermafroditi imaju ovarijum i testis ili ovotestus, koji nisu u korelaciji sa spoljnim izgledom i sekundarnim polnim karakteristikama. Pseudohermafroditizam moe biti muki i enski. Kod ovih osoba postoje osnovne polne lezde i polni organi, ali i manje ili vie izraeni elementi polnih karakteristika drugog pola.

HERMANN-PALLISTER-OPITZOV
SINDROM (engl. Herrmann-Pallister-Opitz syndrome ), sindrom koga karakteriu kranio-stenoza, simetrine malformacije udova, rascep usne i nepca, mikrobrahikefalija, sino-stoza najee koronalne suture, otvorena sagitalna i lamboidna sutura, okularni hiper-telorizam, kapilarni hemangiom na potiljku, isturene ui, devijacija nosne pregrade, mentalna retardacija, aplazija radijusa, kratka ulna, rascepljeni prsti, kongenitalne deformacije kuka, displazija femoralnih glavica i vratova, ankiloza kolena, kriptorhizam, uzana ramena i grudni ko, ulegnue sternuma i ostale nenormalnosti.

HERNIJACIJA DISKUSA,
v. prolabirani intervertebralni diskus.

HERNIJACIJA MOZGA
(engl. brain herniation), v. modana hernijacija.

HERNIORAFIJA
(engl. herniorrhaphy), hirurka korekcija hernije koja podrazumeva zatvaranje hernijalnog otvora suturom; podvezivanje kilne kese.

HEROIN
(engl. heroin), derivat morfina, opioidni analgetik koji se od svih opijata najvie zloupotrebljava kao sredstvo zavisnosti. U Jugoslaviji se koristi kao analgetik.

HERPANGINA
(engl. herpangina), letnji grip, trodnevna groznica, coxsackie pharingitis; bolest izazvana virusima coxsackie A (sero-tipovi 1 - 10, 16, 22), znatno ree ostalim enterovirusima. Manifestuje se povienom temperaturom, guoboljom, glavoboljom povra-anjem, bolovima u miiima. Na mekom nepcu, uvuli i tonzilama javljaju se petehij-alne promene, kasnije vezikule i ulceracije.

HERPES
(engl. herpes), 1. inflamatorno obo-ljenje koe karakteristino po prisustvu grupisanih vezikula na inflamatornoj bazi, posebno u sluajevima kad je izazvan herpes virusom; 2. herpes simpleks kataralis, opte, akutno, virusno oboljenje koje karakterie grupa vezikula oko 3 - 6 mm u preniku na koi i mukoznoj membrani, esto na ivici usnica ili nozdrve (h. labialis); najee prouzrokovan virusom herpes simpleks tip 1, ili na genitalijama (h. progenitalis, h. genita-lis), najee prouzrokovan virusom herpes simplex tip II.

HERPES SIMPLEX U TRUDNOI


(engl. herpes simplex in pregnancy ), bolest trudnica koju izaziva herpes simplex virus (HSV). Postoje dva tipa ovog virusa: tip 1, koji daje ee infekcije u predelu glave i vrata, i tip 2, koji ee daje infekciju polnih organa i mokranih puteva. U trudnoi je posebno znaajan genitalni herpes. Infekcija moe biti primarna (nastaje prvi put) ili rekurentna (povratna) koja nastaje reaktivacijom pritajene (latentne) HSV infekcije. Simptomi genitalnog herpesa (sekrecija iz vagine, oseaj peenja i bola u predelu spoljnih genitalija uz prisustvo vezikula i ulceracija) javljaju se samo kod jedne treine trudnica. Prenoenje HSV od trudnice na dete je znatno ree u toku trudnoe nego u toku poroaja pri prolazu bebe kroz inficirane poroajne puteve majke. Bolest kod novoroeneta sa herpes simplex virusnom infekcijom moe da bude veoma teka, da zahvati vie organa i sa smrtnim is-hodom.

HERPES SIMPLEX VIRUS


(engl. herpes simplex virus), DNK virus, uzronik vezikularnog egzantema na koi i sluzokoi usana, usne duplje i genitalija. Postoje dva seroloka tipa, HSV-1 i HSV-2. ovek je jedini prirodni rezervoar virusa. Infekcija se prenosi direktnim kontaktom preko pljuvake ili drugih sekreta iz gue, genitalija i oka. Primarna infekcija najee protie u vidu vezikularnih promena na sluzokoi usana, usne duplje i desni. Virus ostaje doivotno u organizmu, u pritajenoj formi, a reaktivaciju izazivaju druge infekcije, stres, radijacija, medicinske intervencije i sl. Od teih komplikacija naj-znaajnije su infekcije prednjeg segmenta oka i encefalitis. Posebno je znaajan genitalni herpes zbog mogunosti infekcije novo-roeneta prilikom poroaja. Intrauterina infekcija moe izazvati pobaaj, smrt ploda

ili raanje deteta sa kongenitalnim manama.

HERPES VIRUSI
(engl. herpes viruses), porodica od oko sto DNK virusa iroko rasprostranjenih u prirodi od kojih je za oveka patogeno osam. Izazivaju kod oveka irok spektar klinikih manifestacija, a bitna bioloka karakteristika je doivotna latencija u inficiranom organizmu, uz estu reaktivaciju.

HERPES ZOSTER
(engl. shingles, scourge of the elderly ), endogena, rekurentna infekcija varicela-zoster virusom, najee odraslih osoba, ree adolescenata i retko dece. Bolest karakterie segmentalna upala spinalnih gangliona ili gangliona kranijalnih nerava sa pojavom patolokih promena na koi ili sluzokoi odreenog dermatoma (grupisane vezikule na eritematozno promenjenoj osnovici) praenih bolovima varirajueg intenziteta. Ove promene su u veini sluajeva jednostrane i zahvataju jedan do tri dermatoma. Bilateralna lokalizacija herpesa zostera je retka, a diseminacija veoma retka i obino nedelju dana od pojave prvih lokalnih promena.

HERPES-6 VIRUS
(engl. herpes-6 virus), DNK virus morfoloki slian herpes virusima. Bioloke osobine nisu dovoljno poznate, a genetski je slian citomegalovirusu. Teko se kultivie, pa patogenetski mehanizmi nisu dovoljno proueni. Izaziva oboljenje pod na-zivom exantema subitum (roseola) praeno visokom temperaturom i ospom. Visoka prevalenca antitela u dejoj dobi pokazuje ubikvitarnost, ali je uloga kod drugih bolesti oveka nedovoljno poznata.

HERPES-7 VIRUS
(engl. herpes-7 virus), novootkriveni virus iz grupe herpesa. DNK homologija bliska je HHV-6 i CMV . Ubikvitaran je, a javlja se u kasnijoj dobi nego HHV-6. Izolovan je iz obolelih sa razliitim klinikim sindromima, ali nije pouzdano utvrena etioloka povezanost.

HERPETINA INFEKCIJA USTA


(engl. cold sores, lat. herpes oralis ), virusno zapa-ljenje iz grupe eksudativnih stomatitisa, koje karakterie pojava mehuria (vezikula) na sluzokoi usta ili koi. Herpetini gingivostomatitis (lat. stomatitis herpetica), primarna infekcija herpes simplex virusom, najee kod dece starosti 2 - 5 godina, obino prolazi bez izraenih simptoma, ali u odreenim sluajevima daje kliniku sliku akutne herpetine infekcije, praene visokom telesnom temperaturom, bolovima u grlu i u ustima, eritemom sluzokoe usta, gingivitisom, broj-nim sitnim ulceracijama na sluzokoi i obloenim jezikom; groznica, povratni herpes (lat. herpes labialis), infekcija usne herpes simplex virusom koju karakterie grupa vezikula koje prskaju i stvara se krusta.

HERRINGOVA TELA

(engl. Herring bodies, lat. corpuscula neurosecretoria accumulata ), loptasta zadebljanja du neurosekretornih aksona hipotalamo-hipofiznog trakta. Naroito su brojna u infundibulumu i neurohipofizi. Herringova tela su u sutini akumulacije neurosekretornih granula u samoj aksoplazmi aksona. Mogu se videti posle specifinog boje-nja (aldehid-fuksinom ili tioninom npr.)

HERRMANN-OPITZOV
SINDROM (engl. Herrmann-Opitz syndrome ), kongenitalan sindrom koga karakteriu: kraniostenoza, brahisindaktilija ruku, odsustvo nonog palca, hipoplazija supraorbitalnog grebena, okularni hipertelorizam, prominentne oi, ekstropija, posteriorna rotacija unih koljki, mikrognatija, visokoluno nepce, mali mastoidni sinusi, greke u osifikaciji frontalnih kostiju, parijetalni defekti, ograniene ekstenzije laktova, sindaktilija, oteen razvoj i mentalna retardacija.

HERXHEIMEROVA REAKCIJA
(engl. Herxheimer reaction ), egzarcebacija sifilisne lezije kratko posle zapoinjanja penicilinske terapije. Smatra se da je posledica ranog oslobaanja endotoksina iz ubijenih spiroheta.

HETEROALEL
(engl. heteroallele ), alel koji se razlikuje od drugih alelnih formi datog gena po mestu na kome je locirana mutacija.

HETEROFAGIJA
(engl. heterophagy), uvla-enje (inkorporacija) i intracelularna digestija (varenje) stranih materijala (elija, bakterija, nekrotinih masa) od strane fagocita. Materijal se obuhvata pseudopodama, uvlai u citoplazmu, okruuje membranom i ini fagocitnu vakuolu. Primarni lizozomi prilaze i izruuju svoje enzime u vakuolu, pa se ona sada zove heterofagozom. Fagocitovani materijal moe biti u potpunosti svaren, ali se mogu formirati i tzv. rezidualna tela, koja postaju lipofuscinski pigment. Neke elije izbacuju rezidualna tela egzocitozom.

HETEROFORIJA
(engl. heterophoria ), fun-kcionalni poremeaj binokularnog vida koji nastaje usled neusklaenosti dejstva miia pokretaa one jabuice. Motorni aparat onih jabuica nalazi se u dinamikoj ravnotei i ima izvesnu gipkost dejstva. Stapanje slika, koje onemoguava diplopiju, potrebno je za vidnu ugodnost, i mi raspolaemo izvesnom sigurnosnom rezervom koja omoguuje, u sluaju neparalelnosti onih jabuica, da povratimo ravnoteu u izvesnim granicama. Kae se da postoji heteroforija u sluaju kad oi korektno upravljene prema taki fiksacije gube svoj ispravan poloaj paralelnost. He-teroforija je nestabilan binokularni vid, mo-gu samo uz izvestan napor. U sluaju pore-meaja opteg stanja, promene naina ivota, ovaj napor moe postati posebno teak i prouzrokovati glavobolje, bol u oima, prolaznu diplopiju. Sve te smetnje pojaavaju se pri naporu. Lako se otkriva ispitivanjem naj-blie take konvergencije (punctum proximum convergentinae). To je najblie rastoja-nje na kome se neki predmet (npr. vrh olovke) jo vidi kao jedan, blie od toga

vidi se dvostruko. U sluaju oteenja konvergencije ova taka je jasno patoloka i iznosi 15 - 20 cm. Leenje se sastoji od ortoptikih vebi.

HETEROHROMATIN
(engl. heterochromatine, lat. heterochromatinum ), guste mase hromatina, vidljive u interfaznom jedru. H. je obino rasporeen du jedarne membrane, ali se ne nalazi na mestima jedarnih pora. U nekim elijama moe biti sasvim nepravilno rasporeen i u nukleoplazmi i delom spojen za jedarce perinukleolarni heterohromatin. H. ima veoma specifian raspored u nekim elijama, to pomae u njihovom identifikovanju na svetlosnom mikroskopu: plazmociti, eritroblasti. Sadri guste spirale hromatinskih konaca (DNK). Jedra sa velikom masom he-terohromatina su relativno neaktivna. Geni koji kodiraju transfer i ribozomalnu RNK su locirani na heterohromatinu. Postoji konstitutivni i fakultativni h. Konstitutivni h. se redovno nalazi na tano odreenom mestu homologih hromozoma i izgleda da je genetski gotovo neaktivan. Fakultativni h. se nalazi samo u nekim regionima jednog homologog hromozoma. Polni hromatin, Barovo telo, je takoe heterohromatin.

HETEROKRINE LEZDE
(engl. heterocrine glands ), lezde sastavljene od dve ili vie vrsta razliitih elija, koje simultano lue razne proizvode. Takve su npr. eludane lezde.

HETEROMETRIJSKA AUTOREGULACIJA
(engl. heterometric), v. Frank-Starlingov mehanizam.

HETEROPLOIDAN
(engl. heteroploid ), svaki broj hromozoma koji se razlikuje od normalnog broja za datu eliju ili organizam.

HETEROSEKSUALNOST
(engl. heterosexuality), seksualna privlanost osoba suprotnog pola. Pretpostavlja se da je kapacitet za he-teroseksualne odnose uroen i bioloki programiran, mada je prema psihoanalitikom tumaenju heteroseksualnost zavrni stepen u razvoju libida, koji prethodno prolazi kroz vie razliitih faza.

HETEROTOPIJA
(engl. heterotopia ), prisustvo normalnog tkiva na mestu gde ne bi trebalo da se nalazi, obino zbog greke za vreme procesa stvaranja organa u plodu (npr. vorii normalnog tkiva pankreasa mogu da budu prisutni u zidu eluca).

hFSH

, skr. za humani folikulostimulirajui hormon.

HGPRT DEFICIJENCIJA
(engl. HGPRT defficiency), odnosi se na X-vezano nasledno oboljenje usled nedostatka elijskog enzima hipoksantin-guanin-fosfo-ribozil-transferaze, koji se naziva i Lech-Nyhanov sindrom. Bolest se ispoljava iskljuivo kod deaka pre puberteta i karakteriu je poremeaj metabolizma purinskih baza, hiperurikemija, bub-rena kalkuloza i giht. Prisutni su i neuroloki poremeaji koji najee obuhvataju horeo-atetozu, spasticitet, razliit stepen mentalne zaostalosti i teak poremeaj ponaanja sa sklonou ka samopovreivanju. Postoji i blaa forma bolesti sa deliminom deficijencijom enzima i blaim simptomima.

HIATUS
(engl. hiatus, opening, lat. hiatus), zjap, pukotina. Veliki pukotinasti otvor nepravilnih, kotanih ili mekotkivnih zidova koji povezuje dva organska prostora. H. aortikus (engl. aortic o., lat. h. aorticus), aortni zjap ili otvor. Vezivno-kotani otvor na dijafragmi koji se nalazi u visini dvanaestog grudnog prljena i kroz koji pored nishodnog dela aorte prolaze grudni limfni kanal i ponekad vena azigos; h. ezofageus (engl. esophageal o., lat. h. oesophageus), zjap ili otvor jednjaka. Vezivnomiini otvor na dijafragmi koji se nalazi u visini desetog grudnog prljena i kroz koji pored jednjaka prolaze desni i levi nervus vagus; h. subingvinalis (engl. subinguinal h., lat. h. subingu-inalis), potpreponski zjap ili otvor. Kotano-vezivni otvor koji povezuje karlinu duplju sa butnim trouglom na prednjoj strani buta. Potpreponski zjap je bedreno-eljastom lunom vezom (arkus iliopektineus) podeljen na dva otvora: spoljanji ili miini i unutranji ili sudovni. Kroz spoljanji ili miini otvor (lakuna muskulorum) prolaze bedreno-slabinski mii, butni ivac i spoljanji koni ivac buta. Kroz unutranji ili sudovni otvor (lakuna vazorum) prolaze butna arterija, butna vena i butna grana polno-butnog ivca. Unu-tranji deo sudovnog otvora naziva se butni prsten (anulus femorlis) i predstavlja slabu taku prednje-bonog trbunog zida.

HIATUS HERNIJE ELUCA


(engl. stomach hiatal hernia), prolazak fornixa, jednog dela ili celog eluca kroz hijatus dijafragme u grudnu duplju. Najsigurniji znak postojanja hijatus hernije je prikaz reljefa sluznice eluca iznad dijafragme. Hernija moe biti stalna, fiksirana kad se vidi u stojeem stavu. Druge su povremene, intermitentne, kada se deo fornixa i kardija povremeno (obino u leeem stavu) nau iznad dijafragme. Ukoliko se jednjak u ovim sluajevima nae na temenu hernije govorimo o aksijalnim hernijama. Paraezofagealne hiatus hernije su dosta ree od prethodnih (manje od 10%). Kardija ostaje ispod dijafragme, a forniks prolazi pored distalnog dela jednjaka u grudnu duplju. Nekad se hernija teko diferencira od epifrenine ampule (torakalnog dela ezofagogastrinog vestibuluma). Ampula je u osovini jednjaka, iznad preage, prenik ne prelazi 5 cm, glatke je konveksne konture, naglo se prazni u eludac. Nabori sluznice jednjaka su pravi, paralelni, za razliku od vijugavih i nabranih nabora sluznice eluca koji se vide u herniji.

HIBERNACIJA

(engl. hibernation), zimski san.

HIBERNATORI
(engl. hibernator), iva bia kod kojih termoregulacija varira sezonski: leti kada su aktivni homeotermi, zimi kada su neaktivni - poikilotermi sa sposobnou vraanja na homeoterme.

HIBRID
(engl. hybrid), u klasinoj genetici: potomak dobijen ukrtanjem dva genetiki razliita organizma. U genetici somatskih elija: elija koja se formira fuzijom dve somatske (telesne) elije razliitog porekla, pri emu se njihova jedra spajaju u jedno. Ovakva elija moe da se umnoava i produkuje hibridnu elijsku liniju.

HIBRIDIZACIJA
(engl. hybridization), dijagnostika metoda za dokazivanje virusnog genoma u ispitivanom materijalu. U genetici somatskih elija: proces formiranja hibrida. U molekularnoj biologiji: proces povezivanja dva lanca nukleinskih kiselina (DNK ili RNK) na osnovu komplementarnog spariva-nja baza, pri emu se formira hibridni dvo-lanani molekul. Na tom principu se zasniva test hibridizacije, jedan od osnovnih postupaka u savremenoj molekularnoj biologiji: na specijalno pripremljenim membranama obe-leena genska proba (DNK) mea se sa ispitivanim uzorkom DNK (ili RNK) i pod odree-nim uslovima (temperatura, pH) dolazi do sparivanja komplementarnih lanaca i stvaranja hibrida koji se moe detektovati zahvaljujui obeleivau. Posebna tehnika je hibridi-zacija in situ, u kojoj se test hibridizacije vri na hromozomskim preparatima ili tankim isecima tkiva. Test hibridizacije primenjuje se u detekciji genskih mutacija, identifikaciji razliitih vrsta RNK, mapiranju gena, ispitivanju homologije naslednog materijala kod razliitih vrsta itd.

HIDA,
dimetil IDA, derivat iminodisiretne kiseline, obeleen sa 99mTc, slui za izvoenje hepatobilijarne scintigrafije i detekciju duodenogastrinog refluksa.

HIDATIDIFORMNA MOLA
(engl. hydatidiform mole), poremeena trudnoa koju karakterie degeneracija upica i njihovo pretvaranje u mehurie poreane u obliku grozda, ispunjene bistrom tenou. U tipinim sluajevima grozdaste mole, zaetak ugine ve u poetku trudnoe i upice se samostalno razvijaju. Povezane meusobno, degenerisane upice ine mekanu, tronu masu od koje se lako otkidaju pojedini elementi koji mogu da budu izbaeni iz materice. Postoje, i ei su, sluajevi parcijalne mole, kada nisu sve upice zahvaene degenerativnim procesom i kod kojih se zaetak moe i dalje razvijati. Tada mogu na plodu ponekad da se nau i druge uroene anomalije, te on tada moe da ugine pre termina oekivanog poroaja ili neposredno po poroaju.

HIDATIDNA CISTA
(engl. hydatid cyst, hydatid disease), parazitarno oboljenje ljudi i ivotinja izazvano pseom pantljiarom (taenia echinococcus). Odrasli parazit veliine 3 - - 6 mm ivi u crevu psa. Jaja parazita razvijaju se u prelazne oblike (heksakante) veliine oko 30 mikrona u crevima preivara, odakle probijajui zid ulaze u portalni krvotok kojim dospevaju u jetru, a posle nje i u druge organe, gde nastaje hidatidna (ehinokokna) cista. Pri tome je ovek sluajni sekundarni domain. Pas se ponovo zarazi hranei se jetrom i organima zaraenih preivara, ime se ciklus zatvara. Hidatidna cista je vegetativni oblik parazita (protoskoleksa) i raste brzinom od 1 mm meseno, odnosno 1 cm tokom godinu dana. Sastoji se od bistre tenosti i hijaline membrane, koja sa unu-tranje strane sadri germinativnu membranu, odakle izrastaju ciste erke i novi protoskoleksi, koji se u sluaju prskanja ciste raseju po trbunoj duplji. Organizam ograniava cistu vezivnim tkivom i pokuava da imunoloki uniti parazite. Svojim rastom hidatidna cista remeti funkciju jetre, izazivajui suenje unih puteva, fibrozu, cirozu i atrofiju. U sluaju prskanja ciste nastaju alergine reakcije i anafilaktiki ok. Ako organizam uniti protoskolekse, cista moe da se zagnoji i nastaje apsces jetre sa svim posledicama. Ehinokok moe da probije u une puteve izazivajui uticu ili kroz dijafragmu u plua izazivajui gnojenje i bronhobilijarnu fistulu. Osim u jetri, hidatidna cista (ehinokok) moe se javiti i u pluima, mozgu, bubregu i slezini, izazivajui simptome spororastueg tumora. Dijagnoza je srazmerno laka i postavlja se ultrazvukom, klasinim rendgenolokim pregledom ili kompjuterizovanom tomografijom (CT). Terapija hidatidne ciste jetre je hirurka, vrlo je uspena i sastoji se u odstranjenju hijaline membrane i plombiranju (pakovanju) upljine velikim omentumom ili, u radikalnoj resekciji, cele ciste sa pericistom. Ova druga operacija se primenjuje kod ostalih lokalizacija ciste. Danas je mogua i medikamentozna terapija hidatidne bolesti preparatima tipa mebendazola koji imaju germicidno dejstvo.

HIDRACIJA
(engl. hydration), v. hidratacija.

HIDRADENOM
(engl. hidradenoma), benigna neoplazma nastala od epitelijalnih e-lija znojnih lezda. Papilarni hidradenom, apokrini adenom (engl. papillary hidradenoma), solitarni tumor, cistian i papilaran, nastaje najee u labia major, sastavljen od epitela koji nalikuje epitelu apokrinih lezda.

HIDRALAZIN
(engl. hydralazine), vazodilatator i pomoni lek protiv hipertenzije. Ug-lavnom je naputen jer moe da izazove sindrom nalik na lupus eritematozus. Nije u prometu u Jugoslaviji.

HIDRAMNION
(engl. hydramnion, hydramnios), polihidramnion, poveana koliina plodove vode - amnionske tenosti (preko 2.000 ml) u gravidnoj materici. U veini sluajeva poveanje koliine plodove vode

je postepeno (hronini hidramnion) i javlja se pred kraj trudnoe. Ree se javlja akutni hidramnion, koji je po trudnicu mnogo opasniji i koji daje burnije simptome. Javlja se u ranoj trudnoi. Uzroci nisu poznati, ali je zapaeno da je povezan sa eernom boleu majke, sa anomalijama ploda (centralnog nervnog sistema i digestivnog trakta) i hidro-psom ploda. Samo u retkim sluajevima iziskuje leenje, a ono se sastoji od evakuacije odreene koliine plodove vode punkcijom pod kontrolom ultrazvuka (amnio-derivacija).

HIDRARTROZA
(engl. hydrarthrosis), preko-merno prisustvo tenosti u zglobu.

HIDRATACIJA
(engl. hydratation), 1. uno-enje vode u organizam radi otklanjanja nje-nog nedostatka tj. dehidratacije; 2. hemijsko vezivanje vode za neku supstancu.

HIDREMIJA
(engl. hydremia ), viak vode u krvi; stanje u kome je deo seruma u krvi vei od dela elijskih elemenata.

HIDRO(engl. hydro-), prefiks koji oznaava nagomilavanje ili akumulaciju vode, odnosno telesnih tenosti u telesnim upljinama ili tkivima. Odrednicu ini imenica kojoj se prefiks dodaje, npr. hidrotoraks (nagomilavanje tenosti u grudnoj duplji), hidrocefalus (u lobanjskoj duplji), hidrocela (meu ovojnicama testisa), hidronefros (u bubrenoj upljini), hidroureter (u mokraovodu). Hidrops oznaava ili opte nagomilavanje tenosti u tkivima organizma (edem, anasarca) ili u upljini i tkivima pojedinog organa istovremeno (npr. hidrops une kese).

HIDROADENITIS
(engl. hydradenitis), stafi-lokokno zapaljenje apokrinih pazunih lez-da, koje je ee u letnjim mesecima kod oso-ba, oba pola, koje se mnogo znoje ili kod ko-jih je koa u predelu pazuha izloena trenju. Bolest poinje, najee jednostrano kao bolan, okrugao i tvrd infiltrat pod pazuhom u subkutatnom tkivu.

HIDROCEFALUS
(engl. hydrocephalus), eks-cesivno akumuliranje cerebrospinalne tenosti uz konsekutivnu dilataciju komornog sistema, redukciju modane mase i razdvajanje loba-njskih avova. Kongenitalni h. je evidentan po roenju, a uslovljen je poremeajem u cirkulaciji cerebrospinalne tenosti usled neadekvatne razvijenosti mozga i komornog sistema; steeni h. javlja se i kod dece i kod odraslih, a posledica je patolokih procesa koji kompromituju cirkulaciju cerebrospinalne tenosti (tumori,

trauma, hemoragije); komunikantni h., nastaje u sluaju postojanja komunikacije izmeu cerebrospinalne tenosti u komornom sistemu i lumbalnom subarahnoidalnom prostoru; ex vacuo h. , nastaje usled atrofije ili gubitka modanog parenhima; nekomunikantni, opstruktivni h., nastaje usled opstrukcije u cirkulaciji cerebrospinalne tenosti; normotenzivni h., nastaje usled poremeene apsorpcije cerebrospinalne tenosti u Pacchionievim granulacijama. Kliniki ga karakteriu progredijentna demencija, inkontinencija urina i nestabilnost u hodu i stajanju.

HIDROCELA
(engl. hydrocelle ), vodena kila; nakupljanje tenosti izmeu ovojnica testisa. Ako se to deava u cistnoj kesi funikulusa (semene vrpce), onda je to funikulocela. Javlja se kao idiopatska, koja nema poznati uzrok, uroena (kod male dece) i ne operie se jer najee prolazi sama od sebe, i steena (povrede, zapaljenja, torzija testisa, tumor testisa). Manifestuje se pojavom bezbolne vrsto-elastine tumefakcije u predelu skrotuma, koja pokazuje znake slobodne tenosti i, za razliku od tumora, moe se prosvetliti snopom svetlosti (pokazuje fenomen transiluminacije pri primeni hladnog svetla). Takoe se, za razliku od hernije, moe odvojiti od prepone. Kao komplikacija moe da se razvije piocela, kod prodora bakterija u seroznu tenost, najee posle punkcije hidrocele. Steena hidrocela se lei punkcijom ili, uspenije, operacijom kojom se uklanjaju zah-vaene ovojnice i omoguava drenau te-nosti u rastresito vezivno tkivo skrotalne kese (Winckelmannova ili Bergmannova operacija i operacija fenestracije).

HIDROCELEKTOMIJA
(engl. hydrocelectomy), ekscizija hidrocele.

HIDROFOBIJA
(engl. hydrofobia), patoloki strah od vode. Javlja se kod besnila (v. besnilo). U toku bolesti javljaju se bolni grevi la-ringsa i farinksa pri svakom pokuaju da se popije voda. Ubrzo ti grevi nastaju spontano: kad bolesnik samo pomisli na vodu, kad je vidi, kad uje um, uborenje, isticanje iz esme. Grevi su praeni velikim strahom od guenja, bolesnik je veoma uznemiren, obilno se znoji i ima obilnu salivaciju. Ovi napadi vremenski razliito traju, praeni su izrazitim strahom i psihomotornim nemirom. Bolesnik umire od ei, ali se do kraja ivota plai vode. Hidrofobija je obavezan, vodei i karakteristian znak za besnilo i ima veliki dijagnostiki znaaj.

HIDROGEN,
v. vodonik-peroksid.

HIDROGENACIJA
(engl. hydrogenation ), hemijska reakcija u kojoj se vodonik predaje nekom jedinjenju, naroito u sluajevima kada se dodaje na dvogubu ili trogubu vezu.

HIDROGENAZE
(engl. hydrogenase ), ine klasu enzima oksidoreduktaza koje katalizuju oksidaciju H2 u H+. Kao akceptor mogu da koriste NAD+, NADP+ ili citohrome.

HIDROHLOROTIAZID
(engl. hydrochlo-rothiazid ), diuretik umerene jaine iz grupe tiazida. Poveava diurezu i sniava povieni krvni pritisak. Koristi se za leenje blage i umerene hipertenzije, sam ili u kombinacijama sa drugim lekovima, i za leenje edema raznog porekla. Preparati: Monozid, Co-Reni-tec, Hemokvin plus, Katopil plus, Prilazid plus, Tritace plus.

HIDROKORTIZON
(engl. hydrocortisone), v. kortizol.

HIDROKSIKARBAMID
(engl. hydroxycarbamide ), citotoksini lek, koji se koristi oralno za leenje hronine mijeloidne leukemije. Preparat: Hydrea.

HIDROKSIKOBALAMIN, CIJANOKOBA-LA MIN


(engl. hydroxycobalamin), vitamin B12, vitamin iz grupe kompleksa B vitamina, rastvorljiv u vodi; u svom sastavu ima kobalt; utie na dug ivot. Sastoji se od spoljanjeg extrinsik inioca, koji se nalazi u ivoti-nj-skim proteinima (jetra, slezina, bubrezi, jaja) i unutranjeg instrinsikinioca, koji lui eludana sluzokoa i koji aktiviranjem enzima u tankom crevu pomae dejstvo spoljanjeg inioca. Uloga ovog vitamina je u spre-avanju anemije, malokrvnosti, tzv. perniciozne ili Adisonove bolesti (Addison, 1793- -1860, engleski lekar). Vitamin B12 takoe pomae rast, razvoj, zatitu nervnog sistema i jaa otpornost prema infekcijama. Injekcije vitamina B12 lee anemiju i koriste se u poremeajima crevne apsorpcije, nervnih poremeaja mentalne depresije, nesanice.

HIDROKSILAZA
(engl. hydroxylase ), enzim koji pripada potklasi oksidoreduktaza (EC 1.14). Katalizuje vezanu oksidaciju dva vodonina donora sa ugradnjom kiseonika u jedan od donora. Kliniki su znaajne one hidroksilaze koje deluju na steroide pri sintezi kortizola i kortikosterona, kao i one koje deluju na aromatine prstenove fenilalanina, tiro-zina i triptofana.

HIDROKSILNA GRUPA
(engl. hydroxyl group ), organska funkcionalna grupa OH-, vezuje se za ugljenik. Jedinjenja koja imaju hidroksilnu grupu vezanu za alifatini uglje-nikov atom zovu se alkoholi. Ako je hidrok-silna grupa vezana za aromatini prsten, takvo jedinjenje je fenol.

HIDROKSIMETILEN DIFOSFONAT,
HMDP ( engl. hydroxymethylene diphosphonate ), difosfonatni kompleks s izrazitom sposobnou akumulacije u zonama kostiju s pojaanim protokom krvi i intenzivnom osteoblastnom aktivnou. Obeleen je sa 99mTc i u nuklearnoj medicini slui za scintigrafiju kostiju.

HIDROKSIPROLIN, Hyp
(engl. hydroxyproline ), supstanca koja se u krvi i u urinu nalazi u tri oblika i to: kao slobodni Hyp, Hyp kombinovan u peptidima i Hyp u proteinima. U urinu se uglavnom nalazi peptidna forma (90%). Iz seruma primenom gel filtracije raz-dvaja se pet frakcija. Znaajne koliine hidro-ksiprolina nalaze se u kolagenu.

HIDROKSIZIN
(engl. hydroxyzine ), sedativni H1 antihistaminik, koji se ranije koristio kao sedativ i za ublaavanje svraba. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Atarax.

HIDROLAZE
(engl. hydrolase ), jedan od est glavnih rodova enzima (EC 3) koji obuhvata enzime koji katalizuju hidrolitiko razlaganje razliitih veza uz dodavanje vode. Kliniki i fizioloki znaajne hidrolaze su fosfataze, glikozidaze, esteraze, lipaze, proteinaze, peptidaze i nukleotidaze.

HIDROLIZA
(engl. hydrolysis ), cepanje jedi-njenja u fragmente dodatkom vode, pri emu se hidroksilna grupa ugrauje u jedan fragment, a vodonikov atom u drugi. Primeri ovakve reakcije su enzimska razgradnja proteina, polisaharida ili nukleinskih kiselina u monomere.

HIDROLIZOVATI
(engl. hydrolize), izvriti hidrolizu, v. hidroliza.

HIDROMASAA
(engl. hydromassage ), procedura fizikalne terapije u kojoj se vri masaa tela ili ekstremiteta mlazom vode pod odreenim pritiskom. Leenje se postie kombinovanim dejstvom hidro- i mehanote-rapije.

HIDRONEFROZA
(engl. hydronephrosis ), proirenje bubrene karlice i aica jednog ili oba bubrega, koje nastaje zbog opstrukcije protoka urina. Nastaje kao posledica kongenitalnog suenja ureteropijelinog

segmenta (ups), njegove disfunkcije ili prelaska abe-rantnog krvnog suda preko ups. Simptomi su esto oskudni i nespecifini, javljaju se este urinarne infekcije, bol u slabinskom predelu, a kod izraene h. moe se palpirati slabinska masa. Bolest dovodi do progresivnog gubitka bubrenog parenhima sa gubitkom bubrene funkcije. Dijagnoza se postavlja ultrasonografijom (znaajno za prenatalnu dijagnostiku), intravenskom urografijom, retrogradnom ureteropijelografijom, diureznom radiorenografijom i scintigrafijom sa odrei-vanjem separatne bubrene funkcije. Leenje je operativno, izvode se rekonstruktivne ope-racije ili nefrektomija (u sluaju da se radi o potpunom gubitku bubrenog tkiva i bubre-ne funkcije, tzv. end stage kidney).

HIDROPERIKARDIJUM
(engl. hydropericardium), izliv u sranoj kesi, prisustvo (go-milanje) tenog sadraja (transudata ili eksudata) u perikardnoj kesi, koji moe biti se-rozan, sero-fibrinozan, fibrinozan, purulentan (prisustvo hemoraginog sadraja, v. hemoperikardijum). Patoloko-fizioloki poreme-aji i njihovi kliniki izrazi usled hidro-perikardijuma nastaju u zavisnosti od koliine nakupljenog tenog sadraja, brzine nakup-ljanja i sa njima vezanog porasta intraperi-kardijalnog pritiska, koji u sluaju razvoja tamponade srca vitalno ugroavaju bolesnika, ograniavanjem dijastolnog punjenja srca, redukcijom udarnog i minutnog volumena srca (v. tamponada srca, v. hemoperikardijum). U dijagnozi hemoperikardijuma, naroito ako se brzo razvija, ako ima akutan tok, verifikaciju autentinosti nalaza pomau nagomilavanje tenog sadraja u perikardnoj kesi, bol u grudima, dispnea, perikardno trenje, EKG nalaz i paradoksni puls. Mali izlivi ne daju znaajne simptome, dok veliki izlivi daju simptome mehanike kompresije: jaku dispneu, kaalj, a ponekad nauzeju i tucanje, povienu temperaturu. Dijagnoza se postavlja pomou EKG nalaza (pozitivan je u oko 80 - 90% sluajeva). RTG nalaz daje izgled boce kod velikih izliva. EHO srca najbolje pomae odreivanju prisustva i stepena izliva, u emu je od najveeg znaaja dvodimenzionalna ehokardiografija, kojom se pored lokalizacije moe i kvantifikovati perikardni izliv. Perkutana perikardiocenteza, evakuacija tenog sadraja u hidroperikardijumu naraslom do stepena tamponade srca, vri se kao vitalna indikacija na nain i uz hemodinamsku potporu. V. hemoperikardijum, v. tamponada srca.

HIDROPNEUMOTORAKS
(engl. hydropneumothorax), prisustvo tenosti i vazduha u upljini izmeu dva lista plune maramice (u pleuralnom prostoru).

HIDROREJA
(engl. hydrorrhea ), isticanje, odnosno curenje vodnjikave tenosti. Nosna h ., curenje (isticanje) bistre tenosti iz nozdrva, slino vodi (hidroreja), a suprotno je seroznim, seromukoznim i naroito gnojavim isticanjima, rinorejama. Ono ispoljava poja-ano luenje (hipersekreciju) i pojaanu propustljivost krvnih sudova (hipertransudaciju) sluzokoe nosnih upljina i sinusa. Obilno i paroksizmalno curenje iz nosa ti-pino je za alergine rinitise. Isticanje iz nosa moe biti i meningealnog porekla: tada istie kimena tenost (liquor cerebrospinalis) usled prskanja (traumatskog porekla) modane opne i sitaste ploice etmoidne kosti.

HIDROSFERA

(engl. hydrosphere), vodeni omota planete, ukljuujui vodu okeana i vodu atmosfere.

HIDROTALCIT
(engl. hydrotalcite ), kompleksni antacid punog imena aluminijum-magnezijum-karbonat-hidroksid hidrat. Koristi se za ublaavanje goruice i slinih dispeptikih tegoba. Preparat: Talcid.

HIDROTERAPIJA
(engl. hydrotherapy ), deo fizikalne terapije koja izuava bioloko dejstvo vode i mogunosti njene primene u leenju povreenih i obolelih. H. je popularni vid fizikalne terapije, jer je voda kao fiziki agens pristupana, jeftina i ima veliku mogunost primene u vanrednim uslovima. V oda kao fiziki agens deluje na ljudski organizam svojom temperaturom, atmosferskim pritiskom i lekovitim mineralima rastvorenim u njoj. Bio-loko delovanje je zapravo rezultat njegovog toplotnog i mehanikog delovanja, a kada se u njoj nalaze rastvorene hemijske materije i hemijskog delovanja tih materija. U hidrote-rapijske procedure se ubrajaju vlane komprese (obloge), polivanje, tuiranje, kupke, kade i bazeni.

HIDROTORAKS
(engl. hydrothorax ), prisustvo tenosti u upljini izmeu dva lista plune maramice (u pleuralnom prostoru). Najee je posledica poputanja srca ili generalizovanih otoka.

HIDROZA
(engl. hidrosis), znojenje.

HIFEMA
(engl. hyphema), pojava krvi u prednjoj onoj komori. Ona komora moe da bude delimino ili potpuno ispunjena krvlju. Javlja se najee posle kontuzionih i perforativnih povreda, kod odmaklog dijabetesa, kod tumora, kod neovaskularnog glaukoma.

HIG
(engl. human immunoglobulin G), kompleksno jedinjenje oveijeg imunoglobulina G, koje ima izrazit afinitet prema fokalnim zapaljenskim promenama u vrstim i mekim tkivima. Obeleen sa 99mTc u nuklearnoj medicini slui za scintigrafsku lokalizaciju fokal-nih zapaljenja.

HIGIJENA
(engl. hygiene), jedna od najstarijih preventivnih medicinskih nauka. Prola je u razvoju dug istorijski put. U starom Vavi-lonu vetinom leenja su se bavili svetenici. Egipatska medicina kroz est papirusa daje i higijenske mere: sanacija smea, kontrola vode za pie, sanacija movara,

obrada mesa. Jevrejska medicina u Talmudu i Treoj Mojsijevoj knjizi daje znaaj higijenskoprofilaktikim merama. Stari zavet daje propise o uvanju namirnica, o danima odmora, o is-toi ena posle poroaja, o izolaciji bolesnika. Vakcinacija i zatita od velikih boginja u Kini primenjivane su jo u XI veku. Grka medicina je u VI veku pre nove ere bila u nadlenosti svetenika, propagirala je kupanje u toplim izvorima, etnje, sunanje. Hippocrates, otac medicine, pokuava da oslobodi medicinu od religije i magije i ute-meljuje prevenciju za vazduh, vodu i zemlju. Claudius Galen (130 - 201), poznati lekar, napisao je 20 dela o prevenciji oboljenja i leenju. Avicena (980 - 1037) pisao je o pre-nosu oboljenja vodom za pie. Bernardo Ramazzini razvija preventivnu medicinu u Italiji. Kod nas Stevan Milosavljevi (1827 - - 1879) pomae da se u Srbiji donesu zakoni o apotekama, pravila za kalemljenje boginja, da se siromanima plaa leenje, da se osnuje Dom za suma siave. Dr Milan Jovanovi - Batut (1847 - 1940), prvi dekan Medicinskog fakulteta u Beogradu i prvi profesor higijene, postavio je temelje preventivnoj medicini u naoj zemlji. Higijena se danas bavi prouavanjem i unapreenjem inilaca radne i ivotne sredine koji utiu na zdravlje ljudi (primarna prevencija), ranom dijagnozom, brzim leenjem i odreivanjem invalidnosti (sekundarna prevencija) i rehabilitacijom i resocijalizacijom bolesnih (tercijarna prevencija). Naune discipline u okviru predmeta higijena su: komunalna higijena, higijena rada, higijena ishrane, kolska higijena i psihofiziologija rasta i razvoja, mentalna higijena, higijena fizike kulture i vojna higijena (higijena vanrednih stanja).

HIGIJENA USTA I ZUBA,


mere i postupci u odravanju istoe usta i zuba. Osnovna sredstva za odravanje higijene usta i zuba su razni oblici etkica za zube. Kao pomona sredstva koriste se paste za zube, rastvori za ispiranje usta i razni pomoni aparati za ispiranje usta i masau desni.

HIGIJENIAR
(engl. hygienist), specijalista higijene, lekar koji se bavi razliitim pod-rujima delatnosti higijene; v. higijena.

HIGROM
(engl. hygroma), 1. benigni tumor koji se sastoji od kavernoznih limfnih prostora. Uglavnom se javlja na vratu ili pod pazuhom i mogu dostii znatnu veliinu, te potpuno ispuniti aksilu i izazvati deformitet vrata. Simptomi nastaju zbog pritiska na su-sedne strukture kao to su krvni sudovi, pa ak i dunik i jednjak. 2. dai, cista ili ovojnica ispunjena tenou; vrsta vodenog tumora.

HIGROMETAR
(engl. hygrometer ), instrument za merenje vlanosti vazduha. U proceni mikroklimatskih inilaca radne sredine odreivanje vlanosti vazduha je zakonom propisano. Odreuju se vrednosti: apsolutne vlanosti (trenutna koliina vodene pare koja se nalazi u vazduhu i izraava se u g/m3 vazduha); maksimalne vlanosti (najvee zasi-enje vazduha vodenom parom na odreenoj temperaturi u odreenoj zapremini vazduha i izraava se u g/m3 ili u mm Hg); relativne vlanosti (odnos apsolutne i maksimalne vlanosti vazduha i izraava se u procentima) i take rose (oznaava temperaturu na

kojoj se izjednaavaju apsolutna i maksimalna vla-nost). Instrumenti za merenje vlanosti vazduha su higrometri: obini (mere temperaturu i relativnu vlanost); polimetri (mere temperaturu vazduha, maksimalnu vlagu, relativnu vlagu i taku rose) i psihrometri, rotacioni i Assmannov.

HIGROSKOPAN
(engl. hygroscopic ), te-nja za vodom. Neke supstance pokazuju svojstvo da apsorbuju (upijaju) vodu iz tenosti, ako su u kontaktu s njom, ili iz atmosfere, u obliku vodene pare.

HIIPOTRIHOZA
(engl. hypotrichosis), sma-njena gustina dlaka na mestina gde one normalno postoje. Uzroci su preteno hereditarni i familijarni, a ona moe biti difuzna i regionalna.

HIIRZUTIZAM
(engl. hirsutism), rast grubih i tamnih dlaka na licu, grudima, trbuhu i ekstremitetima kod ena. Rezultat je genetske sklonosti ili poveanog stvaranja ili dejstva mukih polnih hormona (androgenizacija).

HIJALIN
(engl. hyaline), histoloki naziv koji se koristi za opisivanje kondenzacije i agregacije proteina bez obzira na hemijsku prirodu. Najei uzroci hijalinizacije kod oveka su starenje i hronina oteenja. Kondenzacioni materijal nastaje iz kolagenih konektivnih tkiva.

HIJALOZA
(engl. asteroid hyalosis, hyalitis ), pojava u staklastom telu; karakteriu je beli ili uti vrsti korpuskuli, koji su raspreni po staklastom telu. Najverovatnije se radi o distrofiji staklastog tela sa slabom penetracijom. Kalcijum-palmitat i stearat su prisutni u ovim korpuskulima. Naziva se jo i Bensonova bolest.

HIJALURONAT
(engl. hyaluronate ), polianjonski oblik hijaluronske kiseline, verovatno proteoglikan, poto sadri malu koliinu proteina (1 - 2%). Sastoji se od dugih polisaharidnih lanaca koji sadre i do 5000 ugljenohidratnih ostataka. Zbog visoke viskoznosti hijaluronat efikasno podmazuje zglobove i pufer je protiv mehanikog oteenja. To znai da je znaajan sastojak sinovijalne tenosti u zglobovima. Nalazi se i u zidovima arterija i drugim konektivnim tkivima.

HIJALURONIDAZE
(engl. hyaluronidase ), enzimi iz roda hidrolaza, hijaluronoglukozaminidaza (hijaluronat 4-

glukanohidrolaza, EC 3.2.1.35) i hijaluronoglukuronidaza (hijaluronat 3-glikanohidrolaza, EC 3.2.1.36). Ovi enzimi hidrolizuju hijaluronat do 2-acetamido-2-deoksi-b-D-glukoze (2-glukozamina) i ostatak b-D-glukuronata. Hidrolizuju i hondroitin, hondroitin 4- i 6-sulfat, dermatan i hijaluronsku kiselinu. Ovo su ekstracelularni enzimi koje lue testikularna tkiva, slezina i brojne Gram-pozitivne bakterije ukljuujui stafilokoke i streptokoke. Smatra se da pato-genost ovih koka potie od njihove sposobnosti da liziraju osnovnu supstancu konektivnih tkiva.

HIJALURONSKA KISELINA
(engl. hya-luronic acid ), mukopolisaharid glikozamino-glikan koji formira kimu proteoglikanskih agregata i nalazi se u hrskavici, koi, zidovima krvnih sudova, sinovijalnoj tenosti itd.

HIJAZMA
(engl. chiasm, lat. chiasma), raskrsnica ili ukrtanje. Ukrtanje dve trakasto uobliene strukture. Najee se radi o ivcima i tetivama. H. optikum (engl. optic. c., lat. c. opticum), vidna raskrsnica. Zarav-njena, trakasta struktura koja se nalazi izmeu donje povrine hipotalamusa i gornje strane tela klinaste kosti. Odgovara mestu deli-minog ukrtanja vidnog ivca. U prednje-spoljanjim delovima raskrsnice zavravaju se desni i levi vidni ivac, a od njenih zadnje-spoljanjih delova polaze desna i leva vidna traka (traktus optikus). U nivou raskrsnice dolazi do ukrtanja vlakana vidnog ivca koja vode poreklo od unutranje ili nazalne polovine mrenjae.

HI-KVADRAT (x2) TEST


(engl. chi-square test ), Pearsonov test, sta.tistika tehnika koja se koristi za proveru da li dobijene (opaene) frekvencije (proporcije) odstupaju od frek-vencija (proporcija) koje bismo oekivali pod odreenom hipotezom. Test se bazira na hi-kvadrat statistici, , gde su fo opaene frekvencije, ft oekivane (teorijske) frekvencije. Hi-kvadrat test je najee primenjivan neparametarski test. Pored ostalog, upotrebljava se u sledeim situacijama: da se ustanovi da li frekvencije jednog uzorka odstupaju od frekvencija koje oekujemo uz neku hipotezu; da se na osnovu frekvencija dvaju ili vie nezavisnih uzoraka ustanovi da li se uzorci razlikuju u opaenim svojstvima; da se na osnovu frekvencija dvaju zavisnih uzoraka, koji imaju dihotomna svojstva ustanovi da li se uzorci razlikuju u merenim svojstvima, tj. da li je dolo do promene. v. McNemarov test.

HILOMIKRON
(engl. chylomicron), stabilna kapljica agregata lipida i proteina dijametra 0,1 do 0,5 mm. Uglavnom se sastoje od triglicerida (80 - 95%) koji potiu iz lipida iz hrane, holesterola (2 - 5%), fosfolipida (3 - 6%) i proteina (1 - 2%). Potiu siz intestinalnih limfnih sudova i nalaze se u krvi u toku i nakon obroka i daju serumu mlean izgled. Iz krvi ih uklanja lipoproteinska lipaza koja se nalazi na endotelu kapilara. Prisustvo hilomikrona koristi se za dokazivanje razliitih fenotipova hiperlipoproteinemija (tipovi I, III i V).

HILOMIKRONEMIJA

(engl. chylomicronemia), viak hilomikrona u krvi.

HILOTORAKS
(engl. chylothorax), prisustvo limfnog sadraja (mlenog izgleda) u pleuralnom prostoru.

HILUM
(engl. hilum, lat. hilum), ulazno polje. Malo polje ili ulegnue na odreenom organu kroz koje prolaze krvni i limfni sudovi, ivci, vodovi ili kanali, ulazei ili naputajui organ. H. pulmonis (engl. h. of lung, lat. h. pulmonis), ulazno polje plua. Ulegnue nepra-vilnog, izduenog oblika koje se nalazi na unutranjoj ili medijastinalnoj strani plua. Kroz ulazno polje prolaze elementi plunog korena: glavna dunica, pluna arterija, dve plune vene, pluni ivani splet i nutritivni krvni sudovi plua: dunine grane i dunine vene; h. renale (engl. h. of kidney, lat. h. renale ), ulazno polje bubrega. Duboki uspravno postavljeni prorez na sredini unutranje ivice bubrega kroz koji prolaze: bubrena karlica, bubrena arterija i vena i bubreni ivani splet. Vena i njene grane su postavljene obino napred u ulaznom polju, arterija i njene grane u sredini, a bubrena karlica pozadi.

HILUS
(engl. hilum, lat. hilum), v. hilum.

HILUS PLUA
engl. hilum pulmonis), centralni deo medijastinalne strane plunog krila u kome bronhi i krvni sudovi ulaze u plua.

HILUSNE ELIJE
(engl. hilus cells), krupne, svetle elije, koje se u gomilicama nalaze oko hilusa jajnika. Sadre mnogo lipohromnog pigmenta, lipidnih kapi i glatkih endoplazmatskih tubula. Okruene su kapilarima i amijelinskim nervnim vlaknima. Tokom trudnoe i u menopauzi njihov broj se poveava. Smatra se da su ove elije endokrine i da lue androgene.

HIMEHROMON
(engl. hymecromone ), antiholinergik, spazmolitik i holeretik. Smanjuje tonus glatkih miia i poveava oticanje ui. Koristi se oralno za leenje spazama u unim putevima. Preparati: Himekromon, Mendiaxon.

HIMEN
(engl. hymen, lat. hymen), devinjak. Tanka, vezivna opna koja delimino ili potpuno zatvara ulazni otvor vagine kod devojaka. Oblik, veliina, debljina i elastinost devinjaka variraju, ponekad moe

biti i uroeno odsutan, to je prava retkost.

HIMENOTOMIJA
(engl. hymenotomy), ope-racija na vagini koja podrazumeva inciziju (hirurko zasecanje) himena. Izvodi se kod postojanja tzv. koastog himena, himena preteno izgraenog od vezivih elastinih vlakana, to dovodi do dispareunije (bolnog snoaja). Moe se izvesti u kod mladih devojaka sa inperforantnim himenom (himenom bez otvora). U tim sluajevima dolazi do nakupljanja menstrualne krvi u vagini koja ne moe da se izliva u spoljanju sredinu.

HIMERA
(engl. chimera), organizam koji nastaje spajanjem (fuzijom) elija poreklom od dva razliita zigota (zametka). Kod ljudi se moe javiti himerizam krvnih elija kod dvojajanih blizanaca, kao posledica raz-mene matinih elija hematopoeze preko placentalnih krvotoka in utero. Vrlo retke su dispermine himere, koje nastaju fuzijom dva zigota u jednu jedinku. Himerni DNK klon: DNK klon u kome su insertovane sekvence koje potiu od dva ili vie razliitih lokusa.

HIMOTRIPSIN
(engl. chymotrypsin), enzim iz roda hidrolaza (EC 3.4.21.1) koji katalizuje razgradnju polipeptida do manjih peptidnih jedinica. Iz pankreasa se izluuje u formi himotripsinogena koji se aktivira tripsinom u tankom crevu. Sniena aktivnost himotripsina u stolici ukazuje na opstrukciju pankreasnog kanala ili cistinu fibrozu.

HIMOTRIPSINOGEN
(engl. chymotrypsinogen), neaktivna forma enzima koji se nalazi u pankreasnom soku. Sekretuju ga elije egzo-krinog pankreasa pod uticajem holecistokinina i vagusa. U tankom crevu, pod dejstvom tripsi-na, prelazi u aktivnu formu, himotripsin.

HIMUS
(engl. chyme), eludana kaa, poluteni sadraj eluca koji kardijana pumpa kroz pilorus ubacuje u duodenum. Sastoji se od delimino svarene hrane i eludanog soka. Himus je naziv i za sadraj tankog cre-va.

HINOLONI
(engl. quinolones), sintetski antibiotici izvedeni iz uroantiseptika nali-diksinske kiseline. Grupu ine: nalidiksinska kiselina, pipemidna kiselina, enoksacin, norfloksacin, ciprofloksacin, fleroksacin, ofloksacin, pefloksacin i dr. Dok su stari lanovi niza samo uroantiseptici, veina novih hinolona ima u molekulu i atom fluora, pa se nazivaju fluorohinoloni. Osim u mokranim putevima, oni dostiu baktericidne koncentracije i u tkivima i telesnim tenostima, pa mogu da se koriste za leenje

sistemskih infekcija kao pravi antibiotici.

HIP-, HIPO(engl. hyp-, hypo), prefiks sa znaenjem: 1. gubitak ili mala dimenzija; 2. anatomski pojam za ispod, manje nego. Npr. hipoglosalan, znai podjezini.

HIPER(engl. hyper-), prefiks sa znaenjem: 1. ekscesivno, abnormalno povean; 2. anatomski pojam za iznad.

HIPERACIDITET
(engl. hyperacidity), viak kiselina u eludanom soku.

HIPERAKUZIJA
(engl. hyperacusis), preosetjivost, pojaan oseaj zvune percepcije.

HIPERALDOSTERONIZAM
(engl. hyperaldosteronism), v. aldosteronizam.

HIPERALGEZIJA
(engl. hyperalgezia), po-veana osetljivost oteenog ili inflamiranog tkiva, tako da i umerena stimulacija moe da izazove bol. Moe da bude: primarna, u predelu oteenja tkiva, i sekundarna, u neo-teenom tkivu koje okruuje povredu.

HIPERALIMENTACIJA
(engl. hyperalimentation), poveano uzimanje ili davanje hranljivih materija.

HIPERAMILAZEMIJA
(engl. hyperamyla-semia), poviena aktivnost amilaze u krvi, koja se javlja pre svega u sluaju pankreatitisa i nekih drugih oboljenja. Usled poveane aktivnosti u krvi, u urinu je prisutna takoe veo-ma visoka aktivnost ovog enzima. Ova pojava se oznaava kao hiperamilazurija.

HIPERAMINOACIDEMIJA
(engl. hyperaminoacidemia), poveana koncentracija ami-nokiselina u krvi, koja se esto oznaava i imenom aminokiseline koja se poveava u kr-vi, kao npr. hiperglicinemija, hipervalinemija.

HIPERAMINOACIDURIJA
(engl. hyperaminoaciduria), poveana koncentracija aminokiselina u urinu. Ova pojava se sekundarno javlja usled poremeenog metabolizma aminokiselina.

HIPERAMONEMIJA
(engl. hyperammonemia), patoloki visoka koncentracija amonijaka u krvi. Obino se javlja usled izmenjenog metabolizma amonijaka kod tekih oboljenja jetre. Ova pojava se moe javiti kongenitalno usled deficijencije enzima ornitin-karbamoil transferaze i karbamoil-fosfat sintetaze I.

HIPERBILIRUBINEMIJA
(engl. hyperbili-rubinaemia), poviena koncentracija bili-rubina u krvi; javlja se u toku raznih vrsta utica. U odnosu na vrstu bilirubina koji je povien u krvi, hiperbilirubinemija moe biti: kongenitalna , kod Crigler-Najjar sindroma; konjugovana , kod oteene ekskrecije jetri-nih elija ili opstrukcije unih puteva u jetri ili ekstrahepatinih unih puteva (ovaj tip se javlja kod DubinJohnsonovog sindroma ili Rotarovog sindroma); konstitucionalna, kod Gilbertovog sindroma; neonatalna , prolazna bilirubinemija u kojoj postoji povienje nekonjugovanog bilirubina, a javlja se kod zdrave novoroenadi (utica se javlja 3 - 4 dana po raanju i moe da uzrokuje nastanak kernikterusa); nekonjugovana , posledica stvaranja velike koliine bilirubina (kod hemolize), nedovoljnog odstranjivanja bilirubina iz krvi putem jetre ili njegove poremeene konjugacije u jetri.

HIPEREKSTENZIJA
(engl. hyperextensio), poveano opruanje zgloba, vie od normalnog.

HIPEREMEZIS GRAVIDARUM
(engl. hyperemesis gravidarum), prekomerno povra-anje trudnice, najopasnija rana graviditetna toksikoza. Obino poinje u ranoj trudnoi i karakterie je povraanje 15 - 20 puta na dan, pri emu trudnica ne moe da unosi, zadrava niti koristi nikakvu vrstu ni tene ni vrste hrane, zbog ega dolazi do slabljenja, dehidratacije i znaajnog poremeaja metabolizma. Ukoliko se ne lei, moe doi i do promena na jetri, bubrezima i srcu. Uzrok je nepoznat, ali se pretpostavlja da je u pitanju psihiki faktor, odnosno da kod ovih pacijenktinja postoji podsvesan otpor protiv postojee trudnoe. Leenje je uglavnom uspeno, a samo u retkim sluajevima neophodan je prekid trudnoe.

HIPERFLEKSIJA
(engl. hyperflexion), obim pokreta fleksije (savijanja, odnosno primica-nja dva susedna segmenta) koji prelazi fizio-loku granicu tog pokreta u datom zglobu.

HIPERFOSFATEMIJA

(engl. hyperphosphataemia), poveanje koliine fosfata u krvi. Najee je asimptomatska.

HIPERGAMAGLOBULINEMIJA
(engl. hypergammaglobulinaemia ), suvino stvaranje gama-globulina. Poremeaj se moe ispoljiti kao poliklonska hipergamaglobulinemija, kada se istovremeno stvaraju dve ili vie frakcija gamaglobulina. Javlja se u autoimunim bolestima (sistemski eritemski lupus, reumatoid artritis), hroninim infekcijama (kalaazar, subakutni bakterijski endokarditis, tuberkuloza) i hroninim oboljenjima jetre. Drugi nain ispoljavanja hipergamaglobulinemije je poveanje samo jedne frakcije gama-globulina, tzv. monoklonska hipergamaglobulinemija. Javlja se u multiplom mijelomu.

HIPERGLIKEMIJA
(engl. hyperglycemia ), nalaz glukoze u krvi vei od normalnih vrednosti glukoze. Ovo stanje se najee javlja usled deficita insulina, kada se javlja eerna bolest, praena poveanim izluivanjem glu-koze urinom.

HIPERHIDROZA
(engl. hyperhidrosis ), ekscesivno znojenje koje moe biti lokalno i difuzno. Javlja se na rukama i nogama, ispod pazuha i oko genitalija, ili po celom telu. Moe se pojaviti i u sklopu drugih bolesti, kao propratna pojava tuberkuloze, malarije, pneumonije, Basedowljeve bolesti i gihta. Postoji idiopatsko znojenje, kad se uzrok ne moe otkriti. S druge strane prekomerno znojenje moe biti prouzrokovano toplotom, vazomotornim medikamentima, spinalnim refleksima i emocijama. Pri oteenju pojedinih nerava javljaju se unilateralne lokalne hiperhidoze, kod neuritisa, hemiplegija i encefalitisa.

HIPERHLORHIDRIJA
(engl. hyperchlorhydria ), poviena sekrecija hlorovodonine kiseline u parijetalnim elijama eludane sluzokoe.

HIPERHOLESTEROLEMIJA
(engl. hypercholesterolaemia ), patoloki poveana koncentracija holesterola u krvi. Familijarna hiperholesterolemija je nasledna bolest metabolizma lipoproteina, a nastaje usled defekta u elijskim receptorima za LDL (lipoproteini male gustine). Nasleuje se autosomno dominantno sa genski doziranim efektom. Karakteriu je ksantomi po koi i tetivama, oko kornee i rani nastanak ateroskleroze. To je tip IIa hiperlipoproteinemije po svom biohemijskom fenotipu. Ree moe biti zastupljen i IIb fenotip (v. hiperlipidemija). Poligenska hiperholesterolinemija javlja se u sklopu niza razliitih bolesti kod kojih postoji kombinacija genetskih, ali esto i negativnih faktora i-votne sredine. Rezultat toga je porodina hiperholesterolemija i kombinovana poro-dina hiperlipidemija.

HIPERIMUNIZACIJA

(engl. hyperimmunization), stanje kada u organizmu postoji vrlo visok nivo nekih antitela, a nastao je kao posledica estog davanja npr. vakcina protiv odreenog izazivaa bolesti.

HIPERINFLACIJA PLUA
(engl. lung hyperinflation), poveanje totalnog kapaciteta plua usled poveanja njihovog rezidualnog volumena, nekad praeno smanjenjem vitalnog kapaciteta (pseudorestrikcija). Uzrok su najee emfizem ili astma.

HIPERKALCEMIJA
(engl. hypercalcemia ), patoloki poveana koncentracija kalcijuma u serumu. Javlja se usled primarnog hipertiroidizma, razliitih malignih stanja i nekih drugih oboljenja. Usled hiperkalcemije dolazi do poveanog izluivanja kalcijuma putem urina, v. hiperkalciurija.

HIPERKALCIURIJA
(engl. hypercalciuria ), prisustvo kalcijuma u mokrai u poveanim koliinama, najee u stanjima hiperkalcemije.

HIPERKALIJEMIJA
(engl. hyperkalaemia), hiperkalemija, hiperpotazemija, nenormalno visoka koncentracija kalijuma u krvi, najee kao posledica poremeenog izluivanja preko bubrega. Kliniki je karakteriu elektrokardiografske promene (visok T-talas i nizak P-talas, ponekad pretkomorna asistolija). U izraenim sluajevima mogu da se jave bol i flakcidna paraliza, a iznenadni i vei porast kalijuma u krvi moe da dovede do akutnog prestanka rada srca..

HIPERKAPNIJA
(engl. hypercapnia), poviena koncentracija ugljen-dioksida u krvi, najee kao posledica smanjene ventilacije (hipoventilacija). V. respiratorna insuficijencija.

HIPERKERATOZA
(engl. hyperkeratosis), prekomerna razvijenost roastog sloja koe, koja nastaje zbog prekomerne produkcije ke-ratina. Opisana je i retencijska hiperkeratoza koja nastaje zbog smanjenog ljutenja i zadebljanja kornealnog sloja koe (epiderma).

HIPERLIPIDEMIJA
(engl. hyperlipidaemia), poveana koliina lipida u krvi, koja se javlja usled poremeaja u ishrani ili naslednog faktora.

HIPERLIPOPROTEINEMIJA
(engl. hyperlipoproteinaemia ), poveana koncentracija lipoproteina u krvi zbog postojanja bolesti metabolizma lipoproteina. Moe se javiti kao steena, nasledna ili kombinovana. Bolest se klasifikuje po odreivanju fenotipa, a svaki tip pokazuje neke varijacije u razliitim koncentracijama pojedinih lipoproteinskih frakcija. Steene h . nastaju sekundarno kao posledica neke druge primarne bolesti, kao to su hipotiroidizam, nefrotski sindrom, hipoadrenokorticizam, faktori spoljanje sredine i nain ishrane. Postoji pet fenotipova nasledne (familijarne) h. : tip 1 - egzogena hiperhilomikronemija (karakterie je nenormalno poveanje koncentracije hilomikrona i do 12 sati nakon obroka koja nastaje zbog poremeaja u razgradnji hilomikrona gde se uz poveanu koncentraciju hilomikrona nalazi i izrazito poveanje koncentracije triglicerida); tip 2a - endogena hiperholesterolemija ili hiperbetalipoproteinemija (karakterie je izrazito poveanje koncentracije lipoproteina male gustine (LDL), odnosno holesterola); tip 2b - hiperbeta i hiperprebeta ili lipoproteinemija (karakterie je poveana koncentracija LDL i VLDL, lipoproteina vrlo male gustine, odnosno izra-zit porast koncentracije holesterola i umeren porast triglicerida); tip 3 - disbeta lipoproteinemija ili broad beta lipoproteinemija (karakterie je poveana koncentracija LDL, odnosno triglicerida i holesterola); tip 4 - endogena hipertrigliceridemija (karakterie je poveana koncentracija VLDL, odnosno triglicerida sa obino normalnim nivoom holesterola; ako je koncentracija triglicerida izrazito visoka moe doi do porasta koncentracije holesterola, ali je on uvek manji od porasta koncentracije triglicerida); tip 5 - egzogena hiperhilomikronemija ili endogena hiperprebetalipoproteinemija (karakterie je poveana koncentracija VLDL i hilomikrona odnosno visoka koncentracija triglicerida i umeren porast koncentracije holesterola).

HIPERMENOREJA
(engl. hypermenorrhoea), preterano jako menstrualno krvarenje. Karakterie je veliki gubitak krvi, dok su trajanje krvarenja i vremenski razmaci (cik-linost) izmeu njih potpuno normalni. Uz-roci su organski i funkcionalni, odnosno genitalni (endometrioza, miomi materice, polipi, hronina upala sluzokoe materice, upala jaj-nika) i ekstragenitalni (poremeaji koagulacije krvi, povien krvni pritisak, bubrena oboljenja).

HIPERMETROPIJA
(engl. hypermetropia, farsightedness ), dalekovidost, refrakciona greka u kojoj se paralelni zraci koji dolaze iz beskonanosti seku u taki iza ravni mre-njae, tako da dalekovida osoba ima zamagljen vid (vizus), i na daljinu i na blizinu.

HIPERNATRIJEMIJA
(engl. hypernatrae-mia), koncentracija natrijuma u serumu vea od normalnih vrednosti (136 - 145 mmol/L). Ova pojava se javlja uglavnom zbog gubitka telesnih tenosti koje sadre vie vode nego natrijuma, a koji je praen neodgovarajuim unoenjem vode. Na hipernatrijemiju utiu brojni renalni i ekstrarenalni faktori.

HIPERNEFROM
(engl. hypernephroma), v. Grawitzov tumor.

HIPERODONCIJA,
v. anomalije zuba.

HIPEROSMOLARNOST
(engl. hyperosmolarity), povienje osmotske koncentracije u telesnim tenostima.

HIPEROSTOZA
(engl. hyperostosis), hiper-trofija kosti, izrataj na kosti ili osifikacija (okotavanje) ligamenata.

HIPERPARATIROIDIZAM
(engl. hyperparathyroidism), preterana sekrecija para-tiroidnog hormona zbog prisustva jedne ili vie adenomski izmenjenih paratiroidnih lezda. Karakterie ga gubitak minerala kalcijuma iz kostiju uz slabljenje kotane strukture i moguih preloma, kao i sledstveno povea-nje kalcijuma i snienje neorganskog fosfata u krvi. Kliniki se ispoljavaju rekurentna nefro-litijaza, peptiki ulkusi, mentalna izmenje-nost, a nekada i znaajna resorpcija kostiju.

HIPERPERISTALTIKA
(engl. hyperperistalsis), veoma ubrzana peristaltika. Odnosi se na sve cevaste organe ili delove organa koji imaju i uzduna i poprena prugasta miina vlakna. Moe biti organska (razne infekcije, bakterijski toksini, toksine materije) i funkcionalna (nadraaj parasimpatikusa, ako je re o peristaltici gastrointestinalnog sistema).

HIPERPIGMENTACIJA
(engl. hyperpigmentation), prekomerno stvaranje melaninskog pigmenta. Postoje: mehanike, fizike, hemijske i aktinine pigmentacije, zatim, kod optih bolesti, endokrinih poremeaja i kao propratni simptom nekih dermatoza.

HIPERPIREKSIJA
(engl. hyperpyrexia), iz-razito poviena telesna temperatura (iznad 40oC) u toku groznice.

HIPERPITUITARIZAM
(engl. hyperpituitarism), v. adenomi hipofize.

HIPERPNEJA
(engl. hyperpnoea), nenormalno povienje dubine i brzine respiratornih pokreta.

HIPERPOLARIZACIJA
(engl. hiperpolarisation), stanje u kome je vrednost membranskog potencijala negativnija od mirovnog membranskog potencijala; faza akcionog potencijala koja nastaje posle repolarizacije Tada u toku nekoliko milisekundi ostaju otvoreni kalijumovi kanali kroz koje kalijum naputa eliju dovodei do hiperpolarizacije membrane; ova faza akcionog potencijala naziva se i pozitivan, naknadni potencijal.

HIPERPOLARIZIRAJUI FAKTOR ENDOTELA


(engl. endothelial hyperpolarizing factor), v. EDHF.

HIPERPROLAKTINEMIJA
(engl. hyperprolactinemia ), prekomeran nivo prolaktina nastao kao odgovor na fizioloka stanja (dojenje, stres), upotrebu nekih lekova, prisustvo adenoma hipofize ili oboljenja hipotalamusa. Kliniki je karakterie galaktoreja i/ili hipo-gonadizam (v. prolaktinom).

HIPERREAKTIVNOST
(engl. hyperreactivity), pojaana reakcija na stimulus.

HIPERSALIVACIJA
(engl. hypersalivation, lat. sialorrhea ili ptyalismus), poveano luenje pljuvake, najee kao posledica akutnih infekcija usne upljine, nicanja zuba, mentalnih oboljenja, neurolokih poremeaja, alkoholizma, malnutricije, a nekada i prisus-tva stomatolokih nadoknada.

HIPERSEKRECIJA
(engl. hypersecretion ), pojaana sekrecija. Najee se odnosi na lezdanu sekreciju sluzi, kiseline ili enzima.

HIPERSENZIBILNOST
(engl. hypersensibility), suvie jaka percepcija (opaanje) oseaja.

HIPERSENZITIVNI VASKULITIS
(engl. hypersensitive vasculitis), v. alergijski vaskulitis.

HIPERSENZITIVNOST
(engl. hypersensitivity), 1. pojaan odgovor koji se javlja posle ponavljanog izlaganja antigenu i znatno je intenzivniji od reagovanja pri prvom kontaktu sa antigenom; 2. pojaana reakcija na svaki stimulus.

HIPERTELORIZAM
(engl. hypertelorism), nenormalno poveanje razdaljine organa. Npr., oni ili orbitalni hipertelorizam karakterie nenormalno poveana meuorbitalna razdaljina. Obino je udruen sa kraniofacijalnom i kleodokranijalnom dizostozom koje prati i mentalna retardacija.

HIPERTENZIJA
(engl. hypertension), povi-en pritisak krvi; oboljenje koje zbog meha-nikog delovanja povienog dijastolnog i/ili sistolnog krvnog pritiska na unutranju povr-inu zida arterijskog krvnog suda, dovodi do naprezanja zida leve komore srca i oteenja endotela arterija i arteriola. To se dalje izraava progresivnim promenama na odgovarajuem sistemu i u nizu organa (preteno srca, mozga, bubrega) dovodei do povea-nog rizika smrtnosti. Krvni pritisak se izra-ava u milimetrima ivinog stuba (mmHg) ili kilopaskalima (kPa) po novom meunarodnom sistemu mernih jedinica (SI). Sistolni krvni pritisak nastaje u arterijama u trenutku sistole, tj. pritisak istiskivanja (izbacivanja) udarnim volumenom, kontrakcijom leve komore u cirkulaciju (odgovara broju mmHg pri kome se pojavljuje prvi ton nad arterijom brachialis prilikom merenja krvnog pritiska). Dijastolni krvni pritisak odraava krvni pritisak u arterijama u trenutku dijastole srca (prilikom merenja krvnog pritiska odgovara nivou krvnog pritiska izraenom u mmHg, pri kome u toku auskultacije iezavaju tonovi nad arterijom brahialis). Blie o tehnici i aparatima za merenje krvnog pritiska videti u odrednici krvni pritisak. Normativi krvnog pritiska odraslih su: normalan krvni pritisak je sistolni 130 mmHg, a dijastolni 85 mmHg; visok normalan sistolni krvni pritisak je izmeu 130 i 139 mmHg, a visok normalan dijastolni krvni pritisak izmeu 85 i 89 mmHg. Kada se kod osobe nau sistolni i dijastolni krvni pritisak u razliitim kategorijama, bolesnik se klasifikuje prema veim vrednostima pritiska. Prema opteprihvaenim kriterijumima, smatra se da arterijska hi-pertenzija postoji (sistematizovana po stadijumima ili stepenima) kada je izraena u mmHg:Uobiajen nain merenja (ivin tenziometar, manometar, elektronski i dr.), iako najei i najdostupniji, ima puno ogranienja. Regi-struje se samo u odreenom trenutku tokom 24 sata, pa se danas prednost daje registrovanju krvnog pritiska tokom 24 sata. Tako se sagledava kretanje krvnog pritiska tokom nonodnevne aktivnosti i poredi se sa subjektivnim tegobama i odgovorom na lekove. Iskljuuje se tzv. hipertenzija belih mantila, to danas omoguuje holter monitoring krvnog pritiska (v. holter monitoring). Hipertenzivne krize su iznenadni skokovi krvnog pritiska, koji dostie visoke nivoe (preko 220/120 mmHg). Mogu da izazovu brojne i teke komplikacije na srcu (srana insuficijencija, akutni infarkt miokarda), na CNS-u (cerebrovaskularna insuficijencija, modani insult), rupturu aneurizme aorte, na bubrezima (akutna i hronina bubrena insuficijencija, nefroskleroza) i da izazovu nap-rasnu sranu smrt. Razlikuju se primarna ili esencijalna arterijska hipertenzija (hypertensio arterialis essentialis) kojoj je uzrok ne-poznat, ali se okrivljuju mnogi faktori: genetski, nervno-psihiki, godine ivota, sistem renin-angiotenzin, presoreceptori, endotelin, patogenetski nain ivota i navike (unos soli, gojaznost, fizika neaktivnost, alkoholizam, neregulisan

dijabetes mellitus i dr.). Sekundarna hipertenzija je poznate etiologije i jav-lja se u bolestima drugih organa i sistema: bubrega (nefroparenhimska, nefrovaskularna), srca, endokrinih lezda, oboljenja CNS-a i dr.

HIPERTENZIVNA HEMORAGIJA
(engl. hypertensive hemorrhage), krvarenje u moz-gu, obino lokalizovano u podruju capsulae internae, prouzrokovano rupturom lentikulostrijatnih ili talamostrijatnih arterija prilikom hipertenzivne krize. Praena je pore-meajem stanja svesti i kontralateralnim piramidalnim deficitom.

HIPERTENZIVNA RETINOPATIJA
(engl. hypertensive retinopathy), promene na retini koje se javljaju usled poveanog krvnog pritiska, a koje su posledica lokalne ishemije (sla-bije prokrvljenosti). Postoji podela po Keith-WagnerBarkeru na etiri stadijuma: I - postoji blago umanjenje arteriola kombinovano sa pojavom refleksa u obliku bakarne i srebrne ice; II - postoji znak arterijsko-venskog ukrtanja, proirenje venskih stabala; III - na retini se javljaju krvarenja, meki eksudati u obliku pamuka, otok retine, esto sa trombozom grane vene centralis retine; IV - postoje svi znaci tree grupe uz otok papile optikog ivca.

HIPERTERMIJA
(engl. hyperthermia), pregrejavanje organizma; javlja se pod dejstvom poviene spoljanje temperature (tropski predeli, topionice, loionice) na organizam. U momentu kada doe do prekoraenja adaptacionih mogunosti osobe koja se nalazi u ovakvim uslovima, javlja se insuficijencija termoregulacije i nastanak hipertermije. Postoji pet klinikih oblika: toplotni udar, toplotni miini grevi, sunanica, hipertermiki kolaps i termogenetska anhidroza.

HIPERTIROIDOZA
(engl. hyperthyroidism, thyrotoxicosis ), sindrom nastao usled prisustva nenormalno velike koliine tiroidnih hormona. Karakteriu je ubrzan rad srca, znoje-nje, nepodnoenje toplote, tremor, povean apetit, mravljenje, anksioznost. Najee je re o poveanom luenju tiroidnih hormona u titastoj lezdi zbog hiperaktivne difuzne strume ili nodusa. Najei vid hipertiroidoze je Graves-Basedowa hipertireoza.

HIPERTRIHOZA
(engl. hypertrichosis), po-jaan rast kose na predelima gde normalno nema dlaka. Moe biti uslovljena naslednim i steenim faktorima. Moe biti regionalna na pojedinim delovima tela, ili univerzalna kada zahvata povrinu celog tela.

HIPERTROFINA OSTEOARTROPATIJA

(engl. hypertrophic osteoarthropathy), sindrom koji karakterie pojava maljiastih prstiju na rukama i nogama, uzrokovana hroni-nim periostitisom sa stvaranjem novog kotanog tkiva na distalnim okrajcima falangi. esto je prisutna i upala perifernih zglobova, kao i neurovegetativne smetnje (bledilo, crvenilo i znojenje). Postoji primarni (idiopatski i hereditarni) oblik i sekundarni , koji je posle-dica razliitih bolesti unutranjih organa, naj-ee oboljenja plua. Kliniki nalaz je ti-pian: zadebljanje distalnih falangi na akama i stopalima, sa noktima koji imaju izgled stakla na satu, a u vrhovima prstiju i nad distalnim delovima kosti prisutan je oseaj peenja.

HIPERTROFINA STENOZA PILORUSA U ODOJETA


(engl. hypertophic pyloric stenosis in an infant), nastaje kao posledica prolongiranog spazma miinog sloja, edema sluzokoe i podsluzokoe kanala pilorusa. Uzrok nije poznat. Utvreno je postojanje hipergastrinemije i hiperaciditeta u elucu. Palpacijom se otkriva valjkasta formacija hiper-trofinog pilorusnog kanala. Dijagnostikuje se ehomotomografski i rendgenskim kontrastnim pregledom. eludac je dilatiran, evakuacija iz eluca prolongirana. Pilorusni kanal se vidi u vidu trakaste senke okrenute vertikalno i kranijalno. Hipertrofina stenoza pilorusa kod od-raslih je prouzrokovana hipertrofijom miia pilorusnog kanala. Pretpostavka je da nastaje kao posledica postulkusne strukture. Zapa-ljenske promene postoje u sluzokoi i podsluzokoi, a zatim dolazi do hipertrofije miinog sloja pilorusa. Ispoljava se ponavljanim, obilnim povraanjem hrane unete u 3h. Endoskopski se iskljuuje maligni proces u antrumu.

HIPERURIKEMIJA
(engl. hyperuricaemia), poviena koncentracija mononatrijum-urata (mokrane kiseline) u serumu. Ovakav nalaz se nekad otkriva sluajno - asimptomatska hi-perurikemija. Prisutan je kod 98% bolesnika sa simptomatskim gihtom (uratna artropatija), mada se poviene vrednosti mononatrijumurata u serumu javljaju i kod bolesnika sa ras-prostranjenom konom psorijazom, tokom nekih malignih bolesti (preteno krvi), kod bolesnika sa renalnom insuficijencijom, hi-pertenzijom, aterosklerozom i ishemijskom boleu srca.

HIPERVENTILACIJA
(engl. hyperventilation), pluna ventilacija koja prevazilazi ventilaciju neophodnu za zadovoljenje metaboli-kih potreba organizma, a kao posledica toga moe doi do smanjivanja koncentracije ugljen-dioksida u krvi i nastanka alkaloze. Hiperventilacija se nekad koristi kao test za izazivanje. esto se javlja u strahu, anksioz-nim stanjima, kod poviene telesne temperature, povreda centralnog nervnog sistetma i sl. Dovodi do hipokapnije (sniena koncentracija ugljen-dioksida u krvi), slabosti, vrtoglavice, trnjenja i tetanikih greva.

HIPERVITAMINOZA
(engl. hypervitamino-sis), nagomilavanje u organizmu jednog ili vie vitamina. Kod hipervitaminoze vitamina A dolazi do gubitka kose, bolesti koe, glavobolje, bolova u kostima i zglobovima, anoreksije, umora, razdraljivosti, okotava-nja, uveanja jetre i slezine, otoka papila i pseudotumora mozga. Kod hipervitaminoze vitamina D javljaju se glavobolja, umor, gubitak u teini, bolovi u telu i

dr.

HIPERVOLEMIJA
(engl. hypervolaemia), poveanje zapremine krvi. Javlja se u tri tipa: obina h. , postoji jednako poveanje elija i plazme i normalan hematokrit; oligocitemi-na h. , smanjenje broja elija i apsolutno poveanje zapremine plazme, nizak hematokrit; policitemika h. , poveana masa eritrocita, plazmatski deo je normalne zapre-mine, a hematokrit izrazito visok.

HIPNOTICI
(engl. hypnotics), lekovi za spavanje. Oni olakavaju zaspivanje skoro pri-rodnim putem, jer najpre otklanjaju psihiku napetost i omoguavaju normalan dolazak sna. Tradicionalni hipnotici su bili barbiturati (fenobarbiton i dr.), ali su naputeni zbog razvoja zavisnosti i samoubilakih trovanja. Moderni hipnotici su benzodiazepini: diazepam, flurazepam, nitrazepam i dr., koji imaju malo neeljenih dejstava, ali se ipak preporuuju samo za kratke kure leenja nesanice. U nekim delovima sveta kao hipnotici se preporuuju i sedativni antihistaminici.

HIPNOZA
(engl. hypnosis), izmenjeno stanje svesti koje moe da se javi spontano ili da bude izazvano verbalnim i drugim stimulusima. Razvija se poveana prijemivost za sugestije i sposobnost organizma da uve-de psiholoke i fizioloke promene u po-naanje, koje u drugim stanjima nije u stanju da izvede. Protivureni su izvetaji o ulozi hipnoze u terapiji, a jo je spornija njena uloga u psihoterapiji. Veliki broj autora smatra da ona ne daje znatnije i trajnije efekte, a da je u mnogim sluajevima i kontraindikovana.

HIPOAKTIVAN
(engl. hypoactive), koji se odnosi na hipoaktivnost ili je karakterie.

HIPOAKTIVNOST
(engl. hypoactivity), ne-normalno smanjena aktivnost jednog ili vie organa ili delova tela (npr. peristaltika).

HIPOAKUZIJA
(engl. hypacusis), nepotpuna gluvoa.

HIPOALBUMINEMINA MALNUTRICIJA
(engl. hypoalbuminemic malnutrition), belanevinsko gladovanje malnutricionog tipa. Manifestuje se stanjem hronine pothra-njenosti. Intenzivan pad belanevina u krvi dovodi do hipoonkije i

hipovolemije sa stvaranjem otoka malnutricionog tipa.

HIPOALBUMINEMIJA
(engl. hypoalbuminaemia), patoloki niska koncentracija albumina u serumu, koja se javlja usled malnutricije, umanjene sposobnosti jetre da sintetie albumin, kao npr. u sluaju ciroze ili hepatitisa. Javlja se i usled poveanog gubitka proteina u sluaju masivne proteinurije, npr. kod nefrotskog sindroma.

HIPOALERGEN
(engl. hypoallergene), materija koja nema veliku sposobnost izazivanja alergijskih reakcija. Postoje deterdenti koji retko izazivaju alergijsku reakciju.

HIPOBETALIPOPROTEINEMIJA
(engl. hypobetalipoproteinaemia ), redak genetski poremeaj, koji se prenosi na autosomalni dominantni nain, a karakterie se smanjenom koncentracijom beta-lipoproteina, koji su poznati i kao proteini niske gustine (LDL).

HIPODIPSIJA
(engl. hypodipsia), smanjen oseaj ei.

HIPODONCIJA
(engl. hypodontia), delimi-an nedostatak zuba; uopteno, stanje karakteristino odsustvom jednog ili vie zuba, retko povezano sa ostalim anomalijama. Naziva se i parcijalnom anodoncijom i oligodoncijom.

HIPOFARINKS
(engl. hypopharynx, lat. hypopharynx), donji ili grkljanski sprat drelne duplje koji se nalazi neposredno iza grkljana a ispred tela III, IV , V i VI vratnog prljena. Prua se izmeu dve ravni, gornje, koja prolazi vrhom uzdignutog grkljanskog kapka ili epiglotisa, i donje, koja prolazi donjom ivicom prstenaste hrskavice grkljana, odakle se ovaj sprat drela nastavlja lumenom jednjaka. Grkljanski sprat drelne duplje i grkljanska duplja komuniciraju meusobno preko ulaz-nog otvora grkljana.

HIPOFIZA
(engl. pituitary gland), endokrina lezda smetena u turskom sedlu sfenoidne kosti na bazi lobanje. Sastoji se iz prednjeg renja ili adenohipofize i zadnjeg renja ili neurohipofize. V . glandula pituitaria.

HIPOFIZEKTOMIJA
(engl. hypophysectomy), hirurka ekstirpacija ili destrukcija pituitarne lezde u mozgu. Operacija moe da se izvede putem otvaranja lobanje (transkranijalne operacije) ili bez otvaranja lobanje (ekstrakranijalne operacije). Ekstrakranijalne operacije na hipofizi izvode se pomou po-sebnih instrumenata kroz nos ili kroz usta, re-zervisane su za tumore manjih dimenzija i omoguavaju da se hormonski aktivni tumori prednjeg renja hipofize (adenomi) izljute iz svog leita i odstrane (adenektomija). Ree se koristi ekstirpacija prednjeg renja hipofize (hipofizektomija). Dekstrukcija hipofize mo-e se postii i stereotaksinim uvoenjem iz-vora radioaktivnog zraenja u tumor ili primenom kriohirurgije.

HIPOFIZNA JAMA
(engl. hypophysial fossa, pituitary fossa, lat. fossa hypophysialis), v. fosa hipofizijalis.

HIPOFOSFATEMIJA
(engl. hypophospha-taemia), smanjenje koliine fosfata u krvi. Manifestuje se hemolizom, umorom, slabou i konvulzijama. Moe da se javi kod hiperparatiroidizma, rahitisa, osteomalacije, izra-enih bubrenih tubularnih poremeaja uklju-ujui i Fanconiev sindrom.

HIPOFUNKCIJA
(engl. hypofunction), sma-njena ili ograniena funkcija.

HIPOGAMAGLOBULINEMIJA
(engl. hypogammaglobulinaemia), kongenitalna ili steena smanjena koncentracija jednog ili vie gama-globulina u krvi, obino kao pos-ledica poveanog katabolizma proteina ili gubitka putem urina. Stanje je udrueno sa nekim bolestima krvi i steenom imunodeficijencijom. Postoji sklonost ka infekcijama.

HIPOGASTRIJUM
(engl. hypogastrium, lat. hypogastrium), donji trbuni sprat koji se sastoji od tri predela: srednjeg ili stidnog (pu-binog) i dva bona, desnog i levog preponskog (ingvinalnog) predela.

HIPOGASTRINI PLEKSUS (GORNJI)


(engl. superior hypogastric plexus), simpatiki nervni pleksus koji ine postganglijska vlakna preaortnih i lumbalnih simpatikih ganglija, a manjim delom sakralne parasimpatike ganglije i vlakna. Nastavlja se na mezenterini pleksus; lokalizovan je ispred tela prljenova L4, L5 i izmeu ilijanih krvnih sudova, produava prema pelvisu i u predelu promontorijuma deli se na hipogastrike nerve koji dalje sa obe strane rektuma grade donji hipogastrini pleksus. Inervie

distalni deo kolona, mokranu beiku i reproduktivne organe. Njegova neuroliza alkoholom ili fenolom dorzalnim pristupom uz radioloku kontrolu poloaja igala slui za palijativno uklanjanje visceralnog pelvinog i perinealnog bola, najee maligne etiologije.

HIPOGLIKEMICI
(engl. hypoglicemic drugs), lekovi koji sniavaju glikemiju, koncentraciju glikoze u krvi, kod bolesnika sa dijabetom. To su oralni antidijabetici i insulini koji se daju putem injekcija.

HIPOGLIKEMIJA
(engl. hypoglycemia), smanjeni nivo glukoze u krvi.

HIPOGONADIZAM
(engl. hypogonadism), nedovoljna funkcija polnih lezda. Uslovljen je poremeajima embrionalnog razvoja testisa (potpuna nerazvijenost ili nesputenost), odnosno jajnika, uroenim poremeajima hipofize (sekundarni h.) ili hromozomskim poremeajima; kod devojica najee Turne-rovim sindromom, a kod deaka Klinefelterovim sindromom. Ispoljava se izostankom pubertetskog razvoja kod dece oba pola. Steeni h. je posledica oteenja polnih lezda zraenjem ili citostatskim lekovima, ree povreda, tumora ili autoimunskih bolesti. Ispoljava se slabljenjem i gubitkom polne elje i polne moi, kod ena izostankom menstruacija i neplodnou kod osoba oba pola. Moe biti: eugonadotropni (sa normalnim gonadotropinima), hipergonadotropni (zbog primarnog deficita polnih hormona i reaktivnog porasta gonadotropina) i hipogonadotropni (postoji primarni deficit gonadotropina).

HIPOHLORHIDRIJA
(engl. hypochlorhydria), smanjena koliina hlorovodonine kiseline u eludanom soku.

HIPOHONDRIJA
(engl. hypochondria), stalna opsednutost i uznemirenost telesnim tego-bama i/ili boleu (obino organskog porek-la), ija se lokacija esto menja. Dijagnostikuje se kada albe potencijalnog bolesnika nisu objektivno zasnovane i kada se pronae da ne postoji eventualna organska podloga za navedene tegobe. Za psihoanalizu, hipohondrija predstavlja povlaenje libida sa spoljnih objekata i njegovu investiciju u sopstveno telo.

HIPOHONDRIJUM
(engl. hypochondrium, lat. hypochondrium), podrebarni predeo. Parni, desni i levi, predeo koji odgovara rebarnom luku i predstavlja deo gornjeg trbunog sprata, v. epigastrijum.

HIPOHROMIJA

(engl. hypochromia ), manjak normalne boje. Termin se obino upotrebljava da opie crvena krvna zrnca koja karakteriu anemiju udruenu sa smanjenom sintezom hemoglobina; v. hipohromna anemija.

HIPOHROMNA ANEMIJA
(engl. hypochro-mic anaemia ), grupa anemija koje se odlikuju smanjenom koncentracijom hemoglobina u crvenim krvnim zrncima.

HIPOKALIJEMIJA
(engl. hypokalaemia), nenormalno niska koncentracija kalijuma u krvi. Moe da nastane zbog prekomernog gubitka kalijuma preko bubrega ili gastrointestinalnog sistema, zbog smanjenog unoenja ili meuelijskog premetanja. Smanjenje kalijuma u ekstracelularnoj tenosti hiperpolarie membranu u stanju mirovanja i redukuje eks-citabilnost neurona, srca i miia. Vea hi-pokalijemija vodi ka paralizi, aritmiji srca, manjoj sposobnosti bubrega da koncentrie mokrau, metabolikoj alkalozi, veem stva-ranju amonijum jona u bubregu i smrti. Kli-niki se moe ispoljiti kao neuromiino obo-ljenje, od slabosti do paralize, elektrokardiografskim promenama (depresija Ttalasa i elevacija U-talasa).

HIPOKALCIEMIJA
(engl. hypocalcaemia), smanjenje koncentracije kalcijuma u krvi ispod normalnih vrednosti. Razlozi su mnogobrojni, ali najei su: bubrena oboljenja praena proteinurijom i nesposobnost bubrega da stvaraju 1,25-dihidroksiholekalciferol i hipoparatireoidizam. Ispoljava se pojaanjem dubokih tetivnih refleksa, Chvostekovim znakom, grevima miia, trbunih miia i karpopedalnim spazmom.

HIPOKAMPALNA FORMACIJA
(engl. hippocampal formation, lat. formatio hippocampi), deo limbikog sistema odgovoran dominantno za funkciju pamenja. Hipokampalna formacija je kompleksna struktura koja se sastoji od tri dela: hipokampusa ili Amo-novog roga, zupaste vijuge ili girusa dentatusa i subikuluma. Izgrauje je evolucijski najstariji deo kore velikog mozga troslojne grae, alokorteks, iju povrinu pokriva tanak sloj bele mase, alveus.

HIPOKAMPUS
(engl. hippocampal gyrus, lat. gyrus hippocampi), v. girus hipokampi.

HIPOKAPNIJA
(engl. hypocapnia), smanjenje parcijalnog pritiska ugljen-dioksida u krvi ispod normalnih vrednosti, obino zbog hiperventilacije plua, v. respiratorna alkaloza.

HIPOKINEZIJA
(engl. hypokinaesia), sma-njena pokretljivost, smanjena motorna funkcija ili motorna aktivnost.

HIPOKOAGULABILNOST
(engl. hypocoagulability), poremeaj hemostaze uslovljen kvantitativnim ili kvalitativnim poremeajem inilaca koagulacije. Moe biti nasledan ili steen. Steeni oblik se javlja kod oboljenja jetre, deficita vitamina K i diseminovane intravaskulne koagulacije.

HIPOKSANTIN
(engl. hypoxanthine), purinska baza 6-oksipurin, koji je intermedijer u sintezi mokrane kiseline. Formira se iz adenilne kiseline i prekurzor je ksantina.

HIPOKSEMIJA
(engl. hypoxaemia), smanjen parcijalni pritisak kiseonika u arterijskoj krvi ispod normalnih vrednosti, v. respiratorna insuficijencija.

HIPOKSINA HIPOKSIJA
(engl. hypoxic hypoxia), hipoksija kod koje je snabdevanje eritrocita kiseonikom smanjeno zbog sma-njene koliine kiseonika u atmosferskom vazduhu (velika nadmorska visina, hipoventilacija, ventilaciono-perfuzioni disbalans).

HIPOKSIJA
(engl. hypoxia), nedovoljna snabdevenost elije kiseonikom, tako da je njegov parcijalni pritisak na nivou mitohondrija, kao krajnjeg potroaa, pao ispod kritine vrednosti. Razlikujemo 4 vrste hipoksije: anemi-na h. (engl. anemic h.), u kojoj je kapacitet krvi za prenos kiseonika smanjen zbog sma-njene koliine hemoglobina (smanjen broj eritrocita, smanjena koliina hemoglobina) ili vezivanja kiseonika za njega (trovanje ugljen--monoksidom, abnormalni i hemijski prome-njen hemoglobin); hipoksina h. (engl. hypoxic h.), u kojoj je snabdevanje eritrocita kiseonikom smanjeno zbog smanjene koliine kiseonika u atmosferskom vazduhu (velika nadmorska visina, hipoventilacija, ventilaciono-perfuzioni disbalans; histotoksina h. , (histotoxic h.), u kojoj tkivo ne moe da koristi kiseonik za oksidativne procese zbog dejstva toksinog agensa (npr. inaktivacija cito-hromoksidaze kod trovanja cijanidom); ishemina h. , (engl. ischemic h.), u kojoj je smanjeno snabdevanje elija krvlju, pa time i kiseonikom (ok, zatajivanje srca, intravaskularna opstrukcija); sinonimi: cirkulatorna h., stagnirajua h. Fetalna h . ili h. in utero, javlja se kod nepravilne placentarne funkcije (odlubljena placenta), preeklampsije, prolapsa od-nosno uvrnute pupane vrpce i u toku davanja anestezije; metabolika h. , u toku izrazito poveane potrebe organizma za kiseo-nikom (hipertireoza); stagnantana ili cirkulatorna ili ishemijska h., nastaje kao posledica poremeenog transporta inae prisutne dovoljne koliine kiseonika zbog poremeenog krvnog protoka kao to se to deava u toku

srane insuficijencije.

HIPOLIPOPROTEINEMIJA
(engl. hypolipoproteinaemia ), relativni ili apsolutni deficit lipoproteina u krvi. Primarne hipolipoproteinemije su retki nasledni poremeaji; hipolipoproteinemije se mogu javiti i sekundarno usled drugih sistemskih stanja (malapsorpcija, malnutricija, anemija i hipertireo-idizam).

HIPOMAGNEZEMIJA
(engl. hypomagnesaemia), nenormalno smanjena koncentracija magnezijuma u krvi. Manifestuje se preteranom nadraljivou muskulature. Posledica je malapsorpcije, dehidracije, alkoholizma ili bubrene bolesti. Kliniki se esto mea sa hipokalciemijom.

HIPOMASTIJA
(engl. hypomastia), jedan od poremeaja u razvoju dojki. U stvari, dojke postoje, ali su slabo razvijene. Uzroci mogu biti agenezija ili hipoplazija jajnika. U tom sluaju prisutni su i seksualni infantilizam i telesna nerazvijenost. Primena terapije hormo-nima (estrogeni) moe dovesti do rasta dojki.

HIPOMOTILITET
(engl. hypomotility), sma-njenje bilo kakvih pokreta.

HIPONATRIJEMIJA
(engl. hyponatriaemia), smanjenje koliine natrijuma u plazmi.

HIPOOSMOLARNOST
(engl. hypoosmolarity), smanjenje osmolariteta telesnih tenosti.

HIPOPARATIROIDIZAM
(engl. hypopa-rathyroidism), sniena aktivnost paratiroidnih lezda praena niskim nivoom paratireoidnog hormona u krvi. Oboljenje moe biti nasledno ili steeno. Nastaje pad koncentracije kalcijuma u krvi uz kliniku sliku miinih spazama (v. tetanija), hronine mentalne izmenjenosti i sranih aritmija.

HIPOPIGMENTACIJA
(engl. hypopigmentation), leukodermija; pomanjkanje konog pigmenta. Moe biti regionalna i omeena na pojedine predele koe, ili obuhvata gotovo celu ili celu povrinu tela. Po postanku deli

se na hereditarne forme, esto familijarne, i na ste-ene, koje se javljaju kasnije u ivotu. Uzroci nastanka mogu biti zapaljenjski ili usled poremeaja melanogeneze.

HIPOPION
(engl. hypopion), nakupljanje gnoja u prednjoj onoj komori, koji se nalazi u donjem delu komore, sivoukaste je boje i ima horizontalan nivo (gr. hypo - dole, pyos - gnoj). Najee se javlja kod bakterijskih ulkusa ronjae, kod endoftalmitisa.

HIPOPITUITARIZAM
(engl. hypopituitarism), smanjena aktivnost jednog ili vie hormona koja moe biti uroena ili steena. Deficit hormona rasta kod dece uzrokuje patuljast rast; deficit gonadotropina uzrokuje hipogonadizam i sterilitet; nedostatak tirostimuliueg hormona (TSH) uzrokuje hipo-tireoidizam; deficit adrenokortikotropnog hormona (ACTH) vodi hipokorticizmu; nedostatak vazopresina dovodi do diabetes insipidusa. Leenje izolovanog deficita hormona podrazumeva nadoknadu odgovarajueg hormona; leenje viestrukog deficita hormona podrazumeva prvo nadoknadu kortizola, a zatim ostalih nedostajuih hormona.

HIPOPLASTINA ANEMIJA
(engl. hypo-plastic anaemia), iroka kategorija anemija koju karakterie smanjeno stvaranje crvenih krvnih zrnaca.

HIPOPLAZIJA ZUBA
(engl. dental hypoplasia), zub sa poremeenom strukturom ili oblikom. Posledica je poremeaja u razvoju i moe biti uroena ili steena.

HIPOPNEJA
(engl. hypopnoea), smanjena vrednost brzine i dubine respiratornih pokreta.

HIPOPROLIFERATIVNA ANEMIJA
(engl. hypoproliferative anaemia ), grupa anemija koja nastaje usled neodgovarajueg stvaranja eritrocita. Stanje moe biti udrueno sa deficitom proteina, bubrenom insuficijencijom ili miksedemom.

HIPOPROTROMBINEMIJA
(engl. hypoprothrombinaemia ), nenormalno smanjena koli-ina protrombina u cirkuliuoj krvi, to dovodi do slabog stvaranja koaguluma, pro-duenog vremena krvarenja i mogueg krvarenja. Stanje najee nastaje usled slabe sinteze protrombina u jetri, najee kao re-zultat deficita K vitamina

usled teke bolesti jetre ili primene antikoagulantih lekova.

HIPOREAKTIVNOST
(engl. hyporeactive), smanjenje normalnog odgovora na nadraaj.

HIPOSALIVACIJA
(engl. hyposalivation), smanjeno luenje pljuvake. Uzrok moe biti dehidratacija organizma, korienje raznih medikamenata, delimino ili potpuno hirur-ko uklanjanje velikih pljuvanih lezda, radijaciona oteenja, sindrom suvih usta (v. kse-rostomija).

HIPOSEKRECIJA
(engl. hyposecretion), smanjeno luenje, npr. endokrinih lezda, pljuvake, sluzi, suza i dr.

HIPOSENZIBILIZACIJA
(engl. hyposensitization ili desensitization), metod leenja aler-gijskih bolesti, tako to se putem injekcija (u kou) unose male, ali rastue doze odree-nog alergena i time se postie smanjena reakcija organizma na ponovni kontakt s tim aler-genom.

HIPOSMIJA
(engl. hyposmia), delimini gubitak ula mirisa.

HIPOSPADIJA
(engl. hypospadias), esta uroena anomalija. Spoljanji otvor uretre se ne otvara na vrhu glansa ve proksimalno od njega na ventralnoj strani penisa. Koa penisa je nepravilno rasporeena, gde sa ventralne strane prepucijum nedostaje, a dorzalno postoji viak koe koji kao kapuljaa prekriva glans. Frenulum je uvek odsutan. Prema mestu otvaranja meatusa uretre sve hipo-spadije se dele na: glandijalne, koronalne, penilne, penoskrotalne, skrotalne i perinealne. Kod tekih anomalija postoji feminizacija spoljanjih genitalija, nije praena inkontinencijom.

HIPOSTAZA
(engl. hypostasis), stanje u kom se krv pod dejstvom gravitacije zadrava u donjim delovima organa i tela, a uslovljeno je slabou cirkulacije (u normalnim uslovima, dejstvom gravitacije pritisak u krvnim sudovima ispod desne komore srca raste za 0,77 mmHg/cm). Shodno zakonima fizike, u hipostatskim delovima nastaju depoziti uoblienih elemenata krvi. Jedan vid hipostaze je postmortalno sleganje krvi u najnie delove tela zbog prestanka cirkulacije i dejstva sile zem-ljine tee na krv u vaskularnom koritu. To je jedna od lenih osobina (v. lene osobine). Spoljanja hipostaza manifestuje se na koi pojavom mrtvakih mrlja (v. livores mortis), a unutranja zahvata organe i

treba je razlikovati od zaivotnih oboljenja i povreda. Uz sleganje krvi najee dolazi i do njene postmortalne koagulacije. U praksi postmortalne koagulume treba razlikovati od zaivotno stvorenih.

HIPOTALAMUS
(engl. hypothalamus, lat. hypothalamus), deo meumozga koji se prua od graninog lista (lamine terminalis) do bradaviastih tela, zauzimajui donji i delimino bone zidove tree modane komore. U odnosu na sagitalnu ravan hipotalamus se moe podeliti na tri dela: prednji ili supraoptiki, srednji ili tuberalni i zadnji ili mamilarni. U odnosu na frontalnu ravan hipotalamus se deli na unutranji i spoljanji deo. Sve svoje efekte hipotalamus ostvaruje preko endokrinog sistema, autonomnog sistema i treeg, nedovoljno definisanog motivacionog sistema. U hipotalamusu se nalaze centri za e, glad i regulaciju telesne temperature. Hipotalamus uestvuje u regulaciji unoenja i izluivanja tenosti i u regulaciji stanja budnosti i sna. U endokrinolokom pogledu hipotalamus je centar integracionih hormonalnih funkcija i autonomnog nervnog sistema. Hipotalamus lui vasopresin i oksitocin, koje magacionira u neurohipofizi i lui mnoge oslobaajue (releasing) inioce, koji reguliu rad adenohipofize: za gonadotropine (GnRH), hormon rasta (GHRH), tireostimuliui hormon (TRH) i za adrenokortikotropni hormon (CRF). U hipotalamusu su takoe kontrolni centri za telesnu temperaturu, e, glad, sitost, bilans vode i seksualne funkcije.

HIPOTENAR
(engl. hypothenar eminence, lat. eminentia hypothenaris), v. eminencija hipotenaris.

HIPOTENZIJA
(engl. hypotension), arterijska hipotenzija, nizak arterijski krvni pritisak ili hipotonija; stanje kada je sistolni krvni pritisak nii od 90 mmHg (ili 12 kPa) i/ili kada je dijastolni arterijski krvni pritisak nii od 60 mmHg (odnosno 8 kPa). Hipotenzija je naj-ee hronino stanje, ali ponekad moe biti i povremeno stanje koje je karakterisano nag-lim padovima krvnog pritiska (kliniki iz-raeno subjektivnim tegobama, npr. pri naglim promenama vremena). Tako, siste-matska arterijska hipotenzija moe biti: funk-ciona (kao posturalna, ortostatska); sekundarna (tj. simptomatska u toku pojedinih bolesti); primarna (kada je re o esencijalnoj ili idiopatskoj hipotenziji). Postoje i specifini oblici hipotenzije (kao to su kolaps, sinkopa i ok). Idiopatska ili primarna hipotenzija ponekad se javlja i kod zdravih osoba, koje su sklone pojaanom znojenju, ali koje imaju i distonine smetnje, koje prate promene srane frekvencije i smanjenje udarnog volumena srca. Osim primarne, esta je funkciona hipotenzije, kao povremena stanja snienog krvnog pritiska, koje se najee javlja pri nagloj promeni poloaja tela, a naroito naglom ustajanju, i usled insuficijencije simpatikog sistema (slabost vazomotornih centara, ki-mene modine, kod naglog pranjenja mokrane beike), i kod predoziranja pojedinih lekova (kao to su: vazodilatatori, ganglioplegici, simpatikolitici). Sekundarna hipo-tenzija se javlja kao pratei poremeaj niza patolokih stanja ili oboljenja, a naroito kardiovaskularnog sistema (konstriktivnog i eksudativnog perikarditisa, akutnog miokarditisa, tamponade srca, aortne i mitralne stenoze, periferne cirkulatorne insuficijencije, krvarenja, generalizovane ateroskleroze), i niza bolesti drugih sistema i organa: infektivnih (akutnih i hroninih) bolesti, bolesti respiratornog sistema (emfizema plua, bronhijalne astme, tuberkuloze plua), endokrinih bolesti (Addisonove bolesti, miksedema, hipofizne kaheksije). Pratei je

poremeaj iscrpljenosti organizma, kaheksije, u toku gladovanja i dr. Osim optih simptoma hipotenzije (oseaja umora, malaksalosti, vrtoglavice, omaglice, nesvestice sve do sinkope uz bradikardiju i neurocirkulatorne smetnje), snienog krvnog pritiska (videti gornje kriterijume), svaki poseban oblik hipotenzije prate i simptomi i znaci osnovnog oboljenja, u kome je hipotenzija sekundarne prirode. U cilju leenja, koje je dugotrajno kod odgovarajuih hipotenzija (koje su hroninog toka), uz opte mere treba sprovoditi i leenje sekundarnih hipotenzija primereno za svako oboljenje koje je dovelo do hipotenzivnog stanja.

HIPOTERMIJA
(engl. hypothermia), snienje telesne temperature znatno ispod 37oC. U zavisnosti od temperature tela ona moe biti srednja (32 - 35oC), umerena (28 - 32oC) i jaka (ispod 28oC). Hipotermija nastaje kada su odbrambeni mehanizmi protiv rashlaivanja nedovoljni da spree gubitak toplote. Hipotermija redukuje metaboliku aktivnost (usporava hemijske reakcije) i na taj nain omo-guuje tkivima da due izdre smanjen protok krvi (ovo ima kliniki znaaj - v. kontrolisana hipotermija). Dalje smanjenje metabolike aktivnosti dovodi do jo manjeg stvaranja toplote i jo veeg pada telesne temperature, razvija se circulus vitiosus koji dovodi do depresije centralnog nervnog sistema, a zatim i do pres-tanka rada srca, prestanka disanja i oteenja mozga. Najee nastaje zadesno prilikom brodoloma i u zimskom periodu (zatrpavanja snegom). Moe da se izazove uranjanjem tela ili delova tela u hladnu vodu ili smanjivanjem tkivnog metabolizma kada se ujedno smanjuje i potreba tkiva za kiseonikom (to se radi u toku nekih hirurkih zahvata pre svega na srcu ili sa tkivima koja se koriste za transplantaciju). Endogena hipotermija je sniavanje telesne temperature kod hipofunkcije centralnog nervnog sistema (diencefalon) ili endokrinog sistema (hipotireoza). Moe da bude: akcidentalna h. , nenamerno snienje telesne temperature pri izlaganju hladnoi (hladnoj sredini); moe da nastane kod novoroenadi i odojadi, naroito u toku operacije, ali i kod starijih osoba; regionalna h., perfuzija hladnom krvlju ili lokalno rashlaivanje da bi se rashladio organ koji e biti izloen ishemiji u cilju smanjenja njegovih metabolikih potreba; ukupna telesna h. , namerno smanjenje ukupne telesne temperature, u cilju smanjenja opteg metabolizma tkiva.

HIPOTEZA
(engl. hypothesis), pretpostavka, nastala posmatranjem ili razmiljanjem, koja vodi predvianjima podlonim opovrgavanju; svako nagaanje izraeno na nain koji omo-guuje testiranje i odbacivanje. Nulta hipo-teza je statistiki pojam da jedna promenljiva nije povezana sa drugom ili nizom drugih ili da se raspodele dve ili vie populacija me-usobno ne razlikuju. Nultom hipotezom se tvrdi da rezultati dobijeni studijom, eksperimentom ili testom nisu razliiti od onih koji su mogli da se jave kao rezultat dejstva samog sluajnog faktora.

HIPOTIROIDIZAM
(engl. hypothyroidism), smanjena aktivnost tiroidne lezde. Ako se dete rodi sa hipotiroidizmom (kongenitalni hipotireidizam), adekvatnom supstitucijom tiroksinom spreavaju se posledice, a ukoliko se ne lei razvija se kretenizam. Kod odraslih najei uzroci hipotiroidizma su autoimune bolesti titaste lezde ili hirurko, odnosno radioloko odstranjenje lezde (primarna hipo-tireoza). Karakteriu je mentalna i fizika usporenost, oseanje hladnoe, suva i perutava koa, usporeni puls,

poveanje telesne teine. U teim i neleenim sluajevima nastaje opti otok tela, miksedem. U reim sluajevima ra-di se o deficitu tirostimuliueg hormona (TSH) iz hipofize i tada je re o sekundarnoj hipotireozi. Ovaj deficit najee je udruen i sa deficitom drugih hormona hipofize.

HIPOURIKEMIJSKA TERAPIJA
(engl. hypouricemic therapy), ima za cilj da smanji ukupnu koliinu urata u organizmu. Prime-njuje se kompetitivni inhibitor enzima ksantin oksidaze - alopurinol ili lekovi koji pospeuju izluivanje urata preko bubrega - probenecid, sulfinpirazon ili benzbromaron.

HIPOVENTILACIJA
(engl. hypoventilation), stanje u kome je alveolarna ventilacija sma-njena, to dovodi do porasta alveolarnog pritiska ugljen-dioksida (PCO2).

HIPOVITAMINOZA
(engl. hypovitaminosis), stanje kada u organizmu postoji smanjenje koliine nekih vitamina.

HIPOVOLEMIJA
(engl. hypovolemia), sma-njenje zapremine cirkuliue tenosti u sistemu krvnih sudova ispod fiziolokog opsega.

HIPURNA KISELINA
(engl. hippuric acid), formira se u jetri. Ranije je odreivanje hipurne kiseline u urinu nakon davanja benzojeve kiseline korieno kao funkcionalni test za ispitivanje jetre.

HIRSCHSPRUNGOVA BOLEST
(engl. Hirschsprungs disease ), Harald Hirsch-sprung, danski pedijatar, 1830 - 1916 zove se i kongenitalni megakolon (lat. megacolon congenitum), uroeno proirenje debelog creva zbog nedostatka elija mijenterikog nervnog spleta u zidu creva, i oteene peristaltike. Dolazi do enormne dilatacije debelog creva proksimalno od obolelog segmenta. U zavisnosti od oteenja manifestuje se nakon roenja znacima ileusa ili upornim opstipacionim tegobama.

HIRUDIN
(engl. hirudin), antikoagulans po dejstvu slian heparinu. Prvobitno je dobijen iz pijavica (Hirudo medicinalis), a kasnije sintetski preko rekombinantne DNK. Prednosti nad heparinom su selektivnije dejstvo i manje neeljenih dejstava i alergijskih reakcija, a nedostaci visoka cena. Jo je u fazi ispitivanja.

HIRURG
(engl. surgeon ), onaj koji radi rukama, osoba koja se profesionalno bavi hirur-gijom odn. operativnim leenjem, u okviru odreene specijalizacije ili subspecijalizacije. Za obavljanje hirurkog rada, potrebno je specijalistiko obrazovanje koje se sastoji od teoretskog dela (znanja), praktinog, zanat-skog dela (vetine) i dozvole za rad. Teoretsko i praktino znanje stiu se tokom specija-lizantskog staa koji traje 5 do 6 godina, za-visno od zemlje obavljanja specijalizacije, a dozvola za rad se dobija polaganjem teoretskog i praktinog specijalistikog ispita (u veini zemalja i kod nas) ili davanjem garancije mentora (rukovodioca specijalizacije) o osposobljenosti za rad, s tim to mentor odgovara jo 5 godina za struni rad kandidata (u Nemakoj i nekim evropskim zemljama). U principu, svaka zemlja priznaje samo svoju specijalistiku dozvolu za rad. Hirurka specijalizacija prolazi kroz preutno prihvaene stadijume: mlai specijalizant (do dve godine rada), stariji specijalizant (trea i etvrta godina specijalizacije), predspecijalistiki univerzitetski sta (peta godina specijalizacije) i konano polaganje veoma tekog teoretskog i praktinog specijalistikog ispita. Mlai specijalista ima do 3 godine specijalistikog staa, a stariji 3 - 5 godina; znai, potrebno je 10 godina boravka na hirurgiji radi sticanja hirurke zrelosti. Anglosaksonski sistem razlikuje sledee stepene specijalizacije: house officer - staer, resident mlai specija-lizant, senior resident - stariji specijalizant, attending surgeon - mlai specijalista, senior surgeon - stariji specijalista - ef odseka, consultant - stariji specijalista, naelnik slube, esto konsultant u vie bolnica, odnosno visiting surgeon. Naziv hirurg koristi se i kao sufiks, koji se dodaje imenici koja odreuje specijalizaciju ili subspecijalizaciju; npr.: opti hirurg, stomatohirurg, neurohirurg, vaskularni hirurg, oftalmohirurg, torakalni hirurg, vojni hirurg (engl. military surgeon ) koji radi u vojsci itd. Tokom istorije najpre nije bilo razlike izmeu lekara i hirurga, jer su obavljali iste poslove. Galen i Celsus su istovremeno bili i lekari i hirurzi. U Rimskoj vojsci su postojali ranarnici (lat. vulnerarii) koji su hirurki zbrinjavali povrede. U srednjem veku medicina se odvaja od hirurgije, koja je zbog religioznih razloga (putanje krvi) smatrana niom terapeutskom disciplinom, a hirurgijom su se bavili berberi, ranarnici i medicinski nepotpuno obrazovane osobe. Tek poetkom XVII veka u Francuskoj je izjednaen status lekara i hirurga. I danas u Engleskoj hirurg nosi titulu Mr. (Mister), a hirurko udruenje, osnovano poveljom Henrija VIII, iz 1540. godine, nosi naziv Udruenje berbera - hirurga (Barber-Surgeons Association). Treba citirati i tekst Celsusa (II vek n. e. De medicina) o tome kakav treba da bude hirurg. On kae: ...hirurg treba da bude mlad, ili blii mladosti, jake i stabilne ruke, koja nikada ne zadrhti, i sposoban da se podjednako slui i levom i desnom; otrog i jasnog vida, nepokolebljivog duha, dovoljno milosrdan da hoe da izlei onoga koga primi, ali ne sme da ubrzava ope-raciju podstaknut njegovim jaukanjem niti da ga manje nego to je potrebno see; ve uvek da radi tako da na njega sa strane nema nikakvog uticaja.

HIRURGIJA
(engl. surgery ), rad rukama, operativno leenje, grana medicine koja zbrinjava bolesti koje se lee operativnim putem, odn. manipulacijom. Prema Oksfordskom medicinskom reniku, hirurgija je vetina ili praksa leenja povreda, bolesti, deformacija i drugih poremeaja koji se lee manuelnim zahvatom ili pomou instrumenata. Hirurgija jeste posebna grana medicine, ali nije odvojena od interne medicine. Zbog brojnih pore-meaja tokom i posle operacije, potrebno je da hirurg bude dobro obrazovan u fiziologiji, biohemiji, anatomiji i patologiji. Operativna hirurgija se deli na etiri

osnovne vrste: hirurgija rana (engl. traumatology, wound surgery ), ekstirpacija organa i tkiva, tj. amputaciona hirurgija (engl. resective surgery ), rekonstruktivna hirurgija (engl. reconstructive surgery, restaurative surgery ). Svaka hirurka intervencija pripada u svom najveem delu jednoj od ovih kategorija ili su one tokom operativnog postupka kombinovane. Iz opte hirurgije izdvojile su se tokom XIX veka posebne specijalnosti: urologija, oftalmologija, otorinolaringologija i ginekologija. U XX veku dolo je do daljeg izdvajanja neurohirurgije, stomato- i maksilofacijalne hirurgije, ortopedske hirurgije, grudne hirurgije, kardiovaskularne hirurgije i plastine hirurgije. U okviru opte hirurgije danas postoji niz subspecijalnosti kao to su hirurgija jednjaka i eluca, hirurgija digestivnog trakta, hirurgija jetre, unih puteva i pankreasa, hirurgija debelog creva i rektuma, hirurgija vrata i endokrinih organa, hirurgija malignih oboljenja (onkoloka hirurgija) i u novije vreme laparoskopska hirurgija, koje e verovatno vremenom biti podeljene na posebne specijalnosti. Eksperimentalna hirurgija je grana koja se bavi bazinim istraivanjima i otkrivanjem novih puteva, tehnologija hirurkog rada i tehnika operativnih zahvata. Naziv hirurgija se koristi i kao determinativ - sufiks koji oznaava nain i odlike operativnih zahvata, npr. septina hirurgija, aseptina hirurgija, urgentna hirurgija, elektivna (odloena, planirana) hirurgija, reinterventna hirurgija i sl. Ne sme se zaboraviti ni hirurgija ivotinja - vete-rinarska hirurgija. Razvoj hirurgije je proao kroz nekoliko istorijskih faza. Pojedini nalazi iz praistorijskog perioda ukazuju da su vrene trepanacije lobanje (verovatno iz magijskih i religioznih razloga), zbrinjavanje povreda kostiju i leenje rana. U starom veku, razvoj hirurgije se delio na prealeksandrijski period, iz koga postoje pisani dokumenti o leenju rana, repoziciji i leenju povreda kostiju, povreda glave i operacijama na oima. Iz tog perioda datiraju i Hipokratovi spisi sa opisima leenja povreda, gnojnih oboljenja, tumora, ileusa, amputacije, nametanja hernija i i-aenja. U aleksandrijskom periodu, dva najuvenija lekara su Galen i Celsus. Oni ostavljaju opise niza elektivnih operacija (plombiranja zubi, operacija vena, vaenja kamena iz beike, operacija hernija, rekonstrukcija rana, operacija tumora, operacija aneurizmi), koriste podvezivanje krvnih sudova i usijano gvoe za zaustavljanje krvarenja. Srednjovekovna medicina razdvaja lekare i hirurge. U tom periodu hirurgija stagnira, kao neeljen nain leenja (povezan sa putanjem krvi) i doktrine Celsusa i Galena ostaju na snazi sledeih XII vekova. Ouvanju steenih saznanja doprinose arapski lekari Rhazes (IX vek) i Avicena (X vek). Interes za prirodne nauke i medicinu razvija se u renesansi. Ru-ggiere iz Salerna opisuje av krvnog suda. U XV veku dozvoljena je ponovo disekcija leeva. Kao posledica toga pojavljuju se Ambroise Parre, hirurg graanskih ratova izmeu Hugenota i katolika u Francuskoj, i Andreas Vesalius sa otkriem krvotoka. Krajem XVI i poetkom XVII veka hirurgija ponovo postaje grana medicine, a XVIII vek, sa formiranjem nacionalnih drava, Napoleonovim ratovima i revolucijama, dovodi do napretka ratne hirurgije sa najznaajnijim predstavnicima kao to su Larrey, Lisfranc, John Hunter i Cooper. Hirurzi su znali anatomiju i ta treba da urade operativno, ali je operacija morala biti brza, jer je reanimacija bila nepoznata. Veina operacija u trbunoj i grudnoj duplji zavravala se smrtonosno zbog infekcije. Operacije krvnih sudova, ekstremiteta i povr-inskih delova organizma su znatno napredovale. XIX vek oznaava poetak moderne hirurgije: najpre se otkriva primena infuzionih rastvora (Latta 1848), zatim u periodu od 1840 do 1860 postaju poznati principi asepse i antisepse (Semmelweis, Pasteur, Listeur i Koch), a Morton 1845. otkriva primenu opte anestezije. Usled toga nastaje bitan napredak: izvode se uspene operacije u grudnoj (Mac Even i Sauerbruch) i trbunoj duplji (Bilroth, Mikulicz, Langebeck), razvijaju se neurohirurgija (Cushing) i hirurgija endokrinih lezda (Halstedt i Kocher). 1884. Koller koristi lokalnu, a Halstedt sprovodnu anesteziju. Poetkom XX veka Landsteiner i Wiener otkrivaju krvne grupe i uvode u upotrebu transfuziju. Bio je potreban samo jo pro-nalazak antibiotika (1929, Fleming) da hirurgija dostigne nivo veoma blizak

dana-njem. Velika veina abdominalnih operacija je pronaena i izvedena krajem XIX i po-etkom XX veka, samo su one zbog nesa-vrene pratee terapije bile nesigurne. Kao sasvim novi operativni zahvati se smatraju operacije u vantelesnom krvotoku, mikrohirurki zahvati i transplantacije organa, a u abdominalnoj hirurgiji totalna kolektomija sa ileoanalnom anastomozom (pouch) i sistematski proirena radikalna limfadenektomija kod malignih oboljenja. Izrazom surgery u engl. jeziku se oznaava i bilo kakva ordinacija i hirurka sluba, kao to se i kod nas izrazom hirurgija oznaava ustanova koja sprovodi hirurko leenje.

HIRURKA KAIKA
(engl. currete ), kireta, metalni hirurki instrument oblika kaike, razliite veliine, ali uvek otrih ivica, koji slui za uklanjanje patolokog sadraja iz telesnih upljina ili tkiva (kiretaa, engl. curetage) i struganjem (abrazijom). Tipina je upotreba ovoga instrumenta u ginekologiji, gde se argonski izraz kiretaa koristi za oznaavanje abrazije materine duplje u cilju izazivanja vetakog pobaaja, ali i u druge svrhe.

HIRURKI
(engl. surgical ), ono to pripada hirurgiji, to se odnosi na hirurgiju, to se lei hirurki, to je posledica hirurgije. Npr., hirurki instrument, hirurka organizacija, hirurko oboljenje, hirurka komplikacija.

HIRURKI VOR
(engl. surgical knot, surgical tie ), ligatura, podvezivanje ili nain vezivanja hirurkih avova u cilju obezbeenja od odvezivanja. Dobar hirurki vor treba da se lako vezuje i da je pouzdan, a potrebna je i veba da se ovo vezivanje naui. Hirurki v-or se moe vezati: sa tri prsta (uobiajeno i najee), jednim prstom i instrumentima. U sva tri sluaja jedna ruka je pasivna i pri-drava konac, a druga vezuje vor. Prema lakoi izvoenja razlukuju se: obian , pre-baen jednostruki vor (najmanje siguran); dupli, jednostrano prebaen (enski) vor, koji se najee koristi, ali nije sasvim siguran, pa se vezuje najmanje tri, a kod klizajuih konaca i vie puta; klizajui , jednostrano prebaen vor, koji je isti kao dupli samo se prva zamka nabaci labavo, a drugom se stegne i vor spusti nadole, a preko toga se stavi jo jedna jednostrano prebaena zamka. Ovim se omoguuje zatezanje tkiva; ukrteni (muki) vor koji je jednostavan i siguran, ne odvezuje se i nema mogunost naknadnog zatezanja; dupli (tzv. hirurki vor) kod koga je prva petlja dvostruko jednostrano pre-baena, a druga jednostruko, ali na suprotnu stranu. Ovaj vor je nemogue odvezati; upleteni vor, kod koga se pokretni kraj konca nekoliko puta provue kroz nainjenu petlju u jednom pravcu, a na kraju se sam nepokretni kraj provue kroz istu petlju, ali u suprotnom pravcu, i petlja se spusti; instrumentalno se moe izvesti i obian, i prebaeni i hururki vor. Praktino, veoma retko, ili gotovo nikada ligatura se ne odvee niti se hirurki vor odrei sam po sebi, ve dolazi do spadanja konca sa tkiva, ili presecanja tkiva koncem, usled ega i ligatura spada.

HIRURKI KONAC
(engl. suture, file, filament, surgical file ), av, konac, materijal za ivenje u hirurgiji, hirurki avni

materijal. Datira od poetaka hirurgije; u starom Egiptu se pominje dlaka od konjskog repa za podvezivanje sudova, u rimsko vreme laneni, koni i kudeljni konac, u srednjem veku osim toga i ica od plemenitih metala (filum aureum). Sredinom XIX veka pojavljuje se prvi resorptivni materijal sainjen od vlakana ovijih creva (pogreno nazvan catgut - maija creva). Danas se za izradu konaca koristi niz prirodnih i sintetskih materijala. Idealan hirurki konac treba da je vst i elastian, da se dobro vezuje, da ne see tkiva, da se ne kida pri duem stajanju u tkivima, da ga organizam dobro podnosi i da ne podrava infekciju. Debljina konaca se oznaava ciframa: jako tanki, za mikrovaskularne anastomoze od 9-0 do 6-0; tanki, za vaskularne anastomoze od 5-0 do 4-0; tanki, za crevne anastomoze, od 3-0 do 2-0; srednji za fascije od 1-0 do 1; jai, za tetive, fascije i kou 2 do 3. Konci mogu biti glatke povrine (engl. smooth) koji ne oteuju tkiva pri prolasku, ali se tee vezuju, upredeni (engl. braided) koji se lake vezuju i obloeni (engl. coated) koji su glatki i presvueni oblogom sa posebnim svojstvima. Konci su obini, ukoliko se koriste pomou igle sa uicama, ili atraumatski, ako je kraj konca zaliven u iglu. Prema vrsti materijala dele se na: neresorptivne (lan, svila, najlon, sintofil, prolen, dakron, ica), brzo resorptivne (obian ketgut i ketgut presvuen hromom), koji se gube za 1 do 2 nedelje, sporo resorptivne (dekson, makson, poliglikol - vicryl, polidioksan - PDS) koji u organizmu ostaju od 6 nedelja do nekoliko meseci. Obino se koa, fascije, tetive i krvni sudovi iju neresorptivnim koncem, miii i parenhimski organi brzo resorbujuim, krvni sudovi se podvezuju ili sporo resorptivnim ili neresorptivnim koncem, creva, eludac i beika sporo resorbujuim, atraumatskim koncem. U sluaju ivenja kontaminiranih organa koriste se resorptivni konci, poto ne podra-vaju infekciju, a za stvaranje jakog vezivnog tkiva neresorptivni materijali. Neresorptivni materijali mogu da podravaju infekciju, da stvaraju granulome i fistule oko konaca, koje organizam ne prihvata i pokuava da ih izbaci.

HIRURKI INSTRUMENT
(engl. surgical instrument, surgical tool, gadget ), alat, sprava predviena za manuelnu upotrebu kojom se pomae ili pomou koje se vre pojedine terapeutske i operativne radnje. U ovom smislu re instrument ne znai nain za izvoenje neke radnje kao to je npr. sluaj u pravnim i politikim naukama. Su-tinska definicija rei hirurki instrument uvek podrazumeva njegovu manuelnu upotrebu, za razliku od maine, ureaja (engl. machine, device) kod koga vei deo potrebnog posla obavlja sam ureaj, iako se on moe nametati za upotrebu (engl. to applicate, to use) runo. Npr. hirurka klema, forceps, iglodra i pinceta su instrumenti, a sternalna testera, trepan i stapler su maine odn. ureaji. Svi hirurki instrumenti moraju biti izraeni od materijala koji je mehaniki pouzdan i pogodan za sterilizaciju i odravanje.

HIRZUTIZAM
(engl. hirsutism), pojaana dlakavost kao porodina osobina; kod mnogih ena osim neurednog poremeaja ci-klusa, nije vezana ni za jedan znaajan endokrini poremeaj. Veina pacijentkinja sa izraenim hirzutizmom ima poveanu brzinu stvaranja testosterona i poveane koncentra-cije testosterona u plazmi. Javlja se kod hi-perplazije kore nadbubrega, tumora nadbu-brega i kod sindroma policiklinog ovarijuma.

HISOV (HIS) SNOP

(engl. atrioventricular bundle, bundle of His, lat. fasciculus atrioventricularis), v. fascikulus atrioventrikularis.

HISTAMIN
(engl. histamine), amin, b-imidazoliletilamin, koji se formira dekarboksilacijom histidina. Histamin se sintetie i izluuje iz mast elija i cirkuliuih bazofila. Ima snano vazodilatatorno dejstvo.

HISTEREKTOMIJA
(engl. hysterectomy ), hirurko otklanjanje materice, bilo kroz abdominalni (trbuni) zid (abdominalna h.), bilo kroz vaginu (vaginalna h.). Vri se zbog dobroudnih i zloudnih tumora materice, jajovoda i jajnika, povreda i krvarenja iz materice koja se konzervativnim leenjem ne mogu zaustaviti, spada i ispadanja materice, njene inverzije i dr. Abdominalna h. moe biti: suptotalna (otklanjanje tela materice, a ostavljanje grlia), koja se danas ree prime-njuje i to uglavnom kod mladih ena iji grli ne pokazuje nikakve patoloke promene, a sa sigurnou je iskljueno postojanje maligne bolesti genitalnih organa; totalna (odstranjivanje cele materice; klasina ili h. po Al-drigeu koja ima neke prednosti nad klasi-nom, ali se ne koristi kod maligniteta) i radikalna (proirena) po Wertheim-Meigsu (primenjuje se kod ena koje boluju od karcinoma grlia materice u operabilnom stadijumu). Vaginalna histerektomija obino se vri kod poremeaja statike, odnosno sputanja i ispadanja materice, a ree kod postojanja manjih mioma materice. Danas, sa razvojem laparoskopske hirurgije, vri se i laparoskopski asistirana vaginalna histerektomija.

HISTEROSALPINGEKTOMIJA
(engl. hysterosalpingectomy), hirurko odstranjivanje materice i jajovoda.

HISTEROSALPINGOSTOMIJA
(engl. hysterosalpingostomy ), operacija formiranja ana-stomoze (povezivanja) materice i jajovoda posle ekscizije (uklanjanja) suenog ili opstruiranog (zapuenog) dela jajovoda. Vri se u cilju leenja infertiliteta prouzrokovanog deliminom ili potpunom neprohodnou jednog ili oba jajovoda. Moe biti uzrokovana upalnim procesima jajovoda ili itave male karlice, endometriozom, ranijim tubarnim (jajovodnim) trudnoama ili priraslicama kao posledicama ranijih operativnih zahvata u maloj karlici.

HISTIDIN, His
(engl. histidine), prirodna aminokiselina, koja je neesencijalna za od-rasle osobe, ali je esencijalna za optimalan rast dece.

HISTIOCITI
(engl. histiocytes, lat. macro-phagocytus ), tkivni makrofagi, koji spadaju u porodicu makrofaga

objedinjenih u mononuklearni fagocitni sistem - MPS. Mogu biti fiksirani (stabilis) ili slobodni, pokretni (nomadicus). Morfoloke karakteristike zavise od trenutnog funkcionalnog stanja. Mogu biti pretovareni fagocitovanim materijalom u raznim fazama digestije, kada u citoplazmi pored primarnih lizozoma dominiraju sekundarni lizozomi, vezikule, vakuole i rezidualna tela. Tada se mogu lako identifikovati i na svetlosnom mikroskopu na rutinski obojenim preparatima. Na elektronskom mikroskopu se zapaa bogata ultrastruktura tipine proteosintetske elije. Pored odstranjivanja izumrlih elija ili delova, ove elije su prave fabrike raznih materija koje posreduju u zapaljivim procesima, kao npr: pirogeni proteini, lizozim, interferon, kolagenaze, elastaze, proteini sistema komplementa, faktori za stimulaciju razvoja kolonija (za krvne elemente) itd. Aktivno su ukljueni u imuni odgovor. Aktiviraju ih produkti mikroorganizama, ali i limfokini koje lue T-limfociti. Histiociti mogu postati dinovske multinuklearne elije kroz proces amitoze. Potiu od monocita, a ivotni vek im je oko 2 do 3 meseca.

HISTIOCITOZA
(engl. histiocytosis), grupa idiopatskih proliferativnih bolesti makrofaga (histiocita) koje nisu uslovljene ni infekcijom ni poremeajem metabolizma lipida. Histiocitoze mogu biti lokalizovane ili sistemske. U lokalizovane spada eozinofilni granulom kostiju. Kada je bolest rairena na vie mesta, ona prelazi u hronini oblik i zove se Hand- -Schuller-Christianovom boleu. Maligni oblik bolesti ili Letterer-Siweova bolest relativno se brzo zavrava letalno.

HISTOFIZIOLOGIJA
(engl. histophysiology), grana histologije koja prouava morfoloke promene u tkivima i organima u vezi sa njihovom normalnom funkcijom. Termin histofiziologija se esto koristi umesto termina funkcija.

HISTOGENEZA
(engl. histogenesis), grana embriologije koja prouava normalan razvoj tkiva.

HISTOHEMIJA
(engl. histochemistry), grana histologije koja prouava hemijsku prirodu tkivnih komponenata pomou mikroskopskih metoda.

HISTOINKOMPATIBILNOST
(engl. histoincompatibility), pojava kada se ne podudaraju genetski odreeni antigeni na elijama organizma, npr. primaoca nekog organa i elijama organa koji treba da se transplantira. Kao posledica histoinkompatibilnosti dolazi do reakcije odbacivanja organa.

HISTOKOMPATIBILNI ANTIGENI

(engl. histocompatibility antigens), belanevine koje se nalaze na povrini svih elija tela jedne jedinke, a genetski su odreene. Ove belanevine izazivaju stvaranje antitela kada se nau u stranoj sredini.

HISTOKOMPATIBILNOST
(engl. histocompatibility), stanje kada postoji velika podudarnost izmeu antigena na povrini elija kod razliitih osoba. Kada je histokompatibilnost prisutna, tada pri transplantaciji organa ili tkiva nema reakcije odbacivanja.

HISTOLOGIJA
(engl. histology, lat. histologia ), nauka koja prouava normalnu morfologiju, hemiju i fiziologiju tkiva. Glavne grane histologije su histohemija i histo-fiziologija. H. se deli na optu i specijalnu. Opta h. obuhvata citologiju i prouavanje etiri osnovne vrste tkiva na svtlosnom i elektronskom mikroskopu. To i jeste histologija u uem smislu. Specijalna h. je mikroskopska anatomija i prouava strukturu organa.

HISTONI
(engl. histones), grupa proteina koji su vrsto povezani sa molekulom DNK u hromozomima eukariota. To su bazni proteini male molekulske mase koji su visoko ou-vani tokom evolucije i dele se na pet klasa: H1, H2A, H2B, H3 i H4. Histoni imaju prvenstveno strukturnu ulogu: oktamer histona H2A-H4 ulazi u sastav nukleozoma, dok H1 vri naknadnu spiralizaciju hromozomske (hromatinske) niti. Histoni vre nespecifinu inhibiciju genske aktivnosti eukariota, a njihove kovalentne modifikacije su u vezi sa dekondenzacijom hromatina.

HISTOPLAZMOZA
(engl. histoplasmosis), retka bolest koja se javlja u pojedinim regijama Severne, Centralne i June Amerike, a uzrokovana je gljivicom Histoplasma capsulatum. Infekcija je vrlo esta u endeminim regijama, no obino protie bez simptoma. Manifestna bolest se javlja kod oko 1% osoba eksponiranih ovoj gljivici i tada ima ponajpre karakteristike plune, a ponekad i diseminovane infekcije. Diseminovana infekcija se posebno sree kod osoba sa imunodeficijencijom. Zbog toga histoplazma ima tipine ka-rakteristike oportunistike infekcije (v. steeni sindrom imunodeficijencije). Za lee-nje se koristi amfotericin B, a efikasni su i itrakonazol i ketokonazol.

HISTORADIOGRAFIJA
(engl. historadiography), v. autoradiografija.

HISTOTOKSINA HIPOKSIJA
(engl. histotoxic hypoxia), pojava da tkivo ne moe da koristi kiseonik za oksidativne procese zbog

dejstva toksinog agensa (npr. inaktivacija citohromoksidaze kod trovanje cijanidom).

HITIN
(engl. chitin), strukturni polisaharid, glavna komponenta egzoskeleta insekata i elijskih zidova mnogih biljaka

HIV
(engl. human immunodeficiency virus), v. humani imunodeficijencija virus.

HIV BOLEST
(engl. HIV disease), faza HIV infekcije u kojoj se javljaju simptomi i znaci imunodeficijencije. U poetku je HIV bolest praena minimalnim simptomima i znacima, koji su najee posledica minor oportunistikih infekcija, da bi se potom i potpuno razvila klinika slika steenog sindroma imunodeficijencije (AIDS, v. steeni sindrom imunodeficijencije).

HIV INFEKCIJA
(engl. HIV infection), infekcija virusom humane imunodeficijencije (engl. human immunodeficiency virus, HIV), ima karakteristike hronine infekcije, u toku koje se kod veine inficiranih osoba posle oko 10 godina razvija teka imunodeficijencija, tj. terminalna faza bolesti koja se naziva steeni sindrom imunodeficijencije (AIDS, v. steeni sindrom imunodeficijencije).

HLA ANTIGENI
(engl. human leucocyte antigens), raniji naziv za histokompatibilne antigene. Dobili su takvo ime jer su ovi antigeni otkriveni prvi put na ljudskim leukocitima.

HLA-B27 ANTIGEN
(engl. HLA-B27 anti-gen), proizvod gena glavnog histokompatibilnog kompleksa (MHC ili HLA) klase I, koji se javlja kod 4 - 13% zdravih osoba u Evropi, a znatno ee kod bolesnika sa seronegativnim spondiloartropatijama (i do 100% u velikim grupama bolesnika sa ankilozirajuim spondilitisom). Stoga se ovaj nalaz smatra korisnom dodatnom preocedurom u dijagnostici ovih bolesti.

HLADNI APSCES
(engl. cold abscess), tuberkulozni apsces koji polazi od procesa na lumbalnim ili grudnim prljenovima (tuberkulozni spondiltis) ili kukovima (tuberkulozni koksitis) ili sakralnoj tj. karlinoj kosti (tuberkulozni sakroileitis). Manifestuje se kao bezbolan, hladan otok u preponi, na unutra-njoj strani butine ili slabinskom predelu, koji pokazuje znake slobodne tenosti, bez znakova zapaljenja.

Dijagnoza se postavlja ren-dgenografski, gde se vide patoloke promene na zahvaenim kostima. Punkcijom, koja se uvek vri kroz zdravo tkivo, dobija se sukrviav gnojni sadraj, iz koga se mogu izolovati bacili tuberkuloze. Ne sme se raditi incizija, poto se stvara fistula koja veoma teko zarasta. Osnovna bolest se lei tuberkulostaticima i imobilizacijom, a apsces uzas-topnim punkcijama i ubacivanjem tuberkulostatika.

HLAMIDIJA
(engl. Chlamydia), rod Gram-negativnih bakterija koji pripada porodici Chlamydiacae. To su obligatorni, intracelularni mikroorganizmi, loptastog oblika, koji se razmnoavaju iskljuivo u ivim elijama jedinstvenim razvojnim ciklusom. Javljaju se u formi elementarnog telaca (ET) koji je infektivni ekstracelularni, transportni oblik, i kao retikularno telo (RT) znaajno za reprodukciju hlamidija unutar inficirane elije. Hlamidije imaju afinitet prema epitelnim elijama te najee uzrokuju one, respiratorne i genitalne infekcije. Ovaj rod obuhvata etiri vrste: Chlamydia psittaci, C. trachomatis, C. pneumoniae i C. pecorum. Poseban znaaj imaju genitalne infekcije izazvane C. trachomatis (tipovi D-K), s obzirom na njihovu veliku rasprostranjenost kod oba pola i mogunost da na razliite naine kompromituju humanu reprodukciju.

HLAMIDIJAZA
(engl. chlamydiasis), seksualnim kontaktom prenosiva genitalna infekcija izazvana mikroorganizmima Chlamydia trachomatis. Ispoljava se kao uretritis i epididimitis kod mukaraca, odnosno kao cervicitis i akutna zapaljenjska bolest male karlice kod ena. Kao posledica infekcije kod mukaraca moe se javiti bolest zglobova, migratorni poliartritis (Reiter sindrom), a kod ena neplodnost, spontani prekid trudnoe ili prevremeni poroaj.

HLOR
(engl. chlor), pod normalnim uslovima gas ukastozelene boje. Sa vodom reaguje hidrolizom i gradi hipohlorastu kiselinu (HOCl), koja ima veliku oksidacionu mo i tako slui za higijensku dezinfekciju vode. Hlor ima jako baktericidno svojstvo, ne utie nepovoljno na organizam, postojan je u vodi, lako se dozira, nije skupo sredstvo, ima produeno (rezidualno) delovanje u vodi. Preparati hlora su: hlordioksid (ClCO2) gas, dobro se rastvara u vodi i slui za dezinfekciju vodovoda; avelova voda (NaOCl), ima 10 - 14% aktivnog hlora, u tenom je stanju i slui za dezinfekciju naih vodovoda: kaporit je kalcijum-hipohlorit (CaOCl2) sa oko 70% aktivnog hlora: hloramin (NH2Cl) sa 25% hlora i produenim dejstvom i hlorni kre sa oko 30% aktivnog hlora, koji se ne koristi za dezinfekciju vode.

HLOR-, HLORO(engl. chlor-, chloro-), v. hlor.

HLORAL-HIDRAT
(engl. chloral hydrate), klasini stari sedativ i hipnotik. Zbog neprijatnog ukusa i nadraajnog

dejstva vie se ne koristi od kada su na raspolaganju benzodiazepini.

HLORAMBUCIL
(engl. chlorambucil), citostatik iz grupe alkilirajuih agenasa, sa selektivnim delovanjem na elije kostne sri. Koristi se za leenje hronine mijeloidne leu-kemije. Preparat: Leukeran.

HLORAMFENIKOL
(engl. chloramphenicol), antibiotik sa vrlo irokim spektrom dejstva, ali se zbog jake toksinosti za kostnu sr koristi retko kod tekih sistemskih infekcija kad su izazivai osetljivi na hloramfenikol, a rezistentni na manje toksine antibiotike. Lo-kalno, kao kapi za oi koristi se za leenje bakterijskih konjunktivitisa. Preparati: Chloramphenicol, Hloramkol.

HLORAZEPAT-DIKALIJUM
(engl. chlorazepat dipotassium), benzodiazepin dugog dejstva, koji se koristi kao anksiolitik u kratkim kurama do 3 meseca. Preparat: Tranex.

HLORDIAZEPOKSID
(engl. chlordiazepoxide ), jedan od prvih benzodiazepina uveden kao lek. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Librium.

HLORFENIRAMIN
(engl. chlorpheniramine), antihistaminik sa vrlo izraenom sedacijom. Koristi se za leenje urtikarije, polenske kijavice, protiv povraanja kod putovanja i his-taminske glavobolje. Preparat: Lentostamin.

HLORHEKSIDIN
(engl. chlorhexidine), antiseptik za kou i sluznice i konzervans koji se stavlja u kapi za oi. Preparati: Hibideks, Hibitane.

HLORHIDRIJA
(engl. chlorhydria), prisustvo kiseline, ili veoma velike koliine hlorovo-donine kiseline u elucu. V. hiperhlorhidrija.

HLORID, Cl
(engl. chloride), so hlorovo-donine kiseline. Kod sisara najzastupljeniji je ekstraelijski anjon (Cl), koji je znaajan za regulisanje raspodele vode, ravnotee anjona i katjona i osmotskog pritiska.

HLORISANJE VODE
(engl. water chlorination), metoda hemijske dezinfekcije vode, ime se unitavaju saprofitni i patogeni mikroorganizmi. Cilj metode je da se odredi koliina hlora, koja e da izvri oksidaciju organskih i neorganskih materija u vodi - tzv. hlorni broj i koliina hlora koja e ostati posle izvrene dezinfekcije i spreavati sekundarno zagaenje vode, tzv. slobodni rezidualni hlor. U postupku hlorisanja vode, u zavisnosti od vodnih objekata, odabira se hlorni preparat i dozira u mg/lit vode.

HLORKREZOL
(engl. chlorcrezol ), antiseptik, derivat fenola. Koristi se kao dezinfekciono sredstvo, a u malim koncentracijama i kao konzervans u rastvorima za injekcije, kremove i losione.

HLORMETIAZOL
(engl. chlormethiazole), nespecifini sedativ i hipnotik koji se koristi i u programu odvikavanja od alkohola, kao i kod status epileptikusa. Nije vie registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Heminevrin.

HLOROFIL
(engl. chlorophyll ), zeleni biljni pigment koji apsorbuje svetlost i ima centralnu ulogu u procesu fotosinteze. Nalazi se u specijalizovanim organelama - hloroplastima.

HLOROFORM
(engl. chloroform), isparljiva tenost koja je nekad bila koriena kao anestetik, ali je naputen kao takav. Sada se koristi samo u malim koncentracijama kao konzervans ili lokalno kao rubefacijens u losionima i linimentima za kou.

HLOROHIN
(engl. chlorochin ), antireumatik i antimalarik, a koristi se i za leenje amebijaze i lupus eritematozusa. Pri dugoj primeni kod reumatizma moe da izazove retinopatiju i poremeaje vida, zbog ega su potrebne kontrole kod oftalmologa. Preparat: Chlorochin.

HLOROKREZOL
(engl. chlorocresol), sapunski rastvor za dezinfekciju ruku (1% rastvor); instrumenata, tekstila, krzna, koe (1 - 3% rastvor), nametaja, podova (2% rastvor). Je-dinjenje nastaje meavinom hlora i krezola.

HLOROKSILENOL
(engl. chloroxylenol ), antiseptik, derivat fenola, vie selektivan u baktericidnom delovanju, a manje

toksian. Koristi se kao rastvor za dezinfekciju koe. Preparat: Dettol.

HLOROPSIJA
(engl. chloropsia ), gledanje u zelenoj boji, najee se javlja usled primene odreenih lekova, oboljenja mrenjae, intraokularnih krvarenja.

HLOROVODONINA KISELINA
(engl. hydrochloric acid), kiselina eludanog soka, HCl. Funkcija HCl sastoji se u tome da pretvori pepsinogen u pepsin, da stvori optimalnu kiselost u elucu, pri emu je delovanje ovih enzima maksimalno, kao i da izvri ste-rilizaciju eludane sredine. HCl je jedina neorganska kiselina koja se stvara u organizmu.

HLORPROMAZIN
(engl. chlorpromazine ), antipsihotik iz grupe fenotiazina, prototip antipsihotikih lekova. Koristi se za leenje shizofrenije i manije, teke anksioznosti i pov-raanja. Preparat: Largactil.

HLORPROPAMID
(engl. chlorpropamide ), oralni antidijabetik iz grupe derivata sulfonilureje. Koristi se za leenje insulin-nezavisnog dijabeta. Preparati: Biodiab, Chlorpropamid, Diabinese, Normoglik.

HLORTALIDON
(engl. chlorthalidone), diuretik umerene jaine slian tiazidima. Koristi se oralno za leenje hipertenzije i edema. Preparat: Hygroton.

HLORTETRACIKLIN
(engl. chlortetracycline), tetraciklin, antibiotik irokog spektra, koji se koristi oralno, parenteralno i lokalno. Pripada grupi starih tetraciklina koji se nepotpuno resorbuju iz creva, deluju relativno kratkotrajno i zato se zamenjuju ili novim tetraciklinima kao doksiciklin ili drugim novim antibioticima. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Aureomycin.

HMC SINDROM
(engl. hipertelorism-microtia-clefting syndrome ), hereditaran, autosomno recesivno nasledan sindrom. Karakteristike su: mentalna retardacija, telekantus, epikantalni prevoji, nenormalnosti oiju, bifidni nos ili irok nosni vrh, rascep usne i nepca, prekobrojni zubi, debele usne, mikrokefalija, kratak mandibularni ramus, skraena gornja visina lica, smanjena fleksija lobanje, nenormalne artikularne povrine okcipitalnih kostiju i prvog vratnog prljena, sindaktilija i hipoplazija ispupenja na dlano-vima.

HOANA
(engl. choana, gr. choana), paran, zadnji otvor nosne duplje preko koga ovaj prostor komunicira sa gornjim ili nosnim spratom drela. Desnu od leve hoane razdvaja zadnja ivica ralaste kosti postavljena u sagitalnoj ravni.

HODANJE
(engl. walking, to walk), nauena motorna radnja naizmeninog savijanja i op-ruanja suprotnih udova, kod oveka samo nogu, sa ciljem premetanja tela u prostoru (spoljanjoj sredini).

HODGKINOV LIMFOM
(engl. Hodgkins lymphoma, Hodgkins disease ), Thomas Hodgkin, engleski lekar, 1798-1866, maligno oboljenje koje karakteriu bezbolno, progresivno uveanje limfoidnog tkiva, najee limfnih lezda na vratu, splenomegalija i pri-sustvo Reed-Sternbergovih elija u tumor-skom tkivu. Simptomi bolesti su anoreksija, gubitak teine, generalizovani svrab, tempe-ratura, nono znojenje, anemija i leukocitoza. Oboljenje se obino javlja izmeu 15. i 35. godine ivota. Dijagnoza bolesti se postavlja biopsijom limfnih lezda i patohistolokim pregledom. Stadijum bolesti se utvruje laboratorijskim analizama, radiografskim pregledom plua, kompjuterizovanom tomografijom abdomena, limfografijom, ultrasonografijom i biopsijom ilijane kosti. Leenje se sastoji od vazdune terapije i primene citostatika u vidu protokola.

HODNIK
(engl. pathway, meatus, lat. meatus), v. meatus.

HOFBAUEROVE ELIJE
(engl. Hofbauer cells), krupne, jajaste do okrugle, mobilne elije u mezodermu horionskih resica. Jedro je ovalno ili izdueno sa istaknutim jedarcem. Citoplazma sadri brojne mitohondrije, dobro razvijen Golgi, granulisani endoplazmatski retikulum, znatan broj malih i krupnih lizozoma, parie glikogena i slobodne ribozome. Na periferiji elije vide se veliki broj svetlih vakuola i rezidualna tela. Sa povrine elije polaze brojni, nepravilni, debeli citoplazmat-ski produeci i mikrovili. Broj ovih elija se poveava tokom trudnoe i smatra se da su to specifine makrofagne elije koje remodeliraju stromu horiona (horionski mezoderm) tokom grananja i izduivanja horionskih resica. Mogue je da su i aktivni uesnici u placentalnoj barijeri.

HOLAGOG
(engl. cholagogue), supstanca koja stimulie oticanje ui iz une kesice i unih puteva u duodenum.

HOLANGIOGRAFIJA

(engl. cholangiography), specijalna rendgenografska procedura za ocrtavanje glavnih unih vodova, intravenskom injekcijom ili direktnom instilacijom kontrastnog sredstva. Intravenska holangiografija je vensko sporo davanje kontrastnog sredstva, a nakon toga ciljano rendgenografsko snimanje regije une kese. Operativna i postoperativna holangiografija je ubrizgavanje kontrastnog materijala u zajedniki uni vod - holedohus ili kroz T-dren ubaen tokom operacije, ija je svrha otkrivanje rezidualnih kamenaca. U perkutanoj transhepatinoj holangiografiji kontrastni materijal se ubrizgava kroz dugu iglu koja se ubacuje direktno kroz kou u tkivo jetre. Endoskopska retrogradna holangiografija (ERCP) predstavlja kanulaciju papile Vateri kroz fleksibilan duodenoskop, a potom instalaciju kontrastnog materijala direktno u holedohus.

HOLANGIOHEPATITIS
(engl. hepatocho-langitis), inflamacija jetrenog tkiva i unih vodova.

HOLANGIOHEPATOM
(engl. cholangiohepatoma), abnormalna neoplazma gde su izmeane maligne elije jetre i maligne elije unih vodova.

HOLANGIO-JEJUNOSTOMIA
(engl. cho-langiojejunostomy), sinonim hepaticojejunostomia; operativna konstrukcija spoja izmeu proksimalnog dela unih puteva, odn. hepatinih unih puteva (engl. hepatic duct) iznad ulivanja une kese u une puteve, i poetnog dela tankog creva, ime se omo-guuje nesmetano oticanje ui u digestivni trakt. Intervencija se izvodi kao radikalna, rekonstruktivna, posle operativnog uklanjanja patolokih promena ili kao palijativna u cilju leenja povreda, zapaljivih i oiljnih promena, suenja i opstruktivne utice, kod malignih oboljenja unih puteva i pankreasa. Sada se najee izvodi hepatiko-jejunostomija tipa Roux, gde je vijuga tankog creva konstruisana kao slovo Y. Ostale biliodigestivne derivacije, kao to su holedohoduodenostomija, holecistoduodenostomija, holecistojejunostomija, i hepatikojejunostomija tipa omega su naputene.

HOLANGIOKARCINOM
(engl. cholangiocarcinoma), adenokarcinom intrahepatinih unih puteva.

HOLANGIOLITIS
(engl. cholangiolitis), inflamacija najsitnijih tubula bilijarnog stabla koja moe da se razvije u holangiolitinu cirozu.

HOLANGIOM
(engl. cholangioma), neoplazma poreklom od unih puteva, najee intrahepatinih. Moe biti benigna ili maligna (holangoikarcinom).

HOLANGITIS
(engl. cholangitis), inflamacija unih vodova uzrokovana ili bakterijskom infekcijom ili opstrukcijom unog voda kalkulusom ili tumorom. U klinikoj slici su karakteristini jak bol ispod desnog rebarnog luka, utilo (ako postoji opstrukcija) i intermitentne temperature. Laboratorijske analize najee pokazuju poviene vrednosti serumskog bilirubina. Za definitivnu dijagnozu treba uraditi ultrazvuk abdomena i holangiografiju. Terapija je antibiotska za infekciju i hiruka kod akutne opstrukcije.

HOLAT
(engl. cholate), so, estar ili katjonski oblik holne kiseline.

HOLECISTEKTOMIJA
(engl. cholecystectomy), uklanjanje une kese, operativni zahvat kojim se u potpunosti uklanja una kesa zajedno sa patolokim supstratom - uzrokom oboljenja. Operativni zahvat se izvodi u optoj anesteziji, kosim supkostalnim, uzdunim paramedijalnim ili uzdunim srednjim rezom, duine 15 do 17 cm, i traje oko 30 do 45 mi-nuta. Mortalitet ove operacije iznosi oko 1/1.000, ali ako se operie u akutnom zapa-ljenju ili se tom prilikom otvaraju uni putevi, mortalitet se desetostruko poveava pa dostie i 4%. To je danas najee izvoena operacija u abdominalnoj hirurgiji. U SAD se godinje izvri oko 30.000 ovih operacija, a kod nas oko 2.500. Danas se holecistektomija radi na: klasian nain, rezom kroz prednji trbuni zid; laparoskopski, uvoenjem operativnog instrumenta, optikog sistema i aspiraciono-insuflacionog mehanizma kroz ukupno 4 otvora veliine 2 cm, na prednjem trbunom zidu; kao hibridna operacija tzv. minilaparotomija kod podesnih sluajeva (gracilan bolesnik, ne suvie izraen patoloki nalaz) rezom veliine do 6 cm. Najea indikacija za holecistektomiju je kalkuloza une kese, a zatim zapaljenja, tumori i povrede. Ovaj zahvat se izvodi i u sklopu drugih operacija, npr. kod tumora guterae ili resekcija jetre. Prvu uspenu holecistektomiju izveo je nemaki hirurg Langebuch, 1882. godine. Danas se laparoskopska holecistektopmija smatra meto-dom izbora za ovu vrstu procedure.

HOLECISTITIS
(engl. cholecystitis), akutna ili hronina infekcija une kese. Akutni h. je najee prouzrokovan kamencima, koji se pokrenu iz une kesice, a ne mogu da prou kroz duktus cistikus. Bol se javlja ispod desnog rebarnog luka i esto je udruen sa gaenjem, povraanjem i flatulencijom. Dijagnoza se najee postavlja ultrazvukom abdomena. Hirurki tretman je najprepo-ruljiviji. Hronini h. ima mnogo veu incidencu. Bol se obino javlja nou, esto nakon masnih obroka. Najee komplikacije su uni kamenci, pankreatitis i karcinom une kesice. Hirurki tretman je takoe najpreporuljiviji.

HOLECISTODUODENOSTOMIJA
(engl. cholecystoduodenostomy), operativno konstruisanje spoja izmeu une kese i dvanaestopalanog creva, u cilju omoguava oticanja ui. Osim u pojedinim sluajevima leenja

utice kod anomalija unih puteva ili kod transplantacije jetre, ovaj zahvat je danas poptuno naputen iz istih razloga kao i holecistojejunostomija.

HOLECISTOENTEROSTOMIJA
(engl. cholecystoenterostomy ), operativni zahvat, kojim se u cilju palijacije, radi omoguavanja pranjenja ui u digestivni trakt kod utice, uglavnom usled malignih tumora, konstruie spoj izmeu une kese i poetnog dela tankog creva, najee po tipu omega. Zbog mnogobrojnih nedostataka (estog poputa-nja, brze blokade biliodigestivnog spoja i ne-efikasnog pranjenja ui) danas je ovaj zahvat potpuno naputen, osim u otklanjanju uroenih anomalija unih puteva. Umesto njega se radi hepatikojejunostomija.

HOLECISTOGASTROSTOMIJA
(engl. cholecystogastrostomy ), formiranje spoja izmeu une kese i eluca, u cilju leenja opstruktivne utice kod malignih tumora unih puteva i jetre. Danas je zbog mnogih nedostataka naputena operacija.

HOLECISTOGRAFIJA
(engl. cholecystography), rendgensko ispitivanje une kesice. Najmanje 12 sati pre ispitivanja pacijent uz nemasni obrok uzima kontrastno sredstvo koje sadri jod i najee je u formi tableta (kontrast moe biti dat i intravenski). Jod koji pravi kontrast na rendgenskom snimku sekretuje se kroz jetru u u une kesice. Posle ove procedure pacijent uzima ili mastan obrok ili holecistokinin koji stimulie unu kesicu da vri kontrakcije i izbacuje kontrastni materijal u une vodove. Sledei rendgenski snimci prave se posle sat vremena. Ovaj test je koristan u postavljanju dijagnoze holecistitisa, holelitijaze, tumora i u diferencijalnoj dijagnozi tumorskih masa u gornje-desnomkvadrantu stomaka.

HOLECISTOKININ, CCK
(engl. cholecystokinin), familija polipeptidnih hormona, koje pored endokrinih elija tankog creva sekretuju i neuroni u ileumu, kolonu i mozgu. CCK 12 i CCK 8, koje sekretuju i elije sluzokoe gornjeg dela tankog creva stimuliu: kontrakcije une kese, sekreciju pankreasnog soka bogatog enzimima, sekreciju enteropeptidaza, glukagona i insulina, a inhibiraju motilitet eluca. Sekrecija CCK podstaknuta je produktima digestije (peptidi, amino-kiseline i masne kiseline).

HOLECISTOKININ-PANKREOZIMIN, CCK-PZ
(engl. cholecystokinin-pancreozymin ), hormon koji lui mukoza gornjeg tankog creva, a koji stimulie unu kesu i izluivanje pankreasnih enzima. Ranije se smatralo da se ovo dejstvo ostvaruje sa dva razliita hormona, holecistokininom i pankreoziminom.

HOLECISTOTOMIJA

(engl. cholecystotomy), operativni zahvat kojim se otvara una kesa, u cilju vaenja kamenja (engl. cholecystolithotomy). Ovaj zahvat se mora zavriti jednim od sledeih naina: 1. zatvaranjem (avom) une kese, to je veoma nesiguran postupak; 2. ubacivanjem drena u unu kesu i njegovim izvoenjem na prednji trbuni zid (engl. cholecystostomy) to se nekada radi u cilju leenja akutnog zapaljenja guterae; 3. uklanjanjem une kese (engl. cholecystectomia), ime je svrha same holecistotomije promaena. Danas je ovaj operativni zahvat naputen, osim u sluaju pod 2.

HOLEDOHOJEJUNOSTOMIA
(engl. choledochojejunostomia), operativni zahvat kojim se stvara spoj izmeu zajednikog unog puta (holedohusa), tj. distalnog dela izvodnih unih puteva (ispod ulivanja une kese) i prve vijuge tankog creva, u cilju leenja: opstrukcije unih puteva sa uticom, izazvanom zapaljivim, oziljnim i malignim obo-ljenjima unih puteva, i glave pankreasa; u cilju leenja povreda predela glave pankreasa, dvanaestopalanog creva i donje treine unih puteva; kao deo radikalne operacije kojom se nakon uklanjanja patolokog procesa u tom predelu rekonstruie protok ui u digestivni trakt. Izvodi se konstrukcijom vijuge tankog creva tipa Y (Roux).

HOLEDOHOLITIJAZA
(engl. choledocholithiasis), prisustvo kamenaca u glavnom unom vodu (v. bilijarne kolike).

HOLEDOHOPLASTIKA
(engl. choledochoplasty), hirurka intervencija koja ima za cilj ponovno uspostavljanje prohodnosti u-nog kanala. U te svrhe upotrebljavaju se kalemovi (vena, ureter, apendiks) u kombinaciji s vetakim materijalima, i delovi trbune maramice i une kese. Holedohoplastika spada meu veoma delikatne intervencije.

HOLEDOHOTOMIJA
(engl. choledochotomy), operativni zahvat kojim se, u cilju ukla-njanja kamenova ili tumora, otvara zajedniki uni put - holedohus (engl. common bile duct) ispod mesta ulivanja une kese. Posle uklanjanja patolokog supstrata, uni putevi se rekonstruiu avom, uz obavezno postav-ljanje drena oblika slova T (Kehrov dren, T-dren), koji se izvodi na prednji trbuni zid. Na taj nain obezbeuje se drenaa ui i sma-njenje pritiska u unim putevima, kako bi av holedohusa zarastao. Kroz T dren se mogu obavljati rendgenski kontrastni pregledi i ubacivati medikamenti. Ovaj dren ostaje u unim putevima od 12 do 21 dan, kada se posle radiografski sprovedene kontrole prolaznosti holedohusa moe izvaditi. U veoma retkim sluajevima i izuzetno pogodnim okolnostima, moe se uraditi i primarni av holedohusa bez T drenae. Sve navedeno se odnosi i na otvaranje i zbrinjavanje zajed-nikog unog puta (hepatikotomija).

HOLEDOKO, prefiks koji se odnosi na uovod, v. duktus holedokus.

HOLEDOKUS
(engl. choledochus duct, bile duct, lat. ductus choledochus), v. duktus holedokus.

HOLEKALCIFEROL
(engl. cholecalciferol ), oblik vitamina D, vitamin D3, koji se sintetizuje iz provitamina, 7dehidroholesterola, pod dej-stvom ultravioletne svetlosti na kou. U jetri se holekalciferol prevodi u 25-hidroksihole-kalciferol, koji zatim u bubrezima prelazi u fi-zioloki najaktivniji metabolit 1,25dihidroksiholekalciferol. Ovo jedinjenje ima hormonsko dejstvo na tanko crevo i kost pri emu se poveava nivo kalcijuma i fosfata u plazmi.

HOLELITIJAZA
(engl. cholelithiasis), prisustvo kamenaca u unoj kesici. Javlja se u oko 20% stanovnitva posle 40-te godine ivota, neto je ee kod ena i kod osoba koje se lee od ciroze jetre. Veina pacijenata se ali na neodreene abdominalne smetnje i na intoleranciju odreene hrane. Neki pacijenti nemaju nikakve simptome. Kod pacijenata sa jakim bilijarnim kolikama, udru-enim sa holelitijazom, preporuljiva je holecistektomija zbog prevencije moguih komplikacija: holecistitisa, holangitisa i pankreatitisa.

HOLELITOTOMIJA
(engl. cholelithotomy), operativno otvaranje une kese ili unih puteva na bilo kom mestu, u cilju uklanjanja unih kamenova. Ovaj izraz ne precizira o kojoj je strukturi bilijarnih puteva re. Zavisno od organa koji se otvara, rekonstrukcija je razliita, i navedena je pod pojmovima holecistoktomija, holecistotomija i holedoho- tj. hepatikotomija.

HOLEMIJA
(engl. cholemia), prisustvo ui ili unih pigmenata u krvi.

HOLEPERITONEUM
(engl. choleperito-neum), izliv ui u peritonealnu duplju, do ega dolazi zbog uspostavljanja fistule ili filtracije ui kroz zid unih vodova. Oboljenje iziskuje hitnu hirurku intervenciju.

HOLERETIK
(engl. choleretic), supstanca koja stimulie stvaranje ui u jetri i tako poveava oticanje ui.

HOLEREZA
(engl. choleresis), proces luenja ui iz jetrenih elija u une vodove.

HOLESTAZA
(engl. cholestasis), nemogu-nost normalnog oticanja ui iz bilo kog dela bilijarnog sistema, od jetre ka duodenumu. Najznaajnije za svakog doktora jeste da ustanovi uzrok holestaze, da li je intrahepatina ili ekstrahepatina holestaza. Intrahepatina holestaza je najee uzrokovana hepatitisom, toksinim oteenjem (lekovima i alkoho-lom), metastatskim karcinomima i trudno-om. Ekstrahepatina holestaza je uzrokovana opstruktivnim kalkulusom, tumorom glavnog unog voda ili karcinomom pankreasa. Sim-ptomi oba tipa holestaze ukljuuju uticu, aho-linu i masnu stolicu, tamnu mokrau i intenzivan svrab koe. Ako je suspektna bolest jet-re, treba uraditi biopsiju jetre a posle toga leiti glavni uzrok bolesti. Kod ekstrahepati-ne holestaze preporuuje se operativno leenje.

HOLESTEROL
(engl. cholesterol ), holest-5- -en-3-b-ol, glavni steroid kod viih ivotinja koji se sintetie u svim elijama iz acetil CoA. Ima RMM 386,64. Nalazi se u svim tkivima, a naroito u ivotinjskim mastima i uljima. Oko tri etvrtine serumskog holesterola je esterifikovano nezasienim dugolananim masnim kiselinama. Preostali deo holesterola na-lazi se u slobodnom obliku.

HOLESTEROLEMIJA
(engl. cholestero-lemia), poviena koncentracija holesterola u krvi. V. hiperlipoproteinemija.

HOLESTEROLURIJA
(engl. cholesteroluria), prisustvo holesterola u urinu.

HOLESTIRAMIN
(engl. cholestyramine), hipolipidemik iz grupe anjonskih smola. Vezuje u crevu une soli i spreava njihov povratak u jetru i ukljuivanje u sintezu holesterola. Koristi se za ublaavanje svraba kod holestatske utice, i kod hiperholesterolemije, kao alternativa ili u kombinaciji sa statinima, za usporavanje progresije ateroskleroze i njenih posledica. Neeljena dejstva su nauzeja, goruica i opstipacija, a este su interakcije sa drugim lekovima, jer ometa njihovu resorpciju. Preparat: Questran.

HOLIN
(engl. choline), (2-hidroksietil)trimetil--amonijum jon, (CH3)3N+CH2CH2OH. Ima nekoliko biohemijskih uloga: ulazi u sastav nekoliko znaajnih membranskih lipida, ukljuujui i fosfatidilholin i sfingomijelin. Sastojak je neurotransmitera acetilholina i koristi se kao donor metilgrupa. Lipotropni je agens poto potpomae transport vika masti do jetre. Koristi se kao terapeutski agens koji poveava sintezu acetilholina kod nekih neurolokih oboljenja.

HOLINERGIKA NERVNA VLAKNA


(engl. cholinergic nerve fibers) eferentna, amijelinska nervna vlakna, sa ijih se zavretaka oslobaa acetilholin (autonomni nervni zavreci). U ova vlakna spadaju sva vlakna parasimpatikog nervnog sistema, preganglijska vlakna simpatikog i postganglijska simpatika vlakna koja inerviu kou i znojne lezde. Holinergina vlakna se nalaze i u CNS-u.

HOLINERGIKI
(engl. cholinergic ), opisuje nervna vlakna na ijim krajevima se oslobaa acetilholin kao neurotransmiter. Uporedi sa adrenergiki.

HOLINESTERAZA
(engl. cholinesterase), enzim iz roda hidrolaza (acetilholin acilhidrolaza, EC 3.1.1.8), koji katalizuje reakciju acetil (ili drugi acil) holin + H2O holin + acetat (ili drugi anjon karboksilne kiseline). Ovim nazivom ranije je obuhvatana i acetilholinesteraza (EC 3.1.1.7). Enzim ima umerenu supstratnu specifinost i hidrolizuje butiril estre mnogo bre nego propionil ili acetil estre. Kao supstrati mogu da se koriste i benzoilholin i tioholin estri. Enzimsku aktivnost inhibiraju alkaloidi kao to su fizostigmin, prostigmin i morfin, kao i niz organofosfatnih jedinjenja kao to su diizopropilfluorofosfat, paration, sarin itd. Postoji vie od se-dam izoenzimskih oblika, od kojih su najvanije one genetske varijante sa neznatnom enzimskom aktivnou, koje imaju poveanu rezistenciju na inhibiciju sa dibu-kainom ili fluoridom. S obzirom da se holinesteraza sintetizuje u jetri, odreivanje aktivnosti ovog enzima znaajno je i kod pacijenta sa oboljenjima jetre.

HOLMES-ADIEOV SINDROM
(Adies syndrome), kombinacija tonine zenice i arefleksije. Karakterie ga postupno suavanje zenice na svetlost i konvergenciju. Uzrok je le-zija cilijarnog gangliona ili njegovih postganglijskih vlakana sa sfinkterom zenice.

HOLNA KISELINA
(engl. cholic acid), una kiselina, a3, a7, 12a-trihidroksi-5b-holan-24- -oina kiselina. Kvantitativno je najznaajnija una kiselina. Sintetizuje se u jetri iz holesterola, skladiti vezana za koenzim A, a pre izluiva-nja u u prevodi se u konjugate glicina i taurina (une soli). Holna i henodeoksiholna su primarne une kiseline, njihove soli ulaze u sastav ui i pomau u digestiji masti. Sekundarne h. k. su deoksiholna i litoholna, a nastuju iz primarnih pod dejstvom intestinalnih bakterija.

HOLO(engl. bile), oznaava da neto pripada ui ili da je s njom u vezi.

HOLODIJASTOLAN
(engl. holodiastolic), promena koja se odnosi na celu dijastolu. Npr., holodijastolni um ( engl. holodiastolic murmur), um koji se uje tokom cele dijastole kod pacijenta sa insuficijencijom semilunarnih zalistaka aorte ili arterije pulmonalis.

HOLOENZIM
(engl. holoenzyme), katalitiki aktivno jedinjenje koje nastaje kombinacijom apoenzima i odgovarajueg koenzima.

HOLOGRAM
(engl. hologram), poseban nain stvaranja fotografske slike bez ko-rienja soiva. Hologram, koji je neprepoznatljiv splet linija i krunica, kada se osvetli koherentnom svetlou, kao to je laserski zrak, organizuje svetlost u trodimenzioni lik originalnog objekta.

HOLOKRINE LEZDE
(engl. holocrine glands), lezde koje funkcioniu prema mehanizmu holokrine sekrecije; cela elija se postepeno transformie u sekretorni produkt. Takve su npr. lojne lezde. Produkcija spermatozoida se moe smatrati vrstom holokrine sekrecije.

HOLOSISTOLAN
(engl. holosystolic), oz-naava promene koje se uoavaju u vremenskom periodu tokom cele sistole tj. kontrakcije komora. Npr., holosistolni um ( engl. holosystolic murmur) uje se sve vreme tokom sistole. Prema uslovima stvaranja izdvajaju se dva tipa holosistolnih umova: um vraanja krvi (tzv. regurgitacioni um - kod insuficijencija mitralnih ili trikuspidnih zalistaka) i sistolni um istiskivanja (tzv. ejekcioni um - kod stenoza semilunarnih zalistaka aorte ili arterije pulmonalis).

HOLTER MONITORING,
dijagnostika metoda dinamike elektrokardiografije, kojom se pomou elektroda prilepljenih na grudni ko, neprekidno tokom 24 sata ili due (do 36 sati) belei na kaseti elektrokardiogram sa jasnim P-talasima i QRS kompleksima, najee u vanbolnikim, ali i hospitalnim uslovima. Potom se tako snimljen elektrokardiogram, za kratko vreme, pomou kompjuterske tehnike analizira. Uporeiva-njem nalaza EKG-a, aktivnosti bolesnika i njegovih subjektivnih tegoba (sa ili bez terapije), mogue je utvrditi poremeaje ritma srca i sprovoenja, ishemijske (simptomatske ali i asimptomatske) epizode i utvrditi ukupno ishemijsko i aritmijsko vreme tokom 24 h praenja (registrovanja EKG-a), odnosno cirkadijalnog ritma. Aparati za holter monitoring EKG-a i krvnog pritiska su laki (ne prelaze teinu od 1/2 kg) i lako mogu da se nose u prehospitalnim uslovima. Pored holter monitoring elektrokardiograma, kao dijagnostika metoda postoji i holter monitoring krvnog pritiska, koji se, takoe, registruje (obino automatski svakih 15 min.) 24 sata ili due (za to vreme

obavi se od 50 do 150 merenja krvnog pritiska). Nalazi obraeni za kratko vreme kompjuterski se uporeuju sa aktivnou bolesnika, subjektivnim tegobama i efektom na lekove u toku registrovanja krvnog pritiska ovim putem. Rezultati brojnih iskustava pokazuju da je iskljuen uticaj pri-sustva lekara koji postoji kod klasinog merenja krvnog pritiska, pa se ak i do 20 % ranije naenog krvnog pritiska ovim putem ne registruje (to govori da je u tom procentu potvrena tzv. hipertenzija belih mantila).

HOLURIJA
(engl. choluria), prisustvo ui u mokrai. Mokraa postaje tamna zbog pri-sustva unih pigmenata.

HOM-, HOMO-, HOMEO


- (engl. hom-, homo-, homeo-), prefiks sa znaenjem isto, slino.

HOMANSOV ZNAK
(engl. Homans sign ), fizikalni znak dubokih venskih tromboza u nogama. Bolesnik osea bol u predelu lista kada su prsti stopala u dorzofleksionom poloaju.

HOMEOMETRIJSKA AUTOREGULACIJA
(engl. homeometric autoregulation), modulacija efikasnosti intracelularnog kontraktilnog mehanizma miocita, odnosno promena kontraktilnosti nezavisna od promene poetne duine miinih vlakana srca. Poveavanje frekvence i snage kontrakcije je iznad one koja se pripisuje Frank-Starlingovom mehanizmu.

HOMEOPATIJA
(engl. homeopathy), nain leenja baziran na primeni minimalnih doza leka protiv neke bolesti, koji bi kod zdravog oveka izazvao tu bolest, npr. leenje proliva sredstvima za ienje.

HOMEOSTAZA
(engl. homeostasis), nepre-kidna, dinamika kontrola unutranje sredine ivog organizma, u smislu ouvanja stalnosti njenih hemijskih i fizikih karakteristika.

HOMEOTERME
(engl. homeotherme), iva bia koja imaju stalnu telesnu temperaturu nezavisnu od spoljne sredine, zahvaljujui mehanizmima koji obezbeuju stalnost temperature tj. termoregulacionim mehanizmima (v. regulacija temperature). To su toplokrvna iva bia - ptice i sisari (ovek).

HOMOCISTEIN

(engl. homocysteine), alfa- -aminokiselina, koja nastaje demetilacijom metionina preko adenozilmetionina i koristi se za sintezu cisteina.

HOMOCISTIN
(engl. homocystine), disulfidni derivat homociteina. Homocistin je homolog sa cistinom. Povezan je sa uroenom grekom metabolizma, homocistinurijom, koja je pos-ledica deficita cistation-b-sintaze, i izlui-vanjem homocistina urinom.

HOMOCISTINURIJA
(engl. homocystinuria), autosomno recesivno nasledno oboljenje koje nastaje usled poremeaja u prometu homocist(e)ina, intermedijarnog jedinjenja u metabolizmu bitne aminokiseline metionina. Javlja se u obliku klasine homocistinurije, u obliku homocistinurije usled poremeaja u resintezi metionina i kao udruena sa metil -malonskom acidurijom usled poremeaja u metabolizmu vitamina B12. Klasina homocistinurija je retko oboljenje. Uestalost je razliita i zavisi od sredine, ali se procenjuje na 1:300.000 poroaja. Nastaje usled nedovoljne aktivnosti enzima cistationin -sintaze. Gen koji kontrolie sintezu enzima je kloniran i nalazi se na dugom kraku hromozoma 21(q21-22.1). Glavne karakteristike oboljenja su strukturne abnormalnosti vezivnog tkiva, posebno krvnih sudova, kostiju i disajnih puteva. Po izgledu nalikuju Marfanovom sindromu (v. Marfanov sindrom) a, za razliku od njega, imaju steenu dislokaciju soiva sa sekundarnim glaukomom. Najvei broj bolesnika zaostaje u mentalnom razvoju, a neki od njih imaju poremeaje ponaanja ili duevne poremeaje. Skloni su intravaskularnim trombozama sa zaepljenjem arterijskih krvnih sudova i tromboembolijama jo u ranom deti-njstvu. Rizik od tromboziranja se poveava u toku opte anestezije. Osim toga, mogu da imaju i razliite poremeaje funkcije disanja. Pored poveane sklonosti ka trombozama, heterozigoti ee oboljevaju od koronarne i cerebro-vaskularne bolesti, a osobe enskog pola imaju povean rizik od habitualnih pobaaja. Priblino jedna polovina obolelih ima blau kliniku sliku usled veeg intenziteta preostale enzimske aktivnosti i na vee doze vitamina B6 (250-900 mg dnevno) reaguju klinikim poboljanjem.

HOMOGEN
(engl. homogeneous), onaj koji je sastavljan iz slinih elemenata ili sastojaka, a koji ima ujednaen kvalitet u celom sastavu. U hemiji ovaj izraz oznaava hemijski sastav istog jedinjenja ili elementa; smea razliitih jedinjenja opisuje se kao heterogena.

HOMOGENAT
(engl. homogenate), materijal koji je pripremljen homogenizacijom, kao npr. tkiva koja se prvo isitne i zatim izmeaju.

HOMOGENIZACIJA
(engl. homogenization), procedura mehanikog cepanja elija u specijalnim aparatima homogenizatorima. Homogenat je visoko heterogena suspenzija raznih elijskih fragmenata i

organela. Analiza razliitih frakcija homogenata mogua je posle centrifugiranja prema gradijentu gustine.

HOMOGENTIZAT 1,2-DIOKSIGENAZA
(engl. homogentisate 1,2-dioxigenase), enzim iz roda oksidoreduktaza (homogentizat: kiseonika 1,2oksidoreduktaza deciklizira-jua, EC 1.13.11.5), koja katalizuje reakciju homogentizat + O2 = 4maleilacetoacetat. Genetski deficit ovog enzima izaziva alkaptonuriju, retko, ali dobro poznato metaboliko oboljenje, koje karakterie akumulacija homogentizinske kiseline u urinu, usled ega urin potamni pri stajanju. Naziva se i homogentizat oksidaza.

HOMOGENTIZINSKA KISELINA,
HGA ( engl. homogentisic acid), 2,5-dihidroksifenilsiretna kiselina, intermedijer u metabolizmu fenilalanina i tirozina. Formira se oksidacijom p-hidroksifenilpiruvata i oksidacijom sa homogentizat 1,2-dioksigenazom do 4- -maleilacetoacetata. Usled nedostatka ovog enzima javlja se alkaptonurija.

HOMOGRAFT
(engl. homograft), tkivo ili organ koji se presauje sa jedne, drugoj jedinki iste vrste.

HOMOKRINE LEZDE
(engl. homocrine glands), lezde koje su izgraene od samo jednog tipa elija, koje lue samo jedan proizvod. Takve su npr. pilorine lezde i egzokrini pankreas.

HOMOLOGIJA
(engl. homology), slinost u strukturi organa ili molekula, koja odraava zajedniko evolutivno poreklo. Specifino: slinost u sekvenci proteina ili nukleinskih kiselina. Kontrast sa analogijom slinost koja ne odraava zajedniko evolutivno poreklo.

HOMOLOGNI
(engl. homolog(ou)s), homologi hromozomi = par hromozoma (dve kopije istog tipa hromozoma) u diploidnoj eliji, koji su jednaki po obliku, veliini i redosledu genskih lokusa; jedan je nasleen od oca, drugi od majke. Izuzetak je poremeaj oznaen kao uniparentalna dizomija, kada su oba hromozoma u paru poreklom od istog roditelja. Pojam polimorfizam homologih hromozoma oznaava normalne varijacije u njihovoj strukturi i formi. Homologi geni: dva ili vie gena ija je sekvenca znaajno slina, zbog evolutivne povezanosti, bilo u okviru iste vrste (paralogi) ili izmeu vrsta (ortologi).

HOMONIMNA HEMIANOPSIJA

(engl. homonymous hemianopsia), ispadi desnih ili levih polovina vidnih polja oba oka. Lezija optikog traktusa dovodi do homonimnih hemianopsija sa suprotne strane: povredom desnog traktusa nastaje leva homonimna hemianopsija, jer su preseena vlakna koja polaze iz desnih polovina obe retine, a koji primaju utiske iz levih polovina vidnih polja oba oka.

HOMOSEKSUALNOST
(engl. homosexuality), seksualna privlanost izmeu osoba istog pola. Moe biti manifestna i latentna, konstantna, povremena i situaciona (vojska, zatvor itd). Normalna je pojava u adolescenciji, a homoseksualna opredeljenost u zrelom dobu posledica je slabe androgenizacije u fetalnom periodu (bioloka teorija), ili je posledica obrnutog Edipovog kompleksa - identifikacija sa roditeljem suprotnog pola (psihoanalitika teorija). Savremene klasifikacije bolesti ne ubrajaju homoseksualnost u patoloka stanja.

HOMOVALINSKA KISELINA, HVA


(engl. homovanillic acid), (3-metoksi,4-hidroksifenil) siretna kiselina, krajnji metabolit dopa-mina (kateholamina) (RMM 182,17). Nastaje iz dopamina O-metilacijom i oksidativnom deaminacijom i izluuje se u slobodnom obliku putem urina. Povien nivo HV A u urinu je znak malignog feohromocitoma, neuroblastoma i ganglioneurona.

HOMOZIGOT
(engl. homozygote), diploidna elija ili organizam koji na paru homologih hromozoma ima dva identina alela odre-enog gena.

HOMOZIGOTNI
(engl. homozygous), v. homozigot.

HONDROBLAST
(engl. chondroblast, lat. chondroblastus ), mlada hrskaviava elija. Ima malo, spljoteno ili ovalno telo, relativno krupno jedro i slabo razvijene organele. Tokom diferencijacije u hondrocit, hondroblast se poveava, zadobija loptast oblik, razvijaju se organele i poinje sinteza i sekrecija hrskaviavog matriksa.

HONDROBLASTOM
(engl. chondroblastoma), tumor koji nastaje u epifizama dugih kostiju.

HONDROCIT
(engl. chondrocyte, lat. chondrocytus ), zrela hrskavina elija. Ima jajasto ili loptasto telo. Lei u

lakuni hrskavinog matriksa. Jedro je obino okruglo sa jednim do dva jedarca. U citoplazmi se nalaze: retke, male mitohondrije, veliki Golgi aparat i dobro razvijen granulisani endoplazmin retikulum, brojni slobodni ribozomi, vezikule, mikrofibrilarni snopovi, parii glikogena i lipidne kapi. Na povrini elija nalaze se brojni mikrovili i mikrogrebeni. H. sintetiu i lue prekursore za sav materijal koji se nalazi izmeu elija i koji sainjava hrskavini matriks. To su, za razne tipove hrskavica, razliite koliine prokolagena, proelastina i glikozaminoglikana.

HONDRODISPLAZIJA
(engl. chondrodysplasia ), zajedniki naziv za vie naslednih poremeaja rasta hrskaviavog tkiva. Prema vrsti zahvaenog kolagena i lokalizaciji patolokih promena razlikujemo epifizne i metafizne displazije.

HONDROITIN SULFAT
(engl. chondroitin sulfate ), glikozaminoglikan (mukopolisaharid) koji se sastoji od lanca sa promenljivim ostacima N-acetil-D-glukozamina (GalNAc) i D-glukuronske kiseline (GlcUA), u kojima su GalNac ostaci sulfatni estri. Postoje dva tipa: hondroitin sulfat A i hondroitin sulfat C. Hondroitin sulfat B naziva se i dermatan sulfat, koji je slian hondroitinu C. Hondroitin sulfati su najzastupljeniji glikozaminoglikani u hrskavici, kostima i krvnim sudovima. Nalaze se u koi, ronjai i drugim vezivnim tkivima.

HONDROKALCINOZA
(engl. chondrocalcinosis), prisustvo kalcijumovih soli naroito kalcijum-pirofosfata u hrskaviavom tkivu na jednom ili vie mesta.

HONDROM
(engl. chondroma), benigna neoplazma poreklom od mezodermalnih elija koje stvaraju hrskavicu.

HONDROMIKSOM
(engl. chondromyxoma, chondrofibroma, chondromyxoid fibroma ), redak benigni tumor kosti sastavljen od lobularnog miksoidnog tkiva sa hondroidnim fokusima.

HONDROMUKOPROTEIN
(engl. echondroprotein ), proteoglikan i glavni konstituent hrskaviavog matriksa. H. je kopolimer u kompleksu sa hondroitin sulfatima, sa kojima je odgovoran za bazofiliju, metahromaziju i PAS pozitivnost hrskaviave osnovne supstance.

HONDROSARKOM

(engl. chondrosarcoma ), maligna neoplazma poreklom od elija hrskavice. Javlja se najee u kostima karlice ili u blizini krajeva dugih kostiju.

HONDROSKOPIJA
(engl. chondroscopy), v. artroskopija.

HORDA
(engl. chord, cord, lat. chorda ), struktura nalik vrpci ili traci. H. tendinea kordis (engl. tendinous c. of heart, lat. c. tendinea cordis ), tetivna nit. Tanki vezivni snopovi koji predstavljaju tetivna vlakna papilarnih miia. Tetivne niti se pripajaju du obodnih ivica pretkomorsko-komorskih sranih zalistaka; h. timpani (engl. tympanic c., lat. c. tympani), bubna vrpca. Grana ivca lica (nervus facijalis), koja sadri nishodna parasimpatika vlakna namenjena inervaciji podjezine i podviline pljuvane lezde, i ushodna gustoreceptivna vlakna koja prenose oseaje ula ukusa sa peurkastih papila sluznice jezika. Bubna vrpca se u usnoj duplji prikljuuje stablu jezinog ivca ijim granicama dospeva do struktura koje inervie.

HORDEOLUM
(engl. hordeolum), miak, fokalna akutna infekcija koja nastaje unutar Meibomianovih lezda ili drugih lezda ivice kapka. Infekcija je najee uzrokovana sta-filokokom. Lei se toplim oblogama i lokalnim antibioticima.

HORDOM
(engl. chordoma ), redak benigni tumor koji potie iz zaostatka horde (hrskaviavi zaetak kimenog stuba kod kimenjaka). Uobiajena lokalizacija je na bazi lobanje ili karlinom delu kime.

HORDOTOMIJA
(engl. chordotomy ), hi-rurko presecanje puteva za bol u prednje-bonoj vrpci kimene modine. Izvodi se u cilju leenja bolnih stanja u ekstremitetima, posebno kod kauzalgije i fantomskog bola.

HOREA MINOR
(engl. chorea minor ), kasna manifestacija reumatske groznice koja se najee javlja kod dece izmeu 5 i 15 godina, a ispoljava se besciljnim, bezvoljnim, bizarnim pokretima (grimase lica, kolutanje oima, pocupkivanje pri hodu), postepenim razvojem razdraljivosti, nesanice, nonog mokrenja, a kasnije i oteanom koordinacijom pokreta i slabou miia. Najee prolazi bez posledica za 6 do 8 nedelja, a ponekad recidivira do puberteta.

HORIOGONADOTROPIN, CG, hCG

(engl. chorionic gonadotropin ), polipeptidni hormon, sijaloprotein (RMM 56.000) koji sadri 40% ugljenih hidrata i 9% sijalinske kiseline. Stvara se u placenti. Sadri dve neidentine subjedinice, koje su oznaene kao alfa i beta. Alfa-subjedinica je identina sa alfa-subjedinicom hormona FSH, LH i TSH, a beta-subjedinice ovih hormona razlikuju se u aminokiselinskom sastavu, organospecifinosti i imunolokim osobinama. Funkcija hCG je slina onoj kod LH. Kvalitativno odreivanje hCG u urinu koristi se za dokazivanje trudnoe, a kvantitativno odreivanje beta-subjedinice za utvrivanje patoloke trudnoe i trofoblastnih i testikularnih tumora.

HORION
(engl. chorion), spoljanja ekstraembrionalna membrana, koja se sastoji od horionskog mezoderma i trofoblasta. U potpunosti obuhvata, okruuje ceo zametak i sve njegove membrane zbog ega se sve to esto naziva horionska vezikula.

HORIONSKE RESICE
(engl. chorionic villi, lat. villi choriales), razvijaju se u tri stadijuma: I - primarne horionske r. su trake trofoblasta koje izrastaju sa horiona u endometrijum. Sastoje se od dva sloja horionskog epitela: citotrofoblasta i sinciciotrofoblasta; II - sekundarne horionske r. nastaju urastanjem vanembrionalnog mezoderma u centar resica, posle 15. dana gestacije; III - tercijarne resice nastaju razvojem embrionalnih krvnih sudova u mezodermu resica. Posle formiranja placente kao organa, horionske resice dobijaju naziv placentalne resice.

HORIONSKI MEZODERM
(engl. chorionic mesoderm, lat. mesoderma chorionicum), deo vanembrionalnog mezoderma. ini glavnu masu horiona, horionske ploe i strome sekundarnih i tercijarnih horionskih resica. Horionski mezoderm sastoji se od rastresito rasporeenih fibroblasta i fibrocita, koji produkuju prekursore za kolagene fibrile i osnovnu supstancu. Tu se nalaze i Hofbauerove elije.

HORIORETINITIS
(engl. chorioretinitis ), upala sudovne opne i mrenjae. Najee je uzrokovana virusima, bakterijama, gljivicama, protozoama ili ima autoimunu etiologiju.

HORIZONTALNA RAVAN
(engl. horizontal plane, lat. planum horizontale), v. ravan.

HORIZONTALNE ELIJE
(engl. horizontal cells, lat. neurocytus horizontalis ), retinalni interneuroni, ija se tela nalaze u spoljanjem delu unutranjeg granuloznog sloja retine. Imaju veoma specifinu ultrastrukturu, a uspostavljaju sinapse sa aksonima tapia i epia i dendritima bipolarnih elija. Smatra se da

horizontalne . mogu da provode impulse u oba smera celom svojom duinom. Utvreno je da postoje dve vrste horizontalnih .: svetlosne i hromatine. Svetlosne odgovaraju na iluminaciju fotoreceptora hiperpolarizacijom, a hromatine se aktiviraju zavisno od talasne duine svetlosti.

HORMON
(engl. hormone), sekret endokrinih elija i lezda. Lue se u krv i druge telesne tenosti, pa kao svojevrsni hemijski glasnici dospevaju do ciljnih elija i tkiva. Tu se vezuju za specifine receptore, koji se nalaze na ili u ciljnoj eliji, dovodei do regulacije jedne ili vie funkcija ciljne elije. Dejstvo h. moe biti: a. autokrino - na eliju koja ga je i izluila, b. parakrino - na susedne elije i c. endokrino - na udaljene elije. Po biohemijskoj strikturi h. mogu biti: proteini (polipeptidi), steroidi i derivati aminokiseline tirorozina. Kao primer mogu da poslue hormon rasta iz hipofize, kortikosteroidi iz kore nadbubrenih lezda i adrenalin iz sri nadbubrenih lezda.

HORMON (ESTROGEN) - SUPSTITUCIONA TERAPIJA


(engl. hormone-replacement therapy - HRT, estrogen-replacement therapy - ERT ), primena estrogena ili kombinacije estrogena i progestagena kod ena u menopauzi, najee zbog otkljanjanja simptoma menopauze i spreavanja nastanka osteoporoze i ateroskleroze krvnih sudova.

HORMON RASTA - RILIZING FAKTOR, GHRF


(engl. growth hormone - releasing factor ), hipotalamusni faktor koji podstie izluivanje hormona rasta. Njegova struktura i tana fizioloka uloga jo uvek nisu poznate.

HORMON RASTA,
GH, hGH (engl. growth hormone, GH), polipeptid koji se stvara i izluuje iz prednjeg renja hipofize. Sadri 191 aminokiselinu (RMM 21.500). Potpomae rast dugih kostiju u ekstremitetima i poveava sintezu proteina (pomou somatomedina). Njegovo oslobaanje je kontrolisano delovanjem oslobaajueg hormona hormona rasta (GHRH) i somatostatina. Preterana produkcija hormona rasta uzrokuje gigantizam pre puberteta i akromegaliju kod odraslih osoba. Nedostatak hormona kod dece dovodi do patuljastog rasta. Ovaj hormon ima lipolitiki efekat na adipozna tkiva i utie na metabolizam ugljenih hidrata.

HORMONI HIPOFIZE
(engl. hypophysial hormones), glavni hormoni prednjeg renja hipofize ili adenohipofize su: tiroidnostimuliui hormon (TSH), adrenokortikotropni hormon (ACTH), gonadotropini: folikulostimuliui hormon (FSH) i luteinizirajui hormon (LH), hormon rasta i prolaktin. Se-krecija navedenih hormona je regulisana dej-stvom specifinih oslobaajuih i inhibiuih faktora iz hipotalamusa. Iz neurona zadnjeg renja hipofize ili neurohipofize, oslobaaju se vazopresin i oksitocin, prethodno sintetisani u neuronima hipotalamusa, a zatim transportuju do hipofize i deponuju do trenutka oslobaanja.

HORMONOGENEZA
(engl. hormonegenesis), proces sinteze hormona. U sluaju peptidnih hormona, geni kodiraju informativnu ribonukleinsku kiselinu (mRNA), koja se potom prevodi u proteinske prekursore. Oni podleu daljoj razgradnji (na primer: preproparatireoidni hormon - proparatireoidni hormon paratireoidni hormon) i/ili obradi (na primer: tiroglobulin - tiroksin - trijodotironin) radi formiranja aktivnog hormona koga prepoznaje ciljno tkivo. U sluaju steroidnih hormona, osnovni prekursor holesterol podlee nizu enzimatskih transformacija do formiranja konanog proizvoda. Hormoni iz grupe amina sintetiu se preko niza reakcija slinih kao u sintezi steroidnih hormona, osim to su u ovom sluaju prekursori amino kiseline.

HORMONSKA SUPSTITUCIJA
(engl. hormone replacement therapy ), nadoknaivanje onog hormona koji organizam ne stvara u dovoljnoj meri, kao npr., u dijabetesu insulin, u hipotireozi tiroksin, kod ena u menopauzi estrogena.

HORMONSKA TERAPIJA
(engl. hormone therapy), supstituciona, stimulaciona ili supresivna terapija hormonima. Supstituciona se primenjuje kada jajnici lue malo ili nimalo hormona npr. kod odstranjivanja jajnika, zatim u klimakterijumu, kod disgenezije ili agenezije (nedostatka) jajnika. Stimulaciona se primenjuje kod polno zrele ene kod koje se pregledom ustanovi da inae normalni jajnici ne lue ni estrogene ni gestagene. Njihova stimulacija se vri gonadotropinom iz prednjeg renja hipofize. Supresivna hormonska terapija vri se npr. radi spreavanja ovulacije u cilju kontracepcije. Davanjem estrogena i gestagena u odgovarajuim dozama u toku dueg vremena moe da se smanji lue-nje gonadotropina iz prednjeg renja hipofize do potpunog prestanka luenja. Supresivna terapija, meutim, moe da ima kao posledicu tzv. rebound-efekt (efekt protivudara). Naime, davanje estrogena i/ili gestagena u odreenim dozama u toku dueg vremena dovodi u nekim sluajevima do preteranog luenja gonadotropnih hormona po prestanku davanja, zbog ega jajnici mogu da budu podstaknuti da lue vee koliine svojih hormona (estrogena i gestagena).

HORMONSKI RECEPTOR
(engl. hormone receptor ), jedinstveni protein ciljnog tkiva za koji se vezuju hormoni. Receptorska mesta se nalaze u plazma membranama elija, jedru, na endoplazmatinom retikulumu ili u Golgijevom aparatu.

HOROIDEA
(engl. choroid, uveal tract ), najvei deo srednje vaskularne one ovojnice, smetene izmeu beonjae i mrenjae, od zupaste linije do optikog nerva. Ova opna ishranjuje spoljni deo retine (gde se nalaze epii i tapii) i sastoji se od tri sloja: unu-tranjeg (od sitnih kapilara) choriocapilaris, srednjeg (od sabirnih vena) - Sattlerov sloj i spoljnjeg (od veih krvnih sudova) Hallerov sloj.

HOROIDITIS
(engl. choroiditis ), upala horoidee. Uveitis je opti termin koji se odnosi na upalu uvealnog trakta. (Deli se na iritis, cyclitis, iridocyclitis i choroiditis). Poetak je podmukao, sa malo bola, malo crvenila i retko gubitkom vida (ako je zahvaena makula). Lezije horoidee mogu da budu difuzne, ali su esto lokalizovane kao belo-uta polja, koja se zavravaju oiljcima.

HOROIDNA TELA
(engl. tela choroidea, tela choroidea), vrlo vaskularizovana lamina propria horoidnog pleksusa. Ona potie od pie mater i pojavljuje se na mestima gde direktno nalee na epitel modanih komora. Ovde, pia mater prominira formirajui produetke (villi) horoidnog pleksusa.

HOROIDNI PLEKSUS
(engl. choroid plexus, lat. plexus choroideus ), splet kapilarnih i resiasto oblikovanih nastavaka koji ine tvorevinu meke modane ovojnice raspo-reene unutar modanih komora. Horoidni splet stvara i lui cerebrospinalnu tenost ili likvor.

HOSPITALIZACIJA
(engl. hospitalization), smetanje bolesnika u ustanovu (bolnicu, kliniku ili institut) radi ispitivanja ili leenja.

HOWELL-JOLLYEVA TELACA
(engl. Howell-Jolly bodies), okrugla telaca prenika 0.5 mm koja predstavljaju ostatke jedra u mladim eritrocitima - retikulocitima. U jednom retikulocitu mogu se nai 1 do 2 Howell-Jollyeva telaca. Ona nastaju usled rasparavanja i nepotpunog izbacivanja jedra. esto se nalaze u retikulocitima nakon sple-nektomije, jer se normalno u slezini uklanjaju iz eritrocita.

Hp
, skr., v. haptoglobin.

HPLC
, skr. za tenu hromatografiju pod visokim pritiskom (od engl. rei high-pressure liquid chromatography).

H-PRUGA
(engl. H-band, lat. stria H, zona lucida), vidi se na elektronskom mikroskopu kao svetlija zona koja prolazi kroz centar A pruge popreno-prugastih i sranih miofibrila. U sredini H-pruge nalazi se M-

linija, koja oznaava mesto poprenih mostia izmeu miozinskih miofilamenata A pruge. Tokom kontrakcije H-pruga se suava u odnosu na relaksirano stanje, zbog interdigitacija aktinskih miofilamenata.

HRANA
(engl. food), namirnice biljnog i ivo-tinjskog porekla iz kojih organizam oveka dobija materije, koje mu omoguavaju izgradnju elija, obnovu i rast, odnosno odravanje normalnog telesnog sastava. Hrana koju ovek unosi u organima za varenje razlae se na proste eere, aminokiseline, masne kiseline, vitamine, mineralne soli i oligoelemente. Neke od ovih materija slue za stvaranje gradivnih i zatitnih materija potrebnih elijama, a neke kao izvor hemijske, tj. toplotne energije, koja se dalje pretvara u mehaniku i uslovljava rad. Hrana treba da obezbedi organizmu energetske materije neophodne za proizvodnju toplote i rad (ugljeni hidrati i masti), zatim gradivne materije za izgradnju elija i tkiva (belanevine, mineralne soli) i tzv. zatitne materije, koje slue za pravilno iskoriavanje energetskih i gradivnih materija, za sintezu hormona, enzima, antitela (vitamini, oligoelementi). Namirnice treba da imaju dobar izgled, ukus, zasiujuu mo, svarljivost i iskoristljivost.

HRANJIVA SUPSTANCA
(engl. nutritional substance), najkorisniji deo materije iz hrane, koji se izraava u kilo-kalorijama.

HRIZOTERAPIJA
(engl. chrysotherapy), korienje preparata koji sadre soli zlata u terapiji reumatoidnog artritisa (sin. auroterapija)., v. terapija zlatom.

HRKANJE
(engl. snoring), ujno disanje na usta tokom spavanja izazvano vibracijama mekog nepca. Grub, struui zvuk posledica je udaha kroz suen prostor drela iji su zidovi oputeni, posebno miii korena jezika. Hrkanju moe da prethodi kratak prekid disa-nja (apnoja). Hrkanje se dogaa kada su usta za vreme spavanja otvorena, a usnuli lei na leima ili kada su nozdrve blokirane. Hrkanje ne uje osoba koja hre. V. renhospazam.

HROMAFILNI
(engl. chromaffin), sposoban da se lako preboji bojom porekla hromovih soli. Koristi se u histologiji za definisanje elija koje se lako prebojavaju. Primer su elije nadbubrene lezde koje sadre granule ili zrnca koja se lako prebojavaju.

HROMATIDA
(engl. chromatid ), nakon replikacije DNK hromozom eukariota se sastoji iz dve sestrinske

(identine) hromatide koje su povezane zajednikom centromerom. Tokom deobe elije centromera se deli, a hromatide razdvajaju i predstavljaju samostalne hromozome (v.hromozom).

HROMATIN
(engl. chromatin ), kompleks molekula DNK, histona i nehistonskih proteina prisutan u jedru eukariotskih elija. To je materijal od koga su sainjeni hromozomi. Prema morfolokim i funkcionalnim osobinama razlikuju se dva tipa hromatina: euhromatin i heterohromatin. Euhromatin je svetliji, rastresitiji, ranije se replicira i sadri uglavnom genetiki aktivne regione, dok je heterohromatin tamniji, kondenzovan, kasnije se replicira i uglavnom je genetiki neaktivan.

HROMATOGRAFIJA
(engl. chromatography ), tehnika pomou koje se smese hemijskih jedinjenja razdvajaju na individualna jedinjenja prema relativnom afinitetu za dva razliita medijuma, od kojih je jedan mobilna faza (tenost - rastvara ili gas), a druga je stacionarna faza ili sorbent (npr. porozna vrsta podloga, gel ili tenost koja je vezana za inertnu vrstu potporu). S obzirom na to postoji vie vrsta hromatografija: na koloni, gasna, tankoslojna, tena, hromatografija pod visokim pritiskom itd.

HROMATOPSIJA
(engl. chromatopsia ), gle-danje u boji; prolazni poremeaj opaanja boja, najee uzrokovan bolestima mre-njae i nekim lekovima.

HROMOGEN
(engl. chromogen), hemijsko jedinjenje koje moe da se prevede u obojeno jedinjenje ili moe da se identifikuje pomou takve reakcije uz odgovarajui reagens.

HROMOGENI
(engl. chromogenic), onaj koji je sposoban da proizvede boju ili pigment.

HROMOPROTEIN
(engl. chromoprotein), obojeni, konjugovani protein koji sadri organsku prostetinu grupu vezanu za jon metala. Primer hromoproteina je hemoglobin kod viih ivotinja ili plavi hemocijanin kod brojnih niih ivotinja. Hromoproteini imaju respiratornu funkciju.

HROMOZOM
(engl. chromosome ), u najirem smislu molekul nukleinske kiseline u kome su sadrane genetike informacije kod virusa, bakterija, eukariotskih elija ili elijskih organela. U prokariotskoj eliji (bakterija) postoji jedan hromozom, predstavljen cirkular-nim molekulom DNK. U jedru eukariota

hromozomi su konaste strukture sainjene od dugakog molekula DNK povezanog sa histonskim i nehistonskim proteinima. Broj hromozoma je karakteristian za vrstu, pa se u telesnim elijama oveka nalazi 46 hromozoma. Van elijske deobe, u toku interfaze, hromozomi su despiralizovani i ne uoavaju se pod svetlosnim mikroskopom. Tokom pri-prema za deobu dolazi do udvajanja molekula DNK, tako da se svaki hromozom sastoji od dve identine sestrinske hromatide, koje su povezane centromerom. Sa poetkom mitoze dolazi do kondenzacije i spiralizacije hromozoma, a najbolje vidljivi su u stadijumu meta-faze. Centromera deli hromozom na p i q krak. U odnosu na polozaj centromere i du-inu kraka hromozom moze da bude metacentrian (p = q), submetacentrian (p q), akrocentrian (p q) i telocentrian (postoji samo p krak).

HROMOZOMOPATIJA
(engl. chromosomopathy ), patoloko stanje organizma prou-zrokovano numerikom ili strukturnom abe-racijom hromozoma.

HRONIAN
(engl. chronic ), koji traje dug vremenski period; bolest iji je tok dugotrajan i ima isti intenzitet simptoma, ili traje dugo sa povremenim poboljanjima simptoma koji nikada ne iezavaju potpuno.

HRONINA BUBRENA INSUFICIJENCIJA,


HBI (engl. chronic renal failure ), progresivno i ireverzibilno oteenje bubrega nastalo usled: glomerulskih, tubulointersticijalnih bolesti, hipertenzije, uroenih ili nas-lednih bolesti bubrega, dugotrajnog unoenja velikih doza analgetika, neleene opstrukcije mokranih kanala, ili sistemskih bolesti (dijabetesa, sistemskih bolesti vezivnog tkiva, sarkoidoze, maligniteta). Karakteriu je: azotemija, metabolika acidoza, anemija, poremeaj metabolizma vode i elektrolita i smanjenje veliine bubrega (osim u sluaju policistine bolesti bubrega kada su bubrezi poveani). HBI neminovno napreduje ka terminalnoj bubrenoj insuficijenciji (klirens endogenog kreatinina manji od 10 ml/min), a ivot nadalje nije mogu bez dijalize ili transplantacije bubrega. Osnovni principi leenja su dijeta sa smanjenim unosom belanevina, leenje hipertenzije, primena vezaa fosfata i metabolita vitamina D, leenje anemije eritropoetinom, leenje poremeaja u metabolizmu lipida, dobra glikoregulacija u sluaju dijabetesa i dijabetesne nefropatije (dijaliza se u ovom sluaju zapoinje kada je klirens endogenog kreatina oko 15ml/min).

HRONINA KONGESTIVNA SPLENO-MEGALIJA


(engl. chronic congestive sple-nomegaly), v. Bantijev sindrom.

HRONINA LIMFOCITNA LEUKEMIJA, CLL


(engl. chronic lymphocytic leukaemia ), maligno oboljenje tkiva koja stvaraju krv. Karakteriu je proliferacija malih limfocita koji dugo ive, najee B (preko 95% bolesnika) u kostnoj sri, krvi i limfoidnim organima. CLL se retko javlja ispod 35 godina, uestalost raste sa godinama i ee se javlja u mukaraca nego kod ena. Bolest poinje postepeno, a napredovanje uzrokuje malaksalost,

lako zamaranje, anoreksiju, gubitak telesne teine, nono znojenje, limfadenopatiju i hepatosplenomegaliju. Veina bolesnika godinama nastavlja uobiajenu aktivnost. Bolest ne moe da se izlei. Primenom chlorambucila, ciklofosfamida, gliko-kortikosteroida mogu se postii parcijalne remisije. U leenju se primenjuju zraenje slezine ili celog tela, kao i splenektomija. U novije vreme primenjuje se fludarabin, kojim se postie remisija kod do 30% bolesnika.

HRONINA MIJELOIDNA LEUKEMIJA


(engl. chronic myelocytic leukaemia ), maligna neoplazma tkiva koja stvaraju krv. Karakterie je proliferacija granularnih leu-kocita i ponekad megakariocita. Bolest nastaje postepeno u srednjem ivotnom dobu sa uveanjem slezine, pojavom malaksalosti, umereno povienom temperaturom i znaajnim uveanjem broja belih krvnih zrnaca u cirkulaciji. Bolest ima hroninu fazu, koja protie bez znaajnijih tegoba i fazu blastne transformacije u kojoj bolesnici imaju iste tegobe kao u akutnoj leukemiji. Za dijagnozu je potrebno uraditi analizu broja leukocita i diferencijalnu leukocitnu formulu, biopsiju kostne sri i citogenetsku analizu. Kod vie od 90% bolesnika analizom kariotipa nalazi se filadelfijski hromozom, odnosno trans-lokacija hromozoma t(9;22). Aktivnost alkalne fosfataze u leukocitima je izrazito sniena. Bolest se lei busulfanom, hidroksiureom ili interferonom i transplantacijom kostne sri. Kad bolest doe u fazu blastne transformacije, leenje postaje bezuspeno. Naziva se i hroninom granulocitnom leukemijom, hro-ninom mijelogenom leukemijom i hroni-nom mijelocitnom leukemijom.

HRONINA OPSTRUKTIVNA BOLEST PLUA, HOBP


(engl. chronic obstructive pulmonary disease, COPD), hronina obo-ljenja plua koja se manifestuju opstrukcijom bronha (v. emfizem plua i hronini bronhitis), sa izuzetkom astme.

HRONINI BRONHITIS
(engl. chronic bronchitis ), hronina upala bronha koju karakterie hiperplazija bronhijalnih lezda i peharastih elija, a manifestuje se iskaljava-njem sputuma u najveem broju dana bar tokom tri uzastopna meseca u vie od dve uzastopne godine. Ovo je iroko rasprostra-njena bolest (20 - 60% mukaraca starijih od 60 godina) koja je najee prouzrokovana puenjem (15 - 20% puaa oboli od hro-ninog bronhitisa). Drugi uzroci su aerozagaenje, nesrazmer izmeu stvaranja slobodnih radikala i antioksidanata u organizmu, deficit alfa-1 antitripsina i ponavljane infekcije disajnih puteva. U razvoju bolesti izdvajaju se tri faze: obini (simpleks) hr. b. sa iskaljavanjem mukoznog ispljuvka, mukopurulentni hr. b. sa iskaljavanjem gnojavog ispljuvka i opstruktivni hr. b. koji karakterie opstruktivni poremeaj ventilacije plua. Bolest ka-rakteriu pogoranja koja su posledica estih respiratornih infekcija. Opstruktivni hronini bronhitis je udruen sa emfizemom (hronina opstruktivna bolest plua). U poslednjoj fazi dolazi do respiratorne insuficijencije i hroninog plunog srca. Osnovu leenja predstavlja prestanak puenja, uz bronhodilatatore, mukolitike i antibiotike.

HRONINI POREMEAJI ISHRANE


(engl. chronic eating disorder ), poremeaji ishrane, koji mogu dovesti do oboljenja usled

nedovoljne ishrane ili do oboljenja usled preobilne ishrane. U oba sluaja je ishrana morbogeni inilac. Bolesti usled nedovoljne ishrane su: gladovanje (ishrana ne obezbeuje dovoljne koliine energetskih materija - ugljenih hidrata i masti, tako da je organizam primoran da razgrauje sopstvene rezerve, glikogen i masti, a onda belanevine iz miinog tkiva i parenhilmnih organa); sindrom proteinskog deficita (hronini nedostatak belanevina, uglavnom ivotinjskog porekla, koji posebno pogaa decu u ranom detinjstvu, a kod odraslih dovodi do pojave rane senilnosti, smanjenja plodnosti i pobaaja); rahitis (oboljenje koje se najee javlja kod dece usled nedovoljnog unosa kalcijuma, fosfora i vitamina D3 i praeno je promenama na kostima); osteomalacija (oboljenje se javlja kod ena koje se hrane namirnicama siromanim belanevinama, kalcijumovim solima i vitaminima); skorbut (oboljenje nastaje usled nedovoljnog unosa vitamina C); pelagra (bolest nastaje usled nedostatka niacina - PP faktora i drugih vitamina B kompleksa); ariboflavinoza (nedovoljan unos vitamina B2 - riboflafina); atiaminoza, ili bolest beri-beri (nastaje usled nedostatka tiamina, vitamina B1 i dovodi do teih neurolokih pore-meaja); avitaminoza A (oboljenje koje nastaje usled nedovoljnog unosa provitamina i vitamina A);. nutritivna mikrocitna, hipohromna anemija (anemija, koja nastaje usled nedovoljnog unosa namirnica bogatih gvoem i drugim oligoelementima); zubni karijes (bolest zuba koja nastaje usled nedovoljnog unosa hrane bogate vitaminima D, A, C, kao i nedovoljnog unosa fluora iz hrane i vode); struma (poremeaj titaste lezde, nastao usled nedostatka joda u hrani i vodi ili usled pove-anih potreba organizma). Bolesti usled preobilne ishrane su: gojaznost (psihosomatsko oboljenje koje podrazumeva preobilno nago-milavanje masti u organizmu. Gojaznost je praena poveanjem sadraja holesterola, triglicerida i lipoproteina u krvi. Sve to utie na pojavu ateroskleroze, hipertenzije, infarkta miokarda i cerebralnih insulta); hipervitaminoza vitamina A (moe da nastane usled oboljenja jetre, kada se oteano pretvara karotin u vitamin A, pri emu su uto prebojene beonjae i koa); hipervitaminoza vita-mina D (nastaje poremeaj usled poveanog unosa vitamina D i poveanog unosa kalcijuma); fluoroza (promene u organizmu i na zubima, nastale usled prekomernog unosa fluora iz vode i hrane i tee se lee od karijesa).

HRONINI RADIJACIONI SINDROM


(engl. chronic radiation syndrome ), skup simptoma i znakova koji su posledica delovanja malih doza jonizujuih zraenja na dva radiosenzitivna tkiva ili vie njih. Maksimalno dozvoljena godinja doza predstavlja gor-nju granicu malih doza i iznosi 20 mSv. Ispod ove doze ne oekuju se nestohastiki efekti radijacije, a verovatnoa stohastikih svedena je na najmanju meru. Stohastiki efekti ne zavise od doze (mogu nastati pri svakoj dozi), a verovatnoa da se pojave u linearnoj je korelaciji s veliinom doze (maligna oboljenja, genetske malformacije). Nestohastiki efekti mogu nastati samo iznad odreene doze (postoji prag doze). Za radioosetljiva tkiva (kotana sr, ono soivo) ona iznosi 150 mSv, a za ostala 500 mSv. Hronini radijacioni sindrom nastaje pri eksternoj radijaciji, internoj radijaciji ili kombinovano (pri eksterno-internoj radijaciji). Promene se ispoljavaju prvenstevno na radioosetljivim tkivima. U kotanoj sri nastaje hipoplazija s hroninom citopenijom, prolazna hipercelularnost ili je sr specifino izmenjena u smislu mijelodisplazije, mijeloproliferacije ili leukemije. U perifernoj krvi morfoloke ili funkcionalne promene ispoljene su na jednoj, dve ili sve tri krvne loze. Na onom soivu razvija se radijaciona katarakta, najee poinje supkapsularno na zadnjem polu, progresivna je i vremenom obuhvata i nukleus. Na koi se razvija hro-nini radiodermatitis, koji u poetku zahvata preteno epiderm (reverzibilne promene), kasnije zahvata derm i sve slojeve koe oteujui i kost. Mogu se razviti planocelularni i bazocelularni karcinom koe. Reproduktivne elije gonada i embriona spadaju u izrazito

radiosenzitivne.

HRONINO PLUNO SRCE


(engl. cor pulmonale), hipertrofija desne komore sa poputanjem desnog srca. Posledica je hronine plune hipertenzije. Ispoljava se progresiv-nom dispnejom i perifernim edemima. Pored znakova osnovnog oboljenja auskultacijom se nae pojaan drugi srani ton nad plunom arterijom, rendgenski uveanje desne pretkomore i komore. Prisutni su elektrokardiografski i ultrasonografski znaci hipertrofije desnog srca. Hematokrit, koncentracija hemoglobina i broj ertirocita su poveani (sekundarna policitemija). Leenje se zasniva na poboljavanju plune funkcije smanjivanjam opstrukcije disajnih puteva i na korekciji hipoksemije stalnom, dugotrajnom primenom kiseonika. Bolesnici najee umiru od de-kompenzacije desnog srca.

HRONOBIOLOGIJA
(engl. chronobiology ), 1. nauna disciplina koja se bavi objektivnim izuavanjem biolokih i vremenskih struktura; 2. bioloki ciklusi. Starenje, npr., ogra-niava duinu ivota, funkcije svih organa se smanjuju gotovo paralelno i bez izuzetka sa poetkom izmeu 20. i 40. godine ivota za sve parametre. Najverovatnije je da se slino dogaa i sa mentalnim funkcijama, to je kvantitativno tee odrediti. Istraivanja starijih osoba post mortem pokazuju na veini organa patoloke promene koje bi za kratko vreme izazvale smrt. U poslednjih 35 godina ivot oveka je produen, a najei uzrok smrti pomeren sa ishemijske bolesti srca na kancer plua.

HRONOPSIHOFIZIOLOGIJA
(engl. chro-nopsychophysiology ), nauna disciplina koja prouava razliite mehanizme i ustrojstvo psihofizioloke vremenske strukture, na relaciji stres, individualna specifinost, emocionalno stanje i somatska reaktibilnost. Razmatra vremenske manifestacije psihofizio-lokih pro-cesa, sva zbivanja i interakcije kojima u osnovi lee bioloke vremenske karakteristike i interakcije sa spoljanjom sredinom.

HRONOTROPIZAM
(engl. chronotropizm ), modifikacija frekvencije srca promenom frek-vencije inicijacije impulsa u predvodniku. Mada je srce kao autonoman organ sposobno da funkcionie bez nervne regulacije, adap-tacija aktivnosti srca na promenjene potrebe organizma postie se preko eferentnih kardijanih nerava. Na funkciju srca utiu parasimpatika vlakna X (holinergina) i simpatiki nervi. Vlakna X ivca, koja se zavravaju u sinoatrijalnom voru, usporavaju frekvencu srca (negativan hronotropni uticaj). Simpa-tiki nervi preko beta-1 adrenoreceptora poveavaju frekvenciju srca, odnosno imaju pozitivan hronotropni uticaj na srce. Autonomni nervni sistem utie na srce i inotropno, dromotropno i batmotropno.

HROPAC
, v. agonija.

HROPAKA POVREDA
, v. agonalna povreda.

HRSKAVICA
(engl. cartilage, lat. cartilago), v. kartilago.

HSA
(engl. human serum albumin), albumin humanog seruma; suspenzija estica HSA obeleenih s pogodnim radionuklidom slui u nuklearnoj medicini za ispitivanje krvnog i limfnog protoka.

HTLV
(engl. human T-lymphotropic virus), v. humani T-limfotropni virus.

HUMANI GENOM
(engl. human genome), nasledna osnova oveka. Celokupna nasledna informacija svakog oveka sadrana je u 23 para hromozoma koji karakteriu telesnu eliju. Smatra se da se u haploidnom hromozomskom setu oveka nalazi priblino 3 milijarde parova nukleotida (3000 Mb-mega baza), to bi bilo dovoljno za formiranje 3 miliona gena prosene duine po 1000 nukleotida. Meutim, procenjuje se da je u humanom genomu prisutno oko 150.000 gena, to ukazuje da veliki deo genetikog materijala ima prvenstveno strukturnu ulogu. Jedan od vodeih meunarodnih naunih projekata s kraja ovog i poetka narednog veka je Projekt humanog genoma (Human genome project), iji je cilj da utvrdi preciznu strukturu itave nasledne osnove oveka, i mapira i sekvencira gene koji je ine. Rezultati ovog istraivanja su od neprocenjivog znaaja za medicinu, jer rasvetljavaju uzroke i mehanizme nastanka razliitih poremeaja (nasledne bolesti, maligna oboljenja, itd.), omoguavaju njihovo pravovremeno otkrivanje, i daju nadu za razvoj adekvatne genske terapije.

HUMANI HORIONSKI GONADOTROPIN


(engl. human chorionic gonadotrophin ), glikoproteinski hormon koji lue trofoblastne elije posteljice. Stimulie uto telo u toku prva tri meseca trudnoe na luenje estrogena i progesterona, neophodnih za odravanje graviditeta. Kod mukog ploda stimulie luenje malih koliina testosterona neop-hodnog za razvoj mukih polnih organa.

HUMANI IMUNODEFICIJENCIJA VIRUS


(engl. human immunodeficiency virus), RNK virus iz porodice retro virusa. Uzrokuje AIDS (acquired immunodeficiency syndrome). Izvor infekcije je samo oboleli ili inficirani ovek. Virus je veoma neotporan u spoljanjoj sredini, osetljiv je na rastvarae lipida, standardne dezinficijense,

zraenja i povienu temperaturu. Izolovan je iz svih telesnih tenosti inficiranih osoba, pa se infekcija prenosi: seksualnim kontaktom, iglama i pricevima zagaenim krvlju, transfuzijom nepregledane krvi i transplacentarno sa majke na plod. Centralni dogaaj u patogenezi bolesti je infekcija HIV CD4 pozitivnih T- -pomonikih limfocita, to dovodi do potpunog poremeaja u funkcionisanju odbrane organizma od infekcije. Ima brojne antigene determinante podlozne promenama, tako da je HIV do sada antigenski najnestabilniji virus. Postoje dva tipa HIV-1 (sa 11 varijanti i grupom 0) i HIV-2.

HUMANI T-LIMFOTROPNI VIRUS


(engl. human T-lymphotropic virus ), RNK virusi iz porodice retro virusa, potporodice onko virusa. Postoje tri tipa: HTLV-I, HTLV-II i HTLV-V . Infekcija se prenosi istim putevima kao i HIV . Kod oveka izazivaju leukemije i limfome T-limfocita, leukemiju vlasastih elija, kozne T-limfome, blage imunodeficijencije i tropsku spastinu paraparezu. Virus je endemian u Japanu, Karibima i centralnoj Africi, a u porastu je broj obolelih u SAD i zemljama zapadne Evrope.

HUMERALNI
(engl. humeral, lat. humeralis), rameni, onaj koji se odnosi na predeo ramena.

HUMERUS
(engl. humerus, lat. humerus), ramena kost ili ramenica. Duga i jedina kost nadlakta koja se svojim gornjim okrajkom spaja sa lopaticom uestvujui u izgradnji zgloba ramena, a donjim okrajkom sa gornjim okrajcima bice i lakatne kosti gradei zglob lakta.

HUMORALNI
(engl. humoral), 1. koji se odnosi na antitelima posredovanu imunost.; 2. koji se odnosi na tenost u oku. V. humor aquosus.

HUNTER-HARLEROV
SINDROM (engl. Hunter-Harler syndrome ), odnosi se na dva razliita entiteta, ali budui da se mnogi sinonimi preklapaju, oba e biti opisana: Harlerov sindrom (mukopolisaharoidoza I), prenosiv autosomno dominantno. Mukopo-lisaharoidoza je obeleena kao progresivno fiziko i mentalno pogoravanje koje vodi u smrt pre desete godine; razvoj je nekoliko meseci normalan da bi rani simptomi zapoeli formiranjem lumbalne grbe, kruenjem zglo-bova i rinitisom; kornea na poetku jasna postaje opalescentna od mase sivih takica u supstanciji propriji, obino maskirajui pra-teu retinalnu degeneraciju; patuljast rast; hepatosplenomegalija usled taloenja mukopo-lisaharida u jetri i slezini; hidrocefalus, hipertelorizam; spljoten nosni greben, tanke usnice, isturen jezik koji licu daje poseban izgled tupavosti (lice otvora na oluku); oteano disanje sa moguim aspiratornim infekcijama; mentalna retardacija je evidentna ve tokom druge godine ivota; depoziti mukopolisaharida u koronarnim arterijama i sranim zaliscima mogu dovesti do poputanja sranog rada; kontrakture, kandaste ake, debeli zarubljeni prsti, naborana tanka koa, malje, kratak vrat, odsustvo seksualne maturacije nasuprot naoko normalno razvijenim genitalijama, vertebralne i

skeletne abnormalnosti, ukljuujui kifozu i druge nenormalnosti; kongenitalni srani defekti i brojni drugi; oralne nepravilnosti obuhvataju uve-anost frontalnog dela gingive i alveolarnog nastavka maksile, smanjenost i/ili klinast oblik prednjih zuba, dijasteme, poremeaj razvoja korenova zuba, malpozicije molara, kratka i iroka mandibula, proiren ili odsutan ramus i izvesna polja kotane destrukcije. Hunter-ov sindrom (mukopolisaharidoza II), prenosiv recesivno, umnogome je slian prvom sindromu, izuzev to su grba i iaranost korneje odsutni, a simptomi uopteno blai. Javljaju se pigmentacija retine, nodularne lezije koe, hipertrihoza, papiledema, optika atrofija, progresivna gluvoa i hipertenzija plune etiologije. Smrt nastupa obino zbog kongestivnog poputanja srca, a uglavnom se deava tokom tree ili etvrte dekade. Naziva se jo Johnie Melov sindrom i lipohondrodistrofija.

HUNTOV SINDROM
(engl. Hunt syndrome ), virusna infekcija herpesom zosterom kolenastog gangliona, sa spoljanjim uvom i mukozom ustiju; pored toga javlja se: facijalna paraliza, jak bol u spoljanjem unom kanalu, vezikularne erupcije u peritonzilarnom regionu, orofariksu i jeziku; smanjena salivacija; gubutak osetljivosti lica, smanjena koli-ina suza, poremeaji sluha, vertigo.

HUTCHINSON-GILFORDOV
SINDROM (engl. Hutchinson-Gilford syndrome), forma progerije, preranog starenja, karakteristina po patuljastom rastu u kome deca ne napreduju u telesnoj teini i razvoju, iako su, u prvoj godini ivota, na izgled imala normalan razvoj; iroka i prerana elavost glave, malo lice, isturene oi, odsustvo trepavica, prast nos, uvuena mandibula, uzan grudni ko, isturen stomak, atrofina pigmentisana koa i odsustvo potkonog sloja masnog tkiva daju pacijentima izgled prerane senilnosti; arterioskleroza, artritis, anginalni napadi i hemiplegija takoe mogu da se jave.

HUTCHINSONOVI ZUBI
(engl. Hutchinsons teeth ), anomalija strukture i oblika stalnih zuba. Javlja se zbog poremeaja razvoja stalnih zuba kod kongenitalnog sifilisa. Stalni centralni sekutii su ui u seivnoj treini krunice, sa polumeseastim udubljenjem na seivnoj ivici. Prvi stalni kutnjaci su dudinjastog izgleda sa slabo izraenim kvricama i plitkim fisurama.

HVA
, skr., v. homovalinska kiselina.

H-ZONA
(engl. H zone), jedna od poprenih pruga kod popreno-prugastih miia; svetlija zona koja se nalazi u sredini tamne A pruge. Sastoji se samo od miozinskih filamenata, a vidi se kod miia u miru. U toku kontrakcije se skrauje i/ili nestaje.

123I
, radioaktivni izotop joda; nastaje u akceleratorima ozraivanjem ksenona (123Xe); emituje fotone; vreme poluraspada 13,3 sati; osnovna energija zraenja 159 KeV . U nuklearnoj medicini primenjuje se za scintigrafiju titaste lezde i obeleavanje brojnih supstanci.

125I,
radioaktivni izotop joda; nastaje u nuklearnim reaktorima ozraivanjem ksenona (125Xe); emituje Xzrake, vreme poluraspada 60 dana, osnovna energija zraenja 27 - 35 KeV , raspada se do 125Te; u nuklearnoj medicini se, najee, primenjuje kao obeleiva reaktanata u mikroanalitikim, laboratorijskim procedurama (v. RIA, v. IRMA).

131I
, radioaktivni izotop joda; u prirodi nastaje raspadanjem urana (235U); proizvodi se u nuklearnim reaktorima bombardovanjem stabilnog telurijuma neutronima; primenjuje se u nuklearnoj medicini samostalno ili u kompleksima, kao obeleiva mnogih supstancija i za nuklearnomedicinsku terapiju; emituje g fotone i b estice; vreme poluraspada 8,04 dana, raspada se do 131Xe; osnovne energije fotona su 364 KeV (81%), 337 KeV (7,3%) i 284 KeV (6%) i b - estica 610 KeV . Domet b - estica u tkivu je 0,5 mm.

IBUPROFEN
(engl. ibuprofen), nesteroidni antiinflamatorni lek, derivat propionske kiseline koji ima i analgetika i antipiretika svojstva. Reverzibilno blokira enzim ciklo-oksigenazu. Primenjuje se oralno u terapiji reumatoidnog artritisa i osteoartritisa. Preparati: Brufen, Ibuprofen.

IC,
v. inspirijumski kapacitet.

ICSH
, v. luteinizirajui hormon.

IDEACIJA
(engl. ideation), miljenje, obrazovanje pojmova i predstava, misaoni procesi koji prate konkretne dogaaje.

IDEALNA TELESNA MASA


(engl. ideal body mass), antropometrijska mera za procenu stanja uhranjenosti ljudi. Izraunava se po

formuli De Mollea, koji uzima u obzir godine ivota, pol i visinu.ITM mukarci = (TB-100) - + ITM ene = (TB-100) - + ITM = idealna telesna masa G = godine starosti Po toj formuli izraunava se relativna telesna masa (RTM), koja predstavlja procenat od standarda, tj. od prosene ili idealne telesne mase. PTM = x 100 Kvalifikacija stepena uhranjenosti vri se pre-ma sledeim grupama: do 80 pothranjeni - 80 - 89 mravi - 90 - 110 normalno uhranjeni - 111 - 119 umereno gojazni - 120 135 gojazni - 136 - 149 vrlo gojazni - 150 morbidna gojaznost

IDEJA
(engl. idea), misao, pojam, predstava, zamisao. Bilo koji sadraj mentalnih procesa. Sve ono to je opaeno i na neki nain shvaeno mentalnim (intelektualnim) procesima, a to se razlikuje od neposrednog ulnog saznanja.

IDEJNA APRAKSIJA
(engl. ideational ap-raxia), nesposobnost formiranja predstave za izvoenje radnje.

IDENTINI BLIZANCI
(engl. identical twins), blizanci nastali podelom iste oploene jajne elije, zigota. Imaju identinu naslednu osnovu, pa su prema tome uvek istog pola. U toku embrionalnog razvoja mogu da imaju jedan ili dva odvojena amniona; placenta im je uvek zajednika.

IDENTIFIKACIJA
(engl. identification), skup postupaka kojima se utvruje istovetnost oso-be, tj. istinitost linosti izvesne osobe. Identifikovanje osoba moe se vriti na ivima, od-nosno delovima ivih ili na leevima, odnosno na delovima leeva, prvenstveno na telu ili pomou stvari. Identifikacija se obavlja odre-ivanjem pola, utvrivanjem doba ivota, opisivanjem tela i stvari, pokazivanjem tela i stvari, fotografisanjem, antropometrijom, daktiloskopijom i dr.

IDEOMOTORIKA
(engl. ideomotor), sprega miljenja (ideje) i motorike (radnje); ideomotorni pokreti, telesni pokreti koji prate ideacione pocese. Ako neko zamilja ili posmatra neki dogaaj, prati ga dominirajuim ideacio-nim procesima, taj dogaaj e izazvati ideomotorne pokrete, obino u redukovanom vidu.

IDIOPATSKA HEMOSIDEROZA PLUA


(engl. lung hemosiderosis ), povremene manje ili vee hemoptizije praene anemijom i promenama u pluima nastalim zbog deponovanja hemosiderina u alveolama plua. Javlja se u detinjstvu i kod mladih osoba. Izmeu faza pogoranja postoje mirne faze razliitog trajanja. Dijagnoza se postavlja na osnovu karakteristine klinike slike, pahuljastih i pramenastih simetrinih senki u srednjim plunim poljima i nalazom siderofaga u sputumu. Napadi se smiruju velikim dozama glikokortikoida,

a leenje se nastavlja imunosupresivnom terapijom. Bolest progredira u fibrozu plua sa restriktivnim poremeajem ventilacije plua.

IDIOPATSKA TROMBOCITOPENIJSKA PURPURA, ITP


(engl. idiopathic thrombocytopenic purpura ), smanjenje broja trombocita u cirkulaciji usled ega nastaju krvarenja po koi, u organima i iz sluznica. Moe se javiti kao akutan ili hronian oblik bolesti. Akutna ITP je bolest dece koja se jav-lja nakon virusne infekcije, traje od nekoliko nedelja do nekoliko meseci i obino prolazi bez posledica. Hronina ITP se javlja kod adolescenata i odraslih, poinje postepeno i traje dugo. Kod bolesnika sa ITP nalaze se antitrombocitna antitela. Moe se preneti na fetus ako je majka bolesna. Leenje se sastoji u primeni kortikosteroida i splenektomiji.

IDIOPATSKE INFLAMATORNE MIOPATIJE


(engl. idiopathic inflammatory myopathies), vrlo raznolika grupa retkih sindroma kojima je zajedniko hronino zapaljenje miia nepoznatog uzroka koje dovodi do miine slabosti. Kliniki se razlikuju: primarni idiopatski polimiozitis, primarni idio-patski dermatomiozitis, miozitis udruen sa drugom sistemskom boleu vezivnog tkiva (preklapajui miozitis), miozotis udruen sa neoplazmom, juvenilni miozitis, miozitis inkluzionih telaaca i retke forme miozitisa (eozinofilni, granulomatozni, fokalni nodularni, okularni i dr.).

IDIOPATSKI
(engl. idiopatic), bolest bez poznatog uzroka.

IDIOSINKRAZIJA
(engl. idiosyncrasy), 1. genetski uslovljena kvalitativno izmenjena reakcija na primenu leka, kao posledica uroenog metabolikog ili enzimskog deficita; 2. neeljeno dejstvo leka, razliito od alergijske reakcije. Nastaje pri prvoj upotrebi leka i zavisi od primenjene doze.

IDIOT
(engl. idiot), maloumnik, najtei stepen mentalne retardacije. U psihijatriji se kad god je to mogue izbegava ovaj naziv kao oznaka linosti, ve se radije pribegava terminu idiotija.

IDIOTIJA
(engl. idiotism), maloumnost naj-teeg stepena (IQ 0 - 19). Ponaanje ovakve osobe zasniva se na refleksima i impulsima, ne ume da govori ili je jezik krajnje redukovan i zasniva se na poluartikulisanim glasovima. Praktino ne ume da se hrani ili da kontrolie sfinktere na uobiajen nain.

IDIOTIP
(engl. idiotype), specifina molekulska struktura na varijabilnom (promenljivom) delu imunoglobulina, tj. antitela; odreuje specifinost antitela. Idiotipska antitela odreenih osobina uvek su proizvedena od jednog klona elija koje produkuju antitela.

IDITOL DEHIDROGENAZA, ID
(engl. iditol dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (EC 1.1.1.14), koji katalizuje reakciju L-iditol + NAD+ = L-sorboza + NADH. Deluje i na D-sorbitol, pri emu nastaje D-fruktoza. Nalazi se u jetri u znaajnim koliinama, a povienje u serumu ukazuje na oteenje parenhima jetre. Naziva se i poliol dehidrogenaza i sorbitol dehidrogenaza.

IDOKSURIDIN
(engl. idoxuridine), antivirusni lek za lokalnu primenu, koji se ne prime-njuje sistemski zbog velike toksinosti. Ranije je korien za leenje labijalnih i genitalnih infekcija uzrokovanih herpes virusom (H. simplex). Potisnut je pronalaskom aciklovira.

Ig,
skr. za bilo koji imunoglobulin od pet klasa: IgA, IgD, IgE, IgG ili IgM.

IGRANJE ULOGE
(engl. playing a role), vrenje uloge ili postupanje u skladu sa nekom ulogom.

IHTIOZA
(engl. ichthyosis), nasledni pore-meaj keratinizacije, koji moe biti generalizovan ili difuzan. Razlikuju se po tipu nasleivanja i kliniko morfolokoj slici. Neki oblici ihtioza udrueni su s asociranim simptomima od strane drugih organa, naroito centralnog nervnog sistema.

IKTERIAN
(engl. icteric), osoba kod koje su koa i sluzokoe prebojene manje ili vie izraenom utom bojom zbog prisustva unih boja u krvi i tkivima. Stanje koje se javlja kod nekih vrsta utice.

IKTERUS
(engl. jaundice), utica; sindrom koji karakteriu hiperbilirubinemija i talo-enje unih pigmenata u koi, sluzokoama i skleri sa manje ili vie izraenom utom prebojenou bolesnika; inflamatorno oboljenje jetrinih elija. utice se klasifikuju vrlo iroko na opstruktivne, hepatocelularne i hemolitike ili po vrsti bilirubina koji dominira pore-meajem, na konjugovane i nekonjugovane. Po

lokalizaciji promena koje dovode do nastanka utice dele se na prehepatine (hemolitine utice), hepatine (virusne, infektivne utice) i posthepatine (opstruktivne). Etioloki faktori koji su najei razlog nastajanja utice su brojni: virusi, hemoliza eritrocita, nasledni poremeaji eritrocita, defekti enzimskih sistema hepatocita, hemijske materije (alkohol, fosfor, derivati arsena, pikrina kiselina, ugljentetrahlorid), opstrukcije unih puteva u jetri i izvodnih unih puteva.

IL 1,
skr. za interleukin 1.

IL 2,
skr. za inreleukin 2.

ILEALNI
(engl. ileal, ileac, lat. ilealis), koji se odnosi na usukano crevo ili ileum.

ILEITIS
(engl. iIeitis), inflamacija ileuma, i. terminalis, v. Morbus Crohn.

ILEOCEKALNI
(engl. ileal-cecal, lat. ileocaecalis), koji se odnosi na usukano i slepo crevo ili se nalazi na granici izmeu navedenih struktura. Najee se odnosi na spoj, otvor ili zalistak.

ILEOCEKOSTOMIJA
(engl. ileocoecos-tomy), operativni zahvat kojim se posle ukla-njanja patolokih (zapaljenjskih ili tumoroznih) promena sa zavrnog dela tankog creva (ileuma) kontinuitet digestivnog trakta uspostavlja stvaranjem spoja izmeu ostatka ileuma i poetnog dela debelog creva, cekuma. Ovaj operativni zahvat se radi kod inflamatornih bolesti tankog creva ili tumora limfnog tkiva ileuma.

ILEOKOLINA INTUSUSCEPCIJA
(engl. ileocolic intususception), spontano stvaranje patoloke prepreke (ileusa, odn. opstrukcije) na zavrnom delu tankog creva (ileumu), pri emu se kao uvrnut prst od rukavice terminalni ileum uvlai kroz Bauhiniev zalistak u cekum. Uvueni (ukljeteni deo) trpi pritisak, otie i podlee krvarenju i nekrozi, a usled otoka nastaje potpun zastoj prohodnosti creva (strangulacioni ileus). Oboljenje se najee pojavljuje u dejem uzrastu, ree kod starijih osoba koje su nepokretne ili imaju tumor tankog creva koji organizam pokuava da izbaci prirodnim putem. Karakteristina su tri najvanija simptoma: bol u trbuhu, elastina tumefakcija kobasiastog oblika koja se pomera i iji se pokreti vide ispod trbunog zida i krvava stolica, boje maline. Uz sve ovo se javlja povraanje i nadutost.

Dijagnoza se postavlja uglavnom kliniki, a ukoliko se ne intervenie nastupa gangrena creva i peritonitis. Operacija se svodi na vraanje, tj. izvlaenje ukljetenog creva uz naknadno fiksiranje (enteropeksiju), a u sluaju teih promena radi se i resekcija creva sa anastomozom.

ILEOKOLINA INVAGINACIJA
(engl. ileocolic invagination), v. ileokolina intususcepcija.

ILEOKOLITIS
(engl. ileocolitis), istovremeno zapaljenje ileuma i kolona.

ILEOKOLOSTOMIJA
(engl. ileocolostomy), konstruisanje spoja (anastomoze) izmeu zavrnog dela tankog creva i bilo kog dela debelog creva. Moe da se izvede metodom kraj za kraj (terminoterminalno), bona strana na bonu stranu (laterolateralno) i kraj za bonu stranu (terminolateralno). Kao avni materijal se koristi resorptivni konac, ali i mehaniki ureaj za ivenje (stappler). Ileokolostomija se izvodi kao samostalna procedura, u cilju zaobilaenja (by pass) crevne prepreke na tankom ili debelom crevu, radi palijacije, odnosno privremenog leenja i posle resekcije kolona (kolektomije) kao rekonstruktivna procedura. Zavisno od toga koji se delovi spajaju, koriste se termini: ileocekostomija (v. ileocekostomija), ileotransverzokolostomija (spoj ileuma i dela poprenog kolona), ileosigmoidostomija (posle proirene desne hemikolektomije, spajaju se ileum i sigmoidni kolon) i ileorektoanastomoza (spoj ileuma i rektuma), nakon totalne kolektomije.

ILEOSTOMA
(engl. ileostomy), ileostomija, izvoenje otvora zavrnog dela tankog creva (ileuma) na prednji trbuni zid u cilju omoguavanja pranjenja (derivacije) crev-nog sadraja. Radi se kao: terminalna ileosto-mija , kada se izvodi sam kraj preseenog creva; bipolarna (engl. loop ileostomy), kada se kao ileostomija izvede vijuga creva sa oba kraja (proksimalnim i distalnim); prizidna, kada se u cilju rastereenja na prednji trbuni zid izvede samo boni deo ileuma ili se spoj sa prednjim trbunim zidom uspostavlja pomou katetera uvuenog u lumen creva (tzv. Judinov postupak); kontinentna (rezervoarska), kada se ispred zavrnog otvora crevo konstruie tako da sadri rezervoar od 250 do 500 ml radi kontrolisanog pranjenja; pendularna (everziona, Brookeova), vrsta terminalne ileostomije, izvrnute sluzokoe (kao prst rukavice) u duini od 7 do 10 cm, radi lake nege i manipulacije. Ileostoma se izvodi kao samostalna operacija u cilju reavanja prepreke kod tumora ili suenja, ili u cilju skretanja (derivacije) crevnog sadraja sa obolelog (zapaljenog) creva ili distalnog ava (anastomoze kolona i rektuma). U tom sluaju ileostomija moe biti privremena i izvodi se u sklopu drugih operacija (raznih oblika kolektomije), kao definitivna procedura kojom se uspostavlja kontinuitet pasae digestivnog trakta, npr. posle totalne kolektomije (tj. potpunog uklanjanja debelog creva) ili koloproktektomije (tj. potpunog uklanjanja debelog creva i rektuma). Otvor ileostome zahteva paljivu negu i promenu ileostomskih kesa za skupljanje sadraja, pa postoje posebne slube koje se bave negom ileostome i savetovanjem i obukom pacijenata (jedinica za negu ileostome, engl. ileostomy care unit), kakva postoji i u Klinikom centru Srbije.

ILEUM
(engl. ileum, lat. ileum), usukano crevo. Zavrni, pokretni deo tankog creva koji se nalazi izmeu jejunuma i slepog creva. Usukano crevo nastavlja prazno crevo. Prua se do ileocekalnog otvora odakle se nastavlja slepim crevom, poetnim delom debelog creva. Usukano crevo je izrazito izvijugano i dugo oko 3,5 m, pri emu su njegove brojne vijuge povezane sa zadnjim trbunim zidom peteljkom tankog creva. Prolaskom kroz peteljku ivci, krvni i limfni sudovi pristupaju vijugama usukanog creva.

ILEUS
(engl. ileus), vezana creva, crevna prepreka. Sindrom koji oznaava akutno nastali poremeaj pasae kroz digestivni trakt, usled prepreke na tankom ili debelom crevu. Manifestuje se tzv. sindromom ileusa koji ine bol, povraanje, odsustvo vetrova i stolice. Postoje izvesne terminoloke razlike u objanjenju pojma ileusa. Dok se u naoj, nemakoj i francuskoj medicinskoj literaturi pod ovim pojmom podrazumevaju, sindrom i sve vrste ileusa, u anglosaksonskoj literaturi termin ileus oznaava samo funkcionalni (dinamiki) ileus, dok se mehaniki ileus naziva opstrukcija. Ileus se deli na dinamiki , tj. funkcionalni, a takav je spastiki (zbog greva creva) ili paralitiki (zbog prestanka crevnog rada). Obe ove vrste nastaju sekundarno, usled povreda, bolnih nad-raaja, operacija, u sklopu peritonitisa, ili tekih optih oboljenja (dijabeta, uremije, ascita, poputanja srca, cerebrovaskularnih inzulta) i lee se preteno medikamentozno. Drugu grupu ini mehaniki , uzrokovan stvarnom preprekom u radu creva, sa naknadnom podelom na opturacioni, usled zaepljenja u uem smislu (opturacija spolja ili iznutra) i strangulacioni, sa ukljetenjem u uem smislu (inkarceracija, invaginacija i volvulus). Mnogo je opasniji strangulacioni ileus, kod koga su uvek oteeni krvni sudovi creva i zato izaziva jae simptome i brzo napreduje ka nekrozi i gangreni. Najei uzroci ileusa uopte su: ukljetenja (spoljanja u hernije ili unutranja u priroene ili steene otvore i priraslice), priraslice (uroene ili steene, koje u kombinaciji sa unosom voluminozne hrane izazivaju opturaciju) i tumori (koji svojim unutranjim rastom ili spoljnim pritiskom prekidaju pasau). Zapaljenjske bolesti creva, uroene anomalije i sistemske bolesti su rei uzroci ileusa. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike i nativnog snimka trbuha u stojeem poloaju, na kome se vide nivoi zastojne tenosti u crevnim vijugama, a isto se moe videti i ultrazvukom. Terapija je najpre konzervativna: postavljanje nazogastrine evakuacione sonde, primena dubokih klizmi i stavljanje leda na trbuh, uz rehidraciju, to moe da pomogne kod funkcionalnih i nekih oblika mehanikog ileusa (volvulus, opturacija, invaginacija). Ukoliko za 12 asova ne doe do uspostavljanja pasae, mora se operativno intervenisati i hirurki otkloniti nastala prepreka. Operacija koja se odlae due od 12 asova praena je naglim skokom mortaliteta, posebno kod strangulacionih oblika. Primena stimulatora crevne peristaltike (prostigmin, redergin, metklopramid, cisaprid) opravdana je samo kod funkcionalnih oblika ileusa, ina-e moe biti i tetna. Kod ileusa je strogo zab-ranjeno unoenje hrane i tenosti na usta, primena sredstava za ienje, kao i sredstava protiv bola, a posebno spazmolitika (Baralgina, Buscopana i sl.). Dozvoljeno je jedino stav-ljanje leda na trbuh radi blagog stimulatornog ili umirujueg dejstva lokalne hladnoe.

ILUZIJA
(engl. illusion, lat. ilusio), ulna obmana, iskrivljeno opaanje postojee drai. Radi terminolokih

razgranienja potrebno je razlikovati: deluzije - bolesno verovanje u neto to nije istinito, to se moe lako utvrditi i halucinacije.

IMIDING TEHNIKE
(engl. imaging), omo-guavaju dobijanje slika organa ili tkiva me-todama i procedurama radiologije i nuklearne medicine na rendgen aparatima, kompjuterizovanim tomografima, magnetnim rezonancama, gama-kamerama, PET-ovima.

IMIDAZOL
(engl. imidazole), heterociklino jedinjenje sa aromatinim prstenom; slaba baza. Osnova strukture mnogih lekova: antihelmintika (tiabendazol, mebendazol) i antimikotika (klotrimazol, ketokonazol, miko-nazol i dr.).

IMINODISIRETNA KISELINA,
IDA ( engl. iminodiacetic acid), obeleena sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slui za hepatobilijarnu scintigrafiju i detekciju duodenogastrinog refluksa. esto se u istu svrhu koriste njeni brojni derivati obeleeni sa 99mTc.

IMIPENEM
(engl. imipenem), beta-laktamski antibiotik irokog spektra dejstva iz grupe karbapenema. Deluje baktericidno na veliki broj aerobnih i anaerobnih, Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija. Posle vezivanja za posebne proteine (PBP-1 i PBP-2), inhibira sintezu elijskog zida i dovodi do lize bakterijskih elija. Primenjuje se iskljuivo parente-ralno, u kombinaciji sa cilastatinom. Moe da izazove gastrointestinalne tegobe i dovede do pojave superinfekcija. Preparati: Conet, Tie-nam.

IMIPRAMIN
(engl. imipramine), triciklini antidepresiv koji se primenjuje oralno ili pare-nteralno. Deluje posle latentnog perioda od dve nedelje. Najea neeljena dejstva su antimuskarinska (suvoa usta, sedacija malo izraena, poremeaji vida, opstipacija, oteano mokrenje) i kardiovaskularna (aritmije, tahikardija). Preparat: Tofranil.

IMOBILIZACIJA ZUBA
(engl. teeth imobilization, lat. imobilisatio dentes), terapijski postupak uvrivanja rasklaenih zuba (povredom ili zbog oboljenja potpornih tkiva zuba) specijalnim inama ili splintovima.

IMOBILIZOVANI ENZIM
(engl. immobilized enzyme), enzim koji je hemijski kovalentno vezan za nerastvorljive estice

adsorbenta kao to je celuloza ili agaroza. U ovom obliku enzimi se koriste kao reagensi za viekratnu upotrebu.

IMPAKCIJA ZUBA
(engl. dental impaction), stanje u kome je iznicanje zuba zaustavljeno fizikom barijerom, najee drugim zubima. Najee su impaktirani umnjaci i onjaci.

IMPEDANSA
(engl. impedance), 1. prividan otpor proticanju naizmenine struje u elektrinom kolu koji je analogan elektrinom otporu kod proticanja jednosmerne struje; predstavlja odnos efektivne elektromotorne sile i efektivne struje; 2. u akustici - odnos pritiska i intenziteta.

IMPETIGO
(engl. impetigo), esta infektivna dermatoza kod dece na otkrivenim delovima tela. Posledica je kontaktne infekcije. Uzro-nici oboljenja su stafilokoke i streptokoke. Lokalizovan je na licu oko usta, nosa, uva i na konjuktivima, u obliku mehuria (bistrih) koji se brzo zamute i sasue u kruste boje meda (streptokokni) ili u tanke ukaste kruste (stafilokokni).

IMPINGEMENT SINDROM
(engl. impingement syndrome ), est uzrok sindroma bolnog ramena, koji se javlja kada postoji ukljetenje tetive m. supraspinatusa i subakromijalne burze izmeu humerusa i korakoakromijalnog luka. Vei broj sportova i degenerativna oboljenja, najei su uzrok ovog sindroma.

IMPINGEMENT ZNAK
(engl. impingement sign), koristi se za ispitivanje bolesnika sa sindromom bolnog ramena. Izaziva se horizontalnom fleksijom (adukcijom) odgovarajue ruke do 1300, uz istovremenu imobilizaciju zglobne aure ramena. Tokom ovog manevra bolesnik oseti bol, jer dolazi do uk-ljetenja tetive m. supraspinatusa izmeu velike kvrge humerusa i akromioklavikularnog luka.

IMPLANTAT
(engl. implant), 1. predmet ili materijal, kao to je aloplastini, radioaktivni ili tkivo, delom ili u celini umetnuto, usaeno u telo u protetike, terapeutske, dijagnostike ili eksperimentalne svrhe; 2. dentalni implantat, protetiki izum od aloplastinog materijala ugraen u tkivo usne duplje ispod mukoznog ili periostalnog sloja da bi se uvrstila ili retinirala parcijalna ili totalna protetika nadoknada.

IMPLANTAT SOIVA

(engl. intraocular lens), vetako unutarono soivo. Sastoji se od polimetilenmetakrilata ili od silikona. Ugrauje se u soivnu vreu, posle hirurkog odstranjenja zamuenog jedra i kortikalnih masa prirodnog soiva.

IMPOTENCIJA
(engl. impotence), nesposobnost postizanja ili odravanja penilne erekcije. Uzroci su anatomski, vaskularni, neuro-loke i endokrine bolesti, terapija antihiper-tenzivima i antidepresivima, psihogeni, pov-rede, abdominalne operacije itd. Moe biti totalna (anerekcija) ili delimina (mlitava, nepotpuna - oteava penetraciju). Pripada seksualnim poremeajima koji se vrlo teko podnose, jer predstavlja veliku narcistiku povredu mukarca, te se i najee tretira u psihijatrijskim ordinacijama. ee je psi-hiki determinisana - psihogena ili primarna impotencija i kao takva moe biti privremena situaciono uslovljena, ili trajna usled neraz-reenih intrapsihikih konflikata.

IMPRESIJA
(engl. impression ), upeatljiv utisak. Primarna impresija zavisi od indivi-dualnih razlika i vrste obuhvaenih sadraja. Bitni inioci koji utiu na impresiju su: selektivnost (utie na izbor sadraja), perceptualna organizacija (koja odreuje strukturu impresije), akcentuacija (koja modifikuje impresiju, naglaavajui pojedine aspekte), fiksacija koja utvruje njenu osnovnu konstrukciju.

IMPRESIO
(engl. impression, lat. impressio ), otisak, utisak. Udubljenje na povrini organa nastalo usled dodira ili dugotrajnog pritiska od strane drugog organa.

IMPULS
(engl. impulse), 1. u fizici, mera koliine kretanja, proizvod mase tela i njegove trenutne brzine; 2. izazvani talas koji se prenosi kroz tkiva, posebno kroz nervna vlakna i miie; rezultat fizioloke aktivnosti ili inhibicije.

IMUNI KOMPLEKSI
(engl. immune complexes), nastaju u krvi oveka kada se antigeni i specifina antitela veu u odgovarajue tvorevine. Formiranje imunih kompleksa izaziva aktiviranje belanevina iz sistema komplementa i sledstveno aktiviranje zapa-ljenskih elija sa odreenim zapaljenskim promenama.

IMUNI NADZOR
(engl. immune surveillance), mehanizam pomou koga organizam prepoznaje elije tumora kao strane i unitava ih pomou odgovarajuih limfocita T. U sluajevima kada je mehanizam nadzora oteen ea je pojava malignih tumora.

IMUNI ODGOVOR
(engl. immune response ), odgovor imunog sistema organizma na prisu-stvo antigena. Odgovor imunog sistema na neki antigen moe biti u stvaranju limfocita B i posledinom stvaranju antitela, to predstavlja humoralni imunitet, ili u stvaranju limfocita T koji su odgovorni za imuni odgovor posredovan elijama.

IMUNITET
(engl. immunity), stanje otpornosti organizma prema tetnim dejstvima ivih izazivaa bolesti (bakterije, virusi i dr.) ili otrovnih materija. Imunitet moe biti uroeni ili steeni. Postoji aktivni imunitet, koji se stie posle preleane infektivne bolesti ili posle vakcinacije, i pasivni imunitet, koji se postie davanjem tj. prenosom gotovih antitela od druge osobe koja ima aktivni imunitet.

IMUNITET POSREDOVAN ELIJAMA


(engl. cell-mediated immunity ili cell-mediated immune responses ), imuni odgovor organizma koji podrazumeva da u njemu glavnu ulogu igraju limfociti T specifini za odreeni antigen, dok u humoralnom imunom odgo-voru glavnu ulogu igraju limfociti B sa svojim antitelima.

IMUNIZACIJA
(engl. immunization), postupak izazivanja otpornosti prema nekom uzroniku bolesti na vetaki nain. Najee je to postupak koji se zove vakcinacija, pri kome se u organizam unosi mala koliina oslabljenih ili mrtvih izazivaa bolesti. Na taj nain se podstie imuni sistem koji stvara otpornost prema tom izazivau.

IMUNO(engl. immuno-), prefiks koji se odnosi na imunitet ili imunoloki odgovor.

IMUNOADSORPCIJA
(engl. immunoadsorption), laboratorijska tehnika pomou koje se vri izdvajanje ili odreivanje koliine antitela iz krvnog seruma ili neke meavine ili pak antigena iz nekog rastvora. Princip ovih testova je taj da se na vrste estice odreenog materijala izvri vezivanje (adsorpcija) antitela ili antigena iz tene faze medijuma koji se ispituje i dalje se s njima vri potrebna manipulacija.

IMUNOAGLUTINACIJA
(engl. immunoagglutination), imunoloki proces slepljivanja elija krvi ili bakterija izazvan odgovarajuim antitelima, a nastaje zbog toga to te elije imaju na svojoj povrini odgovarajui antigen.

IMUNOCIT
(engl. immunocyte), elija limfoidnog tkiva koja ima sposobnost da posle reakcije sa antigenom proizvede odgovarajua antitela ili da uestvuje u elijama posredovanom imunom odgovoru. Sinonimi su imunokompetentne elije i imunoloki kompetentne elije.

IMUNOCITOHEMIJA, IMUNOHISTOHE-MIJA
(engl. immunocytochemistry), histoloki i citoloki postupak identifikacije nekog antigena pomou antitela koja nose na sebi fluorescein (vrsta boje) ili neki ferment koji izaziva promenu boje novonastalih kompleksa, pa se lako mogu dokazati.

IMUNODEFICIJENCIJA
(engl. immunodeficiency), stanje u kome postoji smanjen odgo-vor odbrane organizma na ulazak strane materije. Ovo se odnosi na smanjenu sposobnost stvaranja antitela, kao i na smanjenu aktivnost elija posredovanog imunog odgovora.

IMUNODIFUZIJA
(engl. immunodiffusion), difuzija antigena i antitela u gel kao medijum u kome se kombinuju i formiraju precipitat. Postoje razliite imunodifuzione tehnike.

IMUNOELEKTROFOREZA
(engl. immunoelectrophoresis ), tip elektroforeze u kojoj se kombinuje zonska elektroforeza sa reakcijom antigen - antitelo u gelu. Serumski proteini se prvo elektroforetski rastavljaju, zatim se dodaju specifini antiserumi koji difunduju kroz agar i formiraju precipitinske trake koje odgovaraju pojedinim proteinima. Primenom imunoelektroforeze otkrivaju se patoloki paraproteini u serumu, urinu i drugim telesnim tenostima. Imunoelektroforezom se razlikuju poliklonalne od monoklonalnih gamaglo-bulinemija.

IMUNOESEJ
(engl. immunoassay), bilo koja tehnika pomou koje se dokazuje i meri nivo antitela ili antigena u nekom tkivu.

IMUNOFLUORESCENCIJA
(engl. immunofluorescence ), laboratorijska tehnika otkrivanja i odreivanja koliine antitela ili antigena u nekom tkivu. Zasniva se na primeni fluorescentne materije (boje) kojom se obelee antitela, a zatim, kada se ona veu za antigen, odreuju se pod mikroskopom koliina i raspored bojene materije.

IMUNOGLOBULINI, Ig
(engl. immunoglobulins), krajnje heterogena grupa glikoproteina koji se nalaze u serumu, sa jedinstvenom sposobnou da se kombinuju sa velikim brojem nesrodnih molekula, koji se oznaavaju kao antigeni i mogu biti proteini, ugljeni hidrati, lipidi, nukleinske kiseline itd. Svi imunoglobulini imaju slinu strukturu poto se sastoje od etiri polipeptidna lanca. Dva su teki ili H lanci (RMM 50.000 - 70.000), dok su druga dva laki ili L lanci (RMM 25.000). Povezani su disulfidnim vezama i tako formiraju osnovnu strukturu sa etiri lanca. Terminalni amino ostaci su odgovorni za vezivanje antigena. Postoji pet klasa imunoglobulina od kojih svaka igra vanu ulogu u odbrani organizma i to su: IgA, IgM, IgD, IgG i IgE.

IMUNOHEMIJA
(engl. immunochemistry), oblast imunologije koja se bavi hemijskim supstancama i reakcijama imunog sistema, specifinim prouavanjem antigena i antitela i njihovom meusobnom interakcijom.

IMUNOKOMPETENCIJA
(engl. immunocompetence), sposobnost imunog sistema da na prisustvo stranog antigena adekvatno odgovori.

IMUNOKOMPLEKSNE BOLESTI
(engl. immune complexes diseases), oboljenja koja nastaju kao posledica prisustva imunskih kompleksa u organizmu. Tu spadaju: serumska bolest; vei broj razliitih glomerulonefritisa, najee prouzrokovanih mikrobnim antigenima (poststreptokokni, u sifilisu, tifusnoj groznici, toksoplazmozi, istozomijazi, itd.); vei broj autoimunih bolesti prouzrokovanih autolognim (sopstvenim) antigenima (reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus, meovita krioglobulinemija i dr.) i bolesti imunskih kompleksa prouzrokovane tumorskim antigenima.

IMUNOKOMPROMITOVAN
(engl. immunocompromised ), bolesnik kod koga je imuni odgovor oslabljen ili potpuno nedostaje. Ovo stanje nastaje pod dejstvom nekih lekova, rendgenskog zraenja ili nekih izazivaa bolesti.

IMUNOLOG
(engl. immunologist), specijali-sta za imunologiju.

IMUNOLOGIJA
(engl. immunology), nauka koja se bavi izuavanjem procesa odbrane organizma od stranih materija, naroito od stranih makromolekula. Ovi mehanizmi su odgovorni za prepoznavanje i razlikovanje stranih od vlastitih belanevina. Stvaranje antitela i limfocita koji reaguju na odreene strane (engl.

non-self) makromolekule su dva glavna efektorska sistema imunog sistema, a koje izuava imunologija.

IMUNOLOKA TOLERANCIJA
(engl. immunological tolerance), stanje kad organizam ne reaguje na unos stranih antigena stvaranjem antitela (to se inae normalno deava). Imunoloka tolerancija se postie unoenjem antigena u organizam jedinke iji imuni sistem nije zreo ili u toku ivota estim unoe-njem malih doza antigena.

IMUNOLOKO PREPOZNAVANJE AUTOANTIGENA


(engl. immunological re-cognition autoantigens ), imunoloki proces pomou koga elije imunog sistema prepoznaju vlastite antigene i ne reaguju na njih imunolokim mehanizmima za njihovo unitavanje. Poremeaj prepoznavanja vlastitih antigena dovodi do autoimunih bolesti.

IMUNOODRE IVANJE
(engl. immunoassay), merenje interakcije antigen-antitelo, primenom imunofluorescentnih tehnika, ra-dio-imunoodreivanja ili neizotopskih postupaka.

IMUNOPATOLOGIJA
(engl. immunopathology), deo imunologije koji izuava ulogu imunolokih reakcija u nastanku, postavljanju dijagnoze i leenju bolesti.

IMUNOPRECIPITACIJA
(engl. immunoprecipitation), tehnika detekcije antigena u ne-kom rastvoru, a bazira se na tome to se u te-nu sredinu koja sadri antigen unesu speci-fina antitela. To dovodi do njihovog veziva-nja s antigenom i nastanka taloga (precipitata).

IMUNOPROFILAKSA
(engl. immunoprophylaxis), spreavanje bolesti bilo aktivnim merama koje se ogledaju u tome da se u organizam unese mala koliina antigena i na taj nain podstie organizam da sam proizvodi odgovarajua antitela koja spreavaju nastanak bolesti, bilo pasivnim merama, tj. davanjem gotovih antitela koja su uzeta od davalaca koji imaju antitela protiv odreenih bolesti.

IMUNOPROLIFERATIVAN
(engl. immunoproliferative), materije koje izrazito pove-avaju broj elija koje stvaraju antitela.

IMUNORADIOMETRIJSKA ANALIZA, IRMA

(engl. immunoradiometric assay), nuklearnomedicinski mikroanalitiki postupak velike osetljivosti, srodan RIA (v. radioimunoloka analiza); slui za merenje koncentracije bioloki aktivnih supstancija (hormona, lekova, virusnih i tumorskih mar-kera i sl.) u biolokim tenostima, najee serumu. Zasniva se na kinetici reakcije antigen-obeleeno antitelo-antigen. Kao obelei-va se gotovo iskljuivo koristi 125I.

IMUNOREAKTIVAN
(engl. immunoreactive ), materije, najee hormoni koji imaju sposobnost da sudeluju u reakcijama antigen-antitelo.

IMUNOREAKTIVNOST
(engl. immunoreactivity ), sposobnost za odigravanje interakcije izmeu antigena i antitela ili antigena i odgovarajuih plazma elija (elija koje stvaraju antitela).

IMUNOSCINTIGRAFIJA
(engl. immuno-scintigraphy), planarna s.c. i/ili SPECT malignih tumora pomou radioobeleenih monoklonskih antitela (MoAt) ili njihovih imunoreaktivnih fragmenata (Fab, F(ab )2, Fab, Fv, MRU) protiv razliitih tumor asociranih antigena. Obeleavanje se vri pomou gama emitera (131J, 111In, 123J, 99mTc). Rutinski se primenjuju MoAt/fragmenti: anti CEA - BW431/26 (kolorektalni karcinomi, karcinom dojke, medularni karcinom ti-reoideje, karcinom plua); anti Ca 19-9 - 19.9 (kolo-rektalni karcinomi, karcinom eluca, karcinom pankreasa); anti Ca 125 - OC 125 (karcinom ovarijuma); anti TAG 72 - B 72.3 (kolorektalni karcinomi, karcinom ovarijuma); anti HMW-MAA 255.28S (maligni melanom); anti CD 22 - LL2 (Hodgkin limfomi); anti PSA - CYT 356 (karcinom prostate).

IMUNOSELEKCIJA
(engl. immunoselection), preivljavanje odreenih vrsta elija koje se zasniva na njihovoj sposobnosti da izbegnu citotoksina (ubijanje elija) dejstva antitela ili odgovarajuih elija sa citotoksinim svojstvima.

IMUNOSUPRESANT
(engl. immunosuppressant ), materija koja vri potpuno koenje ili znaajno oslabljuje imuni odgovor na antigen.

IMUNOSUPRESIJA
(engl. immunosuppression ), koenje (inhibicija) ili znaajno smanjivanje imunog odgovora (reakcije) na prisustvo antigena. Moe se postii nekim lekovima, rendgenskim zraenjem ili serumom protiv limfocita.

IMUNOSUPRESIV
(engl. immunosuppressive ), lek koji vri potpuno koenje ili sma-njuje odgovor organizma na antigen ili na izazivae bolesti (bakterije i sl.). Imunosupresivni lekovi daju se u sluajevima transplantacije organa ili tkiva sa eljom da se smanji mogunost imunolokog odbacivanja transplantata.

IMUNOTERAPIJA
(engl. immunotherapy), terapija korienjem lekova koji modifikuju imuni odgovor. Primena gotovih antitela humanog ili ivotinjskog porekla (pasivna imunoterapija), imunizacija pacijenta antigenima u cilju stvaranja antitela (aktivna imunoterapija) ili nespecifina stimulacija imunog odgovora. Takoe, mogu se primeniti i aktivirani limfociti. Imunoterapija karcinoma (engl. cancer immunotherapy), pokuaj da se podstakne ili obnovi imunoloki odgovor organizma u cilju unitavanja elija raka. Ove elije imaju specifine molekule tako da ih imuni sistem prepoznaje kao strane u odnosu na normalne elije organizma (ovi molekuli se zovu antigeni). Ovi molekuli mogu biti virusnog porekla ako je virus prouzrokovao pojavu tumora. Imunoterapija je aktivna kada imunoloki sistem stimuliu elije karcinoma sopstvenog organizma (sa mrtvim ili samim elijama karcinoma ili sa nespecifinim imunomodulatorima). Pasivna je kada se imuni sistem stimulie unetim antitelima protiv tumorskih antigena (napravljenim in vivo ili in vitro). Moe se postii i transfuzijom stranih limfocita ili transplantacijom kostne sri (koja produkuje limfocite). Oni su aktivniji protiv produkata tumorskih elija nego protiv tumor asociranih antigena.

IMUNSKI KOMPLEKSI
(engl. immune complexes), spoj antigena i antitela za koje mogu naknadno da se veu i razni proteini: komponente sistema komplementa, fibronektin ili reumatoidni faktor.

IMUNSKI NADZOR
(engl. immune surveillance ili immunologic surveillance), v. imuni nadzor.

111In
, radioaktivni izotop indijuma, emituje g fotone. Vreme poluraspada je 2,8 dana; osnovne energije zraenja 170 i 250 KeV.

113mIn
, radioaktivni izotop indijuma, emituje g zraenje, vreme poluraspada 1,7 sati, osnovna energija zraenja 390 KeV.

INAKTIVACIJA

(engl. inactivation), prekid, prestanak neke aktivnosti.

INANITIO VIOLENTA
, v. nutritivna povreda.

INCEST
(engl. incest), potie od latinske rei incestare - sramotom okaljati; seksualni odnos izmeu bliskih roaka (otac-erka, brat-sestra, majka-sin). Zabrana incesta potie od vremena prvobitnih zajednica, veza-na je za totemizam i univerzalna je kulturna zabrana. U istoriji su zabeleeni sluajevi prekrenih zabrana - egipatski faraoni enili su se sestrama. Najstroa zabrana odnosi se na incestuozni odnos majke i sina i bila je upriliena da se sprei realizacija potisnute Edipalne elje, uz nezaobilaznu agresiju prema ocu, suparniku. Rodoskrvni odnosi mogu se zadrati na milovanju, ali mogu biti i kompletni seksualni odnosi. Odnosi mogu da budu prolazni ili trajni. Veoma je esta rodoskrvna bliskost izmeu brata i sestre, obino u pubertetu, i prestaje sa prestankom puberteta, ukoliko se ne radi o teem duevnom po-remeaju. Situacija nije retka, ali shodno uobiajenim zabranama krije se po porodicama. esto se sree u porodicama alkoholiara, u duevnoj bolesti ili u sluajevima mentalne zaostalosti.

INCIDENCIJA
(engl. incidence), ini stopu incidencije i kumulativnu incidenciju. Stopa incidencije pokazuje odnos broja novo-obolelih i zbira osoba - vremena izloenosti, odnosno procenjenog broja stanovnika sredinom posmatranog perioda. Ovaj odnos se mnoi sa konstantom (K) koja moe da ima razliitu vrednost (100-100.000) u zavisnosti od veliine populacije, kako bi se operisalo sa celim brojevima umesto sa decimalima sa mnogo nula. Incidencija je znaajna za procenu aktuelne epidemioloke situacije i za prouavanje prisustva i delovanja uzronih faktora odnosno faktora rizika na pojavu bolesti. Kumulativna incidencija predstavlja odnos zbira novoobolelih, praenih u od-reenom vremenskom intervalu i populacije koja se odabere na poetku ispitivanja. Ovaj odnos se mnoi sa konstantom (K). Brojilac kumulativne incidencije ine novooboleli, a imenilac cele populacije, dakle i one osobe kod kojih se javio i one kod kojih se nije javio ispitivani poremeaj zdravlja. Re je o odnosu dela i celine, pa kumulativna incidencija spa-da u proporcije. Kumulativna incidencija zavisi od stope incidencije i duine perioda posmatranja. Ona se pribliava stopi incidencije kada je uestalost poremeaja zdravlja niska, a vreme praenja kratko. U suprotnom, razlike su velike.

INCIZIJA
(engl. incision), otro zasecanje, rasecanje ili otvaranje pogodnim instrumentom (skalpel, lanceta, elektrini no) tkiva, organa ili patolokog procesa (kolekcije) u cilju pristupa dubljim tkivima ili u cilju pranjenja (evakuacije) patolokog sadraja ili nakupljenog sadraja upljeg organa. Incizija se zavrava ubacivanjem gumene cevi radi obezbeenja dalje evakuacije (drenaa) ili pakovanjem upljine gazom ili drugim mate-rijalom (tamponada).

INCIZURA
(engl. incisure, notch, lat. incisura), urez ili usek koji se nalazi uz ivicu anatomske strukture.

INDAPAMID
(engl. indapamide), diuretik za oralnu primenu, srodan tiazidima. Pospeuje izluivanje natrijuma putem urina i izaziva perifernu vazodilataciju. Primenjuje se u tera-piji hipertenzije. Moe da se koristi i kod starijih i bolesnika koji imaju eernu bolest ili bubrenu insuficijenciju. Ima malobrojna ne-eljena dejstva (hiperurikemija). Preparati: Arifon, Indapamid, Lescoprid.

INDEKS
(engl. second finger, lat. index), kaiprst, drugi prst ake.

INDEKS ORALNE HIGIJENE, OHI,


poka-zuje stepen istoe usne upljine merenjem koliine mekih naslaga i zubnog kamenca. Iz-raava se numeriki. Meri se na svim zubima.

INDEKS PRELAMANJA
(engl. index of refraction ), odnos (kolinik) brzine kretanja elektromagnetnog talasa u vakuumu i brzine kretanja elektromagnetnog talasa u drugoj sredini.

INDEKSI ORALNOG ZDRAVLJA,


specifini pokazatelji stanja zdravlja zuba, poro-doncijuma i drugih delova usne duplje.

INDIGESTIJA
(engl. indigestion), slabost varenja; obino se na taj nain definie neprijatan oseaj u trbuhu nakon uzimanja obroka, to podrazumeva vie simptoma meu kojima su: goruica, nadimanje, neprijatan oseaj punoe eluca posle jela, bol u trbuhu, muka, gaenje.

INDIKATOR
(engl. indicator), organsko jedi-njenje (esto boja) koja ukazuje na prisustvo neke supstance ili njene koncentracije na osnovu promene boje. Boja se menja kada se kiseli oblik boje indikatora promeni u jonski oblik (ili so). Pojava, iezavanje ili promena boje koristi se i za odreivanje krajnje take titracije ili priblinog pH rastvora.

INDIREKTNA STANDARDIZACIJA

(engl. indirect standardization ), 1. postupak formiranja uporedivih fiktivnih optih stopa nekog vitalnog dogaaja (npr. smrtnosti) za razliite populacije. Metod se primenjuje kada se ne raspolae stopama (smrtnosti), ve strukturom ni po grupama (starosnim) i ukupnim brojem d (umrlih). Izraunava se oekivani broj umrlih prema odgovarajuim grupnim (specifinim) stopama smrtnosti Pi standardne po-pulacije. Standardizovana stopa se rauna kao (d/S nt Pt ) x S, gde je S opta stopa smrtnosti standardne populacije. V . direktna standar-dizacija. (Breznik str. 110, Demografija - analiza, metodi i modeli (u izdanju Centra za demografska istraivanja i Instituta drutvenih nauka 1977, Beograd); 2. postupak formira-nja uporedivih fiktivnih optih stopa nekog vitalnog dogaaja (npr. smrtnosti) za razliite populacije. Metod se primenjuje kada se ne raspolae stopama (smrtnosti), ve sa strukturom ni po grupama (starosnim) populacija i sa odgovarajuim grupnim (specifinim) stopama smrtnosti Pi standardne populacije. Opta standardizovana stopa (smrtnosti) izraunava se od specifinih standardne populacije, primenjujui strukturu (starosnu) populacije (S Pini/S ni). Tako, na primer, standardizovana stopa smrtnosti predstavlja broj umrlih na 1000 stanovnika pod pretpostavkom istog nivoa smrtnosti po starosti (prema standardnoj populaciji), ali sa starosnom strukturom odgovarajue populacije (odgovarajueg podruja). Na taj nain dolaze do izraaja razlike populacije u strukturi (sta-rosnoj). v. direktna standardizacija.

INDOL
(engl. indole), heterociklino jedinjenje sa kondenzovanim benzolovim i pirolovim prstenom; derivat aminokiseline triptofana koji se izluuje urinom i fecesom. Promenjeni nivoi indola u urinu imaju dijagnostiki znaaj.

INDOLSIRETNA KISELINA
(engl. indolacetic acid), metabolit triptofana. Izluuje se urinom u poveanoj koliini kod osoba sa fenilketonurijom.

INDOMETACIN
(engl. indomethacin), nesteroidni antiinflamatorni lek, derivat siretne kiseline. Primenjuje se u simptomatskoj tera-piji reumatskih i drugih oboljenja sa izra-enom inflamacijom. Suzbija bol i znake zapaljenja, ali ne usporava progresiju zapalje-njskog procesa. Ima brojna neeljena dejstva (glavobolja, vrtoglavica, gastrointestinalni poremeaji), a sluznicu eluca nadrauje jae od srodnih lekova. Preparat: Indometacin.

INDUKCIJA PORO AJA,


vetako izazivanje kontrakcija materice radi zavravanja poroaja vaginalnim putem. Vri se najee kod nekih oblika rizine trudnoe, kada plodu preti opasnost po ivot od njegovog daljeg zadravanja u materici, i kod ve intrauterino uginulog ploda kada ne doe do spontanog poroaja. Takoe se koristi kod bioloki prenesene trudnoe, kod znakova intrauterine patnje ploda zbog Rh ili ABO inkopatibilije sa posledinom poetnom intrauterinom fetalnom eritroblastozom.

INERCIJA
(engl. inertia), svojstvo materije da ostane u stanju mirovanja ili uniformnog kretanja po pravolinijskoj putanji, ukoliko na nju ne pone da deluje neka spoljanja sila.

INERTAN
(engl. inert), nepokretan, trom.

INFANTILIZAM
(engl. infantilism), detinjasto ponaanje, nedozrelost. U francuskoj terminologiji koristi se termin puerilizam. U razliitim oblicima javlja se kod psihoza, neuroza ili kod potpuno zdravih linosti u uslovima frustracije, koja za sobom neminovno povlai manju ili veu regresiju.

INFANTILNI GLAUKOM
(engl. congenital glaucoma), kongenitalni glaukom; poveanje intraokularnog pritiska zbog poremeene raz-vijenosti komornog ugla, a time i poveanje otpora oticanju komorne tenosti. Javlja se u prvim mesecima ivota i karakteriu ga uve-ana ronjaa, dublja prednja komora, uve-anje celog bulbusa - buphthalmus. Na o-nom dnu nalazi se plitko ekskavirana i atro-fina papila. Usled napredovanja promena, bolest vodi slepilu jo u detinjstvu.

INFARKCIJA
(engl. infarction ), patoloki proces izumiranja tkiva u regionu pripadajue arterije, koja je okludirana (zapuena) embolusom ili trombom (esto u kombinaciji sa spazmom ili vazokonstrikcijom krvnog suda na mestu njegove okluzije), to je praeno razmekavanjem tkiva i brojnim biohemijskim, termikim, fizikim i elektrinim procesima. Ako pacijent preivi infarkciju (v. infarkt, v. embolija, v. embolus), mrtvo tkivo (infarktno ognjite) kasnije se postepeno zamenjuje oiljkom. Infarkcija se u sluaju infarkta miokarda verifikuje: kliniki (pojavom statusa anginosusa), elektrokardiografski (nalazima koji ukazuju na nekrozu, leziju, ishemiju, odnosno na infarktno ognjite, odnosno ishemijsku nekrozu) i laboratorijski (iji indikatori pokazuju postojanje nekrotiko-resorpcionog procesa, to potvruju kardiospecifini enzimi). Znaci postojanja infarkcije u sranom miiu vizuelizuju se i pomou radionuklidnih metoda (talijum, tehnecijum, pojedinano ili biindikatorno), bilo da nekrotino (infarktno) arite u odnosu na ostali zdravi deo miokarda svetli ili da se pojavljuje kao tamno polje. O infarkciji ostalih organa (plua, mozga, bubrega, creva) videti u odgovarajuim odrednicama.

INFARKT INTRAARTERIJSKI
(engl. anemic infarction ), nekrozno mesto u organizmu usled opstrukcije krvnog suda. Predstavlja naglo zapuenje krvnog suda izraeno izumiranjem tkiva usled arterijske embolije ili tromboze, kome se pridruuje vazospazam (sve skupa dovodi do infarkcije). Najee se krvni sud (arterija) zapuava

trombom ili embolusom, uz pridrueni vazospazam, to izaziva ishemiju i nekrozu podruja organa koji snabdeva okludirana arterija. Ukoliko se odmah i u dovoljnoj meri ne uspostavi kolate-ralni krvotok, dolazi do ireverzibilne ishemijske nekroze tkiva organa koji snabdeva okludirana arterija. Intraarterijski infarkt je najee (u 80 - 90% sluajeva) sranog porekla, kao komplikacija steenih sranih mana mitralnog ua, vetakih valvula, infarkta miokarda, aneurizme arterija primarnih miokardiopatija. Takoe, nastanku akutnih tromboza doprinose stanja: dehidracije organizma, hipotenzija, kao i dua imobilizacija bolesnika u toku pojedinih bolesti (neoplazme, infektivne bolesti, policitemija i drugih hematolokih bolesti). Posebno je kliniki znaajan sindrom bifurkacije aorte (syndroma Leriche), kao veoma teak oblik embolije ili akutne tromboze kojom se zapuava (okludira) rava aorte, kada se javljaju: klaudikacija u butinama, odsustvo femo-ralnog pulsa i um iznad prepona. Pored simptomatske terapije i analgezije bolesnik se zbrinjava hirurki (vri se embolektomija).

INFARKT MIOKARDA
(engl. miocardial infarction ), srani udar, nekroza dela miinog tkiva srca, odnosno dela sranog miia zbog naglog prekida cirkulacije u jednom delu sranog miia, uzrokovanog okluzijom jedne od koronarnih arterija koja ishranjuje taj deo srca. Izumiranje (nekroza) sranog miia nastaje usled nedostatka kiseonika. Tromboza koronarne arterije je daleko najei uzrok akutnog infarkta miokarda i uglavnom nastaje usled pucanja pokrova aterosklerotskih naslaga. Infarkt miokarda moe da se javi i kada nema kompletne okluzije, ako je koronarni protok privremeno smanjen kao kod postoperativnog ili traumatskog oka, krvarenja iz gastrointestinalnog trakta, kod hipotenzije uzrokovane bilo kojim razlogom ili dehidracije. Lokacija i proirenost infarkta miokarda zavise od anatomskog poloaja krvnog suda, mesta svee ili prethodne okluzije i obima kolateralne cirkulacije. Hemodinamski pore-meaji zavise direktno od obima nekroze, tako da kod manjeg infarkta hemodinamika moe da ostane normalna. Bolesnici se uglavnom ale na jak bol u sredogruu, koji traje due od 30 minuta. Akutni infarkt miokarda relativno esto moe dovesti do smrtnog ishoda.

INFARKT PLUA
(engl. pulmonary infarction ), nekroza plunog parenhima kao posle-dica tromboembolije plune arterije ili njenih grana. Prate ga znaci zapaljenja, pleuralni bol i pleuralni izliv.

INFEKCIJA
(engl. infection), prodiranje i razvoj ili razmnoavanje infektivnog agensa, u organizmu oveka ili ivotinje. Infekcija nije sinonim za infektivnu bolest; njen tok moe da bude inaparentan, supkliniki (neprimetan) bez prepoznatljivih simptoma i klinikih znakova, ili manifestan, sa tipinim ili atipinim karakteristikama odreene bolesti. Nalaz ivih uzronika zaraze na odei ili predmetima nije infekcija, ve kontaminacija.

INFEKCIJA HANTAN VIRUSOM


(engl. haemorragic fever with renal syndrome), v. hemoragina groznica sa bubrenim sindromom.

INFEKCIJA RESPIRATORNOG TRAKTA


(engl. respiratory tract infection ), infekcija disajnih puteva uzrokovana patogenim mikroorganizmima (bakterijama, virusima, gljivicama itd.).

INFEKCIJA UGLA USANA


(lat. angulus infectiosus oris), vale, perlehe, heilitis angularis; javlja se jednostrano ili obostrano. Za-razna je, uzronici su bakterije (streptokoke i stafilokoke) i gljivice (kanndida). Infekciju pospeuje vlaenje ugla usana pljuvakom, nedostatak vitamina B kompleksa, poremeen (snien) meuvilini odnos.

INFEKCIJE GORNJEG RESPIRATOR-NOG TRAKTA


(engl. infection of upper part of respiratory tract ), gornji respiratorni trakt obuhvata nos, nazofarings, usta, drelo i grk-ljan. Mogui su svi tipovi infekcije, najee virusne etiologije. Oboljenja se manifestuju otokom sluznice i seroznom sekrecijom, to dovodi do kijavice, guobolje, nadraajnog kalja, a redovno su zahvaene i paranazalne upljine, to predstavlja osnovu za razvoj hroninih i bakterijskih infekcija.

INFEKCIJSKI ARTRITIS
(engl. infectious arthritis), upala zglobova prouzrokovana mikroorganizmima. Najei prouzrokovai su bakterije (najee stafilokoke, u 80% sluajeva), virusi, gljivice i paraziti koji u zglob dospevaju hematogenim putem, posle traume, hirurke intervencije, punkcije zgloba, migracijom u zglobove iz osteomijeli-tinog arita, mekotkivnog apscesa ili iz inficirane rane. Postoji direktna invazija zglobne upljine patogenim klicama i njihovo umno-avanje lokalno u zglobu.

INFEKTIVNA BOLEST
(engl. infective disease), bolest koja je nastala kod osetljivog organizma pod dejstvom infektivnog agensa, klice (bakterije, rikecije, virusi, gljive, protozoe itd.), koji su ma kojim putem prodrli u organizam i ispoljili svoje patogeno dejstvo izazivajui promene u funkciji organa, organskih sistema ili organizma u celini.

INFEKTIVNA MONONUKLEOZA
(engl. infective mononucleosis), infektivno obolje-nje koje izaziva Epstein Barr virus koji pripada herpetoviridama (v. herpetoviridae). Obo-ljenje karakteriu pseudomembranozna angina, poviena temperatura, hepatosplenomegalija, generalizovani limfadenitis i leukocitoza sa predominacijom limfomonocita. U razmazu periferne krvi nalaze se atipini, mladi limfociti, a serolokim pregledom nala-ze se povieni titrovi heterofilnih antitela (Pa-ul Bunnell Davidsohnova reakcija) i prisutna antitela u lgM klasi na kapsidni antigen Epstein Barr virusa (lgM anti VCA). Infekcija ovim virusom

je ubikvitarna, a prokuenost u adolescentnom uzrastu oko 90%. Serokonverzija na Epstein Barr virus najee se odigrava inaparentno, veoma retko, iz jo dovoljno neobjanjenih razloga, u obliku infektivne mononukleoze.

INFERIOR
(engl. inferior, lower, lat. inferior ), donji ili nii; struktura koja se nalazi na dnu ili neposredno uz dno. Pojam inferior je suprotan pojmu superior.

INFERO-,
prefiks koji se odnosi na strukturu koja se nalazi uz dno ili neposredno uz dno.

INFERTILITET
(engl. infertility), relativni sterilitet, oteena ili odsutna plodnost (v. fertilitet). Ne sugerie definitivno ili ireverzibilno stanje kao to je sterilitet ni kod mukarca ni kod ene. Razlog smanjene mogunosti oploenja je smanjen broj, smanjena pokret-ljivost i patoloki oblici spermatozoida.

INFESTACIJA
(engl. infestation), odravanje, razvoj i razmnoavanje artropoda na povrini tela ljudi (u odei takoe) i ivotinja; 2. prodiranje u organizam patogenih parazita spolja koji naseljavaju najee kou i organe za varenje, ali i bilo koji deo tela oveka ili ivo-tinje gde ive kao odrasli paraziti ili njihovi razvojni oblici (larve).

INFESTACIJA ANKILOSTOMOM DUODENALE


(engl. infestation by Ancylostoma duodenale), v. ankilostomijaza.

INFESTACIJA PARAZITOM ANCYLO-STOMA BRASILIENSIS


(engl. infestation by Ancylostoma brasiliens), prodor kutane larve migrans (engl. cutaneus larva migrans, creeping eruption, sandworm, epidermis linearis migrans ), zapaljenje koe izazvano larvama pseih i majih valjkastih crva Ancylostoma brasiliensis. Sree se u tropskim i suptropskim krajevima, a najee u jugoistonim amerikim dravama. Kod osoba koje su u estom kontaktu sa zagaenom zemljom, infektivne larve probijaju kou i sa mesta ulaska pokreu se nekoliko centimetara dnevno.

INFILTRAT
(engl. infiltrate), nenormalno nakupljanje elija ili bezelijskog materijala u tkivu.

INFLAMATORNI MEDIJATORI

(engl. inflammatory mediators), hemijske supstance koje se oslobaaju kao reakcija u oteenom tkivu.

INFLUENCA
(engl. influenza), oboljenje izazvano virusom influence tip A ili B. Javlja se preteno u zimskim mesecima, u manjim ili veim epidemijama. Karakteriu ga umereno povienje temperature, izraena malaksalost i bolovi u celom telu. Najznaajnija karakteristika gripa je diskrepanca izmeu tekog op-teg stanja bolesnika i oskudnog fizikalnog nalaza. Infekcija zahvata sluznicu respirator-nog trakta i prenosi se respiratornim putem. Bolest traje oko nedelju dana, benignog je toka i dobre prognoze. U retkim sluajevima moe se manifestovati pneumonijom, koja moe biti veoma teka, manifestovana alveolarno-kapilarnim blokom, sa letalnim isho-dom. Oboljenje je tee, nekad smrtonosno, kod starijih osoba, naroito ako boluju od hro-ninih oboljenja kardiopulmonalnog sistema, pa se savetuje vakcinacija. Terapija gripa je simptomatska, mada lek Amantadin deluje na inhibiciju virusne replikacije, ali se ne upotrebljava zbog teke podnoljivosti.

INFLUENZA VIRUS
(engl. Influenza virus), RNK virus iz porodice ortomiksovirusa. Postoje tri antigenski razliita tipa virusa: A, B i C, koji izazivaju influencu (grip) kod ljudi i nekih ivotinjskih vrsta. Influenca je visoko kontagiozna akutna respiratorna infekcija iji kliniki tok varira u zavisnosti od vrste virusa, opte otpornosti organizma, uzrasta i postojanja hroninih bolesti. Najteu kliniku sliku izaziva influenza A virus, koji ima i najvei epidemijski potencijal. Antigenski je veoma promenljiv, nastanak novih podtipova virusa rezultira velikim epidemijama ili pandemijama i oteava pripremanje kvalitetnih vakcina.

INFORMACIJA
(engl. information), statis-tiki podaci o zdravstvenim prilikama, zdravstvenom stanju populacije, demografskim kretanjima i strukturi stanovnitva, radu zdravstvenih ustanova itd. koji se prikupljaju preko zdravstvenih ustanova. Informacije - podaci, slue kao struna osnova za planiranje zdravstvene zatite, organizovanje i unapre-enje rada zdravstvene slube, ocenu zdrav-stvene situacije i uzroka oboljenja i smrti stanovnita, organizovano usmeravanje odgovarajuih mera prema problemima koji se nameu ili ije nastajanje elimo da spreimo. V oenje medicinske evidencije, sastavljanje izvetaja i njihova analiza odn. obrada prikupljenih informacija - podataka sastavni je deo strunog rada zdravstvenog radnika i zdrav-stvene ustanove. I u naoj zemlji se organizuje savremeni zdravstveni informacioni sistem radi planiranja i efikasnijeg upravljanja sistemom zdravstvene zatite i prikupljanja i obrade informacija - podataka, a u vezi sa zdravstvenim stanjem stanovnitva, stanjem i kvalitetom ivotne sredine, zdravstvenom slubom i zdravstvenim osiguranjem.

INFRA-,
prefiks koji oznaava neto to je ispod, pod ili nie postavljeno.

INFRACRVENA SPEKTROSKOPIJA
(engl. infrared spectroscopy ), postupak za merenje jaine kojom supstanca apsorbuje infracrveno zraenje na odreenoj talasnoj duini. Koristi se naroito za utvrivanje strukture pojedinih jedinjenja sa karakteristinim funkcionalnim grupama.

INFRAKLAVIKULARNI
(engl. infraclavicular, lat. infraclavicularis ), podkljuni, koji se nalazi ispod kljune kosti; znai isto to i supklavikularni.

INFRAOKLUZIJA
(engl. infraoclusion), nedovoljno iznikao zub ili zubi koji ne doseu do kontakta sa zubima suprotne vilice.

INFRAORBITALNI
(engl. infraorbital, lat. infraorbitalis), koji se nalazi ispod one duplje; znai isto to i suborbitalni.

INFRASKAPULARNI
(engl. infrascapular, lat. infrascapularis), podlopatini, koji se nalazi ispod lopatice.

INFRASTERNALNI
(engl. infrasternal, lat. infrasternalis), podgrudni, koji se nalazi ispod grudne kosti.

INFRATEMPORALNI
(engl. infratemporal, lat. infratemporalis), podslepooni, koji se nalazi ispod slepoone jame lobanje.

INFUNDIBULUM
(engl. infundibulum, funnel, lat. infundibulum), 1. levkasto oblikovana anatomska struktura. I. hipofizialis (engl. i. of pituitary gland, lat. i. hypophysialis), luno oblikovan koren peteljke hipofize koji je usmeren od tubera cinereuma hipotalamusa nanie prema zadnjem renju adenohipofize; i. hipotalamikus (engl. hypothalamic i., lat. i. hipothalamicus), v. i. hipofizijalis; i. tube uterine (engl. i. of uterine tube, lat. i. tubae uterinae), spoljanji, levkasto proireni deo jajovoda sa ijih ivica polaze resice jajovoda.

INFUZIJA

(engl. infusion), unoenje tenosti koja nije krv niti derivat krvi, npr. soni rastvor u venu, po principu gravitacije.

INGESTIJA
(engl. ingestion), 1. unoenje hrane, vode, pia i lekova preko usta u eludac; praena je digestijom i apsorpcijom hrane iz digestivnog trakta; 2. uzimanje estica od strane fagocita.

INGVINALNI
(engl. inguinal, groinal, lat. inguinalis ), preponski, koji se nalazi na prelazu izmeu trbuha i donjeg ekstremiteta.

INHALACIJA
(engl. inhalation), udisanje supstanci (prolaz kroz disajne puteve). Na ovaj nain se primenjuju neki lekovi, ali se istim putem unosi i duvanski dim.

INHALATOR
(engl. inhaler), aparat za stva-ranje aerosola (rasprene kapljice ili vrste estice koje lebde u gasu), istovremeno slui za njegovo udisanje. Koristi se u primeni razliitih lekova za otklanjanje bronhoopstrukcije.

INHERENTAN
(engl. inherent), naslee; pojava roditeljskih osobina kod potomaka.

INHIBICIJA
(engl. inhibition), spreavanje ili smanjenje funkcije nekog organa usled delovanja odreenih nervnih impulsa. To je aktivni proces zaustavljanja rada elija ili celog organa. Za nervne elije to je neproputanje signala tj. njegovo gaenje svaki put kada se takva elija aktivira.

INHIBIN
(engl. inhibin), produkt Sertolijevih elija koji inhibira elije adenohipofize koje stvaraju folikulostimuliui hormon (FSH).

INHIBITOR
(engl. inhibitor), supstanca koja interferira sa hemijskom reakcijom, rastom ili drugom biolokom aktivnou. Negativni aktivator je supstanca koja umanjuje brzinu hemijske reakcije, enzimski inhibitor je supstanca koja umanjuje aktivnost enzima, bioloki antagonist je supstanca koja inhibira

rast mikroorganizama ili tkivnih kultura.

INHIBITOR C1 ESTERAZE
(engl. C1 esterase inhibitor), inhibitor sistema komplementa koji blokira C1s (subjedinica prvog proteina koji reaguje u sistemu komplementa) i blokira prekurzorski oblik kalikreina, dejstvo plazmina i aktivira Hagemanov faktor. Osobe kojima nedostaje C1 inhibitor esteraze pate od angioedema larinksa.

INHIBITORI ACE,
v. ACE inhibitori.

INHIBITORI HOLINESTERAZE,
v. antiholinesteraze.

INHIBITORI MONOAMINOOKSIDAZE, MAO


(engl. monoamine oxidase inhibitors), antidepresivi bez sedativnog dejstva, a antidepresivni efekat nastupa posle 3 - 4 nedelje. Ireverzibilni, neselektivni inhibitori MAO (tranilcipromin, fenelzin, izokarboksazid) naputeni su zbog brojnih neeljenih dejstava i interakcija (istovremena primena sa simpatomimeticima dovodi do naglog porasta pritiska). Danas se ee koristi moklobemid (selektivni reverzibilni inhibitor MAO). Inhibitori MAO bolje deluju kod fobinih bolesnika i onih sa atipinom slikom depresije, koja je praena znacima hipohondrije ili histerije. Primenjuju se i kod bolesnika kod kojih drugi antidepresivi nisu delotvorni, ali tek posle 7 dana pauze (bez lekova). Inhibitori MAO nemaju sedativna svojstva, a maksimalan kliniki efekat nastaje posle 3 do 4 nedelje terapije.

INHIBITORI PROTONSKE PUMPE


(engl. proton pump inhibitors), omeprazol i lansoprazol, smanjuju sekreciju hlorovodonine kiseline u elucu, blokirajui kalijum-vodo-ninu ATP-azu (K+/H+-pumpu), a time i sekreciju vodonikovih jona. Indikacije: ulkus eluca i duodenuma, gastroezofagealni refluks, neulkusna dispepsija. Kombinacija omeprazola, metronidazola i antibiotika (kla-ritromicina ili amoksicilina) primenjuje se u terapiji infekcije bakterijom Helicobacter pylori.

INION
(engl. inion, gr. inion), kraniometrijska taka koja odgovara sredinjem, najispup-enijem mestu na spoljanjoj potiljanoj kvrgi.

INJEKCIJA

(engl. injection), uvoenje bilo koje supstance, a posebno lekova ili hranjivih materija u telo, obino uz pomo uplje igle i prica. Injekcija se moe dati u kou (intradermalno), pod kou (subkutano), u mii (intramuskulno), u venu (intravenski), u arteriju (intraarterijski), u subarahnoidalni prostor (subarahnodalno), u omotae (intratekalno) ili u organe. Ponekad se ovaj termin koristi i za uvoenje materija kroz otvore tela.

INKARCERIRANA HERNIJA
(engl. incarcerated hernia, strangulated hernia ), uk-ljetena hernija. Ukljetenje je pojava pri kojoj se sadraj kilne kese vie ne moe vratiti u trbunu duplju, pri emu kilni prsten stee (strangulira) organe koji se nalaze u kilnoj kesi. Obino nastane pri fizikom radu, ka-lju, napinjanju ili posle unoenja voluminozne hrane. Ukljetenje moe biti: elastino , nastalo naglim poveanjem pritiska u trbunoj duplji, kada u kilnu kesu naglo izae vie trbunih organa, a kilni prsten ih stegne i sterkoralno , kada se creva u kilnoj kesi napune delovima hrane, koja ne moe da proe prepreku. U oba sluaja preti oteenje krvnih sudova ukljetenih organa, zapaljenje, gangrena i prskanje sa peritonitisom, to ugroava ivot. Inkarceracija se manifestuje bolom u preponi, bolnim poveanjem hernije, nemogunou njenog vraanja (repozicije) i ostalim simptomima crevne prepreke (v. ileus). Ukoliko postoji samo nemogunost vraanja hernije, bez bola, radi se o ireponibilnoj, srasloj herniji (hernia acreta). Pri pojavi ukljetenja ne sme se pokuavati nasilno vraanje u trbuh, poto takav postupak, nametanje (lat. taxis), moe da dovede do prskanja i povreda ukljetenih delova; ne smeju se davati jaa sredstva protiv bolova da ne bi dolo do spontanog vraanja oteenog creva u trbuh. Ispravni postupci su: prekid unoenja hrane i vode, stavljanje leda na preponu i hitno upuivanje nadlenom hirurgu. Inkarceracija hernije je ranije bila gotovo smrtonosna komplikacija, a ivot je spasavan po cenu kastracije ili stvaranja spoljnih fistula creva. Za repoziciju hernije koristilo se vea-nje bolesnika glavom nadole, za noge, tokom vie asova, kako bi se ukljeteni organi vratili. Danas se operacija ukljetene hernije radi standardnom tehnikom radikalne ope-racije i hernioplastike, praktino bez morta-liteta.

INKLINACIJA ZUBA
(engl. inclination of tooth), nefizioloko naginjanje zuba zbog gubitka kontakta sa susednim zubom ili zbog propadanja potpornih tkiva zuba.

INKLUZIJA
(engl. inclusion), intraelijska formacija nastala tokom razmnoavanja pojedinih virusa. Sastoji se od manjih zaraznih jedinica, elementarnih tela, opkoljenih proteinskim omotaem koji nastaje kao reakcija inficirane elije. Vidljiva je svetlosnim mikro-skopom. Mogu biti pojedinane ili multiple, razliite veliine, smetene u jedru ili citoplazmi. Nisu patognomonine za virusnu infekciju jer mogu biti izazvane i hlamidijama ili hemijskim agensima.

INKLUZIONA CISTA
(engl. inclusion cyst), ukljetena formacija u potpornom tkivu u kojoj se nalaze mali delovi epitelijuma ili me-zotelijuma.

INKLUZIONI KONJUNKTIVITIS
(engl. trachoma-inclusion conjunctivitis), hlamidijalni konjunktivitis, akutna upalna bolest venjae, esto zahvata i ronjau i progredira u hronini folikularni konjunktivitis. Ovaj konjunktivitis ima razliite forme kod dece i odraslih. Kod dece se javlja neonatalni inkluzioni konjunktivitis, 5 - 12 dana po roenju, kao akutni konjunktivitis sa gnojnim sekretom. Kod odraslih, inkluzioni konjunktivitis se javlja kao mukopurulentni sekret posle inkubacije od 4 do 12 dana. Javlja se kod seksualno aktivnih odraslih osoba i esto prelazi u hronini folikularni konjunktivitis. Lei se sistemskim tetraciklinima ili eritromicinom i lokalno, antibioticima.

INKONTINENCIJA
(engl. incontinence), nesposobnost kontrole ekskretornih funkcija kao to su defekacija i mokrenje; ista pojava, curenje, moe da se javi i kod nedovoljnog zatvaranja sranih zalistaka. Stress i. , nevoljni gubitak mokrae pri naporu (kalju, smehu, podizanju tereta); urgentna i. , gubitak urina zbog nemogunosti odlaganja prvog poziva na mokrenje; prava i. , nekontrolisano mok-renje kod oteenja centralnog nervnog sistema i refleksnog luka koji kontrolie akt mokrenja; ishiuria paradoxa , inkontinencija zbog prelivanja urina iz prepune mokrane beike; i. zbog postojanja patolokih otvora , inkontinencija zbog postojanja fistule, ektopinog otvora uretera itd.

INKUBACIJA
(engl. incubation), vreme proteklo od momenta prodora mikroba u organizam do pojave prvih simptoma oboljenja. Moe iznositi nekoliko sati (virusne infekcije) ili nekoliko meseci (inokulacioni hepatitis).

INKUBATOR
(engl. incubator), 1. savremeni aparat slian providnoj kutiji namenjen intenzivnoj nezi novoroenog deteta. Novoroen-e se smeta u inkubator, koji odrava odre-enu temperaturu i vlanost tela, obezbeuje primenu kiseonika i smanjuje mogunost kontaminacije. Posebno konstruisan, slui za transport ugroenog novoroeneta. 2. aparat u kome se dre kulture bakterija na odreenoj, stalnoj temperaturi, kojom se stimulie njihov rast.

INKURABILAN
(engl. incurable), neizleiva bolest.

INKUS
(engl. anvil, lat. incus), nakovanj. Sluna koica koja se nalazi u bubnoj duplji, izmeu ekia koji je utkan u bubnu opnu i uzengije koja je uglavljena u tremni otvor.

INLEJ

(engl. inlay), u stomatologiji, restoracioni deo zuba uraen van njega u cilju nadoknade njegovog dela; preparira se kavitet u zubu u koji se ova nadoknada cementira; liveni ispun od metala ili keramike.

INOTROPIZAM
(engl. inotropic), uticaj na snagu, odnosno kontraktilnost srca. Kontraktilnost, odnosno razvijenu silu za datu po-etnu duinu sranog miia, moemo pove-ati egzogeno (pozitivan inotropni uticaj), izvoenjem izovolumetrijskog maksimuma. Tako se pomae srcu u sluaju poveanog sistemskog krvnog pritiska ili volumena u komorama na kraju sistole. Inotropni uticaj izvode kateholamini preko beta-1 receptora. Kao mera kontraktilnosti srca kliniki se koristi maksimalan izovolumetrijski porast pritiska.

INOZIN
(engl. inosine), nukleozid, hipoksantin ribozid, koji nastaje hidrolizom inozin-5-fosfata ili deaminacijom adenozina. Inozin je intermedijer u metabolikom putu purina.

INOZIN-5-FOSFAT, IMP
(engl. inosine-5- -phosphate), mononukleotid koji nastaje iz hipoksantina, riboze i fosforne kiseline. Pro-izvod je deaminacije adenilne kiseline pri formiranju mokrane kiseline.

INSEKT
(engl. insect), zglavkar (arthropoda) sa tri para nogu; neke vrste imaju i krila. Me-dicinski znaaj imaju kao prenosioci razliitih zaraznih bolesti, bilo kao bioloki vektori kada se infektivni agens u insektima razmnoava ili razvija (npr. komarci - Plasmodium), bilo kao mehaniki vektori gde se na povrini tela insekta nalazi uzronik zarazne bolesti.

INSEKTICID
(engl. insecticide), sredstvo za unitavanje insekata sa odreenim stepenom selektivne toksinosti prema insektima.

INSEMINACIJA
(engl. insemination), uno-enje, uz pomo instrumenta, sperme u va-ginu u cilju zatrudnjivanja. Inseminacija se vremenski podeava sa danom u kome se oekuje ovulacija. Uzorak sperme se moe uzeti od supruga, na primer u sluaju impotencije (homologa), ili od nepoznatog donora ako je suprug sterilan (heterologa). Postoji nekoliko metoda inseminacije od kojih se danas najee primenjuje intrauterina (unutarmaterina) inseminacija (IUI), koja je metoda izbora kada je u pitanju subopitimalna sperma tj. kada spermatozoidi ne mogu da probiju cervikalni mukus (sluz) ili prepreke koje okruuju jajnu eliju. Spermatozoidi pre inseminacije mogu biti hemijski tretirani u in vitro

uslovima radi poveanja pokretljivosti i akrozomske reakcije (izdvajanje optimizi-ranih spermatozoida). Sutina metoda izdvajanja optimiziranih spermatozoida jeste u selekciji morfoloki normalnih i izuzetno pok-retljivih spermatozoida iz uzorka sperme. Da-nas postoje razliite tehnike i postupci (swim--up, swim-down i dr). V. osemenjavanje.

INSERCIONA MUTAGENEZA
(engl. insertion mutagenesis), mutacije izazvane insercijom dodatnih baznih parova iz drugih izvora.

IN SITU
(engl. in situ), u poetnom poloaju, na mestu. 1. izraz se koristi u hirurkoj onkologiji (nauci o tumorima) i patologiji (nauci o organskim promenama pri nastanku i razvoju oboljenja) i oznaava postojanje malignog procesa u samom zaetku, dok jo nije dolo do njegovog prodora u dublje slojeve tkiva. Oboljenje u ovom stadijumu poptuno je izleivo i moe se hirurkim putem u potpunosti ukloniti (u patologiji se oznaava esto i kao nulti stadijum); 2. isti izraz se ponekad koristi da bi oznaio hirurku tehniku pri kojoj se zahvat na organu izvodi bez njegovog preparisanja i mobilisanja, na samom mestu kako jeste (npr. autovenski by pass in situ, gde se kao venski transplantat za premoenje arterija natkolenice koristi nepreparisana spoljna butna vena).

INSOMNIJA
(engl. insomnia), nesanica, nemogunost spavanja usled unutranjih razloga. Moe biti trajnijeg oblika.

INSPEKCIJA
(engl. inspection), zapisivanje promena koje uoavamo pri pregledu bolesnika putem ula vida. Posmatranje bolesnika uvek je prvi i osnovni metod ispitivanja. Ovaj pregled moe biti opti i poseban. Sa optom inspekcijom zapoinjemo sadanje stanje (status praesens).

INSPEKCIJA LEA,
postupak kojim lekar treba da doe do sledeih informacija: da li na leu postoje svee povrede (oguljotine, krvni podlivi, rane i dr.); da pregledom i eventualno postmortalnim podacima utvrdi njihovo poreklo (lipotimike, agonalne, postmortalne ili su u vezi sa nekim krivinim delom); da li na leu postoje oiljci od davnanjih povreda ili neki nedostaci (steeni ili uroeni). Dalje, u domen inspekcije lea spadaju: tetovae, tragovi povraenog sadraja, zaprljanost prainom, masnim sadrajem, garom, travom, zamaza-nost blatom, krvlju, zagaenost ili zamazanost fekalijama, prisustvo larvi ili jaja muva, konstitucija i stepen uhranjenosti, otvorenost ili zatvorenost onih kapaka i stepen zamuenja ronjae, boja koe, krv oko polnih organa i mara, izlivanje sperme, znaci zaputenosti (nepodseenost noktiju, valjivost, prljav ve, velika i neuredna brada i dr.) itd.

INSPIRACIJA

(engl. inspiratio), nadahnue. Prvobitno teoloki termin u smislu boanskog nadahnua, u kome se bog pokazuje oveku na natprirodan nain. U optoj upotrebi: podstreka na stvaralaki nagon. V . inspirijum.

INSPIRIJUM
(engl. inspiration), aktivna faza respiracije; nastaje kontrakcijom inspiratorne muskulature, to dovodi do poveanja volumena grudnog koa i smanjenja alveolarnog pritiska u odnosu na atmosferski, pa vazduh struji u plua niz gradijent pritiska; u mirovanju iznosi oko 500 ml, a forsiranim inspirijumom moe se uneti jo 1.900 - 3.300 ml vazduha.

INSPIRIJUMSKI KAPACITET, IC
(engl. inspiratory capacity), volumen gasa koji se moe udahnuti maksimalnim inspirijumom posle pasivnog ekspirijuma; jednak je zbiru totalnog volumena (TV) i inspiratornog re-zervnog volumena (IRV).

INSPIRIJUMSKI MIII
(engl. inspiratory muscles), miii ija kontrakcija dovodi do inspirijuma; glavni i. m. pri normalnom disanju su dijafragma (abdominalni tip disanja) i spoljanji interkostalni m. (kostalni tip disa-nja), a pri forsiranom inspirijumu ukljuuju se i pomoni i. m.: skalenusi, sternokleidomastoideusi i pektoralisi.

INSPIRIJUMSKI REZERVNI VOLUMEN, IRV


(engl. inspiratory reserve volumen, IRV ), maksimalni volumen vazduha koji moe biti inspiriran posle normalnog inspirijuma. Jednak je razlici inspiratornog kapaciteta i respiratornog (tidal) volumena.

INSTILACIJA
(engl. instillation), davanje tenosti kap po kap.

INSTINKT
(engl. instinct), nagon; vie ili manje sloen obrazac uroenog, nenauenog ponaanja kod koga postoji stalna, neprome-njiva povezanost serije pojedinanih odgovora na specifinu dra: bezuslovni refleks. Prisutan je kod svih jedinki iste vrste. Ovo ponaanje moe da se menja pod uticajem spoljanjih stimulusa, ali je osnovni obrazac ponaanja relativno isti. V. nagon.

INSTRUKCIJA
(engl. instruction), uputstvo, pouavanje, prenoenje znanja drugima. Iako nema semantikih razloga

(osnovno znaenje je ureivanje), ustalila se upotreba koja se odnosi na nastavu i obuku vetina.

INSTRUMENT
(engl. instrument), 1. sredstvo kojim se moe uraditi neto; koje se koristi radi postizanja neke svrhe; 2. hirurki alat; 3. ureaj za prikazivanje ili zapisivanje.

INSTRUMENT ZA IRENJE USNOG OT-VORA


(engl. instrument for oral cavity dilating), konini otvara u obliku zavrtnja, najee od akrilata, plasiran izmeu zuba gornje i donje vilice, okretanjem poveava razmak izmeu zubnih lukova gornje i donje vilice.

INSTRUMENTALNO USLOVLJAVANJE
(engl. operant conditioning), oblik uenja gde je subjekt, ovek ili ivotinja, nauen da motorno odgovara ili tehniki izvodi zadatak. Uenje radnje je svaki put vezano za nagra-ivanje ili kanjavanje, tako da ponavljanjem ti odgovori postaju vei i ei (nagraivanje) ili suprotno, slabe i nestaju (kanjavanje). Naueni oblik ponaanja ima signalni, adaptacioni karakter. V . kondicioniranje, v. uslovljavanje.

INSUFICIJENCIJA
(engl. insufficiention), nedovoljnost, nesposobnost funkcije organa ili tkiva da obavi svoju normalnu funkciju u cilju zadovoljavanja potrebe drugih organa ili tkiva koji od te funkcije zavise. Moe biti izraena pri normalnim zahtevima i posebno pri poveanim zahtevima (npr. srana insuficijencija, nesposobnost sranog miia da zadovolji potrebe organizma za kiseonikom).

INSUFLACIJA
(engl. insufflation), uduvavanje praha, pare, gasa ili vazduha u telesne upljine; kranijalna i. , ubacivanje vazduha u subduralni prostor i modane komore; endotrahealna i. , uvoenje vazduha u traheju kroz tubus uveden u larinks; koristi se za naduvavanje plua u toku intratorakalnih operacija; i. plua , akt uduvavanja vazduha u plua u cilju arteficijelne ventilacije; perirenalna i. , ubrizgavanje vazduha oko bubrega u cilju rendgenske vizualizacije nadbubrenih lezda; presakralna i. , injekcija gasa, naj-ee ugljen-dioksida, oko bubrega kroz iglu uvedenu u retrorektalni prostor u cilju rendgenske vizualizacije itavog retroperitone-umskog prostora sa ocrtavanjem podruja bubrega i nadbubrenih lezda; tubarna i. , test za prohodnost uterinih tuba koji se izvodi transuterinom insuflacijom ugljen-dioksida.

INSULA
(engl. insula, island, lat. insula), velikomodano ostrvo. Jedan od renjeva velikog mozga koji se nalazi u sredinjem delu hemisfere, na dnu spoljanje modane jame. Velikomodano ostrvo je u

potpunosti pokriveno okolnim delovima eonog, teme-nog i slepoonog renja koji grade pokrov ili poklopac velikomodanog ostrva. V. operkulum.

INSULIN
(engl. insulin), hormon b-elija Langerhansovih ostrvaca pankreasa koji ues-tvuje u metabolizmu organskih materija. Osnovu polipeptidne strukture insulina ine dva peptidna lanca, A (21 aminokiselina) i B (30 aminokiselina), povezana sa dve disulfidne veze (RMM 5734). Insulin stimulie transport glukoze, aminokiselina i kalijuma u elije i utie na intracelularnu aktivaciju enzima metabolizma organskih materija. Diabetes mellitus nastaje u nedostatku insulina. Preparati insulina se koriste u terapiji svih formi ovog oboljenja. Primenjuju se parenteralno, naj-ee supkutano, pomau normalizaciju gli-kemije i smanjuju uestalost nastanka kasnih komplikacija dijabeta. Primenjuju se preparati ivotinjskog (svinjskog i goveeg) porekla, polusintetski (dobijeni enzimskom modifikacijom insulina ivotinjskog porekla) ili sintetski insulini (sintetisani rekombinantnom DNK tehnologijom), koji su strukturno identini humanom. Preparati insulina mogu imati kratko i brzo delovanje (koriste se neposredno pre obroka), srednje dugo ili dugo delovanje (periodi izmeu obroka i san). Najee neeljeno dejstvo insulina je hipoglikemija. Preparati kratkog dejstva: Inutral, Actrapid; srednje dugog dejstva: Insulatard HM, Insulin lente HM, Monotard HM; dugog dejstva: Ultratard HM, Insulin superlente GPP.

INSULINOM
(engl. insulinoma), redak tumor porekla elija pankreasa koje produkuju insulin.

INTEGRACIJA
(engl. integration), 1. neurofizioloki, svojevrstan proces obrade svih nervnih impulsa koji preko hiljada sinapsi pristiu u telo nervne elije. Impulsi iz nekih sinapsi su ekscitacioni, a iz drugih inhibicioni, tako da tek posle sveobuhvatne obrade unutar neurona nastaje reakcija nervne elije u smislu proputanja signala ili pak njegovog gaenja; 2. organizaciono spajanje vie ustanova ili radnih celina u jedinstvenu instituciju radi efikasnijeg i racionalnijeg rada i poslovanja. Integracijom se stvaraju tehno- -ekonomske celine, pri emu je ostvaren zajedniki interes kojim se jaaju i interesi sastavnih delova koji su se integrisali. Na primer, vie manjih zdravstvenih stanica i dispanzera integriu se u jedinstveni dom zdravlja sa jedinstvenim paramedicinskim, administrativnim i tehnikim slubama i jednim uprav-nim aparatom; jedan ili vie domova zdravlja, apoteka i slinih ustanova integriu se sa bolnicom i ine veliki zdravstveni centar. U integraciju ulaze dobrovoljno kolektivi ustanova posle elaboracije svojih interesa i pozitivne ocene svih uesnika integracije o prednosti spajanja sa drugim ustanovama.

INTEGRALNI PROTEINI
(engl. integral proteins ), proteini plazma membrane koji su utisnuti u fosfolipidni sloj membrane. Mogu biti na spoljanjoj, unutranjoj strani membrane ili prolaziti kroz celu membranu. Mogu da budu nosai, kanali, pumpe, receptori, antigeni i adhezivni molekuli plazma membrane.

INTEGUMENTUM KOMUNE
(engl. skin, lat. integumentum commune), v. koa.

INTELEKTUALIZACIJA
(engl. intellectualization), rastavljanje na pojmove, naglaeno razmiljanje (mehanizam egoodbrane), svo-enje nekog psiholokog problema na kognitivne dimenzije.

INTELIGENCIJA
(engl. intelligence), psihi-ka funkcija koja izraava misaonu asocijativnost. Sposobnost sjedinjavanja postojeeg znanja u svrhu snalaenja u novim situacijama ili za izdvajanje bitnog od nebitnog, sposobnost shvatanja, sposobnost apstraktnog miljenja i brzog, a uspenog uenja.

INTENZITET
(engl. intensity), 1. vrednost vektorskih veliina; 2. energija po povrini u jedinici vremena.

INTENZIVAN
(engl. intensive), koji je velikog intenziteta; v. intenzitet.

INTENZIVNA NEGA
(engl. intensive care ), soba ili jedinica za intenzivan nadzor, pra-enje i leenje teko obolelih ili povreenih pacijenata.

INTER(engl. inter-), prefiks sa znaenjem izmeu. Npr. interkostalni miii nalaze se izmeu rebara.

INTERAKCIJA U TOKSIKOLOGIJI
, me-usobno reagovanje pri istovremenom ili naizmeninom delovanju hemijskih materija s radnog mesta i iz kue, zatim lekova, hemijskih materija uzetih hranom, alkoholnim piem ili puenjem i intermedijarnih ili krajnjih produkata stvorenih u organizmu procesima biotransformacije. Prilikom simultanog delovanja na organizam vie agenasa, interakcija moe biti: nezavisna , kada svaki agens usled razliitih mehanizama delovanja izaziva razne, nezavisne efekte; aditivna , kada je udrueni efekat vie agenasa jednak zbiru njihovih pojedinanih efekata; sinergetska , kada je efekat udruenog delovanja vei od aditivnog (multiplikovano delovanje je poseban oblik sinergizma); antagonistika , kada je kombinovani efekat manji od aditivnog. Interakcija na taj nain menja razne toksiko-kinetike procese pojedinih ksenobiotika (apsorpcija, distribucija, akumulacija, biotransformacija i eliminacija). Kao posledica toga, moe nastati promena efekta ksenobiotika (pojaan, smanjen ili

modifikovan uinak nekog sastojka smee).

INTERAKCIJE LEKOVA
(engl. drug interactions), uzajamna dejstva lekova koja mogu dovesti do izmena njihovih farmakolokih karakteristika. Rezultat interakcije izmeu lekova moe biti pojaavanje ili slabljenje njihovog dejstva (sinergizam, antagonizam) ili izmena koncentracija lekova u tkivima (bez promene dejstva). Nisu sve interakcije kliniki znaajne; uestalost znaajnih interakcija je od 5 do 20%. Interakcije mogu biti tetne i korisne za dalji tok leenja. Posledice interakcija su ee kod starijih i hroninih bolesnika (faktor: bolesnik) i lekova sa malom terapijskom irinom (faktor: lek). Do interakcija moe doi u injekcionom pricu ili boci za infuziju, kao i u organizmu bolesnika.

INTERARTIKULARNI
(engl. interarticular, lat. interarticularis ), meuzglobni, koji se nalazi izmeu zglobnih povrina ili dva zgloba.

INTERCEPTIVNA ORTOPEDIJA,
grana stomatologije koja se bavi terapijom orto-dontskih nepravilnosti u ranoj fazi pojave nepravilnosti i obezbeuje dalji pravilan razvoj organa za vakanje.

INTERFALANGEALNI
(engl. interphalangeal, lat. interphalangealis), koji se nalazi izmeu dva lanka ili falange. Najee se odnosi na zglobove izmeu dva susedna lanka prstiju.

INTERFAZA
(engl. interphase), period u ivotu elije, elijskom ciklusu, izmeu dve uzastopne deobe. Sastoji se od tri potfaze, oznaene kao G1, S i G2. U G1 fazi se vri sinteza RNK (transkripcija), u (sintetskoj) potfazi se odvija replikacija - udvajanje molekula DNK i sinteza histona, dok se u G2 fazi histoni povezuju sa DNK i sintetiu se nehistonski proteini. elija koja se ne deli, tj. diferencirana elija, nalazi se u produenoj G1 fazi, tzv. G0 fazi.

INTERFERENCIJA
(engl. interference ), 1. pojava u kojoj infekcija elije jednim virusom spreava infekciju drugim virusom. Nastaje tako to virus menja elijske povrinske receptore, metabolike procese ili indukuje sintezu interferona; 2. sadejstvo, fenomen pri prostiranju dva ili vie talasa (kroz istu sre-dinu); poremeaj rezultujueg talasa je algebarski zbir poremeaja individualnih talasa (v. talas). Poremeaj rezultujueg talasa moe biti vei (konstruktivna interferenca) ili manji (destruktivna interferenca) od poremeaja individualnih talasa. Interferenca je karakteristika svih talasa (elektromagnetnih, zvunih i dr.); 3. interferencija leka ( engl. drug interference ), u laboratorijskoj

medicini, a naroito klinikoj hemiji, oznaava promenu rezultata merenja usled efekta nekog leka (jednog ili vie metabolita leka) koji je dat pacijentu. Vrednost parametra koji se meri moe da se promeni usled fiziolokog efekta leka ili lek moe da interferira sa postupkom merenja.

INTERFERON
(engl. interferon ), proteinska supstanca koju sintetie elija inficirana virusom ili stimulisana nekim drugim induktorima (endotoksini, sintetske RNK). Produkuju ih elije svih vrsta kimenjaka, ali pokazuju vrsnu specifinost, deluju samo na elije organizma vrste koja ih je produkovala. Antigenski i hemijski postoje tri razliita tipa humanog IFN: alfa-IFN (leukocitarni); beta- -IFN (fibroblastni); gama-IFN (imuni-limfocitni). Pokazuju antivirusno, imunomodulatorno i antitumorsko dejstvo. Primenjuju se u leenju razliitih virusnih infekcija i brojnih malignih bolesti. Najpovoljniji efekat pokazuje alfa-IFN dobijen tehnikom rekombinantne DNK. Interferon alfa, u organizmu, proizvode mononuklearne bele krvne elije zaduene za fagocitozu (prodiranje) bakterija i drugih izazivaa bolesti. Drugi oblik interferona - tip beta koji lue fibroblasti (elije vezivnog tkiva). Oba interferona najee nastaju kao posledica infekcije organizma virusima ili kao posledica antigen-antitelo reakcija. Ovi interferoni spreavaju irenje virusne infekcije u organizmu. Interferon gama lui posebna vrsta belih krvnih zrnaca nazvanih limfociti T. Ovaj interferon snano deluje na fagocitne elije i na imunoloki odgovor organizma na antigene. Interferoni se koriste za leenje tekih virusnih oboljenja i u leenju nekih malignih tumora.

INTERGLUTEALNI APSCES
(engl. intergluteal abscess ), apsces (gnojna kolekcija) u meusedalnom predelu, apsces izmeu gluteusa, nastao kao posledica kone infekcije (furunkul, kabunkul, flegmona), infekcije znojnih lezda (hidroadenitis), infekcije perianalnog tkiva porekla kriptalnih lezda mara (perianalni apsces), infekcije uvrnutog ko-nog epitela u sakrokokcigealnom predelu (pilonidalni sinus, sakrokokcigealni apsces). Manifestuje se bolom, otokom, crvenilom, visokom temperaturom i nemogunou sede-nja, a kod perianalnih apscesa i oteanim pranjenjem stolice. Bez leenja veina apscesa e se otvoriti spontano i isprazniti, a kao posledica zaostaju perianalne i sakrokokcigealne fistule. Posebno su opasni perianalni apscesi, koji kod neotpornih bolesnika sa sistemskim oboljenjima (dijabetes, neuroloki bolesnici, bolesnici sa padom imutiteta, sa inflamatornim crevnim bolestima, bolesnici na citoterapiji), mogu dovesti do sepse pa i do smrti. Ipak, veina interglutealnih apscesa je favorizovana i loom higijenom. Terapija je kombinovana, antibiotska i hirurka istovremeno, poto sama antibiotska terapija ne moe dovesti do izleenja. Ovi apscesi se hirurki reavaju planiranom, dobro postav-ljenom i izdanom incizijom i drenaom, tako da se onemogui nastajanje kasnijih fistula.

INTERKALATNI DISK
(engl. intercalate disc ), prelazna ploa je veza membrana su-sednih miocita i ine je: 1. dezmozomi ili makule adherens koje se nalaze sa obe strane prelazne ploe da obezbede mehaniki pripoj elija; 2. zonule adherens su zadebljanja plazma membrane u koje uranjaju aktinske niti. Ova veza obezbeuje prenoenje mehanike sile; 3. porozne veze i neksusi su funkcio-nalne veze koje obezbeuju brze meuelij-ske elektrine komunikacije.

INTERKONDILARNI
(engl. intercondylar), meukondilarni, izmeu dva kotana okrajka, kondila.

INTERKOSTALNI
(engl. intercostal, lat. intercostalis), meurebarni, koji se nalazi izmeu dva susedna rebra.

INTERLEUKIN
(engl. interleukin), polipeptid koji ima brojna dejstva na proizvodnju krvnih elija i na imunoloki odgovor organizma. Interleukina ima veliki broj (najmanje 15). Ove aktivne belanevine lue bela krvna zrnca, ali i mnoge druge elije organizma.

INTERLEUKIN 1, IL 1
(engl. interleukin 1), faktor koji proizvode aktivirane makrofage, pod dejstvom nekih materija bakterijskog porekla ili pod dejstvom citokina (aktivne materije koje se stvaraju od strane elija imunog sistema), i to monokini pre nego limfokini. Prvobitno im je opisana sposobnost da podstiu timocitnu proliferaciju ili sami ili udrueno sa mitogenom T-elije (konkavalin A ili fitohemoglutinin). IL-1 ima viestruka i snana dejstva na imuni odgovor organizma, a takoe je odgovoran za izazivanje poviene telesne temperature i gubitka telesne mase u toku bakterijskih infekcija.

INTERLEUKIN 2, IL 2
(engl. interleukin 2), faktor koji proizvode T-elije nakon stimulacije sa mitogenom kao to je konkavalin. Bioloki IL 2 je slian IL 1 po tome to ima sposobnost da podstie timocitni mitogeni odgovor, da proizvodi citotoksine T-elije i da pojaava odgovor antitela na eritrocite.

INTERMEDIJUS
(engl. intermediate, lat. intermedius), srednji, koji se nalazi u sredini kada se posmatraju tri identine ili sline anatomske strukture.

INTERMENSTRUALAN
(engl. intermenstrual), izmeu dva menstrualna krvarenja (menstruacije). Najee se odnosi na intermenstrualno krvarenje tzv. ovulaciono krvarenje ili intermenstrualni bol koji ga prati.

INTERMENSTRUALNA DISMENOREJA
(engl. intermenstrual dismenorrhoea), intermenstrualni (meumenstrualni) bol; bol u donjem delu trbuha koji se javlja najee u sredini ciklusa od 12. do 14. dana, istovremeno sa intermenstrualnim

(ovulacionim) krvarenjem. Ovo krvarenje je uglavnom slabo i traje od nekoliko sati do nekoliko dana, mada kod nekih ena ima osobine prave menstruacije, tako da one imaju utisak da dobijaju menstruaciju svake dve nedelje. Pojava intermenstrualnog krvarenja objanjava se naglim i prevelikim padom estrogena u krvi u vreme ovulacije, to dovodi do dezintegracije endometrijuma (materine sluzokoe) praene izlivanjem krvi. Ovo stanje ne zahteva lee-nje, izuzev u ekstremnim sluajevima kada se primenjuje hormonska terapija.

INTERMITENTNA HIDRARTROZA
(engl. intermittent hydrarthrosis ), sindrom ponav-ljanih napada izliva, obino u velikim zglobovima, najee u kolenima. Tipino napad zahvata jedan zglob, mada oba kolena mogu biti istovremeno zahvaena. Traje 2 do 4 dana i spontano se povlai.

INTERMITENTNA KLAUDIKACIJA
(engl. intermittent claudication, lat. claudicatio intermittens), povremeni gr, stezanje u mi-iima prilikom miinog rada; povremen (intermitentan) bol koji se u poetku javlja prilikom hoda, a najznaajniji je simptom obliteriue ateroskleroze (lat. aterosclerosis ob-literans), koja je najea ateroskleroza perifernih arterija (po novoj nomenklaturi Svetske zdravstvene organizacije - periferna vaskularna bolest). Nastaje kao posledica smanjenog priliva krvi u mii za vreme napora. Distanca klaudikacije je razdaljina koju bolesnik moe da pree bez tegoba. U poodmaklom (razvijenom) stadijumu obliterantne ateroskleroze, bol se javlja stalno (i u miro-vanju), veoma je jak i zahteva analgetike. Lokalizacija bola upuuje na mesto i izra-enost patolokog procesa u razliitim delovima ekstremiteta. Tako se kod promena na nivou rave aorte bol javlja u glutealnom predelu, na ilijakalnim arterijama bol se javlja u potkolenicama, u femoralnim i poplitealnim arterijama bol se javlja u potkolenicama, kod zahvaenosti arterija ispod bifurkacije pot-kolenice bol se javlja u predelu stopala. Pored bola, znaajan kliniki nalaz je slabiji puls ispod, a pojaan puls iznad mesta stenoze arterije. Takoe, na mestu stenoze moe se osetiti um, a iznad stvorene arteriovenske fistule i dijastolno podrhtavanje (thril). Klau-dikacije se mogu javiti i u rukama za vreme fizikog rada sa podignutim rukama. Opasne su i klaudikacije prilikom vakanja kod pacijenata sa patolokim promenama na arterijama glave. Klaudikacije su najvaniji simptom u angiologiji.

INTERNA MEDICINA
(engl. internal medicine), grana medicinske nauke koja se bavi spreavanjem, otkrivanjem i leenjem bolesti unutranjih organa oveka. Leenjem bolesnika od oboljenja unutranjih organa u poetku su se bavili lekari koji su bili zanatlije i zanat izuavali od starijih majstora. Ovi prvi lekari kolovali su se na izvorima verske i narodne medicine. Od samog poetka izvrena je podela na lekare koji lee unutranje bolesti pomou lekova, vidare rana koji lee noem - hirurge i ene babice, koje se bave porodiljstvom. Dugo vremena obrazovanje lekara vreno je u kolama pri verskim ustanovama. Tako se najpre u pravoslavnoj crkvi, poetkom 4. veka, osniva kola koja je bila i pokreta osnivanja prvih bolnica i azila u dananjoj Siriji. Tu kolu vodilo je 16 kaluera lekara, a meu njima Kuzman i Damjan (koji su kasnije nazvani sveti vrai). Dva veka kasnije katolika crkva poinje razvoj medicine. Kao rezultat toga u estom veku podie se prva bolnica u Lionu, a u Salernu u 9. veku prvi univerzitet na kome su se kolovali i lekari. Prvu kliniku za interne

bolesti osnovao je u Francuskoj an Nikol Korvizar, polovinom 19. veka. Krajem 19. i poetkom 20. veka osnovana je prva interna klinika u Beogradu. Interne klinike su postala mesta gde su bolesnici ispitivani (dijagnostikovani) i leeni, kao i mesta gde je napredovala tehnika dijagnostike i leenja i gde su sticana znaajna praktina i nauna saznanja. To je davalo snaan podsticaj razvoju interne medicine, to je dovelo do njene deobe na vie uih specijalnosti. Zahvaljujui tome danas su kao delovi interne medicine izdvojene: kardiologija (bolesti srca i krvnih sudova), pulmologija (plune bolesti), gastroenterologija (bolesti organa za varenje), endokrinologija (bolesti lezda sa unutranjim luenjem), hematologija (bolesti krvi i krvotvornih organa), nefrologija (bolesti bubrega), alergologija sa klinikom imunologijom (leenje alergijskih bolesti) i reumatologija (reumatizam i sline bolesti).

INTERNA RADIOAKTIVNA KONTAMINACIJA


(engl. internal radioactive contamination), unos u organizam radionuklida koji dovode do kontinuirane izloenosti unutra-njih organa i tkiva jonizujuem zraenju. Ve-taki radionuklidi potiu iz otvorenih izvora jonizujueg zraenja (jod, cezijum, stroncijum). U organizam dospevaju inhalacijom, ingestijom i preko koe pri kratkotrajnoj ekspoziciji ili se kontinuirano unose male koliine radionukleida tokom dueg vremenskog perioda. Klinike manifestacije zavise od fizikih i metabolikih osobina radionuklida koji je postao unutranji izvor radijacije tela. Pri velikoj kontaminaciji (akcidenti) razvijaju se simptomi i znaci akutnog ozraivanja. Kod dugoiveih radionuklida i pri hroninoj kontaminaciji razvie se hronini radijacioni sindrom.

INTERNACIONALNI SISTEM, SI
(engl. International System), meunarodni merni sistem koji na koherentan nain obuhvata sedam mernih jedinica i jedinice izvedene od osnovnih jedinica. Zvanino je poznat kao Meunarodni sistem jedinica, sa skraenicom SI u svim jezicima. Preporuen je 1960. godine na Generalnoj konferenciji za teine i mere. Kod nas je primena SI sistema obavezna u svim komunikacijama.

INTERNET
(engl. Internet), sistem kompjuterskih mrea izgraen od hiljade meusobno povezanih mrea sa milionima centralnih raunara u preko 70 zemalja, sastavljen od akademskih, komercijalnih, vladinih i vojnih mrea. Originalno je razvijen za vojne potre-be. Danas se Internet veinom koristi za akademska istraivanja i komercijalne primene. Korisnici Interneta pristupaju nepublikovanim podacima, urnalima i BBS-ima (Bulletin Board System - raunarski sistem za razmenu informacija i poruka posebne interesne gru-pe). Takoe se iroko koristi kao svetski sistem elektronske pote. Prikljuenje na Internet je mogue preko Internet provajdera (Internet Service Provider-organizacija koja obezbeuje prikljuenje na Internet i koja se mora pozvati da bi se personalni raunar ili mrea preduzea spojili na Inernet). Neki od uslunih programa kao to su Netscape, Mosaics potrebni su kao grafiki interfejs za pretraivanje i rad na Internetu.

INTERNEURON
(engl. interneuron ), neuron iji akson ostaje u istom delu CNS gde je locirano i elijsko telo, i koji

modifikuje aktivnost neurona iji aksoni dopiru do drugih delova centralnog ili perifernog nervnog sistema.

INTERNI STANDARD
(engl. internal standard ), hemijsko jedinjenje ija se poznata koncentracija dodaje u analitikoj proceduri ispitivanom uzorku koji se provodi kroz sve stepene procedure kako bi se obezbedilo tano odreivanje. Interni standard je slian hemijski i strukturno supstanci koja se odre-uje a koristi se za poreenje i izraunavanje koncentracije nepoznate supstance (npr. u gasnoj i tenoj hromatografiji).

INTERNISTA
(engl. internist), specijalista interne medicine tj. lekar specijalista za unu-tranje bolesti. Postoje specijalisti internisti opteg tipa, oni koji se nisu usmerili na neku uu oblast iz interne medicine, ali je njihov broj sve manji zbog elje internista i zbog realnih potreba da se usmeravaju na jednu od oblasti interne medicine kako bi mogli da prate savremene tokove razvoja medicinske nauke i da ih uspeno primenjuju u spreava-nju, otkrivanju i dijagnostici oboljenja. Tako danas postoji veliki broj kardiologa, pulmologa i drugih subspecijalista.

INTERNUS
(engl. internal, lat. internus), unu-tranji. Pojam se odnosi na strukturu koja ulazi unutar telesne duplje, organskog prostora ili organa. Pojam internus je suprotan pojmu eksternus. Na primer, unutranja karo-tidna arterija ulazi u lobanjsku duplju ues-tvujui u vaskularizaciji mozga i oka za razliku od spoljanje karotidne arterije koja ne ulazi u lobanjsku duplju, ve se prua kroz predele glave i vrata. Veoma esto termin internus se pogreno uoptrebljava i zamenjuje terminom medijalis.

INTERORBITALAN
(engl. interorbital), lociran izmeu orbita.

INTERPLEURALNA BLOKADA
(engl. interpleural block), blokada interkostalnih nerava, torakalnog simpatikog lanca i pleksusa brahijalisa (pod odreenim uslovima), difuzijom lokalnog anestetika ubrizganog kroz kateter u interpleuralni prostor. Kateter se uvodi kroz iglu u interkostalnom prostoru izmeu Th7 i Th8 posteriorno, jednostavnom tehnikom. Indikacije za blokadu su: hirurka anestezija, postoperativna analgezija i terapija hroninog bola ubrizgavanjem lokalnog anestetika ili fenola.

INTERSEKSUALAN
(engl. intersexual), organizam sa mukim i enskim polnim odlikama. Termin je mnogo uopteniji od termina hermafrodit i sl.

INTERSKAPULARAN
(engl. interscapular), koji se nalazi izmeu lopatica.

INTERSTICIJALNA PNEUMONIJA
(engl. interstitial pneumonia), pneumonija koja zahvata intersticijum plua (prostor izmeu alveola i plunih kapilara), najee uzrokovana virusima, mikoplazma pneumonije i hlamidijama.

INTERSTICIJALNA PLUNA FIBROZA


(engl. interstitial pulmonary fibrosis ), pove-ano stvaranje fibroznog (oiljnog) tkiva u meuelijskim prostorima plua, koje prati itav niz bolesti, najee nepoznatog uzroka.

INTERSTICIJALNA RADIOTERAPIJA
(engl. interstitial irradiation), jedan od oblika brahiterapije koja podrazumeva, privremeno ili stalno, implantiranje radioaktivnih fokusa u obliku igala, zrnaca ili ica u tumorsko tkivo i to najee koe, usana, jezika, beike, debelog creva, prostate, mozga, dojke, a u cilju direktnog ozraivanja. Ova implantacija moe biti privremena, kada se radi o due iveim radioaktivnim elementima ili stalna kada se radi o kratko iveim elementima (npr. radioaktivno zlato). Ovom metodom se obezbeuje maksimalno ozraivanje obolelog tkiva uz znatnu potedu okolnih zdravih struktura.

INTERSTICIJALNI KERATITIS
(engl. stromal interstitial keratitis, immune rings ), infekcija ronjae, najee virusnog porekla, ma-nifestuje se kao nekrotini sir. Beli infiltrati lee ispod ulcera na ronjai, ili se javljaju nezavisno. Najee se formira imuni prsten, koji se smatra mestom sudara antigena i anti-tela (po nekima je to i mesto replikacije viru-sa). Posle nekoliko nedelja od poetka obo-ljenja, javlja se stromalna neovaskularizacija u ronjai (novi krvni sudovi u ronjai).

INTERSTICIJSKA TENOST
(engl. interstitial fluid), tkivna tenost, meuelijska tenost; deo ekstracelularne telesne tenosti koja okruuje sve elije organizma, a nije unutar krvnih i limfnih sudova, niti je transcelularna tenost. Obezbeuje relativno konstantnu unutranju sredinu za funkcionisanje elija; nastaje ultrafiltracijom plazme u kapilarima, a drenira se limfnim sistemom.

INTERTRIGO
(engl. intertrigo), ojed; jasno ogranieno crvenilo predela koe koji se kod gojaznih ljudi dodiruju (u ingvinalnom predelu, analnom predelu, naborima na telu, ispod dojki). Etioloku ulogu imaju razni mikroorganizmi (koke i drugi saprofiti) kao i oboljenje diabetes mellitus.

INTERVAL POUZDANOSTI
(engl. confidence interval), interval koji se odreuje na osnovu podataka o uzorku i sadri nepoznat parametar populacije, npr. sredinu ili proporciju, sa datom verovatnoom, nivoom pove-renja b . Obino je b = 95%, to znai da u seriji od 100 ponovljenih uzoraka, od 100 odgovarajuih intervala oko 95 bi sadralo nepoznati parametar.

INTERVENTRIKULARNI
(engl. interventricular, lat. interventricularis ), meukomorski, koji se nalazi izmeu komora. Najee se radi o otvoru ili pregradi. Interventrikularni septalni defekt (engl. ventricular septal defect), uroeni nedostatak manjeg ili veeg dela interventrikularnog, meukomornog, septuma. Prema veliini defekt moe biti: mali opstruktivni, srednje veliki i veliki neopstruktivni. U zavisnosti od dela septuma koji je zahvaen razlikuju se miini, membranozni i perimembranozni ventrikularni defekti. Veliki broj defekata ima tendenciju ka spontanom zatvaranju. Klinika slika odgovara manama sa levo-desnim antom.

INTERVERTEBRALNI
(engl. intervertebral, lat. intervertebralis), meuprljenski, koji se nalazi izmeu dva susedna prljena. Najee se odnosi na meuprljenski kolut umetnut izmeu tela dva susedna prljena ili meupr-ljenski otvor koji se nalazi izmeu lukova dva susedna prljena i kroz koji prolazi odgovarajui kimeni ivac.

INTESTINALNA FAZA
(engl. intestinal phase), faza gastrointestinalne kontrole; ostvaruje se neurohumoralnim refleksima koje izaziva stimulacija zida creva.

INTESTINALNI TRAKT
(engl. intestinal tract), deo sistema organa za varenje koji se odnosi na tanko i debelo crevo. Protee se od pilorusa do anusa, a sastoji se od duodenuma, jejunuma, ileuma, kolona i rektuma; u njemu se vre digestija, apsorpcija (hranjivih materija, elektrolita i vode) i deponovanje fecesa do njegovog izbacivanja defekacijom.

INTESTINUM
(engl. intestine, bowel, lat. intestinum), crevo. Vezivno-miini organ izdu-enog i izvijuganog cevastog oblika. I. krasum (engl. large intestine, lat. i. crassum), debelo crevo. Zavrni deo sistema organa za varenje koji se prua od ileocekalnog otvora od koga nastavlja ileum, do zavrnog, marnog otvora. Nalazi se, najveim delom, u podmezokolinom spratu trbune duplje, a manjim zavrnim delom u subperitonealnom spratu karline duplje. Debelo crevo se sastoji od etiri dela: slepog creva kome je pridodat crvuljak, kolona, marnog creva i marnog kanala. Kolon je najdui

deo debelog creva koji se sastoji od etiri dela: ushodnog, pop-renog, nishodnog i sigmoidnog dela. Duina debelog creva iznosi 1,5 - 2 m, promer mu je znatno vei od promera tankog creva, ali je debljina zida manja u odnosu na tanko crevo. Spoljanja povrina debelog creva je tipino graena i na njoj se vide: tri uzdune vrpce ili tenije, mehurasta ispupenja ili haustre, pop-reni lebovi i masne resice. Debelo crevo uestvuje dominantno u resorpciji vode i elektorlita; i. tenue (engl. small i., lat. i. tenue), tanko crevo, najdui deo sistema organa za varenje, dug oko 6,5 m, koji se prua od izlaznog ili pilorinog otvora eluca do ileocekalnog otvora od koga se nastavlja debelim crevom. Nalazi se najveim delom u podmezokolinom spratu trbune duplje, uok-vireno vijugama debelog creva. Tanko crevo se sastoji od tri dela: dvanaestopalanog creva ili duodenuma, praznog creva ili jejunuma i usukanog creva ili ileuma. Dvanaestopalano crevo je poetni, retroperitonealni i nepokretni deo tankog creva, dok jejunum i ileum sainjavaju intraperitonealni i pokretni deo tankog creva, koji je sa zadnjim trbunim zidom povezan prostranom peritonealnom peteljkom, mezenterijumom. Zahvaljujui velikoj povrini, prisustvu ui i pankreasnog soka, tanko crevo efikasno uestvuje u varenju i resorpciji hranjivih materija.

INTOKSIKACIJA
(engl. intoxication), v. hemijska povreda.

INTOKSIKACIJA VODOM
(engl. water intoxication), stanja koja nastaju kada se voda u organizmu zadrava uz pad koncentracije soli. Javljaju se pospanost, muka, povraanje, mentalni poremeaji, a u tekim sluajevima konvulzije i koma.

INTRA(engl. intra-), prefiks sa znaenjem unutra, unutranjost.

INTRAABDOMINALNI
(engl. intra-abdominal, lat. intraabdominalis), koji se nalazi unu-tar zidova trbuha. Znai isto to i endoabdo-minalni.

INTRAARTERIJSKI
(engl. intra-arterial), koji se nalazi u arteriji, koji se daje u arteriju.

INTRAARTIKULARAN
(engl. intra-articular), koji se nalazi u zglobu.

INTRACELULARAN

(engl. intracellular), koji se nalazi u unutranjosti elije; elijski.

INTRACELULARNA TENOST
(engl. intracellular fluid), ukupna telesna tenost koja se nalazi unutar elija. ini je voda u kojoj su rastvorene organske i neorganske supstance.

INTRACEREBRALNI HEMATOM
(engl. intracerebral hematoma ), lokalizovana ekstravaskularna kolekcija krvi u mozgu, obino koagulisana; spontani i. h. , (v. hipertenzivna hemoragija), intracerebralni hematom nastao rupturom cerebralnih vaskularnih malformacija (aneurizme, arteriovenske malformacije); traumatski i. h. , (v. kontuzija mozga), intracerebralni hematom nastao kao posledica delovanja trauma.

INTRADERMALAN
(engl. intradermal), koji se nalazi u koi; intrakutano.

INTRAHEPATINI
(engl. intrahepatic, lat. intrahepaticus), koji se nalazi unutar jetre, odnosno unutar vezivne kapsule jetre.

INTRAKARDIJALAN
(engl. intracardiac), koji se nalazi u jednoj od upljina (pretkomorama ili komorama) srca.

INTRAKAVITARNA TERAPIJA
(engl. intracavitary therapy), aplikacija lekova u upljine organa.

INTRAKRANIJALAN
(engl. intracranial), koji se nalazi u unutranjosti lobanje.

INTRAKRANIJALNI SADRAJ
(engl. intracranial contents), sadraj lobanjske duplje koji ine: mozak sa intersticijalnom tenou (80%), krv (10%) i likvor (10%).

INTRAKUTAN
(engl. intracutaneous), koji se nalazi u koi.

INTRALUMINALAN
(engl. intraluminal), koji se nalazi u lumenu; u unutranjosti tubularne strukture.

INTRAMURALAN
(engl. intramural), 1. koji se nalazi u zidu organa; 2. u eliji ili intercelularnom prostoru zida organa.

INTRAMUSKULARNI
(engl. intramuscular), koji se nalazi u miiu; koji se daje u mii (skraeno - im.).

INTRANAZALNI
(engl. intranasal, lat. intranasalis), koji se nalazi unutar nosa, odnosno unutar predvorja ili upljine nosne duplje.

INTRAOKULARAN
(engl. intaocular, within globe), koji je unutar oka.

INTRAOKULARNI PRITISAK
(engl. intraocular pressure), pritisak koji postoji unu-tar oka. Predstavlja odnos izmeu produkcije i oticanja komorne tenosti. Produkcija se vri u cilijarnom telu, a oticanje preko sistema trabekuluma i Schlemovog kanala.

INTRAORALNI
(engl. intraoral, lat. intraoralis), koji se nalazi unutar usta, odnosno usne duplje.

INTRAORBITALAN
(engl. intraorbital), koji se nalazi unutar one duplje (orbite).

INTRAPARIJETALAN
(engl. intraparietal), 1. koji se nalazi u zidu; intramuralno; 2. u pa-rijetalnom renju mozga.

INTRAPERITONEALAN
(engl. intraperitoneal, lat. intraperitonealis), koji se nalazi unutar peritonealne duplje ili koji je obmotan trbunom maramicom.

INTRAPLEURALNA TENOST
(engl. intrapleural fluid), tanak sloj tenosti u pleuralnom prostoru koji olakava klienje izmeu visceralne i parijetalne pleure u toku respiracije.

INTRAPLEURALNI PRITISAK
(engl. intrapleural pressure), pritisak u pleuralnom prostoru nastao zbog tenje plua i grudnog koa da se udalje jedno od drugog zahvaljujui svojim elastinim svojstvima; ove sile, delujui u suprotnim smerovima dovode do pada pritiska u intrapleuralnom prostoru, pa poto je manji od atmosferskog u toku mirne respiracije nosi negativan predznak; u toku dubokog inspirijuma postaje jo negativniji, a za vreme dubokog ekspirijuma moe biti i pozitivan.

INTRAPULMONALAN
(engl. intrapulmona-ry), koji se nalazi u pluima.

INTRAPULMONALNI PRITISAK,
v. alveolarni pritisak.

INTRARENALAN
(engl. intrarenal), koji se nalazi u bubregu.

INTRASPINALNI BLOK
(engl. intraspinal block), subarahnoidalni blok, v. anestezija.

INTRATEKALAN
(engl. intrathecal), 1. koji se nalazi u ovojnicama; 2. u subarahnoidalnom prostoru.

INTRATORAKALAN
(engl. intrathoracic), koji se nalazi u grudnom kou. Znai isto to i endotorakalni.

INTRATRAHEALAN
(engl. intratracheal), koji se nalazi u duniku (traheji).

INTRAUTERINA KONTRACEPTIVNA SREDSTVA


(engl. intrauterine contraceptive devices), intrauterini (unutarmaterini) uloci koji se stavljaju u

materinu upljinu u cilju spreavanja trudnoe. Mogu biti naprav-ljeni od inertnog polietilenskog materijala, najlona itd. (nemedicirani), a mogu i da sadr-e manju ili veu koliinu bioaktivnih materija sa antifertilitetnim efektom - bakar, srebro, hormoni itd. (medicirani). Iako princip delovanja intrauterinih uloaka jo uvek nije sasvim poznat, smatra se da je on zasnovan na stvaranju tzv. sterilne inflamacije materine sluzokoe koja praktino predstavlja reakciju na strano telo i deluje spermicidno (unitava spermatozoide). U ovakvim uslovima samo retki spermatozoidi dospevaju do jajne elije, ali do oploenja uglavnom ne dolazi, a ako i doe, zapaljenjski odgovor sluzokoe materice spreava usaivanje. Efikasnost intrauterinih uloaka je visoka (samo 3% neuspeha) i vea je od oralne (hormonske) kontracepcije. Mogue komplikacije kod njihove primene su spontana ekspulzija (izbacivanje), poremeaji menstruacije (uglavnom produena i obilnija), bolovi i infekcije.

INTRAUTERINE (KONGENITALNE) INFEKCIJE


(engl. intrauterine infection, congenital infection), infekcije koje nastaju u toku trudnoe ili poroaja pri emu mikroorganizmi prelaze s majke na dete. Najei uzronici ovih infekcija su citomegalovirus, virus rubele, virus humane imunodeficijencije (HIV), herpes simplex virus tip 1 i tip 2, varicela zoster virus, hepatitis B virus, ljudski parvo virus B19, toksoplazma gondi, treponema palidum, listeria monocitogenes i dr. Ove infekcije mogu da dovedu do: spontanog pobaaja, smrti ploda, prevremenog poroaja, raanja deteta sa uroenim manama od kojih su najee mane srca, mozga, ula vida i sluha, kao i raanje deteta naizgled zdravog, kod koga se u kasnijem ivotu razvijaju simptomi bolesti (npr. psihomotorna retardacija, poremeaji vida, gluvoa itd.).

INTRAUTERINI
(engl. intrauterine), koji se nalazi u materici, unutar materine upljine.

INTRAVAGINALAN
(engl. intravaginal), koji se nalazi u vagini.

INTRAVASKULARAN
(engl. intravascular), koji se nalazi u krvnim i limfnim sudovima.

INTRAVENSKI
(engl. intravenous), skraeno: i.v.; 1. koji je u veni; 2. koji se daje u venu. Intravenskom injekcijom administrirani lekovi brzo deluju. Ovim putem mogue je davanje i lekova koji iritiraju, jer se brzo razblauju i disperguju u krvi.

INTRAVENSKI PIJELOGRAM
(engl. intravenous pyelogram), serija rendgenskih snimaka bubrega i mokranih puteva nainjena u

odreenim vremenskim intervalima uz upo-trebu razliitih kontrastnih sredstava koja sadre jod, a daju se intravenskim putem, i ne proputaju rendgenske zrake. Daje podatak o brzini izluivanja kontrasta i tako o funkciji bubrega, a zatim o veliini, poloaju bubrega i obliku aice bubrene karlice. Tokom izlu-ivanja kontrasta prikazuju se i ureteri i mok-rana beika.

INTRAVENTRIKULARAN
(engl. intraventri-cular), 1. u komori srca; 2. u komori mozga.

INTRAVENTRIKULARNI SRANI BLOK


(engl. intraventricular block), blok grana Hissovog snopa, koji se dijagnostikuje elektrokardiografski ili metodom hisografije. Hissov snop ima levu i desnu granu (ramus sinister i ramus dexter). Desna grana Hissovog snopa ima dve granice, prednju levu i zadnju levu. Kod bloka desne grane Hissovog snopa depolarizacija desne komore srca zakanjava, jer se prethodno obavlja depolarizacija leve komore srca, pa su stoga i QRS kompleksi proireni 0,12 sekundi u desnim prekordijalnim odvodima (V1 i V2) uz pojavu S-zupca u standardnim i levim prekordijalnim odvodima. Pojava ovog bloka ne mora uvek da znai difuzno oteenje miokarda. Kod bloka leve grane Hissovog snopa (BLGHS) aktivacija (depolarizacija) leve komore srca javlja se kasnije od depolarizacije desne komore srca, to se na EKG-u izraava proirenjem QRS kompleksa (0,12 sec) u standardnim, aVL i levim prekordijalnim odvodima (V5 i V6). O postojanju prednje levog hemibloka (bloka u prednjem-levom fascikulusu) kazuje izraeno skretanje glavne EOS (elektrine osovine srca) u levo (obino 60o), uz mali zubac R i izraene (duboke) zupce S u II, III i aVF odvodima. Zadnji levi hemiblok (blok u zadnjem levom foscikulusu leve grane Hissovog snopa) izraava se EKG-om: skretanjem EOS udesno (za obino + 120o), uz pojavu dubokih S-zubaca u I i II odvodu, kao i visokih R talasa u III odvodu. Kombinovani intraventrikularni blokovi (blok grane Hissovog snopa ili BDGHS sa prednjim ili zadnjim hemiblokom LGHS) ili tzv. bifascikularni blokovi mogu biti produetak kompletnog sranog bloka ispod Hissovog snopa i predstavljati uznapredovalo oteenje usled aterosklerotskog procesa, praenog fibrozom sprovodnog sistema (u ishemijskoj bolesti srca, u uznapredovaloj aterosklerozi kod oso-ba starijeg ivotnog doba i uopte difuznog oteenja sprovodnog sistema srca).

INTRAVEZIKALAN
(engl. intravesical), 1. koji se nalazi u mokranoj beici; 2. u unoj beici.

INTRAVITALNA POVREDA
, v. zaivotna povreda.

INTRO(engl. intro-, lat. intro-), prefiks sa znaenjem unutra.

INTROITUS
(engl. entrance, lat. introitus), ulaz u cevasti organ, uplji organ ili telesnu duplju.

INTROJEKCIJA
(engl. introjection ), unoe-nje (u sebe), posvojenje (objekta, ideje, cilja), u optem smislu prisvajanje i shvatanje spo-ljnog sveta pomou mentalnih slika. To je veoma vaan termin u psihoanalizi gde takoe podrazumeva da se neto spolja smeta unutra, ali se vezuje za identifikaciju, kada se slika roditelja (onako kako ih subjekt vidi) inkorporira u ego i superego. Introjekcija se moe smatrati mehanizmom odbrane onda kada smanjuje tenziju, ali njena uloga je razvojna jer pomae razvoju ega i superega i time doprinosi autonomiji linosti.

INTRON
(engl. intron ), za gen eukariota karakteristian je diskontinuitet genetike informacije: izmeu regiona koji nose genetiku informaciju, egzona, nalaze se delovi koji je ne nose, tj. nekodirajui delovi, nazvani interventne sekvence ili introni. Tokom genske ekspresije prepisuju se i egzoni i introni, a zatim se iz primarnog prepisa RNK isecaju i ukla-njaju introni, dok se egzoni spajaju formirajui zrelu informacionu RNK (iRNK). Broj introna moe da varira od nekoliko do vie od 50, a obino su vrlo dugaki. Pojedini geni, kao to su geni za proteine temperaturnog stresa, nemaju introne.

INTROPIN
(engl. intropin), fabriko ime za dopamin.

INTROSPEKCIJA
(engl. introscpectio ), samoposmatranje, samouvid. Postoji simultana introspekcija koja se odigrava jednovremeno sa doivljajem (ili samo malo kasni), i retrospektivna introspekcija, koja se tie psiholokih podataka u seanju. U oba sluaja subjekt daje iskaz o stanjima svoje svesti, pokuavajui da ih to iscrpnije opie.

INTROVERTAN
(engl. introvert ), okrenut sebi, povuen, zatvoren. Introvertnu osobu karakterie tenja ka premiljanju, povu-enosti, oklevanju, rezervisanosti prema stva-rima, odbrambenim stavovima i tekoama prilagoavanja sredini. Introvertnost je genetski uslovljena i u osnovnoj orijentaciji ne moe se menjati.

INTRUZIJA ZUBA
(engl. intrusion of tooth), povreda pri kojoj dolazi do deliminog ili potpunog utiskivanja zuba u

alveolarnu kost. ea je pri povredi mlenih zuba i pri tom moe doi do povrede zametka stalnog zuba.

INTUBACIJA
(engl. intubation), endotrahealna intubacija, v. endotrahealna intubacija.

INTUMESENCIJA
(engl. intumescentia), op-ti termin za neto to je uveano ili oteeno.

INTUSUSCEPCIJA
(engl. intususception), uvlaenje, invaginacija, uvlaenje jednog segmenta tankog creva u drugi, slino uvrtanju prsta od rukavice tako da proksimalni deo creva (invaginatum, intususceptum) bude uvuen u distalni deo creva (invaginans, intususcipiens), pri emu uvueni deo creva biva ukljeten i trpi oteenje cirkulacije sa kasnijim nastajanjem ishemije i gangrene. Uz to se razvija i sindrom crevne prepreke (ileusa). Intususcepcija moe nastati na bilo kom delu digestivnog trakta: tako se moe ukljetiti sluzokoa eluca u dvanaesto-palano crevo (ako je povue polip eluca), jejunum u jejunum (jejunojejunalna invaginacija), jejunuma u ileum (jejunoilealna invaginacija), kolon u drugi deo kolona (kolo-kolina invaginacija). Najee su ileoilealna i ileokolina invaginacija. Simptomi, dijagnoza i terapija su opisani napred (v. ileo-kolina intususcepcija).

INULIN
(engl. inulin), polifruktan koji se sastoji od b-D-fruktofuranoznih jedinica. Relativno je otporan na hidrolizu u crevima tako da i nije vaan izvor fruktoze. Poto se potpuno filtrira kroz glomerule bez reapsorpcije u tubulima, koristi se za procenu brzine glomerularne filtracije u testu koji je poznat kao inulin klirens test.

INULIN KLIRENS
(engl. inulin clearance), jedna od najpouzdanijih procedura za utvri-vanje brzine glomerularne filtracije.

INVAGINACIJA ZUBA
(engl. invagination of enamel, lat. dens invaginatus ili dens in dente ili invaginatio enameli), razvojna anomalija uglavnom na gornjim bonim sekutiima, nastaje uvrtanjem glenog organa u zubnu papilu. Radiografski daje sliku zuba u zubu.

INVANZIVAN
(engl. invasive), 1. punkcija, incizija ili neki drugi nain prodora u organizam kao deo neke

dijagnostike procedure; 2. oznaava lokalno irenje maligne neoplazme infiltiranjem ili destrukcijom okol-nog tkiva.

INVERTIRANA BRADAVICA
(engl. areolar invertion), uvuena bradavica, koja ako se pred poroaj ili neposredno posle njega ne izvrati (doe u normalan poloaj), mleni kanali se izlivaju u procep sinus. Ovo stanje moe kasnije da priinjava tekoe, bilo kao uzrok problema pri dojenju ili kao arite zapaljenjskih procesa u bradavici i dojci.

INVERZIJA
(engl. inversion), vrsta strukturne hromozomske aberacije u kojoj je odreeni segment hromozoma okrenut za 180o. Ako se u invertovanom segmentu nalazi centromera, re je o pericentrinoj inverziji, a ako je invertovani segment bez centromere, o paracentrinoj inverziji. Poto kod inverzija ne postoji disbalans u koliini genetikog materijala, njihovi nosioci su uglavnom fenotipski normalne osobe. Meutim, ovakve osobe mogu da formiraju gamete sa nebalansiranom konstitucijom, to dovodi do spontanih pobaaja ili raanja aberantnog potomstva. Sem toga, kod osoba mukog pola inverzije negativno utiu na spermatogenezu i ukupan broj spermatozoida. U kariotipu oveka javlja se pericentrina inverzija hromozoma 9, koja se smatra normalnim hromozomskim polimorfizmom.

INVERZIJA ZUBA
(engl. inversion of tooth), zub obrnut oko svoje horizontalne osovine, tako da je krunica okrenuta prema bazi vilice, a koren u pravcu nicanja.

IN VITRO
(engl. in vitro ), u staklu (npr. epruveti). Odvijanje razliitih procesa ili reakcija u vetakim, laboratorijskim uslovima.

IN VITRO FERTILIZACIJA
(engl. in vitro fertilisation ), vantelesno oploenje; preds-tavlja razvoj izolovanog, humanog embriona van tela majke u laboratorijskim uslovima. Za njenu primenu treba da postoje medicinski razlozi, pa ovaj postupak treba koristiti kada su iscrpljeni svi drugi vidovi tretmana infertiliteta. Ovo je poslednja mogunost u leenju steriliteta. Visokoetika svojstva, profesiona-lizam, drutvena i nauna odgovornost su osnovne premise u realizaciji ove delikatne, sloene i teke medicinske intervencije.

IN VIVO
(engl. in vivo), uivo, naivo. Odnosi se na procese ili reakcije koji se odigravaju u ivim organizmima.

INVOLUCIJA
(engl. involution), progresivna degeneracija koja se odvija tokom prirodnog procesa starenja, a karakterie je smanjivanje veliine i funkcije organa i tkiva.

INENJERING
(engl. engineering), v. bioinenjering i genetsko inenjerstvo.

IODIDA
, 3-jod-2,6-dietil IDA, derivat iminodisiretne kiseline; obeleen sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slui za hepatobilijarnu sci-ntigrafiju i detekciju duodenogastrinog refluksa.

IPRATROPIJUM
(engl. ipratropium bromide ), bronhospazmolitik, derivat atropina. Koristi se inhalacijom, pojedinano ili u kombinaciji sa drugim bronhodilatatorima za profilaksu i leenje hroninih opstruktivnih bolesti plua. Preparati: Atrovent, Berodual.

IPRONIAZID
(engl. iproniazid), antidepresiv, inhibitor MAO. Hemijski slian izonijazidu, prvobitno je korien u leenju tuberkuloze. Potisnut je u terapiji depresija zbog brojnih neeljenih i toksinih efekata.

I PRUGA
(engl. I band), poprena pruga koja se, zajedno sa A prugom, ponavlja du mio-fibrile u poprenoprugastim miinim elijama. Vidi se kao svetla pruga jer je izotropna (I) za polarizovanu svetlost. Sastoji se od aktinskih niti, nalazi se izmeu A pruga dve susedne sarkomere, a Z linijom je podeljena na dva jednaka dela. Smanjuje se ili nestaje za vreme kontrakcije, jer se aktinskim pridruuju i miozinske niti pa sredina postaje anizotropna (A) za polarizovanu svetlost.

IQ
(engl. IQ), skraenica od engl. naziva za koeficijent inteligencije. V. koeficijent inteligencije.

IRADIJACIJA
(engl. irradiation), ozraiva-nje; izlaganje radijaciji.

IREVERZIBILAN
(engl. ireversible ), koji je bez mogunosti korekcije ili oporavka. Ovde se najee misli na

promene nastale u toku bolesti.

IRIDEKTOMIJA
(engl. iridectomy), hirurko odstranjenje dela duice. Najee se radi kod operacije katarakte ili glaukoma, gde se iseca periferni deo duice (u pravcu 90o), to se naziva bazalna iridektomija .

IRIDO(engl. irido), prefiks koji oznaava duicu. Potie od lat. rei iris, to znai duica.

IRIDOCIKLITIS
(engl. iridocyclitis), upala prednjeg dela uvealne opne (duice i cilijarnog tela), koju karakteriu crvenilo, bol, pojava precipitata (oroenja) na zadnjoj povrini ronjae (u obliku trougla - Arltov trougao, Turckeova linija - od centra ronjae ka 6 sati), pojava belanevina u prednjoj komori Tundallov fenomen. U zavisnosti od toga kakav je sekret, iridociklitis se deli na: serozni, fibrinski, purulentni, hemoragini.

IRIDODONEZA
(engl. iridodonesis), podrhtavanje duice usled gubitka njene potpore. Najee se via prilikom pokreta oka kod operativno odstranjenog soiva (afakia), kod luksiranog ili subluksiranog soiva.

IRIDOTOMIJA
(engl. iridothomy), neto ire hirurko rasecanje duice; ranije se esto koristila kod operacija glaukoma.

IRIGACIJA
(engl. irrigate), ispiranje upljine ili rane tenou (vodom, antiseptikom) pu-tem irigatora. Moe biti kontinuirana, stalna ili intermitentna, povremena. Ispiranje se vri kroz prirodne ili vetaki nainjene otvore; i. kolona (engl. colon irigation), ispiranje kolona u cilju pripreme za dijagnostiki ili operativni zahvat. Moe se izvriti ponovljenim klizmama, peroralnim uzimanjem odree-nih rastvora (Go-Lytelu) ili putem nazogastrine sonde kada se u eludac ubacuje velika koliina elektrolitnih rastvora koja premauje apsorpcionu mo creva (voluminogena dijareja). Irigacija se moe raditi i intraoperativno.

IRIS
(engl. iris, rainbow, lat. iris ), duica. Prednji, vidljivi i specifino obojeni deo srednjeg (sudovnog) omotaa one jabuice koji se nalazi iza ronjae i prednje one komore, a ispred soiva. Duica ima oblik krune ploice postavljene u frontalnoj ravni kojoj se opisuju dve strane i dve ivice. Prednja

strana gradi zadnji zid prednje one komore, a zad-nja je okrenuta prema soivu. Ivice su spo-ljanja i unutranja. Svojom spoljanjom ivicom duica je spojena sa trepljastim telom. Unutranja ivica je slobodna i ograniava kruni otvor u sredinjem delu duice koji se naziva zenica ili pupila. Kroz zenicu protie ona vodica na putu iz zadnje u prednju onu komoru. Prenik zenice je promenjiv, moe biti uzan ili irok, u zavisnosti od dejstva dva miia duice: sfinktera i dilatatora zenice. Prisustvo ili odsustvo pigmenta u srednjem sloju ili stromi duice uslovljava tipinu boju oiju. Mestimine crne take odgovaraju mestima gusto rasporeenog pigmenta. Pri od-sustvu pigmenta u stromi duica je plave boje. Kada je koliina pigmenta manja duica je svetlije obojena, zeleno ili svetlo braon, a u sluaju gusto rasporeenog pigmenta ona je tamne ili mrke boje.

IRITABILNI KOLON
(engl. irritable colon), funkcionalni poremeaj creva, stanje u kome periodini, abdominalni bol sa zatvorom i/ili prolivom traje godinama, bez opteg pro-padanja organizma. Prisutan je bol u donjem delu trbuha, ee levo. Obroci ga poja-avaju. Vidljivo je nadimanje trbuha. Javlja se mala koliina stolice kod zatvora i kod proliva. Postoji olakanje po defekaciji. Ne postoji neko organsko oboljenje creva. Simptomi su izazvani nepravilnim miinim kontrakcijama u crevima kao posledica pore-meaja autonomnog nervnog sistema. Kao etioloki inioci navode se stres, napetost, a moe pratiti i neke infekcije u crevima. Rendgenski nalaz pri irigografiji moe biti uredan, ali mogu biti prisutni i simptomi pojaanog motiliteta (hiperhaustracija kolona koja daje sliku naslaganih tanjira) i hipertonusa (lumen kolona suen do irine 1 cm). Punjenje kolona kontrastom je lako i brzo, a pranjenje skoro potpuno. Terapija je bazirana na uklanjanju napetosti, prilagoenoj dijeti i sedativima.

IRITABILNOST
(engl. irritability), svojstvo odreenih tkiva koje im omoguava da na specifian, sebi svojstven nain, reaguju na spoljanju stimulaciju. Tako e nervne elije stvarati i sprovoditi elektrine impulse kada su stimulisane, dok e se miine elije na stimulaciju kontrahovati. V. ekscitabilnost.

IRITIS
(engl. iritis), upala duice, koju karakteriu bol, crvenilo, eksudat i precipitati. Ret-ko se javlja odvojeno od upale cilijarnog tela. Postoji difuzni iritis (zahvaena cela duica) i nodularni (zahvaen ogranieni deo duice).

IRV,
v. inspirijumski rezervni volumen.

ISHEMINA HIPOKSIJA
(engl. ischemic hypoxia), hipoksija u kojoj je smanjeno snabdevanje elija krvlju, pa time i kiseonikom (ok, zatajivanje srca, intravaskularna opstrukcija). Sinonimi: cirkulatorna hipoksija, stagnirajua hipoksija.

ISHEMIJA
(engl. ischaemia), lokalna anemija, beskrvnost, stanje koje nastaje zbog smanjene ili poremeene cirkulacije u sranom miiu i umanjenog priliva krvi u srani mii. Pore-meena cirkulacija u sranom miiu posledica je patoanatomskih promena na koronarnim arterijama, pri emu dominira zaepljenje ili suenje lumena suda u razliitim stepenima. Pored suenja, nedovoljnoj prokrvljenosti srca moe doprineti gr (spazam) glatkih miia u arterijskom zidu. Raskorak izmeu potreba srca za kiseonikom i mogunosti sranih arterija da ga dopreme naroito je izraena pri naporu kada su potrebe sranog miia za kiseonikom vee. Ishemijska bolest srca ima visok morbiditet i mortalitet. Tok bolesti je vrlo tajanstven u progrediranju i teko se otkriva u ranom stadijumu. Klinike manifestacije ishemije su nepredvidljive ili odsutne. Polo-vina svih obolelih umire naprasnom smru, a od toga kod 20% sluajeva naprasna smrt je prva i jedina manifestacija ove bolesti. Utvr-ivanje dijagnoze, pri emu su jo uvek suverene tzv. neinvanzivne metode povezano je sa znatnim tekoama, a broj nepodudarnosti izmeu klinikog i EKG nalaza sa nalazima na autopsiji i dalje je veliki i kree se izmeu 20 i 30%. Ateroskleroza je kod priblino 99% sluajeva uzrok ishemijske bolesti srca. U procesu nastajanja ishemijske bolesti srca veliku ulogu imaju tzv. faktori rizika: hipertenzija, povi-eni lipidi.

ISHEMIJSKA NEKROZA
(engl. ischemic necrosis ), 1. smrt ili oteenje tkiva izazvano smanjenim dotokom krvi. Promene su naj-ee posledica arteriosklerotino izmenjenih krvnih sudova, ili pak tromoboze ili embolije, ree podvezivanja ili kompresije arterijskog suda; 2. patoloki proces (nekrotian proces) koji se sastoji u izumiranju tkiva usled prekida cirkulacije krvi nastale okluzijom (zapuenjem) koronarne arterije trombom u toku nestabilnog ateromskog plaka (ploe) uzronika akutnog infarkta miokarda. Ishemijska nekroza je sredite infarktnog arita, koje okruuje zona lezije (blie) i zona ishemije (dalje). Sam centar infarktnog arita ini ishemijska nekroza, nju nastavlja zona ishemije (i zona lezije i ishemije su reverzibilne, dok je zona ishemijske nekroze ireverzibilna i u trajanju do 3 meseca zamenjuje se oiljnim tkivom). U zavisnosti od prostranstva zone ishemijske nekroze (infarktnog arita) i veliine odnosno fun-kcionalnog znaaja infarktne arterije (okludirane koronarne arterije), javljaju se organski i funkcionalni poremeaji srca, koji ukljuuju i remodelovanje srane geometrije, koju prate hipokinezija, diskinezija ili akinezija sranog miia, sve do rupture miokarda, stvaranja aneurizmi zida komora u predelu oiljkom zamenjenog infarktnog a-rita. Ishemija (i nekroza), pridrueni elektriki poremeaji i disfunkcije srca kao pum-pe, mogu uzrokovati (pored drugih brojnih komplikacija: kardiogenog oka, akutnog edema plua) i naprasnu sranu smrt koro-narne etiologije.

ISHEMIJSKA NEKROZA KOSTI


(engl. avascular necrosis of bone ), oznaava raza-ranje kosti izazvano nedovoljnom ishranom pojedinih zona kotanih epifiza usled lo-kalnog poremeaja cirkulacije. Kao sinonimi se upotrebljavaju avaskularna i asepti-ka nekroza. Destrukcija se uglavnom odigrava u regijama kosti sa slabijom kolateralnom cirkulacijom kao to su: glava i kondili femura, glava humerusa, talus, unasta i meseasta kost ruja. Kao najvaniji uzroci navode se: traume, iaenja, epifizeoliza,

kesonska bo-lest, alkoholizam, pankreatitis, radijaciona terapija i, kao najvanije, sistemske bolesti vezivnog tkiva (sistemski eritemski lupus i reumatoidni artrirtis), naroito kod bolesnika leenih glikokortikoidima i imunosupresiv-nim lekovima.

ISHIKAWA SINDROM
(engl. Ishikawa syndrome ), autosomno recesivno prenosiv sindrom sistemske hialinoze. Karakteristike su: kontrakture zglobova, bolovi miia i/ili zglobova, grubo lice, relativna makrokefalija, hipertrofija gingive, razvojna retardacija vie-na kao kratak trup, osteoporoza, osteoliza terminalnih falangi, otekli prsti, multipli, veliki potkoni vorovi, disseboroine i sklerodermiformne promene koe, dispigmentacija, gnojne rekurentne infekcije koe, oiju, nosa i uiju.

ISHRANA
(engl. nutrition), pravilan unos hrane, koja treba da obezbedi proces asimilacije, tj. anabolizma i proces disimilacije, tj. katabolizma, pod uslovom da je funkcija elija, tkiva i organa odgovornih za razgradnju i apsorpciju, kao i delom metabolizam zadovoljavajua. Energetske potrebe organizma, kroz pravilnu ishranu pokrivaju osnovne potrebe bazalnog metabolizma (osnovni energetski promet, koji odrava stalnu telesnu temperaturu i miini tonus); energetsku potronju za rad i specifino dinamijsko dejstvo hrane - kalorigenijski efekat, koji uglav-nom obezbeuju belanevine. Za pravilnu ishranu treba da budu zastupljene sve bioloke grupe namirnica i hranljive materije koje potiu iz njih i to u preporuenom kvantitativnom unosu i odgovarajuem kvalitetu.

ISKRVARENJE
(engl. bleeding to death, lat. effusio sanguinis), smrtonosni gubitak krvi. Moe nastati usled spoljanjeg, unutranjeg ili kombinovanog krvnog izliva (v. krvni izliv). Jedna od ozleda (v. ozleda) i jedna od apsolutnih vitalnih reakcija (v. vitalna reakcija).

ISPIRANJE ELUCA
(engl. gastric lavage), lavaa eluca; radi se u cilju pripreme za dijagnostike procedure ili kao terapijska mera. Ispiranje se vri kroz plasiranu nazogastrinu sondu.

ISPLJUVAK
(engl. sputum), sadraj koji bolesnik iskaljava. Radi lakeg pristupa dijagnozi neophodni su podaci o koliini, izgledu i mirisu. Sluzav ispljuvak je pro-zirnosivkaste boje i obino se javlja kod zapaljenskih promena disajnih organa bez bakterijske infekcije. Gnojav je ukasto zelenkaste boje, gust i znak je bakterijskih infekcija. Ispljuvak boje re via se kod pneumokoknih pneumonija. Velike koliine gnojnog sputuma ukazuju na bronhiektazije (proirenje bronhija) ili apsces plua. V. sputum.

ISPUPENJE

(engl. protuberance, lat. protuberantia), v. prominencija, protuberancija.

ISTMUS
(engl. narrow part, lat. isthmus ), suenje ili sueni deo anatomske strukture. I. aorte, aortno suenje. Spoj luka i nishodnog dela aorte koji je lako kruno suen, v. arkus aorte. Aortno suenje se nalazi u nivou leve strane etvrtog grudnog prljena; i. faucijum (engl. i. of fauces, lat. i. faucium), usnodrelni otvor ili suenje. Neznatno sueni otvor izmeu usne duplje i usnog sprata drelne duplje. Ogranien je gore, zadnjom ivicom mekog nepca, bono, nepano-jezinim lukovima i dole, poleinom jezika; i. tube uterine , (engl. i. of uterine tube, lat. i. tubae uterinae), suenje jajovoda. Sueni i najtanji deo jajovoda, dug 3 - 4 cm, koji se nalazi izmeu spoljanje povrine materinog ugla i ampule jajovoda; i. uteri (engl. i. of uterus, lat. isthmus u.), sueni, srednji i najkrai deo materice koji se nalazi izmeu tela i vrata materice. U nivou materinog suenja, materina arterija pristupa bonoj ivici materice.

ISTRAIVANJE
(engl. research ), sistemsko prikupljanje podataka, analiza i interpretacija dobijenih rezultata, da bi se odgovorilo na odreeno pitanje ili reio odreeni nauni problem. Osnovne karakteristike su jasna formulacija nauno-istraivakog problema i usmerenost ka odreenom zakljuku. Istraiva-nja se moraju ostvariti po odreenom planu, odnosno na osnovu odreenog istraivakog dizajna. Plan istraivanja obuhvata postav-ljanje problema istraivanja, izvoenje, pre-zentiranje njegovih rezultata, analizu dobijenih rezultata i na kraju donoenje odreenog zakljuka/zakljuaka. Istraivanja postoje u svim naunim disciplinama, a u medicini ona su u vezi sa zdravljem i sa zdravstvenom slubom. Istraivanja u vezi sa zdravljem odnose se na sloene probleme vezane za pojedine bolesti i u irem smislu za zdravstveno stanje stanovnitva. Istraivanja zdravstvene slube obuhvataju odnose izmeu potreba, zahteva, snabdevenosti, korienja i ishoda koji se odnose na rezultate, odnosno da li lice koje koristi zdravstvene usluge ima koristi (preivljavanje, smanjenje nesposobnosti).

ISTRAJNOST
(engl. persistance), crta li-nosti, doslednost u radu na izvrenju zadatog cilja.

ISTROENA TELA
(engl. wear and tear bodies), termin koji se ponekad koristi za rezidualna tela; v. rezidualna tela.

ISUIVANJE LEA
(lat. exsiccatio postmortalis), postmortalno isparavanje tenosti iz koe i sluzokoa (npr. zamuenje ronjae, isuivanje beonjaa, isuivanje sluzokoe usana), v. desikacija. Jedna je od lenih osobina (v. lene osobine). Brzina i intenzitet isuivanja najvie zavise od vlanosti i brzine strujanja vazduha. Treba je razlikovati od zaivotnih povreda (npr. od dejstva jetkih otrova na sluzokou usana).

IIJALGIJA
(engl. sciatica), radikulopatija n. ischiadikusa.

ITRAKONAZOL
(engl. itrakonazole), antimikotik za sistemsku primenu. Koristi se kod velikog broja povrnih gljivinih infekcija: oralne monilijaze, vulvovaginalne monilijaze, pitirijazisa verzikolora i dr. Preparati: Kanazol, Orungal.

IUPAC
(engl. International Union of Pure and Applied Chemistry ), Meunarodna unija za istu i primenjenu hemiju.

IVICA
(engl. edge, margin, border, lat. margo, limbus), v. margo, limbus.

IZDAH
(engl. expiration), pasivni deo disajnog ciklusa pri kome vazduh izlazi iz plua delovanjem elastinih sila nakon oputanja di-sajnih miia.

IZLUEVINA,
v. sekret.

IZMET,
v. feces.

IZMRAVELOST
(engl. thin, lose weight), stanje organizma koje moe da pree u obo-ljenje, nastalo kao posledica nedovoljnog unoenja energetskih materija, tj. ugljenih hi-drata i masti, tako da organizam gladuje. Organizam je primoran da energiju koristi iz sopstvenih rezervi, iz telesnih masti, a zatim iz miinog tkiva i parenhimnih organa. Pri hroninom gladovanju dolazi do tzv. inicijal-nog pada telesne teine, koja moe da iznosi i do 30 kg, zatim se prolazi kroz fazu fizio-lokog prilagoavanja organizma (smanjene ivotne aktivnosti), da bi se ulo u fazu iscrpljenosti organizma, kako fiziki, tako i mentalno. Prema A. Keysu postoje etiri stepena pothranjenosti: 1. gubitak do 10% od idealne telesne teine (laka pothranjenost), 2. gubitak od 10 do 20% (umerena pothranjenost), 3. gubitak od 20 do 30% (teka pothranjenost), 4. gubitak vei od 30% (vrlo teka pothra-njenost). Hronino gladovanje

najtee pogaa decu, a javlja se kod mladih kao anorexia nervosa.

IZOALEL
(engl. isoallele), alelni oblik gena iji fenotipski efekti mogu da se razlikuju od efekata normalnog alela samo putem specijalnih testova.

IZOANTITELO
(engl. isoantibody), antitelo koje se stvara u organizmu jedne jedinke na komponente tkiva druge jedinke koja pripada istoj ivotinjskoj vrsti.

IZOCITRAT DEHIDROGENAZA, ICD, NAD+ ili NADP+


(engl. isocitrate dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza koji prevodi izocitrat u aketoglutarat procesom oksidativne fosforilacije u ciklusu limunske kiseline. ICD je kliniki znaajan za dijagnostikovanje oteenja jetre.

IZOELEKTRINA TAKA, pI, pHi


(engl. isoelectric point), pH pri kome molekuli (obino amonikiseline ili proteini) nemaju ukupno naelektrisanje i ne kreu se u elektrinom polju.

IZOELEKTRINI
(engl. isoelectric), izraz koji se obino koristi za molekule koji nose istu koliinu pozitivnog i negativnog naelektrisanja.

IZOELEKTRINO FOKUSIRANJE
(engl. isoelectric focusing), posebna vrsta elektroforeze kod koje se pH gradijent uspostavlja du potpornog medijuma (gela), a svaki protein iz rastvora se kree prema taki gde mu je pH ravan izoelektrinoj taki; pH gradijent se uspostavlja dodavanjem amfolita gelu. Ova vrsta elektroforeze koristi se za identifikaciju hemoglobina, izoenzima itd.

IZOENZIMI
(engl. isoenzyme), enzimi koji katalizuju istu hemijsku reakciju, ali se razlikuju po svojim strukturnim i hemijskim oso-binama, a nalaze se kod iste vrste. Raspod-e-ljuju se razliito u pojedinim tkivima tako da se ova osobina koristi za dijagnostikovanje.

IZOENZIMI KREATIN KINAZE, CK


(engl. creatine kinase isoenzymes ), dimer sa M (miinim) i/ili B (modanim) subjedinicama, ijim

kombinacijama nastaju tri izoenzima: CK-MM, CK-MB i CK-BB. U serumu od ukupne aktivnosti preko 95% ini izoenzim CK-MM, koji potie iz skeletnih miia. CK- -MB se uglavnom nalazi u sranom miiu, zatim 3 - 5% u skeletnim miiima i u manjoj meri u nekim drugim tkivima. CK-BB se uglavnom nalazi u mozgu. Znaajno je odreivanje izoenzima CK kod oteenja miokarda kada se poveava aktivnost CK- -MB. Izoenzim CK-MM se poveava kod oteenja skeletnih miia (npr. Duchenneova muskularna distrofija, polimiozitis). CK-BB se poveava kod oteenja mozga.

IZOFAN INSULIN
(engl. isophane insulin, neutral protamine Hagedorn, NPH), suspen-zija kristalnog insulina razliitog porekla u kompleksu sa protaminom i cinkom u fosfatnom puferu. Pripada insulinima srednje du-gog delovanja: prve efekte ispoljava 1-2 h posle potkonog ubrizgavanja, maksimalno dejstvo nastupa posle 6-12 h i traje ukupno 18-24 h. Primenjuju se i meavine izofan i kristalnog insulina u razliitim odnosima (bifazni insulini). Preparati: Insulatard, Insulin Isophane Squibb, Insulin NPH Lilly, NPH Insulin, Protaphane.

IZOGENEZA
(engl. isogenesis), slinost u razvojnim procesima.

IZOGENSKI
(engl. isogenic), genetiki identian (osim prema polu).

IZOHROMOZOM
(engl. isochromosome ), vrsta strukturne aberacije hromozoma, u kojoj je jedan krak hromozoma dupliran, a drugi je deletiran, tj. nedostaje. Izohromozom ima dva identina p (izo p) ili q kraka (izo q), iji su genski lokusi simetrino rasporeeni. Obino nastaje usled pogrene, poprene, podele centromere u elijskoj deobi. Najea varijanta izohromozoma u humanom kariotipu je X hromozom sa dva duga kraka - izo(Xq), a nalazi se kod ena sa reproduktivnim pore-meajima. U malignim elijama mogu se nai razliite varijante izohromozoma poreklom od autozoma. Posebna forma je izodicentrian hromozom, koji ima dve centromere i duplirane delove oba hromozomska kraka.

IZOIMUNITET
(engl. isoimmunity ili alloimmunity), sposobnost imunog sistema jednog organizma da reaguje na unete antigene drugog organizma koji pripada istoj vrsti. Ovo omoguava prisustvo odgovarajuih antitela. Na primer: antitela, protiv antigena neodgovarajue krvne grupe.

IZOKARBOKSAZID
(engl. isocarboxazid), antidepresiv, neselektivni inhibitor MAO. Danas se ree primenjuje u terapiji endogene depresije zbog brojnih neeljenih dejstava.

IZOKORTEKS
(engl. neocortex, lat. neocortex), v. neokorteks.

IZOLACIJA
(engl. isolation), dijagnostika metoda kojom se u bolesnikom materijalu dokazuje prisustvo ivog, infektivnog virusa. Poto se virusi razmnoavaju samo u ivoj eliji, za izolaciju se upotrebljavaju: tkivne kulture, embrionisana jaja, laboratorijske i-votinje.

IZOLEUCIN
(engl. isoleucine), 2-amino-3- -metilpantanoinska kiselina, prirodna amino-kiselina (RMM 131,17) koja se u organizam unosi putem proteina iz hrane.

IZOMER
(engl. isomer), jedno od dva ili vie razliitih hemijskih jedinjenja koja imaju istu molekulsku formulu, ali razliite strukture ili fiziko-hemijske osobine.

IZOMERAZE
(engl. isomerase), veliki rod enzima koji se oznaavaju sa EC 5. Ovi enzimi katalizuju meumolekulsko preorganizovanje ili reakcije izomerizacije (npr. prevoenje aldoza u ketoze, racemizaciju oko optiki aktivnog atoma, cis-trans izomerizaciju itd.).

IZOMERIZACIJA
(engl. isomerization), he-mijska reakcija u kojoj je glavni proizvod izo-meran sa glavnim reaktantom.

IZOMETRIKA VEBA
(engl. isometric exercise ), statike miine kontrakcije pri kojima se prvenstveno poveava zategnutost (to-nus) miinih vlakana, dok se vlakna samo u maloj meri skrauju. Primenjuju se radi suzbijanja miine hipotrofije i poboljanja cirkulacije. Prilikom miine kontrakcije pripoji se ne pribliavaju jedan drugome. Ova vrsta vebi naziva se i statikim vebanjem.

IZOMETRIJSKA KONTRAKCIJA
(engl. isometric contraction), kontrakcija koja se ostvaruje poveanjem tonusa dok duina miia ostaje konstantna; prava i. k. mogua je u eksperimentalnim uslovima, dok su u organizmu kontrakcije meovite: izometrijske i izotonine ili prelaze jedna u drugu, kao npr. pri podizanju tereta kada izometrijska kontrakcija prelazi u izotoninu: na poetku, mii se ne skrauje sve dok tonus koji

razvija ne bude jednak teretu, tada izometrijska kontrakcija prelazi u izotoninu, naime mii se skrauje, die teret, a postignuti tonus se ne menja.

IZONIAZID
(engl. isoniazid), antituberkulotik prvog reda koji se, ukoliko ne postoje kontraindikacije, obavezno koristi u terapiji tuberkuloze. Deluje selektivno na Mycobacterium tuberculosis, nedovoljno poznatim mehanizmom. Primenjuje se oralno, u kombinaciji sa drugim antituberkuloticima i piridoksinom (bez vitamina B6 moe izazvati perifernu neuropatiju, naroito kod predisponiranih osoba). Druga neeljena dejstva: oteenja jetre i reakcija preosetljivosti. Preparati: Isoniazid, Izostat.

IZOPRENALIN
(engl. isoprenaline; isoproterenol ), simpatomimetik, sintetski neselektivni b-adrenergiki agonist koji se u organizmu razlae pod uticajem enzima COMT, ali ne i MAO. Izaziva perifernu vazodilataciju, bronhodilataciju, tahikardiju i stimulaciju kontraktilnosti miokarda, to moe dovesti do koronarne insuficijencije. Izoprenalin se primenjuje u farmakoterapiji teke bradikardije, atrioventrikularnog bloka treeg stepena i asistolije, dok je njegova upotreba u leenju reverzibilne opstrukcije disajnih puteva uglavnom naputena zbog neeljenih dejstava. Preparat: Isuprel, Saventrine.

IZOSORBID
(engl. isosorbide), derivat sorbitola, ranije korien kao osmotski diuretik i u terapiji glaukoma, poto brzo sniava intraokularni pritisak.

IZOSORBID MONO-, DINITRAT


(engl. isosorbide mono-, dinitrate), estri izosorbida, nitrati za profilaksu i terapiju angine pektoris i srane insuficijencije. Izazivaju prvenstveno perifernu venodilataciju (smanjuju priliv krvi u srce i optereenje miokarda), a manje dilata-ciju arteriola (doprinosi smanjenju potronje kiseonika u miokardu, ali moe dovesti do hipotenzije i refleksne tahikardije) i koronarnu vazodilataciju. Primenjuju se sublingvalno, u cilju prekida anginoznog bola (deluju sporije, ali i due od gliceriltrinitrata), oralno, u profilaktike svrhe, intravenski u terapiji nestabilne angine i drugim putevima. Prepa-rati: Cornilat, Isosorb, Maycor, Difutrat.

IZOSPORIJAZA
(engl. isosporiasis), oportunistika crevna parazitska infekcija oveka protozoom Isospora belli koja ivi i razmno-ava se u crevnoj sluzokoi. Kod osoba obo-lelih od AIDS izaziva zapaljenje creva i uporne dugotrajne prolive, sa gubitkom te-nosti. Kod osoba sa normalnim imunolokim statusom prolazi spontano. Infekcija nastaje preko zagaene hrane ili vode, a dijagnoza se postavlja otkrivanjem oocista parazita u stolici obolele osobe.

IZOTONIAN
(engl. isotonic), 1. rastvor koji ima isti osmotski pritisak kao krvna plazma; 2. koji ima isti pritisak (tenziju, tonus); 3. v. izotonika kontrakcija.

IZOZIM
(engl. isozyme), v. izoenzim.

IZRAENA EMOCIJA
(engl. strong emotion), v. afekt.

IZVOR INFEKCIJE
(engl. source of infection ), osoba, ivotinja, predmet ili supstancija sa kojih se infektivni agensi prenose na osetljivog domaina. Izvor infekcije treba jasno razlikovati od izvora kontaminacije, kakav je izlivena septika jama koja zagauje sistem vodosnabdevanja (zagaena voda je izvor infekcije).

IZVRTANJE
(engl. supination, lat. supination), v. supinacija.

JABUNA KISELINA
(engl. malic acid), hidroilibarna kiselina, COOH-CH2CHOH- -COOH, nalazi se u jabukama i drugom vou. Intermedijer je u ciklusu trikarboksilnih kiselina i ukljuena je u metabolizam nekih aminokiselina. Male koliine jabune kiseline nalaze se u krvi i urinu.

JABUNA KOST
(engl. zygomatic bone, lat. os zygomaticum), v. os zigomatikum.

JABUNI
(engl. zygomatic, lat. zygomaticus), v. zigomatini.

JABUNI LUK
(engl. zygomatic arch, lat. arcus zygomaticus), v. arkus zigomatikus.

JACCOUDOVA ARTROPATIJA

(engl. Jaccouds arthropathy ), deformacije prstiju aka sa ulnarnom devijacijom i hiperekstenzijom u proksimalnim interfalangealnim zglobovima, najee na etvrtom i petom prstu, a retko na stopalima. Nema otoka, palpatorne osetlji-vosti i sinovitisa, a deformacije su posledica periartikularne fibroze. Nastaje kod manjeg broja bolesnika posle ponavljanih napada reu-matske groznice.

JACKSONOV ZNAK
Chevalier, ameriki le-kar, 1865 - 1958, astmoidno disanje.

JAINA LEKA
(engl. potency of drug), mera afiniteta leka za receptore. Jai (potentniji) je lek koji svoje dejstvo ostvaruje u manjoj dozi.

JAGODINA KOST
(engl. zygomatic bone, lat. os zygomaticum), v. os zigomatikum.

JAGODINI
(engl. zygomatic, lat. zygomaticus), v. zigomatini.

JAJNIKA JAMA
(engl. ovarial fossa, lat. fossa ovarica), v. fosa ovarika.

JAJNIK
(engl. ovary, lat. ovarium), v. ovarijum.

JAJOVOD
(engl. uterine tube, lat. tuba uterina), v. tuba uterina, Falopijeva tuba.

JAMA
(engl. fossa, trench, valley, lat. fossa, fovea), v. fosa, fovea.

JAMICA
(engl. small pit, small ditch, valley, lat. fossula, foveola, vallecula), v. fosula, foveola, valekula.

JAPANSKI ENCEFALITIS B

(engl. Japanese B encephalitis), zapaljenska bolest mozga uzrokovana virusom koji pripada tzv. Arbo virusima (ARBO). Prenose ga insekti artro-pode. Javlja se u Japanu i susednim zemljama. Ima epidemijski karakter pojavljivanja. Ispo-ljava se uvodnom fazom sa visokom temperaturom pri emu lii na grip, a zatim se javljaju glavobolja, ukoenost vrata, a u teim slu-ajevima konfuzija, koma i paralize raznih miia. Smrtnost je veoma visoka. Kod bo-lesnika koji se oporave mogu ostati posledice kao to su neuroza, glavobolja, poremeaj spavanja, slabosti ili paralize miia, a esto i intelektualni deficiti.

JATROGENO
(engl. iatrogenic ), prvobitno je upotrebljavano da oznai psihike poreme-aje nastale autosugestijom zbog lekarskog ponaanja tokom ispitivanja i leenja. Danas se termin koristi da definie oteenja zdravlja naneta od strane lekara tokom ispitivanja i leenja.

JAVNO ZDRAVLJE
(engl. public health), prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji - SZO (World Health Organization WHO), javno zdravlje promovie mogunost prevencije bolesti, produava ivot i titi zdravlje preko organizovanih socijalnih aktivnosti (Acheson 1988). Koncentrie se na preduzimanju mera koje se baziraju na interdisciplinarnim pristupima prouavanja razliitih populacionih grupa. Specifino, ciljevi jav-nog zdravlja su: prouavanje i prilagoavanje uslova sredine optoj populaciji u zavisnosti od njihovog zdravstvenog stanja; prouava-nje i ustanovljavanje sistema zatite zdravlja u zavisnosti od mogunosti efektivnije strukturne organizacije. Ciljevi javnog zdravlja su unapreenje, odravanje i poboljanje zdrav-lja, uspostavljanje prihvatljivog kvaliteta ivota kroz kolektivne socijalne mere ak i u sluajevima stalnih ogranienja i restrikcija. Vana podruja javnog zdravlja, zajedno sa socijalnom medicinom i epidemiologijom, su zdravlje na radnom mestu, medicinsko inenjerstvo, zdravstvena ekonomika i administracija. U poslednje vreme rastui znaaj je internacionalno dat ulozi javnog zdravlja u unapreenju zdravlja (Ottawa Charter for Health Promotion, 1986, poglavlje X, Maastricht Treaty). U Evropi su glavni aspekti javnog zdravlja definisani Asocijacijom kola javnog zdravlja u Evropskoj uniji.

JC VIRUS,
v. polioma virusi.

JEDINICA
(engl. unit), jedinstveni deo, funkcionalni konstituent vee celine. Ako se koristi za merenje, jedinica je precizno defi-nisana veliina neke fizike osobine koja se koristi kao standardna (npr. metar, sekund, volt itd.). V. meunarodni merni sistem, SI.

JEDINJENJE
(engl. compound), supstanca koja se sastoji od dva ili vie materijala. U hemiji jedinjenje oznaava udruene iden-tine molekule.

JEDNJAK
(engl. espohagus, lat. oesophagus, esophagus), v. ezofagus.

JEDNOELIJSKE LEZDE
(engl. unicellular glands), lezde koje se sastoje od samo jedne elije.

JEDNOJEDININI GLATKI MII


(engl. single unit smooth muscle), glatki mii u kome su membrane miinih elija spojene meusobno na malom delu (gap junction), to omoguava prenoenje elektrinog impulsa sa elije na eliju, pa takav miini snop fun-k-cionie kao jedna jedinica; nalaze se u visceralnim organima.

JEDNOROTKA
(engl. primipara), ena koja je jednom rodila jedno ili vie novoroenadi sposobnih za vanmaterini ivot. Od ovog termina treba razlikovati termin primigravida, koji oznaava enu koja je bila ili je trudna bez obzira na ishod trudnoe. Sa prvim uspenim poroajem postaje jednorotka, sa vie - vierotka.

JEDNOSLOJAN CILINDRIAN EPITEL


(engl. simple columnar epithelium, unilayered prismatic epithelium, lat. epithelium colum-nare simplex), jednoslojan epitel, sastavljen od elija ija visina nekoliko puta prevazilazi irinu. Apikalni deo moe biti prekriven mikrovilima, cilijama i sl., a bazalni pol moe biti graen kao bazalni labirint. Jednoslojan c. e. se pojavljuje u delu od kardije eluca do analnog kanala, u jajovodima, uterusu, malim bronhima, bronhiolama do terminalnih, u ve-ini sekretornih delova i kanala egzokrinih lezda, u seminalnim vezikulama, tiroidnim folikulima, centralnom kanalu pupane vrpce i nekim ovarijalnim folikulima. Moe biti sastavljen od vie tipova elija, meu kojima su peharaste elije najee.

JEDNOSLOJAN KOCKAST EPITEL


(engl. simple cuboidal epithelium, isoprismatic epithelium, lat. epithelium cuboideum simplex), jednoslojan epitel, sastavljen od elija ija je visina otprilike jednaka irini. To je epitel: proksimalnog i distalnog tubula nefrona, cilijarnog tela, horoidnog pleksusa, ependima, pigmentnog dela retine, tiroidnih folikula, mnogih lezda i izvodnih kanala, unih puteva, terminalnih bronhiola i nekih folikula jajnika, kao i germinativni epitel ovarijuma.

JEDNOSLOJAN PLOAST EPITEL


(engl. simple squamous epithelium, lat. epithelium squamosum simplex), sloj poligonalnih elija

koje su meusobno povezane spojnim kompleksima i intercelularnim interdigitacijama. U jednoslojan p. e. spadaju: endotel, mezotel, epitel parijetalnog omotaa Bowmanove kapsule, epitel unutranje povrine bubne opne, epitel nespecijalizovanog dela membranoznog lavirinta, tanak segment Henleove petlje, neki segmenti rete testis, poetni delovi interkalatnih duktusa, neke folikularne elije jajnika i endotel korneje.

JEDNOSLOJNE LEZDE
(engl. unistratified glands), egzokrine lezde koje se sastoje od samo jednog sloja sekretornih elija. Osim vieslojnih lezda (sebacealne i tarzalne lezde), sve ostale su jednoslojne i imaju apokrini i/ili ekkrini tip sekrecije.

JEDNOSTRUKA (JEDNOSNOPNA) FOTONSKA APSORPCIOMETRIJA


(engl. Single-Photon Absorptiometry, SPA ), metoda merenja kotane gustine zasnovana na stepenu apsorpcije jednog fotonskog snopa.

JEDRO
(engl. nucleus), osnovni deo eukariotske elije u kome se nalazi nasledni materijal organizovan u hromozome. Sadraj jedra je nukleoplazma, tj. hromatin. U njemu se vri sinteza molekula RNK (transkripcija) i molekula DNK (replikacija). Jedro je odvojeno od citoplazme dvostrukom jedrovom membranom, kariotekom, na kojoj se nalaze pore koje omoguavaju promet makromolekula. U jedru se u vidu tamnijih telaaca zapaa jedno ili vie jedaraca ili nukleolusa.

JEJUNALNI
(engl. jejunal, lat. jejunalis), koji se odnosi na prazno crevo ili jejunum.

JEJUNALNA BIOPSIJA
(engl. jejunal biopsy), uzimanje uzorka sluznice jejunuma za histoloki ili neki drugi pregled kod raznih patolokih stanja vezanih za slabu apsorpciju hranljivih materija. Neophodna je u dijagnostike svrhe i u cilju praenja leenja bolesti jejunuma. Uzorak se najee uzima preko endoskopa, sa vie mesta i/ili sa neke odreene promene (npr. tumora).

JEJUNOPLASTIKA
(engl. jejunoplasty), operativni zahvat kojim se koristi segment jejunuma u cilju rekonstrukcije digestivnog trakta i defekata okolnih organa trbune duplje, nakon njihove resekcije, pri emu se segment jejunuma ubacuje (interponira) izmeu funkcionalnih spojeva reseciranog organa. Ezofagojejunoplastika je premoenje ili nadoknada reseciranog jednjaka tankim cre-vom; gastrojejunoplastika je nadoknada reseciranog eluca slobodnom vijugom jejunuma na vaskularnoj peteljci (Henleyeva operacija); holangiojejunoplastika je nadoknada dela unih puteva vijugom

jejunuma. Jejunalni transplantat moe biti na izolovanoj vaskularnoj peteljci, neizolovan in situ, ali podeen za ubacivanje (tip Y ili tip Omega) i najzad slobodan transplantat na preseenoj vaskularnoj peteljci, koji se moe postaviti bilo gde u digestivnom traktu uz mikrovaskularnu anastomozu (npr. faringo- -jejunoplastika).

JEJUNOSTOMIJA
(engl. jejunostomy), konstruisanje otvora izmeu poetnog dela tankog creva (jejunuma) i spoljne sredine, preko trbunog zida. Izvodi se uvek u cilju ishrane (nutrutivna jejunostomija) kod: radikalnog uklanjanja eluca i jednjaka, kao privremena mera do sledee rekonstruktivne operacije; kao pomona (potporna) mera u ishrani posle tekih operacija, zapaljenja, kod sepse, opekotina i povrede; kao definitivna, trajna palijativna mera za sprovoenje ishrane kod inoperabilnih malignih oboljenja jednjaka i eluca. Konstruie se preko katetera provuenog kroz prednji trbuni zid (Witzelova jejunostomija) ili izvoenjem samog otvora vijuge creva konstruisane po tipu Y na prednji trbuni zid (Rouxova ili Eiselsbergova jejunostomija).

JEJUNUM
(engl. jejunum, empty intestie, lat. jejunum), prazno ili tato crevo. Srednji, pokretni deo tankog creva koji se nalazi izmeu dvanaestopalanog i usukanog creva. Prazno crevo se prua od duodenojejunalne krivine ili ugla odakle nastavlja dvanaes-topalano crevo do spoja sa usukanim crevom ili ileumom. Jejunum je izrazito izvijugan i dug oko 2,5 m, pri emu su njegove brojne vijuge povezane sa zadnjim trbunim zidom peteljkom tankog creva. Prolaskom kroz peteljku, ivci, krvni i limfni sudovi pristupaju vijugama praznog creva. Dobilo je naziv prazno crevo jer unutar njega nije uoeno prisustvo bilo kakvog sadraja posle smrti. Najvei deo resorpcije hranjivih materija deava se upravo u praznom crevu.

JEKTIAV
, tuberkulozan.

JENNEROVA VAKCINA
(engl. Jenners vaccine), vakcina protiv velikih boginja, zasnovana na zapaanju i proveri engleskog lekara Edwarda Jennera (1749 - 1823) da su osobe, prethodno zaraene virusom bezazlenih kravljih boginja (Vaccinia virus), zatiene od infekcije virusom esto smrtonosnih velikih boginja (Variola virus). Zahvaljujui ovom empirijskom otkriu o postojanju ukrtenog imuniteta kod infekcija ortopoks grupom virusa, nastalom u vreme kada se nita nije znalo ni o prouzrokovaima bolesti ni o imunologiji, sauvani su milioni ljudskih ivota tokom naredna dva veka. Danas se Jennerova vakcina vie nigde ne primenjuje, s obzirom na to da su velike boginje iskore-njene (SZO, 1980).

JERSINIJA
(engl. Yersinia ), rod Gram-negativnih bakterija koji pripada porodici Enterobacteriaceae. To su fakultativno anaerobni bacili ili kokobacili, laktoza-negativni, sa karakteristinom antigenskom

graom zavisnom od vrste Jersinija. Medicinski znaaj ima Yersinia pestis kao izaziva kuge, Y. enterocolitica i Y. pseudotuberculosis kao uzronici gastroenterokolitisa.

JETRA
(engl. hepar, lat. liver), v. hepar.

JEZGRO
(engl. nucleus, marrow, pulp, lat. nucleus, medulla), v. nukleus, medula.

JEZIAK
(engl. small tongue, lat. lingula), v. lingula.

JEZIASTI PRODUECI OLIGODENDROCITA


(engl. tongue processes of oligodendrocyte ), citoplazmatski prostori koji zaostaju izmeu dve elijske membrane oligodendrocitnog pokrivaa dok se on uvija oko aksona. Jeziasti p. o. su paralelni sa aksonom i sadre mikrotubule i ponekad organele. Kraa strana trapezoidnog pokrivaa koja direktno kontaktira sa aksonom je unutranji jeziasti p. o., dok je dua strana spoljanji jeziasti p. o. Postoje i intermedijarni jeziasti p. o. koji su pronaeni izmeu mijelinskih lamela.

JEZINI
(engl. lingual, lat. lingualis), v. lingvalis, lingvalni.

JEZINI IVAC
(engl. hypoglossal nerve, lat. nervus hypoglossus), v. nervus hipoglosus.

JEZINI KRAJNIK
(engl. lingual tonsil, lat. tonsilla lingualis), predstavljen jezinim folikulima koji su grupisani u predelu korena jezika. Pripada Valdejerovom prstenu.

JEZINO-DRELNI IVAC
(engl. glossopharyngeal nerve, lat. nervus glossopharyngeus), v. nervus glosofaringeus.

JEZIK
(engl. tongue, lat. lingua), miini organ prekriven mukozom usne duplje. Struktura njegove gornje povrine je sledea: 1. tunica mucosa, delimino keratinizovan plo-asto slojevit epitel koji je jako

nazupen laminom propriom. Mukoza formira razliite vrste papila sa karakteristinim rasporedom: papillae circumvallatae, papillae filiformes, papillae foliatae, papillae fungiformes, papillae lenticulares; 2. aponeurosis linguae, jer na dorzalnoj strani jezika ne postoje tela submucosa; 3. miini sloj koji je sastavljen od isprepletanih petlji skeletnih miinih vlakana koje su postavljene u tri ravni: vertikalnoj, transverzalnoj i longitudinalnoj; 4. jezine lezde su: prednje, koje su iskljuivo Ebne-rove serozne lezde, a lue svoj sekret u anac cirkumvalatnih papila, i zadnje, iskljuivo mukozne lezde, koje lee izmeu miia korena jezika; 5. lingvalne tonzile. Struktura donje strane jezika je sledea: 1. tunica mucosa, nekeratinizovan ploasto-slojevit epitel koji je slabo nazupen i ima rastresitu laminu propriu; 2. tela submucosa, sastavljena od rastresitog vezivnog tkiva; 3. jezini miii.

JHA
(engl. juvenile chronic arthritis), v. juvenilni hronini artritis.

JOD
(engl. iodine), ljubiastocrveni, kristalni, vrsti, nemetalni element koji sublimira. U molekulskom obliku oznaava se sa I2, ima atomski broj 53 i atomsku teinu 126,904. Pripada VII grupi periodnog sistema (halogenima). Elementarni jod ima snano antiseptiko i dezinficijentno dejstvo. Jodna tinktura (etanolni rastvor joda) se ne upotrebljava zbog este pojave dermatitisa, dok se povidon jod koristi ee. Jod je i esencijalni mikroelement koji se u organizmu najveim delom nalazi u tiroidnoj lezdi. Ugrauje se u protein tiroglobulin, koji se zatim prevodi u dva hormona, tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Nedostatak joda u hrani se moe leiti unosom soli, jodida ili jodata (jodirana so). Radioaktivni izotop joda 123I je g-emiter koji se koristi u dijagnostici oboljenja tiroidee, a izotop 131I, kao b i g-emiter, u nehirurkoj ablaciji tki-va titne lezde, odnosno terapiji hipertireoidizma.

JODIDI
(engl. iodides), soli joda sa alkalnim metalima (Na+, K+), koriste se kao ekspektoransi, poto razvodnjavaju hiperviskozni sekret u bronhijama i olakavaju iskaljava-nje. Takoe, mogu da se primene u kratko-ronom leenju hipertiroidizma odnosno pri-premi bolesnika za hirurku resekciju lezde (smanjuju sekreciju hormona titne lezde, ali gube povoljno delovanje posle dve nedelje leenja), kao i profilaksi oteenja tkiva lezde radioaktivnim jodom posle oteenja nuklearnih reaktora.

JODOFORM
(engl. iodoform), trijodometan, uti kristalni praak sa priblino 96% joda. Upotrebljava se lokalno kao blag dezinficijens. Preparat: Alvogyl.

JOGURT
(engl. yoghurt), mleni proizvod, koji se dobija tako to se prokuvanom, odnosno pasterizovanom mleku dodaje ista kultura bakterija: Thermobacterium jogurti, Lactobacillus bulgaricus,

Streptoccocus thermophilus, a zatim ostavi na temperaturi od 42 do 45oC dva do tri sata, posle ega se dobija nakisela tenost, prijatnog ukusa i mirisa. Jogurt ima veliku dijetetsku vrednost jer se njegove fine gromuljice, nastale usled dejstva mlene kiseline na masti i belanevine lako vare i iskoriavaju. Jogurt sa mlenokiselinskim bakterijama deluje antagonistiki na proteolitike trulene bakterije i na druge crevne patogene mikroorganizme. Materije iz jogurta pomau u stvaranju bakterija za sintezu vitamina B kompleksa. Dijetetska vrednost jogurta je najvea u primeni kod crevnih poremeaja.

JOHIMBIN
(engl. yohimbine), alkaloid iz kore drveta Pausinystalia yohimbe iz familije Rubiaceae. Kompetitivni antagonist adrener-gikih a2 receptora, korien je (uglavnom neopravdano) kao lek protiv impotencije i afrodizijak. Moe da izazove ortostatsku hi-potenziju, tahikardiju, anksioznost i manine reakcije.

JON
(engl. ion), svaki atom ili grupa atoma koji nose jedno ili vie pozitivnih ili negativnih naelektrisanja. Pozitivno naelektrisani joni nazivaju se katjoni; negativno naelektrisani joni nazivaju se anjoni. Joni se formiraju na vie naina: primanjem ili otputanjem elektrona iz atoma, molekula ili jona; vezivanjem jona sa drugim atomima; raskidanjem kovalentnih veza izmeu dva atoma, tako to oba elektrona koji prave vezu prime jedan od atoma.

JONESOVI KRITERIJUMI
(engl. Jones criteria), koriste se za postavljanje dijagnoze reumatske groznice (revidirani 1992). Obuhvataju glavne manifestacije (major): karditis, poliartritis, horea minor, eritema marginatum, potkoni vorii i dopunske manifestacije (minor): klinike (artralgije, poviena temperatura, anamneza o preleanoj re-umatskoj groznici ili groznica) i laboratorijske (ubrzana sedimentacija eritrocita, po-vieni proteini akutne faze, pozitivan C-reaktivni protein, produeni PR interval na EKG). Prisustvo dva glavna ili jednog glavnog i dva dopunska kriterijuma ukazuje na postojanje reumatske groznice, ukoliko ima dokaza o prethodnoj streptokoknoj infekciji (pozitivna kultura iz brisa drela, pozitivan test za dokazivanje streptokoknog antigena, povi-en titar antitela protiv streptokoknih antigena, anamneza o nedavno preleanom arla-hu).

JONIZACIJA
(engl. ionization), svaki proces kojim se elektrino neutralni atomi ili mo-lekuli pretvaraju u naelektrisane atome ili mo-lekule (jone). Jonizacija je jedan od osnovnih naina kojom zraenje predaje svoju energiju materiji; naelektrisane estice (a-estice, elektroni i dr.), kao i X i gama-zraci vre jonizaciju prolaskom kroz apsorber. Elektroni, stvoreni procesom jonizacije, mogu imati dovoljno energije da na svom putu izazovu jonizaciju, koja se naziva sekundarna jonizacija.

JONIZATOR

(engl. ionizer), ureaj koji vri jonizaciju (stvara jone); jonizuje visokim naponom, X ili gamazracima ili usijanim vlaknom.

JONOIZMENJIVAKA HROMATOGRA-FIJA
(engl. ion-exchange chromatography), vrsta hromatografije koja koristi jonoizmenjivaku smolu kao stacionarnu fazu.

JONOIZMENJIVAKA SMOLA
(engl. ion- -exchange resin ), nerastvorljivi granularni materijal koji moe da uklanja selektivno jone iz rastvora tako to ih izmenjuje sa slinim jonima koji su vezani za materijal. Ovakve smole se sastoje od polimera visoke relativne molekulske mase na koje su kovalentno vezane naelektrisane funkcionalne grupe (npr. sulfonatne, karboksilatne, fenolatne, tercijarne ili kvaternarne amonijumgrupe). Mogu biti katjonske ili anjonske izmenjivake smole, shodno tome da li izmenjuju anjone ili katjone. Koriste se za izolaciju ili razdvajanje aminokiselina, proteina, naelektrisanih meta-bolita itd.

JONSKA HIPOTEZA
(engl. ionic hypothe-sis), glavne postavke (Bernstein, 1902) su: membranski potencijal; selektivna permeabilnost elijske membrane za jone; difuzijski potencijal; akcioni potencijal kao posledica promene permeabilnosti elijske membrane za jone, prvenstveno za natrijum i kalijum, i njihovog kretanja kroz nju.

JONSKA IZMENA
(engl. ions exchange), svaka hemijska reakcija koja ukljuuje razmenu jedne ili vie jonskih komponenata.

JONSKA JAINA
(engl. ionic strenght), mera privlaenja izmeu jona i njihove okolne jonske atmosfere. Ovaj izraz se esto koristi da bi se oznaila koncentracija puferskog rastvora koji se koristi za elektroforetska razdvajanja.

JONSKI KANAL
(engl. ion channel), proteinski kanal u elijskoj membrani koji omo-guava razmenu jona izmeu elije i njene okoline s obzirom da su membranski lipidi nepropustljivi za jone. Moe biti selektivno propustljiv samo za jedan jon ili za vie jona. Ima vitalni znaaj za funkciju ekscitabilnih tkiva.

JONSKO NAELEKTRISANJE
(engl. ionic charge ), elektrino naelektrisanje jona. Oznaava se hemijskim formulama i indeksom u

gornjem desnom uglu, npr. Fe2+ ili hemijskim imenom pozitivnog jona ozna-enog rimskim brojem npr. gvoe(II).

JONTOFOREZA
(engl. iontophoresis), pomo-u sredstava elektrine struje ubacivanje jona rastvorljivih soli u tkivo, najee u terapijske svrhe; metod je baziran na principu elektrolize kako bi se so, kao to je natrijum hlorid (NaCl), u obliku solucije podvrgla jonizaciji iji je ishod koncentracija pozitivnih Na i negativnih Cl jona; nalazi primenu u endodonciji.

JRA
(engl. juvenile rheumatoid arthritis), v. juvenilni reumatoidni artritis.

JUKSTA(engl. juxta-), prefiks sa znaenjem blizu, pored, uzdu.

JUKSTAARTIKULARNI
(engl. juxtaarticularis), ono to se nalazi pored zgloba ili u njegovoj neposrednoj blizini.

JUKSTAGLOMERULARAN
(engl. juxtaglomerular), postavljen blizu glomerula nefrona u bubregu.

JUKSTAGLOMERULARAN APARAT
(en-gl. juxtaglomerular apparatus), anatomski ga ine elije makule dense distalnog tubula, pridrueni deo eferentne i aferentne arteriole istog nefrona, ekstraglomerularne mezangijalne elije i simpatika nervna vlakna bubrega. Oslobaa renin u cirkulaciju na signal iz aferentne arteriole (promena krvnog pritiska) i makule dense ranog distalnog tubula (promena sastava urina).

JUKSTAMEDULARAN
(engl. juxtamedulla-ry), postavljen u kori bubrega ali blizu medule bubrega.

JUKSTAMEDULARAN NEFRON
(engl. juxtamedullary nephron), glomeruli ovih nefrona su u kori blizu medule, imaju duge Henleove petlje i isto toliko duge (oko 40 mm) kapilare (vaza rekta), koji su paralelni sa Henleovom petljom. Vaza rekta su jedini krvni sudovi medule bubrega.

JUNIN VIRUS,

v. arena virusi.

JUTARNJA MUNINA
(engl. morning sickness), jutarnje stuivanje, munina sa eventualnim povremenim povraanjem, koja se esto javlja u ranoj trudnoi, pa se zato smatra jednim od nesigurnih znakova trudnoe. Posle kraeg ili dueg trajanja, obino, najkasnije do kraja treeg meseca trudnoe ova subjektivna tegoba nestaje. Da bi je ublaila trudnica treba da dorukuje ujutru dok je jo u krevetu, a u toku dana da uzima male i este obroke hladne i vrste hrane. Tenost treba da uzima izmeu obroka. Uzroci povraanja u trudnoi do sada nisu otkriveni. Jedna od pretpostavki jeste da u poetku trudnoe dolazi do stvaranja znatnih koliina hormona horionskog gonadotropina (HCG) i u izvesnoj meri do depresije funkcije kore nadbubrega. Pominju se i alergijski i toksini faktori izazvani produktima metabolizma utog tela, decidue ili trofoblasta.

JUTARNJA UKOENOST ZGLOBOVA


(engl. morning stiffness), zajednika manifestacija svakog zapaljenja sinovije, u reumatoidnom artritisu, i u drugim reumatskim bo-lestima. Za razliku od kratkotrajne (5 - 10 mi-nuta), koja se javlja u artrozi, tipino u reumatoidnom artritisu traje i vie sati (trajanje due od sat vremena je jedan od kriterijuma za dijagnozu ove bolesti).

JUVENILNI DERMATOMIOZITIS
(engl. juvenile myositis), v. juvenilni miozitis.

JUVENILNI HRONINI ARTRITIS


(engl. juvenile chronic arthritis ), grupa oboljenja dejeg uzrasta koje karakterie upala zglobova hroninog toka i nepoznatog uzroka: javlja se pre esnaeste godine ivota. Razlikuju se tri izdvojene forme: sistemski oblik (zapalje-nje zglobova sa naznaenim poremeajem opteg stanja: poviena temperatura intermitentnog toka, tipina makulozna ili makulopapulozna ospa, esto uveanje limfnih lezda, slezine i jetre, kao i zahvatanje unu-tranjih organa); poliartikularni oblik (zahvatanje veeg broja zglobova, obino sime-trinog rasporeda, dok su vanzglobni simptomi retki i blagi); mono- ili oligoartikulni oblik (zapaljenje postepeno zahvata preteno zglobove donjih ekstremiteta, bez optih simptoma, uz est razvoj onih komplikacija, iridociklitisa).

JUVENILNI MIOZITIS
(engl. juvenile myo-sitis), oblik idiopatske inflamatorne miopatije (miozitisa ili dermatomiozitisa), koja se javlja kod dece od 4. do 10. godine starosti. Osim simptoma zajednikih sa ostalim formama idiopatskih inflamatornih miopatija, karakteri-u ga ei nalazi kalcifikacija u mekom tki-vu, obino na mestu spoljanjeg pritiska. est nalaz je i slabost podizaa mekog nepca sa prisutnim nazalnim govorom, kao i vaskulitis u vidu izmenjenih kapilara nokatnih ploa, povremeno sa nekrozom zahvaenih tkiva kao to su koa, miii i organi za varenje.

JUVENILNI PSORIJAZNI ARTRITIS


(engl. juvenile psoriatic arthritis), hronini artritis udruen sa psorijazom, koji poinje pre esnaeste godine ivota. Za razliku od psorijaznog artritisa odraslih, tipine kone promene su esto odsutne vie godina posle pojave artritisa.

JUVENILNI REUMATOIDNI ARTRITIS


(engl. juvenile rheumatoid arthritis), oblik juvenilnog hroninog artritisa, koji se kliniki i genetski ne razlikuje od reumatoidnog artritisa odraslih. Radi se o seropozitivnim boles-nicima (reumatoid faktor pozitivni) sa hroni-nim simetrinim poliartritisom.

KADAVERIKI SPAZAM
(engl. cadaveric spasm), kataleptika mrtvaka ukoenost (v. mrtvaka ukoenost). Specijalni vid mrtvake ukoenosti koja nastaje odmah posle smrti i kojoj ne prethodi primarna mrtvaka mlitavost (v. mrtvaka mlitavost). Najee zahvata grupu miia koji su u trenutku nastupa-nja smrti bili kontrahovani, ali moe da zahvati i celo telo. Mehanizam nastanka jo nije u potpunosti razjanjen. Kao bitan faktor nastanka ovog fenomena najee se pominje jaka emotivna ili fizika angaovanost pred samu smrt.

KADAVERIN
(engl. cadaverine), NH3+ (CH2)5(NH3)+, poliamin koji se formira dekarboksilacijom lizina pri bakterijskoj fermentaciji proteina. Ima neprijatan miris.

KADMIJUM, Cd
(engl. cadmium), srebrno- beli, mek metalni element sa atomskim brojem 48 i atomskom teinom 112,40. Dobija se iz rude cinka a koristi se u proizvodnji legura, baterija itd. Profesionalna izloenost kadmijumu i unoenje kontaminirane (zagaene) vode i hrane mogu da izazovu teka trovanja, koja se manifestuju nadraajem respiratornog trakta, glavoboljom, vrtoglavicom, intestinalnim simptomima, anemijom, deformacijama ske-leta, itd.

KAHEKSIJA
(engl. cachexia), teko stanje organizma nastalo usled konstitucionalnih poremeaja funkcija sa loim optim zdrav-stvenim stanjem i poremeajem ishranjenosti. Egzoftalmina k. , Gravesovo oboljenje; fluorina k. , tipina za fluorozu; gamadna k. , anemija i iznurenost kao posledica infekcije glistama; hipofizna k. , karakteristina za panhipopituitarizam, a praena je simptomima krajnje oteene funkcije hipofize, u koje su ukljueni ftiza, gubitak seksualne funkcije, atrofija pituitarnih ciljnih elija, smanjena frekvencija rada srca, smanjena telesna temperatura, apatija i konano koma; k. olovom , javlja se kod hroninih trovanja olovom; kancerogena k. , neotpornost i oslabljena opta kondicija koja se moe javiti kod osoba sa malignim tumorima; limfatina k. , pseudo-leukemija;

malarina k. , grupa telesnih znakova hronine prirode nastala kao posledica prethodnih naleta malarinog oboljenja. Glavni simptomi su anemija, bledilo koe, ute beonjae, uveana slezina i jetra, a kod dece mentalna retardacija, ometen rast i pubertet; merkuriarna, ivina k. , javlja se kod hroninih trovanja ivom; nadbubrena k. , Adissonovo oboljenje; uremina k. , pove-zana sa ostalom grupom simptoma uznapredovale insuficijencije bubrega.

KAJALOVE HORIZONTALNE ELIJE


(engl. horizontal cells of Cajal), mali neuroni, prisutni samo u molekularnom sloju kore mozga. Imaju dugake razgranate dendrite, koji se pruaju horizontalno od vretenastog tela, a njihovi aksoni formiraju tzv. tangencijalna vlakna u molekularnom sloju.

KAKOSMIJA
(engl. cacosmia), ulni pore-meaj (ili obmana) sa oseanjem smrada.

KALA AZAR
(engl. visceral leishmaniasis, kala azar), v. visceralna lajmanijaza.

KALAMIN
(engl. calamine), ruiasti praak sastavljen od cink oksida ili baznog cink karbonata i male koliine feri-oksida (lat. lapis calaminaris). Koristi se lokalno, kao adstringens, antipruriginozno sredstvo i lokalni protektiv, u obliku praka, rastvora, kreme ili masti za kou.

KALCIEMIJA
(engl. calciaemia), prisustvo kalcijuma u krvi.

KALCIFEROL
(engl. calciferol), v. vitamin D.

KALCIFICIRAJUI PERIARTRITIS
(engl. calcific periarthritis), pojava kalcifikacije u okolozglobnim strukturama (tetive, burza, kapsula...).

KALCIFICIRAJUI TENDINITIS
(engl. calcific tendinitis), akutno zapaljenje tetiva pri emu dolazi do taloenja kristala kalcijumapatita u tetivama i njihovim ovojnicama. Nekad protie bez simptoma, a ee je praen intenzivnim bolom koji se pojaava pri pokretima i naprezanju miia. Najee se javlja u predelu ramena.

KALCIFIKACIJA
(engl. calcification), nakupljanje kalcijumovih soli u mrtvim, umiruim ili normalnim tkivima. Deli se na distrofinu i metastatsku kalcifikaciju. Distrofina kalcifikacija podrazumeva nakupljanje kalcijuma u mrtvim tkivima uprkos normalnom nivou kalcijuma u krvi i bez prisutnog poremeaja metabolizma kalcijuma. Metastatska kalcifikacija nastaje nakupljanjem kalcijuma u vitalnim tkivima i gotovo uvek izaziva pore-meaj u metabolizmu kalcijuma to dovodi do hiperkalciemije. Distrofine kalcifikacije jav-ljaju se u podrujima koagulacione, kolikvacione i kazeozne nekroze, kod hronine tuberkuloze plua, tuberkuloze limfnih lezda, sredita infarkta, oteenih sranih zalistaka, uznapredovale ateroskleroze. Uzroci metastatske kalcifikacije uz istovremenu hiper-kalciemiju, javljaju se kod hiperparatireoidizma, intoksikacije vitaminom D, sarkoidoze, hipertireodizma, Adisonove bolesti, pojaa-nog razaranja kostiju, jaeg oteenja bubrega sa retencijom fosfora. Na radiografiji kalcifikacije vidimo kao enterolite, apendikolite, rebarne hrskavice, flebolite, kalcifikovane mezentarijalne limfne lezde, i to kod hro-ninih zapaljenja une kese, pankreasa, mio-ma uterusa, flebolita u slezini, kalcifikacije krvnih sudova.

KALCIJUM, Ca
(engl. calcium), srebrnobeli, umereno mekani metal sa atomskim brojem 20 i atomskom teinom 40,08. Pripada II grupi periodnog sistema (zemnoalkalni me-tali). U organizmu se nalazi u svim tkivima. Oko 99% telesnog kalcijuma nalazi se u kostima i zubima u kojima su kalcijumove soli, primarno hidroksiapatit, glavne komponente koje daju strukturnu vrstinu. U ekstraelijskoj tenosti nalazi se priblino oko 2,5 mmol/L kalcijumovog jona (Ca2+). Potreban je za skoro sve reakcije pri koagulaciji krvi i oznaava se kao faktor IV koagulacije. Iz elija se transportuje posredstvom ATPzavisnog aktivnog transporta, ima znaajnu ulogu u miinim kontrakcijama i posrednik je u funkcionisanju nekih enzima (paratireoidni hormon, kalcitonin, vitamin D). U serumu se kalcijum nalazi kao slobodan (difuzibilan) ili vezan za proteine (nedifuzibilan). Difuzibilni oblik kalcijuma moe da bude kompleksiran ili u jonskom obliku (fizioloki aktivan oblik). Koliina kalcijuma je homeostatski kontrolisana vrednost. Poveavanje intracelularne koncentracije kalcijuma regulie brojne funkcije elija: modifikuje aktivnost brojnih enzima, jonskih kanala, izaziva fuziju vezikula sa plazma membranom, prerekvizit je koagulacije krvi itd. Poveanje koncentracije ekstracelularnog kalcijuma smanjuje neuromiinu ekscitabilnost i izaziva aritmije srca.

KALCIJUM-FOLINAT
(engl. calcium folinate), specifini antidot kod predoziranja metotreksata ili drugih antagonista folne kiseline. Koristi se po potrebi, posle metotreksata u toku hemioterapije tumora, nikad istovremeno. Preparati: Leucovorin, Leucovorin Ca.

KALCIJUM-GLUKOBIONAT
(engl. calcium glucobionate), preparat kalcijuma za hipokalcemika stanja, eksudativne procese i kolike, a koristi se u vidu injekcija. Preparat: Calcium Sandoz.

KALCIJUM-GLUKONAT
(engl. calcium gluconate), preparat kalcijuma za supstitucionu terapiju kad postoji nedostatak ili poveana potreba: u trudnoi, pri dojenju, kod dece u razvoju. Preparat: Kaltegal.

KALCIJUM-KARBONAT
(engl. calcium carbonate), sniava hiperfosfatemiju kod bo-lesnika sa insuficijencijom bubrega, i slui za nadoknaivanje poveanih potreba za kalcijumom kod dece u razvoju i trudnica. Preparati: Kalcijum-karbonat, Kaltegal.

KALCIJUM-NATRIJUM KANALI
, v. kalcijumovi kanali.

KALCIJUMOVI KANALI
(engl. calcium channel), proteinski kanali propustljivi ug-lavnom za kalcijum, ali u manjoj meri i za natrijum. Postoje razni ligand i voltano za-visni k. k. iroko su rasprostranjeni u organizmu, nalaze se u plazma membrani i membranama subcelularnih struktura; veoma su vani za generisanje akcionog potencijala u sranom i glatkom miiu, kao i za miinu kontrakciju.

KALCIJUM-PIROFOSFAT-DIHIDRAT KRISTALI
(engl. calcium pirophosphat dihydrat crystals ), nastaju kao posledica primarne mane hrskavice ili poremeaja metabolizma pirofosfata zbog deficita ili inhibicije enzima pirofosfataze. Kao posledica taloenja ovih kristala nastaje hondrokalcinoza (pseu-dogiht ili bolest taloenja kristala kalcijum- pirofosfat dihidrata).

KALCIJUMSKI ANTAGONISTI
, v. antagonisti kalcijuma.

KALCIKOZA
(engl. calcicosis), pneumokonioza kod kamenorezaca, nastaje udisanjem mermerne praine ili krede; bolest vezana za profesiju.

KALCINOZA
(engl. calcinosis), taloenje kalcijumovih soli u razliitim tkivima ili organima.

KALCITONIN

(engl. calcitonin), hormon koji se stvara u C ili parafolikularnim elijama titaste lezde; sastoji se od jednog lanca od 32 aminokiseline koji proizvode parafolikularne elije tiroidne lezde. Sniava nivo kalcijuma i fosfata u krvi, delujui suprotno od parathormona. Luenje je stimulisano povienim vrednostima kalcijuma u krvi. Slui u leenju hiperkalcemije i osteoporoze. Ima analge-zian efekat kod bola u kostima.

KALCITRIOL
(engl. calcitriol), definitivni, aktivni oblik vitamina D, poto prethodno proe kroz bubrege. Hemijski je 1,25 - dihidroksiholekalciferol.

KALCIURIJA
(engl. calciuria), prisustvo kalcijuma u urinu.

KALIBRATOR
(engl. calibrator), 1. instrument koji se koristi za merenje veliine cevi ili otvora; 2. instrument koji se koristi za proirivanje cevastih delova, kao to je jed-njak.

KALIBRATOR AKTIVNOSTI
(engl. dose calibrator), v. doze kalibrator.

KALICI VIRUSI
, grupa RNK virusa koji su dobili ime po latinskoj rei calix - aa. Vei su, ali po grai jednostavniji od Picorna virusa. Veoma su rasprostranjeni u prirodi. Kod oveka izazivaju gastroenteritise sa do-minantnim simptomom povraanja. Postoji mnogo vrsta koje se meusobno razlikuju po geografskoj distribuciji, antigenskoj grai i vezikulima. Prototip grupe je Norwalk virus. Kod ivotinja pored proliva izazivaju i druga oboljenja.

KALIEMIJA
(engl. kaliemia), nivo kalijuma u krvi. Hiperkaliemija je poveanje nivoa kalijuma u krvi vie od 5,5 mMol/L (v. hiper-kaliemija). Hipokaliemija je smanjen nivo kalijuma u krvi, ispod 3,5 mMol/L (v. hipo-kaliemija).

KALIJUM, K
(engl. potassium), hemijski element iz I grupe periodnog sistema, sa atomskim brojem 19, atomskom teinom 39,102 i oksidacionim stanjem +1. Spontano se oksiduje i reaguje s vodom pri proizvodnji vo-donika. Metalni kalijum je krajnje kaustian. Kalijum jon (K+) je esencijalni mineral. Neophodan je za: rast i deobu, funkcionisanje enzima, acidobazni balans, regulaciju volumena, ekscitabilnost i

kontraktilnost. Kalijum je glavni intracelularni katjon, koji je ukljuen u prenos nervnih i miinih impulsa. Samo 2% kalijuma nalazi se u ekstracelularnoj tenosti. Veliku koncentracionu razliku kroz elijsku membranu odrava Na+-K+-ATP-azna pumpa. Ovaj gradijent odrava potencijalnu razliku kroz elijsku membranu (v. mirovni membranski potencijal), pa je znaajan za ekscitabilnost i kontraktilnost.

KALIJUM-KLORAZEPAT
(engl. potassium clorazepate), benzodiazepin dueg dejstva. Koristi se za kratkorono leenje teih anksioznih stanja i kao antiepileptik u terapiji parcijalnih napada. Preparat: Tranex.

KALIJUM-PERMANGANAT
(engl. potassium permanganate), hipermangan, oksidativni antiseptik i dezinficijens. Deluje baktericidno otputajui aktivni (nascentni) kiseonik. Upotrebljava se u obliku vodenog rastvora za spoljanju primenu (obloge i dezinfekcija), u koncentraciji od 0,01%. Drai kou i boji tkanine.

KALIJUMOV KANAL
(engl. potassium channel), proteinski kanal selektivno propustljiv za jon kalijuma. Nalazi se u membrani nervnih, miinih, sekretornih i drugih elija. Dele se na ligand (Ach, ATP) i vol-tano zavisne kanale; poslednji su razliitih karakteristika (5 vrsta), ali se uglavnom spo-ro otvaraju pri depolarizaciji elijske membrane.

KALIKREIN
(engl. kallikrein ), enzim iz roda hidrolaza (EC 3.4.21.8). Pripada kininskom sistemu i razlae kininogen pri stvaranju bradikinina.

KALIPER
(engl. calliper), 1. instrument s dva kraka ili eljusti, koristi se za merenje prenika, posebno u akuerstvu za merenje prenika karlice; 2. udlaga za nogu koja se sastoji od metalne ipke privrene na hodni prsten na vrhu noge, koja prenosi teinu tela na karlicu. Kaliper udlaga se moe koristiti za produenje deformisane ili paralisane noge kao deo ortopedskog tretmana.

KALIURIJA
(engl. kaliuresis), prisustvo kalijuma u mokrai.

KALKANEUS
(engl. heel bone, lat. calcaneus), petna kost. Najmasivnija kost noja koja se gornjom povrinom spaja sa sko-nom kosti, a prednjom sa kockastom kosti. Zadnji deo petne kosti gradi petu, a ona

uestvuje i u formiranju unutranjeg luka stopala.

KALKS
(engl. heel, lat. calx), peta. Zadnji, ispupeni deo stopala koji izgrauje petna kost.

KALKULUS URINARNOG TRAKTA


(engl. urinary calculus), kamen nastao taloenjem soli organskih ili neorganskih kiselina. Moe biti lokalizovan du celog urinarnog trakta (bubrene aice i karlica, ureter, mokrana beika, uretra). Solitarni k. , jedan kamen unutar kanalnog sistema bubrega i/ili uretera; multipli k. , vie kalkulusa u bubregu i/ili ureteru; koraliformni k. , izgledom podsea na koral, odlivni kamen koji ispunjava sve bubrene upljine; recidivni k. , ponovo stvoren kamen na istom mestu; rezidualni k. , kamen zaostao unutar urinarnog trakta posle hirurkog leenja ili spontane eliminacije; impaktirani k. , kamen koji due vreme stoji na istom mestu i vrsto adherira za sluzokou urinarnog trakta. Kalkulozna hematurija, hematurija nastala kao posledica prolaska kalkulusa kroz urinarni trakt; kalkulozna hidronefroza, pro-irenje kanalnog sistema bubrega uzrokovano opstrukcijom protoka urina zbog prisustva kamena; kalkulozna pijelonefroza, gnoj u bubregu nastao zbog infekcije u pri-sustvu kalkuloze; metabolika kalkuloza, formiranje urinarnih kalkulusa zbog pore-meaja u metabolizmu kalcijuma, fosfata, oksalata, urata, cistina.

KALMANOV SINDROM
(engl. Kalmans syndrome ), izolovani hipoganadotropni hipoganadizam (deficit GnRH u hipotalamusu) udruen sa nedostatkom ula mirisa.

KALMODULIN
(engl. callmodulin), protein koji ima etiri mesta za vezivanje Ca2+ i koji je posrednik za dejstvo Ca2+ u svim eukariotskim elijama. Vezivanje kalcijuma za kalmodulin izaziva konformacione promene prevodei ga u aktivni oblik koji moe da se vee za razliite efektore enzima, prevodei i njih u aktivni konformacioni oblik. Jedan od primera je Ca-zavisna ATP-aza, koja pumpa Ca2+ iz elija i prenosi ga na aktivni kalmodulin.

KALORIJA, JEDINICA ZA TOPLOTU


(engl. calorie), v. kilokalorija.

KALORIJSKI KOEFICIJENT HRANJI-VIH MATERIJA


(engl. caloric quotient), koliina energije koja se oslobaa u obliku toplote iz ugljenih hidrata, masti i belanevina u prisustvu kiseonika izvan organizma (kalorimetrijska bomba). Pri tome 1 g ug-ljenih hidrata oslobaa oko 4,1 kCal (17,1 kJ), 1 g masti 9,3 kCal (38,9 kJ), 1 g proteina 5,3 kCal (22,2 kJ).

KALORIMETAR
(engl. calorimeter), aparat kojim se meri potronja energije u toku dana, neophodna za rad, fiziku aktivnost i tzv. slobodne aktivnosti (ustajanje, oblaenje, izlasci, sastanci, popravke u kui i dr.). Energetska potronja moe da se odredi na dva naina: direktnom kalorimetrijom u komori, gde se meri koliina toplote, proizvedena pri nekom radu i indirektnom kalorimetrijom, koja se sastoji u odreivanju koliine potroenog kiseonika i proizvedenog CO2, te se na osnovu tih vrednosti izraunava disajni koeficijent CO2/O2. Disajni koeficijent zavisi od vrste energetskog izvora. Tako, pri sagorevanju ugljenih hidrata iznosi 1,00, pri sagorevanju belanevina 0,80, a masti 0,71. Za meovitu ishranu taj koeficijent iznosi 0,85.

KALOZOTOMIJA
(engl. corpus callosotomy), hirurko presecanje korpusa kalozuma, ime se prekidaju nervni putevi koji povezuju dve hemisfere velikog mozga. Primenjuje se kao jedna od metoda u leenju neobuzdane epilepsije.

KALVARIJA
(engl. scalp, lat. calvaria), lobanjski svod. Gornji, tanki, prostrani i ispupeni deo lobanje koji grade napred, ljuska eone kosti, gore, desna i leva temena kost, pozadi, ljuskasti deo potiljane kosti i bono, ljuskasti delovi desne i leve slepoone kosti.

KAMEN U BUBREGU
(engl. renal calculus), v. kalkulus urinarnog trakta.

KAMEN URETERA
(engl. ureteral stone), kamen nastao u bubregu moe da sie u ureter ako je male veliine (od 1 do 6 mm). Moe da zastane na ma kom delu uretera (mokra-ovoda), visoko u lumbalnoj regiji, na sredini, u ilijanoj regiji, ili vrlo nisko, na mestu ulaska uretera u mokranu beiku. Blokadom uretera nastaje njegovo proirenje proksimalno od kamena, nastaju jaki bolovi u slabini (bubrena kolika). Dijagnoza se postavlja pomou ultrazvuka (on pokazuje gde se nalazi kamen) i pomou ekskretorne urografije koja pokazuje proirenje uretera proksimalno od kamena. esto, malo kamenje (od 1 do 4 mm) izmokrava se spontano. Njihov prolaz kroz ureter moe se olakati ako se u ureter postavi uretralni kateter koji proiruje ureter i odvodi urin koji je bio pod pritiskom. Ukoliko je kamen vei (4 - 6 mm), a naroito 8 mm trebalo bi ga hirurki odstraniti. Hirurka metoda - ureterolitotomija podrazumeva hirurki pristup ureteru i odstranjenje kamena. Ako se to radi u lumbalnom delu duina reza je 10 cm, u ilijanom delu duina reza je 6 cm, a u pelvinom (karlinom) delu duina reza je 10 cm. Pronae se ureter u retroperitoneumu i uzduno se presee nad kamenom u duini od 5 do 10 mm. Kada je kamen izvaen, potrebno je ispitati prolaznost uretera navie i nanie pomou ureteralnog katetera (ureteralni kateter nekada moe biti ostavljen u njemu). Incizija na ureteru se preije pojedinanim ketgutskim avovima. Preporuuje se drenaa loe uretera. U poslednje vreme ova

hirurka metoda se ree primenjuje. Preporuuje se drobljenje kamena pomou ekstrakorporalnih talasa, endoskopska ekstrakcija (vaenje) sa Dormyevom sondom; primenjuje se kod kamena karlinog dela uretera ili kamena u intramularnom delu uretera (u ureteru na samom ulasku u mokranu beiku), drobljenje pomou lasera ili direktnim udarima pod kontrolom oka na svim nivoima uretera (ureteralna endoskopija). Posle odstranjenja kamena iz uretera preporuuje se kura poveane diureze uzimanjem velike koliine tenosti i dijetetski reim zavisno od hemijske analize kamena.

KAMERA
(engl. chamber, lat. camera ), komora. U anatomiji oznaava zatvoreni i jasno ogranieni prostor. K. anterior bulbi (engl. anterior c. of eye, lat. c. anterior bulbi), prednja ona komora. Ogranieni prostor ispunjen onom vodicom koji se nalazi u prednjem delu one jabuice, neposredno iza ronjae, a ispred duice i soiva. Ona vodica dospeva u prednju iz zadnje one komore proticanjem kroz zenicu, posle ega otie ka perifernom, uglastom i kruno uoblienom delu duino--ronjanom uglu (v. angulus iridokornealis); k. posterior bulbi ( engl. posterior c. of eye, lat. c. posterior bulbi), zadnja ona komora. Uzani trouglasti prostor ispunjen onom vodicom koji se nalazi u prednjem delu one jabuice, neposredno iza irisa, unutra u odnosu na trep-ljasto telo i ispred soiva i staklastog tela. Peri-ferni deo zadnje one komore ispunjava mno-tvo trepljastih ili cilijarnih nastavaka koji stvaraju onu vodicu. Zadnja i prednja ona komora komuniciraju preko zenice.

KAMFOR
(engl. camphor), bezbojna ili bela kristalna supstanca ketonske strukture, karakteristinog mirisa i ukusa, izolovana iz zimzelenog drveta Cinnamonium camphora. Koristi se spolja, u formi mazila (linimenta), kao rubefacijens i blag analgetik. Intranazalna primena kamfora (dekongestiv) i unutranja upotreba (karminativ i ekspektorans) naputene su zbog toksinosti i nadraajnog svojstva.

KAMPIMETRIJA
(engl. Bjerrum screen, tangent screen ), metoda odreivanja centralnog vidnog polja. Sastoji se od ekrana od crnog platna, 1 x 1 m ili 2 x 2 m, udaljenog od oiju 1 ili 2 m sa ucrtanim koncentrinim krugovima (5). Lekar na drau uvodi belu markicu veliine 1 ili 2 mm od periferije ka fiksacionoj taki. Slui za odreivanje centralnog skotoma i veliine slepe mrlje.

KAMPTODAKTILIJA
(engl. camptodactyly), fleksiona kontraktura jednog ili vie prstiju. Nasleivanje je obino dominantno, a moe se javiti i sporadino (minor malformacije).

KAMPTOMELINI SINDROM
(engl. cam-ptomelic syndrome), kongenitalni sindrom koga karakteriu: povijenost tibije, hipoplazija rebara, lopatice i karlice, patuljast rast, makrocefalija sa isturenim elom i pljosnatim profilom lica,

hipertelorizmom, mikrognatijom, rascepom nepca, laringotrahealnom malacijom, hidronefrozom, hipotonijom, smanjenom teinom novoroeneta. Mnoga novoroenad umiru pre 6. meseca posle roenja obino od respiratornih oboljenja. Nazvan je i dentogenesis imperfecta.

KANAL
(engl. canal, lat. canalis), v. kanalis.

KANAL RUJA
(engl. carpal canal, lat. canalis carpalis), v. kanalis karpalis.

KANALI,
v. kanalikulus.

KANALIKULUS
(engl. small canal, lat. canaliculus), mali i izuzetno tanak kanal iji su zidovi najee izgraeni od vezivnog ili kotanog tkiva.

KANALIS
(engl. canal, lat. canalis), kanal. Izduena, tanka i cevasta struktura iji su zidovi najee izgraeni od vezivnog i kotanog tkiva. K. analis (engl. anal c., lat. c. analis), marni kanal. Zavrni i najkrai deo debelog creva koji se probija kroz meicu ili perineum. Prua se od gornje ivice miia podizaa mara (muskulus levator ani), odakle nastavlja marno crevo do marnog ili analnog otvora; k. ingvinalis (engl. inguinal c., lat. c. inguinalis), preponski kanal. Mekotkivni, koso postavljeni kanal, dug 4 - 5 cm, koji se nalazi u donjem delu prednjeg trbunog zida. Nalazi se neposredno iznad unutranje polovine preponske veze i predstavlja jednu od slabih taaka prednjeg trbunog zida. Kroz preponski kanal kod mukarca prolazi semena vrpca, kod ena obla materina veza, a kod osoba oba pola bedreno-preponski ivac (nervus ilioingvinalis); k. karpalis (engl. carpal c., lat. c. carpalis), kanal ruja. Kotano-vezivni kanal na prednjoj strani korena ake koji se nalazi pozadi vezice pregibaa (retinakulum fleksorum) a ispred leba ruja koji grade prednje, izdubljene strane kostiju ruja. Kroz ovaj kanal prolaze sredi-nji ivac i tetive miia pregibaa prstiju. Pritisak na sredinji ivac usled ekspanzivnog procesa unutar ovog kanala poznat je pod nazivom sindrom kanala ruja ili karpalnog kanala; k. optikus (engl. optic c., lat. c. opticus), vidni kanal. Kotani kanal koji se probija kroz koren malog krila klinaste kosti spajajui srednju lobanjsku jamu sa onom dup-ljom. Kroz ovaj kanal prolaze vidni ivac i ona arterija; k. pilorikus (engl. pyloric c., lat. c. pyloricus), deo pilorusa i ujedno sueni, zavrni deo eluca. Pilorini kanal nalazi se izmeu pilorinog predvorja ili antruma i pilorinog otvora preko kojeg komunicira sa dvanaestopalanim crevom. Granica izmeu pilorinog predvorja i kanala nije morfoloki precizno definisana; k. spinalis (engl. spinal c., lat. c. spinalis), v. kanalis vertebralis; k. vertebralis (engl. vertebral c., lat. c. vertebra-lis), kimeni kanal. Sredinji, kotani kanal koji se prua itavom duinom kimenog stuba. Prua se od baze lobanje nanie a

nastaje spajanjem uzduno postavljenih prljenskih otvora. Lobanjska duplja i kimeni kanal komuniciraju preko velikog potiljanog otvora. U kimenom kanalu nalaze se: kimena modina i njene ovojnice, korenovi kimenih ivaca, krvni sudovi i zadnja uzduna veza kimenog stuba.

KANALIZACIJA
(engl. sewer), sistem pod-zemnih cevi i kanala kojima se odvode otpadne vode u urbanizovanim naseljima.

KANAMICIN
(engl. kanamycin), antibiotik iz grupe aminoglikozida. Delotvoran uglavnom protiv infekcija uzrokovanih aerobnim, Gram-negativnim bakterijama (izuzev pseu-domonasa) i nekim sojevima stafilokoka i gonokoka; deluje baktericidno i na uzronika tuberkuloze (Mycobacterium tuberculosis). Primenjuje se parenteralno; ukoliko se kombinuje sa penicilinima ili cefalosporinima, savetuje se odvojeno ubrizgavanje. Ima slian antibakterijski spektar i neeljene efekte kao gentamicin, ali ee izaziva centralna ote-enja sluha. Preparati: Anamid, Kamycine.

KANDELA,
cd (engl. candela), meunarodna (SI) jedinica za merenje intenziteta svetlosti.

KANDIDIJAZA
(engl. candidiasis, monoliasis), grupa oboljenja izazvana gljivicama roda Candida (najee Candida albicans). Ova gljivica kolonizuje sluzokoe (usta, gastrointestinalni trakt, genitalni organi ene), a znatno ree dolazi do invazije dubokih tkiva i organa (u sluajevima pada otpornosti organizma i u toku razliitih invazivnih dijagnos-tikih i operativnih postupaka).

KANIBALIZAM
(engl. canibalism), ljudo-derstvo.

KANILA
(engl. cannula), trahealna kanila, cevica od metala ili plastike koja se uvodi u traheju kroz traheostomu, kada postoji opstrukcija gornjih disajnih puteva (tumor, edem i dr.); plastini traheotomski tubus sa balo-n-iem obezbeuje zaptivanje i spreava da regurgitirani eludani sadraj, saliva ili krv dospeju u traheju i plua.

KANTARIDIN
(engl. cantharidin), aktivni sastojak kantarida, panskih buba. Ako se proguta izaziva muninu, povraanje, nad-raaj i zapaljenje u urogenitalnom traktu. Zbog ovog poslednjeg dobio je reputaciju

af-rodizijaka, a u stvari moe da izazove ote-enje bubrega sa fatalnim ishodom.

KANULA
(engl. cannula), uplja cev dizajnirana za inserciju u upljine tela (npr. krvne sudove). Po uvoenju u krvni sud, kroz kanulu se uvode fizioloki rastvori i lekovi u organizam.

KANULIRANJE
(engl. cannulation), insercija kanule u krvni sud.

KAOLIN
(engl. kaolin), hidriatisani aluminijum silikat (lat. bolus alba), koristi se oralno za simptomatsku terapiju dijareja i lokalno za spravljanje obloga. Udisanje praha kaolina izaziva profesionalno oboljenje - kaolinizam.

KAOLINOZA,
pneumokonioza od koje obolevaju radnici industrije keramike, porcelana, elektroindustrije, sejai i pakeri istog kaolina itd. Na rendgenogramima plua pri kaolinozi vidljive su ili diskretne mikronodularne pro-mene, rasporeene u svim plunim poljima, ili veoma izraene nodularne promene koje mogu da konfluiraju i da daju konglomerate kao pri progresivnoj masivnoj plunoj fubrozi s pleuralnim adhezijama i uveanim hilusima. Razlike u rendgenskim nalazima objanjavaju se razliitom koliinom slobodnog SiO2 u praini.

KAP
(engl. drop ), odreena koliina tenosti koja prilikom padanja ima sferni oblik; najmanja praktina jedinica kao mera za te-nost.

KAPACITET
(engl. capacity), maksimalna koliina (ili broj) koji moe biti sadran ili primljen; individualne fizike ili psihike mogunosti; u elektronici koliina elektriciteta koju baterija (kondenzator) moe da primi ili preda pri izvesnom naponu.

KAPACITET VEZIVANJA GVO A


(engl. iron-binding capacity ), mera za koliinu gvoa koje se nalazi u apotransferinu. Ovaj prenosni plazmatski protein je obino zasien 25 - 30%, to oznaava koliinu serumskog gvoa. Koliina gvoa koje moe da se vee za apotransferin predstavlja tzv. ne-zasieni (ili latentni) kapacitet vezivanja (UIBC). Obe vrednosti zajedno ine ukupni kapacitet vezivanja serumskog gvoa (serumsko gvoe + UIBC = TIBC).

KAPANI
, v. palpebralni.

KAPAK
(engl. eyelid, epigllottis, lat. palpebra, epiglottis), v. epiglotis, palpebra.

KAPAVAC,
v. gonoreja.

KAPILAR
(engl. capillary), najmanji i naj-brojniji krvni sudovi koji ine gustu mreu izmeu arteriola i venula. Zid kapilara se sastoji od endotela, bazalne lamine i malog broja adventicijalnih elija (pericita). Okrueni su tankom adventicijom, izgraenom od mree retikularnih i kolagenih fibrila. Njihova ukupna duina iznosi neverovatnih 100.000 kilometara. Kapilari su zbog male brzine protoka (0,3 mm/s), velike ukupne povrine (oko 300 m2), veoma tankih i permeabilnih zidova mesto razmene kiseonika, ugljen-dioksida i nutrijenata izmeu krvi i tkiva. Na nivou kapilara sistemske cirkulacije svakoga dana se odfiltrira 20 l tenosti u intersticijalni prostor od ega se 18 l reapsorbuje, a preostala 2 l se vraaju u cirkulaciju preko limfotoka.

KAPILARIJAZA
(engl. capillariasis), parazitska infekcija oveka valjkastim crvima - nematodama iz roda Capillaria. Capillaria phillippinensis izaziva crevno oboljenje na Filipinima i Tajlandu a izvor zaraze su ribe koje ive u slatkim vodama, inficirane larvama ovog parazita. Capillaria hepatica ili dlakasti crv parazitira u spoljnu sredinu iz leeva glodara koji su bili inficirani. U jetri oveka sreu se odrasli paraziti, mujaci i enke koje polau jaja. Promene nastaju u vidu hepatitisa i tumoroznih promena, a dijagnoza se postavlja biopsijom jetre ili obdukcijom.

KAPILARNI
(engl. capillary, lat. capillaris), onaj koji se odnosi na kapilar, v. kapilar.

KAPITATUM
(engl. capitate, lat. capitatum), glaviast, onaj koji je glaviasto zaobljen.

KAPITULUM
(engl. small head, lat. capitulum), glavica. Mala, glaviasto zaobljena struktura, najea u sastavu kostiju, pri emu nosi malu zglobnu povrinu za spoj sa susednom kosti.

KAPLJINI PUT
(engl. droplet spread ), prenoenje uzronika zaraznih bolesti putem Fluggeovih kapljica koje dospevaju u vazduh iz respiratornog trakta kao rezervoara zaraze pri kijanju, kaljanju, govoru, smejanju i sl. Njihovim udisanjem infekcija se unosi u organizam zdrave osobe. Fluggeove kapljice se sastoje od vode, belanevina, mineralnih soli i mikroorganizama. Njihova veliina moe biti razliita, od 10 mikrona do 1 milimetra. Od veliine kapljica i brzine kojom su izbaene u spoljnu sredinu zavisi njihov domet, koji ne prelazi 2 metra. Pri kijanju se izbacuju velikom brzinom pa im je tako domet najvei. Mada se svi mikroorganizmi koji se nalaze u respiratornom traktu, rezervoaru infekcije, mogu preneti Fluggeovim kapljicama, njihova najvea uloga je u prenoenju uzronika osetljivih u spoljanjoj sredini.

KAPOSIJEV SARKOM
(engl. Kaposis sarcoma, KS ), maligna bolest koja se sastoji od individualnih lezija uzrokovanih prekomer-nim rastom krvnih sudova. Manifestuje se bledo-crvenim bezbolnim voriima, najee na koi. Pre pojave epidemije AIDS-a, KS se javljao kod starijih ljudi, kod pacijenata kod kojih je izvrena transplantacija koji su primali kortikosteroidnu terapiju, i kao endemska bolest u delovima centralne Afrike i nekim mediteranskim zemljama i to sa relativno bezazlenim tokom. U sluaju AIDS-a, uzro-nik KS je humani herpes virus tip 8 (HHV-8), a uestalost bolesti je poveana, tok agresivniji sa ranim irenjem konih promena i estim pojavama lezija u unutranjim organima.

KAPREOMICIN
(engl. capreomycin ), antituberkulotik koji se koristi samo u vidu injekcija, i zato je nepodesan za due leenje. Nije registrovan u Jugoslaviji.

KAPSID
(engl. capsid), proteinski omota oko virusne nukleinske kiseline. Moe da bude jednoslojan ili dvoslojan, a sastoji se od morfolokih jedinica, kapsomera, koje se elektronskim mikroskopom mogu videti na povrini virusa.

KAPSOMERE
(engl. capsomere ), morfoloke jedinice virusnog omotaa. Sastoje se od vie strukturnih jedinica sastavljenih od jednog ili vie polipeptida.

KAPSULA
(engl. capsule, lat. capsula), a-hura. Tanka, iroka i pljosnata tvorevina iz-graena od vezivnog, masnog ili hrska-viavog tkiva koja pokriva, povezuje ili se umee izmeu pojedinih struktura ili organa. K. artikularis (engl. articular c., lat. c. articularis), zglobna ahura. Tanka, dvoslojna vezivna opna koja okruuje zglobne povrine ograniavajui zglobnu upljinu. Sastoji se od dva sloja

ili lista: spoljanjeg ili vezivnog i unutranjeg ili sinovijalnog. Vezivni list (membrana fibroza), jeste vrsta, beliasta i slabo rastegljiva opna koju pojaavaju zglobne veze. Sinovijalni list (membrana sinovijalis), jeste tanka, providna i elastina vezivna opna koja lui poluteni sadraj - sinoviju, koja delimino ispunjava zglobnu upljinu; k. eksterna (engl. external c., lat. c. externa), spoljanja modana ahura. Tanak sloj bele mase koji je umetnut izmeu spoljanje povrine modane ljuske ili putamena i modanog bedema ili klaustruma. Sadri uglavnom vlakna koja vode poreklo iz eonog i temenog dela operkuluma modanog ostrva (insula); k. interna (engl. internal c., lat. c. interna), unutranja modana ahura. Masivan, lepezasto oblikovan sloj bele mase koji polazi iz razliitih delova kore velikog mozga usmeren nanie prema velikomodanim krako-vima. Na poprenom preseku ima oblik tupog ugla otvorenog u polje. Sastoji se od tri dela: prednjeg kraka, kolena i zadnjeg kraka. Prednji krak se nalazi izmeu glave repatog jedra i soivastog jedra. Koleno se nalazi izmeu prednjeg i zadnjeg kraka. Zadnji krak se sastoji od tri dela: talamolentiformnog, sublentiformnog i retrolentiformnog. Talamolentiformni deo se nalazi izmeu talamusa i soivastog jedra, sublentiformni ispod soi-vastog jedra, a retrolentiformni iza soivastog jedra.

KAPSULE
(engl. capsules), ahurice od elatina u koje se stavlja lek da bi se zatitio od dejstva enzima u elucu, ili da bi se zatitila sluznica eluca od nadraajnog dejstva lekova.

KAPSULITIS
(engl. capsulitis), zapaljenje ahure, najee ahure zgloba u kojem postoje izraen bol i osetljivost, kako pri pokretima tako i na palpaciju. Pokreti u zahvaenom zglobu su uvek znaajno ogranieni zbog bola.

KAPTOPRIL
(engl. captopril), ACE inhibitor koji se koristi za leenje hipertenzije i insuficijencije srca. Preparati: Katopil, Zorkaptil.

KAPUT
(engl. head, lat. caput), glava; 1. gornji deo tela u iji sastav ulaze predeli lobanje i lica. Sadri mozak i organe vida, sluha i ravnotee, mirisa i ukusa; 2. istaknut i zaobljen deo kosti, tkivne strukture ili organa; k. epididymidis (engl. head of epididymis, lat. c. epididimis), glava pasemenika. Prednji, proireni deo pasemenika koji je usaen du gornjeg pola semenika. Sadri poetni izrazito izvijugan deo pasemenikog kanala u koji se ulivaju izvodni kanalii semenika; k. pankreatis (engl. head of pancreas, lat. c. pancreatis ), glava guterae. Proireni, desni deo guterae koji je okruen vijugama dvanaestopalanog creva. Neposredno iza glave guterae nalaze se vane organske strukture: portna vena, uovod i donja uplja vena.

KARAKTER
(engl. caracter, personality ), re-lativno stalan nain reagovanja, oseanja, miljenja i htenja jedne

linosti; obeleja linosti koja je ine svojstvenom. Po tekuoj terminologiji odnosi se na sve psiholoke crte pojedinca. U laikoj terminologiji obino oznaava vrsto integrisanu linost, otpornu na moralna i druga iskuenja.

KARANTIN
(engl. quarantine), protivepidemijska mera, kojom se na odreeno vreme odvajaju i nadziru ljudi, ivotinje i predmeti, za koje se sumnja da su zaraeni opasnim epidemijskim i infektivnim bolestima, a pre svega: kugom, kolerom, utom groznicom, velikim boginjama, pegavcem i povratnom groznicom. Naziv je nastao u XV veku, od italijanske rei quaranta (etrdeset), pa su svi oboleli bili u izolaciji 40 dana, bez obzira na duinu inkubacije. Izolacija putnika vri se u pomorskim i renim lukama ili u tzv. sanitarnom kordonu, koji se nalazi uz dravnu granicu ili okruuje podruja epidemijskih ili endemskih bolesti. Izolacija leproznih boles-nika je pretea karantina. Meu prvim gra-dovima u svetu koji su uveli karantin bio je Dubrovnik, 1377. godine, a u Srbiji postoji jo u XVIII veku. Propisi su uvedeni u vreme prve vlade kneza Miloa (1829). Sanitarne i karantinske propise danas dala je Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i oni se stalno usklauju i usavravaju. Razlikuju se: apsolutni ili potpuni k. , ogranienje slobode kretanja osoba izloenih zaraznoj bolesti tokom perioda koji ne prelazi najduu inku-baciju za tu bolest, u cilju spreavanja kontakta sa osobama koje nisu bile izloene; modifikovani k. , obuhvata selektivno, delimino ogranienje slobode kretanja, kontakata, obino na osnovu poznatih ili pretpostav-ljenih razlika u osetljivosti, a vezanih za opasnost irenja bolesti. Primeri su: zabrana deci da pohaaju kolu, zadravanje vojnih lica u kasarni itd. Ova mera obuhvata: a . zdrav-stveni nadzor tj. strogu medicinsku ili drugu kontrolu kontakata, u cilju brzog prepoznavanja infekcije ili bolesti, ali bez ograniavanja njihovog kretanja; b . segregaciju tj. izdvajanje dela pripadnika neke grupe, od ostalih, radi kontrole ili posmatranja (npr. sanitarnog kordona radi zatite nezaraenih od zaraenih delova populacije).

KARBAHOL
(engl. carbachol), holinergik (parasimpatomimetik) vie postojan od acetilholina, koji se koristi posle operacije za leenje pareze creva ili mokrane beike. Sve ree se koristi lokalno kao kapi za oi u leenju glaukoma. Neeljena dejstva su pre-znojavanje, nauzeja i nesvestica.

KARBAMAZEPIN
(engl. carbamazepine), antiepileptik prvog reda za vie oblika epilepsije, i snaan analgetik za leenje neuralgije trigeminusa. Neeljena dejstva su vrtoglavica, nesiguran hod, pospanost, oteenje kostne sri i promene krvne slike, usporavanje sprovoenja u srcu. Preparati: Karbapin, Maze-pine, Tegretol CR.

KARBAMID
(engl. carbamide), diamid ug-ljene kiseline, CO(NH2)2; zvanini je mada retko korien naziv za ureu.

KARBAMINOHEMOGLOBIN
(eng, carbaminohemoglobin), proizvod reakcije ami-no grupa hemoglobina sa ugljen-dioksidom (NHCOO-). Omoguava transport CO2 u krvi.

KARBAMOIL FOSFAT
(engl. carbamoyl phosphate), znaajan prekurzorski molekul, H2NCOPO32-, koji se koristi u biosintezi uree i pirimidinskih baza.

KARBENICILIN
(engl. carbenicilline), sintetski penicilin za leenje tekih infekcija koje izaziva Pseudomonas aeruginosa, iako je aktivan i protiv drugih Gram-negativnih bakterija ukljuujui Proteus i Bacteroides fragilis. Odnedavno se umesto karbenicilina koristi aktivniji tikarcilin. Preparat: Pyopen.

KARBIDOPA
(engl. carbidopa), inhibitor en-zima dopa-dekarboksilaza. Kombinuje se sa levodopom da bi se poveala njegova bioraspoloivost i efikasnost u leenju Parkinsonove bolesti. Preparat: Sinemet.

KARBIMAZOL
(engl. carbimasole), v. tiamazol.

KARBOCISTEIN
(engl. carbocisteine), mu-kolitik, razlae i smanjuje gustinu gustog sekreta u disajnim putevima i olakava njegovo iskaljavanje. Koristi se kao pomoni lek kod bronhitisa, bronhiektazija, bronhijalne astme. Preparati: Karbocistein, Mucody-ne.

KARBOKSIHEMOGLOBIN, HbCO
(engl. carboxyhemoglobin), jedinjenje hemoglobina i ugljen-monoksida nastalo kovalentnim vezivanjem slino vezivanju izmeu hemoglobina i O2. Ima 210 puta vei afinitet za hemoglobin od kiseonika, te njegovo vezivanje za hemoglobin dovodi do hipoksije i anoksije.

KARBOKSIHEMOGLOBINEMIJA
(engl. carboxyhemoglobinemia), prisustvo karboksihemoglobina u krvi.

KARBOKSILAZA
(engl. carboxylase), jedan od nekoliko enzima potklase karboksi-liaza (EC 4.1.1). Katalizuje

uklanjanje ugljen-dioksida iz karboksilatne grupe a-keto kiseline i drugih karboksilnih kiselina kao to su npr. piruvat i asparaginska kiselina.

KARBOKSIPEPTIDAZA
(engl. carboxypeptidase), enzim iz roda hidrolaza (metalo-karboksipeptidaza, EC 3.4.17) koji hidrolizuje peptidnu vezu najbliu karboksilnom kraju polipeptidnog lanca pri emu se oslobaa jedna aminokiselina i preostaje manji peptidni lanac. Ovi enzimi se nalaze u pankreasu i sadre cink ili kobalt.

KARBONAT DEHIDRATAZA
(engl. carbonate dehydratase), enzim koji pripada rodu liaza (karbonat hidro-liaza, EC 4.2.1.1) koja katalizuje reakciju CO2 + H2O = H2CO3. Uglavnom se nalazi u eritrocitima i bubrenim parenhimskim elijama, sadri cink i ima ulogu u prenosu CO2 iz tkiva do krvi i iz krvi do alveolarnog vazduha. Odrava brzu ravnoteu izmeu CO2 H2CO3 HCO3- u bubrezima. Naziva se i karbo-anhidraza.

KARBONIFIKACIJA
(engl. charring), etvrti stepen opekotina (v. opekotina) koji nastaje usled dueg izlaganja tela ili delova tela plamenu. Karakteriu je potpuno izumiranje i ugljenisanost mekih i/ili vrstih tkiva. Kod ugljenisanih leeva ukoenost miia nastaje usled dejstva visoke temperature i sledstvene koagulacije belanevina (engl. heat stiffening, heat rigor) i treba je razlikovati od mrtvake ukoenosti (v. rigor mortis). U forenzikoj praksi postavlja se pitanje zaivotnosti karbonifikacije (da li je osoba bila iva ili mrtva kada je dospela u plamen; v. zaivotna reakcija) i identifikacije ugljenisanog lea.

KARBOPLATIN
(engl. carboplatin), citostatik, po efikasnosti slian cisplatinu, ali manje toksian. Koristi se za leenje veeg broja solidnih tumora, naroito raka ovarijuma i testisa. Preparat: Carboplatin, Cycloplatin, Onkokarbin, Paraplatin.

KARBOPROST
(engl. carboprost), pros-taglandin metil-PGF2a, koji stimulie mate-ricu i u vreme kad nije osetljiva na oksitocin. Koristi se za izvoenje pobaaja u drugom trimestru. Preparat: Prostin 15M.

KARBUNKUL
(engl. carbunculus), prostrana i veoma duboka flegmenozna, nekrotina upala potkonog tkiva koja moe dopreti sve do miia. Lokalizuje se na vratu, leima, trupu, retko na ekstremitetima, a razvija se u toku 7 - 10 dana, kao tvrd, dubok, bolan, nejasno omeen infiltrat, koji dostie veliinu dlana. Na

takvoj povrini se stvaraju mali apscesi i kolikvacione nekroze. Javlja se kod osoba posle 40. godine ivota. Ostavlja dubok, nepravilan oiljak.

KARCINOEMBRIOGENI ANTIGEN, CEA


(engl. carcinoembryonic antigen ), glikoprotein (RMM 200,000) koji lue gastrointestinalne elije fetusa starog 2 do 6 meseci, ali ne i normalne elije odraslog oveka. Onkofetalni je antigen, javlja se kod nekih neoplazmi kao jedna od manifestacija neoplastine transformacije. Specifian je antigen adenokarcinoma kolona. Brojni tumori, pre svega gastrointestinalnog i plunog tkiva, produkuju CEA. Kao tumorski marker koristi se uglavnom za praenje uspenosti terapije kod kancera.

KARCINOGEN
(engl. carcinogen), bilo koja supstanca sposobna da prouzrokuje nastanak malignih tumora kod ivih tkiva, koja su izloena njenom dejstvu. Poznati karcinogeni su jonizujue zraenje i mnoge hemikalije. Da bi dolo do nastanka malignog tumora pored dejstva karcinogena potrebna je i nasledna predispozicija. esto se pravi razlika izmeu epigenetskih i genotoksinih karcinogena. Epigenetski k ., karcinogen koji ne oteuje direktno DNA, ali uzrokuje alteracije kao to su hormonalni poremeaji, imunosupresija ili hronino oteenje tkiva to stvara predispoziciju za tumor; genotoksini k ., karcinogeni koji reaguju direktno sa DNA ili sa makromolekulima koji zatim reaguju sa DNA.

KARCINOGENEZA
(engl. carcinogenesis ), proces nastanka malignih tumora. Evolucija normalne elije u malignu. Prelazni period se oznaava kao prekanceroza ili premaligni stadijum.

KARCINOGENOST
(engl. carcinogenicity), sposobnost ili tendencija za stvaranje karcinoma; kvalitet karcinogena.

KARCINOID
(engl. carcinoid ), maligni tumor sporog rasta poreklom od neuroendokrinih elija. Ove elije, produktima koje lue, mogu da redukuju amonijane soli srebra, te otuda ime argentafinom. Devedeset procenata ovih tumora javlja se u digestivnom traktu (redom u tankom crevu, crvuljku, elucu, debelom crevu). Preostali se obino nalaze u bronhu ili u titastoj lezdi. Tumor lui materije koje deluju na mestu stvaranja i na glatke miie krvnih sudova i bronha. Razvoj metastaze dovodi do pojave karcinoidnog sindroma koji se manifestuje crvenilom lica, prolivom, pojavom oteanog disanja zbog greva bronha.

KARCINOIDNI SINDROM
(engl. carcinoid syndrome), v. karcinoidni tumori.

KARCINOIDNI TUMORI
(engl. carcinoid tumors ), tumori koji potiu od argentafinih elija u digestivnom traktu ili lezdama (v. apudomi), retko u bronhusima (bronhijalni karcinoidni adenom). Ovi tumori produkuju aktivne bioloke supstance, kao to su serotonin i prostaglandini, dovodei do tzv. karcinoidnog sindroma koji se ispoljava: crvenilom koe, glavoboljom, dijarejom, napadima guenja slino astmi i ponekad oteenjem desnog dela srca.

KARCINOM
(engl. carcinoma, cancer ), u najirem smislu bilo koji maligni tumor. Karcinom je maligni tumor porekla epitela, tkiva koje prekriva kou i povrinu unutranjih organa. Moe da se javi u bilo kom tkivu koje ima epitelne elije. U zavisnosti od vrste epitelnih elija pojedini organi mogu imati vie vrsta karcinoma (npr. adenokarcinom, skvamozni ili planocelularni karcinom).

KARCINOMATOZA
(engl. carcinomatosis ), rasejanje karcinoma po nekom organu ili upljini, javlja se u odmaklim fazama bolesti. Rasejanje se javlja putem krvi i limfe. Najee se govori o karcinomatozi plua, trbune duplje i plune maramice.

KARCINOM BAZALNIH ELIJA


(engl. basal cell carcinoma ), maligni tumor epitela koe koji nastaje iz elija bazalnog sloja povrinskog omotaa koe i dodatnih struktura npr. folikula dlake. Graen je od relativno slabo diferentovanih elija bazalnog sloja. Dovodi do lokalne destrukcije, a veoma retko daje udaljene metastaze.

KARCINOM BUBREGA
(engl. kidney cancer), maligni tumor koji nastaje od elija savijenih kanalia bubrega kod bolesnika iji su hromozomi esto izmenjeni. Predstavlja 5% od svih karcinoma i 12% od urogenitalnih karcinoma kod oveka. Dva puta je ei kod mukaraca. Tumor se pojavljuje u 50-im godinama starosti sa tri klasina simptoma: bezbolnom hematurijom, slabinskim bolom koji je est kod poodmaklih tumora i palpatorno uveanim bubregom. Prvi znaci tumora esto mogu biti varijabilni: umereno poviena, dugotrajna telesna temperatura, anemija ili suprotno poliglobulija, arterijska hiperten-zija. Karcinom bubrega je adenokarcinom (nazvan Grawitzov tumor). Razvija se sporo. Da bi dostigao veliinu od 3 do 5 cm potrebno je vie godina. Moe dati udaljene metastaze: u plua, kosti, jetru, mozak. Metastaze mogu biti hirurki odstranjive. Koristan dijagnostiki znak je ubrzana sedimentacija eritrocita. Dijagnoza se postavlja pomou ultrazvuka ako je tumor vei od 2 cm, ekskretorne urografije (pokazuje deformitet bubrega i njegovog kanalnog sistema), kompjuterizovane tomografije (pokazuje ne samo leziju ve i njenu ekstenziju - proirenje). U sluaju sumnje na male tumore, arteriografija moe biti korisna. Metastaze treba da budu pronaene da bi se odredio stadijum bolesti. Jedino efikasno leenje je hirurko, odstranjenje bubrega i njegove okoline

(proirena nefrektomija), sa odstranjenjem susednih limfnih lezda. Preparat treba pregledati mikroskopski. Tumor je najee sastavljen od svetlih elija. Lou prognozu oznaavaju anomalije elijskih jedara, zahvaenost krvnih sudova i limfnih lezda. Najvie 15% obolelih proivi deset godina sa karcinomom bubrega. Latentni tumori 2 - 3 cm u dijametru esto se otkrivaju ultrazvuno i odstranjuju pomou parcijalne nefrektomije (odstranjenje dela bubrega). Ukoliko je jedna metastaza otkrivena i nju treba hirurki odstraniti. Kod veoma veli-kih tumora treba uraditi embolizaciju renalne arterije. Kod multiplih metastaza treba po-kuati sa hemioterapijom, koja ne uspeva kod kasno otkrivenih tumora. Primeena je privremena regresija tumora primenom interferona i interleukina.

KARCINOM DOJKE
(engl. breast cancer, carcinoma ), maligni tumor dojke, najei tumor kod ena. U poetnim stadijumima retko je praen bolom i jedini znak mu je tvrdina koja raste. Kasnije se mogu javiti deformacije dojke, promene po koi (koa poput pomorandine kore), uvlaenje bradavice, krvava sekrecija iz bradavice, uveane limfne lezde u pazuhu i iznad kljune kosti.

KARCINOM JETRE
(engl. liver, hepatocellular carcinoma ), maligni tumor jetre. Najei je u pojedinim tropskim predelima. Dovodi se u vezu sa hroninim B hepatitisom, cirozom jetre i uzimanjem hrane bogate alfatoksinom (produkt gljivice Aspergillus flavus). Spada u grupu tumora koji su najmanje osetljivi na citostatike i zraenje.

KARCINOM OVSENIH ELIJA


(engl. oat cell carcinoma), v. karcinom sitnih elija.

KARCINOM PLUA
(engl. lung cancer), zloudni tumor u pluima, koji se najee javlja kod puaa. V odei je uzrok smrtnosti mukaraca i drugi meu uzrocima smrti ena. Incidencija (uestalost javljanja) karcinoma plua je u porastu. Pri postavljanju dijagnoze samo 20% bolesnika ima lokalno ogranienu bolest, 25% ima metastaze u regionalnim limfnim vorovima i 55% ima udaljene metastaze. Petogodinje preivljavanje kod bolesnika sa lokalizavonom boleu iznosi kod mukaraca oko 30%, a kod ena oko 50%. Stoga su primarni karcinomi plua znaajan zdravstveni problem, sa loom prognozom. etiri vrste karcinoma obuhvataju 95% svih primarnih tumora plua. To su: skvamozni ili epidermoidni karcinom, karcinom sitnih elija (oat cell), adenokarcinom i karcinom krupnih elija (large cell carcinoma). Ova etiri elijska tipa karcinoma imaju razliit tok bolesti i odgovor na terapiju, pa je neophodno postaviti tanu dijagnozu od koje zavisi dalje leenje.

KARCINOM SITNIH ELIJA


(engl. small cell carcinoma ), tumor plua visokog malignog potencijala. Tumorske elije su sitne, tamno prebojene, sa oskudnim elijskim sadrajem, okruglog, ovalnog ili vretenastog oblika. Mnogo

je ei kod puaa. Vrlo rano daje metastaze to znatno oteava leenje, iako je tumor osetljiv na citostatike i zraenje. esto je hormonski aktivan, a najee lui hormon koji stimulie koru nadbubrene lezde (ACTH).

KARCINOM SKVAMOZNIH ELIJA


(engl. squamous cell carcinoma), planocelularni karcinom, nastaje iz slojevitog epitela. Histolokim pregledom esto se uoavaju meuelijski mostovi i oroavanje.

KARCINOM ELUCA
(engl. gastric, sto-mach cancer, carcinoma ), maligni tumor porekla epitela eluca. Bolest koja se ee javlja kod starijih i to sa nespecifinim sim-ptomima tako da se retko otkriva u ranim stadijumima. Najee je praen novonastalim bolom u gornjim partijama trbuha ili oseajem neprijatnog pritiska, neobjanjivim povraanjem sa primesama krvi i pojavom crne stolice. U ranim stadijumima lei se hirurki odstranjivanjem eluca, a u odmaklim citostaticima i zraenjem.

KARCINOSARKOM
(engl. carcinosarcoma ), redak tumor vrata i tela materice sastavljen od meavine razliitih tipova elija, adenokarcinoma i sarkoma. Tkiva porekla mezoderma (vrsta embrionalnog tkiva od koga nastaju potporni organi) kao to su kost, hrskavica ili popreno-prugasti miii mogu se nai u ovom tumoru.

KARD-, KARDI-, KARDIO(engl. card-, cardi-, cardio-), prefiks koji se odnosi na srce.

KARDIAK AREST
(engl. cardiac arest), v. srani zastoj.

KARDIJA
(engl. heart, lat. kardia ), 1. srce ili predeo srca; 2. ulazni otvor eluca (ostijum gastrikum); 3. ulazni deo eluca (pars kardijaka gastris).

KARDIOFACIJALNI SINDROM
(engl. cardiofacial syndrome ), sindrom unilateralne facijalne slabosti koja moe biti povezana sa defektima na srcu; sa licem esto asimetri-nim u miru, ustima jednostrano povuenim nadole, to pri govoru dovodi to iskrivljenosti usnog otvora jer se aktivira oslabeli depresor usne; kardiovaskularni defekti su irokog spektra u vidu duktusa arteriosusa persistensa, pulmonalne stenoze ili atrijalnog, ventrikularnog ili septalnog defekta. Mogu biti ukljuene razne abnormalnosti centralnog nervnog

sistema, kotanog tkiva, gastrointestinalnog trakta i ostalih organa i sistema. Naziva se i Caylerov sindrom.

KARDIOFASCIJALNI
SINDROM (engl. cardiofascial syndrome ), hereditarni sindrom koji se nasleuje autosomno dominantno. Kombinacija je defekata ventrikularne pregrade i plune stenoze praene uzanim licem i mikrognatijom, visokim, uzanim nosem sa isturenom pregradom, mikrostomom, ka vratu pomerenim unim koljkama i manjim deformacijama aka i stopala. Vrlo esto javljaju se dolihocefalija, ublaene mongoloidne palpebralne fisure, visoko nepce, progenija, kifoza. Naziva se i Rabenhorst.

KARDIOGRAF
(engl. cardiograph), kardiograf, v. elektrokardiograf.

KARDIOGRAFIJA
(engl. cardiography ), upisivanje rada srca elektrinim instrumentima kao to su elektrokardiograf i utrazvuk.

KARDIOGRAM
(engl. cardiogram), grafiki zapis rada srca. V. elektrokardiogram.

KARDIOINHIBICIJA
(engl. cardioinhibitory), usporavanje rada srca.

KARDIOLOGIJA
(engl. cardiology ), nauka o bolestima srca, odnosno grana medicine koja se bavi bolestima srca, krvnih i limfnih sudova. Posebno, bolestima arterija, vena i limfnih sudova bavi se jo ua grana kardiologije koja se zove angiologija, u kojoj se kao posebno vano podruje izdvajaju bolesti krvnih sudova ekstremiteta, koje se zajednikim imenom nazivaju bolestima periferne cirkulacije. Kao veoma razvijena grana medicine, danas se kardiologija bavi zastupljenou (epidemiologijom) i kretanjem kardiovaskularnih oboljenja, uzrocima njihove pojave i razvoja, faktorima rizika, prekursorima bolesti, trigger (okidaima) faktorima, mehanizmima nastanka (patogenezom), njihovom klinikom slikom, dijagnozom, diferencijalnom dijagnozom, komplikacijama, prognozom, predskazateljima naprasne smrti, najirom prevencijom, izborom najboljih naina leenja. U okviru kardiologije danas su posebno razvijene grane: preventivna kardiologija (koja izuava spreavanje pojave i razvoj bolesti, rano otkrivanje i leenje, rehabilitaciju poje-dinca i itave nacije), urgentna kardiologija (prehospitalna i hospitalna, koje se bave urgentnim stanjima u kardiologiji), molekularna kardiologija, koja se bavi izuavanjima razvoja bolesti na molekularnom i elijskom nivou, deja kardiologija, koja se bavi kardiovaskularnim bolestima dejeg uzrasta. Unutar kardiologije kao

dijagnostike metode posebno su se razvile dve grupe metoda: neinvazivne (elektrokardiografija, ehokardiografija, vektorkardiografija, doppler, holter monitoring, testovi optereenja i dr.) i invazivne (korona-rografija, angiografija, kateterizacija levog i desnog srca i dr. koje ukljuuju radionuklidne metode, bez i sa testovima optereenja). Po-red veoma razvijene medikamentozne terapije i uvoenja sve vie i sve boljih visokoefektivnih lekova, koje izuava kardioloka farmakoterapija, razvijene su i elektrofizi-oloke metode leenja, uz primenu pacemakera i kardioverzije, elektrostimulacije i defibrilacije, kao i kardiohirurke metode leenja (kojima se bavi ua medicinska grana - kardiohirurgija).

KARDIOMIOPATIJA
(engl. cardiomyopathy ), prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije, to su bolesti miokarda udruene sa njihovom disfunkcijom, pri emu se razlikuju tri tipa disfunkcija sranog miia i restrikcija miokarda. Kod nekih drugih kardiomiopatija, ili u pojedinim fazama razvoja bolesti, navedene morfoloke grupe mogu se preklapati (kombinovati u isto vreme). Razlikuju se primarne (uglavnom nepoznate etiologije) i sekundarne ili specifine kardiomiopatije. Od primarnih kardiomiopatija (na osnovu obeleja njihove disfunkcije) najznaajnije su: dilataciona (kongestivna) kardiomiopatija, hipertrofina kardiomiopatija, restriktivna kardiomiopatija, aritmogena kardiomiopatija desne komore i nekvalifikovane kardio-miopatije. U sekundarne ili specifine kardiomiopatije ubrajaju se bolesti sranog mi-ia, udruene sa specifinim sranim ili sistemskim oboljenjima. Najznaajnije speci-fine kardiomiopatije su: ishemijska, hiper-tenzivna, peripartalna, infektivna (esta u Chagasovoj bolesti). Neki autori govore i o valvularnim kardiomiopatijama (koje se jav-ljaju, odnosno razvijaju u toku hemodinamskih poremeaja u steenim i uroenim sranim manama). Ipak, veina autora ne ubraja ih u kardiomiopatije, ve ih smatra strukturnim i organskim promenama u razvoju odgovarajuih sranih mana. Sekundarne kardiomiopatije javljaju se i kao pridruena stanja u nizu razliitih bolesti: u sistemskim bolestima vezivnog tkiva; u toku hipersenzitivnih i toksinih reakcija i dr. organizma. U cilju verifikacije etioloke autentinosti svake od ovih kardiomiopatija, pored iscrpne i bri-ljivo uzete anamneze i detaljnog klinikog nalaza disfunkcije sranog miia, znaajnu pomo u dijagnozi prirode kardiomiopatije pruaju: EKG, ehokardiografija, R radionuklidne metode i kateterizacija srca. U razvijenoj fazi bolesti, poseban kliniki zna-aj imaju komplikacije ovih kardiomiopatija (meu kojima su najznaajnije: srani zastoj, maligni poremeaji sranog ritma, srana insuficijencija, tromboembolije), koje dovode do naprasne srane smrti.

KARDIONATRIN
(engl. cardionatrin), v. natriurezni peptid.

KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA
(engl. cardiopulmonary resuscitation ), skup postupaka i mera u cilju oivljavanja kod akutnog zastoja srca a koje podrazumevaju: oslobaanje disajnog puta, izvoenje arteficijelne ventilacije, izvoenje spoljne ili unu-tranje direktne masae srca, davanje odre-enih medikamenata i izvoenje elektrote-rapije - defibrilacije ili elektrostimulacije (pejsinga).

KARDIOPULMONALNA SMRT
(engl. cardiopulmonary death ), ireverzibilno ote-enje cirkulacije i respiratorne funkcije. Gubitak ovih funkcija utvruje se kliniki, a moe da se koristi i EKG. Ireverzibilnost podrazumeva da treba posmatrati pacijenta u odgovarajuem vremenskom periodu, procenjivati terapiju ili i jedno i drugo. Prestanak cirkulacije i respiracije i smrt mozga su u meusobnoj zavisnosti. Naime, prestanak cirkulacije i respiracije neizbeno prouzrokuje modanu smrt i obratno. Prema tome, modana smrt postoji ako je njome neizbeno prouzrokovan prestanak cirkulacije i respiracije. Iz toga sledi i ova definicija: smrt je smrt mozga koja dovodi do neizbenog gubitka vitalnih funkcija cirkulacije i respiracije.

KARDIOSPAZAM
(engl. cardiospasm), gr sfinktera kardije eluca.

KARDIOTOKOGRAFIJA, CTG
(engl. fetal heart rate monitoring), metoda praenja stanja ploda u trudnoi i poroaju istovremenim registrovanjem sranih otkucaja ploda i materinih kontrakcija majke. Uredan nalaz ukazuje na dobro stanje i kondiciju ploda. Njome se ispituju metabolika i respiratorna rezerva fetoplacentne jedinice koja kompenzuje poroajnu hipoksiju (manjak kiseonika) i acidozu. Pri proceni zapisa treba voditi rauna o osnovnoj (bazalnoj) sranoj frekvenciji, oscilacijama i promeni srane frekvencije u odnosu na poroajne kontrakcije i pokrete ploda. Sve dok mehanizmima adaptacije plod odoleva hipoksiji, CTG zapis i amnioskopski nalazi su uredni. Kada su mogunosti adaptacije iscrpljene, javlja se patoloki CTG zapis, to je znak da poroaj treba to pre zavriti.

KARDIOVASKULARAN
(engl. cardiovascular ), oznaava blisku vezu izmeu srca i cir-kulacionog sistema (arterija, arteriola, kapilara, venula i vena).

KARDIOVASKULARNI SISTEM
(engl. cardiovascular system), srano-sudovni sistem koji sainjavaju srce (zadatak mu je da ispumpava krv) i cirkulacijski sistem, koji ine krvni sudovi (arterije, vene i limfni sudovi). Srce sa svojom levom i desnom stranom (polovinom), koje imaju po jednu pretkomoru i komoru, povezano je sa cirkulacijskim sistemom, tako da zajedno formiraju tzv. sistemsku cirkulaciju (koju ine leva komora, aorta, arterije, arteriole, sistemski kapilari, venule, vene, gornja i donja uplja vena i desna pretkomora) i plunu cirkulaciju (koju ine desna komora, pluna arterija, pluni kapilari, venule, plune vene i leva pretkomora). Kardiovaskularni sistem snabdeva tkiva kiseo-nikom i hranjivim materijama, a ostvaruje se tako to srce kao mii, miokard, uz specijalizovani sprovodni sistem, fibrozni skelet i perikard, ispumpava (istiskuje) krv i to sa odreenim volumenom i pritiskom punjenja, kao i pritiskom istiskivanja. Tako preko arterijskog sistema do kapilara doprema kiseonik i hranljive materije, a odatle preuzima tetne produkte metabolizma i putem venula i vena vensku krv

doprema do desne polovine srca (desno srce), koja se dalje doprema u plu-nu cirkulaciju, gde se obogauje kiseonikom i kao arterijska krv dospeva u levu polovinu srca (levo srce). To se tokom ivota ne-prekidno ponavlja dok srce funkcionie. Osnovne radne karakteristike srca su udarni minutni volumen i minutni volumen srca (pro-izvod izmeu udarnog volumena srca i srane frekvencije u minuti).

KARDIOVERZIJA
(engl. cardioversion ), preobraanje odsutnog ili nenormalno brzog ritma u normalan srani ritam primenom DC (direct current) oka, pomou specijalnih aparata (defibrilatora). DC ok se efikasno koristi u klinikom radu u leenju komorskih (maligne prirode) tahikardija brze frekvencije i praenih kardiovaskularnim kolapsom (kao to su: brza ventrikularna tahikardija, komorski flater i komorska tahikardija). Poto preko klinike smrti vode ka naprasnoj sranoj smrti ove su aritmije srca oznaene kao maligni poremeaji sranog ritma. Ako se kardiover-zija obavi promptno i blagovremeno nastanak klinike smrti je reverzibilan (kod sranog zastoja uzrokovanog ovim aritmijama). Kardioverzija je upotreba kratkotrajnog elek-trinog oka preko elektroda postavljenih na grudnom kou radi prekidanja brzog ritma srca (maligne tahikardije). Da bi se ona izvela jedna elektroda se postavlja na predeo vrha srca, a druga desno, na gornji deo sternuma. Primenom elektrooka jednosmerne struje (DC-direct current) depolarie se miokard i prekida tahikardija, odnosno tahiaritmija. U zavisnosti od tipa tahikardije (atrijalna fibrilacija, paroksizmalna supraventrikularna tahikardija) jaina obino iznosi 25 - 50 J; kod atrijalne fibrilacije i ventrikularne ta-hikardije i vie, tj. 50 - 100 J. Ukoliko je primena DC oka neefikasna (npr. kod ventrikularne tahikardije), odmah se ponavlja DC ok jaeg stepena. U cilju defibrilacije srca, kod ventrikularne fibrilacije, primenjuje se asin-hroni DC ok jaine 200 J. Ukoliko je i on bezuspean, ponavlja se ok iste jaine, a potom (prema potrebi) najjai od 360 J i dodaje xylocain od 100 mg. Ako je bezuspean prethodni, ponavlja se DC ok jaine 360 J. U sluaju zastoja srca (asistolija, na monitoru EKG-a se registruje ravna linija), posle DC oka primenjuje se spoljna masaa srca i intravenski dodaje: adrenalin 1 mg i.v. i/ili atropin 2 mg i.v. Kod ventrikularne tahikardije, pretkomorskih tahikardija i tahiaritmija, posle kratkotrajne anestezije, primenjuje se sinhroni DC ok, odnosno kardioverzija. I obratno, u sluaju sranog zastoja AICD moe da funkcionie i kao pejsmejker (pace-maker). Ovo dostignue predstavlja revolucionarnu mogunost u leenju malignih poremeaja sranog ritma, naroito kod odabrane populacije sa rizikom od naprasne smrti ili kod onih koji su ve bili u klinikoj smrti zbog malignih poremeaja sranog ritma i sranog zastoja. Istovremena ugradnja kardiovertera i defibrilatora svodi incidenciju naprasne smrti na minimum. Poslednjih decenija primenom endokardijalnog elektrinog oka male jaine uspeva se prekinuti ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija. Danas je mogua, slino pejsmejkeru, i bez otvaranja grudnog koa, potkona ugradnja kardiovertera - defibrilatora (AICD ili venskim putem uvode se elektrode u desno srce). Kardioverter uspeno prepoznaje maligne poremeaje sranog ritma i, u zavisnosti od tipa aritmije, automat-ski primenjuje prethodno pripremljen program, davanjem endokardijalnog oka male jaine ili, prema potrebi, jaine 25 - 30 J. Uspostavljanje normalnog ritma srca primenom DC oka, prilikom intervencije kod sranog zastoja izazvanog malignim pore-meajima sranog ritma, potpomae se i odr-ava i drugim merama kardiopulmonalnocerebralne reanimacije ili resustitucije (CPCR).

KARDITIS

(engl. carditis), v. pankarditis.

KARIJES
(engl. caries), 1. propadanje ili smrt molekula kosti; kost postaje razmekana, bezbojna, porozna. Praen je hroninim zapaljivim procesom periosta, pokosnice i okolnog tkiva formirajui tvrde apscese, ispunjene sirastom tenou, slinoj gnoju, neprijatnog zadaha, koja se fistulom uporno probija kroz meke delove da bi iscurila u spoljnju sredinu ili u neku upljinu; 2. Karijes zuba (engl. tooth decay, lat. caries dentis ), progresivna destrukcija tvrdih zubnih tkiva usled demineralizacije. Veoma esto obolje-nje oveka, karakteristino po ogranienim razaranjem kalcificiranog tkiva. Zapoinje dekalcifikacijom glei na povrini zuba, nastalom enzimskom lizom organske strukture. Dovodi do stvaranja upljine u zubu koja, ako ostane van kontrole, probija gle i dentin i nekada stie do zubne pulpe. Razvija se najee na povrini zuba ispod dentalnog plaka, tvorevine nastale zadravanjem delova hrane, odnosno ugljenih hidrata, zajedno sa bakterijama. Postoje statini, neprogresivni karijes, na ogoljelim vratovima zuba i kontaktni, na dodirnim takama, povrinama zuba ili restorativnog materijala. Od mnogih teorija o nastanku karijesa danas je najprihvatljivija ona po kojoj karijes nastaje demineralizacijom otkrivenih delova, najee krunica zuba, delovanjem organskih kiselina proizvedenih tokom bakterijske (streptococcus mutans) fermentacije ishranom unetih ugljenih hidrata. Poetni karijes glei (engl. incipient dental caries), gle je mutnobele boje, kredasta, ali kontinuitet nije prekinut. U ovoj fazi karijesa mogua je potpuna remineralizacija (reverzibilan proces). Ukoliko se ne iskljui uzrok bolest napreduje i dolazi do dezintegracije povrine glei; akutni k. (engl. rampant caries, lat. caries acuta, caries florida, caries humida), k. koji se iznenada pojavi na vie zuba, brzo napreduje, karijesni dentin je bele boje, vlaan, skida se u velikim komadima, brzo prodire prema pulpi i daje komplikacije na pulpi. ee se javlja u mladih osoba i na mlenim zubima; hronini k. (engl. arrested dental caries, lat. caries chronica ili caries sicca), karijes sporo napreduje, dugo traje, vie se prostire u irinu nego u dubinu, karijesni dentin prebojen mrkim ili skoro crnim bojama, ei je u starijih osoba; k. cementa ili k. korena (engl. senile dental caries, lat. caries cementi), javlja se kod starijih osoba u kojih dolazi do povlaenja desni i ogoljavanja korena zuba. Karijes se javlja na cementu, obino na aproksimalnim stranama zuba; sekundarni k. ili rubni k. ili rekurentni k. (engl. secondary dental caries, lat. caries secundaria), javlja se na rubu ispuna i kaviteta kao posledica nepravilne rubne i finalne obrade; recidirajui k. ili rezidualni k. (engl. residual dental caries, lat. caries recidivans ), karijesna lezija se iri ispod ispuna kao posledica zaostalih karijesnih masa u dentinu; cirkularni k. (engl. baby bottle caries,lat. caries cirkularis), poseban oblik karijesa, karakteristian za mlene zube. Javlja se neposredno po nicanju mlenih zuba kao posledica loih navika u ishrani (zaeerena voda, sokovi, kaasta neabrazivna hrana, lae umoene u eer, med, ishrana boicom sa cuclom u toku noi). Karijesna lezija se javlja kruno oko zuba uz desni, vrlo brzo napreduje, dovodi do potpune destrukcije zahvaenih zuba, bolova i infekcija. Sinonimi: mela-nodontia, odontoclasia, melanosis dentis, night bottle syndrom, bottle mouth syndrom, nursing mouth.

KARIJES INDEKSI
, pokazatelji rasprostra-njenosti karijesa. IZO, indeks zdravih osoba (engl. caries free index ), stopa (procenat) zdravih osoba u odreenoj populacionoj grupi (bez karijesnih, izvaenih i plombiranih zuba). ISO, indeks saniranih osoba , procenat zdravih i saniranih (bez slobodnog, nesaniranog

karijesa) u odreenoj populacionoj grupi. KIO, indeks obolelih osoba , procenat osoba sa makar jednim obolelim (karijesnim, izvaenim ili plombiranim) zubom. KIP, proseni karijes indeks , prosean broj karijesnih, izvaenih i plombiranih zuba u odre-enoj populacionoj grupi. Ovaj indeks je jednostavan za praenje, ilustrativan i esto se koristi za evaluaciju efekata programa preventivne stomatoloke zatite. Svetska zdravstvena organizacija ga preporuuje za merenje stepena rasprostranjenosti karijesa u razliitim regionima i zemljama i to: I stepen - vrlo niska (KIP 0,0 - 0,9 = zelena boja); II stepen - niska (1,0 - 2,4 = plava boja); III stepen - umerena (2,5 - 3,8 = uta boja); IV stepen - visoka (3,9 - 5,5 = crvena boja) i V stepen - vrlo visoka (5,6 i vie = smea boja). Prosene vrednosti karijesa u naoj zemlji u 1998. godini su neto ispod 4,0, odnosno na granici umerenih i visokih vrednosti. GPK, godinji prirataj karijesa, predstavlja incidenciju, prosean broj novootkirivenih karijesnih, plombiranih i izvaenih zuba kod jedne osobe ili u odreenoj populacionoj gru-pi u toku jedne godine.

KARIOCIT
(engl. karyocyte), elija koja ima diferencirano jedro.

KARIOGAMIJA
(engl. karyogamy), fuzija dva jedra obino se odnosi na jedra gameta tokom oploenja.

KARIOKINEZA
(engl. karyokinesis), deoba jedra u telesnoj eukariotskoj eliji, koja omoguava potpuno ravnomernu podelu naslednog materijala i formiranje dve erke elije, koje imaju isti broj hromozoma kao i majka elija. Prethodi joj replikacija - udvajanje molekula DNK u interfazi, tako da svaki hromozom ulazi u deobu sa dve identine sestrinske hromatide. Kariokineza moe da se podeli u 4 faze: profaza , kada dolazi do spiralizacije i kondenzacije hromozoma; meta-faza , kada se hromozomi postavljaju u ekvatrorijalnu ravan deobnog vretena, povezujui se u nivou centromera sa nitima vretena; anafaza , kada se dele centromere i sestrinske hromatide udaljavaju ka suprotnim polovima vretena (elije); telofaza , kada se formiraju nova jedra. Kariokineza zajedno sa deobom citoplazme (citokineza) ini elijsku deobu - mitozu.

KARIOLIMFA
(engl. karyolympha), nukleoplazma. V. jedro.

KARIOTIP
(engl. karyotype), hromozomska konstitucija organizma (jedinke). Formula normalnog humanog kariotipa je 46 XX (enski pol), odn. 46 XY (muki pol). Termin se takoe koristi za fotomikrografiju hromozoma jedne jedinke (elije) koji su standardno klasifikovani prema veliini, obliku i broju. Tako u humanom kariotipu postoje 22 para autozoma i jedan par polnih hromozoma, svrstanih u 7 grupa, oznaenih od A do G.

KARIOZOM
(engl. karyosome), feulgen pozitivno (reakcija na DNK) telace vidljivo u oociti drozofile tokom odreenih stadijuma profaze mejoze.

KARLINA KOST
(engl. hip bone, lat. os co-xae), v. os kokse.

KARLINA PREGRADA
(engl. pelvic diaphragm, lat. diaphragma pelvis), v. dijafragma pelvis.

KARLINI GANGLION
(engl. pelvic ganglion, lat. ganglion pelvicum), v. ganglion pelvikum.

KARLICA
(engl. pelvis), 1. masivan kotani prsten koji obrazuju karline kosti koje se spajaju sa krsnom i trtinom kosti. Uloga joj je da prenosi teinu tela s kimenog stuba na kostur noge, da omogui pripoj snanim miiima i da titi unutranje organe. Ovaj kotani prsten podeljen je krunim kotanim grebenom, graninom linijom (linea terminalis), na veliku, pelvis major i malu, pelvis minor karlicu; 2. bilo koja upljina koja izgledom podsea na posudu, npr. bubrena k. V. pelvis.

KARMUSTIN
(engl. carmustine BCNU), alki-lirajui agens koji se koristi za leenje mijeloma, limfoma i tumora mozga. Posebno je toksian za bubrege i moe da izazove fibrozu plua. Preparat: BiCNU.

KARNITIN
(engl. carnitine), L-3-hidroksi-4-(trimetilamonijum) butirat, jedinjenje koje slui kao prenosilac acil-grupa pri njihovom transportu kroz unutranju mitohondrijalnu membranu i uravnoteavanju acil CoA sa obe strane membrane.

KAROTEN
(engl. carotene ), jedan od etiri izomerna pigmenta (a-, b-, g-, i d-) karotena koji mogu da budu ljubiasti, crvenouti i uti, a nalaze se u vou i povru. Nezasieni su alifatini ugljovodonici, rastvorljivi u mastima koji se enzimskim putem u intestinalnom zidu i u jetri ivotinja prevode u vitamin A. b--karoten je najvei prekurzor (provitamin) vi-tamina A kod oveka.

KAROTIDNO TELO

(engl. carotic body, lat. glomus caroticum ), hemijski receptor; bogato vaskularizovano telace, paraganglion, na bifurkaciji obe zajednike karotidne arterije, u blizini karotidnog sinusa. Struktura: 1. fina vezivna kapsula; 2. parenhim se sastoji od grupica i traka, specifinih granularnih, hromafinih, glomusnih elija tip I, oko kojih se nalaze negranularne glomusne elije tip II; 3. bogata mrea sinusoidnih kapilara; 4. eferentna nervna vlakna poreklom od n. glosofaringeusa i postganglijska simpatika vlakna iz gornjih cervikalnih gangliona ine gustu mreu i kontaktiraju sa elijama tip I; 5. slobodni nervni zavreci u perikapilarnim prostorima, smatraju se pravim hemoreceptornim nervnim zavrecima. Karotidno t. je endokrini organ i hemoreceptor koji reaguje na pad koncentracije kiseonika, poveanje koncentracije ugljen-dioksida i pad pH krvi. V. glomus karotikus.

KAROTIDNO-SINUSNI
SINDROM (engl. carotid sinus syndrome ), stanje nastalo kao posledica stimulacije ili kompresije karo-tidnog sinusa, koji je uzrok usporavanja sranog ritma, vazodilatacije i hipotenzije (karotidni sinus refleks); u to spadaju: noenje tesnog okovratnika, iznenadna rotacija glave, manuelna kompresija vrata koja se pokazuje kao kratkotrajan napad obamrlosti ili slabosti lica, ruke ili noge, glavobolje, afazije, pone-kada sinkope, zatim konfuzije, poremeaji vida.

KARPALNI KANAL
(engl. carpal c., lat. c. carpalis), v. kanalis karpalis.

KARPALNI TUNEL
(engl. carpal tunnel), prostor koji sa zadnje i bonih strana ine kosti karpusa, a sa prednje popreni ligament karpusa. Kroz ovaj tunel vrstih, rigidnih zidova, prolaze tetive fleksornih miia ake i nervus medijanus, koji je meu ovim strukturama najosetljiviji.

KARPAL-TUNEL SINDROM
(engl. carpal tunnel syndrome), v. sindrom karpalnog tunela.

KARPOPEDALNI SPAZAM
(engl. carpopedal spasm), gr ake, stopala, palca ili nonih prstiju koji se javlja u toku tetanije. Ovi spazmi u nekim sluajevima mogu biti u vezi sa hiperventilacijom.

KARPUS
(engl. wrist, lat. carpus), ruje, predeo korena ake. Ruje se nalazi izmeu do-njeg dela podlakta i doruja. U njegov sastav ulaze dva predela, prednji i zadnji predeo ruja.

KARTAGENEROV SINDROM

(engl. Kartagener syndrome ), nasledno, autosomno recesivno oboljenje kod koga postoje dekstrokardija (srce na desnoj strani), bronhiektazije i hronina upala sinusa.

KARTIKAIN
(engl. carticaine), lokalni anestetik estarskog tipa srodan prokainu, koji se koristi u stomatolokoj praksi. Neeljena dejstva: nesvestica, kolaps, grevi i alergijske reakcije. Preparat: Cystocain.

KARTILAGO
(engl. cartilage, lat. cartilago), hrskavica. K. aritenoidea (engl. arythenoid c., lat. c. arythenoidea), zdelasta hrskavica grk-ljana. Parna hrskavica koja je bazom usaena du gornje ivice ploice prstenaste hrskavice grkljana. Uestvuje u izgradnji zadnjeg zida grkljana; k. kostalis (engl. costal c., lat. c. costalis), rebarna hrskavica. Hrskavica koja nastavlja prednji okrajak rebra; k. krikoidea (engl. cricoid c., lat. c. cricoidea), prstenasta hrskavica grkljana. Neparna i najnie postav-ljena hrskavica grkljana prstenastog oblika. Sastoji se od dva dela: luka ili arkusa i ploice ili lamine. Luk je prednji, ui deo koji gradi prednji i bone zidove grkljana. Ploica je zadnji, iroki i uspravno postavljeni deo koji gradi deo zadnjeg zida grkljana. Od donje ivice prstenaste hrskavice grkljan se nastavlja dunikom; k. epiglotika (engl. epiglottic c., lat. c. epiglottica), kapana hrskavica grkljana. Neparna i najvie postavljena hrskavica grkljana, listolikog oblika, koja gradi osnovu grkljanskog kapka. Grkljanski kapak zatvara ulazni otvor grkljana tokom akta gutanja hrane; k. laringis (engl. laryngeal c., lat. c. laryngis), grkljanska hrskavica. Osnovu skeleta grkljana izgrauju stalne hrskavice grkljana kojih ukupno ima est, tri parne i tri neparne. Parne hrskavice grkljana su: zdelasta (k. aritenoidea), klinasta (k. kuneiformis) i rogljasta (k. kornikulata). Neparne hrskavice grkljana su: titasta (k. tiroidea), kapana (k. epiglotika) i prstenasta (k. krikoidea). Pored navedenih mogue je postojanje i nestalnih hrskavica grkljana; k. tiroidea (engl. thyroid k., lat. k. thyroidea ), titasta hrskavica grk-ljana. Neparna i najvea hrskavica grkljana koja ima oblik tita, sastavljenog od dve etvrtaste ploice spojene prednjim ivicama. Gradi najvei deo prednjeg i bonih zidova grkljana.

KARUNKULA
(engl. caruncula), bradavica, mala mesnata izraslina poreklom od uretralne mukoze, koja prominira kroz spoljanji otvor uretre kod ena. Ponekad je bolna i daje kontaktna krvarenja, a moe uzrokovati opstrukciju protoka urina.

KASKADA
(engl. cascade), proces koji se razvija u stadijumima, u kome svaki naredni stadijum zavisi od prethodnog, na kraju je esto mogu kumulativni efekat.

KASTRACIJA
(engl. castration), hirurko odstranjenje polnih lezda (semenika ili jajnika). Kastracija u dejem uzrastu dovodi do zastoja u seksualnom razvoju. Ako se ona radi kod odraslih kao procedura u

leenju malignoma ne dolazi do znaajnih fizikalnih pro-mena kod oba pola. Kastracija dovodi do steriliteta ali to nije uzrok impotencije i gubitka libida.

KAALJ
(engl. cough), vitalni refleksni mehanizam izazvan prisustvom iritirajuih materija ili pritiskom okolnih struktura na disajne puteve. Aferentni impulsi se prenose IX i X kranijalnim nervom do nucleus tractus solita-rijusa, a eferentni do miia farinksa, larinksa, grudnog koa i abdomena. Poinje dubokim inspirijumom praenim forsiranim ekspirijumom uz zatvoren glotis, to dovodi do poveanja pritiska u pluima do 100 mmHg. Naglo otvaranje glotisa dovodi do eksplo-zivnog izlaska vazduha (160 km/h) iz plua koji sobom povlai iritirajui sadraj.

KATABOLIZAM
(engl. catabolism), meta-boliki proces u toku koga se sloena hemijska jedinjenja (ugljeni hidrati, masti i proteini) razlau na prostije sastavne komponente (glikozu, slobodne masne kiseline, glicerol i aminokiseline).

KATAL, kat
(engl. katal), meunarodna merna SI jedinica za enzimsku aktivnost, odnosno koliinu enzima koja katalizuje reakciju 1 mola supstrata ili koenzima za jedan sekund pod tano definisanim uslovima (temperatura, pH i koncentracija supstrata). ee se koristi meunarodna jedinica U; 1 katal = 6 x 107 U.

KATALAZA
(engl. catalase), enzim iz roda oksidoreduktaza (vodonik-peroksid: vodonik--peroksid oksidoreduktaza, EC 1.11.1.6), koji katalizuje reakciju 2H2O2 O2 + 2H2O. Nalazi se u jetri, bubrezima i eritrocitima. Katalitiko dejstvo ovog enzima spada meu najbre enzimske reakcije. Prevashodno titi elije od vodonik-peroksida koji se stvara u brojnim reakcijama.

KATALEPSIJA
(engl. catalepsy), posebna ukoenost tela (u hipnozi, katatoniji); zadr-avanje nekog poloaja tela, posebno neuobiajenog, due vreme. Simptom je nekih oboljenja, kao to su pojedini oblici shizofrenije, histerije, epilepsije.

KATALEPTIKA MRTVAKA UKOE-NOST


, v. kadaveriki spazam.

KATALIZA

(engl. catalysis), poveanje brzine neke hemijske reakcije ili procesa.

KATALIZATOR
(engl. catalyst), supstanca koja potpomae katalizu, tj. poveava brzinu neke hemijske reakcije. Katalizator se u reakciji ne troi niti menja. Neorganski katalizatori se obino koriste u industrijskim procesima i u laboratorijskim uslovima. Enzimi, kao bioloki aktivni proteini, su katalizatori brojnih fiziolokih reakcija.

KATAPLEKSIJA
(engl. cataplexy), nagli gubitak miinog tonusa.

KATAR NOSA
(engl. rhinitis), zapaljenje nosne sluznice, koje se ispoljava zapuenou nosa (kongestijom), curenjem iz nosa, kija-njem ili svrabom u nosu. Alergijski rinitis moe biti sezonski (polenski) javlja se u vreme cvetanja pojedinih biljaka, ili stalni - traje cele godine. Najee je izazvan Dermatphagoides pteronisumusom (grinjom iz kune praine). Infektivni rinitis ima akutan i hronian oblik. Lei se lokalnim sredstvima protiv zapuenosti nosa i inhalacionim kortikosteroidima. Vano je izbegavanje alergena. Na prvi pogled bezazlena bolest veoma remeti kvalitet ivota bolesnika.

KATARAKTA
(engl. cataract), siva mrena; svako zamuenje u soivu koje smanjuje vidnu otrinu. U zavisnosti od toga gde su locirana zamuenja, katarakte se dele na: kortikalne, nuklearne, supkortikalne, polarne, ekvatorijalne, supkapsularne. Prema dobi u kojoj nastaju, dele se na: kongenitalne, presenilne i senilne. Prema stepenu zamuenja, na: incipijentne (poetne), intumescentne, matur-ne, hipermaturne.

KATARZA
(engl. catharsis), burno pranjenje emocionalne napetosti. U psihoanalizi, podrazumeva oslobaanje od napetosti i emocionalnih sukoba kroz proivljavanje emocija, naroito skrivenih. Inae, ovaj termin je zamenjen terminom abreagovanje.

KATATONIJA
(engl. catatonia), posebno stanje miinog tonusa kod katatone shizofrenije (i drugih katatonih stanja). Opti simptom sastoji se u poremeaju motorike, koja je izgubila vezu sa spoljanjom stimulacijom. Kod katatonikog stupora javljaju se katalepsija, votana fleksibilnost, izraziti negativizam i neki stereotipni pokreti tela.

KATAYAMA SINDROM

(engl. Katayama syndrome ), skup alergijskih fenomena koji se javljaju posle prodora kroz kou i invazije organizma larvama istosome (schistosomiasis). Sindrom obuhvata koprivnjau, svrab, bolove u miiima i trbuhu, povienu telesnu temperaturu, zapaljenje plua i uveanje slezine.

KATEHOLAMIN
(engl. catecholamine), gru-pa fizioloki vanih supstanci, neurotransmitera na periferiji u simpatikom sistemu i u CNS-u: adrenalin, dopamin, noradrenalin. Nalaze se u kori nadbubrega, neuronima i mozgu. Sintetizuju se nizom reakcija koje otpoinju sa L-tirozinom. Prekursor se hidroksiluje do 3,4-dihidroksifenilalanina (dopa), koji se zatim dekarboksiluje do dopamina. Metabolizam kateholamina odvija se preko katehol-O-metilacije i N-deaminacije. Nastaje niz proizvoda kao to su metanefrin, normetanefrin i vanilmandelina kiselina (VMA) iz epinefrina i norepinefrina i homovalinska kiselina (HV A) iz dopamina. Koncentracija kateholamina u plazmi i njihovih metabolita u urinu ukazuje na fun-kcionalno stanje nadbubrega i celokupne pe-riferne simpatike aktivnosti. Zajedno sa parasimpatikusom i acetilholinom reguliu rad unutranjih organa, a imaju veliki znaaj za regulaciju ponaanja (unos hrane, raspoloenje, seks) i mentalne aktivnosti. Kateholamini ostvaruju svoja dejstva preko alfa i beta receptora.

KATETER
(engl. catheter), fleksibilna, savi-tljiva cev od gume ili plastike koja se koristi za pranjenje upljih organa, posebno mokra-ne beike, ili za dobijanje sadraja iz nepristupanih delova tela (krvnih sudova, srca). Urinarni k. se stavlja u mokranu beiku kroz uretru (mokranu cev) kod akutne retencije mokrae (naglo nastale nemogunosti mok-renja), prouzrokovane opstruktivnim promenama na vratu mokrane beike, kod hirurkih intervencija na mokranoj beici, kod abdominalnih operacija, kod drugih bolesnika ije je leenje povezano sa tanim merenjem jedno-asovnog ili dvadesetetvoroasovnog izlu-ivanja mokrae. Foleyev k. , gumeni kateter sa balonom na vrhu koji slui za fiksiranje katetera u mokranoj beici; stalni k. , koji je ostavljen da stoji u mokranoj beici radi drenae urina; Gouleyev k. , vrsti metalni instrument sa krivinom na donjoj strani kako bi preko vodia mogao pasirati uretralnu strikturu; Nelatonov k., Mercierov k. , fleksibilan kateter sa ravnim vrhom; Tiemannov k. , fleksibilan kateter sa zakrivljenim vrhom radi lakeg pasiranja deformisane uretre kod hipertrofije prostate; ureteralni k. , namenjen za drenau uretera; nefrostomski k. , namenjen za drenau urina iz bubrega, izveden na kou lumbalne regije.

KATETERIZACIJA
(engl. catheterization), uvoenje katetera u upljinu organa. Najee je indikovano kod retencije (nemogunost mokrenja) mokrae zbog benigne hipertrofije prostate. Intermitentna kateterizacija (engl. intermitent c.) je jednokratno povremeno isputanje urina iz mokrane beike posle ega se kateter izvadi. Srana k ., uvoenje specijalnog katetera preko arterije ruke ili noge, sa njegovim vrhom, do upljina srca. Na ovaj nain se dobijaju informacije o pritiscima u pojedinim upljinama srca i o brzini protoka krvi iz jedne upljine srca u drugu. K. arterija , vri se kod radiolokih procedura, zbog dijagnistikih i terapijskih procedura (arteriografije, dilatacije suenih krvnih sudova, embolizacije krvnih sudova organa kod malignoma organa).

KATJON
(engl. cation), pozitivno naelektrisan jon (Na+, K+, Ca2+, Mg2+,). Pod dejstvom elektrinog polja, katjoni se kreu prema ne-gativnoj elektrodi (katodi). Simboli za katjone se oznaavaju numerikom vrednou naelektrisanog jona, npr. NH4+ (amonijum jon) ili Fe3+ (feri jon).

KATODA
(engl. cathode), negativna elektroda, koja odgovara elektrodi u elektrohemiji na kojoj se odvija redukcija. U gasnim cevima elektroni putuju od katode, a pozitivni joni putuju ka katodi. V. elektroda.

KAUDA
(engl. tail, lat. cauda), rep; suena i duga anatomska struktura nalik repu. K. epididimidis (engl. t. of epididymis, lat. c. epididimis), rep pasemenika. Zavrni, sueni deo pasemenika osoben po tome to sadri zavrni deo pasemenikog kanala koji se nastavlja semevodom; k. ekvina (engl. t. of horse, lat. c. equina), snop nalik konjskom repu izgraen od korenova slabinskih i krsnih kimenih ivaca koji ispunjavaju zavrni deo kimenog kanala. Ovaj snop okruuje zavrni koni (filum terminale). Nastaje usled razliitog razvoja kimenog stuba i kimene modine, pri emu kimena modina ispunjava samo gornje dve treine kimenog kanala; k. pankreatis (engl. t. of pancreas, lat. c. pancreatis), rep guterae ili pankreasa. Zavrni, dugi i sueni deo gu-terae usmeren ulevo prema unutranjoj strani i ulaznom polju slezine. Rep se prua kroz duplikaturu slezinsko-bubrene (splenorenalne) veze.

KAUDALIS
(engl. caudal, lat. caudalis), struktura koja se u odnosu na iste ili sline nalazi blie zadnjem kraju (delu) tkivne strukture, organa, dela tela ili tela. Termin kaudalis je suprotan pojmu kranijalis.

KAUDALNO
(engl. caudal, lat. caudalis), v. kaudalis.

KAUTERIZACIJA
(engl. cautery), spaljiva-nje ivica rane ili patolokog tkiva u cilju: zaustavljanja krvarenja i unitavanja, patolokog, nekrotinog ili novostvorenog tkiva. Kauterizacija se primenjuje od samih poetaka hirurgije, najvie radi zaustavljanja krvarenja i pod pogrenom pretpostavkom da se tako isti, tj. dezinficira rana, i na taj nain titi od infekcije. Ovakav stav je formulisao rimski lekar Galen u I veku n.e. koji je iroko koristio usijano gvoe. Bilo je potrebno etrnaest vekova da bi ga Ambroise Parre, kao pretea antisepse, izmenio u smislu blagog postupanja sa ranama i njihovog ispiranja prokuvanim vinom i uljem. Prema vrsti energije koja se koristi za spaljivanje razlikuju se: termokoagulacija, elektrokoagulacija, laserska koagulacija tj. laserska evaporacija, fotokoagulacija infracrvenim svetlom. Oboljenja koja se najee lee koagulacijom su koni tumori, tumori teles-nih

otvora, perianalni i perigenitalni tumori. Elektrokoagulacija, koja se koristi elek-trinim strujama veoma visoke frekvencije (dijatermija) danas se rutinski upotrebljava pri svakoj operaciji u cilju beskrvnog prosecanja tkiva ili zaustavljanja krvarenja iz malih sudova.

KAVERNA
(engl. cavern), uobiajeni naziv za uznapredovalu destrukciju plunog parenhima. Najee je posledica kazeozne nekroze u tuberkulozi plua. upljina, kavum, u pluima nastao usled pranjenja destruiranog tkiva (kazeum kod tuberkuloze, gnoj kod apscesa, nekrotini materijal kod karcinoma ili silikoze, sarkoidoze i dr.) u bronh.

KAVERNOZNI DISAJNI UM
(engl. cavern breath sound ), auskultacijom iznad kaverne uje se amforino disanje sa metalnim prizvukom. Ako u kaverni ima sekreta, uju se i propratni pukoti. Kod kaverne tuberkulozne etiologije ponekad se uje takozvano kavernozno zvidanje i kripanje.

KAVERNOZNI SINUS
(engl. cavernous sinus), paran venski prostor nepravilnog oblika u duplikaturi dure mater lokalizovan sa obe strane tela sfenoidne kosti, lateralno od sele turcike hipofize, napred se prua od medijalnog dela fisure orbitalis superior do vrha petroznog dela temporalne kosti pozadi. U njega se ulivaju okolni venski sudovi i sinusi, anastomoziran je sa suprotnim kavernoznim sinusom putem transverzalnog sinusa i sa istostranom jugularnom venom putem petro-znog sinusa. U lumenu se nalaze unutranja karotidna arterija, simpatiki nervni pleksusi i n. abducens, a u lateralnom zidu n. okulomotorijus, n. trohlearis, n. oftalmikus i n. maksilaris.

KAVERNOZNO TELO
(engl. cavernous body, lat. corpus cavernosus), v. korpus kave-rnozum.

KAVERNOZOMETRIJA
(engl. cavernosometry), merenje pritiska unutar corpora cavernosa penisa za vreme infuzije. Potrebna brzina protoka koja proizvodi erekciju belei se kao i protok potreban za odravanje indukovane erekcije. Pregled je vaan za ispitivanje uzroka defekata erekcije i impotencije.

KAVERNOZONOGRAFIJA
(engl. cavernosonography), radioloki pregled penisa koji zahteva infuziju radio-kontrastnog materijala u corpora cavernosa penisa pomou male leptiraste igle. X-zraci dobijeni za vreme infuzije daju informacije koje se odnose na vene koje isuuju penis.

KAVITAS

(engl. cavity, lat. cavitas ), duplja, upljina. uplji prostor unutar tkivne strukture koji karakterie razliit sadraj. K. abdominalis (engl. abdominal c., lat. c. abdominalis), trbuna duplja. Sredinja organska duplja tela koja se nalazi unutar zidova trbuha. Trbuna duplja je od grudne odvojena dijafragmom. Njen prednji i bone delove grade mekotkivne strukture: koa, povrinska fascija, miii, njihove tetivne tvorevine i fascije, poprena fascija i trbuna maramica. Zadnji zid izgrauju mekotkivne strukture rasporeene oko slabinskog dela kimenog stuba: koa, povrinska fascija, miii, njihove tetivne tvorevine i fascije. Donji zid trbune duplje je nepotpun i prisutan samo u bonim delovima. Bone delove donjeg zida trbune duplje grade desna i leva bedrena jama. Sredinji deo donjeg zida nedostaje. Njega predstavlja gornji otvor karline duplje preko koga trbuna i karlina duplja iroko komuniciraju. Trbuna duplja se deli na dva nejednaka prostora: peritonealnu duplju i retroperitonealni prostor. Peritonealna duplja je prednji, mnogo vei deo trbune duplje koji je ogranien i zatvoren zidnim listom trbune maramice. Podeljena je pop-renim kolonom i njegovom peritonealnom peteljkom na dva sprata: gornji ili nadmezokolini i donji ili podmezokolini. Peritonealna duplja sadri uglavnom organe za varenje i slezinu. Retroperitonealni prostor je uzani, zadnji deo trbune duplje koji se nalazi iza peritonealne duplje, a ispred i spolja u odnosu na slabinski deo kimenog stuba. U ovom prostoru nalaze se, uglavnom, organi za mokrenje, nadbubrene lezde, veliki krvni i limfni sudovi i nervni spletovi; k. artikularis (engl. joint c., lat. c. articularis), zglobna upljina. Prostor ogranien unutranjim ili sinovijalnim listom zglobne ahure. Unutar ovog prostora nalaze se delovi zglobnih povrina pokriveni zglobnom hrskavicom i okrueni polutenim sadrajem - sinovijom; k. krani (engl. cranial c., lat. c. crani), loba-njska duplja. Prostor unutar lobanje koji sadri mozak, njegove ovojnice i pridodate im strukture. Lobanjska duplja se deli na tri manja prostora, prednju, srednju i zadnju lobanjsku duplju. U odnosu na pripoj atora malog mozga, lobanjska duplja se deli na gornji ili supratentorijalni i donji ili infratentorijalni sprat. Oba sprata komuniciraju preko otvora na atoru malog mozga koji se naziva urez atora (incizura tentori). U supratentorijalnom spratu nalazi se prednji mozak ili prozencefalon, a u infratentorijalnom zadnji mozak ili rombencefalon. Kroz urez atora prolazi srednji mozak koji spaja prednji sa zadnjim mozgom. Lobanjska duplja komunicira sa kimenim kanalom preko velikog potiljanog otvora; k. laringis (engl. laryngeal c., lat. c. laryngis), grkljanska duplja. Prostor koji se nalazi unutar zidova grkljana. Ima dva otvora: gornji ili ulazni (aditus laringis) preko koga komunicira sa dupljom drela i donji ili izlazni preko koga komunicira sa lumenom dunika. Na bonom zidu grk-ljanske duplje vide se dva para sluzninih nabora, gornji i donji. Gornji par predstavlja lane glasne ice (plike vestibulares), a donji prave glasne ice (plike vokales); k. nazi (engl. nasal c., lat. c. nasi), nosna duplja. Parni, desni i levi organski prostor koji se nalazi ispod prednje i srednje lobanjske duplje, iznad usne duplje, unutra u odnosu na onu duplju, iza spoljanjeg nosa, a ispred nosnog sprata drelne duplje. Desnu od leve nosne duplje razdvaja nosna pregrada postavljena u sagitalnoj ravni. Nosna duplja ima dva otvora: prednji i zadnji, i etiri zida: gornji, donji, spoljanji i unutranji. Na bonom zidu nosne duplje vide se tri nosne koljke: gornja, srednja i donja, ispod kojih se nalaze istoimeni nosni hodnici ili kanali: gornji, srednji i donji; k. oris (engl. oral c., lat. c. oris), usna duplja. Organski prostor koji se nalazi ispod nosne duplje, a ispred usnog sprata drela. Deli se na predvorje usne duplje i pravu usnu duplju. Predvorje ili vestibulum je prednji, uzani i potkoviasto oblikovani deo usne duplje koji se nalazi izmeu usana i obraza, s jedne, i zuba i desni gornje i donje vilice, s druge strane. Prava usna duplja je zadnji i prostrani deo koji je napred i bono ogranien zubima i desnima gornje i donje vilice. Gornji zid ovog prostora gradi nepce ili palatum, a donji usna pregrada. Usnu pregradu grade miii: digastrini, milohioidni i geniohioidni. Prava usna duplja iroko komunicira preko usno-drelnog otvora, v. istmus faucijum. Usnoj duplji su pridodati vani

organi: jezik, zubi i pljuvane lezde; k. perikardijalis (engl. pericardiac c., lat. c. pericardialis ), duplja srane maramice. Uzani kapilarni prostor koji se nalazi izmeu zidnog i organskog lista seroznog dela srane mara-mice; k. peritonealis (engl. peritoneal c., lat. c. peritonealis), duplja trbune maramice. Moe se shvatiti na dva naina. 1. prostor koji se nalazi izmeu zidnog ili parijetalnog i organskog ili visceralnog lista trbune mara-mice, i 2. prostor unutar zidnog ili parijetalnog lista trbune maramice. Peritonealna duplja je podeljena poprenim kolonom i njegovom peritonealnom peteljkom na dva sprata: gonji ili nadmezokolini i donji ili podmezokolini, v. kavitas abdominalis; k. pleuralis (engl. pleural c., lat. c. pleuralis), duplja plune maramice. Uzani, kapilarni prostor koji se nalazi izmeu zidnog ili parijetalnog i organskog ili visceralnog zida plune maramice; k. toracis (engl. thoracic c., lat. c. thoracis), grudna duplja. Gornji organski prostor trupa koji se nalazi unutar zidova grudne duplje. Grudna duplja ima dva otvora: gornji, preko koga komunicira sa organskim prostorom vrata i donji, koga zatvara dijafragma delei grudnu od trbune duplje. Zidove grudne duplje grade mekotkivne strukture rasporeene oko skeleta grudnog koa. Prostor grudne duplje se deli na tri manja prostora, dva bona - desni i levi, i sredinji prostor. Boni prostori se nazivaju maramino-pluni prostori (regiones pleuropulmonales) i u njima se nalaze desno i levo pluno krilo obmotano plunom maramicom. Sredinji prostor se naziva sredogrue, v. medijastinum; k. timpanika ( engl. tympanic c., lat. c. tympanica), bubna duplja. Mali, parni kotano-vezivni prostor koji predstavlja deo srednjeg uha. Nalazi se unutar petroznog dela slepoone kosti, i to: unutra od spoljanjeg unog kanala od koga je odvojena bubnom opnom, spolja od unutranjeg uha, iza slune tube preko koje komunicira sa drelnom dupljom, a ispred mastoidne peine. Bubna duplja je ispunjena vazduhom. U njoj se nalaze: slune koice (eki, nakovanj i uzengija), dva mala miia (mii uzengije i mii zateza bubne opne), bubne arterije, bubna vrpca, bubni ivac i bubni ivani splet.

KAVUM
(engl. cavity, lat. cavitas), v. kavitas, duplja, upljina.

KAWASAKIEVA BOLEST
(engl. Kawasaki disease), 1. tzv. infantilni poliarteritis ili sindrom mukokutane lezije limfadenopatija, akutno febrilno oboljenje nepoznate etiologije koje karakterie pojava aneurizmi koronarnih arterija. Bolest je opisana u Japanu posle II svetskog rata. Javlja se u svim delovima sveta (neto ee u Japanu, obino kod dece do 5. god. ivota, a karakteriu je: prolongirana febrilnost (5 dana), bilateralni nepurulentni konjunktivitis, prskotine i fisure na usnama, crvenilo sluznice, usta i drela, malinast jezik, cervikalna limfadenopatija, polimorfan ra na trupu, eritem i edem dlanova i tabana, artritis kod vee dece (veliki i mali zglobovi) i karakteristino perutanje aka i stopala, koje poinje oko noktiju (u 2. ili 3. nedelji). Kod odojadi bolest je krajnje netipina (znaci gastroenteritisa ili septikemije). Laboratorijski je karakteriu trombocitoza i ubrzana sedimentacija eritrocita. U akutnoj fazi bolesti mogu se javiti perikarditis, miokarditis i arteritis. Izmeu 7. i 45. dana bolesti kod 20% malih pacijenata razvijaju se aneurizme koronarnih arterija, koje spontano prelaze kod 50% sluajeva, dok kod ostalih perzistiraju ili se, zbog fibroze, razvije stenoza sa posledinom ishemijom miokarda. U akutnoj fazi bolesti kod 1 - 2% pacijenata moe doi do smrti; 2. akutni sistemski vaskulitis dece koji se manifestuje produenom groznicom, konjuktivitisom, promenama na sluzokoi usne duplje i usana, promenama na koi aka i stopala, egzantemom trupa i

akutnom upalom limfnih lezda vrata. Relativno retka, ali potencijalno opasna komplikacija ove bolesti je miokardiopatija ili oteenje mitralnih zalistaka i zalistaka aorte, kao i vaskulitis koronarnih arterija. Najee je prolazno obo-ljenje, obino sa dobrim ishodom.

KAZEIFIKACIJA
(engl. protein breakdown ), proces metabolizma belanevina iz mleka, a pre svega kazeina. Sir je proizvod dobijen dejstvom sirila (sirite preivara, koje sadri fermente za zgruavanje mleka) ili spontanim zgruavanjem uz dodatak pavlake. Naknadnom obradom sir dobija karakteristian ukus, miris i vrstinu. Pod dejstvom lab-fermenta i sirila, kazein prelazi u parakazein, koji se taloi, stvarajui koagulum, a pri tome se istiskuju voda, mineralne soli i vitamini. Spontano zgruavanje mleka odigrava se pod dejstvom mlenokiselinskih bakterija, pri emu se iz kazeina stvara parakazein. Meutim, taj sir je loiji po kvalitetu od sira dobijenog dejstvom lab-fermenta.

KAZEIN
(engl. protein from milk ), belan-evina mleka iz grupe nukleoalbumina, a nalazi se u mleku u vidu koloidalnog ras-tvora, kazeinogena, tj. kalcijum-kazeinata. Belanevina u kravljem mleku ima 3,4%, u mleku manjih sisara neto vie, a u eninom manje. Kazein ini 83%, laktalbumin 14%, a laktglobulin 3% od celokupnih belanevina mleka. Toplota pri alkalnoj reakciji ne dovodi do koagulacije kazeinogena. Meutim, oduzimanjem kalijuma pod dejstvom kiseline ili lab-fermenta izdvaja se parakazein, koji je nerastvorljiv u vodi (sir). U preostaloj tenosti (surutki) ostaju nekoagulisani laktalbumin i laktglobumin, jer na njih ne deluju ni kiselina ni lab-ferment. Laktalbumin je po sastavu slian serum-albuminu, a laktoglobulin serum globulinima. Belanevine mleka sadre sve bitne aminokiseline neophodne za odravanje azotne ravnotee i za rast i razvoj.

KAIPRST
(engl. second finger, lat. index), v. indeks.

KERKA
(engl. daughter), potomak enskog pola prvog stepena srodstva jednog roditeljskog para. Nasleuje po jedan haploidan hromozomski set (23 somatska i 1 polni hromozom) od oca i majke.

KEFALOMETRIJA
(engl. cephalometry), grana antropometrije koja se bavi merenjem dimenzije glave ivih osoba direktno ili na crteima zasnovanim na radiografskim fron-talnim ili bonim snimcima. Kombinacijom linearnih i angularnih mera utvruju se pre svega odnosi odreenih struktura glave. Koristi se za analizu, studije rasta i razvoja lobanje i glave pod normalnim i nenormalnim uslovima, radi utvrivanja disharmonije stvo-rene naslednou i uticaja okoline, odnosno potrebe korekcije ovih struktura.

KELOID
(engl. keloid), obilno, jasno ogra-nieno oiljno tkivo na koi koje se, za razliku od hipertrofinog oiljka, vremenom ne smanjuje. Obino se javlja u dobi od 15 do 45 godina. Nastaje na mestu infekcije, opekotine, traume, ujeda insekta. Najee su lokalizovani u seboroinim regijama (ramena i grudni ko) i na ekstremitetima.

KELVIN, K
(engl. kelvin), William Thompson, Lord Kelvin, britanski fiziar, 1824- -1907, jedinica meunarodnog mernog sistema za apsolutnu temperaturu koja je defini-sana kao 1/273,16 deo apsolutne temperature trojne take vode. Kelvin je iste veliine kao i stepen Celzijusa koji se koristi za uobiajenu temperaturu. Temperatura izraena u stepenima Kelvina prevodi se na Celzijusovu skalu dodavanjem 273,16.

KEP, DMF
, kvantifikovan indeks za merenje rasprostranjenosti kariesa. Predstavlja zbir karijesnih (K), izvaenih (E) i plombiranih zuba (P).

KERATAN-SULFAT
(engl. keratan sulfat), mukopolisaharid (glikozaminoglikan) koji sadri izmenjive ostatake Dgalaktoze i N- -acetil-D-glukozamin 6-sulfata.

KERATEKTAZIJA
(engl. ectatic corneal dystrophy ), grupa oboljenja ronjae, koja karakterie izboavanje centralne ronjae, praeno istanjenjem i oiljcima, bez bola, sa progresivnim gubitkom vida, usled rastueg iregularnog astigmatizma. Najee se javljaju: keratokonus i keratoglobus. Oboljenja su nasledna, mada postoje i spontane mutacije.

KERATEKTOMIJA
(engl. keratectomy), operativna tehnika, karakterie je parcijalno isecanje povrnih slojeva strome ronjae. Njome se skidaju pterigijumi, limbalni tumori.

KERATINI
(engl. keratin), porodica u vodi nerastvorljivih, elastinih ili tvrdih proteina, koji predstavljaju finalni proizvod epidermisa, dlaka, matriksa nokta i organskog matriksa zubnog emajla. Keratinska vlakna se sastoje od vezanih fibrila, koje ine po tri polipeptidna lanca uvijena u heliks. U obliku intermedijarnih filamenata prisutni su u gotovo svim epitelima. Imaju ulogu citoskeleta i zatite. Dele se na tvrdi i meki keratin, mada je opisano sedam imunoloki razliitih klasa keratina.

KERATINIZACIJA
(engl. keratinization), oroavanje, genetski programiran i precizno regulisan kompleks morfolokih promena i metabolikih deavanja koji se zbivaju progresivno u postmitotskim keratinocitima. Zavrnu fazu keratinizacije predstavlja krajnje diferentovan keratinocit koji sadri filamente keratina. Keratin je protein, sastavni deo elijskog skeleta. U kulturi epidermalnih elija ini do 30% elijskih proteina. U stratum korneumu, ovaj procenat raste do 85%. Keratinizacija epidermisa (engl. keratinization of epidermis), proces diferencijacije ivih elija epidermisa u mrtve roaste elije. Postoje dve osnovne faze: 1. sintetska faza obuhvata formiranje tonofilamenata i keratohijalinskih granula i 2. degradativna faza u kojoj se aktivacijom specifinih enzima razlau elijske organele, dok tonofibrili i keratohijalinske granule ostaju nepromenjeni. Neposredno iznad ivog granuloznog sloja nastaje masa mekog keratina, kojom se postepeno pune elije roastog sloja. Za transformaciju matine elije bazalnog sloja epidermisa u roastu ljuspicu je potrebno oko 20 do 90 dana. Keratinizacija nokta (engl. keratinization of nail), proces transformacije germinativnih, bazalnih elija matriksa nokta u tvrdi keratin nokatne ploe. Ovde nema faze formiranja keratohijalinskih granula. Samo se poveava koliina tonofilamenata i odeb-ljavaju elijske membrane, verovatno zbog oslobaanja keratinozoma u intercelularne prostore.

KERATINOCITI
(engl. keratinocytes), esto se upotrebljava kao zajedniki termin, koji oznaava sve elije pokoice - epidermisa.

KERATINOZOMI
(engl. granulum lamelosum), spadaju u membrane coating granule. Okruglog su ili ovoidnog oblika, obavijene membranom, promera oko 0,1 do 0,3 m i nalaze se u povrnim elijama slojevitog ploastog epitela, bez obzira na stepen keratinizacije u datom predelu tela. Svoj sadraj izlivaju u meuelijski prostor fuzijom sa membranom svoje elije. Sadre specifine tanke lamele koje im na elektronskom mikro-skopu daju slojevit izgled. Izgraene su od lipoproteina, fosfolipida i glikoproteina, a u njima se nalazi i nekoliko koncentrovanih lizozomalnih enzima. Detalji nastanka ovih granula nisu poznati. K. su ukljueni u produkciju glikokaliksa, koji epidermis ini nepropustljivim za vodu. Svojim enzimima degradiraju meuelijske veze - dezmozome i omoguavaju deskvamaciju povrnih roastih elija epidermisa.

KERATINSKI FILAMENTI
(engl. keratic filamenta), mikrofilamenti promera 6 do 8 nm, ukalupljeni u masu amorfnog keratina. Smatra se da filamenti mekog keratina potiu od tonofilamenata, udruenih sa keratohijalinskim granulama u epidermisu i sa trihohijalinskim granulama u dlakama. Izgraeni su od fibroznog alfaproteina, koji im daje fleksibilnost i elastinost.

KERATITIS

(engl. keratitis), upala i infekcija ronjae, koja se karakterie pojavom infiltrata sa ili bez grizlice, praenih bolom i crvenilom oka. Dele se na k. ulcerosa , praen gubitkom tkiva ronjae i formiranjem grizlice, i k . stromalis (parenchimatosa) , kod koga je povrina ronjae neoteena, a proces se odigrava u dubini ronjae (stromi). Po etiologiji mogu da budu: bakterijski, virusni, mikotiki, alergijski, trofiki.

KERATOAKANTOM
(engl. keratoacanthoma), relativno est, benigni tumor koe koji nastaje iz folikula dlake. Javlja se na licu starih ljudi. Odlikuje se brzim rastom i spontanom regresijom unutar est meseci. Boje je koe ili ruiast, oblika zaravnjene kupe prenika do 25 mm, sa centralnim ulegnuem koje je ispunjeno roastom masom. Najee je pojedinaan, lokalizovan na koi lica.

KERATOCELA
(engl. descemetocele), stanje neposredno pre perforacije ronjae, u kome otporna membrana descemeti odoleva raza-ranju, formirajui mehurasto izboenje na dnu grizlice ronjae.

KERATOCITI
(engl. keratocyte), elije ro-njae. Nalaze se izmeu vrsto zbijenih ve-zivno-tkivnih paralelnih lamela. Fuziformnog su oblika, sa elijskim produecima. Meta-boliki su visoko aktivne - sekretuju muko-polisaharide i kolagen.

KERATODERMA BLENNORRHAGICA
(engl. keratoderma blennorrhagica), pro-mene koje se ispoljavaju tokom Reiterovog sindroma na koi. Stapanjem hiperkera-totinih promena nastaju debele naslage. Najee se javljaju na koi tabana, ree na dlanovima, retko po celom telu, ukljuujui i poglavinu (generalizovana keratodermija).

KERATODERMIJA
(engl. keratoderma), regionalna hiperkeratoza, moe biti kongenitalna ili steena.

KERATOFAKIJA
(engl. keratophakia), ope-rativna tehnika za korekciju afakije. Keratektomijom se izvadi disk strome ronjae, zamrzne se, bruenjem se deformie u potrebnoj meri, da bi se postigle krivina i potrebna prelomna mo, i vrati se na svoje prethodno mesto. Operacija je komplikovana, veoma skupa i retko se izvodi.

KERATOGLOBUS

(engl. keratoglobus), retko bilateralno uveanje ronjae loptastog oblika; najee je praeno pojavom miopije i astigmatizma.

KERATOHIJALINSKE GRANULE
(engl. keratohyalin granules, lat. granulum keratohyalini), elektronski guste strukture, bazo-filne, nepravilnog oblika i nisu obavijene membranama. Veliine su od 0,2 do 5 m i uglavnom se nalaze u granuloznom sloju epidermisa. Sastoje se od gustih aglomeracija partikula veliine oko 2 nm, izmeu i oko snopova tonofilamenata. Mogu se nai i u jedrima. Sadre prolin i aminokiseline bogate u sulfhidrilnim grupama. Pojavljuju se u procesu keratinizacije epidermisa.

KERATOKONJUNKTIVITIS
(engl. keratoconjunctivitis), reakcija ronjae i venjae na tetni agens, najee izazvan virusima. Epidemijski keratokonjuktivitis (engl. epidemical k.) je akutni folikularni konjunktivitis praen promenom na ronjai; izaziva ga adeno virus tip 8 i 19. Javlja se u vidu naglog suzenja, grebanja; praen je sluzavo-gnojnim sekretom, regionalne limfne lezde su uve-ane, mogu da se jave krvarenja na konjunktivi i subepitelni infiltrati na ronjai. Keratokonjuktivitis sika (engl. keratoconjunctivitis sicca), suvo oko; hronina upala venjae i konjunktive praena niskim stepenom nadra-aja oka, usled insuficijencije suza. Refleksna i bazalna sekrecija suza su smanjene. Prisutno je peckanje, grebanje, oseaj prisustva stranog tela u oku; konjunktive su suve i hiperemine. Takoe se javljaju poremeaj ishrane i ote-enje ronjae. Deskvamacija povrnog epi-tela dovodi do formiranja fine mreice, koja se delom treptanjem uklanja, a delom zadrava na ronjai u vidu konia (keratitis filamentosa), dok se u kasnijem toku javljaju manji defekti i infiltrati u ronjai (keratitis punktata). esto je udruen sa sistemskim oboljenjima, kao to su lupus erythematosus, pem-higoid, Sjogren sindrom, erythema multiforme, scleroderma, sarcoidosis, periarteritis nodosa. Dijagnostikuje se Schirmerovim tes-tom sekrecije suza i Rose Bengal bojenjem.

KERATOKONUS,
v. keratektazija.

KERATOLITIK
(engl. keratolytic), sredstvo koje odvaja hiperplastini ronati sloj koe od preostalog epidermisa i pomae u njegovom odstranjivanju (npr. 10% salicilna kiselina).

KERATOMETAR
(engl. ophthalmometer), aparat za merenje kornealnog astigmatizma u dva glavna meridijana, dioptrijskih jaina, za izraunavanje radijusa zakrivljenosti prednje povrine ronjae (u mm). Najpoznatiji je keratometar po Javalu.

KERATOMETRIJA

(engl. keratometry), na osnovu dve refleksne slike ronjae (pravo-ugaone i stepeniaste figure) izraunava se radijus zakrivljenosti ronjae, njegova pre-lomna mo u dioptrijama. U optikom sistemu keratometra su prizme koje udvostruuju sliku refleksnih sliica na retini. Test figure mogu da se pomeraju du luka aparata, a sam luk aparata moe da se rotira oko ose durbina.

KERATOPATIJA
(engl. keratopathy), smanjena providnost ronjae, koju karakterie kornealna dekompenzacija, praena epitelijalnim defektom i neinfiltrovanom ulceracijom. Javlja se kod nedovoljno dobrog mehanizma treptanja, kod proirenih meukapanih otvora i posle hirurke intervencije na oku. Najtea forma je bulozna keratopatija, koja se javlja sa zamuenjem ronjae, pojavom bula (plikova na povrini ronjae), a uzrokovana je oteenjem endotela.

KERATOPLASTIKA
(engl. keratoplasty), hirurki zahvat kojim se presaivanjem odgovarajuih delova zdrave ronjae sa enukleisanog oka, ili oka lea, zamenjuju oboleli delovi ronjae. Moe da bude delimina, potpuna i neperforativna (lamelarna, ili perforativna). Ciljevi operacija su: tektonski, opti-ki i refrakcioni.

KERATOSKOP
(engl. keratoscope), ploa sa koncentrinim crnim i belim krugovima i centralnim otvorom za posmatranje. Slui za utvrivanje pravilnosti zakrivljenosti ro-njae. Najpoznatiji je Placidov keratoskop.

KERATOTOMIJA
(engl. keratothomy), ope-rativna metoda kojom se prave urezi u ro-njai, da bi se ona zaravnila u jednom meridijanu. Spada u grupu keratorefraktivnih ope-racija (za korekciju refrakcionih anomalija).

KERATOZA
(engl. keratosis), stanje koje se odlikuje pojaanim oroavanjem, tj. pove-anom produkcijom keratina. Aktinina (solarna, senilna) k. , via se na suncu izloenoj koi odraslih osoba svetle puti, a odlikuje se hiperkeratozom, parakeratozom, atrofijom gornjeg dela derma i ree atipijom elija spinoznog sloja. Arsenom izazvana k. javljala se u vreme kada su arsenom leili artritis, astmu, psorijazu i sifilis. Keratosis pilaris se naziva keratoza dlanih folikula, a manifestuje se u vidu tvrdih papula, obino na ekstenzornim stranama ekstremiteta mladih osoba. Seboroina k. , benigni tumor koe koji se moe pojaviti na bilo kom delu koe kod osoba starijih od 30 godina u vidu smee makule koja postepeno prerasta u bradaviasti vor.

KERION

(engl. kerion), upaljena, gnojna, lepljiva masa izazvana gljivicama (dermatofitima), u vidu ploa, obino na kosmatom delu glave i bradi.

KERNIKTERUS
(engl. kernicterus), uta prebojenost nekih delova mozga. Nastaje kada vrednost nekonjugovanog bilirubina postane vea od 340 mol/l. Osnova patolokog procesa je nezrelost hematoencefalne barijere i prelazak bilirubina u neurone centralnog nervnog sistema. Manifestuje se od 3 do 6 dana ivota sa smanjenjem ili gaenjem refleksa i drugim neurolokim ispadima. Smrtnost je velika, a ako novoroene preivi ostaju trajne sekvele.

KERNINGOV ZNAK
(engl. Kernings sign ), jedan od meningealnih znakova koji nastaju usled povienog intrakranijumskog i intraspinalnog pritiska. Pozitivan Kerningov znak je posledica hipertonusa paravertebralne lene muskulature. Kerningov znak je, kao i ostali meningealni znaci, odbrambeni refleks pri dodatnom povienju ve povienog intrakranijumskog i intraspinalnog pritiska.

KESA
(engl. sac, lat. saccus), v. sakus.

KESICA
(engl. saccule, lat. sacculus), v. sakulus.

KESONSKA BOLEST
(engl. decompression sicknes ), oboljenje koje karakteriu respiratorne smetnje, bolovi, promene na koi i neuroloki poremeaji. Javlja se kod zaposlenih u avijatiarskoj slubi, letaa na velikim visinama i ljudi koji su izloeni brzim i velikim promenama vazdunog pritiska, kao to su osobe koje udiu komprimovan vazduh u kesonima ili rone sa ronilakom opremom.

KETAMIN
(engl. ketamine), derivat fenciklidina, opti anestetik za intravensku ili intramuskularnu primenu. Izaziva disocijativnu anesteziju. Pretpostavlja se da deluje blo-kadom receptora za glutamat u centralnom nervnom sistemu. Ima dobra analgetika svojstva i izaziva amneziju. Istovremeno, dovodi i do porasta arterijskog pritiska, srane frekvencije i miinog tonusa. Moe da izazove halucinacije (ree kod dece). Koristi se najvie u dejoj hirurgiji i kod bolnih dijagnostikih procedura. Preparati: Ketalar, Ra-latek.

KETO-

(engl. keto-), prefiks koji oznaava prisustvo karbonilne grupe, C=O, kao u keto kiselinama (npr. b-ketobuterna kiselina). Ekvivalentan je i prefiksu okso-.

KETOACIDEMIJA
(engl. ketoacidaemia), prisustvo ketonskih kiselina u krvi.

KETOACIDOZA
(engl. ketoacidosis), meta-boliko stanje organizma udrueno sa nago-milavanjem ketonskih tela i acidozom. Naj-ee se javlja kod neregulisanog diabetes mellitusa, a praena je mukom, povraanjem, bolom u trbuhu, eu, poremeajem stanja svesti i komom. Neophodno je urgentno leenje.

KETOACIDURIJA
(engl. ketoaciduria), pri-sustvo ketonskih kiselina u mokrai.

KETOGENEZA
(engl. ketogenesis), proizvodnja ketonskih tela. Ona su normalan proizvod metabolizma lipida i mogu se koristiti za proizvodnju energije. Ketoza je stanje koje se deava pri preteranoj proizvodnji ketonskih tela.

2-KETOGLUTARAT
(engl. 2-oxoglutarate), COOH-(CH2)-CO-COOH, intermedijerno jedinjenje trikarboksilnog ciklusa.

KETO-KISELINA
(engl. keto acid), organska (karboksilna) kiselina koja sadri jednu ili vie okso (C=O) grupa (npr. a-oksoglutarna kiselina (COOHCH2CH2C=OCOOH).

KETOKONAZOL
(engl. ketoconazole), antimikotik iz grupe azola, derivat imidazola koji deluje na veliki broj patogenih gljivica. Inhibie sintezu ergosterola, specifinog sastojka membrane gljivica. Koristi se za leenje sistemskih gljivinih infekcija. Posle oralne primene moe dovesti do tekog oteenja jetre i stupiti u farmakokinetike interakcije sa drugim lekovima. Preparati: Ketoconazole, Mycoseb, Nizoral.

KETONI
(engl. ketons), organska jedinjenja koja sadre karbonilnu ili oksogrupu koja je vezana za dva druga

ugljenikova atoma, npr. CH3COC2H5.

KETONSKA TELA
(engl. ketone bodies), proizvodi nepotpunog metabolizma masti u uslovima kada se u organizmu masne kiseline koriste kao izvor metabolike energije (npr. kod gladovanja) ili u sluaju nedovoljnog intraelijskog metabolizma ugljenih hidrata (npr. eerna bolest). U ketonska tela se ubrajaju aceton, acetosiretna kiselina i b-hidro-ksibuterna kiselina. Kod netretiranog dijabetesa viak ovih tela se nalazi u krvi i urinu i dovodi do ketoze.

KETONURIJA
(engl. ketonuria), prisustvo ketonskih tela u urinu. Javlja se kod diabetes melitusa i tokom gladovanja.

KETOPROFEN
(engl. ketoprofen ), nesteroidni antiinflamatorni lek, derivat propionske kiseline, slian ibuprofenu. Primenjuje se oralno ili parenteralno, u simptomatskoj tera-piji reumatskih oboljenja, gihta i dismenoreja kao antiinflamatorna i analgetika supstanca. Preparat: Orudis.

KETOROLAK
(engl. ketorolac ), nesteroidni antireumatik sa jakim analgetikim dejstvom. Koristi se oralno i parenteralno za leenje umerenih jakih postoperativnih bolova. Pre-parati: Toradol, Zodol.

KETOSTEROID
(engl. ketosteroid ), suptanca steroidne strukture koja ima ketonsku grupu na funkcionalnim ugljenikovim atomima. Steroidi sa 19 ugljenikovih (C) atoma i keto grupom na sedamnaestom C atomu nazivaju se 17-ketosteroidi; predstavljaju metabolike produkte razgradnje androgena poreklom iz nadbubrene lezde i gonada i imaju dijagnostiki znaaj. Poveana koliina 17ketosteroida u urinu javlja se u sluajevima tumora nadbubrenih lezda ili ovarijuma.

KETOTIFEN
(engl. ketotifen), lek za profilaksu bronhijalne astme (nije zamena za bronhodilatatore niti se primenjuje za prekid napada astme). Blokira histaminske (H1) i serotoninske receptore i, verovatno, smanjuje oslobaanje medijatora inflamacije iz mastocita. Pravi mehanizam dejstva ovog leka je nepoznat. Koristi se oralno. Za pun profilaktiki efekat potrebne su bar dve nedelje kontinuirane primene. Preparati: Ketotifen, Galitifen.

KIBERNETIKA

(engl. cybernetics), nauka o komunikacijama i teoriji upravljanja (kontrole), koja se posebno tie uporednih studija o automatskim kontrolnim sistemima (npr. nervni sistem, mozak, mehanikoelektrini komunikacioni sistemi).

KIMENA MODINA
(engl. spinal cord, lat. medulla spinalis ), oko 40 - 45 cm dugaak i 0,7 - 1 cm irok, cilindrian deo CNS-a, koji se nalazi u vertebralnom kanalu. Struktura: 1. siva masa, deo kimene m. gde su smeteni perikarioni neurona. Podeljena je na prednju, zadnju i lateralnu kolumnu, koje su povezane centralnom sivom komisurom sa centralnim kanalom u sredini; 2. bela masa, ushodna i nishodna nervna vlakna grupisana u prednji, lateralni i zadnji snop. Zadnji snopovi su odvojeni sredinjim ili zadnjim septumom, a prednji snopovi prednjom sredinjom fisu-rom. Funkcionalno, bela masa je podeljena na mnoge puteve. V. medula spinalis.

KIMENI GANGLION
(engl. spinal ganglion, ganglion spinale), v. ganglion spinale.

KIMENI STUB
(engl. spinal column, lat. columna spinalis), v. kolumna.

KIFOSKOLIOZA
(engl. kyphoscoliosis), deformitet kimenog stuba koji predstavlja pojaanu fizioloku zakrivljenost grudne kime u sagitalnoj ravni i istovremeno izvijenost kime u stranu, sa ili bez rotacije kimenih prljenova.

KIFOZA
(engl. kyphosis), deformitet ki-menog stuba koji predstavlja pojaanu fizioloku zakrivljenost grudne kime u sagitalnoj ravni; kima je izvijena unazad sa is-pupenjem u vidu grbe. Posledica je kra fraktura prljenova usled hroninog zapalje-nja, npr. tuberkuloze, osteoporoze ili povrede.

KIJANJE
(engl. sneezing), nevoljno, naglo i eksplozivno izbacivanje vazduha kroz nos i usta izazvano iritacijom, obino u nosu. V. sternutacija.

KIJAVICA
(engl. common cold), usvojen je engleski umesto uobiajenog latinskog naziva za oboljenje. Bolest karakteriu kataralno zapaljenje i serozna sekrecija nosne sluznice, dok je opte stanje manje-vie nepromenjeno. Simptomi traju oko nedelju dana. Terapija je simptomatska. Uz najvee napore,

etioloka dijagnoza je mogua kod oko 50% sluajeva, a postavlja se na osnovu pregleda brisa nosa imunofluorescentnom tehnikom. Ovo je obo-ljenje sa najveim morbiditetom, izazvano ogromnim brojem uzronika, najee virusima.

KILNA KESA
(engl. hernial sac), omota koji potie od trbune maramice, a obavija organe koji su se usled patolokog procesa ispadanja (hernijacije, prolapsa) nali izvan trbune duplje. Kilna kesa se sastoji od: dna kilne kese koje je najudaljenija taka hernijacije, tela u kome se nalaze organi i vrata kilne kese, a koji prolaze kroz kilni otvor na prednjem trbunom zidu. Hernije koje imaju kilnu kesu su tzv. prave, a koje nemaju su lane, kakve su postoperativne i retroperitonealne i njih je znatno tee zbrinuti. Kilna kesa titi organe trbune duplje na njihovoj novoj lokaciji i onemoguava njihovo meusobno sraava-nje (akreciju), to nastaje zbog povremenih ukljetenja, kontuzija i noenja pojasa. Radi-kalna operacija hernije podrazumeva vraanje (repoziciju) sadraja trbune duplje, resekciju kilne kese i podvezivanje njenog vrata, preko ega se vri rekonstrukcija (plastika) otvora na prednjem trbunom zidu.

KILO(engl. kilo), prefiks koji oznaava neto 1.000 puta uveano. Npr., kilotona ( engl. kiloton), oznaka za masu koja je jednaka teini od 1.000 tona; eksplozivna sila ekvivalentna sili eksplozije od 1.000 tona TNT-a (trinitro-toluol).

KILOGRAM, kg
(engl. kilogram), meunarodna merna SI jedinica za masu koja je definisana kao masa internacionalnog prototipa kilograma koji se uva u Sevresu u Francuskoj.

KILOKALORIJA
(engl. kilocalorie), prema preporuci eksperata Svetske zdravstvene organizacije iz 1985. godine, jedinica za toplotu i za izraunavanje energetskih potreba organizma. Tako jedna kilokalorija, 1 kcal odgovara vrednosti 4,184 kilodula (kJ). Komponente energetskih potreba organizma su: ener-gija za bazalni metabolizam, energija za fi-ziku aktivnost i energija metabolikog od-govora na hranu, tzv. specifino dinamijsko dejstvo hrane. inioci od kojih zavise energetske potrebe su: pol, godine ivota, telesna teina i zahtev za rast, razvoj, trudnou, dojenje. Energija osnovnog, bazalnog metabolizma odrava telesnu temperaturu, proces disanja, cirkulaciju i elijske aktivnosti. Zavi-si od pola, godina starosti i telesne teine i precizno se izraunava prema formuli Aubea i Du Boisa. Brza metoda moe se izraziti kao 1 kcal/kg/sat (4,184 kJ/kg/sat). Energetske potrebe za fiziku aktivnost bilo profesionalnog karaktera ili slobodnog, kao dodatne aktivnosti, mogu se izraunati, bilo direktnom kalorimetrijom u komori ili indirektnom, izraunavanjem tzv. disajnog koeficijenta (v. kalorimetar). Energija je potrebna za specifino dinamijsko dejstvo hrane, koje za belanevine iznosi i do 30%, jer je posle obroka potreba za kiseonikom i za drugim procesima u organizmu poveana.

KINAZA
(engl. kinase), nesistematsko ime za potklasu fosfotransferaza (EC 2.7) koje kata-lizuju prenos fosfatne grupe sa donora (ATP ili GTP) na akceptor. Akceptor moe da bude alkohol (EC 2.7.1), karboksilna (acil) grupa (EC 2.7.1), azotna grupa (EC 2.7.3) ili druga fosfatna grupa (EC 2.7.4).

KINETIKA
(engl. kinetics), deo klasine mehanike koji prouava efekte sile na materijalno telo koje se kree, ili promene u fizi-kim i hemijskim sistemima, v. mehanika.

KINEZIOLOGIJA
(engl. kinesiology), nauka o pokretima ljudskog tela. Izuava poloaje i stavove tela i pojedinih njegovih delova, uslovljenih funkcijom lokomotornog sistema i faktora koji utiu na stavove i poloaje tela.

KINEZITERAPIJA
(engl. kinesitherapy), deo fizikalne terapije koji izuava primenu pokreta u svrhu leenja obolelih i povreenih i prevencije. K. deluje na sve sisteme i organe ljudskog organizma.

KINIDIN
(engl. quinidine), hinidin.

KININ
(engl. quinine), hinin.

KINOANGIOKARDIOGRAFIJA
(engl. ci-neangiocardiography ), oblik angiokardiografije kod koga se slike dobijene pomou X- zraka zapisuju na kino-film. Pri projekciji tako dobijenog kino-filma mogue je ispitati dinamiku rada srca.

KINOFLUOROGRAFIJA
(engl. cinefluorography ), tehnika brzog uzastopnog foto-grafisanja fluoroscentnog ekrana pri fluoroskopiji, tako da se zapisani dogaaji mogu kasnije analizirati.

KINORADIOGRAFIJA
(engl. cineradiography), tehnika brzog uzastopnog fotografisanja slika dobijenih X-zracima, da bi na

filmu bili uhvaeni brzi dogaaji koji su se desili za vreme posebne radiografske procedure. Kod klasinih rendgena, u te svrhe se koristi posebna kino-kamera koja se postavlja u optiki razdelnik iza pojaivaa slike, odnosno pojaivaa ekranskog sjaja fotokatode pobuene X-zracima. Kod digitalnih rendgena, koristi se softverska procedura, kojom se slike sauvane u memoriji raunara za vreme radiografske procedure prikazuju na monitoru kao kino-film.

KIRETA
(engl. curette), instrument u obliku kaike za ienje tkiva grebanjem sa upljine u telu.

KIRI
(engl. curie), jedinica za aktivnost; koliina radioaktivne materije u kojoj se izvri 3,7x1010 raspada u sekundi. Jedinica je dobila ime po francuskoj fiziarki Marie Curie.

KISELA FOSFATAZA
(engl. acid phosphatase), enzim koji pripada rodu hidrolaza (ortofosforna-monoestar fosfohidrolaza, EC 3.1.3.2), koji deluje pri pH niem od 7,0. Optimalni pH zavisi od izvora (tkiva) iz kog enzim potie, kao i supstrata na koji deluje. Kisele fosfataze se nalaze npr. u eritrocitima, trombocitima, kotanoj sri, slezini, jetri, pankreasu, prostati itd. Intracelularno, enzim se nalazi u organelama (lizozomima). Ima je u serumu i urinu. Nestabilna je iznad 37 oC i pri pH iznad 7,0. Merenje aktivnosti kisele fosfataze u serumu je naroito znaajno za otkrivanje karcinoma prostate i oboljenja kostiju.

KISELA KIA
(engl. acid rain), kia ili bilo koja druga atmosferska padavina koja sadri visoke koncentracije sumporne ili azotne kiseline. Kisele kie nastaju usled zagaenja atmosfere isparenjima i dimom hemijske industrije, eliana i produktima sagorevanja uglja. Smatraju se uzrokom devastacije uma u predelima gde dolazi do njihovog taloenja.

KISEONIKA TERAPIJA
(engl. oxygen therapy), prva i osnovna terapijska mera u leenju bolesnika sa hipoksemijskom hipoksijom tekog stepena. Cilj kiseonike terapije je uklanjanje po ivot opasne hipoksije tkiva, sve dok se drugim terapijskim merama ne postigne poboljanje osnovne bolesti ili stanja i adekvatna oksigenacija kiseonikom iz atmosferskog vazduha. Postoje tri vrste ureaja za primenu kiseonika: boce ili rezervoari sa komprimovanim gasom, teni kiseonik u bocama i rezervoarima i koncentrator kiseonika. U toku kiseonike terapije neophodno je pratiti parcijalni pritisak gasova u arterijskoj krvi.

KISEONIK, O

(engl. oxygen), nemetalni element, gas bez boje i mirisa (dioksigen, O2) ili otar, plaviast gas (ozon, O3). Ima atom-ski broj 8, atomsku teinu 15,9994, pripada VI grupi periodnog sistema elemenata i nalazi se u oksidacionim stanjima -2, -1 i +2. Esencijalan je za ivot biljaka i ivotinja. ini 20% atmosferskog vazduha. Ulazi i u sastav oksidnih ruda i vode. Nalazi se u brojnim organskim jedinjenjima, kao to su alkoholi, aldehidi, ketoni (npr. ugljeni hidrati) i karboksilnim kiselinama (npr. masnim kiselinama). Za anaerobne organizme kiseonik je akceptor elektrona u procesu oksidativne fosforilacije. Supstrat je za brojne katabolike enzime, oksidaze. Kiseonik iz alveolarnog vazduha difunduje u krv plunih kapilara, vezuje se za hemoglobin i cirkulacijom doprema do svake elije u organizmu. Slui za inhalaciju kod plunih i sranih bolesnika.

KISSING KARCINOM
(engl. kissing cancer), karcinom koji se implantira (usadi) na novo, prethodno zdravo mesto kao posledica dugotrajnog kontakta sa mestom koje je ve zahvaeno karcinomom. To se najee dogaa u upljim organima.

KLARITROMICIN
(engl. clarthromycin), makrolidni antibiotik, derivat eritromicina vee efikasnosti u leenju infekcija disajnih puteva, koe i mekih tkiva; pomoni lek za ulkusnu bolest izazvanu Helicobacter pylori. Preparat: Klacid.

KLASINI PUT KOMPLEMENTA


(engl. classical complement pathway), biohemijski put koji ukljuuje aktivaciju komponenti serumskog komplementa C1, C4, C2, C3 i C5 preko C9.

KLASIFIKACIJA BOLESTI
(engl. classification of diseases), svrstavanje bolesti u grupe koje imaju zajednike karakteristike. Znaajna je za postizanje standardizacije metoda i poreenje naina prikazivanja morbiditetnih i mortalitetnih podataka iz razliitih izvora. Moe da sadri numeriko obele-avanje (ifru) za svaku bolest. Primeri su: Meunarodna klasifikacija bolesti, povreda i uzroka smrti (YCD) i Meunarodna klasifikacija zdravstvenih problema u primarnoj zatiti (YCHPPC).

KLASIFIKACIJA POVREDA
, v. povreda.

KLASTER ANALIZA
(engl. cluster analysis), niz statistikih metoda koje se koriste za grupisanje promenjivih veliina ili zapaanja u meusobno strogo povezane podgrupe.

KLAUSTROFOBIJA
(engl. claustrophobia ), strah od zatvorenog prostora. Javlja se na naj-razliitijim mestima, ali je zajedniki ime-nitelj prostor zatvorenog tipa. Obino se ma-nifestuje guenjem i strahom od smrti.

KLAUSTRUM
( engl. bolt, lat. claustrum), velikomodani bedem. Tanak sloj sive mase koji se nalazi izmeu spoljanje povrine putamena od koje je odvojen kapsulom eksternom i kore velikomodanog ostrva (insule) od koje je odvojen kapsulom ekstremom.

KLAVIKULA
(engl. clavicle, lat. clavicula), kljuna kost ili kljunica. Parna, prednja kost ramenog pojasa oblika izduenog i poloenog slova S. Postavljena je horizontalno, nepo-sredno iznad nivoa gornjeg otvora grudnog koa. Svojim unutranjim okrajkom spaja se sa ruicom grudne kosti i hrskavicom prvog rebra. Spoljanjim okrajkom se spaja sa natplekom ili akromionom lopatice.

KLAVULANSKA KISELINA
(engl. clavulanic acid), inhibitor enzima beta-laktamaza (penicilinaze), proiruje spektar i pojaava efikasnost amoksicilina. Preparati: Amoksiklav, Augmentin, Panklav.

KLAVUS
(engl. clavus, corn), hiperkeratotina, ograniena promena sa centralnom tvrdom zonom koja se poput trna prua u dubinu prema kutisu, obino na takama oslonca na stopalima. Na pritisak boli. Mogu biti tvrdi, mekani, vaskulni i neurovaskulni. Narodni izraz - kurije oko ili oko prepelice.

KLEIDO-,
onaj koji se odnosi na kljunu kost ili joj pripada. Vodi poreklo od grke rei kleidos - klju.

KLEIDOKRANIJALNA DIZOSTOZA
(engl. dysostosis cleidocranialis), poremeaj kostiju koje imaju poreklo iz vezivnog tkiva, kao to su kosti lobanje i kljunjae. Fontanela i avovi glave su dugo otvoreni. Kljunjaa nedostaje. Prisutne su i druge malformacije.

KLEMA
(engl. clamp, forceps ), hvatalica, kleta, forceps, metalni hirurki instrument izgleda makaza, tipa tipaljke, hvatalice, koji slui za hvatanje tkiva radi manipulacije i naroito za hvatanje krvnih sudova u cilju njihovog zbrinjavanja i zaustavljanja krvarenja (hemostaze). Kleme se dele na

standardne (hemostatske), kakve su hvatalice po Peanu, grube i tvrde za hvatanje i ekraziranje tkiva (po Kocheru, ekrazeri), prozoraste i meke za neno hvatanje tkiva, vaskularne koje su istovremeno sigurne da ne putaju krvni sud, ali imaju posebno izraenu unutranju povrinu koja ne oteuje krvni sud (Satinskyeva klema, Spencer-Wellsova kle-ma). U akuerstvu i ginekologiji, izraz forceps, oznaava zahvat kojim se pomou akuerskih kleta pomae izvlaenje ploda pri poroaju.

KLEPTOMANIJA
(engl. cleptomania), ne-odoljiv nagon za kraom (bez materijalne koristi). Javlja se retko, a neto ee kod ena. Kod kleptomana iskuenje da kradu praena su velikim strahom, a eventualno uspeno izvrena kraa istovremeno oseanjem olak-anja i krivice.

KLICA
(engl. germ), mikrob, mikroorganizam. Najee se ovaj naziv odnosi na patogene mikroorganizme, izazivae brojnih zaraznih bolesti.

KLIMAKTERIJUM
(engl. climacteric ili climacterium), prelazno doba ene izmeu gene-rativnog perioda i senijuma. Karakterie ga gaenje ovarijalne funkcije. U naim uslovima najee se javlja izmeu 45. i 50. godine ivota. Javljaju se poremeaji u vegetativnoj sferi (tahikardija, probodi u predelu srca, povremeni vreli talasi, znojenje itd.) i meno-pauza.

KLIN
(engl. wedge, lat. cuneus), v. kuneus.

KLINASTA EROZIJA ZUBA


(engl. erosion cuneiform, lat. erosio cuneiformis ), erozija u predelu vrata zuba, najee nastala usled loe tehnike pranja zuba i korienja loe i tvrde etkice za zube.

KLINASTA KOST
(engl. sphenoidal bone, lat. os sphenoidale), v. os sfenoidale, os kunei-forme.

KLINASTA RESEKCIJA
(engl. wedge resection ), klinasto odstranjenje manjeg dela plu-nog parenhima, najee kod manjih dobro-udnih tumora plua ili radi biopsije.

KLINASTI

(engl. sphenoidal, lat. sphenoidalis), v. sfenoidalni.

KLINDAMICIN
(engl. clindamycin), antibiotik slian makrolidima, deluje i na anaerobne bakterije kao Bacteroides fragilis. Koristi se za leenje tekih infekcija izazvanih anaerobnim bakterijama. Neeljena dejstva: proliv i opasan po ivot pseudomembranozni kolitis. Preparati: Dalacin C, Klindamicin.

KLINEFELTEROV SINDROM
(engl. Klinefelter syndrome, XXY syndrome ), najea je aberacija polnih hromozoma, oko 1:500 do 1:1.000 ivoroenih deaka. Manifestuje se kao primarni hipogonadizam i neplodnost odraslih: testiti su mali (ispod 4 ml zapre-mine), vrsti i sa znacima disgeneze semenih tubula, to je praeno azoospermijom i znaajnim povienjem nivoa gonadotropina (GSH, LH) u serumu, uz nii do normalnog testosteron i lako povien estradiol. Izgled nije karakteristian, ali je visina iznad oekivane, a proporcije tela izmenjene: ruke i noge rastu bre od trupa, pa je raspon ruku velik, a odnos gornjeg segmenta (glava sa trupom) prema donjem, manji od 0,9. U vreme puberteta esta je ginekomastija, virilizacija je nepotpuna, testisi mali za uzrast. Ponekad imaju nesputene testise i/ili hipospadiju, a u adolescenciji skoliozu. Mentalna retardacija nije esta, ali je verbalni IQ snien, izraava-nje oteano, auditivna memorija slaba. Ponaanje izmenjeno: nezrelost, nesigurnost, stidljivost. Teko sklapaju prijateljstva, psiholoko prilagoavanje je problematino. Stoga im je esto neophodna pomo u koli, a nekima i specijalno kolovanje. Ima vie varijanti sindroma, sa kariotipom 48 XXXY ili 49 XXXXY (to vie X-hromozoma, ea je mentalna retardacija i ima vie somatskih anomalija) ili mozaicizmom XY/XXY (mogu da budu fertilni), ili XXY/XXXY. Terapija: nadoknada androgena od 12 - 13. godine ivota depo preparatima testosterona, i.m. Uporna ginekomastija se reava hirurki. U ovih osoba povean je rizik od karcinoma dojke, tumora medijastinuma, retroperotoneuma ili pinealne lezde (epifize).

KLINIKA HEMIJA
(engl. clinical chemistry), nauka koja se bavi primenom hemijskih nauka za prouavanje hemijskih procesa kod zdravih i bolesnih ljudi i ivotinja. Klinika hemija primenjuje fiziko-hemijske zakone na biohemijske reakcije u kojima sudeluje niz neorganskih i organskih jedinje-nja. Primenom tehnika analitike hemije omogueno je merenje koncentracije meta-bolita i drugih telesnih konstituenata kod zdravih i bolesnih. Ovakva prouavanja doprinose razumevanju i dijagnostikovanju oboljenja.

KLINIKA LABORATORIJA
(engl. clinical laboratory), zdravstvena dijagnostika sluba u kojoj se izvode kliniko-hemijska, hematoloka, histoloka, seroloka, citoloka, mi-krobioloka, imunoloka i druga odreiva-nja.

KLINIKA SMRT
(engl. clinical death), sta-nje u kome jo ima ivih delova oveka, tj. stanje u kome su prestale funkcije organa za disanje (apnea), rad srca (kardijalni arest) sa potpunim prekidom cerebralne

funkcije. Optimalnom terapijom ove funkcije mogu da se povrate. Ukoliko proces reanimacije potraje due ili se kasnije zapone, esto dolazi do pojave komplikacija posle oivljavanja, pa i do smrtnog ishoda.

KLINIKI EKSPERIMENT
(engl. clinical trial), ispitivanje efikasnosti odreenih lekova i drugih terapeutskih postupaka u leenju bolesti, prevenciji komplikacija i recidiva ili u smanjenju rizika od smrti. V . eksperimentalna epidemiologija.

KLINIKO-BOLNIKI CENTAR,
zdrav-stvena ustanova koja obavlja stacionarnu i specijalistiku delatnost iz vie medicinskih disciplina odnosno oblasti, vri obrazovnu delatnost za studente fakulteta i medicinskih kola i bavi se istraivakim radom u oblastima koje su zastupljene u ustanovi. Kliniko- -bolniki centar mora da ima najmanje: kli-nike, centre i/ili stacionirana odeljenja za: internu medicinu i supspecijalnosti hirurgiju (opte i specijalizovane discipline), akuerstvo i ginekologiju, pedijatriju, uvo, grlo i nos, one bolesti, neurologiju, psihijatriju, fizi-kalnu medicinu itd.; slube za: kliniko-biohemijska i hematoloka ispitivanja, radioloku dijagnostiku, anesteziologiju i reanimaciju, intenzivnu negu, kliniku patologiju, transfuziju krvi, nuklearnu medicinu, medicinsko snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom i dr.; specijalistiku polikliniku; urgentni centar (hitnu medicinsku pomo); dnevnu bolnicu (za obavljanje dijagnostikih i/ili terapijskih procedura u toku dnevnog rada).

KLINIKA
(engl. clinic), zdravstvena ustanova ili deo vee ustanove - klinikog centra, kliniko-bolnikog centra, instituta. Obavlja specijalizovanu, bolniku i polikliniku zdravstvenu delatnost iz odreene grane medicine ili stomatologije. Pored zdravstvene delatnosti, klinika obavlja i obrazovnu delatnost za studente fakulteta i diplomirane doktore medicine, odnosno doktore stomatologije. Radi obavljanja svojih delatnosti, klinika mora da ima najmanje dva nastavnika medicinskog odnosno stomatolokog fakulteta i tri radnika u zvanju naunog saradnika ili viem naunom zvanju, a u organizacionom smislu, najmanje, sve slube koje su obavezne za specijalnu bolnicu i uslove za izvoenje nastavne i nauno-istraivake delatnosti.

KLINODAKTILIJA
(engl. clinodactyly), iskrivljenost, medijalna ili lateralna devijacija prsta/prstiju, najee na malom prstu. Javlja se kao izolovana (minor) anomalija, ili u okviru brojnijih sindroma i hromozomskih aberacija.

KLIP
(engl. clip), naprava od srebra u vidu tipaljke, koja se stavlja na modani krvni sud radi zaustavljanja krvnog protoka ili na vrat aneurizme u cilju njenog iskljuenja iz cirkulacije.

KLIPPEL-FEILOV SINDROM
(engl. Klippel-Feil syndrome ), kongenitalan sindrom koji karakteriu: kratak vrat, smanjen broj vratnih prljenova ili multiple hemivertebralne fuzije, tortikolis, spina bifida, menin-gomielokele, siringomielija, defekti poti-ljanih kostiju, Sprengelovi deformiteti, hidrocefalus, oksikefalija, skolioza, lordoza, asimetrija lica, rascep nepca, visoko nepce i mikrognatija, mentalna retardacija, gluvoa, strabizam i nistagmus, spastina kvadriplegija, sinkineza i ataksija, anestezija i parestezija, razliite anormalnosti miinog tkiva.

KLIPPEL-TRENAUNAY-WEBEROV
SINDROM (engl. Klippel-Trenaunay syndrome ), karakteristike su: jednostrana hipertrofija skeletnog i mekog tkiva sa angiomatozom, pocrvenelim nevusima, varikozitetima na koi; vaskularne abnormalnosti; hipertrofija koe; angiomatoza posebno na jeziku i farinksu; hipertrofija orofacijalnih struktura; malokluzije i hipertrofija gingive.

KLIRENS
(engl. clearance), frakciona ekskrecija. Klirens inulina (ne reapsorbuje se i ne sekretuje u tubulima nefrona) mera je brzine glomerularne filtracije. Klirens bilo koje druge supstance X uporeuje se sa brzinom glomerularne filtracije (frakciona ekskrecija). Supstance (npr. glikoza) koje se reapsorbuju iz tubula imaju frakcionu ekskreciju manju od 1. Supstance koje se transepitelnom sekrecijom izluuju, pridruuju se urinu. Tako se npr. samo jednom pasaom kroz bubrege odstrani 90% PAH iz krvi (ekstrakcioni odnos). Zato klirens PAH daje aproksimativnu meru protoka plazme kroz bubreg. Proizvodi elijskog metabolizma sekretuju se kroz luminalnu membranu epitela tubula (NH3/NH4), pa je njihova koliina u urinu vea od 1.

KLIRENS KREATININA
(engl. creatinine clearance test ), frakciona ekskrecija kreatinina je test brzine kojom bubreg odstranjuje kreatinin iz krvi. Koristi se kao indeks brzine filtracije krvi putem bubrega, odnosno test zdravlja i efikasnosti funkcije bubrega.

KLIRENS SLOBODNE VODE


(engl. free- -water clearance ), kvantitativna mera sposobnosti bubrega za ekskreciju vode i predstavlja volumen iste vode koji treba dodati ili odstraniti iz urina (u ml/min) da bi bio izoosmotski sa plazmom.

KLITORIS
(engl. clitoris, lat. clitoris), dra-ica, deo spoljanjih enskih polnih organa. Erektilno telo koje se nalazi neposredno iza prednje spojnice velikih stidnih usana. Svojim korenom, koji grade dva kraka, desni i levi, polazi sa donje grane preponske i sedalne kosti. Idui napred kraci se spajaju gradei

telo draice koje se povija i zavrava slobodnim krajem - glaviem draice. Sastoji se od desnog i levog upljikavog tela draice koja obavija vezivnoelastina opna.

KLIVUS
(engl. clivus, Blumenbachs clivus, lat. clivus ), lobanjska padina. Koso postavljena i glatka kotana povrina na unutranjoj strani baze lobanje koja se sputa od tela klinaste kosti ka velikom potiljanom otvoru. Grade je lea sedla (dorzum sele) na klinastoj kosti i gornja strana bazilarnog dela potiljane kosti. Neposredno uz lobanjsku padinu nalaze se prednje strane modanog mosta i produe-ne modine, bazilarna arterija i bazilarni venski splet.

KLIZMA
(engl. clysma), teni lekoviti preparat koji se primenjuje rektalno. Najee se koriste klizme za ienje - klistir. Lekovite kli-zme mogu da sadre lekove koji deluju u rektumu, zavrnom delu debelog creva ili se resorbuju i deluju na druge organe ili celo telo (mikroklizme za sniavanje temperature). Po-nekad se klizmom ispuni celo debelo crevo (kortikosteroidi kod ulceroznog kolitisa) pa se opisuju kao duboke klizme. Bilo je pokuaja da se i neki hranjivi sastojci primenjuju preko klizme (hranljive klizme), ali su oni naputeni.

KLODRONAT
(engl. clodronate ), bifosfonat, vezuje se za kostno tkivo, spreava razgradnju kosti i smanjuje hiperkalciemiju. Koristi se za leenje hiperkalcemije kod malignih bolesti sa metastazama u kosti i kod osteoporoze. Preparat: Lodronat.

KLOFIBRAT
(engl. clofibrate), hipolipidemik, prvi iz grupe fibrata koji je bio uveden u terapiju; uglavnom naputen kad se pokazalo da poveava stvaranje unih kamenaca.

KLOKSACILIN
(engl. cloxacillin), polusintetski penicilin otporan na beta-laktamaze (penicilinaze). Koristi se za leenje infekcija izazvanih stafilokokama (koje proizvode beta-laktamaze). Nije vie u prometu u Jugoslaviji, a za istu namenu koriste se drugi antibiotici.

KLOMETIAZOL
(engl. clomethiazole), depresor CNS nejasnog mehanizma dejstva. Koristi se u leenju raznorodnih stanja: status epileptikus, anksioznost, odvikavanje alkoholiara, mada i sam ima potencijal za razvoj zavisnosti. Preparat: Heminevrin.

KLOMIFEN

(engl. clomiphene), stimulator ovulacije, koji se koristi za leenje steriliteta kod ena; mogue su viestruke trudnoe. Preparati: Gravosan, Klomifen, Ovulan.

KLOMIPRAMIN
(engl. clomipramine), tricikliki antidepresiv sa jaim sedativnim dejstvom. Koristi se oralno ili u vidu injekcija za leenje depresivnih sindroma. Neeljena dejstva su: suvoa usta, poremeaj vida, hipotenzija srane aritmije. Preparat: Anafranil.

KLON
(engl. clone), populacija biolokih jedinica, nastalih od jednog ancestora (roditelja), putem aseksualne reprodukcije. Primeri: reprodukcija hromozoma ili elijskih organela, koje imaju autoreproduktivnu mo (centrioli, mitohondrije); reprodukcija elija mitozama. lanovi klona su genetski iden-tini, mada ih mutacije mogu promeniti. Klon-inhibitorni faktor (CIF - clone inhibiting factor) je limfokin koji inhibira mitoze u kulturi tkiva.

KLONAZEPAM
(engl. clonazepam), benzodiazepin sa antikonvulzivnim i sedativnim delovanjem. Koristi se za leenje nekih oblika epilepsije. Preparat: Rivotril.

KLONIDIN
(engl. clonidine), antihipertenziv sa centralnim dejstvom manjeg znaaja, a koristi se i za leenje migrene. Preparat: Catapresan.

KLOPAMID
(engl. clopamide), diuretik slian tiazidima, koristi se sam ili u kombinaciji za leenje edema i hipertenzije. Preparat: Ace-nosin.

KLOTRIMAZOL
(engl. clotrimazole), fungicid azolskog tipa, koristi se za leenje gljivinih infekcija koe, u obliku krema ili vaginaleta. Preparati: Canesten, Kansen, Klotrimazol.

KLOZAPIN
(engl. clozapine), atipini antipsihotiki lek, koji prouzrokuje neuroloke poremeaje ree od standardnih, tipinih antipsihotika fenotiazina. Koristi se za leenje shizofrenije kod bolesnika koji ne podnose standardne lekove. Moe da izazove ote-enje kostne sri i leukopeniju. Preparat: Leponex.

KOAGULABILNOST

(engl. coagulability), sposobnost stvaranja krvnog ugruka.

KOAGULACIJA
(engl. coagulation, clotting), zgruavanje, prelazak iz tenog (sol) u poluvrsto, pihtijasto (gel) stanje; 1. spontani proces hemostaze (v. hemostaza); 2. zgruavanje krvi u tkivima, telesnim dupljama, i izvan organizma. Koagulacija je prirodno svojstvo krvi. Za hirurgiju je znaajna pojava krvnih ugruaka (engl. coagulum, clott) koji zaustavljaju krvarenje, ali je njihovo prisustvo u rani, tkivima i telesnim upljinama nepo-eljno, jer mogu biti uzrok infekcije ili krvarenja zbog lokalne fibrinolize (tendencije organizma da ukloni koagulum). Pri zavretku operacije koagulumi se iste, a u operativnu lou stavljaju drenovi kako se ne bi skupljala krv. Krvarenje pri kome se pojavljuju ugruci krvi uvek je svee, a pojava krvi u kojoj nema koaguluma znai ili odsustvo hemostaze ili je izlivena krv stara, tj. krvarenje nije svee; 3. kauterizacija, odn. unitavanje tkiva primenom toplotne, svetlosne ili elektrine energije (v. kauteruzacija).

KOAGULACIJA KRVI
(engl. blood coagulation, clotting), pretvaranje krvi iz tenog sta-nja u semisolidni gel. Mada koagulacija moe da nastane unutar intaktnog krvnog suda, proces obino zapoinje nakon oteenja tkiva. U toku nekoliko sekundi od povrede trombociti se agregiraju na mestu povrede. Ako u krvi ima dovoljno jona kalcijuma, trombocita i tkivnog faktora protrombin se pretvara u trombin. Trombin katalizuje pretvaranje fibrinogena u nerastvorljivi fibrin u kome su svi elijski elementi krvi imobilisani.

KOAGULANS
(engl. coagulant), lek ili supstanca koja ubrzava zgruavanje krvi i zaustavlja krvarenje. Sistemski hemostatici: faktori VIII i IX, arginin-vazopresin se koriste kao lekovi za hemofiliju i von Willebrand- tovu bolesti, a fibrinogen, protrombinski komopleks i vitamin K kod drugih krvavljenja nedostupnih lokalnoj primeni lekova. Lokalni hemostatici: fibrinogen (za lokalnu primenu), trombin i oksiceluloza se koriste za leenje kapilarnih krvavljenja.

KOAGULISATI
(engl. coagulate), izazvati zgruavanje ili postati koagulisan.

KOAGULUM
(engl. coagulum), 1. pihtijasta, poluvrsta masa koja nastaje pri koagulaciji supstance koja je u sol stanju, 2. krvni koagulum. Crvena krvna zrnca, bela krvna zrnca i krvne ploice nalaze se u mrei nerastvor-ljivog fibrina krvnog ugruka.

KOARKTACIJA

(engl. coarctation ), uroeno suenje lumena aorte, lokalizovano najee distalno od ishodita leve potkljune arterije u blizini pripoja ligamentum arteriosum, a ree bilo gde du nishodne aorte. Ponekad se javlja sa drugim uroenim anomalijama kardiovaskularnog sistema, u oko 50% sluajeva sa bikuspidnim aortnim valvulama, kada klinika slika dominira i slui kao povod za otkrivanje koarktacije aorte. Zavisno od mesta i stepena suenja aorte i od toga da li je koarktacija udruena sa drugim anomalijama, javljaju se odgovarajui patoloko-fizioloki poremeaji: povienje pritiska u proksimalnom delu aorte i odgovarajuim arterijama, a distalno od mesta suenja pritiska. Javljaju se i druge pridruene klinike manifestacije, kao to su: razliiti nivoi pritiska i pulsa na krvnim sudovima gornjih i donjih ekstremiteta, pojava vijugavih kolateralnih arterija koje polaze ispod mesta koarktacije, njihove snane pulzacije, koje dovode do uzure donjih ivica rebara. Povienje pritiska u krvnim sudovima gornje polovine tela doprinosi uestalijoj i ubrzanijoj pojavi ateroskleroze, naroito koronarnih i modanih arterija, esto i sa aneurzmatinim arterijama Willisovog kruga, ija ruptura uzrokuje rano (u drugoj i treoj godini ivota) modano krvarenje i smrt. Usled neblagovremeno korigovane (hirurki) koarktacije aorte, javljaju se i druge manifestacije, meu kojima rupture i disekcije aorte, infektivni endokarditis i zastojna srana suficijancija. Definitivna korekcija koarktacije aorte vri se hirurkim putem uz medikamentoznu terapiju pre i posle kardiohirurkog tretmana i uz prevenciju infektivnog endokarditisa, to poboljava prognozu bolesti i smanjuje smrtnost. Najznaajnije metode za dijagnozu mesta i duine koarktacije aorte su: rendgenografija, dvodimenzionalna ehokardiografija i Doppler pomou koga se odreuju gradijenti pritisaka kojima se procenjuje stepen teine koarktacije.

KOBALT
(engl. cobalt), hemijski element sa atomskim brojem 27, atomskom teinom 58,93 i oksidacionim stanjima +1 do +5 (+2 i +3 su najuobiajeniji). Kobalt(III) centralni je konstituent vitamina B12. Ima jedan prirodni izotop, 59Co i osam vetakih izotopa, od kojih je 60Co najznaajniji.

KOCHOVI POSTULATI
(engl. Kochs postulates ), otkrie naunika Roberta Kocha (1843-1910), nemakog lekara, bakteriologa i higijeniara. Robert Koch je otkrio da se patogeni mikroorganizmi moraju izolovati, a zatim u istom stanju moraju imati sposobnost da izazovu odreenu bolest u do tada zdravoj ivotinji. U eksperimentalno vakcinisanoj ivotinji moraju se nai u izobilju patogeni mikroorganizmi. To su tzv. Kochovi po-stulati. Koch je otkrio bacil tuberkuloze. Takoe je dokazao da se epidemije crevnih zaraznih bolesti ire putem vode. Tako se vodom za pie mogu prenositi razne vrste mikroorganizama, izazivaa crevnih infekcija, kao to su: tifus, paratifus, dizenterija i kolera. Do epidemije dolazi prodiranjem kanalizacione mree u vodovodnu, u toku poplava i dr. Ove epidemije nastaju naglo i obuhvataju veliki broj ljudi. Kochov lanac podrazumeva dezinfekciju i sterilizaciju vodenom parom, sa maksimalnom temperaturom od oko 100 oC. To je fizika metoda dezinfekcije, koja se esto primenjuje na terenu, u tzv. vanrednim stanjima.

KOD
(engl. code), v. genetiki kod.

KODEIN
(engl. codeine), opijatni analgetik slian morfinu, ali slabiji. Koristi se uglav-nom za ublaavanje kalja, kao antitusik. Neeljena dejstva: opstipacija, pospanost, vrtoglavica. Preparati: Cafemin, Caffebol, Caffetin, Dikalm, Kafedon.

KODOCITI ILI ELIJE CILJA


(engl. codocyte, target cells ), eritrociti koji lie na metu ili cilj, jer imaju pored obojenosti ivice eritrocita i obojenu centralnu zonu. To su tanke elije zbog poveanog odnosa povrine opne prema zapremini elije. Javljaju se kod hipohromnih anemija, sideroblastnih anemija, posle splenektomije i kod bolesti jetre.

KODOMINANTAN
(engl. codominant), ako se u heterozigotnom stanju eksprimiraju oba alela iz para, onda su ti aleli (ili osobine koje determiniu, ili oboje) kodominantni. Primer kodominantnog odnosa gena kod oveka nalazimo kod gena za krvne grupe ABO sistema: aleli A i B su kodominantni, pa osobe sa AB genotipom imaju fenotipski AB krvnu grupu.

KODON
(engl. codon), triplet tj. niz od tri nukleotida u molekulu DNK ili RNK koji odreuje - predstavlja ifru za jednu ami-nokiselinu. Kodon se oznaava redosledom azotnih baza, koje su karakteristini delovi nukleotida. Kako postoje etiri tipa azotnih baza u molekulu DNK i RNK, broj moguih kombinacija tripleta iznosi 43 = 64. Od toga je 61 funkcionalni kodon pa veina od 20 ami-nokiselina ima vie odgovarajuih kodona. Tri kodona (UAA, UAG i UGA) ne kodiraju ni jednu aminokiselinu i predstavljaju signal za zavretak sinteze polipeptidnog lanca.

KOEFICIJENT
(engl. coefficient), 1. numeriki faktor koji umnoava izraz u nekoj algebarskoj jednaini; 2. broj koji prethodi nekoj formuli u hemijskoj jednaini ukazujui na relativan broj molekula koji ulaze u reakciju; 3. nedimenzionalna konstanta (nema jedinicu u kojoj se izraava) koja karakterie neki hemijski ili fiziki proces; 4. nedimenzionalni statistiki parametar.

KOEFICIJENT INTELIGENCIJE, IQ
(engl. intelligence quotient, IQ), indeks intelektualne sposobnosti oveka u odnosu na preostalu populaciju. Vrednost se dobija delje-njem broja mentalnih godina koje se odrede razliitim testovima (npr. Stanford-Binet test) sa brojem starosnih godina i pomnoi sa 100. Postoje varijacije StanfordBinet testa za svaki uzrast od 2 do 20 godina. Ovi testovi ukljuuju aktivnosti kao to su kopiranje jednostavnih slika, postavljenja razliitih oblika u odgovarajue otvore, odgovaranje na pita-nja, prepoznavanje apsurda u slikama, izbor rei koje imaju neto zajedniko u osnovi, sparivanje

apstraktnih oblika, predvianje buduih pojmova u aritmetikim ili grafikim serijama itd. IQ se poveava sa starenjem sve do 18. godine i ostaje nepromenjen za vreme adultnog perioda ivota. Prema testu inteligencije utvruje se zbirna ocena na osnovu koje se osoba moe svrstati u odreenu grupu: graninu mentalnu insuficijenciju predstavlja rezultat testa sa ocenom 70 - 80, granini prosek je 80 - 90, apsolutni prosek je 100, 50 - 69 oznaava moronstvo, 25 - 49 imbecilnost, a ispod 25 idiotiju. Osobe koje imaju IQ iznad 130 su izuzetno inteligentne.

KOEFICIJENT KORELACIJE
(engl. coefficent of correlation), mera meuzavisnosti dve varijable. Obino je to broj izmeu -1 i 1, gde vrednost 0 ukazuje na odsustvo korelacije, ali ne obavezno i odsustvo zavisnosti. Granine vrednosti 1 i -1 ukazuju na savrenu pozitivnu odnosno negativnu korelaciju. K. k. r , Pearsonov, mera linearne zavisnosti izmeu kva-ntitativnih varijabli (intervalni ili podaci odnosa). Za verodostojnu vrednost koeficijenta r poeljno je da su raspodele obe varijable simetrine. U sluaju dvodimenzionalnog normalnog rasporeda varijabli, kada je jedina mogua zavisnost linearna, vrednost nula za koeficijent r znai stohastiku nezavisnost; Spearmanov k.k. ranga, r, za rangirane podatke daje priblinu indikaciju o stepenu asocijacije izmeu dve varijable. Opravdano ga je primeniti kada se ne moe izraunati koeficijent r; parcijalni k. k ., korelacija r izmeu dve varijable kad se iskljui uticaj ostalih; k. viestruke k. , koeficijent r izmeu vrednosti zavisne varijable regresije i odgovarajuih vrednosti (predvienih) datih regresionom jednainom. Pozitivna vrednost koeficijenta korelacije obeleava se sa R, dok se ee koristi R2, koeficijent determinacije, koji predstavlja proporciju varijanse zavisne varijable objanjenu regresijom. v. regresiona analiza.

KOEFICIJENT VARIJACIJE
(engl. coefficient of variation), relativna mera varijabiliteta; odnos standardne devijacije prema sredini (obino pomnoen sa 100 daje koliki procenat vrednosti aritmetike sredine iznosi vrednost standardne devijacije). Osetljiv je na greke srednjih vrednosti, to mu ograniava primenu.

KOENZIM
(engl. coenzyme), organski neproteinski molekul, esto fosforilisani derivat vitamina rastvorljivih u vodi, koji su neophodni za aktiviranje enzima. Vezivanjem koenzima za protein (apoenzim) nastaje aktivni enzim (holoenzim). Znaajniji koenzimi su nikotinamid-adenin-dinukleotid (NAD, ranije koenzim I ili DPN), nikotinamid-adenin- -dinukleotid-fosfat (NADP, ranije koenzim II ili TPN), koenzim A, piridoksal-fosfat i flavin-adenin-dinukleotid (FAD).

KOENZIM A
(engl. coenzyme A), koenzim koji se sastoji od 4-fosfopantoteinske kiseline, b-merkaptoetilamina i adenozin-3,5-bifosfata. Prenosi acil grupe koje se vezuju za -SH grupe acetil CoA. Aktivirani oblik siretne kiseline kljuni je uesnik u sintezi citrata i poetni stepen u ciklusu trikarboksilnih kiselina (Krebsov ciklus).

KOENZIM Q
(engl. coenzyme Q), v. ubihinon.

KOFAKTOR
(engl. cofactor), element ili sastavni deo (npr. koenzim) pomou koga se drugi materijal (npr. apoenzim) mora ujediniti ili udruiti kako bi se ostvarila funkcija.

KOFEIN
(engl. caffeine), alkaloid koji se nalazi u kafi i aju, stimulie CNS i odgovoran je za poboljanje stanja budnosti i radne sposobnosti. Pojaava analgetiko dejstvo aspirina i paracetamola i zato se nalazi u vie kombinovanih analgetikih preparata kao Caffebol, Caffetin i dr.

KOGNITIVNA PSIHOLOGIJA
(engl. cognitive psychology), psiholoki pravac koji najvei znaaj daje ulnoj spoznaji okoline i ljudi. Ovaj naziv preovlauje u SAD, dok se u evropskoj psihologiji ustalio naziv genetika psihologija.

KOGNITIVNA TERAPIJA
(engl. cognitive therapy), vid psihoterapije koji korekcijom spoznajnih stavova menja (regulie) emocionalne reakcije (poremeaje).

KOHEZIJA
(engl. cohesion), u fizici, meu-molekulska privlana sila izmeu dva bliska delia materije, posebno kod tenog ili vrstog stanja, koja dri delove materije zajedno. Meumolekulska sila takoe deluje izmeu dve razliite supstance u kontaktu - - fenomen poznat kao adhezija (v. adhezija). Sile nastaju prvenstveno zbog elektrinih interakcija.

KOHLEA
(engl. snail, lat. cochlea), kotani pu. Deo kotanog labirinta unutranjeg uva koji svojim oblikom podsea na kuicu batenskog pua. Nalazi se u petroznom delu slepoone kosti, spolja od dna unutranjeg slunog kanala, unutra od bubne duplje, a ispred trema. Sastoji se od osnove i vrha pua, koji je slepo zatvoren. U sastav kotanog pua ulaze: stoer, spiralni kanal i kotana spiralna ploica. Stoer gradi osovinu kotanog pua oko koga se nalazi spiralni kanal, izgraen od dve i po spiralno uvijene vijuge. Spiralne vijuge su kotanom ploicom podeljene delimino na dva sprata: gornji ili tremni (skala vestibuli) i donji ili bubni (skala timpani). Unutar stoera nalaze se uzduni kanalii i spiralni kanali u kome je smeten spiralni ili Kortijev ganglion. Unutar kotanog pua, umetnut izmeu tremnog i bubnog sprata spiralnog kanala, nalazi se opnasti pu, koji gradi srednji sprat

spiralnih vijuga (skala medija).

KOHLEROVA BOLEST
(engl. Kohlers disease ), poremeaj epifiznog rasta tarzalne navikularne kosti, koji moe dovesti do degenerativnog oboljenja zglobova stopala i biti uzrok sindroma bolnog stopala.

KOHORTNA ANALIZA
(engl. cohort analysis), analiza stopa obolevanja i umiranja u odnosu na uzrast odreene grupe ljudi (kohorte), identifikovane u odreenom vremenskom periodu i praene kroz sukcesivne vremenske intervale tokom ivotnog veka. Pod odreenim okolnostima, na primer u studijama migranata, kohortna analiza moe da se vri prema duini boravka migranata u zemlji, a ne prema godini roenja, kako bi se njihovo zdravstveno stanje posmatralo u odnosu na duinu izloenosti.

KOHORTNA STUDIJA
(engl. cohort study), naziv kohorta danas u epidemiologiji ozna-ava grupu ljudi koje povezuje neko zajedniko iskustvo, npr. kohorta roenih iste godine ili istovremeno upisanih na fakultet i sl. Studija predstavlja etioloko istraivanje u epidemiologiji, kojim se uporeuje uestalost bolesti u populacionim grupama izloenim i neizloenim uticaju opredeljenih inilaca koji su pretpostavljeni kao uzroni. Polazi se, dakle, od hipotetikog uzroka (prisutnog ili odsutnog) i odreuje se njegov doprinos pojavi bolesti. Pripadnici kohorte na poetku studije moraju da budu zdravi u odnosu na bolest koja se prouava. Postoje dva pristupa u izvoenju kohortne studije: prospektivni i retrospektivni. U prospektivnim studijama odabrane kohorte se prate obino due vreme, esto godinama, da bi se odredila razlika u obolevanju ili umiranju. inioci na osnovu kojih je izvrena podela ispitanika ve su delovali, ali e se bolest pojaviti tek u bu-dunosti. U retrospektivnim studijama, iz-loenost odreenim faktorima i pojava bolesti ve su se dogodili pre poetka ispitivanja, a zadatak istraivaa jeste da, potujui osnovni metodoloki pristup - idui od uzroka ka posledici, ispita njihovu meusobnu pove-zanost. Krajnji cilj i prospektivnih i retrospektivnih kohortnih studija jeste poreenje stopa incidencije ili mortaliteta meu kohortama izloenim i neizloenim testiranim inio-cima.

KOHORTNE KRIVE
(engl. cohort slopes), sreivanje podataka na nain da, kada se predstave grafiki, linije povezuju take koje oznaavaju uzrasno-specifine stope za gene-racijski (po roenju) iste segmente populacije. Ove krive prikazuju promene stopa sa uzrastom tokom ivota svake kohorte.

KOILOCITOZA
(engl. koilocytosis), vakuo-lizacija elija (beli halo oko jedra) ploasto-slojevitog epitela (npr. ploasto-slojevitog epitela koe ili grlia materice). esto je znak infekcije tog epitela humanim papiloma virusom.

KOITUS
(engl. coitus), seksualni odnos izmeu mukarca i ene.

KOKAIN
(engl. cocaine), droga, sredstvo za-visnosti. Deluje nadraajno na CNS i izaziva psiholoku zavisnost. Nekad se koristio kao lokalni anestetik, ali je takva upotreba naputena.

KOKAINIZAM
(engl. cocainism), sin. koka-inomanija, zavisnost od kokaina, ima odlike psiholoke zavisnosti, ali se ne razvija apstinencijalni sindrom ako se prekine unoenje droge. Kokainisti mogu uzimati drogu povremeno i dobro funkcionisati u drutvenom i profesionalnom pogledu.

KOKARCINOGEN
(engl. cocarcinogen ), supstanca koja pojaava dejstvo karcinogena. Samostalno ne moe da dovede do pojave karcinoma, ali u kombinaciji sa drugim agensima potencira njihovo dejstvo i olakava razvoj malignog tumora.

KOKCIDIOIDOMIKOZA
(engl. Coccidioidomycosis), sistemsko gljivino oboljenje iji je uzronik Coccidioides immitis. Obo-ljenje je poznato i kao Valleyova groznica. ovek se zarazi inhalacijom spora. Bolest se najee manifestuje kao akutna pluna kokcidioidomikoza (suvi kaalj, subfebrilna te-lesna temperatura, bolovi u grudima) koja ponekad prelazi u hronini oblik sa pojavom plunih apscesa i kaverni. Kod imunokompromitovanih osoba (npr. AIDS) razvija se fatalna diseminovana kokcidioidomikoza sa difuznom retikulonodularnom pneumonijom i slinim promenama na koi, zglobovima, jetri, bubrezima i meningeama. Dijagnoza se postavlja nalazom spora u bolesnikom materijalu (sputum, likvor, tkivo) ili kultivacijom. U terapiji se primenjuje amphotericin B.

KOKCIGEALNA KOST
(engl. coccygeal bone, lat. os coocygis), v. os kokcigis, trtina kost.

KOKCIGODINIJA
(engl. coccygodynia), predstavlja bol u predelu trtine kosti. Obino je posledica povrede i estih poroaja.

KOKE
(engl. cocci), bakterije loptastog, sferinog ili ovalnog oblika. Naziv potie od grke rei kokkos -

zrno. Izazivai su mnogih zaraznih bolesti (npr. gonoreje - gonokok, pneumonije - pneumokok i dr.).

KOKOBACIL
(engl. coccobacillus), bakterija u obliku veoma kratkog tapia tako da daje ovalni, pa ak okrugli izgled pa se teko razlikuje od koka. (npr. Yersinia pestis, Brucella i dr.).

KOKSA
(engl. hip, lat. coxa), kuk ili bedro. Predeo koji odgovara korenu donjeg ekstre-miteta.

KOKSAKI VIRUSI
(engl. Coxsackie virus), grupa enterovirusa, iji naziv potie od mesta gde su prvi put izolovani (Coxsackie - gradi u SAD). Na osnovu antigene grae dele se na grupu A (23 tipa) i grupu B (6 tipova). Veina infekcija protie asimptomatski, samo kod pojedinih osoba prodiru dalje od crevnog epitela izazivajui irok spektar klinikih manifestacija. Najznaajnije su miokarditis, perikarditis, meningitis i herpetina angina. Infekcija se prenosi kontaktom (prljave ruke i sl.) i preko kontaminirane vode.

KOKSALGIJA
(engl. coxalgia), bol u kuku bilo kog uzroka.

KOKSARTROZA
(engl. hip osteoarthritis), degenerativno oboljenje zgloba kuka.

KOLAGEN
(engl. collagen), protein vezivnih tkiva. Formiraju ga fibroblasti iz osnovnih elemenata konektivnih tkiva, elastina i proteoglikana.

KOLAGENAZA
(engl. collagenase), proteinaza koja je specifina za kolagen.

KOLAPS
(engl. collaps), privremeno stanje naglo nastale slabosti, malaksalosti i nemoi, obino praeno omaglicom, nesvesticom i kratkotrajnim gubitkom svesti. Javlja se kao posledica iznenadnog emocionalnog stresa, neprijatnog doivljaja (pogled na krv, jak bol, strah), koji uzrokuju naglu nevoljnu reakciju na centre u mozgu, a koji dovode do vazodilatacije (irenja perifernih krvnih sudova i krvnih sudova trbuha). Nastaje nagli pad krvnog pritiska to izaziva smanjeno snabdevanje

mozga krvlju. Javlja se obino kod mlaih osoba u stojeem ili sedeem po-loaju. Kolaps krvnih sudova oznaava praktino prazne krvne sudove.

KOLAPS PLUA
(engl. collaps of the lung), smanjenje zapremine plua zbog smanjene koliine vazduha u alveolama jednog ili vie renjeva ili segmenata plua. Masivni kolaps zahvata celo plue ili veliki deo plua. Alveolarni kolaps predstavlja odsustvo vazduha u alveolnom prostoru, kao u atelektazi usled bronhijalne opstrukcije, ili usled kompresije kao u pneumotoraksu.

KOLATERALAN
(engl. collateral, lat. collateralis), sporedan, dopunski, drugorazredan, poboni, onaj koji se nalazi bono. U anatomiji moe da se odnosi na zglobne veze, anastomotine krvne sudove ili ogranke aksona nervnih elija.

KOLATERALNA CIRKULACIJA
(engl. co-llateral circulation ), dopunski krvotok naknadno stvoren za neki organ ili deo organa ije je snabdevanje krvlju nepotpuno ili sasvim obustavljeno, poto je veliki krvni sud koji snabdeva neki organ ili deo organa zaepljen ili uklonjen. Obrazuju ga ve postojei krvni sudovi koji su meusobno povezani i u uslovima smanjenog dotoka krvi postaju funkcionalni i uveavaju se.

KOLEKTOMIJA
(engl. colectomy), operativni zahvat kojim se uklanja deo debelog creva (parcijalna kolektomija) ili celo debelo crevo (totalna kolektomija). Parcijalna kolektomija moe biti: segmentna , kada se uklanja deo tj. segment debelog creva; tipina , odn. desna i leva hemikolektomija, (v. odgovarajue termine); totalna k ., kada se uklanja celo debelo crevo osim rektuma; proktokolektomija , kada se uklanjaju i debelo crevo i rektum. Totalna kolektomija i proktokolektomija se rade kod zapaljenjskih crevnih bolesti (ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti) i polipoze koja zahvata ceo organ, a parcijalne kod tumora, ogranienih zapaljenjskih procesa i povreda. Rekonstrukcija digestivnog trakta kod parcijalnih i segmentnih kolektomija uspostavlja se anastomozom preostalog dela kolona sa tankim ili debelim crevom, ili izvoenjem terminalne kolostome, a kod totalne kolektomije terminalnom ileostomijom ili ileoanalnom anastomozom (tzv. Pouch).

KOLENO
(engl. knee, lat. genu), v. genu.

KOLERA
(engl. cholera), akutna infektivna bolest uzrokovana bacilom Vibrio Cholere, tipovima Vibrio cholere classica i Vibrio cholere El Tor. To je endemsko-epidemijska bolest Dalekog istoka odakle

se povremeno iri i na ostale kontinente dajui pandemije. Klinika slika moe biti blaga sa slabo izra-enim intestinalnim simptomima. Tee forme karakteriu uestalo povraanje i uestala retka stolica izgleda pirinane orbe, a koja po sastavu predstavlja besproteinsku plazmu. Febrilnost i bolovi u abdomenu su odsutni. Zbog gubitka tenosti razvija se teka dehidratacija sa razvojem hipovolemijskog oka i pojave metabolike acidoze.

KOLESTIPOL
(engl. colestipol), hipolipidemik iz grupe anjonskih smola. Vezuje u crevu une soli i spreava njihov povratak u jetru i ukljuivanje u sintezu holesterola. Koristi se za ublaavanje svraba kod holestatske utice, i kod hiperholesterolemije, kao alternativa, ili u kombinaciji sa statinima, za usporavanje progresije ateroskleroze i njenih posledica. Neeljena dejstva su nauzeja, goruica i opstipacija, a este su interakcije sa drugim lekovima, jer ometa njihovu resorpciju. Preparat: Colestid.

KOLHICIN
(engl. colchicine), prirodni alkaloid izolovan iz afrana, koristio se u kratkim kurama za leenje akutnih napada gihta. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

KOLIINA SUPSTANCE
(engl. amount of substance), fizika veliina koja oznaava broj estica odreenog elementarnog entiteta (npr. atomi nekog elementa, molekuli nekog jedinjenja ili elektroni) koje se nalaze u nekom sistemu. Prema meunarodnom sistemu jedinica (SI sistem), jedinica za koliinu materije (supstance) je mol (mol), koji sadri identian broj estica sa brojem atoma u 1 g istog ugljenika-12 (Avogadrov broj, 6,02 x 1023).

KOLIFORMNA BAKTERIJA
(engl. bacteria Coli), pripada grupi tzv. koliformnih bakterija, koje se nalaze u intestinalnom traktu ljudi, pa njihov nalaz u vodi za pie ukazuje na fekalno zagaenje. Bakterije fekalnog porekla su: E. coli, Enterococcus i Proteus, pa se u svim vodama, bez obzira na poreklo, istrauju bacili koliformne grupe, a u vodama bunar-skog porekla i u povrinskim vodama istra-uju se jo i Clostridium perfrigens i bakteriofag. Ove se bakterije odreuju kod svih pregleda vode (osnovni, proireni, periodini), i u odgovarajuim higijensko-epidemiolokim indikacijama. Fekalni indikatori (FK) i ukupne koliformne bakterije (UK) odreuju se pomou tri ogleda: prethodni, potvrdni i zavrni ogled. U preienim i dezinfikovanim i u flairanim prirodnim vodama ne smeju da se nalaze kolioformne bakterije, odreene kao najverovatniji broj u 100 ml. Prirodna voda zatvorenih izvorita ima do 10, a prirodna voda otvorenih izvorita do 100 kolioformnih bakterija na 100 ml vode. E. coli ne sme da se nalazi ni u jednoj vodi za pie.

KOLIKA
(engl. spasm), bolna senzacija uslov-ljena grevitim kontrakcijama miinog sloja cevastog organa,

najee zbog postojanja prepreke u tom organu. Bol se javlja intermi-tetno, postepeno se pojaava, postie odre-eni intenzitet i zatim poputa. Bol izaziva sama napetost glatkih miia (to direktno nadrauje receptore za bol) i luenje supstanci koje su medijatori bola. Kolike su esto praene simptomima koji su posredovani autonomnim nervnim sistemom (munina, povraanje).

KOLIKULUS
(engl. mound, lat. colliculus), breuljak ili kvrica. Mala, kruno ispupena anatomska struktura.

KOLIMACIJA
(engl. colimation), proces suavanja primarnog vazdunog snopa na korisnu irinu, korienjem primarnih brana od olova ili materijala ekvivalentnih olovu.

KOLIMATOR
(engl. collimator), deo gama- -kamere koji slui za usmeravanje gama- -zraenja od pacijenta do ureaja.

KOLIPAZA
(engl. colipase), nekatalitiki protein (RMM 10.000) pankreasnog soka, ija je funkcija da sprei denaturaciju pankreasne lipaze vezivanjem triglicerida i vode i time pojaa njenu aktivnost.

KOLIRIJUM
(engl. collyrium), teni preparati za ispiranje oka. Podleu istim pravilima primene i uvanja kao i ostale kapi za oi. Najpoznatija je 3% borna kiselina.

KOLISTIN
(engl. colistin), antibiotik dobijen od bakterija. Suvie je toksian da bi se primenjivao za leenje sistemskih infekcija. Koristi se u kombinaciji sa drugim antibioticima kao kapi ili masti za lokalnu primenu.

KOLITIS
(engl. colitis), zapaljenje debelog creva. Moe da bude akutno i hronino. Najee je infektivne prirode, uzrokovano razliitim mikroorganizmima: bakterijama, parazitima iz grupe protozoa (amebni kolitis), virusima. Kod akutnog kolitisa javlja se proliv sa ili bez primesa sluzi i krvi. Kod hroninog kolitisa stolica je neuredna: nekada po vie kaastih stolica dnevno, nekada postoji zatvor vie dana, a najee naizmenino zatvor i kaasta stolica. Posebna vrsta kolitisa je ulcerozni k. Njegov uzrok je nepoznat. Javlja se kod mlaih, psiholabilnih osoba. Bolest je hroninog toka u kome se smenjuju faze pogoranja i smirivanja. Pored zapaljenjskih promena postoje i brojni irevi na sluznici creva.

Bolesnici imaju brojne uestale krvavo--sluzave stolice. Leenje bolesti je dugotrajno.

KOLOBOMI
(engl. colobomas), uroeni ili steeni nedostaci tkiva, najee lokalizovani na kapcima, uveji, onom ivcu.

KOLON
(engl. colon, lat. colon), najdui deo debelog creva koji se nalazi izmeu slepog i marnog creva ili rektuma, v. intestinum krasum. Prua se od zamiljene horizontalne ravni koja se nalazi u nivou otvora tankog creva u debelo crevo (v. ostium ileocekale), odakle nastavlja slepo crevo do nivoa treeg krsnog prljena,odakle se nastavlja marnim crevom ili rektumom. Sastoji se od etiri dela: ushodnog, poprenog, nishodnog i sigmo-idnog kolona. K. ascendens (engl. ascending c., lat. c. ascendens), ushodni kolon. Poetni i retroperitonealni deo kolona koji se nalazi izmeu slepog creva i poprenog kolona. Prua se od desne bedrene jame navie do donje strane desnog renja jetre. Nastavlja se poprenim kolonom. Spoj izmeu ushodnog i poprenog kolona je uglasto povijen i nosi naziv desni ugao kolona; k. descendens (engl. descending c., lat. c. descendens), nishodni kolon. Retroperitonealni deo kolona koji se nalazi izmeu poprenog i sigmoidnog kolo-na. Prua se od prednjeg pola slezine nanie do leve bedrene jame. Nastavlja se sigmoidnim kolonom. Spoj izmeu poprenog i nishodnog kolona je uglasto povijen i nosi naziv levi ugao kolona; k. sigmoideum (engl. sigmoid c., lat. c. sigmoideum), sigmoidni kolon. Nalazi se izmeu nishodnog kolona i marnog creva ili rektuma. Prua se od leve bedrene jame nanie, ulazi u karlinu duplju i zavrava se u nivou treeg krsnog prljena odakle se nastavlja marnim crevom; k. transverzum (engl. transverse c., lat. c. transversum), popreni deo kolona koji se nalazi izmeu ushodnog i nishodnog kolona. Prua se od donje strane desnog renja jetre pop-reno i ulevo do prednjeg pola slezine. Spoj ushodnog i poprenog kolona gradi desni ugao kolona, a spoj izmeu poprenog i nis-hodnog kolona gradi levi ugao kolona. Popreni kolon je privren za zadnji trbuni zid peritonealnom peteljkom koja se naziva mezokolon transverzum. Popreni kolon i njegova peritonealna peteljka dele peritonealnu duplju na gornji ili nadmezokolini i donji ili podmezokolini sprat.

KOLONIJA
(engl. colony), populacija bakterija nastala umnoavanjem jedne jedine bakte-rijske elije na vrstim hranljivim podlogama. Izgled kolonije tj. njen oblik, veliina, pigmentacija, ivice i izgled povrine znaajni su za identifikaciju bakterija.

KOLONIJE SLEZINE
(engl. splenic col-onies), mali fokusi klonske proliferacije suspenzije ivih hematopoetskih elija, koji potiu od neozraenog donora, a ubrizgavaju se u slezinu letalno ozraene eksperimentalne ivotinje. S obzirom na to da se k. s. sastoje od svih tipova krvnih elija, one pruaju dokaz da svi elijski tipovi potiu od jedne stem elije.

KOLORIMETAR
(engl. colorimeter), optiki instrument za merenje apsorpcije elektromagnetnog zraenja u vidljivom delu spektra. Koristi se uglavnom za identifikaciju i odre-ivanje koncentracije supstance koja apsorbuje svetlost. Ako se koristi ureaj sa fotoelektrinim elijama, instrument se zove fotoelektrini kolorimetar. Instrument koji koristi uzani deo spektra zove se spektrofotometar.

KOLORIMETRIJA
(engl. colorimetry), anali-ziranje ili merenje boje pomou kolorimetra.

KOLOSTOMA
(engl. colostomy), izvoenje otvora debelog creva na prednji trbuni zid u cilju: definitivne evakuacije stolice (definitivna ili terminalna kolostoma) posle resekcionih operacija na debelom crevu, kada je druga rekonstrukcija nemogua; privremene evakuacije stolice (temporerna kolostoma) kod postojanja crevne prepreke, zapaljenja, ili radi privremene derivacije stolice sa obolelog ili prethodno zaivenog debelog creva kako bi se omoguio period oporavka i bolesnik pripremio za rekonstruktivnu operaciju; traj-nog, palijativnog reenja kod uznapredovalih tumora i crevnih prepreka, kada druga resekciona operacija nije mogua. Kolostomija je: unipolarna , kada se na prednji trbuni zid izvodi samo proksimalni otvor kolona, i tada je najee i definitivna, tj. izvedena nakon radikalne operacije; bipolarna , koja moe biti privremena i trajna palijativna, zavisno od sluaja. Prema mestu na kome se konstruie, kolostoma se naziva: cekostoma (na cekumu), transverzostoma (na poprenom kolonu) i sigmoidostoma (na sigmoidnom kolonu). Kolo-stoma se prazni u kesu zalepljenu na disk ili u kesu posebnog aparata sa pojasom, od 1 do 6 puta dnevno. Danas postoji takav sistem ureaja (Convatec, Coloplast i sl.) da su higijena i apsorpcija gasova potpuni. Postoje posebne slube za negu, zbrinjavanje i dava-nje uputstava pacijentima sa kolostomom (engl. colostomy care unit).

KOLPORAFIJA
(engl. colporraphy), postupak uivanja zidova vagine prilikom zbrinjavanja rana ili izvoenja prednje i zadnje plastike vagine radi korekcije poremeene statike karlinih organa ene.

KOLPOSUSPENZIJA
(engl. colposuspension), operativna procedura kojom se vagina vraa u normalan poloaj i fiksira. Izvodi se kod poremeaja normalnog poloaja vagine.

KOLPOTOMIJA
(engl. colpotomy), operativna tehnika prosecanja zida vagine zbog otvaranja Douglasovog prostora (najnieg dela trbune duplje). Najee se izvodi prosecanje zadnjeg svoda vagine zbog otvaranja apscesa Douglasovog prostora.

KOLUM
(engl. neck, lat. collum), vrat; 1. sueni deo tela koji se nalazi izmeu glave i grudnog koa. Vrat spaja glavu sa trupom; 2. sueni deo anatomske strukture nalik vratu. k. anatomikum humeri (engl. anatomical n. of humerus, lat. c. anatomicum humeri), ana-tomski vrat ramene kosti. Sueni deo ramene kosti, valjkastog oblika koji se nalazi izmeu glave ramene kosti i velike i male kvrge; k. hirurgikum humeri (engl. surgical n. of humerus, lat. c. chirurgicum humeri ), hirurki vrat ramene kosti. Deo ramene kosti koji odgovara spoju vrata i tela kosti. Predstavlja mesto estih preloma.

KOLUMNA
(engl. column, lat. columna), stub. Uzduno postavljena duga i cilindrina struktura. K. renalis (engl. renal c., lat. c. renalis ), bubreni stub. Deo kore bubrega koji se umee izmeu dve susedne bubrene ili Malpigijeve piramide; k. spinalis (engl. spinal c., lat. c. spinalis), v. kolumna vertebralis; k. vertebralis (engl. vertebral c., lat. c. vertebralis), kimeni stub. Deo aksijalnog skeleta, oblika jako izduenog slova S, koji se prua sredinom zadnjeg predela vrata i lea. Kimeni stub je svojim gornjim krajem spojen sa bazom lobanje dok se njegov donji kraj slobodno zavrava trtinom kosti. Izgrauju ga 33 - 34 kimena prljena, meuprljenski zglobovi i zglobne veze. U odnosu na deo tela, kimeni stub se deli na vratni, grudni, slabinski, krsni i trtini segment ili deo. Vratni, grudni i slabinski segment grade pokret-ljivi deo kimenog stuba. Tela ovih prljenova su meusobno razdvojena meuprljenskim kolutovima. Vratnih prljenova ima 7, grudnih 12, a slabinskih 5. Krsni i trtini segment predstavljaju nepokretni deo kimenog stuba jer su krsni i trtini prljenovi meusobno srasli i grade kompaktne kosti, krsnu i trtinu. Krsnih prljenova ima 5 a trtinih 4 - 5. Boni delovi krsne kosti nose zglobne povrine za spoj sa desnom i levom karlinom kosti, a preko njih sa istostranim donjim ekstremitetom. itavom duinom kimenog stuba prua se kimeni kanal, v. kanalis vertebralis. Kimeni stub obezbeuje efikasnu zatitu kimenoj modini i predstavlja potporu i oslonac predelu trupa. itavom njegovom duinom pripajaju se miii i zglobne veze koje dodatno, statiki i dinamiki, stabilizuju predeo trupa.

KOLUMNA INTERMEDIOLATERALIS
(engl. intermediolateral cell column), deo kimene modine izmeu Th1 i L3, u kome se nalaze elijska tela simpatikih neurona iji su aksoni preganglijska vlakna koja izlaze putem prednjih korenova spinalnih nerava i ulaze u trunkus simpatikus kao bele komunikantne grane.

KOMA
(engl. coma), prolongirano, duboko besvesno stanje iz koga se ne moe probuditi ni najgrubljim draima, prema Glasgow Coma Score 8 poena i manje. Strukturalna k. , porekla oteenja modanih struktura, traumatska ili spontana; kardiogena k. , porekla tekih poremeaja rada i morfolokih oteenja srca; metabolika k. , porekla metabo-likih poremeaja - ketoacidozna, hepatina, uremina; psihogena k. , porekla psihijatrijskih poremeaja; nepoznatog porekla k. , nijedna od prethodno navedenih, nejasnog uzroka.

KOMARCI
(engl. mosquitoes), insekti koji pripadaju porodici Culicidae, red Diptera (dvo-krilaca). To su mali insekti, vitkog tela, dugih nogu i izduenih krila. Razdvojenih su polova. Znaajni su kao prenosioci virusnih (npr. rod Ades - uta groznica, denga) i parazitarnih oboljenja (npr. rod Anopheles malarija, rod Culex - filarijaza).

KOMATOZNI BOLESNIK
, bolesnik u stanju kome.

KOMBUSTIJA
, v. opekotina.

KOMEDON
(engl. comedone), acne punctata; crna ili tamno smea masa koja zatvara proireni folikul dlake. Nastaje nakupljanjem oroalih elija i loja. Razlikuju se otvoreni i zatvoreni komedoni.

KOMENSAL
(engl. commensal), mikroorganizam koji ivi na povrini i u upljinama domaina ne izazivajui bilo kakve tetne efekte. Npr. E. colli u crevima i Proteus u urinarnom traktu kod oveka, odnosno Cl. tetani u crevima ivotinja su normalni stanovnici ovih upljina. Komensal koristi svog domaina za svoje potrebe, a za uzvrat mu ne daje nita. Komensal zavisi od vrste hrane, temperature i drugih fiziko-hemijskih uslova koje nalazi u svome domainu. On je nepatogen parazit koji ne izaziva zarazna oboljenja kod domaina.

KOMISIJA ZA ENZIME, EC
(engl. Enzyme Commission), Meunarodna komisija za en-zime, koja je formirana 1956. godine pri Internacionalnoj uniji za biohemiju (IUB) sa ci- ljem da standardizuje klasifikaciju i nomenklaturu enzima. Prva takva nomenklatura je izdata 1961. godine.

KOMISURA
(engl. commisure, lat. commisura ), spojnica; 1. spoj izmeu podudarnih i parnih anatomskih struktura koje se nalaze na suprotnim stranama, kao to je sluaj sa kapcima, usnama i zaliscima; 2. deo bele mase modanog tkiva izgraen od snopova nervnih vlakana koja povezuju podudarne delove desne i leve strane ili hemisfere mozga i kimene modine. K. cerebri anterior (engl. anterior cerebral c., lat. c. anterior cerebri ), prednja velikomodana spojnica. Prua se popreno kroz prednji zid tree modane komore a sadri mijelinska vlakna koja povezuju suprotne, desne i leve, delove mirisnog mozga, eonog (kora donje ili orbitalne strane) i slepoonog (kora slepoonog pola)

renja velikog mozga; k. cerebri posterior (engl. posterior cerebral c., lat. c. cerebri posterior ), zadnja modana spojnica. Sadri snopove mijelinskih vlakana koja se pruaju kroz meumozak, neposredno iza mesta poetka modanog kanala, (v. akveduktus cerebri). Povezuje suprotne (desne i leve) delove vidnih i limbikih struktura; k. fornicis (engl. c. of fornix, lat. c. fornicis), spojnica velikomodanog svoda. Sadri snopove mijelinskih vlakana koji se pruaju izmeu krakova velikomodanih svodova ili forniksa. Povezuju desnu i levu hipokampalnu formaciju; k. hipokampi (engl. hippocampal c., lat. c hippocampi), v. komisura fornicis.

KOMOCIJA
(engl. concussion, commotio), potres, kratkotrajan, reverzibilan, funkcio-nalan poremeaj bez strukturalnog oteenja tkiva i organa, izazvan povredom. K. kimene modine , prolazna inhibicija svih fiziolokih funkcija kimene modine; k. mozga , kliniki sindrom koji se manifestuje kratkotrajnim gubitkom svesti, amnezijom za dogaaj povre-ivanja i lakim poremeajem vegetativnih funkcija; utvruje se na osnovu anamneze i klinikog pregleda.

KOMORA
(engl. chamber, ventricle, lat. came-ra, ventriculus), v. kamera, ventrikulus.

KOMORIJENTI
, osobe umrle ili proglaene umrlim usled masovnih nesrea (zemljotresa, brodoloma, avionskih nesrea, poplava i sl.). U ovakvim sluajevima, nae pravo tretira sve osobe kao istovremeno umrle, ako nije mo-gue utvrditi tano vreme smrti - to je zna-ajno u procesu nasleivanja. Pravna nauka prisiljena je da koristi pretpostavke i fikcije da bi reila pitanja vezana za nastupanje smrti i za tano utvrivanje kada je ona nastupila, v. pravno utvrivanje smrti.

KOMORSKE ELIJE
(engl. ventricular cells), visoke elije koje se pruaju od bazalne lamine do lumena rane neuralne cevi tokom histogeneze. V. neuroepitel.

KOMORSKI SISTEM MOZGA


(engl. chamber system of brain, lat. systema c. cerebri ), skup meusobno povezanih upljina, otvora i kanala smeten u sredinjim delovima mozga i kimene modine, kroz koji protie cerebrospinalna tenost ili likvor. Komorski sistem grade etiri modane komore, jedna parna i dve neparne. Parna je bona modana komora (ventrikulus lateralis), koja predstav-lja sredinju upljinu velikomodane hemisfere. Desna se oznaava kao prva, a leva kao druga. Neparne modane komore su trea i etvrta. Trea modana komora (ventrikulus tercijus) predstavlja sredinju upljinu meu-mozga, a etvrta (ventrikulus kvartus) sre-dinju upljinu zadnjeg mozga ili rombencefalona. Bone modane komore komuniciraju sa treom preko meukomorskih otvora, desnog i levog. Treu i etvrtu komoru po-vezuje modani kanal (akveduktus cerebri). Iz etvrte modane komore likvor otie u subarahnoidalni prostor iz koga se resorbuje u venske sinuse tvrde modane ovojnice. Malim delom

likvor otie u centralni kanal kimene modine. U modanim komorama nalaze se horoidni spletovi koji stvaraju i lue likvor.

KOMPARTMANSKA ANALIZA
(engl. compartman analysis), najei nain matema-tikog modelovanja nekog fiziolokog procesa, kojim se ceo ispitivani fizioloki sistem deli na kompartmane (odeljke, prostore), izmeu kojih je prolaz radioobeleivaa tre-nutan. Ima iroku primenu u nuklearnoj medicini, posebno za izraunavanje: volumena krvi, ivota eritrocita, ferokinetike i za merenje drugih volumena i protoka. Primenjuje se i u drugim oblastima medicine za matematiko reavanje velikih globalnih modela organizma, modela pojedinih organa do elijskih modela.

KOMPATIBILNOST
(engl. compatibility), 1. kvalitet ili stanje harmonije u zajednici; 2. efikasna integracija elemenata jednog sistema sa drugim; 3. stvaranje stabilnog hemijskog ili biohemijskog sistema, naroito u lekovima, tako da se dva ili vie lekova mogu dati istovremeno bez nastajanja neeljenih dejstava ili bez izmene terapijske efikasnosti drugog agensa; 4. stepen do koga odbrambeni sistem tela bez imune reakcije tolerie prisustvo neeg stranog, kao to su transfuzija krvi, transplantirano tkivo, transplantirani organi. Potpuna kompatibilnost postoji kod iden-tinih blizanaca; 5. odsustvo reakcije izmeu krvnih grupa tako da nema aglutinacije kada se eritrociti jednog uzorka krvi pomeaju sa serumom drugog uzorka; 6. ne postoji reakcija na transfundovanu krv.

KOMPENZACIJA
(engl. compensation), mehanizam ego-odbrane kojim se odreene slabosti jedinke nadoknauju drugim osobinama i delatnostima jedinke. Sam mehanizam je prvi opisao Adler kao pojavu inferiornog organa, koji stvara unutranju neravnoteu, a zatim se ta neravnotea kompenzuje pojaanim radom tog organa, ili nekom zamenom funkcije.

KOMPETICIJA
(engl. competition), pojava da dve materije tee da se veu na isto vezujue mesto, a mogue je da istovremeno na tom mestu bude vezana samo jedna supstanca. Ovaj princip (pojava) koristi se u leenju tako to se na vezujue mesto vee neka materija koja ima sklonost ka vezivanju na tom mestu, a ne izaziva odreene neeljenje efekte koji se inae javljaju ako se vee druga, aktivna materija.

KOMPETITIVNA INHIBICIJA
(engl. competitive inhibition), u enzimskoj kinetici inhibicija kod koje se supstrat i inhibitor takmie za isto katalitiko mesto na enzimu koje je strukturno slino. Ukupna inhibicija zavisi od koncentracije inhibitora, odnosa inhibitora prema supstratu i afiniteta inhibitora za enzim. Brojni lekovi su kompetitivni inhibitori enzima.

KOMPJUTERIZOVANA AKSIJALNA TOMOGRAFIJA


(engl. computerized axial tomography), v. CT skeniranje.

KOMPLEKS
(engl. complex), oznaava da se neto sastoji od dva ili vie sastavnih delova. U imunologiji (imuni kompleks), u elektrokardiografiji QRST kompleks, koji oznaava deo elektrokardiografskog zapisa sastavljen od zubaca Q, R, S i talasa T. U neuropsihijatriji kompleks oznaava skup elja povezanih sa veoma jakim emocijama, a koje su drutveno neprihvatljive pa stoga moraju biti potiskivane.

KOMPLEKS INFERIORNOSTI
(engl. inferiority complex), potisnuti psihiki sadraj koji izaziva oseanje manje vrednosti. Oseaj inferiornosti se smatra prirodnim pratiocem deijeg razvoja. U psihoanalizi je vaan inilac u razvoju ega i super-ega.

KOMPLEKS SUPERIORNOSTI
(engl. superiority complex), potisnuti psihiki sadraj koji se manifestuje oseanjem vie vrednosti. Naziva se kompleksom jer je jednim delom nesvesne prirode i obino u vezi sa drugim nesvesnim mehanizmima.

KOMPLEKSNI REGIONALNI BOLNI SINDROMI


(engl. complex regional pain syndroms - CRPS ), preanji naziv refleksna simpatika distrofija (engl. reflex sympathetic dystrophy ); poremeena klinika stanja bola sa izraenom disproporcijom u intenzitetu, distribuciji, senzornim poremeajima, motornoj, autonomnoj, trofikoj i fiziolokoj disfunkciji, u odnosu na postojeu patologiju.

KOMPLEMENT
(engl. complement), sistem rastvorljivih belanevina krvi koje se nalaze u inaktivnom stanju. Kada doe do imunoloke ili neimunoloke stimulacije, ovaj sistem se aktivira poput kaskade, stvarajui pri tom veoma aktivne materije koje imaju sposobnost razaranja elijskih membrana, privla-enja elija zapaljenja na mesto odigravanja reakcije, izazivanja zapaljenjske reakcije i dr. Ovih belanevina, tzv. komponenti ima oko dvadeset.

KOMPLEMENTACIJA
(engl. complementation), interakcija izmeu delova virusnog genoma, pri kojoj u udruenoj infekciji dolazi do poveane produkcije jednog ili oba roditeljska virusa, dok njihov genom ostaje nepromenjen.

KOMPLETNI PROTEINI
, imaju takav sastav aminokiselina koji obezbeuje odgovarajuu koliinu esencijalnih aminokiselina i imaju visok stepen digestibilnosti. Ove uslove ispunjavaju proteini iz jaja, mleka, mesa i ribe, a zovu se i proteini visoke nutricione vrednosti.

KOMPLIJANSA
(engl. compliance), porast pritiska pri porastu volumena. Komplijansa aorte je najvea za vreme uobiajenih varijacija pritiska. Kada su arterije normalno komplijantne, krv tee kroz kapilare za vreme sranog ciklusa. Kada su arterije rigidne, krv protie kroz kapilare samo za vreme sistole.

KOMPLIKACIJA
(engl. complication), doga-aj sa nepovoljnom tendencijom koji se razvija, nekada neoekivano, u vezi sa leenjem, dijagnostikom i hirurkom procedurom. Mogu biti prirodne, nastale usled samog toka i progresije bolesti, i jatrogene, izazvane postupcima i intervencijom samog lekara. Dele se i na: dijagnostike (u vezi sa izvoenjem dijagnostikih postupaka, npr. rendgenskih ispitivanja i zahvata), terapeutske (vezane za terapijske postupke, npr. kod kateterizacije ili punkcije), hirurke , koje se mogu javiti intraoperativno i postoperativno, u vezi sa samim zahvatom. Hirurke se dele na: neposredne, unutar 48 h od operacije (ok, krvarenje); rane, tokom perioda hospitalizacije od 3. do 21. dana (infekcija, prskanje operativne rane, dehiscencija anastomoza, peritonitis, rani ileus, zaepljenje krvnih sudova, utica, sepsa, pluna embolija oteenje jetre i bubrega); odloene, do 6 nedelja od operacije (sindrom malog eluca, kasni ileus, dumping sindrom); kasne, sve vrste komplikacija posle ovoga perioda do godinu dana. Sve komplikacije, a naroito rane, veoma su opasne, njihovo reavanje delikatno i teko, a reintervencija praena visokim mortalitetom koji se kree od 20 do preko 70%! Dobra dijagnostika, procena stanja bolesnika, izbegavanje nepotrebnih i preteranih operacija, preoperativna priprema, pravilan izbor i izvoenje ope-rativne procedure, uz odgovarajue perioperativno leenje najbolji su nain za izbegavanje ovih nemilih dogaaja.

KOMPLIKACIJE LAPAROSKOPIJE
(engl. laparoscopic complications ), povrede u toku izvoenja laparoskopije. Mogu nastati u toku kreiranja pneumoperitoneuma kao naina vizualizacije operativnog polja ubodom igle u intraperitonealni organ ili krvni sud. U toku operativnog zahvata zbog specifinosti operativne tehnike, gde je izmenjeno poimanje tree dimenzije i prisutan nedostatak taktilnog oseaja u odnosu na otvorenu klasinu operativnu tehniku, moe doi do povreda struktura. Mogue su specifine postoperativne komplikacije kao to su pneumotoraks, fistulizacija itd. Opisane komplikacije se izbegavaju adekvatnim treningom i rigoroznim pridra-vanjem operativne tehnike.

KOMPONENTA
(engl. component), konstitutivni element ili deo nekog veeg sistema. U klinikoj hemiji konstituent je sastojak koji se meri. Merenja su definisana izrazima sistem (npr. serum), komponenta (npr.

glukoza) i merna veliina (npr. koncentracija supstance). Komponenta je i bilo koja posebna hemijska supstanca koja ulazi u neku smesu ili rastvor.

KOMPOZITI,
estetski materijali za zubne ispune, sastavljeni su od organskog i neorganskog dela. Polimerizuju se hemijskom ili fizikom (svetlost) inicijacijom.

KOMPRESA
(engle. compress, gauze ), 1. smotana gaza, jastui, smotana tkanina; sterilna, na poseban nain u jastui smotana gaza, vee sposobnosti upijanja, kojom se brie operativno polje, sui izlivena krv, hvata, pritiska, dri i uklanja tkivo tokom ope-racije. Kompresama se takoe zavijaju i pokrivaju organi kako ne bi tokom manipulacije i povlaenja retraktorima bili oteeni. U naem hirurkom argonu, koristi se izraz gaza; 2. sterilna, vra, platnena tkanina, obino obojena, kompresa u uem smislu, jednostavnog argonskog naziva arav (u engl. se koristi naziv towel sa istim znae-njem). Slui za aseptino ograivanje operativnog polja i odvajanje ostalog dela koe od radne, operativne povrine. Za pripremu operativnog polja koristi se kombinacija vie oblika komprese (mala, velika, sa prozorom, uzduna, poprena), a sam postupak se naziva ograivanje ili izolacija.

KOMPRESIJA
(engl. compression, lat. compressio: comprimere - spojiti, pritisnuti ), 1. akt pritiskanja, dejstvo usmereno na telo od strane spoljne sile koja ima za cilj da smanji njegovu zapreminu i vrstinu; 2. smanjenje odreenih stadijuma u periodu razvoja; k. mozga (cerebralna k.) , stanje u kome se mozak pritiska usled preloma, tumora, koaguluma krvi, apscesa itd.; digitalna k ., pritiska-nje krvnog suda prstima ili palcem u cilju spreavanja daljeg krvarenja.

KOMPTONOV EFEKT
(engl. Compton effect), interakcija X ili gama-zraenja kad interreaguju s orbitalnim elektronom atoma, pri emu se izvri apsorpcija i generiu se uzmakli elektro i gama kvant sa manjom energijom.

KOMPULZIJA
(engl. compulsion), prisilna radnja, unutranje ili retko spoljanje prisiljavanje na mentalne i motorike radnje, koje se protive svesnom htenju linosti. Javlja se kao jedan od dominantnih simptoma opsesivno kompulzivne neuroze.

KONCENTRACIJA
(engl. concentration), koliina (koja moe biti izraena masom, zapreminom, brojem molova, brojem

ekvivalenata itd.) rastvorka u odnosu na masu ili zapreminu rastvaraa ili rastvora.

KONCENTRACIJA VODONIKOVOG JO-NA


(engl. hydrogen ion concentration ), molarna koncentracija vodonikovih jona u rastvoru. U razblaenim rastvorima ( H +) je definisan sa pH jednainom pH = - log10 ( H +). Tako je npr. referentni interval za pH krvi 7,35 - 7,45 ekvivalentan 44-35 nmol/L.

KONCENTRINA KONTRAKCIJA
(engl. concentric contraction), posle ekscitacije, povezivanja ekscitacije i mehanike aktivnosti, mii razvija snagu sa ili bez promene duine. Promene miia mogu da budu skra-ivanje ili produavanje. Koncentrina kontrakcija odgovara skraivanju miia.

KONCENTRISANJE URINA,
za vreme ma-log unosa vode, bubrezi eliminiu otpadne materije i ekscesne jone protivstrujnim mehanizmom uz konzerviranje vode. Najzad, velika koncentracija antidiureznog hormona omoguava ekskreciju koncentrovanog urina. Urin moe da bude 4 puta koncentrovaniji od plazme i glomerularnog filtrata.

KONI
(engl. filum, lat. filum), v. filum.

KONDENZACIJA
(engl. condensation), pro-mena agregatnog stanja supstance iz gasovitog u teno ili tenog u vrsto. Obino se deava na povrinama koje su hladnije od gasa koji se kondenzuje i tom prilikom se oslobaa toplota.

KONDENZATOR
(engl. condenser), 1. ureaj za menjanje agregatnog stanja supstance iz gasnog ili pare u teno agregatno stanje; 2. ureaj koji se sastoji od dve provodne paralelne ploe, suprotno naelektrisane, izmeu kojih je dielektrik.

KONDICIONIRANJE
(engl. conditioning), uspostavljanje novog oblika ponaanja putem uenja (kroz ponavljanje) odnosa izmeu dva stimulusa, od kojih je jedan bezuslovni, efektivni (BS), a drugi uslovljeni, neefektivni stimulus (US). U klasinom uslovljavanju posle odreenog broja sparivanja BS i US, primena samo US izazvae odgovor kakav daje uvek samo taj BS. Uslovljavanje je prost oblik asocijativnog uenja, koje nastaje i nestaje tokom ivota jedinke, ima signalni, adaptacioni karakter. V . instrumentalno

uslovljavanje.

KONDIL
(engl. condyle, lat. condylus), v. kondilus.

KONDILOM
(engl. condyloma), polne, iljate bradavice; benigni izrataji, uglavnom na koi i sluzokoama polnih organa i koi pregiba. C. accuminata , najea polno prenosiva bolest izazvana humanim papiloma virusom; c. lata , iroke, pljosnate papule esto sa izraenom maceracijom, lokalizovane na koi pregiba perigenitalne regije; klinika manifestacija sekundarnog sifilisa.

KONDILUS
(engl. condyle, lat. condylus), ovalni ili zaobljeni zglobni kotani nastavak ili ispupenje koje se nalazi na okrajku kosti. K. lateralis (engl. lateral c., lat. c. lateralis), boni kondilus. Zaobljeni zglobni nastavak na okrajku dugih kostiju; k. medijalis (engl. medial c., lat. c. medialis), unutranji kondilus. Zaobljeni zglobni nastavak na okrajku dugih kostiju; k. okcipitalis (engl. occipital c., lat. c. occipitalis), potiljani kondil. Parni, desni i levi, zglobni nastavak bubreastog oblika, koji se nalazi na donjoj strani bonog dela potiljane kosti, neposredno, desno i levo, od velikog potilja-nog otvora. Spaja se sa gornjim zglobnim povr-inama atlasa gradei atlanto-okcipitalni zglob.

KONDOM
(engl. condom), gumena navlaka za penis koja se upotrebljava radi spreavanja zaea i/ili zatite od seksualno prenosivih bolesti; sinonim je prezervativ.

KONDUKCIJA
(engl. conduction), jedan od naina kojim se gubi toplota iz tela kada je temperatura okoline nia od temperature tela. Podrazumeva razmenu toplote izmeu tela i objekta ili supstanci koje su u meusobnom direktnom kontaktu i izmeu kojih postoji toplotni gradijent; kada neka osoba sedne na hladan predmet (stolicu), kondukcijom se odaje toplota sve dok se temperature ne izjednae i tada taj predmet (stolica) postaje izolator koji spreava dalji gubitak toplote. Na ovaj nain se odaje toplota i na sloj vazduha i u vodi. Odavanje toplote u vodi je vee od odavanja u vazduhu, zbog toga to voda ima oko 1.000 puta veu specifinu toplotu (koliina toplote koja je potrebna da povea temperaturu nekog tela za 1oC po jedinici mase ili zapremine). Zato se poviena tempe-ratura nekoj osobi najbre obara tuiranjem u vodi koja ima niu temperaturu od tela (mlaka voda).

KONFABULACIJA
(engl. confabulation), popunjavanje praznina (defekta) u seanju izmiljenim sadrajem. Konfabulacije su posebno karakteristine za Korsakoffljevu alkoholnu psihozu, gde bolesnik defekte

u seanju nadoknauje izmiljenim sadrajem.

KONFLIKT
(engl. concflict), postojanje dve protivrene tenje kod iste osobe, sukob interesa. Obuhvata saznajne funkcije, dinamiku linosti i emocije. Prema radovima Pavlova kljunu ulogu u nastanku konflikta imaju saznajne funkcije.

KONFUZIJA
(engl. confusion), zbunjenost, pometenost; stanje svesti pri kome bolesnik ne moe koherentno da misli i nema sposobnost koncentracije, tako da moe da se javi poremeaj orijentacije u odnosu na vreme, mesto i prema linostima. Ponekad je uvod u tei stepen poremeaja svesti.

KONGELACIJA
, v. smrzavanje.

KONGENITALNA ADRENALNA HIPERPLAZIJA


(engl. congenital adrenal hyperplasia ), grupa naslednih, autosomno recesivnih poremeaja uslovljenih deliminim ili potpunim nedostatkom jednog od pet razli-itih enzima neophodnih u lancu sinteze hormona kore nadbubrenih lezda. Kod vie od 95% dece sa k. a. h. postoji nedostatak enzima 21-hidroksilaze. Tei oblik ove bolesti moe da dovede do smrtnog ishoda u novoroenakom uzrastu. Poveana sekrecija mukih polnih hormona (androgena) iz kore nadbubrenih lezda uslovljava neodreen, dvo-polan izgled spoljanjih polnih organa i po-greno odreivanje pola kod enske novo-roenadi, kao i pojavu lanog preranog puberteta kod dece oba pola. Laki oblici k. a. h. dovode do hirzutizma, izostanka menstruacije i neplodnosti kod devojaka i ena.

KONGENITALNA AMIOTONIJA
(engl. Oppenheims disease ), Oppenheimova bolest, uroena bolest donjih motornih neurona. Miii odojeta su mlitavi sa retkim pokretima. Pla je slab, odsutni su duboki refleksi i nema odgovora ni na najintenzivnije drai. ivotna prognoza je loa.

KONGENITALNA DISLOKACIJA KUKA


(engl. congenital dislocation of the hip), uroeno iaenje kukova usled uroene nezrelosti u formiranju delova kuka i poreme-aja njihovih odnosa. Dijagnoza se postavlja ultrazvunim pregledom, kojim se vidi razvijenost acetabuluma i glavice butne kosti kao i njihov poloaj. Kod deteta je izraena asimetrija nogu, bolna i ograniena abdukcija kukova, a u kasnijem uzrastu gegav hod. Prevencija se sprovodi od roenja irokim prepovijanjem.

KONGENITALNA DISPLAZIJA KUKA

(engl. congenital hip displasion), poremeaj u razvoju kuka u kome je aica zgloba nerazvijena i plitko oblikovana zbog ega je deo glave butne kosti nepokriven. Zbog toga je kuk nestabilan i vremenom dolazi do njego-vog teeg oteenja.

KONGENITALNA OBOLJENJA SRCA


(engl. congenital heart disease), uroene, strukturne abnormalnosti srca i velikih krvnih sudova (aorta i a. pulmonalis). Tana etiologija u veini sluajeva nije poznata. Hemodinamski postoje 4 grupe uroenih sranih mana: sa levo-desnim (LD) antom; desno- -levim antom (DL); opstruktivne lezije na uima ili na samim krvnim sudovima; slo-ene mane. Mogu direktno ugroavati ivot ve u ranom novoroenakom periodu.

KONGENITALNI MEGAKOLON
(engl. congenital megacolon), uroeni aganglio-narni megakolon; uroeno proirenje kolona u celoj duini, ili samo u pojedinim delovima. Nastaje zbog uroenog smanjenja intramuranih nervnih pleksusa, sa posledinim odsustvom peristaltike u zahvaenom segmentu i dilatacijom proksimalnog, intaktnog creva. Naroito esto je proiren sigmoidni kolon. Bolest se ispoljava opstrukcijom, najee distalnog dela kolona, meteorizmom, distenzijom i opstipacijom. Leenje je hirurko, sastoji se u resekciji aganglionarnog dela creva.

KONGENITALNI RUBEOLA SINDROM


(engl. kongenital rubella syndrome ), sindrom koji se javlja kod novoroenadi ija je majka obolela od rubeole u prva tri meseca trudnoe. Karakteriu ga katarakta, anomalije srca, gluvonemost, mikrocefalija, mentalne smetnje, mikroftalmija, lezije retine, sindaktilija, diple-gija, miina mlitavost, rascep nepca i anoma-lije zuba u vidu hipoplazije glei, visoke incidence pojave karijesa i smetnjama u nicanju mlenih zuba. Naziva se jo i rubeola sindrom.

KONGENITALNO
(engl. congenital), stanje koje postoji na roenju ili za koje se veruje da je nastalo (prisutno) pre roenja. Kongenitalne malformacije su sve nenormalnosti pri-sutne na roenju, bez obzira da li su nasleene ili ne.

KONGESTIJA
(engl. congestion, lat. congestio), ekscesivno ili abnormalno nakupljanje tenosti ili krvi u organu(ima); aktivna k ., nagomilavanje krvi u nekom tkivu (lokalno) na raun proirenja lumena krvnih sudova; funkcionalna k ., poveanje vaskularizovanosti i protoka krvi u tkivu ili organu za vreme poveanja njegove funkcije; hipostatska k ., kongestija niih delova nekog organa pod dejstvom gravitacione sile, kada je cirkulacija jako oslabljena; neurotonina k ., posledica iritacije vazodilatatornih nerava; pasivna k ., lokalna kongestija koja nastaje zbog opstrukcije oticanja krvi; zove se jo venska kongestija; pluna k ., prepunjenost krvnih sudova plua sa transudacijom tenosti u alveole i intersticijalni prostor; javlja se kod sranih bolesti, infekcija i drugih oteenja; 7.

venozna k ., v. pasivna k.

KONGO CRVENO
(engl. Congo red ), kisela diazo boja, koja se koristi u histologiji kao boja za amiloid, a ranije je koriena u klinikoj hemiji za otkrivanje amiloidoza.

KONHA
(engl. concha, lat. concha), koljka. Anatomska struktura koja oblikom podsea na koljku. K. nazalis inferior (engl. inferior nasal c., lat. c. nasalis inferior), donja nosna koljka. Parna, luno povijena kost lica usa-ena du donjeg dela spoljanjeg zida nosne duplje. Zajedno sa delom spoljanjeg zida nosne duplje ograniava donji nosni hodnik, v. meatus nazi inferior; k. nazalis medija (engl. middle nasal c., lat. c. nasalis media), srednja nosna koljka. Parna, luno povijena kotana formacija koja predstavlja deo sitaste kosti. Usaena je du gornjeg dela spolja-njeg zida nosne duplje. Zajedno sa delom spoljanjeg zida nosne duplje ograniava srednji nosni hodnik, v. meatus nazi medius; k. nazalis superior (engl. superior nasal c., lat. c. nasalis superior), gornja nosna koljka. Parna, luno povijena kotana formacija koja predstavlja deo sitaste kosti. Usaena je du gornjeg dela spoljanjeg zida nosne duplje. Zajedno sa delom spoljanjeg zida nosne duplje ograniava gornji nosni hodnik, v. meatus nazi superior.

KONIZACIJA
(engl. conization), operativna metoda isecanja kupastog iseka sluzokoe grlia materice od spoljanjeg do unutranjeg ua. Izvodi se u dijagnostike i terapijske svrhe kod sumnje na malignitet. Dobijeni iseak se obavezno alje na histopatoloki pregled. Ukoliko se radi o prekanceroznim lezijama ili neinvazivnom karcinomu, konizacija je ujedno i dovoljna terapijska procedura. Ako se radi o invazivnom karcinomu, potrebna je dalja terapija. Konizacija se izvodi i kao tera-pijska mera kod benignih oboljenja kao to su hronino zapaljenje ili erozija grlia materice.

KONKAVAN
(engl. concave, lat. concavus), ovalno izdubljen.

KONKORDANSA
(engl. concordance ), u humanoj genetici: par blizanaca u kojem oba lana ispoljavaju odreenu osobinu. Analizom konkordantnosti kod monozigotnih i dizigotnih blizanaca procenjuje se udeo naslednog faktora u determinaciji odreenog svojstva ili poremeaja.

KONKREMENT
(engl. stone), kamenac, v. bubreni kamenac.

KONKRESCENCIJA ZUBA
(engl. concrescence of teeth ), srastanje dva susedna zuba korenovima (cementom), najee gornji kutnjaci.

KONKVASACIJA
, v. razorina.

KONSANGVINITET
(engl. consanguinity), srodnost po krvnoj liniji, veza po poreklu od zajednikog pretka. Termin se koristi i za oznaavanje braka izmeu srodnika. U ovakvim brakovima vea je verovatnoa da e potomci biti homozigoti za tetne gene nasleene od zajednikog pretka. Ova verovatnoa se izraava koeficijentom inbridinga F=(1/2)n gde n predstavlja stepen srodstva.

KONSOLIDACIJA
(engl. consolidation), proces zgunjavanja plua pri kome se gubi vazdunost plunog tkiva, a vazduni prostori se ispunjavaju zapaljenjskim elijama i njihovim produktima. Promena je karakteristina za pneumoniju.

KONSTANTA
(engl. constant), vrednost koja ne podlee promenama; u matematikim jednainama konstanta predstavlja veliinu sa fiksnom vrednou, dok u kompjuterskim programima konstanta predstavlja numeriku ili logiku vrednost (npr. datum), koja se ne moe menjati u datom programu.

KONSTANTAN
(engl. constant), broj, vrednost ili objekat koji ima fiksnu veliinu; vrednost koja se ne menja u odreenoj diskusiji ili operaciji, ili promenljiva koja moe da ima samo jednu vrednost.

KONSTITUCIJA
(engl. constitution), prirodni sastav nekoga ili neega.

KONSTRIKTOR
(engl. constrictor, lat. constrictor ), koji skuplja ili suava obim mekotkivne strukture ili cevastog organa. Najee se odnosi na mii ijom kontrakcijom dolazi do suavanja cevastog organa.

KONTAKT ZARAZE

(engl. contact of an infection), ovek ili ivotinja koja je bila u vezi sa zaraenim ovekom ili ivotinjom ili sa zagaenom ivotnom sredinom na takav nain da je postojala mogunost zaraavanja. Kontakt moe biti direktan i indirektan. Direktan kontakt je nain prenoenja infekcije izmeu rezervoara zaraze i osetljivog doma-ina koji se ostvaruje dodirom izmeu koa i sluzokoa, kao to je sluaj pri rukovanju, poljupcem, polnim odnosom i kontaktom novoroeneta sa inficiranim poroajnim kanalom majke. Direktni kontakt se ostvaruje i izmeu zaraene ivotinje i osetljivog domaina. Indirektni kontakt se ostvaruje preko kontaminiranih predmeta, naroito ako su prouzrokovai otporni u spoljanjoj sredini.

KONTAKTNA SOIVA
(engl. contact len-ses), svako soivo koje se stavlja na povrinu ronjae i sklere, radi korekcije refrakcionih anomalija, leenja onih oboljenja, otklanja-nja kozmetskih defekata i promene boje oiju. Postoje tri vrste: kornealna, skle-ralna i semiskleralna. Mogu da budu tvrda ili meka, a u novije vreme i silikonska, koja su po osobinama izmeu tvrdih i mekih.

KONTAMINACIJA
(engl. contamination), proces zagaenja hrane, vode, vazduha, zem-lje, ljudi i ivotinja tetnim radiolokim, hemijskim ili biolokim zagaivaima, RHB kontaminacija.

KONTAMINANT
(engl. contamination materia), zagaiva radiolokog, hemijskog ili biolokog porekla, kojim se vri kontaminacija. V. kontaminacija.

KONTINENCIJA
(engl. continence), sposobnost zadravanja i kontrolisanog evakuisanja ekskreta, uslovljena ouvanim anatomskim i funkcionalnim integritetom svih struktura koje u tom mehanizmu uestvuju.

KONTINUALNI POZITIVNI PRITISAK VENTILACIJA, KPP VENTILACIJA


(engl. controlled positive pressure ventilation, CPP ventilation ), oblik ventilacije sa intemitentim pozitivnim pritiskom uz dodavanje pozitivnog pritiska na kraju ekspirijuma, PEEP-a, ime se poveava sadraj kiseonika u krvi uz konstantni procentat kiseonika u inspiratornoj smei.

KONTINUIRANI KAPILARI
(engl. nonfenestrated capillaries), obloeni kontinuiranim endotelom koji moe biti debeo, 0,3 do 0,8 m ili tanak, 0,1 do 0,2 m. Bazalna lamina ispod endotela je gotovo uvek kontinuirana, a oko kapilara nalazi se relativno mali broj pericita (adventicijalnih elija). Na ultrastrukturnom nivou u endotelu vide se znaci transporta raznih materija: mikropinocitozne vezikule, transendotelni kanali itd. Ovakvi kapilari se nalaze u CNS-u, pluima, veziv-nom tkivu, vasi recti bubrega, slezini, timusu,

limfnim vorovima, kostnoj sri i Haversovim kanalima.

KONTINUITET
(engl. continuity), proces koji traje bez prekida: disanje, varenje, rad srca, mozga i dr.

KONTRACEPCIJA
(engl. contraception), skup mera, postupaka i sredstava kojima se postie spreavanje neeljene trudnoe. Za spreavanje zaea koriste se hormonska kontraceptivna sredstva, prekidanje koitusa pre ejakulacije, apstiniranje tokom plodnih dana, fizike i fiziko-hemijske barijere (prezervativi, dijafragma, vaginalne tablete i uloci, spermatocidne masti i paste, intrauterini uloci, cervikalne kapice i pesari) i trajna sterilizacija.

KONTRACEPTIVNI LEKOVI
(engl. contraceptives), dve grupe lekova se koriste za kontracepciju: oralni kontraceptivi (hormoni estrogeni i progestageni), koji deluju sistemski spreavajui ovulaciju i hemijski kontraceptivi ili spermicidi (nonoksinol), koji deluju lokalno ubijajui spermatozoide. Ostale metode kontracepcije su nefarmakoloke: kondomi, dijafragme, spirale i dr.

KONTRAKTILNOST MIOKARDA
(engl. miocard contractility), v. inotropizam.

KONTRAKTURA
(engl. contractures), zglob u savijenom poloaju, bez mogunosti punog opruanja.

KONTRASTNI MEDIJUM
(engl. contrast medium), vetaka tena, uljana ili gasovita sredstva koja umeana u krvne sudove, limfne sudove, srane upljine, anatomske prostore i uplje organe poveavaju ili smanjuju njihovu kontrastnost u odnosu na okolinu. Pozitivna kontrastna sredstva daju vei intenzitet senki u odnosu na okolinu, a negativna im smanjuju kontrastnost u odnosu na susedne organe i strukture. Kao pozitivna kontrastna sredstva u savremenoj radiologiji koriste se trijodne u vodi ili ulju rastvorljive supstance i barijum- -sulfat, jedina netoksina so barijuma. Kao negativna kontrastna sredstva koriste se sterilan vazduh, ugljen-dioksid i kiseonik.

KONTRASTNI SNIMAK
(engl. contrast x ray), radiografija nekog organa ili patoloke promene u tom organu, nainjena uz upotrebu pozitivnog i/ili negativnog kontrastnog sredstva. Kontrast na snimku je razlika u optikoj gustini, odnosno stepenu crnine dve susedne povrine osvetljenog i obraenog rendgen filma. Treba

teiti optimalnom kontrastu, dobroj crnini snimka (optikoj gustini) i to veoj otrini. U oveijem telu rendgenolog razlikuje svetlinu (od vazduha i raznih gasova), polusenku (od masnog ili miinog tkiva) i senku (kosti i fizioloka skreavanja). Kontrastno sredstvo je ona supstanca koja apsorbuje rendgenske zrake manje ili vie od telesnih tkiva ili organa. U prvom sluaju kontrastna sredstva su negativna, a u drugom pozitivna. Negativna kontrastna sredstva su vazduh, kiseonik, ugljen-dioksid. Pozitivna kontrastna sredstva su soli barijuma i joda. Metode kojima se prave radiografije sa pozitivnim kontrastom su: skopija i grafija gastrointestinalnog trakta, angiografija, limfografija, bronhografija, intravenska holangioholecistografija, intravenska urografija, mije-lografija, sijalografija, fistulografija. Negativno kontrastno sredstvo upotrebljava se kod pneumoretroperitoneuma, pneumoperikarda, dijagnostikog pneumotoraksa, pneumoencefalografije.

KONTRATRANSPORT
(engl. countertransport, antiport), sekundarni aktivni transport u kome se dve razliite supstance istovremeno prenose u suprotnim smerovima kroz elijsku membranu. Primer je kotransport Na i Ca.

KONTRAUDARAC
(engl. contrecoup), povreda koja nastaje suprotno od mesta udara. K. mozga , povreda dela mozga na suprotnoj strani od mesta dejstva sile na lobanju; npr. kada frontalni i temporalni lobusi mozga udaraju u neravnine kostiju prednjeg dela svoda lobanje kao rezultat udarca u potiljani deo glave i obratno.

KONTROLA
(engl. control ), regulisanje, ograniavanje, ispravljanje, vraanje u normalno stanje. Primenjena na mnoga zarazna i neka nezarazna oboljenja, kontrola oznaava tekue postupke ili programe koji imaju za cilj sniavanje incidencije, a kod nekih hro-ninih oboljenja produetak preivljavanja odnosno bolju prognozu, kao to je sluaj sa nekim malignim tumorima. Kada se koristi u anamnestikim studijama i randomiziranom kontrolisanom eksperimentu, kontrola predstavlja osobe u uporednoj grupi koja se u pogledu postojanja bolesti odnosno izlaganja odreenom sredstvu razlikuje od grupe obolelih osoba odnosno eksperimentalne grupe. Kada se govori o kontrolisanoj varijabli (v. varijabla), u statistici, kontrolisati znai prilagoditi prema spoljanjim uticajima i zapaanjima odnosno uzeti ih u obzir. U klinikoj hemiji kontrola je uzorak sa poznatom vrednou koji se koristi za utvrivanje tanosti metode.

KONTROLA
KV ALITETA ( engl. quality control ), 1. sistem mera koji se uvodi u laboratorijama radi odravanja kvaliteta rada primenom niza definisanih standarda. Moe se izvoditi kao unutranja i spoljanja kontrola kvaliteta; 2. kontrola svih fizikih parametara nekog medicinskog ureaja. Prilikom prijema nabavljenog medicinskog ureaja izvode se referentni testovi, koji su osnova za kasnije (dnevne, nedeljne, periodine) testove kontrole kvaliteta ureaja. Beleenjem istih i njihovo praenje, kao i pravovremeno reagova-nje, podeavanjem ureaja smanjuje broj nepotrebnih servisnih intervencija i poveava stabilnost i kvalitet rada datog medicinskog ureaja. Kontrola kvaliteta je zakonski regu-

lisana i propisana, na nivou Svetske zdrav-stvene organizacije (WHO) i na nacionalnom nivou.

KONTROLA RA ANJA
(engl. birth control ), plansko smanjivanje broja poroaja kori-enjem kontraceptivnih metoda. Sprovode je pojedinci ili ire zajednice u cilju ograni-avanja nataliteta, iz socijalnih, ekonomskih, medicinskih i drugih razloga.

KONTROLA ZARAZNIH BOLESTI


(engl. control of infectious diseases ), primena svih preventivnih mera koje treba da spree pojavu bolesti i svih mera suzbijanja koje imaju za cilj spreavanje irenja bolesti odnosno sni-avanje incidencije, eliminacije i kao krajnji cilj iskorenjivanje odreenog oboljenja.

KONTROLISANA HIPOTENZIJA
(engl. induced hypotension, controlled h. ), namerno, akutno smanjenje arterijskog krvnog pritiska radi smanjenja operativnog gubitka krvi, bilo farmakolokim sredstvima u toku anestezije i operacije, bilo uzimanjem krvi koja se vraa u cirkulaciju postoperativno.

KONTROLISANA HIPOTERMIJA
(engl. controlled hypothermia), niska temperatura tela izazvana u cilju smanjenja metabolizma tkiva, a time i potrebe za kiseonikom. Koristi se u neurohirurgiji i kardiohirurgiji. Izaziva se davanjem sedativa koji deprimiraju hipotalamiki termostat, lokalnim hlaenjem tela ledom, alkoholom do 21 24 oC u toku nekoliko sati, dana, nedelja i due bez oteenja nakon vraanja telesne temperature na normalne vrednosti. U toku kontrolisane hipotermije potrebe tkiva za kiseonikom su smanjene, krvni pritisak nizak, a krvarenje minimalno.

KONTROLISANA MANDATARNA VENTILACIJA, KM VENTILACIJA


(engl. controlled mandatory ventilation, CM ventilation), primenjuje se kada pacijent nije sposoban sam da die, pa aparat preuzima funkciju disanja pacijenta. Intemitentno se primenjuje pozitivni pritisak, neto vii od atmosferskog, u vazdune puteve pacijenta. Inspiratorna smea ima odreenu koncentraciju kiseonika, uz mogue dodavanje leka, kao i definisani respiratorni (tidal) volumen. Intervali inspirijuma i ekspirijuma definiu se na aparatu, kao i granine vrednosti relevantnih parametara disanja.

KONTROLISANA RADIJACIONA ZONA


(engl. controlled radiation area ), radna povrina ili zona u kojoj vae specijalna pra-vila u cilju zatite ljudi.

KONTROLNA GRUPA

(engl. control group ), grupa ili subjekat u eksperimentu ili istraivanju koja slui kao standard. Za razliku od druge grupe ili grupa ili subjekata (eksperimentalnih), nije izloena varijabli koja se prouava. Po svim ostalim svojstvima, koja bi mogla uticati na ono to se ispituje, mora biti to slinija eksperimentalnoj grupi. Tako, jedina razlika izmeu ovih grupa je ta da je neki postupak na jednu primenjen, a na drugu nije. Na primer, u ispitivanju epidemioloke hipoteze o nekoj bolesti, kontrolnu grupu mogu da ine lica za koje se zna da ne boluju od te bolesti i ona se poredi sa drugom grupom pacijenata (uparene po starosti, polu i drugim faktorima) za koje se zna da boluju. Takoe, efekat neke terapije odreene bolesti moe da se ispituje poreenjem grupa obolelih od te bolesti, pri emu jedna, kontrolna, grupa pacijenata ne primi odgovarajuu terapiju. V. eksperimentalna grupa.

KONTURA
(engl. contour), rendgenoloki pojam za dvodimenzionu krivu koja ocrtava oblik tela, njegovog dela ili patolokog procesa odreenog geometrijskog oblika. Kontura je pravilna ili nepravilna, otra ili neotra, glatka i ravna ili neravna sa izboenjima i ulegnuima. Vaan je rendgenoloki pokazatelj u diferenciranju benignih od malignih tumora bilo koje lokalizacije, mada nije od apsolutne vrednosti.

KONTURISANJE
(engl. contouring), ocrtavanje kontura manuelno ili digitalno.

KONTUZIJA
(engl. contusion, lat. contusus), povreda kod koje ne dolazi do oteenja koe, ali su potkoni krvni sudovi pokidani, pri emu oni uzrokuju nastajanje potkonih hematoma. Prvo se manifestuju kao otekline koje postaju plavo-crne, zatim zelenkaste, ukaste, i na kraju se povuku. K. mozga je kidanje malih krvnih sudova modanih elija nakon povrede. Ona moe i ne mora biti povezana sa frakturom lobanje; cerebralna k. je nagnjeevina mozga usled zatvorene povrede glave. V . nagnjeina.

KONTUZIJA ABDOMENA
(engl. abdominal contusion), svaka povreda abdomena kojom nije nastala rana. Osobe s takvim povredama treba hitno prebaciti u hirurki centar, gde e im se davanjem elektrolitnih rastvora i transfuzijom krvi odgovarajue krvne grupe pomoi i spreiti ok koji moe da bude veoma teak. U nekim sluajevima ve u toku prvog pregleda mogu se otkriti povrede unu-tranjih abdominalnih organa, bilo da postoje znaci tekog unutranjeg krvarenja, koji su posledica prskanja parenhimnih organa trbune duplje, bubrega, slezine, jetre, bilo da zatezanje trbunih miia navodi na dijagnozu povrede upljih organa (eluca, tankog i debelog creva). Najee, povreene osobe se stavljaju pod hirurki nadzor. Prouavanje okolnosti pod kojima se dogodila nesrea omoguavaju procenu teine oka i ako je mogue pravac i dejstvo uzronika povrede. Zatezanje trbunih miia (ak i ako je lokalizovano) ili znaci krvarenja u trbunoj duplji omoguuju postavljanje indikacija za operaciju. U nekim sluajevima kontuzija abdomena ne izgleda teka, stanje oka se popravlja. Meutim, ubrzo se pojavljuju znaci sekundarnog prskanja upljih ili punih organa trbune duplje i to usled otpadanja nekrotinog tkiva. Svaka mogunost sekundarne lezije zahteva dui nadzor nad povreenim.

KONTUZIJA MOZGA
(engl. cerebral contusion ), nagnjeenje mozga; arina ili difuzna morfoloka povreda modane supstance obino praena sitnim hemoragijama i edemom. Kod zatvorenih povreda glave najee nastaje na osnovici eonih i slepoonih renjeva, kao rezultat njihovog kretanja preko otre ivice sfenoidalne kosti i neravnog poda baze lobanje; kod otvorenih povreda glave nastaje ispod depresionog preloma lobanje.

KONUS
(engl. cone, lat. conus), kupasto oblikovan deo strukture. K. arteriozus (engl. arterial cone, lat. c. arteriosus), kupasto proireni prednje-unutranji deo desne srane komore koji usmerava krvnu struju prema otvoru plunog stabla. V. ostijum trunci pulmonalis.

KONUSNA BIOPSIJA,
v. konizacija.

KONVEKCIJA
(engl. convection), odavanje toplote tela strujanjem vazduha (vetar, ventilator) i vode (talasi, plivanje); stalno dolazi novi talas vazduha i vode koji je hladniji.

KONVEKSAN
(engl. convex, lat. convexus), ovalno ispupen.

KONVEKSNOST
(engl. convexity), u fizici i matematici, ispupenost odnosno izboenost.

KONVERGENCIJA
(engl. convergence ), pokretanje oba oka prema unutra, to je rezultat kontrakcije oba prava unutranja miia oka i relaksacije oba spoljna prava miia. Nastaje pri pogledu na blizinu. Praena je, najee, suenjem zenica i akomodacijom.

KONVERZIJA
(engl. conversion), simbolino somatsko (telesno) izraavanje potisnutog, nesvesnog sadraja.

KONJSKA MUVA
(engl. gad-fly), insekt, dvokrilac koji pripada rodu Gasterophilus, porodici Gasterophilidae. Iako su

paraziti konja, mogu prei na oveka izazivajui potkonu mijazu. V. Gasterophilus.

KONJUGACIJA
(engl. conjugation), hemijska veza izmeu molekula razliitih supstanci. Konjugacija sa glukuronskom, sumpornom kiselinom i aminokiselinama je mehanizam metabolisanja, inaktivacije i ekskrecije bioloki aktivnih i egzogeno unetih materija u telo.

KONJUGATA
(engl. conjugate, lat. conjugata), prenik. Prava linija koja povezuje suprotne take du obima kruno ili ovalno oblikovane anatomske strukture. Du navedene linije mere se odreena rastojanja; k. anatomika pelvis (engl. anatomic c., lat. c. anatomica), prednje-zadnji prenik gornjeg otvora karline duplje, koji se prua od promontorijuma do gornje ivice preponskog spoja ili simfize. Njegova duina iznosi 11- -11,5 cm; k. dijagonalis pelvis ( engl. diagonal c. diameter, lat. c. diagonalis pelvis), kosi prenik karline duplje koji se prua od krsno-bedrenog zgloba do bedrenopreponskog ispupenja suprotne strane. Postoje desni i levi kosi prenik i njihova duina je identina i iznosi 12 - 12,5 cm; k. vera (engl. true c., lat. c. vera), pravi ili porodiljski prenik karline duplje koji se prua od promontorijuma do najispupenijeg dela zadnje strane preponskog spoja ili simfize. Njegova duina iznosi 10,5 - 11 cm.

KONJUGOVANI PROTEIN
(engl. conjuga-ted protein ), klasini kompleksni protein koji karakterie prisustvo jednog ili vie neproteinskih molekula (prostetinih grupa) vezanih za polipeptidne lance proteina. Ovak-vi proteini su: nukleoproteini, hromoproteini (npr. hemoglobin), glikoproteini, fosfoproteini, lipoproteini i metaloproteini.

KONJUNKTIVA
(engl. conjunctiva), venjaa oka; tanka, providna i sjajna opna, koja spaja zadnju stranu kapaka s jabuicom oka. Razlikuju se: kapana venjaa, gornji i donji svod venjae i konjunktiva one jabuice.

KONJUNKTIVITIS
(engl. conjunctivitis), upalna reakcija venjae na tetni agens. Karakteriu je znaci zapaljenja, kao to su: crvenilo, otok, bol, peckanje, svrab i razliiti sekreti, u zavisnosti od izazivaa. esto je praen umnoavanjem limfoidnog tkiva u obliku folikula i papilarnom hiperplazijom. Moe da bude akutni i hronini; bakterijski, virusni, gljivini, alergijski, u sklopu sistemskih oboljenja.

KONJUNKTIVITIS ZAVARIVAA
(engl. actinic conjunctivitis), nastaje kod zavarivaa koji ne nose zatitne naoare zbog dejstva

ultravioletnih zraka. Pojavljuju se simptomi posle latentnog intervala od nekoliko sati, sa jakim grem kapaka i bolovima, zbog ta-kastih erozija i nekroza na ronjai i venjai, ime se ogoljuju inervaciona vlakna ronjae. Lei se antibioticima, anesteticima, midrijaticima.

KOPA
(engl. clips), kratka (5 - 6 mm) hvataljka od savitljivog limenog profila sa otrim uvrnutim delom na krajevima, koji se steu jedan ka drugom, i njima se rekonstruie koa posle presecanja, slino obinom avu. Koristi se pomou posebnog instrumenta, za postavljenje kopi, a skida drugim krajem istog instrumenta. Ovaj nain rekonstrukcije koe bio je ranije veoma proiren, posebno u ratnim okolnostima, jer je ispunjavao uslove brzog i pouzdanog ava, koji se lako stavljao, a kope su se mogle lako sterilisati. Nedostaci ovog metoda rekonstrukcije su ti to ostavlja rune oiljke i na nekim delovima tela (aka, perineum, ui, lice, polni organi i sl.). Njegova primena nije mogua.

KOPLIKOVE MRLJE
(engl. Kopliks spots ), beliaste mrlje (makulopapulozan enantem) koje se javljaju na bukalnoj sluznici pred kraj prodromalnog stadijuma morbila. Patogno-monian znak ovog oboljenja, traje 2 - 3 dana. Henry Koplik, njujorki pedijatar, 1858-1927.

KOPRO(engl. copro-), prefiks grkog porekla koji oznaava izmet, feces. Povezuje pojam sa izmetom.

KOPROFILIJA
(engl. coprophilia), intenzivno interesovanje za izmet, to izaziva seksualno zadovoljstvo. Radi se o perverziji povezanoj sa fiksacijom u analnoj fazi psihoseksualnog razvoja.

KOPROFOBIJA
(engl. coprophobia), patoloki strah od ekskreta.

KOPROLALIJA
(engl. coprolalia ), potie od grke rei copros - izmet i lalein - govoriti; izgovaranje vulgarnih rei vezanih za izmet. Javlja se kod: dece, adolescenata, esto predstavlja provokaciju ili bunt karakteristian za taj period. Kod anksioznih osoba moe da predstavlja in kompenzacije ili reaktivnu formaciju. Moe se javiti kao kompulzivna reakcija kod opsesivnih osoba. Gubitak kontrole uz impulsivno izgovaranje vulgarnosti javlja se i kod maninog poremeaja. Kod Giies de la Tourete poremeaja udruen je sa tikovima.

KOPROLIT

(engl. coprolit ), kamen u lumenu creva, nastao otvrdnuem fekalnih materija zbog njihovog dueg zadravanja u crevu. ee se javlja u debelom crevu. Kod starih osoba i dece moe dovesti do ileusa.

KOPROPORFIRIJA
(engl. coproporphyria ), bilo koja porfirija u kojoj je povien nivo koproporfirina. Postoje dva tipa koproporfirije, jedna, koja je krajnje retka, uglavnom asimptomatska eritropoetska koproporfirija i hepatina porfirija, koja se prenosi na autosomno dominantni nain.

KOPROPORFIRIN
(engl. coproporphyrin ), tetra-karboksilni porfirin sa etiri izomera, od kojih su samo dva prirodna. Izomer tipa III je sporedni proizvod u sintezi hema. Male koli-ine se izluuju normalno fecesom. Visoke koncentracije se nalaze u urinu i fecesu u sluaju koproporfirije. Nalaz poveane kolii-ne koproporfirina u urinu koristi se za prae-nje trovanja olovom.

KOPROPORFIRINOGEN
(engl. coproporphyrinogen ), jedan od nekoliko bezbojnih porfirinskih prekurzora, koji se formiraju enzim-skom dekarboksilacijom siretne kiseline krajnjih lanaca uroporfirinogena, koji se zatim oksiduju do koproporfirina. Koproporfirinogeni se meusobno strukturno razlikuju. Pove-ana koncentracija se nalazi kod nekih porfirija.

KOPROPORFIRINOGEN OKSIDAZA
(engl. coproporphyrinogen oxidase ), enzim oksidoreduktaza (EC 1.3.3.3) koji prevodi koproporfirinogen III u protoporfirinogen IX. Ge-netski deficit ovog enzima, koji se nasleuje na autosomno dominantan nain, ima za pos-ledicu naslednu koproporfiriju koju karakterie masivno izluivanje koproporfirina III.

KOPROPORFIRINURIJA
(engl. coproporphyrinuria), nalaz koproporfirina u urinu.

KOPROSTANOL
(engl. coprostanol ), steroidni alkohol, 5b-holestan-3b-ol, koji se formira redukcijom holesterola intestinalnim bakterijama i izluuje putem fecesa.

KOPULACIJA
(engl. copulatio), v. koitus, v. snoaj.

KORA
(engl. cortex, cortical layer, lat. cortex), v. korteks.

KORAK, STEPENIK
(engl. step), hod, stupanje, stavljanje jedne noge ispred druge.

KORDOCENTEZA
(engl. cordocentesis), naj-invazivnija punkciona metoda u prenatalnoj dijagnostici koja nosi odreen rizik po majku i plod koji je za sada teko proceniti, jer su serije male, a intervencija se radi samo u veim medicinskim centrima. Izvodi se od 16. do 24. nedelje zbog dijagnostike naslednih i intrauterino steenih poremeaja, ili u 3. trimestru zbog procene stanja ploda kod rizinih trudnoa. Indikacije su pored pomenutih i ultrazvuno otkrivene fetalne anomalije, intrauterini zastoj fetalnog rasta, hidramnion, intrauterine infekcije, Rh izoimunizacija, fetalna hipoksija i acidoza. Tehnika izvoenja podrazumeva punkciju pupanika, najee na mestu insercije za posteljicu, pod kontrolom ultrazvuka.

KOREKTOPIJA
(engl. corectopia), dislokacija pupile sa njene normalne pozicije u oku.

KORELACIJA
(engl. correlation ), u najoptijem smislu, meusobna povezanost kvantitativnih i kvalitativnih podataka. ee se koristi u uem znaenju, gde oznaava pove-zanost izmeu varijabli sa vrednostima dobijenim merenjem ili rangiranjem. To je stepen u kome se promenljive pojave zajedno menjaju, odnosno dve pojave pokazuju neku meusobnu zavisnost, povezanost odnosno asocijaciju. Poznato je da postoji odreena povezanost izmeu uzrasta i krvnog pritiska, telesne visine i teine, ekonomskog statusa i zdrav-stvenog stanja, izmeu koliine konzumirane hrane i telesne teine. Ova povezanost moe se nazvati korelacijom, a stepen te povezanosti koeficijentom korelacije. Korelacija moe da bude linearna i nelinearna. Linearna pove-zanost izmeu dve varijable je takva da kada se prikae grafiki predstavlja ravnu liniju tj. pravac. Linearna korelacija moe da bude pozitivna, ako porast jedne varijable odgovara porastu druge varijable, i negativna ako porastu jedne varijable odgovara opadanje druge varijable i nema korelacije ako vrednosti jedne varijable nemaju nikakvog uticaja na drugu varijablu. Nelinearna korelacija ima zakriv-ljenu liniju.

KOREN
(engl. root, lat.radix) v. radiks.

KORNEA

(engl. cornea), ronjaa; providna, fibrozna, prednja opna one jabuice. Ima oblik pravilnog odseka uplje lopte i is-pupena je prema napred. Sastoji se od pet slojeva: epitela, prednje granine opne - -Bowmanova o., strome, zadnje granine opne - Descemetova o. i endotela. Ronjaa je providna i liena krvnih i limfnih sudova. Ona proputa i prelama prispelu svetlost.

KORNEALAN
(engl. corneal), koji pripada i odnosi se na ronjau.

KORNEALNI PRSTEN
(engl. corneoscleral limbus), granina zona ronjae uvuena u skleralni prsten, sa kojim je vrsto srasla. Ivica ronjae je koso zaseena na raun prednje strane ronjae, i to naroito u gornjem i donjem delu. Tu se krvni sudovi venjae, episklere i sklere granaju oko limba, odakle se ronjaa snabdeva krvlju.

KORNEALNI TRANSPLANTAT
(engl. cor-neal graft), deo ronjae u itavoj njenoj debljini ili pojedinom delu koji se presauje sa obolelog, istog takvog dela ronjae.

KORNU
(engl. horn, lat. cornu), rog. Zailjena, duga i tanka anatomska struktura nalik rogu.

KORONA
(engl. crown, lat. corona ), kruna, venac; 1. kruno oblikovana struktura nalik kruni; 2. gornji, istaknuti deo anatomske strukture koji se jasno izdvaja od okoline. K. cilijaris , (engl. ciliary c., lat. c. ciliaris), prednji ispupeni deo unutranje strane trepljastog tela. Sastavljena je od trepljastih nastavaka koji lue onu vodicu i trepljastih lebova koji se nalaze izmeu baza trepljastih nastavaka; k. dentis (engl. c. of tooth, lat. c. dentis), kru-nica zuba. Vidljivi deo zuba koji nastavlja vrat zuba pokriven desnima.

KORONA VIRUSI
(engl. coronaviruses) poro-dica RNK virusa koja je dobila ime prema latinskoj rei corona - kruna. Rasprostranjena je kod oveka i brojnih ivotinjskih vrsta. Kod oveka izazivaju oko 15% akutnih respiratornih infekcija, preteno kod odraslih. Nije dovoljno poznata uloga u etiologiji akutnih gastroenteritisa.

KORONALNA RAVAN
(engl. coronal plane, lat. planum coronale), v. ravan.

KORONALNI
(engl. coronal, lat. coronale ), venani ili kruni. Odnosi se i na strukturu koja je usmerena ili postavljena u odnosu na koronalnu (frontalnu) ravan.

KORONARAN
(engl. coronary), oblik slian kruni, vencu. Npr., koronarne arterije nastaju iz aorte neposredno iznad srca i granaju se kao kruna po povrini srca.

KORONARNE ARTERIJE
(engl. coronary arteries ), nutritivni krvni sudovi srca. Do sranog miia krv stie preko leve (6/7 protoka) i desne (1/7 krvi) koronarne arterije koje se odvajaju od aorte odmah iznad valvule aorte. Leva koronarna arterija odmah se deli na 2 stabla, pa se esto opisuju kao 3 koronarne arterije. Protok kroz nutritivne sudove odvija se uglavnom za vreme dijastole srca. Krv se vraa preko koronarnog sinusa (2/3 krvi) i malih koronarnih vena (1/3).

KORONARNE VENE
(engl. coronary veins ), krvni sudovi koji dreniraju krv iz miia srca i sakupljaju je u vene koje se prazne u desni atrijum.

KORONARNI PROTOK
(engl. coronary blood flow), protok krvi, kroz srce mase oko 300 g, u uslovima mirovanja je oko 250 ml/min. Viestruko se poveava za vreme rada. Protok zavisi od arterijskog krvnog pritiska i dijametra koronarnih krvnih sudova. Na dijametar koronarnih sudova utiu transmuralni pritisak i tonus vaskularnog miia. Koronarni protok se meri pletizmografijom, magnetnim meraem protoka i gasnom metodom.

KOROTKOFFOVI TONOVI
(engl. Korotkoff sounds ), pri merenju krvnog pritiska, nakon insulfacije vazduha u manetnu aparata, do momenta kada se vie ne palpira radijalni puls, nakon poputanja pritiska prethodno komprimovane arterije, dolazi do pojave tonova relativno niske frekvencije koje se nazivaju po metodi Korotkoffa (1905). Postoji pet faza Korotkoffovih tonova. Prva faza su najbolje ujni tonovi na poetku svoje pojave i oznaavaju sistolni pritisak. Pri daljem popu-tanju pritiska nastaju faza II i faza III u kojima je ujnost ovih tonova i dalje dobra. U fazi IV ujnost tonova je manja, postaju prigueni i u fazi V se vie ne uju. Faza V oznaava dijastolni pritisak. Kada se istovremeno meri pritisak invazivnom metodom, intraarterijski, dijastolni pritisak odgovara fazi V.

KOROZIVNO SREDSTVO

, v. hemijska povreda.

KORPUS
(engl. body, lat. corpus ), telo, trup, najvei deo strukture. K. amigdaloideum (engl. amygdaloid body, amygdala, lat. corpus amygdaloideum), bademasto telo. Deo sive mase velikog mozga bademastog oblika, smeten u prednje-unutranjem delu slepo-onog renja. Sastoji se od grupa jedara koje se mogu podeliti na dva dela: kortikomedijalni i bazolateralni. Kortikomedijalni deo pripada funkcionalno uglavnom mirisnom mozgu - rinencefalonu i slabije je razvijen kod oveka. Bazolateralni deo amigdaloidnog tela pripada funkcionalno limbikom sistemu. Bioelektrina stimulacija amigdaloidnog tela kod oveka izaziva intenzivan oseaj straha i strepnje, koji prate izrazita aktivacija simpatikog dela automnonog nervnog sistema, nekontrolisani i neodreeni pokreti; k. cilijare (engl. ciliary body, lat. c. ciliare ), trepljasto telo. Srednji deo sudovnog omotaa one jabuice, koji se nalazi izmeu duice koja je spoljanjom ivicom usaena uz bazu trepljastog tela i sudovnjae, od koje je odvojeno zupastom linijom (ora serata). Ima oblik trostranog prizmatinog prstena, irine 5 - 7 mm, ija je baza okrenuta napred, a vrh pozadi. Spoljanju povrinu trepljastog tela pokriva beonjaa, a unutranju mrenjaa. Spolja-nji, vei deo trepljastog tela gradi trepljasti mii koji uestvuje u refleksu akomodacije. Du unutranje povrine trepljastog tela vidi se mnotvo trepljastih nastavaka, odvojenih trepljastim lebovima. Trepljasti nastavci (procesus cilijares) stvaraju i lue onu vodi-cu; k. genikulatum laterale (engl. lateral geniculate b., lat. c. geniculatum laterale), spoljanje kolenasto telo. Deo metencefalona u kome se zavravaju vlakna vidne trake (traktus optikus), a od koga polaze vlakna vidne ili optike radijacije (traktus genikulokalkarinus). Predstavlja relejno vidno jedro; k. genikulatum medijale (engl. medial geniculate b., lat. c. geniculatum mediale), unu-tranje kolenasto telo. Deo metencefalona u kome se zavravaju, najveim delom, vlakna koja vode poreklo iz spoljanjeg lemniskusa i donjih kvrica (kolikuli inferiores), a od koga polaze vlakna slune ili akustike radijacije. Predstavlja relejno sluno jedro; k. kalozum (engl. callosal b., great commisure, lat. c. callosum ), najvea spojnica (komisura) velikog mozga kroz koju prolaze vlakna koja spajaju iste ili razliite delove desne i leve modane hemisfere. Nalazi se na dnu uzdune velikomodane pukotine, iznad meumozga, bazalnih ganglija i bonih modanih komora. Sastoji se od tri dela: srednjeg i dva bona. Srednji deo uljevitog tela je kompaktan i na sagitalnom preseku sastoji se od nekoliko delova (idui od napred prema nazad): kljuna (rostrum), kolena (genu), tela (trunkus) i zadeb-ljanja (splenijum). Boni delovi, desni i levi, iroko su zrakasto usmereni prema hemisferama i nose naziv radijacije uljevitog tela. Zahvaljujui uljevitom telu mogue su integracija i sinhronizacija funkcija desne i leve modane hemisfere; k. kavernozum (engl. cavernous b., lat. c. cavernosum), parno, upljikavo ili sunerasto telo polnog uda ili draice. Izgrauju ga proireni venski kapilari odvojeni vezivno-miinim pregradama. upljikavo telo obavija vrst vezivni omota, tunika albuginea; k. mamilare (engl. mamillary b., lat. c. mammilare ), bradaviasto telo. Parno, ovalno ispupenje u zadnjem delu donje povrine hipotalamusa. Sadri istoimeno jedro hipotalamusa; k. pineale (engl. epiphysis, pineal gland, lat. epiphysis, glangula pinealis), v. epifiza, modana iarica; k. spongiozum ( engl. spongy b., lat. c. spongiosum), neparno upljikavo ili sunerasto telo polnog uda, koje se nalazi unutar njego-vog vezivnog omotaa, neposredno ispod kavernoznih tela. Zadnji deo ovog tela je glaviasto proiren i nosi naziv bulbus. Prednji deo je takoe proiren, ali u veoj meri, gradei glavi polnog uda. Kroz spongiozno telo prolazi mokrana cev, koja se otvara svojim spoljanjim otvorom na vrhu glavia polnog uda; k. strijatum (engl. striate b., lat. c. striatum), prugasto telo. Najvei deo sive mase

bazalnih ganglija velikog mozga. Prugasto telo se sastoji od dva dela: repatog jedra (v. nukleus kaudatus) i soivastog jedra (v. nukleus lentiformis) u iji sastav ulaze velikomodana ljuska ili putamen i bledo jedro ili globus palidus; k. uteri (engl. uterine body, lat. corpus uteri ), v. uterus; k. vitreum (engl. vitreous b., lat. c. vitreum ), staklasto telo. Polutena, pihtijasta i providna masa koja ispu-njava najvei deo one jabuice. Staklasto telo ispunjava deo one jabuice koji se nalazi iza soiva i trepljaste zone (v. zonula cilijaris). Predstavlja vaan deo sadraja one jabuice, koji svojim stalnim pritiskom odrava mrenjau priljubljenu uz pigmentni sloj, spreavajui njeno nabiranje.

KORSAKOFFLJEVA PSIHOZA
(engl. Korsakoff psychosis), duevni poremeaj izazvan dugotrajnom upotrebom alkohola, a karakteriu ga poremeaj pamenja (konfabulacija) i upala nerava (polineuropatija).

KORTEKS
(engl. cortex, cortical layer, lat. cortex ), kora. Tanak, spoljanji tkivni sloj razliite debljine, koji obavija povrinu odreene strukture. K. cerebeli (engl. cerebellar c., lat. c. cerebellaris ), kora malog mozga. Tanak sloj sive mase, debeo oko 1 mm, koji pokriva povrinu malog mozga. Sastoji se od tri sloja: spoljanjeg ili molekularnog, srednjeg ili sloja Purkinjijevih elija i unutranjeg ili granularnog sloja; k. cerebri (engl. cerebral c., lat. c. cerebralis ), kora velikog mozga. Tanak sloj sive mase, debeo 1,5 - 4,5 mm, koji pokriva povrinu velikog mozga. U zavi-snosti od grae, kora velikog mozga se moe podeliti na estoslojnu (v. neokorteks, izokorteks) i dvoslojnu ili troslojnu koru (v. alokorteks).

KORTIKOBULBARNI PUT
(engl. corticobulbar tract, lat. tractus corticobulbaris), v. traktus kortikobulbaris.

KORTIKOID
(engl. corticoid), bilo koji steroid koji proizvodi kora nadbubrega. V. kortikosteroid.

KORTIKONUKLEARNA VLAKNA
(engl. corticonuclear fibers, lat. fibrae corticonucleares), v. fibre kortikonukleares.

KORTIKONUKLEARNI PUT
(engl. corticonuclear tract, lat. tractus corticonuclearis), v. traktus kortikonuklearis.

KORTIKOPONTINSKA VLAKNA
(engl. corticopontine fibers, lat. fibrae corticopontinae), v. fibre kortikopontine.

KORTIKOSPINALNA VLAKNA
(engl. corticospinal fibers, lat. fibrae corticospinales), v. fibre kortikospinales.

KORTIKOSPINALNI PUT
(engl. corticospinal tract, pyramidal tract, lat. tractus corticospinalis, tractus pyramidalis), v. traktus kortikospinalis, traktus piramidalis.

KORTIKOSTEROIDI
(engl. corticosteroids ), steroidni hormoni koje proizvodi kora nadbubrega izuzev polnih hormona. To su: aldosteron, kortizol i kortikosteron. Postoje i sintetiki analozi sline aktivnosti, kao to su deksametazon, predniziolon itd. Kortikosteroidi, kao i steroidni polni hormoni, sintetizuju se preko biosintetskih puteva koji poinju od holesterola. Postoje dva tipa kortikosteroida i to glukokortikosteroidi (kortizol, kortizon, kortikosteron i 11-dehidrokortikosteron), koji deluju na metabolizam ugljenih hidrata i mineralokortikosteroidi (aldosteron, 11-deoksikortikosteron, 18hidro-ksi-DOC), koji odravaju ravnoteu elektrolita.

KORTIKOSTERON
(engl. corticosterone ), steroidni hormon kore nadbubrene lezde koji ima dejstvo slino glikokortikoidu kortizolu, ali deluje i mineralokortikoidno; lui se u mnogo manjoj koliini od kortizola.

KORTIZOL
(engl. cortisol), glavni glukokortikoid koji kontrolie metabolizam ugljenih hidrata. Oko 90% kortizola se transportuje u plazmi vezan za transkortin i albumin. Slobodan kortizol je bioloki aktivan. Vezivanje za protein titi kortizol od razlaganja i izluiva-nja. Odreivanje kortizola je najznaajnije za dijagnostikovanje Cushingovog sindroma. U dozama veim od fiziolokih ima antiinflamatorno i imunosupresivno dejstvo, pa se koristi u terapiji zapaljenja, autoimunih bolesti, kod presaivanja organa i dr.; naziva se i hidrokortizon.

KORTIZON
(engl. cortisone), glukokortikoid kore nadbubrega sa znaajnom mineralokortikoidnom aktivnou. Uglavnom je neaktivan sve dok se ne prevede u aktivni hormon - kortizol.

KOST
(engl. bone, lat. oss), v. os.

KOSTA

(engl. rib, lat. costa), rebro. Duga i pljosnata kost koja uestvuje u izgradnji skeleta grudnog koa. Rebro ima tri osnovna dela: srednji deo ili telo, prednji i zadnji okrajak. Prednji okrajci rebara se nastavljaju rebarnim hrskavicama. Zadnji okrajci se spajaju sa grudnim delom kimenog stuba. Rebara ima ukupno 12 pari. Obeleavaju se rednim brojevima poev od najvie postavljenog. U odnosu prema grudnoj kosti, rebra se dele na prava, lana i slobodna. Prvih 7 rebara su prava rebra (koste vere). Ona se posredstvom rebarnih hrskavica spajaju sa grudnom kosti. Osmo, deveto i deseto rebro su lana rebra (koste spurije). Njihove hrskavice se spajaju meusobno nakon ega se pripajaju uz hrskavicu sedmog rebra. Hrskavice ovih rebara grade najvei deo rebarnog luka. Jedanaesto i dvanaesto rebro su slobodna rebra (koste fluitantes). Njihove rebarne hrskavice se slobodno zavravaju du bonog zida grudnog koa. Rebra, zajedno sa rebar-nim hrskavicama, grudnom kosti i grudnim delom kimenog stuba grade skelet grudnog koa.

KOSTALGIJA
(engl. costalgia), bol koji potie od rebara.

KOSTALNA RESPIRACIJA
(engl. costal respiration), ostvaruje se uglavnom radom interkostalnih i drugih torakalnih miia.

KOSTALNI
(engl. costal, lat. costalis), rebarni, koji se odnosi na rebro.

KOSTNA SR
(engl. bone marrow ), specijalizovano meko tkivo koje ispunjava prostore u kostima. Masna, uta sr se nalazi u dugim, kompaktnim kostima odraslih osoba. Crvena sr se nalazi u svim kostima dece i u pljosnatim kostima odraslih (rebra, sternum, prlje-novi, karlica). Sastoji se od mijeloidnog tkiva i neophodna je za stvaranje i sazrevanje elija krvi.

KOSTNE TRABEKULE
(engl. bone trabecules, lat. trabeculae osseae), delovi kosti koji su lieni Haversovih kanala. Izgledaju kao povezani kotani trnovi, zraci ili vrpce. Nastaju procesom direktnog stvaranja kosti putem fuzije malih ostrvaca nezrele kosti. Tokom indirektnog stvaranja kosti, prve k. t. pojavljuju se oko ostataka kalcifikovane hrskavice. Tokom sekundarnog formiranja kostiju k. t. bivaju zamenjene zrelom kosti.

KOSTO
-, prefiks koji se odnosi na rebro ili oznaava pripadnost rebru.

KOSTOFRENIAN

(engl. costophrenic), koji pripada rebrima i preagi.

KOSTOHONDRITIS
(engl. costochondritis), bolno stanje lokalizovano na prednjem zidu grudnog koa, na rebarnim hrskavicama, ee sa leve strane, bez otoka, po emu se razlikuje od Titzeovog sindroma. Bolest obino kratko traje, ali promene mogu da recidiviraju.

KOSTUR
(engl. skeleton, gr. skeletos), v. skeleton, skelet.

KOTANA ANKILOZA
(engl. ankylosis), v. ankiloza.

KOTANA EROZIJA
(engl. bone erosion ), ivini defekti suphondralne kosti zglobnih okrajaka, nastali usled resorpcije i iezavanja kotanog tkiva zbog prodiranja granulacionog tkiva (panus). Nalaz ovih promena na radiografijama zglobova je jedan od dijagnos-tikih kriterijuma za reumatoidni artritis. Nalaze se i u drugim hroninim artritisima, mada se ree javljaju kao posledica degenerativnog oboljenja zglobova (erozivna artroza).

KOTANA MASA (KOTANA GUSTINA)


, (engl. bone mass, bone density), pokazatelj stanja kotanog sistema i mera kotane gustine. Procenjuje se osteodenzitometrijski i izraava u g/cm2 kalcijumovih soli u kotanom tkivu.

KOTANA UZURA
(engl. bone erosion), v. kotana erozija.

KOTANI LABIRINT
(engl. bony labyrinth, lat. labyrinthus osseus), v. labirintus oseus.

KOTANO NEPCE
(engl. bony palate, lat. palatum osseum), v. palatum oseum.

KOA
(engl. skin, lat. integmentum co-mmune), spoljanji pokriva tela. Struktura: 1. epidermis; 2.

dermis: a. papilarni sloj, b. retikularni sloj. Dlake, znojne i lojne lezde, miii erektori dlake nalaze se u dermisu; 3. hipodermis. U zavisnosti od debljine epidermisa i prisustva odnosno odsustva dlaka, koa je podeljena na: a. debelu, nalazi se na dlanovima i tabanima i ne sadri dlake i lojne lezde; b. tanku, koja pokriva ostatak tela, ima dlake i kone lezde. Koa ini 16% teine tela, te je najtei pojedinaan organ u telu. Funkcije koe su sledee: zatita tela od fizikih i hemijskih uticaja, kao to su: povrede, UV zraenje, itd. (keratin, melanin); zatita od isuivanja (keratin); termoregulacija (znojenje, vaskularizacija); odravanje vodenog balansa (znojenje); ekskrecija (znojne lezde); senzorni organi za dodir, pritisak, temperaturu, bol (korpuskuli, nervni zavreci); metabolizam masti (hipodermis); metabolizam vitamina D; produkcija mirisnih supstanci (apokrine znojne lezde). Vaskularizaciju koe obezbeuju miine arterije koje prave mreu (rete cutaneum) u hipodermisu. Iz jednog dela mree polaze grane za hipoderm, duboke segmente folikula dlake i duboko smetene znojne lezde, dok iz gor-njeg dela mree polaze grane koje se dalje granaju u dermu formirajui povrnu mreu (rete subpapillare), koja daje kapilarne petlje za dermalne papile. Venska krv se sabira u venske mree koje su skoro paralelne sa arterijskim. Brojne arterio-venske anastomoze u koi formiraju glomuse. V. integumentum komune, kutis.

KOA TIPA KORE POMORANDE


(fra, peau d orange), jedan od znakova upale dojke (mastitisa) i karcinoma dojke, kod koga koa dobija izgled pomorandine kore zbog zadebljanja i otoka koji otvaraju i proiruju pore folikula dlaka i znojnih lezda.

KONA LAJMANIJAZA
(engl. oriental sore, cutaneous leishmaniasis ), parazitarna infekcija koju karakteriu lokalizovani, ree diseminovani koni granulomi sa tendencijom ka ulceraciji i hronicitetu. Uzronik bolesti je flagelarna protozoa, lajmanija, izvor zaraze mnogobrojne divlje i domae ivotinje i ovek, a vektori infekcije peane muice, flebotomine. Na osnovu vrste uzro-nika i geografske distribucije bolesti, kona lajmanijaza se deli na konu lajmanijazu starog sveta (urbana, ruralna, difuzna i recidivantna) i konu lajmanijazu novog sveta.

KONE PROBE
(engl. skin tests), manipulacije koje se izvode na koi sa ciljem dokazivanja reakcije preosetljivosti. Na kou se na-nose alergeni za koje se sumnja da su odgovorni za pretpostavljenu reakciju preosetljivosti. Zavisno od tipa reakcije rade se pro-be ubodom (engl. prick) ili krpicom (engl. patch).

KONI
(engl. skin, lat. cutanius). v. kutani.

KONI VASKULITIS
(engl. skin vasculitis), upala krvnih sudova koe.

KOTRANSPORT
(engl. cotransport, symport), sekundarni aktivni transport u kome se dve razliite supstance istovremeno prenose u istom smeru kroz elijsku membranu; najei je kotransport sa Na+. Na ulazi u eliju niz svoj elektrohemijski gradijent i pri tome vue sa sobom, u istom smeru, neku supstancu nasuprot njenom koncentracionom gradijentu. Kotransport je vaan za apsorpciju glukoze i aminokiselina u digestivnom traktu i bubrezima.

KOTRIMOKSAZOL
(engl. co-trimoxazole), kombinacija dva antibakterijska leka: trimetoprima i sulfametoksazola. Koristi se za le-enje infekcija mokranih puteva i prostate. Preparati: Bactrim, Bioprim, Kotrimoksazol, Trimosazol, Trimosul.

KOTVA
(engl. anchor), 1. sredstvo, nosa , kojim se neto uvruje, ini nepokretnim, stabilnim; endostealni implantat je metalni implantat, razliitog oblika, najee uraen od hrom-kobalt legure. 2. zub nosa (engl. abutment), zub ili koren upotrebljen kao nosa pokretnog ili nepokretnog rehabilitacionog protetikog rada, konstrukcije, nadogradnje, kao i implantata korienog u iste svrhe.

81mKr
, radioaktivni izotop kriptona, nastaje raspadom rubidijuma (81Ru), emituje g fotone, osnovna energija zraenja je 190 KeV , a vre-me poluraspada 13 sekundi. U nuklearnoj me-dicini primenjuje se za merenje regionalnog protoka krvi.

KRAJNIK
(engl. tonsil), limfoepitelni organ u drelu. Sistem ovih organa u drelu, koji se sastoji od dva nepana (tonsilla palatina), dva jezina (tonsilla lingualis), drelnog krajnika (tonsilla pharyngealis) i tonsilla tubaria ini Waldeyerov prsten. Kriptine su grae, to viestruko poveava povrinu kontakta imu-nolokog sistema sa svim materijama koje ulaze u nae telo. Krajnici imaju vanu ulogu u lokalnoj i optoj odbrani organizma od infekcije, od proizvodnje i sazrevanja B i T limfocita do stvaranja plazma-elija i imunoglobulina, interferona, lizozoma itd. Bolesni kraj-nici su afunkcionalni i arite su infekcije. Odstranjuju se operacijom. Kompletnu fun-kciju odstranjenih tonzila preuzima preostalo limfno tkivo. Operacija adenoida naziva se adenoidektomija, a palatinalnih tonzilektomija. Jeziki krajnici operiu se retko. V. tonzila.

KRAK
(lat. crus), v. krus.

KRANIJALIS

(engl. cranial, lat. cranialis), struktura koja je u odnosu na iste ili sline blia glavi; struktura koja se nalazi blie u odnosu na iste ili sline u poreenju sa prednjim delom tkivne strukture, organa, dela tela ili tela. Pojam kranijalis je suprotan pojmu kaudalis.

KRANIJALNI NERV
(engl. cranial nerve, lat. nervus cranialis), v. nervus kranijalis.

KRANIJUM
(engl. skull, lat. cranium), loba-nja. Kotani skelet glave koji se sastoji od krova i baze lobanje. Uz prednji deo baze lobanje pripajaju se kosti lica. Lobanju izgrauje 8 kostiju, od kojih su 4 neparne i 2 parne. Neparne kosti lobanje su: eona (os frontale), sitasta (os ethmoidale), klinasta (os sphenoidale) i potiljana (os occipitale). Parne kosti su: temena (os parietale) i slepoona (os temporale). Kosti lica, kojih ima 15, dele se na parne i neparne. Parne kosti su: gornja vilica (maxilla), nepana (os palatinum), jabuna (os zygomatcum), nosna (os nasale), suzna (os lacrimale) i donja nosna koljka (concha nasalis inferior). Neparne kosti su: donja vilica (mandibula), ralasta (vomer) i podjezina (os hyoideum). Kosti lobanje grade kotane duplje ili jame: onu, nosnu, slepoonu, podslepoonu i krilastonepanu u kojima se nalaze ulni organi. Istovremeno na njima se pripajaju miii glave, vrata i drela.

KRANIO-,
prefiks koji se odnosi na lobanju, lobanjski.

KRANIOFARINGEOM
(engl. craniopharyngeoma), tumor mozga nastao iz ostatka Rathkeovog paga (engl. Rathkes pouch) od koga je delom formirana i hipofiza. Manifestuje se povienim intrakranijalnim pritiskom i diabetes insipidusom. Na rendgen snimku glave vide se tipine kalcifikacije unutar tumora i gubitak normalne kotane strukture oko hipofize.

KRANIOMETRIJA
(engl. craniometry), merenje dimenzija glave. Obim glave se meri preko najveeg obima tj. preko tubera fronta-lis napred i tubera okcipitalis nazad. Na roenju obim je 35 cm. Ukoliko obim odstupa dve standardne devijacije za uzrast govorimo o makrocefaliji tj. uveanju glave. Obim se meri najmanje dva puta godinje kod dece do 3 godine starosti.

KRANIOPLASTIKA
(engl. cranioplasty), ope-rativno zatvaranje i rekonstrukcija kotanog defekta ili nekog deformiteta lobanje.

KRANIOSINOSTOZA
(engl. craniosinestosis), prevremeno okotavanje jednog ili vie avova na lobanji. U zavisnosti od toga koji je av srastao, nastaju razliite promene oblika glave. Dete moe biti bez simptoma ili sa razliitim neurolokim ispadima, ako kosti lobanje vre pritisak na modanu masu.

KRANIOSTENOZA
(engl. craniostenosis), preuranjeno zatvaranje kranijalnih sutura: sagitalne suture; koronarne suture; lambdoidne suture; metopine suture; multiple sinostoze; kraniofacijalni dismorfizam, a praena konsekutivnim deformitetom lobanje i supresijom normalnog rasta i razvoja mozga. Neophodna je hirurka dekompresija da bi se spreilo trajno oteenje mozga.

KRANIOTOMIJA
(engl. craniotomy), hirur-ko otvaranje lobanje u cilju leenja; najstarija poznata hirurka intervencija. Osteoklastina k. , jednostavno kruno otvaranje lobanje posle koga ostaje defekt kosti; osteoplastina k. , otvaranje lobanje u vidu kotanog poklopca koji se na zavretku operacije vraa i fiksira za susedni deo lobanje; trefinaciona k. , otvaranje lobanje krunog oblika u vidu kotanog diska, koji se na kraju operacije vraa na mesto. Sinonim: trepanacija.

KRA SINDROM
(engl. crush syndrome ), smrskavanje, zgnjeavanje, postkompresivni sindrom, nastaje kao posledica zatrpavanja veih povrina tela, najee ekstremiteta. Teina sindroma zavisi od veliine komprimovane povrine, snage sile i trajanja pritiska. Lokalno nastaju traumatski edem i ishemina nekroza miia, a od optih poremeaja nastaju posttraumatski ok, progresivna oligurija, koja prelazi u terminalnu anuriju, povreeni pada u uremiku komu a fatalan ishod nastupa najee sedam do deset dana od povrede.

KRATKOVIDOST
(engl. myopia, nearsightedness), refrakciona anomalija kod koje se fokusirana slika formira ispred ravni retine i ona jabuica je predugako za optiki sistem oka. Kratkovida osoba jasno vidi samo u prostoru izmeu najblie i najdalje take jasnog vida.

KRAUROZA VULVE
(engl. kraurosis vul-vae ), distrofino stanje koje karakterie atrofija koe, potkonog tkiva vulve i sluzokoe vagine. Javlja se retko, kod ena neposredno pre ili u toku klimakterijuma. U odmaklim sluajevima velike i male usne stidnice potpuno nestaju, a vagina se pretvara u plitku, usku rigidnu cev, bolnu pri pregledu i seksualnom odnosu. Maligna alteracija krauroze je retka, ali mogua.

KRAVLJE MLEKO

, v. mleko.

KREATIN
(engl. creatine ), jedinjenje N-metilgvanidinosiretna kiselina kojim se obezbe-uje skladitenje visoko-energetskog fosfata u miinom i nervnom tkivu.

KREATIN KINAZA, CK
(engl. creatine kinase ), enzim iz klase fosfotransferaza (EC 2.7.3.2), koji katalizuje reakciju: kreatin + ATP = fosfokreatinin + ADP. Enzim aktiviraju Mg+2, Mn+2 i sulfhidrilni agensi. Ova reakcija slui za prenos energije iz ATP-a na fosfokreatinin koji se skladiti u miiima. Poviena aktivnost CK u serumu nalazi se kod oboljenja skeletnih miia (muskularna distrofija i poli-miozitis), i kod miokardnog i cerebralnog infarkta. Pri dijagnostikovanju je veoma zna-ajno odreivanje izoenzima kreatin kinaze.

KREATININ
(engl. creatinine), normalan raspadni produkt metabolizma kreatina, koji se nalazi u miiima i krvi. Filtrira se u glome-rulima i aktivno ekskretuje u tubulima. Ta ekskrecija ima svoj maksimum i zavisi od koncentracije u plazmi. U fiziolokim uslovima koncentracije kreatinina u plazmi je konstantna: dnevno se stvara iz kreatinin-fosfata miia 1 - -2 g kreatinina i njegova koncentracija ne zavisi od ishrane. Koncentracija kreatinina u plazmi raste sa smanjenjem bu-brene funkcije.

KREATININ KLIRENS,
Ccr (engl. creatinine clearance ), metoda za ispitivanje brzine glomerularne filtracije bubrega (GFR). Meri se brzina kojom se endogeni kreatinin elimi-nie iz plazme. Koncentracije kreatinina se u definisanom vremenu (npr. 4- ili 24-h) odreuju u uzorku urina (U) i u uzorku plazme (P). Vrednost klirensa korigovana sa standardnom povrinom tela izraunava se po formuli: Ccr = (U x V) x (1,73) / (P x A), gde je V brzina protoka urina u mililitrima za minut, A je povrina tela u kvadratnim metrima i 1,73 je standardna povrina tela.

KREATINURIJA
(engl. creatinuria), povea-na koliina kreatinina u urinu. Nastaje u sta-njima veeg razaranja miia (akutna groznica, poodmakli dijabetes ili dugotrajnije glado-vanje).

KREATOREA
(engl. creatorrhea), prisustvo nesvarenih miinih vlakana u izmetu.

KREBS-HENSELEITOV CIKLUS

, v. urea ciklus.

KREBSOV CIKLUS
(engl. Krebs cycle ),Sir Hans Adolf Krebs, nemaki biohemiar, 1900- - 1989, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju zajedno sa F.A. Lipmannom za otkrie ciklusa trikarboksilnih kiselina, v. ciklus trikarboksilnih kiselina.

KREM
(engl. cream), lekoviti preparat poluvrste konzistencije za lokalnu primenu. Kremovi sadre hidrofilnu podlogu koja se dobro upija, omoguava dobru kozmetiku prihvatljivost, pa se mogu primeniti kod promena na licu i na drugim osetljivim mestima (vaginalni krem). U obliku krema, za lo-kalno leenje primenjuju se razne grupe lekova: antibiotici, antireumatici, antiinflamatorni lekovi, hormonski preparati i dr.

KREPITACIJE
(engl. crepitation ), zvuk ili senzacija koji je produkt trenja krajeva prelomljenih kostiju. U pulmologiji ovaj termin upotrebljava se za definiciju uma koji odaje utisak sitnog prtanja ili suvog kri-putanja, po novoj terminologiji kasno inspirijumski pukoti. U normalnom plunom tkivu osim vezikularnog disajnog uma (normal-nog disajnog uma - nova terminologija) nema drugih propratnih umova. Meutim, u odreenim uslovima (zapaljenje plua, zastoj u pluima, dugotrajno leanje i slabija ventilacija odreenih partija plua) kada alveolarni sakulusi postaju bezvazduni, priljubljenih zidova, ali u koje vazduh moe da prodre, dolazi do pojave uma tokom inspirijuma. Naime, zbog prodora vazduha u bezvazdune sakuluse dolazi do odlepljivanja ili rastezanja aleveolarnih zidova, a time i pojave uma koji umnogome podsea na pucketanje soli na ugrejanoj ploi tednjaka ili trenje kose izmeu prstiju neposredno pored uva.

KREPITACIJE ZGLOBOVA
(engl. crepitatio ), puckanje koje se uje ili osea pri pokretima u zglobu. Najee je beznaajan nalaz, ali moe biti i znak oboljenja zgloba.

KREPITUS
(engl. crepitus), pucketanje u razliitim tkivima (zglobovi, plua, tetive).

KRETENIZAM
(engl. cretinism), stanje telesne degeneracije i duevne zaostalosti zbog smanjene funkcije titaste lezde.

KREZOL

(engl. cresol ), antiseptik, derivat fenola, koristi se kao opti antiseptik u sapunskim rastvorima, a u malim koncentracijama i kao konzervans u rastvorima za injekcije.

KREZOL CRVENO
(engl. cresol red), pH indikator, o-krezolsulfoftalein, sa pH oblasti od 7,2 (ut) do 8,8 (crven).

KRIKOIDNA HRSKAVICA
(engl. cricoid cartilage, lat. cartilago cricoidea), v. kartilago krikoidea.

KRILO
(engl. wing, lat. ala), v. ala.

KRIMINALISTIKA SUDSKA MEDICINA,


prouava i istrauje materijalne dokaze izvrenih krivinih dela: analizira i istrauje tragove krvi, sperme, dlaka, razliitih mrlja, otisaka ivih i leeva.

KRIMINOLOKA SUDSKA MEDICINA,


prouava faktore koji dovode do izvrenja krivinih dela (uroene sklonosti - kriminolokom antropologijom, socijalne uslove i dr.). Kriminologija doprinosi spreavanju delinkvencije, posebno maloletnika, i vaspitavanju kanjenika.

KRIOGLOBULIN
(engl. cryoglobulin), patoloki serumski protein koji se taloi na temperaturi nioj od 37 oC i rastvara ponovo kada se zagreje na 37 oC. Postoje tri tipa krioglobulina: tip I - jednostavni krioglobulini, koji se sastoje od lakih lanaca imunoglobulina ili od itavih molekula imunoglobulina; tip II - meoviti monoklonski tip, najee sastavljen od IgM molekula tipa reumatoidnog faktora sa kapa lakim lancima, vezanog za IgG; tip III - meoviti tip sloenog sastava, sa poliklonskim imunoglobulinima i drugim vezanim molekulima (fibronektin, elementi komplementa, DNK i dr.). Krioglobulini se otkrivaju pri uvanju seruma na 4 oC u vidu belog precipitata ili gela nakon promenljivog vremenskog perioda. Precipitat se obino javlja posle 24 - 72 h, mada serum treba posmatrati najmanje nedelju dana da bi se otkrili i tzv. kasnoformirajui krioglobulini. Krioglobulini tip I i II se obino nalaze kod pacijenata sa monoklonskim paraproteinemijama, kao to su limfom i multipli mijelom, dok je tip III indikativan za cirkuliue imune komplekse kod reumatskih oboljenja i hroninih infekcija.

KRIOGLOBULINEMIJA
(engl. cryoglobulinaemia), prisustvo krioglobulina u krvi. Krioglobulini se mogu nai kod bolesnika

sa Waldenstromovom makroglobulinemijom; stvaranje patolokih imunoglobulina (hladni aglutinini) koji se taloe u cirkulaciji na hladnoi, kao posledica naslednih ili hipersenzitivnih poremeaja imunog sistema.

KRIONEKROZA
(engl. freezing ), nekroza izazvana niskim temperaturama. Razlikuju se tri stepena zavisno od oteenja tkiva.

KRIOPRECIPITAT
(engl. cryoprecipitate ) 1. bilo kakav precipitat koji se stvara hlaenjem rastvora; 2. preparat bogat faktorom VIII koji se daje u leenju bolesnika sa hemofilijom A za zaustavljanje krvarenja. Sakuplja se zagrevanjem iz svee humane plazme koja je bila zamrznuta.

KRIOTERAPIJA
(engl. cryotherapy), termoterapijska procedura pomou koje se vri hlaenje tela, snienje lokalne temperature tkiva pod dejstvom hladnoe, u terapijske svrhe. Predstavlja i deo hidroterapije, s obzirom da uglavnom koristi vodu u dva agregatna stanja. Lokalna primena hladnoe sprovodi se u vidu kriomasae ledom, potapanjem (imerzijom) ekstremiteta u ledenu vodu i aplikacijom smrznutim kompresama. Kriomasaa posle faze vazokonstrikcije izaziva protrahovanu reaktivnu hiperemiju arteriola i kapilara, smanjuje povien tonus miia, deluje analgetiki, spreava odnosno smanjuje razvoj otoka i hematoma kod sveih povreda, omoguava bezbolno izvoenje kinezite-rapijskih procedura. Indikovana je kod zat-vorenih povreda mekih tkiva i kostiju - kontuzija, distorzija, distenzija, ruptura, luksacija, fraktura, u poetnom stadijumu Sudeckove algodistrofije, kod akutnih mijalgija i neuralgija, hroninih edema, limfadema, spasticiteta kod oteenja centralnog motornog neurona, akutnog bolnog ramena, hematoma. Kriomasaa je kontraindikovana kod teih ote-enja cirkulacije u perifernim arterijama - obliterirajueg endarteritisa, Raynaudovog sindroma, oteenja senzibiliteta, reumatoidnog artritisa, hroninih, torpidnih reu-matskih zapaljenja. Evaporacija lako ispar-ljive tenosti (sprej), kojom je odgovarajui deo koe poprskan, jeste vid krioterapije, koji se koristi uglavnom kod povreda mekih tkiva, posebno u sportskoj medicini. Leenje hladnoom moe biti i deo hirurgije.

KRIPTOFTALMUS
(engl. hidden eye, kryptoophthalmus), genetska anomalija koju karakterie malo oko (microphthalmus), koje na roenju izgleda kao da ne postoji, a u stvari je zbog svojih dimenzija duboko uronjeno u orbitalnu duplju i teko dostupno pregledu.

KRIPTOKOKOZA
(engl. Cryptococcosis), oboljenje izazvano gljivicom Cryptococcus neoformans, iz roda Cryptococcus, porodice Cryptococcaceae. ovek se zarazi inhala-cijom spora. Kriptokokoza se manifestuje kao hronino ili subakutno oboljenje plua, koe ili centralnog nervnog sistema

(najee) u vidu apscesa i ulceracija. Moe da se javi i generalizovani oblik usled hematogene diseminacije uzronika (imunodeficijencija, AIDS). Dijagnoza se postavlja nalazom loptastih blastospora u bolesnikom materijalu (sputumu, gnoju, likvoru) ili kultivacijom. U terapiji se primenjuju amphotericin B i flurocytosin.

KRIPTOMENOREJA
(engl. cryptomenorrhea), pojava menstrualnog krvarenja svakog meseca, ali bez oticanja menstrualne krvi iz vagine. Uzrokovana je uroenom anatomskom preprekom koja zadrava menstrualnu krv u unutranjim polnim organima ene.

KRIPTORHIZAM
(engl. cryptorhism, cryptorhidism), nepravilan poloaj testisa to se zbirnim imenom naziva distopija (engl. testicular dystophia). Manifestuje se na tri naina: kriptorhizam (engl. cryptorhism), ili zadraj testisa, tj. zadravanje testisa pri njihovom regularnom sputanju iz trbuha u skrotum. Testis se moe zaustaviti na bilo kom delu svog silaznog puta; ektopija testisa ( engl. testicular ectopia), prebaaj, oznaava nepravilan poloaj testisa pri njihovom fiziolokom sputanju; znaajno je da testis lei na neuobiajenom mestu koje se nalazi izvan smera normalnog sputanja: perinealna e. (engl. perineal e.), femoralna e. (engl. femoral e., crural e.), pubopenilna e. (engl. pubopenial e.), ingvinalna e. (engl. inguinal e., interstitial e.), ilijana e. (engl.iliac e., pelvineal e.), lumbalna e. (engl. lumbal e.), transverzalna e. (engl. transversal e.); inverzija testisa (engl. testicular inversion), izvrat testisa, manifetuje se kao vertikalna testikularna i. (engl. vertical testicular inversion) i horizontalna testikularna i. (engl. horizontal testicular inversion). Uestalost kriptorhizma kod muke novo-roenadi iznosi oko 4% dok se kod odraslih pojavljuje samo u 0,51%. U zavisnosti od lokalizacije nesputenog testisa pogodna je podela na 4 osnovna oblika: abdominalni testis (engl. abdominal testis),oko 10%; kanalikularni t. (engl. canalicular testis),oko 20%; povrni ingvinalni t. (engl. superficial inguinal testis), oko 20% i visoki skrotalni t. (oko 44%). Komplikacije na distopinom testisu su mogunost pojave torzije, tumora (abdominalni testis) i zapaljenja koje moe imati atipinu sliku i neobine komplikacije, npr. peritonitis. Hirurko leenje zasniva se na teoriji da rano sputanje testisa moe omo-guiti kasnije uspostavljanje spermatogeneze, osim ako postoji kongenitalni defekt germinalnog epitela. Preporuuje se hirurka metoda orhidopeksija u treoj ili etvrtoj godini ivota, uz izvesnu garanciju za dobru endokrinu i spermatogenu funkciju testisa. Kod odraslih se orhidopeksija preporuuje zbog adekvatnije eventualne dijagnostike tumora, torzije ili zapaljenja.

KRIPTOSPORIDIJAZA
(engl. cryptospori-diosis), crevna infekcija uzrokovana protozoom Cryptosporidium parvum. Karakteriu je obimna i uestala vodena stolica, bolovi u trbuhu, gubitak u teini i produeni tok. Prevashodno se javlja kod pacijenata sa oslab-ljenim imunitetom. I kod pacijenata sa ou-vanim imunitetom moe da izazove sline simptome, ali slabijeg intenziteta i kraeg trajanja. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem oocista, oblika parazita koji se izluuje u stolici obolele osobe.

KRISTA

(engl. crest, lat. crista), greben. Uzduno ispupenje ili greben, najee na kotanim strukturama.

KRISTAL
(engl. crystal), svaki vrst materijal u kome su atomi rasporeeni na odreenim mestima ije povrine pravilno reflektuju unu-tranju simetriju materijala. Individualne strukturne jedinice, izgraene od atoma, pona-vljajui se u svim pravcima, izgrauju kristal. Geometrijski oblik kristala manifestuje se brojem i orijentacijom spoljnih ravnih povrina koje se zovu kristalne povrine.

KRISTALI MONONATRIJUM-URATA
(engl. monosodium urate crystals), nastaju kao posledica hiperuratemije, igliastog su oblika i dvostruko prelamaju svetlost. Nalaze se u sinovijskoj tenosti i isecima sinovije kod bolesnika sa gihtom. Svojim prisustvom u sinovijskoj membrani izazivaju akutni zapaljenjski proces, usled ega se javlja napad gihta, a taloenjem u potkona i druga vezivna tkiva stvaraju tofuse. Njihov nalaz u uzorku sinovijske tenosti je apsolutan dijagnostiki kriterijum za giht.

KRISTALNE ARTROPATIJE
(engl. crystal arthropathies ), akutna ili hronina oboljenja zglobova i okolozglobnog tkiva, koja nastaju kao posledica taloenja razliitih kristala. Ovde se svrstavaju sledee bolesti: giht (kristali mononatrijum-urata); hondrokalcinoza (bolest taloenja kalcijum-pirofosfat-dihidrata); akutni artritis koji se javlja kod bolesnika na dijalizi (kalcijum-oksalat i aluminijum-fosfat) i druge bolesti taloenja (baznog kalcijum-fosfata, hidroksiapatita, itd.).

KRITERIJUM
(engl. criteria), odreeni dogovoreni - utvreni standardi neke usluge ili mera nekog procesa. Koriste se za postavlja-nje nekog programa mera, plana razvoja, a slue i za evaluacije izvrenja nekih obaveza. Kriterijumi su i mere kvaliteta odreenih aktivnosti i predstavljaju oekivanja u vezi sa zadovoljavajuim izvoenjem tih aktivnosti. Na osnovu ocene stepena izvrenja u odnosu na postavljene kriterijume, donose se odgovarajue odluke i odreuju same akcije.

KRITERIJUMI ZA ODRE IVANJE VREMENA NASTANKA SMRTNOG ISHODA,


dele se na tri velike grupe. U prvoj grupi (vezani za promene na leu) najvaniji su znaci za utvrivanje vremena smrti. To su: supravitalne reakcije (v. supravitalne reakcije), povrede na leu, ritam hlaenja lea, suenje i zamuenje ronjae, mrtvake mrlje, mrtvaka ukoenost, truleno prebojavanje koe, pseudomaceracija, saponifikacija, mumifikacija, raspadanje mekog tkiva, smrzavanje lea, stanje varenja i prisustvo mokrae u beici, proces eliminacije alkohola iz krvi, eludanog sadraja i mokrae (v. lene oso-bine i lene promene). Druga grupa (znakovi iz okoline lea) su znaci oko lea, a u vezi su s njim. Oni imaju prvenstveno kriminalistiki znaaj, ali se koriste

i za odreivanje vremena smrti u sudskomedicinskoj praksi: npr. muve polau jaja u otvore oveijeg tela ve u njegovoj agoniji. Upljuvci oive kao sitni crvii za 24 do 48 sati. Crvi se hrane mekim tkivom i rastu da bi se posle deset dana pretvorili u lutke, a posle 2 nedelje iz aure izleti nova muva. Muve mogu le novoroeneta potpuno da skeletiziraju za oko 4 do 5 nedelja. Ako je le poloen na travu odnosno zeleno bilje, onda e ispod lea iz zelenila nestati hlorofil i ono e pouteti za oko 6 do 8 dana. Zatim, prisustvo suvog ili vlanog tla ispod lea, izrastanje korenja i stabljika biljaka kroz odeu. Kod leeva zakopanih van groblja, posmatranje zemlje iznad lea i pronalaenje jedno- i dvogodinjih biljaka izniklih iznad lea mogu da ukau na vreme kada je le zakopan na tom mestu. U treu grupu ubrajaju se oni znaci koji nemaju direktnu vezu sa leom, ali imaju uticaja oko aproksimativnog odreivanja vremena smrti. Ti pokazatelji su: kalendar, novine sa datumom, zaustavljen sat u depu ili na ruci pokojnika, poslednji telefonski razgovor, nepodignuta penzija, nepla-eni rauni i sl.

KRITINA OBLAST
(engl. critical region ), u testiranju statistikih hipoteza, oblast (ili skup vrednosti) kojoj treba da pripada vrednost test-statistike da bi se nulta hipoteza odbacila.

KRITINA VREDNOST
(engl. critical value), u testiranju statistikih hipoteza, vrednost od koje vrednost test-statistike mora da bude vea (po apsolutnoj vrednosti) da bi se nulta hipoteza odbacila.

KRITINI POTENCIJAL
, v. pragovni potencijal.

KRIVA DISOCIJACIJE HEMOGLOBINA


(engl. oxyhemoglobin dissociation curve), grafika kriva sigmoidnog oblika, koja prikazuje normalne varijacije koliine kiseo-nika koja se vezuje za hemoglobin u zavisnosti od parcijalnog pritiska kiseonika. Faktori koji utiu na k. d. h. su: pH krvi, parcijalni pritisak ugljen-dioksida, temperatura, prisustvo ugljen-monoksida, promene u eritrocitima.

KRIVA STOPALA,
uroeni ili steeni deformiteti stopala. Stopalo moe biti u sledeim poloajima: equinovarus - prema unutra i nadole; metatarsovarus - prednji deo uvuen, a spoljna ivica konveksno izboena u polje; calcanovalgus - stopalo u dorzalnoj fleksiji sa valgus poloajem put spolja. Mogu biti uzrok velikom invaliditetu i ometanju u normalnim ivotnim funkcijama.

KRIVINA
(engl. curve, lat. curvatura), v. kurvatura.

KRIZA
(engl. crisis), stanje izazvano naglom promenom materijalne ili socio-kulturne realnosti pojedinca ili njegovom telesnom promenom.

KROMOLIN-NATRIJUM
(engl. sodium chomogycate), lek nejasnog mehanizma antiastmatikog i antialergijskog dejstva. Koristi se za dugotrajnu profilaksu astmatinih napada, naroito kod dece sa hroninom astmom, ali i kod alergijskih konjunktivitisa i alergije na hranu. Preparati: Ditec, Intal.

KROTAMITON
(engl. crotamiton ), lek protiv uge i svraba. Koristi se u obliku krema i losiona; moe izazvati crvenilo i reakcije preosetljivosti. Preparat: Eurax.

KROV
(engl. tectum, tegmentum, lat. tectum, tegmentum), v. tegmentum, tektum.

KROVNO JEDRO
(engl. fastigial nucleus, lat. nucleus fastigi), v. nukleus fastigi.

KRPELJ
(engl. tick), lankonoac (arthropoda) koji pripada razredu Arachnida (pauka), redu Acari (grinje). Medicinski znaaj imaju porodice Ixodidae i Agrasidae. Telo je jajastog oblika sa etiri para nogu (razvojni oblici imaju tri para nogu) i usnim organima (rilica ili hypostoma) prilagoenim za probijanje koe i sisanje krvi. To su hematofagni paraziti znaaj-ni za prenoenje virusnih, bakterijskih i parazitarnih oboljenja (npr. virusni encefalitisi, Lajmska bolest, Q groznica, tularemija i dr.).

KRSNA KOST
(engl. sacrum, lat. sacrum), v. sakrum.

KRSNI
(engl. sacral, lat. sacralis), v. sakralis, sakralni.

KRSNI PRLJEN
(engl. sacral vertebra, lat. vertebra sacralis), v. vertebra sakralis.

KRSNI SPLET
(engl. sacral plexus, lat. plexus sacrallis), v. pleksus sakralis.

KRSTOBOLJA
(engl. lumbago), v. lumbago.

KRUG
(engl. circle, lat. circulus), v. cirkulus.

KRUNA
(engl. crown, lat. corona), v. korona.

KRUP
(engl. croup), difterija laringsa (grla) kod male dece. Ova forma difterije nastaje kod dece ispod dve godine starosti zbog malog promera laringsa (do 2 cm). Usled dej-stva difterinog toksina na epitel laringsa, nastaju skrame sastavljene od fibrina i epitelnih elija koje mogu potpuno zatvoriti lumen laringsa i prekinuti dovod vazduha u plua. Bolest se manifestuje najpre kaljem slinim laveu psa (disfonini stadijum) i promuklim glasom, potom nastaje oteano disanje (dispnoini stadijum) i na kraju, trei asfiktini stadijum u kome moe da nastane smrt deteta usled uguenja. Znaci intoksinacije u ovoj formi bolesti nisu znaajno izraeni. Za zbri-njavanje ovih bolesnika neophodna je brza intervencija - primena antitoksinog antidifterinog seruma, antibiotika, kortikosteroida, vlanog, toplog vazduha, sedativa.

KRUS
(lat. crus), potkolenica ili krak; 1. potkolenica, deo donjeg ekstremiteta koji se nalazi izmeu kolena i stopala; 2. krak, dugi i sueni deo anatomske strukture. K. cerebri (lat. c. cerebri), velikomodani krak. Parni, prednji ili ventralni deo srednjeg mozga. Kroz velikomodani krak prolaze dugi projekcioni putevi koji povezuju koru velikog mozga sa delovima modanog stabla i kimene modine. Ovaj termin se veoma esto zame-njuje sa terminom pedunkulus cerebri u iji sastav ulaze dva dela srednjeg mozga: prednji ili krus cerebri i srednji ili tegmentum. Izmeu ova dva dela nalazi se crna masa, v. supstancija nigra.

KRUSKALL-WALLISOV TEST
(engl. Kruskall-Wallis test ), H-test, statistiki test za poreenje nekoliko nezavisnih sluajnih uzoraka. Testira hipotezu da je k uzoraka poreklom iz iste populacije, protiv alternativne hipoteze da nije. Pri tome, umesto ori-ginalnih podataka, koristi rangove. Test je generalizacija MannWhitneyevog testa i predstavlja neparametarsku alternativu ana-lizi varijanse.

KRUSTA
(engl. crusts), sasueni ostaci seruma, krvi ili gnojnog eksudata na povrini koe. Kruste su karakteristian nalaz u gnojnoj infekciji koe. Boja im je uta (serum), utozelena (gnoj) do smea (krv). Mogu biti adherentne, neadherenetne, tanke ili debele.

KRV
(engl. blood), teno tkivo koje cirkulie kroz srce i krvne sudove - arterije, kapilare i vene. Sastoji se od bistre, ukaste tenosti koja se zove plazma i u njoj suspendovanih elija: eritrocita, leukocita i trombocita. Prenosi kiseonik i hranljive materije do tkiva, a ugljen-dioksid i druge razgradne proizvode metabolizma do plua i ekskretornih organa (bubreg, koa, jetra). Transportuje i hormone do njihovih ciljnih elija i tkiva. Odrasle osobe imaju ukupan volumen krvi od 7 do 8% telesne teine ili 70 ml/kg TT kod mukaraca, odnosno 60 ml/kg TT kod ena. Krv protie brzinom od 30 cm/s sa ukupnim vremenom cirkulacije od 20 s.

KRVARENJE
(engl. bleeding), gubljenje krvi iz krvnih sudova i tela. Krv moe isticati napolje kroz otvor ili ranu na koi ili unutra u upljine, organe ili tkiva. Krvarenje moe biti posledica bolesti ili povreda, arterijsko, vensko i kapilarno, spoljanje i unutranje, primarno i sekundarno. Uzroci patolokog krvarenja mogu biti promene na krvnim sudovima, promene broja ili funkcije trombocita, smanjenje koncentracije inilaca koagulacije u cirkulaciji i diseminovane intravaskularne koagulacije. V . hemoragija.

KRVNA DISKRAZIJA
(engl. blood dyscrasia), oboljenje krvi kod koga je krv nenormalne strukture, funkcije ili kvaliteta, kao to je leukemija ili hemofilija.

KRVNA GRUPA
(engl. blood group ), klasifikacija krvi na osnovu prisustva ili odsustva genetskih determinanti antigena na povrini eritrocita. Opisano je nekoliko razliitih sistema krvnih grupa. To su ABO, Duffy, I, Kell, Kidd, Lewis, MNS, P , Rh i Xg. Njihov znaaj zavisi od klinikog znaaja u transfuziji, transplantaciji organa, kompatibilnosti iz-meu majke i deteta i genetskim studijama. V . ABO sistem, v. krvno-grupni sistem.

KRVNA PLAZMA
(engl. blood plasma), teni deo krvi u kojoj su suspendovane elije. Plazma ini oko 50% ukupnog volumena krvi i sadri glikozu, proteine, aminokiseline, nutritivne sastojke, ureu, hormone, vitamine, enzi-me i minerale. Razlikuje se od krvnog seruma po prisustvu nekih od inilaca koagulacije, pre svega fibrinogena, pa zato moe da se zgruava.

KRVNA VEZA
(engl. consanguinity), v. konsangvinitet.

KRVNE ELIJE
(engl. blood cells) , eritrociti, leukociti i trombociti.

KRVNI IZLIV
(lat. extravasatio), krvarenje kod koga krv iz oteenog krvnog suda istie u spoljanju sredinu (spoljanji krvni izliv) ili neku od telesnih odnosno organskih duplji (unutranji krvni izliv hemotoraks, hemoperikard, hemoperitoneum, epiduralni i subduralni krvni izliv i dr.). U mnogim sluajevima postoji kombinacija spoljanjeg i unu-tranjeg krvnog izliva. Veliki gubitak krvi (v. iskrvarenje) ili pritisak izlivene krvi na neki vitalni organ (npr. srce - tamponada srca), moe biti uzrok smrti. Jedna od ozleda (v. ozleda) i jedna od relativnih vitalnih reakcija (v. vitalna reakcija).

KRVNI KOAGULUM
(engl. clot), poluvrsti, pihtijasti ugruak krvi. ini ga mrea fibrinskih niti u koju su zhvaene elije krvi, pre svega eritrociti.

KRVNI PODLIV
(engl. bruising, lat. haematoma), hematom, modrica, lokalno krvarenje kod koga krv istekla iz krvnog suda proima okolno tkivo. Jedna od ozleda (v. ozleda). Najee nastaje usled dejstva tupine mehanikog orua (v. mehanika povreda). U forenzikoj praksi jedna od relativnih vitalnih reakcija (v. vitalna reakcija). Dinamika menj-anja boje krvnog podliva (od modrikaste, preko zelenkaste do mrkoukaste) ukazuje na vreme njegovog nastanka. Kvalifikacija krvnog podliva kao telesne povrede (v. povreda) zavisi od veliine, broja i lokalizacije.

KRVNI PRITISAK
(engl. blood preassure ), opti pojam koji se uglavnom odnosi na arte-rijski krvni pritisak u sistemskoj cirkulaciji. V . tensio arterialis. Arterijski krvni pritisak primarno zavisi od minutnog volumena srca i ukupnog perifernog otpora. Krvni pritisak u venama uglavnom odreuje volumen krvi i kapacitanca.

KRVNI SERUM
(engl. blood serum), bistri, teni deo krvi koji ostaje posle koagulacije. Serum ne sadri krvne elije, trombocite ni fibronogen.

KRVNI SUDOVI

(engl. blood vessels), arterije, arteriole, kapilari, venule i vene. U sistemskoj cirkulaciji levi ventrikul prebacuje krv u aortu. Krv tee u arterije koje se dele na arteriole, preko kojih krv stie u kapilare. Sjedinjavanjem kapilara nastaju venule iz kojih krv prelazi u vene i vraa se u desni atrijum srca preko donje i gornje vene kave.

KRVNI SUDOVI KRVNIH SUDOVA


(lat. vasa vasorum), mali krvni sudovi koji vaskularizuju tuniku adventiciju i spoljanji sloj tunicae mediae velikih arterija, vena i limfnih sudova (vasa lymphaticorum).

KRVNI SUDOVI NERAVA


(lat. vasa nervorum), mali sudovi koji donose krv perifernim nervima. Smeteni su u epineurijumu, probijaju perineurijum i granaju se u endoneurijumu.

KRVNI UGRUAK
(engl. blood coagulum), v. koagulum.

KRVNO ZRNCE
(engl. blood corpuscule), raniji naziv za elije krvi: eritrocit (crveno k. z.) i leukocit (belo k. z.).

KRVNO-GRUPNI SISTEM
(engl. blood group system), definisani sistem antigena na membrani eritrocita koje determinie odreen gen(i), sa dva ili vie alela. Naziva se i krvna grupa. Najvaniji k-g. sistemi su ABO i Rh, jer daju snane transfuzijske reakcije. Zbog antigene razlike meu jedinkama, krvne grupe imaju znaaja za transfuziju krvi, kod presaivanja organa i tkiva, inkopatibilnost majke i ploda, u sudskoj medicini.

KSANTELAZMA
(engl. xanthelasma), tam-no-ukaste ploice iznad ravni povrine koe koje se najee zapaaju na gornjem ili donjem kapku, blie unutranjem uglu oka. Pos-ledica su taloenja holesterina i mogu biti udruene sa hiperholesterolemijom. Veoma su este kod starijih ljudi i osim estetskog nemaju drugog znaaja. Meutim, u pojedinim sluajevima mogu biti i znak poremeaja metabolizma masti.

KSANTIN
(engl. xanthine), 2,6-dioksipurin, koji nastaje oksidacijom hipoksantina a ovaj iz mokrane kiseline. Obe reakcije katalizuje ksantin oksidaza. Nasledni deficit ksantin oksidaze izaziva ksantinuriju, koja se javlja i kod osoba koje su tretirane alupurinolom, inhibitorom ksantinoksidaze.

KSANTINOL NIKOTINAT
(engl. xantinol nicotinate), vazodilatator koji poboljava cirkulaciju u kapilarnoj mrei, a ne sniava krvni pritisak. Koristi se za leenje pore-meaja perifernog krvotoka i modanog krvotoka. Preparat: Complamin.

KSANTINURIJA
(engl. xanthinuria), redak nasledni poremeaj u metabolizmu purina, koji se prenosi na autosomno recesivan nain i karakterie deficitom enzima ksantin oksidaze. Usled ovog deficita poveano se izlu-uje ksantin u urinu, to moe da dovede do formiranja ksantinskih kamenaca u mokra-nim putevima.

KSANTOM
(engl. xanthoma), ukasta kona promena koja se javlja kod razliitih pore-meaja metabolizma masti. Ima nekoliko vrsta ksantoma. Tuberozni ksantom javlja se na laktovima i kolenima. Tendinozni ksantom se javlja na tetivama miia ekstenzora (opruaa) ake i stopala i Ahilovoj tetivi. Eruptivni ksantomi su pojava malih ukastih papula (kvrica) bilo koje lokalizacije, dok se slivene ravne promene nazivaju planarni ksantomi.

KSANTOMATOZA
(engl. xanthomatosis), prisustvo mnogobrojnih ksantoma po koi.

KSANTOPSIJA
(engl. xanthopsia), gledanje u utom. Najee se javlja kod uzimanja santorina, due upotrebe sulfonamida, streptomicina, dugotrajne digitalizacije, utice.

KSENOFOBIJA
(engl. xenophobia), strah od stranih ljudi. Bitno je uoiti da postoji naglasak na njegovoj iracionalnoj prirodi i odsustvu obrazloenja.

KSERO(engl. xero), prefiks koji oznaava da je neto suvo, npr. kseroderma - suva koa.

KSERODERMA PIGMENTOSUM
(engl. xeroderma pigmentosum), autosomno recesivno nasledna bolest koju karakterie preosetljivost na sunce, fotofobija, rano nastajanje pega na koi koje vremenom doivljavaju malignu transformaciju na povrinama koje su suncu izloene. Postoji elijska preosetljivost na ultraljubiasto

zraenje.

KSERODERMO-GLE NI SINDROM
(engl. xerodermo-enamel syndrome ), kongenitalan sindrom, karakteriu ga: hipoplazija znojnih lezda, hipohidroza, kserodermija, iezava-nje konih bula, suva gruba kosa, nenormalnosti noktiju, rascep nepca, defekti na zubnoj glei, bilateralno vornovata stopala, hipo-plazija onih strukura, blefaritis, odsustvo trepavica na donjim kapcima, mentalna manj-kavost, abnormalan elektroencefalogram.

KSEROFTALMIJA
(engl. xerophthalmus, dry eye ), oboljenje koje karakterie suvoa ronjae i venjae. Nastaje kao posledica lokalne bolesti na osnovi oiljnih promena (opekotine,trahom,pemfigus),kod nepravilnog poloaja kapaka (ektropion, lagoftalmus), kod hipovitaminoze A. Epitel ronjae i venjae oroava i dobija izgled epitela koe. Na venjai se uoavaju beliaste - Bitotove pege i nono slepilo. V . suvo oko.

KSEROSTOMIJA
(engl. xerostomia, dry mouth), v. suva usta.

KSEROZA
(engl. xerosis ), suvoa, koja moe da zahvati samo konjunktivu ili samo ronjau. Venjaa je sve manja, suva, stvaraju se priraslice i na kraju strada i ronjaa. Sline promene deavaju se i na drugim sluzokoama.

KSIFOIDALGIJA
, bol u ksifoidnom nastavku grudne kosti.

KSILOMETAZOLIN
(engl. xylomethazoline), vazokonstriktor, suava krvne sudove na sluznicama posle lokalne primene. Koristi se u vidu kapi ili spreja za leenje kijavice, alergijskog rinitisa i sinuzitisa. Preparat: Olynth.

KUBITALNI
(engl. cubital, lat. cubitalis), lakatni, koji se odnosi na lakat ili pripada laktu.

KUBITUS
(engl. elbow, lat. cubitus ), lakat. Deo gornjeg ekstremiteta koji se nalazi izmeu nadlakta i podlakta.

U sastav lakta ulaze dva predela, prednji i zadnji. Najvei deo prednjeg predela izdubljen je u lakatnu jamu.

KUGA
(engl. plague), infekcija uzrokovana bakterijama Yersinia pestis. Prenosi se sa pacova na ljude ubodom pacovske buve. Epidemija kuge pominje se jo u Bibliji, potom u srednjem veku, kada se procenjuje da je ova bolest usmrtila jednu etvrtinu tadanje evropske populacije, a povremeno se javlja i danas. Bolest se moe razliito ispoljiti, a najee u oblicima bubonske (v. bubonska kuga), plune (v. pluna kuga), septine i meningealne kuge.

KUK
(engl. hip, lat. coxa), v. koksa.

KUKA
(engl. small hook, hook, lat. uncus, hamulus), v. hamulus, unkus.

KUKAST
(engl. uncinate, hook-shaped, lat. uncinatus), v. uncinatus.

KULDOSKOP
(engl. culdoscope), cevasti instrument sa soivima i izvorom svetlosti, koji se koristi za direktno posmatranje uterusa, jaj-nika i Falopijevih cevi (kuldoskopija). Instrument prolazi kroz zid vagine pored vrata uterusa. Kuldoskop je sada uglavnom zame-njen laparoskopom.

KULON
(engl. coulomb), jedinica za elektrino naelektrisanje u Meunarodnom sistemu jedinica. Kulon je definisan kao ona koliina elektriciteta koja u jednoj sekundi proe kroz popreni presek provodnika pri struji od jed-nog ampera, i priblino je jednaka 6,24 x1018 naelektrisanja elektrona.

KULTURA TKIVA
(engl. tissue culture ), eksperimentalna procedura kojom se grupa elija uzima sa tela i prenosi u prirodni ili vetaki medijum. Posebni, dobro kontrolisani, sterilni uslovi omoguuju odrava-nje elija tokom dugog vremenskog perioda. Razliite k. t. koriste se u mnogim istraiva-njima.

KUMARINI
(engl. coumarins), grupa oralnih antikoagulansa koju ine acenokumarol, dikumarol i varfarin.

Inhibiraju sintezu faktora koagulacije zavisnih od vitamina K. Koriste se za leenje tromboza dubokih vena i posle akutnog infarkta miokarda.

KUMULATIVNI EFEKT,
dejstvo leka koje se ne postie odjednom, ve tokom nekoliko dana primene usled kumulacije, nakupljanja leka do poeljnog nivoa u telesnim tenostima i tkivima na koja deluje. To dejstvo odrava se dozama za odravanje.

KUNEIFORMNA KOST
(engl. cuneiform bobe, lat. oss cuneiforme), v. os kuneiforme.

KUNEUS
(engl. wedge, lat. cuneus), klin, velikomodani klin. Deo kore velikog mozga ko-ji se prua du unutranje strane potiljanog renja. Prua se izmeu temeno-potiljane pu-kotine i kalkarinog leba.

KUPULA
(engl. cupola, lat. cupula), vrh ili kube. Zaobljena, kupasto oblikovana anatomska struktura koja se nalazi obino na vrhu organa ili dela organa.

KURARE
(engl. curare), ekstrakt iz juno-amerikih biljaka koji je prvobitno korien kao miini relaksans, a kasnije je iz njega izolovan alkaloid tubokurarin - lek koji se koristi i danas.

KURU
(engl. kuru), degenerativna bolest CNS--a, utvrena samo meu kanibalistikim uro-enikim plemenima na visoravnima Papua Nova Gvineja. Uglavnom su obolevala samo deca i ene. Bolest je nastala konzumacijom mozga obolele osobe. Karakteriu je smetnje u govoru, podrhtavanje ekstremiteta i celog tela, grevi, nemogunost odravanja ravno-tee, demencija i smrtni ishod u toku jedne godine od poetka bolesti. Eksperimentima na impanzama utvrena je infektivna etiologija bolesti (prioni). Posle iskorenjivanja kanibalizma bolest je iezla.

KURVATURA
(engl. curve, lat. curvatura), krivina. Luno povijena formacija koja se obino nalazi uz ivicu anatomske strukture. K. gastrika major (engl. greater c. of sto-mach, lat. c. gastrica major ), velika elu-dana krivina. Duga, luno povijena i zaobljena leva ivica eluca du koje se pripajaju tri veze, idui odozgo nanie: eludano--preana, eludano-slezinska i eludano- -kolina veza. Neposredno uz krivinu pruaju se desna i leva eludano-opornjaka (gastroomentalna ili

gastroepiploina) arterija koje grade arterijsku arkadu velike elu-dane krivine; k. gastrika minor (engl. lesser c. of stomach, lat. c. gastrica minor), mala, luno povijena i zaobljena desna krivina eluca du koje se pripaja jetreno-eludana veza, deo malog opornjaka. Neposredno uz krivinu pruaju se desna i leva eludana (gastrina) arterija koje grade arterijsku arkadu male eludane krivine.

KUSPIDALNI ZALISTAK
(engl. cuspid valve, lat. valva cuspidalis), v. valva kuspidalis.

KUSPIS
(engl. cusp, lat. cuspis), list, jeziak, zalistak. Trouglasta, tanka i vezivna struktura nalik listu koja ulazi u sastav pretkomorsko-komorskih zalistaka. Zalisci se pripajaju svojim irokim bazama na vezivnom prstenu pretkomorsko-komorskih ua. Uz obodnu ivicu vrha zaliska pripajaju se tetivne niti papilarnih miia dok povrinu zaliska pokriva endokard.

KUSSMAULOVO DISANJE
, v. tipovi disa-nja.

KUTANI
(engl. skin, lat. cutaneus), koni, koji pripada koi.

KUTANI NEKROTIZIRAJUI VENULITIS


(engl. cutaneus necrotizing venulitis), oblik nekrotizirajueg zapaljenja, koja predominantno zahvata male krvne sudove koe. Moe se javiti kao samostalno oboljenje ili udrueno sa drugim poremeajima imunskog sistema, kao posledica infekcije i preoset-ljivosti na lekove. Oteenje koe se najee manifestuje kao palpabilna purpura (eritematozne papule koje ostaju vidljive i posle pritiska na kou), ali i urtikarija - angioedem, pustule, vezikule, ulceracije, nekroze i livedo retuklaris. Najee se javlja na nogama, ali moe i bilo gde na koi.

KUTIKULA
(engl. cuticle), oroali sloj koji se prua od gornjeg kraja zaslona nokta i priljubljen je uz nokatnu plou.

KUTNJAK
(engl. molar multicuspid tooth, lat. dens molaris), zub sa velikom griznom povrinom, izraenim kvricama, fisurama i jamicama, snaan, melje hranu. Ima ih po 6 u vilici (ukupno 12).

KVADRANTANOPSIJA
(engl. quandrantopia), ispad u vidnom polju; karakterie se kvadrantnim ispadom. Nastaje kao posledica oteenja vidnog ivca i vidnih puteva.

KVADRANTEKTOMIJA
(engl. quadrantectomy), uklanjanje jednog kvadranta dojke kao vid potednog - konzervirajueg ope-rativnog tretmana karcinoma dojke. Pote-dna hirurgija u leenju raka dojke (uvedena 60-ih godina od strane Fishera i Veronessia) podrazumeva uklanjanje tumora dojke sa uim zatitnim rubom normalnog tkiva dojke oko tumora (sinonimi: tumorektomija, lum-pektomija) ili irim zatitnim rubom normalnog tkiva (sinonimi: kvadrantektomija, segmentektomija, tilektomija i dr.) uz disekciju aksile. Uz konzervirajuu hirurgiju neophodno je kombinovati i ozraivanje preostalog tkiva dojke radi kontrole lokalne diseminacije ili multicentrinosti tumora. U sutini koristi se kombinacija dve manje agresivne metode (potedna operacija + zraenje) da bi se postigao isti efekat kao kod amputacije dojke, a ujedno izbegli nega-tivni psiho-socijalni efekti uklanjanja cele dojke. U onkolokom smislu, obe metode daju identine rezultate kad je re o preiv-ljavanju bolesnika, odnosno lokalnoj kontroli bolesti. Ove operacije se primenjuju u leenju karcinoma dojke manjih dimenzija i u naim onkolokim institucijama predstav-ljaju oko treinu svih operacija.

KVADRICEPS
(engl. four-headed, lat. quadriceps), etvoroglavi, izgraen od etiri glave. Odnosi se na etvoroglavi mii buta.

KVADRIPLEGIJA
(engl. quadri - etvoro-struka + plegia - paraliza akutnog toka, bilo koji tip paralize ), paraliza sva etiri ekstremi-teta (sinonim: tetraplegija). Nastaje najee usled povreda vratnog dela kimenog stuba i kimene modine.

KVALIFIKACIJA POVREDA
, v. povreda.

KVARCNO STAKLO
(engl. quartz glass), staklasti silikat od vrstog kvarca; staklo providno za UV zraenje.

KVATERNARNA AMONIJUMSKA JEDI-NJENJA


(engl. quaternary ammonium compounds), hidrofilne supstance odnosno lekovi u kojima je azot petovalentan. U rastvorima se hidrolizuju u jone, teko se resorbuju iz creva i ne prolaze kroz krvnomodanu barijeru (npr. butilskopolamin i neostigmin). Po tome se razlikuju od tercijarnih jedinjenja

(npr. skopolamin i fizostigmin) koja su lipofilne i prolaze u mozak, pa usled toga mogu imati neprihvatljiva neeljena dejstva.

KVEIMOV TEST
(engl. Kveim test), dijagnostiki test za sarkoidozu. Izvodi se intradermalnim ubrizgavanjem ekstrakta slezine obolelog od sarkoidoze (Kveimov antigen). Test je pozi-tivan ako se biopsijom koe sa mesta ubrizgavanja otkrije granulom.

KVINAPRIL
(engl. quinapril), ACE inhibitor, deluje kao vazodilalator na arterije i arteriole, sniava krvni pritisak i olakava rad srca. Koristi se sam ili u kombinaciji sa diuretikom za leenje hipertenzije i insuficijencije srca. Preparati: Hemokvin, Hemokvin plus.

KVRGA
(engl.tuber,lat. tuber, gr. trochanter), v. trohanter, tuber.

KWASCHIORKOR
(engl. Kwaschiorkor), predstavlja teak stepen poremeaja ishrane usled nedovoljnog unosa proteina i drugih ener-getskih materija. Naziv potie od imena mesta u Africi gde su iveli prvi opisani bolesnici. Kliniku sliku karakteriu zastoj u napredovanju, apatija i pojava generalizovanih otoka. Izlivi u telesnim upljinama su vrlo retki. Telesna masa, uglavnom miina, vremenom opada uprkos postojanju edema i relativno ouvanog potkonog masnog tkiva (oteenje ugljenohidratnom hranom). Potom dete postaje nezadovoljno, apatino i odbija svaku hranu. Ponekad je razdraljivo ili pospano a esti su i stereotipni pokreti. Trbuh je uvean i nadut. Javlja se poremeaj u apsorpciji hranljivih materija udruen sa dugotrajnim prolivom koji se odlikuje obilnim, tenim i eksplozivnim stolicama. Neretko nastaje i infestacija crevnim parazitima. Zbog proimanja mastima uveana je i jetra. Koa je izmenjene pigmentacije, na nekim mestima depigmentisana, perutava i ulcerisana, naroito u predelu mara i polnih organa. Osim toga, mogu da se jave i krvni podlivi, lezije mukoznih membrana, ragade na uglovima usana, herpetine promene na usnama i ulkusi ronjae. este su bakterijske i gljivine infekcije, ugavost i valjivost. Dlake su tanke, suve i krte, crvenkasto-ukaste boje i lako ispadaju. Osim klinikih, postoje i laboratorijski poremeaji koje karakteriu anemija, snieni proteini u krvi, nedostatak oligoelemenata i poremeaj vodeno-elektrolitne i acido-bazne ravnotee. Leenje se sprovodi pravilno odmerenim dnev-nim energetskim i proteinskim potrebama i potrebama u vodi, odnosno mineralima i vitaminima. U poetku je smanjena tolerancija prema svim hranljivim materijama o emu tre-ba voditi rauna.

KVRICA
(engl. tubercle, lat. tuberculum), v. tuberkulum.

LABETALOL
(engl. labetalol), kompetitivni blokator adrenergikih a1 -1- i b-receptora. Primenjuje se oralno ili parenteralno u leenju razliitih oblika hipertenzije. Moe da izazove posturalnu hipotenziju. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Trandate, Labrocol.

LABIJALNI
(engl. labial, lat. labialis), onaj koji pripada usni.

LABIJUM
(engl. lip, lat. labium), usna. Anatomska struktura zaobljene i duge ivice, nalik usni. L. majus pudendi (engl. greater l. of pudendum, lat. l. majus pudendi), velika stidna usna, deo stidnice. Parni, desni i levi, trouglasti koni nabor koji ograniava meu-sobno stidnu pukotinu ili rimu pudendi; l. mi-nus pudendi (engl. lesser l. of pudendum, lat. l. minus pudendi), male stidne usne, deo stidnice. Parni, desni i levi, tanki koni nabor pokriven velikim usnama. Male stidne usne ograniavaju meusobno predvorje ili trem vagine unutar koga se otvaraju spoljanji otvor mokrane cevi i ulazni otvor vagine; l. oris (engl. lip, lat. l. oris), usna. Parna, gornja i donja, ivica usnog otvora koja gradi prednji zid usne duplje, nastavljajui se spolja obrazima. Spoljanju povrinu usana pokriva koa za razliku od unutranje koja je pokrivena sluznicom usne duplje. Gornja i donja usna su spojene du uglova spojnicom usana, desnom i levom.

LABIRINT
(engl. labyrinth, lat. labyrinthus), v. labirintus.

LABIRINTEKTOMIJA
(engl. labyrinthectomy), hirurko uklanjanje i destrukcija labirinta kod gnojnog meningitisa i labirintitisa koji su nastali kao komplikacija zapaljenja srednjeg uva, ili kod Menierove bolesti koja je praena nepodnoljivim vrtoglavicama i gluvoom.

LABIRINTITIS
(engl. labyrinthitis), v. labi-rintektomija.

LABIRINTUS
(lat. labyrinthus, engl. laby-rinth), labirint. Sistem meusobno povezanih upljina i kanala. L. membranaceus (engl. membranous labyrinth, lat. l. membranaceus), opnasti labirint. Deo unutranjeg uva koji predstavlja sistem meusobno povezanih upljina i kanala iji su zidovi tanki, opnasti, izgraeni od vezivnog tkiva. Opnasti labirint se funkcionalno moe podeliti na dva dela: statiki i sluni. Statiki ili vestibularni deo je odgovoran za odravanje ravnotee i orijentaciju.

Sastoji se od: meinice ili utrikulusa, kesice ili sakulusa, opnastih polukrunih kanala, prednjeg, zadnjeg i spoljanjeg, zajednikog kanala (duktus reunijens), meinino- -kesinog kanala (duktus utrikulosakularis), endolimfnog kanala i kesice. Gotovo svi navedeni delovi nalaze se unutar predvorja (v. vestibulum) ili kotanih polukrunih kanala kotanog labirinta. Sluni ili akustiki deo je odgovoran za doivljaj sluha. Njega gradi opnasti pu, ili duktus kohlearis smeten u kotanom puu (v. kohleja). Svi delovi sta-tikog i slunog dela opnastog labirinta ispunjeni su endolimfom. Uzani kapilarni prostor koji se nalazi izmeu zidova kotanog i opnastog labirinta ispunjava perilimfa; l. oseus (engl. bony labyrinth, lat. l. osseus), kotani labirint. Deo unutranjeg uva koji predstavlja sistem meusobno povezanih kotanih up-ljinica unutar kojih se nalaze delovi opnastog labirinta. Kotani labirint se sastoji od tri dela: pua (v. kohleja), trema (v. vestibulum) i polukrunih kanala: prednjeg, zadnjeg i spo-ljanjeg.

LABORATORIJA
(engl. laboratory), prostor koji je opremljen za izvoenje eksperimentalnog rada i za odreivanje ili ispitivanje procedura, za lekove, hemikalije, opremu itd. Klinika laboratorija je deo bolnice ili klinike u kojoj se analiziraju uzorci ili telesne te-nosti.

LABRUM
(engl. lip, lat. labrum), v. labijum, usna.

LACERACIJA
(engl. laceration, lat. laceratio), 1. povreda uzrokovana tupim predmetom pri emu dolazi do kidanja koe i/ili mekih tkiva; 2. akt koji dovodi do poderotine odnosno razderotine.

LACERO-KONTUZNA POVREDA
(lat. vulnus lacero-contusum), razderno-nagnjeena rana. Ivice ovih rana su nepravilne, sa veoma razorenim tkivom i dubljim povredama neurovaskularnih elemenata. Kod ovakvih rana postoje kanali ispunjeni koagulumima i devitalizovanim tkivom.

LACIDIPIN
(engl. lacidipine), antagonist kalcijuma dugog dejstva, iz grupe nifedipina. Koristi se za leenje hipertenzije. Nije regi-strovan u Jugoslaviji. Preparat: Motens.

LAENOCOVA CIROZA
, alkoholna ciroza; uzrok joj je alkohol, mada, verovatno, kod ovih bolesnika, pored direktnog delovanja alkohola, postoji i uticaj hipoproteinske ishrane. Pored ostalih karakteristika svake ciroze jetre, u ovom obliku se odrava i masna infiltracija kojom je toksino dejstvo alkohola i zapoelo u jetrenom tkivu. Ona se obino predstavlja nalazom sitnih masnih kapljica, ali ponekad i masnih

vakuola, koje se nazivaju masnim cistama.

LAGOFTALMUS
(engl. lagophthalmus), sta-nje u kome oni kapci ne mogu da pokriju onu jabuicu. Nastaje zbog defekta u tkivu kapaka; jaeg egzoftalmusa; slabe ili unitene funkcije muskulus orbicularis oculi. Zbog stalne izloenosti ronjae i venjae spolj-nim uticajima, dolazi do njihovog suenja i posledinih promena.

LAJMSKA BOLEST
(engl. Lyme borreliosis ), lajmska borelioza je oboljenje izazvano spirohetom Borreliom Burgdorferi. Ovo je multisistemska bolest nazvana veliki imitator, s obzirom da patolokim procesom moe biti zahvaen bilo koji organ i da moe imitirati veliki broj drugih bolesti. Bolest se odvija kroz tri klinika stadijuma: I stadijum, lokalna infekcija, Erythema migrans (EM); II stadijum, generalizovana infekcija, u kome patolokim procesom mogu biti zahvaeni razni organi: koa, centralni nervni sistem, zglo-bovi, periferni nervi, srce, plua, jetra i dr.; III stadijum, najee su zahvaeni nervni sistem, zglobovi, srce, koa. U leenju ovog oboljenja primenjuju se antibiotici iz grupe tetraciklina (dovicin, doxicicylin), beta-laktaminski derivati, makrolidi.

LAJMSKI ARTRITIS
(engl. Lyme artritis ), jedna od reih manifestacija Lajmske bolesti. Najee zahvata jedan ili nekoliko velikih zglobova, mada moe postojati i poliartritis. Ispoljava se kao recidivirajua upala zglobova, koja obino traje jednu do dve nedelje i spontano prolazi, ree je hroninog toka (do 10%).

LAJMANIJAZA
(engl. leishmaniasis), bolesti izazvane jednoelijskim parazitima iz roda Leishmania koje prenose komarci, a zadravaju se u elijama retikulo-endotelnog sistema oveka. Mogue je i prenoenje sa obolelih, direktnim kontaktom, mada je izu-zetno retko. Rezervoar oboljenja su, osim lju-di, psi, make i glodari. Javljaju se tri glavna tipa bolesti razliitih izazivaa. Leishmania donovani izaziva viscelarnu lajmanijazu (kala-azar), Leishmania tropica izaziva konu lajmanijazu i Leishmania brasiliensis izaziva muko-kutanu lajmanijazu. Visceralna i ko-na lajmanijaza se viaju i na podruiju Jugoslavije.

LAKAT
(engl. elbow, lat. cubitus), v. kubitus.

LAKATNA JAMA
(engl. cubital fossa, lat. fossa cubitalis), v. fosa kubitalis.

LAKATNA KOST
(engl. ulna, lat. ulna), v. ulna.

LAKATNI
(engl. cubital, lat. cubitalis), v. kubitalis, kubitalni.

LAK ELIJE
(engl. lymphokine activated killer cells), nespecifine citotoksine elije koje nastaju u prisustvu interleukina-2 i u odsustvu antigena.

LAK OPERON
(engl. lac operon ), set gena u naslednoj osnovi prokariota koji predstavlja jednu jedinicu transkripcije, a ukljuuje strukturne gene koji kodiraju enzime za razgradnju laktoze i elemente (promotor i operator) koji kontroliu njihovu ekspresiju. Gen regulator kontrolie sintezu proteinskog molekula - represora, koji se vezuje za operator i blokira transkripciju (negativna kontrola). Kada je u podlozi i bakterijskoj eliji prisutna laktoza, ona se vezuje za represor i ini ga neaktivnim. Time se oslobaa operator i omoguava trans-kripcija strukturnih gena.

LAKRIMACIJA
(engl. lacrimation), suzenje; poveana koliina suza u konjunktivalnom sakusu (vreici). Naziva se jo i sekretorna epifora, kada je poveana produkcija suza, a normalno oticanje. Uzrokovana je povredama i stranim telima, konjunktivitisom, keratitisom, iridociklitisom, kongenitalnim glaukomom, oboljenjem nosa i sinusa, ekspozicijom oka iritansima, disfunkcijom titne lezde, psiho-emotivnim stanjima (krokodilske su-ze).

LAKRIMALIS
(engl. lacrimal, lat. lacri- malis), suzni, onaj koji pripada suznom pribo-ru.

LAKRIMALNA KOST
(engl. lacrimal bone, lat. oss lacrimalis), v. os lakrimale, suzna kost.

LAKRIMALNI
(engl.lacrimal, lat. lacrimalis), v. lakrimalis.

LAKSANSI

(engl. laxatives), sredstva koja pojaavaju i ubrzavaju peristaltiku i pranje-nje creva. Laksantna sredstva mogu delovati: hemijskim nadraajem sluznice (glicerol, bisakodil, Ricini oleum); poveavanjem zapremine i omekavanjem crevnog sadraja (magnezijum-sulfat, biljna vlakna); olakavanjem kretanja fekalnih masa (parafinsko ulje). Inae, savremena terapija opstipacije podrazumeva prvenstveno ishranu sa vie biljnih vlakana i tenosti, dok laksanse treba primeniti tek kada tvrda stolica pojaava krvarenje iz hemoroida, odnosno kada napinjanje pri ote-anoj defekaciji dovodi do pogoranja osnovne bolesti (npr. angine pektoris).

LAKSATIV
(engl. laxative), sredstvo za proiavanje creva putem izazivanja defekacije.

LAKTAT
(engl. lactate), so ili estar mlene kiseline.

LAKTAT-DEHIDROGENAZA, LDH
(engl. lactat dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza koji prenosi vodonik (laktat: NAD+ oksidoreduktaza, EC 1.1.1.27) i katali-zuje reakciju L-laktat + NAD+ = piruvat + NADH + H+. Ovaj enzim takoe oksiduje i a-hidroksibutirat pa se naziva i a- hidroksibutirat dehidrogenaza. Nalazi se u citoplazmi i elijama veine tkiva i ima svoje karakteris-tine izoenzime, koji su znaajni za dijagnostikovanje oboljenja srca, jetre i drugih organa.

LAKTAZA
(engl. lactase), enzim (a -D-galaktozidaza, EC 3.2.1.23), koji katalizuje hidro-lizu laktoze do galaktoze i glukoze. Pripada potklasi enzima disaharidaza.

LAKTOBACIL
(engl. lactobacillus), rod Gram-pozitivnih bakterija. To su mikroaerofilne i anaerobne tapiaste bakterije koje ine deo normalne flore usta, kolona i genitalnog trakta ene (vagine). Znaajne su za odra-vanje niskih vrednosti PH vagine usled produkcije mlene kiseline. Retko izazivaju oportunistike infekcije.

LAKTOFERIN
(engl, lactoferin), protein koji vezuje dva molekula gvoa i ima RMM 77.000. Nalazi se u granulama polimorfonuklearnih leukocita i mleku, u kojima doprinosi njihovom antimikrobnom dejstvu tako to ograniava gvoe ovim organizmima.

LAKTON

(engl. lactone), ciklino organsko jedinjenje u kome je prsten zatvoren formiranjem estra izmeu karboksilne i hidroksilne grupe u istom molekulu.

LAKTOZA
(engl. lactose), heterosaharid koji sadri ostatke D-galaktoze i D-glukoze. Laktoza je redukcioni disaharid poto sadri slobodne anomerne ugljenikove atome na ostatku glukoze. Sintetizuju je sekretorne elije mlene lezde u periodu laktacije tako da se kao eer nalazi u mleku.

LAKTOZURIJA
(engl. lactosuria), prisustvo laktoze u urinu, koja se nalazi kod ena u toku perioda laktacije.

LAKTULOZA
(engl. lactulose), polusintetski disaharid koji se ne resorbuje iz digestivnog trakta; osmotski laksans. Razlae se u crevima do kiselih metabolita (laktata, acetata i formata) koji osmotskim putem privlae vodu, dovode do stvaranja voluminoznog fe-cesa meke konzistencije i olakavaju njegovu eliminaciju. Istovremeno, laktuloza smanjuje pH crevnog sadraja. Tako, smanjuje sintezu i resorpciju i poveava eliminaciju amonijaka i drugih toksinih materija iz organizma. Koristi se u leenju hepatike encefalopatije i opstipacije. Preparati: Sanilak, Duphalac.

LAKUNA
(engl. lacune, ditch, lat. lacuna), prostori u finoj grai staklastog tela; upljina ili prostor izmeu elija, tkivnih struktura ili organa.

LALOFOBIJA
(engl. lalophobia), v. logofobija.

LALOPATIJA
(engl. lalophaty), poremeaj govora.

LALOPATOLOGIJA
(engl. lalophatology), medicinska disciplina koja izuava poremeaje govora.

LAMBDA
(gr. lambda), 1. lambda, jedanaesto slovo Grke azbuke; 2. kraniometrijska taka koja se nalazi na mesu spoja desne i leve temene kosti sa potiljanom kosti. Nalazi se na mestu spoja sagitalnog i lambdoidnog ava lobanje.

LAMBDOIDNI
(engl. lambdoid), nalik grkom slovu lambda ( l).

LAMBDOIDNI AV
(engl. lambdoid suture, lat. sutura lambdoidea), v. sutura lambdoidea.

LAMINA
(engl. plate, lat. lamina), ploa ili sloj. Tanka, prostrana i zaravnjena anatomska struktura nalik ploi ili listu. L. kribroza (engl. cribriform p., lat. l. cribrosa ), reetasti list sitaste kosti koji gradi deo krova nosne duplje. Razdvaja nosnu od prednje lobanjske jame i ima mnogo otvora kroz koje prolaze mirisni snopovi (fila olfaktorija); l. perpendikularis (engl. perpendicular p., lat. l. perpendicularis), uspravni list. Osoben je za pojedine kotane strukture (sitastu i nepanu kost). Ima oblik uspravne i tanke etvrtaste ili pravougaone ploice; l. terminalis (engl. terminal p., lat. l. terminalis), granina opna. Tanak sloj sive mase koji gradi deo prednjeg zida tree modane komore. Razapet je izmeu kljuna uljevitog tela (v. korpus kalozum) i gornje povrine vidne raskrsnice.

LAMINARNI
(engl. laminar, lat. laminaris), slojevit, izgraen od vie slojeva.

LAMINEKTOMIJA
(engl. laminectomy), hirurko otvaranje kimenog kanala putem odstranjenja spinoznih nastavaka i prljenskih lukova na jednom ili vie prljenova. Izvodi se u cilju operacije tumora i drugih oboljenja u kimenom kanalu i kimenoj modini; kod preloma kimenog stuba vri se u cilju oslobaanja kimene modine od pritiska.

LAMIVUDIN
(engl. lamivudine), antivirusni lek za leenje HIV infekcija. Preparat: Epivir.

LAMOTRIGIN
(engl. lamotrigine), antiepi-leptik novije generacije. Koristi se za leenje parcijalnih kriza i tonikoklonikih epilepsija sa sekundarnom generalizacijom. Preparat: Lamictal.

LAMPEKTOMIJA (
engl.lumpectomy), odst- ranjenje tumora (engl. lump - vori), obino iz tkiva dojke. Odstranjenje malignog tumora dojke podrazumeva pored odstranje-nja tu-mora i odstranjenje najmanje jedan centimetar okolnog, zdravog tkiva dojke. Mikro-skopskim pregledom se pretrauju, pored tu-mora, i

ivice prema zdravom tkivu. Na ivicama odstranjenog tkiva ne sme da bude malignog tkiva, jer je to znak da tumor nije u celini odstranjen. Stoga se ee izvode parcijalne ili segmentne resekcije tkiva dojke, sa vie od jednog centimetra od ivica tumora prema zdravom tkivu u svim pravcima. Po pravilu, parcijalna resekcija tkiva dojke zbog raka dojke radi se kod manjih tumora, do 2 ili do 3 cm veliine ukoliko je tkivo dojke voluminozno. U istom aktu radi se i disekcija pripadajue pazune jame. Posle ovih operacija, kada je lezdano tkivo dojke najveim delom ouvano, sprovodi se postoperativna radio- terapija, a primena hemio- i/ili hormonoterapije zavisi od toga da li su limfni nodusi zahvaeni metastazama i od pozitivnosti hormonskih receptora.

LANATOZID C
(engl. lanatoside C), kardiotoniki glikozid koji deluje brzo, a manje se kumulira od digoksina. Koristi se za le-enje insuficijencije srca i supraventrikular-nih aritmija. Preparat: Cedigalan.

LANCEFIELDOVA STREPTOKOKNA KLASIFIKACIJA


(engl. Lancefields classification of streptococci ), antigenska podela streptokoka na osnovu Cpolisaharidnih grupnih antigena prisutnih u omotau hemolitikih streptokoka. Na osnovu ove podele razlikuju se A - U grupe streptokoka.

LANCETA
(engl. lancet), hirurki instrument, vrsta noa sa kratkim kopljastim vrhom, obostrano otrih ivica, podeenim za bodenje i seenje, koji je sluio za otvaranje krvnih sudova u cilju putanja krvi (venesekcije) ili za otvaranje apscesa i patolokih kolekcija, upravnim ubodom i zasecanjem (paracenteza). Danas se instrument tipa lancete koristi samo u ORL pri otvaranju (paracentezi) bubne opne, a pojedine vrste skalpela (mali skalpel otroga vrha, ali samo sa jednom otrom ivicom) imaju oblik lancete.

LANANA REAKCIJA POLIMERAZE


(engl. polymerase chain reaction PCR ), metod koji omoguava selektivno umno-avanje odreenog segmenta molekula DNK in vitro. Preduslov za izvoenje reakcije je poznavanje sekvence graninih regiona elj-e-nog segmenta i posedovanje sintetskih jednolananih oligonukleotida - tzv. prajmera, koji su komplementarni ovim regionima. Reakcija se odvija na principu ciklinog pona-vljanja replikacije molekula DNK, pri emu se prajmeri vezuju za matrine lance i slue DNK polimerazi kao poetnice za sintezu komplementarnih lanaca nukleotida. Svaki ciklus se sastoji od tri faze: denaturacija uzorka DNK, hibridizacija tj. povezivanje prajmera i polimerizacija ciljnog segmenta (ekstenzija). Navedene faze su odreene tempe-raturom na kojoj se odvijaju i vremenom trajanja. Kljuni korak u razvoju metode ozna-ila je izolacija termostabilne DNK polimeraze koja moe da sauva efikasnost tokom temperaturnih promena. Nakon trideset ciklusa ciljni segment se umnoi 105 - 106 puta. Kao jednostavna, brza i senzitivna PCR metoda je sa svojim brojnim modifikacijama za kratko vreme nala najiru primenu u razli-itim oblastima medicine (prenatalna i postnatalna dijagnostika naslednih oboljenja, otkrivanje mikroorganizama, identifikacija osoba itd.).

LANSOPRAZOL
(engl. lansoprazole), inhibitor protonske pumpe, snano smanjuje luenje kiseline u elucu. Koristi se za leenje ulkusa eluca i duodenuma, gastroezofagus-nog refluksa i neulkusne dispepsije. Preparati: Amarin, Lasoprol.

LAP,
skr. za leucin aminopeptidazu.

LAPARO(engl. laparo- ), prefiks koji ozna-ava trbunu duplju ili ono to se odnosi na trbunu duplju, odnosno peritonealnu upljinu. Znaenje daje imenica na koju se prefiks vezuje, npr.: laparotomija (otvaranje trbuva), laparoskopija (posmatranje trbune duplje), laparorafija (av trbune duplje).

LAPAROSKOP
(engl. laparoscope), endoskop za pregled trbune upljine.

LAPAROSKOPIJA
(engl. laparoscopy ), posmatranje i ispitivanje trbune duplje opti-kim instrumentom (laparoskopom), koji se uvodi kroz poseban rez (laparocenteza), zajedno sa izvorom svetla, ureajem za aspiraciju i biopsiju i ureajem za insuflaciju vazduha. Laparoskopija moe biti samo dijagnostika ili terapeutska (interventna, hirurka, operativna) i ini osnovu laparoskopske hirurgije, koja je danas u razvoju i sve iroj upotrebi. Prvu laparoskopiju izveo je 1901. godine Kelling u Nemakoj, koristei cistoskop. Postoje dve grupe laparoskopskih sistema: optiki (upotrebljava se preteno za dijagnostiku) i elektronski, sa telekamerom, sistemom za uveavanje i mo-nitorom, koji se koristi za interventnu i ope-rativnu laparoskopiju.

LAPAROSKOPSKA HOLECISTEKTOMIJA
(engl. laparoscopic cholecystectomy ), operativna intervencija kojom se uklanja una kesa sa patolokim sadrajem putem lapa-roskopskog operativnog sistema, za razliku od klasine holecistektomije (v. holecistektomija). Danas se laparoskopska holecistektomija smatra zlatnim standardom, tj. preporuuje se da se to vei broj holecistektomija radi laparoskopski zbog niza prednosti nad klasinim zahvatom. Osnovne prednosti su: manja operativna trauma, vea vidljivost i uveanje operativnog polja, anatomskih elemenata hilusa jetre i unih puteva, manja mogunost za infekciju, krae vreme hospita-lizacije i kraa nesposobnost za rad, to sve znatno smanjuje trokove leenja. Neodstaci laparoskopske holecistektomije su: potreba za posebnom, skupljom opremom i potronim materijalom, ali se ovaj materijalni negativni efekat brzo neutralie manjim trokovima leenja; nemogunost reavanja tekog, nejasnog i sloenog patolokog nalaza, uklju-ujui zahvate na unim putevima, tako da operacija mora da se radi kao planirana i elektivna procedura. U

komplikovanom sluaju, hirurg moe da pristupi klasinoj laparotomiji i tako zavri operativni zahvat (tzv. konverzija zahvata). Nedostatak taktilnog oseaja tokom operacije viestruko se kompenzuje optikim uveanjem operativnog polja. Procenat komplikacija i operativnih povreda unih puteva je isti kod laparoskopskog i klasinog zahvata, a zarastanje rana i postope-rativni bol su izrazito manji kod laparo-skopske holecistektomije. Operacija se izvodi kroz etiri reza veliine 2 cm: za uvlaenje kamere odnosno optikog instrumenta, za postavljanje ureaja za koagulaciju odnosno aspiraciju, za manipulativne ureaje (disektori i ureaj za postavljanje klema) i za insuflaciju ugljen-dioksida. Tkiva se prepa-riu disektorom uz istovremenu koagulaciju, a hemostaza i ligatura spoja une kese i unih puteva se postie stavljanjem dva klipsa na ductus cysticus. Po zavretku operacije, una kesa se uklanja kroz cev optikog sistema provuenu kroz rez na pupku. Prvu lapa-roskopsku apendektomiju izveo je u Ne-makoj Kurt Semm 1960. god., a prvu lapa-roskopsku holecistektomiju Phillipe Mou-ret, u Francuskoj 1987. god. Danas se ova ope-racija radi rutinski i u naim klinikim centrima.

LAPAROSKOPSKA STERILIZACIJA
(engl. laparoscopyc sterilization ), operaciona tehnika kojom se postie trajna neplodnost ene, prekid kontiniuteta jajovoda pomou specijalnog instrumenta, laparoskopa, koji se kroz minimalni rez na prednjem trbunom zidu uvodi u trbunu duplju.

LAPAROTOMIJA
(engl. laparotomy), otvaranje trbune duplje u cilju dijagnostike ili operativnog zahvata na organima. Prema mestu pristupnog reza moe biti: gornja , kada se rez nalazi iznad pupka; srednja , kada se rez postavlja iznad i ispod pupka, pri emu se pupak zaobilazi sa leve strane, a krajevi reza dopiru nekoliko centimetara iznad pupka; donja , kada se rez postavlja ispod pupka; totalna , kada se rez protee od donjeg dela grudne kosti do preponskih kostiju. Svaka ova vrsta se kombinuje sa razliitim nainima izvoenja reza, pa tako rezovi mogu biti: kosi, (npr. supkostalni levi i desni), popreni (levi, desni, gornji, donji), paramedijalni (par cm od srednje linije), pararektalni (izmeu pravog trbunog i kosih trbunih miia) i posebni (Mc Burneyev naizmenini rez kod apendektomije, Pfannenstielov rez kod ginekolokih operacija, Orrov rez kod velikih operacija jetre i sl.). Ako rez istovremeno otvara i grudnu duplju, naziva se torako-laparotomija. Laparotomija se zatvara po slojevima, produnim spororesorptivnim ili neresorptivnim avom. Za potpuno zarastanje laparotomije potrebno je 4 do 6 nedelja.

LAPIS
(engl. lapis), od latinskog izraza koji oznaava kamen. U medicini je korien kao kaustino sredstvo, odnosno supstanca koja unitava obolelo tkivo (npr. lapis infernalis - srebro-nitrat u obliku tapia).

LARINGEALNI
(engl. laryngeal, lat. laryngis), grkljanski, v.larinks.

LARINGEKTOMIJA
(engl laryngectomy), hirurki postupak odstranjenja grkljana, bilo u celini (totalna laringektomija), bilo delimino (parcijalna laringektomija). Izvodi se po pra-vilu kod malignih tumora larinksa. Posle totalne laringektomije bolesnik die na traheostomu (otvor na prednjoj strani vratnog dela traheje) i govori ezofagealnim govorom posle rehabilitacije. Posle parcijalne laringektomije bolesnik ima u veoj ili manjoj meri ouvane sve funkcije larinksa.

LARINGITIS
(engl. laryngitis), akutno ili hronino zapaljenje sluznice grkljana. U etio-logiji, pored virusa i bakterija, uestvuju dim, praina, duvanski dim, vokalni napor i infekcije okolnih organa. Praen je skoro uvek promuklou, a ponekad oteanim disanjem. U terapiji, pored antibiotika i kortikosteroida, znaaj ima aerosol terapija i vokalni mir. Hronini laringitis je esto prekan-cerozno stanje.

LARINGO
(engl. laryngo-), prefiks koji oznaava larinks, grkljan.

LARINGOFARINKS
(engl. laryngopharynx, hypopharynx, gr. laryngopharynx, hypopharynx), v. hipofarinks.

LARINGOLOGIJA
(engl. laryngology), grana otorinolaringologije koja se bavi dijagnosti-kom, leenjem i prevencijom oboljenja larin-ksa.

LARINGOSKOPIJA
(engl. laryngoscopy), vizuelni pregled larinksa pomou ogledala (indirektna laringoskopija), laringoskopa (direktna laringoskopija), mikroskopa (larin-gomikroskopija, koja je i terapijska mikrohirurka procedura), fibera (fiberlarin-goskopija), teleskopa (teleskoplaringoskopija).

LARINGOSPAZAM
(engl. laryngospasm), gr miia larinksa sa zatvaranjem glotisa i prestankom disanja zbog mehanike ili neke druge iritacije. Predstavlja zatitni mehanizam.

LARINGOSTENOZA
(engl. laryngostenosis), suenje lumena larinksa, moe biti akutno i hronino. Hronine stenoze su posledica povreda razliite etiologije koje dovode do oiljaka i nepokretnosti struktura, zatim

neurolokih poremeaja (nepokretnost glasnica), a mogu nastati posle parcijalnih laringektomija. Reavaju se endoskopski CO2 laserom, spoljanjim pristupom ili implantacijom proteza.

LARINGOTOMIJA
(engl. laryngotomy), otvaranje larinksa, najee u cilju odstranjenja tumora, u terapiji stenoza ili kod akutnog guenja kada nije mogua intubacija ili traheotomija.

LARINGOTRAHEOBRONHITIS
(engl. la-ryngotracheobronchitis ), akutno zapaljenje sluznice larinksa, traheje i bronha kod male dece do 3 godine, praeno kaljem, oteanim disanjem i cijanozom, uzrokovano virusom ili bakterijom. Bolest karakteriu otok sluznice, gust sekret i kruste. Neophodna je intenzivna terapija u bolnikim uslovima.

LARINKS
(engl. larynx, voice box, gr. larynx), grkljan. Poetni, proireni deo donjih disajnih puteva i organ za stvaranje glasa. Nalazi se u organskom prostoru vrata: ispod podjezine kosti i korena jezika, iznad du-nika, ispred drela, izmeu renjeva titaste lezde. Na prednjoj strani vrata uzdie se ispupenje poznatije kao Adamova jabuica (v. prominencija laringea). Sastoji se od zidova grkljana i grkljanske duplje (v.kavitas laringis). Osnovu zida grkljana ine grkljan-ske hrskavice (v. kartilago laringea), iju spo-ljanju stranu pokrivaju miii grkljana, a unutranju elastina opna grkljana ili podsluznica i sluznica grkljana.

LARMOROVA FREKVENCIJA
(engl. Larmor frequency ), frekvencija na kojoj dato jezgro rezonuje u datom magnetnom polju i direktno je proporcionalna jaini magnetnog polja. Promenljivo magnetno polje uzdu tela, koje se postie superpozicijom statikog magnetnog polja i promenljivog linearnog magnetnog polja generisano pomou gradijentnih namotaja kod MRI sistema, uslovljava odgovarajuu linearnu promenu Larmorove fre-kvencije, koja se moe koristiti za odreivanje lokacije emitovanih MR signala. Za protone (jezgra vodonika) Larmorova frekvencija isnosi 42,58 MHz u magnetnom polju jaine 1 Tesla.

LARSEN-DALEOV INDEKS
(engl. Larsen- -Dale Index), radiografski metod za procenu napredovanja kotanih oteenja u reumatoidnom artritisu. Postoji vie modifikacija, ija je zajednika karakteristika da se set standardnih radiografija uporeuje sa referentnim, na kojima postoji slika pet razliitih stadijuma bolesti: od otoka mekih tkiva i jukstaartikularne osteoporoze (I stadijum) do kompletne destrukcije hrskavice i oteenja zglobnih okrajaka sa ankilozom (v. stadijum).

LARVA

(engl. larva), stadijum razvoja nekih organizama (insekti, helminti i dr.). Mogu biti i infektivni oblici kao npr. Larva migrans visceralis, larva nekih valjkastih crva (nematoda) iz porodice Ascarididae, koja u tkivima (jetra, plua, mozak) izaziva specifinu zapaljensku reakciju (granulomatozna ognjita sa brojnim fagocitima, veliine prosa).

LARVENI STADIJUM TREMATODA


(engl. larval stage of trematodes ), deo razvojnog ciklusa trematoda (metilja) roda pljosnatih crva (Platyhelminthes). Odvija se u puu, prelaznom domainu gde se od miracidijuma (embriona koji izlazi iz oploenih jaja) preko sporociste odnosno redija razvija Cerkarija, krajnji larveni oblik. Od njih se na vodenom bilju razvija metacerkarija, infektivni oblik trematoda.

LARVICID
(engl. larvicide), lek koji unitava larve parazita.

LASEGUEOV ZNAK
(engl. Lasegues sign), v. Lazareviev znak.

LASER
(engl. laser), ureaj koji generie koherentne monohromatske elektromagnetne zrake u oblasti vidljivog spektra. Dobijeni snop svetlosti je veoma uzak i u njemu je koncentrisana velika energija (re laser je skra-enica od engl. izraza Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation). Ovaj izvor energije se koristi u medicini za terapijske i dijagnostike procedure. Laser omoguava izvanredno fokusiranje mlaza i potpunu kontrolu procesa predavanja energije. Laseri se koriste u kardiovaskularnoj hirurgiji, dermatologiji, ginekologiji, gastroenterologiji, oftamologiji, otorinologiji i drugim oblastima me-dicine. U hirurgiji, laser se koristi za obradu abnormalnosti malih povrina bez oteenja delikatnog okolnog tkiva. Na pri-mer, laseri se koriste za deblokiranje koronarnih arterija i za uklanjanje ateroma ili trombova krvi. Razliiti tipovi lasera se koriste u hirurgiji oka za intervencije na mrenjai, smanjenje onog pritiska pri katarakti i dr. Osnovne karakteristike lasera su: tip (vrstotelni, poluprovodniki, gasni), talasna duina, snaga, mod zraenja (kontinualno, impulsno). Razlikujemo argonske, heliumneonske, CO2, YAG, diodne i druge lasere.

LASSA GROZNICA
(engl. African haemo-rragic fever, Lassa fever ), akutno infektivno oboljenje iz grupe virusnih hemoraginih groznica prvi put opisana 1969. god. u Nigeriji, a neto kasnije kod laboratorijskih radnika u SAD. Bolest rasprostranjena u Afrikim zemljama: Nigeriji, Liberiji, Siera Leoneu itd. esto se javlja kao intrahospitalna infekcija. Uzronik bolesti je virus Lassa koji ivi u telu glodara koji su inficirani u oko 5,0 do 17,2 % sluajeva i zdravi su nosioci. Virus se na oveka prenosi preko vode i hrane koje se termiki ne obrauju, mada je daleko najei put prenoenja respiratorni. Inkubacija traje od 7 do 8, nekada i 20 dana. Bolest se razvija postepeno bez prodroma a najkarakteristiniji znaci su: septike temperature, angine, po-vraanje, i intenzivni bolovi u trbuhu i

grudima, a potom otok lica i znaci hemoragine dijateze, oteenje CNS-a i znaci septikog oka. Letalitet je preko 25%.

LASSA VIRUS
(engl. Lassa virus), RNK virus iz porodice arena virusa, koji je dobio ime po Lassi - gradiu u Nigeriji. Uzrokuje teku toksemiju sa hemoraginim sindromom. Le-talitet dostie i do 50%. U prirodi se odrava u pacovima raznih vrsta. Infekcija se najee prenosi aerogeno, udisanjem kontaminirane praine i direktnim kontaktom sa izluevinama. Mogue je i interhumano pre-noenje infekcije. Bolest je endemina u zapadno-afrikim zemljama, a sporadini importovani sluajevi registrovani su u SAD i zapadnoevropskim zemljama.

LATENTNA INFEKCIJA
(engl. latent infection), tip perzistentne infekcije u kojoj je virusni genom integrisan u genom elije. Samo povremeno dolazi do reaktivacije infekcije i sinteze virusnih estica.

LATERALNI
(engl. lateral, lat. lateralis), spoljanji; struktura koja se nalazi dalje u odnosu na sredinju ravan tela. Pojam latera-lis je suprotan pojmu medijalis i veoma se esto pogreno zamenjuje pojmom eksternus.

LATERALNI EPIKONDILITIS
(engl. lateral epicondylitis), v. teniski lakat.

LATEROFARINGEALNI PROSTOR
(engl. lateropharyngeal space, lat. spatium lateropharyngeum),v. spacijum laterofaringeum.

LATEROFLEKSIJA
(engl. lateroflexion, lat. lateroflexio), bono savijanje ili pregibanje. Savijanje u stranu.

LATEX RF TEST
(engl. Latex RF test), v. latex test.

LATEX TEST
(engl. Latex test), laboratorijski test koji se koristi u svakodnevnom radu za dokazivanje reumatoidnog faktora, klase IgM. Zasniva se na aglutinaciji koja nastaje izmeu reumatoidnog faktora (iz biolokog uzorka, najee seruma) i latex estica obloenih humanim IgG.

LATISIMUS
(engl. widest, lat. latissimus), najiri. Najee se odnosi na iroki, tanki i prostrani mii.

LAUDANUM
(engl. laudanum), latinski naziv, koji je uveo Paracelsus, za lekove iji se sastav uva u tajnosti, a obino sadre opijum. Takoe i tinktura opijuma za oralnu primenu (1% alkoholno-vodeni rastvor morfina, pripremljen od macerata sirovog opijuma) koja je koriena kao analgetik.

LAVAA
(engl. lavage), ispiranje upljeg organa ili upljine.

LAZAREVIEV ZNAK
(engl. Lazarevic sign), znak istezanja ishiadinog ivca. Izvodi se tako to bolesnik lei na leima sa savijenom nogom u kolenu i kuku dok je druga noga opruena. Znak je pozitivan (patoloki) ukoliko bolesnik ne moe potpuno da oprui nogu u kolenu zbog bola koji nastaje isteza-njem ishiadinog ivca. U naoj praksi pod ovim imenom izvodi se obino Bragardov znak, tako to se ispruena noga bolesnika koji lei na leima odie od podloge do pojave bola u krsnom predelu ili nozi. Izraava se u stepenima ugla koji ini podignuta noga u odnosu na podlogu.

LCAT,
skr. za lecitin-holesterol aciltransferazu.

LCM VIRUS,
RNK virus iz porodice arena virusa. Uzrokuje limfocitarni horiomeningitis. Prirodni rezervoar virusa su glodari, a prisutan je u mnogim delovima sveta. Infekcija se na oveka prenosi aerosolom ili direktnim i indirektnim kontaktom sa izluevinama glodara. Kliniki tok varira od blagih do te-kih oblika meningitisa i encefalomijelitisa.

LDH,
skr. za laktat-dehidrogenazu.

LDL
(engl. low-density lipoprotein), skr. za lipoproteine male gustine.

LEBDEA ANKSIOZNOST,

difuzni oseaj teskobe.

LECITIN
(engl. lecithin), v. fosfatidilholin.

LECITIN-HOLESTEROL ACILTRANSFERAZA, LCAT


(engl. lecithin-cholesterol acyltransferase ), enzim iz roda transferaza (EC 2.3.1.43) koji katalizuje reakciju lecitin + holesterol = 1-acilglicerofosfoholin + holesterol estar. Ovaj enzim se nalazi u krvi i njegov deficit dovodi do poremeaja u metabolizmu lipida.

LECITIN/SFINGOMIJELIN ODNOS, L/S


(engl. lecithin-sphingomyelin ratio), dijagnostiki test koji se koristi za procenu zrelosti plua. Pre trideset etvrte nedelje trudnoe koncentracija fosfolipidnog lecitina i sfingomijelina u amnionskoj tenosti je priblino ista. Nakon ovog perioda znaajno se poveava sinteza lecitina i na kraju trudnoe odnos L/S je iznad 2. Odnos L/S ispod 2 ukazuje na nezrelost plua bebe i mogui razvoj respiratornog distresa. Ovaj odnos se najee odreuje jednodimenzionalnom hromatografijom.

LECITINAZA
(engl. lecithinase), generiki naziv za enzime koji razlau razliite veze u fosfatidil-glicerolima (fosfolipidima). Ovi enzimi se razlikuju tako to se obeleavaju slovima A, B, C i D, npr. lecitinaza A je fosfatid 2-acilhidrolaza. Naziva se i fosfolipaza.

LEENJE
(engl. treat), postupak kojim se, po postavljanju dijagnoze oboljenja i/ili u toku dobijanja elemenata za definitivnu dijagnozu, preduzimaju odgovarajue farmakoloke (le-kovi), operativne (hirurke) ili druge metode radi izleenja bolesti, odnosno restitucije organizma obolelog u stanje ozdravljenja. Su-tina terapijskog tretmana bolesnika i cilj tih postupaka jeste da obolelom pomogne brzom i tanom dijagnozom, efikasnim i efektnim leenjem, da mu olaka bolove, patnje i sprei posledice oboljenja, da omogui rehabilitaciju funkcije organizma uz uvanje dostojanstva i linosti bolesnika. Osnovni principi delovanja lekara u postupku leenja zasnivaju se na sledeim postulatima: pre svega ne nakoditi, spas bolesnika je najvii zakon i pri-dravanje obaveza iz Hipokratove (lekarske) zakletve.

LEENJE OTVORENIM IZVORIMA JO-NIZUJUEG ZRAENJA


, v. nuklearno-medicinska terapija.

LEGG-CALVE-PERTHESOVA BOLEST KUKA

(engl. Legg-Calve-Perthes disease), osteohondritis gornje epifize butne kosti (uglavnom jednostrano), koji se javlja usled poremeaja razvoja epifiza, zbog ega se ispoljava u ranom detinjstvu (izmeu tree i desete godine). ee obolevaju deaci (80 %).

LEGIONARSKA BOLEST
(engl. legionellosis), akutno infektivno, bakterijsko nekontagiozno oboljenje, koje se javlja ili u obliku teke, masivne pleuropneumonije sa bakterijemijom, poremeajem jetrine i bubrene funkcije i visokim letalitetom, ili kao Pontiac Fever (Pontiak groznica), oboljenje koje karakteriu poviena temperatura, malaksalost i kaalj, ali se pneumonija ne razvija a prognoza je dobra. Uzronik bolesti, Legionella pneumophil, razmnoava se u vodi rashladnih i drugih ureaja i preko aerosola prodire u disajne puteve. Kod starih i neotpornih osoba razvija se legionarska bolest, kod ostalih pontiak groznica. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, rendgen snimka i biopsije plua i izolacije uzronika. Jednostavniji su seroloki testovi (IF, ELISA) i traenje urinarnog antigena (fragmenti legionele u urinu). Legionarska bolest lei se u odeljenjima za intenzivnu negu. Antibiotici izbora su makrolidi i hinoloni. Pontiak grozica je lako oboljenje koje zahteva samo simptomatsku terapiju.

LEGIONELLA PNEUMOPHILA
(engl. Legionella pneumophila), vrsta Gram-negativne bakterije iz roda Legionella. To je aerobni, pleomorfni tapi sa estim filamentoznim oblicima, ima flagele, ali nema sporu. Razlikuje se 14 serotipova. Uzronik je legionarske bolesti, najee kod imunokompromitovanih osoba. U klinikoj slici dominiraju znaci pneumonije. Dijagnoza se postavlja nalazom uzronika u bolesnikom materijalu (sputum, pleularni eksudat) metodom direktne imunofluorescencije. Lek izbora je eritromicin.

LEGUMINOZE
(engl. leguminous), namirnice vrste mahunastog povra: pasulj, graak, soja i soivo, koje imaju znaajnu ulogu u ishrani ljudi. Leguminoze imaju veliku koliinu skroba i belanevina, a u izvesnim sluajevima i masti, tako da imaju energetsku i zasiujuu mo. Ove namirnice ne sadre masti sa zasienim masnim kiselinama i izvor su vitamina, posebno B grupe, kalcijuma i gvoa.

LEISHMAN-DONOVANOVA TELACA
(engl. Leishman-Donovans bodies ), oblik patogenih parazita Leishmania, koji ive i razmnoavaju se u retikuloendotelnim elijama slezine, jetre, limfnih vorova, kostne sri, bubrega, koe i drugih organa sisara, uklju-ujui i oveka. Izazivaju kala-azar i druge lajmanijoze, a prenose ih insekti koji se hra-ne krvlju. Dijagnoza se postavlja mikroskopskim otkrivanjem parazita u razmazu kostne sri ili biopsijom organa.

LEISHMANIA
(engl. Leishmania), rod protozoa, porodice Trypanosomidae, razreda Zo-omastogophora. Pripada grupi krvnih i tkivnih flagelata koji se prenose hematofag-nim insektima iz roda Phlebotomus. U svom

ivotnom ciklusu prolaze kroz nekoliko oblika (promastigot, amastigot, epimastigot i tripomastigot). U oveku se razmnoava u obliku amastigota (ovalne forme sa lateralno postavljenim okruglastim jedrom, bez bia) i to u retikuloendotelijalnim elijama (makro-fagi) koe, sluznica, slezine, jetre, kotane sri i limfnih vorova. Najznaajnije vrste su: Leishmania donovani, uzronik visceralne lajmanijaze (kala-azar); L. tropica, uzronik kone lajmanijaze i L. brasiliens, uzronik mukokutane lajmanijaze.

LEJOMIOM
(engl. leiomyoma), benigni tumor porekla glatkih miia (miii koji grade unutranje organe i funkcija im nije pod kontrolom nae svesne komande). Mogu da se jave svugde gde postoje glatki miii a najee su lokalizovani u materici (uterusu). esto su sastavljeni i od vezivnog (fibroznog) tkiva i u tim sliuajevima nazivaju se fibromiomi ili lejomiofibromi.

LEJOMIOSARKOM
(engl. leiomyosarcoma ), maligni tumor porekla glatkih miia. Moe da se javi u svim unutranjim organima koji u svojoj grai imaju ove miie.

LEK
(engl. drug), supstanca ili proizvod koji se koristi ili moe da se koristi da bi se modifikovala ili ispitala funkcija fiziolokih sistema ili patolokih stanja, a za dobro osobe koja je prima (SZO). Lekovi su farmakoloki aktivne supstance koje se koriste u profilaksi, dijagnostici i terapiji, ukoliko su primenjene u odgovarajuem obliku i koliini i na odgovarajui nain.

LEKAR
(engl. physician), osoba koja je zavrila Medicinski fakultet. Pri prijemu diplome o zavrenim studijama, lekar potpisuje zakletvu da e se pri obavljanju svog poziva pridravati naela utvrenih u Hipo-kratovoj zakletvi i Kodeksu etike zdrav-stvenih radnika. Lekar u obavljanju zdrav-stvene delatnosti primenjuje samo proverene i nauno dokazane metode u prevenciji, dijagnostici, leenju i rehabilitaciji bolesti i bolesnika. Lekar ima pravo i dunost da stalno prati razvoj medicinskih i srodnih nauka i da se struno usavrava putem seminara, specijalizacija ili kroz nauno-istraivake projekte.

LEKAR OPTE PRAKSE


(engl. general practitioner), lekar koji je zavrio Medicinski fakultet, obavio obavezan pripravniki sta i poloio struni ispit, to mu daje pravo da se bavi optom medicinom. Lekar opte prakse koji je zavrio trogodinju specijalizaciju iz opte medicine, postaje lekar specijalista opte medicine. Podruje rada lekara opte prakse je praktino celokupna medicina. Njegova oblast delovanja je: populacija u celini, uslovi ivota i rada na teritoriji, zdravstvena i higijensko-epidemioloka situacija i zdrav-stveno-vaspitna delatnost. Lekar opte prakse je stub osnovne zdravstvene slube, odn.

primarne zdravstvene zatite, koji zajedno sa dispanzerskim slubama reava oko 90% potreba i zahteva stanovnitva u oblasti zdravstvene zatite.

LEKARSKA GREKA
(engl. therapeutic mishap), struna zabluda bez elemenata nesavesnosti. Na osnovu medicinske dokumentacije i izvrene obdukcije, mogu da se utvrde nepravilnosti u postavljanju zaivotne dijagnoze bolesti i nepravilnosti leenja. Kriterijumi za utvrivanje lekarske greke su: nepotpuno i povrno ispitivanje pacijenta; objektivne tekoe u postavljanju dijagnoze; po-vrna procena utvrenih injenica; povrna procena dobijenih podataka iz anamneze, po-sebno o davnanjim povredama ili oboljenji-ma; povran odnos u proceni laboratorijskih nalaza i drugih injenica i ostali uzroci.

LEKARSKA TAJNA
(engl. professional secret ), profesionalna tajna; obaveza svakog lekara i svakog zdravstvenog radnika da sve informacije koje pri obavljanju svog poziva sazna o bolesniku, bolesti i o intimnostima linog i porodinog karaktera uva kao profesionalnu tajnu. Od obaveze uvanja tajne lekar moe odstupiti samo ako oceni da je to neophodno za bolesnika, njegovu porodicu ili drutvenu zajednicu. U tim granicama lekar ostaje moralno i lino odgovoran za saopte-nje podataka. Hipokratovom zakletvom odre-eno je da to pri svojem poslu budem saznao ili video u saobraanju sa ljudima, ukoliko se ne bude smelo javno znati, preutau i zadrati kao tajnu.

LEKOVI DRUGE LINIJE


(engl. Second line therapy), v. bolest-modificirajui lekovi.

LEMNISKUS
(engl. ribbon, lat. lemniscus), traka, vrpca ili snop nervnih vlakana (aksona). L. lateralis (engl. lateral l., lat. l. lateralis), spoljanji lemniskus. Deo slunog puta koji vodi poreklo od slunih jedara i trapezastog tela, nakon ega se ukrta i prelazi na suprotnu stranu modanog stabla zavravajui se u donjoj kvrici i unutranjem kolenastom telu; l. medijalis (engl. medial l., lat. l. medialis), unutranji lemniskus. Masivan snop nervnih vlakana nastao ukrtanjem unutranjih lunih vlakana u nivou produene modine. Unut-ranja luna vlakna ili fibre arkuate interne grade aksoni nervnih elija smeteni u relej-nim jedrima produene modine: nukleusu gracilisu i nukleusu kuneatusu. Unutranji lemniskus se zavrava u zadnje-spoljanjem ventralnom jedru talamusa (nukleus ventralis posterolateralis). Prenosi oseaje povrinskog i dubokog senzibiliteta trupa i ekstremiteta.

LENS
(engl. lens, lat. lens), soivo. Providna struktura one jabuice liena krvnih sudova, koja ima oblik dvostruko ispupenog (bikonveksnog) soiva, smetenog iza duice i zadnje one komore, a ispred staklastog tela. Soivo je spojeno sa trepljastim telom posredstvom trepljaste zone, v. zonula cilijaris. Soivo prelama i fokusira svetlosne zrake koji padaju na mrenjau stvarajui na njoj

obrnutu sliku posmatranog predela.

LENSEKTOMIJA
(engl. lensectomy), hirur-ka tehnika odstranjenja zamuenog soiva, kod istovremeno prisutnog vitreretinalnog oboljenja. Radi se kroz otvore na skleri uvoenjem ultrasonine igle, kojom se vri fragmentacija jedra i kore soiva i potom aspiracija i sekcija kapsule soiva striperom.

LENTI VIRUSI,
potporodica RNK virusa iz porodice retro virusa koja je dobila ime prema latinskoj rei lente polako. Najznaajniji i najvie prouavan je HIV , a pored njega svrstani su i razni virusi koji izazivaju imuno-deficijencije, neuroloka oboljenja i anemije kod razliitih ivotinjskih vrsta. Bitna bioloka osobina je da izazivaju oboljenja posle dugotrajne, viegodinje inkubacije.

LENTIFORMAN
(engl. lens-shaped, lat. lentiformis), soivast, onaj koji je nalik soivu.

LENTIGO
(engl. lentigo), obino velika, jasno ograniena, pigmentovana makula povrno postavljena na suncem oteenoj koi. ee se javlja kod starijih.

LENTIKONUS
(engl. lenticonus), stanje u kome su prednja ili zadnja povrina soiva, ili obe, izrazito konveksne ili konusne.

LENTIKULARAN
(engl. lens-shaped, lat. lenticular), v. lentiformni.

LEONTIJAZA
(engl. leontiasis), uveanje kostiju lobanje, kao retko ispoljavanje Padge-tove bolesti.

LEPA RAVNODUNOST
(franc. belle indiference), emocionalna ravnodunost koja prati histerine poremeaje.

LEPRA
(engl. leprosy, Hensens disease ), guba; hronina, granulomatozna, infektivna bolest koja

prvenstveno napada kou i periferne nerve. Uzronik je Mycobacterium leprae (Hansenov bacil, po imenu lekara koji ga je pr-vi opisao). Bolest je proirena svuda u svetu, ali se najvei broj obolelih nalazi u Indiji, Ki-ni, junim delovima bivih republika Sovjetskog Saveza, u pojedinim predelima Afrike, u Evropi u oblasti Mediterana, kao i u severnim delovima (Norveka, vedska). Nakon uvoenja multi drug terapije i poboljanja uslova ivota, broj obolelih u svetu se smanjio na oko 2 miliona. Bolest se prenosi direktnim kontaktom, a mogue je i indirektno, preko izluevina bolesnika (povraeni sadraj, stolica). Inku-bacija je duga, od nekoliko meseci do nekoliko godina. Postoji vie oblika bolesti: nedefinisani oblik, tuberkulozna lepra, lepromatozna lepra i prelazni oblici izmeu navedenih. Najtei oblik je lepromatozna lepra. Glavni lekovi su: Dapson, Clofazimin i Rifadin.

LEPRA TEST
(engl. lepromin test ), intradermalni test koji se izvodi u cilju ispitivanja osetljivosti ili otpornosti na infekciju Mycobacteriumom lepre. Izvodi se leprominom koji ini suspenzija ubijenih bacila lepre, a reakcija se naziva leprominska reakcija. Rani odgovor, Fernandezova reakcija nastaje posle 48 asova, kasni odgovor nakon 3 - 4 nedelje naziva se Mtsuda reakcija, koja je pozitivna kod pacijenata sa tuberkuloidnom formom lepre za vie od 5 mm u preniku, slabo pozitivna ili negativna kod bolesnika sa lepromatoznim oblikom lepre (0 - 2 mm), u border lajn formama (prelaznim formama) intermedijerno pozitivna (3 - 5 mm u preniku).

LEPROM
(engl. leproma ), lezija na koi kod obolelih od lepromatozne lepre. Manifestuje se u obliku makula (lepromatozne makule), koje je teko razlikovati od makula kod nedefinisane i tuberkuloidne lepre. Promera su 1 - 2 cm, brojne, bakarnocrvene boje, sjajne. Karakteristiniji su papulonodulirani lepromi, infiltrovani, razliite veliine. Nalaze se u hipodermu (beli lepromi) ili ee u dermu (crveni lepromi), prominiraju iznad nivoa koe, crvenkasti su, glatki sjajni, bezbolni, usled poremeaja senzibiliteta. Mogu se spojiti u vee povrine. U nivou lica spajaju se u predelu ela, usnih koljki, nazolabijalnih brazda. U izvesnim sluajevima daju licu izgled lavljeg lica (facies leonina). Lepromi mogu biti rasporeeni u predelu ekstremiteta, na zadnjim stranama ruku i na spoljno-prednjim stranama donjih ekstremiteta.

LEPTO-,
prefiks koji se odnosi na leptome-ninge. Leptomeninge su pauinasta (v. arahnoideja) i meka modana ovojnica (v. pija mater).

LEPTOCIT
(engl. leptocyte, target cell ), eri-trocit koji ima smanjenu zapreminu, normalan prenik i sadri malo hemoglobina. Spada u tanke eritrocite. Nalazi se u talasemiji.

LEPTOMENIGS
(engl. leptomeninges, lat. leptomeninx), v. leptomeninge.

LEPTOMENINGE
(engl. leptomeninges, lat. leptomeninx), deo modanih ovojnica koji obuhvata pauinastu (v. arahnoideja) i meku modanu ovojnicu (v. pija mater).

LEPTOMENINGITIS
(engl. leptomeningitis), zapaljenje mekih membrana, pije i arahnoideje, koje obmotavaju mozak i kimenu modinu (v. meningitis).

LEPTOSPIRA
(engl. Leptospira), rod bakterija koje pripadaju porodici Spirochetae. To su aerobne, tanke spiralne bakterije oblika slova J, C, S. Kreu se brzo zahvaljujui aksijalnom filamentu. Razlikuju se dve fenotipski defini-sane grupe: Leptospirae interrogans (patogene) i L. biflexa (apatogene). Patogene vrste uzrokuju grupu oboljenja oznaenih kao leptospiroze (utica, barska groznica, Weilova bolest i dr.). To su zoonoze, bolesti glodara, domaih ivotinja. ovek se zarazi unoe-njem leptospira per os, putem koe ili sluzokoe. Razmnoavaju se u jetri, bubrezima, CNS-u. Dijagnoza se postavlja nalazom uzronika u bolesnikom materijalu. U terapiji se primenjuju penicilin i antibiotici irokog spektra.

LEPTOSPIROZA
(engl. leptospirosis ), akutna infektivna bolest, koja se prenosi od ivotinja na oveka. Izazivaju je leptospire, koje razne ivotinje (pacov, mi, svinja, pas, goveda) izluuju putem urina u spoljnu sredinu. To je profesionalno oboljenje od koga najee obolevaju zemljoradnici, rudari, radnici koji rade u kanalizacijama i osobe koje pecaju ribu ili se kupaju u rekama, jezerima i barama. Inkubacija traje 6 do 14 dana. Bolest poinje naglo, sa visokom temperaturom, malaksalou, bolovima u miiima, naroito u mi-iima potkolenica, povraanjem, krvarenjem iz nosa i ispod venjae oka. Posle nekoliko dana od poetka bolesti moe doi do smanje- -nog izluivanja mokrae i pojave utice. Oblik leptospiroza praen uticom i krvare-njima opisan je pod nazivom Weilova bolest. Kod nekih bolesnika klinika slika leptospiroza odgovara klinikoj slici meningitisa sa bistrim likvorom.

LESCH-NYHANOV SINDROM
(engl. Lesch-Nyhan syndrome), v. HGPRT deficijencija.

LE
(engl. corpse), mrtvo telo, pojam se posebno odnosi na humano telo; mogunosti da se delovi tela mogu koristiti dovele su do milje- -nja da se le i njegovi delovi mogu smatrati stvarima - sui generis, a zbog izuzetnosti i posebnog potovanja ovekove linosti, umrlog (le) moemo definisati kao: stvar sa pijetetom (S. Pejakovi).

LENE OSOBINE
(engl. post-mortem characteristic), postmortalni fenomeni koji se razvijaju u ranom periodu posle smrti. Javljaju se i traju u periodu od nekoliko sati do nekoliko dana posle smrti. Ovim pojmom su obuhva-eni: sleganje i postmortalna koagulacija krvi (v. hipostaza), mrtvake mrlje (v. mrtvake mrlje), mrtvako bledilo (v. mrtvako bledilo), mrtvaka hladnoa (v. mrtvaka hlad-noa), mrtvaka ukoenost (v. mrtvaka uko-enost), mrtvaka mlitavost (v. mrtvaka mlitavost), isuivanje lea (v. isuivanje lea), acidifikacija tkiva (v. acidifikacija), autodigestija (v. autodigestio postmortalis). Lene osobine su fenomeni na osnovu kojih se utvr-uju smrt i vreme kada je ona nastupila.

LENE PROMENE
(engl. post-mortem changes), postmortalni fenomeni koji se razvijaju u kasnijem periodu posle smrti, od nekoliko dana do vie meseci i godina. Ovim pojmom su obuhvaeni: truljenje (v. putrefakcija), raspadanje (v. dekompozicija), sapo-nifikacija (v. saponifikacija), mumifikacija (v. mumifikacija), gnjiljenje (v. maceracija). Svim ovim procesima prethodi faza autolize (v. autoliza). Lene promene su fenomeni na osnovu kojih se utvruju smrt i vreme kada je ona nastupila. U zavisnosti od mikroklimatskih uslova, na razliitim delovima lea mogu se istovremeno kombinovano razviti razliite lene promene. Zbog njihovog razvoja oteana je identifikacija lea i utvrivanje uzroka smrti. U odnosu na mogunost utvrivanja forenzikog nalaza (izgled rana i drugih povreda), putrefakcija i dekompozicija su tzv. destruktivne lene promene (unitavaju forenziki nalaz), a saponifikacija i mumifikacija su tzv. konzervativne promene (forenziki nalaz je u veoj ili manjoj meri ouvan).

LETALITET
(engl. case-fatality rate), proporcija sluajeva sa odreenim poremeajem zdravlja iji je ishod bio letalan tokom odreenog perioda, najee godinu dana. esto je u upotrebi tradicionalni izraz stopa letaliteta. Definie se na sledei nain:Ukoliko se radi o hroninim bolestima koje dugo traju, preporuuje se umesto letaliteta, odreivanje stopa preivljavanja. V. stopa preivljavanja.

LETALNI
(engl. lethal), smrtonosan; koji uzrokuje smrt kao npr. smrtonosna doza otrova ili neizleiva bolest.

LETARGIJA
(engl. lethargy ), patoloka pospanost; u prvobitnom znaenju tenja ka zaboravu. U svakodnevnom govoru oznaava dremljivost, apatiju, snenost.

LETTERER-SIWEOVA BOLEST
(engl. Letterer-Siwe disease ), Erich Letterer je nemaki patolog, roen 1895, a Sture A. Siwe vedski lekar, roen 1897, grupa malignih oboljenja nepoznatog porekla, koja se javljaju veinom u

detinjstvu a karakterie ih prisustvo histiocitnih elemenata. Bolest se ispoljava anemijom, hemoragijskim sindromom, sple-nomegalijom, limfadenopatijom i lokalizovanim tumorima kostiju.

LEUCIN, leu ili L


(engl. leucine), 2-amino-4- -metilpentanoinska kiselina koja je prirodna aminokiselina, RMM 131.17. Unosi se hranom i komponenta je proteinskih molekula.

LEUCIN AMINOPEPTIDAZA, LAP


(engl. leucine aminopeptidase), enzim iz roda hidrolaza a- aminoacilpeptid hidrolaza (citozolna), EC 3.4.11.1, koji katalizuje hidrolizu malih peptida na aminokiselinskom N-terminalnom kraju peptida. To je ektoenzim iroke specifinosti, koji nikad ne deluje na unutranje peptidne veze. Znaajna je za dijagnostikovanje akutnog pankreatitisa, karcinoma pankreasa, oboljenja jetre i infektivne mo-no-nukleoze.

LEUK-, LEUKO(engl. leuk-, leuko-), prefiks sa znaenjem beo, bezbojan.

LEUKEMIJA
(engl. leukemia), maligna neoplazma tkiva koja stvaraju krv; karakteriu je difuzna zamena kostne sri prethodnicima leukocita koji proliferiu, nenormalan broj i oblik nezrelih belih krvnih zrnaca u cirkulaciji i infiltracija limfnih lezda, slezine i jetre. Mukarci dva puta ee obolevaju od ena. Uzrok leukemije nije jasan. Moe da nastane nakon izlaganja jonizujuem zraenju, benzenu ili drugim hemikalijama koje su toksine za kostnu sr. Rizik za razvoj leukemije je povean kod osoba sa Downovim sindromom, Fanconievom anemijom, ataksijateleangijektazijom, Bloomovim sindromom ili nekim drugim oblicima kongenitalne aneuploidije, ili kod blizanca obolelog od leukemije. Leukemije se klasifikuju prema predominantnoj eliji koja proliferie, klinikom toku i trajanju bolesti. Akutne leukemije najee imaju brz, nagao poetak i brzo napreduju. Znaci bolesti su: zamor, bledilo, temperatura, hemoragijski sindrom, bolovi u kostima i zglobovima i recidivne infekcije. Hronine leukemije se razvijaju postepeno, a znaci slini akutnim oblicima ne razvijaju se godinama. Dijagnoza i akutnih i hroninih leu-kemija se postavlja pregledom periferne krvi i kostne sri. Leenje se sastoji u davanju kombinacija citostatskih lekova.

LEUKEMIJA MATINIH ELIJA


(engl. stem cell leukemia), maligna krvna bolest u kojoj su dominatne maligne elije tako nezrele da se ne mogu klasifikovati. Bolest evoluira brzo i uvek se zavrava fatalno. Zove se i nediferencirana leukemija.

LEUKEMIJA VLASASTIH ELIJA

(engl. hairy cell leukemia), maligno oboljenje krvotvornih organa, koje karakteriu pancitopenija, uveana slezina i prisustvo limfoidnih elija koje imaju fine, tanke ispuste na povrini, a nalaze se u krvi i kostnoj sri. Bolest je est puta ea kod mukaraca nego kod ena, obino se pojavljuje u 5oj deceniji ivota sa postepenim poetkom, anemijom, trombocitopenijom i spontanim krvarenjima i sklonou ka infekcijama. Kod nekih bolesnika remisije se mogu postii splenektomijom i primenom alfa-interferona. Zove se i leuke-mijska retikuloendotelioza.

LEUKEMIJE KOD DECE


(engl. childhood leukemias), leukemije su najea maligna oboljenja kod dece koja karakteriu bujanje nezrelih leukocita (blasta) u kostnoj sri. Bez leenja ishod je uvek fatalan. Zahvaljujui preciznoj dijagnostici, koja odreuje tip i podtip leukemije na osnovu odreenih karakteristika malignih elija u kostnoj sri, mogua je efikasna specifina terapija. Dijagnostika i le-enje leukemija se sprovodi u visoko specijalizovanim centrima. Rezultati leenja su znatno i dramatino poboljani poslednjih godina zahvaljujui primeni savremenih terapijskih protokola i boljoj potpornoj terapiji. Leukemije se dele na akutne i hronine. Kod dece su akutne leukemije zastupljene u 98% sluajeva. Akutna limfoblastna leukemija (ALL) dijagnostikuje se u 80%, a nelimfoblastna leukemija u 15 - 18% obolelih. Najbolji rezultati leenja leukemija uopte postiu se u ALL dejeg doba. U grupi standardnog i umerenog rizika, kompletna remisija (stanje bez znakova bolesti) postie se kod skoro svih bolesnika, a viegodinje preivljavanje, odnosno izleenje kod preko 75% obolelih. Rezultati leenja su manje povoljni kod ALL visokog rizika, kod leukemije odojeta, nelimfoblastne leukemije i kod hroninih oblika - hronine mijeloidne leukemije adultnog i juvenilnog tipa. U ovim oblicima primenjuju se, osim kombinovane polihemioterapije, i alternativni oblici leenja transplantacijom matine elije hematopoeze. Najvei broj dece izleene od leukemije nemaju posledice (sekvele) zbog osnovne bolesti i primenjene terapije, to je potvreno brojnim multicentrinim studijama. Samo kod 10% izleenih ispoljavaju se sekvele koje ne ugroavaju ozbiljno normalan ivot. Deci izleenoj od leukemije dostupno je normalno kolovanje i profesionalna aktivnost. Po pra-vilu mogu da imaju normalan porodini ivot i zdravo potomstvo.

LEUKEMOGEN
(engl. leukemogen), inilac koji kod oveka utie na veu pojavu i uestalost akutnih leukemija. Za nastanak leu-kemije potrebno je sadejstvo veeg broja tih inilaca. To su endogeni i egzogeni inioci. U endogene spadaju nasledni inioci. Spolja-nji inioci su jonizujue zraenje, hemijska kancerogena jedinjenja, neki lekovi i leukemogeni virusi.

LEUKEMOGENEZA
(engl. leukemogenesis), proces nastanka i razvoja leukemije.

LEUKEMOIDNA REAKCIJA
(engl. leukemoid reaction ), kliniki sindrom u kome dolazi do znatnog porasta broja leukocita u perifernoj krvi kao reakcija na alergiju, zapa-ljenjske bolesti, infekcije, trovanja, opekotine, krvarenja, hemolizu ili stres, te lii na leukemiju.

LEUKO(engl. leuko-) , koji se odnosi na bela krvna zrnca, ili belo (npr. leukoplakia).

LEUKO VIRUS
(engl. leukovirus), virusi iz grupe RNA virusa koji izazivaju bolest kod ivotinja. Ovi virusi izazivaju Rous sarkom i murine leukemije.

LEUKOBLAST
(engl. leukoblast), opti naziv za nezrelu belu krvnu eliju obino leukemijskog tipa, koji se danas malo upotrebljava. Postoje razne vrste leukoblasta: mijeloblast, monoblast, limfoblast, megakarioblast i eri-troblast.

LEUKOCIT
(engl. leukocyte), belo krvno zrnce, jedan od formiranih elemenata cir-kuliue krvi. Postoji 5 vrsta leukocita, koji se razlikuju na osnovu prisustva ili odsustva granula u citoplazmi. Leukociti koji nemaju granule, agranulociti, jesu limfociti i monociti. Leukociti koji sadre granule, granulociti, jesu neutrofilni, bazofilni i eozinofilni. Bela krvna zrnca mogu da prolaze kroz intracelularne prostore procesom dijapedeze i da migriraju ameboidnim kretanjem. Leukociti su veliine od 8 do 20 mm. Normalan broj leukocita u krvi varira od 5 do 10 x109/l. Leukociti fagocituju bakterije, viruse i gljivice, detoksikuju toksine proteine koji nastaju tokom alergijskih reakcija, oteenja tkiva i elija tokom imunih reakcija.

LEUKOCITNA ALKALNA FOSFATAZA


(engl. leukocyte alkaline phosphatase), enzim koji se nalazi u neutrofilnim leukocitima a koji je uvean u raznim oboljenjima, kao to su prava policitemija, agnogena mijeloidna metaplazija i u nekim infekcijama. U hroni-noj mijeloidnoj leukemiji alkalna fosfataza u leukocitima je izrazito sniena ili je kompletno odsutna. Njeno odreivanje slui za dife-rencijalnu dijagnozu leukemoidnih reakcija od hronine mijeloidne leukemije.

LEUKOCITNA FORMULA
(engl. differential white blood cell count ), ispitivanje i utvrivanje odnosa pojedinih leukocita u razmazu krvi (tapasti, segmentovani, eozinofilni, bazofilni, limfociti, monociti) izraenog u procentima u odnosu na ukupan broj leukocita periferne krvi.

LEUKOCITOKLASTINI VASKULITIS
(engl. leucocitoclaxic vasculitis), vaskulitis malih krvnih sudova (arteriole, kapilari, venule), sa najeim manifestacijama na koi (palpabilna purpura), dok su visceralni organi retko zahvaeni.

Histopatoloki ga karakteriu fibrinoidna nekroza zida krvnog suda uz infiltraciju polimorfonuklearnim leukocitima i leukocitoklazijom (fragmentacija jedara). V . kutani nekrotizirajui vaskulitis.

LEUKOCITOZA
(engl. leukocytosis), nenormalno poveanje broja cirkuliuih belih krvnih zrnaca. Moe da se javi u bakterijskim infekcijama. Normalan broj leukocita je 5 - 10 x109/l. U leukemijama broj leukocita moe biti ak do 500x109/l.

LEUKODERMA
(engl. leukoderma, vitiligo), steeno benigno oboljenje koe nepoznatog uzroka sa gubitkom pigmenta na manjim ili veim pojedinanim ili slivenim povrinama. Na tim mestima koa je bela, a ivice hiperpigmentisane. Najee se javlja na izloenim povrinama (na licu, vratu, akama). Leenje je obino neuspeno.

LEUKODISTROFIJA
(engl. leukodystrophy), bolest bele materije mozga, koja se odlikuje demijenilizacijom.

LEUKOERITROBLASTNA ANEMIJA
(engl. leukoerythroblastic anaemia ), nenormalno stanje u kome se veliki broj nezrelih crvenih i belih krvnih zrnaca nalazi u cirkuliuoj krvi. To je osobina nekih anemija koje nastaju kao rezultat zamene normalne kostne sri malignim tumorom.

LEUKOFOREZA
(engl. leukophoresis ), laboratorijska procedura u kojoj se bela krvna zrnca separiu elektroforezom za identifikaciju i evaluaciju tipa elija i njihovih odnosa.

LEUKONIHIJA
(engl. leukonychia), bela prebojenost nokatne ploe. Nastaje usled prodiranja vazduha u nokatnu plou. Moe biti takasta (l. punctata), u vidu traka (l. striata) ili potpuna (l. totalis).

LEUKOPEDEZA
(engl. leukopedesis), prolaz belih krvnih zrnaca kroz zid krvnog suda.

LEUKOPENIJA
(engl. leukopenia), nenormalno smanjen broj belih krvnih zrnaca, ispod 5 x109/l u krvi. Stanje moe

biti prouzrokovano negativnim dejstvom lekova, radijacionog zraenja ili patolokih stanja. Moe da bude pogoena jedna, dve ili sve tri vrste belih krvnih zrnaca. Najei oblici leukopenije su neutrofilna i limfocitna leukopenija.

LEUKOPLAKIJA
(engl. leukoplakia), tanka beliasta promena koja se javlja na sluzo-koama, najee u usnoj duplji i na usnicama enskih genitalija. Moe biti posledica dugotrajne iritacije. Svrstava se u prekanceroze i ne sme se zanemarivati.

LEUKOPOEZA
(engl. leukopoiesis), proces kojim se stvaraju i sazrevaju bela krvna zrnca. Neutrofili, bazofili i eozinofili se stvaraju u mijeloidnom tkivu kostne sri. Limfociti i monociti normalno nastaju iz matine elije hematopoeze takoe u kostnoj sri.

LEUKORAGIJA
(engl. leukorrhagia), izra-ena, dugotrajna leukoreja.

LEUKOREJA
(engl. lekorrhea), beliast, lepljiv sekret iz vagine i uterusa.

LEUKOTAKSA
(engl. leukotaxis), usmerava-nje leukocita prema mestu zapaljenja. Pretpostavlja se da je izazivaju supstance koje nastaju u inflamiranom tkivu.

LEUKOTOMIJA
(engl. leukotomy), incizija unutar bele mase eonog renja mozga. Danas se izvodi stereotaksinom metodom i koristi se kod tekih bolnih stanja uzrokovanih malignim oboljenjima.

LEUKOTRIENI
(engl. leukotrienes), meta-boliti arahidonske kiseline koji nastaju u leukocitima i drugim elijama dejstvom enzima lipooksigenaze. Kao medijatori imaju vanu ulogu u zapaljenskim i alergijskim reakcijama.

LEUKOZA
(engl. leukosis), v. leukemija.

LEUPRORELIN
(engl. leuprorelin ), leuprolid, sintetski analog gonadorelina dugog dejstva koji dovodi do inhibicije luenja gonado-tropina. Primenjuje se kod leenja prevremenog puberteta, endometrioze i malignih tumora koji su osetljivi na dejstvo hormona. Preparat: Lucrin.

LEVAMIZOL
(engl. levamisole),antihelmintik za leenje askaridoze. Deluje slino nikotinu, izaziva stimulaciju a zatim blokadu na nivou neuromiinih sinapsi parazita. Paralisane gliste se zatim eliminiu stolicom. Takoe, primenjuje kod leenja nekih malignih tumora, uglavnom kao imunostimulans.

LEVATOR
(engl. elevator, lat. levator ), podiza. Najee se odnosi na mii koji podie deo strukture na koji se pripaja. Moe se odnositi i na hirurki instrument kojim se odiu kotani elementi, posebno kada se radi o lobanji.

LE VEENOV ANT
(engl. Le Veens shunt ), peritoneo-jugularni ant (engl. shunt - skretanje, kratak spoj ), konstrukcija spoja izmeu trbune duplje u kojoj se nalazi tenost (ascit) sa vratnom venom, pomou posebno kons-truisanog plastinog katetera sa filterom. Ova intervencija se izvodi kod mlaih osoba sa ascitom usled ciroze jetre, portalne hipertenzije i uroenih anomalija krvnih sudova jetre, u cilju pranjenja ascita, a istovremenog zadr-avanja korisnih sastojaka odn. belanevina i elektrolita u organizmu. Poto u trbuhu sa ascitom vlada pozitivni pritisak, a u vratnoj veni negativni pritisak, uspostavlja se cirkulacija ove tenosti kroz Le Veenov kateter. Sistem je sainjen od silikonskog materijala, inertnog za organizam, ime su istovremeno one-mogueni i koagulacija belanevina pri prolasku i zaepljenje katetera ugrukom. U sklopu Le Veenovog katetera nalazi se i filter koji zadrava belanevine vee molekulske teine (makroglobuline) koji su nosioci aler-gijskih reakcija, tako da se ascitna tenost moe slobodno ulivati u krv, bez opasnosti od anafilaktinih i alergijskih reakcija denatu-risanih belanevina u ascitu. ant moe stajati nekoliko godina, a zatim se mora zameniti poto se kasnije ipak javljaju koagulacija i infekcija. U sutini, to je samo palijativna mera u leenju ascita, i ne spreava najei uzrok smrti kod ovih bolesnika (krvarenje iz proirenih vena jednjaka).

LEVI
(engl. left, lat. sinister), v. sinister.

LEVI PRETKOMORSKO-KOMORSKI ZALISTAK


(engl. left atrioventricular valve, bicuspid valve, mitral valve, lat. valva atrioventricularis sinistra, valva bicuspidalis, valva mitralis), v. valva atrioventrikularis sinistra, bikuspidalis,

mitralis.

LEVITIROKSIN, L-THYROXIN,
v. tiroksin.

LEVI UGAO KOLONA


(engl. left colic flexure, lat. flexura coli sinistra), v. fleksura koli sinistra.

LEVODOPA
(engl. levodopa), L-optiki izomer aminokiseline dihidroksi-fenilalanina (DOPA), prekursor dopamina. Antiparkinsonik za oralnu primenu koji prolazi krvno- -modanu barijeru i konvertuje se u dopamin u preostalim dopaminergikim neuronima u Corpus striatumu (supstituciona terapija parkinsonizma). Primenjuje se u kombinaciji sa lekovima koji spreavaju perifernu razgradnju levodope (karbidopa, benzerazid). Kliniki, levodopa ublaava rigidnost i hipo-kineziju vie od tremora. Dejstvo nastaje sporo, dugo se odrava po prestanku primene, ali i gubi posle nekoliko godina leenja. Naj-ei neeljeni efekti su: gastrointestinalni (muka, povraanje), kardiovaskularni (ortostatska hipotenzija, aritmije), neuroloki (nevoljni pokreti) i psihijatrijski (psihotine reakcije, depresija). Preparati: Madopar, Sinemet.

LEVONORGESTREL
(engl. levonorgestrel ), L-izomer norgestrela, progestagen iz grupe derivata testosterona. Sam ili u kombinaciji sa estrogenima, primenjuje se u hormonskoj kontracepciji (oralni kontraceptivi) i postmenopauzalnoj supstitucionoj hormonskoj terapiji (HRT). Moe imati i androgena nee-ljena dejstva (akne, hirzutizam i dr). Pre-parati: Postinor, Legravan, Mycrogynon 30, Cyclo-Progynova.

LEVULOZA
(engl. levulose), fruktoza.

LEZBEJSTVO
(engl. lesbianism), safizam, najei termin za ensku homoseksualnost. V. homoseksualnost.

LEZIJE INTERVERTEBRALNOG DISKA


(engl. intervertebral disc), oteenja meuprljenske hrskaviave strukture umetnute izmeu prljenskih tela, sastavljene od spo-ljanjeg fibroznog dela (lat. anulus fibrosus) i unutranjeg elatinoznog dela (lat. nucleus pulposus), u smislu prolapsa, ekstruzije ili sekvestracije, na lumbalnom, cervikalnom i torakalnom nivou.

LH
(engl. luteinizing hormone), v. luteinizirajui hormon.

LH,
v. luteinizirajui hormon.

Li,
simbol za hemijski element litijum.

LIBERMANN-BURCHARDOVA REAKCIJA
(engl. Libermann-Burchard reaction ), Leo von Szentlorincz Liebermann, maarski fiziar, 1852 1926; H. Burchard, nemaki hemiar, 19. vek, hromogena reakcija koja se koristi za spektrofotometrijsko odreivanje holesterola. Reakcija se odigrava u anhidrovanoj sredini. Rastvara moe da bude siretna kiselina ili hloroform; reagens se sastoji od anhidrida siretne kiseline i koncentrovane sumporne kiseline. Kada se ovaj reagens doda rastvoru holesterola nastaje zelena ili plavozelena boja, verovatno zbog formiranja holestapoliena.

LIBIDO
(engl. libido), psihoanalitiki termin, koji oznaava psihiku energiju vezanu za seksualni nagon; polna elja koja moe biti svesna ili nesvesna.

LIBMAN SACKOV ENDOKARDITIS(


engl. Libman Sack endocarditis), zapaljenje unu-tranje srane opne (endokarda), koje se javlja kao komplikacija u toku sistemskog eritema-toznog lupusa. Karakterie ga pojava veru-koznih (bradaviastih) tvorevina, koje se javljaju pojedinano ili u grupama. Najee se javlja na listiima mitralnevalvule.Klinike manifestacije su retke.

LICE
(engl. face), 1. termin korien u anatomskoj nomenklaturi koji oznaava: prednji aspekt glave od ela do brade, ukljuujui takoe i specifinu povrinu telesne strukture, dela ili organa; 2. izraajnost izgleda lica; abdominalno l. , izraajnost karakteristina po stisnutom, stegnutom, nespokojnom i namrgoenom licu, zategnutom gornjom usnicom i nosem; adenoidno l. , bezizraajno lice sa otvorenim ustima, povremeno viena kod dece sa adenoidnim vegetacijama; istureno l. , prednje l., napred pomereno lice (oblast kut-njaka i pretkutnjaka); volovsko l. , lice slino onom kod kraniofacijalne disostoze; Corvisartovo l. , lice neobinog izgleda kod onih sa regurgitacijom aorte: sa karakteristinim oto-kom i purpurno plavom bojom oiju, nadutim kapcima; vapijue l. , izuzetno upadljivo, asimetrino lice u miru, sa ustima povuenim na dole i u stranu tako da se prilikom

oglaavanja aktivira unilateralni depresor usne; smatra se jednom od varijanti kardiofacijalnih sindroma; bolno (dolorosa) l. , lice pacijenata koje izraava bol i patnju; hipokratsko l. , izdueno, ozbiljno, suvonjavo i bledog izgleda, lice koje indicira skoru smrt; leontinsko, lavovsko l. , udan, neobian lavovski izgled lica kod ozbiljno uznapredovalih leproznih bolesnika sa fibroznom displazijom vilica; Marshall-Halovo l. , trouglasto lice sa hidrocefalusom i isturenim elom; mitralno ili mitrotrikuspidalno l. , izgled lica kod osoba sa dugotrajnim mitralnim oboljenjem, obe-leeno crvenilom, rumenim obrazima i pro-irenim kapilarima; mijastenino l ., tipian izgled lica kod mijastenie gravis uslovljen ptozom i slabou facijalne muskulature; miopatino l ., tipian izgled lica nastao labavou, oslabljenou miia lica; Parkinsonovo l. , lice u vidu maske sline licu sa iroko otvorenim oima, sialoreom i zama-enom koom, patognominim simptomom ovog oboljenja; Poterovo l. , ravne, spljotene palpebralne fisure, istaknut epikantus, spljo-ten greben nosa, mandibularna mikrognatija i malformacije na usnoj koljki; tifusno l. , prazan, besmislen esto prkosan i divlji izraz lica, koje izgleda podbulo i mrano, sive boje, vieno u ranoj fazi tifozne poviene temperature.

LINOST
(engl. personality), karakteristina konfiguracija osobina, svesnih i nesvesnih elja i ciljeva individue, koja odreuje specifinost ponaanja, oseanja i miljenja. Linost se formira u toku razvoja kao interakcija nasleenih potencijala, line aktivnosti i uticaja sredine.

LIDOKAIN
(engl. lidocaine; lignocaine), lokalni anestetik brzog dejstva (povrinska, infiltraciona, sprovodna i epiduralna anestezija, uz dodatak male koliine vazokonstriktora adrenalina). Lidokain je i antiaritmik prvog reda za ventrikularne aritmije, posebno one koje prate akutni infarkt miokarda (tada se primenjuje intravenski, bez adrenalina). Preparati: Xylocaine, Lidokain-hlorid.

LIGAMENT
(engl. ligament, band, lat. ligamentum), v. ligamentum.

LIGAMENTUM
(engl. ligament, band, lat. ligamentum), veza; 1. zglobna veza. Traka, ovojnica ili mestimino zadebljanje izgraeno od vezivnog tkiva u kome dominiraju kolagena vezivna vlakna. Veze se mogu nalaziti van ili unutar zglobne aure, mogu biti utkane u samu zglobnu auru. Razapete izmeu dve zglobne povrine one ograniavaju pokretljivost u zglobu i pasivno pojaavaju zglob; 2. vezivna traka, zadebljanje fascije ili tvorevina peritoneuma koja povezuje dva, najee susedna organa; 3. embrionalni zaostatak preanje tkivne strukture ili organa. L. arteriozum (engl. arterious ligament, lat. lig. arteriosum), zaostatak embrionalnog arterijskog kanala (v. duktus arteriozus) u vidu kratkog vezivnog snopa koji spaja poetni deo leve plune arte-rije i luk aorte; l. flavum (engl. yellow l., lat. l. flavum), uta veza kimenog stuba. Kratke i snane veze razapete izmeu prljenskih lukova dva susedna prljena. One su najtanje u vratnom, a najdeblje u slabinskom delu kimenog stuba. Svojom vrsti nom pasivno zateu kimeni stub favorizujui uspravan stav tela; l. hepatoduodenale (engl.

hepatoduodenal l., lat. l. hepatoduodenale), jetreno- -dvaneastopalana veza. Tvorevina organskog ili visceralnog lista trbune maramice koja je razapeta izmeu ulaznog polja jetre (porta hepatis) i gornjeg dela dvanaesto-palanog creva. Gradi desnu ivicu malog opornjaka. Kroz ovu vezu prolaze: portna vena, jetrina arterija i uovod; l. hepatogastrikum (engl. hepatogastric l., lat. l. hepatogastricum), jetreno-eludana veza. Tvorevina organskog ili visceralnog lista trbune maramice koja je razapeta izmeu leba venske veze (ligamentum venozum) i male krivine eluca. Gradi levu ivicu malog opornjaka; l. ingvinale (engl. inguinal l., lat. l. inguinale), luno povijeni vezivni snop razapet izmeu prednje-gornje bedrene bodlje i preponske kvrice (tuberkulum pubikum). Predstavlja donju, slobodnu ivicu aponeuroze spoljanjeg kosog miia trbuha; l. latum uteri (engl. broad l. of uterus, lat. l. latum uteri ), iroka materina veza. Duplikatura trbune maramice koja je razapeta izmeu bone ivice materice i spoljanjeg zida karline duplje. Gornju ivicu ove veze gradi jajovod, a donja ivica odgovara karlinoj pregradi. Pripojem peteljke jajnika (mezoovarijuma) iroka materina veza je podeljena na gornji, manji deo - mezosalpinks, i donji, vei deo - mezometrijum. U duplikaturi ove veze nalaze se: jajovod, paroofron i epoofron - zaostaci prabubrega, posebna veza jajnika, obla materina veza, materina arterija i mok-raovod; l. kardinale uteri (engl. cardinal l. of uterus, lat. l. cardinale uteri ), donji deo iroke materine veze koji se nalazi neposredno uz karlinu pregradu. Posebno je razvijen du svoje donje ivice proete gusto zbijenim vezivnim tkivom koje okruuje materinu arteriju i vene; l. kolaterale (engl. collateral l., lat. l. collaterale), pobona veza. Zglobna veza koja pojaava bone strane zglobne aure; l. krucijatum anterijus genus (engl. anterior cruciate l. of knee, lat. l. cruciatum anterius genus), prednja ukrtena veza zgloba kolena. Tanka i snana intrakapsularna veza zgloba kolena razapeta izmeu prednjeg meukondilarnog polja golenjae i unutranje povrine spoljanjeg kondila butne kosti; l. krucijatum posterijus genus (engl. posterior cruciate l. of knee, lat. l. cruciatum posterius genus), zadnja ukrtena veza zgloba kolena. Tanka i snana intrakapsularna veza zgloba kolena razapeta izmeu zadnjeg meukondilarnog polja golenjae i spoljanje povrine unutranjeg kondila butne kosti; l. patele (engl. patellar l., lat. l. patellae), aina veza. Snaan tetivni snop etvoroglavog miia buta, razapet izmeu vrha aice i golenjanog ispupenja. Duboka strana ove veze srasta sa aurom zgloba kolena pri emu je od sinovijalne opne odvojena potainim masnim jastuetom ili telom; l. vokale (engl. vocal l., lat. l. vocale), glasna veza. Parna, desna i leva, veza koja gradi osnovu prave glasne ice (plika vokalis). Predstavlja gornju, zadebljalu ivicu elastine kupe grkljana razapete izmeu zadnje povrine ugla titaste hrskavice i glasnog nastavka zdelaste hrskavice grkljana.

LIGAND
(engl. ligand), molekul, jon ili atom koji se vezuju za centralni atom (obino metalni atom) koordinacionog jedinjenja ili helata. Primer je porfirinski prsten koji vezuje jon gvoa u hemoglobinu.

LIGANDIN
(engl. ligandin), protein jetre koji ima ulogu u transportu organskih jona u jetri. Takoe deluje i kao enzim glutation S-transferaza B koja omoguava brojnim jedinjenjima (koja su strana organizmu) bolju ras-tvorljivost i manju toksinost pri izluivanju putem bubrega.

LIGAND-ZAVISAN KANAL
(engl. ligand- -gated channel), jonski kanal koji se aktivira vezivanjem liganda. Ovo vezivanje dovodi do konformacijske promene proteina tj. otvara-nja ili zatvaranja kanala. Ligandi mogu biti neurotransmiteri, hormoni, metaboliti, lekovi.

LIGAZE
(engl. ligase), rod enzima (EC 6) koji katalizuju formiranje veza izmeu dva supstratna molekula, koji se vezuju pri razgradnji pirofosfatne veze u ATP-u ili drugom energetskom donoru. Formirane veze su najee visokoenergetske. Znaajni enzimi iz ovog roda su glutation sintetaza (EC 6.3.2.3), karbamoil-fosfat sintetaza (EC 6.3.4.16) i polideoksiribonukleotid sintetaza (EC 6.5.1.1.2).

LIGIRANJE TUBE
(engl. tubal ligation), hirurki postupak sterilizacije ene podvezivanjem jajovoda. Moe se izvesti na vie naina, sa ili bez isecanja dela jajovoda.

LIHEN SIMPLEKS HRONIKUS


(engl. lichen simplex chronicus ), neurodermatitis; obino se manifestuje pojedinanim ploama sa zadebljalom koom pojaanog crtea i jakim oseajem svraba, najee na zadnjem delu vrata, runih zglobova, spoljnih strana udova.

LIHENIFIKACIJA
(engl. lichenification), banalan sindrom koji se javlja u predisponiranih osoba, najee kao posledica dugotrajnog eanja ili trenja. Manifestuje se kao zadeb-ljanje koe, koja postaje mrke boje, svetlucave, esto skvamozne (perutave) ili ispucale povrine i izraenih nabora. Brzo se povlai posle prestanka dejstva uzroka.

LIHENOID
(engl. lichenoid), makulopapulozni osip po koi koji nalikuje lihenu. Nastaje kao reakcija na lek ili usled diseminacije neke bolesti.

LIJAZE
(engl. lyase), rod enzima (EC 4) koji reverzibilno razlau C-C, C-O, C-N i druge veze bez hidrolize i oksidoredukcije, pri emu nastaju dve jedinice, od kojih jedna ili dve sadre dvostruko vezan ugljenik. Kliniki znaajni enzimi iz ovog roda su aldolaza (EC 4.1.2.13), d-aminolevulinat dehidrataza (EC 4.2.1.24) i ornitin dekarboksilaza (EC 4.1.1.17).

LIJEN

(engl. spleen, lat. lien), slezina. Najvei limfopoetski organ, oblika zrna kafe, smeten u levom podrebarnom predelu trbune duplje, ispod i unutra od dijafragme, pozadi eluca, ispred levog bubrega i iznad levog ugla kolona. Slezina ima dve strane, dve ivice i dva pola. Strane su spoljanja ili dijafragmatina i unutranja ili visceralna, na kojoij se vidi ulazno polje slezine (hilum splenikum). Ivice su gornja, koja je otra i nazupena i donja, zaobljena i glatka. Polovi slezine su prednji, iri i zadnji, ui. Slezina je u celini obmotana trbunom maramicom (intraperitonealni organ), ispod koje se nalazi vezivna opna sle-zine. Od vezivne opne odvaja se mnotvo vezivnih pregrada koje grade vezivnu mreu unutar ijih se upljinica nalazi parenhim ili pulpa slezine.

LIJENALNI
(engl. lienal), v. slezinski.

LIKVOR CEREBROSPINALIS
(engl. cerebrospinal fluid, lat. liquor cerebrospinalis ), cerebrospinalna tenost. Anatomski pojam koji se odnosi na tenost koju stvaraju pojedine strukture, folikuli jajnika ili horoidni spletovi komorskog sistema mozga.

LIKVOREJA
(engl. liquorhoea), spontano i spolja vidljivo isticanje modano-kimene (cerebrospinalne) tenosti. Najee nastaje kao posledica povrede glave ili kimenog stuba pri emu moe doi i do oteenja (rupture) modanica. Povreda kostiju i tvrde modanice na bazi lobanje je najei uzrok likvoreje. Ponekad likvoreja moe nastati i kao posledica instrumentalnih dijagnostikih postupaka, neurohirurkih operacija, a izuzetno i kao posledica malignih tumora koji razaraju strukture nervnog sistema. Isticanje modano- -kimene tenosti kroz nos (nazolikvoreja) je najee, ree je isticanje kroz uvo (otolikvoreja), a jo ree kroz otvor na tvrdoj modanici pri povredi kimenog stuba (spinolikvoreja). Pri ustrelnim ili prostrelnim povredama lobanje likvoreja se moe javiti i na mestu povrede. Ponekad se likvoreja javlja samo pri naroitom poloaju glave. Medicinski znaaj likvoreje je u velikom riziku od razvoja ushodne (ascendentne) infekcije bakterijama to uzrokuje po ivot opasan gnojni meningitis. Preterano isticanje kimeno- -modane tenosti moe biti uzrok jake glavobolje. Likvoreja se moe sanirati posebnim operativnim postupkom. V. likvorna fistula.

LIKVORNA FISTULA
(engl. cerebrospinal fluid fistula ), traumatska, netraumatska ili postoperativna komunikacija izmeu subarahnoidalnog i ekstraduralnog prostora preko koje cerebrospinalni likvor istie u spoljanju sredinu. Rinolikvorna f., v. rinolikvoreja; nazolikvorna f., v. rinolikvoreja; otolikvoreja, isticanje likvora iz unog kanala kao posledica oteenja baze lobanje, dure mater i arahnoidalne ovojnice; rinolikvoreja, isticanje likvora u nazofaringealni prostor i kroz nos, zbog oteenja kosti i modanih ovojnica prednje lobanjske jame.

LIKVORNI ANT

(engl. cerebrospinal fluid shunt ), silastiki drenani sistem za odvo-enje vika likvora iz modanih komora u druge telesne upljine. Slui za leenje hidrocefalusa i drugih uroenih anomalija mozga. Lumbo-peritonealni l. ., odvodi likvor iz spinalnog arahnoidalnog prostora u peritonealnu upljinu; ventrikulo-atrijalni l. . , odvodi likvor iz bone modane komore u desnu sranu pretkomoru preko zajednike jugularne vene; ventrikulo-peritonealni l. . , odvodi likvor u peritonealnu upljinu;

LIMBIKI SISTEM
(engl. limbic system), sloeni deo nervnog sistema odgovoran za ispoljavanje nagona, emocija i procese pame-nja. Naziv potie od injenice da se vei deo ovog sistema nalazi uz unutranji pojas ili ivicu (limbus) velikomodane hemisfere. Sve svoje efekte limbiki sistem ostvaruje preko hipotalamusa. U limbiki sistem spadaju: limbiki deo kore velikog mozga na unu-tranjoj i donjoj strani hemisfere, supkortikalna limbika jedra (amigdaloidno telo, septalna jedra, jedra bazalnog telencefalona, prednja grupa jedara talamusa i habenularna jedra), i veze izmeu navedenih struktura.

LIMBUS
(engl. edge, border, lat. limbus), ivica ili rub odreene anatomske strukture.

LIMEN
(engl. limit, lat. limen), prag ili granica odreene anatomske strukture.

LIMF-, LIMFO(engl. lymph-, lympho-), prefiks koji se odnosi na limfu ili limfno tkivo.

LIMFA
(engl. lymph), tenost koja se nalazi u sudovima limfnog sistema. Tkivna tenost kupa tkiva, nastaje iz krvi na nivou kapilara, a drenira se preko limfnih sudova u velike vene. Limfa prolazi kroz serije limfnih vorova i vraa se u cirkulaciju preko duktusa toracikusa. Po sastavu je slina plazmi, ali sa manje proteina. Sastav limfe razlikuje se u razliitim delovima tela. Limfa je uglavnom bistra i sadri veliki broj leukocita i to uglavnom limfocita. Limfa digestivnog trakta uglavnom je mlena, posebno posle obroka zbog velikog broja masnih kapljica koje sadri.

LIMFADENEKTOMIJA
(engl. lymphad-enectomy), hirurko odstranjenje jednog ili vie limfnih nodusa, vorova. Radi se u dijagnostike i terapijske svrhe. Ukoliko se tokom operacije odstrani jedan ili nekoliko limfnih nodusa, operacija se naziva odstranjenje limfnog nodusa radi mikroskopskog pregleda. Ukoliko se odstranjuje grupa limfnih nodusa iz odreene regije, operacija se naziva disekcijom. Dijagnostika limfadenektomija moe da se uradi u lokalnoj anesteziji ukoliko je limfni nodus povrno lociran, tj. lako dostupan ekstirpaciji. Potrebno je da se odstrani limfni nodus u celini kako bi se patohistologu

dostavio adekvatan materijal za mikroskopski pregled. Ukoliko su limfni nodusi locirani u dubljim tkivima: vratu, pazunoj jami, Scar-pain trouglu ili retroperitoneumu, opta anestezija je neophodna. Terapijske limfadenektomije , disekcije, podrazumevaju hirurko odstranjenje grupe limfnih nodusa odreene regije (vrata, pazune jame, retroperitoneuma, Scarpain trougla), najee zbog maligne bolesti, odnosno metastaza malignog tumora u odreeno limfno podruje. Zavisno od opsega disekcije, postoje podele na funkcijske i radikalne. Mogu da se rade u sklopu operacije primarnog tumora, raka, pojedinih organa (dojke, titaste lezde, eluca, kolona, ili rektuma itd.) u istom aktu. Korist od disekcije je dvostruka: 1. ukoliko su limfni nodusi za-hvaeni metastazama to upuuje na mogunost postojanja udaljenih mikro-metastaza, te se primenjuje sistemska hemio i/ili hormonska terapija; 2. odstranjenjem limfnog nodusa zahvaenog metastazom eliminie se mogunost irenja tumora iz metastaze, koja u ovom sluaju moe da se ponaa kao novi primarni tumor. Odloene limfadenektomije , disekcije, rade se kasnije, kada se limfni nodusi kliniki izmene, uveaju zbog prisustva metastaza u njima. Primeri su: melanom koe, planocelularni karcinom koe, metastaza karcinoma testisa ili drugih epitelnih tumora. Poslednjih godina postoji mogunost provere straarskih, sentinel limfnih nodusa korienjem vitalne boje (obino Patent pla-vo), koja se ubrizgava u okolinu tumora prema dre-nanom limfnom podruju i zahvaljujui toku limfe u prve limfne noduse na udaru, straare ili sentinel koji budu prebojeni bojom, mogue ih je lako makroskopski pronai, hirurki odstraniti i poslati na mi-kroskopski pregled tokom operacije primarnog tumora. Ukoliko se mikroskopski ustanovi postojanje metastaza u limfnim nodu-sima, u istom aktu se uradi kompletna limfonodektomija odnosno disekcija limfnih no-dusa.

LIMFADENITIS
(engl. lymphadenitis), zapa-ljenje jednog ili vie limfnih vorova, obino uzrokovan primarnim aritem infekcije bilo gde u telu; kazeozni l. , hronina bolest ovaca i koza uzrokovana Carinebacterium pseudotuberculosis, koju karakterie stvaranje apscesa ispunjenih sirastim sadrajem u limfnim vorovima razliitih organa (npr. koa, plua) i mogu biti udrueni sa hroninom pneumonijom i pleuralnim izlivom. Naziva se takoe pseudotuberkuloza; mezenteriini l. , stanje kliniki slino akutnom apendicitisu, koje nastaje zbog zapaljenja limfnih vorova koji primaju limfu iz creva. Naziva se takoe mezenterijalni adenitis; nebakterijski regionalni l., raniji naziv za bolest ogrebotine make (cat-schratch disease); paratuberkulozni l., v. kazeozni l.; regionalni l. , bolest ogrebotine make (cat-schratch disease); tuberkuloidni l. , zapaljenje limfnih vorova slino onom u tuberkuloznom limfdenitisu. Moe biti uzro-kovan bolestima kao to su sarkoidoza, regionaIni enteritis, lepra, sifilis i teke glji-vine infekcije; tuberkulozni l. , tuberkuloza limfnih vorova, koja zahvata najee cer-vikalne (raniji naziv krofula) i medijastinalne vorove. Moe biti u vidu primarne infekcije ili je uzrokovan limfogenim ili hematogenim irenjem iz primarnog arita infekcije bilo gde u telu. Naziva se takoe tuberkulozna limfadenopatija.

LIMFADENOMEGALIJA
(engl. lymphadenomegaly), uveanje limfnih lezda.

LIMFADENOPATIJA
(engl. lymphadenopathy), bolest limfnih vorova. Angioimu-noblastina l. sa disproteinemijom

(AILD) , sistemski poremeaj slian limfomu. Karakteriu je groznica, nono znojenje, gubitak teine, generalizovana limfadenopatija sa polimorfnim elijskim infiltratom limfocita, imunoblasta i plazma elija koji remete ili briu arhitekturu limfnih vorova, hepatosplenomegalija, makulopapularna ospa, poliklonalna hipergamaglobunemija i Co-ombs-pozitivna hemolitika anemija. Ovo je stanje definisano kao nemaligna hiperimuna reakcija na hroninu antigenu stimulaciju. Prisutna je proliferacija B elija praena deficitom T elija. Bolest je progresivnog, ali ekstremno varijabilnog toka; neki pacijenti imaju dug ivot bez hemioterapije, dok neki imaju rapidni tok sa smrtnim ishodom usled superinfekcije. Naziva se takoe imu-no-blastina l.; dermatopatska l. , uveanje regionalnih limfnih vorova udrueno sa melanodermom i razliitim bolestima u kojima je hronino prisutna eritrodermija, npr. ekstolijativni dermatitis i generalizovani neurodermatitis; naziva se takoe lipomelanotina retikuloza; imunoblastina l. , v. angio-imunoblastina l.; tuberkulozna l., v. limfadenitis.

LIMFANGIEKTAZIJA
(engl. lymphangiectasia), proirenje sitnih limfnih sudova, najee izazvano opstrukcijom veih limfnih sudova, metastazama u lezdama, infekcijom protozoama ili tuberkulozom. Intestinalna l., proirenje crevnog limfnog sistema, uglav-nom u crevnim resicama, udrueno sa protein deficitnom (gubeom) enteropatijom, stea-torejom i limfopenijom. Limfangiektazija moe biti kongenitalna zbog abnormalnog limfnog sistema (kao u Milrojevoj bolesti) ili steena, zbog zahvatanja glavnog crevnog limfatikog duktusa zapaljenjskim procesom ili zbog poveanja limfnog pritiska, kao u valvularnoj bolesti srca ili konstriktivnom perikarditisu.

LIMFANGIOENDOTELIOM
(engl. lymphangioendothelioma), tumor ije poreklo vodi od elija koje grade limfne sudove. Moe biti benigni i maligni.

LIMFANGIOM
(engl. lymphangioma), benigni tumor limfnih sudova, po pravilu je kongenitalni (uroen). Cistini oblik ovog tumora je higrom i javlja se ispod tetiva ake.

LIMFANGITIS
(engl. lymphangitis), zapalje-nje limfnog suda ili limfnih sudova. Akutni limfangitis moe rezultovati irenjem bakterijske infekcije (najee beta-hemolifikog streptokoka) u limfne sudove, to se manifestuje bolnim potkonim crvenim prugama du prostiranja limfnih sudova. L. karcinomatoza , pseudozapaljenjska lezija limfnih sudova peritoneuma sa otokom i proliferacijom fibroznog tkiva oko sudova, zbog infiltracije kancerskih elija iz peritonealnih tumora; l.epizootika , hronina kontagiozna bolest konja uzrokovana gljivicom kvasca, Histoplazma farciminosus, karakterie je gnojavo zapaljenje potkonih limfnih sudova i regionalnih limfnih vorova; gumatozni l ., cladiosis; ulcerozni l ., hronina zarazna bolest konja i drugih ekvinusa, koju karakteriu zapaljenje limfnih sudova sklonost ka nastanku ulceracija koe iznad zahvaenih delova; naziva se takoe ulcerozni celulitis.

LIMFEDEM
(engl. lymphoedema), edem meuelijskog tkiva (intersticijuma), usled blokade limfne cirkulacije izazvane zae-pljenjem limfnih sudova i nemogunou odvoenja limfe u venske sudove. Poto u limfi ima oko 4 gr% belanevina, usled njihovog onkotskog dejstva, u meuelijske prostore se povlai voda i edem sukcesivno raste. Manifestuje se toplim, testastim otokom ekstremiteta i zadebljanom koom, koja je gruba, tamne boje i sklona ulceracijama, sitnim povredama i posebno infekciji. Otok moe biti enormno velik, pa se oboljenje nekad naziva i elefantijaza (slonovska bolest).

LIMFNA LEZDA
(engl. lymph node), ovalna struktura koja se nalazi na putu limfnih sudova koja filtrira limfu. U njoj se stvaraju limfociti, monociti i plazmociti, koji se bore protiv infekcije. Veliina limfnih vorova varira od zrna iodine glave do zrna graka. Limfna lezda ima kapsulu, a izgraena je od svetlije kortikalne i tamnije medularne zone. Sadri gusto sabijene limfocite, retikularno vezivno tkivo izdeljeno trabekulama i supkapsularnim kortikalnim i medularnim sinusima. Limfa ulazi kroz aferentne limfne sudove koji se otvaraju u supkapsularne sinuse. Eferentni limfni sudovi nastaju u medularnim sinusima i izlaze kroz mali periferni hilus kroz koji ulazi nutritivna arterija i izlazi drenana vena. U tzv. germinativnim centrima mitozom se uveava broj limfocita. Veina limfnih vorova je grupisana u pojedinim predelima tela, npr. u ustima, na vratu, aksili, preponi, mezenterijumu itd. Kroz limfne sudove i limfne lezde mogu se transportovati infektivni agensi, paraziti, maligne elije i drugo. V. nodus limfatikus.

LIMFNI VOR
(engl. lymphatic node, lat. nodus lymphaticus), v. nodus limfatikus.

LIMFNI VORI
(engl. lymph follicle), limfni meak, sastavni deo limfnog vora ili lezde.

LIMFNI ORGAN
(engl. lymphatic organ), telesna struktura koja je izgraena od limfnog tkiva (limfni vorovi, slezina, tonzile, timus).

LIMFNI SISTEM
(engl. lymphatic system, lat. systema lymphaticum), rasprostranjena mrea kapilara, sitnih sudova, sabirnih kanala, lezda i organa koji omoguavaju ouvanje i odravanje unutranje sredine u telu, a koja se ostvaruje proizvodnjom, filtriranjem i transportom limfe i proizvodnjom razliitih krvnih elija. Limfatiki sistem u krvotok transportuje vodu, elektrolite, masti, belanevine i druge supstance. Limfa nastaje od tenosti koja se filtrira na arterijskom delu kapilara, a koja se ne

reapsorbuje u venskom delu kapilara. Limfni sistem na periferiji direktno komunicira sa venskim sistemom. Limfni sudovi sadr-e valvule koje usmeravaju tok limfe u smeru spoja sa venskim sistemom koji se nalazi na vratu, na spoju unutranjih jugularnih i potkljunih vena. Cirkulaciju limfe pomau promene intratorakalnog pritiska uslovljene disanjem, kontrakcijom miia i pokreti organa koji okruuju limfne sudove i lezde. Du limfnih sudova na razliitim mestima su limfni vorovi. Veliki sudovi: ductus tora-cikus i ductus limfaticus dexter vraaju limfu u cirkulaciju preko vena inominata. V. sistema limfatikum.

LIMFOBLAST
(engl. lymphoblast), nezrela elija limfocitne loze koja sazreva u limfocit.

LIMFOBLASTOM
(engl. lymphoblastoma), tumor limfnog tkiva (limfom), sastavljen od limfoblasta, elija prethodnika (prekursora) limfocita.

LIMFOCIT
(engl. lymphocyte), mali agranulocitni leukocit, mononuklear, koji nastaje od matine hematopoezne elije u kostnoj sri. ini oko 25% ukupnog broja leukocita. Postoje B i T limfociti. B limfociti igraju ulogu u humoralnom imunitetu, T limfociti u celularnom, a neke subpopulacije T limfocita (T helperi i T supresori) i u humoralnom. T limfociti unitavaju sopstvene maligno transformisane ili virusima izmenjene elije. One tee da unite transplantirano tkivo i dovode do reakcije transplantata protiv primaoca.

LIMFOCITI B
(engl. B lymphocytes ili B cells), populacija limfocita koja ima veoma vanu ulogu u odbrambenim reakcijama organizma. Limfociti B imaju dva oblika i to elije seanja (engl. memory cells), koje pamte kontakt s antigenom i pri ponovljenom kontaktu s istim antigenom veoma brzo izazivaju diferenciranje veeg broja efektorskih limfocita B (druga podvrsta B limfocita), koji se zovu i plazma elije, koje imaju sposobnost da stvore i izlue veliku koliinu imunoglobulina, tj. antitela protiv unetog antigena. Zbog ovih osobina i sposobnosti limfociti B su kljune elije za odbrambene reakcije putem antitela, a poto se sve te reakcije odigravaju u tenim sredinama organizma zajedniki naziv za ove reakcije je humoralne reakcije, a imunitet koji se ovako ostvaruje je humoralni imunitet. Pored toga limfociti B mogu vriti prezentaciju antigena (limfocitima T) i luiti limfokine (aktivne materije poreklom iz limfocita) koji mogu aktivirati i na drugi nain stimulisati druge elije ovekovog imunog sistema.

LIMFOCITNI HORIOMENINGITIS
(engl. lymphocytic choriomeningitis), aseptiki meningitis izazvan virusom limfocitnog horiomeningitisa, koji pripada familiji arena virusa. Rezervoar virusa su najee glodari, znatno ree psi i majmuni. ovek se inficira direktnim kontaktom sa glodarima, ujedom glodara, hranom

zagaenom ekskretima glodara, inhalacijom praine u kojoj ima iz-luevina glodara, intrakonjunktivno, a retko i u laboratorijskim uslovima. Infekcija se ponekad moe preneti na ljude ili glodare posredstvom krpelja, stajskih muva ili larvi trihinele spiralis.

LIMFOCITOPENIJA
(engl. lymphocytopenia), smanjen broj limfocita u krvi. Obino je uslovljena oboljenjima krvi, malnutricijom, malignim bolestima ili infektivnom mono-nukleozom.

LIMFOCITOPOEZA
(engl.lymphocytopoiesis), v. limfopoeza.

LIMFOCITOZA
(engl. lymphocytosis), pove-an broj limfocita u krvi. Najee nastaje u fazi oporavka od akutnih infekcija i kod hroninih infektivnih oboljenja.

LIMFOGRAFIJA
(engl. lymphography, lymphangiography ), rendgensko snimanje lim-fnih sudova i limfnih lezda posle ubrizgavanja kontrastnog sredstva u prethodno ka-nulisani periferni limfni sud. Izvodi se kod opstruktivnih oboljenja limfnog sistema (limfedem) i u cilju utvrivanja zahvaenosti limfnih lezda malignim limfomom.

LIMFOGRANULOMA VENEREUM
(engl. lymphogranuloma venereum), polno prenosiva bolest koju izaziva Chlamydia trachomatis. Karakterie ga primarna lezija na genitalijama, uveanje preponskih, a kasnije i drugih grupa limfnih lezda. Bolest moe da zahvati i zavrni deo debelog creva. Promene zaceljuju oiljno.

LIMFOIDNO TKIVO PRIDRUENO CRE-VU


(engl. gut-associated lymphoid tissue, GALT), imuni sistem organa za varenje koji ih titi od tetnih dejstava stranih antigena. GALT se sastoji od: nepanih tonzila, Peye-rovih ploa i intraepitelnih limfocita.

LIMFOIDNO TKIVO PRIDRUENO RESPIRATORNOM SISTEMU


(engl. bron-chial-associated lyphoid tissues, BALT ), deo mukoznog (sluzokonog) imunog sistema oveka. Mukozni imuni sistem organizovan je u vidu difuzno rasprostranjenih limfnih elija po itavoj mukozi i u vidu organizovanih limfoidnih tkiva koja su karakteristina za odgovarajui sistem, tako u respiratornom sistemu postoji BALT. Ovo limfoidno tkivo je veoma vano za lokalnu (na nivou sluzokoe), ali i za sistemsku odbranu organizma od stranih materija i ivih izazivaa bolesti.

LIMFOKINI
(engl. lymphokines), solubilni proizvodi limfocita, razliiti od antitela, koji kao hemijski glasnici deluju na druge elije; spadaju u citokine.

LIMFOLIZA
(engl. lympholysis), limfocitoliza; proces razgradnje limfocita u toku imunog odgovora.

LIMFOM
(engl. lymphoma), tumori limfa-tikog tkiva koji su daleko najee maligni. Ima vie vrsta limfoma. Hodgkin i non- -Hodgkin limfom su glavni oblici limfoma. Limfomi se najee ispoljavaju bezbolnim uveanjem jedne ili vie limfnih lezda, praenim slabou, gubitkom teine, temperaturom i anemijom. Zavisno od opsega zahvaenosti limfnih vorova i organa bolest se deli na 4 stadijuma. Stadijum I: bolest zahvata pojedinane lezde u jednom regionu ili jedan ekstralimfatini organ ili mesto. Stadijum II: zahvaena su dva ili vie limfnih podruja sa iste strane dijafragme ili lokalizovano zahvatanje jednog ekstralimfatinog organa ili mesta uz jedan ili vie limfnih regiona na istoj strani dijafragme. Stadijum III: zahvaene su limfne lezde sa obe strane dijafragme, kad je zahvaena slezina ili lokalizovana zahvaenost jednog ekstralimfatinog organa ili mesta. Stadijum IV: postoji difuzna ili diseminovana zahvaenost ekstralim-fatinih organa ili mesta sa ili bez zahvaenosti lezda. U generalizovanim oblicima javljaju se hepatosplenomegalija, gastrointestinalni poremeaji, malapsorpcija i kotane lezije. U zavisnosti od stadijuma potencijalno su izleivi u odreenom procentu primenom citostatika i zraenja. Pojedini manje agresivni tipovi limfoma mogu da budu i vie go-dina bez ikakve terapije. Agresivni oblici zahtevaju i agresivniju citostatsku terapiju. Zahvatanje kotane sri i pojava u perifernoj krvi odgovara leukemijskom obliku limfoma. Mukarci obolevaju ee od ena.

LIMFOPENIJA
(lymphopenia), v. limfocitopenija.

LIMFOPOEZA
(engl. lymphopoiesis), proces stvaranja limfocita.

LIMFOPROLIFERATIVAN
(engl. lymphoproliferative), koji se odnosi na proliferaciju limfoidnog tkiva.

LIMFOSARKOM
(engl. lymphosarcoma), termin koji je ranije korien za non-Hodgkin tipove limfoma. V.limfom.

LIMFOSARKOMATOZNA LEUKEMIJA
(engl. lymphosarcoma cell leukaemia ), maligno oboljenje krvi koje karakterie prisustvo velikog broja limfosarkomatoznih elija u perifernoj cirkulaciji koje imaju sklonost da vre malignu infiltraciju okolnih tkiva. elije su nezrele, krupnije i vie lie na retikularne elije nego na limfocite. Bolest moe da se javi u sklopu limfoma.

LIMFOSCINTIGRAFIJA
(engl. lymphoscin-tigraphy), dinamska nuklearnomedicinska metoda za vizualizaciju limfnih tokova i limfnih lezda. Koriste se obeleeni koloidi kao to su 99mTc-antimon-sulfid i 99mTc-fitat u prosenoj dozi od 370 MBq (10 mCi). Ako je indikovana vizualizacija ingvinalnih, ilijanih ili paraaortnih limfnih lezda, radiofarmaceutik se ubrizgava pod kou u prvom interdigitalnom prostoru stopala; ako je potrebna vizualizacija limfnih lezda u aksili radiofarmaceutik se ubrizgava u interdigitalni prostor s plantarne strane ake. Scintigrafija se vri pomou gama scintilacione kamere, neposredno po ubrizgavanju radiofarmaceutika (dinamska faza) i posle nekoliko sati (pozna statika faza). Indikovana je u detekciji poremeaja limfnih tokova i limfogene di-seminacije malignih tumora.

LIMINALNI STIMULUS
(engl. liminal stimulus), pragovni stimulus.

LIMITIRANA SISTEMSKA SKLEROZA


(engl. limited systemic sclerosis ), laki oblik sistemske skleroze (skleroderme), kod koga su promene ograniene na kou prstiju, aka, lica i vrata, a ree se nalaze i na stopalu, potkolenicama i podlakticama. Fibrozne pro-mene u visceralnim organima su retke i slabijeg intenziteta. Progresija bolesti je vrlo spora i ivotni vek bolesnika nije znaajno skraen.

LIMUNSKA KISELINA
(engl. citric acid), trikarbonska kiselina, metabolit u Krebsovom ciklusu. Endogena limunska kiselina ima i dijagnostiki znaaj, kao produkt prostate i sastojak ejakulata. Sintetskim putem dobijena, ispoljava diuretska i antikoagulantna svojstva. Koriena je (umesto hlorovodonine kiseline) u leenju gastrine ahilije, a nalazi se i u sastavu lekova koji penuaju u dodiru sa vodom (effervettae) i mnogih osveavajuih napitaka.

LINDAN
(engl. lindane), pedikulocid i skabicid jakog dejstva. Koristi se za leenje uge i valjivosti tela. Ne treba ga koristiti protiv vai u kosi zbog toksinosti. Preparat: Gamex.

LINEA

(engl. line, lat. linea), linija. Duga, tanka i jasno uoljiva linija, traka, ispupenje ili udubljenje koje se nalazi na povrini ana-tomske strukture. L. alba (engl. white line, lat. l. alba), bela linija. Sredinji, uzduno postavljeni tetivni snop prednjeg trbunog zida koji se prua od vrha manog nastavka grudne kosti do preponskog spoja ili simfize. Umetnut je izmeu unutranjih ivica desnog i levog pravog miia trbuha. Grade ga aponeuroze kosih i poprenog miia trbuha. Na sredini bele linije uoljiv je kruni pupani otvor; l. aspera (engl. femoral crest, lat. l. aspera ), hrapava linija. Zadnja ivica tela butne kosti na kojoj se pripajaju miii i vezivne pregrade.

LINEARNI AKCELERATOR
(engl. linear accelerator - linac), maina koja ubrzava naelektrisane estice radi proizvodnje radijacije visoke energije, koja se koristi za tretman (radioterapiju) malignih oboljenja. U linearnoj akceleratorskoj cevi elektroni se ubrzavaju dok ne dostignu brzinu svetlosti. Na kraju akceleratorske cevi vri se selekcija elektrona odgovarajue energije, savijanjem elektronskog snopa u elektromagnetom polju i njegovo usmeravanje na metu od tvrdog materijala, pri emu se generie snop X- zraka ili se snop elektrona direktno proputa. U oba naina rada, sa elektronima ili Xzracima, snop radijacije visoke energije se usmerava preko kolimatora i aplikatora na tano odreeni deo tela u cilju tretmana.

LINESTRENOL
(engl. linestrenol ), sintetski progestagen za oralnu primenu. Koristi se za leenje poremeaja menstrualnog ciklusa, endometrioze, cistinog mastitisa, steriliteta. Neeljena dejstva su: neredovna krvarenja, napetost dojki, smanjenje libida, depresivno raspoloenje i porast teine. Preparati: Endometril, Orgametril.

LINEWEAVER-BURKOVA JEDNAINA
(engl. Lineweaver-Burk equation), Hans Lineweaver, ameriki hemiar, roen 1907; Dean Burk, ameriki hemiar, roen 1904 linearni oblik Michaelis-Mentenove jednai-ne. Dobila je naziv po autorima, koji su obe strane Michaelis-Mentenove jednaine prika-zali reciprono, ime je omogueno preciznije izraunavanje Km vrednosti.

LINGULA
(engl. small tongue, lat. lingula), jeziak. Mala struktura ili nastavak koji oblikom podsea na jezik.

LINGVA
(engl. tongue, lat. lingua), jezik. Vezivno-miini organ pridodat usnoj duplji. Jezik se sastoji od dva dela: korena (radiks lingve) i tela (korpus lingve). Koren je uspravno postavljeni, nepokretni deo koji gradi zadnju treinu jezika. Posredstvom korena jezik je fiksiran za okolne strukture. Telo je horizontalno postavljeni, pokretni deo, koji gradi prednje dve treine jezika. Ima gornju ili dorzalnu i donju stranu du ijih spojeva se nalaze desna i leva ivica jezika. Ivice jezika se spajaju napred gradei vrh jezika (apeks lingve).

LINGVALNI
(engl. lingual, lat. lingualis), jezini, onaj koji se odnosi na jezik ili oznaava pripadnost jeziku.

LINIJA
(engl. line, lat. linea), v. linea.

LINIJSKI
(engl. linear), linearan; u matematici i fizici, jednodimenzioni prostor, skup taaka koji je reenje linearne jednaine.

LINIJSKI DIJAGRAM,
dijagram koji ima samo jednu dimenziju i uporeivanje pomou dui moe da obuhvati samo vrednosti ili frekvencije jednog obeleja. Postoje dve vrste dijagrama: linijski dijagram u pravouglom koordinatnom sistemu i linijski dijagram u polarnom koordinatnom sistemu.

LINIMENT
(engl. liniment), mazila, itki ili gusti rastvori (pravi rastvori, suspenzije, emulzije), odnosno meavine ulja, balzama ili sapuna za spoljanu primenu. Utrljavaju se u neozleenu kou. esto sadre nadraajna sredstva (kamfor, etanol, ulje od slaice, kapsaicin, amonijak, etarska ulja) koja dovode do hiperemije i inflamacije.

LINITIS PLASTICA
(engl. lintis plastica), proces skvravanja eluca. Etioloki, proces moe biti benigni i maligni. Benigni: fibromatoza ili ciroza eluca, lues, tuberkuloza. Maligni: najei uzrok je skirozni karcinom. Javlja se u dva oblika: lokalizovan, najee u predelu pilorusa sa dilatacijom proksimalnih delova eluca (eludac ima izgled uturice). Kod difuznog oblika postoji difuzna infiltracija submukoze eluca malignim tkivom koji stvara rigiditet i suenje lumena. eludac je mali, skvren, visoko poloen, bez nabora sluznice, bez peristaltike, pilorus zjapi, a evakuacija je ubrzana.

LINKOMICIN
(engl. lincomycin), bakterio-statski antibiotik iz grupe linkozamina. Delotvoran je protiv anaeroba (Bacteroides fragilis) i nekih Gram-pozitivnih koka. U glavnim indikacijama (osteomijelitisu izazvanom rezistentnim stafilokokama i intraabdominalnim anaerobnim infekcijama) potisnut je od strane klindamicina, zbog slabije resorpcije i manje delotvornosti. Pripada grupi rezervnih antibiotika i ne treba ga koristiti kao zamenu za penicilin. Moe da izazove teak pseudomembranozni kolitis. Preparati: Lincocin, Linkomicin.

LINOLEAT
(engl. linoleate), anjon linolne kiseline.

LINOLENSKA KISELINA
(engl. linolenic acid), nezasiena karbonska kiselina koja u svom molekulu sadri tri dvogube veze.

LINOLNA KISELINA
(engl. linoleic acid), esencijalna masna kiselina, glavni sastojak brojnih biljnih ulja (lanenog, maslinovog i sojinog ulja, ulja maka itd), u kojima se nalazi u obliku glicerida. Nezasiena je karbonska masna kiselina sa dve dvogube veze u svom molekulu.

LIP-, LIPO(engl. lip-, lipo-), prefiks sa znaenjem masti ili lipidi.

LIPAZA
(engl. lipase), enzim iz klase esteraza, triacilglicerol lipaza (triacilglicerol acil hidrolaza, EC 3.1.1.3), koji katalizuje reakciju triacilglicerol + H2O = diacilglicerol + anjon masne kiseline. Ovaj enzim se stvara u pankreasu i deluje u tankom crevu u kojima razlae masti do masnih kiselina i mono- ili diglicerida pre nego to se resorbuju u intestinalnoj mukozi. Aktivnost lipaze se poveava znaajno u sluaju akutnog pankreatitisa.

LIPEKTOMIJA
(engl. lipectomy), uklanjanje masnog potkonog tkiva sa pojedinih predela tela u cilju postizanja kozmetikog efekta i omoguavanja plastino-hirurkih zahvata. Radi se na klasian nain, ekscizijom, ili aspiracijom pomou posebnog ure-aja, sa vie malih rezova (sukciona lipektomnija).

LIPEMIJA
(engl. lipemia), ili lipidemija, patoloki visoka koncentracija masti ili lipida u krvi.

LIPIDI
(engl. lipid), grupa organskih supstanci koje su nerastvorljive u vodi, a rastvorljive u alkoholu, etru, hloroformu i drugim rast- varaima masti. U organizmu se lipidi koriste kao izvor energije i znaajni su sastojci elijskih struktura.

LIPIDOZA

(engl. lipidosis), nagomilavanje lipida u retikuloendotelnim elijama; bolesti deponovanja lipida.

LIPIDURIJA
(engl. lipiduria), prisustvo lipida u urinu usled oteenja bubrega (degenerativna tubularna oboljenja, nefrotski sindrom, oteenje bubrega kamenom).

LIPOATROFIJA
(engl. lipoatrophy), atrofija potkonog masnog tkiva; inzulinska l ., lo-kalizovana lipoatrofija koja se javlja na mestu viekratnih inzulinskih injekcija. V. lipodistrofija.

LIPOCELA
(engl. lipocella), nagomilavanje masnog tkiva u tkivnoj kesi ili izraslini, najee u skrotumu oko testisa. Karakterie je bezbolno uveanje testisa i skrotuma. Treba je razlikovati od tumora. Lei se hirurkim odstranjivanjem.

LIPODISTROFIJA
(engl. lipodyslrophy ), 1. bilo koji poremeaj metabolizma masti. 2. grupa stanja koja su posledica poremeenog (defektnog) metabolizma masti, koja rezultuju odsustvom supkutane masti, a mogu biti uroena ili steena, delimina ili potpuna. Nazivaju se takoe lipoatrofija ili lipodistrofija. Intestinalna l ., bolest koju karakteriu dijareje s masnim stolicama, artritis, iznurenost, gubitak snage, prisustvo depozita masti u intestinalnom limfnom tkivu. Naziva se i Whippleova bolest i lipofagija granulomatoza; parcijalna l ., stanje koje se pojavljuje specijalno kod ena u prvoj dekadi ivota. Karakterie ga simetrian gubitak supkutanog masnog tkiva (masti), to obino poinje na licu a zatim se iri na grudni ko, vrat, lea i gornje ekstremitete, dajui zadnjici, bedrima i do-njim ekstremitetima izgled gojaznosti. Neki pacijenti razvijaju inzulin rezistentni diabetes mellitus, hipertrigliceridemiju i bubrenu bolest. Naziva se i Barraqurrova ili Simensova bolest, lipodistrofija progresiva, progresivna l. i progresivna parcijalna l.; totalna l. , autosomno recesivni poremeaj koji se javlja uglavnom kod ena. Karakterie je generalizovani gubitak supkutanog masnog tkiva i ekstrakutanog masnog tkiva. Prisutna je na roenju ili se ispoljava kasnije u ivotu, udruena sa hepatomegalijom hipoglikemijom i inzulin rezistentnim nonketotinim dijabetesom, hiperlipemijom, upadljivim pove-anjem bazalnog metabolizma, ubrzanjem somatskog rasta, ubrzanim sazrevanjem skeleta, akantozis nigrikansom i hirzuitizmom.

LIPOGENEZA
(engl. lipogenesis), formiranje masti, odnosno transformacija materijala koji ne pripadaju mastima u masti.

LIPOGENI

(engl. lipogenic), onaj koji formira, proizvodi ili stvara masti.

LIPOGRANULOMATOZA
(engl. lipogranulomathosis), retko oboljenje metabolizma kod koga odsustvo pojedinih enzima dovodi do nakupljanja masnih materija (ceramida i gangliozida) u nervnim elijama. Ovo oboljenje je praeno tekim oteenjima mozga i dovodi do smrti pre druge godine ivota.

LIPOHROM
(engl. lipochrome ), pigment rast-vorljiv u mastima, slian karotenu, koji daje utu, utooran ili orancrvenu boju tkivima koja sadre lipide. U lipohrome spadaju karo-teni, likopen i ksantofil. Sintetiu se u biljkama, a posle varenja se rastvaraju i ugrauju u ivotinjske masti ili masna tkiva. Lipohrom daje npr. utu boju umancetu jajeta.

LIPOLIZA
(engl. lipolysis), razgradnja masti i izluivanje masnih kiselina iz masnih elija u krv. Ovaj proces se naziva i adipoliza.

LIPOM
(engl. lipoma), est benigni tumor sainjen od dobro diferentovanih masnih elija. Moe da se javi bilo gde u masnom tkivu i karakterie ga spor rast u toku koga formira meku elastinu ovalnu izraslinu. Retko je praen tegobama i u tim sluajevima se preporuuje hirurko odstranjivanje.

LIPOMASTIJA
(engl. lipomastia), nakupina potkonog masnog tkiva kod mukaraca u predelu grudi, obino vezana za optu gojaznost. esto se mea sa ginekomastijom.

LIPOPATIJA
(engl. lipopathy), bilo koji poremeaj metabolizma masti.

LIPOPEKSIJA
(engl. lipopexy), akumulacija masti u tkivima.

LIPOPROTEIN
(engl. lipoprotein ), jedinjenje ili kompleks lipida i proteina koji su meu-sobno povezani razliitim vezama (hidrofobne, jonske). Najvee lipoproteinske klase su: hilomikroni, lipoproteini veoma male gustine (VLDL), male gustine (LDL) i velike gustine (HDL). Lipoproteinima se prenose neras-

tvorljive masti, kao to su trigliceridi, holesterol i estri holesterola u plazmi, iz intestinalnog trakta do jetre i drugih tkiva.

LIPOPROTEIN VISOKE GUSTINE


(engl. high-density lipoporotein), v. lipoprotein.

LIPOPROTEINI VRLO MALE GUSTINE


(engl. very low-density lipoproteins, VLDL ), lipoproteini sastavljeni od apoproteina i meavine holesterola i fosfolipida. Pojavljuju se u tubulima glatkog endoplazmatskog reti-kuluma jetrinih elija kao amorfne granule bez membrane. Odatle VLDL stiu do Golgy aparata i nakupljaju se u njemu posle dodavanja karbohidratne komponente. VLDL se transportuju u vezikulama Golgy aparata do plazmaleme odakle egzocitozom stiu do Disseovih prostora.

LIPOPROTEIN-X, Lp-X
(engl. lipoprotein-X ), patoloki lipoprotein koji se nalazi kod osoba sa opstruktivnom uticom (bilo intra- ili ekstra-hepatinoj) i kod onih koji nemaju enzim lecitin: holesterol aciltransferazu (LCAT). Lp-X ima flotacionu brzinu i elektroforetsku pokretljivost koja se nalazi u oblasti lipoproteine niske gustine. Sadri oko 65% lecitina, 30% holesterola i 5% proteina (apolipoproteina C i albumina).

LIPOSARKOM
(engl. liposarcoma), redak maligni tumor porekla masnog tkiva. ee se javlja kod starijih, izuzetno pre 30 godina ivota. Postoje 4 osnovna histoloka tipa: dobro diferentovan, miksoidni (meani), pleomorfni i liposarkom okruglih elija. Osnovni vid leenja je operativni, a u sluaju metastaza primenjuju se citostatici.

LIPOTIMIKE POVREDE,
v. agonalne povrede.

LIPOTROPAN
(engl. lipotropic), onaj koji deluje u metabolizmu lipida tako to podstie uklanjanje ili smanjivanje depozita masti u jetri.

LISA VIRUSI,
v. rabies virusi.

LIST

(engl. cusp, lat. cuspis), v. kuspis.

LISTERIOZA
(engl. listeriosis), akutna infektivna bolest, koja se prenosi od ivotinja na oveka i od oveka na oveka. Bioloki rezerovari bakterije (Listeria monocytogenes), koja prouzrokuje ovo oboljenja, su ivotinje. Najei simptomi bolesti su: angina, uveane limfne lezde, a ree menigitis (zapaljenje mekih modanica), encefalitis (zapaljenje mozga), sepsa (generalizovana infekcija), urinarne infekcije i infekcije koe. Kod bolesnika sa smanjenom otpornou organizma bo-lest moe imati smrtan ishod. Listerioza se prenosi i od trudnice na fetus u toku trudnoe ili u toku poroaja, ukoliko su inficirani putevi majke.

LINJAA
(engl. fibular bone, fibula, lat. fibula). v. fibula.

LINJANI
(engl. peroneal, lat. peronealis), v. peronealni.

LITAR, l, L
(engl. liter), jedinica za zapreminu koja nije u skladu sa meunarodnim SI sistemom, a definie se kao jedan hiljaditi deo kubnog metra (10-3 m3, 1 dm3). Zvanina skraenica je l, meutim zbog mogue konfuzije sa brojem 1, preporuuje se korienje oznake L za litar (npr. mmol/L, g/L, mL).

LITIAZA
(engl. lithiasis, calculosis), stanje koje karakterie stvaranje kamenia (calculus) u upljinama unutranjih organa; apendikularna l. (lat. lithiasis appendicularis), stanje u kome se lumen crvuljka (lat. apendix vermiformis) ispuni kameniima. Upadljiva je porodina sklonost i udruenost sa gihtom i reumatizmom; konjunktivalna l. , stanje koje karakterie stvaranje belih, krenih naslaga u acinusima Meibomovih lezda; pankreasna l. (lat. lithiasis pancreatis), stanje koje karakterie stvaranje naslaga kalcijumovih soli u pankreasu; obino se jav-lja udrueno sa egzokrinom (digestivni enzimi) i endokrinom (inzulin) insuficijencijom pankreasa, steatoreom, gubitkom teine i diabetes melitusom.

LITIJUM, Li
(engl. lithium), hemijski element sa atomskim brojem 3, atomskom teinom 6,939, koji pripada I grupi periodnog sistema elemenata, tzv. alkalinim metalima. Nalazi se u oksidacionom stanju +1. Ne nalazi se u organizmu. Daje se psihijatrijskim bolesnicima u profilaksi i terapiji manija, bipolarnih i unipolarnih psihoza. Ima brojne neeljene efekte: gastrointestinalne, neuroloke, endokrine i moe dovesti do nefrogenog insipidnog dijabeta. Preparat: Litijum karbonat.

LITO(gr. lithos), prefiks koji oznaava kamen .

LITOHOLAT
(engl. lithocholate), so, estar ili disosovani oblik litoholne kiseline.

LITOHOLNA KISELINA
(engl. litocholic acid), una kiselina, 3a -hidroksi-5b-holan- -24-oina kiselina, koja se formira bakterij-skim delovanjem u crevima u postupku 7-dehidroksilacije henodeoksiholne kiseline. Najvea koliina litoholne kiseline gubi se fecesom. Mala koliina podlee entero-he-pati-noj cirkulaciji. Meu unim kiselinama, litoholna je relativno toksina u jetri (i drugim elijama) i moe da utie na patogenezu obo-ljenja jetre posle bilijarne staze.

LITOTOMIJA
(engl. lithotomy), hirurko odstranjenje kamena iz mokranih puteva (iz bubrega, uretera i mokrane beike). Kamen u bubregu moe biti u bubrenoj karlici ili u ainom sistemu. Moe da zahvati i ceo kanalni sistem bubrega (koraliformni kamen). Njegova teina moe biti razliita, u bub-renoj karlici moe da dostigne teinu 525 grama. Kamen u ureteru moe biti u njegovoj gornjoj, srednjoj i donjoj treini. Kamen u mokranoj beici je najee sekundaran. Hirurko odstranjenje kamena iz mokranih puteva zavisi od njegove veliine i lokalizacije.

LITOTRIPSIJA
(engl. lithotripsy), metoda neoperativne dezintegracije i destrukcije (razbijanja) kamena u mokranim putevima i kamena bilijarnog (unog) sistema. Vri se dejstvom na kamen vantelesno proizvedenim udarnim talasima. Oni se prenose putem tenosti i vrstih tela sledei fizike zakone akustike (apsorpcija, refleksija - odbijanje i prelamanje talasa).

LITTLEOVA BOLEST
(engl. Littles disease ), William Little, engleski ortoped, 1810- -1884 cerebralna spastina paraliza, jedan od oblika cerebralne paralize, v. cerebralna paraliza.

LIVEDO RETIKULARIS
(engl. livedo reticularis ), konstriktorna funkcionalna vaskulopatija. Manifestuje se mreastim ili mrljastim promenama, sa mestiminim izboenjima uz ruiastoplaviastu prebojenost koe, najee nogu. Najee se javlja u sklopu sistemskog vaskulitisa. Jedan je od kriterijuma u postavljanju dijagnoze nodoznog poliarteritisa.

LIVEDOIDNI VASKULITIS
(engl. livedo vasculitis), vaskulitis kod koga dominira livedo retikularis.

LIVIDNI
(engl. livid), modrikasta boja koe, najee udova.

LIVORES MORTIS
, v. mrtvake mrlje.

LIZA
(engl. lysis), razlaganje elije, npr. en-zimskim delovanjem na elijsku membranu ili delovanjem lizina. To je i enzimsko razlaganje jedinjenja u manje gradivne jedinice, kao u procesu glikolize.

LIZERGINA KISELINA
(engl. lysergic acid ), osnova hemijske strukture svih alkaloida rane glavnice. Dietilamid lizergine kiseline (engl. lysergic acid diethylamide ) - LSD, polusintetski halucinogen, opojna dro-ga koja deluje na centralni nervni sistem i izaziva stanje nalik shizofreniji. Pretpostav-lja se da LSD modulie dejstvo serotonina u mozgu.

LIZIN, Lys
(lysine), prirodna esencijalna aminokiselina koja se nalazi u brojnim hran-ljivim proteinima. Ima RMM 146,19. Znaa-jan je funkcionalni ostatak biotina, lipoinske kiseline, piridoksal fosfata i nekih enzima. Lizin sudeluje u stvaranju ukrtenih veza u kolagenu, fibrinu i keratinu.

LIZINOPRIL
(engl. lisinopril), inhibitor ACE za leenje arterijske hipertenzije i sr-ane insuficijencije. Preparati: Loril, Prini-vil.

LIZO(engl. lyso-), prefiks sa znaenjem liza ili upuuje na dekompoziciju elije.

LIZOZIM
(engl. lysozyme), enzim iz roda hidrolaza, mukopeptid N-acetilmuramoilhidrolaza (EC 3.2.1.17), koji katalizuje hidrolizu mukopolisaharida ili mukopeptida. Ima RMM 14. 000. Lizozim je intraelijski bakteriolitiki enzim koji stvaraju granulociti i monociti, ali ne i limfociti. Mala aktivnost ovog

enzima nalazi se u humanom mleku, suzama, salivi i serumu. Umereno se pove-ava u serumu pacijenata sa tuberkulozom, sarkoidozom, kod Chronovog oboljenja i mijeloproliferativnih poremeaja. Zna-ajno poveanje aktivnosti u urinu i serumu nalazi se u sluaju monomijelocitne leukemije.

LOBANJA
(engl. skull, lat. cranium), v. kranijum.

LOBANJSKA DUPLJA
(engl. cranial cavity, lat. cavitas cranii), v. kavitas krani.

LOBANJSKI NERV
(engl. cranial nerve, lat. nervus cranialis), v. nervus kranijalis.

LOBARNA PNEUMONIJA
(engl. pneumonia lobaris), upala plua koja zahvata jedan ili susedne renjeve plua. Najee je izaziva Streptococcus pneumoniae. Poznata je i pod nazivom krupozna pneumonija.

LOBEKTOMIJA
(engl. lobectomy), doslovno oznaava odstranjenje, odnosno, resekciju jednog renja (plua, jetre). U grudnoj hirurgiji koristi se kao metoda izbora za leenje karcinoma bronha, ali i proirenih inflamatornih procesa plua, posledica njihove kontuzije. Najei operativni pristup je posterolateralna torakotomija, ali je lobektomiju mogue izvriti i putem V ATS-a (v. video asistiralna torakoskopska hirurgija).

LOBEKTOMIJA
(engl. lobectomy), operativno uklanjanje jednog renja plunog krila, mozga ili titaste lezde.

LOBEKTOMISATI
(engl. lobectomize), uraditi lobektomiju.

LOBELIN
(engl. lobeline), alkaloid iz indijskog duvana (Lobelia inflata), farmakoloki slian nikotinu. Stimulie disanje preko he-mioreceptora u modanom stablu (korieno kod novoroenadi sa apneom), dovodei do porasta krvnog pritiska i fascikulacija ske-letne muskulature.

LOBOTOMIJA
(engl. lobotomy), v. leukotomija.

LOBULI
(engl. small lobes, lat. lobuli), renjii, mnoina od lobulus.

LOBULUS
(engl. small lobe, lat. lobulus), renji, manji deo renja.

LOBUS
(engl. lobe, lat. lobus), reanj. Podjedinica ili manji deo organa, ogranien le-bovima, pukotinama, suenjima ili vezivnim pregradama. L. kaudatus hepatis (engl. caudate l. of liver, lat. l. caudatus hepatis), repni reanj jetre, vidljiv na donjoj strani jetre. Funkcionalno predstavlja deo levog renja jetre; l. cerebri (engl. cerebral l., lat. l. cerebri ), reanj velikog mozga. Predstavlja manji, jasno ogranieni deo velikomodane hemisfere, izgraen od veeg broja modanih vijuga. Povrina velikomodane hemisfere je izrazito izbrazdana lebovima i pukotinama izmeu kojih se nalaze vijuge, renjii i renjevi. U sastav hemisfere ulazi pet re-njeva: eoni ili frontalni, temeni ili parijetalni, potiljani ili okcipitalni, slepooni ili temporalni i velikomodano ostrvo ili insula; l. hepatis (engl. l. of liver, hepatic l., lat. l. hepatis ), reanj jetre. Jetra se funkcionalno deli na dva renja, desni i levi. U okviru levog re-nja, na donjoj strani jetre, vidljiva su dva manja renja, prednji ili etvrtasti i zadnji ili repni reanj. Grananje krvnih sudova i unih puteva u potpunosti prati podelu jetre na desni i levi reanj; l. kvadratus hepatis (engl. qua-drate l. of liver, lat. l. quadratus hepatis), et-vrtasti reanj jetre, vidljiv na donjoj strani jetre. Funkcionalno predstavlja deo levog renja jetre.

LOEFFLEROV SINDROM
(engl. syndroma Loeffler ), prolazni pluni infiltrat, sa povie-nom telesnom temperaturom, kaljem, guenjem i poveanim brojem eozinofilnih leukocita u perifernoj krvi.

LOEFLLEROV INFILTRAT
, v. eozinofilna pneumonija.

LOGIKA
(engl. logic), grana filozofije koja utvruje merila po kojima, pod predpostavkom da su upotrebljeni injenini podaci tani, moe da se donese sud o vrednosti ili validnosti dokaza ili miljenja. Logika je formalna disciplina i nju zanima da li je miljenje pravilno ili ne, a ne zanimaju je psiholoki uslovi koji dovode do pravilnog ili nepravilnog miljenja.

LOGOFOBIJA
(engl. logophobia), strah od govorne aktivnosti.

LOGOREA
(engl. logorrhoea), ubrzan govor kod manije, organskih mentalnih poremeaja. Nezaustavljiva brbljivost kod euforinog raspoloenja predstavlja laki oblik logoreje.

LOHIJE
(engl. lochia), pranje babinjare, odliv iz materice babinjare koji se javlja ve prvog dana po poroaju i traje tokom babinja. Lohije su u poetku krvave, sainjene od krvi, seruma i manjih delova decidue, posteljinih upica i ovojaka. Iz dana u dan koliina krvnih elemenata se smanjuje, tako da postaju braonkastoukaste, a zatim i bezbojne. Paralelno sa promenom kvaliteta smanjuje se i koliina lohija, tako da krajem tree postporoajne nedelje potpuno nestaju.

LOKALIZACIJA
(engl. localisation), pozicija; odreivanje mesta. U onkologiji se izraz koristi u odreivanju mesta nastanka primarnog tumora i metastaza.

LOKALIZOVANA PROMENA
(engl. localized change), promena koja zahvata manju povrinu organa ili tkiva, pravilnog oblika, otrih kontura, intenziteta mekih tkiva ili kalcijumove gustine, homogene ili nehomogene strukture: osteom, divertikulum, ehinokok.

LOKALIZOVANA SKLERODERMA
(engl. localized scleroderma), promene u koi, sli-ne onim u sistemskoj sklerozi, ali bez visceralnih promena. Postoji vie oblika: linerna (trakaste promene uz hiperpigmentaciju ko-e), morfea (takaste ili ploaste promene u koi) i generalizovana, supkutana morfea (zapaljenje i fibroza u potkonom tkivu koje se ire na kou i fasciju).

LOKALNA ANESTEZIJA
(engl. local anesthesia), v. anestezija.

LOKALNI ANESTETIK
(engl. local anesthetic), sredstvo koje naneto direktno na mukozne membrane ili ubrizgano u blizinu nerva proizvodi gubitak oseanja inhibiui nervnu nadraljivost ili provodljivost; v. anestetik.

LOKALNI POTENCIJAL
(engl. local potential), v. elektrotonini potencijal.

LOKALNI TOK STRUJE


(engl. local current flow ), kretanje katjona kroz citoplazmu ili ekstracelularnu tenost sa dela membrane koji je pozitivno naelektrisan prema delu koji je ne- gativno naelektrisan, uz istovremeno kretanje anjona u suprotnom pravcu; dovodi do depolarizacije ili hiperpolarizacije susednih segmenata membrane.

LOKOMOCIJA
(engl. locomotion), hodanje, hod. V. hodanje.

LOKOMOTORNI
(engl. locomotorial), koji se odnosi na sistem organa za kretanje.

LOKOMOTORNI SISTEM
(engl. locomotor system), sistem organa za kretanje. Sastoji se od tri funkcionalno i morfoloki povezana dela: kotanog sistema ili skeleta, zglobova i miia. Skelet izgrauje veliki broj kostiju meusobno povezanih zglobovima. Kosti i zglobovi ine pasivni deo koji gradi podlogu lokomotornom sistemu. Miini sistem je aktivni deo lokomotornog sistema ijim dej-stvom dolazi do pokreta i kretanja

LOKUS
(engl. locus, place, lat. locus), 1. poloaj (pozicija) gena na hromozomu; lokus mogu da zauzmu razliite forme jednog gena (aleli); 2. l. ceruleus , (lat. l. ceruleus), tamnoplavo pigmentovano polje neposredno ispod povrine gornjeg ugla rombaste jame modanog stabla. Sadri parno jedro unutar koga se nalazi 3000 - 4000 nervnih elija koje stvaraju i lue noradrenalin kao neurotransmiter. Koncentracija noradrenalina na ovom mestu je najvea zabeleena u mozgu; l. cinereus (lat. l. cinereus), v. lokus ceruleus.

LOOSER-MILKMANOV SINDROM,
v. trovanje kadmijumom.

LOOSEROVE ZONE
(engl. Loosers zones ), tipian radioloki nalaz u osteomalaciji, pseudofrakture u vidu linearnih poprenih zaseka kroz kost, bez razmaknua sa kalusima koji nedovoljno kalcifikuju. Najee se

javljaju na spoljnoj ivici lopatice, vratu nadlaktine i butne kosti, na medijalnoj strani proksimalnih delova dugih kostiju, stidnoj kosti i rebrima.

LOPATICA
(engl. blade bone, scapular bone, scapula, lat. scapula), v. skapula.

LOPERAMID
(engl. loperamide), antidijaroik, sintetski opioid za zaustavljanje hiperperistaltike creva razliite geneze, odnosno akutnih (odrasli i deca) i hroninih dijareja (odrasli). Koristi se kao simptomatska, pomo-na terapija dijareja, kod kojih je postavljena dijagnoza i sprovedeni primarni terapijski postupci (rehidratacija i ukoliko postoji, odgovarajua kauzalna terapija). Preparati: Imodium, Loperamid.

LOPTASTO JEDRO
(engl. globose nucleus, lat. nucleus globosus), v. nukleus globozus.

LORATADIN
(engl. loratadine), nesedativni antihistaminik, blokator histaminskih H1-receptora. Ne prodire u CNS, pa ne izaziva pospanost i sedaciju kao sedativni antihistaminici. Primenjuje se u simptomatskoj terapiji alergijskih poremeaja. Preparati: Loradin, Claritine.

LORAZEPAM
(engl. lorazepam), benzodiazepin srednje-dugog dejstva za leenje anksioznih stanja i nesanice. Koristi se i u preanestetikoj medikaciji (zbog izraene sedacije i anterogradne amnezije), i za prekid epileptikog statusa (antikonvulzivno i miorelaksantno dejstvo). Preparati: Lorazepam, Loram.

LORDOSKOLIOZA
(engl. lordoscoliosis), deformacija kimenog stuba koja oznaava krivljenje kime unazad (lordoza) i na stranu (skolioza).

LORDOZA
(engl. lordosis ), krivljenje kime-nog stuba unazad. Fizioloka lordoza postoji na vratnom i slabinskom delu kimenog stuba.

LOSARTAN
(engl. losartan), antagonist AT1-receptora za angiotenzin II, antihipertenziv. Neeljena dejstva

losartana su najee blaga i prolazna: vrtoglavica, ortostatska hipotenzija, hiperkaliemija. Ne izaziva suvi kaalj kao ACE inhibitori. Preparati: Cozaar, Hyzaar.

LOVASTATIN
(engl. lovastatin), inhibitor sinteze holesterola, odnosno enzima HMG-CoA reduktaze. Smanjuje koncentraciju ukupnog i aterogenog LDL-holesterola, a poveava nivo antiaterogenog HDLholesterola. Usporava razvoj ateroskleroze i smanjuje uestalost poja-ve infarkta miokarda posle viegodinje pri-mene. Moe da izazove oteenje jetre i bolove u skeletnoj muskulaturi. Preparat: Mevacor.

LSD
(engl. lsd, lysergic acid dyethilamide), v. lizergika kiselina.

LUENJE
, v. sekrecija.

LUBRIKANS
(engl. lubricant), farmakoloki neaktivan sastojak tableta koji smanjuje tre-nje; sredstvo za podmazivanje.

LUCIDNO
(engl. lucid), jasno, svetlo.

LUDILO
(engl. insenity), v. psihoza.

LUDNICA
(engl. mental hospital), narodni naziv za duevnu bolnicu (psihijatrijsku ustanovu).

LUDWIGOVA ANGINA
(engl. Ludwigs angina), zapaljenje poda usne duplje. Karakteriu je visoka febrilnost, veoma bolan, tvrd otok poda usne duplje i izraena disfagija. Infekcija moe da se proiri na vrat i da izazove supraglotini edem sa preteom asfiksijom. Smatra se da je oboljenje izazvano udruenim delovanjem spirilum minusa (spiroheta) i bacillus fusiformisa (anerobna bakterija). Bolest se uspeno lei uobiajenim dozama penicilina. Ukoliko doe do formiranja apscesa indikovana je hirurka intervencija.

LUES
, v. sifilis.

LUGOLOV RASTVOR
(engl. Lugol solu-tion), 5% rastvor kalijum jodida u vodi; u nuklearnoj medicini slui u pripremi bolesnika za razliita ispitivanja u kojima je potrebna kratkotrajna farmakoloka blokada aktivnosti titaste lezde.

LUK
(engl. arch, bow, lat. arcus), v. arkus.

LUKSACIJA
(eng. dislocatoion; lat. luxatio, luxare), iaenje, ugon, dislokacija. L. coxae congenita , kongenitalno iaenje kuka; l. erecta , iaenje ramena tako da se ruke nalaze iznad glave; l. perinealis , tip iaenja kuka pri kome se glava femura nalazi u perienumu; Malgaigneova l ., i-aenje glave radijusa iz anularnog ligamenta.

LUMBAGO
(engl. lumbago), bol u slabinsko- -krsnom predelu kime, bez irenja du nogu.

LUMBALIZACIJA
(engl. lumbarization), pojava kada prvi sakralni (krsni) prljen ima anatomske karakteristike lumbalnog (slabinskog) prljena.

LUMBALNA ANESTEZIJA
(engl. spinal anesthesia), v. anestezija.

LUMBALNA PUNKCIJA
(engl. puncture, spinal tap ), dijagnostiko-terapijska procedura kojom se uvodi igla u subarahnoidalni prostor lumbalnog regiona, obino u nivou L3 - L4, u cilju uzimanja uzorka cerebrospinalne tenosti za ispitivanje ili u cilju ubacivanja medikamenata intratekalno.

LUMBALNA SPINALNA STENOZA


(engl. lumbar spinal stenosis), uroeno ili steeno suenje lumbalnog dela kimenog kanala i kimenih otvora. Obuhvata krsnoslabinske nervne korenove i izaziva bol, parestezije, ukoenost i

slabost u leima i nogama.

LUMBALNI
(engl. lumbar), slabinski. Onaj koji se odnosi na slabinski predeo ili pripada ovom predelu.

LUMBALNI SIMPATIKI GANGLIJSKI BLOK


(engl. lumbar sympathetic ganglion block), parni simpatiki ganglioni (najee L2, L3 i L4) segmentalno grupisani i meusobno povezani preganglijskim, postgangliskim i nociceptivnim aferentnim vlak- nima iz pelvisa i donjih ekstremiteta, inei tako lumbalni simpatiki lanac. Lokalizovan je u predelu anterolateralnog dela tela prlje-nova i odvojen od somatskih spinalnih nerava psoas muskulaturom. Za blokadu (neurolizu) ovih gangliona koristi se 8 - 10% fenol, a prethodno je neophodna radioloka provera poloaja igala. Koristi se za uklanjanje bolnih stanja iz pomenutih delova tela.

LUMBALNI SINDROM
(engl. low back pain), skup simptoma i znakova koji ozna-a-vaju oboljenje lumbalnog dela kime. Karakteriu ga prisustvo bola u krsno-slabinskom predelu kime koji moe biti akutan ili hro-nian, pojava gra paravertebralne muskulature i ograniena pokretljivost lumbalnog dela kime. Mogui su irenje bola du noge i pojava senzornih i motornih neurolokih ispada

LUMBO-,
prefiks koji se odnosi na slabinski predeo, slabinski.

LUMBOSAKRALNI
(engl. lumbosacral), lokalizacija u slabinsko-krsnom predelu ki-menog stuba.

LUMBRIKALIS
(engl. lumbrical, lat. lumbricalis), glistasti, izdueni, nalik glisti.

LUMBRIKALNI
(engl. lumbrical, lat. lumbricalis), v. lumbrikalis.

LUMINESCENCIJA
(engl. luminescence), emisija svetlosti usled netermalnog procesa kao to je hemijska reakcija ili apsorcija jonizujueg zraenja.

LUMINOFOR
(engl. luminophore ), deo jedi-njenja koji apsorbuje i emituje fotone koji ine jedinjenje luminescentnim.

LUPA
(engl. magnifying glass), uveliavajue staklo; komad stakla ili plastike koje je sa obe strane ispupeno (konveksno).

LUPOIDNI
(engl. lupoid), termin oznaava da je neto nalik lupusu ili u sklopu lupusa, bilo l. vulgarisa, npr. lupoidna rosacea (epiteloidna, granulomatozna), ili sistemskog eritemskog lupusa (lupoidni hepatitis).

LUPUS
(engl. lupus), v. lupus eritematodes.

LUPUS ANTIKOAGULANT
(engl. lupus anticoagulant), antifosfolipidna anitela, koja razliitim patofiziolokim mehanizmima mogu da indukuju nastanak tromboza. Mogu biti odgovorna za razliite klinike manifestacije u okviru antifosfolipidnog sindroma, kao to su tromboza, trombocitopenija, neki neuroloki poremeaji, a kod ene poveavaju rizik za viestruke spontane pobaaje.

LUPUS BAND TEST


(engl. lupus band test), v. test lupusne trake.

LUPUS ERITEMATOSUS
(engl. lupus erythematosus), bolest koe koja se odlikuje pri-sustvom, najee jasno ogranienih crvenkastih, kao soivo velikih voria sa beliastim, priraslim ljuspicama na povrini koje nakon povlaenja ostavljaju oiljke. Ovaj oblik se naziva hronini, koni eritemski lupus (sin. diskoidni). Kada su pored nalaza na koi prisutni i odreeni imunoseroloki fenomeni, kao i oteenje drugih organa i organskih sistema re je o sistemskom eritemskom lupusu.

LUPUS ERITEMATOSUS DISEMINATUS


(engl. lupus erythematosus diseminatus), hronina, autoimuna bolest nepoznate etiologije i nedovoljno razjanjene patogeneze. U nastanku bolesti bitnu ulogu igraju imuni poremeaji, a anatomsku osnovu ine zapa-ljenjske promene u vezivnom tkivu, pre svega u malim krvnim sudovima.

Bolest je multisistemska i klinikom slikom dominiraju promene koe i zglobova, seroza, bubrega, hematopoeznog tkiva i CNS. Karakteristian je nalaz mnogobrojnih autoantitela.

LUPUS IZAZVAN LEKOVIMA


(engl. drug induced lupus), sindrom slian lupusu. Moe da se javi kod bolesnika na dugotrajnoj terapiji antikonvulzivnim sredstvima, d-penicilaminom, kinidinom, metildopom, izonijazidom, oralnim kontraceptivnim lekovima i dr. Karakterie ga klinika slika blaa nego kod klasinog sistemskog lupusa, a manifestacije od strane bubrega i CNS su izuzetno retke. Posle prekida uzimanja lekova koji su doveli do oboljenja svi simptomi i znaci se povlae za nekoliko nedelja ili nekoliko meseci.

LUPUS LIKE SINDROM


(engl. lupus like syndrome ), v. lupus izazvan lekovima.

LUPUS VULGARIS
(engl. lupus vulgaris), hronina, progresivna forma tuberkuloze koe. Promene su obino pojedinane. U preko 90% sluajeva prve promene su locirane na koi lica. Osnovna promena je tzv. lupom, vori veliine glavice iode smeecrvene boje, mekane konzistencije, karakte-ristinog izgleda koji se poredi sa eleom od jabuke.

LUPUSNA PSIHOZA
(engl. lupus psychosis), mogua manifestacija lupusne lezije CNS-a, koja se retko javlja, ali predstavlja kriterijum za dijagnozu sistemskog eritematoznog lupusa.

LUPUSNI NEFRITIS
(engl. lupus nephritis), oboljenje bubrega u toku sistemskog eritematoznog lupusa. Kliniki se manifestuje kod oko 50% bolesnika, a histopatoloke promene se mogu nai gotovo kod svih bolesnika (depoziti imunoglobulina i komponenti komplementa).

LUTAJUE ELIJE VEZIVNOG TKIVA


(engl. wandering cells of connective tissue proper ), pokretne elije prisutne u vezivnom tkivu sa funkcijom: 1. odbrane organizma, bilo putem fagocitoze, bilo putem sinteze antitela (eozinofilni i neutrofilni granulociti, histiociti, limfociti, monociti, plazma elije); 2. produkcija dela osnovne supstance vezivnog tkiva (mast elije).

LUTEALAN
(engl. luteal), koji se odnosi na uto telo (corpus luteum).

LUTEINIZIRAJUI HORMON
, LH (engl. luteinizing hormone), hormon prednjeg renja hipofize; jedan od gonadotropina, po prirodi glikoprotein. Kod ena stimulie ovulaciju, a zatim nastanak utog tela u jajniku; kod mukaraca, se naziva i hormon koji stimulie intersticijske elije, skraeno ICSH (interstitial cell stimulating hormone), jer podstie intersticijske elije testisa da lue muki polni hormon testosteron.

LUTEOM
(engl. luteoma), nagomilavanje umnoenih elija utog tela (corpus luteum) u jajniku, koje se ponekad javlja u poslednja tri meseca trudnoe. Luteom u nekim sluajevima lui muke hormone. Ne predstavlja pravi tumor i spontano regredira (smanjuje se i gubi) posle roenja deteta.

LUTEOTROPNI HORMON, LTH


(engl. luteotropic hormone ), hormon koji stimulie formiranje utog tela (corpus luteum) i identian je prolaktinu. Naziva se i luteotropin.

LYMPHOGRANULOMATOSIS
(engl. lymphogranulomatosis), v. Hodgkinova bolest.

LJUSKA
(engl. squame, lat. squama), v. skvama, putamen.

LJUSPIASTI ZUBI
(engl. chell teeth), retka strukturna anomalija; boja i veliina zuba su normalni, gle je normalna, dentin tanak i nepravilne grae, pulpa ogromna, korenovi kratki, zatupasti.

MACERACIJA
(engl. maceration), gnjiljenje, postmortalna autoliza (v. autoliza) kod leeva u tenosti, koja je bez bakterija ili je dejstvo bakterija spreeno niskom temperaturom ili nekim drugim faktorom, tako da ne dolazi do truljenja (v. putrefakcija). Jedna je od lenih promena (v. lene promene). Primer je maceracija kod intrauterine smrti ploda i njegovog zadravanja u materinoj duplji. Koa i ostala tkiva dobijaju prljavocrvenkastu boju zbog imbibicije hemoglobinom, a zglobovi i suture postaju labaviji. Pored ovakve, tzv. prave maceracije, postoji i pseudomaceracija, lokalna promena kod leeva iz vode (v. pseudomaceracija).

MACHUPO VIRUS
, v. Arena virusi.

MADAROZA
(engl. madarosis ), nedostatak trepavica na kapanoj ivici. Moe da se javi usled opekotina i unitenja folikula trepavica, kod blefaritis marginalisa.

MADURA STOPALO
(engl. madura foot), sin. mycetoma, maduromycosis; lokalizo- vana, hronina, infektivna bolest koe, potkonog tkiva i kosti koja dovodi do znaajnih mutilacija. Bolest uzrokuju naj-ee aktinomicete, ree neke gljive ili bakterije.

MADURELLA
(engl. Madurella ), rod sapro-fitnih gljiva zemljita i vegetacije koji pripada porodici Eumycetoma (prave gljive). Izazivai su micetoma, hronine granulomatozne infekcije potkonog tkiva, koja nastaje usled traumatske inokulacije uzronika kontaminiranom zemljom u tkivo. Najznaajnije su M. mycetomatis i M. grisea, koje formiraju karakteristine crno prebojene granulacije u tkivu.

MAGISTRALNI LEKOVI
(engl. magistral drugs), lekovi koji se spravljaju za jednog bolesnika i izdaju u apoteci, prema uputstvima lekara.

MAGNETNA REZONANCIJA, MR
(engl. magnetic resonance ), fenomen rezonancije, koji se manifestuje u apsorpciji i emisiji elektromagnetne energije od strane estica sa magnetnim momentima, kao to su elektroni ili jezgra sa nenultim spinom, postavljeni u statikom magnetnom polju, posle pobude sa odgovarajuim radiofrekventnim (RF) magnetnim poljem. Rezonantna frekvencija je proporcionalna jaini statikog magnetnog polja. Energija koja se apsorbuje i emituje pri MR je u opsegu radio-frekfentnog zraenja. Drugi fenomen magnetne rezonancije je rezonacija spina elektrona (ESR).

MAGNETOTERAPIJA
(engl. magnetotherapy), leenje primenom magnetnog i elektromagnetnog polja, u okviru koje se izuavaju terapija konstantnim magnetom i t. elektromagnetnim poljem razliite frekvence.

MAGNEZIJUM, Mg
(engl. magnesium), hemijski element iz II grupe periodnog sistema (zemno-alkalni element), sa atomskim brojem 12 i atomskom teinom 24,312, koji se nalazi u oksidacionom stanju +2. Znaajan je katjon u eliji neophodan za ivot. U telu odraslog oveka se nalazi oko 25 g magnezijuma i to uglavnom u kostima. Magnezijum je neophodan za funkcionisanje nervnog i mii-nog tkiva, odravanje stabilnosti elijske membrane i proizvodnju energije. Takoe je kofaktor oko 90 enzima.

Izvor magnezijuma je zeleno lisnato povre. Hemijski simbol: Mg.

MAGNEZIJUM-CITRAT
(engl. magnesium citrate), so magnezijuma sa laksantnim svoj-stvima.

MAGNEZIJUM-HIDROKSID
(engl. magnesium hydroxide ), beli, amorfni praak, skoro nerastvorljiv u vodi, sa antacidnim svojstvima. Koristi se sam ili u kombinaciji sa drugim antacidima i deluje blago laksantno. Magnezijumovo mleko (engl. milk of magnesia): 7 - 8,5 % suspenzija magnezijum-hidroksida u vodi.

MAGNEZIJUM-HLORID
(engl. magnesium chloride), magnezijumova so za leenje hipomagnezemije.

MAGNEZIJUM-KARBONAT
(engl. magnesium carbonate), beli praak, blag antacid sa laksantnim svojstvima. U elucu, pri neutra-lisanju hlorovodonine kiseline magnezijum- -karbonatom, nastaje ugljen-dioksid.

MAGNEZIJUM-STEARAT
(engl. magnesium stearate), jedinjenje magnezijuma sa stearinskom kiselinom, skoro nerastvorljivo u vodi. Nalazi se, kao lubrikant, u sastavu mno-gih tableta.

MAGNEZIJUM-SULFAT
(engl. magnesium sulphate), magnezijumova so za oralnu i parenteralnu primenu. Kao osmotski laksativ (gorka so), unosi se sa mnogo vode, a naj-delotvorniji je u hipotoninom rastvoru. Koristi se i u terapiji hipomagnezemije, sranih aritmija (naroito ako su praene snienom koncentracijom magnezijuma ili kalijuma u serumu) i eklampsije (ima antikonvulzivna svojstva). Magnezijum-sulfat moe da izazove relaksaciju glatke muskulature, pa se upotrebljava i kao tokolitik. Akumulira se u organizmu usled bubrene insuficijencije.

MAGNEZIJUM-TRISILIKAT
(engl. magnesium trisilicate), antacid za ublaavanje goruice kod ulkusa, neulkusne dispepsije i ezofagealnog refluksa. U elucu se zadrava dovoljno dugo. Primenjuje se u kombinaciji sa antacidima, jedinjenjima aluminijuma. Preparat: Gelusil-Lac.

MAGNIFIKACIJA
(engl. magnification), 1. prividno uveanje kao pod mikroskopom; 2. proces, postupak kojim se

neto uveava kao upotrebom soiva; 3. razlika izmeu vizuelne i stvarne veliine.

MAJKA
(engl. mother), roditelj enskog pola koji putem jajne elije prenosi haploidan set hromozoma potomcima.

MAJOR
(engl. greater, bigger, lat. major ), 1. vei; 2. vea od dve anatomske strukture. Pojam major je suprotan pojmu minor.

MAKROAGREGATI ALBUMINA OVE-JEG SERUMA, MAA


(engl. macroagregated human serum albumin ), estice veliine oko 10-50 mm; obeleene sa 99mTc upotreb-ljavaju se za perfuzionu scintigrafiju plua.

MAKROAMILAZA
(engl. macroamylase), homogeni molekulski kompleks u kome je serumska normalna amilaza vezana za raz-liite proteine, najverovatnije imunoglobuline. Ima RMM 200.000 pa ne moe da se izluuje putem bubrega, usled ega se nago-milava u krvi to moe da navede na pogrene zakljuke. Da bi se izbegla zabuna potrebno je odrediti i amilazu u urinu, u kome je u sluaju makroamilazemije nema.

MAKROBIOTIKA
(engl. macrobiotics), specifina vrsta ishrane ljudi. Re makrobiotika nastala je iz dve grke rei macro (veliki) i bios (ivot). U slobodnom prevodu znai univerzalni pogled na ivot i zdravlje, pri emu nain ishrane igra veliku ulogu. Utemeljiva makrobiotike je Georg Oksava (1893 - 1966) iz Kjota, koji se uspeno leio od tuberkuloze mrkim pirinem i jelima od povra. Makrobiotska ishrana je istovremeno i filozofija balansiranja namirnica iz tzv. jin i jang grupe. Dnevni unos obezbeuje sloene ugljene hidrate 73% (itarice, leguminoze, povre), masti 15% i proteine 12%. Karakteristine namirnice u toku dijete su: itarice (pirina, penica, jeam, proso, kukuruz, zob i dr.); povre (krompir, kupus, kelj, argarepa, praziluk, prokelj); alge; leguminoze (pasulj, graak, soja, soivo); supe od itarica i povra; riba i koljke; semenke, orasi; sokovi od jabuka, povra, aj od kamilice; ulja uz malo morske soli. Prednosti makrobiotske dijete su: redukcija ukupnog unosa masti i onih sa opasnim zasienim masnim kiselinama, redukcija unosa eera, slatkia i alkohola, uz poveanje konzumacije itarica i povra.

MAKROCEFALIJA
(engl. macrocephaly ), makrocefalus; obim glave koji je za dve standardne devijacije iznad srednjih vrednosti za uzrast i pol. Meri se najvea, okcipitofrontalna cirkumferencija, centimetarskom trakom koja se ne istee (metalna ili od staklenih vlakana). Obim glave u najveoj meri zavisi od veliine

mozga, ali i od cerebrospinalne tenosti i krvi unutar lobanje, kao i od debljine kostiju i mekih delova - koe i potkonog tkiva. Znai, prisustvo edema ili kefalhematoma moe kod novoroeneta znaajno da povea obim glave, a neobian oblik takoe se odraava na merenje obima (okrugla glava je manjeg obima od glave ovalnog oblika, a iste zapre-mine). Merenje se uvek procenjuje uzimajui u obzir normalne varijacije, odnos veliine glave i drugih parametara rasta, raniji tempo rasta glave i druge znaajne fizike nalaze i podatke iz anamneze. Ako se obim naglo poveava, to ukazuje na hidrocefalus koji moe da bude kongenitalan ili posledica meningoencefalitisa, vaskularne anomalije, subduralno nakup-ljanje tenosti ili krvi, benignu intrakranijumsku hipertenziju, a prisutan je i u neurokutanim oboljenjima (neurofibromatoza, tuberozna skleroza i dr.), leukodistrofijama (Alexander-ova, Canavan-ova bolest), lizozomnim (Tay-Sachs-ova bolest, generalizovna gangliozidoza, mukopolisaharidoze, metahromatska distrofija) i peroksizomnim poremeajima (neonatalna adrenoleukodistrofija). Ona se nalazi i u poremeajima nepoznate etiologije, kao to su Beckwith-Wiedemannov ili Sotosov sindrom (cerebralni gigantizam). Brzo uvea-nje obima moe da bude prva manifestacija intrakranijumskog tumora kod odojeta ili malog deteta. Naravno, makrocefalija se uvek javlja i kod megalencefalije. Povean mozak - makro ili megalencefalija (engl. macroencephaly tj. megalencephaly) je dominantno nasledna osobina u nekim porodicama i tada, po pravilu, nema drugih odstupanja od normal-nog razvoja, ali uz megalencefaliju je nekad asocirana mentalna deficijencija kao i neuroloke anomalije (npr. atonija). Zadebljanje lobanjskih kostiju (kod osteopetroze, piknodizostoze, epifizne i kranio-metafizne displazije, progresivne dijafizne displazije ili osteogenesis imperfecta), takoe moe da se ispolji kao povean obim glave. Kada veliina glave ili brzi porast obima glave izazivaju uznemirenje, pored podataka o obimu glave na roenju i parametara opteg rasta (poveanje duine/visine i telesne mase), moraju da se trae i znaci specifinih sindroma ili drugih poremeaja, kako kod deteta, tako i u njegovoj porodici (razvojni i neuroloki problemi, dismorfolo-gija, mentalna retardacija i dr.). U detaljnijem ispitivanju uzroka makrocefalije pomau CT i/ili MRI.

MAKROCIT
(engl. macrocyte ), nenormalno velik zreo eritrocit koji obino prelazi 9 mm u dijametru. Obino se javlja u megaloblastnim anemijama.

MAKROCITNA ANEMIJA
(engl. macrocytic anaemia ), oboljenje krvi koje karakteriu poremeena eritropoeza i prisustvo velikih eritrocita u cirkulaciji. Makrocitna anemija najee nastaje zbog deficita folne kiseline ili vitamina B12.

MAKROCITOZA
(engl. macrocytosis), nenor-malno prisustvo velikih eritrocita, makrocita u cirkulaciji.

MAKRODAKTILIJA
(engl. macrodactyly ), uveanje prsta ili prstiju. Uzrok nije poznat, a moe da se javi kod neurofibromatoze, Maffucci sindroma (uz hemangiome ake i stopa-la) i u kongenitalnom limfedemu.

Znaajno vee ake i stopala su i kod dece sa cerebralnim gigantizmom (Syndroma Sotos), kao kod hipersekrecije hormona rastenja (akromegalije).

MAKRODONCIJA
(engl. macrodontia ), raz-vojna nepravilnost koja se manifestuje uve-anjem zuba; naziva se i makrodontizam, me-gadoncija i megalodoncija. Veliina zuba je genetski odreena i u srazmeri je sa veliinom lica i vilica. Odstupanja se mogu javiti kod jed-nog, simetrinih ili svih zuba, retko se javljaju u mlenoj denticiji. Relativno generalizovana m ., stanje u kome zubi normalne veliine daju utisak nenormalno uveanih u odnosu na nenormalno male vilice; pojedinana zubna m ., makrodoncija koja obuhvata samo jedan zub. Varijanta tih stanja moe da bude viena kod hemihipertrofije lica u kojoj su zubi na obuhvaenoj strani vei nego oni na normalnoj; generalizovana m ., forma makrodoncije u kojoj su svi zubi vei od normalnih.

MAKROFAG
(engl. macrophage), veoma vana elija imunog sistema oveka. To su velike elije kojih ima svuda u organizmu. Pored fiksnih makrofaga, postoje i slobodne makrofage koje bivaju privuene na mesto zapaljenske reakcije. Ove elije imaju sposobnost da fagocituju (prodiru i unitavaju) bakterije i sve strane antigene. One imaju i ulogu da prikau antigene elijama imunog sistema, kako bi mogao da se odigra imuni odgovor na strane antigene koji su uneti u organizam.

MAKROGAMET
(engl. macrogamete, ovocyte ), jajna elija, enska polna elija i ujedno najvea elija ljudskog organizma. Nastaje mejozom (redukcionom deobom) i sadri haploidni broj hromozoma (23). Zrela jajna elija nakon oplodnje (spajanje sa mukom polnom elijom) daje zigot koji predstavlja zaetak novog organizma.

MAKROGENIJA
(engl. macrogenia ), uve-anost vilica posebno brade, koja moe da obuhvati kostne i/ili meke strukture. Javlja se kao posledica poremeaja luenja hipofize u odraslih (u sklopu akromegalije).

MAKROGLIJA
(engl. macroglia ), jedna od dve osnovne vrste glija elija u CNS, koje nisu neuroni. Postoje dve podvrste: astrociti i oligodendrociti. Uporedi sa mikroglijom.

MAKROGLOBULIN
(engl. macroglobulin ), bilo koji globulin seruma oveka ija mole-kulska masa prelazi 400 kDa (kilo-Daltona). Najvaniji makroglobulin u serumu oveka je imunoglobulin M, koji predstavlja vrstu anti-tela ija je funkcija da tite organizam od ivih izazivaa bolesti (bakterija). Normalno postoje u

serumu i drugi makroglobulini, ali u sklopu nekih oboljenja postoje i patoloki makroglobulini.

MAKROGLOBULINEMIJA
(engl. macro-globulinaemia ), oblik monoklonske gama-patije kod koga postoji poveano stvaranje imunoglobulina IgM tipa, koga stvara klon plazma B elija, kao odgovor na antigen. Poveana koncentracija IgM poveava vis-koznost krvi to moe da dovede do pore-meaja cirkulacije, do slabosti, neurolokih poremeaja i zamora. Sinteza normalnih imu-noglobulina je smanjena, a osoba postaje osetljiva na infekcije, naroito bakterijsku pneumoniju i septikemiju. Leenje se sastoji u izmeni plazme da bi se smanjila viskoznost. Zove se i Waldenstromova ma-kroglobulinemija.

MAKROGLOSIJA
(engl. macroglossia ), ekstremno uvean jezik. Moe da bude nasled-nog karaktera ili je veliina jezika posledica rasta tumora ili otoka, opstrukcije limfnih sudova, hiperpituitarizma, akromegalije. Moe, takoe, da bude povezan sa malokluzijama, jer je pritisak jezika na zube veoma snaan i utie na njihov poloaj. Naziva se jo megaglossia i megaloglossia. Unilateralna, jednostrana m., hemimacroglosia je jednostrana ma-kroglosija.

MAKROGNATIJA
(engl. macrognathia), sta-nje koje se karakterie nenormalnom velii-nom vilica. Mandibularna m ., nenormalno uveana donja vilica, progenija; maksilarna m. , nenormalno uveana gornja vilica, maksilarni prognatizam.

MAKROHEILIJA
(engl. macrocheilia), poveanje usana. Uzrok moe biti fibrozna hiperplazija ili nakupljanje tenosti u usnama. Pojavu obino prati i zapaljenje.

MAKROLIDNI ANTIBIOTICI
(engl. macro-lide antibiotics), grupa antibiotika koja nosi naziv po strukturi u kojoj je karakteristian veliki prsten od 15 do 17 lanova. Meu njima je najstariji i najpoznatiji eritromicin, a odnedavno su prikljueni: roksitromicin, azi-tromicin i klaritromicin. Po antibakterijskom spektru slini su penicilinima, ali je kod makrolida on jo iri, pa se mogu davati bez rizika bolesnicima koji su alergini na penicilin. Makrolidi su moderni antibiotici za koje se indikacije proiruju i potronja pove-ava zbog povoljnog odnosa efikasnost: ri-zik.

MAKROMASTIJA
(engl. macromastia), uveanje jedne ili obe dojke.

MAKROMAZIJA

(engl. macromasia), v. makromastija.

MAKROMELIJA
(engl. macromelia ), kongentalno uveanje jednog ili vie ekstremiteta. Plod sa ovako uveanim ili izduenim rukama odnosno nogama, naziva se makro-melus (engl. macromelus).

MAKROMETOD
(engl. macromethod), hemijski postupak u kome se koliina supstance analizira primenom uobiajene laboratorijske opreme. Klasifikacija na ovu vrstu metoda je relativna i najee se odnosi na metode u kojima se primenjuje najmanje 0,1 mL uzorka.

MAKROMOLEKUL
(engl. macromolecule ), veliki molekul koji ima polimernu strukturu, kao u sluaju proteina, polisaharida i drugih prirodnih i sintetskih polimera. Njihova mole-kulska masa kree se od 105 za tipine proteine do oko 1011 za DNK u humanom hromozomu.

MAKROMOLEKULARAN
(engl. macromolecule), onaj koji ima velike molekule.

MAKRONUTRITIJENT
(engl. macronutritient ), dijetne komponente koje su organizmu potrebne u znaajnim koliinama ugljeni hidrati, masti, proteini i dijetna vlakna.

MAKROPSIJA
(engl. macropsia), iluzija u kojoj se predmeti koje vidimo ine vei nego to su u stvarnosti.

MAKROSKOPSKI
(engl. macroscopic), dovoljno velika promena da je vidljiva golim okom, znai bez uveliavanja.

MAKROSTOMIJA
(engl. macrostomia ), znatno poveana irina usta, sa pribliava-njem uglova usta unim koljkama. Defekt je jednostran ili obostran. Obino se nalazi kod dece sa sindromima: Angelman, Fryns, Morquio, Scheie i dr., a ponekad i u Noonan, Bec-kwith-Wiedemann, Treacher-Collins ili Wil-liams sindromu.

MAKSILA

(engl. upper jaw, lat. maxilla ), gornja vilica. Parna i sredinja kost lica koja nosi zube gornje vilice i uestvuje u izgradnji one, nosne, usne duplje, podslepoone i krilasto-nepane jame. Gornja vilica se sastoji od tela i etiri nastavka. Telo je sredinji deo kosti unutar koga se nalazi prostrani gornjovilini sinus. Nastavci gornje vilice su: gornji ili eoni, spoljanji ili jabuni, donji ili zubni i donjeunutranji ili nepani nastavak.

MAKSILOFACIJALNI
(engl. maxillofacial), koji se odnosi ili pripada regiji mekih tkiva lica i usne duplje, kostima lica i vilica.

MAKSILARNA PROTRUZIJA
(engl. maxillar protrusion ), ortodontska nepravilnost pri emu su zubi jedne ili obe vilice u prednjem ili bonom poloaju u odnosu na centrinu okluziju.

MAKSILOFACIJALNA HIRURGIJA,
hirurka grana koja se bavi ranom dijagnostikom i leenjem bolesti, anomalija i povreda maksilofacijalnog predela.

MAKSILOFACIJALNA PROTETIKA,
gra-na stomatologije koja se bavi funkcionalnom i estetskom rehabilitacijom pacijenata sa defektima lica i vilica nastalih posle operativnih zahvata, povreda ili kongenitalnih anomalija.

MAKSIMALAN STIMULUS
(engl. maximal stimulus), stimulus iji je intenzitet dovoljan da izazove odgovor maksimalne amplitude.

MAKSIMALNO AGENASA, MDK

DOZVOLJENE

KONCENTRACIJE

HEMIJSKIH

(engl. maximum allowable concentrations - MAC, threshold limit values - TLV ), koncentracije u radnoj atmosferi kojima, po sadanjim saznanjima, radnici mogu biti izloeni po 8 sati dnevno, 5 dana nedeljno tokom radnog veka, a da im zdravlje ne bude oteeno. Obino su dva do tri puta manje od koncentracija koje izazivaju hronina obo-ljenja. Ako su izraene u srednjim vrednostima za 8 sati rada (engl. time-weighted average - TWA), prekoraenja su dozvoljena ukoliko su kompenzovana snienjem koncentracije u istom trajanju. Manji broj vrlo toksinih supstanci s jakim iritativnim dej-stvom, kome radnik sme biti izloen do 15 minuta, i to samo 4 puta u toku 8 sati, oznaavaju se engleskim terminom short term exposure limits - STEL. Plafonske vrednosti (engl. ceiling-C) uopte se ne smeju prekoraiti, a vae za supstance s akutnim toksinim delovanjem. Kancerogene supstance su klasifikovane u grupe A1 i A2. Prvu ine supstance s potvrenim

kancerogenim dejstvom, a grupu A2 supstance iji kancerogeni efekat nije dokazan kod ljudi. Bioloke granine vrednosti (engl. biological action limits - BAL) predstavljaju one koncentracije hemijskih materija u biolokom materijalu koje ne izazivaju nikakve bioloke efekte, tj. one iznad kojih nastaju promene zdrav-stvenog stanja. Pri izlaganju smei hemijskih supstanci dozvoljene koncentracije se izra-unavaju po razliitim matematikim obrascima.

MAKULA
(engl. spot, lat. macula), mrlja, pega. Mala i takasto oblikovana tvorevina koja se jasno razlikuje od okolnih struktura. M. ceka retine (engl. blind spot of retina, lat. m. caeca retinae), v. diskus nervi optici; m. flava (engl. yellow spot of retinae, lat. m. flava ), v. makula lutea retine; m. lutea retine (engl. yellow spot of retina, lat. m. lutea retinae ), uta mrlja mrenjae. Mala, ukasto obojena i takasta tvorevina, prenika 1,5 - 2 mm, koja se nalazi na vidnom delu mrenjae, upravo u predelu zadnjeg pola one jabuice. Smetena je neposredno spolja od koluta vidnog ivca (v. diskus nervi optici), a njen sredinji deo je lako udubljen i nosi naziv sredinja jamica (v. fovea centralis retine) ili taka jasnog vida. U oblasti sredinje jamice svi slojevi mrenjae su redukovani osim sloja neuroepitelnih elija u kome dominiraju vidne elije - unii. unii su bogati utim pigmentom koji daje osobenu boju ovoj tvorevini. Kroz sredinju jamicu ute mrlje prolazi vidna linija oka (linea vizus), a na njenom dnu se stvara obrnuta slika posmatranog predmeta. Otuda i naziv taka jasnog vida.

MAKULARNA DEGENERACIJA
(engl. macular degeneration), jedna od najeih uzroka slepila u modernom svetu. Bazina patologija ovih promena locirana je na horio-kapilaru, Bruchovoj membrani i retinalnom pigmentnom epitelu (RPE). Senzorna retina je ovde zahvaena primarno, za razliku od retinalnih vaskularnih oboljenja, u kojima je ona zahvaena sekundarno. Horoidea i RPE mogu da budu zahvaeni inflamacijom i degenera-cijom, kao rezultat razliitih faktora (vaskularnih, metabolikih ili toksinih). Odgovor makule je serozno ili hemoragino odlublje-nje retine, kao primaran atrofiki ili degenerativni odgovor.

MAKULOPAPULOZNO
(engl. maculopapular), klinike promene na koi tipa makula i papula, v. makula, v. papula.

MAL(engl. mal-), prefiks koji oznaava nedostatak, abnormalno, loe. Imenica oznaava bolest ili poremeaj.

MALACIJA
(engl. malacia), patoloko razmekanje organa ili tkiva. U sloenim izrazima oznaava specifina stanja, npr. osteomalacija. Metaplastina m. , osteitis fibrosa cystica; mijeloplastina m., osteogenesis imperfecta, porotina malacija, razmek-anje udrueno sa proliferacijom vezivnog

tkiva; traumatska m., syringomyelia.

MALA KARLICA
(engl. lesser pelvis, true pelvis, lat. pelvis minor), v. pelvis minor.

MALAKOPLAKIJA BEIKE
(engl. bladder malakoplakia), retko upalno stanje u sluzokoama i drugim strukturama, nejasne etiologije i patogeneze (gr.malakos-mekan i plaks-ploa). Prepoznaje se po ukastim uz-dignutim ploicama rasutim po sluzokoama i u tkivima. Pojavljuje se uglavnom na sluzokoi beike, i to kod osoba iznad 40. godine ivota, obino u 6. i 7. deceniji; etiri puta je ea kod enskog pola. Ree se javlja na drugim nivoima urotrakta; u 75% sluajeva malakoplakija beike je udruena sa infekcijom izazvanom Escherichiom coli zbog imu-noloke slabosti nastale poremeajem imunoloke ravnotee. Patoloka histologija otkriva u grai ploica aglomerate velikih elija tipa histiocita (Hansemannove elije) koje sadre tipine siderokalcijumske sferoidne inkulzije nazvane Michaelis-Gutmannova telaca. M. bubrega izaziva teke promene organa, a obostrana brzo vodi u renalnu insuficijenciju i smrt; dijagnoza se moe postaviti samo biopsijom uz nalaz Hansemannovih elija sa Michaelis-Gutmannovim telacima. Leenje moe da bude medikalno (hemioterapeutici i antibiotici) i operativno (parcijalna cistektomija ili parcijalna suptotalna cistektomija sa rekonstrukcijom beike izolovanim segmentom sigme).

MALAKOTINI ZUBI,
beliasti, slabo mi-neralizovani zubi.

MALAKSALOST
(engl. adynamia, asthenia), umor, smanjenje ili gubitak normalne snage.

MALAPSORPCIJA
(engl. malabsorption), nedovoljna ili neadekvatna gastrointestinalna apsorpcija. Moe da nastane usled razliitih razloga. Glavni uzroci malapsorpcije su glu-tenska enteropatija, tropski spru, resekcija creva, Whipple-ova bolest, srana insuficijencija, infekcije crevne mukoze i dr. Nezavisno od uzroka, uvek se odlikuje dugotrajnim prolivom. Stolice su obilne i masne, ponekada mogu da sadre i sluz ili primese krvi. Treba je razlikovati od poremeaja u varenju koji nastaju kao posledica nedovoljnog stvaranja enzima guterae ili smetnji u oticanju ui. Opti znaci malapsorpcije su zastoj u napredovanju, gubitak telesne mase usled gubitka potkonog masnog tkiva, zbog ega koa postaje naborana, naroito na butinama gde se mogu videti visei nabori nalik duvankesi. Trbuh je uvean i rasplinut i znaajno odudara od istanjenih ekstremiteta. Obolela deca su esto apatina ili razdraljiva, nisu zainteresovana za okolinu i igrake, zbog anemije postaju bleda i mlitava, a ponekad mogu da imaju tetaniju i druge znake rahitisa usled poremeaja u apsorpciji minerala i vitamina. Za etioloku dijagnozu je potrebno kliniko ispitivanje. Najee je neophodno

da se izvri i biopsija sluznice tankog creva radi mikroskopske analize. Leenje zavisi od uzroka.

MALAPSORPCIONI SINDROM
(engl. malabsorption syndrome ), kliniki se manifestuje poremeajem varenja i apsorpcije. Rendgenoloki konstantan nalaz je, dilatacija pojedinih segmenata ili celog tankog creva. Crevo je ire od 3 cm u preniku. Javljaju se poremaaj u pasai kontrasta, koja je ee usporena, segmentacija rasporeda barijuma u crevu, hipersekrecija i zadebljanje nabora sluznice. Zadebljali Kerkingovi nabori daju grub izgled reljefu. Nabori mogu biti zbrisani, tako da su konture creva sasvim glatke, slika mulaa. Hipersekrecija poveava sadraj tenosti u crevu, to dovodi do flokulacije kontrasta, nakupljanja gasa i prisustva nivoa u stojeem stavu. Opisane promene su u vezi jedna s drugom, variraju u intenzitetu, a koje su jae izraene zavisi od osnovnog oboljenja.

MALARIJA
(engl. malaria), najrasprostra-njenija tropska protozoalna bolest koju izazva jedna ili vie vrsta roda Plasmodium (falciparum, vivax, ovale i malariae). Infekcija zapoinje unoenjem sporozoita u krvnu struju ubodom komarca. Nakon perioda aseksulane reprodukcije u elijama jetre oslobaaju se merozoiti, koji napadaju eritrocite. Razvoju parazita u eritrocitima sledi ruptura eritrocita, a osloboeni merozoiti napadaju nove eritrocite. Kod nekih vrsta se deo parazita (ovale, vivax) ponovno vraa u jetru (to je podloga za nastajanje recidiva oboljenja). Bioloki ciklus obezbeuju gametociti koji se stvaraju u inficiranim eritrocitima. To dovodi do stimulacije makrofagnih elija na produkciju proimflamatornih citokina, pod ijim uticajem nastaju poviena temperatura i druge organske pro-mene koje se javljaju u toku malarije. Naj-vanije klinike karakteristike infekcije su napadi febrilnosti, kojima prethode jeza i drh-tavica, glavobolja, bolovi u miiima, bolovi u trbuhu, povraanje i proliv. Oteano disanje, pad arterijskog pritiska, pojava crne mokrae i prestanak mokrenja, poremeaj svesti uz raz-voj neurolokih ispada i kome znaci su teke infekcije, koju po pravilu izaziva P. falciparum. Poveanje slezine i jetre uz manje ili vie izraenu dehidraciju i kliniki znaci anemije najee se nalaze pri fizikalnom pregledu obolelog. Periodinost napada izraena je obino u poetku infekcije i zavisi od bio-lokog ciklusa razvoja parazita u eritrocitima. Oni se javljaju na 48 sati kod P. vivax i ovale i na 72 sata kod P. malariae infekcije, dok P. falciparum od poetka daje iregularni tip tempe-rature, koja se esto ponavlja. Meu najvanije komplikacije bolesti ubrajaju se razvoj mo-danog oteenja (cerebralna malarija), bub-reno poputanje, pluni edem i hematoloki poremeaji (anemija, poremeaji koagulacije). Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu klinike slike, epidemiolokih podataka o boravku u endemskim krajevima i nalazom parazita. Za nefalciparum malariju lek izbora je hlorokvin, koji deluje na eritrocitne forme parazita, nakon koga se leenje nastavlja dve nedeje primakvinom, koji deluje na parazite u jetri. Malarija izazvana P. falciparumom (tropska malarija) lei se, zavisno od otpornosti izazivaa na lekove i tipa oboljenja, hlorokvinom, kombinacijom sulfadoksin-piri-metamin, meflokinom, halofantrinom, kininom ili artermizinom. U tekim oblicima bolesti primenjuju se transfuzije eritrocita, korekcija metabolikih poremeaja, hemodija-liza, vetaka ventilacija ili eksangvinotransfuzija. Hemioprofilaksa, koja se primenjuje pre putovanja u zemlje visokog rizika, zapoi-nje dve nedelje pre odlaska, sprovodi se sve vreme boravka i etiri nedelje po povratku. Izbor leka zavisi od zemlje boravka, doba i fiziolokog stanja putnika i profesije kojom se bavi. Najee se preporuuje hlorokvin u kombinaciji sa proguanilom, meflokin ili tetra-ciklinski

antibiotici.

MALASSEZIA FURFUR
(engl. malassezia furfur), stari naziv za Pityrosporum orbiculare, dimorfna, lipofilna gljivica, koja se smatra delom normalne flore ljudske koe. Pod povoljnim uslovima (toplota, vlanost, imunosupresija itd.) prelazi iz saprofitnog u parazitni oblik. Kod ljudi izaziva tineu ili pityriasis versicolor.

MALASSEZOVA OSTRVCA
(engl. rests of Malassez ), epitelni ostaci Hertwigove epi-telne opne. Prvih 20 godina nalaze se u predelu vrha korena, a zatim u gingivi.

MALA STIDNA USNA


(engl. lesser lip of pudendum, lat. labium minus pudendi), v. labijum minus pudendi.

MALAT
(engl. malate), so jabune kiseline.

MALAT DEHIDROGENAZA, MDH


(engl. malate dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (EC 1.1.1.37), koji katalizuje reakciju L-malat + NAD+ = oksalacetat + NADH, koja je znaajna za ciklus limunske kiseline. Nalazi se u citoplazmi i u mitohondrijama. Omoguava malat-aspartatni ant u kome se prenose elektroni sa citosolnog NADH za redukciju mitohondrijalnog NAD+. Aktivnost MDH se poveava u serumu u sluajevima infarkta miokarda, nekroze jetre, megaloblastne anemije i neoplastinih obo-ljenja.

MALATION
(engl. malathion), insekticid organofosfatne strukture, pedikulocid i skabicid. Ima malu toksinost za ljude, pa moe da se koristi po kuama protiv mrava i buba, a u komunalnoj higijeni za zapraivanje protiv komaraca. Preparat: Etiol.

MALA ELUDANA KRIVINA


(engl. lesser curve of stomach, lat. curvatura gastrica minor), v. kurvatura gastrika minor.

MALE BOGINJE
(engl. morbilli, measles), v. morbili.

MALEOLUS
(engl. malleolus), gleanj. Ovalni kotani nastavak. Prisutan je na donjim okrajcima golenjae i linjae.

MALEUS
(engl. hammer, mallet, lat. malleus ), eki. Jedna od slunih koica srednjeg uva. Svojim spoljanjim delom eki je utkan u bubnu opnu, a unutranjim delom (glavom) spojen sa nakovnjem (v. inkus). Sastoji se od vie delova: glave, vrata, ruice i dva nastavka, prednjeg i spoljanjeg.

MALE VENE
(engl. small veins), krvni sudovi prenika 0,2 - 1 mm, koji su smeteni izmeu miinih venula i vena srednje veliine. Struktura: 1. tunica intima je nefenestrirani endotel koji lei na bazalnoj lamini; 2. tunica media - dva do tri kompletna sloja glatkih miinih elija; 3. tunica adventitia, sastoji se od fibroblasta, fibrocita, kolagenih snopova i ponekog elastinog vlakna.

MALFORMACIJA
(engl. malformation), uroeni poremeaj morfogeneze, anomalija u razvoju jednog tkiva ili dela organizma, koja lananom reakcijom, tzv. malformacionom sekvencom, izaziva kasnije defekte u razvoju organa ili veih delova organizma. Malformacione sekvence se razliito ispoljavaju: manifestuju se od jedva primetnih, do veoma tekih anomalija. Ukoliko dete ima mnoge strukturne defekte koji se ne mogu objasniti kao posledica jednog primarnog poremeaja razvoja, verovatno je re o multiplim primarnim defektima u jednom ili vie tkiva. Posledini defekti ine karakteristinu sliku - malformacioni sindrom. Etiologija malformacionih sindroma esto nije poznata. Meutim, zna se da abnormalnosti hromozoma (broja i strukture), mutacije gena, teratogeni (lekovi: androgeni, antimetaboliti, citostatici, antiepileptici, jodidi, litijum, heroin, tetraciklini i dr.), teki metali (olovo, iva), radijacija, oboljenja i trovanja majke (alkoholizam, dijabetes tip l, fenilketonurija, miastenija gravis, sistemski lupus eritema-todes, puenje), intrauterine infekcije (citomegalovirus, herpes simpleks, rubela, vari-cela, sifilis, toksoplazma) mogu da izazovu malformacije embriona. Najee malformacije (uroene srane mane, spina bifida) su, veruje se, nastale multifaktorskim nasleivanjem, odnosno kao posledica istovremenog delovanja mutantnog gena ili vie gena i tetnih faktora spoljne sredine. Verovatnoa da e neko od sledee dece istih roditelja imati malformaciju je, uopte uzev, 10 - 20 puta vea od rizika u optoj populaciji, ali znatno manja nego u sluajevima recesivnog ili dominantnog nasleivanja.

MALIGNA HIPERTENZIJA
(engl. malignant hypertension), izrazito visok krvni pritisak (dijastolni znatno iznad 130mmHg) koji dovodi do oteenja razliitih organa ili organskih sistema. Patoanatomski je karakteriu fibrinoidna nekroza aferentnih arteriola i endotelna proliferacija interlobulskih arterija bubrega. Sree se u manje od 1% bolesnika sa visokim krvnim pritiskom. Visok krvni pritisak najee dovodi do oteenja

mozga, oiju, srca, i bubrega. Oteenja mozga se manifestuju glavoboljom, povraanjem i psihomotornom uznemirenou. Na onom dnu se zapaaju krvarenja i otok papile onog ivca. Takoe, dolazi do hipertrofije sranog miia a moe doi do poputanja srca. Oteenje bubrega je esto praeno poputa-njem bubrene funkcije, to dovodi do poremeaja u koliini i sastavu izluene mokrae i nagomilavanja raspadnih produkata metabolizma u krvi. Ukoliko se ne lei smrtnost u toku jedne godine je do 80%, a u toku dve godine pribliava se 100%. Brz porast krvnog pritiska moe da prouzrokuje sranu insuficijenciju u toku 1-2 nedelje i bubrenu insuficijenciju za mesec dana.

MALIGNA HIPERTERMIJA
(engl. malignant hyperthermia), fulminantna hiperpireksija; brz nastanak izvanredno visoke temperature. Nasleuje se autosomno dominantno, a javlja se kod bolesnika koji mora da primi optu anesteziju (naroito halotan i sukcinilholin). Nastaje naglo uz brzi porast telesne temperature, sa znacima povienog miinog metabolizma kao to su tahikardija, tahipnea, cijanoza, poviena produkcija ugljen-dioksida, preznojavanje i rigidnost miia.

MALIGNA PUSTULA
(engl. anthrax, carbuncle), crni prit, bedrenica, prostrel; lokalizovana varijanta akutne, zarazne bolesti izazvane antraksnim tzv. Davaineovim bacilom. ee se javlja kod nekih domaih ivotinja, a ovek se zarazi obradom zaraenih ivoti-nja.

MALIGNI
(engl. malignant), zloudan. Opisuje tumor koji urasta i razara tkiva u svojoj okolini i ima sposobnost metastaziranja (rasejavanja) putem krvi i/ili limfe u druge organe ili tkiva. Koristi se i za opisivanje drugih poremeaja ili bolesti koje su pretee po ivot (npr. maligna hipertenzija)

MALIGNI HEPATOM
(engl. malignant hepatoma, hepatocellular carcinoma, hepatocarcinoma ), hepatocelularni karcinom, hepatokarcinom; karcinom poreklom od parenhimalnih elija jetre.

MALIGNI LIMFOM MEOVITIH ELIJA


(engl. mixed cell malignant lymphoma), limfom koji sadri limfocite i histiocite.

MALI KRVOTOK
(engl. lesser circle, pulmonary circle, lat. circuluc sanguinis minor ), v. cirkulus sangvinis minor, pluni krvotok.

MALI MOZAK

(engl. small brain, lat. cerebellum), v. cerebelum.

MALI OPORNJAK
(engl. lesser omentum, lat. omentum minus), v. omentum minus.

MALI SEDALNI OTVOR


(engl. lesser ischiadic foramen, lat. foramen ischiadicum minus), v. foramen ishijadikum minus.

MALLORY-WEISSOV SINDROM
(engl. Mallory-Weiss syndrome), rascep sluzokoe eluca ili zavrnog dela jednjaka, najee nakon povraanja praenog naprezanjem (alkoholizam) ili napornog kalja. Bolesnici prvo povraaju hranu i eludani sadraj, potom sledi naprezanje, a zatim povraanje krvavog sadraja.

MALNUTRICIJA
(engl. malnutrition), loa uhranjenost. Nastaje kao posledica nedovoljnog unosa hranljivih materija, njihovog neadekvatnog iskoriavanja i/ili disproporcionalno poveane energetske potronje.

MALOKLUZIJA
(engl. malocclusion), mal-pozicija kod koje kontakt gornjih i donjih zuba u celini ometaju optimalnu efikasnost izvo-enja osnovnih pokreta vilice tokom vakanja. Prema originalnoj klasifikaciji Anglea, u zavisnosti od anterioposteriornog odnosa vilica, iji je glavni indikator prvi molar, svi zagriaji podeljeni su u 4 klase: 1. klasa (neutrookluzija), sa normalnim anteroposteriornim odnosom vilica izraenim normalnom interkuspidacijom gornjih i donjih kutnjaka, ali sa teskobnou ili rotacijom zuba drugde, tj.sa dentalnom displazijom ili uma-njenim zubnim lukovima; 2. klasa (distookluzija), u kojoj je donji zubni luk u distalnom, zadnjem poloaju u odnosu na gornji u jednom od bonih segmenata; donji prvi kutnjak je u odnosu na gornji u distalnom poloaju; 3. klasa (mezuiookluzija), u kojoj je donji zubni luk u mezijalnom, prednjem poloaju u odnosu na gornji u jednom ili oba bona segmenta; donji prvi molar je u mezijalnom poloaju u odnosu na gornji prvi molar; 4. klasa, u kojoj okluzalni odnosi zubnih lukova pokazuju tendenciju distalizacije okluzije na jednoj polovini, a mezijalizacije na drugoj polovini ustiju.

MALOMODANA HEMISFERA
(engl. cerebellar hemisphere, lat. hemispherium cerebelli), v. hemisferijum cerebeli.

MALOMODANA NOICA
(engl. cerebellar peduncle, lat. pedunculus cerebri), v. pedunkulus cerebeli.

MALOMODANI ATOR
(engl. cerebellar tent, lat. tentorium cerebelli), v. tentorijum cerebeli.

MALONIL KOENZIM A
(engl. malonyl coenzyme A), tioestar CoA, HOOCCH2COSCoA, malonske kiseline. Prvi je proizvod koji se sintetie iz acetil CoA u nizu reakcija koje vode stvaranju dugolananih masnih kiselina.

MALONSKA KISELINA
(engl. malonic acid), kristalna dibazna kiselina, COOH-CH2-COOH, koja nastaje oksidacijom jabune kiseline sa hrom-trioksidom i koristi se za izradu barbiturata.

MALPIGIJEV KORPUSKUL
(engl. Malpi-ghian corpuscle), deo nefrona koji se odnosi na kapilare glomerula u Bowmanovoj kapsuli koja ih okruuje. Marcello Malpighi, italijanski anatom i fiziolog, 1626 - 1694.

MALPIGIJEVO TELO
(engl. Malpighian body), v. malpigijev korpuskul.

MALPOZICIJA
(engl. malposition), nenormalni poloaj ili anomalija u poloaju nekog organa. Malpozicija zuba (engl. malposition of tooth), nepravilan poloaj zuba u odnosu na alveolarni nastavak, susedne zube ili zube suprotne vilice.

MALPREZENTACIJA
(engl. malpresentation), svako odstupanje od normalnog polo-aja ploda u poroajnom kanalu majke prilikom poroaja. Svako odstupanje oteava ili onemoguava normalno odvijanje poro-aja i znatno poveava mogunost pojave komplikacija. Javljaju se u oko 5% svih po-roaja i zahtevaju briljivo praenje i pravo-vremenu, odgovarajuu akuersku intervenciju.

MALTAZA
(engl. maltase), enzim alfa-D-glukozidaza.

MALTEKA GROZNICA
(engl. Malta fe-ver), febris undulans, febris caprina, talasasta groznica je akutna infektivna bolest koja poinje naglo, visokom talasastom tempera-turom, znojenjem, intenzivnim mravljenjem,

malaksalou, anemijom i neuralginim bolo-vima sa promenama u zglobovima. Uzronik bolesti je Brucella Militensis, koja se prenosi mlekom od inficiranih koza ili bolesnih ljudi i koza. Letalitet je neznatan.

MALTOZA
(engl. maltose), disaharid O-a-D-glukopiranozil-(1-4)-D-glukopiranoza. Maltoza je beli kristalni eer koji nastaje kada amilaza hidrolizuje skrob, a koristi se kao zaslaiva i hranljivo sredstvo.

MALTOZURIJA
(engl. maltosuria), nalaz maltoze u urinu. Nalazi se pored glukoze u urinu nekih dijabetiara.

MALJIASTI PRSTI
(engl. clubbing fin-gers), digiti hyppocratici; prsti koji lie na maljice za dobo. Vrhovi prstiju nogu i ruku su zadebljali, sa ispupenim i zadebljalim noktima u vidu sahatnog stakla, poveane uzdune i poprene zakrivljenosti. Pojava moe biti uroena ili steena kod bolesnika sa centralnom cijanozom (v. cijanoza), kod uroenih sranih mana, hroninih plunih oboljenja, infektivnog endokarditisa, hroni-ne bolesti jetre, prisustva hroninog gnojnog procesa ili karcinoma. Maljiasti prsti su posledica smanjene koncentracije kiseonika u tkivima koje ima za posledicu poveavanje koliine vezivnog tkiva.

MAMA
(engl. breast, lat. mamma ), dojka. Parni organ koji je, kod polno zrele ene, poluloptastog ili kupastog oblika uz odstupnja koja su najee genetski ili rasno uslovljena. Dojka se nalazi na prednjoj strani grudnog koa, u prostoru izmeu treeg i sedmog rebra, i na sredini izmeu grudne kosti i pazuha. Ona svojom bazom ili osnovom po-iva na fasciji velikog grudnog miia. Baza se nastavlja telom dojke koje se zavrava bradavicom, smetenom neto ispod sredine dojke. Oko bradavice se nalazi kruno, tamnije pigmentovano polje koje se naziva kolut ili areola dojke. U sastav dojke ulaze koa, potkono tkivo i mlena lezda (v. glandula mame).

MAMILARNO TELO
(engl. mammilary body, lat. corpus mammilare), v. korpus mamilare, bradaviasto telo.

MAMOGRAFIJA
(engl. mammography), nativni rendgenski snimak dojke. Predstavlja suverenu dijagnostiku metodu koja upotpunjuje kliniki pregled, a moe prikazati male, nepalpabilne tvorevine u dojci kao i punktiformne kalcifikacije, mikrokalcifikacije iji je nalaz suspektan za karcinom dojke. Preporuuje se svim enama preko 40 godina u cilju ranog otkrivanja tumora.

MAMOPLASTIKA
(engl. mammoplasty), plastine operativne intervencije na dojkama, koje se dele na augmentacione (operativno unoenje specijalno konstruisanih proteza ispod postojee dojke radi poveanja veliine), redukcione (smanjenje veliine dojke operativnim uklanjanjem dela tkiva dojke), mamopeksije (operativno podizanje sputenih dojki) i rekonstrukcione (operativno kreiranje nove dojke i/ili rekonstrukcija bradavice. Ove intervencije se primenjuju ili posle amputacije ili agenezije dojke upotrebom proteza ili kono-miinih re-njeva)

MANA
(engl. defect), nedovrenost, nedostatak ili odsustvo. Steena m. , negenetski uslovljena, nastala sekundarno, nakon roenja; uro-ena m. , defekt prisutan na roenju.

MANDIBULA
(engl. mandible, lower jaw, lat. mandibula ), donja vilica. Neparna, najvea i potkoviasto oblikovana kost lica koja nosi zube donje vilice. Sastoji se od tela i grane, desne i leve. Telo je prednji, potkoviasto oblikovan deo koji du svoje gornje ivice nosi zubne jamice namenjene zubima donje vilice. Grana donje vilice ima oblik etvrtaste kotane ploice du ije se gornje ivice uoavaju dva kotana nastavka: prednji ili nezglobni i zadnji ili zglobni. Na zadnjem nastavku vide se glava i vrat donje vilice. Glava donje vilice se spaja sa donjo-vilinom jam-om slepoone kosti gradei donjo-vilini zglob. Mesto spoja tela i grane gradi ugao donje vilice. Na delovima donje vilice pripajaju se mastikatorni miii koji uestvuju u funkciji vakanja unete hrane.

MANGAN, Mn
(engl. manganese), metalni element koji podsea na gvoe. Ima atomski broj 25, atomsku teinu 54,938 i nalazi se u oksidacionim stanjima od +1 do +7, od kojih su najea +2, +4 i +7. Esencijalni je element koji sudeluje kao kofaktor u brojnim enzimima.

MANGANIZAM
(engl. manganism), v. trovanje manganom.

MANINO-DEPRESIVNA BOLEST
(engl. maniac-depressive dissease ), duevna bolest u kojoj se smenjuju faze izraeno dobrog (manija) i izraeno loeg raspoloenja (depresija). Predstavlja poremeaj prvenstveno emocionalne sfere. Spada u grupu psihoza. Obino depresivna faza bolesti traje znatno due od manine i moe je smeniti manina faza, ili period normalnosti.

MANIJA

(engl. mania), duevni poremeaj koji se odlikuje izraeno dobrim raspo-loenjem i hiperaktivnou. Kree se od prenaglaenog optimizma, preko euforije, sve do oduevljenja i eskstaze sa prateom manjom, ili veom zbrkom ideja, njihovim gomila-njem, brzim i isprekidanim govorom. U irem znaenju - mahnitost, u nekim sekvencama ponaanja.

MANIPULACIJA SLIKAMA
(engl. image viewing), izraz koji se odnosi na osnovne ope-racije sa slikama kao to su: pretraivanje, prikaz slike, rotacija slike, inverzija, uvea-nje, pomeranje, promena visine i irine prozora, merenje rastojanja, merenje povrine zadate konture, unoenje komentara, filmovanje i dr. Radne stanice koje sadre softverski paket samo za manipalacije sa slikama, a ne i za njihovu obradu nazivaju se vjuving stanice (Image Viewing Workstations).

MANITOL
(engl. mannitol), osmotski diuretik, analog sorbitola. Izvodi se iz manoze, HO(CH2OH)4CH2OH. Ima RMM 182,19. Posle intravenske primene, neizmenjen, eliminie se putem bubrega (glomerularnom filtracijom) i poveava eliminaciju vode, odnosno veih zapremina hipoosmolalnog urina. Primenjuje se intravenski u terapiji edema mozga, glaukoma, akutne bubrene insuficijencije (uz adekvatnu rehidrataciju) i za ispiranje mokrane beike. Preparati: Eufusol, Ispirol.

MANN-WHITNEYEV RANGOVA)

TEST,

U-TEST

(WILCOXONOV

TEST

SUME

(engl. Mann-Whitney-Wilcoxon test, Wilcoxon rank sum test ), neparametarski test o jednakosti parametara lokacije (centralnih vrednosti) dve populacije koje su po svemu ostalom jednake. Za date sluajne uzorke iz obe populacije, test statistika se obrazuje tako to se kombinuju uzorci, rangiraju posmatra-nja u kombinovanom uzorku i sumiraju rangovi posmatranja koja pripadaju jednom od uzoroka. Test je pogodan za poreenje dva nezavisna uzorka sa ordinalnim podacima ili sa numerikim posmatranjima koja nisu normalno rasporeena, pri emu je poeljno da uzorci imaju istu formu raspodele.

MANOMETAR
(engl. manometer), instrument koji slui za merenje pritiska gasova ili tenosti. Najjednostavniji manometri su u obliku U-cevi, rade na principu poreenja pritisaka (diferencijalni manometar), u kojima se nalazi tenost poznate gustine.

MANOZA
(engl. mannose), eer, monosaharid, aldoheksoza koja je epimer glukoze. Nalazi se u nekim glikoproteinima i uestvuje u oboljenju poznatom kao manozidoza.

MANOZIDOZA

(engl. mannosidosis), uroena metabolika greka koja je posledica deficita lizozomalne a-Dmanozidaze, koja je ukljuena u metabolizam oligosaharidnog dela glikoproteina. Posledice ovog poremeaja su skladitenje oligosaharida u lizozomima i poveano izluivanje putem urina.

MANTOUX TEST
(engl. Mantoux test), intrakutani test za tuberkulozu. Bazira se na reakciji kasne preosetljivosti zbog poveanja koncentracije tuberkulinskog antigena priprem-ljenog od Mycobacterium tuberculosis. Tuberkulinski test se primenjuje u dijagnostici i diferencijalnoj dijagnostici tuberkuloze, za otkrivanje tuberkulozne zaraze meu stanov-nitvom (indeks infekcije), za otkrivanje osoba koje su ve bile zaraene bacilom tuberkuloze (tuberkulinski reaktori, tuberkulinski indeks), kao i za otkrivanje zdravih osoba koje nisu inficirane bacilom tuberkuloze, da bi se imunizirale BCG vakcinom. Dijagnostiki znaaj tuberkulinskog testa je veliki uprkos relativnoj promenljivosti specifine osetljivosti organizma. Rezultat testa se ita posle 72 sata.

MANUBRIJUM
(engl. handle, lat. manubrium), drka. Anatomska struktura nalik drci ili ruici. Osobena je za grudnu kost, u okviru koje gradi gornji deo (nalik drci kratkog rimskog maa), i slunu koicu eki.

MANUELNA VENTILACIJA
(engl. manuel ventilation), upotrebom ruku, direktno ili indirektno, stvara se razlika izmeu atmosferskog i alveolarnog pritiska to omoguava ventilaciju.

MANUS
(engl. hand, lat. manus), aka. Distalni i izuzetno pokretan deo gornjeg ekstremiteta koji se nalazi neposredno ispod zgloba ruja. aka ima dve strane i dve ivice. Strane ake su prednja ili dlanska (v. palma manus) i zadnja ili lena (v. dorzum manus). Ivice ake su spoljanja ili bina i unutranja ili lakatna. Distalni deo ake odgovara korenu ake ili ruju (v. karpus) iji skelet izgrauje osam kostiju ruja. Ono se nastavlja srednjim de-lom ake koji se naziva doruje (v. metakarpus) i iju osnovu izgrauje pet kostiju doruja. Proksimalni deo ake grade prsti (v. digiti manus), koji se obeleavaju rimskim rednim brojevima poev od palca. Palac je prvi prst, a mali prst je peti. Osnovu prstiju grade lanci (falange). Svaki prst ima po tri lanka, osim palca koji ima dva. Prsti ake imaju i svoja posebna imena. Prvi prst je palac (v. poleks), drugi je kaiprst (v. indeks), trei je srednji prst (v. digitus medijus), etvrti je domali (v. digitus anularis), a peti je mali prst (v. digitus minimus).

MANJI
(engl. smaller, lesser, lat. minor), v. minor.

MAO,

skr. za enzim monoamin oksidazu.

MAO INHIBITORI
(engl. monoamine oxidase inhibitors), v. inhibitori MAO.

MAPA
(engl. map), hromozomska (genska) mapa je prikaz pozicije gena i drugih DNK markera na hromozomu.

MAPA HROMOZOMA
(engl. chromosome map), v. mapa.

MAPIRANJE
(engl. mapping), proces odreivanja pozicije gena i drugih DNK markera na hromozomu. Moe da se vri na nekoliko naina: na osnovu vezanog nas-leivanja sa poznatim genetikim markerom (linkage analiza), na osnovu gubitka funkcije gena pri deleciji odreenog hromozomskog regiona (deleciono mapiranje), po-mou testa hibridizacije itd. Jedinica genske mape, koja oznaava relativnu udaljenost izmeu gena na osnovu uestalosti njihove rekombinacije, je Morgan (M) ili centi Morgan (cM).

MAPROTILIN
(engl. maprotiline ), antidepresiv tetracikline strukture sa izraenim sedativnim i antiholinergikim svojstvima. Blokira preuzimanje noradrenalina i serotonina u mozgu i koristi se u terapiji endogenih depresija. Kliniki efekti se ispoljavaju sporo (posle 2 do 4 nedelje leenja). Ima brojna neeljena dejstva: kardiovaskularna (aritmije, hipotenzija, tahikardija, naprasna smrt), antiholinergika (suvoa usta, poremeaj akomodacije oka, opstipacija, retencija mokrae), centralna (konfuzije, hipomanija, konvulzije). Preparati: Maprotin, Maprotilin, Ladiomil.

MARAZAM
(engl. marasmus), tip malnutricije u kome potronja energije prevazilazi unos proteina i kalorija obino u duem periodu vremena. Koriste se endogeni energetski resursi, to rezultira ekstremnim gubitkom masti i somatske muskulature. Visceralne miine komponente su ouvane, pa je nivo serumskih albumina ouvan i ne dolazi do pojave edema. Kliniki, pacijenti imaju karakteristian izgled sa prekomernom mravou, suvom, tamnom, neelastinom koom, prolivima, i kod dece se javlja zastoj u rastu.

MARBURG BOLEST
(engl. Marburg disease), Cerkopitekus hemoragina bolest, akutna infektivna bolest iz grupe hemora-

ginih groznica, koja se javlja u Ugandi, Junoj Rodeziji i u drugim zemljama Afrike. Ova bolest se prvi put javila gotovo istovremeno, 1967. god., u Beogradu i Frankfurtu, kada su oboleli laboratorijski radnici. Uzro-nik bolesti je virus iz grupe Rabdovirida pantropnog karaktera izolovan iz ivotinja i sekreta i ekstreta oveka. Izvor zaraze je nepoznat. U navedenim sluajevima direktan kontakt sa krvi zelenih majmuna iz Afrike bio je razlog oboljevanja. Inkubacija traje od 3 do 5, nekada 18 dana. Bolest se razvija naglo uz visoku temperaturu i poremeaj koagulacije krvi uz masovna krvarenja, oteenja parenhimatoznih organa, oteenje svesti i pojavu ospe na glutealnom delu tela - vaan dijagnostiki znak. este su anurija i prote-inurija.

MARBURG VIRUS
, RNK virus iz porodice filovirusa, koji je dobio ime prema Marburgu, gradu u Nemakoj. Uzrokuje hemoraginu groznicu sa veoma visokom smrtnou.

MARCUS-GUNN FENOMEN
(engl. Marcus-Gunn jaw-winking syndrome ), pojava da pri otvaranju usta ili vakanju dolazi do podiza-nja gornjeg onog kapka. Uzrok je paradoksalna inervacija, u kojoj postoji spoj izmeu inervacije miia vakaa i miia podizaa onog kapka. To je, u uem smislu, fenomen. Sindrom Marcus-Gunn je odreena ptoza (sputenost) gornjeg kapka zbog paradoksalne inervacije.

MARFANOV SINDROM
(engl. Marfans syndrome ), pripada grupi uroenih bolesti vezivnog tkiva. Nasleuje se autosomno do-minantno, a javlja se sa uestalou od 4 do 6 na 100.000 stanovnika. Gen odgovoran za oboljenje nalazi se na dugom kraku hromozoma 15. Bolesnici su visoki i mravi, dugih ekstremiteta, nenormalno dugih i nenih prstiju ruku i nogu (arahnodaktilija), sa izraenim deformitetima kimenog stuba (skolioza, kifoskolioza) i poveanom savitljivou zglobova. Uzlazni deo aorte je proiren sa moguim razvojem disekantne aneurizme. Kod veine bolesnika izraena je dislokacija (subluksacija) onih soiva, udruena sa tekom kratkovidou (miopija), a ponekad i odlubljivanjem mrenjae. Bolesnicima se preporuuju kontaktna soiva, spreava razvoj deformiteta ili vri njihova hirurka korekcija.

MARFIJEV ZNAK
(engl. Murphys sign ), 1. znak koji govori u prilog akutne upale une kesice. Izvodi se pritiskom sa oba palca pod desnim rebarnim lukom na mesto projekcije une kese. Pozitivan je ako prilikom inspirijuma doe do refleksnog zaustavljanja disanja i bola na mestu pritiska; 2. osetljivost u predelu kostovertebralnog ugla kod perine-fritinog apscesa.

MARGINA
(engl. edge, margin, lat. margo), v. margo, ivica.

MARGINALNI BLEFARITIS
(engl. blepharitis marginalis ), bolest ivice kapaka, nastala bakterijskom infekcijom izvodnih trepavinih kanala. Ponekad moe da nastane i kao posle-dica nekorigovane refrakcione anomalije, poremeene ishrane, alergijskog stanja, hro-ninog nadraaja, hronine upale nosne sluz-nice i sinusa. Posledice blefaritisa su: gubitak trepavica, crvenilo i zadebljanje ivice kapaka, pojava ljuspica u podruju trepavica, zapa-ljenje korena trepavice i njihovo ispadanje.

MARGO
(engl. edge, margin, lat. margo ), ivi-ca. Rub ili ivica odreene anatomske strukture. Ivica moe biti otra ili zaobljena, zup-asta ili glatka, jednostruka, viestruka ili kruna. Posebno je dobro izraena na kostima.

MARIHUANA
(engl. marijuana), osueni delovi indijske konoplje (Cannabis sativa), u argonu zavisnih osoba: trava; smola. Ako je dobijena ekstrakcijom iz indijske konoplje naziva se hai. Najvaniji sastojak marihuane je tetrahidrokanabinol (THC), koji ima izraena centralna dejstva (euforiju, nekontrolisani smeh, gubitak oseaja za vreme, depersonalizaciju, pospanost i dr.), ali i neke efekte koji se mogu koristiti u terapiji (snienje intraokularnog pritiska i antieme-tiko dejstvo). U mozgu su izolovani posebni kanabinoidni receptori. Marihuana je i predmet zloupotrebe, izaziva psihiku i (manje izraenu) fiziku zavisnost.

MARKER
(engl. marker), obeleiva, materija karakteristina za neki odreeni proces. Npr. tumor marker je materija koju izluuje taj tumor i pomou utvrivanja postojanja te materije i merenja njene koliine mogu se doka-zivati prisustvo, veliina i aktivnost odre-enog tumora.

MAROTEAUX-LAMYEV SINDROM
(engl. Maroteux-Lamy sindrome ), 1. hereditarna sistemska mukopolisaharoidoza, prenosi se na autosomno recesivni nain. Karakteriu ga: patuljast rast trupa i ekstremiteta, zakasnelo zatvaranje fontanela, displazija lobanje, hipo-plazija gornje i donje vilice, lumbalna kifoza, isturenost sternuma, ukoenost zglobova, hepatosplenomegalija, razliiti stepeni gluvoe usled rekurentnog otitisa medije i neobian izgled lica sa tankim usnicama i izduenim nosem, defekti metafiza i epifiza, usporeno rastenje karpalnih i tarzalnih kostiju, deformiteti lumbalnih i torakalnih prljenova, ukljuivanje polimorfonuklearnih i limfocitarnih elemenata u krv, a velike koncentracije hondroitin B sulfata u mokrai. Naziva se i mukopolisaharoidoza VI; 2. sindrom verovatno prenosiv kao autosomno recesivna karakteristika koga karakteriu: patuljast rast, tup mandibularni ugao, predispozicija ka prelo-mima kostiju, kratki prsti, parcijalna anodoncija i gluvoa, isturenost ela, zubni kvar, dvoredni zubi, plave sklere, kifoza, skolioza, mentalna retardacija. Naziva se i piknodistoza.

MARSEJSKA GROZNICA
(engl. Mediterranean fever), v. mediteranska groznica.

MARSHALLOV SINDROM
(engl. Marshall syndrome ), hereditaran sindrom po tipu autosomno dominantnog naina nasleivanja. Karakteriu ga: sedlast nos, senzornoneuralna gluvoa, miopia, katarakte, ezotropija, hiper-tropija, sekundarni glaukom, hipertelorizam, uveani frontalni sinusi, smanjene nosne kosti i gornje vilice, protruzija gornjih sekutia, kratak ramus donje vilice; kalcifikacija dure i uzan auditivni kanal, hipodoncija i hipohidroza.

MARSUPIJELIZACIJA
(engl. marsupielisation), operativni zahvat kojim se preko otvora na prednjem trbunom zidu formira komunikacija izmeu patoloke upljine, ciste ili apscesa organa, sa spoljnom sredinom. To se postie ivenjem zida ciste za prednji trbuni zid, u cilju drenae sadraja i postupnog zara-stanja upljine. Ovaj operativni zahvat se naj-ee koristio za zbrinjavanje hidatidne ciste jetre ili ciste i apscesa pankreasa, kao i drugih gnojnih kolekcija u trbuhu. Danas je ova vrsta zahvata praktino naputena, poto se njime ponekad stvara dugotrajna fistula koja teko zarasta, a istovremeno u upljinu prodire infekcija iz spoljne sredine, ponekad virulentnija od inicijalne.

MASA
(engl. mass), 1. pojam koji je obino vezan za telesnu masu (TM) i predstavlja bitan pokazatelj stanja uhranjenosti. Telesna masa se meri medicinskom decimalnom vagom sa pominim tegom do najbliih 0,1 kg; 2. u fizici, kvantitativna mera za inerciju tela; osnovno svojstvo (osobina) materije. Masa je otpor kojim se materijalno telo suprotstavlja promeni brzine ili poloaja pod dejstvom sile. Jedinica za masu je kilogram (kg).

MASAA
(engl. massage), metoda tretiranja tela u higijenske svrhe, pomou ruku ili pomou aparata. Time se postie bolja cirkulacija krvi, bolji rad miia, a jaa otpornost organizma. Primenjuje se iz zdravstvenih, estetskih, rehabilitacionih indikacija, ali i u svrhe treninga i sportskih takmienja.

MASAA SRCA
(engl. cardiac massage ), ritmika kompresija srca korenovima dlanova postavljenim na donju polovinu sternuma (grudne kosti). Zatvorena ili spoljna masaa srca , direktna kompresija srca kroz otvor na grudnom kou; otvorena ili direktna masaa srca , izvodi se radi uspostavljanja i odrava-nja cirkulacije kod akutnog zastoja srca.

MASENI SPEKTROMETAR

(engl. mass spectrometer ), analitiki instrument koji se koristi za tano utvrivanje molekulske mase i strukture sloenih molekula koji se nalaze u mikrogramskim koliinama u uzorku. Moe da se kombinuje sa tehnikama pomou kojih se rastavljaju pojedina jedinjenja (npr. gasna hromatografija) i tada se dobija postupak visoke tanosti. Jedinjenja se identifikuju na osnovu karakteristinog masenog spektra.

MASETER
(engl. masseter muscle, lat. musculus massetericus), v. muskulus maseter, mii vakanja.

MASKIRANJE
(engl. masking), proces kada jedna pojava koju ovek moe da oseti postane pod dejstvom druge, jae pojave, nedostupna ljudskom ulu. Termin se koristi u audiologiji (nauka o ulu sluha) da oznai pojavu kada jedan zvuk koji ljudsko uho moe da uje postane neujan pod dejstvom zvuka vee jaine i ireg opsega.

MASLINA
(engl. olive, lat. oliva), v. oliva.

MASNA DEGENERACIJA
(engl. fatty degeneration), taloenje masnih globula u tkivu. To je stari naziv za promenu u tkivu koja se sada oznaava kao masna promena (fatty change).

MASNA NEKROZA
(engl. fatty necrosis), stanje u kome neutralne masti u elijama ili u masnom tkivu podleu razlaganju na masne kiseline i glicerol. Najee pogaa pankreasnu i peripankreatinu mast u akutnom hemoraginom pankreatitisu. Oznaava se takoe kao steatonekroza.

MASNE KISELINE
(engl. fatty acid), ravne ili razgranate monokarboksilne kiseline. U prirodi se nalaze samo u maloj koliini u slobodnom stanju. U lipidima se vezuju estarskim ili amidnim vezama. Postoje tri znaajne strukturne karakteristike masnih kiselina: uglav-nom su monokarboksilne kiseline, obino sadre paran broj ugljenikovih atoma, mada ih ima i sa neparnim brojem, zasiene su, mada mogu da sadre jednu ili vie dvostru-kih veza (nezasiene). Esencijalne su one nezasiene masne kiseline koje se ne sintetiu u organizmu i moraju da se unose putem hrane, a to su linoleinska, linolna i arahidonska kiselina.

MAST

(engl. fat), hranjiva materija, koja obezbeuje energetske potrebe organizma. To su uglavnom trigliceridi, koji bivaju hidro-lizirani pod dejstvom fermenata lipaze u masne kiseline i glicerol i potom apsorbovane kroz zid tankog creva, u kome se ponovo stvaraju neutralne masti, koje putem limfe i krvi dospevaju u druge organe. Znaaj masti nije samo u tome to predstavljaju energetski koncentrat (1g=9 kcal=37,7kJ), ve i u tome to su nosioci vitamina A, D, E i K, kao i esencijalnih nezasienih viih masnih kiselina - linolne i linoleinske. Ove kiseline imaju znaaj u profilaksi ateromatoze. Masti su neophodne za izgradnju steroidnih hormona i vitamina D3 - holekalciferola, a vezane za alfa i beta- globuline, kao lipoproteidi, igraju vanu ulogu u reakciji antigen - antitelo. Masti su neophodne za sintezu triglicerida, fosfolipida i holesterola, pa su tako neo-phodne za funkciju lojnih i mlenih lezda. Gradivna uloga je u tome to ine 2% svake elije. Tako im je uloga u rastu energije i sekreciji velika. Masti ivotinjskog porekla su uglavnom estri palmitinske i stearinske kiseline i glicerola. To su prave ili vrste masti. Jedina mast ivotinjskog porekla u tenom stanju je riblje ulje. Masti biljnog porekla su uglavnom estri oleinske kiseline. Dobijaju se presovanjem plodova maslina, ita, suncokreta, bundeve, lana, kikirikija. Ulje iz lana, suncokreta i kukuruza sadri velike koliine estera linolne i arahidonske kiseline, a ulje kikirikija je bogato estrima arahidonske kiseline. Bioloka vrednost masti zavisi od take topljenja i sadraja vitamina rastvorljivih u mastima i polinezasienih masnih kiselina. Ukoliko je taka topljenja niska, utoliko je iskoristljivost vea. U dnevnom obroku treba da se obezbede 25 - 30% kalorija, a od toga bar 4% daju polinezasiene masne kiseline.

MAST ELIJA
(engl. mast cell), elija vezivnog tkiva koja se nalazi u velikom broju u koi, sluznicama i neposredno uz krvne sudove. Mast elija je jedna od kljunih elija koje uestvuju u alergijskim reakcijama. Na svojoj povrini imaju receptore (prijemnike) za alergene, a u elijskom telu brojne granule ispunjene medijatorima alergijskih reakcija kao to je histamin. Kada se alergen vee na receptore mast elija (kod alerginih osoba) dolazi do prskanja granula i oslobaanja ovih medijatora alergijske reakcije.

MASTEKTOMIJA
(engl. mastectomy), hirurko odstranjenje dojke. Prosta m. (engl. simple mastectomy), hirurko odstranjenje dojke bez uklanjanja limfnih nodusa pazune jame. Radikalna m . (engl. radical mastectomy) po Halstedu je sinonim za radikalnu ope-raciju raka dojke i podrazumeva hirurko uklanjanje dojke, velikog i malog grudnog miia, i svih limfnih nodusa iz pazune jame (sva tri sprata). Retko se izvodi, osim u sluaju direktne zahvaenosti velikog grudnog miia malignim tumorom. Danas se ee izvode modifikovane radikalne mastektomije. Modifikovana radikalna m. MRM (engl. modified radical mastectomy) je najea operacija zbog raka dojke. Oznaava uklanjanje dojke i limfnih nodusa u pazunoj jami. Postoji nekoliko tipova modifikovane radikalne mastektomije, koji se razlikuju po tome koliki je opseg disekcije (hirurkog odstranjenja limfnih nodusa, v. limfadenektomija) limfnih nodusa pazune jame uraen i po tome da li je odstranjen ili ouvan mali grudni mii. Modifikovana radikalna m. - MRM po Maddenu je hirurko odstranjenje mlene lezde, dojke i limfnih nodusa iz srednjeg i donjeg sprata pazune jame uz ouvanje malog i velikog grudnog miia. Operacija se izvodi zbog raka dojke. Modifikovana radi-kalna m. - MRM po Auchinclossu je hirurko odstranjenje mlene lezde, dojke i limfnih nodusa iz srednjeg i donjeg

sprata pazune jame uz ouvanje malog i velikog grudnog miia. Operacija se izvodi zbog raka dojke. Modifikovana radikalna m. - MRM po Pateyu je hirurko odstranjenje mlene lezde, dojke, limfnih nodusa iz sva tri sprata pazune jame uz odstranjenje i malog grudnog miia, a ouvanje velikog grudnog miia. Operacija se izvodi zbog raka dojke. Zahvaljujui primeni i drugih vidova leenja raka dojke, radioterapiji i hemio-terapiji, uklanjanje cele mlene lezde sa disekcijom limfnih nodusa pazune jame nije obavezna i jedina operacija. Danas se sve ee rade potedne operacije zbog raka doj-ke, koje podrazumevaju odstranjenje dela mlene lezde sa tumorom u sreditu i limfnih nodusa istostrane pazune jame. V . lampektomija, v. parcijalna resekcija dojke, v. disekcija limfnih nodusa pazune jame.

MASTIKACIJA
(engl. mastication, chewing), vakanje, proces koji se odvija refleksno i u kome se hrana priprema za gutanje i varenje; sloen fizioloki proces u kome pored zuba koji odgrizaju, kidaju, sitne i melju hranu, uestvuju i drugi delovi mastikatornog organa. Refleks izaziva prisustvo hrane u ustima, pa se uz pomo miia vakaa vri njena mehanika obrada zubima i natapanje pljuvakom ime nastaje bolus.

MASTITIS
(engl. mastitis), zapaljenje dojke koje se obino javlja tokom babinja i laktacije i praeno je visokom temperaturom, crveni-lom i bolnom osetljivou dojke. Najei uzronik je Staphylococcus aureus koji pro-dire u dojku kroz ranice na bradavici.

MASTOCITOGENEZA
(engl. mastocytogenesis), proces razvitka i sazrevanja mast elija.

MASTOCITOZA
(engl. mastocytosis), pove-an broj mast elija ili infiltracija odreenih tkiva mastocitima. Kao posledica mastocitoze javlja se poveano oslobaanje medijatora alergijske reakcije. Postoji i sistemska mastocitoza koja je praena pigmentacijom koe, uveanjem jetre, limfnih vorova, manifestacijama od strane creva, kosti i kotane sri.

MASTODINIJA
(engl. mastodynia), bol u dojkama. Javlja se kao simptom kod razliitih oboljenja dojke, kao to su zapaljenja, tumori, hormonski disbalans ili kao bol nepoznatog porekla.

MASTOPATIJA
(engl. mastopathy), bilo koja bolest dojke.

MASTOPLAZIJA
(engl. mastoplasia), formiranje i razvoj tkiva dojke; naziva se takoe mamoplazija (engl. mamoplasia).

MASTOPTOZA
(engl. mastoptosis), opu-tenost i mlitavost dojki. Javlja se ee kod starijih ena, koje su vie puta raale i dojile decu.

MASTURBACIJA
(engl. masturbation), sino-nimi su: manusturpatio, ipsasio, onanismus, onanizam. Oznaava polno samozadovoljavanje, samozadovoljenje seksualnog nagona, manipulacijama penisom ili klitorisom radi samozadovoljenja. Smatra se da orgazmika masturbacija kod mukaraca poinje u drugoj polovini puberteta u 97% sluajeva. Oko polovine devojaka i ena takoe masturbira.

MATERINA SEKRECIJA
(engl. uterine secretion), mukozna tenost koju produkuju sekretorne elije epitela uterusa.

MATERINE LEZDE
(engl. uterine glands, lat. glandulae uterinae), proste tubularne lezde koje su smetene u endometrijumu i ije baze doseu miometrijum gde se mogu granati. Okruene su materinom stromom, a obloene jednoslojnim cilindrinim epitelom sa ponekom cilijarnom elijom. Njihov izgled se razlikuje u zavisnosti od toga da li je u pitanju devojica pre puberteta, ena u reproduktivnom periodu, u postmenopauzi ili u trudnoi, kao i u zavisnosti od faze menstruacionog ciklusa. Pre puberteta materine . su kratki, cevasti uvrati epitela. U reproduktivnom periodu trpe cikline promene. U proliferativnoj fazi ciklusa pod uticajem estrogena, regeneriu se iz lezdanih ostataka bazal-nog sloja, postaju dugake, ali uvek zadr-avaju svoj prav oblik. Tokom sekretorne faze progesteron daje lezdama izvijugan oblik sa mnotvom kesastih proirenja, inei sredinji sloj endometrijuma sunerastim, te se on i zove stratum spongiosum. Epitel postaje izreckan i mestimino pseudoslojevit, a lezdane elije su pune glikogena. Kratki pravi segmenti materinih lezda prolaze kroz stratum compactum povezujui proirena tela sa materinom upljinom. Tokom trudnoe materine . poprimaju nepravilan oblik i postaju zaravnjene. Formiraju sunerast sloj izmeu bazalne decidue i miometrijuma. Posle izbacivanja placente iz njih se regenerie epitel uterusa.

MATERINI
(engl. uterine, lat. uterinus), v. uterini.

MATERINI VRAT

(engl. uterine neck, lat. cervix uteri), v. uterus.

MATERINO SUENJE
(engl. narrow part of uteus, lat. isthmus uteri), v. istmus uteri, uterus.

MATERINO TELO
(engl. uterine body, lat. corpus uteri), v. uterus.

MATERIA ALBA,
meke bele naslage ostataka hrane, nisu fiksirane za zube i lako se uklanjaju obinim ispiranjem usta vodom. Posledica su loe higijene usta i zuba.

MATERICA
(engl. uterus, womb, lat. uterus), neparan, upalj, krukolik organ, debelog zida u kome se oploeno jaje razvija u dete. Van trudnoe materica je oko 7,5 cm duga, 3 - 4 cm iroka i oko 2,5 cm debela. Sastoji se od gornjeg proirenog dela tj. tela materice (corpus uteri), koji se natavlja u vrat materice (cervix uteri). Deo tela materice izmeu jajovoda je fundus, a uzak segment izmeu tela i vrata je isthmus. Deo vrata materice koji prominira u vaginu zove se portio vaginalis cervicis.

MATERNALNI (PUERPERALNI) MORTALITET (STOPA)


engl. maternal (puerperal) mortality (rate), meri rizik umiranja porodilja usled uzroka vezanih za noenje dece. U brojiocu se nalaze smrtni sluajevi nastali tokom i/ili usled poroaja, komplikacija trudnoe i puerperijuma, najee za godinu dana. Broj ivoroenih u istoj godini posmatranja najee se nalazi u denominatoru, mada bi za dobijanje tane stope trebalo dodati i broj mrtvoroene dece. Postoje razlike u kriterijumima trajanja postpartalnog perioda za koji se odreuje maternalni mortalitet. Prema SZO, maternalni mortalitet se definie kao smrt ene tokom trudnoe ili u roku od 42 dana po okonavanju trudnoe, bez obzira na njeno trajanje i to-pinost. Maternalni mortalitet moe da se pojavi u dve grupe: direktne akuerske smrti usled komplikacija trudnoe; indirektne akuerske smrti izazvane ranijim bolestima i stanjima.

MATINA ELIJA
(engl. stem cell), elija ije erke mogu da se diferentuju u druge vrste elija. Pluripotentna matina elija se moe diferentovati na nekoliko razliitih tipova elija ukljuujui limfocite, trombocite, leukocite i eritrocite.

MATURACIJA GLE I,
proces sazrevanja povrinskog dela glei pri emu se u povrinu glei ugrauju soli kalcijuma,

fosfati, fluoridi, a istiskuje voda. Maturacija je najintenzivnija u prve dve do tri godine po nicanju zuba (do njenog zavretka zubi su osetljivi na kariogene nokse).

MAZOHIZAM
(engl. masohism), seksualna perverzija (parafilija) u kojoj jedinka doiv-ljava polno zadovljstvo ako joj se nanosi bol. Termin potie od austrijskog pisca Mazoha, koji je u XIX veku pisao romane o seksualnim perverzijama u kojima je opisano zadovoljstvo nanoenjem fizikog bola i patnje. Prema psihoanalitikom shvatanju predstavlja vid agresivnog naboja koji je okrenut ka sopstvenoj linosti mazohizam, drugoj - sadizam, ili i prema sopstvenoj i drugoj li-nosti - sadomazohizam.

MBVT
(engl. mixed connective tissue disease, MCTD), v. meovita bolest vezivnog tkiva.

Mc BURNEY ZNAK
(engl. Mc Burneys sign ), lokalna osetljivost na blagu palpaciju u predelu McBurnijeve take (spoj spoljne i srednje treine linje koja spaja pupak i desnu gor-nju bedrenu bodlju). Pozitivan je kod upale crvuljka.

MCH
(engl. mean corpuscular haemoglobin), prosena vrednost hemoglobina u eritrocitu koja se izraunava iz odnosa izmeu naene koliine hemoglobina i prisutnog broja eri-trocita. Normalne vrednosti su 28 do 34 pg (pikogram, pg = 10-12/g) hemoglobina na jedan eritrocit.

MCHC
(engl. mean corpuscular haemoglobin concentration), utvrena koncentracija hemoglobina izraena u gramima na 100 ml eri-trocita, a proistie iz odnosa hemoglobina i hematokrita. Normalni MCHC je 30% do 35%.

MCNEMAROV TEST
(engl. McNemars test ), statistiki test za procenu znaajnosti razlike frekvencija (proporcija) dihotomnog obeleja (obeleja sa alternartivama+ i -) dva zavisna uzorka. Na primer, za poreenje rezultata jedne iste grupe pre i posle, test se zasniva na informaciji o broju ispitanika koji su preli iz jedne u drugu kategoriju izmeu prvog i drugog ispitivanja. Test statistika se izvodi koristei frekvencije b i c iz tabele 2x2:

MCV
(engl. mean corpuscular volume), odreivanje volumena svakog eritrocita, koje proistie iz odnosa

volumena eritrocita (hematokrit) prema ukupnom broju eritrocita. Normalan MCV je izmeu 82 i 95 fl (femtolitar, fl= 10-15/l).

MDH,
skr. za enzim malat-dehidrogenazu.

MEATUS
(engl. pathway, meatus, lat. meatus ), hodnik ili kanal preko koga se pristupa odreenoj anatomskoj strukturi ili koji se nalazi unutarnje. M. akustikus eksternus (engl. external acoustic m., lat. m. acusticus externus), spoljanji sluni kanal. Cevasto oblikovan deo spoljanjeg uva koji se prua od jame une koljke do bubne opne koja ga odvaja od prostora bubne duplje. Sastoji se od dva dela: spoljanjeg, kraeg i hrskaviavo- -opnastog (pars kartilaginea) i unutranjeg, dueg i kotanog (pars osea). Oba dela se spajaju gradei tup ugao otvoren put napred; m. akustikus internus (engl. internal acoustic m., lat. m. acusticus internus), unutranji sluni kanal. Kratki kanal koji se prua kroz petrozni deo slepoone kosti, neposredno unutra od unutranjeg uha. U kanal se dospeva preko otvora na zadnjoj strani petroznog dela slepoone kosti, a dno kanala slepo zatvara koso postavljena reetasta kotana ploica. Kroz kanal prolaze: ivac lica (nervus facijalis), posredni ivac (nervus intermedijus), ivac sluha i ravnotee (nervus vestibulokohlearis), arterija i vena labirinta; m. nazi inferior (engl. inferior nasal m., lat. m. nasi inferior), donji nosni kanal. Kanal na spoljanjem zidu nosne duplje u ijem se prednjem delu otvara nosno-suzni kanal; m. nazi medijus (engl. middle nasal m., lat. m. nasi medius), srednji nosni kanal. Kanal na spoljanjem zidu nosne duplje preko koga se otvaraju eoni i gonjovilini sinus, i prednje i srednje sitaste (etmoidalne) elije; m. nazi superior (engl. superior nasal m., lat. m. nasi superior), gornji nosni kanal. Kanal na spo-ljanjem zidu nosne duplje preko koga se otvaraju zadnje sitaste (etmoidalne) elije.

MEBENDAZOL
(engl. mebendazole), antihelmintik iz grupe benzimidazola. Koristi se za leenje crevnih infestacija uzrokovanih valjkastim crvima (nematodama): Enterobius vermicularis, Trichuris trichiura, Ascaris lumbricoides, Ancylostoma duodenale, Necator americanus. Deluje i protiv izazivaa trihinoze (Trichinella spiralis), dok se jo nalazi u crevima. Pretpostavlja se da inhibie polimerizaciju mikrotubula i neke oksidativne enzime parazita. Nema mnogo neeljenih efekata (alergijske reakcije, bol u trbuhu), ali je teratogen i ne sme se primenjivati kod trudnica i male dece. Preparati: Vermox, Mebendazol, Soltrik.

MEBHIDROLIN
(engl. mebhydrolin ), sedativni antihistaminik, kompetitivni antagonist histaminskih H1 receptora, sa antimuskarinskim dejstvom. Primenjuje se u terapiji alergijskih poremeaja (urtikarija, alergijskih rinitisa) i kinetoza. Preparati: Fabahistin, Incidal.

MEBROFENIN

, 3-brom-2,4,6-trimetil IDA, derivat iminodiacetil siretne kiseline, iz jetre se brzo izluuje u u, obeleen sa 99mTc je naj-povoljniji radiofarmaceutik za izvoenje hepatobilijarne scintigrafije i detekciju duodenogastrinog refluksa.

MECKELOV DIVERTIKULUM
(engl. Mec-kels diverticulum ), vreasta formacija na zidu tankog creva nasuprot mezenterijumu, koja predstavlja nepotpuno obliteriran ductus vitelinus spojen sa ileumom i lei 10 - 100 cm proksimalno od ileocekalnog zaliska. Pre-nika je od nekoliko mm do 10 cm. U preko 95% sluajeva je asimptomatski. Najbolje se dijagnostikuje enteroklizom. Kada je obloen eludanom sluzokoom moe biti sedite ulkusa ili karcinoma. Najee komplikacije su: krvarenje ulceracija, perforacija, intususcepcija i volvulus tankog creva. U poslednja dva sluaja postoji dilatacija tankog creva proksimalno od mesta opstrukcije i hidro-aerine senke u abdomenu.

MEOVANJE
(engl. matching), procedura izbora subjekata kontrolne grupe tako da po svim vanim karakteristikama, izuzev po vari-jabli koja se prouava, budu upareni (podudarni) sa subjektima eksperimentalne grupe. Na primer, u prouavanju etiologije neke bolesti, grupa bolesnih se poredi, po svojstvima vanim za tok bolesti, sa kontrolnom gru-pom koja nema tu bolest. Svaki bolesnik iz eksperimentalne grupe uparen je sa subjektom iz kontrolne grupe po polu, starosti i drugim karakteristikama.

MEDAZEPAM
(engl. medazepam), benzodiazepin dugog dejstva, slian diazepamu. Primenjuje se kao anksiolitik. Preparati: Nobrium, Nobritem.

MEDICINA RADA
(engl. occupational medicine), multidisciplinarna delatnost koja tei da zatiti i pobolja zdravlje radnika spre-avanjem i kontrolom profesionalnih bolesti i povreda na radu, da eliminie profesionalne rizike i uslove na radu koji su opasni po zdravlje i sigurnost na radu, da razvije i unapredi zatitu na radu, organizaciju rada i uslove radne sredine, da pobolja profesiona-lni i socijalni status radnika, njihovo fiziko, mentalno i socijalno blagostanje, da odrava i razvija radnu sposobnost radnika i omogui im socijalno i ekonomski produktivan ivot (SZO, MOR). Na taj nain se medicina rada postepeno razvila od monodisciplinarne aktivnosti orijentisane na rizik u multidisciplinarnu aktivnost irokog pristupa, koja se stara o fizikom, mentalnom i socijalnom blagostanju pojedinca i prati opte zdrav-stveno stanje i razvoj svakog od njih. Prva meunarodna konferencija koja se bavila zatitom zdravlja radnika odrana je u Ber-linu 1890. godine, sledi osnivanje Meunarodnog udruenja za radno zakonodavstvo (1900), Meunarodnog ureda za radnika pitanja (1906) i Meunarodne organizacije rada (1919) sa seditem u enevi. Prvi meunarodni kongres za profesionalne bolesti odran je u Milanu 1906. godine, kada je osnovana i Stalna meunarodna komisija za medicinu rada. Na VI meunarodnom kongresu, koji je odran u Lionu 1929. godine, usvojen je termin medicina rada za delatnost koja obuhvata celokupnu

problematiku zatite zdravlja radnika. Godine 1963. osnovano je Jugo-slovensko udruenje za medicinu rada. Tada je odran i Prvi jugoslovenski kongres medicine rada. U naoj zemlji danas medicina rada je integralni deo organizovane zdrav-stvene delatnosti sa osnovnim zadatkom da zatiti i unapredi zdravlje radnika. Ona je komponenta primarne zdravstvene zatite s ostvarenim jedinstvom preventivne i kurativne medicine (osnovna funkcija medicine rada jeste preventivna). Osnovni metodoloki princip u radu jeste rad dispanzerskog tipa s tenjom da sluba medicine rada obuhvati sve zaposlene.

MEDICINSKA BAKTERIOLOGIJA
(engl. medical bacteriology), grana mikrobiologije, nauka koja se bavi prouavanjem osobina i ivota bakterija znaajnih za humanu medicinu. Opta bakteriologija prouava morfo-logiju, strukturu bakterija, metabolizam, razmnoavanje, rast i genetiku bakterija. Specijalna bakteriologija izuava patogenost, virulenciju i oboljenja koja izazivaju odre-ene vrste bakterija.

MEDICINSKA PARAZITOLOGIJA
(engl. medical parasitology), grana mikrobiologije, nauka koja prouava parazite i parazitizam u humanoj medicini. Za razliku od opte parazitologije koja prouava morfologiju i fiziologiju parazita kao i zakonitosti unutar parazitizma, specijalna parazitologija obrauje pojedine parazitske vrste i oboljenja koja izazivaju.

MEDICINSKA SLIKA
(engl. medical image), slika organa ili sistema dobijena detekcijom signala nakon kontrolisanog dejstva neke spoljanje energije na ljudsko telo, uglavnom energija iz elektromagnetskog spektra. Dobijena slika moe da bude analogna ili digitalna. Postoje dvodimenzionalne (planarne), trodimenzionalne (tomografske) i dinamske (odre-en broj slika u datom vremenskom periodu, sa zadatim periodom trajanja svake pojedine slike), koje se koriste za merenje protoka i drugih fiziolokih parametara. Zavisno od primenjene spoljanje energije, medicinske slike daju prikaz: biohemijskih (MRI tehnike), metabolikih (PET tehnike), funkcionalnih (SPECT tehnike) i morfolokih (CT tehnike) stanja ispitivanog tela.

MEDICINSKI BIOHEMIAR
(engl. medical biochemist, clinical chemist or technologist), visoko obrazovana osoba osposobljena za praktino izvoenje analitikih laboratorijskih procedura, njihovo uvoenje, kontrolu i izdavanje rezultata analiziranja pojednih telesnih sastojaka u telesnim tenostima i tkivima.

MEDICINSKI CIKLOTRON
(engl. medical ciklotron ), ciklotroni niih energija (do 16 MeV-a) slue za proizvodnju pozitronskih emitera, od kojih su za dijagnostiku primenu najznaajniji: ugljenik C-11, azot N-13, kiseonik O-15, i fluor F-18. Medicinski ciklotron je lociran u bolnicama i potpuno je automatizovan. Sastoji se od: ciklotrona odre-ene energije za proizvodnju navedenih pozitronskih emitera, automatskih hemijskih

jedinica za proizvodnju pojedinih pozitronskih radioobeleivaa i sistema za njihovu kontrolu. Najpoznatiji pozitronski radioobele-iva koji se koristi za vie namena u dijagnostici je F-18 FDG, za iju je automatsku proizvodnju, u koliinama koje su dovoljne za veliki broj bolesnika i kontrolu, potrebno oko 2 sata. Zbog velikog dijagnostikog znaaja ovog pozitronskog radioobeleivaa u poslednje vreme se vri njegova distribucija iako vreme njegovog poluraspada od 110 minuta to oteava.

MEDICINSKI UGALJ
(engl. activated charcoal ), adsorbens, vezuje veliki broj otrova. Koristi se oralno za inaktivaciju oralno uzetih otrova koji su toksini u malim dozama, kao npr. antidepresivi. Preparati: Carbo medicinalis.

MEDICINSKO SLIKANJE
(engl. medical imaging), proces dobijanja medicinskih slika nekom od tehnika medicinskog slikanja. Kad se primenjuje X-zraenje koriste se radiografske tehnike (CT), u sluaju primene gama zraenja ili pozitrona, koriste se tehnike nuklearne medicine (SPECT i PET) itd. Sve tehnike imaju svoje mesto u dijagnostici zato to svaka od njih daje medicinske slike stanja pojedinih organa. V . medicinska slika.

MEDIGOKSIN
(engl. medigoxin), kardio-toniki glikozid, polusintetski derivat digoksina sa brzim dejstvom. Koristi se u terapiji srane insuficijencije sa fibrilacijom pret-komora i supraventrikularnih aritmija. Ima malu terapijsku irinu i brojna neeljena i toksina dejstva koja su vie izraena ukoliko postoji hipokaliemija: kardijalna (poremeaji ritma) i ekstrakardijalna (muka, povraanje, poremeaji vida, dezorijentacije, halucinacije, ginekomastija). Preparat: Lanitop.

MEDIJALIS
(engl. medial, lat. medialis), unu-tranji, struktura koja se nalazi blie u odnosu na sredinju ravan tela. Pojam medijalis je suprotan pojmu lateralis. Veoma se esto po-greno zamenjuje pojmom internus.

MEDIJALNA RAVAN
(engl. medial plane), vertikatna ravan koja deli telo na desnu i levu polovinu. V. sagitalna ravan.

MEDIJANA
(engl. median), sinonim, vrednost centralnog broja je vrednost koju ima statistika jedinica u sredini jedinica statistike mase (distribucije frekvencija) koje su pore-ane po veliini brojane vrednosti numeri-kog obeleja. Ako je broj statistikih jedinica neparan, medijana je jednaka vrednosti koju

ima statistika jedinica. Ako se npr. 25 razli-itih rezultata posmatranja porea od najmanje prema najveoj vrednosti, onda je trinaesti rezultat centralni broj odnosno medijana. Ako je broj statistikih jedinica paran, medijana se dobija izraunavanjem sredine izmeu vrednosti koje imaju statistike jedinice. Npr., ako imamo 26 razliitih rezultata i poreaju se od najmanje prema najveoj vrednosti, onda se medijana dobija izraunavanjem sredine izmeu vrednosti koju ima 13-ti (26/2) i 14-ti (28/2) rezultat.

MEDIJANUS
(engl. median, lat. medianus), 1. onaj koji zauzima sredinje mesto unutar odreene anatomske strukture; 2. onaj koji se prua uzduno sredinjim delom anatomske strukture delei je na simetrine polovine.

MEDIJASTINALNI
(engl. mediastinal, lat. mediastinalis), koji se odnosi na sredogrue ili pripada sredogruu, v. medijastinum.

MEDIJASTINITIS
(engl. mediastinitis), upala medijastinuma (sredogrua).

MEDIJASTINOSKOPIJA
(engl. mediastino-scopy), metoda vizualizacije prednjeg medijastinuma (sredogrua) u cilju dijagnostike (biopsija) kod oboljenja medijastinuma po-mou medijastinoskopa, optikog ureaja koji se u sredogrue uvodi kroz mali rez iznad grudne kosti. Prednja medijastinoskopija po Carlensu je najea i slui za bioptiko dijagnostikovanje promena u prednjem medijastinumu, obino pretrahealno i paratrahealno desno. Jugularnom incizijom otvara se pretrahealna fascija i plasira poseban rigidni tubus - medijastinoskop. Prepariraju se limfne lezde i biopsiraju. Slui za histoloku tipizaciju oboljenja (maligni limfom, sarko-idoza, metastatski karcinom bronha) i za odreivanje stadijuma karcinoma bronha.

MEDIJASTINOTOMIJA
(engl. mediastinotomy), modifikacija po Chamberlainu, bioptika hirurka procedura, sa ciljem histoloke potvrde promena u aorto-pulmonalnom prozoru, levo. Podrazumeva manju horizontalnu inciziju i resekciju dela III rebarne hrskavice levo.

MEDIJASTINUM
(engl. mediastinum, lat. mediastinum), sredogrue. Sredinji organski prostor grudne duplje. Sredogrue se nalazi neposredno iza grudne kosti, ispred grudnog dela kimenog stuba, izmeu desnog i levog plunog krila, obmotanog plunom maramicom. U svom gornjem delu komunicira,

preko gornjeg otvora grudne duplje, sa organskim prostorom vrata. Donji deo sredogrua poiva na tetivnom sreditu dijafragme. Sredogrue se deli na gornje i donje. Granicu izmeu njih gradi horizontalna ravan koja napred prolazi kroz ugao grudne kosti, a pozadi kroz meu-prljenski kolut izmeu etvrtog i petog grud-nog prljena. Gornje sredogrue (medija-stinum superijus) nalazi se neposredno iza ruice grudne kosti. U njemu se nalaze: grudna lezda (timus) ili njeni zaostaci, luk aorte i njegove grane, brahiocefaline vene i donja uplja vena, dunik i jednjak. Donje sredogrue (medijastinum inferijus) nalazi se iza tela i manog nastavka grudne kosti. Ono je dodatno, prednjim i zadnjim listom srane kese (perikard) podeljeno na tri dela: prednje, srednje i zadnje sredogrue. Prednje sredogrue (medijastimun anterijus) je prostor koji se nalazi izmeu grudne kosti i prednjeg lista srane kese. U njemu se nalaze: deo grudne lezde ili njeni zaostaci, oskudna grupa limfnih vorova, prednje veze srane kese i rastresito vezivno tkivo. Srednje sredogrue (medijastinum medijum) je deo koji se nalazi izmeu prednjeg i zadnjeg lista srane kese. U njemu se nalaze: srce obmotano sranom kesom, veliki krvni sudovi baze srca i pluni korenovi, desni i levi. Zadnje sredogrue (medijastinum posterijus) je deo koji se nalazi iza zadnjeg lista srane kese i ispred grudnog dela kimenog stuba, poev od petog grudnog prljena nanie. U njemu se nalaze: grudni deo aorte, jednjak, desni i levi ivac lutalac (nervus vagus), vene azigos i hemiazigos, grudni limfni kanal i simpatiko stablo.

MEDIJUS
(engl. middle, lat. medius), srednji. Onaj koji se nalazi u sredini, izmeu dve sline ili identine anatomske strukture.

MEDIKACIJA
(engl. medication), leenje lekovima.

MEDIKAMENT
(engl. medicament), lek.

MEDIKAMENTOZNI
(engl. medicamentous), koji je u vezi sa davanjem lekova.

MEDITERANSKA GROZNICA
(engl. Medi-terranean fever), kvriavi pegavac, Butonska groznica, akutna nekontagiozna krpeljska groznica koju karakteriu crna mrlja na mestu uboda krpelja, papulozna i hemo-ragina ospa i temperatura. Javlja se u oblasti Sredozemlja, a prvi put je opisana u Tunisu. Za vreme poviene temperature izaziva bolesti Rickettsia conori nalazi se u krvi bolesnika. Rezervoari bolesti su inficirani psi, a izvor zaraze je krpelj i to najvaniji psei krpelj - Ripocephalus sanguineus. Oteenje endotela malih krvnih sudova je glavni patogenetski mehanizam. Inkubacija traje od 5 do 7 dana. Bolest poinje naglo. Karakteriu je napadi poviene temperature koja je udruena sa akutnim peritonitisom, pleuritisom i artritisom. Napadi spontano prolaze u toku jednog dana do jedne nedelje

i kasnije se ponavljaju. Letalitet je manji od 3 %.

MEDROKSIPROGESTERON
(engl. medro-xyprogesteron ), progestagen iz grupe derivata progesterona. Primenjuje se u terapiji disfunkcionalnih krvarenja iz materice, dismenoreje, amenoreje, nekih malignih tumora (endometrijuma, dojke) koji su osetljivi na dejstvo hormona i kao kontraceptiv (jedna intramuskularna injekcija medroksiprogesteron acetata moe da prui pouzdanu zatitu od zaea tokom sledea tri meseca). Preparati: Dugen, Provera.

MEDULA
(engl. marrow, pulp, lat. medulla ), sr, jezgro, dua. Unutranji ili srni deo tkivne strukture ili organa. M. oblongata (engl. oblongata, lat. m. oblongata), produe-na modina. Deo modanog stabla koji se na-lazi izmeu modanog mosta (pons) i kime-ne modine. Nalazi se ispred malog mozga od koga je odvaja upljina etvrte modane komore. U odnosu na veliki potiljani otvor, produena modina se deli na gornji deo, smeten u zadnjoj lobanjskoj jami, i donji deo smeten u gornjem delu kimenog kanala. Izgraena je od sive i bele mase. U sastav sive mase produene modine ulaze: jedra IX (nervus glosofaringeus), X (nervus vagus), XI (nervus akcesorijus), XII (nervus hipoglosus) i delimino V (nervus trigeminus) i VIII (nervus vestibulokohlearis) modanog ivca, retikularna formacija i relejna jedra: nukleus gracilis, kuneatus, arkuatus i olivaris inferior. U sastav bele mase ulaze brojni nervni putevi koji prolaze kroz produenu modinu. U produenoj modini se nalaze vani vegetativni centri: centar za disanje, regulaciju sranog rada i krvnog pritiska, kaalj, povraanje. Retikularna formacija produene modine uestvuje u regulaciji stanja svesti, budnosti i sna; m. spinalis (engl. spinal cord, lat. m. spinalis ), kimena modina. Izdueni i cilindrino oblikovani deo centralnog nervnog sistema koji se nalazi unutar kimenog kanala, obmotan omotaima kimene modine. Prua sa od prednjeg luka prvog vratnog prljena (atlas), od koga nastavlja produenu modinu, do donje ivice drugog slabinskog prljena (L2), ispunjavajui samo gornje dve treine ki-menog kanala. Donji deo kimene modine je kopljasto ili kupasto suen (konus medularis). Od vrha ovog kupastog suenja prua se nanie zavrni koni (filum terminale). Kimena modina ima 31 par kimenih iva-ca. Deo kimene modine koji odgovara mestu odvajanja jednog para kimenog ivca nosi naziv segment kimene modine. Na poprenom preseku kroz kimenu modinu uoava se da je ona izgraena od sive i bele mase. Siva masa zauzima unutranji, sredinji deo i u potpunosti je okruena belom masom. Siva masa ima, na poprenom preseku, izgled slova H, na kome se razlikuju: prednji, zadnji i boni rogovi, i sredinji deo. Prednji rogovi, desni i levi, su kratki i iroki i pruaju se itavom duinom, gradei prednje stubove (kolumne) kimene modine. U njima se na-laze motorna jedra. Zadnji rogovi, desni i levi, su dugi i uzani, i pruaju se itavom duinom, gradei zadnje stubove (kolumne) kimene modine. U njima se nalaze senzitivna jedra. Boni rogovi, desni i levi, su kratki i iroki, i pruaju se samo od osmog vratnog do drugog slabinskog segmenta kimene modine, gra-dei bone stubove (kolumne) kimene mo-dine. U njima se nalaze simpatika i parasimpatika jedra. Sredinji deo sive mase se nalazi izmeu korenova prednjih, zadnjih i bonih rogova. Bela masa kimene modine gradi tri parne uzdune vrpce, prednju, spoljanju i zadnju, koje u potpunosti okruuju stubove sive mase. Kroz vrpce kimene modine prolaze brojni nervni putevi. itavom duinom kimene modine prua se mestimino obliterisani sredinji kanal (kanalis centralis).

MEDULOBLASTOM
(engl. medulloblastoma), tumor mozga koji se javlja kod dece. Nastaje iz elija koje imaju mogunost da sazrevaju u neurone (nervne elije). Razvija se u centralnom delu malog mozga (vermis), u blizini etvrte modane komore. Uzrokuje nesigurnost u hodu i drhtave pokrete ekstremiteta. Poremeaj u protoku modane teno-sti dovodi do hidrocefalusa (uveanje lobanje na raun modane tenosti). Osnovni vidovi leenja su hirurki i zrana terapija.

MEDULOEPITELIOM
(engl. medulloepithelioma), 1. redak tumor oka koji zahvata cilijarno (staklasto) telo ili retinu (mrenjau) i moe biti benigni i maligni. Poznat je i pod drugim nazivom - dictyoma; 2. redak maligni tumor nervnog sistema.

MEDULSKI KARCINOM
(engl. medullary carcinoma ), karcinom u tiroidnoj lezdi nastao iz C elija koje lue kalcitonin. Javlja se sporadino i u sindromu multiple endokrine neoplazije (MEN 2A i MEN 2B).

ME ICA
(engl. perineum, lat. perineum), v. perineum.

ME UKONDILARNI
(engl. intercondylar, lat. intercondylaris), v. interkondilarni.

ME UMOZAK
(engl. diencephalon, lat. diencephalon), v. dijencefalon.

ME UNARODNA UNIJA ZA ISTU I PRIMENJENU HEMIJU, IUPAC


(engl. International Union of Pure and Applied Chemi-stry ), profesionlano udruenje koje utvruje i predlae standarde za hemijsku nomenklaturu i terminologiju.

ME UNARODNI SISTEM JEDINICA


(engl. International System of Units), ime usvojeno na XI Generalnoj konferenciji za teine i mere, odranoj u Parizu 1960. godine, za univerzalan, jedinstven sistem mernih jedinica, baziran na MKS (metar-kilogram-sekund) sistemu. Meunarodni sistem jedinica poznat je irom sveta po imenu SI, to predstavlja inicijale francuskih rei Systme International. Osnovne jedinice SI sistema su: metar (m) jedinica duine, kilogram (kg) jedinica mase, sekunda (s) jedinica vremena, amper (A) jedinica jaine elektrine struje, kelvin (K) jedinica temperature i kandela (Cd) jedinica svetlosne jaine.

ME UREBARNI
(engl. intercostal, lat. intercostalis), v. interkostalni.

ME UREBARNI PROSTOR
(engl. intercostal space, lat. spatium intercostale), v. spacijum interkostale.

MEESOVE PRUGE
(engl. Mees lines), v. trovanje arsenom.

MEFLOKIN
(engl. mefloquine), antimalarik za hemioprofilaksu i terapiju malarije, hinolinski derivat, slian hininu. Meflokin je krvni izontocid, koji ne deluje protiv gameta i hepatinih oblika. Primenjuje se kod tekih oblika malarije (Plasmodium falciparum), rezistentnih na hlorokin. Preparat: Lariam.

MEGA(engl. mega), prefiks koji oznaava neto to je 106 puta uveano.

MEGADUODENUM
(engl. megaduodenum), proirenje duodenuma uzrokovano intra- i ekstraluminalnim procesima na razliitim nivo-ima duodenuma. Dolazi do niske ili visoke stenoze ili opstrukcije duodenuma. Rendgenski se vide dilatacija duodenuma proksimalno od prepreke i dilatacija eluca koje se nativno manifestuju kao dva hidrogasna nivoa: jedan u projekciji duodenuma, a drugi u elucu. Intraluminalni uzroci su: postinflamatorni procesi na sluznici duodenuma ili tumor zida duodenuma. Ekstraluminalni uzroci su: anularni pankreas, kongentinalne malformacije koje prstenasto obuhvate descedentni deo duodenuma, adhezije koje najee zahvataju bulbus i duodenum descedens, tumori pan-kreasa, arteriomezenterina okluzija, maligni limfomi, retroperitonealni tumori, adhezije posle zapaljenskih procesa une kesice, pan-kreasa.

MEGAKARIOCIT
(engl. megakaryocyte), ekstremno velika elija u kostnoj sri veliine izmeu 35 i 160mm u dijametru, koja ima jedro sa vie lobusa. Megakariociti su neophodni za stvaranje trombocita u sri, a normalno se ne nalaze u cirkulaciji.

MEGAKARIOCITNA LEUKEMIJA
(engl. megakaryocytic leukaemia), redak oblik malignog oboljenja u kome u kostnoj sri proli-feriu megakariociti i cirkuliu u velikom broju u krvi.

MEGAKOLON
(engl. megacolon), nenormalno proirenje debelog creva, sindrom razliite etiologije i patogeneze. Hirschprpungova bolest, kongenitalni, aganglijski megakolon, uroeno proirenje kolona kod koga zbog odsustva intramuralnih ganglijskih elija rektosigmoidne regije taj deo ne moe normalno da transportuje crevni sadraj, pa se proksimalni deo iri, a ovaj deo postaje suen; idi-opatski megakolon, oboljenje kod kog se sumnja na anomaliju u autonomoj inervaciji od strane lumbalnog pleksusa. Dolazi do atonije u normalno strukturisanom kolonu gde na irigografiji vidimo elongaciju i dilataciju debelog creva bez suene rektosigmoidne regije; dolihokolon , kongenitalno izduenje i proirenje kolona kongenitalnog porekla i najee zahvata sigmoidni kolon. Simptomatski dolihokolon je izazvan nekom mehanikom smetnjom u pasai, najee su u pitanju niske stenoze, zapaljenjski i oiljni procesi, benigne neoplazme.

MEGALOBLASTI
(engl. megaloblasts), ne-normalno veliki nezreli eritrociti koji se razvijaju u velikom broju i nastaju u kostnoj sri. U cirkulaciji se normalno nalaze megalociti ili makrociti. Ovo stanje se javlja u anemijama koje nastaju zbog deficita folne kiseline ili vitamina B12. Efikasno se lei vitaminom B12 i folnom kiselinom.

MEGALOBLASTNA ANEMIJA
(engl. megaloblastic anaemia), oboljenje krvi koje karakterie prisustvo megalocita, velikih, nezrelih eritrocita u cirkulaciji i megaloblasta u kostnoj sri. Obino se javlja u pernicioznoj anemiji ili anemiji zbog deficita folne kiseline.

MEGALODONCIJA,
v. makrodoncija.

MEGALOMANIJA
(engl. megalomania), manija veliine, bolesno precenjivanje svoje linosti. Ideje o sopstvenoj veliini se mogu javiti u okviru maninih stanja, ali i u okviru ponaanja koje se moe oceniti kao skoro normalno.

MEGAURETER
(engl. megaloureter ), kongenitalna anomalija uretera koja se manifestuje kroz jako izraenu dilataciju uretera, kod koje ne nalazimo kao uzrok dilatacije nikakvu organsku intravezikalnu opstrukciju ili neurogenu disfunkciju mokrane beike, a kod koje su trigonum i ureterovezikalni spoj normalno oblikovani. Postojanje nedilatiranog ure-ternog segmenta ispod dilatiranog dela, koji je normalnog kalibra ili neto suen i koji predstavlja opstruktivni element, verovatno po tipu funkcionalne opstrukcije moe da se dijagnostikuje veu prvoj godini ivota deteta; ne daje gotovo

nikakve simptome. Najea komplikacija je pijelonefritis, te se zbog toga m. otkriva onda kada se trae uzroci za refraktarnost leenja pijelonefritisa i njegovo esto recidiviranje. Dijagnoza se postavlja nefrografijom, scintigrafijom, intravenskom urografijom, cistoskopijom, retrogradnom pijelografijom i ehosonografijom. Leenje je hirur-ko (neoimplantacija uretera u mokranu beiku sa prethodnom resekcijom stenotinog segmenta).

MEHANIKA ASFIKSIJA
, v. mehaniko uduenje.

MEHANIKA POVREDA,
povreda nanesena dinamikim dejstvom mehanikog orua (v. povreda). Osobine mehanikih povreda zavise od kinetike energije povrednog orua ili tela, izgleda orua, veliine dodirne povrine izmeu tela i orua, kao i karakteristika po-vreenog dela tela. Dejstveni princip mehanikog orua moe biti tupina, otrica, i-ljak i projektil (v. orue, v. oruje). U odnosu na svoj izgled i mogunost utvrivanja dejstvenog principa kojim su nanesene, meha-nike povrede se dele na ozlede (v. ozleda) i rane (v. rana).

MEHANIKA VENTILACIJA
(engl. mechanical ventilation), postupak koji se primenjuje pri pojavi ija je osnovna indikacija akutna respiratorna insuficijencija prouzrokovana nedovoljnom ili potpuno odsutnom ventilacionom aktivnou. Usled toga nastaje neadekvatna minutna ventilacija koja izaziva hiperkapniju (viak CO2) ili hipoksemiju (manjak O2).Postupak mehanike ventilacije se obavlja aparatom (respiratorom), koji pri tome slui samo kao podrka obolelom pluu, te je neophodno i etioloko leenje osnovne bolesti.

MEHANIKO UDUENJE,
mehanika asfiksija, asfiktika povreda (v. uduenje) kod koje je poremeaj ili prestanak disanja uzro-kovan dejstvom mehanikog orua na organe za disanje. Po mehanizmu nastanka, u sudskoj medicini ove povrede se dele na dve velike grupe: strangulacione (strangulacija, engl. strangulation, lat. strangulatio - stezanje) i sufokativne (sufokacija, engl. suffocation, lat. suffocatio - zapuenje). Strangulacione mehanike asfiksije nastaju stezanjem organa za disanje (v. trag stezanja), i obuhvataju: zaguenje (v. zaguenje); zadavljenje (v. zadavljenje); veanje (v. veanje) i pritisak na grudni ko (lat. compressio thoracis) - npr. kod zatrpanih u rudnicima ili pri velikim guvama na fudbalskim stadionima, kada su onemo-gueni disajni pokreti zbog spoljanjeg pritiska na trup. Sufokativne mehanike asfiksije nastaju zapuenjem organa za disanje i obuhvataju: zapuenje nosa i usta (engl. smothering, gagging, lat. oclusio nasi et oris), npr. akom ili plastinom kesom prebaenom preko glave; zapuenje drela i grkljana (lat. obturatio pharyngolaryngis), npr. zalogajem hrane (tzv. bolus smrt, engl. choking); zapuenje traheje i bronhija (lat. obturatio tracheobronchiorum, engl. choking), npr. zapuenje traheje klikerom ili zrnom pasulja kod dece; utopljenje (v. utopljenje).

MEHANIKA

(engl. mechanics), deo fizike koji se bavi prouavanjem kretanja tela pod dej-stvom sile, ukljuujui i specijalne sluajeve kada telo miruje. Osnovni problem koji meha-nika razmatra jeste kako jedno telo silom utie na drugo. Mehanika se deli na tri oblasti: statiku , prouava sile koje deluju na telo u miru; kinematiku , opisuje mogue kretanje tela ili sistema tela; kinetiku , objanjava kretanja koja se mogu desiti u budunosti za datu situaciju. Principi mehanike su primenjeni na tri glavna problema: kretanje makrotela (zvezde, planete, sateliti); kretanje estica na mikroskopskom nivou i prouavanje pona-anja materije i elektromagnetnog zraenja na atomskom i subatomskom nivou.

MEHANIZAM KLIENJA FILAMENATA


(engl. sliding -filament mechanism), proces pri miinoj kontrakciji u kojem tanki (aktinski) i debeli (miozinski) filamenti, zahvaljujui reverzibilnom i sukcesivnom stvaranju akto-miozinskih kompleksa, klize jedni meu dru-ge dovodei do skraenja sarkomere a time i miia.

MEHANORECEPTORI
(engl. mechanoreceptors), receptori koji odgovaraju na meha-nike stimuluse.

MEHANOTERAPIJA
(engl. mechanotherapy), leenje primenom mehanike energije u okviru koje se izuavaju masaa (pasivni vid mehanoterapije), kineziterapija (aktivni vid mehanoterapije) i dr.

MEIBOMIANOVE LEZDE
(Meibomians glands), sebacealne lezde rasporeene u sloju u samoj tarzalnoj ploi onog kapka. One su postavljene paralelno jedna sa drugom i upravno na tarsus. Otvori tarzalnih lezda formiraju red na slobodnoj ivici kapka i to pozadi od trepavica. Ima ih oko 30 na gor-njem i oko 25 na donjem kapku. Njihova funkcija je spreavanje preteranog toka suza i obezbeivanje dobrog naleganja kapka jed-nog na drugi dok su oi zatvorene. Na samoj ivici kapka uz koren trepavica nalaze se znojne Mollove trepavine lezde (lat. glandulae cilliares) i obino po par malih Zeissovih lojnih lezda.

MEIBOMOVA CISTA
(engl. hordeolum internum), unutranji miak; akutna infekcija tarzalnih Meibomianovih lezda, koja pro-uzrokuje jake bolove poto se lezde nalaze u vrstom i zbijenom vezivnom tkivu, pa njihov otok stvara povean pritisak u kapku.

MEIGS SINDROM
(engl. syndrome Meigs ), nakupljanje tenosti u trbunoj duplji i izme-u listova plune maramice udrueno sa tumorom ovarijuma, najee fibromom.

MEKA MODANA OVOJNICA

(engl. pia, lat. pia mater), v. pija mater.

MEKI ANKR
(engl. chancroid ), akutna polno prenosiva bolest koju karakterie meka-na ranica obino lokalizovana na genitalijama ili anusu, uz uveane limfne vorove. Uzro-nik je Haemophilus ducrey, Gram-negativna bakterija.

MEKLOZIN
(engl. meclozine), antiemetik, antagonist histaminskih H1 receptora. Koristi se u terapiji povraanja kod kinetoza i vertiga i u kratkotrajnom leenju teih oblika povraanja u trudnoi. Preparat: Postafen.

MEKO NEPCE
(engl. soft palate, lat. palatum mole), v. palatum mole.

MEKONIJALNI ILEUS
(engl. meconiums ileus ), prepreka normalnoj pasai creva usled gustog mekonijuma u terminalnom, zavr-nom, delu ileuma. Smatra se da je to jedan od oblika ispoljavanja cistine fibroze.

MEKONIJUM
(engl. meconium), prva stolica novoroeneta. Sastoji se od crevne sluzi, se-kreta, progutane plodove vode sa lanugo dla-icama i epitela. Ovakva masa je itka, lepljiva, tamno obojena unim bojama, bezmirisna. Mekonijum se izlui tokom prvih 12 - 24 asa.

MEKSILETIN
(engl. mexiletine), antiaritmik, blokator natrijumskih kanala slian lidokainu, ali moe da se daje oralno. Primenjuje se u te-rapiji ventrikularnih aritmija, posebno posle infarkta miokarda. Preparati: Minsetil, Mexitil.

MELANHOLIJA
(engl. melancholia), duevni poremeaj sa izraenim neraspoloenjem. U svakodnevnom govoru oznaava tenju ka setnom raspoloenju i zatamnjenom vienju stvarnosti. U profesionalnoj upotrebi ranije je korien kao izraz koji oznaava depresivna stanja. U psihoanalitikoj terminologiji stanje posle gubitka voljenog objekta.

MELANIN

(engl. melanin), sloeni polimer, amorfni pigment koji je obino tamne boje i sintetie se u melanocitima. Melanociti se nalaze u koi, mukoznim membranama, ner-vnom sistemu itd.

MELANOCIT
(engl. melanocyte), elije spo-sobne da sintetizuju tirozinazu i melaninski pigment. Nalaze se u koi, sluzokoama, oku i centralnom nervnom sistemu.

MELANOCITNI
(engl. melanocytic), koji se odnosi ili je graen od melanocita.

MELANOCITOM
(engl. melanocytoma), bez-bolan benigni tumor uglavnom sastavljen od melanocita (pigmentnih elija). Javlja se na duici oka, naroito kod crne rase.

MELANODERMA
(engl. melanoderma), smea koa; sekundarna hiperpigmentacija epiderma obino u sklopu drugih bolesti (insuficijencije nadbubrene lezde, kasne kone porfirije, pelagre) ili sindroma.

MELANODONCIJA
(engl. melanodontia), crno smee naslage na cervikalnom delu mle-nih zuba, prouzrokovane hromogenim bakterijama.

MELANOM
(engl. melanoma), maligni tumor porekla pigmentnih elija melanocita. Spada u grupu najmalignijih tumora koji mogu brzo metastazirati u gotovo sve organe i tkiva. Faktor rizika je prekomerno izlaganje suncu i ultravioletnim zracima. Jedina mogunost lee-nja je hirurko odstranjivanje u ranim fazama bolesti. Svi ostali vidovi leenja u metastatskoj bolesti su bez uspeha.

MELANONIHIJA
(engl. melanonychia), smea ili crna prebojenost nokatne ploe iji je uzrok poveano odlaganje pigmenta mela-nina u nokatnoj ploi. Normalan je nalaz u tamnije pigmentovanih osoba.

MELANOSIS ARSENICA,
v. trovanje arsenom.

MELANO-STIMULIUI HORMON

(engl. melanocyte-stimulating hormone), stvara se i oslobaa iz hipofize. Doprinosi pigmentaciji koe, ali njegova prava uloga jo nije poznata.

MELANOZA
(engl. melanosis), lokalna ili difuzna prebojenost koe pigmentom slinim melaninu. Javlja se kao lokalna reakcija na lek, kao posledica dugotrajnog uzimanja ne-kih lekova, u sklopu nekih infektivnih bolesti i dr.

MELANURIJA
(engl. melanuria), izluivanje tamno obojene mokrae ili mokrae koja stajanjem na vazduhu dobija tamnu boju.

MELATONIN
(engl. melatonin), hormon, N-acetil-5-metoksi serotonin, RMM 232,27, koji lui epifiza. Sintetie se iz serotonina i primarno metabolie u jetri, gde se hidroksiluje i zatim konjuguje sa glukuronskom ili sum-pornom kiselinom i izluuje putem urina.

MELENA
(engl. melena), prisustvo krvi u sto-lici koja je kaasta, sjajna i crna kao katran ili talog od crne kafe. Javlja se tri do etiri puta u toku dana. Tada je obino u pitanju krvarenje iz eluca, duodenuma, tankog creva ili proksimalnih partija debelog creva. Pojava tzv. okultnog krvarenja, koje se ne moe pri-metiti makroskopski ve laboratorijskim pregledom stolice na prisustvo hemoglobina, sree se kod erozivnih oteenja sluzokoe eluca ili u bolesnika sa hijatus hernijom. Krvarenje moe biti iz plitkih promena, erozija, (sliveno krvarenje) ili dubljih promena, ulkusa, kada je integritet krvnog suda naruen (krvarenje u mlazu). Endoskopskim pregledom postavljamo dijagnozu, koja se moe produiti i terapeutski, kada se primenom razliitih hemijskih (sklerozirajuih) ili bio-loki (fibrin) sredsatva uspostavlja hemostaza.

MELFALAN
(engl. melphalan), citostatik, al-kilirajui agens za leenje multiplog mijeloma i drugih malignih tumora. Oteuje strukturu DNK i deluje na maligne elije u fazi deobe (ciklus-specifian citostatik). Ima brojna akutna i odloena neeljena i toksina dejstva i oteuje gametogenezu. Preparat: Alkeran.

MELITURIJA
(engl. malituria), prisustvo nekog eera u urinu.

MELNICK-NEEDLESOV

SINDROM (engl. Melnick-Needles syndrome ), hereditaran sindrom po tipu autosomno dominantnog nasle-ivanja. Kraniofacjalne anomalije ine: egzo-ftalmus, debeli obrazi, mikrognatija, malpozicija zubnih nizova, visoko i uzano elo, skra-enost distalnih falangi naroito na pal-evima. Naziva se i osteodisplastija.

MELOKSIKAM
(engl. meloxicam), novi nesteroidni antiinflamatorni lek, selektivni inhibitor enzima ciklo-oksigenaze 2 (COX-2) sa manje izraenim nadraajnim dejstvom na eludac. Preparat: Movalis.

MEMBRANA
(engl. membrane, lat. membrana), opna. Tanak tkivni sloj koji pokriva povrinu organa, duplje, dela tela, povezuje ili razdvaja strukture i organske prostore. elijske m., obavijaju eliju (plazma m.) ili njene organele (jedro, mitohondrije itd) i tako ih ine posebnim funkcionalnim jedinicama; omoguavaju razmenu materija i interakciju elije sa okolinom; plazma m., stvara i odrava razlike u sastavu intracelularne i eks-tracelularne tenosti zahvaljujui selektivnoj permeabilnosti; M. fibroza kapsule artikularis (engl. fibrous m. of articular capsule, lat. m. fibrosa capsulae articularis ), vezivna opna ili list zglobne aure. Spoljanji, vrst i beli-ast sloj zglobne aure koji je mestimino zadebljao i pojaan zglobnim vezama; m. sinovijalis kapsule artikularis (engl. synovial m. of articular capsule, lat. m. synovialis capsulae articularis), sinovijalna opna ili list zglobne aure. Unutranji, tanak i nean sloj zglobne aure koji stvara sinovijalnu tenost zgloba i kroz koji prolaze krvni sudovi i ivci namenjeni zglobu; m. timpani (engl. tympa-nic m, lat. m. tympani), bubna opna. Poluprovidna vezivna opna, sedefastog izgleda koja zatvara dno spoljanjeg slunog kanala razdvajajui ga od prostora bubne dup-lje. U odnosu na zategnutost, bubna opna se deli na dva dela: gornji, manji i labavi (pars flakcida) i donji, vei i zategnuti (pars tenza). Spoljanju povrinu bubne opne pokriva koa spoljanjeg slunog kanala. Unutranju povr-inu bubne opne pokriva sluznica bubne dup-lje i uz ovu povrinu je utkana sluna koica - eki (maleus).

MEMBRANOZNI
(engl. membranous, lat. membranaceus), onaj koji je nalik opni, opna-sti.

MEMBRANOZNI LABIRINT
(engl. membranous labyrinth, lat. labyrinthus membranaceus), v. labirintus membranaceus, opnasti labirint.

MEMBRANOZNI SEPTUM
(lat. septum membranaceum), membranozni deo meukomorskog septuma srca. Sastoji se od 1 - 2 mm debelog sloja gustog vezivnog tkiva koji je sa obe strane pokriven endokardom.

MEMBRANSKI POTENCIJAL

(engl. membrane potential), mirovni membranski potencijal; postoji na plazma membranama svih elija u miru; iznosi 10 - 100 mV . Oznaava se negativnim predznakom, jer je prvi put izmeren intracelularno. M. p. je razlika u potencijalu koja postoji izmeu unutranje i spoljanje strane elijske membrane; nastaje zbog nejednake distribucije jona intra i ekstracelularno, a ona je posledica aktivnog transporta i selektivne permeabilnosti plazma membrane za pojedine jone (najvaniji: Na, K, proteini).

MEMBRUM
(engl. limb, lat. membrum), ekstremitet. M. superius (engl. upper limb, lat. m. superius), gornji ekstremitet ili ud. Sastoji se od korena i slobodnog dela. Koren je deo gornjeg ekstremiteta kojim je on privren uz gornje-spoljanji deo trupa. Slobodni deo gornjeg ekstremiteta se prua od zgloba ramena distalno ili nanie. U sastav slobodnog dela gornjeg ekstremiteta ulaze: rame, nadlakat, lakat, podlakat i aka; m. inferius (engl. lower limb, lat. m. inferius), donji ekstremitet ili ud. Sastoji se od korena i slobodnog dela. Koren je deo donjeg ekstremiteta kojim je on privren uz donje-spoljanji deo trupa. Slobodni deo donjeg ekstremiteta se prua od zgloba kuka distalno ili nanie. U sastav slobodnog dela donjeg ekstremiteta ulaze: bedro, natkolenica ili but, koleno, potkolenica i stopalo.

MEMORIJA
(engl. memory), proces zadr-avanja znanja (informacija) za odreen vremenski period. Fizioloki, pamenje nastaje kao rezultat promena u kapacitetu sinaptike transmisije, a kao posledica prethodne nervne aktivnosti (uenja). Sutinu pamenja ini poveano sinaptiko provoenje za razliito dug vremenski period. Razlikuje se: nepo-sredna (senzorna), primarna (kratkotrajna), sekundarna i tercijarna (dugotrajna) momorija.

MEN
(engl. multiple endocrine neoplasia), v. multipla endokrina neoplazija.

MENARHA
(engl. menarhe), pojava prve menstruacije, obino nastaje izmeu 9. i 16. godine.

MENDEOV
SINDROM (engl. Mende syndrome ), kongenitalan sindrom koga karakte-riu sledee facijalne anomalije: pigmentacione promene, albinizam poglavine, facija-lnih i pupanih dlaka, mongoloidni habitus i gluvonemost; rascep nepca, progenija, istu-renost donje usnice, abnormalnosti spolja-njih delova uiju i defekti ula vida.

MENINGE
(engl. coverings, lat. meninges), ovojnice ili omotai mozga i kimene modine. Mozak i kimenu

modinu obmotavaju tri ovojnice: spoljanja ili tvrda (v. dura mater), srednja ili pauinasta (v. arahnoideja) i unutranja ili meka (v. pija mater). Tvrda ovojnica se naziva i pahimeninks, a pauinasta i meka ovojnica leptomeninks.

MENINGEOM
(engl. meningioma), tumor koji nastaje od fibrozne (vezivne) ovojnice mozga i kimene modine (meninga). Obino sporo raste i simptomi su vezani za kompresiju na okolne nervne strukture u mozgu. Moe da izazove epileptine napade ili oduzetost delova tela. Pojedini tipovi kao to su menin-gealni sarkom mogu da urastaju u okolna zdrava tkiva. Osnovni vid leenja je operativ-ni, uz dodatak zraenja.

MENINGITIS
(engl. meningitis), zapaljenje membrana mozga i kimene modine izazvano razliitim infektivnim agensima (virusi, bakterije, gljivice, protozoe). Meningitis mo-e nastati i u toku multisistemskih bolesti ve-zivnog tkiva, prilikom primene nekih lekova (nesteroidnih antiinflamacionih sredstava, citozin-arabinozida, karbamazepina, antibiotika sa sulfa-komponentom), dejstvom razli-itih hemijskih sredstava, otrova i toksina, pri postojanju razliitih neoplazmi unutar, ali i izvan centralnog nervnog sistema.

MENINGIZAM
(engl. meningism), menin-gealna reakcija sa normalnim likvornim nalazom. U toku nekih infektivnih bolesti, kada naglo doe do razvoja visoke febrilnosti, glavobolje i povraanja, moe da se javi iritacija modanih opni, praena pozitivnim meningealnim znacima. Pregled cerebros-pinalne tenosti pokazuje normalan nalaz. Meningizam, kao nadraaj modanih opni, ali bez zapaljenske reakcije, moe da se javi u toku pneumonije, akutne upale srednjeg uva, sinusitisa, urinarnih ili crevnih infekcija.

MENINGOENCEFALITIS
(engl. meningoencephalitis), zapaljenje mozga i modanih opni izazvano razliitim uzronicima, kako infektivne tako i neinfektivne prirode, koje karakteriu zapaljenske promene modanih opni i okolnog modanog tkiva. Meu infektivnim uzronicima najei su bakterije i virusi. Radi se o tekim oboljenjima iji se glavni simptomi odnose na centralni nervni sistem (glavobolja, povraanje, neuroloki poreme-aji, poremeaji svesti, grevi), uz povienu temperaturu.

MENINGOKOKNA INFEKCIJA
(engl. meningococcal infection), javlja se spo-radino, u vidu manjih lokalnih epidemija ili postoje regioni u kojima se odrava kao masovna endemijska bolest (meningitino zvono u Subsaharijalnoj Africi). Nastaje posle najee asimptomatske kolonizacije nazofaringsa invazivnim sojem Neisseriae meningitidis, koja se prenosi na druge osobe kapljinim putem, odnosno direktnim ili indirektnim oralnim kontaktom. U neepidemijskom periodu nazofaringealna kolonizacija iznosi oko

10%, dok u uslovima gustog smetaja, odnosno u okolini obolelog moe dostii 60 - 80%. Iz nazofaringsa bakterija se kroz epitel prenosi u sistemsku cirkulaciju. Ako tu ne bude unitena sinergistikom akcijom antitela, sistema komplementa i fagocitnih elija nastaje njena diseminacija (menin-gokokcemija), koja kod veine obolelih dovodi do razvoja meningitisa. Diseminacija bakterija najee je praena promenama na koi, koje mogu biti makulo-papulozne, petehijalne ili u vidu veih ili manjih krvnih podliva u najteim oblicima bolesti. Izmeu 30 i 40% obolelih ima klinike znake meningo-kok-cemije bez meningitisa. Diseminaciju prate poviena temperatura, munina i povraanje, kojima se pridruuju glavobolja, meningealni znaci i razliiti neuroloki poremeaji u slu-aju razvoja meningitisa, odnosno meningoencefalitisa. Pored meningokokcemije i meningitisa mogu se javiti i drugi oblici meningokokne infekcije, izazvani samom bakterijom ili imunolokim reakcijama koje ona pokree, meu kojima su najvanije: pneumonija, artritis, sinuzitis, otitis, endoftalmitis, endokarditis, perikarditis, uretritis i endometritis. Dijagnoza bolesti se postavlja izolacijom odnosno identifikacijom bakterije u krvi i cerebrospinalnoj tenosti, materijalu uzetom iz drugih obolelih organa. Lek izbora je pencilin G. Alternativni lekovi kod aler-ginih osoba ili u sluaju rezistencije bakterije najee su cefalosporini (cefotaksim, ceftriakson) ili hloramfenikol. Opta smrtnost od infekcije je oko 10% i vezana je uglavnom za fatalne oblike menigokokne sepse (do 50%), dok je od samog meningitisa smrtnost oko 5%. Hemoprofilaksa se sprovodi rifampicinom meu osobama u najuem kontaktu sa obolelim, a alternativu ine ciprofloksacin, ofloksacin, odnosno ceftriakson za trudnice. Efikasna vakcina postoji za infekciju izazvanu serogrupama A, C, W-135 i Y.

MENINGOKOKNA SEPSA
(engl. meningococcical sepsis), termin koji se sve ee zamenjuje irim pojmom meningokokcemija (v. meningokokna infekcija, meningokokni me-ningitis) i oznaava infekciju krvne struje Nesseriom meningitidis. Invazivni soj bakte-rije, posle najee asimptomatske kolonizacije nazofaringsa, prodire kroz respiratorni epitel u cirkulaciju. Ako ne bude uniten antitelima, sistemom komplementa i fagocitnim elijama oslobaa tokom multiplikacije i lize endotoksin, lipopolisaharid (LPS), koji direktno, ili posredstvom imunolokih mehanizama, pokre-e sistem koagulacije krvi, komplementa, fibrinolize i vazoaktivnih peptida (kalikrein-kinin). Istovremeno poinje sinteza elijskih faktora rasta (TNF alfa, Interleukini 1, 6, 8 i 10), azotnih oksida, adhezivnih molekula i brojnih drugih produkata metabolike stimulacije velikog broja raznorodnih elija, posebno endotela. Teina nastalog sistemskog inflamatornog odgovora (SIRS) i klinikih pojava, u direktnoj je korelaciji s koliinom osloboenog endotoksina i za posledice ima vazodilataciju, agregaciju trombocita, diseminovanu intra-vaskulnu koagulaciju (DIK), propustljivost kapilara i slabljenje srane funkcije, sa mo-guim razvojem septikog oka, tekog poremeaja disanja (ARDS) i poputanja veeg broja organskih sistema (MOF). Klinike ma-nifestacije meningokokcemije mogu biti blage, vezane za laku bakterijemiju, ali ih ee karakteriu nagao poetak, groznica, visoka temperatura, povraanje, mijalgije i artralgije, poremeaj svesti i razvoj hipotenzije i hipotermije (kod najtee obolelih). Kako toksin poka-zuje poseban afinitet za krvne sudove i kou, meningokokcemiju najee prate promene (3/4 pacijenata) u vidu makulo-papulozne ospe, petehija, ekhimoza ili krvnih podliva razliite veliine (DIK), koji mogu progredirati do hemoraginih bula sa obrazovanjem velikih nekrotinih povrina i izumiranjem delova eks-tremiteta (prstiju). Fulminantnu meningo-kokcemiju, ranije nazvanu Waterhouse-Fridrichsen sindrom, koja se javlja kod 10 - -20% obolelih, karakteriu brz razvoj septikog oka, DIK, multiorgansko poputanje sa krvarenjima u nadbubrenim lezdama, kojima je ranije pridavano centralno mesto u nastanku cirkulatorne insuficijencije. Iako N.

meningitidis ima afinitete za strukture CNS-a, oko 30 - -40% obolelih sa meningokokcemijom ne razvija meningitis. Hronina meningo-kokcemija se javlja kod 1 - 2% od svih meningokoknih infekcija i karakteriu je rekurentna temperatura, makulopapulozna ospa i artralgije. Dijagnoza meningokokcemije postavlja se na osnovu klinike slike, izolacije bakterije iz krvi i cerebrospinalne tenosti (ak kad u njoj nema promena) i iz skarifikata promena na koi. Terapija meningokokcemije antibioticima (pencilin G, ceftriakson, cefotaksim, hloramfenikol) u najteim sluajevima dopunjava se oporavkom cirkulatorne i miokardne funkcije (optimalan intravenski unos tenosti uz dobutamin/dopamin) i korekcijom metabolikih pore-meaja. Korekcija poremeaja koagulacije pri prisustvu DIK-a sprovodi se svee smrznutom plazmom (nadoknada antitrombina III, proteina C i S uz male doze heparina u posebnim sluajevima). U tekim oblicima bolesti potrebne su vetaka ventilacija, filtracija plazme odnosno hemodijaliza. Pomo u leenju oekuje se u perspektivi od imunoloke terapije, koja je u eksperimentalnoj fazi (monoklonska antitela na endotoksin, TNF, IL-1 i adhezivni molekuli, solbini receptori citokina i drugo).

MENINGOKOKNI MENINGITIS
(engl. meningococcal meningitis, lat. meningitis meningococcica), infekcija mekih modanica Neisseriom manngitidis, koja do njih dospeva krvnom strujom. Simptomatologija bolesti je najee tipina za bakterijski meningitis, mada mogu da se jave inaparentni i fulminantni oblici oboljenja. Pored ukoenog vrata i drugih meningealnih znakova prisutni su poviena temperatura, glavobolja i povraa-nje. Pospanost, konfuznost i drugi poremeaji svesti mogu biti praeni konvulzijama i razliitim neurolokim poremeajima. Pro-mene na koi u vidu petehija, makulopapulozne ospe ili krvnih podliva razliite veliine nalaze se kod 3/4 obolelih. Infekcija herpes virusom esto prati oboljenje. U ranoj fazi bolesti cerebrospinalna tenost (CST) moe ostati bistra i pored prisustva bakterija u njoj, da bi u daljem toku postala zamuena, sa velikim brojem polimorfonuklearnih leukocita, snienim vrednostima eera i hlorida i povienim vrednostima belanevina. Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu klinike slike i izolacije bakterije iz krvi i CST. Epidemioloki podaci korisni su u vreme epidemije, odnosno u endemijskim krajevima. Lek izbora je penicilin G, a alternative u sluaju izolovanja rezistentnih sojeva, odnosno preosetljivosti bolesnika mogu biti cealosporini III generacije i hloramfenikol, uz koje se primenjuju simptomatske mere i sredstva za smanjenje povienog intrakranijumskog pritiska. V . meningitis, meningokokna bolest, meningokokna sepsa.

MENISKOPATIJA
(engl. meniscopathy), oboljenje meniskusa.

MENISKUS
(engl. meniscus, lat. meniscus), vezivno-hrskaviavi kolut, polumeseastog oblika umetnut izmeu zglobnih povrina zgloba kolena. Opis se odnosi na anatomsku strukturu.

MENNELOV ZNAK
(engl. Mennel sign), test za ispitivanje osetljivosti sakroilijanih zglo-bova. Obino se radi kod

bolesnika sa spondilartropatijama. Izvodi se tako to bolesnik lei potrbuke, ispitiva jednom rukom fiksira karlicu, a drugom izvodi hiperekstenziju kuka sa nogom savijenom u kolenu. Ako bolesnik pri tome oseti bol u predelu sakroilijanog zgloba, znak je pozitivan.

MENOPAUZA
(engl. menopause), prestanak krvarenja koja su posledica ciklinog dejstva hormona ovarijuma i oznaava kraj reproduktivnog perioda u ivotu ene. Najee se dogaa izmeu 45. i 55. godne ivota, ali to zavisi od mnogih inilaca meu kojima su najvaniji genski, socioekonomski faktori, vreme menarhe, broj poroaja, geografsko podruje i dr. Promene balansa polnih hormona javljaju se najee posle 35. godine ivota to se manifestuje produavanjem ili skraivanjem perioda menstruacije ili perioda izmeu menstruacija. Moguje i iznenadni i potpuni prestanak menstruiranja. Sve te promene izazivaju promene u balansu polnih hormona koje mogu da budu praene klimakterinim znacima: vazomotorni talasi, atro-fine promene u vagini i osteoporoza. Kod nekih ena se javljaju i emocionalni pore-meaji. Neke od ovih simptoma ublaava hormonska supstitucija.

MENORAGIJA
(engl. menorrhagia), obilna i produena menstrualna krvarenja. Mogu da budu posledica mioma na uterusu ili miomatoznog uterusa, karcinoma endometrijuma ili ovarijuma.

MENSTRUACIJA
(engl. menstruation), redovno meseno krvarenje iz materice, koje se kod ena javlja u pubertetu i traje sve do menopauze. Intervali izmeu dveju uzastopnih menstruacija smatraju se normalnim ukoliko nisu krai od 24, niti dui od 32 dana. Traje 3 do 5 dana, mada moe i krae i due. Tokom menstruacije svaka ena proseno izgubi 50 - 100 ml krvi. U njenom nastajanju glavnu ulogu imaju hormonski odnosi izmeu estradiola i progesterona, takoe i odnosi izmeu hormonskih zbivanja u prednjem renju hipofize i jajnicima. Menstrualna krva-renja mogu da budu praena slabijim ili jaim bolovima.

MENSTRUALNI PERIOD
(engl. menstrual cycle), period od poetka jedne do poetka naredne menstruacije, za koje vreme jajna elija sazreva, ovulira i dospeva do materice preko jajovoda. Paralelno se odvijaju i pro-mene na sluzokoi materice koja se priprema za prihvatanje oploene jajne elije. Ukoliko do oploenja ne doe, nabujala sluzokoa materice nekrotie i zajedno sa krvlju otie iz materice, to je poetak novog ciklusa. Ceo proces je pod hormonskom kontrolom osovine hipofiza - jajnik.

MENSTRUALNI POREMEAJ
(engl. menstrual disorder), svaka nepravilnost u normalnom menstruiranju ene. Razlikuju se rana ili pozna menarha (prva menstruacija), rani ili pozni klimakterijum (prestanak normalne menstruacije), amenoreja (izostanak menstruacije), hipomenoreja (oskudna menstruacija), oligomenoreja (retka menstruacija), hipermenoreja (obilna menstruacija), polimenoreja (esta menstruacija) i dismenoreja

(bolna menstruacija). Svaki od ovih poremeaja zahteva utvrivanje uzroka i adekvatno leenje.

MENTALNA DEFICIJENCIJA
(engl. mental deficiency), maloumnost, slaboumnost. Predstavlja nedostatak, manjkavost intelektualnih funkcija, u okviru kojih se mogu klasifikovati razliiti stepeni mentalne nedovoljnosti. Stepeni mentalne nedovoljnosti se oznaavaju IQ skalom, na kojoj graninu mentalnu insuficijenciju predstavlja rezultat testa sa ocenom 70 - 80 (80 - 90 je granini prosek, 100 je apsolutni prosek), ocenom 50 - 69 se oznaava laka deficijencija, glupaci, 35 - 49 debilnost, 25 - 49 imbecilnost, a ispod 25 idiotija. Od stepena retardacije zavisi i stepen nesposobnosti za normalan ivot.

MEPERIDIN
(engl. meperidine), petidin.

MEPROBAMAT
(engl. meprobamat ), derivat karbamata sa sedativnim, hipnotikim i mio-relaksantnim svojstvima. Retko se prime-njuje zbog mogueg oteenja kostne sri i pojave fizike zavisnosti posle due prime-ne.

MERA
(engl. measure ), u matematici, genera-lizacija koncepta (shvatanja) duine i povrine neogranienog broja taaka na odreenom intervalu.

MERA PROTOKA
(engl. flowmeter), instrument za merenje protoka tenosti ili gasova. Ureaji za anesteziju moraju biti opremljeni meraem protoka kako bi se davanje anestetskih gasova u razliitim proporcijama moglo kontrolisati. Merai protoka se dosta koriste kod bolesnika sa astmom, za merenje njihove sposobnosti izbacivanja vazduha.

MERA NASLEDNOSTI
(engl. heritability), v. heritabilnost.

MERCURIALENTIS, ATKINSONOV ZNAK


(engl. Atkins sign), v. trovanje ivom.

MERE CENTRALNE TENDENCIJE


(engl. measures of central tendency ), mere izra-unate na osnovu skupa vrednosti koje su u nekom

smislu centralne ili tipine. Arit-metika sredina ( engl. mean), najea mera centralne tendecije. U populaciji predstavlja oekivanu vrednost varijable koju ispitujemo i oznaava se sa m. U uzorku se obeleava sa X i jednaka je sumi vrednosti podeljenoj sa njihovim brojem u uzorku (S X/n); medijana (engl. median), centralna vrednost, Me, vrednost koja deli raspodelu vrednosti na pola. U uzorku, u nizu rezultata poreanih po veliini (rangiranih), nalazi se tano u sredini. Poloaj centralne vrednosti odreuje se prema (n+1) /2. Ako je broj rezultata paran, centralna vrednost se izraunava kad dva srednja rezultata podelimo sa 2; mod, modus, modalna vrednost (engl. mode), Mo, vrednost numerike varijable koja se najee javlja. U uzorku vrednost obeleja koja je najee postignuta, tj. najfrekventnija vrednost. Moe se desiti da postoje dve ili vie modalne vrednosti (bimodalne i viemodalne distribucije frekvencije).

MERENJE
(engl. measurement ), proces koji povezuje fizike veliine i pojmove sa brojevima. Merenje je osnova nauke i tehnike.

MERENJE MASE ERITROCITA


(engl. red cell mass), v. merenje zapremine plazme.

MERENJE VEKA ERITROCITA I NALA-ENJE MESTA NJIHOVE RAZGRADNJE,


dinamska nuklearnomedicinska metoda. Zasnovana je na principu da 51Cr ugraen u hemoglobin ostaje u eritrocitima sve do njihove razgradnje. Posle i.v. ubrizgavanja eri-trocita, in vitro obeleenih sa 51Cr, uzimaju se uzorci venske krvi tokom 24 dana. Merenjem uzoraka krvi konstruie se kriva opadanja radioaktivnosti i izraunava vreme potrebno da se ona smanji na polovinu od poetne (T/2). Na osnovu T/2 iz odgovarajuih tablica se izraunava stvarni vek eritrocita. Mesto poja-ane razgradnje eritrocita odreuje se spoljnim merenjem radioaktivnosti nad slezinom, jetrom i sranim komorama. Iz odnosa rezultata merenja izraunavaju se lieno-kardijalni i hepato-kardijalni indeksi a pomou njih intenzitet razgradnje eritrocita u posmatranim regionima. Indikovano je kod bolesnika sa uroenim i steenim hemoliznim anemijama, ostalim vrstama anemija i anemijama izazvanim mijelotoksinim agensima.

MERENJE VEKA TROMBOCITA I NALA-ENJE MESTA NJIHOVE RAZGRADNJE,


dinamska nuklearnomedicinska metoda. Izvodi se pomou reinjiciranih autolognih trombocita obeleenih sa 111In. Uzorci venske krvi se uzimaju svakodnevno tokom 10 dana radi brojanja trombocita i merenja radioaktivnosti u scintilacionom brojau. Raunarskom obradom dobijenih podataka izraunavaju se T/2, faktor razgradnje trombocita i proseno trajanje njihovog ivota. Vre se i spoljana merenja nad regionima jetre, slezine i sranih komora radi pronalaenja mesta pojaane akumulacije i destrukcije trombocita. Indikovano kod bolesnika s esencijalnom trombocitopenijom, trombocitozom i drugim poremeajima stvaranja, sazrevanja i razgradnje

trombocita.

MERENJE ZAPREMINE CELOKUPNE KRVI


(engl. total blood volume), v. mere-nje zapremine plazme.

MERENJE ZAPREMINE ERITROCITA


(engl. red cell mass), v. merenje zapremine plazme.

MERENJE ZAPREMINE PLAZME


(engl. plasma volume), nuklearnomedicinska metoda zasnovana na principu razreenja poznate zapremine radiofarmaceutika poznate radioaktivnosti (A) unetog u intravaskularni prostor nepoznate zapremine. Najee se koristi HSA obeleen sa 131I. Tokom 30 minuta od ubrizgavanja uzima se nekoliko uzoraka venske krvi (a) radi merenja radioaktivnosti i konstruisanja krive iezavanja. Zapremina plazme se izraunava iz odnosa A/a. Iz poznate zapremine plazme (VP) se pomou hematokrita moe izraunati zapremna celo-kupne krvi (TBV) a iz razlike VP - TBV zapremina eritrocita. Indikovano je posle akutnih krvavljenja, kod dehidriranih, kod bo-lesnika s policitemijom i razliitim anemijama.

MERE VARIJABILITETA
(engl. measures of dispersion ), mere rasturanja skupa vrednosti, disperzije. Raspon (engl. range), najjednostavnija (ali i najnetanija) mera grupisanja rezultata oko neke srednje vrednosti. Raspon je jednak razlici izmeu najvee i najmanje vrednosti skupa rezultata. Prosean raspon niza ponovljenih rezultata daje razumnu ocenu standardne devijacije populacije; varijansa (engl. variance), u populaciji varijansa, s 2, jednaka je sredini sume kvadratnih odstupanja od srednje vrednosti, u uzorku varijansa, s2 je suma kvadratnih odstupanja vrednosti od njihove sredine podeljen sa brojem vrednosti manje 1; standardna devijacija (engl. standard deviation ), kvadratni koren varijanse, SD (u populaciji s, u uzorku s), je mera prosenog rasturanja skupa vrednosti oko njihove sredine, u originalnoj skali rezultata. Ako se podaci, pravilno simetrino i normalno grupiu oko sredine, onda je na rastojanju 1SD od sredine 68% opservacija, na 2SD od sredine je 95% i na 3SD od sredine je 99% opservacija; standardna greka (engl. standard error ), kvadratni koren varijanse skupa vrednosti ili funkcije tog skupa. Standardna greka sredine jednaka je standardnoj devijaciji skupa opservacija podeljenoj sa kvadratnim korenom broja vrednosti u skupu. Standardna greka sredine uzorka ukazuje na to koliko se ona razlikuje od sredine populacije (oekivane vrednosti).

MERKAPTOACETIL TRIGLICIN MAG3,


(engl. mercaptoacetyltriglycine ), sloeno jedinjenje s brzim renalnim klirensom. Mehanizam izluivanja u bubrezima slian je ortojodhipurnoj kiselini. U obliku betiatida i obeleen sa 99mTc, u kompleksu sa dinatrijum tartaratom i kalaj hloridom koristi se za merenje globalnog i separatnog renalnog protoka krvi, vremena tubulskog tranzita i brzine ekskrecije.

MERKAPTOPURIN
(engl. mercaptopurine ), citostatik iz grupe antimetabolita, antagonista purina. U organizmu se pretvara u ribonukleotid koji blokira metabolizam purinskih nukleotida i sintezu nukleinskih kiselina. Koristi se u svim fazama leenja akutne limfocitne leukemije. Izaziva depresiju kostne sri. Preparat: Puri-Nethol.

MEROPENEM
(engl. meropenem), beta-laktamski antibiotik najireg spektra kao imipe-nem, ali otporan na enzime u bubregu pa se moe davati bez cilastatina. Preparat: Mero-nem.

MEROZOIT
(engl. merozoite), mali okrugli trofozoit Plasmodium sp., nastao procesom izogonije u elijama jetre (EE faza ili egzoeri-trocitna faza ciklusa). Oslobaanjem iz elija jetre ulazi u jetrine sinuse i tu, u krvi, napada eritrocite. Ulaskom merozoita u eritrocite za-poinje E faza ili eritrocitna faza izogonijskog ciklusa. U eritrocitima oni poinju da rastu, a unutar njih se pojavljuju zrnca pigmenta kao posledica digestije hemoglobina (mala-rijski pigment).

MESALAZIN
(engl. mesalazine), nesteroidni antiinflamatorni lek koji se koristi za leenje ulceroznog kolitisa oralno u vidu tableta ili kao klizma. Preparati: 5-ASA, Pentasa.

MESEARENJE
(engl. somnabulism), som-nabulizam; stanje nepotpune budnost u toku kojeg se spava automatski kree. Pojava je neto ea za vreme meseine, pa otud potie termin mesearenje. Motorika je uglavnom kordinisana, a remeti se tek ukoliko doe do buenja. Somnambul (osoba koja meseari) se po pravilu kasnije ne sea svojih aktivnosti u toku nepotpune budnosti. Smatra se da je pojava epileptike prirode ili, moda, neurotska reakcija na stres i tekoe

MESO
(engl. meat), namirnica ivotinjskog porekla, koja moe biti sirova ili preraena i potie od zaklane stoke: goveda, konja, svi-nja, ovaca, koza, ivine i divljai. Meso ima veliku bioloku vrednost, koja potie od belanevina, tj. esencijalnih aminokiselina, veliki koeficijent iskoristljivosti (95%) i pepeo kisele reakcije. Hranjiva vrednost mesa je velika i zavisi od vrste, starosti i pola ivoti-nja kao i zasiujua mo, a ni stepen iskoristljivosti nije uvek isti. to je vie belan-evina, a manje masti i fascija, bolje se vari i krae vreme zadrava u elucu. V ode u mesu ima od 50 do 74%. Belanevina ima od 15 do 22% i to vie to je meso posnije. Najvei deo su belanevine nerastvorljive u vodi: miozin, globulin, miogen, pigment-protein crvene boje (mioglobin i citohrom) i kolagen prisutan u fascijama, a najmanji deo bioloki najvredniji mioalbumin, koji se pri kuvanju u vidu pene esto

odbacuje. Masti u mesu su estri palmitinske, stearinske i oleinske kiseline i glicerola i kreu se od 2 do 33%. Ugljeni hidrati u mesu su u vidu glikogena, pa se sazrevanjem stvara mala koliina mlene kiseline, koja poboljava kulinarska svojstva mesa. Od minerala najvie ima fosfora, a od oligoelemenata gvoa, bakra i kobalta. Pa-renhimni organi sadre najvie vitamina B kompleksa i retinola. Dobro meso ima normalan izgled, boju, miris, ukus i konzistenciju, a nije zagaeno patogenim mikroorganiz-mima, parazitima, larvama i plesnima.

MESTEROLON
(engl. mesterolone ), sintetski androgen za oralnu supstitucionu terapiju hipogonadizma kod mukaraca. Preparat: Provi-ron.

MESTO
(engl. place, lat. locus), v. lokus.

MENICA
(engl. utricle, lat. utriculus), v. utrikulus.

MEOVITA BOLEST VEZIVNOG TKIVA


(engl. mixed connective tissue disease), sindrom preklapanja simptoma i znakova sistemskog eritemskog lupusa, sistemske skleroze, polimiozitisa i reumatoidnog artritisa uz nalaz antitela na U1 ribonukleoprotein (U1 RNP).

MEOVITA ISHRANA
(engl. various nourishmet), treba da obezbedi organizmu energetske materije, neophodne za proizvodnju toplote i rad (ugljeni hidrati i masti), zatim gradivne materije, neophodne za izgradnju elija i tkiva (belanevine, mineralne soli) i tzv. zatitne materije, neophodne za pravilno iskoriavanje energetskih i gradivnih materija i sintezu hormona, enzima i antitela (vitamini, oligoelementi). To je, pre svega, raznovrsna ishrana, koja treba da ima sve bioloke grupe namirnica u strukturi dnevnog obroka, a to znai: itarice, hleb, testa; meso, ribu, jaja; mleko i mlene proizvode; masti i ulja; povre; voe i eer i eerne koncentrate.

MEOVITA KRIOGLOBULINEMIJA
(engl. mixed cryoglobulinaemia), sindrom koji sainjavaju purpura, artralgije uz nalaz poliklonskih imunoglobulina koji su najee antiimunoglobulinski imunski kompleksi, a mogu da sadre i druge molekule, kao to su Beta l C ili lipoprotein.

MEOVITA VAKCINA

(engl. mixed vaccine), polivalentna vakcina; meavina vie vakcina. Tako je DT vakcina meavina antitetanusnog i antidifterinog anatoksina, vakcina DTP protiv difterije, tetanusa, poliomijelitisa.

MET-, META(engl. met-, meta-), 1. prefiks koji ukazuje na promenu oblika ili pozicije; 2. prefiks koji ima vie znaenja: do, pre, nakon, izmeu, posle.

META - ANALIZA
(engl. meta - analysis), primena statistikih metoda u cilju kombinovanja rezultata razliitih studija. U biomedicinskim naukama, to je sistematizovana evalu-acija ispitivanog problema korienjem informacija iz razliitih, nezavisnih studija. esto se koristi spajanje rezultata vie malih randomizovanih kontrolisanih ogleda od kojih nijedan, posebno posmatran, nije dovoljno veliki da bi razlike bile statistiki znaajne. Znaajnost se dostie njihovim skupnim posmatranjem. Meta analiza sadri elemente i opteg pregleda i udruivanja podataka i pokazuje vie nego svaki od njih ponaosob. Ipak, analiza nosi sobom rizik razliitih oblika pristrasnosti.

METABOLIKA ARTROPATIJA
(engl. metabolic arthropathy ), oboljenje zglobova nastalo zbog metabolikog, najee uroe-nog poremeaja, enzimske prirode. U organizmu se nakuplja patoloki produkt koji ne moe normalno da se metabolie i dovodi do oboljenja zglobova. Najee metabolike artropatije su: giht, hondrokalcinoza, ohro-nozna spondilartropatija.

METABOLIKI DOSTUPNA ENERGIJA


, koliina energije koja se oslobaa u organizmu u procesima oksidacije energetskih materi-ja (ugljeni hidrati, masti, proteini) umanjena za koliinu energije koja se gubi npr. za proteine putem urina (u vidu azotnih supstanci oko 1,25 kCal), putem fecesa (ne vare se ili ne apsorbuju u potpunosti). Zato je energetska vrednost ugljenih hidrata 4 kCal, masti 9 kCal i proteina 4 kCal.

METABOLIKI PUL
(engl. metabolic pool), ukupna masa nepostojanih i reaktivnih supstancija u organizmu prema kojima i od kojih bezbrojne supstance neprestano prolaze; oznaava i ekstracelularni pul ili pul kalijuma.

METABOLIT
(engl. metabolite), hemijsko jedinjenje koje se formira ili sudeluje u meta-bolikim procesima.

METABOLIZAM
(eng. metabolism), 1. zbir svih hemijskih i fizikih promena koje se odigravaju u telu omoguavajui

njegov stalni rast i funkcionisanje. Metabolizam obuhvata razlaganje kompleksnih organskih gradivnih sastojaka uz oslobaanje energije koja je potrebna za druge procese (katabolizam), i izgradnju kompleksnih jedinjenja koja ulaze u sastav tkiva i organa (anabolizam); 2. zbir biohemijskih promena kojima se podvrgavaju specifini sastojci organizma kao to je, na primer, metabolizam proteina.

METACIKLIN
(engl. metacyclin), tetraciklin, antibiotik irokog spektra. Ne sme se davati deci do 12 godina jer ometa razvoj zuba. Pre-parat: Metaciklin-hlorid.

METADON
(engl. methadone), sintetski opioidni analgetik dugog dejstva, slabiji sedativ od morfina, protiv jakih bolova. Primenjuje se i u svim fazama leenja osoba koje su koristile i bile zavisne od opioidnih sredstava (morfina, heroina i sl.), naroito u poetnoj fazi detoksikacije. Preparati: Metadon, Physeptone, Heptanon.

METAFIZA
(engl. metaphysis, lat. metaphysis), zona ili kratki kotani pojas izmeu epifize (okrajka) i dijafize (tela) duge kosti. Ovo je zona intenzivnog kotanog rasta na raun koje se ostvaruje rast dugih kostiju.

METAKARPALNI
(engl. metacarpal, lat. metacarpalis), koji pripada doruju ili se odnosi na doruje.

METAKARPUS
(engl. metacarpus, lat. metacarpus), doruje. Srednji deo ake koji se nalazi izmeu ruja i prstiju ake. Skeletnu osnovu ovog dela gradi pet kostiju doruja izmeu kojih se nalaze etiri meuprostora doruja.

METAL
(engl. metal), svaka supstanca koju karakteriu visoka elektrina i toplotna provodljivost, kovnost, istegljivost i visok stepen refleksije svetlosti. Metali su obino u kristalnom vrstom stanju, u veini sluajeva imaju relativno prostu kristalnu strukturu koju karakteriu gusto pakovanje atoma i visok stepen simetrije.

METALOENZIM
(engl. metalloenzyme), enzim koji sadri vrsto vezane metalne atome kao integralni deo strukture, npr. kao u sluaju karboksipeptidaza i citohroma. Pri-sustvo metala je esencijalno za enzimsku

aktivnost.

METALOFLAVOPROTEIN
(engl. metal-loflavoprotein ), neki metaloprotein koji deluje kao dehidrogenaza, katalizujui oksidaciju supstrata mehanizmom koji ukljuuje redukciju prostetine grupe. Izvodi se iz riboflavina. Primer ovakvog enzima je ksantin oksidaza.

METALOPROTEIN
(engl. metalloprotein ), protein koji ima jedan ili vie metalnih atoma ili jona kao prostetinu grupu. Metal se dri funkcionalnim grupama aminokiselina koje su deo proteinskog lanca, ili pomou specijalnih prostetinih grupa kao to je porfirinski prsten hemoglobina.

METALOTIONEIN
(engl. metallothionein), protein sposoban da vezuje viak metala, ograniava koncentraciju slobodnih jona i smanjuje citotoksinost jona neesencijalnih metala (kadmijum, barijum i dr.). Pri tom je ouvano korienje esencijalnih oligoelemenata (cink, bakar i dr.) za odreene bioloke funkcije. Sinteza metalotioneina je genski re-gulisana, teki metali indukuju njihovu sintezu poveavajui kapacitet vezivanja metala u eliji, a time i veu toleranciju elija za tetne efekte metala. Metali su spojeni s metalotioneinima u termodinamike stabilne komplekse iskljuivo tiolskim vezama. U nekim tkivima indukcija sinteze metalotioneina predstavlja visokospecifian fenomen. Sadraj metala u metalotioneinu vrlo je razliit i zavisi od organa, tkiva i ekspozicije tekom metalu. Postoje dva izomera metalotioneina ili vie njih, koji se grupiu u dve klase: metalotionein I (MT-I) i metalotionein II (MT-II), a svaka klasa sadri razliite izoproteine koji ih dele na MT-IA, MT-IB, MT-IC itd. Metalotionein III (MT-III) specifian je metalotionein mozga, a metalotionein IV (MT-IV) prisutan je u tkivima koja sadre skvamozne epitelne elije.

METAMIJELOCIT
(engl. metamyelocyte), stadijum u razvoju granulocitne serije leuko-cita, izmeu stadijuma mijelocita i zrelog gra-nulocita.

METAMIZOL
(engl. noraminophenazone), analgetik i antipiretik, derivat pirazolona. Sve ree se koristi jer moe da oteti kostnu sr i izazove agranulocitozu. Preparati: Analgin, Baralgin, Novalgetol.

METAMORFOZA
(engl. metamorphosis), promena oblika ili sastava, prelazak iz jednog stanja u drugo.

METAN

(engl. methane), CH4, zapaljivi gas bez boje i mirisa koji nije toksian, ali je zapa-ljiv kada se pomea sa vazduhom.

METANEFRIN
(engl. metanephrine), meta-bolit epinefrina koji se izluuje urinom i formira se u nekim tkivima (npr. jetri). Naziva se i 3-metoksiepinefrin.

METANEFROS
(engl. metanephros ), zavrna faza (pronephros, mesonephros, metane-phros) razvitka nefrikog sistema iz nefrogene vrpce, koja predstavlja osnovu u embrionalnom razvitku bubrega. Poinje da se razvija kod embriona od 5 - 6 mm, pod hemijskim uticajem ureteralnog pupoljka, koji se formira na distalnom kraju mezonefrosnog kanala. U toku proksimalne migracije ureteralnog pupoljka metanefrogeno tkivo se progresivno uveava i podlee promenama koje dovode do razvoja definitivnih bubrega.

METANOL
(engl. methanol), CH3OH, bistar, bezbojan, zapaljivi alkohol sa karakteris-tinim mirisom. Krajnje je polaran i mea se sa drugim polarnim tenostima, kao to je voda ili drugi alkoholi. Koristi se kao rastvara. Vrlo je toksian. U organizmu se metabolizuje do formaldehida i formata pod dejstvom enzima alkohol-dehidrogenaze. Ovi metaboliti izazivaju teku acidozu i oteuju optiki nerv izazivajui slepilo.

METAPLAZIJA
(engl. metaplasia), zamena zrelih, tj. potpuno diferentovanih elija jed-nog tipa sa slinim elijama drugog tipa, koje su takoe zrele, potpuno diferentovane. Moe da bude progresivna, kada je prelaz u tkivo na viem stupnju razvoja ili regregresivna, kada je prelaz u tkivo na niem stupnju razvoja. Na nekom mestu u organizmu, elije jedne vrste tkiva zamenjuju se sa elijama druge vrste tkiva, ali slinog tkiva. Npr. cilindrini epitel koji oblae kanal grlia materice i stvara sluz, moe da metaplazira u ploastoslojevit epitel. Vezivno tkivo moe da metaplazira u kotano ili u hrskavino tkivo. Zbog metaplazije gubi se funkcija elija koje su zamenjene novim elijama drugog tipa, i to je neeljena promena za organizam.

METAR, m
(engl. meter), meunarodna merna SI jedinica za duinu.

METARAMINOL
(engl. metaraminol), simpatomimetik sa izraenim kardiovaskularnim efektima. Stimulie sve adrenergike receptore direktno i indirektno (poveavajui oslobaanje noradrenalina). Izaziva

porast sistolnog i dijastolnog pritiska, tahikardiju i peri-fernu vazokonstrikciju. Primenjuje se u profilaksi i terapiji akutnih hipotenzivnih stanja (spinalna anestezija, hemoragije i dr.). Pre-parat: Aramine.

METASTAZA
(engl. metastasis), rasejanje malignog tumora u delove organizma udaljene od mesta primarnog tumora, bez kontinuiteta sa primarnim procesom. Odvija se na tri glavna naina: putem krvi, putem limfe i kroz organske upljine kao to su trbuna i pluna maramica. Metastatski depoziti u krvnim sudovima se nekad nazivaju metastaze u tranzitu. Tumori se razlikuju po sposobnosti metastaziranja, neki imaju vei potencijal, dok dru-gi ne metastaziraju.

METATARZALNI
(engl. metatarsal, lat. metatarsal), koji pripada donoju ili se odnosi na donoje.

METATARZUS
(engl. metatarsus, lat. meta-tarsus), donoje. Srednji deo stopala koji se nalazi izmeu noja i prstiju stopala. Ske-letnu osnovu ovog dela gradi pet kostiju do-noja izmeu kojih se nalaze etiri meuprostora donoja.

METENCEFALON
(engl. afterbrain, lat. metencephalon), deo rombencefalinog mo-danog mehura iz koga tokom razvoja mozga nastaju modani most (pons), suenje zadnjeg mozga (istmus rombencefali) i mali mozak (cerebelum).

METEORIZAM
(engl. meteorism), nadutost od gasova u trbuhu; distenzija eluca i creva prisustvom velike koliine gasova.

METFORMIN
(engl. metformin), oralni antidijabetik za leenje insulin-nezavisnog tipa eerne bolesti (tip II dijabeta). Poveava oslobaanje insulina iz preostalih rezervi, i iskoriavanje glukoze u perifernim tkivima. Preparati: Gluformin, Tefor.

METHEMALBUMIN
(engl. methaemalbumin), 1:1 stehiometrijski kompleks hemina (oksidovanog hemoglobina) i albumina koji se formira kada se hemopeksin iscrpe pri intravaskularnoj hemolizi. Kada se stvore nove koliine hemopeksina, uklanjaju hemin sa albumina, uz formiranje kompleksa koji se eliminie

putem jetre.

METHEMOGLOBIN
(engl. methaemoglobin), oblik hemoglobina u kome je gvoe oksidisano iz fero (Fe+2). u feri (Fe3+) oblik. Methemoglobin nije sposoban da transportuje kiseonik. Iako se stvara i kod zdravih osoba ini manje od 1% hemoglobina krvi jer neprekidno biva redukovan pomou enzima NADH methemoglobin-reduktaze prisutnog u normalnim eritrocitima. Od methemoglobina potiu smea boja krvi i vidljiva cijanoza, ako se nalazi u koncentraciji veoj od 15 g/L krvi.

METHEMOGLOBINEMIJA
(engl. methae-moglobinaemia), poveana koliina methemoglobina u krvi. Moe se javiti i usled deficita enzima NADH methemoglobin-reduktaze (citohrom b5 reduktaze) ili usled patolokog molekula hemoglobina (hemoglobin M oboljenje). Methemoglobinemija je naje-e izazvana nekim lekovima i hemikalijama.

METHEMOGLOBINURIJA
(engl. methae-moglobinuria), prisustvo methemoglobina u urinu.

METIKLOTIAZID
(engl. meticlothiazid), tiazidni diuretik, koji se koristi samostalno ili u kombinaciji sa diuretikom koji tedi kalijum. Preparat: Lometazid.

METILDOPA
(engl. methyldopa), antihiper-tenziv sa centralnim dejstvom, koji sniava pritisak bez znaajne promene srane frek-vencije. U organizmu se prevodi u derivat neurotransmitera norepinefrina. esto izaziva neeljene efekte (sedaciju, depresiju, ote-enje jetre, hemolitiku anemiju i dr.) i ne koristi se u poetnoj monoterapiji hipertenzije. Delotvoran je u kombinaciji sa diureticima i primenjuje se u leenju povienog krvnog pritiska kod bolesnika sa bronhijalnom astmom, sranom insuficijencijom i u trudnoi. Pre-parat: Aldomet.

METILENDIFOSFONAT, MDP
(engl. methylene diphosphonate), organski analog pirofosfata, kompleksno osteofilno jedinjenje s izraenim svojstvom akumulacije u zonama kostiju s pojaanim protokom krvi i intenzivnom osteoblastnom aktivnou. U nuklearnoj medicini, obeleen sa 99mTc, slui za scintigrafiju kostiju i u onkolokoj dijagnostici. V. scintigrafija tumora.

METILKSANTINI

(engl. methylxanthines), kofein, teofilin i teobromin, psihostimulansi i bronhodilatatori. Deluju na: centralni nervni sistem (stimulacija, tremor konvulzije); krvne sudove (vazodilatacija, povean protok kroz bubrege sa pojaanom diurezom); srce (poja-ana kontraktilnost, tahikardija i aritmije) i skeletnu muskulaturu (pojaane kontrakcije). Dejstvo ostvaruju blokadom membranskih adenozinskih receptora i poveavanjem intracelularne koncentracije ciklinog adenozin-monofosfata (cAMP-a) i kalcijuma. U terapiji bronhijalne astme koriste se samo preparati teofilina.

METILPREDNIZOLON
(engl. methylprednisolone ), sintetski kortikosteroid pogodan za oralnu i parenteralnu primenu (u obliku m. natrijum-sukcinata). Oralno se koristi kad je neophodna dugotrajna terapija steroidima: endokrine bolesti, kolagenoze, reumatizam i dr., a parentaralno kod hitnih stanja: akutna insuficijencija kore nadbubrega, teka alergijska i anafilaktika stanja, status astmatikus i sl. Preparati: Lemod, Lemod-Solu, Nirypan- -Depo, Nirypan.

METILTRANSFERAZA
(engl. methyltransferase), potklasa enzima (EC 2.1.1) iz roda transferaza, koji katalizuju prenos metil-grupa sa jednog jedinjenja na drugo.

METILJ
(engl. trematode ), pljosnati crv (Platyhelminthes) u obliku lista, ije je telo pokriveno relativno debelom kutikulom. Ispod kutikule se nalazi miini sloj, dok je unutranjost tela ispunjena retikularnim parenhimom. Ovi paraziti su karakteristini po tome to imaju dve pijavke, usnu i trbunu, kao i nepotpun digestivni trakt koji se slepo zavrava, bez analnog otvora. Vei broj vrsta su hermafroditi. U naoj sredini najznaajnije vrste su Fasciola hepatica (veliki metilj), koji parazitira u unim putevima oveka i izaziva fasciolazu jetre, i Dicrocoelium dendriticum (mali metilj), koji takoe parazitira u unim putevima oveka. Infektivni oblik za oveka je cerkarija (larva), a ovek se inficira unoe-njem tog oblika per os.

METIMAZOL
(engl. methimazole), tiamazol.

METIONIN, Met ili M


(engl. methionine), prirodna esencijalna aminokiselina koja ulazi u sastav proteina i ima RMM 149,21. Kao donor metil-grupe, metionin ima lipotropno dejstvo. Moe da nastane metilacijom sopstvenog metabolita, homocisteina.

METIZERGID
(engl. methysergide ), antagonist serotoninskih receptora za profilaksu napada migrene. Ima brojna i

teka neeljena dejstva (poremeaji ponaanja, retroperitonealna fibroza i fibroza sranih valvula) i primenjuje se samo intrahospitalno, u najte-im sluajevima migrene. Preparat: Deseril.

METODA
(engl. method), sistematska procedura koja se izvodi na osnovu odreenog protokola, npr. u leenju ili izvoenju operacije ili laboratorijskog ispitivanja. Metoda se zasniva na naunom principu koji je ukljuen u proceduru, tj. na hemijskoj reakciji koja se koristi za ispitivanje u klinikoj hemiji. Metoda moe biti analitika - ako se izvodi na odgovarajuem analitikom instrumentu prema pisanom uputstvu i sa pripremljenim reagensima, definitivna - ako je zanemarljive netanosti, referentna - ako je u potpunosti dokumentovana sa podacima o tanosti, preciznosti osetljivosti, sudelovanju interferencija itd.

METOD IZBACIVANJA POSTELJICE IZ MATERICE


(engl. tehnique of manual removal ), akuerska tehnika kojom se posteljica runo odlubljuje od materice i evakuie iz materine upljine. Spovodi se ukoliko nakon poroaja ne nastupi spontano odlubljivanje posteljice ili tokom odlubljivanja doe do obilnog atoninog krvarenja.

METOD MERENJA PROTOKA KRVI


(engl. method of blood flow measurement ), primenjuje se ultrazvuna tehnika i to Doppler, uz primenu vizualizacije krvnih sudova ultrazvukom, poznata kao tehnika duplex-scanner. Pulsnim Dopplerom meri se brzina protoka u lumenu krvnog suda i kompjuterski dobijaju i drugi parametri.

METOD PLODNIH DANA


(engl. rhythm method), u ginekologiji, prirodni metod kontracepcije koji se sprovodi uzdravanjem od seksualnih odnosa tokom plodnih dana menstruacionog ciklusa. Zasniva se na injenici da je jajna elija sposobna za oploenje 48 asova nakon ovulacije i da je spermatozoid sposoban da je oplodi 36 asova nakon ejakulacije. S obzirom da je taan datum ovulacije nemogue precizno predvideti, ovaj metod je nepouzdan.

METOHEKSITON
(engl. methohexital sodium), barbiturat za intravensku anesteziju vrlo kratkog dejstva. Preparat: Brietal.

METOKLOPRAMID
(engl. metoclopramide), antiemetik i prokinetik, antagonist dopaminskih receptora. Periferno, ubrzava i pomae pranjenje eluca i tankog creva, ne utiui pri tome na sekreciju. Centralno, metoklopra-mid blokira dopaminske D2 receptore hemio-receptivne zone modanog stabla (lat. area postrema) i deluje protiv svih tipova povra-anja, posebno ako su posledica bolesti

gastrointestinalnog trakta. U visokim dozama moe da sprei i povraanje izazvano citostaticima, ali i da izazove neuroloke tegobe (ekstrapiramidni sindrom), posebno kod dece i veoma starih osoba. Preparati: Reglan, Klo-metol, Ventromet.

METOKSALEN
(engl. metoxalen), stimulator pigmentacije, koji se koristi u terapiji psorijaze kao pomoni lek. Senzibilie kou na efekte UV zraka u toku PUV A terapije. Potencijalno je kancerogen. Preparat: Oxoralen ultra.

METOPROLOL
(engl. metoprolol ), liposolubilni beta-adrenergiki blokator, selektivan za B1-receptore. Nema parcijalne agonistike aktivnosti, ali stabilizuje elijsku membranu u terapijskim dozama. Primenjuje se u terapiji hipertenzije, angine pektoris, sranih aritmija i tirotoksikoze i profilaksi migrene. Preparati: Betaloc, Presolol.

METOTREKSAT
(engl. methotrexate ), citostatik iz grupe antimetabolita, antagonist folne kiseline. Blokadom dihidrofolat-reduktaze zaustavlja sintezu purinskih i pirimidinskih nukleotida i nukleinskih kiselina, a time i proliferaciju malignih elija. Primenjuje se u terapiji leukemija, limfoma i drugih malignih bolesti, kao i u leenju tekih formi psorijaze i reumatoidnog artritisa. Stupa u interakcije sa mnogim lekovima i ima brojna neeljena i toksina dejstva, koja zavise od primenjene doze. Preparati: Beltreks, Methotrexate, MTX.

METRALGIJA
(engl. metralgia), bol u materici. Predstavlja simptom koji ukazuje na postojanje patolokog procesa na unutranjim polnim organima ene.

METRIFONAT
(engl. metrifonate; metriphonate), organofosforni antihelmintik, za leenje istosomijaza (Schistosoma haematobium, S. mansoni, S. japonicum). Aktivni metabolit metrifonata, dihlorvos, inhibie enzime holinesteraze i dovodi do paralize parazita, a neeljena dejstva su posledica pojaanog dejstva endogenog acetilholina (povraanje, bolovi u trbuhu, bronhospazam i dr). Preparat: Masoten.

METRITIS
(engl. metritis), zapaljenje mi-inog dela materice koje nastaje irenjem zapaljenskog procesa sa sluzokoe materice u dublje slojeve. Uzrokovano je prodorom patogenih bakterija u materinu upljinu, najee nakon poroaja, pobaaja ili intervencija nesterilnim instrumentima. Razlikuje se:

bazalni m ., kada zapaljenje zahvata samo sloj miia koji lee neposredno ispod sluzokoe, generalizovani m ., kada je zahvaen ceo mii i disekantni m ., koji se odlikuje stvaranjem apscesa u materinom miiu.

METROKOLPOCELA
, patoloko stanje poremeene statike materice i vagine pri kome dolazi do njihovog sputanja prema izlazu male karlice. Razlikuju se tri stepena sputanja materice: spad kod koga sputena materica ne izlazi iz vagine; nepotpuno ispadanje kada delimino izlazi i potpuno ispadanje kod kog cela materica izlazi iz vagine. Ova pojava je uzrokovana slabou miia male karlice, koja je ree izazvana konstitucionalnim anomalijama, a ee po-sledica tekih, produenih poroaja sa ote-enjima dna male karlice.

METRONIDAZOL
(engl. metronidazole ), derivat imidazola, antimikrobni lek irokog spektra. Pre svega, deluje na protozoe (Trichomonas vaginalis, Gardnerella vaginalis, Giardia lamblia, Entamoeba histolytica) i anaerobne bakterije (Bacteroides fragilis), a koristi se u leenju ulkusa eluca i duodenuma izazvanih bakterijama (Helicobacter pylori), pseudomembranoznog kolitisa koji se javlja posle primene antibiotika, Crohnove bolesti i nekih konih oboljenja (Acne ro-sacea). Metronidazol je delotvoran tek posle konverzije u aktivne metabolite koji oslo-baaju slobodne kiseonine radikale. Moe da izazove nadraaj centralnog nervnog sistema, a poveava toksinost etanola, pa se ne sme unositi sa alkoholnim piima. Preparati: Di-lan, Orvagil, Flagyl.

METRORAGIJA
(engl. metrorrhagia), patoloko, aciklino krvarenje iz materice koje nije povezano sa menstrualnim ciklusom e-ne. Predstavlja jedan od najeih simptoma u ginekologiji. Moe da bude uzrokovana organskim poremeajima enskih polnih organa (zapaljenja, tumori, povrede i sl.) i funkcio-nalnim poremeajima, odnosno nepravilnostima u hormonskom statusu. Posebnu grupu ine krvarenja vezana za trudnou, poroaj i babinje.

METROREJA
(engl. metrorrhea), curenje mukoznog ili gnojavog sadraja iz materice uzrokovano zapaljenjem.

METROSALPINGITIS
(engl. metrosalpingitis), istovremeno zapaljenje materice i jednog ili oba jajovoda. Nastaje irenjem zapaljenskog procesa sa materice na jajovode. Najei uzronici su streptokok, stafilokok, gonokok, hlamidije i mikoplazme, E. koli i dr. Javlja se obino posle poroaja, pobaaja, menstruacije i intervencija na polnim organima ene.

MEZENCEFALON

(engl. midbrain, lat. mesencephalon), srednji mozak. Deo modanog stabla koji se nalazi izmeu meumozga (dijencefalon) i modanog mosta (pons). Sastoji se od tri osnovna dela: prednjeg ili velikomodanog kraka - desnog i levog (krus cerebri), srednjeg ili krova (tegmentum) i zadnjeg ili krovne ploice (tektum). Kroz srednji mozak prolazi modani kanal, v. akveduktus cerebri. Srednji mozak je izgraen od sive i bele mase. U sastav sive mase ulaze: jedra III (nervus okulomotorijus), IV (nervus troh-learis) i delimino V (nervus trigeminus) modanog ivca, retikularna formacija i relejna jedra, od kojih su najvaniji crveno jedro (nukleus ruber) i crna masa (supstancija nigra). U sastav bele mase ulaze brojni nervni putevi koji prolaze kroz srednji mozak.

MEZENTERINA TROMBOZA
(engl. me-senteric thrombosis ), formiranje ili prisustvo tromba, ugruka u krvnim sudovima mezenterijuma koji ishranjuju segment ili vei deo intestinuma, to moe dovesti do infarkta tkiva. Oboljenje ivotno ugroava pacijenta.

MEZENTERIJALNI
(engl. mesenteric, lat. mesentericus), onaj koji se odnosi na peritonealnu peteljku tankog creva ili joj pripada.

MEZENTERIJALNI ADENITIS
(engl. mesenterial adenitis), zapaljenje limfnih lez-da mezenterijuma.

MEZENTERIJUM
(engl. mesentery, lat. mesenterium), peteljka tankog creva koju iz-grauje duplikatura organskog (visceralnog) lista trbune maramice preko koje je tanko crevo povezano sa zadnjim trbunim zidom. Kroz peteljku prolaze krvni, limfni sudovi i ivci namenjeni tankom crevu.

MEZIODENS
(engl. mesiodens), najee prekobrojni zub, pojedinaan ili u paru. Uglavnom je manji sa krunicom konusnog oblika i kraim korenom, smeten izmeu srednjih gornjih sekutia; mogu da budu iznikli, impaktirani ili invertirani.

MEZOAPENDICITIS
(engl. mesoappendicitis), zapaljenje kratkog mezenterijuma apen-diksa koji se nalazi iza terminalnog ileuma i apendiksa.

MEZODONCIJA
(engl. mesodontia), zubi srednje veliine.

MEZOGASTRIJUM
(engl. mesogastrium, lat. mesogastrium), 1. deo primitivnog dorzalnog mezenterijuma iz koga dolazi do razvoja velikog opornjaka (omentum majus); 2. srednji trbuni predeo koji se nalazi izmeu gornjeg (epigastrijum) i donjeg (hipogastrijum) tr-bunog predela. Mezogastrijum se dodatno deli na tri manja predela, srednji ili pupani (regio umbilikalis) i dva bona trbuna predela, desni i levi (regio abdominalis lateralis dekstra i sinistra).

MEZOKOLON
(engl. mesocolon, lat. mesocolon), peteljka debelog creva koju izgrauje duplikatura organskog (visceralnog) lista trbune maramice preko koje je debelo crevo povezano sa zadnjim trbunim zidom. Peteljku imaju samo: slepo crevo, popreni i sigmoidni kolon. Kroz peteljku prolaze krvni, limfni sudovi i ivci namenjeni debelom crevu.

MEZOMETRIJUM
(engl. mesometrium), donji deo iroke materine veze (ligamentum latum uteri), distalno od pripoja mezovarijuma. ine ga dva lista peritoneuma koji se pruaju od leve i desne ivice materice do bonih zidova i dna karlice. Znaaj mezometrijuma je u odravanju statike materice.

MEZOSALPINKS
(engl. mesosalpinx), peritoneum jajovoda koji se nastavlja nadole duplikaturom, koja pretstavlja donji deo iroke materine veze. Na spoljnom kraju jajovoda peritoneum se spaja sa sluzokoom. Na taj nain, peritonealna duplja ene stupa, preko abdominalnog otvora jajovoda i preko unu-tranjih polnih puteva, u vezu sa spoljnom sredinom.

MEZOTELIOM PLEURE
(engl. mesothelioma), benigni mezoteliom potie od visce-ralne ili parijetalne pleure, dugo je bez simptoma. Kaalj i bol su posledica rasta tumora i pritisaka na okolne organe. Na snimku plua se uz zid grudnog koa vide jasno ograniene senke. Dijagnoza se postavlja perkutanom biopsijom iglom. Maligni mezoteliom raste multifokalno po plunoj maramici. Tumor raste u grudnom kou i pravi oklop oko plua, urasta u zid, dijafragmu i plua. Manifestuje se izlivom u plunoj maramici, a kasnije dominira jak bol zbog urastanja tumora u zid grudnog koa. Histoloka dijagnoza se postavlja biopsijom pleure. Samo rano dijagnostikovan i operisan mezoteliom ima uslove za bolju prognozu. Evolucija malignog mezo-telioma je loa, letalni ishod kod veine boles-nika nastupa u toku dve godine.

MIANSERIN
(engl. mianserin), antidepresiv tetracikline strukture, sa izraenim sedativnim svojstvima. Blokira presinaptike a2-receptore u mozgu i pojaava dejstvo serotonina i noradrenalina. Koristi se u

terapiji depresivnih stanja i ima manje antimuskarinskih neeljenih dejstava od drugih srodnih lekova. Moe da izazove sindrom slian gripu, artritis, uticu ili poremeaje krvne slike. Prepa-rat: Miansan.

MIASTENIJA
(engl. myasthenia), miini umor; redukcija miine snage. Angiosklerotska paroksizmalna miastenija (engl. angiosclerotic paroxysmal myasthenia ), v. intermitentna klaudikacija; m. gravis (engl. m. gravis), neuromuskularni poremeaj autoimunog porekla koga karakterie slabost u odreenim miinim grupama ili, ree, ske-letne muskulature. U nekim sluajevima bo-lest je ograniena na spoljne okularne miie, sa ptozom, diplopijom i strabizmom, ali ee slabost je evidentna u miiima potrebnim za vakanje i gutanje, a ponekad zahvata i miie udova i celog tela. Etiologija bolesti nije utvrena. Kod nekih pacijenata postoji uvea-nje timusa ili timom, kod nekih hipertiro-idizam, a ree autoimune bolesti. Postoje do-kazi o poremeenoj neuromuskularnoj transmisiji zbog postojanja autoantitela za acetilholinske receptore na povrini miinih vlakana. Mijastenine krize mogu da budu fatalne bez terapije zbog paralize respiratornih miia.

MIBG,
METAJODOBENZILGV ANIDIN ( engl. meta-iodobenzylguanidine), kompleksno jedinjenje s izrazitim svojstvom akumulacije u hromafinim tkivima. Nastaje od benzil grupe bretilijuma i gvanidin grupe gvanetidina; analog je gvanetidina. Unet u cirkulaciju vezuje se za elije krvi i akumulira u sekretornim granulama citoplazme adrenergikih elija. Postoji i fizioloka akumulacija MIBG u tkivima s intenzivnom simpatikusnom inervacijom (srani mii, pljuvane lezde); obeleen sa 123I ili sa 131I (u meta poloaju), slui za scintigrafsku vizua-lizaciju i lokalizaciju tkiva neuroektodermnog porekla i detekciju tumora u njima, najee feohromocitoma i neuroblastoma. 131I-MIBG se primenjuje i u leenju boles-nika s inoperabilnim tumorima hromafinog tkiva.

MIBI, METOKSIISOBUTILISONITRIL
(engl. methoxyisobutylisonitrile), lipofilni preprat iz grupe izonitrila. Kompleks kojeg ine est molekula MIBI (SESTAMIBI) obeleenih sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slui za ispitivanje prokrvljenosti i ivotnosti sranog miia. Regionalna distribucija u miokardu zavisi od protoka krvi i funkcije mitohondrija u miocitima sranog miia. Primenjuje se i u detekciji nekih malignih tumora.

MICELE
(engl. micelle), male estice masti (3 - 6 nm) rastvorene u vodi, nastale u toku njihove digestije u tankom crevu pod dejstvom lipaze i unih soli. Sastoje se od mono-glicerida, fosfolipida, masnih kiselina dugih lanaca i unih soli koje oblau m. Hidrosolubilne su, jer su polarni, hidrofilni, delovi molekula unih soli orijentisani prema po-vrini micele. Neophodne su za apsorpciju masti, jer obezbeuju intiman kontakt razlo-enih masti sa intestinalnim epitelom i njihovu razmenu sa slobodnim masnim kise-linama i monogliceridima u vodenom ras-tvoru.

MICETOM
(engl. mycetoma), v. madura stopalo.

MICHAELIS-MENTENOVA JEDNAINA, Km
(engl. Michaelis-Menten equation), jednaina koja opisuje brzinu reakcija koje katalizuju enzimi, a koja je jednaka onoj koncentraciji supstrata pri kojoj se postie polo-vina maksimalne brzine reakcije. Koristi se za utvrivanje afiniteta enzima prema supstratu. Ukoliko je vrednost Km manja, afinitet enzima prema supstratu je vei.

MIC KLASIFIKACIJA AKUTNIHLEUKE-MIJA


(engl. MIC classification of acute leukemias), klasifikacija akutnih mijeloblastnih i akutnih limfoblastnih leukemija uraena na osnovu morfologije elija, imunolokih oso-bina elija odreenih monoklonskim antitelima (tzv. fenotip elije) i citogenetskih nalaza kod nekih podtipova leukemija.

MIDAZOLAM
(engl. midazolam), hidrosolubilni benzodiazepin za oralnu i parenteralnu primenu. Deluje sedativno, hipnotiki, anksiolitiki, miorelaksantno, antikonvulzivno i pojaava efekte optih anestetika. Primenjuje se u preanestetikoj medikaciji. Posle intravenske primene moe dovesti do depresije disanja koja se lei flumazenilom. Preparat: Flormidal.

MIDODRIN
(engl. midodrine), derivat efedrina, simpatomimetik koji umereno poveava krvni pritisak kod bolesnika sa hipotenzijom. Preparat: Gutron.

MIDRIJAZA
(engl. midriasis), proirenje zenica iznad 4 mm u preniku, za koju je odgovoran m. dilatator pupillae. Nastaje u tami, u afektivnim stanjima zbog nadraaja simpatikusa, medikamentima.

MIGRACIJA ZUBA
(engl. migration of tooth), pomeranje zuba, najee zbog gubitka susednih kontaktnih zuba. Karakteristina je migracija zuba kod parodontopatije kao posledica gubitka potpore kotanog tkiva. Prednji zubi se pomeraju distalno, a boni mezijalno.

MIJALGIJA
(engl. myalgia), bol u miiima.

MIJEL-, MIJELO(engl. myel-, myelo-), prefiks koji se odnosi na 1. kimenu modinu; 2. kostnu sr; 3. mijelin.

MIJELIN
(engl. myelin), specifian materijal iz koga su izgraene lamele mijelinskog omotaa nervnih vlakana. Deluje kao izolator. Karakterie ga visok sadraj lipida (70 - 80%) u odnosu na proteine. Lipidni deo ine holesterol, fosfolipidi i glikolipid-cerebrozid, spe-cifian za mijelin. Proteinska frakcija se sastoji od baznih proteina, fosfolipidnih proteina, glikoproteina i enzima (ugljena anhidraza). Taan sastav mijelina jo nije u potpunosti osvetljen. Uz mijelin se nalazi asocirani glikoptotein - MAG (mijelin asocirani glikoprotein), molekulske teine oko 100.000 daltona. Lue ga Schwannove elije, a slui za odravanje periaksonskog prostora, Schmidt--Lantermanovih useka i spoljanjih mezaksona, spreavajui potpunu adherenciju Schwannovih elija na mijelinske lamele.V. periaksonski prostor, v. Schmidt-Lanterma-novi useci, v. mezakson.

MIJELINIZACIJA
(engl. myelination), proces stvaranja i obavijanja aksona odreenih nerava mijelinom. Mijelinizacija nervnih puteva u centralnom nervom sistemu zapo-inje sa senzitivnim putevima prenatalno, nastavlja se postnatalno mijelinizacija piramidalnog (motornog) puta do kraja druge godine ivota, a mijelinizacija mnogih asocijativnih puteva traje jo due.

MIJELINSKE LAMELE
(engl. myelin lamellae, lat. lamella myelini), nastaju specifinim namotavanjem i fuzijom elijske membrane oligodendrocita i Schwannovih ellija oko aksona. Glavne tamne linije izgraene su od velikog broja molekula baznih proteina. Dve susedne lamele ine intraperiodne linije koje sadre molekule proteolipidnog proteina, koji odrava lamele zajedno, i glikoproteina, koji zalazi u lipidni dvosloj. Glavne tamne i intraperiodne linije su meusobno povezane proteinima, iji hemijski sastav nije u potpunosti poznat. Svi molekuli imaju radijalni aranman. V . mijelin, v. mijelinski omota, v. oligodendrociti, v. Schwannove elije.

MIJELINSKI OMOTA
(engl. myelin shea- th, lat. stratum myelini), cevast lipoproteinski omota oko aksona. U CNS-u mijelinizaciju vre oligodendrociti, a u PNS-u Schwannove elije. Sastoji se od razliitog broja koncentrinih navoja - mijelinskih lamela, koje se pod transmisionim elektronskim mikro-skopom vide kao svetle i tamne linije veoma preciznog rasporeda, koji se ponavlja na svakih 12 do 15 nm. Glavne tamne linije su debele oko 2,5 do 3 nm i predstavljaju tanak sloj citoplazme elije koja vri mijelinizaciju. Intraperiodne linije su tanje i mesta su spoja elijskih membrana u navojima. Mijelinski omota je pravilno isprekidan Ranvierovim suenjima. Mijelinski omota okruuje velike aksone perifernog i centralnog nervnog sistema. Oko mijelinskog omotaa u PNS-u nalazi se vezivo endoneurijuma.

MIJELOBLAST
(engl. myeloblast), mlada elija u fazi sazrevanja granulocitnih leukocita. Citoplazma je oskudna, boji se svetlo-plavo, ne sadri granule. Jedro sadri rastresit hromatin sa nekoliko jasnih nukleolusa. U nekim leukemijama broj mijeloblasta raste i u perifernoj krvi i kostnoj sri.

MIJELOBLASTNA LEUKEMIJA
(engl. myeloblastic leukemia), maligna neoplazma kostne sri koju karakterie prisustvo velikog broja mijeloblasta u krvi, tkivima i kostnoj sri. Bolest moe da bude terminalni stadijum hronine granulocitne leukemije.

MIJELOBLASTOMATOZA
(engl. myelo-blastomatosis), nenormalne skupine mijelo-blasta u perifernoj krvi.

MIJELOBLASTOZA
(engl. myeloblastosis), nenormalno prisustvo mijeloblasta u cirkulaciji.

MIJELOCIT
(engl. myelocyte), prvi stepen u sazrevanju granulocitnih leukocita u kostnoj sri. Citoplazma sadri granule. Za razliku od mijeloblasta, mijelocit ima gui jedarni hromatin i slabije definisanu membranu. Citoplazma mijelocita je acidofilna, a jedro ekscentrino poloeno u eliji. U toku sazrevanja broj granula raste. Normalno se ne nalazi u perifernoj krvi.

MIJELOCITEMIJA
(engl. myelocythaemia), prisustvo mijelocita u perifernoj krvi, na primer u mijelocitnoj leukemiji.

MIJELOCITNA LEUKEMIJA
(engl. myelocytic leukemia), v. hronina mijeloidna leu-kemija, v. hronina granulocitna leukemija.

MIJELOCITOM
(engl. myelocythoma), loka-lizovana skupina mijelocita u perifernim krv-nim sudovima koja se javlja u mijeloidnoj leukemiji.

MIJELODISPLAZNI SINDROMI
(engl. myelodysplastic syndromes), grupa steenih malignih oboljenja kostne sri. Javljaju se obino kod starijih osoba, a karakterie ih progresivna insuficijencija kostne sr usled pore-meaja u sve tri

loze (eritrocitnoj, granulocitno/monocitnoj i trombocitnoj lozi), kao posle-dica defekta matine elije hematopoeze. Glavna osobina bolesti je neefektivna hemato-poeza, koja se manifestuje pancitopenijom u krvi iako kostna sr moe biti normocelularna ili ak hipercelularna. Obolenje moe da progredira u akutnu leukemiju, mada veina bolesnika umire pre nego do nje doe. Mijelodisplazni sindrom se deli u 5 grupa na osnovu procenta blasta u kostnoj sri i krvi, prisustva ring sideroblasta i procenta monocita u krvi. To su refraktarna anemija (RA), refraktarna anemija sa ring sideroblastima (RARS), refraktarna anemija sa vikom blasta (RAEB), refraktarna anemija sa vikom blasta u transformaciji (RAEB-t) i hronina mijelomonocitna leukemija (CMML).

MIJELOGRAFIJA
(engl. myelography), rendgenoloka metoda ispitivanja za prikazivanje spinalnog kanala i kimene modine pomou kontrastnih sredstava.

MIJELOIDAN
(engl. myeloid), 1.odnosi se na kostnu sr; 2. mijelocit.

MIJELOIDNA METAPLAZIJA
(engl. my-eloid metaplasia, agnogenic myeloid metaplasia, myelofibrosis ), poremeaj u kome dolazi do stvaranja krvnih elija van kostne sri. Kostna sr je fibrozno izmenjena, sa sve manjom koliinom hematopoeznog tkiva. Bo-lest krakteriu anemija, prisutvo nezrelih elija u krvi, splenomegalija, esto i hepatomegalija. Mijeloidna metaplazija moe biti sekundarna zbog metastaza karcinoma u kostnoj sri, kod policitemije, hronine mijeloidne leukemije ili tuberkuloze.

MIJELOM
(engl. myeloma), maligno obolje-nje kostne sri koje karakterie poveanje broja nenormalnih plazma elija (elije koje stvaraju antitela, belanevine kojima se organizam brani od stranih materija). U uznapredovalim fazama javljaju se destrukcije kosti i pove-ana koncentracija imunoglobulina (antitela). Osnovna terapija je citostatska sa ciljanim zraenjem kotanih promena.

MIJELOPEROKSIDAZA
(engl. myeloperoxidase ), hemoprotein koji ima peroksidaznu aktivnost, a nalazi se u lizozomalnim granulama.

MIJELOPOEZA
(engl. myelopoiesis), stva-ranje i razvoj kostne sri i elija u njoj. Ako nastane izvan kostne sri naziva se ekstra-medulskom hematopoezom.

MIJENTERINI PLEKSUS

(engl. myenteric plexus), v. Auerbachov pleksus.

MIKCIJA
(engl. urinatio, micturitio), pra-njenje mokrane beike. Mokrana beika se prazni kada pritisak poraste na kritinu vrednost. Beiku prazni mikturicioni refleks. Za-poinjanje mikcije je voljno ili refleksno

MIKOLOGIJA
(engl. micology), nauka koja izuava gljivice, plijesni, kvasnice, deo mikrobiologije.

MIKONAZOL
(engl. miconazole), derivat imidazola, antimikotik za lokalnu primenu. Me-nja propustljivost elijske membrane gljivica inhibiui sintezu specifinog sastojka, ergosterola. Primenjuje se za leenje velikog broja gljivinih infekcija koe, vagine, usne duplje i gastrointestinalnog trakta. Preparati: Daktarin, Daktanol.

MIKOZA
(engl. tinea), v. tinea.

MIKRO(eng micro-), prefiks sa znaenjem milioniti deo neke veliine (10-6).

MIKROALBUMINURIJA
(engl. microalbuminuria ), poveano izluivanje albumina mokraom, ali u meri u kojoj ne moe da se meri uobiajenim postojeim metodama. Obino se javlja u toku poveane filtracije kod insulin zavisne eerne bolesti.

MIKROANGIOPATIJA
(engl. microangio-pathia), bolest malih krvnih sudova koja se moe javiti u sklopu ateroskleroze (v. atero-skleroza). Najpoznatija je microangiopathia diabetica - bolest malih krvnih sudova kod eerne bolesti. Postoje i mikroangiopatije u toku bolesti vezivnog tkiva.

MIKROB
(engl. microbe ), organizam mikro-skopske veliine i spada u grupu najjednostavnijih i najsiunijih ivih bia. U mikrobe (ili mikroorganizme) se ubrajaju bakterije, virusi, protozoe, fungi i alge. Veina njih su jednoelijski organizmi, neki su graeni od nekoliko elija, a neki ni nemaju elijsku

strukturu (virusi). Javljaju se kao uzronici razliitih infekcija oveka, ivotinja i biljaka.

MIKROBIOLOGIJA
(engl. microbiology ), nauka koja spada u bioloke nauke i bavi se izuavanjem najjednostavnijih i najsiunijih ivih bia koja se nazivaju mikroorganizmi ili mikrobi (bakterije, virusi, protozoe, fungi i alge). Medicinska mikrobiologija je deo mikrobiologije i bavi se prouavanjem onih mikroorganizama koji su od znaaja za humanu patologiju.

MIKROBLAST
(engl. microblast), vrlo mala, nezrela krvna elija.

MIKROCEFALIJA
(engl. microcephaly ), obim glave je za vie od 2 standardne devijacije ispod srednjih vrednosti za uzrast i pol deteta. Mikrocefalija ukazuje na nedovoljan razvoj mozga - mikroencefalija (engl. microencephaly) ili na poremeaj u razvoju mozga (agirija, mikropoligirija, makrogirija, lisencefalija), kada je praena tekim intelektualnim i motornim nedostacima. Primarna m . (genetska ili porodina), kada ne moe da se identifikuje uzrok u zastoju rasta mozga. Kod ove dece poremeaj se nasleuje autosomno recesivno ili dominantno. Na roenju je mikrocefalija umerena, da bi kasnije, usled nedovoljnog razvoja mozga, bila sve izraenija. U autosomnom recesivnom obliku lobanja je niska, elo nazad ukoeno, ui i nos su veliki a potiljak pljosnat. Obino je praena tekom mentalnom retardacijom i epilepsijom. U autosomnom dominantnom obliku mentalni razvoj moe da bude i normalan. Primarna mikrocefalija via se i u mnogim hromozomskim anomalijama (Syndroma Down - trizomija 21, Sy. Edward - trizomija 18, Sy. Patau - trizomija 13, kao i u delecijama 3p, 4p, 5p, 11q, 18p i 18q), kao i u brojnim sindromima (Aicardi, Angelman, Bloom, Cockayne, de Lange, Dubowitz, Johanson-Blizzard, Meckel-Gruber, Miller-Dieker, Rubinstein-Taybi, Seckel, SmithLemli-Opitz, Williams). Sekundarna m ., normalan razvoj mozga prekida se delovanjem bilo toksina (alkohol, hidantoin), kongenitalnih infekcija - meningoencefalitisa (citomegalovirus, rubela, toksoplazma), metabolikih oboljenja majke (hiperfenilalaninemija), radijacije, traume ili hipoksiko-ishemijskog oteenja. Nedovoljan raz-voj mozga moe da dovede do prevremene fuzije lobanjskih kostiju, to treba razlikovati od primarne kraniosinostoze. CT i MRI kranijuma kod dece sa sekundarnom mikrocefalijom su, po pravilu, abnormalni - kombinacija nespecifinih promena (cerebralna atrofija) i proirenja modanih komora. Kod primarnih mikrocefalija nalazi neuroradiolokih ispitivanja su ili normalni, ili ukazuju na specifinu etiologiju.

MIKROCIT
(engl. microcyte ), eritrocit vrlo malog volumena, ispod 80mm3, najee se javlja u hipohromnim anemijama.

MIKROCITAN
(engl. microcytic), manji od normalne elije.

MIKROCITEMIJA
(engl. microcythaemia), prisustvo velikog broja mikrocita u krvi.

MIKROCITOZA
(engl. microcytosis ), prisustvo eritrocita manjih od normalne veliine, najee u anemijama zbog deficita gvoa.

MIKRODONCIJA
(engl. microdontia ), razvojni poremeaj koga karakterie mala veliina zuba; relativna generalizovana m ., zubi normalne veliine koji izgledaju mali u odnosu na veliinu vilica; pojedinana zubna m ., odnosi se samo na jedan zub, najee na gornji boni sekuti i trei kut-njak, umnjak; prava generalizovana m., zubi su manji u odnosu na prosenu veliinu zuba.

MIKRODREPANOCITOZA
(engl. microdrepanocytosis ), prisustvo mikrocita i drepa-nocita u perifernoj krvi. Javlja se u kombinovanoj hemoglobinopatiji sickle-cell-talasemiji.

MIKROELEKTRODA
(engl. microelectro-de ), minijaturna elektroda; elektroda koja se ubacuje u ivu eliju ili tkivo pri prouavanju njihovih elektrinih potencijala.

MIKROFAG
(engl. microphage), neutrofil sposoban za varenje sitnih estica kao to su bakterije.

MIKROFILAMENTI GLATKIH MII-NIH ELIJA


(engl. microfilaments of smo-oth muscle cells ), 1. miofilamenti: a) aktinski miofilamenti su kontraktilni proteinski filamenti koji se privruju za gusta tela. Vie od 12 aktinskih filamenata okruuje jedan miozinski, formirajui strukturu oblika ro-zete, ali i nepravilnog oblika; b) miozinski filamenti, kontraktilni proteinski filamenti koji se ne javljaju uvek, pa se stoga misli da se oni formiraju samo pod uslovima povoljnim za kontrakciju, a posle se razgrauju. Miozinski filamenti nisu vezani za gusta tela. Oba tipa miofilamenata formiraju aktomiozin i ues-tvuju u kontrakciji glatke miine elije; 2. intermedijarni mikrofilamenti (nisu vidljivi), dezminski mikrofilamenti koji se pruaju od jednog do drugog utog tela, formirajui cito-skelet elije. Sastoje se od proteina i nisu kontraktilni, pa su relativno rigidni. Tokom kontrakcije ovi fibrili omoguavaju simultano skraenje itave glatke miine elije.

MIKROFILARIJAZA
(engl. microfilariasis ), parazitsko oboljenje izazvano larvama valj-kastih crva iz grupe Filaria. Odrasle filarije ive u limfnim sudovima ili u potkonom vezivnom tkivu gde polau veliki broj larvi koje blokiraju limfatine vene, ili preko limfe i krvi dospevaju u druge organe koje oteuju. Javljaju se u krajevima sa toplom klimom, a prenose ih odreene vrste insekata ubodom. Dijagnoza se postavlja nalazom mikrofilarija u krvnim razmazima.

MIKROFTALMUS
(engl. microphthalmus ), najee uroeno smanjenje oka, ija je aksijalna duina ispod 19 mm. Vidna otrina je smanjena, postoje nistagmus i razrokost. Obino se javlja u sklopu sindroma.

MIKROGENIA
(engl. microgenia), abnormalno mala brada u odnosu na lice i glavu.

MIKROGLIJA
(engl. microglia ), jedna od dve osnovne vrste glija elija u CNS-u ija je glavna uloga ienje nervnog tkiva (makro-fagi mozga). V. makrofagi.

MIKROGLOSIJA
(engl. microglossia ), mali jezik, najee nasledna anomalija. Moe biti i posledica hirurkog zahvata.

MIKROGNATIJA
(engl. micrognathia ), neuobiajeno mala vilica. To je retka uroena anomalija. Donja vilica je retroponirana prema gornjoj vilici, daje licu specifian ptiiji profil, praena je poremeajem funkcije vakanja. Lei se ortodontski i hirurki po zavrenom rastu.

MIKROHEILIJA
(engl. microcheilie ), neuobiajeno male usne. To je retka uroena anomalija, najee udruena sa drugim anomalijama.

MIKROINFARKT
(engl. microinfarct ), vrlo mali infarkt, mikroskopski vidljiv, koji se moe javiti u srcu, mozgu ili nekom drugom organu. Oznaava siunu beskrvno nekro-tinu zonu, koja je posledica zapuenja takoe siunog krvnog suda.

MIKROMASTIA
(engl. micromastia), nenormalno male dojke. Nastaje usled poremeaja razvoja dojke. Sree se kod infantilnih ena.

MIKROMELIJA
(engl. micromelia ), uroena anomalija skraenja jednog ili vie ekstremi-teta. Moe biti izolovana anomalija ili u okviru drugih sindroma.

MIKROMETASTAZE
(engl. micrometastasis ), v. metastaza. Metastaze koje se ne mogu otkriti standardnim klinikim i dijagnostikim metodama. Teoretski bi bile vidljive jedino mikroskopom.

MIKROMETOD
(engl. micromethod ), hemijski postupak kojim je mogue analiziranje manjih koliina supstance ili uzorka nego uobiajenim metodama (npr. manje od 100 mg ili 100 mL). Za analiziranje veoma malih koliina koriste se ultramikrometode.

MIKRONUTRITIJENT
(engl. micronutritient ), dijetne komponente potrebne organizmu u veoma malim koliinama minerali, vitamini i oligoelementi.

MIKROORGANIZAM
(engl. microorganism), v. mikrob.

MIKROPSIJA
(engl. micropsia), opaanje zasenene, nejasne, umanjene slike koja se javlja kod otoka makule.

MIKROSKOP
(engl. microscope ), instrument koji stvara veliko uveanje slike nekog objekta, koji moe biti tako mali da nije vidljiv golim okom. Svetlosni ili optiki mikroskopi koriste svetlost kao radijacioni izvor za gledanje uzoraka i kombinaciju soiva da bi uveali sliku. To su obino objektiv i okular (prd. elektronski mikroskop, operativni mikroskop, ultramikroskop).

MIKROSTOMIJA
(engl. microstomia), mala usta; nasledna anomalija povezana sa mikrohejlijom.

MIKROTOM
(engl. microtome ), instrument za pravljenje izuzetno tankih preseka tkiva u histopatologiji radi mikroskopske analize. Da bi se postigla odgovarajua vrstina materijal se obino kalupi u parafin pre seenja. Za brzu analizu (biopsia ex tempore) tkivo se pre seenja podvrgava brzom zamrzavanju.

MIKSEDEM
(engl. myxoedema), kod ne-leenja i dugotrajne hipotiroze moe nastati stanje hipotermije, respiratorne depresije, oto-ka celog tela, pospanosti, glas postaje dubok i grub, a zatim dolazi do stupora i kome (mik-sedemska koma), koja moe da se zavri fatalno.

MIKSOM
(engl. myxoma), redak benigni tumor vezivnog tkiva, elatinozne strukture sastavljen od hijaluronske kiseline. Moe se javiti u miiima, naroito na ramenu, a ree u jednoj od sranih upljina. Kada se javi u sranim upljinama, moe biti praen razli-itim poremeajima protoka krvi i zahteva hirurko odstranjivanje.

MIKSO VIRUSI
, grupa virusa koja je dobila ime prema grkoj rei miksa-sluz, zato to imaju afinitet za sluz. Po najnovijoj klasifikaciji podeljeni su u ortomikso viruse (gr. ortho - pravi) i paramikso viruse (gr. para - pored). Morfoloki veoma pleomorfni, antigenski razliiti virusi koji kod oveka izazivaju irok spektar infekcija.

MIKSTURA
(engl. mixture ), meavina, smesa dve ili vie lekovitih supstanci u kojoj pojedine komponente zadravaju svoje osobine. Mikstura u uem smislu: tean oblik leka u kome su u vodi ili nekoj drugoj tenosti supstance rastvorene u obliku pravih rastvora ili suspenzija.

MIKTURICIJA
(engl. micturitio), prolaz mokrae.

MIKTURICIONI REFLEKS
(engl. micturition reflex ), automatski refleks kimene mo-dine koji moe da bude facilitiran ili inhibiran centrima u modanom stablu i kori mozga.

MIKULIEVA BOLEST

(engl. Mikuliczs di-sease ), sindrom koji se sastoji od suvoe usta, odsustva ili jako smanjenog stvaranja suza, udruen sa nekom od sledeih bolesti: leu-kemijom, sarkoidozom, tuberkulozom.

MILIJARIJA
(engl. miliaria), obolenje koje nastaje usled zastoja znoja unutar koe. Razlikuju se m. kristalina (engl. crystallina), povrno postavljen neupaljeni mehuri; m. rubra , upaljene papule praene svrabom (prostire se kroz ceo epiderm do gornjeg derma); m. pustulosa , karakterie ga postojanje gnojanice; m. profunda , nastaje kada znoj prodire u dublje slojeve koe, u vidu crvenih papula. Bolest je relativno esta kod dece i kod odraslih u vlanim klimama koji su izloeni pojaanom znojenju.

MILIJARNA TUBERKULOZA
(engl. miliary tuberculosis ), hematogeni (milijarni) oblici tuberkuloze plua. Mogu se razviti u doba primoinfekcije kao tei oblik bolesti ili, mnogo ree reaktivacijom postprimarne tuberkuloze. Milijarni oblici uvek nastaju limfo-hematogenim rasejanjem pri emu bacili iz tuberkuloznih ognjita dospevaju u krvotok. Osnovne morfoloke strukture hematogenih oblika tuberkuloze plua ine tuberkulozni vorii. Bolest ima akutnu kliniku sliku i praena je brzim propadanjem organizma. Lei se primenom antituberkulotika.

MILRINON
(engl. milrinone), inotropni lek za kratkotrajnu terapiju srane insuficijencije u pripremi za transplantaciju srca. Inhibie en-zim fosfodiesterazu, poveava cAMP i deluje kao kardiotonik. Preparat: Primacor.

MILWAUKEE SHOULDER / KNEE SINDROM


, destruktivna artropatija zgloba ramena sa masivnom hipotrofijom miia rotatora ramenog zgloba, to dovodi do subluksacije u zglobu ramena. Mogu biti zahvaeni i kolenski zglobovi, a znatno ree drugi pe-riferni zglobovi. U sinovijskoj tenosti obole-log zgloba est je nalaz kristala kalcijum pirofosfat dehidrata. Oboljevaju uglavnom starije ene.

MILJE
(engl. environment ), sinonim sredina, sve to okruuje domaina tj. oveka. Skup svih spoljanjih faktora koji imaju uticaj na ivot i razvoj domaina. Moe da se podeli na geofiziku sredinu (geoloki, geografski i klimatski faktori), bioloku sredinu (ivotinje, biljke i vektori) i socijalnu sredinu (socijalno-ekonomski uslovi, opta prosveenost stanovnitva ukljuujui i zdravstvenu prosveenost, razvijenost zdravstvene slube, obiaji, navike i dr.).

MIMETIK (

engl. mimetic), oznaava slinost dejstva, odnosno simulaciju dejstva: simpatomimetik.

MIMIKRIJA
(engl. mimicry), slinost u izgledu izmeu dve ivotinjske vrste. Ima zatitnu ulogu.

MINERAL
(engl. mineral), u hemiji neprecizni naziv koji se koristi za oznaavanje neorganskih supstanci (element, jedinjenje, smea), koje potiu iz zemljine kore ili atmosfere. Ovaj izraz se koristi i za neke elemente koji su esencijalni u ishrani (kalcijum, gvoze, magnezijum, bakar, selen, fosfor, fluor, kalijum, natrijum i cink).

MINERALIZACIJA ZUBA
(engl. teeth mi-neralization), taloenje mineralnih soli u organsku matricu zuba.

MINERALOKORTIKOID
(engl. mineralocorticoid), koritikosteroidni hormon koji je posebno efikasan u regulisanju retencije natrijuma, a manje kalijuma u organizmu. Svi kortikosteroidi, izuzev androgena, imaju takvo dejstvo; aldosteron je najefikasniji.

MINIMALNA MODANA DISFUNKCIJA


(engl. minor brain disfunction), (minimalna) oteenja mozga pre, u toku ili nakon roenja deteta sa posledinim poremeajem emocio-nalnih, kognitivnih i motornih funkcija.

MINOKSIDIL
(engl. minoxidil), vazodilatator za terapiju teke hipertenzije, rezistentne na druge lekove. Deluje preteno na arteriole, ne izaziva ortostatsku hipotenziju, ali moe dovesti do retencije soli i vode i tahikardije. Obino se koristi u kombinaciji sa drugim antihipertenzivima koji ublaavaju njegova neeljena dejstva: furosemidom i beta blokatorima. Izaziva i hipertrihozu, a lokalno aplikovan na kou glave pojaava u izvesnoj meri rast kose i koristi se u terapiji alopecije. Preparati: Loniten, Regaine.

MINOR
(engl. lesser, smaller, lat. minor ), manji. Odnosi se na manju od dve anatomske strukture. Pojam minor je suprotan pojmu major.

MINOR MALFORMACIJE,

strukturne anomalije koje izuzev kozmetikog, nemaju medicinski ili hirurki znaaj. Javljaju se u 3 4% novoroene dece (ako su ee, oznaavaju se kao normalne varijacije razvoja). Kad se kod novoroeneta nau tri i vie minor malformacija, neophodan je detaljan pregled i dalja istraivanja, jer se u oko 20% ove dece nau i major malformacije, strukturne abnormalnosti od medicinskog odn. hirurkog znaaja, esto skrivene (malformacije bubrega, neke uro-ene srane mane).

MINUTNA MANDATARNA VENTILACIJA, MM VENTILACIJA


(engl. minute mandatory ventilation, MM ventilation), primenjuje se pri odvikavanju pacijenta od mehanike ventilacije, ali za razliku od SIMV oblika mandatorni (zadati) udisaji se ne primenjuju ravnomerno, ve samo kad postoji opasnost od pojave suvie male ventilacije. Aparatom se definie minimalni potrebni volu-men, koji se pojavljuje kada spontano disanje nije dovoljno. Kod dovoljnog spontanog disanja zadati udisaji izostaju.

MINUTNI VOLUMEN SRCA


(engl. heart output, cardiac output ), koliina krvi koju srce ispumpa svakom od ventrikula u jednoj minuti (70 min - 1 x 0,07 L). Minutni volumen se dobija iz proizvoda udarnog volumena i frekvence srca i u mirovanju je oko 5 L/min. Minutni volumen se rasporeuje u sistemskoj cirkulaciji po organima (raspored volumena po organima odgovara trenutnim potrebama) koji su paralelno povezani. U plunu cirkulaciju dospeva ceo minutni volumen desnog ventrikula. Sistemska cirkulacija je sa plu-ima povezana serijski. Minutni volumen srca se viestruko poveava u fizikom naporu (netreniranih osoba oko 25 L/min, a kod dobro treniranih sportista od 35 do 42 L/min).

MIOFIBRILA
(engl. myofibril), miino vla-kance, tanko vlakno (1 mm) koje se nalazi u poprenoprugastim miinim elijama. U eliji ima nekoliko stotina m. koje se proteu celom duinom elije. M. se sastoje od miofilamenata, a Z-ploama su podeljene na sarko-mere.

MIOFILAMENT
(engl. myofilament), miina nit proteinske prirode koja ine miofibrilu. Dele se na aktinske (tanke) i miozinske (debele) filamenate. Odgovorni su za kontraktilnu sposobnost miia.

MIOFUNKCIONALNI BOLNO-DISFUN-KCIONALNI
SINDROM , bolenje temporomandibularnog zgloba povezano sa smanjenom pokretljivou, bolom i pote-koama tokom ishrane. Glavne manifastacije su bol u zglobu, bilo spontan ili nastao tokom vakanja; otalgija, bol u mastoidnom nastavku, vratu i predelu lica, udruen sa glavo-boljom; zglobne krepitacije, spazam temporalnog, maseterinog i lateralnog pterigo-idnog miia su evidentni. Obino su mu uzrok okluzalne disharmonije, mada i neoplazme mogu da imaju etioloku ulogu.

MIOGLOBIN

(engl. myoglobin), monomerni protein koji sadri hem i transportuje kiseonik u miiima sisara. Svaki molekul (RMM 17.000) sastoji se od jednog hema koji sadri jedan molekul gvoa i jednog globina koji je strukturno slian monomeru hemoglobina i vezuje jedan molekul kiseonika. Od njega potie crvena boja miia. U tragovima se moe nai i u krvi. Pri oteenju skeletnih miia mioglobin se izluuje urinom.

MIOGLOBINURIJA
(engl. myoglobinuria), prisustvo mioglobina u mokrai kao posledica nedostatka miine fosforilaze, kod Crush sindroma, i posle napornog i dugog rada kod predisponiranih osoba.

MIOKARD
(engl. myocardium), miokardium; mii srca koji je sa unutranje strane pokri-ven endokardijumom, a sa spoljanje epikardijumom i ine ga masa atrijuma i masa ventrikuluma koje razdvaja fibrozna masa. Funkcionalnu vezu ostvaruje atrioventrikularni nodus koji je deo specijalizovanog sprovodnog sistema. Strukturalno i funkcionalno predstavlja posebnu grupu miia.

MIOKARDIOGRAFIJA
(engl. myocardiography), scintigrafija sranog miia. Nuklearnomedicinska metoda koja prua uvid u prokrvljenost miinih zidova sranih komora, najee leve. Od radiofarmaka najee se koriste 201Tl-hlorid, 99mTc-MIBI, 99mTc-Tetrofosfmin, 99mTc-Tebo-roksim i 99mTc-Furifosmin. Izvodi se posle fizikog ili farmakolokog optereenja i i.v. ubrizgavanja radiofarmaka; indikovana je kod bolesnika sa ishemijskom bolesti srca i infarktom, dijagnostici i praenju koronarne bolesti, za procenu ivotnosti miokarda pre i posle revaskularizacije, kod bolesnika sa zamrznutim (hiberniranim) miokardom i proceni efekata leenja. Za obradu dobijenih slika neophodan je raunar i veoma sloena programska podrka. Vizualizacioni protokol zavisi od primenjenog radiofarmaka. Planarna scintigrafija se izvodi u najmanje tri projekcije (AP, LAO 450, LL), a akvizicija se najee vri u SPET modalitetu.

MIOKARDITIS
(engl. myocarditis), zapalje-nje sranog miia koje moe biti akutno i hronino. Za posledicu moe imati manje ili vee oteenje sranog miia i sprovodnog sistema. Uzroci nastanka mogu biti infektivni, najee virusni, bakterijski, gljivini, i neinfektivni, alergijski, toksini, a javlja se i u nekim sistemskim oboljenjima. Miokarditis moe biti i idiopatski (nepoznatog porekla). Smatra se da u miokarditisu ima ulogu i genetski faktor to objanjava razliit tok bolesti i prelazak u hronicitet kod nekih bolesnika, kao i nastanak dilatacione kardiomiopatije (proireno srce sa oslabljenim radom sranog miia).

MIOLOGIJA
(engl. myology, gr. myo+logos), nauka o miiima.

MIOMETRIJUM
(engl. myometrium, lat. myometrium), srednji, miini i najdeblji sloj materinog zida izgraen od glatkih miinih vlakana. Miometrijum podlee izrazitim pro-menama tokom trudnoe.

MIONEURALNA SPOJNICA
(engl. myoneural junction), miino-nervna veza. V. neuromiina spojnica.

MIOPATIJA
(engl. myopathy), oboljenje miia.

MIOPIJA
(engl. miopia), v. kratkovidost.

MIOSARKOM
(engl. myosarcoma), maligni tumor porekla miia. V. lejomiosarkom i rabdomiosarkom.

MIOTICI
(engl. miotics), lekovi koji suavaju zenicu oka, olakavaju oticanje vodice iz prednje one komore, smanjuju intraokularni pritisak. Koriste se za leenje glaukoma. Grupu ine: fizostigmin, karbahol, pilokarpin i dr. Neeljena dejstva nastaju usled resorpcije i ispoljavaju se kao: preznojavanje, salivacija, bradikardija, bronhospazam i crevne kolike.

MIOZA
(engl. miosis), suena zenica; prenik zenice je manji od 3 mm. Fizioloki, pro-uzrokuju je jaka svetlost, akt akomodacije i konvergencije oka, kod beba i starijih osoba. Nastaje pri dejstvu nekih lekova, oteenjima ivaca i intoksikaciji.

MIOZIN
(engl. myosin), uz aktin najvaniji kontraktilni protein u miinim i drugim elijama. Molekul m. sastoji se od lakog mero-miozina koji ini rep i tekog meromiozina koji ini vrat i glavu molekule. 150 - 300 molekula m. ine miozinski (debeli) filament. Pokretljivost vrata i glave m. u odnosu na rep i ATP-azna aktivnost glave omoguava stva-ranje reverzibilnog kompleksa sa aktinom (aktomiozinski kompleks).

MIOZITIS

(engl. myositis), zapaljenje miia.

MIOZITIS INKLUZIONIH TELAACA


(engl. inclusion body myositis), poseban oblik polimiozitisa koji histopatoloki karakterie nalaz inkluzija u vidu cevica ili konia (lie na delove virusa) u jedrima i citoplazmi mii-a. Kliniki se odlikuje sporom progresijom bolesti - miine slabosti uz lako poviene miine enzime. Slabo reaguje na glikokortikoidnu i imunosupresivnu terapiju.

MIRINGITIS
(engl. myringitis), zapaljenje bubne opne, akutno ili hronino, retko je izolovano. Najee se javlja u sklopu zapa-ljenja spoljanjeg unog kanala ili srednjeg uva.

MIRINGOPLASTIKA
(engl. myringoplasty), hirurki postupak zatvaranja defekta na bubnoj opni koji se javlja kod hroninog zapa-ljenja srednjeg uva kada su ostale strukture srednjeg uva ouvane, ili je otvor nastao posle povrede. Otvor se najee zatvara fascijom miia iz okoline uva.

MIRINGOTOMIJA
(engl. paracentesis), paracenteza, hirurki postupak prosecanja bubne opne u cilju evakuacije sekreta iz bubne duplje i omoguavanja aeracije srednjeg uva kod opstrukcije prirodnog otvora Eustachieve tube. Pretea spontana perforacija spontano slabo zarasta, a incizija kod paracenteze je glatkih ivica i na mestu gde brzo zarasta. Ova intervencija ubrzava izleenje kod akutnog zapaljenja srednjeg uva, a aeracione cevice koje se plasiraju u napravljeni otvor su, do sada, najbolji nain leenja hroninog sekretornog zapaljenja srednjeg uva kod dece.

MIRIS
(engl. olfactory), v. olfakcija.

MIRISNI
(engl. olfactory, lat. olfactorius), v. olfaktorijus, olfaktivni.

MIRISNI MOZAK
(engl. olfactory brain, smell brain, lat. rhinencephalon), v. rinencefalon.

MIRISNI PUT
(engl. olfactory tract, lat. tractus olfactorius), v. traktus olfaktorijus.

MIRISNI IVAC
(engl. olfactory nerve, lat. nervus olfactorius), v. nervus olfaktorijus.

MIRISNI LEB
(engl. olfactory groove, lat. sulcus olfactorius), v. sulkus olfaktorijus.

MIRISTINSKA KISELINA
(engl. myristic acid), iroko rasprostranjena zasiena masna kiselina.

MIROVNI MEMBRANSKI POTENCIJAL


(engl. membrane potential), membranski potencijal koji postoji na plazma membranama svih elija u miru i iznosi 10 - 100 mV . Oznaava se negativnim predznakom, jer je prvi put izmeren intracelularno. Mirovni membranski potencijal je razlika u potencijalu koja postoji izmeu unutranje i spo-ljanje strane elijske membrane. Nastaje zbog nejednake distribucije jona intra- i ekstracelularno, a ona je posledica aktivnog transporta i selektivne permeabilnosti plazma membrane za pojedine jone (najvaniji: Na, K, proteini).

MISSED POBAAJ
(engl. missed abortion), stanje kada zaetak ili plod ugine u prvim mesecima razvoja, odn. do 28. nedelje trudnoe, ali ne doe do njegovog izbacivanja iz materice. Ako je u pitanju rani graviditet, ena ima sve znake koji prate ranu trudnou (izostanak menstruacije, eventualne jutarnje munine sa povraanjem, oseaj napetosti u dojkama itd.). U to vreme su i bioloke i imunoloke reakcije trudnoe pozitivne. Kasnije, kada zaetak ugine, subjektivni znaci graviditeta nestaju, a bioloke reakcije su negativne. Ako je trudnoa bila starija od 4,5 meseci, a trudnica oseala pokrete plo-da, pokreti prestaju, a ako ih nije oseala, oni se ne javljaju u vreme kada ih trudnica oekuje.

MII
(engl. muscle, lat. musculus), organ koji se sastoji od miinog i vezivnog tkiva, mree krvnih sudova i nervnih vlakana. Zahvaljujui svojoj kontraktilnosti dovodi do kretanja tela i delova tela u prostoru. Mogu se podeliti: anatomski, na skeletne i visceralne, histoloki, na popreno-prugaste i glatke, a prema nervnoj kontroli na voljne i nevoljne. V. muskulus.

MII EREKTOR DLAKE


(engl. hair erector muscle, lat. m. erector pili ), mali spljoteni snop glatkih miinih elija, usidrenih izmeu papilarnog sloja dermisa i vezivnog sloja korena dlake. Prolazi ispod lojnih lezda. Ovi miii se kontrahuju pod dejstvom simpatikog nervnog sistema, nadraenog hladnoom, strahom, besom i sl. (najeena koa). Istovremeno, dolazi do potiskivanja sekreta iz lojnih lezda.

Dlake trepavica, obrva, tragusa i vibrise nosa nemaju ove miie.

MIINE ARTERIJE
(engl. muscular arteries, lat. arteria myotypica), arterije koje u srednjem sloju (tunica media) sadre gotovo iskljuivo glatke miine elije. Velike mi-ine arterije mogu biti promera od 2 do 10 mm. Primaju krv iz elastinih arterija i raspodeljuju je dalje u tkiva i organe. Aktivnom kontrakcijom zida mogu regulisati koliinu krvi koja ide dalje pa se zato zovu jo i distributivne arterije. Unutranji sloj (tunica intima) sastoji se od kontinuiranog sloja endotela - ljuspastog epitela i subendotelnog veziva sa malim brojem longitudinalno orijentisanih glatkih miinih elija. U nekim miinim arterijama ove elije formiraju intimalne jastuie koji imaju ulogu valvula. Fenestrirana unutranja elastina lamela odvaja intimu od medije. Medija se sastoji od 10 do 60 slojeva helikoidno rasporeenih glatkih miinih elija. Izmeu njih se nalazi fina mrea kolagenih, retikularnih i elastinih vlakana. Mediju od adventicije odvaja spoljanja elastina lamela. U adventiciji se nalaze longitudinalno rasporeena elastina i kolagena vlakna i mali broj glatkih miinih elija. U vezivu adventicije nalaze se krvni sudovi (vasa vasorum), limfni sudovi, adrenergiki nervni terminali. Simpatiki nervni sistem dovodi do konstrikcije ovih arterija, sa izuzetkom koronarnih koje iri. Male miine arterije su promera 0,1 do 2 mm. Ovde endotel lei direktno na unutranjoj elastinoj lamini, a medija je svedena na 3 do 4 sloja glatkih miinih elija. Spoljanja elastina lamina obino nedostaje, a u adventiciji nema ni krvnih sudova ni glatkih miinih elija.

MIINE VENULE
(engl. muscular venules, lat. venula muscularis), mali krvni sudovi promera od 50 m do 1 mm. Povezuju post-kapilarne venule sa malim venama. Intima se sastoji od kontinuiranog endotela, koji mestimino formira mioendotelne spojeve sa glatkim miinim elijama medije. Medija se sastoji od 1 - 2 sloja spljotenih glatkih miinih elija. U slezini i bubrezima ovaj sloj je nepotpun. Adventicija se sastoji od kontinuiranog sloja kolagenih fibrila, neto fibroblasta i amijelinskih nervnih vlakana. Miine venule prate arteriole i ostaju pod kontrolom autonomnog nervnog sistema, iako je njihova kontraktilnost slaba.

MIINI RELAKSANSI
(engl. muscle relaxants ), lekovi koji smanjuju tonus skeletne muskulature, delujui na strukture centralnog nervnog sistema (centralni miini relaksansi - benzodiazepini, baklofen), ili neuromiinu sinapsu i same miie (periferni miini relaksansi: tubokurarin, sukcinilholin, dantrolen). Miini relaksanti (miorelaksansi) u uem smislu, lekovi koji deluju na neuromiinu sinapsu (depolariui i nedepolariui relaksansi); koriste se u anesteziologiji, za oputanje skeletnih miia u toku operacije. Nedepolariui miorelaksansi (tubokurarin, atra-kurijum, vekuronijum, pankuronijum) blokiraju nikotinske receptore u neuromiinim sinapsama (kompetitivni antagonizam), a depolariui (sukcinilholin) izazivaju paralizu miia posle dugotrajne stimulacije nikotinskih receptora (depolarizacioni blok).

MIINI SPAZAM

(engl. muscle spasm), povean tonus, odnosno kontrakcija miia.

MIINO TKIVO
(engl. muscular tissue, lat. textus muscularis), obuhvata dve vrste mii-nog tkiva: poprenoprugasto i glatko. U po-preno-prugasto spada skeletno i srano mii-no tkivo. Glatko miino tkivo ini muskulaturu unutranjih cevastih organa. Zajednika osobina svih miinih tkiva je kontraktilnost.

MII UZENGIJE
(engl. stapedius muscle, lat. musculus stapedius), najmanji popreno-prugasti mii sisara koji se protee izmeu zida bubne duplje i stapesa. Inervisan je facijalnim nervom i utie na pokretljivost stapesa u ovalnom prozoru.

MII ZATEZA BUBNE OPNE


(engl. tensor tympani muscle, lat. musculus tensor tympani), mali skeletni mii koji je finom tetivom privren za drku maleusa. Karakteristika ovog miia su brojna neuromuskularna vretena.

MILJENJE
(engl. thinking), sloeni mentalni proces stvaranja pojmova i predstava, uzro-no-posledinog zakljuivanja i formiranja odreenih logikih stavova. Obuhvata sve ono to spada u apstrahovanje, poimanje, zakljuivanje, suenje, seanje i zamiljanje. Opaaji i ulni oseaji dopunjuju ovaj mentalni proces, ali sami u njega ne spadaju.

MITOHONDRIJALNE TUBULE
(engl. tubules of mitochondria, lat. tubulus mitochondrialis), prstolike invaginacije unutranje mitohondrijalne membrane koje tre u mitohondrijalni matriks. esto se zavravaju loptastim proirenjem.

MITRALNA INSUFICIJENCIJA
(engl. mitral insufficiency), steena srana mana usled koje dolazi do nepotpunog zatvaranja mitralnih zalistaka zbog oteenja njihovih ivica tokom reumatskog i bakterijskog endokarditisa, a ne tako retko i zbog skvravanja hordi tendinea ili rupture papilarnog miia. ista mitralna insuficijencija je veoma retka i obi-no je udruena sa stenozom mitralnih zalistaka. Javlja se kao akutno ili hronino oboljenje. Hronino se deli na hemodinamski bez-naajno (prolaps mitralne valvule) i znaajno oteenje. Glavno obeleje hemodinamski znaajne mitralne insuficijencije jeste da se krv tokom sistole vraa iz komore u pretkomoru. Koliina vraene krvi zavisi od stepena nastale insuficijencije. Pri regurgitaciji vee koliine krvi dolazi do znaajnog poveanja volumena krvi u levoj pretkomori, a kasnije i u levoj komori, tako da se brzo razviju dilatacija i hipertrofija miokarda leve pretkomore i leve komore. Pregledom bolesnika sa mitralnom insuficijencijom nalaze

se simptomi insuficijencije levog srca (dispnea pri naporu, kaalj, ree napadi kardijalne astme i edema plua), a kasnije sa razvojem insuficijencije desnog srca nabreklost vena na vratu, otok jetre, oligurija, otok nogu i ascites.

MITRALNA STENOZA
(engl. mitral stenosis), steena srana mana usled koje dolazi zbog srastanja bikuspidalnih zalistaka po njihovim komisurama, ime se smanjuje promer mitralnog ua na 1 - 2 cm2 . Reumatski endokarditis stvara oiljne promene na mitralnom zalisku i esto uzrokuje sraivanje komisura i zadebljanje hordi tendinea. Krv oteano utie iz leve pretkomore u levu komoru, dolazi do zastoja krvi i poveanog pritiska u levoj pretkomori, plunim venama i kapilarima, a time i poveanja pritiska u plunoj arteriji i optereenja desnog srca. Naime, pritisak u levoj pretkomori mora da poraste da bi se odrao normalan protok kroz valvulu i normalan minutni volumen srca. To ima za posledicu nastajanje razlike u pritiscima izmeu leve pretkomore i leve komore u toku dijastole. Bolesnici imaju karakteristian izraz lica tzv. facies mitralis (cijanoza usana, jagodica i prstiju).

MITRALNA VALVULA
(engl. mitral valve), valvula mitralis, smetena je izmeu leve pretkomore i leve komore. Valvularni aparat sainjavaju dva listia (zalisci), valvularni prsten, papilarni miii i horde. Otvaranjem listia tokom oputanja (dijastole) leve komore omoguava se utok krvi iz leve pret-komore u levu komoru. Za vreme grenja leve komore (sistole) zatvaraju se listii mitralne valvule i krv ne moe da se vrati u levu pretkomoru. Ouvanom funkcijom mitralne valvule, omoguena je normalna cir-kulacija.

MITRAMICIN
(engl. mithramycin), plika-micin.

MIVAKURIJUM
(engl. mivacurium), kompe-titivni, nedepolariui miorelaksans kratkog dejstva, koji moe da oslobaa histamin (his-taminoliberator). Ima produeno delovanje kod starijih i bolesnika sa insuficijencijom jetre i bubrega. Preparat: Mivacron.

MIZOPROSTOL
(engl. misoprostol ), sintetski analog prostaglandina E1. Primenjuje se u profilaksi i terapiji gastrinog i duodenalnog ulkusa, naroito ako su posledica primene nesteroidnih antiinflamatornih lekova, kao i za indukciju pobaaja. Ima izraena teratogena svojstva i izaziva pojavu menoragija, metroragija i gastrointestinalne poremeaje (dijareje, bolove u abdomenu i dr.). Preparat: Cytotec.

MKB-S,
meunarodna klasifikacija bolesti (X revizija) u stomatologiji (tree izdanje); pro-ireni deo

meunarodne klasifikacije bolesti koji se odnosi na oboljenja usta i zuba.

MLADE
(engl. naevus), pigmentovana (prebojena) kona promena prisutna od roenja, benigne (dobroudne) prirode.

MLADOST
(engl. youth), v. adolescencija.

MLENA FORMULA
(engl. milk formula), slui za merenje tzv. suvog ostatka u mleku. Precizno merenje suvog ostatka vri se posle isparavanja vode, a orijentaciono se moe odrediti i primenom formule: ; S = suvi ostatak; m =procenat masti; ls = laktodenzimetarski stepen. Suvi ostatak bez masti dobija se kada se od dobijene vrednosti (treba da je vea od 12) oduzme izmereni procenat masti. Iz toga se prema specijalnim tablicama odreuje koli-ina dodate vode.

MLENA KAICA
(engl. milk porridge), mleko dobijeno rehidratacijom mleka u pra-hu, tj. dodavanjem vode. Mlena kaica se dobija tako to se koliini od 125 g mleka u prahu doda malo vode, zatim dobro umuti i posle toga doda voda do 1.000 ml ukupne zapremine. Dobijeno mleko se mora odmah prokuvati i utroiti.

MLENA KISELINA
(engl. lactic acid), 2-hidroksipropanska kiselina, CH3-CHOH-COOH, RMM 90,08. L-mlena kiselina nalazi se u tkivima i telesnim tenostima u anjonskom obliku koji je poznat kao laktat. D oblik proizvode neke bakterije, a DL recemski oblik se nalazi u kiselom mleku, u elucu i nekim fermentacionim proizvodima. Laktat je krajnji proizvod anaerobnog metabolizma glukoze. Stvaranje poveanih koliina laktata koje prevazilaze kapacitet jetre pa ne moe da ga metabolizuje, dovodi do tzv. laktine acidoze.

MLENA LEZDA
(engl. mammary gland, lat. glandula mammaria), v. glandula mama-rija.

MLEKO
(engl. milk), proizvod mlene lezde, koji predstavlja emulziju masti u vodenom rastvoru belanevina, mlenog eera i mineralnih soli. Pod nazivom mleko, bez blie oznake, podrazumeva se samo kravlje mleko, dobijeno redovnom muom jedne ili vie krava, kome nije nita dodato ili

oduzeto (izuzetno se doputa oduzimanje vika mlene masti preko 3,2%), a koje je dobijeno 15 dana pre i 8 dana posle teljenja. Mleko drugih sisara mora imati oznaku. Hranjiva vrednost mleka je u tome to sadri u optimalnom odnosu energetske, gradivne i zatit-ne materije, tako da ih organizam lako koristi. Po hemijskom sastavu mleko nije visoko kalorino (67 kcal), zato to je njegov glavni sastojak voda (87%). Belanevina u kravljem mleku ima 3,4% i ine ih kazein 83%, laktalbumin 14% i laktglobulin 3%. Ove belanevine sadre sve bitne amino-kiseline, neophodne za rast, razvoj i azotnu ravnoteu. Procenat masti u mleku se kree od 3,4 do 6,5% u zavisnosti od vrste sisara. Masti iz mleka sadre uglavnom estre viih masnih kiselina i glicerola, tzv. gliceride (3,5%), fosfolipide, lecitin (0,05%) i holesterol. Najznaajniji eer mleka je laktoza (5%), a u eninom mleku je u manjem procentu (2%). Od mineralnih soli najvanije je prisustvo kalcijuma i fosfora i njihov povoljan odnos (1:3), a od oligoelemenata u mleku ima najvie cinka (0,4 mg%). U mleku sisara ima znatno vie vitamina B kompleksa, nego u eninom mleku. Fermenti mleka (peroksidaza, fosfataza i amilaza) su produkt mlene lezde i gube se kuvanjem, a prisustvo reduktaze i katalaze je znak da mleko nije svee.

MLEKO U PRAHU
(engl. powder milk), suvi ostatak mleka dobijen isparavanjem vode. Punomasno mleko u prahu ima sva hranjiva svojstva prirodnog mleka, ali je podlonije oksidaciji od posnog mleka, pa mu je upotrebljivost kraa. Posno mleko u prahu se dobija od pasterizovanog mleka, kome je delimino ili potpuno oduzeta mast, te se tako bolje uva od oksidacije, odnosno ueglosti. Koristi se kod bolesnika, koji imaju pore-meaj u apsorpciji masti, kod sindroma proteinskog deficita, pankreatitisa i gastroenteritisa.

M LINIJA
(engl. M line), poprena linija koja se ponavlja u popreno-prugastim miinim elijama. Nalazi se u sredini sarkomere, tj u sredini H zone A pruge. Vidi se kao crna linija, ine je veze izmeu repova miozinskih molekula.

MM,
skr. za izoenzim kreatin-kinaze koji sadri dve M subjedinice. V. kreatin-kinaza.

99Mo
, radioaktivni izotop molibdena. Dobija se u nuklearnim reaktorima (n,g reakcijom), ozraivanjem stabilnog molibdena (98Mo); u nuklearnoj medicini, koristi se kao komponenta (predak) u generatorima radionuklida. Slui za dobijanje tehnecijuma (v.tehnecijum). Emituje b estice i g fotone, energija 40 KeV, vreme poluraspada 66.2 sata, raspada se do 99mTc i 99Tc.

MOBILIZACIJA
(engl. mobilization), skup postupaka koji imaju za cilj da ponovo pokrenu neki deo tela ili kompletan organizam posle imobilizacije (nepokretnosti) nas-tale ili kao posledica neke povrede ili bo-lesti.

MO
(engl. power), karakteristika statistikog testa hipoteze koja oznaava verovatnou da e nulta hipoteza biti odbaena kada je zaista pogrena. Jednaka je razlici izmeu jedinice (1) i verovatnoe greke druge vrste (b), (1-b). Beta greka se sastoji u propustu da se odbaci netana nulta hipoteza.

MO SOIVA
(engl. power of the lens), reciprona vrednost ine daljine (f); jedinica je m-1 i naziva se dioptrija.

MOD
(engl. mode), sinonim: tipina vrednost, jedna od mera centralne tendencije odnosno jedna od mera srednjih vrednosti. To je vrednost koja se najee javlja u nekom nizu posmatranja. Mod se odreuje samo onda kada raspolaemo podacima koji se javljaju u obliku distribucije frekvencije. Za neka istraivanja mod je vaniji i kazuje vie o tendenciji okupljanja jedinica mase oko srednje vrednosti, nego aritmetika sredina. Tako je npr. u radu neke bolnice va-nije da znamo koliko dugo tj. koliko dana ostaje u bolnici najvei broj bolesnika, nego da znamo prosean broj dana koje bolesnici borave u bolnici. U epidemiolokim is-traivanjima, npr. kod pojave epidemije neke zarazne bolesti, vanije je da znamo u kojoj uzrasnoj grupi ima najvie obolelih, nego da znamo prosean uzrast svih bolesnika.

MODALITET
(engl. modality), 1. bilo koji oblik tretmana odnosno terapijske intervencije kao to su npr. hirurka, zraenje, hemiote-rapija, hormonska terapija; 2. razliiti oblici oseaja kao npr. ukus, vid, miris, sluh.

MODEL
(engl. model), apstraktan prikaz odnosa izmeu logikih, analitikih i empirij-skih komponenata sistema ili prikaz neke uzrone situacije koji je proizveo zapaene posledice. Matematiki model je predstav-ljanje sistema, procesa ili odnosa u mate-matikom obliku pri emu se koriste jedna-ine za simulaciju ispitivanog procesa. Epidemioloki model je predvianje nastanka i toka epidemija. Animalni modeli koriste ivo-tinje, jer na ljude ne mogu da se primene iz etikih i drugih razloga.

MODELOVANJE
(engl. modeling), proces interpretacije medicinske slike koji se sastoji od definisanja modela svih fiziolokih i pato-fiziolokih procesa vezanih za ispitivani organ ili sistem. Model se reava primenom nekih od matematikih metoda analize mo-dela, najee je primenjivana kompartmanska analiza, to daje odreene parametre koji imaju dati i jednoznaan fizioloki smisao. Modelovanje daje najtanije vrednosti parametara ispitivanog fiziolokog sistema, ali je zbog svoje sloenosti

nedovoljno primenjivano u dijagnostici.

MODIFIKATOR BIOLOKOG ODGOVORA


(engl. biological response modifier ), te-rapijsko sredstvo koje znaajno pojaava mehanizme odbrane organizma od elija raka. Takve materije su interferoni i interleukini, koje se i inae stvaraju u organizmu u malim koliinama. Kada se daju u velikim dozama slue kao uspena terapijska sredstva protiv nekih vrsta raka.

MODRICA
, v. krvni podliv.

MODULACIJA
(engl. modulation), u elektronici, tehnika za prenos informacija (glas, muzika, slika ili podatak) na radio-frekventnom noseem talasu, varirajui jednu ili vie karakteristika talasa u skladu sa signalom. Postoji nekoliko formi modulacije, u zavisnosti od pojedinanih karakteristika noseeg signala. Najee karakteristike koje se me-njaju su amplituda, frekvenca i faza.

MOKLOBEMID
(engl. moclobemide), noviji antidepresiv, reverzibilni, selektivni inhibitor monoamino-oksidaze A (MAOA). Nema se-dativno dejstvo, niti stupa u interakcije sa sastojcima hrane, ali moe izazvati poremeaje sna, vrtoglavicu i glavobolju. Preparati: Auromid, Aurorix.

MOKRAA
(engl. urine), v. urin.

MOKRANA BEIKA
(engl. urinary bladder), sluzokono-miini uplji organ, prosenog kapaciteta oko 350 ml. Slui kao rezervoar za urin izmeu dve mikcije i obav-lja funkciju ekspulzije urina. Nalazi se u prednjem delu karline duplje, odmah iza preponske simfize a ispred rektuma odnosno materice kod ena. Puna mokrana beika ima krukast oblik, sa vrhom upravljenim navie, ka pupku. Vrh m.b. (apex vesicae urinariae) nastavlja se sredinjom pupanom vezom (lig. umbilicale medianum), koja je zaostatak urachusa, intraembrionalnog dela alantoisa. Baza mokrane beike upravljena je nadole i nazad i kod mukarca odvojena je od poda karline duplje prostatom, semenim kesicama i zavrnim delovima semevoda; kod ene je privrena vezivnim tkivom uz prednji zid vagine i uz prednju stranu vrata materice. Prednji zid mokrane beike odvojen je od zadnje strane preponske simfize Retziusovim prostorom (spatium retropubicum - Retzii). Zadnji zid mokrane beike pokriven je peritoneumom, koji se kod mukarca sputa sve do ua uretera i dna semenih kesica, a zatim prebacuje na prednju stranu rektuma, gradei peritonealni pag, excavatio rectovesicalis. Kod ene izmeu beike i

rektuma nalazi se materica, koja odie peritoneum navie i stvara dva paga, prednji - excavatio vesicouterina i zadnji - excavatio rectouterina. Zid mokrane beike ine tri sloja: sluzokoa (tunica mucosa), miini sloj (tunica muscularis) i adventicija (tunica adventitia). Spo-ljanji omota beike sagraen je od rastresitog vezivnog tkiva, a u predelu zadnje-gor-njeg zida beike nalazi se i peritoneum (tunica serosa).

MOKRANA CEV
(engl. urethra, lat. urethra), v. uretra.

MOKRANA KISELINA
(engl. uric acid), po hemijskom sastavu 2,6,8-trioksipurin. Nalazi se u mokrai ljudi i ivotinja kao kraj-nji metaboliki proizvod razlaganja purina.

MOKRANI ORGANI
(engl. urinary organs, lat. organa urinaria), v. organa urinarija.

MOKRANO-POLNA PREGRADA
(engl. urogenital diaphragma, lat. diaphragma urogenitalis), v. dijafragma urogenitalis.

MOKRANO-POLNI SISTEM
(engl, urogenital system, lat. systema urogenitale), v. sistema urogenitale.

MOKRAOVOD
(engl. ureter, lat. renal duct, lat. ureter), v. ureter.

MOKRENJE
(engl. micturition), v. uriniranje.

MOKRI SNOVI
(engl. wet dream), popularni izraz za erotske snove koji kulminiraju spontanim orgazmom i ejakulacijom u toku spavanja, najee kod deaka u pubertetu.

MOKSONIDIN
(engl. moxonidine), novi antihipertenziv sa centralnim dejstvom slian klo-nidinu, jer stimulie a2receptore u mozgu, a razliit jer deluje i na novootkrivene imidazolske I1-receptore u mozgu. Uz

jednaku efikasnost, moksonidin ima manje neeljenih dejstava. Preparat: Tenzimoks.

MOL, mol
(engl. mole), oznaka za mol, SI jedinica za koliinu materije.

MOLALAN
(engl. molal), jedinica za koncentraciju nekog rastvora, odnosno broj mola rastvorka na kilogram rastvaraa.

MOLALITET
(engl. molality), maseni udeo rastvora izraen u molima rastvorka na kilogram rastvaraa. V . molalan.

MOLARITET
(engl. molarity), koncentracija rastvora izraena u molima rastvorka u jednom litru rastvaraa (mol/L).

MOLARNA APSORPTIVNOST
(engl. molar absorptivity), v. apsorptivnost.

MOLARNA TEINA
(engl. molar weight), masa 1 mola supstance. Molarna teina nekog hemijskog jedinjenja ima vrednost molekul-ske teine jedinjenja izraenu jedinicom gram (g).

MOLEKUL
(engl. molecule), najmanja jedinica neke supstance koja jo uvek zadrava sve hemijske osobine. Najmanji molekul (tj. neon) ima samo jedan atom; veina molekula ima vie od jednog atoma koji se dre skupa kovalentnim ili polarnim kovalentnim vezama.

MOLEKULARNA BIOLOGIJA
(engl. molecular biology), savremena grana biologije iji je cilj da pronae i objasni molekularne osnove ivotnih procesa. Predmet izuavanja molekularne biologije su biomakromolekuli, nosioci i realizatori nasledne informacije (nukleinske kiseline i proteini), i njihova meusobna strukturna i funkcionalna pove-zanost u ivoj eliji. Saznanja iz oblasti molekularne biologije pomau da se upoznaju organizacija nasledne osnove organizma, mehanizmi prenoenja genetikih informacija u eliji kroz generacije i poremeaji u ovim procesima.

MOLEKULSKA TEINA
(engl. molecular weight), zbir atomskih teina elemenata ne-kog hemijskog jedinjenja, od kojih je svaki pomnoen brojem atoma tog elementa u molekulu.

MOLIBDEN, Mo
(engl. molybdenum), metalni element sa atomskim brojem 42, atomskom teinom 95,94 i oksidacionim stanjima +2 do +6. Esencijalan je i za biljke i ivotinje, poto je kofaktor nekoliko oksidaza.

MOLLUSCUM CONTAGIOSUM
(engl. molluscum contagiosum), brojne dobroudne, udubljene papule na koi (najee dece) i sluznici. Uzronik je pox moluscum contagiosum virus, DNK virus iz porodice poks viru-sa. Kod odraslih bolest moe biti seksualno prenosiva. Papule se obino veliine 3 do 6 mm, boje koe ili svetle poput bisera sa jezgrom koje se lako istisne iz udubljenog sredita. Promene su najee asimptomatske.

MOLSIDOMIN
(engl. molsidomine), vazodilatator slian nitratima, jer deluje kao donor NO, a od njih se razlikuje po tome to se prema njemu ne stvara tolerancija. Koristi se oralno za leenje stabilne angine pektoris. Preparati: Lopion, Molicor.

MONCKEBERGOVA SKLEROZA
(engl. Monckebergs sclerosis ), ognjina kalcificirajua ateroskleroza medije (srednjeg sloja zida arterije), tj. ognjino nagomilavanje kalcijuma u elastinim vlaknima medije, koje dovodi do izumiranja miinih elija medije sa posledinim ognjinim izumiranjem miinih e-lija. Javlja se kod arterija iju mediju ine elije glatkih miia, kao to su arterije gor-njih i donjih ekstremiteta i polnih organa. Izolovana Monckebergova skleroza ne pravi suenja arterija i poremeaje krvotoka.

MONGOLIZAM
(engl monogolism), deo ispoljavanja Downovog sindroma, v. Downov sindrom.

MONGOLOIDNA TAKA
(engl. mongolian spot), tamnoplavo-sivkasta makularna, solitarna ili multipla promena nejasnih ivica, obino lokalizovana presakralno, ali i na ramenima, leima, gluteusima i zadnjoj strani natkolenica. Moe da zahvati veliku povrinu. Sree se kod 90% novoroenadi Azijata i oko 10% novoroenadi bele rase, a antro-poloki znaaj nije poznat. Obino bledi tokom prve godine ivota (ekstenzivna promena se ne povlai). Specifina boja promene nastaje kao posledica prisustva

melanina u dermu, odnosno melanocita zaustavljenih u toku migracije od neuralnog grebena do epiderma. Maligna degeneracija nije primeena.

MONILIJAZA
(engl. moniliasis), v. kandidijaza.

MONITOR
(engl. monitor), 1. izlazni ili ulazno-izlazni deo ureaja, koji slui za vizualno prikazivanje grafika, slika, tekstualnih poruka, kao i za unos komandi i poruka. Najee je to ekran katodne cevi, mada su sada prisutni plazma monitori i kao ekrani koji reaguju na dodir prsta; 2. ureaj koji slui za istovremeno prikazivanje promena razli-itih vitalnih fiziolokih parametara, kao to su puls, respiracija, ekg, krvni pritisak, temperatura, sadraj gasova u krvi i dr., kod nadgledanja bolesnika sa naglim pogoranjem zdravstvenog stanja.

MONOAMINOOKSIDAZA, MAO
(engl. monoamine oxidase), enzim koji katalizuje oksidaciju velikog broja monoamina uklju-ujui adrenalin, noradrenalin i serotonin uzrokujui njihovu inaktivaciju. MAO se nalazi u mnogim tkivima, naroito u jetri i nervnom sistemu. Lekovi koji su inhibitori ovog enzima iroko se primenjuju u leenju depresije. V. MAO inhibitori.

MONOARTRITIS
(engl. monoarthritis), zapaljenje jednog zgloba.

MONOBAKTAM
(engl. monobactam), aztreonam.

MONOBLAST
(engl. monoblast), nezreli monocit. Poveano stvaranje monoblasta u kostnoj sri i prisustvo monoblasta u perifernoj krvi javljaju se u nekim leukemijama.

MONOBLASTNA LEUKEMIJA
(engl. monoblastic leukaemia), maligna krvna bolest u kojoj dolazi do proliferacije monoblasta i monocita. Javlja se kod dece i odraslih.

MONOCIT
(engl. monocyte), vrsta leukocita krvi, spada u mononuklearne agranulocite. Sa tkivnim makrofagima

ini mononuklearni fagocitni sistem, ije su uloge: fagocitoza stranih i mrtvih elija, prerada i predaja antigena limfocitima, sekrecija vanih bioloki aktivnih supstanci.

MONOCITNA LEUKEMIJA
(engl. monocy-tic leukaemia), maligna krvna bolest u kojoj su monociti dominantne elije. Bolest karakteriu malaksalost, slabost, gubitak apetita, gubitak u teini, temperatura, splenomegalija, anemija, krvarenje i rezistencija na terapiju. Javlja se u dva oblika, kao Schillingov tip leukemije u kojoj veinu elija ine monociti, a koja se danas prema FAB klasifikaciji zove i M5, i Naegeliev tip leukemije, kod koje pored monocita postoji veliki broj elija tipa mijeloblasta, a po FAB klasifikaciji to je M4 tip akutne mijeloblastne leukemije.

MONOCITOZA
(engl. monocytosis), prisustvo veeg broja monocita u krvi.

MONOGLICERID
(engl. monoglyceride), monoglicerol, monoestar jednog molekula masnih kiselina sa jednim molekulom glice-rola. Posle emulzifikacije sa unim kiselinama, trigliceridi uneti hranom primarno se prevode u b-monogliceride pod dejstvom pankreasne lipaze, a zatim apsorbuju preko intestinalne mukoze.

MONOKLONALNA ANTITELA
(engl. mo-noclonal antibodies), antitela koja su proizvedena od jednog klona elija. Stvaranje monoklonalnih antitela vri se na vetaki nain tako to se uzme jedna elija koja stvara antitela (limfocit B) iz slezine pa se vri inku-bacija sa elijom mijeloma (maligna bolest plazma elija). Posle toga se stvaraju elije koje imaju potpuno iste osobine i stvaraju uvek ista antitela u velikim koliinama. Monoklonalna antitela koriste se u dijagnostici, leenju i u istraivakom radu.

MONOKLONALNOST
(engl. monoclonality), osobina identinih elija organizma koje potiu od jedne jedine elije.

MONOKLONSKE GAMAPATIJE
(engl. monoclonal gammopathy), oboljenja koja karakterie proliferacija B-limfoidnih elija. Jedan klon B-limfoidnih elija proizvodi monoklonski protein ili tzv. M-protein. M- -protein se sastoji od jedne klase imunoglobulina koju ini jedna vrsta tekog lanca (gama u IgG, alfa u IgA, mi u IgM, delta u IgD) i jedne klase lakih lanaca (kapa ili lambda). Na elektroforezi M-protein se prikazuje u vidu jednog uzanog vrha u regionu gamaglobulina. To ukazuje na prisustvo velike koliine jednog tipa imunoglobulina koga stvara jedan klon B limfocita.

MONOKULARNI VID
(engl. one eye vision), gledanje jednim okom. Vidno polje monokularnog je ue od binokularnog. Sa monokularnim vidom ne postoji mogunost uoava-nja dubine (trodimenzionalno gledanje) i stereoskopskog gledanja.

MONOMER
(engl. monomer), molekul koji moe da se kombinuje sa drugim molekulima pri emu formiraju polimer. Tako npr., proteini se sastoje od aminokiselinskih monomera.

MONONATRIJUM-URAT
(engl. mononatrium urate), so mokrane kiseline, koja se u poveanoj koliini nalazi kod bolesnika sa gihtom.

MONONEUROPATIJA
(engl. mononeuropathy ), proces bolesti u kome dolazi do dege-neracije ili demijelinizacije aksona specifinih perifernih nerava.

MONONUKLEARNA ELIJA
(engl. mono-nuclear cell), leukocit, limfocit i monocit, koji imaju okruglo ili ovalno jedro.

MONONUKLEOTID
(engl. mononucleotide), fosfatni estar nukleozida koji moe biti slobodan (npr. adenilna kiselina) ili je konstituent nukleinskih kiselina, iz kojih nastaje hidrolizom. Sastoji se od fosforne kiseline koja je vezana za ribozu (deoksiribozu) na ugljeniku 3 ili ugljeniku 5, a pentoza je vezana za purin ili pirimidin.

MONONUKLEOZA
(engl. mononucleosis), v. infektivna mononukleoza.

MONOOKSIGENAZA
(engl. monooxygenase), enzim iz roda oksidoreduktaza, koji katalizuje ugradnju jednog atoma kiseonika iz molekulskog kiseonika u supstrat.

MONOSAHARID
(engl. monosaccharide), jednostavni eer koji ne moe da se hidro-lizuje na manje jedinice

(suprotno npr. disaharidima). Monosaharidi se klasifikuju kao trioze, tetroze, pentoze, heksoze itd., to znai da sadre tri, etiri, pet ili est ugljenikovih atoma. Monosaharidi koji sadre jednu aldehidnu grupu nazivaju se aldolaze, a oni koji sadre keto-grupu ketoze.

MONOZOMIJA
(engl. monosomy), hromozomska konstitucija u kojoj je prisutan samo jedan hromozom iz homologog para. Kod ljudi su monozomije autozoma letalne. Jedina monozomija spojiva sa ivotom je monozomija X hromozoma (45 X0) koja dovodi do Turnerovog sindroma. Ipak, smatra se da je i ova monozomija visoko letalna u embrionalnom ivotu, tako da se ivo rodi svega 1 - 2% plodova sa ovakvim kariotipom. Delecije odreenih hromozomskih regiona se ozna-avaju kao parcijalne monozomije.

MONS
(engl. mons, lat. mons), breuljak. U anatomiji ovalno uzdignue ili ispupenje. M. pubis (lat. m. pubis, veneris), stidni breuljak. Lako uzdignut predeo neposredno ispred stidnih kostiju ija je koa obrasla stidnim dla-icama.

MORBIDITET
(engl. morbidity), sinonimi: obolevanje, pobolevanje, odnos izmeu broja obolelih tokom odreenog perioda (obino tokom jedne godine) i procenjenog broja stanovnika sredinom tog perioda. Ovaj odnos se mnoi sa konstantom (K) koja moe imati vrednosti od 100 do 100.000. Veliina konstante zavisi od broja stanovnika. Stopa morbiditeta pokazuje rizik obolevanja od akutnih zaraznih bolesti i njihovo kretanje u populaciji. Ako se posmatraju sve akutne zarazne bolesti ili grupa bolesti (npr. crevne zarazne bolesti) u optoj populaciji dobija se opta stopa, za razliku od specifinih stopa koje se odnose na pojedine bolesti i u populaciji na jedan pol ili odreenu uzrasnu grupu (specifine stope prema polu ili uzrasno specifine stope).

MORBILI
(engl. morbilli, measles), male boginje su oboljenje koje se ubraja u deije bolesti. Javlja se sve ree s obzirom na sistematsku vakcinaciju od 1971. godine. Obo-ljenje izaziva morbili virus (v. paramiksoviridae), karakteriu ga fiksna inkubacija od 9 do 11 dana, kataralni stadijum u toku koga je temperatura visoka i izraeno kataralno zapa-ljenje sluznice gornjih disajnih puteva, eruptivni stadijum u toku koga je pacijent febrilan, kataralno makulopapulozna ospa, koja u 4 do 5 naleta prekrije celo telo. Kada ospa izbije po celom telu, u nekomplikovanim sluajevima dolazi do prestanka febrilnosti i poinje stadijum rekonvalescencije. U toku bolesti i rekonvalescencije izraen je pad imuniteta, tako da se u bilo kom stadijumu mogu javiti bakterijske superinfekcije disajnih puteva, prvenstveno paranazalnih upljina. Zahvaenost plua u toku morbila je redovna pojava, a kod male, pothranjene dece postoji velika opasnost od razvoja bakterija, superinfekcije, virusne pneumonije i letalnog ishoda.

MORBILI VIRUS
(engl. morbillivirus), RNK virus iz porodice paramikso virusa. Kod oveka izaziva oboljenje poznato pod nazi-vom male boginje (morbili), najee u de-jem uzrastu. Izvor zaraze je samo oboleli o-vek, a infekcija se prenosi aerogeno ili direktnim kontaktom. Najtea komplikacija je encefalitis. Prevencija se sastoji u vakcinaciji.

MORBOZNA POVREDA
, povreda koja je izazvana prethodnim ili pogorana naknadnim oboljenjem. Po svojoj sutini nalazi se izmeu nasilnog i prirodnog oteenja zdrav-lja, odnosno izmeu povrede (v. povreda) i oboljenja. Npr., povrede nastale usled pada u toku epileptikog napada kod genuine epilepsije ili kraniocerebralna povreda komplikovana hipostatskom pneumonijom. U forenzikom smislu, morbozne povrede su zna-ajne kod tumaenja uzrono-posledine veze izmeu oboljenja i povrede (v. traumatsko oboljenje).

MORBUS FORESTIER
(engl. Forestier disease), v. difuzna idiopatska skeletna hiperostoza.

MORBUS WEGENER
(engl. Wegeners granulomatosis ), Wegenerova granulomatoza; re-dak klinko patoloki entitet koji se odlikuje granulomatoznim vaskulitisom i zahvata gor-nje i donje disajne puteve i bubrege. Obino ga karakteriu opti znaci sistemske bolesti: povi-ena temperatura, malaksalost, gubitak u tei-ni, artralgije i mijalgije. Karakteristian znak je hronini rinitis i pogoranje sinusitisa. Na sluznici nosa ili usta nalaze se ulceracije. Plu-ne promene mogu da budu asimptomatske ili se javljaju oseaj guenja, gnojav ispljuvak ili hemoptizije. Radiografski se otkrivaju patolo-ke promene u vidu pojedinanih ili mnogobrojnih infiltracija u pluima. Specifian nalaz je prisustvo antineutrofilnih citoplazmatskih antitela (c ANCA). Dijagnoza se postavlja na osnovu karakteristinog trijasa: inflamacija gor-njih disajnih puteva, pluni infiltrati i patoloki sediment u urinu. Lei se imunosupresivnim lekovima (ciklofosfamid), trimetoprim-sulfametoksazolom uz kortikosteroide.

MORFEA
(engl. morphea), v. skleroderma.

MORFIN
(engl. morphine), alkaloid, derivat fenantrena, najvaniji aktivni sastojak opijuma. Deluje preko opioidnih receptora:m ,k ,s i d. Kao veoma efikasan opijatni analgetik, koristi se za smirivanje najjaih bolova, naroito ako potiu iz visceralnih struktura ili su praeni snanim emocijama. Delotvoran je i u terapiji akutnog kardijalnog edema plua. Morfin centralnim putem (preko modanih struktura) moe da izazove i druge efekte: sedaciju, san, euforiju ili disforiju, miozu, blokadu refleksa

kalja, stimulaciju povra-anja, smanjeno luenje steroidnih hormona, depresiju disanja i konvulzije. Periferno, morfin oslobaa histamin (histaminoliberator) i sniava krvni pritisak, poveava tonus glatkih miia i usporava peristaltiku gastrointestinalnog i urinarnog trakta sa opstipacijom i oteanim mokrenjem. Dua primena morfina moe dovesti do razvoja tolerancije, psihike i fizike zavisnosti. Preparat: Morphini hydrochloridum.

MORFO-,
prefiks koji se odnosi na oblik ili grau.

MORFOLOGIJA
(engl. morphology), nauka koja se bavi istraivanjem izgleda, oblika i grae ivotinjskih i biljnih organizama.

MORSKA BOLEST
(engl. kinetosis), kinetoza; bolest kretanja, specifini poremeaji u vegetativnom nervnom sistemu koje karakteriu muka i povraanje, bledilo, vrtoglavica. Radi se o pojaanoj podraljivosti osetnih elija vestibularnog aparata za vreme kretanja. Kompleksne veze izmeu ula vi-da, vestibularnog aparata i dubokog i po-vrnog senzibiliteta, koji uestvuju u odr-avanju ravnotee, nisu dovoljne, jer su sva tri sistema pri kretanju na moru, u dubini, na ljuljaci, na visini, u izvesnoj meri u disfunk-ciji.

MOST
(engl. bridge), 1. proizvod, konstrukcija koja spaja dve udaljene take, ukljuujui i delove organa; 2 .protetika zubna naprava kojom se nadoknauju izgubljeni zubi. V. pons

MONICE
(engl. testicular bag, lat. scrotum), v. skrotum.

MOTIVACIJA
(engl. motivation), sloeni psiholoki proces navoenja, podsticanja ili odravanja pobuda jedne individue za odre-enu delatnost. Predstavlja dinamiko stanje, dok je motiv fiksno odreen pojam, a predstavlja svesni ili nesvesni povod ili podstrek za odreenu delatnost. Za razliku od termina motiv,koji se prvenstveno koristi u vezi sa ljudskim ponaanjem, motivacija se koristi u irem kontekstu.

MOTORNI NEURON
(engl. motor neurone ), vrsta nervne elije (neurona), iji aksoni prave puteve i tako povezuju mozak sa efektornim organom, skeletnim miiem. Postoje dve vrste ovih neurona: motoneuroni ija se tela

nalaze u viim delovima mozga, tako da njihovi aksoni doseu sve do kimene mo-dine gde grade sinapse sa spinalnim motoneuronima; motoneuroni koji imaju tela u mo-danom stablu i kimenoj modini, dok njihovi aksoni izlaze iz CNS-a u sastavu kranijalnih ili spinalnih motornih nerava koji doseu do efektora na priferiji.

MOZAK
(engl. brain, lat. encephalon, cerebrum), v. encefalon, cerebrum.

MODANA HERNIJACIJA
(engl. brain herniation), pomeranje i ukljetenje delova mozga na kritinim mestima u lobanjskoj duplji, kao posledica ekspanzivnih intrakranijumskih lezija (kao to su tumori, hematomi i dr.); subfalksna h. m. , ukletenje girusa cinguli ispod modanog falksa; tentorijalna h. m., ukletenje dela slepoonog renja u otvor malomodanog tentorijuma; tonzilarna h. m., ukletenje tonzila malog mozga u velikom potiljanom otvoru.

MODANA SMRT
(engl. brain death), ire-verzibilno oteenje modane funkcije. Za sudske medicinare ovaj pojam se odnosi na smrt vitalnog stabla, regiona u kome su smeteni za ivot vani centri - za disanje i rad srca. Jedino takva smrt - smrt vitalnog stabla, koja neminovno dovodi do prestanka rada srca, cirkulacije i disanja - moe se smatrati cerebralnom smru. Manje ili vee kontuzije mozga, pa ak i razaranje, posle mnogostrukih i tekih preloma lobanje, nisu dovodili po pravilu i do cerebralne smrti, i takvi ljudi su mogli da se kreu, da se brane, pa i da napadaju. ovek bez svesti, u komi, ne znai da ima mrtav mozak ukoliko su mu ouvane vitalne funkcije - cirkulacija i respiracija (srce i plua funkcioniu bez vetake pomoi - respiratora). Prema tome, regionalna povreda mozga, koja ponekad moe biti praena i gubitkom svesti, ravnim EEG-om nije i ne moe da bude jedini kriterijum utvrivanja smrti. Upravo zbog toga, mnogi naunici, timovi lekara i razna udruenja predlau uvoenje baterije testova kojima bi se ustanovilo postojanje cerebralne smrti i vreme njenog nastanka. Pored toga, u dijagnozi modane smrti ne bi trebalo da se kao kriterijum koristi gubitak refleksa vezanih iskljuivo za funkciju kimene modine, jer ovi refleksi mogu da nadive modanu smrt. Kriterijumi koji vae za utvrivanje modane smrti vezani su za potpuni i trajni gubitak spontanog disanja, potpunu ugaenost svih refleksa, potpunu hipotoniju, potpuni gubitak EEG aktivnosti i odsustvo cerebralne cirkulacije.

MODANA IARICA
(engl. pineal gland, epiphysis, lat. corpus pineale, epiphysis), v. epifiza, korpus pineale.

MODANA VIJUGA
(engl. convolution, gyrus, lat. gyrus), v. girus.

MODANI EDEM
(engl. cerebral edema ), stanje uveane zapremine mozga koje je izazvano poveanjem sadraja vode. Nastaje raz-liitim patofiziolokim mehanizmima; citotoksini m. e. , nastaje kao rezultat hipoksije nervnog tkiva; intersticijski m. e. , nastaje transudacijom likvora u modano tkivo u sluaju opstruktivnog hidrocefalusa; vazogeni m. e. , razvija se kao posledica poveane propustljivosti kapilara.

MODANI MOST
(engl. cerebral pons, pons cerebri), v. pons.

MODANI TUMOR
(engl. tumor of the brain), strana izraslina u mozgu. Moe biti benigni i maligni. U zavisnosti od histolokog tipa (porekla) ima ih vie vrsta. Zbog ogra-nienog prostora u glavi (lobanji) svi se ponaaju zloudno i dovode do poveanja pritiska u glavi, to se ispoljava najee glavo-boljom i povraanjem. Maligni mogu biti po-rekla modanih struktura ili metastaze iz dru-gih organa. Leenje je operativno ili zrae-njem.

MODANI IVAC
(engl. cranial nerve, lat. nervus cranialis), v. nervus kranijalis.

MODANO STABLO
(engl. cerebral trunk, lat. truncus cerebri), v. trunkus cerebri.

MREA
(engl, lat. rete), v. rete.

MREAST
(engl, lat. reticularis), v. retikularan, retikularis.

MREA TESTISA
(engl. testical network, lat. rete testis ), labirintni sistem anastomozirajuih kanalia i komora koji formira sunerast kompleks u medijastinumu testisa. Mrea testisa spaja prave tubule sa eferentnim duktusom. Omota mree ide od jednoslojnog ploastog do niskog cilindrinog epitela. Sloj koji se nalazi ispod sastoji se od fibroblasta i velike koliine kolagenih vlakana.

MRENJAA

(engl. retina, lat. retina ), specijalno diferentovan fotosenzitivan deo centralnog nervnog sistema koji predstavlja jedan od slojeva omotaa one jabuice. Mrenjaa je podeljena na zadnji ili optiki deo, koji se prua do ore serrate, i nefunkcioanalni prednji deo, koji pokriva cilijarno telo (pars cilliaris retinae) i zadnji deo duice (pars iridica retinae). Mrenjaa ima pet tipova neurona: 1. fotoreceptore - epie i tapie koji su neuron br. 1 optikog puta; 2. bipolarne elije koji su neuron br. 2; 3. horizontalne elije; 4. amakrine elije; 5. ganglijske elije koje su neuron br. 3. Mrenjaa ima 10 slojeva, idui spolja put unutra: 1. pigmentni epitel (pars pigmentosa); 2. fotoreceptore (stratum photosensorium) - spoljanji i unutranji segmenti epia i tapia; 3. spoljanju graninu membranu (stratum limitans externum); 4. spo-ljanji zrnasti sloj (stratum nucleare externum) - jedra fotoreceptora; 5. spoljanji mreasti sloj (stratum plexiforme externum) - sinapse izmeu fotoreceptora, bipolarnih elija i horizontalnih elija; 6. unutranji zrn-asti sloj (stratum nucleare internum) - jedra bipolarnih, amakrinih, horizontalnih i Mllerovih elija (neuroglijalne elije); 7. unutranji mreasti sloj (stratum plexiforme internum) - sinapse izmeu bipolarnih, ganglijskih i amakrinih elija; 8. sloj ganglijskih elija (stratum ganglionare internum) - ganglijske elije retine; 9. sloj vlakana optikog ivca (stratum neurofibrarum); 10. unutranja granina membrana (stratum limitans internum). Mrenjaa je vaskularizovana od strane horiokapilara (dovode krv za pigmentni epitel, fotoreceptore i spoljanju polovinu spoljanjeg mre-astog sloja) i centralne retinalne arterije, koja se grana odmah ispod unutranje granine membrane i formira kapilarnu mreu u unutranjem zrnastom sloju. Dve glavne grane a. centralis retinae su terminalne arterije.

MRENJANI
(engl. retinal, lat. retinalis), v. retinalni.

MRI
(engl. magnetic rezonance imaging ), kreiranje medicinske slike koristei fenomen magnetne rezonancije. Neposredna praktina primena omoguava slikanje raspodele jezgra vodonika (protona). Osvetljaj oblasti na slici zavisi od gustine spina i vremena relaksacije, sa njihovim relativnim znaajem odreenim tehnikom slikanja koja je primenjena. Na osvetljaj slike takoe utiu pomeranja kao to je protok krvi.

MRI SISTEM
(engl. MRI system), sloeni elektronski sistem za kreiranje medicinske slike pomou fenomena magnetne rezonancije. U osnovi, sistem se sastoji od magneta, najee superprovodnog, koji generie sta-tiko magnetno polje i predstavlja jezgro ce-log sistema. Set gradijentnih namotaja stvara dodatna magnetna polja, koja moduliu osnovno polje u skladu sa izabranom speci-finom tehnikom snimanja. Transmiter i RF antene slue za predavanje RF impulsa koji su potrebni za pobudu rezonancije. Druge antene deluju kao prijemne, hvatajui emitovane signale. Najee predajne antene su ujedno i prijemne. Ostale komponente sistema su jedinice za akviziciju i obradu podataka, kao i jedinice za upravljanje i prikaz dobijenih slika.

MRLJA

(engl. spot, lat. macula), v. makula.

MR SIGNAL
(engl. MR signal), elektromagnetni signal u radiofrekvencijskom opsegu, koji se dobija pri precesiji transferzalne magnetizacije spina, odnosno komponente koja lei u ravni upravnoj na pravac statikog magnetnog polja. Rotacijom transferzalne magnetizacije indukuje se elektrini napon u anteni, koji se zatim pojaava i demodulie na prijemniku.

MRTVAKA HLADNOA
(engl. post-mor-tem cooling, lat. algor mortis), postmortalno hlaenje lea. Jedna od lenih osobina (v. lene osobine). Le se postepeno hladi do temperature okolne sredine i to procesima radijacije, kondukcije i konvekcije. Brzina hlaenja uslovljena je brojnim faktorima (mikroklimatski uslovi, telesne osobine, eventualno prethodno morbozno stanje i dr.) i u forenzikoj praksi orijentaciono ukazuje na vreme nastupanja smrti.

MRTVAKA MLITAVOST
(engl. postmortem flaccidity, lat. flacciditas mortis ), postmortalna mlitavost miia moe biti: primarna, nastaje neposredno posle nastupanja smrti usled gubitka tonusa mia zbog denervacije i spada u lene osobine (v. lene osobine). Sledi razvija-nje mrtvake ukoenosti (v. rigor mortis). Sekundarna mrtvaka mlitavost javlja se posle gubitka mrtvake ukoenosti i posledica je putrefakcionih (trulenih) promena miia (v. putrefakcija).

MRTVAKA UKOENOST
(engl. post-mortem stiffening, rigor mortis, lat. rigor mortis) postmortalna ukoenost miia. Jedna od lenih osobina (v. lene osobine). Skoro uvek joj prethodi primarna, a sledi sekundarna mrtvaka mlitavost (v. mrtvaka mlitavost). U retkim sluajevima ukoenost se razvija bez primarne mlitavosti (v. kadaveriki spazam). Zahvata popreno-prugastu i glatku muskulaturu. Posledica je prestanka oksidativnih procesa posle smrti i sledstvenog pada koncentracije ATP-a. Intenzitet, brzina nastanka i trajanje zavise od razvijenosti muskulature, mikroklimatskih uslova i stanja organizma pre smrti (npr. bolja izraenost ukoenosti kada je smrti prethodilo grenje miia bilo kog porekla). Zahvata srce i dijafragmu oko pola sata posle smrti, a posle 1 do 2 sata i skeletnu muskulaturu, u kojoj je potpuno razvijena posle 6 do 8 sati. Gubi se usled putrefakcionih promena miia nekoliko dana posle smrti. Navedeni ritam promena koristi se u foren-zikoj praksi za orijentaciono odreivanje vremena smrti. Treba je razlikovati od ukoenosti miia koja nastaje kao posledica dejstva vrlo visoke ili niske temperature (v. karbonifikacija, v. smrzavanje).

MRTVAKE MRLJE
(engl. post-mortem lividity, lat. livores ), mrlje na koi najniih delova lea, najee sivoljubiaste boje, koje nastaju usled sleganja krvi (v. hipostaza). Jedna je od lenih osobina (v. lene osobine). Njihove karakteristike (intenzitet, raspored, boja i dr.) zavise od uzroka smrti, brzine umiranja,

vremena smrti, poloaja lea i mikroklimatskih uslova. Poinju da se pojavljuju oko pola sata posle smrti, a maksimalno su izraene 8 do 12 sati posle nastupanja smrti. U forenzikoj praksi treba ih razlikovati od krvnih podliva (v. hematom).

MRTVAKO BLEDILO
(lat. palor mortis), jedna od lenih osobina (v. lene osobine). Nastaje na koi delova tela koji nisu zahva-eni hipostazom (v. hipostaza) i na mestima gde je koa izloena pritisku o podlogu.

MRTVANICA
(engl. mortuary), prostor u kome se uvaju leevi. Mogu biti pri bolnicama, institutima za patologiju i sudsku medicinu i na grobljima. U njima se pripremaju leevi za sahranu, a ponegde odri i opelo. Prostori su obezbeeni rashladnim i ventilacionim ureajima kako bi se spreilo nastajanje neprijatnog mirisa i promena na leu pre obdukcije i sahrane.

MRTVI PROSTOR
(engl. dead space), volumen vazduha koji ispunjava disajne puteve i alveole ali ne uestvuje u razmeni gasova sa krvlju plunih kapilara: alveolarni m. p . (engl. alveolar d. s.), volumen inspirisanog vazduha koji ispunjava alveole ali ne uestvuje u razmeni gasova, jer ventilacija alveola nije u ravnotei sa njihovom perfuzijom; anatomski m.p. (engl.anatomic d.s.), deo respiracionog volumena koji ispunjava disajne puteve (usta, nos, drelo, dunik i dunice) do alveola, zadrava krupne estice iz vazduha, vlai ga i zagreva, uestvuje u govoru kao zvuna kutija koja odreuje osobenost glasa.

MSH
(engl. melanocyte-stimulating hormone), v. melano-stimuliui hormon.

MUCIN
(engl. mucin), glikoprotein koji se sastoji od 4 subjedinice povezane disulfidnim vezama. Sa vodom ini fleksibilan gel koji je glavni sastojak mukusa. M. sekretuju mu-kusne elije, a sekreciju stimulie parasimpa-tikus i mehanika i hemijska iritacija muko-ze.

MUKOCELA
(engl. mucocele), proirenje upljine zbog nakupljanja mukoznog sekreta.

MUKOKINETIK
(engl. mucokinetic), lek koji deluje na procese koji pokreu mukus, razvodnjavanjem hiperviskoznog sekreta u bronhijama (voda, jodidi, bromheksin, karboksicistein i dr.).

MUKOKUTANA LAJMANIJAZA
(engl. mucosal leishmaniasis, american mucocutaneous leishmaniasis), teka i hronina bolest, bez ikakve mogunosti spontanog izleenja i sa znacima obino tekih mutilacija. Nastaje diseminacijom parazita (leishmania brasiliensis) iz primarne kone lezije per continuitatem ili metastatski, najee u nosnu i buko-fari-ngo-laringealnu sluznicu, a veoma retko u trahealnu i genitalnu. Aspiraciona pneumonija u zadnjem stadijumu bolesti dovodi do smrtnog ishoda.

MUKOLIPIDOZA
(engl. mucolipidosis), uro-ena metabolika greka kod koje se glikozaminoglikani i sfingolipidi akumuliraju u lizozomima izazivajui neuroloke simptome.

MUKOLITIK
(engl. mucolytic), lek koji razlae i razvodnjava gustu sluz u disajnim putevima.

MUKOPOLISAHARID
(engl. mucopolysaccharide), mukosupstance koje se nalaze u osnovnoj supstanci konektivnih tkiva. Hemijski ovi polisaharidi su klasifikovani kao glikozaminoglikani, heterosaharidi koji sadr-e heksozamin sulfate i heksuronske kiseline. Udrueni su sa proteinskom komponentom (mukoproteinom) u agregatima koji se zovu proteoglikani. Ovo su polisaharidi sa visokim sadrajem eera, koji se dele na kisele mukopolisaharide (glikozaminoglikane) i neutralne mukopolisaharide, kao to je hitin.

MUKOPOLISAHARIDAZE
(engl. mucopolysaccharidases), enzimi koji katalizuju hidrolizu razliitih tipova mukopolisaharida. Ovi enzimi su poznati i pod nazivima hija-luronidaza, lizozim i neuraminidaza.

MUKOPOLISAHARIDOZA
(engl. mucopolysaccharidoses), teko sistemsko progresivno oboljenje koje nastaje kao posledica nakupljanja nerazgraenih mukopolisaharida u kostima i parenhimnim organima. Oboljenje se jo naziva i gargoilizam, od francuske rei gargoyle to znai figura oveka ili ivotinje nalik na istecite oluka na srednjovekovnim katedralama. Postoje i drugi nazivi, kao multipla dizostoza, hondroosteodistrofija, lipohondrodistrofija, polidistrofija Hurler, dizostozna idiotija itd. Nastaje usled nedostatka razliitih enzimskih proteina. Stoga postoji vie oblika mukopolisaharidoza koje se manje ili vie meusobno razlikuju. Oboljenje je autosomno recesivno nasledno, osim kod tipa II gde je vezano za X hromozom. Za neke oblike mapirani su odgovarajui geni pod ijom je kontrolom sinteza enzima. Bolesnici imaju karakteristian izgled lica i skeletne deformitete razliitog intenziteta na kimenom stubu, dugim kostima ekstremiteta sa kontrakturama velikih ili malih zglobova, tako da su ake nalik na kande. Kod nekih oblika se javljaju mentalna retardacija, uveana jetra i slezina i

promene na srcu. Zbog slabosti vezivnog tkiva javljaju se pupana i prepon-ska kila. Glavno mesto patolokog procesa se nalazi u lizozomima, mikroskopskim strukturama (organelama), smetenim u elijama razliitih organa, u kojima se vri razgradnja brojnih metabolikih produkata ukljuujui i mukopolisaharide. Lizozomi su ispunjeni specifinim enzimskim proteinima. U sluaju nedostatka odreenih enzima, nerazgraena materija se nakuplja u lizozomima koji se potom uveavaju i svojim mehanikim dej-stvom izazivaju deformaciju datog organa i dovode do poremeaja njegove funkcije. Dijagnoza, ukljuujui i prenatalnu dijagnozu, moe da se postavi biohemijskom analizom prisutnih mukopolisaharidnih materija u mo-krai ili plodovoj vodi, ili odreivanjem aktivnosti enzima u kulturi fibroblasta koe, odnosno elija plodove vode. Specifino lee-nje za sada ne postoji. Pravljeni su pokuaji sa ranom transplantacijom kostne sri, ali dosa-danji rezultati ne opravdavaju ovaj terapijski postupak. Stoga je prenatalna dijagnoza od izuzetnog znaaja za porodice koje ve imaju jedno ili vie obolele dece od nekog oblika mukopolisaharidoze.

MUKOPROTEIN
(engl. mucoprotein ), protein koji sadri ugljeni hidrat, a nalazi se u mukoz-nim sekrecijama. Ugljenohidratna komponenta sadri aminoglikane.

MUKOSTATIK
(engl. mucostatic), lekovita supstanca koja smanjuje luenje sluzi

MUKOVISCIDOZA
(engl. mucoviscidosis), v. cistina fibroza.

MUKOZNA MEMBRANA
(engl. mucous membrane), sluzokoa gastrointestinalnog, urogenitalnog i respiratornog trakta. Sastoji se od epitela, koji sadri mukusne elije koje sekretuju mucin i lamine proprije, a u digestivnom traktu i od lamine muskularis muko-ze.

MUKUS
(engl. mucus), sluz, proziran viskozni sekret mukoznih membrana. Sastoji se od mucina, deskvamiranih epitelnih elija, leu-kocita i raznih neorganskih soli rastvorenih u vodi. Oblae membrane i titi ih od hemijskih i mehanikih oteenja.

MULTI INFARKT
(engl. multiinfarct ), vie infarkta, vie ogranienih beskrvnih zona kod kojih dolazi do izumiranja tkiva. Mogu se javi-ti u jednom ili vie organa. Najee su posledica zapuenja krvnih sudova embolusima. Embolusi mogu biti razliitog porekla: trombo-tinog, vazdunog, bakterijskog. Multipli infarkti mogu biti izazvani i multipnim promenama na samim krvnim sudovima.

MULTIPLA ENDOKRINA NEOPLAZIJA, MEN


(engl. multiple endocrine neoplasia), grupa retkih bolesti uzrokovanih genetikim poremeajima koji dovode do hiperplazije i hiperfunkcije dve ili vie komponenti endokrinog sistema. Razlikujemo tri zasebna tipa multiple endokrine neoplazije: tip I, tip II, i tip III. Svi se oblici prenose na autosomno dominantan nain sa razliitom uestalou ekspresije. Naziva se i multipla endokrina adenomatozna, pluriglandularna adenomatoza, poliendokrina adenomatoza i poliendokrinom. Multipla endokrina n. tip I , oblik koji obuhvata tumore hipofize, paratiroidnih lezda i elija ostrvaca u pankreasu, uz visoku incidenciju peptikih ulkusa i nekada sa Zollinger-Ellison sindromom. Uzrokuje je genetiki poremeaj na dugom kraku hromozoma 11. Naziva se i Wermerov sindrom; multipla endokrina n. tip II , varijetet koji karakteriu medularni karcinom titne lezde, feohromocitom (esto bilateralni i multipli) i paratiroidna hiperplazija. Naziva se i Sippleov sindrom i multipla endokrina n. tip IIA; Multipla endokrina n. tip III, oblik koji podsea na tip II, samo to je ovde paratiroidna hiperplazija retka, proseno preivljavanje krae, mogu se javiti marfanoidni telesni habitus, izobliujui neuromi na usnama, bukalnoj mukozi, jeziku, neurofibromi koe, ganglioneuromi gastrointestinalnog trakta, zadebljani kornealni nervi i mrlje boje bele kafe. Naziva se i sindrom mukoznih neuroma i multipla endokrina n. tip IIB.

MULTIPLA EPIFIZEALNA DISPLAZIJA


(engl. multiple epiphysealis dysplasia), v. epifizealne displazije.

MULTIPLA HEMIJSKA SENZITIVNOST


(engl. multiple chemical sensitivity), steeni poremeaj koji karakteriu rekurentne kli-nike manifestacije, koje potiu od vie organa, a javljaju se kao odgovor na izloenost mnogim hemijski razliitim materijama u dozama koje su daleko ispod onih koje izazivaju tetne poremeaje u optoj populaciji. Svrstava se u grupu multifaktorskih poreme-aja koji su u vezi sa tetnostima radne sredine. U faktore rizika koji su povezani s procesom rada ubrajaju se organski rastvarai, pesticidi, iritansi respiratornog sistema, zatim psihosocijalni faktori odnosno njihovi efekti posredovani stresom. Izloenost u radnoj sredini izaziva gubitak specifine tolerancije na hemijske drai. Pri reekspoziciji izuzetno niskim nivoima hemijski razliitih supstanci javljaju se veoma razliiti poremeaji na mnogim organskim sistemima (zamor, malaksalost, problemi pamenja, depresija, iritabilnost, digestivni poremeaji, nedostatak vazduha, intolerancija mirisa i dr.).

MULTIPLA POLIPOZA
(engl. multiple polyposis), prisustvo velikog broja polipa u intestinalnom traktu; m. p. kolona, uroena bolest koju karakterie vei broj polipa u kolonu. Moe se javiti u ranom detinjstvu, ali je najea izmeu 10. i 40. godine ivota. Nasleuje se autosomno dominantno i sa go-dinama trajanja bolesti raste maligni potencijal; m. p. tankog creva i kolona ukljuuje nekoliko sindroma kao to su: Peutz- -Jeghersov sindrom, Gardnerov i Turcotov sindrom.

MULTIPLA TRUDNOA

(engl. multiple pregnancy ), istovremeni razvoj vie od jed-nog ploda u materici ene. Javlja se u 0,13% svih trudnoa i zbog komplikacija u trudnoi i poroaju svrstava se u trudnoe visokog rizika. Najei oblik takve trudnoe su bli-zanci koji se javljaju na 1:80 poroaja. Ima ih mnogo vie nego to ima poroaja, poto se mnoge zavravaju pobaajem. Naslee ima veliku ulogu. Kod ove trudnoe smrtnost majki, a posebno dece je vea. Zapaena je i mnogo ea pojava anemija i hipertenzuja kod ovih trudnica. Ova trudnoa obino se ne iznese do kraja, pa su ta deca nedonesena, imaju malu telesnu teinu i manje anse da preive. Vieplodna trudnoa moe da se razvije iz jedne jajne elije (monozigotna), iz dve (dizigotna) ili iz vie jajnih elija (poli-zigotna). Dijagnoza multiple trudnoe treba da se postavi to pre, po mogunosti do 20. nedelje graviditeta, kako bi mogle da se preduzmu odgovarajue mere i sprei prematuritet koji dovodi do poveanog perinatalnog morbiditeta i mortaliteta.

MULTIPLI MIJELOM
(engl. multiple myeloma), maligna neoplazma kostne sri. Tumor ine plazma elije koje razaraju kotano tkivo, naroito pljosnatih kostiju. Bolest prate bolovi, patoloke frakture, hiperkalcemija i deformiteti kostiju. U krvi i u urinu nalazi se nenormalni tzv. M-protein. Postoje anemija, gubitak u teini, sklonost ka plunim i urinarnim infekcijama, patoloke frakture i hiperviskozni sindrom. esto je prisutna insuficijencija bubrega. U preko 95% sluajeva bolest se javlja posle 40. godine ivota.

MULTIREZISTENTNA TUBERKULOZA
(engl. multidrug-resistant tuberculosis ), tuberkuloza izazvana bacilima koji su rezistentni na vie antituberkulotika prvog reda. Nastaje ili zbog nepravilnog leenja tuberkuloze ili se bolesnik zarazi sojem rezistentnih bacila. Predstavlja veliki problem zbog sve vee uestalosti u svetu, skupe, opasne i esto (u 50%) neuspene terapije antituberkuloticima drugog reda (aminoglikozidi, tioamidi, fluorokinoloni, cikloserin i paraaminosalicilna kiselina-PAS). V. tuberkuloza, v. antituberkulotici.

MULTIVEZIKULARNA TELA
(engl. multivesicular body, lat. corpus multivesiculare ), intracitoplazmatine vakuole okruene tipinom (jedininom) membranom. Promera su 0,3 do 2 m i sadre razliit broj na izgled praznih vezikula promera oko 50 nm. esto se mogu videti u hepatocitima, sinciciotrofoblastu, alveolarnim elijama tip II i u epitelnim elijama epididimisa. Poreklo, sudbina i funkcija ovih tela nisu u potpunosti razja-njeni. Smatraju ih vrstom sekundarnih lizozoma, jer u svom matriksu (ali ne i u vezikulama) sadre kiselu fosfatazu. U alveolarnim elijama tip II prelaze u citozome. Pretpostavlja se da multivezikularna tela uestvuju i u formiranju melanozoma i membrane coating granula.

MUMIFIKACIJA
(engl. mummification), postmortalno ubrzano i pojaano isuivanje lea u uslovima pojaanog strujanja toplog vazduha. Jedna od konzervativnih lenih pro-mena (v. lene promene). Usled isuivanja volumen i teina tkiva se smanjuju, a koa dobija mrkocrvenkastu boju i utavljen izgled. Moe obuhvatiti celo telo ili samo pojedine delove. Za potpunu mumifikaciju celog tela potrebno je vie meseci.

MUMPS INFEKCIJA
(engl. mumps), infekcija virusom zauaka (paramikso virus) je akutna sistemska, kontagiozna bolest. Kliniki je karakterie zapaljenje jedne ili veeg broja pljuvanih lezda, najee dounih, parotidnih, pa se bolest zato naziva Parotitis epide-mica. Virus se prenosi sa obolele osobe kapljinim putem. Umnoava se u epitelu di-sajnih puteva, a potom iri cirkulacijom do pljuvanih lezda, centralnog nervnog sistema i drugih organa. Nakon inkubacije, koja najee traje 14-18 dana, bolest obino poinje temperaturom, bolovima u miiima i gubitkom apetita. Parotitis se razvija najee u toku 24 sata, ali se moe javiti i znatno kasnije. Submandibularni i sublingvalni sijaloadenitis ree se javljaju. Orhitis je najea manifestacija bolesti kod mukaraca posle puberteta. Obino je jednostran, a sterilitet je redak. Ooforotis kod ena je rea manifestacija i ne dovodi do steriliteta. Aseptini meningitis se javlja kod vie od 50% obolelih, ali 2-25% bolesnika ima simptome oboljenja koje prolazi samo. Oteenje slunog ivca se retko javlja, ali za posledicu ima gluvou. Retke manifestacije mumps infekcije na nerv-nom sistemu su: encefalitis, cerebelarna ataksija, paraliza facijalnog nerva, transverzalni mijelitis, poliradikuloneuritis i hidrocefalus. Pankreatitis prate bolovi u trbuhu, a meu ree manifestacije ubrajaju se miokarditis, mastitis, tiroiditis, nefritis, artritis i trombocitopenija. Spontani pobaaji se javljaju ako bolest nastane u prva tri meseca trudnoe. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, epidemiolokih podataka, povie-nja aktivnosti dijastaza u krvi i urinu i nalazom novostvorenih antitela u serumu (ELI-SA). Terapija bolesti je simptomatska, a dobru zatitu prua iva atenuirana vakcina.

MUMPS VIRUS
, RNK virus iz prodice para-mikso virusa. Kod oveka izaziva oboljenje poznato pod nazivima: parotitis, mumps ili zauke.

MUNCHAUSENOV SINDROM
(engl. Munchausens syndrome ), sindrom podrazumeva simuliranu bolest (odsustvo prave bolesti, a bolesnik simulira znake i/ili simptome) koja moe da se reflektuje na razne organe i organske sisteme. U dermatologiji to su: dermatitis artefacta , bolesnik sam izaziva pro-mene na koi koje su najee bizarne - ne odgovaraju nekoj poznatoj dermatozi, na mestima koja su dostupna njegovim rukama; pathomimia , bolesnik sam pogorava ili izaziva recidiv postojee bolesti; neurotske ekskorijacije , uglavnom kod ena pod stresom ili u depresiji koje imaju nezadrivu potrebu da kopaju po svojoj koi.

MURALNE ELIJE RETINALNIH KAPILARA


(engl. intramural pericytes), nalaze se u sklopu zida kapilara, periferno od endotelnih elija. Imaju krupno eliptino, heterohromatino jedro, umereno razvijene sve organele i neto glikogena. U citoplazmi se nalaze i aktinski mikrofilamenti. Smatra se da su ove elije specijalni periciti koji kontroliu protok krvi kroz retinalne kapilare.

MURALNI TROMB

(engl. mural thrombus ), ugruak krvi koji je priljubljen za unutranju opnu sranih upljina. Moe biti privren irokom povrinom, delimino ili je na peteljci. Muralni trombovi se najee javljaju kao komplikacije u poremeajima sranog ritma tipa apsolutne aritmije, kod ugraenih vetakih valvula, posle akutnog infarkta itd. Muralni trombovi mogu se javiti i na zidu krvnih sudova kao posledica zapaljenja, povreda, na ateroskleroznim ploama. Deo tromba moe se otkinuti i zove se embolus. On moe zapuiti neki od krvnih sudova i dovesti do infarkta (usled neprokrvljenosti nastaje izumiranje tkiva) organa ili dela organa.

MURAMIDAZA
(engl. muramidase), v. lizozim.

MUSCULUS DETRUSOR URINAE


(engl. detrusor urinae muscle), muskulatura zida beike izvan sfinktera (m. sphincter vesicae, m. sphincter urethrae membranaceae); njegova funkcija sastoji se u pranjenju beike.

MUSKARIN
(engl. muscarin), alkaloid sa holinergikim delovanjem izolovan iz nekih otrovnih gljiva (Amanita muscaria i rodovi Inocybe i Cytocybe). Jedna je od prvih farmakoloki ispitanih supstanci. Nema terapij-ski, ve samo teorijski i toksikoloki znaaj.

MUSKARINSKI RECEPTORI
(engl. muscarinic receptors ), vrsta holinergikih receptora. Nalaze se u centralnom nervnom sistemu, srcu, glatkoj muskulaturi, egzokrinim lezdama i endotelu krvnih sudova. Postoji pet podtipova muskarinskih receptora. Aktivacija ovih receptora dovodi do poveavanja intracelularne koncentracije kalcijuma (M1, M3) ili smanjenja koncentracije ciklinog adenozin-monofosfata (cAMP-a), sa otvaranjem kalijumskih i zatvaranjem kalcijumskih kanala (M2, M4). Preko njih se ostvaruju vana fiziololoka dejstva acetilholina.

MUSKATNA JETRA,
jetra koja se nalazi u sranoj insuficijenciji ili kod konstriktivnog perikarditisa. Jetra je jako tamne boje usled prepunjenosti sistema hepatinih vena i na poprenom preseku lii na presek muskatnog oraia zbog slivenosti prepunih venula.

MUSKULOFASCIJALNI BOLNI SINDROM


(engl. myofascial pain syndrome ), akutno bolno stanje koje nastaje naglo, aktiviranjem triger taaka (TT) u miiu ili njego-voj fasciji, najee kao posledica preop-tereenosti, lokalne ishemije i energetskog deficita u miiu, sa nizom konsekventnih hemijskih procesa u njemu. Dijagnostikuje se anamnezom i fizikalnim pregledom, pro-nalaenjem TT na predodreenom mestu u prenapregnutom

delu miia, koje na pritisak izazivaju bol ili fascikulacije u najee uda-ljenom delu miia. Terapija je blokada (ili kompresija) TT lokalnim anestetikom, pasiv-no istezanje i relaksacija miia i aplikacija vlanih toplih kompresa.

MUSKULUS
(engl. muscle lat. musculus), mii. Organ ije su dve osnovne osobine sposobnost kontrakcije i relaksacije. Mii kontrakcijom omoguava primicanje i odmicanje, savijanje i opruanje, uvrtanje i izvrta-nje pojedinih delova tela, suavanje i proirivanje lumena cevastih organa, otvaranje i zatvaranje prirodnih otvora. Miii se dele na tri osnovne grupe: poprenoprugaste ili skeletne, glatke miie i srani mii. M. biceps (engl. two-headed m., lat. m. biceps), dvoglavi mii. Mii koji polazi sa dva odvojena snopa ili glave koji se pripajaju na razliitim delovima kosti, aure ili opne. Snopovi ili glave se najee spajaju gradei miino telo. Odnosi se na dvoglavi mii nadlakta (m. biceps brachii) ili na dvoglavi mii buta (m. biceps femoris); m. cilijaris (engl. ciliary m., lat. m. ciliaris), trepljasti mii. Glatki mii trepljastog tela koji uestvuje u refleksu akomodacije oka; m. deltoideus (engl. deltoid m., lat. m. deltoideus), deltoidni mii. Skeletni mii spoljanje grupe ramena koji odie karakteristino ispupenje spoljanjeg dela ramena; m. detrusor vezike (engl. detrusor muscle of urinary bladder, lat. m. detrusor vesicae ), glatki mii zida mokrane beike ijom kontrakcijom dolazi do pranjenja ovog organa; m. dilatator (engl. dilator m., lat. m. dilatator), mii koji svojom kontrakcijom iri prirodni otvor, cevasti organ ili kanal; m. erektor spine (engl. erector m. of spine., lat. m. erector spinae ), mii oprua kimenog stuba. Sloeni skeletni mii koji se prua uzduno, desno i levo, du kimenog stuba. Sastoji se od tri nejednaka snopa: unutranjeg ili kimenog (m. spinalis), srednjeg ili naj-dueg (m. longisimus) i spoljanjeg ili bedreno-rebarnog (m. iliocostalis). Inervisan je zadnjim granama kimenih ivaca. Pri obo-stranom dejstvu ovaj mii oprua (ispravlja) kimeni stub, dok pri jednostranom dejstvu vri njegovo bono pregibanje; m. gluteus (engl. gluteal m., lat. m. gluteus), sedalni mii. Postoje tri sedalna miia, veliki (m. gluteus maksimus), srednji (m. gluteus medijus) i mali (m. gluteus minimus); m. gracilis (engl. gracile m., lat. m. gracilis), vitki mii. Skeletni mii unutranje grupe buta koji oblikuje unutranju povrinu buta dajui joj karakteristinu reljefnost; m. iliopsoas (engl. iliopsoas muscle, lat. m. iliopsoas), bedreno-slabinski mii. Sloeni skeletni mii bedra koji se sastoji od dva ili tri miia: velikog slabinskog (m. psoas major), varijabil-nog-malog slabinskog (m. psoas minor) i bedrenog miia (m. ilijakus); m. kvadriceps, (engl. four-headed m., lat. m. quadriceps), etvoroglavi mii. Skeletni mii koji polazi sa etiri odvojena snopa ili glave koji se pripajaju na razliitim delovima kosti, aure ili opne. Odnosi se na etvoroglavi mii buta (m. kvadriceps femoris); m. latisimus dorzi (engl. latissimus dorsi muscle, lat. m. latissimus dorsi), najiri leni mii. Mii prvog ili povrinskog sloja miia lea; m. maseter (lat. m. masseter), mastikatorni ili mii vakanja. Snani skeletni mii koji pokriva spoljanju stranu grane donje vilice i uestvuje u aktu vakanja hrane; m. pronator (engl. pronator musle, lat. m. pronator ), mii uvrta. Skeletni mii svojstven gornjem ekstremitetu. Postoje 4 miia uvrtaa: veliki (m. pronator major) i mali (m. pronator minor) koji spadaju u miie zadnje grupe ramena, obli (m. pronator teres) i etvrtasti uvrta (m. pronator kvadratus) koji spadaju u miie prednje grupe podlakta; m. sartorijus (engl. sartorius muscle, lat. m. sartorius), ter-zijski ili krojaki mii. Mii prednje grupe buta. Svojom kontrakcijom ovaj mii omoguava prekrtanje nogu to je bio uobiajen pokret krojaa tokom izrade i ivenja tkanina u Starom Rimu; m. seratus (engl. serratus muscle, lat. m. serratus), zupasti mii. Mii iji je pripoj u vidu vie miinih jeziaka koji uslovljavaju karakte-ristian

zupast izgled; m. sfinkter (engl. sphincter muscle, lat. m. sphincter), mii koji svojom kotnrakcijom zatvara prirodni otvor, cevasti organ ili kanal; m. trapezijus ( engl. trapezius muscle, lat. m. trapezius), trapezni mii. Mii prvog ili povrinskog sloja miia lea. Mii je nepravilnog trouglastog oblika sa bazom okrenutom unutra prema kimenom stubu, a vrhom spolja, prema gor-njem okrajku ramene kosti. Desni i levi trouglasti mii zajedno obrazuju strukturu nalik trapezu pa otuda i naziv za ovaj mii; m. triceps (engl. three-headed m., lat. m. triceps ), troglavi mii. Mii koji polazi sa tri odvojena snopa ili glave koji se pripajaju na razliitim delovima kosti, aure ili opne. Odnosi se na troglavi mii lista (m. triceps sure).

MUICA RODA SIMULIUM


(engl. Simulium), tzv. muice papuarice koje spadaju u grupu diptera (dvokrilaca). Kod nas su poznate po predstavniku, golubakoj muici (Simulium columbaczense), koja je nekada bila problem za stoku u Podunavlju. Ove muice se legu u brzim, dobro oksigenisanim vodama uz koje enke polau jaja poetkom leta. Papuarice se teko suzbijaju.

MUKA URETRA
(engl. male urethra, lat. urethra masculina ), oko 8 mm iroka cev koja sprovodi urin od mokrane beike do spo- ljanje sredine, a slui i za prolaz sperme tokom ejakulacije. Ima tri dela: pars prostatica (2cm): 1. tunica mucosa: a) epitel je predstavljen prelaznim epitelom sa plaama slojevitog cilindrinog epitela; b) lamina propria je rastresito vezivno tkivo koje se nastavlja na prostatinu stromu i sadri mnotvo glatkih miinih elija; pars membranacea (18mm): 1. tunica mucosa: a) slojevit cilindrian epitel; b) lamina propria - rastresito vezivno tkivo; 2. tunica muscularis koju ine tanak, unu-tranji longitudinalni i deblji, spoljanji cirkularni sloj glatkih miinih elija. Sa obzirom da ovaj sloj odgovara urogenitalnoj i pel-vinoj dijafragmi mogu se nai i skeletna miina vlakna; pars spongiosa (15 - 18cm): 1. tunica mucosa: a) epitel je predstavljen slojevitim cilindrinim epitelom koji se menja u ploasto slojevit bez oroavanja u predelu fosse navicularis. Epitel formira duboke razgranate tubule, uretralne lezde; b) lamina propria je tanak sloj rastresitog vezivnog tkiva koji se nastavlja spongioznim telom; 2. tunica albuginea se sastoji od kolagenih i elastinih vlakana i od glatkih miinih elija. Tanja je nego u predelu kavernoznih tela penisa.

MUKI POLNI ORGANI


(engl. male genital organs, lat. organa genitalia masculina), v. organa genitalija maskulina.

MUTACIJA
(engl. mutation), svaka stabilna nasledna promena u strukturi genetikog materijala tj. molekula DNK (gena). U uem smislu podrazumeva promenu u strukturi gena. Genske mutacije po svojoj prirodi mogu da budu: a) supstitucije, kada je jedan par baza zamenjen drugim, b) delecije, kada nedostaje deo gena i c) insercije, kada je u okviru gena umetnut niz nukleotida. Mutacije mogu da nastanu spontano ili da budu indukovane dejstvom mutagena. Procenjuje se da stopa mutacija pojedinih gena oveka iznosi 10-5-10-6, to znai da se jedna mutacija javlja na sto hiljada do milion gameta po

generaciji. Promenom genetike informacije mutacije dovode do promena u sintezi odgovarajueg polipeptida: mogue je potpuno odsustvo produkta ili sinteza strukturno izmenjenog, nefunkcionalnog polipeptida. Mutacije koje se fenotipski ispoljavaju samo u homozigotnom stanju su recesivne, dok se dominantne mutacije manifestuju i u heterozigotnom stanju. Mutacije koje postoje u polnim elijama su nasledne, a promene ograniene na somatske (telesne) elije ne prenose se na potomstvo.

MUTAGEN
(engl. mutagen), faktor koji izaziva promene u molekulu DNK-mutacije. Mutageni mogu da budu razna hemijska jedinje-nja i fiziki faktori. Hemijska jedinjenja mogu da deluju na tri naina: a) reaguju sa DNK i transformiu azotne baze (npr. azotasta kiselina); b) pri replikaciji se ugrauju u molekul DNK umesto uobiajenih baza (npr. 5-brom-uracil); c) umeu se u molekul DNK izazivajui inserciju ili deleciju (npr. akridinske boje). Od fizikih mutagena najznaajnije je jonizujue zraenje, koje oteuje molekul DNK delujui preko ekstremno reaktivnih jona i radikala. Za mutageni efekat znaajni su vrsta, primenjena doza i vremenski period izloenosti zraenju.

MUTANT
(engl. mutant), gen koji je prome- njen mutacijom ili jedinka koja nosi mutirani gen.

MUTAZA
(engl. mutase), potklasa enzima iz roda izomeraza (EC 5.4), koji katalizuju prenos acil-, fosfo-, amino- ili neke druge grupe sa jednog na drugi poloaj unutar jednog molekula. D-fosfoglicerat 2,3fosfomutaza je enzim koji je znaajan u Embden- -Mayerhofovom putu metabolizma ugljenih hidrata.

MUTILACIJA
(engl. mutilation), sakaenje; sluajno ili voljno razaranje ili otcepljenje dela tela. Psihike posledice zadesnog saka-enja mogu biti teke. V oljno sakaenje obuhvata heteromutilaciju (osakaenje od strane drugog lica) i automutilaciju (osakaenje samog sebe).

MUTILANTNI ARTRITIS
(engl. arthritis mutilans), zapaljenje zglobova koje dovodi do velikih destruktivnih promena i resorpcije zglobnih okrajaka.

MUTILATIO DENTORUM,
osakaenje zuba; ritualno bruenje zuba, najee u obliku iljka.

MYCOBACTERIUM
(engl. Mycobacterium), rod bakterija koji spada u porodicu Mycobacteriaceae. To su pravi ili neto

savijeni vitki tapii, koji se ponekad granaju, a mogu biti i filamentozni. Nemaju flagele ni kapsulu i ne stvaraju spore. Boje se teko anilinskim bojama. Poto sve vrste pokazuju manje ili vie izraenu acido-alkoholnu rezistenciju, naje-e se boje po Ziehl-Neelsenu. Na osnovu patogenosti dele se na patogene mikobakterije (gde spada vrsta Mycobacterium tuberculosis), uslovno patogene mikobakterije (naje-i uzronici oportunistikih infekcija kod HIV pozitivnih pacijenata) i apatogene miko-bakterije (uglavnom se nalaze u zemlji i ku-noj praini).

MYCOPLASMA
(engl. Mycoplasma), rod bakterija unutar porodice Mycoplasmataceae, mada se ovaj naziv esto koristi za sve mikoplazme. Ove bakterije se od ostalih razlikuju po tome to nemaju elijski zid, zbog ega su ekstremno polimorfne. To su najsitnije bakterije ija veliina iznosi svega 0,3 mm. Mikoplazme su asporogene, a veina vrsta ima kapsulu. Nemaju flagele, ali su neke vrste ipak pokretne. Kreu se u vidu puzanja po povrini tene podloge. Kod oveka se najee javljaju kao uzronici pneumonije (Mycoplasma pneumoniae) i urogenitalnih infekcija (Mycoplasma hominis). Unutar roda Ureaplasma, vrsta Ureaplasma urealyticum je est uzronik urogenitalnih infekcija.

MYCOSIS FUNGOIDES
(engl. mycosis fungoides), maligni limfom koe graen od T limfocita.

MYOTONIA CONGENITA
(engl. congenital myotonia), kongenitalna miotonija s. Thomsen, heredofamilijarno (autosomno dominantno i autosomno recesivno nasledno) oboljenje koje karakterie produena kontrakcija, odnosno poremeena relaksacija voljnih i posturalnih miia. Produena kontrakcija miia nastaje i posle refleksne i provocirane (npr. strujom) kontrakcije. Posebno je izraena posle spavanja, na hladnoi i u stanjima uznemirenosti. Bolest poinje u detinjstvu (2. ili 3. godina) i napreduje. Zahvaeni miii su hipertrofini, to detetu daje atletski izgled (Herkules).

13N
, radioaktivni izotop azota, emituje pozi-trone i proizvodi se u ciklotronima. Fiziko vreme poluraspada je 10 minuta. Amonijak koji sadri 13N slui u nuklearnoj medicini za izvoenje pozitronske emisione tomografije (PET) i merenje protoka krvi kroz srani mi-i i metabolike studije.

Na
(engl. sodium), simbol za hemijski element natrijum.

NABOR
(engl. fold, lat. plica), v. plika.

NAIN IVOTA
(engl. lifestyle), svakodnevne navike koje utiu na zdravstveno stanje jedne osobe kao ishrana, fizika aktivnost, stepen izloenosti stresu, konzumiranje alkohola i puenje. Prema nekim strunjacima, trokovi koji se izdvajaju za zdravstvenu zatitu jedne nacije bili bi smanjeni ukoliko bi postojala vea individualna odgovornost za voenje zdravog naina ivota.

NAD
, skr. za oksidovani oblik redoks koenzima nikotinamid adenin dinukleotida.

NADBUBRENA LEZDA
(engl. adrenal gland, lat. glandula suprarenalis ), parna endokrina lezda koja nalee na gornji pol odgovarajueg bubrega. Sastoji se od kore i sri (cortex i medulla). lezda je spolja obavijena kapsulom. Kora se sastoji od tri zone, od kojih svaka lui posebnu vrstu hormona: 1. zona glomerulosa, koja se nalazi neposredno ispod kapsule, lui mineralokortikoide (aldosteron) koji reguliu koncentraciju jona, a pre svega jona natrijuma, i to pod dejstvom renin-angiotenzin sistema bubrega; 2. zona fasciculata lui glukokortikoide pod dejstvom ACTH (adreno-kortikotropnog hormona) hipofize; 3. zona reticularis lui male koliine androgenih hormona i takoe je pod dejstvom hipofize. Kora okruuje centralno postavljenu sr (medulla). Sr se sastoji od poligonalnih ili cilindrinih hromafinih elija, koje su u blis-kom kontaktu sa kapilarima. Specijalnim metodama je pokazano da postoje dve vrste hromafinih elija: jedne proizvode adrenalin, a druge noradrenalin. Kontrola luenja se odvija preko hipotalamusa i hipofize. Uproeno, niz dogaaja se moe ovako predstaviti: Pod dej-stvom stresa iz hipotalamusa se oslobaa tzv. adrenokortikotropni oslobaajui (releasing) faktor (ACTH-RF). Ovaj hormon deluje na kortikotropne elije hipofize i podstie ih na luenje ACTH koji stimulie zonu fascikulatu na luenje kortikosteroida. Meu ovim sistemima funkcionie negativna povratna sprega. Sa druge strane, smanjenje arterijskog krvnog pritiska ili volumena krvi izaziva oslobaanje renina iz JGA bubrenih korpuskula, te dolazi do stimulacije produkcije aldosterona, zadravanja natrijuma i vode i do poveanja krvnog pritiska. Mikrocirkulacija u nadbubrenoj lezdi je veoma specifina. Krv iz kore sa izluenim kortikalnim hormonima, odlazi u sr gde utie na luenje kateholamina iz hromafinih elija.

NADGLEDANJE
(engl. surveillance), aktivno praenje (kontrola) toka procesa, dogaaja, pojave, eksperimenta.

NADH,
skr. za redukovani oblik koenzima nikotinamid adenin dinukleotioda.

NAD-JA, SUPER-EGO
(engl. super Ego), psiholoki deo linosti, koji nastaje posle dve druge strukture (ONO i JA). To je

unutranji predstavnik tradicionalnih vrednosti i ideala drutva tumaenih jo u detinjstvu i ugraenih u linost sistemima nagraivanja i kanjava-nja deteta. Vie zastupa idealno nego realno i vie tei savrenstvu nego zadovoljstvu. Njegova glavna briga je da oceni da li je neto dobro ili ravo da bi moglo delovati u saglasnosti sa postojeim i prihvaenim moralnim standardima drutva. Moralni je sudija vlada-nja. NAD-JA se sastoji od dva podsistema: kanjavajui i nagraujui. Glavne funkcije NAD-JA su: da koi impulse nesvesnog, da navede JA da zameni realistike ciljeve moralistikim, da tei savrenstvu.

NADLAKATNA KOST
(engl. humerus, lat. humerus), v. humerus.

NADOLOL
(engl. nadolol), neselektivan, hidrosolubilan beta-adrenergiki blokator. Nema parcijalne agonistike aktivnosti niti stabilizuje elijsku membranu u terapijskim dozama. Koristi se u terapiji hipertenzije, angine pektoris, sranih aritmija i tireotoksikoze i profilaksi migrene. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Corgard.

NADP
, skr. za oksidovani oblik redoks koenzima nikotinamid adenin dinukleotid fosfata.

NADPH,
skr. za redukovani oblik koenzima nikotinamid adenin dinukleotid fosfata.

NADRAAJ PERITONEUMA
(engl. peritoneal iritation), reakcija peritonealnih elija na prisustvo nefiziolokih uticaja (hemijskih, fizikih, mikroorganizama), a koji se manifestuje bolom i palpabilnom osetljivou trbunog zida. Leenje se svodi na uklanjanje uzroka iritacije, najee hirurkim putem (npr. apendektomija kod apendicitisa).

NADRAAJNO SREDSTVO
, v. hemijska povreda.

NADRILEKARSTVO
(engl. alternative medicine), prema lanu 128 (KZSRS) nadrilekar je ono lice koje bez ikakve strune spreme ili sa neodgovarajom strunom spremom lei bolesnike.

NADZOR BOLESTI

(engl. surveillance of disease), stalno praenje i istraivanje svih relevantnih inilaca vezanih za pojavu i ire-nje bolesti, u cilju uspenog spreavanja i suzbijanja. Bolesti koje se nalaze pod nadzorom Svetske zdravstvene organizacije su: pegavi tifus, povratna groznica, paralitiki poliomijelitis, malarija i influenca.

NADELUDANI PREDEO
(engl. epigastrium, lat. epigastrium), v. epigastrijum.

NAEGELIJEVA LEUKEMIJA
(engl. Naegeli leukemia), v. monocitna leukemija.

NAFARELIN
(engl. nafarelin), sintetski analog gonadorelina dugog dejstva. Posle kontinuirane primene dovodi do biohemijske kastracije, odnosno inhibicije luenja gonado-tropina. Primenjuje se u leenju malignih tumora koji su osetljivi na dejstvo hormona, fibroida uterusa, endometrioze, policistinih ovarijuma, dece sa prevremenim pubertetom i za in vitro fertilizaciju. Preparat: Synarel.

NAFAZOLIN
(engl. naphazoline hydrochloride ), derivat imidazola, simpatomimetik, adrenergiki vazokonstriktor sa direktnim delovanjem na a-adrenergike receptore. Primenjuje se u obliku kapi za nos, kao dekongestiv, u terapiji rinitisa. Prekomerna upotreba moe dovesti do reaktivnog edema sluz-nice, a vee doze i do depresije centralnog nervnog sistema i sranih aritmija. Preparati: Nafazol, Hemokulin.

NAFTIDROFURIL
(engl. naftidrofuryl ), vazodilatator koji se koristi u terapiji oboljenja perifernih arterija. Preparat: Dusodril.

NAGNJEINA
(engl. contusion, lat. contusio), kontuzija, mehanika povreda kod koje je tkivo poremeene grae i proeto krvlju (npr. kontuzija mozga, kontuzija plua, kontuzija creva i dr.), v. mehanika povreda. Nagnjeina koe predstavlja krvni podliv praen ogu-ljotinom (v. oguljotina, v. krvni podliv). Jedna je od ozleda (v. ozleda) i jedna od relativnih vitalnih reakcija, v. vitalna reakcija, v. dekolman.

NAGON
(engl. instinct), sloen obrazac uroenog, nenauenog ponaanja kod koga postoji stalna, nepromenljiva povezanost serije pojedinanih odgovora na specifian stimulus: bezuslovni (kompleksni) refleks. Prisutan je kod svih jedinki iste vrste. Ponaanje se moe menjati pod uticajem

spoljanjih stimulusa, ali osnovni obrazac ponaanja ostaje re-lativno isti.

NAIRO VIRUSI
, rod iz porodice banja virusa koji je dobio ime prema gradu u Keniji - Nairobi. Prenose ih krpelji, a najznaajniji predstavnik je virus krimsko-kongoanske groznice. Bolest je registrovana u obliku epidemije u Makedoniji i na Kosovu, sa smrtnou i do 50%.

NAJBLIA TAKA JASNOG VIDA


(engl. near point of vision, lat. punctum proximum), rastojanje najblie oku, na kome se predmet vidi jasno pri maksimalnoj kontrakciji cilijarnog misia koji omoguuje akomodaciju. Kod mladih odraslih osoba ona se nalazi na rastojanju 10 - 15 cm od oka. Sa starenjem je na sve veoj udaljenosti od oka (50 cm kod osoba od 45 god., 100 cm kod osoba od 60 god., 150 cm kod osoba od 80 god.) zbog sma-njenja elastinosti soiva (v. akomodacija).

NAJDALJA TAKA JASNOG VIDA


(engl. distant point of vision, lat. punctum remotum), rastojanje najblie oku na kome se predmet vidi jasno bez akomodacije. Ona se normalno nalazi na rastojanju od 6 m.

NAKNADNI POTENCIJAL
(engl. afterpotential), potencijal male amplitude koji sledi posle glavnog ili iljatog dela akcionog potencijala. Osnovni n. p. su negativni i pozitivni; negativan n. p. (engl. negative a.), potencijal koji sledi posle glavnog ili iljatog dela akcio-nog potencijala. To je period u kome je povra-tak potencijala ekscitabilne membrane na mirovnu vrednost usporen; pozitivan n. p ., (engl. positive a.), potencijal koji sledi posle negativnog n. p., i za ije vreme je potencijal ekscitabilne membrane negativniji od mirov-nog potencijala. Naziva se pozitivan jer je prvi put izmeren na spoljanjoj strani elijske membrane koja je pozitivno naelektrisana.

NAKOVANJ
(engl. anvil, lat. incus), v. inkus.

NALETI VRUINE OKO POJAVE MENO-PAUZE


, valunzi, pojava koja se sree u klimakterijumu i spada u grupu klimakterinog sindroma. Javlja se kod 30-40 % ena. Za e-nu predstavlja specifino psiholoko opte-reenje.

NALIDIKSINSKA KISELINA
(engl. nalidixic acid), uroantiseptik, derivat hinolona. Primenjuje se u leenju nekomplikovanih urinarnih infekcija izazvanih osetljivim bakterijama (najee Escherichia coli). Moe da izazove

gastrointestinalne tegobe i nadraaj centralnog nervnog sistema. Preparati: Baktogram, Negram.

NALOKSON
(engl. naloxone), neselektivni kompetitivni antagonist svih opioidnih receptora (m, k, d), brzog i kratkog dejstva. Koristi se kao antidot pri trovanju opioidima, odnosno u terapiji depresije disanja izazvane opioidima. Ukoliko se primeni kod osoba koje su pod dejstvom i zavisne su od opioida, moe doi do tekog apstinencijalnog sindroma. Pre-parat: Narcan.

NALORFIN
(engl. nalorphine), antagonist opioidnih m i d-receptora i antagonist k-receptora. Moe da se primeni u terapiji depresije disanja izazvane opioidima (ali ne i etanolom i drugim neopioidnim supstancama). Ima i blaga analgetika svojstva. Kod osoba koje koriste i zavisne su od opioida moe da izazove apstinencijalni sindrom.

NALTREKSON
(engl. naltrexone ), derivat morfina, opioidni antagonist dugog dejstva. Primenjuje se oralno u terapiji odravanja kod osoba zavisnih od opioida, posle procesa detoksikacije. Ukoliko pacijenti koriste i za-visni su od primene opioida (ili ako nije izvrena detoksikacija), naltrekson moe da izazove apstinencijalni sindrom. Preparat: Antaxone.

NANDROLON
(engl. nandrolone ), anaboliki steroid koji se primenjuje u terapiji apla-stinih anemija. Ima jae anaboliko i slabije izraeno androgeno dejstvo od testosterona. Moe da izazove retenciju natrijuma, holes-tatski hepatitis i pogoranje karcinoma prostate. Kod ena izaziva maskulinizaciju, a kod dece prevremeno zatvaranje epifiza. Povoljno dejstvo anabolikih steroida na razvoj muskulature i miinu snagu kod odraslih mukaraca nije potvreno. Preparat: Deca-Durabolin.

NANIZAM
(engl. nanism), v. pituitarni patu- ljasti rast.

NANO,n (engl. nano), prefiks koji se koristi u Meunarodnom sistemu jedinica da oznai 10-9, npr. 10-9 s = 1 nanosekunda (ns), 10-9 m = 1 nanometar (nm), 10-9g = 1 nanogram (ng).

NAOARI
(engl. eyeglasses), optika pomagala; slue za korekciju refrakcionih anomalija i spreavanje tetnih spoljnih uticaja na oko (UV zraenje, zabljetenje). Sastoje se od okvira i stakala (korekcionih,

zatitnih).

NAPON
(engl. voltage), 1. razlika potencijala u elektrinom polju; 2. elektromotorna sila izvora struje. Jedinica za napon je volt (V).

NAPRASNA SMRT
(lat. mors subita naturalis), prirodno umiranje za srazmerno kratko vreme prividno zdravih osoba. Osnovna odre-dnica definicije je prividno zdrave osobe, tj. one koje za sebe, svoju bliu i dalju okolinu vae za zdrave.

NAPROKSEN
(engl. naproxen ), nesteroidni antiinflamatorni lek iz grupe derivata propionske kiseline sa analgetikim i antipire-tikim dejstvom. Reverzibilno inhibira enzim ciklo-oksigenaze i time prekida sintezu proinflamatornih prostaglandina. Koristi se u simptomatskoj terapiji reumatskog artritisa, ankilozirajueg spondilitisa i gihta. Najea neeljena dejstva su: gastrointestinalne tego-be i ospa. Preparati: Naproxen, Naproksen, Naprosyn.

NARCIZAM
(engl. narcissism), samodopa-danje, samozaljubljenost. Prema psihoanalizi, ego normalno preuzima drugu linost kao objekat ljubavi. Ukoliko do toga ne doe okree se ka sopstvenoj linosti.

NARES
(engl. nostrils, lat. nares ), nozdrve, parni, ovalni, spoljanji otvor predvorja nosne duplje. Nozdrve su meusobno odvojene opnastim delom nosne pregrade.

NARIS
(engl. nostril, lat. naris), nozdrva.

NARKO(engl. narco- ), prefiks koji oznaava stupor, narkozu. Narkoman (u argonu) je osoba zavisna od neke opojne droge (engl. street adict).

NARKOANALIZA
(engl. narcoanalysis ), tera-pijska metoda po kojoj se do nesvesnih konflikata lake dopire u lako pospanom stanju izazvanom barbituratima. Pacijent se dovodi u stanje neposredno pred san, u nameri

da mu se na taj nain oslabi panja i iskljui autocenzura.

NARKOLEPSIJA
(engl. narcolepsy ), bolest koju karakterie nezadriva potreba za spavanjem u bilo koje doba dana (napadi spavanja)

NARKOTIK
(engl. narcotic ), supstanca koja dovodi do narkoze; opioidni analgetik koji deluje hipnotiki i analgetiki (naziv narko-tik se koristi bez obzira na glavnu indikaciju: smanjenje bolova, a ne za uvoenje u san). Due, nekritiko korienje narkotika stvara zavisnost; narkoticima se nekada (u argonu) nazivaju i opojne droge (heroin i dr.).

NARKOTIZOVATI
(engl. narcotise), uvesti u narkozu.

NARKOZA
(engl. narcosis ), reverzibilna (preobratljiva) depresija autonomne aktivnosti elija; reverzibilno stanje koje karakteriu stupor i neosetljivost (ugljen-dioksidska narkoza ); ranije se ovaj naziv koristio kao sinonim za optu anesteziju; azotna n. , izazvana azotnim materijama kao ona koja se sree kod izvesnih oblika uremije i hepatike kome; stuporozno stanje koje karakterie gubitak rasuivanja i panje to se javlja kod poveanog pritiska azota, kakav je kod gnjuraca koji udiu vazduh u toku podvodnih operacija; obino se pri-kazuje kao zanos dubine ili dubinski za-nos, obuzetost dubinom; magnezijumska n. , intravensko davanje magnezijum-sulfata koje dovodi do depresije centralnog i perifernog nervnog sistema i miia, pa se koristi pri razliitim konvulzivnim stanjima (tetanusu, eklampsiji) kao antikonvulzivno sredstvo.

NASILNA SMRT
(lat. mors violenta), smrtni ishod usled namernog, zlonamernog ili nehatnog uea oveka. Uzroci nasilne smrti su iskljuivo spoljanji (egzogeni).

NASLE E
(engl. heredity), pojava da se u okviru porodice bioloke osobine prenose iz generacije u generaciju. Genetika nauka je pokazala da je naslee rezultat prenoenja gena od roditelja na potomstvo. V . hereditarnost.

NASTAVAK
(engl. procesus, lat. processus), v. procesus.

NATALITET (RA ANJE)


(engl. natality), v. stopa nataliteta.

NATIVAN SNIMAK ABDOMENA


(engl. plain abdominal radiography), rendgenski snimak abdomena bez primene kontrastnog sredstva. Vri se kod; sumnje na perforaciju i opstrukciju upljih organa, u stojeem, lee-em stavu na leima i boku.

NATREMIJA
(engl. natremia), nivo natrijuma u krvi.

NATRIJUM, Na
(engl. sodium, natrium), me-talni element sa atomskim brojem 11 i atomskom masom 22,98977, koji pripada I grupi periodnog sistema (alkalni metali). Nalazi se u oksidacionom stanju +1. Znaajan je konstituent ljudskog tela. To je ekstracelularan jon koji kontrolie volumen ekstracelularnih tenosti i acidobazni balans. Neophodan je za podraljivost, odnosno funkcionisanje nerava i miia. Nalazi se u hrani, a unosi se i kao kuhinjska so, dobro se apsorbuje, a delova-njem hormona preko bubrega kao ciljnog organa odrava se uglavnom nivo natrijuma u telu u fiziolokom opsegu.

NATRIJUM-BIKARBONAT
(engl. sodium bicarbonate), soda bikarbona, najpoznatiji domai/kuni antacid, lek protiv goruice. Rastvorljiv u vodi deluje brzo ali kratko i moe da izazove naknadno pojaano luenje kiseline. Oslobaa ugljen-dioksid koji se iz-bacuje podrigivanjem. Resorpcija bikarbo-nata moe da izazove alkalozu, a prisustvo natrijuma moe da izazove zadravanje vika vode, otoke i hipertenziju. Zato soda bikarbona nije antacid za duu primenu. Osim toga, natrijum-bikarbonat se koristi oralno, ili u vidu intravenskih infuzija za leenje raznih stanja sa hroninom acidozom: uremije, meta-bolike acidoze (zajedno sa drugim tenostima za infuziju).

NATRIJUM-FLUORID
(engl. sodium fluoride), v. fluorid.

NATRIJUM-FUSIDAT
(engl. sodium fusidate), so fusidinske kiseline, antibiotika efikasnog protiv stafilokoka. V . fusidinska kiselina.

NATRIJUM-HLORID

(engl. sodium chloride), kuhinjska so, u obliku praha ulazi u sastav preparata za oralnu rehidraciju, koja je danas kljuna metoda u leenju proliva. U obliku intravenskih infuzija u izotoninom rast-voru predstavlja tradicionalni fizioloki rast-vor koji se moe koristiti za rehidraciju kad postoji gubitak natrijuma, kao posle gastroenteritisa, dijabetike ketoacidoze, ileusa i ascita. Zajedno sa rastvorima glukoze i kalijum-hlorida koristi se za rehidraciju posle tekih povraanja i proliva.

NATRIJUM-HROMOGLIKAT
, v. kromolin natrijum.

NATRIJUM-KALIJUMSKA PUMPA
(engl. sodium-potassium pump), aktivni mehanizam u aksonskoj membrani kojim Na joni izlaze iz aksona, a K joni se vraaju u akson.

NATRIJUM-LAKTAT
(engl. sodium lactate), rastvor za intravensku infuziju koji se koristio u cilju leenja acidoze, ali je naputen kao opsoletan zbog rizika od nastanka acidoze usled stvaranja mlene kiseline.

NATRIJUM-NITRIT
(engl. sodium nitrite), antidot kod trovanja cijanidima, u vidu intravenske infuzije, posle ega se daje infuzija natrijum-tiosulfata. Preparate treba uvati u bolnicama, laboratorijama ili fabrikama gde su mogua trovanja cijanidima.

NATRIJUM-NITROPRUSID
v. nitroprusid-natrijum.

NATRIJUMOVI KANALI
(engl. sodium channel), proteinski kanali elijske membrane selektivno propustljivi za jon natrijuma. Ose-tljivi su na promenu voltae, ligande i istezanje. V oltano zavisni n. k. imaju dvoja vrata: aktivaciona i inaktivaciona. Oni se brzo otvaraju u toku depolarizacije i brzo zatvaraju na kraju depolarizacije.

NATRIJUM-PIKOSULFAT
(engl. sodium picosulphate), sintetski nadraajni laksans, koji ubrzava peristaltiku creva i pranjenje stolice. Dejstvo nastupa posle latence od 8 do 12 sati od oralne primene. Preparat: Natrijumpicosulfat.

NATRIJUM-SALICILAT

, v. salicilati.

NATRIJUM-TIOSULFAT
(engl. sodium thiosulphate), antidot kod trovanja cijanidima. U vidu intravenske infuzije daje se posle natrijum-nitrita da bi u krvi nastao netoksini produkt tiocijanat koji se izluuje mokraom.

NATRIJUM-VALPROAT
(engl. sodium valproate ), antiepileptik sa irokim spektrom dejstva, ekvivalentan valproinskoj kiselini. V. valproinska kiselina. Preparat: Eftil.

NATRIURETSKI HORMON
(engl. natriuretic hormone ), peptidni hormon koji lue srane pretkomore. Deluje na bubreg i izaziva natriurezu tj. sekreciju natrijuma.

NATRIUREZA
(engl. natriuresis), izluivanje natrijuma urinom u koliini veoj od normalne.

NATUROPATIJA
(engl. naturopathy ), pore-meaj, oteenje, ispad funkcije osnovnih prirodnih svojstava (narav, karakter, temperament) ili sveg onog to je samo sobom postalo nezavisno od ljudi i vetakih uticaja (elementi prirodnog okruenja: svet, vasiona, red u svetu).

NAUKA O MATERIJALIMA
(engl. materials science), bavi se primenom proizvoda i jedinjenja u konstrukciji tehnologija i alata. Ona je integralni deo dizajna telemedicinskih sistema.

NAUZEA
(engl. nausea), oseaj neprijatnosti u predelu eluca sa gaenjem na hranu, mu-ninom i sklonou ka povraanju.

NAZALAN
(engl. nasal), nosni, koji se odnosi na nos ili mu pripada.

NAZALNA OPSTRUKCIJA
(engl. nasal obstruction), zapuenost nosa, nemogunost disanja na nos. Moe biti akutna, kod akut-

nog zapaljenja nosne i sinusne sluznice, po-vreda nosa, prisustva stranog tela, zapaljenja drela, ili hronina, kod devijacije septuma, tumora, kongenitalnih anomalija, polipa, adenoida, adhezija posle povrede i hroninih zapaljenja. Zbog nemogunosti disanja na nos, bolesnik prinudno die na usta i nezagrejan, nepreien i nenavlaen vazduh iza-ziva patoloke promene u ustima, drelu i donjim disajnim putevima, a promenjen je i govor.

NAZALNA STENOZA
(engl. nasal stenosis), suenje nosne upljine. Nastaje zbog iskriv-ljenosti nosne pregrade, uveanja nosnih ko-ljki, priraslica posle povreda i sl. Terapija je hirurka.

NAZO-,
prefiks koji se odnosi na nos, nosni.

NAZOFARINGITIS
(engl. nasopharyngitis), zapaljenje sluznice gornjeg sprata drela. Manifestuje se zapuenou nosa, oseajem stranog tela i bubnjanjem u uima. Infekcija zahvata nosnu upljinu, srednji sprat drela, a esto i ui.

NAZOFARINKS
(engl. epipharynx, lat. epipharynx), v. epifarinks.

NAZOGASTRINA SONDA
(engl. nasogastric tube), eludana sonda uvedena kroz nos. Slui za uklanjanje tenosti i gasova iz eluca ili za vetako hranjenje bolesnika koji hranu ne mogu da uzimaju na usta.

NAZOLAKRIMALNI
(engl. nasolacrimal, lat. nasolacrimalis), nosno-suzni; koji se odnosi na nos i suzni pribor, v. duktus nazolakrimalis.

NAZUS
(engl. nose, lat. nasus), nos; poetni deo disajnih puteva koji se nalazi u sredi-njem delu lica, iznad nosne duplje, a ispred drela. Nos se sastoji od dva dela: spolja-njeg nosa (nazus eksternus) i nosne duplje (v. kavitas nazi). upljina spoljanjeg nosa zove se i predvorje nosne duplje (vestibulum nasi).

NBBs

(engl. NBBs), skraenica od anglosaksonskog naziva za nebikarbonatne pufere. V . nebikarbonatni puferi.

NE-, NEO(engl. ne-, neo-), prefiks sa znaenjem: a. nov, novostvoren; b. filogenetski mlai; c. mlad, nezreo; d. novostvorene supstance iza (prefiksa ime supstance iz koje su stvorene).

NEBIKARBONATNI PUFERI,
NBBs (engl. nonbicarbonate buffers), uglavnom su intracelularni puferi i ine 1/3 puferskog kapaciteta krvi. U krvi je hemoglobin glavni nebikarbonatni pufer.

NEDAVNO PAMENJE
(engl. recent memory), priseanje dogaaja koji su se odigrali u relativno bliskoj prolosti. Sinonim: skoranje pamenje.

NEDIFERENCIRANA SISTEMSKA BO-LEST VEZIVNOG TKIVA


, sistemsko obo-ljenje vezivnog tkiva koje se ne moe klasifikovati u neku od sistemskih bolesti jer ne ispunjava klasifikacione kriterijume ni za jedan entitet.

NEDIFERENTOVANE ELIJE LIEBERK-UHNOVIH KRIPTI


(engl. undifferentiated cells of Lieberkuhns crypts ), uske, cilindrine elije sa velikim jedrom, izraenim nukleolusom, slabo razvijenim organelama i sa mnogo slobodnih ribozoma. Mitotskom deobom ove elije zamenjuju apsorptivne i peharaste elije. One tokom svoje diferencijacije migriraju iz kripte i idu put apeksa villus intestina-lisa. Stadijum izmeu nediferentovane i peharaste elije je oligomukozna elija.

NEFA
(engl. nonesterified fatty acids), engl. skr. za neesterifikovane masne kiseline.

NEFELOMETAR
(engl. nephelometer), optiki instrument koji se koristi za merenje rasute svetlosti posredstvom finih estica u suspenziji. Ovim instrumentom meri se odnos intenziteta disperzno rasute svetlosti prema intenzitetu upadne svetlosti. Intenziteti se porede prema standardu poznate koncentracije. Ovaj instrument se primenjuje pri imunohemijskim merenjima proteina.

NEFELOMETRIJA

(engl. nephelometry), tehnika koja se koristi za merenje broja i veliine estica u suspenziji. V . nefelometar.

NEFR-, NEFRO(engl. nephr-, nephro-), oblik za kombinovanje rei koje se odnose na bu-brege.

NEFREKTAZIJA
(engl. nephrectasia ), naduvenost bubrega, distenzija bubrenih aica, obino sekundarno posle bubrene opstrukcije.

NEFREKTOMIJA
(engl. nephrectomy), ope-rativna metoda kojom se odstranjuje bubreg. Indikacije za nefrektomiju su: maligni tumori (bubrenog parenhima, pijelona i ainog sistema), kalkulozna pionefroza, multipla kalkuloza sa destruiranim parenhimom bubrega, bespovratno oteenje bubrega specifi-nim i nespecifinim zapaljenskim procesom (pionefroza, pijelonefritini skvreni bubreg, uznapredovala tuberkuloza), degenerativna oboljenja bubrega koja su direktno otetila parenhim (zavrni stadijum hidronefroze, policistino degenerisan bubreg, hipoplasti-an bubreg). Vrste n. su: obina lumbalna (simplex n.), supkapsularna n., parcijalna n., heminefrektomija, pannefrektomija, radikalna tumor nefrektomija.

NEFRITIKI SINDROM
(engl. nephritic syndrome ), kliniko stanje koje je posledica glomerulonefritisa, inflamacije i proliferacije elija u glomerulima izazvanih prvenstveno imunolokim mehanizmima. Glavna karakteristika je hematurija glomerulskog porekla, praena proteinurijom razliitog stepena; u razliitoj meri su izraene hipertenzija, sni-ena jaina glomerulske filtracije i oligurija. Akutni n.s. karakteriu nagla hematurija, proteinurija, hipertenzija, snienje glomerulske filtracije (poveanje koncentracija ureje i kreatinina u plazmi), oligurija i retencija soli i vode. U najveem broju sluajeva u pitanju je akutni poststreptokokni glomerulonefritis, nastao imunolokom reakcijom posle infekcije drela ili koe odreenim sojevima grupe A beta-hemolitikog streptokoka. Brzo progresivni n.s. karakteriu nagla ili podmukla hematurija, proteinurija, anemija i brzo slab-ljenje funkcije bubrega. Morfoloka karakteristika je pojava polumeseastih tvorevina, koje u razliitom stepenu opkoljavaju kapilare veine glomerula. Svojstva hroninog n.s. su postepen i spor razvoj insuficijencije bubrega, hematurija, proteinurija i hipertenzija. Prouzrokovan je velikim brojem primarnih i sekundarnih glomerulonefritisa.

NEFRITIS
(engl. nephritis), zapaljenje bubrega, difuzno progresivno degenerativno ili proliferativno oboljenje koje karakterie ote-enje renalnog parenhima, intersticijalnog tkiva i renalnog vaskularnog sistema. Oblici nefritisa su: akutni, albuminozni, arterio-sklerotini, azotemijski, bakterijski, kapsularni, kaseozni, kataralni, hloro-azotemijski, hronini, clostridijalni, kongenitalni, kruporni, degenerativni,

deskvamirajui, difuzni, n. dolorosa, eksudativni, fibrolipomatozni, glomerularni, glomerulokapsularni, n. gravidarum, hemoragijski, hydropyogeni, hipogenetini, idiopatski, indurativni, intersticijalni hronini, Lancereauxov n. (intersticijalni nefritis reumatoidnog porekla), lipomatozni, parenhimatozni, parenhimatozni hro-nini, pneumokokni, produktivni, arlahni, subakutni, supurativni, sifilitini, transfu-zioni, tubularni, tuberkulozni, vaskularni i ratni nefritis.

NEFRO, prefiks koji se odnosi na bubreg, bubreni.

NEFROBLASTOM
(engl. nephroblastoma), maligni tumor bubrega koji se javlja kod dece. Nastaje iz nefroblasta (elija iz kojih se formiraju bubrezi). Drugi naziv je Wilmsov tumor, po nemakom lekaru Maxu Wilmsu, 1867 - 1918. Lei se odstranjivanjem bubrega, sa dodatkom zraenja i citostatika. V. Wilmsov tumor.

NEFROCELA
(engl. nephrocele), hernijalna protruzija bubrega.

NEFROKALCINOZA
(engl. nephrocalcinosis ), taloenje soli kalcijuma u papilama bubrega, proirenim sabirnim kanaliima ili u parenhimu bubrega, to konsekutivno rezultira bubrenom insuficijencijom. Nastaje zbog procesa zapaljenja, metabolikih poremeaja, degenerativnih promena ili toksinog ote-enja bubrega.

NEFROLITIJAZA
(engl. nephrolithiasis ), stvaranje kamena u mokranim organima. Najee nastaje u srednjim godinama ivo-ta (izmeu 20. i 50. godine). Nain postanka kamena objanjavaju 4 glavne hipoteze: 1) hipoteza supersaturacije i kristalizacije, 2) deficit inhibitora kristalizacije, 3) hipoteza kalkuloznog matriksa i 4) fenomen epitakse. Veliki konkrementi koji ispunjavaju bu-brene upljine imaju izgled korala (calculus coraliformis): telo kamena lei u pije-lonu, a ogranci krakova ispunjavaju aice. Kompletan koraliformni kamen ispunjava sve aice, a inkompletan daje produetke samo u jednu ili dve grupe aica. Bolesnik moe imati samo jedan kamen, u pijelonu ili nekoj aici (solitarni kamen), ali se esto nalaze i multipli konkrementi, kojih moe biti i nekoliko desetina, obino sitnih. Lee-nje: medikamentozno, hirurko, litotripsijom udarnim talasima (ESWL), elektrohidraulinom litotripsijom (EHL). V. bubre-ni kamenac.

NEFROLITOTOMIJA
(engl. nephrolithotomy ), operativno vaenje kamena iz bubrenih upljina. Vrste n. su: izolovana nefrotomija, multipla nefrotomija, nefrolitotomija, pijelonefrolitotomija, nefrotomija sa resekcijom

jednog pola bubrega, nefrotomija sa nefrostomijom i longitudinalna nefrolitotomija.

NEFROLIZA
(engl. nephrolysis ), 1. operacija separacije (oslobaanja) bubrega od paranefritinih adhezija; 2. destrukcija bubrenih elija.

NEFROLOG
(engl. nephrologyst), lekar internista koji se bavi leenjem bubrega.

NEFROMA
(engl. nephroma), v. nefroblastom.

NEFROMEGALIJA
(engl. nephromegaly ), uroeno ili steeno uveanje bubrega. Nastaje postepenom bubrenom hipertrofijom zbog umnoavanja elija tubula i glomerula kod osoba sa jednim funkcionalnim bubregom, vikarna hipertrofija bubrega. U nastajanju nefromegalije zbog hipertrofije znaajno je delovanje osmolskog preoptereenja nefrona i faktora rasta. Uveanje bubrega moe da nastane hroninom stazom mokrae u bubrezima, praenom atrofijom parenhima bubrega.

NEFRON
(engl. nephron ), osnovna jedinica strukture bubrega, odnosno aktivna ekskreciona (funkcionalna) jedinica. Svaki bubreg ima oko 1,2 miliona nefrona. Krv renalne arterije se filtrira kroz glomerularnu membranu (glomerul) u Bowmanovu kapsulu koja se nastavlja na renalne tubule, tako da voda, otpadni azotni prizvodi metabolizma i druge supstance prelaze u tubul. Supstance vazne za funkcionisanje elija se du tubula reapsorbuju nazad u krv, druge supstance se ekskretuju u tubule. Mehanizmi nejonske difuzije, bidirekcionog transporta dodatno omoguavaju kontrolu nivoa u krvi endogenih i egzogeno konzumiranih ili administriranih supstancija. Najzad, preostala tenost u tubulima je urin i drenira se u uretere.

NEFROPATIJA
(engl. nephropathy ), opti naziv za bolesti bubrega. Glomerulopatije (glomerulonefritis) podrazumevaju prevashodno ote-enje glomerula, tubulointersticijumske nefropatije - oteenja tubula, a nefroangiopatije - preteno oteenje krvnih sudova bubrega.

NEFROPEKSIJA
(engl. nephropexis ), hirurki postupak leenja nefroptoze (ren migrans, ren mobilis). Indikacije za nefropeksiju su: pijelonefritis, arterijska hipertenzija, hematurija, hidronefroza i nefrolitijaza. Metode

izvo-enja n. su: suspenzija kapsulom po Marionu, oslanjanje na m. psoas (Rivoir) i dr.

NEFROPTOZA
(engl. nephroptosis ), abnormalna pokretljivost bubrega u bubrenoj loi, kada se bubreg na rendgenskim snimcima ili pri palpaciji nalazi nie od normalne pozicije. Leenje je konzervativno (kure leanja) i hirurko, (v. nefropeksija).

NEFROSKLEROZA
(engl. nephrosclerosis ), skleroza bubrenog tkiva koja nastaje naje-e kao posledica promena na arterijskim krv-nim sudovima bubrega. Arteriolarna nefro-skleroza deli se na dva tipa: benignu i malignu. Benigna se razvija kod starijih osoba u okviru hipertenzije. Patohistoloki se odlikuje hijalinim depozitima na aferentnim arteriolama. Ove promene imaju za posledicu sma-njenje bubrenog protoka plazme i smanjenje jaine glomerulske filtarcije. Maligna se najee javlja kod mladih mukaraca, a ispoljava se naglim skokom krvnog pritiska, udruenim sa edemom papile, simptomima oteenja CNS, sranom insuficijencijom i progresivnom bubrenom insuficijencijom. Patohistoloki se odlikuje fibrinoidnom ne-krozom arteriola i hiperplazijskim endarteritisom interlobularnih i lunih arteriola.

NEFROSTOMIJA
(engl. nephrostomy ), vrsta supravezikalne derivacije urina, kod koje se urin iz bubrega izvodi u spoljanju sredinu uz pomo plastinog (gumenog) katetera. Vrh katetera se postavlja u bubrenu upljinu, naj-bolje u pijelon, a kateter dalje prolazi kroz parenhim bubrega i lumbalnu muskulaturu u spoljanju sredinu, gde se spaja sa kesom za urin. Kateter nefrostomije moe da se uvede perkutanom punkcijom ili klasinim operativnim postupkom, kroz rez lumbotomije. Mo-e da bude privremeni ili trajni (definitivni) nain drenae urina iz bubrega, samo ako se ne oekuje due preivljavanje bubrega ili boles-nika, a u suprotnom radi se drugi odvod urina, koji je manje neprijatan za pacijenta.

NEFROTOKSIN
(engl. nephrotoxin), toksin koji ima specifian destruktivni efekat na bu-brene elije.

NEFROTOMIJA
(engl. nephrotomy), hirurka incizija (prosecanje) parenhima (tkiva) bubrega. Najee se radi zbog vaenja kamena iz bubrenih aica. V. nefrolitotomija.

NEFROTSKI SINDROM
(engl. nephrotic syndrome ), kliniko stanje koje karakteriu obilna proteinurija, hipoalbuminemija, hiperholesterolemija, opta hiperlipidemija i esto pojava edema. Osnovni poremeaj, poveana propustljivost glomerula za proteine, moe da bude prouzrokovan velikim brojem veoma raznovrsnih

lezija. N.s. se deli na primarni , kada je prouzrokovan oboljenjem ograni-enim na bubreg, i na sekundarni , kada je deo sistemske bolesti ili poremeaja. Kod dece se javlja i kongenitalni n.s., koji se ispoljava na roenju ili tokom prva tri meseca ivota. Veina dece sa primarnim n.s. ima minimalne morfoloke promene u glomerulu, a znaci bolesti se povlae usled dejstva glikokortikosteroida i drugih imunomodulatornih lekova (alkiliuih agenasa, levamizola, ciklosporina); i pored pojave recidiva, koji mogu da budu esti, prognoza je kod vie od 95% obolelih povoljna. Samo oko 20% obolelih odraslih osoba ima minimalne glomerulske lezije sa dobrom prognozom, dok su kod odraslih prisutne druge primarne lezije ili sistemske bolesti sa esto nepredvidivim reagovanjem na terapiju i nepovoljnijom prognozom. Najee komplikacije su infekcije, tromboze i trombo-embolije, akutna insuficijencija bubrega i komplikacije izazvane neeljenim dejstvima lekova i drugih terapijskih postupaka i mera.

NEGACIJA
(engl. negation), predstavlja mehanizam ego odbrane, ija je uloga da otkloni iz svesti ono to je neprihvatljivo. Prethodnica je potiskivanja, titi od jakih spoljnjih drai, dok potiskivanje titi od nagonskih potreba. Moe da se javi, u odnosu na nivo regresije kod neuroze, ali i kod psihoza, kada je ovaj proces izraeniji sve do kompletne masovne negacije.

NEGATIVAN NAKNADNI POTENCIJAL


(engl. negative afterpotential), potencijal koji sledi posle glavnog ili iljatog dela akcionog potencijala; period u kome je povratak potencijala ekscitabilne membrane na mirovnu vrednost usporen.

NEGONOKOKNI URETRITIS
(engl. nongonococcal urethritis ), nespecifino zapaljensko oboljenje uretre (mokrane cevi), prouzrokovano nespecifinim bakterijama ili hla-midijom (Chlamydia trachomatis). Javlja se i kod osoba koje imaju stalni kateter. Simptomi su: arenje u mokranoj cevi pri mokrenju, oteano mokrenje, zapaljenska sekrecija iz mokrane cevi. Lei se antibioticima ili uro-antisepticima prema antibiotikogramu izolovane klice uretralnim brisom.

NEHIGIJENSKI
(engl. nonhygienic), nije u skladu sa osnovnim principima negovanja, uvanja i unapreenja zdravlja pojedinca ili populacije.

NEISSERIA
(engl. Neisseria), rod bakterija unutar porodice Neisseriaceae. To su Gram-negativne koke grupisane uglavnom u parovima. Neke vrste imaju kapsulu, a neke fimbrije. One su mikroaerofilne ili fakultativno anaerobne, osetljive na neke faktore spolja-nje sredine kao to su nedovoljna vlanost, nepovoljan pH, suneva svetlost i temperatura nia ili via od optimalne. Za humanu patologiju najznaajnije vrste su Neisseria meningitidis (meningikok), uzronik meningitisa i Neisseria

gonorrhoeae (gonokok), uzronik polno prenosive bolesti gonoreje.

NEIZBENI POBAAJ
(engl. incipient abortion), pretei pobaaj koji se ne moe zaustaviti ve i dalje napreduje. Ovulum, iako jo intaktan, znatno je ugroen. Javlja se krvare-nje, povremene kontrakcije materice, cervi-kalni kanal poinje da se iri i ve je deli-mino otvoren. anse za ouvanje trudnoe su veoma male, jer je u veini sluajeva ovulum ve uginuo.

NEJONSKA DIFUZIJA
(engl. nonionic diffusion), pasivna reapsorpcija i sekrecija slabih organskih kiselina i baza. Nejonizovani oblici slabih baza i kiselina su rastvorljiviji u lipidima od jonizovanog oblika i lake prolaze kroz elijsku membranu. To je mehanizam uticaja pH vrednosti tubularnog urina na pasivnu reapsorpciju u bubregu, odnosno i mehanizam regulacije koncentracije lekova u krvi. Npr. aspirin se sekretuje aktivno u lumen tubula, a pasivna reapsorpcija zavisi od pH urina. Poveanje protoka urina poveava ekskreciju slabih baza i kiselina.

NEKOMPETENTNA SRANA VALVULA


(engl. incompetent heart valve), srana valvula ija je funkcija nepotpuna, nekompetentna, jer se valvula ne zatvara potpuno zbog promena na valvularnom aparatu. To dovodi do vraanja dela krvi iza valvule suprotno toku krvi. Koliina vraene krvi i posledini pore-meaji zavise od stepena nekompetentnosti valvule. Uzrok promena na valvularnom aparatu moe biti razliit.

NEKOMPETENTNA VENSKA VALVULA


(engl. incompetent vein valve), nepotpuna funkcija venske valvule, to znai da je rad venske valvule poremeen. Venska valvula se ne zatvara, pa tako ne upravlja zapreminu krvi sa periferije prema srcu, ve se jedan deo krvi vraa nazad i pravi stazu (otoke). To se na-roito ispoljava na nogama u stojeem po-loaju.

NEKOMPETENTNI GRLI MATERICE


, nastaje zbog slabosti miinih snopova u visini unutranjeg ua materice. Zbog toga, otprilike na polovini trudnoe, dolazi do neeljene spontane dilatacije cervikalnog kanala, formiranja i prskanja vodenjaka i izbacivanja ploda. Uzrok je habitualnih pobaaja. Dobri rezultati u leenju postiu se primenom serklaa.

NEKOMPLETNI ABORTUS
(engl. incomplete abortion), stadijum pobaaja u kome su izvesni delovi ovuluma izbaeni iz materice, dok su se drugi jo zadrali u njoj. Ovulum je uginuo ili je u tolikoj meri oteen da se trudnoa nikakvim leenjem ne moe sauvati i odrati. ena osea bolove i obilno krvari kroz

cervikalni kanal, koji je potpuno otvo-ren. Neophodno je to pre izvriti kiretau.

NEKR(O)
- (gr. nekros, smrt), prefiks koji oznaava vezu sa smru ili smrt tela, elija ili tkiva.

NEKROBIOTIAN
(engl. necrobiotic), koji se odnosi na ili koji karakterie nekrobioza.

NEKROBIOZA
(engl. necrobiosis ), otok, bazofilija i izoblienje kolagenih snopova u dermisu, ponekad sa obliteracijom normalne strukture, ali bez prave nekroze. Karakte-ristina za granuloma annulare i dijabetinu lipoidnu nekrozu. Lipoidna n. (engl. necrosis lipoidica ), degenerativna bolest vezivnog tkiva koe, koju karakterie razvoj eritema-toznih papula ili nodula u pretibijalnom polju Ponekad je rairena po itavom telu, u obliku sjajnih votanih uto-crvenih ploa, koje su oiviene sa teleangiektatinim sudovima, ljuspastog atrofinog i uvuenog centra. Vie od polovine obolelih ima dijabetes. Kliniko ispoljavanje, genetska ispitivanja za dijabetes i histopatoloka slika su identini kod dijabetinih i nedijabetinih bolesnika.

NEKROCITOTOKSIN
(engl. necrocytotoxin), toksin koji izaziva smrt elije.

NEKROCITOZA
(engl. necrocytosis), smrt i raspadanje elije.

NEKROFAGOZAN,
koji se hrani ili ivi od mrtvih tela.

NEKROFILIAN
(engl. necrophilic), 1. koji se odnosi na ili koga karakterie nekrofilija, 2. koji pokazuje sklonost ka mrtvom tkivu, kao npr. nekrofiline bakterije.

NEKROFILIJA
(engl. necrophilia ), zainteresovanost ili seksualni kontakt sa leevima. Re potie od grke rei necros - mrtav, le, i philein- voleti. Strast prema svemu neivom ili tenja ka unitavanju. Re je o tekom poremeaju koji moe da nastane zbog dueg liavanja, neiivljenosti ili je rezultat tekog duevnog poremeaja.

NEKROFILIZAM
(engl. necrophilism), v. nekrofilija.

NEKROFOBIJA
(engl. necrophobia), 1. iracionalan strah od smrti, 2. iracionalan strah od lea.

NEKROGENIAN
(engl. necrogenic), koji izaziva nekrozu ili smrt elija.

NEKROGENOZAN
(engl. necrogenous), koji potie iz ili postaje od mrtve materije.

NEKROLIZA
(engl. necrolysis ), separacija ili eksfolijacija tkiva kao rezultat nekroze. Tok-sina epidermalna n. , eksfolijativna kona bolest primarno odraslih, koja se javlja kao izraena kona reakcija na razliite etioloke faktore, ukljuujui pre svega lekove, ali i infekcije (virusne, bakterijske i gljivine), neoplastine bolesti, reakcije transplantat - domain i izlaganje hemijskim agensima. Histopatoloki je karakterie nekroza celo-kupnog epiderma po dubini, to za rezultat ima subepidermalnu separaciju i formiranje plikova, uz dermalne inflamatorne promene, a kliniki, rairen gubitak koe, to ostavlja grube ogoljene regije tako da koa izgleda sagorelo. Naziva se i Lyellovom boleu, nestafilokoknim sindromom sagorele koe i toksinom buloznom epidermolizom.

NEKROLOG
(engl. necrologist), ekspert u nekrologiji.

NEKROLOGIAN
(engl. necrologic), koji se odnosi na nekrologiju.

NEKROLOGIJA
(engl. necrology), statistika ili registar smrtnih sluajeva.

NEKROMANIJA
(engl. necromania), patoloka preokupacija leevima, smru, unitava-njem.

NEKROMIMEZA

(engl. necromimesis), podraavanje smrti, pretvaranje.

NEKRONEKTOMIJA
(engl. necronectomy), v. nekrektomija.

NEKROPNEUMONIJA
(engl. necropneumonia), gangrena plua.

NEKROPSIJA
(engl. necropsy), ispiti-vanje/pregled tela nakon smrti (autopsija). V. obdukcija.

NEKROSADIZAM
(engl. necrosadism), mutilacija, mrcvarenje lea u svrhu uzbuivanja ili zadovoljenja seksualnih pobuda/oseanja.

NEKROSKOPIRATI
(engl. necroscopy), ispitivati prilikom nekropsije.

NEKROSPERMIAN
(engl. necrosperma-tic), koji se odnosi na ili ga karakterie nekrospermija.

NEKROSPERMIJA
(engl. necrospermia), stanje u kojem su spermatozoidi semene te-nosti mrtvi ili nepokretni.

NEKROTIAN
(engl. necrotic), koji se odnosi na ili ga karakterie nekroza.

NEKROTIZIRAJUI ANGIITIS
(engl. necrotizing angiitis), v. nekrotizirajui vasku-litis.

NEKROTIZIRAJUI VASKULITIS
(engl. necrotizing vasculitis ), zapaljenje malih i srednjih krvnih sudova (kapilara, arteriola i venula). Histopatoloki karakteriu ga infla-matorni infiltrati sa polimorfonuklearnim leu-kocitima u zidu krvnog suda, sa znacima fibrinoidne nekroze. Tipian predstavnik je poliarteritis nodoza.

NEKROTIZUJUI
(engl. necrotize), koji uzrokuje nekrozu.

NEKROTOKSIN
(engl. necrotoxin ), toksin koji ubija elije tkiva, npr. egzotoksini koje izluuju vrste Clostridium i Staphylococcus aureus.

NEKROTOMIJA
(engl. necrotomy), disekcija mrtvog tela, ekscizija sekvestra. Osteoplastina n., uklanjanje sekvestra sa kosti, poto se prvo podigne iseak/ploa kosti, koji se zamenjuje po operaciji.

NEKROZA
(engl. necrosis ), zbir morfolokih promena koje ukazuju na smrt elije, grupe elija ili delova tkiva ili organa u toku ivota jedinke. Uzrokovana je faktorima koji dovode do oteenja i smrti elija. Arteriolarna n. , arteriolonekroza; aseptina n. , uveana skle-roza i cistine promene u glavi femura, to nekada vodi traumatskoj dislokaciji kuka. Slino se stanje nekada razvija u glavi humerusa nakon dislokacije ramenog zgloba; avaskularna n. , n. koja je rezultat deficitarnog priliva krvi; Balserova masna n. , gangrenozni pankreatitis sa omentalnim burzitisom i diseminovanom nekrozom masnog tkiva omentuma tj. pankreatitis sa masnom nekrozom; Bridging (premoavajua) n., septa konfluentne nekroze koja premoavaju susedne centralne vene i portalne trijade hepatikih lobulusa, karakteristine za subakutnu hepatiku nekrozu; centralna n ., ona koja pogaa centralni deo elije, ili centralni deo kosti ili lobulusa jetre; cerebrokortikalna n. , polioencefalomalacija; cistina medijalna n. , Erdheimova cistina medijalna n.; epifizna ishemina n. , degeneracija i eventualna zamena oseoznog nukleusa epifize, koji kolabira pod pritiskom i uzrokuje izoblienje okol-nog zdravog tkiva. Pripisuje se ometanju do-toka krvi u epifizu. Moe da pogodi femur, tibiju, tarzalnu navikularnu glavu, humerus, itd. Naziva se i osteohondroza; Erdheimova cistina medijalna n. , promene u medijalnom sloju aorte. Sastoje se iz degeneracije i nekroze elastinih i miinih vlakana, mu-koidne infiltracije, i formiranja ciste, to za rezultat esto ima disekantnu aneurizmu. Naziva se i medionekrozom aorte; egzante-matozna n. , akutni nekrotini proces koji zahvata gingive, viline kosti i neposredno susedna meka tkiva. Primarno pogaa decu. Podsea na gangrenozni stomatitis, osim toga to ovde postoje blagoneprijatan miris, tendencija samoograniavanja, niska stopa mortaliteta i normalan broj leukocita; fosforna n. , nekroza vilice, nekada udruena sa depozicioniranjem nove subperiostealne kosti. Javlja se kod radnika izloenih parama utog fosfora. Naziva se i fosfonekroza; fokalna n. , prisustvo malih fokusa nekroze, esto u jetri tokom neke od infekcija; gangrenozna n. , smrt elije uzrokovana kombinacijom ishemije i superponirane bakterijske infekcije, sa kombinacijom osobina koagulacione i kolik-vativne nekroze; gangrenozna n. pulpe , nekroza tkiva pulpe zbog ishemije, sa superponiranom bakterijskom infekcijom. Predstavlja poodmakli stadijum neleenog pulpitisa. Naziva se i gangrena pulpe; hijalina n. , Zenkerova degeneracija; infektivna n. pankreasa , akutna bolest koja pogaa riblju mla i mlade primerke riba, originalno primeena kod salmonida, ali pogaa i nesalmonide. Uzrokovana je birna virusom. Karakteriu je tamnija pigmentacija, oko uzdune ose, i masivna nekroza pankreasa, pilorusa i prednjeg creva, sa

formiranjem beliastog eksudata; ishemina n. , koagulaciona nekroza; labijalna n. zeeva , fatalna nekrobaciloza zeeva koja poinje na donjoj usni i iri se nadole prema toraksu; likvefakciona n. , v. kolikvativna nekroza; kazeozna n. (sirasta n.), kod koje je tkivo meko, suvo i nalik na sir. Javlja se uglavnom kod TBC i sifilisa; koagulaciona n. , u kojoj meuelij-ske granice mrtvih elija i osnovne konture tkiva ostaju ouvane. Nastaje kao rezultat istovremene denaturacije ne samo strukturnih ve i enzimskih proteina, zbog ega nastaje blok proteolize elija. Proces koagulacione nekroze je karakteristika hipoksine smrti svih elija osim mozga; kolikvativna n. , kod koje nekrotini materijal postaje razmekan i tean; n. kontrakcionih traka , srana lezija kod pacijenata sa neuroloki indukovanim kardiografskim promenama, na uzorcima biopsije miokarda, i kod kokainske ili epinefrin-toksinosti, koju karakteriu hiperkontrahovani miofibrili sa kontrakcionim trakama i oteenjem mitohondrija. Uzrokovana je influksom jona kalcijuma u umirue elije, to rezultuje arestom elija u kontrahovanom stanju, nakon izraene ishemije i kasnije reperfuzije. Naziva se i koagulativna miocitoliza. masna n. , stanje kod koga se neutralne masti u elijama masnog tkiva dele na masne kiseline i glicerol. Obino pogaa pankreas i peripankreatino masno tkivo kod hemoraginog pankreatitisa. Naziva se i steato-nekroza; masivna hepatika n. , masivna nekroza jetre, retka komplikacija virusnog hepatitisa (fulminantni hepatitis), a moe biti posledica i izlaganja hepatotoksinima ili hipersenzitivnosti na lekove. Lobus ili cela jetra se skupljaju, postajui meka masa uto-braon ili zelenkaste boje sa naboranom kapsulom. Postoji konfluentna nekroza hepatocita, esto sa masnim promenama. Mortalitet je 60 - 90%. Ranije je nazivana akutni parenhimatozni hepatitis i akutna uta atrofija; merkurijalna n. , nekroza koja je rezultat trovanja ivom; mumifikaciona n. , suva gangrena; Pagetova n. mirnog toka, proces lokalne nekroze i formiranja sekvestra u povrinskim slojevima osovine duge kosti, sa minimalnom koliinom supuracije oko sekvestra i bez formiranja sinusa; periferna n. , nekroza u perifernim regijama lobulusa jetre, kao kod puerperalne eklampsije; piecemeal n. , destrukcija hepatocita na sastavu izmeu parenhima jetre i portalnih trijada, povezana sa limfocitnom infiltracijom. Karakteristina je za izraeni (aktivni) hronini hepatitis i primarnu bilijarnu cirozu; postpartalna pituitarna n. , nekroza hipofize tokom postpartalnog perioda, esto povezana sa okom i obilnim krvarenjem iz uterusa tokom poroaja, a vodi razliitim oblicima hipopituitarizma. Naziva se i Sheehanovim sindromom; presiona n. , nekroza koja je rezultat nedovoljnog lokalnog dotoka krvi kao kod dekubitalnih ulkusa; n. progrediens , progresivno odbacivanje nekro-tinih delova tela; progresivna emfizematozna n. , gasna gangrena; n. potkonog masnog tkiva , adiponekroza subcutanea neonatorum; povrinska n. , nekroza koja pogaa samo spoljanje slojeve kosti; radijaciona n. , odumiranje tkiva uzrokovano radijacijom; radijumska n. , nekroza viline kosti kod osoba u industriji radijuma; renalna papilarna n. , javlja se kod akutnog pijelonefritisa, najee kod dijabetiara. Karakterie je nekroza renalne papile jednog ili oba bubrega, sa jasnom demarkacijom izmeu nekrotinog i ivog tkiva. Naziva se i nekrozirajuim papilitisom; suva n. , kod koje cistino tkivo postaje suvo; septika n. , koja je rezultat bakterijske infekcije; subakutna hepatika n. , kliniki entitet koji sadri malu grupu sluajeva viralnog hepatitisa, a koju karakteriu premoujua nekroza i poveana incidenca progresije u insuficijenciju/otkazivanje jetre, hronini aktivni hepatitis ili cirozu. Naziva se i subakutna ili subhronina atrofija jetre i submasivna hepatika nekroza; sifilitina n. , uzrokovana sifilisom; totalna n. , koja pogaa sve delove kosti; n. ustilaginea , suva gangrena, rezultat ergotizma.

NEKROZIRATI
(engl. necrose), postati nekrotian ili podlei nekrozi.

NEKROZOOSPERMIJA
(engl. necrozoospermia), v. nekrospermija.

NEMATOCID
(engl. nematocide), lek koji izaziva smrt nematoda, valjkastih crva, crevnih parazita kao to su deje gliste.

NEMATODE
(engl. Nematode), cilindrini valjkasti crvi, veoma rasprostranjeni u prirodi. Telo im je obavijeno kutikulom, a ispod nje se nalazi hipodermalni sloj za koji su pripojeni telesni miii. Jedna od osnovnih karakteristika ovih crva jeste da imaju odvojene polove, tj. postoje i mujaci i enke. Nematode koje parazitiraju kod oveka dostiu duinu i do jednog metra i imaju komplikovan razvojni ciklus. Najee su paraziti digestivnog trakta, miinog i potkonog vezivnog tkiva, limfnih sudova, plua i drugih organa oveka. U nematode spadaju Ascaris lumbricoides (velika deija glista), Trichuris trichiura, Enterobius vermicularis, Trichinella spiralis i dr. ovek se inficira unoenjem jaja ovih crva per os.

NEMATODIJAZA
(engl. nematodiasis), grupa oboljenja koja izazivaju patogeni valjkasti crvi (gliste).

NEMOST
(engl. dumbness), nemogunost proizvoenja glasa i govora, najee kao posledica potpune gluvoe. Ako gluvoa nastane posle nauenog govora, govor se deformie i postaje skoro nerazumljiv zbog nemogunosti povratne korekcije izgovo-renog.

NEOANTIGEN
(engl. neoantigen), antigen koji se dobija kada se jedan protein hemijski vee na drugi protein (ili eliju). Pri tome nastaje antigen sa novim antigenim svojstvima koja nisu bila prisutna kod pojedinanih antigena koji su uli u reakciju.

NEOCEREBELUM
(engl. neocerebellum, lat. neocerebellum), v. pontocerebelum.

NEOKINETIKI
(engl. neokinetic), motorni nervni mehanizam koji upravlja voljnom miinom kontrolom; najmlai deo nervnog sistema.

NEOKORTEKS
(engl. neocortex, lat. neocortex), evolucijski mlai deo kore velikog mozga koji ima estoslojnu grau. Povrina neokorteksa zauzima 95,75% ukupne povr-ine kore velikog mozga oveka. U odnosu na odstupanja od osnovnog estoslojnog tipa grae, neokorteks se moe podeliti na homotipian i heterotipian korteks. Homotipian n. se od osnovnog estoslojnog tipa razlikuje samo po debljini i razvijenosti pojedinih slojeva. On se dodatno deli na frontalni, parijetalni i polarni tip. Heterotipian n. se u odnosu na osnovni estoslojni tip razlikuje po grai pojedinih slojeva. Ovu vrstu neokorteksa mogue je dodatno podeliti na dva tipa, agranularni i granularni. Naziv neokorteks ima isto znaenje kao i izokorteks.

NEOLOGIZAM
(engl. neologism), nova re ili fraza, nastala kombinacijom drugih rei i ije znaenje nije razumljivo. Normalna je pojava kod male dece, u svakodnevnom govoru da bi se oznaili novi predmeti ili injenice, u naunom ili tehnikom jeziku. Kao patoloka pojava via se kod shizofrenije i manije.

NEOMICIN
(engl. neomycin), antibiotik irokog spektra dejstva iz grupe aminoglikozida. Deluje baktericidno na aerobne Gram-negativne bakterije i Micobacterium tuberculosis. Primenjuje se iskljuivo lokalno zbog velike toksinosti, odnosno mogunosti oteenja sluha i bubrega posle sistemske primene. Leenje konih infekcija neomicinom ne dovodi do potpune eradikacije bakterija; oralna primena neomicina je svedena na preoperativnu pripremu creva, dok je u terapiji hepatike kome zamenjen manje toksinom laktulozom. Preparati: Enbecin, Nebacetin, Mycifradin.

NEONATALNA LINIJA,
granina linija izme-u glei stvorene pre i posle roenja. Nalazi se kod mlenih zuba i u kvricama prvih stalnih molara. Predstavlja jae izraenu Retziusovu liniju.

NEONATALNI
(engl. neonatal), ono to pripada periodu novoroeneta (v. neonatus).

NEONATALNI PERIOD
(engl. neonatal period), period novoroeneta izmeu roenja i 28. dana ivota. Postoje: rani , prvih 7 dana, i kasni neonatalni period od 7 do 28 dana ivota. Obiluje adaptacionim promenama.

NEONATALNI SLE SINDROM


(engl. lupus neonatal syndrome ), kone promene tipa subakutnog eritematodesa i poremeaji u

sprovoenju elektrine drai u srcu (srani blok) kod novoroeneta majke koja boluje od SLE.

NEONATOLOG
(engl. neonatologist), lekar specijalista koji se bavi problemima novoro-eneta (v. neonatus).

NEONATUS
(engl. neonate), novoroene, dete u razdoblju od roenja do navrenih 28 dana ivota.

NEOPERABILAN
(engl. inoperable), pro-irenost malignog oboljenja kod koga hirurka intervencija nije primenjiva zbog nemo-gunosti lokalne kontrole bolesti. U onko-lokom smislu, ovo stanje nastaje ili kada je maligna bolest proirena u udaljene regione tela u odnosu na mesto nastanka i operacije ili ukoliko su lokalno zahvaene vitalne strukture to onemoguava uklanjanje celo-kupnog tumoroznog tkiva. Inoperabilni maligni proces ne podrazumeva uvek odustajanje od operacije, ve se esto primenjuje ili citoreduktivna hirurgija (uklanjanje to vee mase tumoroznog tkiva, da bi se citostaticima ili zraenjem delovalo na ostatak) ili pak palijativna hirurgija (u cilju pobo-ljavanja kvaliteta preostalog ivota pacijenta).

NEOPLASTIAN
(engl. neoplastic), 1. koji se odnosi na ili je slian neoplazmi; 2. koji se odnosi na neoplaziju.

NEOPLASTIGENI
(engl. neoplastigenic), onkogeni, tumorogeni.

NEOPLAZIJA
(engl. neoplasia), 1. novo-nastalo tkivo, novotvorevina; 2. formiranje neoplazme, tj. progresivna multiplikacija elija pod uslovima koji ne bi proizveli ili uzrokovali prestanak multiplikacije normalnih elija. Cervikalna intraepitelijalna n. (CIN) displazija cervikalnog epitelijuma, esto premaligna, koju karakteriu razliiti stepeni hiperplazije, abnormalna keratinizacija i prisustvo kondiloma; gestaciona trofoblastina n. (GTN) grupa neoplastinih poremeaja poreklom iz tkiva placente, ukljuujui benignu hidatidiformnu molu i maligne horioadenoma destruens i horiokarcinom. Naziva se i gestacionom trofoblas-tinom boleu i trofoblastinom boleu; lobularna n. lobularni karcinom in situ; v. multipla endokrina neoplazija.

NEOPLAZMA
(engl. neoplasm), bilo koji novi i abnormalni rast; novi rast tkiva nekontrolisan i progresivan (v. neoplazija). Maligne neoplazme se razlikuju od benignih po tome to pokazuju vei stepen anaplazije

i imaju sposobnost invazije i metastaziranja. Naziva se i tumor. (1. Nakupina elija istog porekla, obino od jedne elije, koja se umnoila bez kontrole i proirila na okolinu; 2. tumor, novi rast.)

NEORGANSKI FOSFAT, Pi
(engl. inorganic phosphate), bilo koja so fosforne kiseline.

NEOSTIGMIN
(engl. neostigmine), reverzibilni inhibitor holinesteraze, pojaava dejstva endogenog acetilholina. Koristi se oralno ili u vidu injekcija za leenje mijastenije gravis, postoperativne atonije mokrane beike i pareze creva, a u anesteziji za prekid paralize miia pod dejstvom miorelaksanasa. Preparat: Prostigmin.

NEOSTOMA
(engl. neostoma), operativno kreirana nova komunikacija izmeu upljih organa i spoljanosti. Novokonstruisani otvor moe da se koristi za unoenje hrane (gastrostome, jejunostome) ili pak za evakuaciju sekreta iz organizma (urostome, ileostome i kolostome). Ove stome se konstruiu za reavanje prepreka u kanalikularnim sistemima organizma koje nije mogue hirurki reiti, kao protekcija anastomoza ili kao definitivne stome kada se normalni prirodni otvori hirurki uklanjanju. Neostome mogu biti pri-vremene ili trajne, a po tipu konstrukcije sa direktnom anastomozom mukoze sa koom odnosno uz upotrebu katetera.

NEPARNI GANGLION
(engl. ganglion im-par), jedini neparni simpatiki ganglion kojim se zavravaju parne sakralne ganglije. Lokalizovan je na prednjoj strani sakrokokcigealnog zgloba. Njegovom neurolizom (fenolom) uklanja se perinealni bol visceralnog porekla genitalnih organa ili rektuma, najee maligne etiologije.

NEPCE
(engl. palate), kotanomiini krov usne i istovremeno dno nosne upljine. U prednjem delu je kotane, a u zadnjem mi-ine grae. Zadnji deo sa resicom je pokretan i ima ulogu u degluticiji i fonaciji. V. palatum.

NEPANA KOST
(engl. palatine bone, lat. oss palatinum), v. os palatinum.

NEPANA RESICA
(engl. uvula, lat. uvula), v. uvula.

NEPANI KRAJNIK
(engl. palatine tonsil, lat. tonsilla palatina), paran limfoepitelijalan organ smeten izmeu glosofaringealnog i faringopalatinalnog luka. Sastoji se od 10 - 20 dubokih kripti, prekrivenih ploasto-slojevitim epitelom bez oroavanja, koje su bogato naseljene limfocitima. Lamina propria oko kripti okupirana je limfnim tkivom sa mnotvom limfnih voria. Nepani krajnik je okruen kapsulom koja je izgraena od gustog vezivnog tkiva i od koje polaze septa u limfno tkivo. Nepani krajnik ulazi u sastav Waldeyerovog prstena. V. tonzila palatina.

NEPROTEINSKI AZOT, NPN


(engl. nonprotein nitrogen ), azot koji se nalazi u azotnim jedinjenjima koja nisu proteini i sadre 45 - 55% od ukupnog azota. Ova jedinjenja ine urea, aminokiseline, peptidi, mokrana kiselina, kreatinin i amonijak.

NERV
(engl. nerve, lat. nervus), ivac. Skup nervnih vlakana istog ili razliitog porekla i funkcije koji predstavlja jedinstvenu morfoloku celinu. ivac izgrauju aksoni (neuriti) nervnih elija i periferni nastavci pseu-dounipolarnih nervnih elija. U odnosu na nain i tok sprovoenja impulsa ivci se dele na nishodne i ushodne. Nishodni (eferentni) ili motorni ivci prenose nadraaje od centralnog nervnog sistema prema periferiji. Ushodni (aferentni) ivci mogu biti senzitivni i ulni. Ovi ivci prenose nadraaje od spo-ljanje sredine prema centralnom nervnom sistemu. ivac moe da ima i nishodna i ushodna vlakna unutar svoje vezivne opne. Najvei broj ivaca je izgraen upravo na ovakav nain i to su meoviti ivci. N. abducens (engl. abducent n., lat. n. abducens), ivac odvodilac. esti modani ivac ije se jedro nalazi u modanom mostu, a koji inervie spoljanji pravi mii one jabuice. Naputa lobanju i ulazi u onu duplju prolaskom kroz gornju onu pukotinu; n. akcesorijus (engl. accessory n., lat. n. accessorius), pomoni ivac. Jedanaesti modani ivac koji ima dva korena, kranijalni i spinalni. Kranijalni koren vodi poreklo od jedra koje se nalazi u produenoj modini, a spinalni od jedara smetenih unutar prednjih rogova prva etiri segmenta kimene modine. Spajanjem korenova nastaje stablo ivca koje se deli na dve grane, spoljanju i unutranju. Spoljanja grana inervie dva miia: sternokleidomastoidni i trapezijus. Unutranja grana se prikljuuje stablu nervusa vagusa. ivac naputa lobanjsku duplju prolaskom kroz jugularni otvor, zatim dospeva u boni prostor drela (laterofaringealni prostor) pristupajui strukturama koje inervie; n. akustikus (engl. acustic n., lat. n. acusticus), sluni ivac. Deo osmog modanog ivca koji prenosi utiske ula sluha. Polazi od spiralnog gangliona (v. ganglion spirale) unutranjeg uva, a zavrava se u slunim (akustikim) jedrima produene modine. Tokom svog puta ivac prolazi kroz unutranji sluni kanal; n. auditorijus (engl. auditory n., lat. n. auditorius), v. nervus akustikus, sluni ivac; n. facijalis (engl. facial n., lat. n. facialis), ivac lica. Sedmi modani ivac koji inervie miie lica (mimini miii), mii uzengije, stilohijoidni i deo dvotrbuastog miia. Stablu ivca lica pridodat je posredni ivac (nervus intermedijus) koji sadri dve vrste vlakana: ulna gusto receptivna vlakna koja prenose utiske ula ukusa sa peurkastih papila jezika i parasimpatika vlakna kojima inervie suznu lezdu, podvilinu, podjezinu ledu i lezde nosne i usne duplje. ivac naputa lobanjsku duplju prolaskom kroz kanal ivca lica (kanalis nervi facijalis), nakon ega dospeva u parotidnu lou u kojoj se grana podelom na dva zavrna stabala, gornje i donje. Od

zavrnih stabala odvajaju se grane namenjene miiima lica: slepoone, jabune, obrazne, donjovilina i grana namenjena platizmi; n. frenikus (engl. phrenic n., lat. n. phrenicus ), preani ivac. Meovit ivac i grana vratnog ivanog spleta koja motornim vlaknima inervie dijafragmu, a senzitivnim delove plune, srane i trbune maramice. ivac prolazi kroz gornji otvor grudnog koa, ulazi u grudnu duplju unutar koje silazi ispred plunih korenova i prednjim listom srane kese, pristupajui dijafragmi i seroznim ovojnicama koje inervie; n. glosofaringeus (engl. glossopharyngeal n., lat. n. glossopharyngeus), jezino-drelni ivac. Deveti modani ivac. Meovit ivac koji ima motorna, senzitivna, ulna i parasimpatika vlakna. Motornim vlaknima inervie miie nepca i drela, a senzitivnim vlaknima sluz-nicu drela i zadnje treine jezika. ulnim gusto receptivnim vlaknima prenosi utiske ula ukusa sa opanenih (papile valate) i listastih (papile folijate) papila jezika. Parasimpatikim vlaknima inervie dounu (parotidnu) lezdu. Jezino-drelni ivac naputa lobanjsku duplju prolaskom kroz jugularni otvor, nakon ega dospeva u boni prostor drela (laterofaringealni prostor) pristupajui strukturama koje inervie; n. hipoglosus (engl. hypoglossal n., lat. n. hypoglossus), jezini ivac. Dvanaesti modani ivac namenjen inervaciji miia jezika. ivac naputa lobanju prolaskom kroz kanal jezinog ivca, nakon ega dospeva u boni prostor drela (laterofaringealni prostor) pristupajui korenu jezika; n. ishijadikus (engl. ishiadic n., lat. n. ischiadicus), veliki sedalni ivac. Najvei ivac ljudskog tela i zavrna grana krsnog ivanog spleta (v. pleksus sakralis) namenjen inervaciji donjeg ekstremiteta. ivac nastaje u karlinoj duplji, na prednjoj strani krukastog miia, nakon ega prolazi kroz potkrukasti otvor (foramen infrapiriforme) i ulazi u sedalni predeo. Veliki sedalni ivac silazi sedalnim i zadnjim predelom buta i zavrava se podelom na dve zavrne grane: golenjani i zajedniki linjani ivac, najee u gornjem delu zatkolene jame; n. iijadikus (engl. ishiadic n., lat. n. ishiadicus), v. n. ishijadikus; n. kohlearis, (engl. cochlear n., lat. n. cochlearis), v. nervus akustikus, sluni ivac; n. kranijalis (engl. cranial n., lat. n. cranialis), lobanjski ili modani ivac. ivac koji vodi poreklo ili odgovara jedrima modanog stabla (deo mozga ili encefalona) i iji su korenovi i poetni delovi smeteni unu-tar lobanjske duplje. Postoji 12 pari lobanj-skih (modanih ivaca) koji se oznaavaju rimskim rednim brojevima prema mestu izlaska iz lobanjske duplje, idui od napred put nazad. Ovi ivci imaji i posebne latinske nazive: I - nervus olfaktorijus, II - nervus optikus, III - nervus okulomotorijus, IV - nervus trohlearis, V - nervus trigeminus, VI - nervus abducens, VII - nervus facijalis, VIII - nervus vestibulokohlearis, IX - nervus glosofaringeus, X - nervus vagus, XI - nervus akcesorijus i XII - nervus hipoglosus; n. medianus (engl. median n., lat. n. medianus), sredinji ivac ruke. Meovit ivac namenjen inervaciji podlakta i ake. Motornim vlaknima inervie miie prednje grupe podlakta i miie spoljanje grupe ake. Senzitivnim granama inervie kou unutranje polovine dlana i delove koe palca, kaiprsta, srednjeg i delimino domalog prsta. Nastaje u pazunoj jami spajanjem dva korena koji vode poreklo od spoljanjeg i unutranjeg snopa ramenog ivanog spleta. Silazi nanie unutranjim delom nadlakta, lakatnom jamom i sredinom podlakta. Ulazi u aku prolaskom kroz kanal ruja u kome moe biti izloen kompresivnim povredama; n. oftalmikus (engl. ophthalmic n., lat. n. ophthalmicus), oni ivac. Prva (gornja) i senzitivna grana trogranog ivca namenjena inervaciji omotaa one jabuice, ali i venjai oka, sluznici nosne duplje, koi ela, gornjeg kapka i nosa. ivac prolazi kroz spoljanji zid kavernoznog venskog sinusa i gornju orbitalnu pukotinu. U onoj duplji se deli na tri grane: suzni, eoni i nosno-suzni ivac; n. okulomotorijus (engl. oculomotor n., lat. n. oculomotorius), trei modani ivac ija se jedra nalaze u srednjem mozgu. Ima motorna i parasimpatika vlakna. Motornim vlaknima inervie sve miie pokretae one jabuice, izuzev spoljanjeg pravog i gornjeg kosog miia. Parasimpatikim vlaknima, koja se prekidaju u trepljastom (cilijarnom) ganglionu, inervie dva glatka miia oka:

sfinkter pupile i cilijarni mii. ivac naputa lobanjsku duplju i ulazi u onu duplju prolaskom kroz gornju orbitalnu pukotinu; n. olfaktorijus (engl. olfactory n., lat. n. olfactorius), mirisni ivac. Prvi modani ivac i ivac ula mirisa koji izgrauju mirisni snopovi (file olfaktorije). Mirisne snopove grade tanka vlakna mirisnih receptora (ima ih oko 10 miliona!) rasporeenih unutar sluznice krova i delimino bonih zidova nosne duplje. Mirisni snopovi prolaze kroz otvore na reetastom listu sitaste kosti i ulaze u lobanjsku duplju; n. optikus (engl. optic n., lat. n. opticus), vidni ivac. Drugi modani ivac koji se prua od koluta (diskusa) vidnog ivca do prednje-spoljanjeg dela vidne raskrsnice (v. hijazma optikum). Vidni ivac izgrauju aksoni ganglijskih elija mrenjae, kojih ima oko 1 milion. ivac naputa onu duplju i ulazi u lobanjsku duplju prolaskom kroz vidni kanal (kanalis optikus); n. spinalis (engl. spinal n., lat. n. spinalis), kimeni ivac. ivac koji vodi poreklo ili odgovara jedrima kimene modine i iji se korenovi nalaze unutar kimenog kanala. Postoji 31 par ki-menih ivaca. U odnosu na deo tela kome odgovaraju dele se na: vratne, kojih ima 8, grudne, kojih ima 12, slabinske, kojih ima 5, krsne, kojih ima 5 i 1 trtini ivac. Deo kimene modine koji odgovara mestu odvajanja jednog para kimenih ivaca nosi naziv segment. Kimeni ivci se odvajaju pomou dva korena: prednjeg ili motornog (radiks anterior) i zadnjeg ili senzitivnog (radiks posterior). Zadnjem korenu je pridodat senzitivni kimeni ganglion. Oba korena se pruaju upolje i spajaju u nivou meuprljenskog otvora (foramen intervertebrale) gradei stablo ki-menog ivca. Stablo kimenog ivca je izuzetno kratko. Deli se na 4 grane: prednju ili ventralnu, zadnju ili dorzalnu, spojninu, belu i sivu, i modaninu granu; n. trigeminus (engl. trigeminal n., lat. n. trigeminus), trograni ivac. Peti i najvei modani ivac kome je pridodat senzitivni ganglion (ganglion trigeminale). ivac grade dva korena: senzitivni, vei i motorni, manji. Trograni ivac se deli na tri zavrne grane: oni ili V1 (nervus oftalmikus), gornjovilini ili V2 (nervus maksilaris) i donjovilini ili V3 (nervus maksilaris). ivac ima dve vrste vlakana: motorna i senzitivna. Motorna vlakna ulaze u sastav donjovilinog ivca i inerviu sve miie vakanja (mastikatorni miii), mii zateza bubne opne i mekog nepca, milohioidni mii i prednji trbuh dvo-trbunog miia. Senzitivna vlakna ulaze u sastav sve tri zavrne grane ivca, a inerviu: modane ovojnice, delove oka, sluznicu nos-ne i usne duplje, zube i desni gornje i donje vilice i kou lica; n. trochlearis (engl. trochlear n., lat. n. trochlearis ), etvrti modani ivac. Motorni ivac namenjen inervaciji gornjeg kosog miia one jabuice. Jedini ivac koji naputa modano stablo preko njegove zadnje strane. Trohlearni ivac ulazi u onu duplju prolaskom kroz gornju orbitalnu pukotinu; n. vagus (engl. vagal n., lat. n. vagus), ivac lutalac. Deseti i meovit mo-dani ivac koji uestvuje u najvanijim vitalnim funkcijama ljudskog tela. Inervie dva od tri vitalna (ivotna) organa: srce i plua, ali i organe vrata, grudne i trbune duplje. ivac lutalac naputa lobanjsku duplju prolaskom kroz jugularni otvor, nakon ega dospeva u boni prostor drela (laterofaringealni prostor). Silazi organskim prostorom vrata zajedno sa zajednikom karotidnom arterijom i jugularnom venom, obmotan karotidnim omo-taem (v. vagina karotika). Ulazi u grudnu duplju prolaskom kroz gornji otvor grudnog koa nakon ega prolazi kroz gornje sredogrue i zadnji deo donjeg sredogrua. Zajedno sa jednjakom, desni i levi ivac lutalac naputaju grudnu duplju prolaskom kroz otvor jednjaka ulazei u trbunu duplju; n. vestibularis (engl. vestibular n., lat. n. vestibularis), tremni ivac. Deo osmog modanog ivca koji prenosi utiske ula ravnotee. Polazi od tremnog (vestibularnog) gangliona unutranjeg uva, a zavrava se u tremnim (vestibularnim) jedrima modanog stabla; n. vestibulokohlearis (engl. vestibulocochlear n., lat. n. vestibulocochlearis), ivac ula sluha i ravnotee. Osmi modani ivac koji se sastoji od dva funkcionalno razliita dela: slunog ivca (v. nervus akustikus) i tremnog ivca (v. nervus vestibularis). ivac se prua od slunog ili spiralnog i statikog ili tremnog gangliona unutranjeg uva do slunih i tremnih jedara modanog stabla prolazei kroz unutranji sluni kanal.

NERVNA GLUVOA
(engl. neural deafness), gluvoa nastala oteenjem slunog puta, od neuroepitelnih elija labirinta do centara u mozgu. Oteenje je najee ireverzibilno. Moe biti uroeno i steeno.

NERVNI
(engl. nervous, lat. nervosum), iv-ani; onaj koji se odnosi na nervni sistem ili oznaava pripadnost ovom sistemu.

NERVNI BLOK
(engl. nerve block), prekid prolaska impulsa kroz nerv elektrinim, hemijskim ili mehanikim uticajem.

NERVNI BOJNI OTROVI


(engl. nerve gases), ireverzibilni inhibitori holinesteraze: tabun, sarin, soman i VX otrovi. Pojaavaju dejstva acetilholina u mozgu, vrlo su toksini i brzo ubijaju; oko 10-100 puta su jai otrovi od insekticida. uvaju se u vojnim arsenalima i ponekad upotrebe u ratnim ili teroristikim dejstvima, mada je njihova primena naelno zabranjena (osim povlaenim nacijama).

NERVNI IMPULS
(engl. neural impuls), bio-elektrini fenomen kojim se ostvaruju funkcije nernog sistema, pojedinani akcioni potencijal neurona.

NERVNI LUK
(engl. neural arc ), nervni krug koji se sastoji od: receptora, jednog ili vie umetnutih neurona i efektora. Nervni luk je morfoloki supstrat refleksa.

NERVNI SISTEM
(engl. nervous system, lat. systema nervosum), mrea elija specijalizovana da prenosi informacije (u vidu nervnih impulsa) u i iz svih delova tela, radi pokreta-nja i kontrole telesnih aktivnosti. Sveukupni nervni aparat tela deli se na: centralni nervni sistem (mozak i kimenu modinu), periferni nervni sistem (periferni nervi i ganglije) i autonomni nervni sistem. Osnovna funkcionalna jedinica nervnog sistema je neuron.

NERVNI SLOM
(engl. nervous break down), nespecifini laiki izraz za akutnu mentalnu dekopmenzaciju.

NERVNO-MIINA SINAPSA
(engl. neuromuscular junction ), funkcionalna veza nervne i miine elije koja slui za prenos akcionog potencijala. Prenos se obavlja preko transmi-tera (acetilholina, Ach) koji se oslobaa iz nervnog zavretka, pod uticajem nervnog impulsa. Ach se vezuje za nikotinske receptore u postsinaptikoj membrani to dovodi do lokalne promene u njenoj permeabilnosti za Na+ i K+ i nastanka potencijala motorne ploe koji depolarie susedni deo membrane mii-ne elije do praga okidanja, pa nastaje akcioni potencijal miine elije.

NERVNO-MIINI PREPARAT
(engl. neuromuscular preparation ), koristi se u elektrofiziolokim istraivanjima, a sastoji se od nerva i miia koji taj nerv inervie. Najee se koristi preparat nervusa ishiadikusa i muskulusa gastroknemijusa dobijen iz zadnjeg ekstremiteta abe jer se dugo i jednostavno odrava u funkcionalmon stanju.

NERVOZNE NAVIKE
(engl. nervous habits), pokreti koji nemaju drugu svrhu sem da oslobode tenzionu energiju. Sastoje se iz dobro koordinisanih motornih radnji: lupkanje nogom, trljanje ruku, neke vrste manirizama ili tikovi. Ne javljaju se u svim situacijama ve, po pravilu, u stanjima tenzije i uslovima koji je izazivaju.

NESAVESNO LEENJE BOLESNIKA


(engl. medical negligence), primena svakog naina i metode leenja koji se protive opte utvrenim i priznatim pravilima medicinske nauke i prakse. Osnovni kriterijumi nesavesnosti u leenju su povrnost i nepotpunost, koji se primenjuju u svakom pojedinanom sluaju. Krivino delo nesavesnog leenja regulisano je lanom 126 (KZSR Srbije). Prilikom utvrivanja nesavesnog leenja pacijenta izvanredan znaaj se pridaje medicinskoj dokumentaciji, koja u svakom sluaju mora da se vodi prema osnovnim principima i kriterijumima, da bi bila upotrebljiva u postupku vetaenja. Inae, izmeu radnje lekara i nastanka posledica zbog krivinog dela nesavesnog leenja bolesnika, mora da postoji uzrona veza.

NESENZIBILAN
(engl. insensible), osoba koja nema mogunost prepoznavanja ili re-gistrovanja ulima; lien svesnosti ili senzibiliteta.

NESIGURNOST
(engl. lack of self-confidence), oseanje bespomonosti, nezati-enosti, nedovoljnosti, a ogleda se u nedovoljnom potovanju svojih ciljeva, ideala, ta-lenata, uopte u samorealizaciji, kao i u interpersonalnim relacijama.

NESLERIZACIJA
(engl. nesslerization), for-miranje obojenog proizvoda dodatkom Nes-slerovog reagensa rastvoru koji sadri amonijak.

NESPECIFINI IMUNI ODGOVOR


(engl. non-specific immune response ), brzi odbrambeni odgovor imunog sistema na neki agens koji ne zahteva prethodno upoznavanje od-brane organizma sa izazivaem.

NESPECIFINO
(engl. non-specific), dejstvo nekog leka, npr. koje nije vezano za njegova specifina dejstva na odreene receptore, ve je to njegovo opte dejstvo.

NESPUTEN TESTIS
(engl. cryptorchidism), poremeaj u normalnom sputanju testisa. Testis zaustavljen na normalnoj liniji sputa-nja moe biti nepalpabilan - kriptorhian, smeten intraabdominalno, ili palpabilan reteniran, smeten ili u ingvinalnom kanalu ili pred ulazom u skrotum. Kriptorhizam nije malformacija, ve poremeaj osovine hipotalamus - hipofiza - testis. Testis zaustavljen van normalne linije sputanja naziva se ekto-pinim i zauzme neku od sledeih pozicija: epifascijalno, prepenilno, femoralno, umbilikalno, perinealno itransverzalno (u suprotni skrotum). V. kriptorhizam.

NESSLEROVA REAKCIJA
(engl. Nessler reaction ), Julius Nessler, nemaki hemiar, 1872 - 1905, formiranje proizvoda (verovatno NH2Hg2I3), ute do oran boje dodatkom Nesslerovog reagensa, alkalnog rastvora merkuri-jodida i kalijum-jodida, sa amonijakom. Ovo je veoma osetljiv i specifian test za amonijak, koji je prvobitno bio korien za merenje koncentracije uree i neproteinskog azota u telesnim tenostima.

NESTABILNOST ZGLOBA
, stanje zgloba, u kome zbog oteenja ili oboljenja okolo-zglobnih tkiva, pre svega ligamenata i zglobne kapsule, dolazi do nenormalne pokretljivosti zgloba, u smislu poveanog obima pokreta, i zglob nije u stanju da obavi stabilizacionu ulogu.

NESTEROIDNI ANTIINFLAMATORNI AGENSI


(engl. nonsteroidal anti-inflammatory drugs), v. nesteroidni antiinflamatorni lekovi.

NESTEROIDNI ANTIINFLAMATORNI LEKOVI

(engl. nonsteroid antiinflamatory drugs ), sinonim nesteroidni antireumatici. Velika grupa lekova: aspirin i drugi salicilati; ibuprofen, naproksen, flurbiprofen i dr. derivati propionske kiseline; diklofenak, eto-dolak, indometacin i dr. derivati propionske kiseline; meloksikam, piroksikam, tenoksikam i dr. oksikami; azapropazon, fenilbutazon i dr. derivati pirazolona. Ublaavaju bol i druge simptome reumatikih bolesti i pobo-ljavaju pokretljivost zglobova. Inhibiraju enzim ciklooksigenazu i time spreavaju stva-ranje prostaglandina i drugih citokina koji prouzrokuju zapaljenjsku reakciju tkiva. Ne-eljena dejstva su vrlo esta: od nadraaja eluca i krvarenja, do oteenja bubrega i alergijskih reakcija, a ea su kod starih ljudi. Podnoljivost je bolja ako se lekovi uzimaju uz obroke.

NESTRUKTURNI PROTEIN
(engl. unstructural protein ), enzim kodiran virusnim genima koji menja metabolizam i grau inficirane elije i uestvuje u razmnoavanju virusa.

NESVEST
(engl. unconsciousness), gubitak svesti, sposobnosti da se ostane na oprezu i budan. Osoba bez svesti izgleda kao da spava, ali ne moe da bude probuena. Laki stepen besvesnog stanja se ponekad naziva stupor, dok dublji gubitak svesti moe da se nazove koma. Dubina nesvesnog stanja se meri odgovorom pacijenta na dozirane stimuluse kao to su poziv po imenu, dodirivanje pacijenta ili reagovanje na bolni stimulus. Odgo-vori mogu da se ispolje kao brza, ali neodgovarajua reakcija, odgurivanje bolnog stimulusa, pravljenje grimasa, abnormalni stav tela (npr. u decerebraciji) ili se moe desiti da odgovora nema. Zavisno od dubine nesves-nog stanja mogu da se jave i abnormalnosti u disanju, poloaju tela, pupilarnom refleksu i okulo-vestibularnom refleksu. Elektroencefalogram je jednolino abnormalan i moe da se koristi u odreivanju dubine nesvesnog stanja. Uzroci nesvesnog stanja mogu da budu povreda glave, abnormalnosti metabolizma (npr. uremija, hipoglikemija), encefalitis i trovanje lekovima.

NETILMICIN
(engl. netilmycin), aminoglikozidni antibiotik efikasan i protiv bakterija otpornih i na gentamicin. Koristi se u vidu in-jekcija za leenje infekcija izazvanih uglav-nom Gram-negativnim bakterijama. Preparat: Netromycin.

NETIPSKI
(engl. atypical), 1. onaj koji ne pripada grupi koja predstavlja neto opte i mno-gima zajedniko; 2. onaj koji nije bitan, karakteristian; 3. nekarakteristini primerak roda ili vrste.

NETROMBOCITOPENINA PURPURA
(engl. non-thrombocytopenic purpura ), pore-meaj koji karakterie pojava svetlocrvenih ili zagasitih promena po koi, a ne postoji sni-enje broja trombocita.

NETROPSKI SPRU
(engl. sprue), v. celijana bolest.

NEUR-, NEURO(engl. neur-, neuro-), prefiks koji se odnosi na nerv.

NEURAMINIDAZA
(engl. neuraminidase), enzim iz roda hidrolaza (actilneuraminil hidrolaza, EC 3.2.1.18), koji katalizuje hidrolizu glukozidnih veza izmeu ostataka sijalinske kiseline i heksoze ili heksozamina na neredukcionom kraju oligosaharida, koji se nalaze u glikoproteinima, glikolipidima i proteoglikanima. Zbog genetski uslovljenog nedostatka neuraminidaze javlja se mukolipidoza I.

NEURAMINSKA KISELINA
(engl. neuramic acid), piranozni keto-eer sa devet uglje-nikovih atoma i D-konfiguracijom, koji bio-sintetski nastaje iz derivata piruvata i manozamina.

NEURAPRAKSIJA
(engl. neurapraxia), oteana nervna provodljivost u odsustvu strukturnih promena kao posledica pritiska, ishemije; oporavak funkcije je mogu.

NEURASTENIJA
(engl. neurasthenia), istovremena nervna slabost (iscrpljivost) i nervna razdraljivost. Izraz je suvie uopten, pa se tei diferencijalnoj i specifinoj analizi. U upotrebi je kao pridev (neurastenino ponaanje).

NEUREKTOMIJA
(engl. neurectomy), hir- urko isecanje dela senzitivnog ivca u cilju leenja bolnog stanja, najee kod neuralgije.

NEURILEMOM
(engl. neurilemmoma), v. neurofibroma.

NEURINOM
(engl. neurinoma, neurolemmoma, schwannoma ), benigni inkapsulirani tumor ija je osnovna komponenta identina Schwa-nnovim elijama; neoplastike elije proli- feriraju unutar

endoneurijuma, a perineurijum ini kapsulu. Nastaje na kranijalnim nervima, posebno na osmom, kao i na perifernim i simpatikim. N. pontocerebelarnog ugla , poreklom iz omotaa vestibularnog ivca. Izaziva progresivno slabljenje sluha i znake kompresije cerebeluma, modanog stabla i donjih kranijalnih nerava.

NEURITIS
(engl. neuritis), zapaljenje nerva praeno bolom i slabou; anestezijom i parestezijom, paralizom, atrofijom i gubitkom refleksne aktivnosti.

NEURO-,
prefiks koji se odnosi na nervni sistem ili oznaava pripadnost nervnom sistemu.

NEUROANASTOMOZA
(engl. neuroanastomosis), hirurko spajanje preseenih krajeva dva razliita nerva.

NEUROANATOMIJA
(engl. neuroanatomy ), deo anatomije koji se bavi prouavanjem grae i naina organizovanja nervnog sistema oveka i razliitih ivotinjskih vrsta.

NEUROBLASTOM
(engl. neuroblastoma ), veoma maligan tumor nastao od elija od kojih se normalno razvija nervno tkivo. Moe da se javi svugde gde postoji vegetativni nervni sistem. Najee se javlja u sri nadbubrene lezde. Daje metastaze u drugim organima i kostima. Javlja se kod dece do etvrte godine.

NEUROCIRKULARNA ASTENIJA
(engl. neurocirculatory asthenia), sindrom koga karakteriu palpitacije, dispnea, oseaj umora, strah od napora, oseaj nelagodnosti prilikom rada ili bilo kakvog napora. Spada u neka od anksioznih stanja.

NEURODERMATITIS
(engl. lichen simplex chronicus), v. lihen simpleks hronikus.

NEUROEFEKTOR
(engl. neuroeffector), efe-rentni nerv i organ, mii ili lezda koje taj nerv inervie.

NEUROENDOKRINI SISTEM
(engl. neuroendocrine system), sistem dualne kontrole odreenih telesnih aktivnosti nervima i cirkuliuim hormonima (neuroendokrini transdjuser na akcioni potencijal odgovara sekrecijom hormona). Funkcionisanje autonomnog nervnog sistema posebno je blisko povezano sa hipofizom i adrenalnim lezdama. V. neurohormon, v. neurosekrecija.

NEUROENDOKRINO
(engl. neuroendoc-rine ), koje pripada nervnom i endokrinom sistemu u anatomskom ili funkcionalnom odnosu; npr. hipotalamika jedra i hipofiza ine neuroendokrini aparat.

NEUROEPITELIOM
(engl. neuroepithelioma ), maligni tumor mrenjae oka (retinoblastom) nastao od primitivnog nervnog tkiva slinog neuroblastomu. Moe da se javi i u centralnom nervnom sistemu ili da zahvati nerv ula mirisa, ree periferne nerve.

NEUROFIBROMA
(engl. neurofibroma ), benigni tumor porekla omotaa perifernih nervnih vlakana (ivaca). Obino nije praen tegobama, osim ako raste u blizini korena nerava - na izlasku iz kimenog stuba kada prouzrokuje bol. Drugi naziv mu je vanom.

NEUROFIBROMATOZA
(engl. neurofibromatosis ), poznata kao Reklinghausenova bolest. Nasledno oboljenje koje karakteriu brojni benigni tumori porekla veziva omotaa nerava (neurofibromi). Ukoliko se javi u kanalu kimene modine, moe da pritiska nerve i dovodi do razliitih ispada funkcije. Ponekad moe da se izrodi u maligni oblik - neurofibrosarkom.

NEUROFIBROSARKOM
(engl. neurofibrosarcoma ) maligni neurofibroma. V. neurosarkom. tumor nastao malignom alteracijom (preobraajem)

NEUROFIZIOLOGIJA
(engl. neurophysiology), fiziologija nervnog sistema.

NEUROGENA BEIKA
, neurogena disfunkcija beike. Oteenje senzorne ili motorne inervacije donjeg urinarnog trakta ima za posledicu disfunkciju koja se s obzirom na poreklo naziva neurogena disfunkcija. Uzroci

neurogene disfunkcije beike mogu da budu uroeni (mijelodisplazija i agenezija sakruma) i steeni povrede kimene modine (komocija, kontuzija, kompresija, delimine ili potpune sekcije, mnoge bolesti centralnog i perifernog nervnog sistema). Poremeaj vezikalne inervacije nastaje i kao sekundarna posledica infekcije i posle ponavljanih hiperdistenzija beike. Klasifikacije neurogene beike: Bors-Comarova - 1) lezija senzornog neurona, 2) lezija motornog neurona, 3) lezija senzomotornog neurona (lezija gornjeg motornog neurona, lezija donjeg motornog neurona, meovita lezija); klasifikacija po Lapidesu - refleksna beika, neinhibirana beika, autonomna beika, lezija senzornog neurona, lezija motornog neurona. Leenje obuhvata arteficijalno pranjenje beike, farmakoloku terapiju, biofeedback i ponovni trening beike, prekid inervacije (subarahnoidalni blok, sakralna rizotomija, periferna denervacija beike), augmentacionu cistoplastiku, fizioterapiju, elektrinu stimulaciju karlinog dna, vezikouretralnu suspenziju, rekonstrukciju vrata beike, mehaniku kompresiju uretre (teflonska pasta ili kolagen), Credeovu kompresiju, Valsalva manevar, redukcionu cistoplastiku i dr.

NEUROGENI
(engl. neurogenic ), 1. koji potie iz nervnog sistema; 2. izazvan nerv-nom stimulacijom; 3. izazvan boleu ili disfunkcijom nervnog sistema.

NEUROGENI OK
(engl. neurogenic shock ), nastaje zbog neurogene vazodilatacije do koje moe da doe kod traume modanog tkiva ili krvarenja u mozgu, povrede kimene mo-dine, duboke opte ili spinalne anestezije ili intoksikacije modanog tkiva.

NEUROHIPOFIZA
(engl. neurohypophysis, the posterior lobe of the pituitary gland ), zadnji reanj hipofize nije lezdano tkivo, za razliku od prednjeg renja, ve tkivo u kome se zavravaju nervni produeci elija koje se nalaze u hipotalamusu. Ovim nervnim zavrecima iz hipotalamusa dospevaju granule vasopresina i oksitocina, gde se deponuju do oslobaanja u cirkulaciju. V. hipofiza.

NEUROHIRURG
(engl. neurosurgeon ), lekar specijalista koji izvodi neurohirurke operacije; specijalizacija u naoj zemlji traje est godina, a zvanje se stie polaganjem specijalistikog ispita.

NEUROHIRURGIJA
(engl. neurosurgery), zasebna grana hirurgije koja se bavi leenjem oboljenja centralnog i perifernog nervnog sistema, modanih ovojnica i okruujuih ko-tanih struktura; obuhvata povrede, uroene anomalije, vaskularna oboljenja, tumore, zapaljenjske i parazitarne bolesti mozga i ki-mene modine, degenerativna oboljenja ki-menog stuba, povrede i tumore perifernih ivaca i funkcionalne poremeaje (epilepsiju, bol, nevoljne pokrete, spastinost, psihike poremeaje). Karakteriu je mikrohirurka tehnika i razvoj minimalno-invazivnih metoda (endovaskularna, endoskopska,

stereotaksika).

NEUROHIRURKI PACIJENT
(engl. neurosurgery patient ), obolela ili osoba koja pati od neurolokih poremeaja koji se mogu izleiti hirurki, ili je pretrpela kraniocerebralnu i/ili spinalnu i/ili traumu perifernog nervnog sistema koje se lee hirurkim putem, a iji je tretman u toku.

NEUROHORMON
(engl. neurohormone), hormon koji se proizvodi unutar specijalizovanih nervnih elija i sekretuje iz nervnih zavretaka u cirkulaciju. Primeri: hormoni oksitocin i vazopresin, koje proizvode nervne elije hipotalamusa i oslobaaju u cirkulaciju zadnjeg renja hipofize, i noradrenalin, koga sekretuje hromafino tkivo u adrenalnoj me-duli.

NEUROLEPTANALGEZIJA
(engl. neuroleptanalgesia ), stanje intenzivne analgezije i amnezije izazvano davanjem narkotikih analgetika i neuroleptikih lekova; svest moe ostati ouvana ili ne, a kardiorespiratorna funkcija moe biti izmenjena.

NEUROLEPTANESTEZIJA
(engl. neuroleptanesthesia), stanje neuroleptanalgezije i gubitka svesti izazvano udruenim davanjem narkotikih analgetika i neuroleptikog sredstva, zajedno sa inhalacijom azotnog oksidula i kiseonika, sa ili bez davanja miinih relaksanata.

NEUROLEPTICI
(engl. neuroleptics), v. antipsihotiki lekovi.

NEUROLEPTIAN
(engl. neuroleptic ), neuroleptino sredstvo; sredstvo sa neuro-leptikim delovanjem; neurofarmakoloko sredstvo koje ima antipsihotino delovanje, u osnovi utie na psihomotornu aktivnost i nema hipnotiko delovanje; moe da izazove ekstrapiramidalni sindrom.

NEUROLIZA
(engl. neurolysis ), 1. razaranje nervne supstance; 2. hirurka procedura koja podrazumeva oslobaanje nerva i dekompresiju endoneuralnog prostora; spoljanja n. , oslobaanje nerva od adhezija i uklanjanje paraneurijuma; unutranja n. , interfascikularna n. , uklanjanje fibrotinog epifascikularnog i interfascikularnog epineurijuma, paraneurijuma i endoneurijalne fibroze.

NEUROLIZA PERIFERNIH SOMATSKIH NERAVA ILI GANGLIJA


(engl. neurolysis of peripheral somatic nerves or ganglions ), destrukcija nervnog tkiva hemijskim neuroliticima (alkohol, fenol, glicerol), kriogeno (smrzavanjem) i termalnom radiofrekventnom koagulacijom. Indikovana kod dugotrajnog, intenzivnog i netraktabilnog bola maligne etiologije kod pacijenata sa kratkotraj-nom ivotnom prognozom. Alkohol izaziva neuritis, krioanalgezija kratkotrajni efekt, a najbolja i najsavremenija je termalna radiofrekventna koagulacija, ali je oprema veoma skupa.

NEUROM
(engl. neuroma), 1. stari opti termin za neoplazme poreklom iz elija nervnog sistema, koji se danas ne koristi; 2. zadeblja-nje na mestu deliminog prekida ili na kraju proksimalnog patrljka perifernog ivca, nastalo regeneracijom nervnih vlakana koja se sklupavaju u oiljnom vezivnom tkivu. Oznaava se i kao traumatski i amputacioni neurom. Kada je praen estokim bolom, zahteva hirurku eksciziju.

NEUROMALACIJA
(engl. neuromalation), patoloko razmekavanje nerava.

NEUROMEHANIZAM
(engl. neuromecha-nism), strukture nervnog sistema koje regu- liu telesne aktivnosti.

NEUROMODULATOR
(engl. neuromodulator ), hemijska supstanca koja ima sposobnost da menja aktivnost elija u endokrinom i nervnom sistemu viecelularnih organizama.

NEUROMUSKULARAN
(engl. neuromuscular), koji se odnosi na nerve i miie.

NEUROMUSKULARNA SPOJNICA
(engl. neuromuscular junction ), mioneuralna spojnica. Veza izmeu motornog nerva i miia ko-ga on inervie. Izmeu proirenog zavretka nervnog vlakna (motorna zavrna ploa) iz koga se oslobaa neurotransmiter i membrane miia postoji pukotina kroz koju neurotransmiter difunduje, dolazi do miia (postsinaptika membrana) i izaziva njegovu kontrakciju. Ova spojnica je vrsta periferne sinapse.

NEURON

(engl. neuron), osnovna anatomska jedinica nervnog sistema; elija koja je specijalizovana da stvara i prenosi elektrine impulse. Ona se sastoji od elijskog tela, jednog aksona i brojnih dendrita.

NEURONI GOLGI TIP I


(lat. neuronum multipolare longiaxonicum), kategorija krupnih nervnih elija (neurona) sa dugim aksonima koji naputaju okolnu sivu masu i zavravaju se u nekom drugom delu CNS-a, ili u nekom drugom tkivu ili organu (miii, lezde, koa itd.) Ovde spadaju neuroni koji uestvuju u formiranju asocijativnih, komisuralnih i projekcionih vlakana, kao i perifernih nerava: Purkinjeve elije malog mozga, piramidalni neuroni kore velikog mozga, motorni neuroni kimene modine i dr.

NEURONI GOLGI TIP II


(lat. neuronum multipolare breviaxonicum), kategorija malih nervnih elija sa kratkim aksonima, koji ostaju u okolnoj sivoj masi. Tu spadaju zrnasti neuroni, asocijativni i komisuralni neuroni kimene modine, stelatne i korpaste elije malog mozga, Martinottieve, Renshawove elije itd.

NEUROPARAZIT
(engl. neuroparasite ), patogeni paraziti koji izazivaju oboljenja nervnog sistema. Neuroparaziti mogu biti jednoelijska bia - protozoe koje ive i razmnoavaju se u tkivu organa, ili larveni oblici parazitskih crva - helminata koji preko krvi dolaze u centralni nervni sistem i u ovim organima ne zavravaju svoj bioloki ciklus, ve izumiru i kalcificiraju.

NEUROPATSKA ARTROPATIJA
(engl. neuropathic arthropaties ), oboljenje zglobova koje je posledica poremeaja senzorne inervacije zglobova. Nalazi se kod eerne bolesti, alkoholizma, tabesa dorzalisa, lepre, siringomijelije i nekih reih neurolokih bolesti. Karakteriu je destruktivne promene na zglo-bovima uz minimalne subjektivne smetnje.

NEUROPEPTID
(engl. neuropeptide), peptid koji sintetie i sekretuje nervna elija i utie na nervnu aktivnost bliskih elija. V. neuromodulator.

NEUROPROTEZA
(engl. neuroprosthesis ), protetiki aparat koji se prikljuuje na periferni nerv ili se implantira u strukture centralnog nervnog sistema. Koristi se za hroninu sti-mulaciju nervnog sistema kod razliitih stanja i oboljenja. V. neurostimulator.

NEURORAFIJA

(engl. neuroraphy), hirurko spajanje krajeva preseenog nerva pomou ava.

NEUROREGULACIJA
(engl. neuroregulation ), usklaivanje aktivnosti (tkiva, organa, organskih sistema) sa fiziolokim standardima tog delovanja.

NEURORETINOPATIJA
(engl. neurore-tinopathy ), istovremeno prisustvo promena na retini i optikom ivcu. Javlja se kod tok-sinog dejstva odreenih supstanci i kod sistemske hipertenzije, kada hipertonina reti- nopatija i edem papile daju hipertenzivnu neuroretinopatiju.

NEUROSARKOM
(engl. neurosarcoma ), poznat kao maligni vanom. Tumor porekla Sch-wannove opne (lipidnog omotaa) nervnih vlakana.

NEUROSEKRECIJA
(engl. neurosecretion ), 1. sekretorna aktivnost nervnih elija; 2. pro-izvod sekretorne aktivnosti nervnih elija (npr. sekrecija oslobaajuih hormona, neurotransmitera i dr.).

NEUROSIFILIS
(engl. neurosyphilis), retka manifestacija kasnog sifilisa sa zahvatanjem krvnih sudova i tkiva mozga, modanih opni i kimene modine.

NEUROSKLEROZA
(engl. neurosclerosis ), grupa oboljenja ija je zajednika osobina demijelinizacija bele supstance mozga i ki-mene modine uz sekundarnu proliferaciju glije; difuzna skleroza modanog tkiva.

NEUROSTIMULATOR
(engl. neurostimulator), implatibilni elektrini stimulator nerv-nog sistema sa izlaznim elektrodama; ciljevi stimulacije su blokada tekog bola ili podsticanje odgovarajueg nerva da izazove mii-nu kontrakciju.

NEUROTIAR
(engl. neurotic), pacijent koji boluje od neurotinog poremeaja.

NEUROTIZACIJA

(engl. neurotization), 1. implantacija nerva u mii; 2. regeneracija nerva.

NEUROTMEZA
(engl. neurotmesis ), deli-mino ili potpuno presecanje nerva sa kida- njem aksona, mijelinskog omotaa i vezivnog tkiva. Regeneracija kod ovakvog oteenja ni-je mogua.

NEUROTOMIJA
(engl. neurotomya ), potpuno ili delimino presecanje kranijalnog ili pe-rifernog ivca, ime se prekida refleksni luk u cilju sniavanja spastinosti udova ili leenja neuralgije; retrogradna n. , selektivno presecanje retroganglionarnog dela nervusa trige-minusa uz potedu motornog i oftalminog dela ivca. Jedna je od metoda za leenja neuralgije trigeminusa koja se danas ree koristi.

NEUROTRANSMISIJA
(engl. neurotransmission), prenoenje elektrinih impulsa sa jednog neurona na drugi.

NEUROTRANSMITER
(engl. neurotransmitter ), supstanca koju proizvodi nervna elija, obino nervni zavretak, koja reaguje sa receptorom na susednoj eliji ili eliji na izvesnoj udaljenosti i proizvodi odgovor receptorske postsinaptike elije. U ova jedinjenja spadaju acetilholin, epinefrin, norepinferin, dopamin, serotonin, g-aminobuterna kiselina, glicin, glutamat i neki oligopeptidi.

NEUROTRAUMA
(engl. neurotrauma, nerve lesion ), opti termin za razliite povrede iv-ca, koje ukljuuju kompresiju, kontuziju, laceraciju, avulziju i termike, ishemike, injekcione i projektilne povrede.

NEUROTRAUMATOLOGIJA
(engl. neurotraumatology ), grana neurohirurgije koja se bavi izuavanjem, leenjem i prevencijom kraniocerebralnih i spinalnih povreda.

NEUROTROFAN
(engl. neurotrophic), uticaj nerva na ishranu i odravanje normalnog sta-nja u tkivima.

NEUROTROFINA ULCERACIJA
(engl. tropic ulcer ), defekt koe i potkoja nastao kao rezultat dugotrajnog pritiska ili trenja na mestima koja su postala neosetljiva usled neke neuroloke bolesti ili poremeaja cirkulacije. esto

se mogu videti kod dijabetiara, siringomijelije, dorzalnog tabesa, lepre itd.

NEUROTROFINI
(engl. neurotrophins ), Ciljne strukture, elije mete ili target elije mogu da utiu na elije koje ih inerviu sintetiui i oslobaajui neurotrofine. Neurotrofine preuzimaju nervni zavreci preko specifinih receptora sa malim i velikim afi-nitetom za tirozin kinazu i transportuju retrogradno u aferentni neuron. Do sada je najvie istraen faktor rasta (nerve growth factor, NGF) koji preuzimaju trk (tirozin kinaza) A receptori. Drugi je neurotropni faktor mozga (brain derived neurotrophic factor, BDNF) koji preuzimaju trk B receptori, dok neurotrofin-3 (neurotrophin-3) deluje preko trk C receptora.

NEUROTROPAN
(engl. neurotropic), koji pokazuje afinitet prema, ili koji se lokalizuje u nervnom tkivu.

NEUROTROPIZAM
(engl. neurotropism ), afinitet nekog patogenog mikroorganizma prema nervnom tkivu, gde moe prouzrokovati infekciju razliitog intenziteta i zahvatiti razliite delove nervnog tkiva. Neurotropnost nekog mikroorganizma moe da bude njegova primarna osobina (v. rabies) ili samo jedna od njegovih osobina koje se ispoljavaju u toku sistemske infekcije ili izolovano (npr. Herpes simplex virus, Mycobacterium Tuberculosis).

NEUROTROPNI VIRUSI
(engl. neurotropic virus ), vrste virusa sa izraenim tropizmom za nervno tkivo. Od brojnih vrsta najznaajniji su rabies virus, entero virus, pojedini alfa vi-rusi (virusi konjskog encefalitisa), virus krpeljnog meningoencefalitisa, virus limfocitarnog horiomeningitisa i herpes virusi.

NEUROTROZA
(engl. neurotrosis), v. neurotrauma.

NEUROZA
(engl. neurosis ), stari naziv za grupu nepsihotinih mentalnih poremeaja, sada zamenjen (ICD-10) specifinim oznakama: anksiozni, fobijski, disocijativni pore-meaji. Predstavlja funkcionalno oboljenje nervnog sistema. Medicinski, neuroza je skup simptoma koji ometaju svakodnevni ivot i izraavaju anksioznost u obliku somatskih konverzija, fobija ili opsesija. Psihoanalitiki, neuroze se zasnivaju na nere-enim konfliktima u kojima je bitan Edipovski model sukoba. Simptom neuroze izraava neuspeh sekundarnog potiskivanja pulzija. Odnos prema realnosti je ouvan i kod neuroza ne dolazi do dezintegracije linosti (kao kod psihoza).

NEUSLOVLJEN ODGOVOR,
v. neuslovljen stimulus.

NEUSLOVLJEN STIMULUS
(engl. unconditioned stimulus), prirodna dra (i refleksni odgovor) npr. luenje pljuvake na miris hrane

NEUTRALIZACIJA
(engl. neutralization), 1. reakcija neke kiseline sa bazom u kojoj nastaju so i voda; 2. spreavanje vezivanja virusa za specifine receptore na povrini elije. Antitela IgM i IgG klase neutraliu viruse u cirkulaciji, a sekretorna IgA antitela na sluzokoama.

NEUTRALNE MASTI
(engl. neutral fats), naj-zastupljenija grupa lipida u prirodi, a estri su masnih kiselina sa glicerolom. Formiraju se kao mono-, di- i triacilglicerol estri, od kojih je triacilglicerol najzastupljeniji.

NEUTROFILIJA
(engl. neutrophilia), pove-anje broja neutrofilnih granulocita u cirkulirajuoj krvi iznad 7,5 x109/l. Termin granulocitoza esto se upotrebljava umesto termina neutrofilija. Javlja se u infekcijama, zapaljenjima neutvrene etiologije kao to je miozitis, malignim bolestima, poremeajima metabolizma (dijabetesnoj ketoacidozi, akutnom gihtu), opekotinama, u malignim bolestima krvi kao to su agnogena mijeloidna metaplazija, prava policitemija. Neutrofilija moe nastati dejstvom epinefrina i glukokortikoida.

NEUTROFILNA EKSUDACIJA
(engl. neutrophil exudation ), izlazak neutrofila iz krv-nog suda u akutnim fazama zapaljenja; nalaz eozinofila u eksudatu.

NEUTROFILNA LEUKEMIJA
(engl. neutrophilic leukaemia ), maligna krvna bolest u kojoj dominiraju segmentovani leukociti. Zove se i leukemija zrelih elija ili polimorfonuklearna leukemija.

NEUTROFILNI GRANULOCITI
(engl. neutrophils, lat. granulocitus neutrophilicus segmentonuclearis ), neutrofili; najbrojnija vrsta granulocita, 40% do 75% cirkuliuih leukocita. Promera su od 10 do 12 m, imaju tipino segmentirano jedro (3-5 lobusa povezanim uskim mostovima hromatina) i sitne granule u citoplazmi,

koje se boje i baznim i kiselim bojama i otuda im naziv. Oko 20% granula ine azurofilne granule, promera oko 500 nm, koje se smatraju primarnim lizozomima, jer sadre brojne enzime koje izruuju u fagolitine vakuole. Specifine granule su veliine oko 200 nm, sadre lizozim, fagocitin i alkalnu fosfatazu, a svoj sadraj takoe dodaju u fagolitine vakuole. Neutrofilni granulociti imaju sposobnost ameboidnog kretanja, dijapedeze i fagocitoze. To su specijalisti za fagocitozu bakterija. Oko 50% neutrofilnih granulocita je priljubljeno uz zidove kapilara, odakle odlaze u vezivna tkiva irom organizma, privueni raznim hemotaktinim materijama. ivotni vek im je oko 8 dana. U zdravom organizmu postoji rezerva neutrofilnih g. za brzu mobilizaciju u sluaju naglog prodora bakterija: deo te rezerve je u kotanoj sri, a deo uz ivice kapilara.

NEUTRON
(engl. neutron ), elementarna estica, sastavni deo svih atomskih jezgara (osim jezgra najrasprostranjenijeg izotopa vodonika). Neutron je nenaelektrisan, a masa mu je 1,6749286 x10-27 kg. Moe da se raspadne na proton, elektron i antineutrino (b raspad). Van jezgra vreme poluraspada neutrona je 12 - 13 minuta.

NEUTRONSKA TERAPIJA
(engl. neutron therapy), radioterapija u kojoj je zrak koji se primenjuje snop neutrona.

NEUTROPENIJA
(engl. neutropenia ), nenormalno smanjenje broja neutrofila u krvi. esto se javlja u toku akutne leukemije, infekcija, hipersplenizma, splenomegalije, reu-matoidnog artritisa i kod nedostatka vitamina B12. V. leukopenija.

NEVOLJNI
MIII (engl. involuntary muscle), v. glatki miii.

NEVOLJNO GRENJE ONIH KAPAKA


(engl. blepharospasmus), grevito zatvaranje oba ona kapka. Gr moe da bude klonian i tonian. Klonian je ako se gre pojedini snopovi m. orbicularis oculi (fibrilatio), koje bolesnici oseaju kao nevoljno grenje, obi-no spoljanjeg dela donjeg kapka, to se vidi kao podrhtavanje koe na mestu gra. Javlja se kod nervoznih i premorenih ljudi. Toniki gr m. orbicularis oculi je pravi blefarospazam. On je najee refleksan i nastaje nadra-ajem n. trigeminusa pri raznim oboljenjima oka.

NEVUS
(engl. naevus), mlade, razvojni poremeaji koe (hamartomi) koji se odlikuju hiperplazijom pojedinih struktura koe i adneksnih struktura u vidu jasno ogranienih areala. V. mlade.

NEVUS SIMPLEX
(engl. Salmon patch), ujed lososa, mala, nejasno ograniena vaskularna lezija (ektazija), obino simetrina (sa obe strane srednje linije), na kapcima, glabeli, gornjoj usni ili zadnjoj strani vrata, koju uoavamo kod 30 - 40% novoroenadi, a koja moe postati izraenija pri plau ili pri promeni temperature okoline. Spontano se povlai posle vie meseci, a na mestu pro-mene ostaje normalna koa.

NEZAVISNOST DOGA AJA


(engl. independence of events), dva dogaaja su nezavisna ako pojava jednog ni na koji nain ne odreuje pojavu drugog. Za dve promenjive varijable kae se da su nezavisne ako raspo-dela vrednosti jedne od njih ostaje ista pri svim vrednostima druge. Nezavisnost je antonim za povezanost.

NEZNANA SMRT,
nejasna prirodna smrt iji je uzrok nepoznat. Najea je kod osoba koje su umrle bez prisustva drugih, za ivota lekarski nepregledanih i neleenih, ili kod osoba za ivota lekarski pregledanih i leenih, ali kod kojih vrsta oboljenja nije mogla biti odreena.

NEELJENO DEJSTVO
(engl. adverse effect, adverse reaction ), svaka nenameravana reakcija ili posledica primene leka, odnosno svaki toksian i neeljeni efekt leka koji se ispoljio posle primene uobiajene doze za oveka i na pravilan nain. Uzroci neeljenih dejstava su: neselektivnost leka za organe, izmenjena farmakokinetika leka zbog bolesti jetre ili bubrega, posebna stanja organizma kao alergija, mladost ili starost i dr. Naini ispoljavanja su razliiti: od pojaavanja osnovnog farmakolokog dejstva (depresija CNS, hipotenzija, hipoglikemija i dr.) do toksinog oteenja organa (hepatotoksinost, kardiotoksinost, nefrotoksinost, neurotoksinost i dr). Dozno-zavisna neeljena dejstva su posledica neusklaenosti doze i organizma bolesnika i mogu se predvideti i lako korigovati smanjivanjem doze. Dozno-nezavisna neeljena dejstva su obino alergijske reakcije i ona su po pravilu nepredvidljiva po vrsti i teini, i kad se jave treba prekinuti uzimanje leka.

NENOST
(engl. tenderness), specifino ose-anje, jedna od komponenata ljubavi. Osim u erotskim odnosima, sree se i u odnosima prema nezatienima, mladim i starim osobama, kao i prema ivotinjama.

NGA
, neogalaktoalbumin. Proteinski kompleks koji se selektivno vezuje za receptore na membranama hepatocita. Intenzitet ve-zivanja zavisi od gustine receptora i protoka krvi kroz jetru. Obeleen sa 99mTc u nuklearnoj medicini slui za scintigrafsku procenu funkcije hepatocita to je indikovano u ispitivanju farmakolokih dejstava i efekata hemioterapije kod bolesnika s malignim tumorima u jetri.

NIACIN
(engl. niacin), vitamin B3, 3- -piridinkarboksilna kiselina, RMM 123,11. Niacin je vitamin rastvorljiv u vodi koji se originalno naziva PP faktor, prema sposobnosti da deluje preventivno protiv pelagre. Amidni oblik niacina, niacinamid, ulazi u sastav dva koenzima nikotinamid adenin dinukleotida (NAD) i nikotinamid adenin dinukleotid fosfata (NADP). U organizmu se niacin sintetizuje iz triptofana. Naziva se i nikotinska kiselina.

NIACINAMID
(engl. niacinamide), amidni oblik niacina.

NICANJE ZUBA
(engl. eruption of tooth, lat. eruptio dentis), kontinuirano kretanje zuba kroz kost i meka tkiva do funkcionalnog polo-aja u zubnom nizu.

NIDACIJA
(engl. nidation), implantacija oplo-enog jajeta u materinu sluzokou. Posle oploenja jajna elija stie u materinu duplju, gde se ubrzano deli i od morule postaje blastocista. Pod dejstvom citolitikih enzima, ova formacija nalee na endometrijum, razara ga i prodire u njegovu dubinu. Na mestu pro-dora jajne elije formira se ep, koji biva zamenjen kapsularnom deciduom. Nidacija se najee vri u deciduu prednjeg ili zadnjeg zida tela materice, gde se kasnije iz bazalnog dela decidue i upastog horiona stvara poste-ljica.

NIFEDIPIN
(engl. nifedipine), antagonist kalcijuma iz grupe dihidropiridina. Vazodilatator koji deluje selektivno na arteriole i arterije, sniava krvni pritisak i smanjuje potrebu srca za kiseonikom. Koristi se oralno za leenje hipertenzije, stabilne i vazospastine angine pektoris i kod Raynaudovog sindroma. Neeljena dejstva su posledica nagle vazodilatacije: crvenilo lica, glavobolja, malaksalost, palpitacije, peckanje u oima, edemi lanaka i prolazna hipotenzija. Preparati: Adalat, Nifelat, Nifelat retard, Nifedipin.

NIHILIZAM
(engl. nihilism), stanovite potpunog odricanja vrednosti, u psihijatriji depresivna sumanutost npr. kod involutivne melanholije (Cotardov sindrom).

NIKARDIPIN
(engl. nicardipine ), antagonist kalcijuma slian nifedipinu, ali dugotrajnijeg dejstva. Koristi se oralno za leenje hiperten-zije i stabilne angine pektoris. Preparat: Bac-ri.

NIKLOZAMID
(engl. niclozamide), tenicid, lek koji ubija pantljiare. Koristi se za leenje tenijaze, tako to se odjednom uzmu sve 4 tablete posle doruka. Preparat: Yomesan.

NIKORANDIL
(engl. nicorandil), vazodilatator koji iri i vene i arterije. Pripada novoj grupi lekova iji je mehanizam dejstva otvaranje kalijumskih kanala. Koristi se za lee-nje i profilaksu stabilne angine pektoris, ali njegovo mesto u terapiji nije sasvim defi-nisano. Preparat: Ikorel.

NIKOTIN
(engl. nicotine), alkaloid, sastojak duvana i duvanskog dima. Nadraajno deluje na CNS i podstie stanje budnosti, a delom i na autonomne ganglije i skeletne miie to pojaava tonus glatke i skeletne muskulature i sekreciju lezda. Nikotin stimulie tzv. niko-tinske receptore, preko kojih inae acetilholin odrava normalnu funkciju ovih organa. U poljoprivredi, nikotin se koristi kao insekticid, pa ako se zadesno popije rastvor nikotina, moe doi do smrtonosnog trovanja.

NIKOTINAMID ADENIN DINUKLEOTID, NAD


(engl. nicotinamide adenine dinu-celotide), koenzim brojnih enzima oksidoreduktaza u kojima slui kao akceptor elektrona u reverzibilnoj reakciji. Sastoji se od dva nukleotida koja su medusobno vezana pirofosfatnom vezom. Nukleotidi sadre adenin ili nikotinamid, D-ribozu i fosfornu kiselinu. Ovaj koenzim se koristi i za merenje aktivnosti mnogih enzima na osnovu promene apsorbancije redukovanog oblika koenzima NADH na 339 nm.

NIKOTINAMID ADENIN DINUKLEOTID FOSFAT, NADP


(engl. nicotinamide adenine dinucleotid phosphate), koenzim osidoreduktaza, koji se od koenzima NAD razlikuje samo po jednom ostatku fosforne kiseline vie koja je estarski vezana u poloaju C-3 adenozinskog dela molekula. Ima istu ulogu kao i NAD.

NILUTAMID
(engl. nilutamide), selektivni antagonist androgenih receptora. Spreava vezivanje testosterona za tkiva. Koristi se za leenje raka prostate sa metastazama kao do-punska terapija. Specifina neeljena dejstva su: impotencija, smanjenje libida i intolerancija na alkohol. Preparat: Anandron.

NIMESULID
(engl. nimesulide), novi nesteroidni antiinflamatorni lek. Preparat: Nim-ulid.

NIMFOMANIJA

(engl. nymphomania), kvantitativni poremeaj seksualnog nagona ene, u smislu pojaane seksualne aktivnosti. Naj-ee se sree u sklopu manije.

NIMODIPIN
(engl. nimodipine), antagonist kalcijuma sa vazodilatatornim dejstvom na arterije mozga. Koristi se najpre u vidu intravenske infuzije, pa oralno za suzbijanje vazospazma posle subarahnoidnog krvarenja. Preparati: Galmodipin, Nimotop S.

NISHODNI KOLON
(engl. descending colon, lat. colon descendens), v. kolon descendens.

NISTAGMUS
(engl. nystagmus), horizontalni, vertikalni ili kruni nesvesni i nevoljni pokreti onih jabuica; titranje oiju. Ovi oni pokreti su razliite brzine i amplitude, i uglavnom horizontalnog pravca. Postoji vie od 38 klasifikacija nistamusa. Najei su nistagmus oftalmologa, otologa i neurologa; postoje i fizioloki nistagmus - optokinetski, zatim vestibularni (prilikom praenja linearnog kretanja predmeta) i kompenzatorni pokreti oiju pri promeni poloaja tela, da bi se izbegla vidna dezorijentacija.

NISTATIN
(engl. nystatin), antibiotik protiv gljivice kandida (lat. Candida ili Monillia albicans). Koristi se lokalno za leenje monilijaze na koi i sluznicama usta ili creva. Preparat: Nistatin.

NITRATI
(engl. nitrates, organic nitrates ), organski preparati nitrata: nitroglicerin, izosorbid-dinitrat, izosorbid-mononitrat, pentae-ritrol-tetranitrat i dr. U organizmu se pretvaraju u azotni oksid NO, koji je inae odgovorni faktor endotela za vazodilataciju. Nitrati ire uglavnom vene, u njima se due zadrava krv i smanjuje dotok u srce. Zato se smanjuje srani rad i potreba za kiseonikom. Nitrati su klasini lekovi za profilaksu i leenje bolnih epizoda kod stabilne angine pektoris, ali mogu da se koriste i kod drugih oblika ishemijske bolesti srca. Neeljena dejstva nitrata su esta, ali blaga i uglavnom posledica vazodilatacije: crvenilo lica, navala vruine, svrab, palpitacije, blaga hipotenzija, nesvestica. U toku uzimanja nitrata razvija se tolerancija, dejstvo slabi, i zato je potreban period od 10 sati bez nitrata.

NITRAZEPAM
(engl. nitrazepam), benzodiazepin dugog dejstva koji se preporuuje kao lek protiv nesanice. Preparat: Nitram.

NITRENDIPIN
(engl. nitrendipine ), antagonist kalcijuma slian nifedipinu, ali dugotrajnijeg dejstva. Koristi se oralno za leenje hipertenzije i stabilne angine pektoris. Pre-parati: Nitrepin, Stadipin.

NITROFURANTOIN
(engl. nitrofurantoin), uroantiseptik, ubija bakterije izazivae infekcija mokrainih puteva. Nije vie u prometu u Jugoslaviji, jer su uvedeni efikasniji lekovi, hinoloni i fluorohinoloni, sa manje neeljenih dejstava. Moe da izazove oteenja plua, sindrom slian lupus eritematodesu, perifernu neuropatiju, promene krvne slike i teke alergijske reakcije. Preparati: Furadantin, Nitrofurantoin.

NITROGLICERIN
(engl. nitroglycerin ), lek za stabilnu anginu pektoris. Za prekidanje anginoznog napada pod jezik se stavljaju 1-2 lingvalete ili sprej, za prevenciju napada koriste se neki retard preparati u obliku tableta ili masti. Kod nestabilne angine pektoris ili akutnog infarkta miokarda daju se intravenske infuzije nitroglicerina. Preparati: An-gised, Nirmin, Nitroglicerin, Nitrosol.

NITROPRUSID-NATRIJUM
(engl. nitroprusside sodium), vazodilatator koji jednako deluje na arterije i vene. Koristi se u vidu dugotrajnih intravenskih infuzija za leenje hipertenzivnih kriza. Preparat: Nitroprusid natrijum.

NIVOI NA RENDGENSKOM SNIMKU ABDOMENA


(engl. fluid levels on plain film of the abdomen), akutni abdomen je urgentno patoloko stanje koje se razvija za nekoliko sati ili dana i ugroava ivot bolesnika. Na rendgenskom snimku vide se hidroaerine senke gde horizontalna linija razdvaja vazduh i tenost prisutne u digestivnom traktu. Hidrogasni nivoi sa distenzijom pripadajuih vijuga koje su arkadno oblikovane karakteristine su za ileus, mada se javljaju i kod paralitikog ileusa. Dvostruki hidrogasni nivoi javljaju se kod volvulusa eluca i pri smetnjama u pasai dvanaestopalanog creva distalno od genus superior duodeni. Postoje normalno u elucu, bulbusu, terminalnom ileumu. Prisutni su i kod teih metabolikih poremeaja: uremije, hipokalijemije, dijabetine ketoacidoze. Ni u jednom od navedenih sluajeva nema distenzije vijuga creva.

NIZATIDIN
(engl. nizathidine), antagonist H2 receptora. Smanjuje luenje kiseline u elucu i ublaava tegobe. Koristi se za leenje ulkusa eluca i duodenuma, gastro-ezofagusnog refluksa i prateih tegoba kod neulkusne dispepsije. Preparat: Galitidin.

NIZOLDIPIN

(engl. nisoldipine), antagonist kalcijuma slian nifedipinu, ali dugotrajnijeg dejstva. Koristi se oralno za leenje hiperten-zije i stabilne angine pektoris. Preparat: Nizoldin.

NOCARDIA
(engl. Nocardia), rod bakterija unutar porodice Nocardiaceae. To su asporogeni, dugaki, razgranati tapii razne velii-ne. Veoma esto se nalaze u vidu filamenata koji su u zahvaenom tkivu i kulturi isprepleteni i obrazuju splet filamenata ili hifa koji se naziva micelijum. Nokardije su aerobne bakterije. Veina su saprofiti, a za humanu patologiju najznaajnija vrsta je Nocardia asteroides, koja izaziva sistemsku nokardiozu, supkutanu nokardiozu i micetom (hronino granulomatozno oboljenje).

NOCI(lat. nocivus), prefiks koje se odnose na bol.

NOCICEPTOR
(engl. nociceptor), receptor visokog praga koji odgovara na stimuluse (kao to su pritisak, seenje, peenje, lomljenje) dovoljnog intenziteta da izazovu oteenje tkiva i bol

NOCIPERCEPCIJA
(engl. nociperception), oseaj bola.

NOCIRECEPTOR
(engl. nociceptor), receptor za bol koji biva podraen oteenjem telesnih tkiva. Oteenja mogu biti: fizika, mehanika, toplotna, elektrika, hemijska kao to su toksini, ali i poveano stvaranje netoksinih materija u organizmu. Veina nocireceptora nalazi se u koi ili u ovojnicama visceralnih organa.

NONA APNEA
(engl. sleep apnea), pore-meaj koji karakterie povremeno i ponav-ljano zatvaranje faringealnog dela vazdunih puteva, sa deliminim ili potpunim pres-tankom disanja za vreme sna. Ispoljava se glasnim hrkanjem, jutarnjim glavoboljama, pospanou u toku dana, loim kvalitetom sna, pogoranjem intelektualnih funkcija i smanjenim libidom. Obino je udruena sa hroninom opstruktivnom boleu plua i gojaznou. Detaljno ispitivanje vri se polisomnografijom (praenje saturacije oskihemoglobina, protoka vazduha kroz usta i nos, elektrokardiografija i elektromiografsko praenje pokreta miia grudi i trbuha). Lei se izbegavanjem alkohola i sedativa, spavanja na leima, smanjivanjem telesne ma-se, a ukoliko sve to nema efekta, onda se primenjuje stalni pozitivni pritisak u disajnim putevima pomou nosne maske ili se pokua operativni zahvat (uvulopalatofaringoplastika).

NONA ENUREZA
(engl. nocturnal enuresis ), enuresis nocturna, bezvoljno kompletno pranjenje beike tokom noi, u snu kad bolesnik nije u stanju da primeni mehanizme koenja mokrenja, nego se ono, kada doe do poetka mokrenja, nastavlja do kraja. To je u sutini vraanje na deji tip mokrenja, na tip mokrenja kod bebe. U sutini kod enureze mokrenje se odvija bez kontrole viih centara u mozgu; u 50% sluajeva u pitanju su samo psihiki poremeaji, u 20% ima organskih promena koje su u uzronoj vezi sa enurezom, a u 30% se moe smatrati da je u pitanju zakasnela maturacija centara za mokrenje. Leenje obuhvata reim za dete i medikamentnu terapiju.

NONA MORA
(engl. nightmare ), predstavlja komarne snove koji se javljaju u toku REM-spavanja. Ukoliko nije povezana sa drugom psihijatrijskom simptomatologijom, ne smatra se patolokom pojavom.

NONO MOKRENJE
(engl. night urinate), nekontrolisano mokrenje u toku spavanja.

NONO SLEPILO
(engl. nigh blindness), hemeralopija; smanjenje vidne otrine u sumrak. Javlja se kod pigmentne degeneracije mrenjae, kratkovidosti, manjka vitamina A, ablacije mrenjae, glaukoma, atrofije onog ivca. Naziva se i kokoije slepilo.

NONO ZNOJENJE
(engl. night sweating), znojenje tokom spavanja ili nou. Najee se javlja u tuberkulozi.

NODALAN
(engl. nodal), znai da elektrini impuls potie iz atrioventrikularnog (pretkomorsko - komorskog) vora (nodusa).

NODALNA TAHIKARDIJA
(engl. A-V junctional tachycardia ), ubrzani srani rad iji je izvor u pretkomorsko-komorskom voru. Moe biti neparoksizmalna tahikardija i paroksizmalna. Neparoksizmalna nastaje i prestaje postepeno i due traje, frekvenca je obino oko 70 - 130 udara u minuti. Izazivaju je automatski impulsi u AV voru. Uzroci nastanka su prezasienost digitalisom, infarkt sranog miia, zapaljenje sranog miia, a moe se javiti i kod zdravih osoba. Paroksizmalna nodalna tahikardija prestaje i nastaje naglo i traje kratko, frekvenca je obino 180 - 200 udara u minuti. Izazvana je kruenjem impulsa u atrioventrikularnom voru. Javlja se u ishemijskoj bolesti srca, zapaljenskim oboljenjima sranog miia i drugim obolje-njima. Ovu tahikardiju kod zdravih izazivaju duvan, alkohol i neki

lekovi.

NODOZAN
(engl. nodose), osoba koja ima nodus ili noduse.

NODOZNA STRUMA
(lat. struma nodosa), nodusi ili vorovi u tiroidnoj lezdi mogu biti mali ili veliki, pojedinani ili multipli. vor koji se pipa u predelu lezde moe da predstavlja cistu, tumor tiroidne lezde ili paratiroidnih lezda, laringokelu, adenopatiju. Prave vorove unutar titaste lezde obino sainjavaju koloidni ili folikularni adenomi.

NODULARNI VASKULITIS
(engl. vasculitis nodularis), vrsta kutanog nekrotizirajueg vaskulitisa koji karakterie pojava nodula u potkonom tkivu, kao to je nodozni eritem.

NODULUS
(engl. nodule, lat. nodulus), vori; mala, ovalna tkivna masa.

NODUS
(engl. node, knob, lat. nodus), grupa elija, tkivna struktura ili organ nalik voru. N. atrioventrikularis (engl. atrioventricular node, lat. n. atrioventricularis), pretkomor-sko-komorski vor. Grupa posebno izgra-enih i modifikovanih sranih miinih elija koju karakterie nadraljivost. Pretkomorsko-komorski vor nalazi se neposredno uz prednje-donji deo meupretkomorske pregrade, iznad samog ua sranog venskog sinusa u desnu pretkomoru. Donji deo ovog vora dopire do baze meukomorske pregrade. Od pretkomorsko-komorskog vora polazi istoimeni snop (v. fascikulus atrioventrikularis); n. limfatikus ( engl. lymphatic n., lat. n. lymphaticus), limfni vor. Organ limfnog sistema koji izgrauje tanka vezivna aura unutar koje se nalaze guste agregacije limfnog tkiva. Kroz limfni vor protie limfa. Limfa dospeva do limfnog vora dovodnim limfnim (vaza aferens), a otie iz njega odvodnim limfnim sudovima (vaza eferens).

NOKARDIJAZA
(engl. nocardiasis ), infekcija bakterijom Nocardia asteroides, koja se manifestuje pojavom apscesa plua i centralnog nervnog sistema. Nokardijaza se tipino javlja kod imunokompromitovanih pacijenata koji su dugo bili na terapiji kortikosteroidima. Sulfapreparati su efikasni u leenju nokardijaze.

NOKTURIJA

(engl. nocturia), nono mokre-nje, poveano i/ili uestalo mokrenje tokom noi.

NOMA
(engl. noma, lat. cancrum oris), progresivno, destruktivno, gangrenozno oboljenje mekih tkiva i kostiju lica, izazvano udru-enom infekcijom fuzospirohetom i/ili streptokokom (Streptococcus haemoliticus, Bacilius fusiformis i Treponaema Vinceti). Rani simptom je pojava male vezikule ili ulcera na bukalnoj ili gingivalnoj sluzokoi koja rapidno postaje nekrotina, irei se na okolna tkiva vilica, usana i obraza i proizvodei smrdljivu, tamnu gangrenoznu masu okruenu induracionim tkivom ute cakline. Povremeno mogu biti obuhvaeni jezik i nepce. Bol, visoka temperatura, opta slabost su pratee pojave. Komplikacije mogu dovesti do pneumonije i toksemije. Praena je visokim mortalitetom. Opisana je kao najtea komplikacija morbila kod dece koja su prethodno bila u izraenoj malnutriciji. Pojavljuje se i kod iznurenih odraslih osoba kao i kod zatvorenika koncentracionih logora. Bolest se i danas povremeno javlja u Indiji. Naziva se jo i ulcer corrosive, stomatitis gangrenosa, stomatonecrosis. Lei se antibioticima koji deluju na Gram-negativne anaerobe, lokalno i sistemski uz debridman.

NOMENKLATURA
(engl. nomenclature ), klasifikacioni sistem naziva, npr., mikroorganizama, anatomskih struktura, hemijskih je-dinjenja ili patolokih procesa (npr. tumora).

NON(lat. non), prefiks sa znaenjem nedostatak, odricanje.

NON-HODGKIN LIMFOM
(engl. non-Hodgkin lymphoma), bilo koja vrsta malignog limfoma osim Hodgkinove bolesti.

NONOKSINOL
(engl. nonoxinol), hemijski kontraceptiv koji deluje kao spermicid. Koristi se u vidu krema pomou aplikatora ili u vidu vaginaleta. Preparati: Delfen, Patentex oval.

NON-REM SPAVANJE
(engl. non-REM sleep), spavanje bez REM faze.

NOONAN SINDROM
(engl. Noonan syndrome, Turner-like syndrome ), skup promena kod dece (deaka i devojica) tako da izgledom podseaju na devojice sa Turner sindromom. Meutim, njihov kariotip je normalan, a morfologija gonada odgovara hromozomskom i fenotipskom polu. Prevalencija je, verovatno, oko

1:1.500 ivoroene dece. Fenotipske karakteristike su: ptoza i antimonogoloidno postavljeni otvori kapaka, hipertelorizam, kratak i irok nos, nisko usaene i deformisane une koljke. Vrat je kratak i irok, kosmatost nisko sputena. Grudni ko je irok, uz pectus excavatum ili pectus carinatum deformitet. Karakteristine su uroene mane: valvularna stenoza plune arterije, hipertrofija leve komore, defekt pretkomorske pregrade, subaortna stenoza (ali ne koarktacija aorte). Deaci imaju esto neto manji penis, a testisi su hipoplastini i/ili nesputeni. Ovarijumi u devojica normalno funkcioniu. Nizak rast je u vie od polovine, a mentalna retardacija u preko 1/4 ove dece, uz dobro socijalno prilagoavanje. Ponekad imaju sklonost ka krvarenju usled raznih defekata koagulacionih faktora i/ili zbog trombocitopenije. Nasleivanje je autosomno dominantno, ali su sporadini sluajevi ei.

NORADRENALIN
(engl. noradrenaline, NA), (izraz koji se koristi u Evropi), 1. hormon usko povezan sa adrenalinom, lui ga sr nadbubrene lezde; 2. neurotransmiter u CNS-u i u postganglijskim adrenergikim vlaknima. Stvara se i izluuje u meduli nadbubrenih lezda. Dovodi do konstrikcije malih krvnih sudova i porasta krvnog pritiska, poveava protok kroz koronarne arterije, produbljuje disanje i vodi oputanju glatkih miia u zidovima digestivnog traktaV. norepinefrin.

NOREPINEFRIN
(engl. norepinephrine, NE ), (izraz koji se upotrebljava u Americi), levorotatorni izomer (levarterenol), sintetizuje se iz do-pamina i uva u specijalizovanim granulama ili vezikulama nervnih zavretaka. Njegovo dejstvo na ciljne elije je posredovano alfa i beta-receptorima. Koristi se u terapeutske svrhe za odravanje krvnog pritiska u akutnim hipotenzivnim stanjima, koja su izazvana hirurkom ili bilo kakvom drugom traumom, centralnoj vazomotornoj depresiji, hemoragiji. Norepinefrin se inaktivira kroz dva glavna puta i to O-metilaciju i N-deaminaciju. Glavni metaboliti su normetanefrin i vanilmandelina kiselina. Sino-nimi: arterenol, noradrenalin. V. noradrenalin.

NORETISTERON
(engl. norethisteron ), sintetski progestagen koji ulazi u sastav hormonskih oralnih kontraceptiva u kombinaciji sa estrogenom. Preparati: Kliogest, Primolut Nor, Trinovum, Trisequens.

NORFLOKSACIN
(engl. norfloxacin), uroantiseptik hinolonske strukture. Koristi se za leenje akutnih i hroninih infekcija mok-ranih puteva. Ne sme se davati deci i mladima do 18 godina jer moe da oteti hrskavice zglobova koji rastu. Preparati: Nofocin, Re-nosept, Uricin.

NORGESTREL
(engl. norgestrel ), sintetski progestagen koji ulazi u sastav kombinovanih oralnih hormonskih kontraceptiva. Preparat: Cyclo Progynova.

NORMA
(engl. norm), standard koji oznaava tipino, proseno, prihvatljivo.

NORMALAN TREMOR
(engl. normal tremor), fizioloki tremor. V. tremor.

NORMALIZACIJA
(engl. normalization), proces u kome dolazi do vraanja u normalno stanje funkcija koje su bile poremeene.

NORMALNA (GAUSSOVA) RASPODELA


engl. normal (Gaussian) distribution, naj-poznatija raspodela sa kljunom ulogom u statistikom zakljuivanju, definisana je funkcijom gustine (raspodelom verovatnoa), gde je x proizvoljan broj iz intervala (- , + ), p i e su matematike konstante, p = 3,14 i e = 2,72. Parametri m i s su sredina i standardna devijacija raspodele, respektivno, koji je potpuno odreuju. Raspodela je zvonastog oblika, simetrina sa izrazitim maksimumom i retkim velikim odstupanjima od sredinje vrednosti, 95% vrednosti su u intervalu (m 2s). Karakteri-stina je za merenja neprekidnih veliina koje su rezultat simultanog delovanja velikog bro-ja nezavisnih faktora istog intenziteta. Mnogi testovi znaajnosti baziraju se na tom svojstvu, tj. na injenici da je zbir velikog broja nezavisnih sluajnih varijabli, iste ali proizvoljne raspodele, aproksimativno normalnog rasporeda (centralna granina teorema). Standardna n. r. z raspodela (engl. standard n. d. ili z distribution ), normalna raspodela sa sredinom 0 i standardnom devijacijom 1, sa oznakom N(0,1). Postoje tablice za ovaj raspored na osnovu kojih se moe izraunati verovatnoa da vrednost varijable bude u bilo kom intervalu (a, b). Proizvoljan normalan raspored X, sa sredinom m i standardnom devijacijom s se transformacijom Z= (X-m)/s svode na z raspored, N(0,1). V. raspodela.

NORMALNE VREDNOSTI
(engl. normal values), u laboratorijskoj medicini predstavlj-aju oblast vrednosti za neki sastojak koje pripadaju zdravim osobama.

NORMETANEFRIN
(engl. normetanephrine), metabolit norepinefrina koji se izluuje putem urina, a nalazi se u nekim tkivima, kao to je nervno tkivo.

NORMOBLAST
(engl. normoblast), elija iz koje nastaje eritrocit i koja sadri jedro. Kad se oslobodi jedra, normoblast prelazi u retikulocit (mlada forma eritrocita) i ulazi u cirkulaciju.

NORMOCIT
(engl. normocyte), zreli eritrocit, prosenog dijametra oko 8 mm.

NORMOHROMATIAN
(engl. normochromatic), eritrocit koji ima normalnu boju i normalnu koliinu hemoglobina.

NORMOKAPNIJA
(engl. normocapnia), normalan pritisak CO2 u arterijskoj krvi koji iznosi oko 40 mm Hg.

NORMOREFLEKSIJA
(engl. normoreflexia), stanje u kome su refleksi normalne snage

NORMOTENZIJA
(engl. normotension), fizioloki opseg pritiska krvi u arterijama. V. tensio arterialis.

NORMOVOLEMIJA
(engl. normovolemia), normalna zapremina tj. koliina krvi u organizmu.

NORTRIPTILIN
(engl. nortriptyline), tricikliki antidepresiv slian amitriptilinu. Nije vie u prometu u Jugoslaviji i moe se smatrati zastarelim posle uvoenja novih lekova, selektivnih inhibitora preuzimanja serotonina i selektivnih inhibitora MAO.

NORWALK VIRUS
(engl. Norwalk virus), dobio ime prema gradiu u SAD - Norwalku; prvi otkriveni virus uzronik akutnog gastroenteritisa kod oveka. Prototip je grupe virusa sline veliine i biolokih osobina iz porodice kalici virusa.

NOS
(engl. nose, lat. nasus), v. nazus.

NOSILA
(engl. stretcher), nosiljka za preno-enje, transport bolesnih i povreenih.

NOSILAC, NOSA
(engl. carrier), osoba koja u sebi nosi neku patogenu klicu i koju oslobaa iz sebe, tako da moe inficirati (zaraziti) drugu osobu, a da pri tom ona sama nema nikakvih znakova bolesti. Odnosi se i na velike molekule belanevina koji mogu da veu neku niskomolekulsku materiju ili lek i da kao takav spoj izazovu imuni odgovor organizma.

NOSILAC HBs ANTIGENA


(engl. hepatitis b surface antigen carrier), osoba koja u krvi ima hepatitis B povrinski antigen (skraeno HbsAg) sa ili bez evidentnog oboljenja jetre. Nosioci HBsAg ne moraju uvek u svom organizmu imati i kompletan hepatitis B virus (HBS) i zato prisustvo samo HBsAg u krvi nije znak za zaraznost. Ukoliko se pored HBsAg kod bolesnika nalaze i drugi antigeni (hepatitis e antigen u serumu, hepatitis core (jezgra) antigen u tkivu jetre) i dezoksiribonukleinska kiselina HBS, tada se bolesnik smatra apsolutno zaraznim i moe biti izvor zaraze za osetljive osobe (osobe koje nisu preleale hepatitis B ili nisu vakcinisane protiv HBS infekcije). U svetu postoji oko 350 miliona nosilaca hepatitisa B. Prisustvo HBsAg moe biti akutno (traje 6 meseci od nastanka infekcije) i hronino (traje godinama i esto ceo ivot). Asimptomatski nosioci HBsAg su osobe bez simptoma bolesti, a u nalazu biopsije jetre mogu imati nespecifine minimalne promene ili hronini hepatitis i cirozu jetre. Nosioci HBsAg ne smeju biti dobrovoljni davaoci krvi i treba da paze da svojom krvlju ili telesnim tenostima ne zaraze druge osobe.

NOSNA DUPLJA
(engl. nasal cavity, lat. cavitas nasi), v. kavitas nazalis.

NOSNA PREGRADA,
v. septum nazi.

NOSNI,
v. nazalni, rinalni.

NOSNO KRILCE
(engl. wing of nostril, lat. ala nasi), kono-hrskaviava struktura koja gradi boni zid svake nozdrve. U koi spo-ljanje povrine postoji obilje sebacealnih lezda koje nisu povezane sa dlakama, nekoliko ekkrinih znojnih lezda i poneka dlaka. Broj sebacealnih lezda postepeno se smanjuje idui prema unutranjoj povrini, gde se nalaze vestibularne lezde i nosne dlaice. U unutranjosti nosnog krilca prisutno je pare hijaline hrskavice. Popreno-prugasta mii-na vlakna musculus nasalisa povezana su sa perihondrijumom pomenute hrskavice.

NOSNO-SUZNI,

v. nazolakrimalni.

NOTOHORDA
(engl. notochord ), glaveni produetak mezoderma primitivne pruge. Oznaava sredinju osovinu embriona, i bu-dui poloaj kimenog stuba. Indukuje diferencijaciju neuroektoderma i formiranje nerv-ne ploe.

NOZDRVA,
v. naris.

NOZOGRAFIJA
(engl. nosography), odrei-vanje imena svakom entitetu bolesti u grupi; stvaranje njihove nomenklature.

NOZOKOMIJALNE INFEKCIJE
(engl. nosocomial infections), infekcije, unakrsne ili autoinfekcije, nastale za vreme boravka u bolnici. Mogu se kliniki manifestovati u toku hospitalizacije ili po njenom prestanku, ili su neispoljene (latentne). U praksi se kao intrahospitalne oznaavaju one infekcije iji je tok manifestan. Bolnike infekcije ukljuuju i one nastale kod bolnikog osoblja.

NOZOLOGIJA
(engl. nosology), grana medicine koja se bavi klasifikacijom bolesti; klasifikacija obolelih osoba u grupe, nezavisno od vrste kriterijuma i granica izmeu grupa.

NOICA,
v. pedunkulus.

NOJE,
v. tarzus.

NUKLEARNA ENERGIJA
(engl. nuclear ene-rgy ), energija dobijena kao posledica nuklearne fisije ili nuklearne fuzije. Po jedinici mase energija osloboena fisijom urana je oko 2.500.000 puta vea od energije osloboene sagoravanjem ugljenika. Nuklearna fuzija deuterijuma kojom se stvara helijum oslobaa oko 400 puta veu energiju nego fisija urana. V. fisija, v. fuzija.

NUKLEARNA MAGNETNA REZONANCIJA, NMR


(engl. nuclear magnetic resonance), v. magnetna rezonancija (MR).

NUKLEARNI AKCIDENT
(engl. nuclear accident), neoekivan i nepoeljan nuklearni dogaaj, nuklearna nesrea, u nuklearnim instalacijama ili drugim radijacionim zonama. Prouzrokuje nekontrolisano irenje radioaktivnog materijala, ime je izazvano neeljeno i nepotrebno ozraenje i kontaminacija sta-novnitva i ivotne sredine. Po klasifikaciji Svetske agencije za atomsku energiju (IAEA), a u skladu sa prihvaenim kriterijumima, nuklearni akcidenti se dele na: globalni akcident, ozbiljni akcident, akcident sa posledicama po okolinu, akcident sa posledicama u instalaciji. Poznati su akcidenti na nuklearnim reaktorima, ali isto tako poznati su akcidenti sa radioaktivnim materijalima koji su se koristili u medicinske svrhe, posebno u radiote-rapiji.

NUKLEARNI OTPAD
(engl. nuclear waste), radioaktivni nusproizvodi rada nuklearnog reaktora ili obogaivanja istroenog nuklear-nog goriva.

NUKLEARNOMEDICINSKA SLIKA
(engl. nuclear medicine image, scintigraphy), v. scintigrafija.

NUKLEARNOMEDICINSKA TERAPIJA
(engl. radionuclide therapy), leenje pomou otvorenih izvora jonizujueg zraenja, vrsta radioterapije. Zasniva se na selektivnoj, or-gan-specifinoj i kompartmanskoj lokaliza-ciji radioaktivnih lekova i, esto, njihovoj metabolikoj inkorporaciji u ciljnim organima i tkivima. Terapijsko dejstvo ostvaruju b estice radiofarmaka spreavanjem deobe ozraenih elija ili indukcijom apoptoze. Cilj terapije je smanjenje funkcije ili delimina ili potpuna destrukcija ozraenog tkiva. Ishod n.t. je u funkciji apsorbovane doze zraenja u tkivu. Apsolutne kontraindikacije za primenu bilo koje vrste n.t. su trudnoa i dojenje. N. t. benignih bolesti titaste lezde: vrsta radikalne terapije hipertireoidizma tipa Gravesove bolesti, polinodozne toksine strume i autonomnog hiperfunkcioniueg tireoidnog nodusa (Plummerova bolest, toksini adenom). Radioafarmak izbora u ovom sluaju je 131I u obliku natrijum jodida. Terapijska doza 131I se aplikuje per os u vodenom rastvoru ili u elatinskim kapsulama. Veliina doze, iji je raspon od 74 1.000 MBq (2 - 27 mCi) zavisi od vrste hipertireoidizma, veliine strume i brzine akumulacije joda u titastoj lezdi. Najvei deo unete terapijske doze radiojoda se akumulira u titastoj lezdi, a ostatak izluuje mok-raom, pljuvakom i stolicom, a manjim delom se vezuje u eludanoj sluznici i horioidnom pleksusu. Terapijsko dejstvo radioaktivnog joda ostvaruju b estice spreavajui deobe hiperaktivnih tireocita i indukcijom apoptoze. Na ishod radiojodne terapije utiu veliina doze, broj hiperaktivnih tireocita u momentu leenja i njihova radiosenzitivnost. Ako je potrebno terapija sa 131I se ponavlja u tromesenim intervalima. Indikovana je kod bolesnika s estim recidivima bolesti

i kada je hirurka intervencija kontraindikovana. Naj-znaajnija neeljena posledica terapijske primene 131I je trajna tireoidna insuficijencija; N.t. malignih bolesti titaste lezde, prime- njuje se kod bolesnika s inoperabilnim karcinomima visokodiferentovanih tireocita i njihovim metastazama i kod operisanih bolesnika radi ablacije preostalog maligno alterisanog tkiva titaste lezde. Radiofarmak iz-bora je 131I. Terapija se sprovodi u namenski graenim bolnikim odelenjima u kojima postoje uslovi za bezbednu i adekvatnu pos-terapijsku negu leenih. Veliina doze je u rasponu od 3.7 - 11,1 GBq (100 - 300 mCi). Neeljene posledice leenja mogu da budu privremena mijelosupresija, sijaloadenitis i smanjeno luenje pljuvake, a retko, trajna insuficijencija pljuvanih lezda; N.t. mijeloproliferativnih bolesti, u terapiji prave crvene policitemije i esencijalne trombocitoze upotrebljava se Na332PO4 u dozi od 74 - -111 MBq (2-3 mCi) po kvadratnom metru povrine tela bolesnika. Posle i.v. ubrizgava-nja, radiofarmak se aktivno akumulira u nukleinskim kiselinama elija koje se brzo dele, elijama koje sintetiu belanevine i u kortikalnim zonama kostiju. Terapijsko dejstvo 32P zasniva se preteno na supresiji deoba hiperproliferativnih elija, a manje na njihovoj destrukciji. Terapija pomou 32P moe se ponavljati svaka tri meseca, sve do postizanja odgovarajueg terapijskog efekta. Neeljene posledice primene 32P su leukopenija i trombocitopenija; nuklearnomedicinska sinoviektomija kolenog zgloba, upotrebljava se 90Y u obliku estica silikatnog ili citratnog koloida. Veliina doze je u rasponu od 185 - 222 MBq (5-6 mCi). Posle aseptikog ubrizgavanja radiofarmaka u imobilisani koleni zglob, estice koloida prodiru u povrne elije sinovije, izazivaju intenzivnu inflamatornu reakciju, nekrozu i demarkaciju njenog povrnog sloja. Neeljene posledice primene 90Y su intraartikularni izlivi, alergija i, veoma retko, aberacije hromozoma; nuklearno-medicinska sinoviektomija metakarpofalangealnih, metatarzofalangealnih i interfalangealnih zglobova, upotrebljava se 169Er citrat ili koloid. Veliina doze zavisi od vrste zglobova koji se lee a u rasponu je od 10 - 40 MBq (0,27-1 mCi). Posle aseptikog ubrizgavanja radiofarmaka u imobilisane zglobove,b estice izazivaju koagulacionu nekrozu i demarkaciju povrnih elija sinovije. Manje estice koloida mogu limfnim putevima da se akumuliraju u regionalnim limfnim lezdama; nuklearnomedicinska sinoviektomija zgloba kuka, ramena, lakta, ruja i stopala, upotrebljava se 186Re sulfid ili koloid. Veliina doze zavisi od vrste zgloba koji se lei a u rasponu je od 37 - 150 MBq (1 - 4 mCi). Posle aseptikog ubrizgavanja radiofarmaka u imobilisan zglob,b estice izazivaju koagulacionu nekrozu i demarkaciju povrnih elija sinovije. Ako je leeni zglob nepotpuno imobilisan manje estice koloida mogu limfnim putevima da se akumuliraju u regionalnim limfnim lezdama; n.t. malignih izliva u pleuralnoj ili peritoneumskoj upljini, upotrebljava se 90Y u obliku estica silikatnog ili citratnog koloida. Veliina doze je u rasponu od 2,6 - 4 GBq (70 - 110 mCi). Radiofarmak se rastvara u fiziolokom rastvoru i ubrizgava u pleuralnu ili peritoneumsku upljinu u kojoj se nalazi maligni izliv. estice koloida prodiru u maligne elije u efuzatu i izazivaju njihovu nekrozu. Neeljene posledice su alergija i, retko, aberacije hromozoma; N.T. tumora tkiva neuroektodermnog porekla, u terapiji inoperabilnih feohromocitoma, neuroblastoma, paraganglioma, medulskog karcinoma titaste lezde i karcinoida primenjuje se 131I-MIBG. Pre davanja terapijske doze neop-hodna je privremena farmakoloka blokada titaste lezde. 131I-MIBG se unosi u venu, sporom infuzijom u dozi od 3,7 11,1 GBq (100 - 300 mCi). Veliina doze zavisi od vrste tumora, uzrasta i telesne mase bolesnika. Po ubrizgavanju radiofarmak se aktivnim transportom i pasivnom difuzijom akumulira u neurosekretornim granulama elija zdravog adrenergikog tkiva (sr nadbubrenih lezda, simpatikusni deo nervnog sistema, pljuvane lezde, srani mii) i elijama tumora hromafinih tkiva. Terapijski efekat zasniva se na joni-zujuem dejstvu -b- estica nastalih raspadom atoma 131I. Povoljne farmakoloke efekte 131I-MIBG umanjuju blokatori b receptora, simpatikomimetici,

blokatori kalcijumovih kanala, triciklini antidepresivi. Zbog relativno velikih radijacionih doza i trajanja leenja poseban logistiki problem ini zdrav-stvena nega leenih. Neeljene posledice terapije sa 131I-MIBG mogu biti muka, povra-anje i privremena ili trajna supresija aktivnosti kostne sri; palijativna N.T. bolova , u palijativnoj terapiji bolova izazvanih metastazama malignih tumora u kostima najee se koristi 89Sr i, neto ree 186Re. Prosena terapijska doza 89Sr je 150 MBq (4 mCi). Posle i.v. ubrizgavanja, radiofarmak se akumulira u zonama intenzivne osteoblastne aktivnosti. Na biodistribuciju 89Sr utiu prokrvljenost kosti, aktivnost osteoblasta i svi inioci homeostaze kalcijuma. Povoljni tera-pijski efekti 89Sr zasnivaju se na direktnom dejstvu b estica na maligne elije i okolnu kost. Ana-geziki efekti traju nekoliko meseci, a po po-trebi terapija se ponavlja u tromesenim intervalima. Neeljene posledice su prolazna leukopenija i trombocitopenija. Mijelotoksi-ki efekti su kumulativni. V. Radioimunoterapija.

NUKLEARNOMEDICINSKE METODE ISPITIVANJA GASTRO-INTESTINALNOG TRAKTA, motilitet jednjaka

MOTILITETA

, ispituje se registrovanjem kretanja obeleenog bolusa (99mTc-S-koloid ili 99mTc-DTPA u dozi od 18 - 37 MBq (0.5 - 1 mCi)) od kranijalnog do kaudalnog ezofagusnog sfinktera. Ispitanik svakih 15 sekundi proguta deo rastvora radiofarmaka iji se transport do eludca registruje gama scintilacionom ka-merom. Kod zdravih, posle svakog gutljaja u kaudalnom delu ezofagusa ostaje do 10% unetog bolusa. Indikovano kod bolesnika s disfagijama, ahalazijom, sa spazmima ezofagusne muskulature, dijabetesnom neuropatijom i sklerodermijom. Mogua je primena 99mTc-sukralfata kada se na kondenzovanim scintigramima (v.tamo) uoava izrazita retencija radiofarmaceutika u ulceracijama ezofagusne sluznice; gastroezofagusni refluks , ispituje se registrovanjem promena aktivnosti u regionima eludca i kaudalnog dela jednjaka posle unoenja radioaktivnog test-obroka (meavina razblaene HCl, 99mTc-S-koloida i pomorandinog soka). Kod bolesnika sa spontanim ili izazvanim refuksom se pored kontura eludca na scintigramu uoava i akumulacija radioaktivnosti u kaudalnomn delu jednjaka. Odnos ove dve registrovane aktiv-nosti daje indeks refluksa (do 4% kod zdra-vih); brzina pranjenja eluca , ispituje se merenjem vremena u kojom eludac potiskuje obeleeni test-obrok ka dvanaestopala-nom crevu. Test-obrok moe da bude u tenom ili vrstom stanju ili meavina oba stanja. Teni obroci se mogu obeleiti sa 99mTc-DTPA, 99mTc-S-koloidom, 123I, 131I, 111In, a vrsti sa 99mTcO4. Ako se test izvodi s meavinom tenog i vrstog obroka onda se faze obeleavaju razliitim radionuklidima. Kod zdravih, vreme za koje se radioaktivnost nad eludcem smanji na polovinu od poetne je od 50 do 100 minuta. Indikovano je kod bolesnika sa gastroezofagusnim refluksom, gastrinim ili duodenalnim ulkusom, karcinomom eludca, sistemskom sklerozom, dijabetesnom parezom eludca, Zollinger-Ellisonovim sindromom, posle hirurkih intervencija na eludcu i dvanaestopalanom crevu; duodenogastrini refluks , pomou gama scintilacione kamere se kod ispitanika prati kretanje bilijarnih radiofarmaka (IDA i njeni derivati obeleeni sa 99mTc) u intra i ekstrahepatikim unim putevima i duodenumu. Registrovanjem aktivnosti u elucu dokazuje se refluks.

NUKLEARNOMEDICINSKE METODE ISPITIVANJA APSORPCIJE U CREVIMA, gubitak belanevina

POREMEAJA

, ispituje se merenjem i.v. unetog obeleenog hrom hlorida (51CrCl) u stolici sakupljanoj tokom 4

dana. Ako je ukupna koliina radiofarmaka u stolici 2% od ukupno unete doze, rezultat se smatra patolokim; poremeaji apsorpcije vitamina B12 (Schillingov test) , ispitanik per os unosi dve kapsule: jedna sadri B12 obeleen sa 58Co, a druga meavinu B12 obeleenog sa 57Co i unutranjeg faktora. U sakupljenoj mokrai se meri koliina izlu-enih radiofarmaka. Kod zdravih se izluuje najmanje 7% od unete doze a odnos 57Co/58Co je oko 1. Kod bolesnika s nedostatkom unutranjeg inioca ovaj odnos raste (2). Indikovan je kod bolesnika s megaloblastnom anemijom, Chronovom bolesti i oboljenjima tankog creva; izdisajni testovi , slue u dijagnostici poremeaja apsorpcije masti i unih kiselina kod bolesnika s insuficijencijom pankreasa, celijanom bolesti i posle hirurkih intervencija. Koriste se 14C-triolein i 14C-holilglicin koji se tokom normalnog metabolikog puta razgrauju do 14CO2. Pomou zatvorenog sistema za disanje sakuplja se izdahnuti vazduh i meri koliina radioaktivnosti. Kod zdravih se u izdahnutom vazduhu nalazi do 16% unete aktivnosti, poremeaji apsorpcije unih kiselina , detektuju se merenjem abdomenske retencije per os unetog obeleenog analoga unih kiselina SEHCAT. Kod bolesnika se, nad trbuhom, pomou gama scintilacione kamere meri koli-ina radioaktivnosti. Kod zdravih se registruje 15% od unete doze. Indikovano je kod bolesnika sa dugotrajnim prolivima i/ili oboljenjima zavrnog dela tankog creva.

NUKLEAZA
(engl. nuclease), opti naziv za enzime iz roda hidrolaza, koji cepaju fosfodiestarske veze u nukleinskim kiselinama do nukleotida ili oligonukleotida. Nukleaze se klasifikuju u podgrupe kao egzonukleaze (EC 3.2.11-16) ili endonukleaze (EC 3.1.21-3). Znaajni enzimi su ribonukleaze i deoksiribonukleaze.

NUKLEINSKA KISELINA
(engl. nucleic acid), komponenta od posebne vanosti za sve organizme. Nalazi se u deoksiribonukleinskoj kiselini (DNK) i ribonukleinskoj kiselini (RNK). Normalno svi ivi organizmi imaju obe, dok samo neki virusi imaju samo jednu ili drugu. Nukleinske kiseline su polimeri nukleotida koji sadre eer pentozu, fosfatnu grupu i bazu. eeri su riboza ili deoksiriboza, a baze mogu biti purinske (adenin i guanin) ili pirimidinske (citozin i timin). Nukleinske kiseline su linearni polimeri u kojima se nukleotidi vezuju jedan za drugi pomou fosfat-diestarskih veza sa pentoznim ostatkom.

NUKLEOKAPSID
(engl. nucleocapsid), vi-rusna nukleinska kiselina zajedno sa protei-nskim omotaem, kapsidom. Kod pojedinih virusa predstavlja kompletnu virusnu esticu, virion.

NUKLEOLIZA
(engl. nucleolysis), razlaganje prolabiranog ili oteenog pulpoznog jedra intervertebralnog diskusa u terapijske svrhe. Za nukleolizu najee se upotrebljava himopapain. Postupak je invazivan, a postoji i opasnost od anafilaktike reakcije, pa je u nekim zemljama naputen.

NUKLEOLUS
(engl. nucleolus), jedarce, struktura (region) u jedru eukariota u kojoj se vri sinteza ribozomske RNK i formiraju subjedinice ribozoma. Nukleolusi se formiraju oko regiona hromozoma koji sadre gene za rRNK - to su regioni organizatori nukleolusa ili NOR-ovi. U naslednoj osnovi oveka NORovi su locirani na kratkim kracima akrocentrinih hromozoma. Broj i veliina nukleolusa ukazuje na intenzitet sinteze proteina u eliji; tako maligne elije karakterie veliki broj krupnih nukleolusa.

NUKLEOPROTEIN
(engl. nucleoprotein), kompleks nukleinske kiseline i proteina, npr. kisele DNK i baznih histona, koji ine hromozome.

NUKLEOTID
(engl. nucleotide), fosfatni estar nukleozida, jedan od proizvoda koji nastaju dejstvom enzima nukleaze; kompleksan molekul koji se sastoji od pentoznog eera, za iji je prvi ugljenikov (1C) atom vezana azotna baza, a za atom 5C organska fosfatna grupa. U sastav nukleotida ulaze dve vrste eera koje se meusobno neznatno razlikuju: to su riboza, koja karakterie ribonukleotide, i dezoksiriboza, koja karakterie dezoksiribonukleotide. Azotne baze u nukleotidima mogu da budu purinske: adenin (A) i guanin (G), ili pirimidinske: timin (T), citozin (C) i uracil (U). Timin se javlja samo u dezoksiribonukleotidima, dok je uracil karakteristian samo za ribonukleotide. Nukleotidi u ivoj materiji vre veoma znaajne funkcije: predstavljaju osnovne komponente genetikog materijala (DNK, RNK); prenose energiju sadranu u fosfatnim vezama (npr. ATP, GTP); ulaze u sastav koenzima (npr. FAD, NAD); deluju kao signalni molekuli (npr. cAMP).

5,-NUKLEOTIDAZA, 5,-N
(engl. 5-nucleotidase), enzim iz roda hidrolaza (5-ribonukleotid fosfohidrolaza, EC 3.1.3.5), koji katalizuje reakciju hidrolize 5-ribonukleotida do ribonukleozida i ortofosfata. iroko je rasprostranjena u tkivima u organizmu. Poveava se u sluaju opstrukcione utice, hepatobilijarnih oboljenja i intrahepatine holestaze. Retko se koristi kao primarni laboratorijski test.

NUKLEOZID
(engl. nucleoside), komponenta sastavljena od pentoznog eera (riboze ili dezoksiriboze) i purinske ili pirimidinske azotne baze; vezivanjem fosfatne grupe za peti uglje-nikov atom (5C) eera formira se nukleotid. Nukleozidi nastaju hidrolitikim odvajanjem fosfatne grupe iz nukleotida.

NUKLEOZOM
(engl. nucleosome), osnovna jedinica grae hromozoma eukariota. Sastoji se od proteinskog jezgra koje ini osam mole-kula histona (2x H2A, H2B, H3 i H4), oko koga su namotana dva navoja molekula DNK, duine 150 baznih parova. Niz nukleozoma formira strukturu koja se naknadno

spiralizuje povezivanjem sa molekulima histona H1 i stvara hromatinsku nit.

NUKLEUS
(engl. nucleus, lat. nucleus), jedro ili jezgro; 1. unutranji deo anatomske strukture, sr; 2. deo sive mase centralnog nervnog sistema izgraen od gusto grupisanih nervnih elija; 3. opnasto ogranieni unutranji deo eukariotskih elija unutar koga se nalaze jedarni materijal i jedarce. N. dentatus (engl. dentate n., lat. n. dentatus), zupasto jedro. Najvee jedro malog mozga koje se nalazi unutar bele mase malomodane hemisfere, neposredno unutra od epolikog jedra; n. emboliformis (engl. emboliform n., lat. n. emboliformis), epoliko jedro. Jedro malog mozga koje se nalazi unutar bele mase malomodane hemisfere. Postoji samo kod oveka i ovekolikih majmuna. Nosi naziv epoliko jer je prislo-njeno uz ulazno polje zupastog jedra. Nalazi se izmeu zupastog jedra koje je spolja i loptastog jedra koje je unutra; n. fastigi (engl. fastigial n., lat. n. fastigi), krovno jedro. Jedro malog mozga koje se nalazi unutar bele mase malomodane hemisfere. Krovno jedro je naj-medijalnije postavljeno jedro malog mozga koje lei neposredno uz krov etvrte modane komore; n. globozus (engl. globose n., lat. n. globosus), loptasto jedro. Jedro malog mozga koje se nalazi unutar bele mase malomodane hemisfere. Duboko postavljeno jedro malog mozga koje se nalazi izmeu epolikog jedra koje je spolja i krovnog jedra koje je unutra. Postoji samo kod oveka i ovekolikih majmuna; n. kaudatus (engl. caudate n., lat. n. caudatus), repato jedro. Jedna od bazalnih ganglija i unutranji deo prugastog tela (v. korpus strijatum). Repato jedro ima oblik izdu-ene potkovice otvorene put napred i nanie, koja obuhvata talamus i unutranju velikomodanu kapsulu. Ima tri osnovna dela: glavu, telo i rep. Glava je prednji, proireni deo koji je tankim i brojnim mostovima sive mase povezan sa prednjim delom soivastog jedra (v. nukleus lentiformis). Telo je srednji i najdui deo koji obuhvata gornje-spoljanji deo talamusa. Rep je zadnji, sueni deo koji obuhvata zadnje-donji deo talamusa pruajui se gotovo do bademastog tela. Ulazi u sastav ekstrapiramidalnog motornog sistema; n. lentiformis (engl. lentiform n., lat. n. lenti-formis), soivasto jedro. Jedna od bazalnih ganglija i spoljanji deo prugastog tela (v. korpus strijatum). Nalazi se spolja od unutranje velikomodane kapsule (kapsula interna), a unutra od spoljanje velikomodane kapsule (kapsula eksterna) i velikomodanog bedema (klaustrum). Sastoji se od dva nejednaka dela: bledog jedra (globus palidus), koje gradi unutranji deo i velikomodane ljuske (putamen), koja predstavlja spoljanji deo soivastog jedra. Izmeu ova dva dela nalazi se uzani sloj bele mase - spoljanja srna pruga (lamina medularis eksterna). Ulazi u sastav ekstrapiramidalnog motornog sistema; n. pulposus (engl. pulpy n., lat. n. pulposus), meko jedro. Sredinji, meki deo meuprljenskog koluta obmotan vezivnim prstenom; n. ruber , (engl. red n., lat. n. ruber ), crveno jedro. Dugo, cilindrino jedro, prenika 5 mm, ija se gornja treina nalazi u suptalamusu, a donje dve treine u tegmentumu srednjeg mozga. Ulazi u sastav ekstrapiramidalnog motornog sistema; n. solitarijus (engl. solitary n., engl. n. solitarius), usamljeno jedro, v. nukleus trakti solitari; n. traktus solitari ( engl. n. of solitary tract, lat. n. tractus solitari), jedro usamljenog snopa. Viscerosenzitivno jedro, zajedniko za VII (nervus facijalis), IX (nervus glosofaringeus) i X (nervus vagus) modani ivac. Nalazi se u zadnjespoljanjem delu tegmentuma produ-ene modine obavijajui u potpunosti usamljeni snop (traktus solitarijus); n. subtalamikus (engl. subthalamic n., lat. n. subthalamicus), suptalamiko jedro. Jedro soivastog oblika smeteno u zadnjem delu suptalamusa, nepo-sredno unutra od zadnjeg kraka unutranje velikomodane kapsule (kapsula interna). Ulazi u sastav ekstrapiramidalnog motornog sistema.

NULTE ELIJE
(engl. null cells), veliki gra-nulirani limfociti koji po svojim osobinama ne pripadaju ni limfocitima B ni limfocitima T. Ova grupa obuhvata elije ubice i elije prirodne ubice i veoma su vane u odbrani organizma od virusa i malignih bolesti.

NUTRICIONISTA
(engl. nutritionist), osoba koja je zavrila specijalizaciju iz oblasti ishrane (nutricije), posebno primenu pravila ishrane u cilju odravanja zdravlja i u tretmanu bolesti. Bavi se strunom ocenom kalorijskog i nutritivnog unosa ishranom.

NUTRITIVNA ANEMIJA
(engl. nutritic anemia), anemija izazvana nedostatkom belan-evina, vitamina i gvoa u ishrani.

NUTRITIVNA POVREDA
, povreda (v. pov-reda) nastala usled nasilnog prekida unosa hrane (nasilna glad - lat. inanitio violenta) i/ili tenosti (nasilna e - lat. sitis violenta). Po poreklu je najee zadesna (npr. rudari blokirani u oknu), ree samoubilaka, a izuzetno ubilaka (v. pasivno edomorstvo).

NJUKASTL VIRUS,
uzronik atipine kuge ivine, veoma zarazne i smrtonosne bolesti. Kod profesionalno izloenih ljudi moe da izazove blag konjunktivitis.

NJUTN, N
(engl. newton), Isaac Newton 1642 - 1727 jedinica sile u Meunarodnom sistemu jedinica. Sila potrebna da telu mase jednog kilograma da ubrzanje od 1m/s2.

15O
, radioaktivni izotop kiseonika, emituje pozitrone (b+), fiziko vreme poluraspada 20 sekundi. Molekuli vode koji sadre 15O brzo difunduju kroz elijske membrane, ali se kratko zadravaju u unutarelijskom prostoru. U nuklearnoj medicini slui za izvoenje pozitronske emisione tomografije i ispitivanje metabolizma.

OBDUCENT,
lekar koji vri obdukciju i ispituje uzrok i poreklo smrti.

OBDUKCIJA

(engl. autopsy, lat. autopsia ), sinonimi: sekcija, razudba, paranje. Postupak ispitivanja svih delova tela umrlog - lea, otvaranje duplji i seenje organa po izvesnim pravilima i po utvrenom redu, da bi se utvrdile patoloke i druge karakteristine promene i da bi se ustanovio i objasnio uzrok smrti. Danas se dosta manipulie i sa terminom disekcija , kao sinonimom obdukcije. esto se zamenjuje i pojmom sekcija (sectio). Sekcija je nauna metoda pretra-ivanja lea u normalnoj anatomiji, za prouavanje normalne grae ljudskog organizma (u te svrhe se koristi postupak odvajanja pojedinih delova tela, ekstremiteta i organa). Znaaj se ogleda u uem (medicinskom) i irem (drutvenom) smislu. Sudskomedicinske (i patoloko-anatomske) obdukcije korisne su u praktinoj medicinskoj delatnosti. Svojim sagledavanjem, otkriva-njem infektivnih bolesti i nekih drugih masovnih trovanja, posebno u vanrednim prilikama i ratnim uslovima, direktno utiu na spreavanje i upotrebu nekih sredstava opasnih za ljudsko zdravlje i sl. U dijagnostikom pogledu dopunjuju ili direktno omoguavaju postavljanje odreenih klinikih dijagnoza ili koriguju ve postavljenje klinike dijagnoze. U terapijskom pogledu verifikuju indikacije i kontroliu rezultate terapijskog postupka koji se sprovodi. Pored toga, one pruaju dobru osnovu medicinskoj statistici i socijalnoj medicini. Zadaci sudskomedicinske obdukcije su utvrivanje uzroka smrti, utvrivanje porekla smrti (prirodna ili nasilna - zades, samoubistvo, ubistvo), praenje i utvrivanje dinamike smrti, razjanjenje svih sluajeva neznane, sumnjive ili naprasne smrti, otkrivanje mehanizma povreivanja kod poginu-lih u saobraajnim nezgodama, blagovremeno otkrivanje i verifikovanje povreda i drugih oblika nasilne smrti, utvrivanje tanosti postavljenih dijagnoza leenja, doprinos u stvaranju pouzdane medicinske statistike, utvrivanje ili iskljuenje stanja i oboljenja koja su mogla da doprinesu smrtnom ishodu, kao i njihov uticaj na nastanak nekog oblika nasilne smrti, utvrivanje vremena smrti, identifikacija osobe i lea, identifikacija povrednog orua, utvrivanje mehanizma povrede (pad, udar, sudar), ispitivanje uticaja lekarske intervencije ili dijagnos-tikog postupka koji je primenjen i me-usobnog uticaja na nastanak smrtnog ishoda, ispitivanje, s jedne strane, meusobne povezanosti izmeu nastalih povreda, nasta-lih komplikacija i posledica i, s druge, uzroka smrti, utvrivanje nastanka povreda, za i-vota, posmrtno ili u toku agonije. Pored ovih, neposrednih zadataka koji imaju i medicinski i pravno-medicinski znaaj, obdukcijom treba stvoriti uslove i za dopunska pretra-ivanja: uzimanje organa za patohistoloki pregled, za hemijsko-toksikoloku analizu, seroloka i bakterioloka istraivanja i za primenu niza dijagnostikih postupaka ije utvrivanje i dobijeni rezultati imaju za cilj da odgovore na osnovne zadatke obdukcije, ali i ire: unapreenje medicinskih znanja, proveru i dopunu naunih medicinskih metoda i pruanje pouzdanih dokaza policijskim i pravosudnim organima pravovremenim ot-krivanjem pravog uzroka smrti.

OBDUKCIONA TEHNIKA
, skup postupaka kojima se vri pregled, otvaranje i seenje organa i tkiva u cilju pronalaenja odreenih promena, povreda i utvrivanja stanja, a sve radi utvrivanja uzroka smrti. Modernu obdukcionu tehniku utemeljili su Virchow i Rokitansky. Sa manjim izmenama, obdukciona tehnika koja se kod nas primenjuje oslanja se na kombinaciju deliminog vaenja organa iz lea i pregleda in situ, koju je utemeljio M. Milovanovi.

OBELEJE
(engl. characteristic, variable), karakteristika (osobina) prouavanih jedinica. Razliiti vidovi u kojima obeleje moe da se javi nazivaju se modaliteti tog obeleja: kvali-tativno (atributivno) o. ,

koje se moe samo opisati (npr. pol, tip oboljenja); kvantitativno (numeriko) o. , koje se moe brojano iskazati; diskretno o. , numeriko obeleje za koje se uzima samo odreen broj vrednosti, najee celi brojevi (npr. broj bolesnika); neprekidno o. , numeriko obeleje za koje se uzimaju sve vrednosti nekog brojnog intervala (npr. starost, visina, teina).

OBILNO KRVARENJE
(engl. excesive bleeding), gubitak vee koliine krvi u kratkom vremenskom periodu. Moe biti: krvarenje iz eludanog ira ili ira iz dvanaestopalanog creva, krvarenje prilikom rupture slezine, u toku portne hipertenzije i kod raznih vrsta traumatskih povreda arterijskih krvnih sudova ili ruptura aneurizme, krvarenje iz uterusa (metroragija).

OBJEKAT
(engl. object), 1. predmet, stvar, ono to se posmatra ili predstavlja; 2. predmet ili osoba koja se posmatra ili prati.

OBJEKAT SIGURNOSTI
(engl. object of security), deo psiholokog inventara jedinke koji obezbeuje oseanje, prvenstveno, emocionalne sigurnosti. Prisustvo objekta sigur-nosti smanjuje napetost, a gubitak pomoi i zatite, koju objekat sigurnosti obezbeuje, obino dovodi i do gubitka samouvaavanja. Prvi objekat je majka (zamena za majku) i to je za dete period pasivno-receptivnog pona-anja. Fiksacijom na ovaj period razvoja ili preteranim zatiivanjem deteta tokom vaspitanja, stvara se potreba da se zatita i podrka trai u okolini umesto u samom sebi. Funkciju objekta sigurnosti mogu imati supstituti kao to su: alkohol, cigarete, hrana i sl.

OBLIK
(engl. shape), 1. vid, izgled, spoljanja strana; 2. obrazac, model; 3. ureenje, nain, propis. V . forma.

OBLITERANTNA
ARTERIOSKLEROZA ( engl. arteriosclerosis obliterans ), obliterantna arterioskleroza, u 95 % sluajeva je uzrok bolesti arterija ekstremiteta. Javlja se deset puta ee na donjim ekstremitetima. To je bolest starijeg ivotnog doba, ali oko 20% obolelih su osobe izmeu 30. i 40. godine. Znatno je ea kod mukaraca. Isti faktori rizika koji su navedeni kod ateroskleroze vae i za ovu bolest, ali je ipak najvaniji duvan. Najvaniji simptom su klaudikacije (v. claudicatio intermittens). Vano je da se bolest otkrije na vreme, najefikasnije ultrazvukom. Lei se lekovima i hirurkim putem.

OBOLJENJA PLUA
(engl. lung disease), obuhvata bolesti disajnih organa u irem smislu (gornji i donji disajni putevi,

pluno tkivo, pluna maramica, pluni krvni sudovi i nervna vlakna, sredogrue, preaga, kostno - zglobni sistem grudnog koa, disajni miii i respiratorni centar).

OBOLJENJA PROSTATE
(engl. prostate disorders ), mogu biti zapaljenjska (specifina i nespecifina) i tumorozna. Nespecifina zapaljenska oboljenja mogu biti prouzrokovana bakterijama (Gram-pozitivne i Gramnegativne), mikoplazmom, hlamidijom trahomatis, trihomonasom vaginalisom. Zapaljenjsko oboljenje prostate (prostatitis) moe biti akutnog ili hroninog karaktera. Glavne tego-be su: neodreen oseaj u predelu meice, ee mokrenje, neodreene tegobe u testisima, arenje u mokranoj cevi pri mokrenju. Lee se prema antibiogramu izolovanog prouzrokovaa bakteriolokim pregledom sperme. Tumorska oboljenja prostate su benigna i maligna. Benigni tumor prostate je adenom (benigna hiperplazija prostate). Maligni tumori prostate su karcinom i sarkom. Tegobe vezane za tumore prostate su uestalo i oteano mokrenje. Kod malignog tumora prve tegobe mogu biti bolovi u krstima.

OBOLJENJE
(engl. disease, lat. morbus s. nosema), u sudskoj medicini, prirodno oteenje zdravlja koje nastaje spontano, prirodno, izazvano endogenim ili egzogenim iniocima. V. bolest.

OBRADA SLIKA
(engl. image processing ), kompleksne operacije sa slikama kao to su: rekonstrukcije po proizvoljnim kosim ravnima i krivim povrinama (MPR - Multy Planar Reformatting), trodimenzionalne rekonstrukcije (3D-3-Dimensional Reconstruction), projekcije maksimalnog i minimalnog intenziteta (MIP - Angio), i dr. Radne stanice koje podravaju osnovne operacije sa slikama (Image Viewing) kao i kompleksne funkcije za obradu slika nazivaju se radne stanice za obradu, odnosno procesiranje slika (Image Processing Workstation).

OBRAZ
(engl. cheek, lat. bucca), v. buka.

OBREZIVANJE
(engl. circumcision), v. cirkumcizija.

OBROK
(engl. meal), 1. koliina hrane (namirnica) koja se konzumira u redovnim vremenskim intevalima kao doruak, ruak, veera i uina ili bilo kada u toku 24h. Moe da se sastoji od razliitih namirnica raznovrstan obrok ili samo od namirnica iz jedne grupe: mleni obrok, voni obrok, mesni obrok i sl.

OBRVA
(engl. eyebrow, lat. supercilium), v. supercilijum.

OCENA
(engl. estimate), u statistikoj analizi, vrednost dobijena na osnovu uzorka i koristi se za ocenu parametra populacije.

OCENJIVANJE RADNE SPOSOBNOSTI


(engl. determination of working capability), postupak koji ima za cilj da se na osnovu biolokih funkcija organizma radnika i bio-lokih zahteva radnog mesta proceni koje je poslove ispitivana osoba sposobna da obavlja. Radna sposobnost zdravih i bolesnih, zaposlenih i nezaposlenih osoba procenjuje se pri profesionalnoj orijentaciji, pri zasnivanju radnog odnosa, posle periodinih i ciljanih pregleda radnika, pri trajnom gubitku radne sposobnosti usled hroninog oboljenja ili posledica povrede, pri postojanju uroenih ili steenih oboljenja nezaposlenih lica, pri upuivanju radnika na prekvalifikaciju, pri promeni tehnologije na radnom mestu, u sudskim sporovima i u sluajevima privremene radne nesposobnosti (bolovanje). Za adekvatnu procenu radne sposobnosti potrebno je detaljno poznavanje psihofizikih (biolokih) sposobnosti ispitanika, uslova i rizika na radnom mestu i zahteva radnog mesta. Uskla-ivanje dobijenih podataka i donoenje zakljuaka mora obezbediti da posao radniku ne ugroava zdravlje, ne skrauje radni i ivotni vek, a istovremeno omoguava punu krea-tivnost i produktivnost. Ocena radne sposobnosti najee nije konana, treba da bude primenjiva u praksi i usklaena sa zakonskim propisima.

OEKIVANO TRAJANJE IVOTA


, prose- an broj godina koliko se oekuje da ivi osoba odreenog uzrasta, ukoliko se nastave postojei trendovi mortaliteta. Statistiko izraunavanje bazira se na postojanju uzrasno-specifinih stopa mortaliteta. Oekivano trajanje ivota novoroeneta je prosean broj godina ivota koje bi trebalo osoba da doivi, ukoliko se nastave postojei trendovi mortaliteta. Oekivano trajanje ivota je hipotetina mera i pokazatelj postojeeg stanja zdravlja i smrtnosti.

ONA DUPLJA
(engl. orbit, eye socket, lat. orbita ), v. orbita.

ONA MRLJA
(engl. macula, lat. macula lutea), taka jasnog vida; zona elipsoidnog oblika, koja lei na zadnjem delu one jabu-ice i pripada retini. U ovom delu se nalaze, od neuroepitelnih elemenata, samo epii, odgovorni za najfiniji vid i razlikovanje boja. U ovom delu retina je najtanja, a u njenom centru se nalazi centralna jamica. V. macula lutea.

ONA VODICA
(engl. aqueos humor), bistra bezbojna tenost, koja se nalazi u prednjoj i zadnjoj onoj komori. Lui se u nastavcima cilijarnog tela. Uestvuje u refrakciji, odra-vanju onog pritiska, oksigenaciji i ishrani onih tkiva, posebno soiva, odvoenju produkata metabolizma i inflamacija, odravanju temperature onih tkiva.

ONI IVAC
(engl. ophtalmic nerve, lat. nervus ophtalmicus), v. nervus oftalmikus.

ONO DNO
(engl. ground of eye, eyeground, lat. fundus oculi), v. fundus okuli.

ODDIEV SFINKTER
(engl. sphincter of Oddi, lat. musculus sphincter ampullae hepatopancreaticae ), terminalni kraj duktusa holedohusa, pankreatinog duktusa i ampule pankreatike sainjenog od glatkog miia. Delovi: 1. musculus sphincter choledochus, glatke miine elije koje okruuju holedohus pre njegovog spoja sa pankreatinim kana-lom; 2. musculus sphincter pancreaticus, gladak miini sloj koji okruuje intramuralni deo pankreatinog kanala; 3. longitudinalni snopovi, glatki miini snopovi koji se pru-aju od mesta prodora holedoha i pankre-atinog kanala do ampule; 4. musculus sphincter ampullae, kruna vlakna koja okruuju ampule. Svi sfinkteri zatvaraju prolaz sadr-aja u duodenum, a relaksiraju se posle obroka. Kontrakcija uzdunih snopova skrauje ampulu i ubrzava dotok ui u duodenum.

ODELJENJE
(engl. department), 1. posebno izdvojena grupa na istom poslu; 2. deo ustanove, bolnice, dispanzera u kojem se obav-lja ista delatnost.

ODLUBLJENJE STAKLASTOG TELA


(engl. posterior vitreous detachment ), odvajanje staklastog tela od svojih pripoja na zadnjoj povrini oka (retina i optiki disk), tako da napred ostaje vezano za svoje pripoje na bazi staklastog tela oko zupaste linije. Nastaje u starosti, posle krvarenja u staklasto telo, usled traume, kod dijabetesa i ablacije retine.

ODNOS
(engl. ratio), 1. vrednost koja se dobija kada se jedna veliina podeli drugom. To je opti pojam koji obuhvata stope, proporcije, procente i druge pokazatelje. U uem smislu, odnos ine dve posebne veliine, brojilac (numerator) i denominator, od kojih nijedna nije sadrana u drugoj. Npr. odnos

polova u odreenoj populaciji dobija se kada se broj mukaraca podeli brojem ena. Iz primera proizilazi da brojilac i imenilac ne moraju da budu izraeni u istim jedinicama (brojilac ine mukarci, a imenilac ene), pri emu se opseg moguih vrednosti odnosa kree od nule (ako u populaciji nema mukaraca) do besko-nanog (ako nema nijedne ene). 2. (engl. relationship ), postojea meusobna veza izmeu pojava, procesa ili ljudi. V. povezanost.

ODNOS ALBUMINA/GLOBULINA, A/G


(engl. albumin/globulin ratio), odnos koncentracija albumina i globulina u serumu, obino odreenih elektroforezom proteina. Nizak A/G odnos se javlja u cirozi, hepatitisu i drugim oboljenjima jetre i odraava smanjeni kapacitet jetre da sintetizuje albumin. Kvantitativna merenja pojedinih proteinskih komponenti u telesnim tenostima potisnula su znaaj ovog odnosa.

ODONTALGIJA,
v. dentalgija.

ODONTOBLAST
(engl. odontoblast), elija koja stvara dentin.

ODONTODISPLAZIJA
(engl. odontodisplasia), avetinjski zubi, segmentalna odontodisplazija; poremeaj u razvoju svih zubnih tkiva. Zubi su slabo mineralizovani, radiografski slabo se razlikuju od okolne kosti, kao da imaju plat. O. se javlja uniteralno, ee u gornjoj vilici. Uzrok nije poznat.

ODONTOGENEZA
(engl. odontogenesis), proces filogenetskog razvoja zuba, od stva-ranja zubne klice do konanog formiranja zuba. U stvaranju zuba uestvuju elije epi-telnog i mezodermalnog porekla.

ODONTOGENI FIBROSARKOM
(engl. odontogenic fibrosarcoma ), maligna forma odontogenog fibroma. Pojavljuje se kao agresivna velika lezija koja zapoinje embrionalnom strukturom zubnog zametka dentalne papile ili folikula.

ODONTOGENI TUMORI
(engl. odontogenous tumors), neoplazme histogenetski pove-zane sa zubnim tkivima. Mogu biti benigni i maligni. Prema histolokoj slici mogu biti epitelni (ameloblastom, adenomatoidni odontogeni tumor, kalcificirajui odontogeni tu-mor), mezenhimalni (fibrom, miksom, denti-nom, cementom) i meoviti (ameloblastini fibrom, odontom).

ODONTOM
(engl.odontoma), 1. tumor odontogenog porekla; 2. meoviti tumor odontogenog porekla u kojem epitelijalne elije zajedno sa mezenhimalnim pokazuju kompletnu diferenciranost ispoljenu u formiranju zubne strukture.

ODRAEN
BOL (engl. referred pain ), bol koji se ne osea u podruju u kome nastaje, npr. kod oboljenja une kese bol se osea ispod desne lopatice. V. reflektovan bol.

ODRE IVANJE
(engl. assay), merenje koli-ine nekog hemijskog konstituenta, ili aktivnosti nekog enzima, ili farmakoloke ili bioloke jaine nekog leka u biolokoj te-nosti.

ODRE IVANJE ENZIMA


(engl. enzyme assays), postupak odreivanja koliine ili aktivnosti nekog enzima u biolokom uzorku. Za odreivanje koliine enzima koriste se razliite fiziko-hemijske metode.

ODRE IVANJE POLA


(engl. sex determination), pol je genetski odreen u trenutku oplodnje. Svi sekundarni ovociti su genetski identini, imaju 22 autozoma i jedan X hromozom. Postoje dve vrste spermatozoida: ginospermatozoidi nose 22+X, a androspermatozoidi 22+Y. Oplodnja sekundarnog ovocita androspermatozoidom dovodi do formiranja zigota iz koga e se razvijati muka jedinka (44+XY), a oplodnja ginospermatozoidom dae enski zigot (44+XX). Poto su ginospermatozoidi neto vei i tei izgleda da su i sporiji. Tako se moe objasniti injenica to se na 100 beba devojica rodi 105 deaka.

ODRAVANJE
(engl. maintenance), 1. postojanje, funkcionisanje, kontinuitet postojeeg procesa, radnje, funkcije; 2. odravanje u ivotu - obezbeivanje rada vitalnih organa, kontinuitet vitalnih funkcija organizma.

ODSTRANJENJE KAPSULE ONOG SO-IVA


(engl. capsulorexis ), operativna tehnika kojom se, u poetku ekstrakapsularne ope-racije ili kod fakoemulzifikacije, odstranjuje deo prednje kapsule, da bi u daljim fazama operacije kroz taj otvor na kapsuli bili izvu-eni soivne mase i nukleus.

ODVOD

(engl. lead), razlika u elektrinom potencijalu izmeu dve elektrode stavljene na povrinu ili unutar tela, a povezane direktno ili preko provodnika sa aparatom za bele-enje.

ODVODNI
(engl. excretory ), koji vodi iz jedne sredine u drugu, slui za prolaz (evakuaciju) razliitih sadraja (vazduha, krvi , likvora, eksudata i sl.).

OFLOKSACIN
(engl. ofloxacin), fluorohinolonski antibiotik irokog spektra. Koristi se za leenje infekcija disajnih i urogenitalnih organa i drugih infekcija razne lokalizacije izazvanih uglavnom Gram-negativnim bakterijama ukljuujui i Pseudomonas, koji je inae rezistentan na mnoge antibiotike. Ne sme se davati deci i mladima do 18 godina. Preparat: Visiren.

OFTALMIJA
(engl. ophthalmia), promene na onim strukturama, najee upalne, koje imaju jedan latentni period, ali je uvek zahva-eno vie onih struktura (npr. ronjaa i venjaa). Najee definisane patoloke pro-mene koje obuhvata pojam oftalmija su: o. actinica, o. sympathica, o. aegiptica.

OFTALMIJA NEONATORUM
(engl. ophthalmia neonatorum), zapaljenje konjunktive oka izazvano bakterijama, virusima ili hlamidijama, a eventualno i hemijskom iri-tacijom. Ranije je gonokokna infekcija bila najei uzrok neonatalne oftalmije, ali je uvoenje profilakse, ukapavanje 1%-og rastvora srebro nitrata (Credeov postupak) na roenju, smanjilo uestalost. Ako je konjunktivitis izazvan iritacijom srebro nitratom, znaci (crvenilo konjunktive, otok kapaka, mukopurulentni ili krvavi sekret) se javljaju odmah po roenju, u toku 24 asa od stavljanja kapi u oi. Gonokokni konjunktivitis se javlja u roku od 2 do 3 dana (ali i kasnije, ako je primenjena profilaksa bila nedovoljna), druge bakterijske infekcije 3 do 5 dana kasnije, a infekcija hlamidijama od 5. dana do 3. nedelje po roenju. Ako neonatalna oftalmija traje do 4 nedelje oznaava se kao akutna, a kada traje due - hronina. Moe da zahvati jedno ili oba oka. Da bi se utvrdio uzronik zapaljenja neophodno je uzeti bris konjunktive, kulturu dobijenog materijala i odrediti osetljivost izolovane klice na antibiotike. Bris se uvek boji (Giemsa bojenje za Chlamydiu trachomatis ili herpes simplex, a Gram bojenje za gonokoke i druge bakterije), a dijagnoza potvruje kultivisanjem na specifinim podlogama, kulturom virusa i direktnim bojenjem sa mono-klonskim antitelima (DFA-Direct Fluorescent Antibody Staining), kao i ELISA testom (Enzyme-linked Immunoessay). Hla-midijalni konjunktivitis (uzronik Chlamydia trachomatis), poznat i kao inkluziona blenoreja, najei je infektivni konjunktivitis novo-roenadi od 80-ih godina ovoga veka. Rastvor srebro-nitrata ne prua zatitu i posle 5 - 15 dana (ili vie) javlja se mukopurulentni konjunktivitis, ponekad se stvaraju pseudo-membrane, obino jednostrano. Po-to postoji opasnost od zapaljenja plua, infekcija hlamidijama lei se i sistemski datim antibioticima (eritromicin), a roditeljima (da bi se izbegla ponovna infekcija deteta) daju se eritromicin ili doksiciklin u toku 7 dana. Hlamidijalni konjunktivitis, po pravilu ne ostavlja znaajnije posledice. Pored hlamidija, neonatalna oftalmija moe da bude posle-dica infekcije drugim bakterijama

(Neisseria go-norrhoeae, Staphilococcus aureus, Pneumococcus, Haemophilus influenzae, Pseudomonas aeruginosa i dr.), kao i virusima. Po-to svaki konjunktivitis novoroeneta moe da ukazuje na ozbiljnu infekciju, mora se utvrditi uzrok i sprovesti odgovarajue lo-kalno, a nekad i parenteralno leenje antibioticima.

OFTALMITIS
(engl. ophthalmitis), upalne pomene na onim strukturama, pri emu sufiks itis uvek znai upalnu komponentu.

OFTALMO
(engl. ophthalmo), to se odnosi na oko.

OFTALMODINAMOMETRIJA
(engl. ophthalmodinamometry), metoda odreivanja pritiska u oftalminoj arteriji. Povienjem onog pritiska izaziva se kolaps vidljivih krvnih sudova na PNO (papila optikog ner-va), i to prvo u dijastoli, a onda u sistoli. Zbir dijastolnog krvnog pritiska i 1/3 razlike sistolnog i dijastolnog pritiska definie se kao srednji arterijski pritisak u oftalminoj arteriji.

OFTALMOLOG
(engl. ophthalmologist), lekar specijalista koji se bavi izuavanjem, dijagnostikom, leenjem i hirurgijom onih obo-ljenja.

OFTALMOLOGIJA
(engl. ophthalmology), nauka koja se bavi anatomijom, fiziologijom, patofiziologijom, klinikim izgledom i medika-mentoznom i hirurkom terapijom obo-ljenja oka i okolnih tkiva.

OFTALMOPLEGIJE
(engl. ophthalmoplegias), grupe oboljenja koja karakteriu po-remeaji pokretljivosti privremenim ili trajnim promenama na spoju nerava i miia, ili unutar samih miinih Najee su: o. externa (paraliza popreno-prugastih spoljanjih miia oka, pa je ona upravljena lateralno i dole); o. interna (paraliza m. sfinktera pupile i m. cilijarisa, proirenom pupilom i poremeajem akomodacije); o. totalis (pareza svih miia oka). oka, sa vlakana. jabuica praena

OFTALMOSKOP
(engl. ophthalmoscope), aparat za posmatranje onog dna. Moe da bude direktan i indirektan. Direktan oftalmoskop ima izvor svetla i ogledalo, kao i niz konveksnih i konkavnih soiva koja mogu da se menjaju iza otvora kroz koji posmatramo ono dno. Ovde se posmatra u uspravnoj slici.

Indirektan o. ima izvor svetla i sistem ogle-dala i prizmi, kojima se snop svetla ubaci u zenini otvor. Soivo se postavlja izmeu posmatraa i pacijenta. Njime se vri posmatranje promena u obrnutoj slici.

OFTALMOTONOMETAR
(engl. tonometer), instrument za merenje onog pritiska, ije su normalne vrednosti od 16 do 22 mmHg. Najee se koristi aplanaciona tonometrija - pomou aplanacionog tonometra, koji se montira na biomikroskop. Posle lokalne ane-stezije ronjae i bojenja fluoresceinom, tono-metar se naslanja na ronjau i na osnovi po-stignutog zaravnjenja ronjae oita se vrednost onog pritiska u mm Hg. Ovo je najpreciznija metoda merenja onog pritiska.

OGLEDALO
(engl. mirror ), povrina koja odbija najvei deo svetlosti koji na nju padne. Ravno ogledalo (engl. plane mirror ) je ravna povrina. Lik koji formira ovo ogledalo je uspravan i imaginaran. Sferna ogledala (engl. spherical mirrors ) su deo sfere. Lik koji for-mira konveksno ogledalo je uspravan i imaginaran, a onaj koji formira konkavno je ili obrnut i realan ili uspravan i imaginaran.

OGULJOTINA
(engl. abrasion, excoriation), povreda kod koje je koa liena epiderma, a ogoleli derm se kod zaivotnog povreivanja prekriva izlivenom limfom i/ili krvlju, koja se sasuuje u krastu. Jedna od ozleda (v. ozleda) i jedna od relativnih vitalnih reakcija (v. vitalna reakcija). Najee nastaje u sklopu me-hanike traume (v. mehanika povreda, v. nagnjeina). Po saniranju ne ostavlja oiljak. U forenzikoj praksi treba je razlikovati od sasuine (v. sasuina). Oguljotina moe da nastane i na sluzokoi (erozija sluzokoe, lat. erosio mucosae).

OHRONOZNA ARTROPATIJA
(engl. ochro-notic spondylarthropathy), v. ohronozna spondilartropatija.

OHRONOZNA SPONDILARTROPATIJA
(engl. ochronotic spondylarthropathy ), meta-bolika artropatija. Nastaje zbog uroenog nedostatka enzima oksigenaze homogenitizinske kiseline, zbog ega se polimeri homogentizinske kiseline taloe u vezivnim i hrskavinim tkivima organizma, u intervertebralnim diskusima, izazivajui bol i ukoenost kime uz karakteristian radioloki nalaz okotavanja kimenog stuba. Promenama su ree zahvaeni veliki periferni zglo-bovi, kada bolesnik ima sline tegobe kao u artrozi.

OIH
, v. ortojodhipurat.

OKLUZIJA
(engl. occlusion), 1. akt ili proces zatvaranja; 2. odnos izmeu svih komponenata mastikatornog sistema u normalnoj funkciji, disfunkciji i parafunkciji, ukljuujui i morfoloke i funkcionalne karakteristike kontaktnih povrina zuba antagonista i ugraenih nadoknada, okluzalnih trauma i disfunkcija, neuromuskularnih fiziolokih funkcija, funk-cija temporomandibularnog zgloba, miia vakanja i gutanja, psihofiziolokog statusa i dijagnoze, prevencije i terapije funkcionalnih oboljenja sistema za vakanje. Abnormalna o ., malokluzija; acentrina o ., kada voljna okluzija nije saglasna sa centrinom ve nastaju prerani kontakti antagonista u centralnom poloaju zatvaranja; adaptaciona o ., pri restauraciji zuba, smanjen ili pojaan okluzalni kontakt pri pokretima balansiranja ili funkcionalnoj okluziji izmeu antagonistikih struktura; atriciona o ., kada svaki zub biva bruen okluzalno i proksimalno tokom funkcije vakanja jo od vremena nicanja; balansirajua o ., u kojoj je okluzalni kontakt zuba na radnoj strani propraen harmoninim kontaktom zuba na suprotnoj, balansnoj strani; ukrtena o ., u kojoj donji zubi preklapaju gornje zube; tet-a-tet o ., u kojoj se gornji i donji zubi susreu du njihovih incizalnih ivica u centralnoj okluziji; idealna o ., savrena interkuspidacija gornjih i donjih zuba, praena neuromuskularnom harmonijom mastikatornog sistema. To je stabilan odnos vilica kada zubi ostvaruju kontakt u centralnom poloaju. Rastojanje izmeu centralnog odnosa pri mirovanju i centralne okluzije je oko 0,1 do 0,2 mm u temporomandibularnom zglobu, a oko 0,5 mm u nivou zuba. Takoe predstavlja nesputavajue klienje, artikulaciju okluzalnih kontaktnih pokreta tokom razliitih ekskurzija centrine okluzije i centralnog odnosa i okluzalno vostvo prilikom razliitih pokreta, pre na radnoj nego na balansirajuoj strani; normalna o ., kontakt gor-njih i donjih zuba u centralnom odnosu uzimajui u obzir adaptacione promene mastikatornog sistema u odsustvu prepoznavanja patolokih manifestacija, ili kada su centralno inducirane potekoe i disfunkcije na relaciji temporomandibularni zglob-mii-bol sasvim kontrolisani; patogenina o ., okluzalni odnos koji je u stanju da izazove patoloke promene u okolnom tkivu; traumatska o ., progresivno povreivanje prateih struktura zuba kao rezultat okluzalne disfunkcije, koji moe, ali ne mora da obuhvati periodoncijum. Malokluzije, loe navike, disharmonija temporomandibularnog zgloba, gubitak zuba, atrofi-ne promene periodoncijuma, karijes zuba, loe restauracije zuba i nadoknade, loa orto-donska terapija kao i malpozicija zuba su jedni od predisponirajuih faktora.

OKLUZIJA RETINALNE VENE


(engl. retinal vein occlusion), zaepljenje toka krvi sa rastom intravaskularnog pritiska i stagnacijom toka krvi. Zbog toga dolazi do otoka okolne retine, nenormalnog curenja iz krvnih sudova, pojava dubokog i povrnog krvarenja u retini, sa jakim proirenjem vena i brojnim pamuastim depozitima. Okluzija je esto praena edemom makule i padom vidne otrine. Moe da bude okludirano stablo ili grana centralne vene retine.

OKO
(engl. eye, lat. oculus), v. okulus.

OKRAJAK

(engl. extremity, lat. extremitas), v. ekstremitas.

OKRUGLASTI OTVOR
(engl. round foramen, lat. foramen rotundum), v. foramen rotundum.

OKRUENJE
(engl. enviroment), skup svih stvari, uslova ili uticaja u spoljanjoj sredini.

OKRZOTINA
, (engl. scratch), specijalna vrsta razderine (v. razderina) koja nastaje tangencijalnim dejstvom tupine mehanikog orua, to joj daje oluast izgled. Pored tupine, okrzotina moe nastati i tangencijalnim dejstvom projektila iz vatrenog oruja.

OKSALACETAT
(engl. oxalacetate), so oksalsiretne kiseline.

OKSALAT
(engl. oxalate), so ili estar oksalne kiseline.

OKSALNA KISELINA
(engl. oxalic acid), kristalna dikarboksilna kiselina, HOOC- -COOH, koja se nalazi u brojnim biljkama. Mala koliina oksalata se sintetie u organizmu oveka u metabolizmu askorbata i glioksilata. Genetski poremeaj poznat kao oksaloza dovodi do oksalurije, koja podstie for-miranje kalicijum-oksalatnog bubrenog kamenja.

OKSALSIRETNA KISELINA
(engl. oca-lacetic acid), dikarboksilna kiselina, HOOC- -CH2-CO-COOH, znaajan intermedijerni metabolit ciklusa limunske kiseline.

OKSALURIJA
(engl. oxaluria, hyperoxaluria ), poveana koliina oksalata u mo-krai. Moe dovesti do stvaranja kalkuloze u mokranim putevima. Javlja se posle vee resekcije ili oboljenja tankog creva kada dolazi do velike apsorpcije oksalata iz debelog creva i stvaranja kalcijum-oksalatnih kamenova. Moe biti i genetski uslovljena, kada je takoe karakterie izluivanje velike koliine oksalata preko mokrae uz nastanak nefrolitijaze, nefrokalcinoze, rane bubrene insuficijencije i generalizovanog taloenja kalcijum oksalata. Genetski poremeaj je u metabolizmu glioksalata.

OKSATOMID
(engl. oxathomide), sedativni H1 antihistaminik. Koristi se za leenje urtikarije, polenske kijavice, povraanja na putovanju i histaminske glavobolje. Preparat: Tinset.

OKSAZEPAM
(engl. oxazepam), benzodiazepin umereno dugog dejstva. Koristi se za leenje akutne anksioznosti, nesanice i spastinosti skeletnih miia. Preparat: Adumbran.

OKSICEFALIJA
(engl. oxycephaly), prerano srastanje, zatvaranje, svih avova kostiju lo-banje. Glava je izboena u predelu velike fontanele. esti su razliiti neuroloki ispadi, zbog pritiska na modanu masu.

OKSIDACIJA
(engl. oxidation), hemijska reakcija u kojoj se oksidacioni broj atoma poveava tj. gube se elektroni. Oksidacija se dogaa istovremeno sa redukcijom. U elektrohemijskoj eliji oksidacija se odigrava na anodi. To je i hemijska reakcija u kojoj se kiseonik kombinuje sa drugim jedinjenjem.

OKSIDACIONI BROJ
(engl. oxidation number), broj naznaen na svakom atomu u mole-kulu ili jonu koji ukazuje na teoretski broj primljenih elektrona (ako je oksidacioni broj negativan) ili izgubljen (ako je oksidacioni broj pozitivan), pri prevoenju atoma u oblik elementa koji ima oksidacioni broj nula. Kise-onik obino ima oksidacioni broj -2, a vodonik +1 (izuzev u hidridima). Zbir oksidacionih brojeva svih atoma u jednom jonu jednak je jonskoj jaini, a u atomima u neutralnom jedinjenju jednak je nuli.

OKSIDANT
(engl. oxidant), jedinjenje koje podlee redukciji ili prima elektrone u oksidoredukcionim (redoks) reakcijama. Naziva se i oksidacioni agens.

OKSIDATIVNA FOSFORILACIJA
(engl. oxidative phosphorylation), krajnji stepen u aerobnom katabolizmu energetskih molekula u kome se deo njihovog energetskog sadraja vezuje i uva u visokoenergetskim fosfatnim vezama ATP-a.

OKSIDAZA
(engl. oxidase), bilo koji enzim iz roda oksidoreduktaza (EC 1.9), koji katalizuju reakciju u kojoj

molekulski kiseonik deluje kao direktni akceptor elektrona sa supstrata kao donora pri emu se formira voda. Primer ovakvog enzima je askorbat-oksidaza.

OKSIDAZA D-AMINOKISELINA
(engl. D-amino acid oxidase), enzim iz roda oksidoreduktazaD-aminokiselina: kiseonik oksidoreduktaza (deaminirajua), EC 21.4.3.3. Nalazi se u jetri i bubrezima gde katalizuje deaminaciju D-aminokiselina do a-keto kiselina i slobodnog amonijaka. Ima vrsto vezanu FAD grupu i koristi molekulski kiseonik u reakciji. Ovaj enzim preteno razlae D- -aminokiseline, koje nastaju pri bakterijskom metabolizmu peptida u organizmu i nema kliniku primenu.

OKSIDAZA L-AMINOKISELINA
(engl. L-amino acid oxidase), enzim iz roda oksidoreduktaza L-aminokiselina: kiseonik oksidoreduktaza (deaminirajua), EC 1.4.3.2. Po raspodeli i funkcijama ovaj enzim je slian oksidazi D-aminokiselina, mada radije oksiduje L-aminokiseline od D-aminokiselina. U velikim koliinama se nalazi u otrovu nekih zmija.

OKSIDO-REDUKCIONA
REAKCIJA (engl. oxidation-reduction reaction), hemijska reakcija u kojoj se odigravaju oksidacija i redukcija, npr. 2H2 + O2 = 2H2O. Oksidovana supstanca (H2) naziva se redukcioni agens ili reduktant; redukovana supstanca (O2) naziva se oksidacioni agens ili oksidant. Ove reakcije se nazivaju i redoks reakcije.

OKSIDOREDUKTAZE
(engl. oxidoreductases ), rod enzima (EC 1) kome pripadaju oni enzimi koji katalizuju reakcije u kojima se jedno jedinjenje oksiduje, a drugo redukuje. Neki od kliniki znaajnih enzima iz ovog roda su alkohol-dehidrogenaza, glukozo-6-fosfat-dehidrogenaza, latat-dehidrogenaza itd.

OKSIGENOTERAPIJA,
v. kiseonika terapija.

OKSIHEMOGLOBIN
(engl. oxyhaemoglobin), hemoglobin koji je vezao kiseonik. Za razliku od prave oksidacije, ova veza je labava i nastaje oksigenacijom.

OKSIMETAR
(engl. oximeter), fotoelektrini instrument kojim se meri zasienje krvi kiseonikom (oksigene frakcije hemaglobina, oxihemaglobina) u krvi koja cirkulie. Oksimetri koriste fotoelektrine metode za

detekciju razlike u boji krvi sa razliitim zasie-njem kiseonika. Oni su dragocena pomo u zatititi i iroko se koriste u operacionim salama i odeljenjima intenzivne nege.

OKSITETRACIKLIN
(engl. oxytetracyclin), stari tetraciklinski antibiotik irokog spektra dejstva. Kod sistemskih infekcija je preva-zien posle uvoenja novih grupa antibiotika, ali se koristi u kombinacijama sa nistatinom i kortikosteroidima za leenje infekcija koe i sluznica. Preparati: Farmacyclin, Hydrocyclin, Oksinistin, Pancyclin.

OKSITOCIN
(engl. oxytocin), ciklini peptidni hormon koji sadri osam aminokiselina. Deluje na enski reproduktivni sistem i ima RMM 1.000. Stvara se u neuronima i para-ventrikularnim jedrima hipotalamusa, a oslobaa se iz neurohipofize zajedno sa vazopresinom. Oksitocin se poveano izluuje u toku poroaja dovodei do ritmikih kontrakcija uterusa i podstie luenje mleka iz dojke. Koristi se i za indukciju poroaja u vidu intravenske infuzije i protiv krvarenja posle poro-aja u vidu intramuskularnih injekcija. Pre-parat: Syntocinon.

OKSOGLUTARAT DEHIDROGENAZA
(engl. oxoglutarate dehydrogenase ), multienzimski kompleks (2-oksoglutarat:lipoamidoksidoreduktaza, EC 1.2.4.2), koji se sastoji od najmanje tri enzima koji katalizuju sloenu enzimsku reakciju 2-oksoglutarat + CoA-SH + NAD+ = sukcinil koenzim A + NADH + H+ + CO2. Ova reakcija je bioloki ireverzibilna. Kao kofaktori se koriste tiamin-difosfat, lipoinska kiselina, CoA, FAD i NAD+. Ova reakcija je veoma znaajna za Krebsov ciklus limunske kiseline. Naziva se i aketoglutarat--dehidrogenaza.

OKSPRENOLOL
(engl. oxprenolol ), beta-blokator koji ima unutranju simpatiku aktivnost, pa zato izaziva bradikardiju i hladne noge ree od ostalih beta-blokatora. Koristi se za leenje angine pektoris, sranih aritmija, hipertenzije i anksioznosti. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Trasicor.

OKTREOTID
(engl. octreotide), sintetisani oktapeptid, analog somatostatina. Poseduje identina bioloka svojstva kao i somatostatin, ali je vreme iezavanja iz cirkulacije znatno produeno. Inhibie sekreciju i dejstva hormona rastenja i peptida gastroenteropankreasnog endokrinog sistema. Koristi se za leenje tumora hipofize (koji lue hormon rasta), akromegalije (kad nije mogua operacija), gastrinoma, insulinoma i karcinoida. Preparat: Sandostatin. Obeleen 123I (123I-Tyr3-octreotide) ili 111In (111In-DTPA-D-Phe1-octreotide) u nuklearnoj medicini slui za scintigrafsku lokalizaciju neuroendokrinih tumora i ostalih tumora koji imaju receptore za somatostatin. V. scintigrafija tumora.

OKULARAN
(engl. ocular), koji se odnosi na oko.

OKULIST,
v. oftalmolog.

OKULO-AURIKULO-VERTEBRALNI
SINDROM (engl. oculoauriculovertebral syndrome ), sindrom koga karakteriu epibulbarne dermoidne ciste, razne vertebralne nepravilnosti, nenormalnosti rebara, neuroloke komplikacije, ukljuujui i mentalnu retardaciju. Okularne komplikacije ine konjuaktivalne dermoide i/ili lipodermoide, kolobomi, mikrooftalmija. Ponekad je lobanja asimetrina, frontalno isturena. Prisutni su: hemifacijalna mikrostomija kao posledica hipoplazije ili aplazije ramusa mandibule i/ili kondila, unilateralne hipoplazije lica, antimongoloidni palpebralni nagib, makrostomija i atrezija nozdrva. Naziva se jo i mandibulofacijalna disostoza sa epibulbarnim dermoidima, okuloaurikularna displazija.

OKULO-CEREBRO-FACIJALNI
SINDROM (engl. oculocerebrofacial syndrome ), sidrom prenosiv kao autosomno recesivna karakteristika. Karakteriu ga mentalna retardacija, mikrokefalija, mongoloidni nagib palpebralnih fisura, mikrokornea, strabizam, miopija, atrofija optikog nerva, gotsko nepce i manja donja vilica.

OKULOGIRNE KRIZE
(engl. vestibular nystagmus), refleksni pokreti onih jabuica, glave i vrata, zbog nadraaja vestibularnog aparata. Ovo se ostvaruje preko glavnog asocijacionog puta modanog stabla uzdunog medijalnog snopa, koji povezuje okulogirna jedra sa motornim nukleusima ivaca koji ostvaruju pokrete glave i vrata.

OKULO-ORO-GENITALNI
SINDROM (engl. oculoorogenital syndrome ), oboljenje nastalo zbog nedostatka znaajnih elemenata u hrani, a ispitano na amerikim zatvorenicima u japanskim logorima tokom drugog svetskog rata. Vie od 75% zatvorenika posle est meseci neadekvatne ishrane imalo je eksfolijativni dermatitis skrotuma, stomatitis, konjunktivitis, kao i simptome sline pelagri, mada ne i pelagru per se. Verovatno je bila posledica nedostatka specifinog komplementa iz kompleksa B vitamina. Naziva se jo i Jacobov ili orogenitalni sindrom.

OKULOPATIJA,
v. oftalmija.

OKULTAN
(engl. latent), skriven, neto to nije ispoljeno, jo uvek mirno, ne pokazuje se tj. ne moe se dokazati, a sumnja se da postoji (npr. krvarenje unutranjeg organa).

OKULTNO KRVARENJE
(engl. ocult bleeding), krvarenje u stolici ili mokrai koje nije okom vidljivo, ali se moe dokazati speci-finim testovima (npr. hemokult test). esto je udrueno sa ranim stadijumima neoplazmi; okultna krv (engl. occult blood), krv koja se nalazi u malim koliinama koje mogu da se otkriju samo hemijskom analizom, spektroskopskim ili mikroskopskim ispitivanjima u stolici.

OKULUS
(engl. eye, lat. oculus), oko. Organ vida, sastoji se od tri dela: one jabuice (v. bulbus okuli), vidnog ivca (v. nervus optikus) i pomonih organa oka. Pomoni organi oka su: miii pokretai one jabuice, fascije i masno telo one duplje, oni kapci, venjaa i suzni pribor (v. aparatus lakrimalis).

OKUPACIONA TERAPIJA, RADNA TERAPIJA


(engl. occupation therapy, working therapy ), podrazumeva aktivnosti koje imaju za cilj da angauju (okupiraju) bolesnika da vreme, najee u bolnici, provede na vie ili manje kreativan nain (npr. slikanje, vajanje, heklanje, obrada drveta i sl.). Potrebno je da ove aktivnosti budu struno propisane i voene prema specifinim potrebama odre-enih kategorija psihijatrijskih pacijenata.

OLAKANA DIFUZIJA
(engl. facilitated diffusion), nosaima posredovan transportni mehanizam u kome se molekuli kreu kroz membranu niz koncentracioni gradijent; rav-notea se postie kada se izjednae koncentracije na obe strane membrane.

OLAKAVANJE
(engl. relief), delimino uklanjanje bilo ega to je stresogeno; uklanja-nje neprijatnosti ili bola.

OLANZAPINE
(engl. olanzapine), novi ati-pini antipsihotik slian klozapinu. Koristi se za leenje shizofrenije, kod bolesnika koji ne reaguju na konvencionalne lekove, ali jo nije odreeno njegovo mesto u terapiji. Preparat: Zyprexa.

OLEKRANON

(engl. olecranon, lat. olecranon), lakatni nastavak. Nastavak na gornjem okrajku lakatne kosti na ijem se vrhu pripaja zavrna tetiva troglavog miia nadlakta.

OLFAKCIJA
(engl. olfaction), pretvaranje mirisnih hemijskih supstanci u nervni signal.

OLFAKTIVNI
(engl. olfactory, lat. olfactorius), v. olfaktorijus, mirisni.

OLFAKTIVNI PUT
(engl. olfactory tract, lat. tractus olfactorius), v. traktus olfaktorijus.

OLFAKTORIJUS
(engl. olfactory, lat. olfactorius ), mirisni, odnosi se na ulo mirisa ili je vezan za strukture koje uestvuju u tumaenju ula mirisa.

OLIGO(engl. oligo-), prefiks u sloenicama sa znaenjem mali broj, malen.

OLIGOARTIKULARNI
, lokalizacija promena na 2 do 4 zgloba.

OLIGOARTRITIS
(engl. oligoarthritis), zapaljenje 2 do 4 zgloba.

OLIGOCITEMIJA
(engl. oligocythaemia), smanjen broj elija.

OLIGODENDROGLIOM
(engl. oligodendroglioma ), tumor centralnog nervnog sistema porekla glijalnih elija (potporno veziv-no tkivo) mozga; relativno redak spororastui gliom, koga karakteriu brojne male okrugle ili ovoidne elije oligodendroglije razbacane u gustoj fibrilarnoj stromi. Lei se operativ-nim putem.

OLIGODONCIJA

(engl.oligodontia), nedostatak mnogih zuba, smanjenje veliine postojeih, kao i ostale anomaline pojave.

OLIGOFRENIJA
(engl. oligophrenia), ma-loumnost, umna zaostalost, (od grke rei oligos = malo i phren = um, dua, duh). Odlikuje se trajnom i delimino ireverzibilnom intelektualnom insuficijenciom. Uzroci nastanka ovog poremeaja mogu biti: bioloki i socioloki. Stepen intelektualne insuficijencije (oteenja) se odreuje koeficijentom inte-ligencije, koji sutinski odreuje stepen mentalnog uzrasta. Oligofrenije se klasifikuju prema stepenu oteenja na: idiotije, imbecilnost i debilnost.

OLIGOMER
(engl. oligomer), polimer koji se sastoji od samo nekoliko monomera (subjedinica), npr. oligomer je dimer, trimer ili tetramer. Subjedinice mogu da budu iste ili razliite. Ovaj izraz se esto koristi kod izoenzima, proteina i nukleinskih kiselina.

OLIGOPEPTID
(engl. oligopeptide), v. peptid.

OLIGOSAHARID
(engl. oligosaccharide), ugljeni hidrat koji pri hidrolizi daje 2 - 10 monosaharida, za razliku od polisaharida, koji se sastoje od veeg broja monosaharidnih jedinica.

OLIGOSPERMIJA
(engl. oligospermia), oligozospermija, smanjen broj spermatozoida u semenoj tenosti.

OLIGURIJA
(engl. oliguria), smanjenje volumena mokrae koju bolesnik izmokri za 24h (ispod 400 ml). Zdrava osoba izlui od 700 do 2.000 ml urina dnevno. Oligurija obino nastaje kao posledica nedovoljnog unoenja tenosti, ili poveanog gubljenja tenosti znojenjem ili dijareom. Ozbiljniji uzrok oli-gurije je smanjena funkcija bubrega koju izazivaju akutne ili ee hronine bolesti bu-brega.

OLIVA
(engl. olive, lat. oliva), maslina. Malo, ovalno ispupenje na spoljanjoj strani produ-ene modine ispod koga se nalazi donje ma-slinasto (olivarno) jedro.

OLOVNA POLINEUROPATIJA

(engl. lead polyneuropathy), v. trovanje olovom.

OLOVNI RUB
(engl. Burtonian line), v. trovanje olovom.

OMARICA
(engl. heatstroke, lat. sideratio), toplotni udar, termika povreda (v. povreda) nastala usled oteanog odavanja telesne to-plote u toploj i vlanoj sredini.

OMENTEKTOMIJA
(engl. omentectomy), uklanjanje (resekcija) velikog omentuma, u sklopu drugih operativnih zahvata, najee kod malignih oboljenja. Totalna o., rutinski se izvodi kod karcinoma ovarijuma (uz ovarijektomiju i histerektomiju), kod karcinoma elu-ca (uz suptotalnu ili totalnu gastrektomiju sa limfadenektomijom); parcijalna o., radi se kod drugih malignih oboljenja (segmentne resekcije kolona i hemikolektomije) ili zapa-ljenskih procesa, kada se uklanja samo zalepljeni, izmenjeni ili upaljeni deo omentuma. Osim kod totalne omentektomije i metastaza, uvek se tei ouvanju omentuma zbog njegove zatitne, resorptivne i antiinfektivne funkcije.

OMENTUM
(engl. omentum, lat. omentum), opornjak, maramica. Tvorevina organskog (visceralnog) lista trbune maramice koja polazi sa velike i male krivine eluca. O. majus , (engl. greater o., lat. o. majus ), veliki opor-njak. Tvorevina organskog (visceralnog) lista trbune maramice nalik dvostrukoj opni koja polazi sa velike krivine eluca prebacujui se preko organa podmezokolinog sprata peritonealne duplje. Sastoji se od korena i slobodnog dela. Koren je razapet izmeu velike krivine eluca i poprenog kolona. Slobodni deo velikog opornjaka se poput kecelje prebacuje preko prednjih povrina tankog i debelog creva dospevajui gotovo do preponskih kostiju; o. minus (engl. lesser o., lat. o. minus), mali opornjak. Tvorevina organskog (visceralnog) lista trbune maramice nalik dvostrukoj opni koja polazi sa male krivine eluca i gornjeg dela dvanaestopalanog cre-va pripajajui se, drugim krajem, du ulaznog polja jetre i pukotine venske veze jetre. Moe se podeliti na dva manja dela ili veze: levu ili jetreno-eludanu vezu (ligamentum hepatogastrikum) i desnu ili jetreno-dvanaesto-palanu vezu (ligamentum hepatoduodenale).

OMEPRAZOL
(engl. omeprazole), smanjuje sekreciju kiseline u elucu jae od ostalih antisekretornih lekova, tzv. inhibitor protonske pumpe - enzima koji izluuje H+ jon, a preuzima K+ jon. Lek izbora za bolesti kod kojih postoji hiperaciditet u elucu kao uzrona ili pratea pojava: ulkus eluca i duodenuma, gastroezofagusni refluks, Zol-linger-Ellisonov sindrom. Preparati: Losec, Omeprol.

OMFALITIS

(engl. omphalitis), akutna inflamacija periumbilikalnog vezivnog tkiva, koja nastaje prodorom patogenog uzronika (spontano ili manipulacijom na krvnim sudovima) iz krvnih sudova pupanika u perivaskularno tkivo. Ispoljava se purulentnom i/ili sangvinolentnom sekrecijom pupane rane i otokom i crvenilom okolnog tkiva. Omfalitis moe da dovede do irenja procesa du venskih krvnih sudova do v. portae ili do okluzije umbilikalnih i/ili ilijanih arterija, sa moguom bakterijemijom, septinom embolizacijom, nekrotizirajuim fascitisom, peritonitisom i portnom hipertenzijom.

OMFALOCELA
(engl. omphalocele), exomphalos, zastoj u normalnom razvoju creva i prednjeg trbunog zida. Postoji hernijacija organa trbune duplje kroz centralni defekt trbunog zida. Omota omfalocele sainjavaju peritoneum i amnionska membrana. Ako je defekt manji od 4 cm, omfalocela sadri samo tanka creva. Ovo stanje je poznato kao hernija umbilikalne vrpce. Ako je defekt vei od 4 cm, omfalocela sadri i druge abdominalne organe (jetra i dr.).

OMOTA
(engl. tunic, lat. tunica s. tela), spo-ljanji sloj nekog organa, posebno organa ce-vastog oblika.

ONANIZAM
(engl. masturbation, autoerotism), masturbacija, predstavlja erotsko samostimulisanje, koje dovodi do genitalnog seksualnog zadovoljstva, bez stvarnog prisustva adekvatnog (spoljnjeg) objekta. Javlja se kod oba pola, i u razliitim ivotnim dobima.

ONDANSETRON
(engl. ondansetron ), anta-gonist receptora za serotonin u mozgu i na pe-riferiji, vrlo jak antiemetik. Koristi se u vidu tableta ili injekcija za spreavanje povraanja kod primene citostatika. Preparati: Avessa, Pindasan, Zofran.

ONIHIJA
(engl. onychia), bolest nokatne ploe.

ONIHO
(engl. enycho-), nokat, kao prefiks u sloenicama oznaava da je neto u vezi sa noktima.

ONIHODISTROFIJA
(engl. onychodystrophy ), izmenjenost nokatne ploe u vidu transverzalne ili longitudinalne zakrivljenosti nokatne ploe (koilonychia), sitnih erozija povrine nokatne ploe u vidu taki (pitting), hrapavosti nokatne ploe koja izgleda kao da je uzduno trljana mirgl papirom

(trachyonychia).

ONIHOGRIFOZA
(engl. onychogryphosis), izraeno zadebljanje nokatne ploe u toku ivota. Nokti su kandasti i tvrdi. Najea lokalizacija je palac na stopalu.

ONIHOLIZA
(engl. onycholysis), odvajanje nokatne ploe od leita nokta.

ONIHOMIKOZA
(engl. onychomycosis), infekcija nokatne ploe gljivicama. Prema delu nokta koji je zahvaen moe biti: distalna, proksimalna, lateralna, totalna i bela, povrna onihomikoza.

ONIHOREKSIJA
(engl. onychorrhexis), uzduno cepanje nokatne ploe poev od nje-ne slobodne ivice.

ONKO(engl. onco-), prefiks koji se odnosi na tumore.

ONKOCIT
(engl. oncocyt), maligna elija, tumorska elija.

ONKOGEN
(engl. oncogene), svaki gen koji uestvuje u transformaciji elije ili nastanku karcinoma. Nastaju mutacijom lokusa (protoonkogen) prisutnom u svim normalnim elijama i obino imaju sline ili identine gene u virusima (virusni onkogeni) koji su u stanju da transformiu eukariotsku eliju. Produkti protoonkogena su faktori rasta, membranski receptori i proteini koji se veu za DNK. Da bi normalna elija postala karcinomska po-trebno je vie od jednog onkogena.

ONKOGENEZA
(engl. oncogenesis), proces novog nenormalnog rasta tj. razvoja tumora (malignog ili benignog).

ONKOLIZA (
engl. oncolysis), proces raspada-nja tumora ili tumorskih elija. Moe nastati spontano ili kao posledica tretiranja tumora zraenjem i citostaticima.

ONKOLOKI
(engl. oncologic), koji je u vezi sa onkologijom.

ONKOLOG
(engl. oncologist), strunjak koji se bavi onkologijom. Uglavnom su to lekari specijalisti interne medicine, hirurgije, radiologije i patologije.

ONKOLOGIJA
(engl. oncology), nauka koja se bavi prouavanjem uzroka, osobina i pona-anja tumora i njihovim leenjem.

ONKOVIRUSI
(engl. oncoviruses), potporodica retro virusa, koja je dobila ime prema grkoj rei onkos - tumor. Izazivaju razliite vrste tumora kod ivotinja i ljudi. Oboljenja oveka izazivaju HTLV-I, HTLV-II i HTLV-V.

O NOGE
(engl. varus), deformacija poloaja kolena, kod koje je koleno udaljeno od srednje linije tela, a natkolenica i potkolenica ine ugao otvoren unutra.

ONOMATOMANIJA
(engl. onomatomania), onomatomia, ludaki strah i zaziranje od novih rei. Opsesija iji se misaoni sadraj odnosi na rei ili grupe rei. Bolesnik je opsednut strahom da e zaboraviti neku re, neko ime, za koje se ne bi moglo rei da ima bilo kakvu posebnu vrednost. Ako ne uspe da ga se seti, bolesnik zapada u stanje anksi-oznosti koje traje sve dok tu re ne pronae. Opsesija nekad dobija impulzivni karakter: bolesnik se osea prisiljenim da izgovara re ili formulaciju koja bi svojom vulgarnou ili nepristojnou mogla da izazove skandal.

OPACITATI U STAKLASTOM TELU OKA


(engl. vitreous opacities), zamuenja koja se javljaju sa godinama zbog fizikih i hemijskih promena u vitreusu. Najee se javljaju kao muice u vidnom polju. Etioloki, opacitate moemo da podelimo na: kongenitalne ostatke hijaloidnog vaskularnog sistema, proteinske koagulume, kristalne depozite (aste-roidna tela, synchisis scintillans, krv, eksudativne elije, tumorske elije, pigment).

OPALSKYEV
SINDROM (engl. Opalsky syndrome ), kombinacija bola i temperaturne hipoestezije lica, u stvari

Bernarg-Hornero-vog sindroma i piramidalne paralize ekstremiteta jedne strane tela, povezana sa kontralateralnim bolom i temperaturnom hipoestezijom trupa i ekstremiteta. Nalazi se fokalna lezija u subbulbarnom regionu sa ueem spinalnog segmenta trigeminalnog nerva cerebrospinalne zone i piramidalnog trakta, nastalih kao posledica poremeaja cirkulacije u zadnjoj spinalnoj arteriji.

OPARINA
(engl. scald), v. opekotina.

OPAROTINA
(engl. scald, lat. ambustio), termika povreda (v. povreda) nastala dej-stvom vlane toplote (zagrejanih para i gasova) na celo telo ili delove tela. Dolazi do denaturacije tkivnih i elijskih belanevina i stvaranja kolikvacione nekroze dejstvom pare i toplog vazduha. V . opekotine. Prema stepenu oteenja tkiva postoje tri stepena oparotina: prvi sa eritemom koe, drugi sa stvaranjem bula i trei sa nekrozom. Teina i ishod ove povrede zavise od stepena oparotine, lokali-zacije, optih karakteristika povreene osobe (starost, pol, prethodna bolest), a najvie od obima zahvaenog dela tela.

OPEKOTINA
(engl. burn, lat. combustio), povreda izazvana dejstvom termikog agensa (v. povreda). Mogu nastati dejstvom vlane toplote, ambustiones - oparotine , ili dej-stvom suve toplote - combustiones. Izvor visoke temperature mogu biti uareni predmeti, plamen, zagrejane tenosti, pare i topao vazduh. Zagrejane tenosti i pare stvaraju kolikvacionu nekrozu, a suvi izvori toplote, koagulacionu. Slino dejstvo imaju hemijske supstance (baze i kiseline) i elektrina energija. Prema dubini dele se na: opekotine I stepena - zahvaen je samo spoljanji sloj epiderma. Manifestuju se eritemom, otokom i umerenim bolom. Izleenje nastaje za 3 - 6 dana; opekotine II stepena - zahvataju ceo epiderm. Karakteriu ih bule (plikovi), vlaenje, otok i bol. Prema izgledu derma, posle skidanja bula one se dele na A i B stepen. Kod A stepena derm je crven i odgovara povrnoj opekotini, a kod B stepena derm je bled i re je o dubokoj opekotini. Izleenje nastupa za dve do tri nedelje; opekotine III stepena - zahvataju derm i predeo folikula dlake, koji su uniteni koagulacionom nekrozom do potkonog tkiva. Otok je izraeniji nego kod prethodnih grupa. Nisu bolne, zbog oteenja nervnih zavretaka. Proces reparacije tee sporo, a teina i ishod ove povrede zavise od mehanizma nastanka, stepena opekotine, lokalizacije, optih karakteristika povreene osobe (starost, pol, prethodna bolest), a naj-vie od obima zahvaenog dela tela. Patologija opekotina proizilazi iz destrukcije kone barijere i otvaranja puta infekciji.

OPEKOTINE OD SUNCA
(engl. sunburn reaction ), nastaju posle prekomernog izlaganja ultravioletnom zraenju sunca, u vidu upalne reakcije koja se odlikuje crvenilom, toplotom, bolom, otokom i ponekad mehurovima.

OPERABILAN

(engl. operabile), u hirurgiji oboljenje koje se moe reiti hirurkim zahvatom. Uglavnom se upotrebljava u onkologiji za tumore kod kojih je mogue uraditi radikalnu operaciju, odnosno ukloniti svo vidljivo tumorozno tkivo, uz uspostavljanje normalnih fiziolokih funkcija. Ovaj pojam ne treba meati sa tehnikom mogunou uklanjanja tumoroznog tkiva, jer se esto ope-rie u palijativne svrhe odnosno ostavlja deo tkiva koje nije bilo mogue ukloniti.

OPERACIJA
(engl. operation, surgical procedure ), manipulativni terapeutski zahvat, koji se prema pravilima hirurkih disciplina i ope-rativne tehnike izvodi u cilju uklanjanja patolokih promena, korekcije anomalija i le-enja povreda. Operaciju izvodi hirurki tim, koji se satoji od rukovodioca tima (operator, glavni hirurg), anesteziologa, anestetiara, prvog i drugog hirurkog asistenta, instrumentarke, pomone instrumentarke i spremaa. U timskom radu, svaki lan vri i odgovara za svoj deo posla. Odgovornost za operativni rad snosi operator, za uvoenje u ane-steziju, buenje i neposredan postoperativni tok anesteziolog, za sterilnost instrumenata, operativnog polja i hururki materijal instrumentarka. Operacije se dele na elektivne (hladne, planirane) i urgentne (hitne, neplanirane). Po teini, operacije se dele na: lake (izvode se na povrini tela, daleko od vitalnih organa, kratko traju i tehniki su lako izvod-ljive praktino bez mortaliteta); srednje (otvaraju se telesne duplje i radi se u blizini vitalnih organa i velikih sudova, ali bez njihovog angaovanja, uz prosean mortalitet do 2%); teke (zahvati na vitalnim organima i krvnim sudovima, dueg trajanja i mortaliteta do 5%); veoma teke i dugotrajne (ukljuuju ne samo rad na vie vitalnih organa uz zbrinjavanje velikih krvnih sudova, nego i primenu posebnih, vetakih uslova rada ekstrakorporalni krvotok, hipotermija, rad u skafanderu i sl., sa mortalitetom 5 - 10 %). Primeri lake operacije su uklanjanje konih tumora, manje plastine operacije, hernijektomija i apendektomija; primeri srednje operacije su holecistektomija, ovarijektomija, vagotomija, resekcija eluca; primeri teke operacije su totalna gastrektomija, totalna kolektomija, operacije na velikim krvnim sudovima trbuha i eks-tremiteta, totalna histerektomija; primeri veoma tekih su operacije na srcu uz vantelesni krvotok, operacije tumora mozga, ope-racije na velikim krvnim sudovima grudnog koa, transplantacija kostiju i sl. Svaka, pa i najmanja operacija moe postati rizina ukoliko je stanje bolesnika teko. Hitne operacije imaju daleko vei mortalitet od elektivnih.

OPERACIONA PROMENA POLA


(engl. sex reassignment surgery ), menjanje spoljnih genitalija u suprotni pol. To se retko sprovodi, ali je ponekad opravdano kod osoba sa dvopolnim genitalijama (hermafroditi) ili kod osoba sa neodreenim polom jer su one ubeene da imaju anatomski nenormalan pol.

OPERACIONA SALA
(engl. operating theatre ), mesto na kome se uz odgovarajue uslove, smetaj, opremu i organizaciju izvo-de hirurke (operativne) procedure. Opera-ciona sala moe biti standardna (prethodno konstruisana za tu svrhu, tehniki, prostorno i materijalno adekvatno opremljena); privremena, priruna, improvizovana (u zidanom objektu ili pod atorom), kada se zbog sticaja okolnosti ili potrebe operativni zahvati izvode u nepovoljnim uslovima. Osnovni elementi koje operaciona sala mora da ispunjava su uslovljeni odravanjem principa asepse. Svaka operaciona sala mora biti

pokrivena (zatiena od atmosferskih uticaja), izolovana od okoline sa obezbeenim kontrolisanim pristupom, mora imati obez-been odliv vode, tenosti, telesnih tenosti i otpada, pod i zidovi moraju biti podobni za pranje i ienje, mora imati dovoljno prostora za smetaj operativnog stola, ormana i kolica sa instrumentima i mora da obezbedi kretanje osoblja. Osim ovih elementarnih uslova sala mora imati obezbeenu vodu, svetlo, elektrinu energiju, kanalizaciju i grejanje, a po mogunosti i pristupne prostorije kojima je izdvojen sam operacioni blok od svlaionice, tueva, higijenskih porostorija, prostorija za prethodni smetaj, buenje pacijenata i premedikaciju, i pomonih prostorija za smetaj i pripremu materijala. Najbolje je da je operaciona sala smetena u nivou prijemne slube, ukoliko se primaju hitni sluajevi; za elektivnu hirurgiju bolji je smetaj na spratu, radi efikasnije izolacije, ali tada se moraju obez-bediti najmanje dva lifta i pomoni pris-tup irokim stepenitem pored koga se nalazi kosi uspon za bolnika kolica i nosila.

OPERA GLASS HANDS,


deformacija prs-tiju u psorijaznom artritisu. Nastaje zbog resorptivnih promena na kotanim falangama prstiju, zbog ega postoji viak mekog tkiva i koe kroz koju kotani deo prsta klizi.

OPERANTNO USLOVLJAVANJE, UE-NJE


(engl. operant conditioning, learning), v. instrumentalno uslovljavanje, v. pojaava-nje refleksa.

OPERATIVNI MIKROSKOP
(engl. operating microscope), binokularni mikroskop koji se uglavnom koristi u mikrohirurgiji. Polje rada je osvetljeno kroz soiva objektiva svetlosnim izvorom unutar mikroskopa. Mnogi modeli imaju ugraene delitelje snopa svetlosti i drugi komplet okulara, tako da omo-guavaju hirukim asistentima da gledaju operaciju. Takoe, savremeni operacioni mikro-skopi, umesto drugog kompleta okulara, imaju ugraenu video-kameru, tako da tok operacije moe da se prati na monitorima u okviru zatvorenog televizijiskog sistema.

OPERKULUM
(engl. cover, lat. operculum ), poklopac, pokriva 1. pokrovna opna ili sloj koji postoji kod kimenjaka i beskimenjaka 2. velikomodani pokriva. Deo modanog tkiva koji u potpunosti pokriva veliko-mo-dano ostrvo (insula). Grade ga okolni delovi eonog, temenog i slepoonog renja, ije se vijuge intenzivno razvijaju pokrivajui vijuge velikomodanog ostrva.

OPERON
(engl. operon), set gena u naslednoj osnovi prokariota koji predstavlja jednu jedinicu transkripcije, a ukljuuje strukturne gene i elemente (promotor i operator) koji kontroliu njihovu ekspresiju. Gen regulator kontrolie sintezu proteinskog molekula koji utie na funkcionalno stanje operona. Ovakva organizacija omoguava ekspresiju strukturnih gena u operonu pod koordinisanom kontrolom promotora i operatora.

-OPIJA, -OPSIJA
(engl. -opia), koristi se za kombinovanje rei koje se odnose na poseban oblik gledanja.

OPIJATNI ANALGETICI
, OPIJATI , v. opioidni analgetici.

OPIOIDNI ANALGETICI
(engl. opioid analgesics), opioidi - zbirni naziv za lekove koji ublaavaju bolove delujui preko opioidnih receptora:n, k i s. Prirodni lekovi koji se dobijaju iz opijuma: morfin i kodein i njihovi analozi kao heroin nazivaju se i opijatni analgetici, a sintetski kao: fentanil, metadon, petantin, pentazocin, tramadol i dr. su strogo gledano opioidni analgetici. Ublaavaju i najjae bolove, izazivaju sedaciju ili euforiju, deprimiraju disanje, suavaju zenice, pove-avaju tonus creva i izazivaju opstipaciju. Izazivaju zavisnost i skoro svi se ubrajaju u opojne droge.

OPIOIDNI ANTAGONISTI
(engl. opioid antagonists), lekovi antagonisti koji blokiraju opioidne receptore i ponitavaju dejstva opioida, naroito depresiju disanja. Grupu ine nalokson i naltrekson. Koriste se kao antidoti kod predoziranja opioidnih analgetika kad je izraena depresija disanja. Naltrekson se koristi i u toku odvikavanja narkomana od opioidnih droga jer blokira euforizantne efekte.

OPISTOTONUS
(engl. opisthotonus), ukoen vrat sa glavom zabaenom natrag, kao posle-dica kontrakcije vratne muskulature. Kliniki nalaz veoma je signifikantan kod sumnje na afekciju meninga. Pored menigitisa moe da se javi i kod epilepsije, tetanusa, subarahnoidalnog krvarenja i apscesa mozga.

OPITZOV SINDROM
(engl. Opitz syndrome ), hereditaran sindrom po tipu autosomno dominantnog nasleivanja. Karakteriu ga okularni hipertelorizam i hipospadija kod osoba mu-kog pola, a samo hipertelorizam kod ena. Kriptorhizam i hernije su ponekad obuhva-ene mentalnom retardacijom, kardiovaskularnim defektima i rascepom usne i/ili nepca. Naziva se i hipertelorizam-hipospadija sindrom.

OPITZOV TRIGONOCEFALNI
SINDROM (engl. Opitz trigonocephalic syndrome ), sindrom multiplih abnormalnosti. Karakteriu ga: uzano elo, izbrazdana lobanja ili zadeb-ljanje kranijalnih sutura, mongoloidne palpebralne suture, epikantalni prevoji, strabizam, kratak i irok nos, iroka usta, kratka uvuena brada, visoko nepce, irok alveolarni nastavak, une koljke rotirane unazad, irok vrat, razmaknuto postavljene

bradavice, kratak sternum, kratke noge, polidaktilija, dislokacija zgloba, krepitacije, dorzofleksija nonog palca, devijacija ulne, hemangiomi, naborana koa, sindaktilija, neonatalna utica i kardijalni, renalni i genitalni defekti.

OPNA
(engl. membrane, lat. membrana), v. membrana.

OPNASTI
(engl. membraneus, lat. membranaceus), v. membranozni.

OPNASTI LABIRINT
(engl. membraneus labyrinth, lat. labyrinthus membranaceus), v. labirintus membranaceus.

OPOJNE DROGE
, stari domai izraz za sredstva zavisnosti, odnosno lekove sa potencijalom zavisnosti. S obzirom na to da je njihov promet regulisan posebnom pravnom, zakonskom odredbom ispred njihovog naziva se stavlja znak pa se nazivaju i paragrafici. U Jugoslaviji se, od lekova koji su legalno re-gistrovani, u paragrafike ubrajaju sledei lekovi i preparati proizvedeni od njih: alfentanil, fenobarbiton, fentanil, metadon, morfin, piritramid, ramifentanil, sufentanil, tilidin i triheksifenidil.

OPORNJAKA KESA
(engl. omental bursa, omental sac, lat. bursa omentalis), v. burza omentalis.

OPORNJAK
(engl. omentum, lat. omentum), v. omentum.

OPORUNA EUTANAZIJA
(v .eutanazija), situacija kada bolesnik unapred ostavi opo-ruku kojom se odrie posebne tehnike i zahvata na sebi, ako dospe u stanje koje nosi puno patnje i bez izgleda je za ozdravljenje.

OPRUANJE
(engl. extension, lat. extensio), v. ekstenzija.

OPSESIJA
(engl. obssesion), saletanje, na-valjivanje, spopadanje, spopadnutost, obuzetost neim. Kao simptom

se definie kao ideja ili grupa ideja koje se nameu duhu na bolan i muan nain i koje pacijent ne moe da odagna iako ih smatra apsurdnim. Opsesiju treba razlikovati od sumanute ideje. Sumnja i svest o poremeaju kod opsesivne osobe su-protne su neprepoznavanju patolokog karaktera poremeaja i vrstom ubeenju sumanute osobe. Za razliku od fobije kod koje izbegavanje patogenog objekta ili situacije dovodi do smirivanja simptoma, kod opsesije nije mogue ponaanje izbegavanja, jer opsesivni fenomen nastaje bez vidljivog razloga, u mislima pacijenta, koji nikako ne moe da izbegne. Opsesiju treba razlikovati i od fiksne ideje koja nije praena strepnjom.

OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREME-AJ
(engl. obsesive-compulsive disorder), karakteriu ga prisilne misli i radnje koje oboleli doivljavaju kao strane i nametnute, kojima ne mogu da se suprotstave. Poremeaj podrazumeva i posebnu organizaciju linosti obolelog, nazvanu prisilni ili anankastni karakter.

OPSONIN
(engl. opsonin), materija koja moe da se vee na povrinu bakterije ili druge elije i da tako olaka proces fagocitoze (pro-diranja od strane odgovarajuih elija). Kao opsonini slue razna antitela, delovi komponenti komplementa ili neki fermenti.

OPSONIZACIJA
(engl. opsonization), proces vezivanja odgovarajuih opsonina na povr-inu bakterija ili drugih elija koje treba fago-citovati, posle ega je fagocitoza te elije mnogo laka i efikasnija.

OPSTIPACIJA
(engl. obstipation), zadrava-nje stolice po nekoliko dana (3 - 5 pa i vie). Stolica je oskudna po koliini, tvrde konzistencije, javlja se u vidu malih gromuljica ili skibala, jer dolazi do vee resorpcije vode tokom produenog boravka raspadnih produkata u kolonu. Moe da nastane usled funk-cionalnih poremeaja, spazma (tzv. spastian kolon) ili atonije kolona sa stvaranjem tzv. megakolona ili dolihokolona, to se odlikuje retencijom obilnih fekalnih masa. Moe da nastane i usled oboljenja kolona, sigme i rektuma. Zastoj fekalnih masa u nivou kolon descedensa esto prolazi bez odreenih subjektivnih tegoba, dok zastoj u nivou kolon ascedensa moe da bude praen simptomima i znacima sterkoralne intoksikacije, jer taj deo kolona ima mo absorpcije. U takvim stanjima stolica je homogena, tj. ne pokazuje osobite promene u izgledu.

OPSTRUKCIJA
(engl. obstruction), zaep-ljenje, opstrukcija. Zaepljenje upljeg organa koji sprovodi telesne tenosti (npr. opstrukcija creva, uretera, krvnog suda, unih puteva), to izaziva spazam ili gr organa, sa pojavom bola du samog organa, a ukoliko se radi o organu trbune duplje nastaje kolika (v. gr, kolika). Ukoliko se radi o krvnom sudu, nastaje oteenje (ishemija, infarkt, nekroza, ak i gangrena) dela organa koji zaepljeni krvni sud ishranjuje. Ukoliko se radi o upljem organu, nastaje zastoj eliminacije telesnih te-nosti opstruiranog organa sa daljim posledicama (infekcijom, irenjem

zastojnog prostora, oteenjem organa koji lui tenost) kao to su utica kod opstrukcije unih puteva, hidronefroza i anurija kod opstrukcije uretera, ileus kod opstrukcije creva, pankreatitis kod opstrukcije izvodnog dela pankreasnog kana-la. Organizam se brani od opstrukcije tako to povisi pritisak iznad prepreke, a obori ispod prepreke. Na taj nain nekada uspe da savlada opstrukciju, mada je kod zaepljenja krvnih sudova ovaj mehanizam esto kontraproduktivan jer remeti rad srca i jo vie smanjuje perfuziju oteenog organa. U anglosaksonskoj literaturi termin se koristi za oznaavanje mehanikog ileusa (vezanih cre-va) odnosno opturacije, strangulacije i inkar-ceracije (v. ileus).

OPSTRUKCIJA BRONHA
(engl. bronchial obstruction), smetnja, suenje disajnih puteva, zaepljenost, v. ventilacija plua.

OPSTRUKTIVNA PLUNA BOLEST


(engl. chronic obstructive pulmonary disease ), hronina opstruktivna bolest plua (podrazumeva: hronini opstruktivni bronhitis i emfizem plua). Odlikuje se smanjenjem maksimalnog protoka vazduha pri izdahu i usporenim forsiranim pranjenjem plua koje se ne menja bitno tokom vie meseci. Sma-njenje protoka uglavnom progredira sporo i ireverzibilno, a nastaje zbog oboljenja disajnih puteva i plunog tkiva. Najei spo-ljanji uzrok nastanka bolesti je puenje cigareta. Pored toga faktori rizika su: aero-zagaenje ivotne i radne sredine, loi socijalnoekonomski uslovi i drugo. Bolest moe da bude posledica uroenog nedostatka alfa-1 antitripsina koji titi plua od destruktivnog delovanja proteolitikih enzima. Hronina opstruktivna bolest plua se lei bronhodilatatorima, a za vreme akutnog pogoranja - kortikosteroidima i antibioticima. Akutna pogoranja nastaju najee zbog virusnih i bakterijskih infekcija. Borba protiv puenja je osnovni vid prevencije i zaustavljanja progresije bolesti.

OPSTRUKTIVNA UTICA
(engl. obstructive jaundice), utica koja nastaje zbog opstrukcije unih puteva izazvane mehanikim preprekama koje mogu da budu: tumorozne tvorevine iznutra ili spolja, zapaljenski procesi u unim kanalima, kamenje u glavnim unim putevima, priraslice i oiljci, spazam Oddijevog sfinktera.

OPTA PRAKSA
(engl. general practice), delatnost ambulantno-poliklinikih ustanova koju sprovode lekari opte medicine, najee u domu zdravlja, u okviru slube opte medicine, zdravstvenih stanica, dispanzera i ambulanti opte prakse. Sluba opte prakse moe da se stara o zdravstvenoj zatiti celokupne populacije, ali je to najee grupacija odra-slih graana. Delatnost ove slube jeste da prati i proverava zdravstveno stanje i uzroke obolevanja te grupacije stanovnitva, stara se o ranom otkrivanju bolesti i efikasnom lee-nju, utie zdravstveno-vaspitnim metodama na podizanje zdravstvene svesti i znanja stanovnitva o zdravom nainu ivota, ishra-ni, stanovanju i eliminaciji ili sanaciji faktora rizika po zdravlje. Sluba opte prakse je prva linija zatite zdravlja. Preko nje se ostvaruju mnoga prava bolesnika: upuivanje na specijalistike i konsultativne preglede, na bolni-ko leenje, na rehabilitaciju posle bolesti ili povreda, na lekarske komisije, na bolovanje zaposlenih itd.

OPT(engl. opt-), oblik za kombinovanje rei koje se odnose na oko ili gledanje.

OPTIAR
(engl. optican), zanatlija koji se bavi izradom optikih pomagala za korekciju refrakcionih anomalija.

OPTIKA AKTIVNOST
(engl. optical activity), 1. osobina nekih supstanci da obru ravan proputene polarizovane svetlosti na levu ili na desnu stranu. Pojava je posledica nesi-metrine grae molekula koji mogu postojati u dva prostorna oblika (optiki izomeri), i odnose se jedan prema drugom kao predmet i njegov lik u ogledalu. Oznaavaju se prefiksima d- i l-, prema smeru obrtanja polarizovane svetlosti. Belanevine u biljnim i ivotinjskim organizmima sastavljene su iskljuivo od l-aminokiselina, a glukoza se u prirodi javlja iskljuivo kao d-glukoza; 2. sposobnost onih i neuralnih struktura da uestvuju u percepcijama, transmisiji i prepoznavanju aktivnosti vidnog procesa.

OPTIKA ATROFIJA
(engl. optic atrophy ), zavrni stadijum vrlo razliitih promena na vlaknima onog ivca, koja su odumrla i bez funkcije. Moe da bude: parcijalna i totalna; ascendentna (uzlazna) i descendentna (silazna).

OPTIKA GUSTINA
(engl. optical density, OD), zastareli naziv za apsorbanciju.

OPTIKI
(engl. optic, lat. opticus), vidni, koji se odnosi na organ vida.

OPTIKI DISK
(engl. optic disc, optic nerve head),1. disk krunog oblika, promera 1,5 mm, predstavlja mesto gde vlakna onog ivca izlaze iz one jabuice i grade oni i-vac. Tu ne postoje neurosenzorne elije epii i tapii, pa je ovaj deo nesposoban za primanje vidnih utisaka. Zato se naziva i slepa mrlja retine; 2. (engl. optical disc), glatka kruna ploa prevuena specijalnim slojem koji omoguava beleenje i uvanje podataka posredstvom laserskog zraka i itanje pomou laserskog itaa. Ima veliki kapacitet za uva-nje podataka.

OPTIKI NEURITIS

(engl. optic neuritis), zapaljenski proces koji zahvata oni ivac itavom duinom, ili se lokalizuje samo na nekim njegovim segmentima. Mogu da nastanu izolovani papilitis, retrobulbarni neuritis i optohijazmatini neuritis. Najei simptomi su: pad vidne otrine; kod papilitisa je papila edematozna; prisustvo centralnog skotoma za boje; proirenje slepe mrlje; promene u irini vidnog polja.

OPTIKI NEUROMIJELITIS
(engl. optic neuromyelitis ), Devicova bolest; karakterie je demijelinizacija optikih ivaca, koja istovremeno pogaa i kimenu modinu. Proces uglavnom zahvata papile optikih ivaca i belu masu kimene modine. Kliniki, dolazi do naglog pada vidne otrine, a kasnije i do atrofije optikih papila i slepila. Veoma je retka bolest.

OPTIKI PUT
(engl. optic tract, lat. tractus opticus), v. traktus optikus.

OPTIKA
(engl. optics), deo fizike koji se bavi izuavanjem pojava vezanih za stvaranje, prostiranje i detektovanje svetlosti. U irem smislu ukljuuje i izuavanje svih pojava vezanih za infracrvene i ultraljubiaste zrake. Geo-metrijska optika (engl. geometrical optics) pretpostavlja da se svetlost prostire pravolinijski i izuava zakone odbijanja i prelamanja zraka svetlosti. Fizika optika (engl. physical optics) izuava pojave koje zavise od talasne prirode svetlosti, npr. difrakcija, interferencija, polarizacija.

OPTIMALAN
(engl. optimal), najpovoljniji, najbolji.

OPTIMUM
(engl. optimum), najbolji uslovi u kojima organizam funkcionie.

OPTOMETAR
(engl. optometer), instrument za merenje refrakcije oka. Autorefraktor izraunava automatski zahtevane korekcije soiva za naoare. S obzirom na to da su korekcija i upotreba optometra veoma sloene, greke refrakcije (prelamanja) se odreuju retinoskopom.

OPTURACIJA
(engl. opturation), 1. nain zatvaranja ili zapuenja; 2. nain opstrukcije creva.

OPTURATORIJUS
(engl. obturator, lat. obturatus), v. opturatus, zatvoren.

OPTURATUS
(engl. obturator, lat. obturatus ), zatvoren, zaptiven. Odnosi se na strukturu koja zatvara odreeni otvor ili pukotinu.

OPUTANJE
(engl. relaxation), proces sma-njivanja psihike i fizike napetosti aktivnim pristupom.

ORALIS
(engl. oral, lat. oralis), usni, koji se odnosi na usta.

ORALNA HIRURGIJA
(engl. oral surgery ), deo stomatologije koji se bavi problematikom hirurkog leenja oboljenja usne upljine.

ORALNA IMPLANTOLOGIJA,
deo stomatologije koji se bavi problemima hirurke ugradnje stranih materijala u oralna tkiva u cilju rehabilitacije i estetske korekcije organa za vakanje.

ORALNA MEDICINA
(engl. oral medicine), deo stomatologije koji se bavi prevencijom, dijagnostikom i leenjem oboljenja usne upljine.

ORALNI
(engl. oral, lat. oralis), v. oralis.

ORALNI ANTIDIJABETICI
(engl. oral antidiabetic drugs), lekovi protiv insulin-neza-visnog dijabetesa - dijabetes tip II-koji se uzimaju oralno. Grupu ine derivati sulfonilureje: hlorpropamid, glibenklamid, gliklazid, glikvidon, glipizid i dr., i derivati biguanida: metformin. Izdvojeni su u zasebnu grupu da bi se razlikovali od preparata insulina, koji se daju bolesnicima sa insulin-zavisnim dijabetom, a u nekim okolnostima i bolesnicima sa insulin-nezavisnim dijabetom i to uvek u vidu injekcija.

ORALNI ANTIKOAGULANSI
(engl. oral anticoaglants), sintetski antikoagulansi koji se uzimaju oralno. Grupu ine: acenokumarol, etilbiskum acetat i varfarin, koji spre-avaju koagulaciju krvi indirektno, time to inhibiraju sintezu faktora koagulacije za-visnih od vitamina K: protrombina, VII, IX i X faktora. Dejstvo nastupa sa latencom od 48 do 72 sata, pa kad je ono hitno potrebno treba dati heparin. Koriste se za profilaksu tromboza dubokih vena, tromboza vetakih val-vula, embolije plua i drugih tromboembolijskih komplikacija kao i posle akutnog infarkta miokarda. Potrebna je redovna kontrola parametara koagulacije.

ORALNI IMPLANT
, bioloki ili aloplastini materijal ugraen u zub, kotano ili meka tkiva usne upljine u cilju izrade protetskog rada ili terapije oboljenja usta i zuba.

ORALNI KONTRACEPTIVI
(engl. oral contraceptives), hormonska kontraceptivna sredstva koja se obino sastoje od kombinacije estrogena (etinilestradiola) i progestagena: dezogestrela, levogestrela ili noretisterona. Povieni nivoi hormona u krvi deluju na hipotalamus, smanjuje se luenje gonadotropnih hormona iz hipofize i oni ne stimuliu jaj-nike te izostaje ovulacija. Oralni kontraceptivi su najefikasnije sredstvo kontrole plodnosti ene. Zatita od trudnoe je potpuna ako se tablete uzimaju redovno. Pre uzimanja oralnih kontraceptiva treba obaviti konsultaciju sa lekarom i iskljuiti mogunost da je trudnoa ve u toku.

ORALNO ZDRAVLJE,
standard zdravlja oralnih i drugih pripadajuih tkiva koji omoguava pojedincu ishranu, govor i drut-veni ivot bez aktivnih oboljenja, uznemiravanja ili drugih neprilika i koji doprinosi optem blagostanju pojedinca.

ORBIKULARNI
(engl. orbicular, lat. orbicularis ), kruni. Onaj koji je rasporeen kruno. Nejee se odnosi na miie rasporeene kruno oko prirodnih otvora ili cevastih organa. Moe se odnositi i na vezivna vlakna.

ORBITA
(engl. orbit, eye socket, lat. orbita), ona duplja. Parni, kotano-vezivni organski prostor glave u kome se nalazi najvei deo organa vida - oka. Nalazi se ispod prednje lobanjske duplje, a spolja u odnosu na nosnu duplju. Ima oblik etvorostrane piramide sa bazom okrenutom napred. Vrh one duplje je usmeren pozadi i unutra i odgovara spo-ljanjem otvoru vidnog kanala kroz koji prolaze vidni ivac i ona arterija. Zidovi one duplje su gornji, donji, spoljanji i unutranji. Na zidovima se

uoavaju brojni otvori ili pukotine preko kojih ona duplja komunicira sa okolnim organskim prostorima.

ORBITOTOMIJA
(engl. orbitothomy), hirur-ka tehnika ulaza u orbitalnu upljinu, a da se pri tom ouva ona jabuica. Moe biti gor-nja, donja i lateralna. Moe da se vri transkutano (kroz kou) i transkonjunktivalno (kroz venjau).

ORBIVIRUSI
, rod virusa iz porodice reovirusa koji je dobio ime prema latinskoj rei orbis - krug. Veoma mali broj je izolovan kod ove-ka. Najznaajniji je virus krpeljske groznice Kolorado.

ORCIPRENALIN
(engl. orciprenaline ), bronhodilatator, neselektivni agonist b-adrenergikih receptora. Koristi se oralno (tablete i sirup) ili inhalacijom za leenje bronhijalne astme. Moe se smatrati prevazienim posle uvoenja vie selektivnih b2-agonista (salbutamol, salmeterol i dr.). Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Alupent.

ORFVIRUS
(engl. ofr virus), DNK virus, roda parapoks iz porodice poks virusa, uzronik ektime, kontagioznog pustularnog dermatitisa. Primarno je patogen za ivotinje, a infekcije kod oveka nastaju direktnim kontaktom sa obolelim ivotinjama.

ORFENADRIN
(engl. orphenadrine), antiholinergik koji se koristi za leenje Parkinso- nove bolesti, slian je triheksifenidilu. Nije u prometu u Jugoslaviji.

ORGAN
(engl. organ, lat. organum), v. organum.

ORGANA
(engl. organs, lat. organa ), organi. Mnoina od organum. O. genitalija feminina (engl. female genital o., lat. o. genitalia feminina), enski polni organi. Osnovno obeleje osoba enskog pola. Dele se na spoljanje i unutranje. U enske spoljanje polne organe spadaju: stidni breg, stidnica (v. pudendum), draica i tremne lezde, dok se u unutranje enske polne organe ubrajaju: jajnik, jajovod, materica i usmina; o. genitalija maskulina (engl. male genital o., lat. o. genitalia masculina), muki polni organi. Osnovno obeleje osoba mukog pola. Muki polni organi se dele na

spoljanje i unutranje. U muke spo-ljanje polne organe ubrajaju se: polni ud, monice i mokrana cev. Muki unutranji polni organi su: semenik, semeni putevi (pasemeniki kanal, semevod i briznik) i lezde pridodate semenim putevima (semene kesice, prostata i bulbouretralne lezde); o. urinarija (engl. urinary o., lat. o. urinaria), mokrani organi. Organi odgovorni za stvaranje mokrae kojom se zavrni produkti metabolizma uklanjaju iz krvotoka i izluuju u spoljanju sredinu. Nalaze se u trbunoj i delimino karlinoj duplji. Dele se na parne i neparne. Parni mokrani organi su: bubreg, bubrene aice (male i velike), bubrena karlica i mokraovod. Neparni mokrani organi su: mokrana beika i mokrana cev.

ORGANIZACIJA
(engl. organization ), 1. zamenjivanje nekrotinog tkiva, zapaljenskog eksudata, tromba, krvnog koaguluma kao i stranog tela, mladim vezivnim tkivom (v. nekroza, v. zapaljenje, v. tromb, v. granulaciono tkivo). Mlado vezivno tkivo koje se zove granulaciono tkivo, vremenom sazreva u vlaknasto vezivno tkivo koje sadri dosta vezivnih vlakana i na kraju se pretvara u oiljak. Tako npr., pomou procesa organizacije umesto izumrlog (nekrotinog) tkiva, koje se nalazi u nekom organu, stvara se oiljak. Tromb u krvnom sudu pomou pro-cesa organizacije zamenjuje se vezivnim tkivom. Zapaljenski eksudat, npr. na plunoj maramici, pomou procesa organizacije zamenjuje se vezivnim tkivom. Organizacija je veoma znaajan proces za obnavljanje ote-enog tkiva. Naravno, za organizam bi bilo najbolje da se obnavljanje oteenog tkiva vri pomou regeneracije (v. regeneracija), ali naalost regeneracija nije uvek mogua. Zbog toga, prilikom obnavljanja oteenog tkiva, tamo gde nije mogua regeneracija obnavljanje oteenog tkiva vri se pomou organizacije; 2. proces povezivanja ili stanje meusobne povezanosti vie delova (jedinica) ili grupa u jedinstvenu celinu. Organizacijom moe da se smatra i strukturirana celina (preduzee, ustanova, sluba) koja je sastavljena od vie grupa ili jedinica meu-sobno povezanih zajednikim ciljem. Grupe ili jedinice u organizaciji ne moraju da budu uvek izdvojene kao posebne. Zadatak im je da se staraju o uspenom obavljanju svoje i ukupne delatnosti celine kojoj pripadaju. U okviru organizacije bitno je regulisanje odnosa izmeu pojedinih delova, dobra pode-la rada i funkcija, potovanje hijerarhije, autoriteta i odgovornosti. To znai da u dobro strukturiranoj organizaciji sve grupe treba da prihvataju zajedniki cilj; da je izvrena celi-shodna podela zadataka i funkcija preko poloaja i uloga; da su prihvaene grupne norme kojima se regulie ponaanje lanova organizacije i lanova pojedinih grupa; da je razvijena svest o pripadnosti grupi odnosno celini - organizaciji.

ORGAN MIRISA
(engl. olfactory organ, lat organum olfactorius), v. organum olfaktus.

ORGANOFOSFORNI PESTICIDI
(engl. organophosphates pesticides ), vie srodnih jedinjenja koja su po hemijskom sastavu estri fosforne kiseline. Koriste se kao insekticidi, fungicidi, korvicidi i nematocidi. U organizam dospevaju preko respiratornog sistema, koe i sluzokoe digestivnog trakta. Nemaju tendenciju kumuliranja u organizmu. Toksini efekti su posledica inhibicije acetilholinesteraze usled reakcije estarskog mesta enzima s fosfatnom grupom organofosfata. Nastali kompleks je postojan, ne podlee hidrolizi i zbog toga ne dolazi do spontane reaktivacije enzima. Kao posledice nastaju nakupljanje

acetilholina na sinapsama, poremeaj u pro-voenju impulsa i prenadraenost nikotinskih i muskarinskih receptora. Istovremeno dolazi do inhibicije i serumske ili pseudoholinesteraze i neurotoksine esteraze koja se nalazi u nervnom sistemu i koja je, najverovatnije, odgovorna za razvoj neuropatije. Leenje je simptomatsko uz primenu atropina (do pojave atropinizacije) i reaktivatora holinesteraze (pralidoksim).

ORGAN UKUSA
(engl. taste organ, lat. organum gustus), v. organum gustus.

ORGANUM
(engl. organ, lat. organum ), organ. Anatomska struktura prilagoena obavljanju jedne ili vie specifinih funkcija. O. gustus (engl. taste o., lat. o. gustus), organ ukusa. Grade ga tkivne strukture smetene u sluznici jezika, tvrdog i mekog nepca, koje reaguju na oseaje vezane za ukus unete hrane. Organ ukusa ine gustativna telaca (kalikuli gustatori) koja se grupiu unutar posebnih tvorevina sluznice jezika - gustativnih papila; o. olfaktus (engl. olfactory o., o. olfactus), organ mirisa. Grade ga tkivne strukture smetene u sluznici krova i gornjeg dela bonog zida nosne duplje, iznad nivoa gornje nosne koljke. U sluznici ovog dela nosne duplje nalaze se receptorske neuroepitelijalne elije koje reaguju na prisustvo isparljivih supstanci; o. senzum (engl. sensory o., lat. o. senzum), ulni organ. Organ sposoban da preko posebnih nervnih struktura, receptora, reaguje na nadraaje prispele iz spoljanje sredine. Osnovni ulni organi su: organ vida ili oko, organ sluha i ravnotee ili uvo, organ mirisa, ukusa i dodira; o. vizum (engl. eye, lat. oculus), v. okulus, oko.

ORGAZAM
(engl. orgasm), intenzivan, difuzan i subjektivno prijatan oseaj koji se doivljava tokom seksualnog odnosa ili genitalne manipulacije, a kulminira kod mukarca u ejakulaciji semena. Kod ene je pojava orgazma mnogo varijabilnija, zavisi od broj-nih fiziolokih i psiholokih faktora, a karakteriu ga kontrakcije uterusa, oblivanje topli-nom, drhtanje i damari u karlici.

ORGAZMOLEPSIJA
(engl. orgasmolepsy ), iznenadan gubitak miinog tonusa tokom seksualnog orgazma, praen prolaznim gubitkom svesti.

ORHIDEKTOMIJA
(engl. orchidectomy ), hirurko odstranjenje semenika. Najee se radi kod malignih tumora testisa. Ako je ona obostrana, javlja se sterilitet.

ORHIDOPEKSIJA
(engl. orchidopexy), hirur-ka fiksacija nesputenog testisa u skrotumu.

ORIFICIJUM
(engl. orifice), ulaz u bilo koju telesnu upljinu. U urologiji: ureteralni orificijum (engl. ureteral orifice), otvor uretre u mokranu beiku; unutranji uretralni orificijum (engl. internal uretral orifice), otvor uretre na vratu mokrane beike; spoljanji uretralni o . (engl. external uretral orifice), otvor uretre na vrhu glansa penisa kod mukarca ili u usmini kod ene.

ORIJENTACIJA
(engl. orientation), sna-laenje. Parametar je ouvane svesti i podrazumeva: orijentaciju prema sebi (prepoznaje ljude u okolini), u prostoru (zna gde se nalazi), u vremenu (doba dana, dan, datum). Kao prolazni fenomen nemogunost ispravne orijentacije javlja se u delirantnom pomu-enju svesti, toksinih i tokso-infektivnih psihoza. Kao trajna nemogunost ispravne orijentacije karakteristina je kod hroninih modano-organskih sindroma. Prvobitno: odreenje prema stranama sveta odnosno prema istoku (orijentu), kako bi se odredili i ostali pravci i omoguilo snalaenje u prostoru.

ORLISTAT
(engl. orlistat), inhibitor crevne lipaze, smanjuje resorpciju masti unetih hranom. Koristi se uz umerenu dijetu u leenju gojaznosti. Neeljena dejstva su vei broj uljastih stolica i bol u abdomenu. Preparat: Xenical.

ORNIDAZOL
(engl. ornidazole), antimikrobni lek slian metronidazolu, efikasan protiv anaerobnih bakterija i parazita creva (ameba dizenterije, lamblia). Koristi se u vidu intravenskih infuzija za teke anaerobne infekcije: sepsu, endometritis, meningitis, peritonitis, postoperativne infekcije, preoperativno za profilaksu, kao i kod amebijaze i lamblijaze. Neeljena dejstva su ozbiljna: vrtoglavica, senzorna i periferna neuropatija, poremeaji svesti i koordinacije. Oprez je potreban kod bolesti CNS, jetre i bubrega, kod alkoholiara i dece. Preparat: Tiberal.

ORNITIN
(engl. ornithine), diaminomonokarboksilna kiselina. Ornitin je intermedijer u urea ciklusu (sinteza uree) koji se koristi za sintezu proteina.

ORNITIN KARBAMOILTRANSFERAZA, OCT


(engl. ornithine carbamoyltransferase), enzim koji pripada rodu transferaza (karbamoilfosfat: Lornitin karbamoiltransferaza, EC 2.1.3.3), koji katalizuje reakciju karbamoilfosfat + L-ornitin = ortofosfat + L-citrulin. Ova reakcija je znaajan stepen u Krebs-Henseleitovom ciklusu sinteze uree. OCT se skoro iskljuivo nalazi u jetri; u serumu se poveava posle oteenja jetre.

ORNITOZA

(engl. ornithosis), bolest koja se od obolelih ptica prenosi na ljude izazivajui multisistemske, prevashodno plune manifestacije. Uobiajeno je da se termin ornitoza odnosi na infekcije dobijene od ptica koje nisu papagaji (a psitakoza od papagaja), ali je psitakoza generiki termin za sve forme ove bolesti. V. psitakoza.

OROFACIJALNE ANOMALIJE,
sloene razvojne anomalije kotanih i mekih tkiva orofacijalnog predela, razliitog stepena, koje u manjoj ili veoj meri ometaju funkciju i estetiku.

ORO-FACIJALNO-DIGITALNI
SINDROM (engl. orofaciodigital syndrome ), 1. hereditarni kompleks simptoma koji se karakterie oiljavanjem gornjih i donjih vestibularnih sulkusa koji obezbeuju gornji i donji alveolarni nastavak. Karakteriu ga: rascepi jezika i nepca, pseudorascepi gornje usnice, dentalne anomalije koje obuhvataju prekobrojne o-njake i odsustvo donjih bonih sekutia, abnormalnosti na prstima u vidu osteoporoze, kamptodaktilija i sindaktilija (ree su zajedno), polidaktilija, alopecija i elavost, seboroine promene koe lica, benigni tumori jezika, epikantus, mentalna retardacija i podrhtavanje. Prenosi se kao nekompletna recesivna karakteristika, mada skoranja saznanja pokazuju da se prenosi kao X-vezano dominantno oboljenje, aficirajui oba pola, ali muki smrtno; 2. kongenitalni sindrom, prenosiv kao autosomno recesivna karakteristika. Karakteriu ga: digitalne i orofacijalne abnormalnosti koje obuhvataju skeletne defekte i koduktivnu gluvou sa malformacijama inkusa. Orofacijalne abnormalnosti obuhvataju renjevit jezik, rascep usne u srednjoj liniji, rascep gotskog nepca, hipertrofiju frenuluma, irok nazalni koren, irok i bifidni nazalni vrh, mikrognatiju i hipoplaziju zigomatinog luka i gornje vilice. Digitalne abnormalnosti obuhvataju bilateralnu reduplikaciju nonih paleva, iroku i udvojenu srednju klinastu kost, kratke i iroke navikularne i prve metatarzalne kosti, brahidaktiliju, sindaktiliju, klinodaktiliju ili polidaktiliju. Skeletni defekti obuhvataju umereno skraen trup i iregularnosti metafiza. Naziva se i Mohrov sindrom i OFD II sindrom.

OROFARINKS
(engl. oral part of pharynx, lat. oropharynx), usni sprat drela ili drelne duplje. Deo drelne duplje koji se nalazi neposredno iza usne duplje, sa kojom komunicira preko usno-drelnog suenja (istmus faucijum). Ovaj deo se nalazi izmeu mekog nepca koje ga nepotpuno odvaja od nosnog sprata drela i zamiljene horizontalne ravni koja prolazi gornjom ivicom uzdignutog kap-ka grkljana (epiglotis) koja ga razdvaja od grkljanskog sprata drela. Na bonom zidu usnog sprata drela nalazi se krajnika jama u kojoj je smeten nepani krajnik (tonzila palatina).

ORSOMUKOID
(engl. orsomucoid), plazma protein iz grupe a1-globulina i a1-glikoproteina. Ovo je protein akutne faze koji se pove-ava sa drugim reaktantima akutne faze u slu-aju nekog inflamatornog stanja.

ORTO(engl. ortho-), prefiks koji se odnosi na: 1. prav, uspravan, 2. normalan npr. ortokrazija, odnosno normalna reakcija organizma.

ORTODONCIJA
(engl. orthodontics), grana stomatologije koja se bavi nadzorom, voe-njem rastenja i razvia ili maturacijom dentofacijalnih struktura, ukljuujui i ona stanja koja iziskuju pomeranja zuba ili korekciju loeg poloaja, odnosno malformacija njihovih odnosnih struktura, kao i regulisanje meuodnosa samih zuba, vilica i lica primenom sila i/ili stimulacijom ili preusmeravanjem funkcionalnih sila u okviru kraniofacijalnog kompleksa. Glavna odgovornost ortodontske delatnosti je u dijagnozi, prevenciji, intercepciji i sveobuhvatnom tretmanu svih formi malokluzija zuba i vilica i njihovih okolnih tkiva, oblikovanju, primeni i kontroli funkcionalnih i korektivnih aparata, voenju i usmeravanju denticije, nicanja zuba i njihovih okolnih struktura radi postizanja i odravanja optimalnih okluzalnih odnosa u fiziolokoj i estetskoj harmoniji facijalnih i kranijalnih struktura.

ORTODONTSKI APARAT, PROTEZA


(engl. orthodontic appliance), opti termin za pomagala namenjena za izvoenje funkcio-nalnih ili terapijskih efekata u korekciji zuba, vilica i lica.

ORTOFORIJA
(engl. orthophoria), idealno postavljene oi; bez skretanja, ak i kad ispitiva vetaki prekine fuziju.

ORTOGNATIJA
(engl. orthognatia), grana oralne medicine koja se bavi uzrocima i tera-pijom malpozicija kosti temporomandibularnog zgloba.

ORTOGRADNO
(engl. orthograde), hodanje ili stajanje u uspravnom poloaju.

ORTOHROMATSKI
(engl. isochromatic lenses ), soiva koja imaju podjednako obojene povrine, za razliku od drugih, koja su na konveksnim delovima svojih povrina jae obojena nego na perifernim delovima.

ORTOJODHIPURAT
(engl. ortho-iodo-hippurate), derivat hipurne kiseline, iz organizma se izluuje preteno tubulskom

sekrecijom i delimino, glomerulskom filtracijom. Obeleen izotopima joda (123I ili 131I) u orto poloaju, primenjuje se u nuklearnoj medicini za izvoenje radio-renografije, merenje efektivnog bubrenog protoka plazme i radionuklidnih klirensa.

ORTOMIKSOVIRUSI,
v. miksovirusi,v. influenza virus.

ORTOPANTOMOGRAFIJA,
specijalna tehnika radiografisanja zuba obe vilice i vili-nih zglobova metodom panoramske radiografije.

ORTOPNEA
(engl. ortophnoea), oteano di-sanje u leeem poloaju, a olakano u polu-sedeem i sedeem. Ortopnea najee znai poputanje levog dela srca ili stenozu (sue-nje) mitralnog ua. Moe da se javi i kod opstruktivne bolesti plua.

ORTOPOKSVIRUSI,
v. poksvirusi.

ORTOSTATIKI
(engl. orthostatic), zavisan od uspravnog poloaja.

ORTOSTATIKI REFLEKS
(engl. orthostatic reflex ), refleksno poveanje frekvencije srca i perifernog otpora u ortostazi kada su vene nogu izloene delovanju dodatnog hidrostatskog pritiska. Posledica je dilatacije vena i akumulacije krvi primarno iz plune cirkulacije to redukuje koliinu krvi koja se vraa u srce. Ortostatski refleks spreava znaajnije smanjenje krvnog pritiska.

ORTOSTATSKA ALBUMINURIJA
(engl. orthostatic albuminuria), prisustvo albumina u mokrai (posturalna proteinurija). Javlja se kod inae zdravih, mlaih osoba pri stajanju. Smatra se da u osnovi lei laki poremeaj funkcije membrane glomerula koja time omoguava poveanu filtraciju belanevina plazme.

ORTOSTAZA
(engl. orthostasis), uspravan stav, uspravno dranje.

ORTOZE
(engl. orthosis), naprave ili aparati pomou kojih se postie rastereenje ili imobilizacija zgloba i potpomae ili stabilizuje funkcija poloaja i kretanja.

ORTURIJA
(engl. orthuria), normalno mokre-nje.

ORU E
(engl. tool), mehaniko ili neme-haniko povredno sredstvo koje je podobno da povredi telo, odnosno oteti zdravlje, ali nije posebno namenjeno za napad i odbranu (npr. sekira, no, motika, vile, kanap), v. povreda.

OS
(engl. bone, lat. oss), kost. Organ i deo skeleta nastao okotavanjem vezivnog ili hrskaviavog tkiva. Povrinu kosti pokriva tanka, beliasta vezivna opna koja se naziva pokosnica (periost). Delovi kosti koji ulaze u sastav zgloba nisu pokriveni na tom mestu pokosnicom ve zglobnom hrskavicom. Ispod pokosnice nalaze se dve vrste kotanog tkiva: zbijeno i sunerasto. Zbijeno tkivo (supstancija kompakta) gradi povrinski sloj, za razliku od sunerastog kotanog tkiva (supstancija spongioza) koje ispunjava dublje delove kosti. U odnosu na oblik i grau, kosti se dele na: duge, kratke, pljosnate i nepravilne. O. etmoidale (engl. ethmoidal b., lat. o. ethmoidale), sitasta kost. Neparna kost lobanje umetnuta u sitasti urez eone kosti, postavljena izmeu eone kosti koja se nalazi ispred i klinaste kosti koja se nalazi pozadi. Uestvuje u izgradnji prednje lobanjske duplje, one i usne duplje. Sastoji se od etiri dela: horizontalnog lista ili reetaste ploice (lamina kribroza), uspravnog lista (krista gali i lamina perpendikularis) i dve bone mase (labirintus etmoidalis). Unutar labirinta nalazi se mno-tvo kotanih elijica koje zajedno grade sitasti sinus (sinus etmoidalis); o. frontale (engl. frontal b., lat. o. frontale ), eona kost. Neparna kost koja izgrauje prednji deo krova i baze lobanje. Sastoji se od dva dela: uspravnog i horizontalnog, koji su spojeni du prednje ivice eone kosti. Uspravni deo ili ljuska eone kosti (skvama frontalis) gradi prednji deo krova lobanje. Horizontalni deo se sastoji od sredinjeg ili nosnog dela (pars nazalis) i dva bona ili orbitalna dela (partes orbitales), koji grade krov one duplje. Oba orbitalna dela povezana su napred nosnim delom, a razdvojena pozadi dubokim sitastim urezom u koji se uvlai reetasti list sitaste kosti. U unutranjosti kosti, na mestu spoja uspravnog i horizontalnog lista nalazi se eoni sinus (sinus frontalis); o. kokcigis (engl. coccygeal b., lat. os coccygis), trtina kost. Mala kost koja je bazom usaena uz vrh krsne kosti. Uestvuje u izgradnji distalnog dela kimenog stuba. Nastaje srastanjem 4 - 5 trtinih prljenova; o. kokse (engl. hip b., lat. o. coxae), karlina kost. Parna, pljosnata kost nepravilnog oblika koja uestvuje u izgradnji prednjeg i bonih delova karlice. Sastoji se od tri prvobitno odvojene kosti: bedrene (os ilijum), preponske (os pubis) i sedalne (os ishi), koje meusobno srastaju u predelu aice (v. acetabulum). Unutar aice karline kosti vidi se polumeseasta zglobna povrina za spoj sa glavom butne kosti (v. artikulacio kokse, zglob kuka); o. kuneiforme (engl. cuneiform b., lat. o. cuneiforme), klinasta kost. Kratka kost klinastog oblika. Postoje tri klinaste kosti: spoljanja, srednja i unutranja, koje uestvuju u izgradnji skeleta stopala;

o. lunatum (engl. lunate b., lat. o. lunatum), polu-meseasta kost. Kratka kost ruja, koja predstavlja drugu kost proksimalnog reda ruja, i nalazi se izmeu unaste kosti koja je spolja i troroglje kosti koja je unutra. Uestvuje u izgradnji zgloba ruja; o. okcipitale (engl. occipital b., lat. o. occipitale), potiljana kost. Neparna kost koja uestvuje u izgradnji zadnjeg dela krova i baze lobanje. Sastoji se od etiri dela: bazilarnog, dva bona i ljuskastog, koji okruuju veliki potiljani otvor (v. foramen magnum). Bazilarni deo se nalazi ispred velikog potiljanog otvora, boni spolja, desno i levo, a ljuskasti pozadi ovog otvora; o. palatinum (engl. palatine b., lat. o. palatinum), nepana kost. Parna kost lica koja gradi zadnju treinu tvrdog nepca i deo bonog zida nosne duplje. Sastoji se od dva lista, horizontalnog i uspravnog, koji su spojeni pod pravim uglom; o. parijetale (engl. parietal b., lat. o. parietale), temena kost. Parna, pljosnata kost koja uestvuje u izgradnji krova lobanje. Temene kosti se meusobno spajaju unutranjim ivicama, du sagitalnog ava; o. sfenoidale (engl. sphenoidal b., lat. o. sphenoidale), klinasta kost. Neparna kost, koja uestvuje u izgradnji srednje lobanjske jame, one i nosne duplje, slepoone i podslepoone jame. Ova kost je poput klina umetnuta izmeu eone i sitaste kosti koje su napred, slepoonih kostiju koje su bono i potiljane kosti koja je pozadi. Sastoji se od sredinjeg dela ili tela i tri parna nastavka: velikog krila (ala major), malog krila (ala minor) i krilastog nastavka (procesus pterigoideus); o. temporale (engl. temporal b., lat. o. temporale), slepoona kost. Parna kost koja gradi boni deo krova i baze lobanje i u kojoj je smeten organ ula sluha i ravnotee. Sastoji se od tri nejednaka dela: ljuskastog, bubnog i petroznog, koji srastaju u predelu spoljanjeg slunog kanala. Ljuskasti deo (pars skvamoza) ima dva lista: uspravni, koji gradi deo bonog zida krova lobanje, i horizontalni na kome se vidi donjovilina jama za spoj sa glavom donje vilice. Bubni deo (pars timpanika) gradi prednji, donji i delimino zadnji zid spoljanjeg slunog kanala. Petrozni deo (pars petroza) je najvaniji deo ove kosti. Ima oblik trostrane piramide ija je baza okrenuta pozadi. Ovaj deo je poznat i pod nazivom piramida. U njemu se nalaze delovi srednjeg i unutranjeg uva, a kroz njega se probijaju karotidni kanal, unutranji sluni kanal i kanal ivca lica; o. zigomatikum (engl. zygomatic b., lat. o. zygomaticum), jabuna ili jagodina kost. Parna i mala kost koja se nalazi u gornje-spolja-njem delu lica. Gradi osobena ispupenja, jagodice lica.

OSA
(engl. bones, lat. ossa), kosti. Mnoina od os.

OSCILACIJA
(engl. oscillation), jedan vremenski i prostorno kompletan poremeaj: odlazak iz ravnotenog poloaja u maksimalan, povratak preko ravnotenog poloaja u minimalan i ponovni povratak u ravnotean polo-aj.

OSCILOSKOP
(engl. oscilloscope), katodna vakuum cev tako konstruisana da vizuelno pokazuje skretanja ili oscilacije elektromotorne sile u funkciji vremena. V. katodni oscilo-skop.

OSEAJI

(engl. sense), elementi opaanja spoljnog sveta. Vezani su za ula i imaju naj-ee objektivan karakter. Oseaji odraava-ju stanje objekta percepcije (npr. oblik, kvali-tet, boju i dr.).

OSEANJA
(engl. emotions), specifian emocionalni odnos oveka prema konkretnim predmetima i pojavama stvarnosti. Imaju subjektivan karakter i predstavljaju kvalitet neposrednog doivljavanja naeg Ja. Oseanja odravaju na stav, na odnos prema objektu. Mogu da budu: prijatna (radost, zadovoljstvo), neprijatna (strah, alost), nagonska (strepnja, bes), socijalna (ljubav, zavist), sloena (strahopotovanje) ili primarna (bes).

OSGOOD-SCHLATTEROVA BOLEST
(engl. Osgood-Schlaters disease), osteohondroza tuberositas tibije (gornje kvrge golenjae), aseptika nekroza tibije usled hroninih povreda (npr. skijaa). ee se javlja kod deaka starosti 10 - 15 godina i ispoljava se otokom ispod kolena i pri naporu postoji jak bol. Proces traje 12 - 24 meseca.

OSIFICIRAJUI MIOZITIS
(engl. ossificatory myositis, lat. myositis osificans), retka, nasledna bolest vezivnog tkiva miia, tetiva, ligamenata i miinih ovojnica, u kojima dolazi do bujanja nedovoljno diferenciranog vezivnog tkiva, koje se kasnije preobraava u kotano tkivo. Patogenetski je u vezi sa metaplastikom osifikacijom, zbog pogrene dife-rencijacije matinih elija vezivnog tkiva u septama skeletnog miia. Potencijalno je maligna. Najee se ispoljava kod dece izmeu etvrte i este godine ivota.

OSIFIKACIJA
(engl. ossification, lat. ossificatio), osifikacija, okotavanje, proces nastanka kostnog tkiva. Normalno, osifikacija moe biti: direktna, endesmalna (npr. kosti lica i lobanje), pri emu iz embrionalnog vezivnog tkiva nastaju osteoblasti koji stvaraju kotane lamele; indirektna, enhondralna (npr. duge kosti), pri emu iz vezivnog tkiva nastaje hrskaviavo tkivo koje se razara, a na tom mestu krvlju doneseni osteoblasti lue osnovnu kotanu supstancu; meovita, endosmalno-enhondralna (npr. kosti baze lobanje) i periostalna (proces u kome kosti debljaju), stvaranje kotanih gredica na povrini ceva-stih i spongioznih kostiju. Mogua je i nenormalna osifikacija: heterotopina (engl. heterotopic), tj. razvoj kosti u tkivima koja ne pripadaju skeletu, intramembranska (engl. intramembranous), tj. stvaranje kosti u vezivnom tkivu bez pojave hrskavice, i metaplastina (engl. metaplastic) osifikacija, tj. konverzija mekog tkiva u kost.

OSIPNA GROZNICA ROCKY MOUNTINES


(engl. Rocky Mountain spotted fever), bolest rikecijskog porekla, koja predstavlja prototip pegavca spotted fever - grupe, rikecijski endoangitis. Karakteriu je nagli poetak, dvonedeljna poviena temperatura, glavobo-lja, konjunktivitis i makulpapulozna ospa. Nekada se javljaju tifozno stanje i menin-gizam. Ospa izmeu 4. i 7. dana lako i brzo prelazi u petehijalni egzantem, konfluira i to

upadljivo na delovima koji su izloeni pritisku, zahvata kosmati deo glave, dlanove i tabane. Izaziva bolesti je Rickettsia rickettsi, a rezervoar infekcije su krpelji, divlji zeevi, poljski mievi, psi. Bolest na oveka prenosi krpelj ubodom ili zgnjeenim tkivom i izmetom. Letalitet kod neleenih osoba je oko 15% do 20%, a kod rano zapoete terapije smrtnost je mala.

OSLEROVI VORII
(engl. Oslers nodes ), male osetljive rozikastoljubiaste takaste (kao ubod iglom) promene na koi veliine 3 - 5 mm. Lokalizovani su najee na jago-dicama prstiju ruku i nogu, dlanovima i na tabanima. Javljaju se u infektivnom endokarditisu (zapaljenje unutranje srane opne), a izazvane infektivnim mikroembolijama ili vas-kulitisom (zapaljensko nekrotine promene) sitnih krvnih sudova.

OSLER-WEBER-RENDU SINDROM
(engl. Osler-Weber-Rendu syndrome, William Osler, Frederick Weber i Henry Rendu ), nasledna vaskularna anomalija koja se prenosi autosomno dominantno. Kliniki se ispoljava hemoragikim teleangijektazijama na koi i sluzokoama, najee na usnama, ustima i nosnoj sluzokoi, jeziku i na vrhovima prstiju. Sitni dilatirani krvni sudovi lako krvare pri mikrotraumi. Bolest je progresivna, krvarenje moe biti profuzno i dovesti do teke anemije. Nema specifinog leka. Lokalno krvarenje moe da se zaustavi kompresijom, elektrokauterizacijom, laserom i skleroziranjem. Pone-kad su potrebne transfuzije i terapija gvoem.

OSMOL, Osm
(engl. osmole), koliina supstance koja disocira u rastvoru do jednog mola estica. Za supstance poput glukoze, koja se ne disocira, jedan mol je jednak jednom osmolu. Za supstance koje se kompletno disociraju u dva jona po molu, postoje dva osmola po molu. Osmol je molekulska masa rastvorene supstance, izraena u gramima, podeljena sa brojem estica na koje ta supstanca disocira u rastvoru.

OSMOLALITET
(engl. osmolality), koncentracija rastvora izraena u osmolima estica rastvorka u kilogramu rastvaraa (Osm/kg). U klinikoj hemiji osmolalnost seruma i urina meri se osmometrom.

OSMOLARITET
(engl. osmolarity), osmolarnost; koncentracija rastvora izraena u osmolima estica rastvorka u jednom litru rastvora (Osm/L).

OSMOMETAR
(engl. osmometer), instrument kojim se meri osmolalitet u rastvoru. Najei osmometri se zasnivaju

na sniavanju take mrnjenja supstance.

OSMORECEPTOR
(engl. osmoreceptor ), grupa elija u hipotalamusu koja meri osmolalnost telesnih tenosti. Promena osmolalnosti izaziva promenu broja nervnih impulsa hipotalamohipofiznim traktusom to je signal za promenu sekrecije antidiureznog hormona iz neurohipofize. Antidiurezni hormon preko svojih receptora u bubregu promenom koli-ine izluenog urina, odnosno vode, regulie osmolalnost telesnih tenosti.

OSMOTSKA FRAGILNOST ERITROCITA


(engl. osmotic erythocyte fragility), oset-ljivost eritrocita na promene osmotskog pritiska. Izloeni hipotoninim rastvorima natrijuma, eritrociti upijaju vodu, bubre i kad bubrenje prevazie otpornost elijske membrane eritrocit prska. U hipertoninim ras-tvorima natrijuma eritrociti gube vodu, smeuravaju se i raspadaju. Koriste se kao laboratorijski test naroito u dijagnostici sferocitoze. Hemoliza zdravih elija poinje izmeu 0,39 i 0,45% NaCl, do potpune hemolize dolazi u 0,30 0,33% rastvoru NaCl u toku 24 h na temperaturi od 37o C.

OSMOZA
(engl. osmosis), prelazak istog rastvaraa u rastvor kroz polupropustljivu membranu koja ih razdvaja. Na taj nain iz dela suda u kome se nalazi rastvara molekuli prelaze kroz membranu u rastvor i razblauju ga. Javlja se tzv. osmotski pritisak , koji zavisi od koncentracije rastvora i vrste rastvorene supstance. Osmoza se nastavlja sve dok se brzine difuzije u oba smera ne izjednae.

OSNOVNA AMORFNA SUPSTANCA


(engl. ground substance, lat. substantia fundamentalis ), jedna od komponenata meueliske mase (ekstracelularnog matriksa) vezivnih i potpornih tkiva. Razliite je viskoznosti i okr-uuje elije i vlakna. Sastoji se od vode i intersticijalnog matriksa izgraenog od glikozaminoglikana i glikoproteina. Od kvantitativnog odnosa ovih materija zavise fiziko-hemijske i bioloke karakteristike. U veziv-nim tkivima moe biti u sol i gel stanju, u hrskavici je vrsta zahvaljujui veoj koncentraciji hondromukoproteina, a u kosti, cementu i dentinu je kalcifikovana. Osnovna amorfna supstanca je neposredna transportna sredina izmeu elija i kapilara.

OSNOVNE ZAKONITOSTI ZA POSTIZANJE I OUVANJE ZDRAVLJA


, 1. graanin mora da vodi takav ivot koji e rizike po zdravlje i ivot svesti na najmanju meru. To pretpostavlja praktikovanje odgovarajuih higijenskih procedura, zdravu ishra-nu, fizike aktivnosti, izbegavanje tetnih navika, odravanje povoljne psiho-socijalne klime itd.; 2. drutvena zajednica se obavezuje da obezbedi drutveno-politike, socijalne, ekoloke, ekonomske i druge us-love u kojima e faktori rizika po zdravlje biti sanirani ili u znaajnoj meri smanjeni. Postizanjem ovakvog socijalnog konsenzusa izmeu pojedinaca, njihovih porodica i drutvene zajednice u celini, omoguie se dostizanje po-trebnog stepena ravnotee fizikog, mentalnog, socijalnog, moralnog i

duhovnog sta-nja pojedinaca, sledstveno i populacije u celini.

OSNOVNI INIOCI ZDRAVLJA POPULACIJE


, savremena socijalna medicina definie etiri osnovne determinante zdravlja po-pulacije: prva d. , ekonomska sposobnost poje-dinca, porodice i drutva (obezbeenje mo-gunosti kupovanja odreenih roba i usluga: stan, hrana, voda, gorivo, sredstva za higijenu, kolovanje itd.); druga d. , zdrava ivotna sredina svih stratuma (odgovarajui higijensko-sanitarni uslovi); trea d. , nivo znanja stanovnitva (o zatiti zdravlja, zdravom ivotu, ishrani, navikama, higijenskom rei-mu ivota i sl.); etvrta d. , dobar sistem zdrav-stvene zatite i organizacije zdravstvene slu-be (primarne i problemski orijentisane sekundarne i tercijarne zdravstvene delatnosti).

OSNOVNI NIVO, OSNOVNA STOPA


(engl. background level, rate ), sinonim: polazni nivo, stopa. Koncentracija, najee niska, u kojoj su neke supstance, atene, prisutne ili se javljaju pod odreenim vremenskim ili prostornim uslovima. Primer je osnovni nivo prirodno nastalih oblika jonizujueg zraenja, kome smo svi izloeni.

OSNOVNI UZROK SMRTI


(engl. underlying cause of death), bolest ili povreda koja je uslovila niz nepovoljnih dogaaja okonanih smru, zatim nastanak okolnosti nesrenog sluaja ili nasilnog akta (samoubistvo, ubistvo) koji su doveli do smrtne povrede. U zvaninim nacionalnim statistikim publikacijama ifruje se i tabelarno prikazuje osnovni uzrok smrti.

OSNOVNO ZRAENJE
(engl. background radiation ), kosmiko zraenje i zraenje iz prirode i drugih prirodnih radioaktivnih izvora.

OSPA
(engl. rash), akutna ili hronina pojava veeg broja sitnih (takastih, kao soivo ili veih) patolokih promena na koi, obino u sklopu infekcije, toksine reakcije ili reakcije preosetljivosti na lek i dr. Moe biti mono-morfna npr. makulozna, papulozna itd., ili polimorfna npr. makulopapulozna.

OSPOSOBLJAVANJE
(engl. rehabilitation ), proces postizanja maksimalnog potencijala za normalan fiziki, psihiki, socijalni i profesionalni ivot. V. rehabilitacija.

OSTEITIS
(engl. osteitis), zapaljenjski proces u kotanom tkivu koji nastaje usled infekcije, metabolikih

oboljenja ili drugih oteenja.

OSTEITIS DEFORMANS
(engl. Morbus Paget), oboljenje kostiju koje karakteriu poveana razgradnja ili izgradnja kosti i haotina arhitektura kosti zbog ega nastaju spontani bolovi i deformacije kostiju.

OSTEITIS FIBROZA CISTIKA


(engl. osteitis fibrosa cystica ), karakteristine cistine promene u kostima posle dueg trajanja neleenog hiperparatireoidizma. Karakte-ristina je subperiostalna resorpcija kostiju. esta su posledica patoloke frakture kostiju. Ciste i erozije u kostima su nepravilno rasporeene i mogu se javiti u bilo kom delu ske-leta.

OSTEOARTRITIS
(engl. osteoarthritis), v. osteoartroza.

OSTEOARTROPATIJA
(engl. osteoarthropathy ), oboljenje zglobova i kostiju razliite prirode - zapaljenjske, metabolike ili dege-nerativne.

OSTEOARTROZA
(engl. osteoarthritis), degenerativno oboljenje zglobova koje karakteriu oteenje i propadanje hrskavice uz istovremenu reakciju okolne kosti u vidu skle-roze subhondralne kosti i stvaranja kotanih izrataja - osteofita.

OSTEOBLAST
(engl. osteoblast), elija koja se nalazi u kotanom matriksu i koja ima zadatak izgradnje kosti.

OSTEOCIT
(engl. osteocyte), elija koja se nalazi u kotanom matriksu. Smatra se da ima ulogu u ishrani kosti i odravanju homeostaze kalcijuma u kosti.

OSTEODENZITOMETRIJA
(engl. osteodensitometry), metoda za procenu kotane mineralne gustine. Koristi se u dijagnozi osteoporoze.

OSTEODISTROFIJA

(engl. osteodystrophy ), osteodistrofija, defektno formiranje kotanog tkiva. Cistina o ., fibrozni cistini osteitis; fibrozna o ., fibrozni cistini osteitis; Albrightova nasledna o ., pseudohipoparatiroidizam; renalna o ., stanje koje je rezultat hroninog oboljenja bubrega, a poinje uglavnom u de-tinjstvu. Karakteriu je pogorana renalna funkcija, povien nivo fosfora u serumu i nizak ili normalan nivo kalcijuma u serumu i stimulacija paratiroidne funkcije. Rezultujua bolest kotanog tkiva je varijabilna meavina sledeih elemenata: fibroznog cistinog osteitisa, osteomalacije, osteoporoze, nekada i osteoskleroze. Ako otpone u detinjstvu, kao posledica moe da se javi renalna nanozomija (patuljasti rast).

OSTEOFIT
(engl. osteophyte), kotani izrataj na ivicama kotanih okrajaka zgloba ili prljenskog tela, koji se javlja u degenerativnim oboljenjima kotano-zglobnog sistema.

OSTEOGENESIS IMPERFEKTA
, uroeno oboljenje metabolike prirode. Zbog sma-njene sinteze kolagena, pojaane sinteze osteoidnog tkiva i poremeaja u mineralizaciji kostiju nastaju prelomi kostiju u detinjstvu, a nekad i intrauterino. Na mestima fraktura ne formira se kalus nego pseudoartroza.

OSTEOHONDRITIS
(engl. osteochondritis), nezapaljenska oboljenja epifiza kod dece, koja su nazvana po autorima koji su ih opisali.

OSTEOKLAST
(engl. osteoclast), elija koja se nalazi u kotanom matriksu i koja razgra-uje kost.

OSTEOLOGIJA
(engl. osteology), nauka o kostima.

OSTEOM
(engl. osteoma), benigni tumor kosti. Najee se javlja na kostima lobanje ili vilice, a moe da se javi i u sinusima ili kota-nom delu one duplje (orbita). Sporo raste i treba ga odstraniti.

OSTEOMALACIJA
(engl. osteomalacia), progesivan gubitak kalcijuma iz kostiju; metaboliko oboljenje kostiju odraslih osoba, koje karakterie viak nemineralizovane kos-ti. Nastaje najee zbog nedostatka vitamina D, ali i zbog nedostatka kalcijuma i fosfora. Karakteriu ga bolovi u kostima, slabost proksimalne muskulature i deformacije kostiju.

OSTEOMIJELOFIBROZA
(engl. osteomyelofibrosis), v. mijeloidna metaplazija.

OSTEONEKROZA
(engl. osteonecrosis), izumiranje kotanog tkiva.

OSTEOPATIJA
(engl. osteopathy), razliiti patoloki procesi u kostima.

OSTEOPENIJA
(engl. osteopenia), smanjena mineralna kotana gustina kostiju.

OSTEOPETROZA
(engl. osteopetrosis ), retko nasledno oboljenje, koje karakteriu poveana gustina i debljina i poveana lomljivost kostiju.

OSTEOPOIKILIJA
(engl. osteopoikilosis), pojava mnogobrojnih malih ognjita osteo-skleroze, rairenih po celom skeletu, a na-roito u epifizama. Oboljenje nema patoloki znaaj.

OSTEOPOROZA
(engl. osteoporosis ), gubitak ukupnog kostnog tkiva, dok je minerali-zacija normalna. Kada smanjenje postane veliko, dolazi i do poremeaja mikroarhitekture kosti to dovodi do preloma kostiju. Generalizovana osteoporoza nastaje u starosti (osteoporoza tipa II), kod ena neto ranije, posle menopauze (osteoporoza tipa I), zbog sma-njenja estrogena. Lokalizovana osteoporoza nastaje posle frakture kostiju, povreda i lokalnih infekcija. Fizika aktivnost i ishrana sa dovoljno kalcijuma, a kod postmeno-pau-znih ena supstitucija hormonima, prevenira osteoporozu.

OSTEOSKLEROZA
(engl. osteosclerosis ), otvrdnue kosti, kao posledica poveanog stvaranja kotanog tkiva. Najee se javlja kod osteomijelitisa, metastaza u kostima i luesa.

OSTIJUM
(engl. orifice, opening, lat. ostium), ue, otvor. Otvor preko koga se dospeva u telesnu duplju, prostor ili cevasti organ. O. aorte (engl. aortic o., lat. o. aortae), aortni otvor. Otvor na bazi leve

srane komore koga zatvara aortni zalistak. Prolaskom kroz ovaj otvor krv dospeva iz leve srane komore u lumen aorte; o. atrioventrikulare (engl. atrioventricular o., lat. o. atrioventriculare ), pretkomorsko-komorski otvor. Otvor na bazi srane komore preko koga komuniciraju pretkomora i komora. Postoje dva pretkomorsko-komorska otvora, desni i levi. Desni pretkomorsko-komorski otvor je na bazi desne srane komore. Zatvara ga trolisni (trikuspidalni) zalistak. Levi pretkomorskokomorski otvor je na bazi leve srane komore. Zatvara ga dvolisni (bikuspidalni ili mitralni) zalistak o. ileocekale (engl. ileocecal o., lat. o. ileocaecale), otvor izmeu zavrnog dela usukanog creva (ileuma) i slepog creva (cekuma); o. kardijakum (engl. cardiac o., lat. o. cardiacum ), ulazni otvor eluca. Otvor izmeu zavrnog dela jednjaka u eluca; o. pilorikum (engl. pyloric o., lat. o. pyloricum), izlazni otvor eluca. Otvor izmeu eluca i poetnog dela dvanaestopalanog creva; o. trunci pulmonalis (engl. o. of pulmonary trunk, pulmonary o., lat. o. trunci pulmonalis), otvor plunog stabla ili pluni otvor. Otvor na bazi desne srane komore koga zatvara pluni zali-stak. Prolaskom kroz ovaj otvor krv dospeva iz desne srane komore u lumen plunog stabla, a preko njega i u plune arterije; o. vagine (engl. vaginal o., hymenal o., lat. o. vaginae), ulazni otvor usmine. Nalazi se unutar predvorja usmine. Kod devojaka je delimino ili potpuno zatvoren devinjakom.

OSTRVO
(engl. insula, island, lat. insula), v. insula.

OSVETLJAVANJE
(engl. lumination), izlaganje svetlosti odgovarajueg intenziteta i kvaliteta iz prirodnih ili vetakih izvora.

OTEENJE
(engl. disturbance), nastajanje funkcionalnih ili organskih promena u organizmu pod dejstvom tetnog faktora.

OTEENJE ZDRAVLJA
(lat. laesio valetudinis), poremeaj sastava ili funkcije, odnosno sastava i funkcije tela i due Moe se zavriti ili potpunim oporavljanjem, deliminim zaleenjem ili smru. Prirodno oteenje zdravlja (lat. laesio valetudinis naturalis) razvija se spontano, samo od sebe. Nasilno oteenje zdravlja (lat. laesio valetudinis violenta) nastalo je namerno, zlonamerno i nehatno ueem oveka.

OTALGIJA
(engl. otalgia), bol u predelu uva, najee simptom oboljenja uva. Ponekad je bol u uvu simptom tumora drela ili bolesnog zuba.

OTEANO DISANJE

, v. dispnea.

OTICANJE
(engl. defluxion), iznenadno nestajanje; obilno izbacivanje, isticanje, kao to je npr. kataralna tenost; ispadanje kao to je to u sluaju kose.

OTISAK
(engl. impression, lat. impressio), v. impresio.

OTITIS EXTERNA
(engl. otitis externa), zapaljenje spoljanjeg uva razliite etiologije (bakterijske, virusne, gljivine), praeno bo-lom i otokom, eventualno oslabljenim sluhom i sekrecijom. Bolest je ea leti zbog kupanja u prljavim rekama i bazenima. Osnovna terapija je lokalna primena antibiotika i antimikotika prema uzroniku, kortikosteroida i higijena kanala. Uvek treba iskljuiti zapaljenje srednjeg uva.

OTITIS MEDIA
(engl. otitis media), zapalje-nje sluzokoe pneumatskih prostora srednjeg uva. U najveem broju sluajeva radi se o reverzibilnom procesu. Zapaljenjski proces moe da zahvati okolne organe i izazove endo- i egzokranijalne komplikacije koje ugroavaju ivot. Akutna zapaljenja se lee intenzivnom antibiotskom terapijom i kapima za nos. Hirurka terapija se primenjuje retko, i to uglavnom kod komplikacija. Kod hro-ninog zapaljenja srednjeg uva neophodna je hirurka terapija koja ima za cilj uklanjanje patolokog procesa (sluznice, destruirane i nekrozne kosti) i rekonstrukciju timpano-osikularnog lanca uz poboljanje ili konzervaciju sluha.

OTKUCAJ SRCA
(engl. heart beat), udar ili pulzacija srca koja se javlja sa svakim komorskim grenjem (sistolom).

OTO-(engl. oto-), prefiks koji se odnosi na uvo ili oznaava pripadnost uvu.

OTOLIKVOREJA
(engl. cerebrospinal fluid otorrhea), v. likvorna fistula.

OTOLOGIJA
(engl. otology), deo otorinolaringologije koji se bavi dijagnostikom, te-rapijom i prevencijom oboljenja uva.

O-TOLUIDIN
(engl. o-toluidine), bela ili crvenkasta, vrsta kristalna supstanca, 4,4-diamino-3,3-dimetilbifenil, koja se koristi u proizvodnji boja i kao reagens za detekciju hemoglobina u urinu ili fecesu.

OTOMIKOZA
(engl. otomycosis), infekcija uva (najee se odnosi na spoljnje uvo) gljivicama, koje ne moraju biti uvek patoge-ne. esto su to saprofitne gljivice koje ive na loju i mrtvim elijama u spoljnjem unom kanalu.

OTO-PALATO-DIGITALNI SINDROM
(engl. otopatodigital syndrome ), kongenitalni sindrom koga karakteriu: kostne displazije, patuljast rast, rascepi nepca, karakteristian oblik lica, gluvoa i mentalna retardacija. Facijalne abnormalnosti obuhvataju frontalnu i okcipitalnu isturenost sa debelim frontalnim kostima i debelom bazom lobanje, odsustvo frontalnih i sfenoidalnih sinusa, displaziju kosti lica, hipertelorizam, manji nos i usta i bona punoa supraorbitalnih grebena. Javljaju se i rascep nepca, manji trup, nedostaci u fuziji nervnih arkusa, smanjen ilijani greben, ograniena pokretljivost laktova, kratki nokti, kratke metakarpalne kosti kao i pomoni osifikacioni centar na bazi druge metatarzalne kosti. Mukarci su ozbiljno aficirani. Sindrom je prenosiv kao X-vezana, poludominantna karakteristika.

OTOPLASTIKA
(engl. otoplasty), hirurka korekcija une koljke kod klempavih uiju ili otapostaze. Otoplastika podrazumeva i druge korekcije na unoj koljki (smanjenje, pove-anje).

OTOREJA
(engl. otorrhea), sekrecija iz uva. Moe biti serozna, gnojava, krvava, uta, a znak je oboljenja spoljanjeg i srednjeg uva. Bistri sekret iz uva posle povrede najee je cerebrospinalna tenost. Kod bolesti srednjeg uva sekrecija oznaava i to da postoji otvor na bubnoj opni.

OTORINOLARINGOLOGIJA
(engl. otorhinolaryngology), medicinska grana, koja se bavi dijagnostikom, terapijom i prevencijom bolesti uva, nosa i grla.

OTOSKLEROZA
(engl. otosclerosis ), obo-ljenje kotanog labirinta, nejasne etiologije, sa fiksacijom lanca slunih koica u nivou uzengije (stapesa), praeno nagluvou. Te-rapija se sastoji u hirurkom uklanjanju fiksi-ranog stapesa (stapedektomije), koji se zame-njuje protezom.

OTOSKOP
(engl. otoscope), aparat sa osvet-ljenjem koji slui za vizuelni pregled uva. Pregled je jednostavan, bezbolan, kratko traje i moe se izvesti kod svakog pacijenta.

OTOTOKSINOST
(engl. ototoxicity), tetno dejstvo nekih materija na senzitivni neuroepitel unutranjeg uva. Ototoksinost imaju aminoglikozidi i diuretici, neki industrijski proizvodi, duvan i alkohol. Endogeni toksini koji oteuju uvo su: bakterijski i virusni, zatim metaboliki toksini kod dijabeta i bub-renih oboljenja. Taan mehanizam oteenja nije precizno utvren.

OTPADNE VODE
(engl. waste water), vode koje sadre otpadne materije-zagaivae. Zagaivai mogu biti patogeni mikroorga-nizmi, jedinjenja koja vezuju kiseonik, priro-dna i sintetska organska jedinjenja, neorganska jedinjenja, sedimenti, radioaktivna je dinjenja i toplota. Otpadne vode mogu poticati iz jednog ili vie izvora.

OTPOR PROTICANJU KRVI


(engl. resistance to flow), v. ukupan periferan otpor.

OTPUST IZ BOLNICE
(engl. hospital separation), termin koji se koristi u izvetajima bolnike statistike u sluaju prestanka hospitalizacije, bez naznake da li je pacijent iv ili mrtav (razlika je nevana ukoliko se razmatra statistika bolnika aktivnost, kao to je npr. zauzetost posteljnog fonda).

OTROV
(engl. poison), supstanca tetna po zdravlje i moe da uniti ivot kad se unese u organizam ili resorbuje sa koe ili sluznica u malim koliinama. Najvanije grupe otrova su: nervni bojni otrovi, insekticidi, herbicidi, cijanidi, teki metali, alkohol, metil-alkohol i dr. Otrovi su uzronici akutnih i hroninih trovanja. Lekovi uneti u velikim dozama takoe mogu da izazovu teka ili smrtonosna trovanja.

OTU ENJE
(engl. alienation), alijenacija; sta-nje, nain iskustva, u kome osoba doivljava sebe kao neko strano bie. Otuenje je od sa-mog sebe, a nema ni kontakta sa drugim oso-bama. Sebe doivljava kao to se doivljavaju stvari - ulima i zdravim razumom, ne uspo-stavljajui pritom produktivne veze ni sa sobom ni sa spoljanjim svetom. Za mnoge autore otuenje je objektivno drutveno sta-nje. U savremenim uslovima ivljenja sma-njuje se oseanje pripadanja primarnoj grupi (porodici,

prijateljima, komijama), a sekundarne grupe ne obezbeuju bliskost. U klasi-noj psihopatologiji, stari izraz za drutveno rastrojstvo je alienatio mentis (lat.).

OTVOR
(engl. foramen, lat. foramen), v. foramen.

OTVOR PUA
(engl. fenestra of cochleae, cohlear window, round window, lat. fenestra cochleae ), v. fenestra kohleje.

OTVOR TREMA
(engl. vestibular window., oval window., lat. f. vestibuli),v. fenestra vestibuli.

OTVOREN DUKTUS ARTERIOZUS


(engl. patent ductus arteriosus), uroena anomalija kod koje perzistira vaskularni kanal izmeu pulmonalne arterije i aorte. U fetusu se preko ovog kanala prenosi najvei deo krvi iz pulmonalne arterije u aortu tj. u sistemsku cirkulaciju. Po roenju se zatvara, najpre fun-kcionalno, a zatim i anatomski. Njegovo per-zistiranje dovodi do formiranja levo-desnog anta, tj. omoguuje prelaz krvi iz aorte u pulmonalnu arteriju ime se optereuju plua i leva strana srca. Kod manje izraenog anta simptomatologija moe da izostaje, dok kod irokog duktusa postoje este respiratorne infekcije, lako zamaranje, zastoj u rastu, pa ak i srana insuficijencija.

OTVOREN ZAGRIAJ
(engl. open bite), nedostatak kontakta jednog ili vie zuba sa zubima druge vilice, dok su ostali zubi u okluziji. Otvoren zagriaj je najee u predelu sekutia.

OVALBUMIN
(engl. ovalbumin), albumin koji se dobija iz belanceta jajeta.

OVALNI PROZOR
(engl. oval window, lat. fenestra ovalis, fenestra vestibuli ), ovalni otvor u zidu vestibuluma kotanog labirinta. U ovaj otvor uglavljeno je stopalo slune koice, uzengije (stapesa) pomou prstenastog (anularnog) ligamenta. Ovaj ligament for-mira majuni zglob oko stopala stapesa.

OVARIJALNI
, koji se odnosi na jajnik ili mu pripada.

OVARIJUM
(engl. ovary, ovarium, lat. ovarium), jajnik. Reproduktivni organ osoba enskog pola u ijoj kori dolazi do sazrevanja i oslobaanja zrelih jajnih elija i endokrina lezda koja lui dva vana hormona: estrogen i progesteron. Jajnik ima oblik i dimenzije zrna badema. Nalazi se na bonom zidu kar-line duplje prislonjen uz peritonealnu jajniku jamicu (fosa ovarika), neposredno iza iroke materine veze. Jajnik ima dve strane, dva pola i dve ivice. Strane su spo-ljanja, koja nalee uz jajniku jamicu, i unu-tranja, okrenuta prema materici. Polovi su gornji, koga luno okruuje spoljanji kraj jajovoda i donji pol, sa koga polazi posebna veza jajnika koja ga povezuje sa materinim rogom. Ivice jajnika su prednja, sa koje polazi peteljka jajnika (mezoovarijum) i zadnja, slobodna ivica. Na preseku jajnika vidi se da je on izgraen od: epitelnog omotaa i strome jajnika. Stroma jajnika se sastoji od dva dela: spoljanjeg ili kore, unutar koje dolazi do sazrevanja folikula jajnika i unutranjeg ili sudovno-ivanog dela.

OVERLAP SINDROM
(engl. overlap syndrome), v. sindrom preklapanja.

OVOFOREKTOMIJA
(engl. oophorectomia ), hirurki postupak uklanjanja jajnika pri emu jajovod ostaje sauvan. Indikacije su najee kod postojanja ovarijalnih cisti ili ree kod ovarijalne trudnoe.

OVOFORITIS
(engl. oophoritis), zapaljenski proces koji zahvata jajnike. Retko se moe dijagnostikovati izolovani ovoforitis, jer zapaljenje obino istovremeno zahvata i jajnike i jajovode, te se tada govori o adneksitisu (adnexitis). Najee nastaje posle prekida trudnoe, posle instrumentalnih intervencija na materici i posle prenoenja zapaljenja sa materine sluzokoe na jajovode, kao i prenosom zapaljenja limfnim i krvnim sudovima. Akutni oblik bolesti zbog nepravil-nog ili nedovoljnog leenja prelazi u hroni-nu formu.

OVOGENEZA
(engl. ovogenesis), proces stvaranja, sazrevanja jajnih elija. Jajna elija se nalazi u prvobitnom meku, okruena je slojem zrnastih elija i omotana je tekom folikuli. Pojava rasta prvobitnih mekova naro-ito se zapaa od puberteta, kada se u mecima umnoavaju granulozne elije i na taj nain se stvaraju sekundarni meci. Manji broj ovih mekova nastavlja svoj razvoj zajedno sa jajnom elijom, pri emu dolazi do njenog uveavanja i umnoavanja zrnastih elija. Na jednom polu meka stvara se upljina ispunjena tenou (liquor folliculi), a na suprotnom polu je jajna elija, i to ini tercijarni folikul. U jednom menstruacionom ciklusu samo se jedan tercijarni folikul pretvara u zreo De Grafov folikul, pri ijem prskanju se oslobaa zrela jajna elija.

OVOGONIJA

(engl. ovogonium), matina jajna elija. Razvija se iz primordijalnih germinativnih elija koje migriraju u gonade u toku rane embriogeneze. Posle niza mitoti- kih deoba ovogonije ulaze u prvu mejotiku deobu, posle koje se nazivaju primarni ovociti.

OVULACIJA
(engl. ovulation), prskanje De Grafovog folikula i oslobaanje iz jajnika zrele jajne elije (ovuma) u duplju male karlice. Ovulacija treba da se odigra 14 dana pre oekivane menstruacije, ali to moe varirati pod uticajem fizikih i psihikih faktora. Potvrda ovulacije vri se raznim testovima, a najei su: merenje bazalne TN, endometrijalna biopsija, citohormonski pregled vaginalnog sekreta, hormonski testovi, test paprati (test arborizacije). Proces ovulacije je regulisan gonadotropnim hormonima hipo-fize.

OVUM
(engl. ovum), neoploena jajna elija kod veine sisara. To je velika nepokretna elija koja sadri haploidan broj hromozoma u jedru. Kod mnogih ivotinja to je ovocit - oploeno jaje (ribe, vodozemci, ptice, nii si-sari).

OXYURIS VERMICULARIS
(engl. Oxyuris vermicularis), mala nematoda, poznata i pod imenom Enterobius vermicularis. To je mali konasti valjkasti crv bele boje. enka je oviviviparna jer polae jaja koja sadre ve razvijenu larvu, zbog ega je jaje odmah infektivno za oveka. Kosmopolitski je parazit, i najee se javlja kod dece. Parazitira u do-njim delovima tankog creva, ileumu, apendiksu i poetnom delu debelog creva. Infektivni oblik za oveka je jaje ove nematode, a put infekcije je fekalno-oralni. Oboljenje koje izaziva naziva se enterobijaza.

OZENA
(engl. ozena), hronini zapaljenjski proces sluznice nosa koji zahvata i hrskavice i kost. Karakteriu ga atrofija i nekroza, kruste, smrdljiv sekret i oteano disanje. Nepoznate je etiologije. Terapija je konzervativna (ispiranjem) i hirurka.

OZLEDA
(engl. injury), nespecifina, najee mehanika povreda (v. mehanika povreda) po ijim se karakteristikama ne moe utvrditi kojim je dejstvenim principom mehanikog orua nanesena. Ozlede se mogu javiti i u sklopu drugih povreda (asfiktikih, hemijskih, fizikih), a mogu biti i morboznog porekla. Ozlede su: krvni podliv, krvni izliv, oguljotina, nagnjeina, rascep, prodor, proboj, provala, prelom, iaenje, razorina i raskomadina (v. krvni podliv, v. krvni izliv, v. oguljotina, v. nagnjeina, v. rascep, v. prodor, v. proboj, v. provala, v. razorina i v. raskomadina).

OILJAK

(engl. scar, cicatrix ), promena koja predstavlja mesto zarastanja na koi gde je bio naruen njen kontinuitet. Mogu biti hiper-trofini, atrofini. Epiderm je obino tanak, bez ouvanog crtea koe. Adneksne strukture koe nedostaju, preovladava vezivno tkivo.

OILJAN
(engl. scarified), nastao oiljava-njem.

OIVLJAVANJE
(engl. resuscitation), v. kardiopulmonalna reanimacija.

OILJNO TKIVO,
vezivno tkivo na mestu oiljka.

32P
, radioaktivni izotop fosfora, dobija se u nuklearnim reaktorima (n, g-reakcijom), ozrai-vanjem stabilnog fosfora (31P). Emituje samo b-estice iji je domet u rastresitom tkivu oko 3 mm, najvea energija zraenja je 1,71 MeV; fiziko vreme poluraspada je 14,3 dana, a bioloko 7 - 9 dana. Poseduje svojstvo da se intenzivno akumulira u nukleinske kiseline elija u fazi deobe, u elijama koje sintetiu belanevine i kortikalnom delu kostiju. U nuklearnoj medicini se u obliku natrijumortofosfata, primenjuje u leenju nekih mijeloproliferativnih bolesti (prava crvena poli-citemija i esencijalna trombocitoza).

PABA,
skr. za p-aminobenzoevu kiselinu.

PACIJENT
(engl. patient), svaka osoba kojoj je potrebna zdravstvena zatita odnosno me-dicinska pomo, bez obzira na pol, starost, ekonomski i socijalni status ili bilo koju drugu pripadnost. Savremena zdravstvena zatita usmerena je prevashodno na zatitu, ouvanje, unapreenje i promociju zdravlja populacije radi eliminacije faktora rizika zdravlja i sma-njenja obolevanja ljudi i broja obolelih osoba - pacijenata.

PACINIJEV KORPUSKUL
(engl. Pacinian corpuscle), najvei i najrasprostranjeniji inkapsulirani senzorni receptor za dodir u koi. Razlikuje se od drugih inkapsuliranih organa u najveoj meri u bolje razvijenoj peri-neuralnoj kapsuli. Sastoji se od senzornog nervnog zavretka okruenog kapsulama membrane u obliku lukovice. Naroito je ose-tljiv na promene u pritisku pa je pogodan za detekciju vibracije. Sinonim:

Vater-Pacinijev korpuskul.

PACS
(engl. Picture Archiving and Communication Systems ), raunarski sistem za arhiviranje, prikaz i prenos medicinske slike u digitalnom formatu sa razliitih dijagnostikih sistema, kao to su kompjuterizovani tomograf (CT), magnetna rezonanca (MR), gama kamera (NM), ultrazvuk (ULS) i digitalni rendgenski ureaj (DXR). PACS sistemi se sastoje od radnih stanica za manipulaciju i prikaz slika, spojenih na ureaje za arhivira-nje slika i mree za povezivanje i prenos. PACS sistemi omoguavaju prenos slike u bilo koji deo bolnice, direktan pristup arhiviranim slikama i simultani pristup slikama od strane hirurga, referentnog lekara i osoblja hitne slube. Moe biti korien za centralizovane konsultacije, zahvaljujui mogunosti uporeivanja rezultata (slika) sa razliitih modaliteta, odnosno dijagnostikih sistema. esto su povezani na bolnike informacione sisteme (BIS) i radioloke informacione sisteme (RIS) i sadre baze podataka o arhiviranim slikama kojima se moe neposredno ili posredno pristupiti. PACS sistem se sastoji od razliitih podsistema kao to su: arhivske stanice, radne stanice za manipulaciju i prikaz slika, mreni interfejsi, intrerfejsi prema HIS/RIS, digitalizatori filma, laserske kame-re, digitalni tampai i dr. Slike ulaze u PACS sistem na nekoliko naina: preko lokalne mree (LAN - Local Area Network) koristei DICOM-3 ili neki drugi nestandardni protokol, pri emu se, ako je slika koju generie sistem data u obliku video signala, koristi inerfejs za zahvat i digitalizaciju slike (video frame grabber) ili paralelni inerfejs za zahvat slike koja je na sistemu pripremljena u digitalnom obliku.

PAF,
v. faktor aktivacije trombocita.

PAGETOVA BOLEST BRADAVICE


(engl. Pagets disease of the nipple ), karcinom mlenih kanala dojke koji se javlja u obliku ekcema (crvenila i perutanja) bradavice. Dijagnoza se postavlja biopsijom a leenje se sprovodi hirurki.

PAHI
, debeo, kao prefiks u sloenicama oznaava da je neto debelo.

PAHIDA,
derivat iminodiacetil siretne kiseline, obeleen sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slui za izvoenje hepatobilijarne scintigrafije i detekciju duodenogastrinog refluksa.

PAHIDERMIJA
(engl. pachydermia), zadeb-ljanje koe uzrokovano hiperplastinom akantozom epiderma.

PAHIDERMOPERIOSTOZA
(engl. pachydermoperiostosis), primarni ili idiopatski oblik hipertrofine osteoartropatije. Bolest je retka, esto ima porodini karakter, ee obolevaju mukarci. Karakteriu je pojava maljiastih prstiju, periostitis distalnih delova dijafiza dugih kostiju, artralgije ili artritis i neurovegetativni poremeaji (crvenilo, bledilo, znojenje). Koa distalnih delova ekstremiteta, ela i poglavine je zadebljala i masna (pahidermija).

PAHIMENINKS
(engl. dura mater, pachymeninx, lat. dura mater), v. dura mater, tvrda modana ovojnica.

PAHIONIHIJA
(engl. pachyonichya), sin. onychauxis; zadebljanje nokatne ploe koje nastaje zbog promena u matriksu ili kao posledica hronine traume.

PAHULJICA
(engl. floccule, lat. flocculus), v. flokulus.

PAKLITAKSEL
(engl. paclitaxel), citotoksini lek, prvi iz nove grupe taksana. Koristi se u vidu intravenskih infuzija za primarno i sekundarno leenje raka jajnika i sekundarno leenje raka dojke. Preparat: Taxol.

PALAC STOPALA
(engl. big toe, lat. hallux), v. haluks.

PALAC AKE
(engl. thumb, lat. pollex), v. poleks.

PALATALNI REFLEKS
(engl. palatal reflex ), podizanje mekog nepca u odgovoru na dodir sluzokoe drela. Gutanje izazvano iritacijom nepca.

PALATOSHIZA
(engl. palatoshisis), rascep nepca.

PALATUM

(engl. palate, lat. palatum), nepce. Tkivna struktura koja gradi krov usne duplje. Nepce razdvaja nosnu od usne duplje, a delimino i nosni od usnog sprata drelne duplje. Sastoji se od dva dela: tvrdog i mekog nepca. P. durum ( engl. hard p., lat. p. durum), tvrdo nepce. Nepokretni deo nepca koji obrazuje njegove prednje dve treine. Gradi ga kotano nepce pokriveno sluznicom. Gornju povrinu tvrdog nepca pokriva sluznica nosne duplje, a donju sluznica usne duplje. Uz zadnju ivicu tvrdog nepca pripaja se meko nepce; p. mole (engl. soft p., lat. p. molle), meko nepce. Pokretni deo nepca koji gradi njegovu zadnju treinu. Pripaja se uz zadnju ivicu tvrdog nepca a umetnuto je izmeu nosnog i usnog sprata drelne duplje. Njegovu osnovu gradi vezivna opna du koje se pripajaju popreno- -prugasti miii nepca pokriveni sluznicom. Zadnja ivica mekog nepca je slobodna. Sa njenih bonih krajeva polaze dva luka: prednji ili nepano-jezini i zadnji ili nepano-drelni. Od sredinjeg dela mekog nepca polazi resica (v. vula); p. oseum ( engl. bony p., lat. p. osseum), kotano nepce. Skelet ili osnova tvrdog nepca koja razdvaja nosnu od usne duplje. Kotano nepce grade dve kosti: gornja vilica i nepana kost. Prednje dve treine gradi nepani nastavak desne i leve gornje vilice, a zadnju treinu nepani nastavak desne i leve nepane kosti.

PALEO-, PALAEO(gr. palaios), prefiks sa znaenjem: stari; primitivan, filogenetski rano razvijen.

PALEOCEREBELUM
(engl. paleocerebellum, lat. paleocerebellum), v. spinocerebelum.

PALEOKINETSKI
(engl. paleokinetic), motorne aktivnosti starijeg nervnog sistema, kod sisara predstavljen bazalnim ganglijama i modanim stablom, strukturama koje odre-uju posturalne, statike i automatske pokrete.

PALEOKORTEKS
(engl. paleocortex, lat. paleocortex), evolucijski stariji deo kore velikog mozga osoben po dvoslojnoj grai. Nalazi se u predelu mirisne glavice, retrobulbarnog predela, septalnog predela i piriformnog dela kore velikog mozga.

PALESTEZIJA
(engl. pallesthesia, pallaesthesia), oseaj vibracije, slian onome koji se izaziva aktiviranom zvunom viljukom.

PALINDROMSKI REUMATIZAM
(engl. palindromic rheumatism), kratkotrajni, intermitentni napadi bolnih otoka zglobova, koji se ponavljaju u nepravilnim vremenskim razmacima. esto su uvod u reumatoidni artritis.

PALMA MANUS
(engl. palma, palm, palm of hand, lat. palma manus), dlan ili prednja strana ake. Prednji, lako izdubljeni deo ake koji se prua od zgloba ruja do korenova prstiju. Na koi dlana uoavaju se brojne linije i brazde nastale du pregibnih povrina.

PALMARAN
(engl. palmar, lat. palmaris), v. palmaris.

PALMARIS
(engl. palmar, lat. palmaris), dlanski, onaj koji odgovara dlanu ili prednjoj strani ake.

PALMARNI FASCIITIS
(engl. palmar fasciitis), retko oboljenje fascije (aponeuroze) dlanova, koje karakterie fibroza fascije, koja zadebljava u vidu vorova i traka, a kasnije se javlja fibroza potkonog tkiva i koe dlana to dovodi do fleksionih kontraktura prstiju.

PALMITAT
(engl. palmitate), so, anjon ili estar palmitinske kiseline.

PALMITINSKA KISELINA
(engl. palmitic acid), najzastupljenija masna kiselina u organizmu oveka.

PALOR MORTIS
, v. mrtvako bledilo.

PALPABILNA PURPURA
(engl. palpable purpura), takasta krvarenja na koi (i sluzokoi), i to iznad ravni koe, pa se mogu opipati.

PALPACIJA
(engl. palpation), pregled meto-dom pipanja (dodirivanja) pojedinih delova tela. Tako npr. pri palpaciji grudnog koa mogu da se otkriju promene u stanju muskulature i mogu da se osete vibracije grudnog koa pri izgovoru pojedinih rei. Palpaciju treba vriti prijanjanjem vrhova prstiju ili volarnog dela dlana na mesto pipanja.

PALPEBRA
(engl. eyelid, lat. palpebra), oni kapak. Pomoni organ oka. Parni, gornji i donji, pokretni koni nabor koji pokriva prednju povrinu one jabuice. Gornji i donji oni kapak razdvaja meusobno kapana pukotina iji boni deo gradi kapani ugao. Prednju povrinu kapka pokriva koa lica, a unutranju venjaa oka.

PALPEBRALNI
(engl. palpebral, lat. palpebralis), kapani, onaj koji pripada onom kapku.

PALPITACIJE
(engl. palpitations), udaranje, lupanje, oseaj brzih, snanih ili nepravilnih udara srca. Najea je smetnja koja se odnosi na srce. U veini sluajeva palpitacije nemaju organsku podlogu. Organski uzroci palpitacija su anemija, tireotokiskoza, slabost i paroksizmalna aritmija. Bolesnici najee opisuju dve vrste palpitacija: sinusna tahikardija (brzo snano udaranje koje moe da zapone postepeno ili iznenada) i prevremene ventrikularne ekstrasistole (koje prouzrokuju oseaj da je srce preskoilo udar).

PAMENJE
(engl. memory), v. memorija.

PAMIDRONAT-DINATRIJUM
(engl. disodium pamidronate ), bifosfonat, smanjuje resorpciju kosti i hiperkalcemiju kod malignih bolesti i Pagetove bolesti. Preparat: Aredia.

p-AMINOBENZOEVA KISELINA, PABA


(engl. p-aminobenzoic acid), vitamin Bx, H2NC6H4COOH, iroko rasprostranjen u prirodi kao B kompleks faktor (RMM 137,13). PABA je esencijalni metabolit za sintezu folne kiseline u biljkama i brojnim mikroorganizmima. Sulfonamidi su antagonisti PABA zbog njihove sline strukture, pa se koriste kao antibakterijski agensi poto blokiraju sintezu folne kiseline, koja je od bitne vanosti za rast bakterija. Meutim, inhibicija bakterijskog rasta sa sulfonamidima moe da se sprei dodatkom PABA u podlogu za rast.

p-AMINOHIPURAT, PAH
(engl. p-aminohippurate), sintetika supstanca koja se koristi za procenu efektivnog renalnog plazma protoka. Kada se injicira pacijentu, PAH se filtrira na nivou glomerula i izluuje preko tubularnih elija. Iz protoka plazme i hematokrita mogue je izraunati ukupni protok krvi kroz bubrege.

p-AMINOHIPURATNI KLIRENS
(engl. p-aminohippurate clearance test), koristi se za procenu protoka krvi kroz bubrege i ekskretornog kapaciteta bubrega. Izvodi se intravenskim davanjem relativno visokih koncentracija PAH i odreivanjem u krvi i u uzorcima urina.

PANAGLUTININ
(engl. panagglutinin), materija koja je u stanju da izazove aglutinaciju (slepljivanje) eritrocita bilo koje krvne grupe.

PANARTRITIS
(engl. panarthritis), v. poliartritis.

pANCA
, periferni tip antitela na citoplazmu neutrofilnih leukocita. Nalaze se ee kod mikroskopskog poliangitisa, Churg-Strausso-vog sindroma i nekih sistemskih bolesti ve-zivnog tkiva.

PANCITOPENIJA
(engl. pancytopenia), smanjenje broja svih krvnih elija u cirkulaciji. V . kongenitalna pancitopenija, v. Fanconieva anemija.

PANCOASTOV TUMOR
(engl. Pancoasts tumour ), bilo koji tumor lociran u donjim partijama vrata prema grudnom kou, koji zbog svoje lokalizacije i zahvatanja odreenih struktura ima odreenu grupu simptoma. To mogu biti: bol kod tumora plua zbog zahvatanja plune maramice, rebara ili kimenih ivaca; slabost ruke zbog razaranja nerava; Hornerov sindrom zbog razaranja lanca simpatikog (vegetativnog autonomnog) nerv-nog lanca na vratu. Naziv potie od ame-rikog radiologa Henrya Pancoasta (1875 - 1939).

PANDEMIJA
(engl. pandemic), irenje epidemije na ogromna prostranstva, moe da zahvati vie kontinenata i obino pogaa veliki deo populacije. Primeri pandemije se najee vezuju za grip jer je ova pojava najee posledica antigenih mutacija virusa gripa. Sedma pandemija kolere, koja je poela 1961. godine, odrava se blizu 40 godina, a pandemija side je od 1981. godine u stalnom porastu.

PANHIPOPITUITARIZAM
(engl. panhypopituitarism), opti hipopituitarizam zbog odsustva ili oteenja hipofize, sa nedostat-

kom gonadnih funkcija i insuficijencijom tiroidne i nadbubrene lezde. Ako nastane u detinjstvu, rast u visinu nije mogu, kasnije nastaju regresija sekundarnih polnih odlika i gubitak libida, mravljenje, bradi-kardija, hipotenzija, depresija. Danas je mogua potpuna hormonska supstitucija.

PANINI NAPAD
(engl. panick attack), karakteristian za panini poremeaj; javlja se spontano, bez vidljivog razloga. Karakterie ga: intenzivan strah (do oseaja uasa), pra-en brojnim telesnim simptomima (lupanje srca, oseaj nedostatka vazduha, nesvestice, opta slabost i malaksalost). Napad traje najee oko desetak minuta i ima tendenciju da se ponavlja.

PANINI POREMEAJ
(engl. panick disorder ), oblik straha koji karakteriu napadi panike. Napadi nastaju spontano i nisu uslov-ljeni ivotno opasnim situacijama, psihijatrijskim ili telesnim bolestima. Mogu da budu kombinovani sa fobinim ponaanjima ili depresijama.

PANIKULITIS
(engl. panniculitis), zapaljenje tkiva, celulitis ili flegmona. Kod nas se ovaj izraz koristi za oznaavanje zapaljenja masnog tkiva (paniculus adiposus) usled infekcije i pankreatitisa. Panikulitis moe biti akutni , infektivni, kao posledica gnojne i druge infekcije i ukoliko je infekcija virulentna, prerasta u flegmonu (celulitis) koja dalje napreduje ka supuraciji. Tkiva su oteena, zapaljena i iz njih curi serozna tenost, uz ostale znake inflamacije (otok, bol, crvenilo, toplota); hronini , produktivni, kod koga su tkiva zadebljala i oteena, ali ne posebno bolna, uz prorastanje vezivnim tkivom i hro-ninim zapaljenjskim infiltratima. Panikulitisom ili celulitisom se nekada naziva i hronino zapaljenje masnog tkiva neposredno ispod same koe, koje zahvata sitne limfne sudove i stvara sloj produktivno izmenjenog tkiva sa limfostazom, usled ega koa dobija ruan izgled kore od pomorande, to se uklanja kozmetikim i plastino-hirurkim intervencijama. Pojava kore pomorande na dojkama moe biti i znak malignog celulitisa u toj zoni. V. celulitis.

PANKARDITIS
(engl. pancarditis ), zapaljenje sva tri sloja srca: usrnice (endokarditis), miokarda (miokarditis) i srane kese odnosno perikarda (perikarditis). Kada su zapalje-nskim procesom zahvaena sva tri sloja srca moe se rei i endomioperikarditis, to je sluaj kao sekundarna pojava u toku pojedinih oboljenja, npr. u akutnoj fazi reumatske groznice (Febris rheumatica). O postojanju reumatskog karditisa i zapaljenskog procesa na odgovarajuim slojevima (strukturama) srca govore: organski um najee na mitralnom i/ili aortnom uu, koji ranije nije postojao (zbog valvulitisa na odgovarajuim zaliscima, tj. zapaljenja na sranim zaliscima), to su znaci endokarditisa; zastojna srana insuficijencija, kao znak poputanja srca, koje je proireno, uveano, sve do kardiomegalije, sa malim udarnim i minutnim volumenom, ukazuje na postojanje miokarditisa (miokarditisa); perikardno trenje ili zastupljenost perikardnog izliva, ukazuje na perikarditis (perikarditis) reumatske etiologije. Poto je u karditisu zapaljenski proces rairen na sve slojeve srca, esti su nalazi i poremeaja ritma srca i provoenja (atrio-ventrikularni blokovi I-III o i intraventrikularnog

provoenja, kao to su blokovi grana). Razvoj karditisa u reumatskoj groznici, sa uveanom sranom senkom (odnosno srcem) i sranom insuficijencijom, ima ozbiljnu prognozu i zahteva due leenje i mirovanje u postelji, sve do normalizovanja klinikih i laboratorijskih nalaza, to vai i za karditise druge etiologije.

PANKOLEKTOMIJA
(engl. pancolectomy), uklanjanje celog debelog creva sa ouvanjem miia anusa, u cilju leenja inflamatornih ili sistemskih polipoznih bolesti kolona (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, familijarna polipoza). Kontinuitet digestivnog trakta se uspostavlja terminalnom ileostomijom ili ileoanalnom anastomozom (Pouch), v. kolektomija.

PANKREAS
(engl. pancreas, gr. pankreas ), guteraa. Masivan lezdani organ koji se nalazi u nadmezokolinom spratu peritonealne duplje, prua se popreno, neposredno iza eluca, a ispred tela prvog i drugog slabinskog prljena. Guteraa ima tri dela: glavu, telo i rep. Glava je desni, proireni deo guterae koji je obuhvaen vijugama dvanaestopalanog creva. Od njegovog do-njeg dela odvaja se kukasti nastavak (procesus uncinatus) koji obuhvata gornju crevnu arteriju i venu. Telo je srednji, neto sueni deo guterae koji se nastavlja repom. Rep je levi, sueni deo guterae koji svojim vrhom dospeva do unutranje (visceralne) strane slezine prolazei izmeu dva lista slezinskobubrene veze (ligamentum splenorenale). Guteraa je izgraena od dve vrste lezdanog tkiva: endokrinog i egzokrinog. Endokrini deo guterae stvara i lui veliki broj hormona od kojih su najpoznatiji insulin i glukagon. Egzokrini deo guterae lui pankreasni sok koji dospeva u poetni deo tankog creva gde uestvuje u varenju i resorpciji unete hrane. Gradi ga veliki broj renjia iji se izvodni kanali spajaju i ulivaju u dva velika izvodna kanala: glavni i sporedni kanal guterae. Posredstvom ovih kanala pankreasni sok dospeva u nishodni deo dvaneastopalanog creva.

PANKREASNI SOK
(engl. pancreatic juice, lat. sucus pancreaticus ), sekret egzokrinog pankreasa koji sadri veliku koliinu bikarbonata pa je alkalan, razne elektrolite i digestivne proenzime i enzime: tripsinogen, himotripsinogen, elastazu, karboksipeptidazu A i B, kopilazu, lipazu, a-amilazu, holesterolesterazu, ribonukleazu i deoksiribonukleazu; vri neutralizaciju kiselog eludanog sadr-aja i digestiju proteina, masti i ugljenih hidrata; kontrola sekrecije je nervna (vagus) i hormonska (sekretin i holecistokinin).

PANKREATEKTOMIJA
(engl. pancreatectomy ), uklanjanje celog pankreasa (engl. total pancreatectomy ), ili delova pankreasa (engl. pancretic resection ). Prelazni oblik je subtotalna p. (engl. nearly total pancreatectomy). Operacija se izvodi zbog malignih oboljenja pankreasa, ree zbog zapaljenjskih promena (hronini pankreatitis) ili povreda. Totalna pankreatektomija ima nedostatak, jer posle takve operacije nastaje potpun, insulin zavisni dijabetes, usled ega se poveava invaliditet bolesnika. Taj nedostatak se ponekad izbegava subtotalnom pankreatektomijom, pa uz duodenum ostaje ipak

dovoljno tkiva koje lui insulin. ee se rade resekcije pankreasa i to: prednja, odn. resekcija glave pankreasa, dela duodenuma i dela eluca (Whippleova operacija), sa anastomozom preostalog dela (tela i repa pankreasa) sa tankim crevom, tzv. duodeno-pankreatektomija; zadnja, tj. distalna resekcija pankreasa (engl. distal pancreatectomy) kod koje se uklanjaju slezina, rep i telo pankreasa, a preostali deo pankreasa se ili slepo zatvori ili anastomozira sa vijugom tankog creva tipa Roux Y (Childova ope-racija); srednja (Berger), izvodi se samo kod hroninog pankreatitisa, gde se resecira telo pankreasa, a glava i rep uiju u vijugu tankog creva. Sve ove operacije su teke i delikatne, sa ozbiljnim postoperativnim tokom i morta-litetom od 5 do 17%.

PANKREATINA DIJAREJA
(engl. pancreatic diarrhoea ), v. dijareja. Zbog nedovoljne koliine fermenata guterae smanjeno je va-renje hrane, naroito masti. Nastaje kod te-kog hroninog zapaljenja pankreasa. Stolice su obilne, masne, smrdljive. Sadraj nesvarenih sastojaka hrane je povean, naroito na raun masti.

PANKREATITIS
(engl. pancreatitis ), zapa-ljenje tkiva guterae. Moe biti akutno i hronino. Akutni pankreatitis moe biti ra-zliitog stepena teine, zavisno od uzroka i patoanatomskih promena na njemu. Bol u gornjem delu trbuha, sa irenjem ulevo ili put lea, povraanje i poviena temperatura su najizrazitiji simptomi ove bolesti. Obino se nalaze poviene amilaze u serumu i urinu. Hronini pankreatitis nastaje zbog ponav-ljanih upala guterae. Kod hroninog pan-kreatitisa nastaje gubitak lezdanog tkiva i fibroze guterae. Proces je ireverzibilan, funkcija guterae se nepovratno gubi (v. pankreatina dijareja).

PANKREATOGRAFIJA
(engl. pancreatography ), metoda rendgenskog pregleda guterae ubrizgavanjem kontrastnog sredstva u pan-kreasne puteve, a zatim se vri sekvencijalno snimanje. Izvodi se preko endoskopske retrogradne pankreatografije ili u toku operacije.

PANKREATOLIT
(engl. pancreatolith ), ka-men u pankreasnim kanalima nastao usled zastoja u eliminaciji sekreta, njegovog zgunjavanja i zatim oblaganja krenim solima. Kamenovi u izvodnim kanalima pljuvanih lez-da su im vrlo slini (sijaloliti).

PANKREATOMEGALIJA
(engl. pancreatomegaly), uveanje pankreasa, guterae.

PANKREOLIZA
(engl. pancreolysis ), razara-nje tkiva guterae. Najee se javlja zbog autodigestije aktivacijom

fermenata koje lui sam pankreas.

PANKREOZIMIN
(engl. pancreozymine), v. holecistokinin.

PANKURONIJUM
(engl. pancuronium), mii-ni relaksans nedepolariueg tipa, za primenu u anesteziji. Preparati: Miolax, Pavulon.

PANOFTALMITIS
(engl. panophthalmitis), gnojno zapaljenje svih omotaa one jabu-ice. Poinje naglo, bolom, jakom meovitom hiperemijom, gnojnom kolekcijom u prednjoj komori i staklastom telu. Upala zahvata i orbitu, dolazi do otoka kapaka, venjae, ne-pokretnosti one jabuice i protruzije. Zavrava se gubitkom funkcije oka.

PANTOMOGRAFIJA
(engl. pantomography), tomografski metod vizualizacije iskrivljenih povrina tela na nekoj dubini, sloju. Moe da se koristi u rendgenografiji maksilarnih i mandibularnih zubnih lukova i njihovih pripadajuih struktura. Naziva se jo i panoramska radiografija.

PANTOPRAZOL
(engl. pantoprazole), inhibitor sekrecije kiseline u elucu slian omeperazolu. Koristi se za leenje bolesti kod kojih postoji hiperaciditet u elucu kao uzrona ili pratea pojava: ulkus eluca i duodenuma, gastroezofagusni refluks, Zollinger-Ellisonov sindrom. Preparat: Controloc.

PANTOTENSKA KISELINA
(engl. panthothenic acid), vitamin koji je rastvorljiv u vodi (RMM 219,23). Esencijalni je sastojak koenzima A i proteina acil prenosnika, koji imaju funkciju u biosintezi i razgradnji masnih kiselina.

PANUS
(engl. pannus), granulaciono tkivo, koje nastaje u reumatoidnom artritisu, proli-feracijom fibroblasta sinovije i subsinovijskog vezivnog tkiva, umnoavanjem krvnih sudova, nakupljanjem imunocita i umnoa-vanjem i poveavanjem rubnih elija sinovije. Ovo granulaciono tkivo se iri kroz sinoviju, hrskavicu i subhondralnu kost i oteuje ih.

PANUVEITIS

(engl. panuveitis), upalna reakcija celokupnog uvealnog trakta. Poetak moe da bude akutan ili podmukao - javljaju se krupni precipitati na endotelu, uzane ze-nice, irisni vorovi i zamuenja u staklastom telu. Tok vrlo lako moe da bude hronian, sa kasnijom loom prognozom. Recidivi su esti uprkos terapiji.

PAPANIKOLAU, PAPA TEST


(engl. Papa test), specijalan nain bojenja i mikroskopskog pregleda sekreta uzetog sa grlia materice. Na taj nain je mogue otkriti eventualne maligne elije koje potiu iz genitalnog trakta. Prema Papanikolau, svi nalazi se dele u pet grupa: prva i druga grupa su normalni nalazi, znai nema prisustva malignih elija; u treoj grupi postoje nenormalne elije sum-njive na maligne, ali bez pouzdanih znakova maligniteta; u etvrtoj grupi vidi se mali broj atipinih elija i pojedine elije sa znacima maligniteta; u petoj grupi postoje mnogobrojne atipine elije sa sigurnim znacima maligniteta. Ovaj test ima veliki znaaj u gine-kologiji naroito u ranoj dijagnostici, jer je postupak bezbolan, lako izvodljiv i svima dostupan. Pouzdanost mu nije stoprocentna, pa njegov nalaz treba uskladiti sa klinikim nalazom.

PAPATAI GROZNICA
(engl. Phlebotomus fever), akutna infektivna bolest virusnog porekla koju karakterie nagli poetak, temperatura koja traje tri do etiri dana, jaka glavobolja, malaksalost i bolovi u miiima i kostima. Najee se javlja u zemljama Sredozemlja, Rusiji, odnosno u zemljama tropa i suptropa. Uzronik bolesti je virus sa oko deset antigenih sojeva. Rezervoar bolesti je ovek, mada moe biti i ivotinja. Izvor zaraze je enka Phlebotomusa. ovek je zaraen 24 h pre i isto toliko posle poetka bolesti. Inkubacija traje od 3 do 6 dana. Smrtnost je neznatna.

PAPILA
(engl. papilla, lat. papilla), bradavica. Malo, ovalno mekotkivno ispupenje koje vodi poreklo najee od sluznice. P. folijata ( engl. foliate p., lat. p. foliate), listasta papila. Gustativna papila jezika. Tvorevina sluznice jezika koja sadri specifine nervne strukture (olfaktivni breuljci) koje reaguju na oseaje vezane za ukus unete hrane. Listaste papile su rasporeene du zadnjeg dela bone ivice jezika. Oseaje ukusa sa ovih papila prenosi jezino-drelni ivac (v. nervus glosofaringeus); p. fungiformis (engl. fungiform p., lat. p. fungiformis), peurkasta papila. Gustativna papila jezika. Tvorevina sluznice jezika koja sadri specifine nervne strukture (olfaktivni breuljci) koje reaguju na oseaje vezane za ukus unete hrane. Peurkaste papile su rasporeene du gornje strane tela jezika (dorzuma jezika), neposredno ispred graninog leba jezika (sulkus limitans) i opanenih papila. Oseaj ukusa sa ovih papila prenosi ivac lica (v. nervus facijalis); p. lingvalis ( engl. lingual p., lat. p. lingualis), papila jezika. Tvorevina sluznice jezika koja sadri specifine nervne strukture (olfaktivni breuljci i slobodni nervni zavreci) koje reaguju na oseaje vezane za ukus unete hrane i oseaje dodira, toplog, hladnog i bola. Papile jezika se mogu podeliti na gustativne i senzitivne. Gustativne papile reaguju na oseaje vezane za ukus unete hrane i dele se na tri grupe: opanene (v. papila valate), peurkaste (v. papila fungiformes) i listaste papile (v. papila folijate). Senzitivne papile prenose oseaje vezane za povrinski senzibilitet (oseaj dodira, toplog, hladnog i bola sa sluznice jezika) i dele se na dve grupe: konusne (papile konike) i konaste (papile filiformes); p.

mame (engl. nipple, mammary p., lat. p. mammae), bradavica dojke. Tamnije pigmentovan i ovalno ispup-en deo koji polazi sa vrha dojke. Oblik i poloaj bradavice dojke su izrazito varijabilni. Bradavica je veoma osetljiva na dodir, a na njenom vrhu otvaraju se izvodni kanalii mlene lezde; p. nervi optici (lat. p. nervi optici), v. diskus nervi optici, kolut vidnog ivca; p. valata ( engl. vallate p., lat. p. vallata), opanena papila. Najvea gustativna papila jezika. Tvorevina sluznice jezika koja sadri specifine nervne strukture (olfaktivni bre-uljci) koje reaguju na oseaje vezane za ukus unete hrane. Opanene papile su rasporeene du gornje strane jezika (poleine jezika), odmah ispred graninog leba (sulkus limitans). Sastoje se od kruno postavljenog bedema unutar kog se nalazi neto nie postavljen sredinji deo. Oba dela odvaja duboki kruni leb. Oseaje ukusa sa ovih papila prenosi jezino-drelni ivac (v. nervus glosofari-ngeus).

PAPILA ONOG IVCA


(lat. papila nervi optici), deo mrenjae neto vei od ute mrlje, okruglog ili neznatno ovalnog oblika, jasno ogranien i svetliji u odnosu na boju ostalih delova onog dna. Na tom mestu krvni sudovi ulaze u oko a optiki nerv naputa oko. Ovo je deo mrenjae na kome se ne nalaze fotoreceptori, pa se zbog toga zove i slepa mrlja. Prilikom odreivanja irine vidnog polja, kada markica padne na ovaj deo retine ostaje nezapaena - fizioloki skotom u vidnom polju.

PAPILLON-LEFEVREV SINDROM
(engl. Papillon-Lefevrev syndrome ), sindrom koji karakteriu: palmarna i plantarna hiperkeratoza, periodontoklazija, prerana eksfolijacija zuba, poetne lezije koe tokom prve i druge godine, periodontoza ve tokom smene zuba, destrukcija horizontalne kosti i u predelu nicanja zuba. Prenosi se na potomke autosomno recesivnim nainom nasleivanja.

PAPILOEDEM
(engl. papilledema), otok papile optikog ivca, usled podizanja pritiska cerebrospinalne tenosti intrakranijalno. Otok se javlja usled intraneuralne transudacije tenosti - zadebljavaju aksoni i papila. Mogu da se jave otok papile, hiperemija, venska naikanost i hemoragije.

PAPILOM
(engl. papilloma), benigni tumor koe ili sluzokoe kod koga epitelne (pokrovne) elije rastu iznad povrine i unu-tar koga se nalaze vezivno tkivo i krvni sud. Moe biti ravan ili loptast na tankoj peteljci.

PAPILOMA VIRUSI
(engl. papillomavirus), potporodica papova virusa. Inficiraju samo skvamozne epitelne elije koe i sluzokoe, izazivajui tumore papilome. ovek je jedini rezervoar virusa, a infekcija nastaje prodorom virusa kroz oteenja na koi i slu-zokoama. Zavisno od lokalizacije papilomi se manifestuju kao kone bradavice, papilomi respiratorne, oralne ili genitalne sluzokoe. Postoji vie od 60 tipova virusa oveka. Pojedini tipovi se ee nalaze u malignim lezijama, dok su drugi prisutni samo u

benignim. Dug period latencije (20-50 godina) i visoka prevalenca kod zdravih osoba ukazuju da je virusna infekcija potreban ali ne i dovoljan uslov za malignu transformaciju.

PAPILOMATOZA
(engl. papillomatosis), sta-nje u kome se javljaju mnogobrojni papilomi u jednom podruju koe ili sluzokoe.

PAPILOMATOZAN
(engl. papillomatous), koji je nalik na papilom.

PAPIRNA HROMATOGRAFIJA
(engl. pa-per chromatography ), vrsta hromatografije kod koje je stacionarna faza specijalna vrsta filter-papira, a mobilna faza je rastvara ili smea rastvaraa. Ova vrsta hromatografije moe da se izvodi kao jedno- ili dvodimenzionalna. Rastavljene supstance se identifikuju prema Rf vrednostima, a u poreenju sa odgovarajuim standardom.

PAPOVA VIRUSI
(engl. papovavirus), porodica malih DNK virusa veoma rasprostranjenih u prirodi, u oveku i brojnim ivotinjskim vrstama. Virusni genom perzistira u inficiranoj eliji, integrisan ili u episomalnom obliku, tako da moe da izazove transformaciju elije i stvaranje tumora. Dele se na papiloma viruse i polioma viruse.

PAPULA
(engl. papule), vori, primarna eflorescencija iznad nivoa koe, tvrde konzistencije, boje koe ili belo do crveno prebojena. Posledica su upalnog elijskog infiltrata u dermu.

PARA-,
prefiks koji se odnosi na neto to se nalazi uz, pored, posle, kod, kraj odreene vodee strukture.

PARAAMINOSALICILNA KISELINA, PAS


(engl. para aminosalicylic acid), stari i prevazieni lek tuberkuloze. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

PARACELULARNI TRANSPORT
(engl. paracellular transport), put kretanja vode i supstanci izmeu elija. Apsorpcija je kreta-nje ka krvnim sudovima, a sekrecija je suprotno kretanje.

PARACENTEZA
(engl. paracenthesis), probijanje telesne ili patoloke upljine pod pravim uglom, u cilju evakuacije patolokog sadraja (ascit, tenost, gnoj, krv). Izraz se u uem smislu koristi za oznaavanje probijanja trbune duplje (abdominocenteza) ili bubne opne srednjeg uha (otocenteza). Izvodi se posebnim, kopljastim instrumentom (lanceta) ili otrom cevi (troakar). Ukoliko se ovaj postupak izvodi iglom, naziva se punkcija, v. centeza.

PARACETAMOL
(engl. paracetamol), anti-piretik i analgetik slian aspirinu, ali ne deluje antiinflamatorno. Koristi se za sniavanje temperature i ublaavanje blagih i umerenih bolova: glavobolje, zubobolje, dismenoreje, mijalgija, neuralgija. Pogodan je za decu koja ne smeju dobijati aspirin u toku virusnih infekcija. Preparati: Febricet, Miralgin, Paracet i dr.

PARADOKSNI EMBOLUS
(engl. paradoxal embolus), takav embolus koji zbog vee srane mane zaobilazi plunu cirkulaciju i preko levog srca ulazi u veliki krvotok.

PARAFARINGEALNI PROSTOR
(engl. parapharyngeal space, lat. spatium parapharyngeum), v. spacijum parafaringeum.

PARAFILIJE
(engl. paraphilia), devijantnost seksualnog ponaanja, koje je u sutini naroit poremeaj linosti. U sklopu parafilija izdvajaju se: sadizam, mazohizam, pedofilija, zoofilija, nekrofilija.

PARAFINOM
(engl. paraffinoma), otok nalik na tumor uzrokovan upalom izazvanom dugotrajnim izlaganjem rastopljenom parafinu.

PARAHIPOKAMPALNA VIJUGA
(engl. parahyppocampal gyrus., lat. gyrus. parahyppocampalis), v. girus parahipokampalis.

PARAINFLUENZA VIRUSI
(engl. parainfluenza viruses), RNK virusi iz roda paramikso virusa. Postoje 4 seroloka tipa koja kod oveka izazivaju akutne respiratorne infekcije, prvenstveno gornjih respiratornih puteva. Kod dece je najznaajnija manifestacija krup, a kod odraslih prehlade. Infekcija se prenosi kapljino ili direktnim kontaktom sa respiratornim sekretima inficirane osobe.

PARAKVAT
(engl. paraquat), herbicid koji slui u poljoprivredi za unitavanje korova. Ako dospe na sluznicu oka, jako drai i moe da oteti ronjau; zato je potrebno obilno ispiranje. Ako se unese preko usta moe da izazove teka trovanja sa oteenjima sluznice usta i eluca, bubrega, jetre, plua i CNS uz fatalni ishod. Nema antidota za parakvat, pa se leenje sastoji u davanju me-dicinskog uglja, nadoknadi tenosti i elektrolita i profilaktikoj primeni kortikosteroida i antibiotika.

PARALDEHID
(engl. paraldehyde), antiepileptik koji moe da se primeni rektalno ili du-boko intramuskularno u terapiji status epi-leptikusa. S obzirom na to da neznatno deprimira disanje, moe da se da i u okolnostima kad nema potrebne opreme za reanimaciju. Nije u prometu u Jugoslaviji.

PARALIZA SPAVANJA
(engl. sleeping para-lysis), simptom poremeaja prekomernog spavanja (narkolepsija). Manifestuje se prolaz-nim gubitkom miine zategnutosti. Nesposo-bnost i izvoenja pokreta javlja se izmeu spavanja i buenja.

PARALYSIS AGITANS
(engl. agitating paralyse), Parkinsonova bolest, (u SAD paralyze) koja nastaje kao posledica promena u ekstrapiramidnom sistemu mozga. Obolele osobe su motorno usporene, hipomimine, polusavijenih ruku i kimenog stuba. Hodaju sitnim koracima. esto su psihiki izmenjene dementne.

PARAMETAR
(engl. parameter), u statistici, vrednost u populaciji koja je karakteristika raspodele ispitivanog obeleja (varijable), na primer, relativna frekvencija, sredina ili standardna devijacija. Parametri izraunati na osnovu uzorka zovu se ocene ili statistike. Parametri u populaciji se obino obeleavaju grkim slovima, npr. relativna frekvencija, sredina i standardna devijacija, sa p, m i s odgovarajue vrednosti na osnovu uzorka su p, x, s.

PARAMETRIJUM
(engl. parametrium, lat. parametrium), sloj rastresitog vezivnog tkiva koji se nalazi izmeu dva lista iroke materine veze (v. ligamentum latum uteri).

PARAMETRITIS
(engl. parametritis), upala vezivnog tkiva male karlice. Uzronici su najee strepto- i stafilokoke, koli bacil, koji prodiru u parametrijum sa grlia materice, limfnim ili hematogenim putem sa

udaljenog ognjita u organizmu. Prema mestu infekcije razlikuju se prednji, zadnji i boni parametritis. Najee se javlja posle spontanih poba-aja, instrumentalno dovrenih pobaaja, kao i posle kriminalnih pobaaja. Terapija je apsolutno mirovanje i primena antibiotika. Akutna faza moe prei u hroninu zbog nepravilnog ili nedovoljnog leenja.

PARAMIKSO VIRUSI
(engl. paramyxoviru-ses), porodica RNK virusa iz grupe mikso virusa. Od ostalih mikso virusa se razlikuju po tome to su pleomorfni i nemaju segmentiran genom. Podeljeni su u tri roda: paramikso virus, morbili virus i pneumo vi-rus.

PARAMNEZIJA
(engl. paramnesia), smetnje u pamenju koje se manifestuju kombinova-njem stvarnih doivljaja sa fantazijama. Retko se javljaju kod zdravih. Bolesnik nije siguran da li je neto sanjao ili je to stvarno doiveo. est je simptom schizofrenije.

PARANEOPLASTINI SINDROMI
(engl. paraneoplastic syndromes), znaci i simptomi koji se mogu javiti kod bolesnika sa karcinomom koji nisu direktna posledica lokalnog rasta tumora, ve posledica stvaranja i luenja razliitih proteinskih materija (kao to su hormoni i enzimi) od strane tumora. Obino odstranjenje tumora dovodi i do povlaenja ovih sindroma.

PARANESTEZIJA
(engl. paranaesthesia), anestezija donjeg dela tela.

PARANOIDAN
(engl. paranoid), osoba koja produkuje sadrajni poremaaj miljenja tipa sumanutih ideja, koje mogu da budu podlone korekciji psiholokim uticajem. Paranoian je onaj, ija je sumanutost preplavljena snanim afektima i teko se bolesni sadraj misli moe korigovati, izuzev primenom medikacije.

PARANOIDNE IDEJE
(engl. paranoid ideas, delusion), bolesne misli, obmane, varke i sumanutosti proganjanja. Mogu nastati intuitivno, imaginatorno, interpretativno i halucinatorno. Uvek su znak psihoze.

PARANOJA
(engl. paranoia), hronino duevno oboljenje, psihoza koju karakteriu bolesne - sumanute ideje proganjanja. Inteligencija i linost bolesnika mogu biti dugo ouvani. Upadljivost se odnosi na

bolesne misli. vrsto povezan misaoni lanac (izuzev prve ideje koja je oito bolesna) ima relativno logian redosled.

PARAPERTUSIS
(engl. parapertussis), bolest slina pertusisu, ali je znatno blaeg klinikog toka i kraeg trajanja. Izaziva bolesti je Bordetella parapertussis. Leukocitoza sa limfocitozom u ovoj bolesti je ree zastupljena, ree se javljaju tei kliniki oblici i komplikacije. Lei se antibioticima i simptomatskom terapijom, a prevencija se sastoji u sistematskoj primeni vakcine.

PARAPLEGIJA
(engl. paraplegia), oduzetost oba donja uda; flacidna ili spastina paraliza donjih ekstremiteta. Ako je uzrokovana lezijom kimenog stuba, dolazi i do paralize do-njeg dela trupa i sfinktera. Moe biti uzrokovana boleu ili povredom kimene modine, lokomotornom ataksijom, transverznim mijelitisom, hroninim alkoholizmom, malarijom, anemijom i povredama mozga.

PARAPOKS VIRUSI,
rod porodice poks virusa, od kojih se razlikuju morfoloki i po veoj otpornosti. Za oveka su patogena tri virusa: paravakcinija (virus kravljih pseudo-boginja), orf virus i virus goveeg papuloznog stomatitisa. Infekcije oveka nastaju posle direktnog kontakta sa inficiranim ivo-tinjama, a promene su lokalizovane.

PARAPROTEIN
(engl. paraprotein ), monoklonalni imunoglobulin plazme, koji se elektroforetski utvruje kao intenzivna traka izmeu , g, b ili a2 zona. Paraprotein sintetie klon broj-nih istih plazma elija, koje proizilaze iz patoloke multiplikacije jedne eliije. elije koje pripadaju jednom klonu proizvode identine imunoglobulinske molekule iste pokretljivosti, koje se izraavaju elektroforetski kao otra monoklonalna ili M traka (paraprotein). Nalaz paraproteina u serumu ukazuje na proliferativni klon elija koje proizvode imunoglobuline.

PARAPROTEINEMIJA
(engl. paraproteina-emia), stanje koje karakterie poveana ko-liina homogenih imunoglobulina ili imuno-globulinskih delova u krvi. Imunoglobulin moe da pripada bilo kojoj klasi (IgM, IgG, IgA, IgD ili IgE) i moe biti kompletan, samo jedan lanac (teki ili laki) ili polipeptidni fragment. Ovo stanje karakterie nekontrolisana proliferacija klona plazma elija i praeno je malignim, benignim ili neoplastinim obo-ljenjima.

PARAPSIHOLOGIJA
(engl. parapsychology), nauka o vanulnom opaanju, kao to su tele-patija i telekineza.

PARASIMPATIKI
(engl. parasympathetic), koji se odnosi na kraniosakralni deo autono-mnog nervnog sistema. V . holinergiki.

PARASIMPATIKI GANGLION
(engl. pa-rasympathetic ganglion, lat. ganglion para-sympathicum), v. ganglion parasimpatikum.

PARASIMPATIKI NERVNI SISTEM


(engl. parasympathetic nervous sustem, lat. systema nervosum parasympathicum), deo autonomnog nervnog sistema namenjen inervaciji unutranjih organa i lezda sa unu-tranjim luenjem. Ima dva dela: kranijalni i spinalni. Kranijalni deo parasimpatikog ner-vnog sistema grade parasimpatika jedra III, VII, IX i X modanog ivca (nervus oculomotorius, facialis, glossopharingeus i va-gus). Spinalni deo parasimpatikog nervnog sistema grade parasimpatika jedra koja se nalaze u krsnim segmentima kimene mo-dine (S2 - S4, od drugog do etvrtog segmenta). Od parasimpatikih jedara polaze preganglijska vlakna koja se zavravaju u parasimpatikim ganglionima. Iz parasimpatikih gangliona polaze postganglijska holinergika vlakna namenjena inervaciji unu-tranjih organa i lezda sa unutranjim luenjem, izuzev nadbubrene lezde, semenika i jajnika.

PARASIMPATOLITIK
(engl. parasympatholytic), v. antiholinergik.

PARASIMPATOMIMETIK
(engl. parasympathomimetic), lek koji deluje slino kao stimulacija parasimpatikih tj. holinergikih nerava, odnosno koji ima dejstva slina acetilholinu, jer se on oslobaa pri takvoj stimulaciji. Termin je zastareo i zamenjuje se izrazom holinergiki.

PARASUICID
(engl. parasuicide), pokuaj samoubistva. Definie se kao nesudbonosni in, pri kojem se ovek povredi ili proguta materiju u dozi koja prelazi optu dozvoljenu ili propisanu koliinu (Kreitman, 1979). Postupci pokuaja samoubistva su razliiti ali uvek manje opasni, u klasinom smislu, nego kod uspelog samoubistva. Najee se kod poku-aja samoubistva koriste lekovi za leenje anksioznih stanja. Neposredni povod samo-ubilakom pokuaju esto je skoranji traumatski dogaaj: smrt, raskid, razvod, gubitak posla, ali i promena mesta stanovanja, svae roditelja i drugo. Pokuaji suicida su ei krajem dana i za dane vikenda i praznika. Stanje svesti u trenutku ina je vrlo teko odrediti, ali u svakom sluaju treba tano proceniti stanje samoubice nakon pokuaja, poto preti velika opasnost od ponovnog pokuaja, koji po pra-vilu bude ozbiljniji od prethodnog.

PARATHORMON

(engl. parathormone), v. paratireoidni hormon.

PARATIFUSNA GROZNICA
(engl. paratyphoid fever), uzrokovana bakterijama Salmonella paratyphi A, B i C. Za razliku od tifusne groznice, ovi uzronici su manje invazivni, klinika slika je blaa, mada paratifus A moe dati dugotrajne pireksije. Izraenija je iritacija eludano-crevnog trakta. Inkubacija je kraa, a u inicijalnoj fazi, pre invazivnog stadijuma, u klinikoj slici dominiraju pov-raanje i proliv. Dijagnoza se postavlja nalazom uzronika u stolici, krvi, urinu i ui. Seroloka potvrda bolesti vri se nalazom antitela na paratifusne bakterije.

PARATION
(engl. parathion), insekticid iz grupe organofosfatnih inhibitora holineste-raze. Koristi se u poljoprivredi za zimsko prs-kanje voaka. Spada u I grupu najjaih otrova, u jetri se metabolie u jo toksiniji paraokson koji je uzrok fatalnih trovanja insekticidima. Znaci trovanja su burni: uznemirenost, tre-mor, konfuzija, grevi, depresija disanja, znojenje, guenje, usporen rad srca, hipotenzija i dr. Leenje se sastoji u davanju atropina, pralidoksima i primeni simptomatskih mera.

PARATIROIDEKTOMIJA
(engl. parathyroidectomy), operacija na paratiroidnim lezdama kojima se odstranjuje jedna ili vie obolelih paratiroidnih lezdi. Kod primarnog hiperparatiroidizma, kada je uzrok bolesti obino adenom jedne paratiroidne lezde, odstranjuje se jedna paratiroidna lezda zajedno sa tumorom. Ako je u pitanju hiperpla-zija svih paratiroidnih lezda primenjuje se subtotalna paratiroidektomija ili totalna paratiroidektomija i autotransplantacija.

PARATIROIDNE LEZDE
(engl. parathyroid glands), etiri male lezde utobraon boje koje se nalaze iza tiroidne lezde, ree u njoj. Lue paratiroidni hormon (PTH), koji regulie metabolizam kalcijuma u krvi. Najei poremeaji su hiperfunkcija (hiperparatiroidizam) ili hipofunkcija (hipopara-tiroidizam).

PARATIROIDNI HORMON, PTH


(engl. parathyroid hormone ), hormon koji stvaraju i lue paratiroidne lezde. Sastoji se od jednog polipeptida (RMM 9500). Ovaj hormon ostvaruje glavnu funkciju u regulaciji homeos-taze kalcijuma u sadejstvu sa kalcitoninom i vitaminom D. Stimulus za luenje parathormona je hipokalcemija.

PARAVENSKI
(engl. paravenous), pored vene; pogreno ubrizgavanje nekog rastvora pored, umesto u venu.

PARAVERTEBRALIS

(engl. paravertebral), pored kimenog stuba; npr. paravertebralna blokada nerva, ubrizgavanje lokalnog ane-stetika u okolinu ivca (interkostalnog) po njegovom izlasku iz kimenog kanala.

PARAZIT
(engl. parasite), mikroorganizam koji sve ono to mu je neophodno za ivot dobija od ive elije (elije domaina). To su obligatorni ili striktni paraziti. Ti mikroorganizmi moraju aminokiseline, ugljene hidrate i druge materije koje ne mogu sintetisati uzimati od elije domaina. Nasuprot njima, neki mikroorganizmi mogu da ive od neivih organskih materija, ali bolje rastu ako im kao izvor energije slue organske materije poreklom od ivih elija. To su fakultativni ili us-lovni paraziti. Paraziti mogu biti adaptirani na zajedniki ivot samo sa jednom vrstom domaina, npr. sa ovekom. To su monofagni paraziti. Drugi mogu da ive kod vie raz-liitih domaina (npr. oveka i ivotinja). to su polifagni paraziti.

PARAZITARNO OBOLJENJE CREVA


(engl. parasital bowel disease), prouzrokuju ga dve grupe parazita: crevne protozoe i helminti. Amebijaza (uzronik: Entamoeba histolytica) i lamblijaza (uzronik: Giardia lamblia) su najea protozoarna oboljenja. Coccidiosis (Isopra belli, I. hominis) je udruena, najee, sa imunodeficitarnim stanjem. Balantidiasis (Balantidum coli) se ree kliniki manifestuje. Ascariasis (Ascaris lumbricoides - deja glista) je najea helmintijaza. Slede trichuriasis (Trichuris trichiura), Enterobiasis - Oxyuriasis (Enterobius vermicularis), Strongiloidasis (Stron-giloides stercoralis, Ancylostoma duodenale). Helminti koji izazivaju crevna oboljenja mogu da budu i razliite vrste pantljiara: Taenia solium (svinjska pantljiara), Taenia saginata (govea pantljiara), Hymenolepis nana (mala deija pantljiara). Parazitarna oboljenja creva kliniki se prezentuju od bla-gih enterokolitnih simptoma do tipinih dizenterija sa krvavosluzavom stolicom. Dijagnoza se postavlja nalazom parazita ili jaja helminata u klinikom materijalu (stolica, duodenalni sok, itd.). Eozinofilija u krvnoj slici je tipina za helmintijazu.

PARAZITEMIJA
(engl. parasitaemia), pri-sustvo parazita u krvi, najee parazita u odsustvu klinikih simptoma, kao npr. kod afebrilnog stadijuma malarije. Razliite vrste Plasmodiuma cirkulacijom mogu da prodru i kroz placentarnu barijeru i intrauterino inficiraju plod (kongenitalna malarija).

PARAZITOLOGIJA
(engl. parasitology), bioloka nauka. Bavi se izuavanjem jednostavnih i sloenih ivih bia, od veoma sitnih do krupnih, koja spadaju u ivotinjski svet. Helmintologija je deo parazitologije i izuava helminte, crve ili gliste iz carstva Animalia. Entomologija je deo parazitologije i bavi se izuavanjem zglavkara (Arthropoda).

PARAZITOZA
(engl. parasitosis), parazitsko oboljenje izazvano jednoelijskim ili vieelijskim patogenim

parazitima, protozoama, helmintima ili artropodama.

PARAZITOZA MOZGA
(engl. parasitic infections of the brain), velika grupa oboljenja izazvana razliitim parazitima, koji pokazuju afinitet za centralni i periferni nervni sistem. Meu najeim uzronicima, na naem terenu, su cisticercus cerebri, ehinokokus, toksoplazma, dok se na drugim kontinentima sreu i brojni drugi uzronici (malarija, amebe i dr.). Obino se radi o hroninim oboljenjima koja se kliniki ispoljavaju kao hronina zapaljenja ili kao tumor mozga.

PARCIJALNI PROTEINI
, nemaju adekvatnu koliinu izvesnih esencijalnih aminokiselina pa se zbog toga ne mogu koristiti za sintezu tkivnih proteina. Kada su prisutni u hrani u velikoj koliini, dnevne potrebe za proteinima su mnogo vee od uobiajenih. To su proteini biljnog porekla. Dobar primer nutricijskog deficita koji nastaje zbog unosa parcijalnih proteina jeste kod afrikih plemena koja unose gotovo iskljuivo kukuruzne produkte, a kao rezultat toga kod njih se, posebno u deijem uzrastu, razvija sindrom proteinskog deficita nazvan kvaiorkor.

PARCIJALNO TROMBOPLASTINSKO VREME, PTT


(engl. partial thromboplastin time), test pomou koga se mere faktori koa-gulacije unutranjeg puta u plazmi. Kalcijum-hlorid, fosfolipidni supstituent za trombocite (parcijalni tromboplastin) i neki aktivator kojim se osigurava maksimalna aktivacija faktora XII (kaolin, eleginska kiselina itd.) dodaju se plazmi i zatim se meri vreme potrebno za formiranje fibrina.

PARENHIMATOZNA UTICA
(engl. paren-chimal jaundice ), difuzno oteenje jetre pri kome su jednovremeno obuhvaeni svi hepatociti; utica koja se ispoljava u toku akutne ili hronine bolesti jetre. Poviene vrednosti ukupnog bilirubina karakterie porast konju-ngovanog bilirubina usled oteenja funkcije hepatocita i poveane sekrecije unih boja ka krvotoku. Etiologija je razliita, najee virusna ili toksina (teka trovanja parenhima jetre fosfatima, alkoholom, lekovima, estrogenima, steroidima, kateholaminima) ili uroena (Sy Crigler-Najjar, Sy Rotor). V. he-patitis.

PARENTERALNO
(engl. parenteral), uno-enje supstanci ne kroz alimentarni trakt ve na drugi nain, npr. injekcijama: subkutano, intramuskularno, intravenski, intraorbitalno, intrakapsularno itd.

PARIJES
(engl. wall, lat. paries), zid ili granini deo organa, prostora ili duplje.

PARIJETALNI
(engl. parietal, lat. parietalis), 1. temeni, onaj koji se odnosi na predeo temena lobanje ili temenu kost; 2. zidni, onaj koji se odnosi na zid ili oznaava pripadnost zidu organa, prostora ili duplje.

PARODONCIJUM
(engl. parodontium), potporna tkiva koja dre zub u alveolarnoj kosti (alveolarna kost, periodontalni ligament, zubni cement, gingiva).

PARODONTALNI DEP,
javlja se kod uznapredovale parodontopatije kao posledica razaranja kotanog tkiva oko zuba i sputanja epitelnog pripoja prema vrhu korena zuba.

PARODONTALNI INDEKSI,
pokazuju stanje gingive, alveolarne kosti, prisustvo i dubinu parodontalnih depova, na svim zubima (Russel, Schour, Massler) ili na indeksnim zubima (Ramfjord, CPITN).

PARODONTOPATIJA
(engl. parodontopa-thia ), oboljenje svih delova potpornog aparata zuba (desni, alveolarne kosti i periodoncijuma). Poetni znaci su krvarenje iz desni pri pranju zuba ili pri vakanju vrste hrane, crvenilo desni, otok, ogoljeni zubi osetljivi na hladno i slatko. Kasnije se javlja gnojni sekret iz parodontalnih depova, zubi poinju da se klate, menjaju poloaj, naginju se i najzad ispadaju. Ceo proces je bezbolan. P. odraslih , ini 95% svih oblika, najea je oko 40. godine ivota; brzo napredujua p. , javlja se kod osoba svih uzrasta. Vrlo brzo se javljaju duboki parodontalni apscesi, razaranje alveolarne kosti i ispadanje zuba; predpubertetska p. , brzo napredujua parodontopatija u dece pre puberteta kao posledica nekih optih obo-ljenja i imunolokih poremeaja; juvenilna p. , redak oblik parodontopatije koja se javlja u pubertetu ili pre puberteta, a moe biti lokalizovana (zahvata samo kutnjake i srednje sekutie) ili generalizovana. Naslee i tei imunoloki poremeaji imaju vanu ulogu u pojavi ovog oblika parodontopatije; p. otporna na terapiju , vrlo redak oblik parodontopatije, brzo dovodi do gubitka svih zuba.

PAROKSETIN
(engl. paroxetine ), antidepresiv iz grupe selektivnih inhibitora preuzima-nja serotonina u mozgu. Koristi se za leenje depresivnih sindroma, opsesivno-kompul-zivnih poremeaja i paninih stanja. Preparat: Serotax.

PAROKSIZAM
(engl. paroxysm), 1. Iznenadan, estok napad, naroito spazma ili konvulzija; 2. periodina

pogoranja ili krize u razvoju bolesti; nagla ponovna pojava simptoma bolesti ili pojaavanja intenziteta simptoma.

PAROKSIZMALNA HEMOGLOBINURIJA
(engl. paroxysmal haemoglobinuria ), iznenadna ekskrecija hemoglobina preko urina do koje dolazi posle lokalnog ili opteg izlaganja tela niskim temperaturama.

PAROKSIZMALNA HEMOGLOBINURIJA NA HLADNOU, PCH


(engl. paroxysmal cold haemoglobinuria ), redak autoimuni poremeaj kod koga pri izlaganju hladnoi dolazi do hemolize i hematurije.

PAROKSIZMALNA NONA HEMOGLOBINURIJA, PNH


(engl. paroxysmal nocturnal haemoglobinuria), poremeaj u kome dolazi do intravaskulne hemolize i hemoglobinurije. Krize bolesti se ponavljaju u nepravilnim periodima, traju po nekoliko dana i izraenije su nou. Sutina bolesti jeste poremeaj u eritrocitima koji su izrazito ose-tljivi na hemolizu do koje dovodi komplement. Uzrok bolesti je nepoznat. Najee se javlja kod odraslih osoba izmeu 25. i 45. godine ivota. U periodima kriza javljaju se bolovi u trbuhu i slabinama i glavobolja. Komplikacije sa javljaju u vidu tromboza i deficita gvoa. Lei se transfuzijama krvi i preparatima gvoa. Ponekad je korisna kortikosteroidna terapija. Tromboze se lee antikoagulantnom terapijom.

PARONIHIJA
(engl. paronychya ), upala zaslona nokta izazvana bakterijama, gljivicama ili kvasnicama. Manifestuje se crvenilom, otokom i odvajanjem zaslona nokta od nokatne ploe.

PAROREKSIJA
(engl. parorexia), abnormalna elja za jelom neuobiajenih supstanci.

PAROTITIS
(engl. parotitis ), upala zaunih pljuvanih lezda, najee izazvana mumps virusom (v. mumps infekcija). Mogu da je izazovu drugi virusi (parainfluenze, influenze, koksaki, HIV), metabolika oboljenja (eerna bolest i uremija) i lekovi (fenilbutazon i tiouracil). Jednostrano uveanje lezde mogu izazvati tumori, ciste i opstrukcija izvodnih kanala prouzrokovana kalkulozom ili strikturom. Hronini otok paratidnih lezda javlja se u toku sarkoidoze, reumatolokih oboljenja tipa Sjogrenovog sindroma, ili maligna infiltracija limfomskim elijama. Gnojni parotitis, izazvan Staphyloccusom aureusom najee nastaje zbog oboljenja usne duplje, zuba u toku pothranjenosti i imunolokih poremeaja. Dijagnoza parotitisa postavlja se fizikalnim pregledom, nalazom poviene aktivnosti dijastaza u krvi i urinu (koje ova lezda produkuje) i spe-cifinim testovima za dokazivanje

pojedinih izazivaa (antitela na viruse, autoantitela i drugo). Sijalografija i scintigrafija pljuva-nih lezda su dopunske dijagnostike meto-de, posebno znaajne za razlikovanje parotitisa od drugih regionalnih oboljenja, kao i pri sumnji na tumor ili opstrukciju izvodnih kanala lezda.

PARS
(engl. part, lat. pars), deo.

PARTIKULA
(engl. particle), estica.

PARVO VIRUSI
(engl. parvoviruses), najma-nja porodica DNK virusa koja je dobila ime prema latinskoj rei parvus - mali. Veoma su rasprostranjeni i inficiraju od insekata do oveka, veoma su specifini. Za oveka je patogen samo parvo virus B-19, koji izaziva infektivni eritem, osipnu bolest slinu rubeoli. Retke komplikacije su artropatije, aplastine krize, anemija i poremeaji u trudnoi.

PASIVAN IMUNITET
(engl. passive immunity), otpornost organizma prema odreenim izazivaima bolesti koja je steena unoenjem antitela od druge osobe, bilo putem injekcija ili prelaskom antitela kroz posteljicu od majke na plod.

PASIVNA EUTANAZIJA,
podrazumeva izv-orno znaenje: ublaiti bol i omoguiti smi-reno i prirodno umiranje. U literaturi se sreu i nazivi: indirektna ili negativna eutanazija. Moe se sprovesti adekvatnim ublaavanjem ili potpunim uklanjanjem bolova, ime se omoguava nastupanje smrti s ljudskim dostojanstvom, s tim to dolazi do ubrzanja umiranja. U negativnom kontekstu, pasivna eutanazija znai potovanje ve zapoetog i nezaustavljivog toka agonije. Ovde se odustaje od primene tehnikih sredstava koja su mogua, ili se vezapoeti tretmani prekidaju ukoliko su se pokazali nekorisnim (ili nastav-ljaju, pa se produava tok umiranja i oskudno stanje ivota bez potrebnih svojstava i obeleja koja su karakteristina za oveka). Pojam pasivna eutanazija se ovde odnosi samo na pasivan odnos prema blizini neminovne smrti. Njena pasivnost se odnosi na ne borbu, ivot se preputa neminovno nadola-zeoj smrti, a egzekutor je sam morbozni proces. Meutim, u odnosu na linost umirueg, odnosno na obolelu osobu, pasivna eutanazija nikad nije pasivna u pravom smislu rei, zbog ega neki autori smatraju da, u sutini, pojam pasivne eutanazije i ne postoji. Ovde treba istai da se u pravu postupak proputanja i-njenja (neinjenje) izjednaava sa injenjem, pa se izazivanje smrti neinjenjem, tj. nepru-anje dune pomoi kanjava kao krivino delo.

PASIVNO (NEDOBROVOLJNO) PUENJE

(engl. passive /involontery/ smoking), udisa-nje duvanskog dima od strane nepuaa, a koji u vazduhu ostavljaju puai. Podrazumeva dim koji izdahnu puai i dim koji se iz zapa-ljenog duvana direktno oslobaa u okolni vazduh, a oznaava se kao bona struja (engl. sidestream). Bona struja dima sadri vee koncentracije toksinih i drugih, kancerogenih, supstancija nego izdahnuti dim. Izraz nedobrovoljno je poeljniji nego pasivno puenje koje podrazumeva preputanje, a nepuai se sve vie brane od ovog oblika zagaenja vazduha. Meutim, pasivno pue-nje je kao formulacija u uobiajenoj upotrebi SZO.

PASKAL, Pa
(engl. pascal), Blaise Pascal, francuski naunik, 1623 - 1662, meunarodna merna SI jedinica za pritisak koja se definie kao 1 Njutn na kvadratni metar (N/m2).

PASTA
(engl. paste), oblik leka za lokalnu primenu pastozne konzistencije, vre od gela ili masti, koji sadri masnu podlogu i neutralne prakove (cinkoksid ili skrob) koji omoguavaju da preparat upija vie sekreta sa obolelog mesta, npr. kod herpesa, hroninih ekcema ili psorijaze. U modernoj medicini i farmaciji paste se naputaju i zamenjuju novim sintetskim podlogama.

PASTERIZACIJA
(engl. pasterisation), postupak za dezinfekciju i konzervaciju namirnica na temperaturama koje ubijaju vegetativne oblike bakterija (najee se koristi za mleko). Visoka pasterizacija kratkotrajno se (15 - 30, 120 sec) izvodi na temperaturi od 72 - 85oC, a niska pasterizacija na temperaturi od 63 65oC u trajanju od 30 min i zavrava se naglim hlaenjem na temperaturi 12oC i nie (4 - 8oC).

PASTEROVA PIPETA
(engl. Pasteur pipet), Louis Pasteur, francuski hemiar i bakteriolog, 1822 - 1895, pipeta koja ima gumeni loptasti nastavak koji omoguava uvlaenje tenosti, kako bi se izbegao oralni kontakt kada se prenose kulture, patogeni mikroorganizmi i toksini rastvarai.

PATAUOV SINDROM
(engl. Patau syndro-me ), trisomija 13, uzrokovana obino primarnim nerazdvajanjem, ree translokacijom i mozaicizmom. Novoroeni su teki oko 2500 grama. Oekivana duina ivota je preko 10 godina, mada mnogo dece umire u prva tri meseca ivota. Sindrom karakteriu: multipne abnormalnosti glave, mozga, uiju, oiju, kardiovaskularnog sistema, slezine, reproduktivnog sistema, pankreasa i ostalih organa; mikrokefalija, iskoenost ela, iroke sagitalne fisure i fontanele, arhinenkefalija, cebokefalija, ageneza premaksile, mikrooftalmija, umbilikalna hernija, hiperkonveksni uzani nokti, kapilarni hemangiomi i defekti skalpa su najee zajednike anomalije; orofacijalni defekti mogu obuhvatiti mikrognatiju i rascepe usne i nepca; mentalna retardacija, hipertenzija, gluvoa i problemi sa ishranom su zajedniki simptomi. Nazvan je jo i hromozomski 13. sindrom, trisomija 13 sindrom i trisomija D.

PATELA
(engl. kneecap, lat. patella), aica. Najvea sezamoidna kost ljudskog tela koja se razvija u tetivi etvoroglavog miia buta. Nalazi se na prednjoj strani zgloba kolena gradei karakteristino potkono ispupenje. aica deli tetivu etvoroglavog miia buta na dva dela: gornji i donji koji se naziva aina veza (v. ligamentum patele).

PATELARNI REFLEKS
(engl. patellar reflex ), kontrakcija m. quadricepsa femorisa to izaziva ekstenziju noge u kolenu, u odgovoru na brz, okomit udarac u patelarnu tetivu. Sinonimi: refleks kolena, refleks kvadricepsa.

PATOFIZIOLOGIJA
(engl. pathophysiology), nauka koja se bavi fiziologijom pore-meenih funkcija; grana medicine. Osnovni elementi izuavanja su svi uzronici bolesnih stanja (etioloki inioci) i mehanizmi nastanka bolesti, njen tok i ishod (patogeneza).

PATOGEN
(engl. pathogen), mikroorganizmi koji mogu da izazovu bolest.

PATOGENEZA
(engl. pathogenesis), razvoj bolesti ili bolesnog stanja; elijski dogaaji ili reakcije koje se javljaju u toku razvoja bo-lesti; objanjava dinamiku patolokog procesa i celokupan tok bolesti.

PATOGNOMONIAN ZNAK
(engl. pathognomonic sign), znak koji je specifian samo za jednu vrstu oboljenja i po njemu se moe lako postaviti dijagnoza bolesti. Chvostekov z., spazam facijalne muskulature koja se pojavljuje pri perkusiji facijalnog nerva u regionu parotidne lezde (via se u tetaniji); Dalrympleov z. , povean ugao rime okoli u predelu spoja gornjeg kapka (Gravesova oftalmopatija); Graefeov z. , uoavanje beonjae iznad ronjaa pri spontanom ili provociranom pokretanju bulbusa, zbog pojaane kontraktilosti podizaa gornjih kapaka (M. Graves); Homanov z. , bolest ispod kolena nakon snane i brze dorsifleksije stopala (troboflebit potkolenice); Moebiusov z ., nemogunost odravanja konvergencije bulbusa zbog insuficijencije unutranjih rektusa onih jabuica; Mussetov z. , ritmino, u skladu sa pulsom, njihanje glave kod bolesnika sa tekom aortnom insuficijencijom; Rombergov z. , njihanje tela ili padanje pri stajanju spojenih stopala i zatvorenih oiju (tabes dorsalis).

PATOLOGIJA

(engl. pathology), nauka o bolestima. Deli se na optu patologiju koja izuava opte znake i promene zajednike za vie bolesti i specijalnu patologiju koja izu-ava specijalne ili karakteristine znake i promene za jednu bolest.

PATOLOKA POKRETLJIVOST,
gubitak kontinuiteta kostiju zbog traumatskog ote-enja ili patolokog procesa na kom mestu se mogu izvoditi pokreti samih kostiju. Tipini primeri su nesrasli prelomi odnosno pseudo-artroza dugih kostiju.

PATOLOKI
(engl. pathologic), koji ukazuje da moe da dovede ili dovodi do bolesnog stanja.

PATULJAK
(engl. dwarf), osoba vrlo niskog rasta, nia vie od 20% od normalne osobe srednje visine, iste starosti, istog pola i iste rasne pripadnosti.

PATULJAST
(engl. nanosomia), osoba patu-ljastog rasta.

PATULJAST RAST ZBOG BUBRENOG POREMEAJA


(engl. renalnanism), infantilna renalna osteodistrofija; javlja se pri pojedinim formama najverovatnije kongenitalnih mana bubrega ili hroninog intersticijalnog nefritisa u detinjstvu. Patogeneza renalnog nanizma i nanizma kod drugih hroninih visceropatija, nije jo uvek jasna, ali se smatra da su u pitanju diencefalohipofizarni poremeaji. Renalnom nanizmu slian je i Toni-Debre- Fankoniev sindrom u kome se takoe javljaju nanizam, rahitine promene, albuminurija, glukozurija i acidoza, bez azotemije sa hipofosfatemijom. U tu grupu spada i cistoza (Lig-nacov sindrom) sa renalnim nanizmom, jakim promenama na kostima, renalnim dijabetesom, albuminurijom i cilindrurijom. Takva deca obino rano umiru, a ako due ive jav-lja se klinika slika infantilizma.

PAUZA
(engl. pause), privremeni prestanak rada, prekid toka.

PAVLOVLJEVO USLOVLJAVANJE
(engl. Pavlovian conditioning), v. uslovljavanje.

PAVOR

(engl. pavor), strah, uas.

PAZUH
(engl. armpit, lat. axilla), v. aksila.

PAZUNA JAMA
(engl. axillary space, lat. fossa axillaris), v. fosa aksilaris.

PAZUNI
(engl. axillary. lat. axillaris), v. aksilaris.

Pb,
simbol za hemijski element olovo.

PBG
(engl. porfobilinogen), v. porfobilinogen.

PBI131
(engl. Protein Bound Iodine ), 1. jedinje-nja joda vezana za belanevine seruma; 2. naziv nuklearnomedicinske metode za dijagnostikovanje poremeaja funkcije titaste lezde. Zasniva se na merenju jedinjenja joda vezanih za belanevine seruma ispitanika kojem je prethodno data dijagnostika doza 131I. Poveanje PBI131 ukazuje na tireoidnu hiperfunkciju.

PCR
(eng. polymerase chain reaction), sloena laboratorijska tehnika pomou koje se moe dokazati specifina dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) u nekom uzorku za pregled. Laboratorijsko dokazivanje prisustva DNK u nekom uzorku je veoma specifina i pouzdana metoda pomou koje se dokazuje prisustvo odreenog izazivaa ili odreenih elija u nekom uzorku. Ranije laboratorijske tehnike pomou kojih se vrilo dokazivanje DNK su zahtevale velike koliine DNK da bi ispitivanje moglo da se izvede. PCR je nova tehnika dokazivanja DNK u uzorku za koju je potrebna vrlo mala koliina DNK, koja ovom tehnikom biva viestruko multiplicirana, tako da je tada lako identifikovati. Sutina testa je u tome da se pomou fermenta polimeraze, dobijene od termofilnih bakterija (bakterije koje podnose visoke temperature), izaziva viestruko umnoavanje DNK. Posle oko 20 ciklusa PCR dobija se 220.000 kopija polimerizovane DNK. PCR tehnika se koristi u otkrivanju virusnih ili bakterijskih DNK, tako da se danas iroko koristi i u postavljanju dijagnoze tuberkuloze. Ovom tehnikom mo-gue je pratiti maligne tumore limfoidnog tki-va, utvrivati postojanje uroenih deficita imunog sistema, uroene sklonosti za obolevanje od malignih i drugih bolesti. Tipizacija

tkiva pre transplantacije pomou PCR je naj-pouzdanija tehnika. PCR bi se mogao prevesti na na jezik kao lanana reakcija polimerizacije.

PECTUS CARINATUM
(engl. keeled, chicken, pigeon breast ), anomalija razvoja grudnog koa u kojoj je grudna kost (sternum) izboena usled izrazitog ubrzanja rasta kosto-sternalnih hrskavica. Ovom deformitetu nekad doprinose oboljenja plua, a ponekad je i posledica rahitisa. Nikada nema poremeaja ventilacije plua i znaaj ovog deformiteta je kozmetiki. Hirurki zahvat se odlae do pred kraj puberteta, a pomae i ortotiko leenje uz vebe miia za disanje .

PECTUS EXCAVATUM
(engl. Funnel chest, hollowed breast ), najee izolovani, kongenitalni deformitet grudnog koa koji je u sredinjem delu suen, sa konkavnim, ugnutim sternumom. Ponekad je i steen (rahitis), a javlja se i u raznim definisanim sindromima: Aarskog, Coffin-Lowry, Marfan (i u homocistinuriji), Morquio, Noonan i dr., a i u nekim hromozomskim anomalijama (delecija 18p, XO, XYY, ponekad i XXXXY sindroma). Kod dece sa opstruktivnom boleu gornjih ili donjih disajnih puteva povean negativni inspiratorni pritisak dovodi do povlaenja grudnog koa unutra; uspenim leenjem popravlja se i deformitet grudnog koa. Ventilacija po pravilu nije ograniena i restruktivna pluna bolest je veoma retka. Izvesno smanjenje radne sposobnosti i bre zamaranje obino je posledica nedovoljne fizike aktivnosti ove dece usled straha roditelja ili nelagodnosti deteta da se izlae pogledima vrnjaka. Poto su srce i medijastinum pomereni ulevo, izmenjen je EKG, a nekad se javi Wolff-Parkinson-White sindrom i/ili prolaps mitralne valvule. Izraen deformitet moe da se koriguje hirurki, ve kod predkolske dece, uz brzi oporavak i pobo-ljanje plunih testova. Kod adolescenata posle operacije obino nema primetnog pobo-ljanja, pogotovo ako je FEV1 bio ranije ma-nji od 75%, ali se gubi prolaps mitralne val-vule. Ipak, kozmetiki i psiholoki efekat operacije su povoljni.

PEDERASTIJA
(engl. pederasty), analni koitus sa deakom ili mlaim ovekom.

PEDICULUS PUBIS
(engl. Pediculus pubis), stidna va i pripada porodici Pediculidae. Obligatorni je hematofagni ektoparazit o-veka prilagoen na ivot izmeu stidnih dlaka genitalne regije. Ima izduenu etvrtastu glavu sa dva jasno izraena oka. Njeno pljosnato telo je bele boje, a kada se hrani krvlju, boja prelazi u plavosivu. Oploena enka polae jaja uz dlake genitalne regije. Jaja su sitna, bele boje (gnjide). Stidna va lako prelazi sa oveka na oveka.

PEDIGRE
(engl. pedigree, genealogy ), rodoslov, u medicinskoj genetici predstavlja dijagram porodine anamneze, koji prikazuje lanove porodice i rodbinske odnose sa probandom, kao i to da li je

odreeno nasledno svojstvo koje se prati prisutno ili ne.

PEDIJATRIJA
(engl. pediatrics, pediatry), medicinska nauka koja se bavi prouavanjem svih fiziolokih i patolokih pojava kod dece od roenja do kraja puberteta. Naziv pedijatrija potie od grkih rei pais, paidos (dete, deteta) i iatreia (leenje). Kao medicinska grana, pedijatrija se izdvojila iz okvira interne medicine krajem XIX, a svoju punu afirmaciju doivela je u XX veku. Za razliku od drugih medicinskih disciplina, ne prouava samo bolesti organa i organskih sistema, ve i sve probleme i pojave koji su u vezi sa zdravim i bolesnim detetom. Ona, prema tome, ne predstavlja jednu granu medicine, ve celokupnu medicinu jednog ivotnog perioda koji karakteriu rastenje i razvoj. Pored toga, savremena pedijatrija sve je vie usmerena na prekoncepcijsku i prenatalnu zatitu ene, s obzirom na to da zdravlje deteta u najveoj meri zavisi od zdravstvenog stanja majke.

PEDIKULOZA
(engl. pediculosis), v. va-ljivost.

PEDODONCIJA
(engl. pedodontics), 1. deo stomatologije koji se bavi dijagnozom i leenjem stanja zuba i usne duplje kod dece, ukljuujui restauraciju i odravanje deje, meovite i stalne denticije; 2. sprovoenje preventivnih mera protiv zubnog karijesa i parodontalnih oboljenja; prevencija, intercepcija i korekcija okluzalnih problema; 3. vaspitanje dece i obuka da uspeno sprovode negu zuba.

PEDOFILIJA
(engl. pedophilia), seksualna privlanost odraslog prema deci. Predstavlja izopaenost seksualnog cilja u kome je odraslom dete objekat.

PEDUNKULUS
(engl. peduncle, lat. pedunculus), noica, krak. Tkivna struktura nalik noici ili kraku. P. cerebeli (engl. cerebellar p., lat. p. cerebelli ), malomodana noica. Deo bele mase malog mozga koji ga morfoloki povezuje sa delovima modanog stabla i kimene modine. Postoje tri para malomodanih noica: gornja (p. cerebeli superior), srednja (p. cerebeli medius) i donja (p. cerebeli inferior), kroz koje prolaze brojni putevi koji povezuju mali mozak sa razliitim delovima centralnog nervnog sistema; p. cerebri (engl. cerebral p., lat. p. cerebri ), velikomodana noica. Deo srednjeg mozga kroz koji prolaze dugi projekcioni putevi koji spajaju koru velikog mozga sa razliitim delovima modanog stabla i kimene modine. U sastav velikomodane noice ulaze dva dela srednjeg mozga: prednji ili krus cerebri i srednji ili tegmentum. Izmeu ova dva dela nalazi se crna masa, v. supstancija nigra.

PEG
(engl. polyethylene glycol), v. polietilenglikol.

PEGA
(engl. spot, lat. macula), jasno ogra-nieni areal koe obino ovalnog oblika koji se u odnosu na okolnu kou razlikuje jedino bojom. V. makula.

PEHARASTE ELIJE
(engl. goblet cell,mucous cell, lat. cellula caliciformis), jednoelijske lezde, cilindrine bazofilne elije razbacane, nepravilno rasporeene u epitelu konjunktive, tankog i debelog creva, nazofarinksa, larinksa traheje i bronha. Nagomilane muku-sne kapi u gornjem delu daju eliji peharast oblik. U toj fazi su jedro i organele potisnute u bazalni deo elije. Brojne okruglaste mukusne kapi formiraju se u dobro razvijenom Golgi kompleksu. Sekret iz kapi se oslobaa egzocitozom. esto elija izbaci sve mukusne kapi i postane uzana cilindrina sve do sledeeg sekretornog ciklusa. Sa susednim elijama peharaste elije su vezane vezivnim kompleksima. Sadraj mukusnih kapi je PAS pozitivan, bazofilan i metahromatian, jer se sastoji od glikoproteina i glikozaminoglikana. Sekret stvara zatitni film na povrini epitela u kome se nalaze peharaste . Njihov ivotni vek traje samo 2 do 4 dana, sa jednim ili dva sekretorna ciklusa. Prekursori intestinalnih peharastih . su oligomukozne elije koje nastaju iz matinjaka Lieberkhn kripti.

PEKTORALAN
(engl. pectoral, lat. pectoralis), grudni; koji se odnosi na grudni ko ili pripada ovom delu trupa.

PELGER-HUETOVA ANOMALIJA
(engl. Pelger-Huet abnormality), benigna nenormalnost granulocita u kojoj ne postoji segmentacija jedra u zavrnoj fazi sazrevanja granulocita. Jedro najee ima dva lobusa spojena uskim mostom hromatina, dok u manjem broju gra-nulocita jedro ima izgled kikirikija. Anomalija moe biti nasledna i steena. Steena se javlja u hroninoj granulocitnoj leukemiji i mije-lodisplaznim sindromima.

PELLEGRINI-STIEDA SINDROM
(engl. Pellegrini Stieda syndroma), pojava linearnih kalcifikacija u podruju medijalnih kolateralnih ligamenata koje nastaju posle povrede kolena.

PELVIMETRIJA
(engl. pelvimetry), postupak uzimanja karlinih mera, koji prua veliku pomo pri proceni veliine karlice.

PELVIS
(engl. pelvis, bowl, lat. pelvis), karlica. Donji deo trupa koji se nalazi izmeu trbuha i korena donjih ekstremiteta. Karlica se sastoji od zidova, bedrenih jama i karline duplje (v. kavitas pelvis). Osnovu zida karlice grade: bono, desna i leva karlina kost, a pozadi krsna i trtina kost. Kotana osnova je okru-ena mekotkivnim strukturama koje ulaze u sastav zidova karlice. Karlica se deli na veliku i malu karlicu. Granica izmeu njih ogovara gornjem otvoru karlice. Velika karlica gradi dno trbune duplje (v. kavitas abdominalis). Mala karlica odgovara karlici u uem smislu. Karlica se bitno razlikuje u odnosu na pol. Kod osoba enskog pola ona ima oblik niskog valjka, njen gornji otvor je ovalnog, a donji okruglastog oblika. Kod osoba mukog pola karlica ima oblik konusa ija je baza okrenuta navie, gornji otvor je bubreastog, a donji ovalnog oblika; p. major (engl. greater p., false p., lat. pelvis major), velika karlica. Deo karlice koji se nalazi iznad nivoa gornjeg otvora karlice. Ovaj predeo odgovara trbunoj duplji (v. kavitas abdominalis) i uestvuje u izgradnji njenog donjeg, nepotpunog zida. U sastav velike karlice ulaze desna i leva bedrena jama; p. minor (engl. lesser p., true p., lat. pelvis minor), mala karlica. Deo karlice koji se nalazi ispod nivoa gornjeg otvora karlice. Prostor unutar male karlice predstavlja karlinu duplju (v. kavitas pelvis); p. renalis ( engl. renal p., lat. pelvis renalis ), bubrena karlica. Proireni, levkasti deo mokranih puteva koji se nalazi unutar bubrene duplje (sinus renalis). Bubrena karlica nastaje spajanjem 2 - 3 velike bubrene aice. Njen iri, spoljanji deo lei unutar bubrene duplje. Ui, unutranji deo bubrene karlice prolazi kroz ulazno polje bubrega (hilum renalis) nastavljajui se mokraovodom (v. ureter).

PEMFIGOID
(engl. pemphigoid), autoimunska bolest, uglavnom starijih osoba, sa osnovnom promenom na koi u vidu napetih mehurova na crvenoj ili neizmenjenoj koi. U serumu i koi ovih bolesnika prisutna su autoantitela prema zoni bazalne membrane.

PEMFIGUS
(engl. pemphigus), hronina autoimunska bolest sa stvaranjem mlohavih mehurova i erozija na koi i sluzokoama. Histoloka karakteristika bolesti je intraepidermalni rascep sa akantolitikim elijama. U serumu i koi ovih bolesnika prisutna su tzv. pemfigusna autoantitela. Razlikuju se p. vulgaris, p. vegetans, p. erythematosus, seborrhoicus i p. foliaceus, paraneoplazijski i izazvan lekovima.

PENASTI EMFIZEM
, v. utopljenje.

PENETRACIJA
(engl. penetration), faza u razmnoavanju virusa. Ulazak virusa u eliju odvija se: endocitozom (uvlaenjem), translokacijom kroz plazma membranu, fuzijom plazma membrane sa virusnim lipoproteinskim omotaem. V. proboj.

PENICILAMIN
(engl. penicillamine), antireumatik drugog reda i antidot za akutna trovanja tekim metalima. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Penicilamine.

PENICILINAZA
(engl. penicillinase), enzim iz roda hidrolaza (EC 3.5.2.6) koji katalizuje hidrolizu beta-laktamskog prstena penicilina, pri emu se formira kiselina koja je inaktivna kao antibiotik. Ovaj enzim stavaraju neke bakterije kao to su stafilokoke, inei ih rezistentnim na penicilin.

PENCIL IN CUP DEFORMACIJE


(engl. pencil in cup deformations), izgled zai-ljene olovke, radioloki nalaz u psorijaznom artritisu, gde zbog izraenih destruktivnih promena na okrajcima malih zglobova stopala ili aka, posebno u glavicama metatarzalnih kostiju, ovi okrajci dobijaju izgled zailjene olovke.

PENICILINI
(engl. penicillines), zbirni naziv za najveu i najvaniju grupu antibiotika. Penicilini su efikasni, bezbedni i jeftini antibiotici. Grupu ine: prirodni penicilini - benzilpenicilin, prokainpenicilin i fenoksi-metilpenicilin, penicilini otporni na penicilinazu: meticilin, kloksacilin, flukloksacilin i dr., penicilini irokog spektra: ampicilin, amoksicilin, koamoksiklav i dr., antipseu-domonasni penicilini: azlocilin, piperacilin, tikarcilin. Penicilini deluju baktericidno, ubijaju osetljive bakterije. Mehanizam dejstva je inhibicija sinteze bakterijskog zida. Koriste se oralno ili u vidu injekcija za leenje vrlo velikog broja sistemskih infekcija (vidi kod pojedinih penicilina). Neeljena dejstva penicilina su retka i nisu opasna, osim alergijskih reakcija svake vrste, od ospe do anafilak-tikog oka.

PENILNI REFLEKS
(engl. penile reflex), kontrakcija bulbokavernoznog miia u odgovoru na blago tapkanje ili kuckanje dorzalne strane penisa.

PENIS
(engl. penis, lat. penis), polni ud. Muki kopulacioni organ valjkastog oblika kroz koji prolazi zavrni i najdui deo mokrane cevi. Polni ud ima tri dela: koren, telo i glavi. Koren je zadnji, nepokretni deo polnog uda kojim je on privren uz mokrano-polnu pregradu, preponsku i sedalnu kost. Telo je sredinji deo polnog uda koji ima gornju stranu ili poleinu i donju stranu. Glavi je kupasto proireni deo polnog uda na ijem se vrhu otvara mokrana cev svojim spoljanjim otvorom. Polni ud je sastavljen od tri upljikava tela: dva gornja ili kavernozna i jednog donjeg ili spongioznog, kroz koja prolazi mokrana cev. upljikava tela obmotavaju omotai polnog uda: duboka i povrinska fascija i koa.

PENISNE BRADAVICE,
sin. genitalne bradavice, v. kondilom.

PENISNI POREMEAJI
(engl. penile disorders ), kongenitalni : apenia, megalopenis, micropenis, penis, bifidus, difalus; steeni : priapismus, Morbus Peyronie (induratio penis plastica), fimoza, parafimoza.

PENISNI UMETAK
(engl. penile prothesis ), penilna proteza, umetak kojim se postie pasivna vrstina penisa, a koristi se u leenju raznih vidova impotencije.

PENTAERITROL-TETRANITRAT
(engl. pentaerythritol tetranitrate), organski nitrat, za oralnu profilaksu napada angine pektoris. Preparati: Dilcoran 80, Lentonitrat 50, Lentrat 50.

PENTAGASTRIN TEST
(engl. pentagastrin test), test davanja pentagastrina, sintetskog pentapeptida, u cilju ispitivanja maksimalne eludane sekrecije. Pentagastrin stimulie ukupnu masu parijetalnih elija eludane sluznice. Ahlorhidrija postoji ako se posle maksimalne stimulacije izluuje manje od 0,25 mmol HCL na sat, ili ako pH eludanog soka ne padne ispod 6. Hiperhlorhidrija postoji ako su vrednosti izluene HCL preko 30 miliekvivalenata na sat. Iz vrednosti dobijenih maksimalnom stimulacijom eludane sekrecije mogu se izraunavati i druge vrednosti, kao to su ukupna maksimalna sekrecija u toku maksimalne stimulacije, maksimalno luenje kiseline u toku testa i pik sekrecije u toku maksimalne stimulacije.

PENTAMIDINE
(engl. pentamidine), zamena za kotromoksazol u terapiji pneumonije izazvane Pneumocystis carinii kod bolesnika sa AIDS-om. Neeljena dejstva su teka hi-potenzija, hipoglikemija, pankreatitis, aritmije, oteenja kostne sri, bubrega i jetre. Primenjuje se intravenski ili inhalacijom uz strogu kontrolu lekara specijaliste. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Pentacarinat.

PENTAZOCIN
(engl. pentazocine), opioidni analgetik koji deluje i kao agonist i kao anta-gonist na opioidnim receptorima, to kod bo-lesnika zavisnih od opijata moe da izazove bol. Ubrzava rad srca i izaziva halucinacije, pa se ne preporuuje za ublaavanje bola posle infarkta miokarda. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

PENTOBARBITON-NATRIJUM
(engl. pentobarbitol sodium), v. tiopenton-natrijum.

PENTOKSIFILIN
(engl. pentoxyphylline), vazoaktivni lek, koji nejasnim mehanizmom dejstva poboljava perifernu cirkulaciju, pre svega u nogama. Koristi se oralno ili intravenski za leenje bolesti perifernih arterija. Preparati: Damaton, Pentoksifilin, Trental.

PENTOZA
(engl. pentose), generiko ime za 5-ugljenine monosaharide koji se nalaze u obliku aldoza i ketoza. Pentoze, siloza i riboza se nalaze u hrani, pa se mogu nai i u urinu. Poto su redukujui eeri moraju se razdvojiti od glukoze pri utvrivanju glukozurije u dijabetesu.

PENTOZID
(engl. pentoside), kombinacija pentoze (riboze ili deoksiriboze) sa purinskom ili pirimidinskom bazom.

PENTOZNI FOSFATNI PUT


(engl. pentose phosphate pathway), odvojak Embden-Meyerhofovog metabolikog puta ugljenih hidrata koji se odvija u citoplazmi (glikoliza). Fun-kciju odvajanja vri enzim glukoza-6-fosfat dehidrogenaza iji je koenzim NADP. Ovaj put je znaajan za sintezu riboze, koja se koristi za sintezu nukleinskih kiselina i stvaranje redukovanih ekvivalenata koenzima NADPH, koji se koriste za reduktivne sintetike reakcije, npr. pri sintezi masnih kiselina, holesterola i prevoenju oksidovanog glutationa u redukovani glutation.

PENTOZURIJA
(engl. pentosuria), izluiva-nje putem urina jednog ili vie pentoznih e-era. Pentozurija moe biti benigna (alimentarna) ili posledica genetskog defekta (esencijalna pentozurija) kada se javlja poveano izluivanje L-ksiloze.

PEPSIN
(engl. pepsin), opti naziv za nekoliko hidrolitikih enzima (pepsin A, B, C; EC 3.4.23.1-3) koje lui eludana mukoza, a koji katalizuju hidrolizu proteina do smee poli-peptida.

PEPSINOGEN
(engl. pepsinogen), inaktivni prekurzor pepsina, koji se pri kiselom pH autokatalitiki prevodi u

aktivnu formu pepsin. Naziva se i propepsin.

PEPTIKI ULKUS
(engl. peptic ulcer), ir na sluznici probavnog trakta (najee eluca i dvanaestopalanog creva, ree jednjaka). Nastaje zbog dejstva kiselog eludanog soka. Tipian peptiki ulkus je ovalan, otro ogranien defekt, ivica obino u ravni sa okolnom sluznicom. Dno peptikog ulkusa je obino glatko i isto. V. ir na dvanaesto-palanom crevu, v. ir na elucu.

PEPTID
(engl. peptide), jedinjenje koje nastaje vezivanjem dve ili vie aminokiselina pomou amidnih (ili peptidnih) veza.

PEPTIDAZE
(engl. peptidase), jedna od sedam potklasa enzima hidrolaza (EC 3.4.11-17). Ovi enzimi hidrolizuju karboksi i amino-terminalne peptidne veze u malim polipeptidima, pri emu se stvaraju manji peptidi i slobodne aminokiseline ili dipeptidi. Nazivaju se i egzopeptidaze i peptid hidrolaze.

PERAZIN
(engl. perazine), antipsihotiki lek iz grupe fenotiazina. Koristi se za leenje shizofrenije i drugih psihoza. Preparat: Taxilan.

PERCEPCIJA
(engl. perception ), primeiva-nje, ulno opaanje, oseaj; proces kojim se informacije o svetu, primljene receptorima analiziraju i daje im se znaenje. Prepoznavanje odgovora na senzorni stimulus; mentalna radnja ili proces kojim se pamenje odre-enih osobina radnje, iskustva ili objekta po-vezuje sa drugim osobinama koje se utiskuju oseajima, pa se na taj nain omoguava prepoznavanje i interpretacija novih senzornih podataka.

PERCEPCIJA POKRETA PLODA U MATERICI


, jedan od metoda za odreivanje starosti trudnoe i termina poroaja. Prvorotka pokrete ploda po prvi put zapazi, po pra-vilu, tano na polovini trudnoe, odnosno etiri i po kalendarskih meseci po njenom poetku, dok ena koja je ve raala prve pokrete oseti 15 dana ranije.

PERCEPTUALNA PSIHOLOGIJA
(engl. perceptual psychology ), u telemedicinskim aplikacijama se bavi dizajnom interfejsa izmeu ljudi i kompjutera. Ona je veoma zna-ajna obzirom da se ovim interfejsom definie lakoa upotrebe sistema i njegova relevantnost.

PERFORACIJA
(engl. perforation), probija-nje, prskanje. Patoloki ili nasilnim putem naglo nastala komunikacija izmeu upljine unutranjeg organa ili druge patoloke upljine (npr. apscesne) i odgovarajue telesne duplje, npr. perforacija duodenalnog ulkusa, p. une kese, p. tumora kolona, p. apscesa, p. hidatidne ciste, p. apendiksa, traumatska p. creva. Svaka perforacija je ili prekrivena (engl. covered perforation), kada organizam ogranii infekciju i prekrije mesto prskanja omentumom, fibrinom i okolnim organima, i kada nastaje lokalni peritoinitis; slobodna (engl. free perforation ), kada se patoloka tenost razlije po celoj trbunoj duplji i nastaje difuzni peritonitis koji je, ukoliko se ne lei, smrtonosan. Znaci perforacije su: nagli, iznenadan bol, kolaps, zgrenost miia prednjeg trbunog zida (miini defans), povra-anje, ubrzan puls i naglo pogoravanje opteg stanja. Terapija se sastoji od konzer-vativnih mera: prekid unoenja hrane i te-nosti, postavljanje nazogastrine sonde, infuzije, led na trbuh i upuivanje u nadlenu hirurku ustanovu. Perforacija se operativno reava avom perforiranog mesta ili ukla-njanjem obolelog organa, i drenaom trbune duplje, uz dodatnu antibiotsku terapiju. V. provala.

PERFUZIONA SCINTIGRAFIJA PLUA


(engl. pulmonary perfusion study, scintigraphy), v. scintigrafija plua.

PERGOLID
(engl. pergolyde ), antiparkinsonik, derivat ergota slian bromokriptinu, koji direktno stimulie dopaminske receptore u mozgu. Koristi se kod bolesnika kod kojih levodopa vie nije dovoljna, ili ako bolesnici ne podnose levodopu. Neeljena dejstva su konfuzna stanja i psihotine reakcije. Preparat: Celance.

PERHLORATSKI TEST
(engl. perchlorate discharge test ), nuklearnomedicinski test za detekciju poremeaja organifikacije jodida u titastoj lezdi. Zasniva se na sposobnosti kalijum- ili natrijum-perhlorata da iz titaste lezde ukloni neorganifikovani jodid. U nuklearnoj medicini slui u dijagnostici defekata orginifikacije jodida, Pendredovog sindroma i Haimotovog tireoiditisa.

PERIARTERITIS NODOSA
(engl. periarteritis nodosa), tee oboljenje arterijskog sistema, u ijem nastanku igraju ulogu imunoloki procesi a zahvaene su miine arterije srednjeg i malog kalibra. Postoji jo jedan naziv za ovu bolest koji moda jo vie oznaava njenu prirodu - polyarteritis nodosa. Bolest moe zahvatiti i nervni sistem, bubrege, trbune organe, srce, kou i zglobove. Postoje opti znaci koji se manifestuju povienom temperaturom i drugim znacima zapaljenja. Javljaju se i znaci poremeene funkcije organa koji je zahvaen patolokim procesom. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, laboratorijskih nalaza, a pot-vruje histolokim nalazom biopsije miia. Prognoza je nepovoljna.

PERIARTIKULARNI
(engl. periarticular), oko zgloba.

PERIARTRITIS
(engl. periarthritis), zapa-ljenje okolozglobnog (vanzglobnog) tkiva: tetivnih i miinih pripoja, miinih tetiva, tetivnih ovojnica, burza, zglobne kapsule.

PERIDENS
, prekobrojni zub nepravilnog oblika, akcesorni; nie pored zubnog niza, obino spolja.

PERIFERNA VASKULARNA BOLEST,


oboljenje periferne cirkulacije, obuhvata bolesti arterija, vena i limfnih sudova. U bolesti periferne arterijske cirkulacije ubrajaju se sve bolesti arterija osim arterija lobanje i srca. Najvaniji uzrok periferne vaskularne bolesti je ateroskleroza. Faktori rizika navedeni u poglavlju ateroskleroze vae i za peri-fernu arterijsku bolest, dok se bolestima peri-fernih venskih i limfnih sudova dodaju jo i posebni faktori rizika.

PERIFERNA VENOGRAFIJA
, periferna flebografija; invazivna metoda pomou koje se korienjem jodnog kontrasta prikazuje venski sistem ekstremiteta. Flebografijom se prikazuju patoloke promene na venama: tromboze, kompresije, kolateralni protok i druge promene koje mogu da prue podatke o protoku u dubokom venskom sistemu i njegovu povezanost sa povrnim. Iako je ultrazvukom mogue dobiti vie podataka o izgledu i protoku u pojedinim venama, flebografija se primenjuje i dalje, ali u znatno manjem procentu, naroito u sluajevima kada treba postaviti indikaciju za hirurki zahvat na venama. Kontraindikacija za izvoenje ove me-tode je akutno zapaljenje vena.

PERIFERNI ARTRITIS
, zapaljenje perifernih zglobova (zglobova aka, runih zglobova, lakatnih, kolenskih, skonih i malih zglobova stopala).

PERIFERNI NERV
(engl. peripheral nerve), bilo koji nerv u sastavu perifernog nervnog sistema. Moe biti somatski i autonomni.

PERIFERNI NERVNI SISTEM


(engl. peripheral nervous system, lat. systema nervosum periphericum), deo nervnog sistema koji

se na-lazi van lobanjske duplje i kimenog kanala. U sastav ovog dela nervnog sistema ulaze modani (v. nervus kranijalis) i kimeni ivci (v. nervus spinalis) kojima su pridodati ganglioni.

PERIHOLANGITIS
(engl. pericholangitis), zapaljenski proces u tkivu koje se nalazi oko unih kanalia.

PERIHONDRITIS
(engl. perichondritis), zapaljenje hrskavice i okolnog mekog tkiva, obino zbog hronine infekcije. Najee se lokalizuje na spoljnjem uhu.

PERIKARDIJUM
(engl. capsule of heart, heart sac, lat. pericardium, capsula cordis ), srana maramica ili kesa, perikard; dvostruki vezivni omota koji obavija srce i poetne delove velikih krvnih sudova baze srca. Sastoji se od dva dela ili lista: spoljanjeg i unu-tranjeg. Spoljanji deo je vezivni (perikardijum fibrozum). On je beliast, vrst i neras-tegljiv. Prebacuje se na velike krvne sudove baze srca nastavljajui se njihovim vezivnim omotaem (adventicijom). Unutranji ili serozni deo (perikardijum serozum) je tanka, prozrana dvolisna opna koja se sastoji od zidnog i organskog lista. Zidni list (lamina parijetalis) srasta uz duboku stranu fibroznog perikardijuma. Organski list (lamina visce-ralis) prisno nalee na povrinu srca gradei spoljanji sloj sranog zida ili epikardijum. Uzani, kapilarni prostor koji se nalazi izmeu dva lista seroznog perikardijuma, naziva se duplja srane maramice (kavitas perikardijalis). Tu se nalazi 15 - 20 cm3 bistre serozne tenosti.

PERIKARDITIS
(engl. pericarditis ), zapalje-nje srane kese, moe biti akutno i hronino. Uzronici su razliiti: virusni, tuberkulozni, bakterijski, gljivini, uremijski, tumorski, radijacijski, autoimuni, postinfarktni, posle operacije na srcu, posttraumatski. Poremeaj krvotoka i ishod kod akutnog zapaljenja sra-ne kese zavisi od veliine izliva (naglo nastao veliki izliv moe dovesti i do smrtnog ishoda). Kod hroninog oblika perikarditisa tok zavisi od obima lokalizacije i vrste priraslica.

PERIKIMATA
(lat. perikymata), mali pop-reni nabori na spoljanjoj strani glei.

PERIKORONITIS
(engl. pericoronitis), teko nicanje zuba; zapaljenje mekih tkiva oko krunice zuba u nicanju, najee oko donjih umnjaka, praeno bolovima, trizmusom i otokom regionalnih limfnih lezda.

PERIMETRIJA

(engl. perimetry), odreivanje irine vidnog polja (granice vidnog polja) i ose-tljivosti mrenjae unutar tih granica, koja se izvodi pomou perimetara, koji mogu da budu: u obliku luka (Forsterov) ili polulopte (Goldmannov). Sferini perimetri su precizniji. Na osnovu jedne svetle take, koja se pomera, odreuju se granice vidnog polja. Perimetrijom se ispituje monokularno vidno polje prostor koji vidimo jednim okom pri pogledu fiksiranom u jednu taku. Ovaj prostor je ogranien veliinom receptivne retine i konturama lica (istaknute obrve, izraen koren nosa, sputen gornji kapak) i kod mladih osoba, za belu boju iznosi priblizno 90o spolja, 60o unutra, 56o gore i 65o dole. Modernija metoda je octopus, u kojoj se pomou kompjutera ispituju 72 take u vidnom polju. Perimetrija moe biti kinetika i statika, u zavisnosti od toga da li se taka pomera u vidnom polju, ili je fiksna, ali se menja intenzitet osvetljenosti take dok se ne uoi.

PERINATALNO
(engl. perinatal), doba koje obuhvata period od 28. nedelje gestacije do 8. dana ivota deteta, tj. period trudnoe od 28. nedelje, roenje i prvih 7 dana ivota deteta.

PERINATOLOGIJA
(eng. perinatology), ob-last medicine koja prouava fetus odnosno novoroene u perinatalnom periodu. V. perinatalno.

PERINEFRIJUM
(engl. perinephrium), vezivno tkivo i mast koji okruuju bubreg.

PERINEUM
(engl. perineum, lat. perineum), meica. Mekotkivna struktura koja gradi donji zid ili dno karline duplje. Meica u potpunosti zatvara donji otvor karline duplje, pruajui se izmeu unutranjih delova butina. U okviru meice postoje dva predela: prednji ili mokrano-polni i zadnji ili marni. Du mokrano-polnog predela (regio urogenitalis) usaeni su spoljanji polni organi. Kroz debljinu ovog predela probijaju se kod mukarca mokrana cev, a kod ena mokrana cev i vagina. U okviru marnog predela uoava se marni otvor, a kroz debljinu ovog predela probija se marni kanal, zavrni deo sistema organa za varenje. U sastav meice ulaze, idui od povrine u dubinu: koa, povrinska fascija (potkono masno tkivo), povrinski predeo meice (spacijum perinei superficijale), sedalno-marna jama (v. fosa ishioanalis), duboki predeo meice (spacijum perinei profundum) i karlina pregrada (v. dijafragma pelvis).

PERIOD, INTERVAL
(engl. interval), razmak izmeu dva ista ili razliita fenomena, ili odreeno vreme u toku koga se javljaju izvesne pojave ili fenomeni.

PERIODINA GROZNICA

(engl. periodic fever), heredofamilijarno oboljenje nepoznate geneze najverovatnije metabolike, koje karakteriu epizode bolova u trbuhu ili grudima, poveana temperatura i leukocitoza. Obino se javlja u mediteranskim zemljama. Oboljenje se javlja u vidu akutnih, perio-dinih i recidivantnih ataka, koji se spontano smiruju i nikada ne dovode do letalnog ishoda. U nekim sluajevima se javlja privremena amiloidoza, koja ponekad moe dovesti do letalnog ishoda usled insuficijencije bubrega i srca. Emocionalni stres, alkohol i obilna ishrana mogu delovati kao faktori u nastanku akutnih epizoda. Leenje je simptomatsko.

PERIODONCIJA
(engl. periodontics), grana stomatologije koja se bavi dijagnozom, prevencijom i leenjem periodontalnih oboljenja.

PERIODONCIJUM
(engl. periodontal membrane, lat. periodontium), modifikovani periost izmeu zuba i kosti vilice. Sastoji se od kolagenih vezivnih vlakana pripojenih na zubni cement i zid alveole. Vezuje zub za kotanu alveolu i rasporeuje i amortizuje okluzalne pritiske. Preko periodoncijuma se obezbeuje ishrana cementa.

PERIODONTITIS
(engl. periodontitis), inflamatorno oboljenje periodoncijuma ili okolnog tkiva zuba ili inficirane povrede gingive proirene na okolnu kost koje, ako ostanu neleene, mogu da dovedu do gubitka kosti i periodoncijuma.

PERIONIHIJA
(engl. perionychia), oboljenje eponihijuma, epidermne navlake koja pokriva koren i bone strane nokatne ploe.

PERIOST
(engl. periost, lat. periosteum), tanki, spoljanji, vezivni omota kosti. Periost ne pokriva delove kosti koji ulaze u sastav zglobnih povrina. Oni su pokriveni zglobnom hrskavicom.

PERIOSTITIS
(engl. periostitis), zapaljenje periosta. Moe biti akutno, koje nastaje u toku direktne povrede kosti ili hronino, koje se javlja u nekim hroninim zapaljenjskim reumatskim bolestima (psorijazni artritis) ili u toku hroninih infekcija kosti kao to je TBC.

PERITONEALNA DUPLJA

(engl. peritoneal cavity, lat. cavitas peritonealis), v. kavitas peritonealis.

PERITONEOSKOP
(engl. peritoneoscope), laparoskop, endoskop koji moe proi u upljinu trbune maramice kroz mali rez na zidu abdomena tako da omoguava ispitiva-nje trbune maramice. Odvajanje unutanjih organa od zida trbuha se postie uduvavanjem gasa.

PERITONEUM
(engl. peritoneum, lat. peritoneum), trbuna maramica. Glatka i sjajna dvolisna serozna ovojnica koja obavija zidove i organe trbune i karline duplje. Prostor unu-tar trbune maramice naziva se peritonealna duplja (v. kavitas peritonealis). Trbuna maramica ima dva lista: spoljanji ili peritonealni i unutranji ili visceralni. P. parije-tale, ( engl. parietal p., lat. p. parietale), zidni ili spoljanji list trbune maramice koji pokriva zidove trbune i karline duplje. Nastavlja se visceralnim listom koji se prebacuje na organe trbune i karline duplje; p. viscerale (engl. visceral p., lat. p. viscerale), organski ili unutranji list trbune maramice koji oblae organe trbune duplje. Prebacujui se sa zidova trbune duplje na organe ili sa organa na organe, visceralni list gradi veze ili ligamente (v. ligamentum hepatoduodenale). Prebacujui se sa velike i male krivine eluca na okolne organe, visceralni list gradi opornjake ili omenta (v. omentum majus, omentum minus). Prebacujui se sa zidova trbune duplje na slobodne delove tankog i debelog creva, visceralni list gradi peteljke ili mezoe (v. mezenterijum, mezokolon).

PERITONEUMSKA DIJALIZA
(engl. peritoneal dialysis), metod leenja bolesti bo-lesnika u terminalnoj bubrenoj insuficijenciji koja se obavlja preko bioloke - peritoneumske membrane i njegovih krvnih sudova. Rastvor za dijalizu se ubacuje u peritoneumski prostor preko katetera postavljenih kroz prednji trbuni zid. Razmena materija izmeu krvi i dijaliznog rastvora se obavlja procesima difuzije i ultrafiltracije. Perito-neumska dijaliza je metod izbora kod bolesnika sa ozbiljnom sranom boleu i kod onih kod kojih je nemogue obezbediti vaskularni pristup za hemodijalizu, a preporuuje se i bolesnicima sa dijabetes melitusom.

PERITONITIS
(engl. peritonitis), zapaljenje trbune duplje usled hemijskog (eludani sok, u, pankreasni sok), bakterijskog ili meovitog dejstva. Osnovni znaci peritonitisa daju sliku akutnog abdomena sa bolom u trbuhu, povraanjem, peritonealnom osetljivou, zastojem peristaltike, ubrzanim sranim radom i optim propadanjem. Ukoliko se ne lei, bo-le-snik dolazi u stanje sepse i kaheksije, suvih usta i jezika, iroko otvorenih i upalih oiju, ukastog lica i uiljenog nosa (tzv. hipokra-tsko lice), i umire u roku od 3 do 5 dana od poetka bolesti. Pojava peritonitisa posle ope-racije (postoperativni peritonitis) je vie vekova onemoguavala razvoj hirurgije, jer se skoro svaka abdominalna operacija ili povreda zavravala smrtonosno. To je trajalo sve do poptunog usvajanja principa asepse, poetkom dvadesetog veka. Peritonitisi se dele na: primarne (pneumokokni, streptokokni i gonokokni), koji nastaju irenjem klica putem krvi, a javljaju se kod dece; sekundarne , koji nastaju

prskanjem (perforacijom) upljih organa ili prenoenjem zapaljenja na okolinu; postope-rativne , koji nastaju kao posledica operativnih zahvata i njihovih komplikacija; tercijarne , koji nastaju naknadnom infekcijom kod bole-snika sa ascitom, kod bolesnika na peritoneo-dijalizi, na citoterapiji i imunosupresivnoj terapiji zbog malignih i sistemskih oboljenja, kada je imunitet oslabljen. Poetna terapija peritonitisa se sastoji u primeni rehidracije intravenskim putem i rastereenju digestivnog trakta nazogastrinom sondom. Antibiotici i hirurki zahvat su kljuni i podjednako zna-ajni delovi leenja. U naelu, hirurki zahvat podrazumeva otklanjanje izvora infekcije avom ili uklanjanjem obolelog organa, i-enje i ispiranje trbune duplje i drenau intraperitonealnog patolokog sadraja. Prognoza zavisi od pravovremenosti operacije, vrste peritonitisa i prateih oboljenja. Najopasniji su peritonitisi usled perforacije debelog creva (sterkoralni), udrueni sa gangrenom creva, bilijarni (uni) i postoperativni peritonitisi. Opta smrtnost kod peritonitisa je razliita i kree se u opsegu od 3 do preko 70%.

PERITONZILARNI APSCES
(engl. peritonsillar abscess), gnojna kolekcija izmeu kapsule palatinalnog krajnika i miia, kompli-kacija tonzilitisa. Bolesnik ima bol, neprija-tan zadah i oteano otvara usta. Terapija se sastoji u inciziji apscesa i davanju antibiotika.

PERKUSIJA
(engl. percussion ), metod pregleda pri kojem se udaranjem vrhova prstiju sa zamahom iz runog zgloba na 10-15cm uda-ljenosti od povrine tela, proizvodi perkutorni zvuk. Treba uvek izvesti dva udarca, jedan za drugim. Perkusija koja se vri direktno na deo tela (npr. grudni ko) naziv za direktnu per-kusiju. Indirektna perkusija je posredna per-kusija, kada se udar srednjeg prsta desne ruke (poloaj i zamah su isti kao kod direktne per-kusije) prenese prvo na prst plesimetar, tj. prstprenosilac (srednji prst leve ruke) i pri tom proizvede zvuk. Samo je srednji prst leve ruke prislonjen na mesto perkusije, dok ostali prsti i dlanovi nisu. To je tzv. digito-digitalna per-kusija.

PERKUTANA NEFROSTOMIJA
(engl. percutaneous nephrostomy ), dreniranje kanalnog sistema bubrega preko koe pomou specijalnog katetera. Vri se u cilju izvoenja dijagnostikih i terapijskih procedura. Dijagnostika procedura slui za ispitivanje bub-rene funkcije. Kao terapijski metod koristi se u cilju dekompresije gornjih mokranih puteva (kanalni sistem bubrega i ureter) gde postoji prepreka u oticanju mokrae prirodnim putem. Ona je prolazna metoda u izvoenju drugih perkutanih interventnih uroradiolokih metoda.

PERKUTANA TRANSHEPATINA HO-LANGIOPANKREATOGRAFIJA


(engl. percutaneous transhepatic cholangiopancreatography ), prikazivanje unih i pankrea-tinih puteva pomou radiopaknih supstanci (sredstva koja apsorbuju rendgenske zrake). Unose se preko katetera uvedenog u une kanale preko koe. Koristi se u dijagnostici tumora, kalkuloze unih i pankreatinih puteva.

PERKUTANI
(engl. percutaneous ), preko koe (kroz kou), sprovoenje dijagnostikih ili terapijskih postupaka primenom dijagnos-tikih ili terapijskih sredstava kroz kou.

PERLE
(engl. perlesh), pojedinana ili multipna fisura i krasta na uglu usta iji uzrok mogu da budu primarna ili naknadna infekcija mikroorganizmima kao to su candida albicans, staphilococcus, streptococcus, zatim loa higijena, dubok preklop vilica, avitaminoza riboflavina kao njen prvi znak i ostali uzroci. Moe da se pojavi jednostrano ili obostrano i da evoluira u bledu fleku na uglu ustiju praenu bolnim senzacijama i maceracijama komisure usnice. U odmaklom stadijumu, lezije koje mogu da budu izuzetno bolne mogu da se proire na usne i obraze sa masivnijim deskvamacijama epitela. Naziva se jo i cheilitis angularis, angulus infectiosus.

PERMEABILNOST
(engl. permeability), propustljivost, proputanje supstanci kroz membrane ili druge strukture.

PERMEABILNOST ELIJSKE MEMBRANE


(engl. cell membrane permeability), selektivnost elijske membrane, zahvaljujui emu se odrava razlika u sastavu intra- i ekstracelularne tenosti; lipidni sloj elijske membrane je barijera za difuziju velikih, polarnih i u lipidima nerastvorljivih supstanci, dok proteini elijske membrane grade kanale, nosae i jonske pumpe i tako omoguavaju transmembranski transport specifinih supstanci. Promena p. elijske membrane je vaan mehanizam za regulaciju mnogih elijskih funkcija.

PERMETRIN
(engl. permethrine), pedikulocid i skabicid, lek biljnog porekla koji ubija vai i parazite uge. Preparat: Ekoped ABC.

PERNICIOZNA ANEMIJA
(engl. pernicious anaemia), megaloblastna, makrocitna anemija koja nastaje zbog nedostatka unutranjeg faktora, koji je neophodan za resorpciju cijankobalamina. Sazrevanje eritrocita je poremeeno, bolest zahvata uglavnom starije oso-be, a ako se ne lei ima progresivan tok. Vremenom se javljaju oteenja zadnjih i bonih rogova kimene modine. Broj leukocita opa-da. Ispoljava se progresivnom slabou, pare-stezijama na ekstremitetima, karakteristinim bledilom, gubitkom apetita, gubitkom u teini i povienom temperaturom. Lei se parente-ralnim davanjem cijankobalamina, vitamina B12 i gvoa.

PERNIO

, v. smrzotina.

PEROKSIDAZA, POD
(engl. peroxidase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (EC 1.11.1) koji deluje na supstrat (donor elektrona) sa vodonik-peroksidom kao akceptorom elektrona (ili vodonika). Ovi enzimi uklanjaju toksine perokside unutar elija, npr. glutation reduktaza i katalaza. U klinikoj hemiji ovaj enzim se koristi kao pomoni pri odreivanju glukoze, mokrane kiseline i drugih sastojaka.

PERONEALNI
(engl. peroneal, lat. peroneus), v. peroneus.

PERONEUS
(engl. peroneal, lat. peroneus ), linjani. Predeo lista ili oznaava pripadnost ovom predelu. Najee se radi o miiima, arterijama ili ivcima.

PERORALNO
(engl. peroral), obaviti, izvriti ili uneti neto preko usta.

PERSPIRACIJA
(engl. perspiration), znojenje.

PERSPIRACIO INSENSIBILIS
, gubitak toplote tela isparavanjem sa koe, mukoznih membrana usta i respiratornih puteva. Na ovaj nain ispari 500 - 700 ml vode (isparavanjem 1g vode izgubi se oko 2,4 kJ toplote = 0,6 kCal), odnosno gubi se 50 - 70 kJ toplote na as. Ovo neosetno isparavanje se ne moe kontrolisati niti koristiti za regulaciju telesne temperature, jer nastaje usled neprekidne difuzije molekula vode kroz kou i respiratorne puteve bez obzira na temperaturu tela.

PERTHESOVA BOLEST
(engl. Perthes disease ), Legg-Calve-Perthesova bolest, koksa plana, aseptina nekroza glave butne kosti - femura. est puta je ea kod deaka. Prolazi kroz 3 stadijuma: aseptika nekroza, revaskularizacija i reosifikacija. Zbog svega ovoga, razvija se ravna, spljotena glava butne kosti koja moe kompromitovati hod i funkciju noge.

PERTUSIS
(engl. whooping, cough), veliki kaalj, magarei kaalj, kukurikavac, respiratorna bolest

prvenstveno odojeta i malog deteta. Karakteriu je uporan kaalj i esto zacenjivanje. Nije praena povienom tempe-raturom. Nakon inkubacije od 7 do 8 dana, bolest poinje kaljem koji je sve uestaliji, javlja se zacenjivanje, naroito nou. Stadijum zacenjivanja traje oko dve nedelje, a zatim sledi duga rekonvalescencija. Izaziva bolesti je Bordetella pertusis (Bordet-Gaugouov bacil), odnosno toksini ove bakterije. Najznaajniji je veliki pertusisni toksin (pertusigen) koji ima vie toksinih efekata: provocira pojavu leukocitoze sa limfocitozom, histaminu slian efekat i hipoglikemijski efekat. Bolest je praena brojnim komplikacijama od kojih su najznaajnije pertusisne pneumopatije, zatim otitisi, kod starije dece sinuzitisi. Pneumonije se javljaju i kao superinfekcije virusima i bakterijama. Za prevenciju bolesti veoma je vana sistematska DiTePer vakcinacija.

PERUT
(engl. dandruff), vidljive tanke ljuspice na koi poglavine. esto prethodi seboroinom dermatitisu.

PERVERZIJA
(engl. perversion), predstavlja izopaavanje, navoenje na zlo, iskvarenost, razuzdanost i raskalanost koja najee ima seksualnu konotaciju.

PERZISTENCIJA ZUBA
(lat. persistentio dentis), zadravanje mlenog zuba u zubnom nizu, posle uobiajenog vremena fizioloke zamene stalnim zubom.

PERZISTENTNA INFEKCIJA
(engl. persis-tent infection), infekcija koju karakterie to da inficirana elija sintetie i oslobaa virus, pri emu je elijski metabolizam neznatno oteen, tako da ona nesmetano funkcionie. Virusi se oslobaaju pupljenjem kroz membranu elije i ne dovode do njenog uginua. Antigene promene na povrini elije mogu provocirati imuni odgovor domaina.

PES
(engl. foot, lat. pes), stopalo. Distalni deo donjeg ekstremiteta. Stopalo ima dve strane i dve ivice. Strane su gornja ili poleina stopala (v. dorzum pedis) i donja ili tabanska strana (v. planta pedis). Ivice su spoljanja ili fibularna i unutranja ili tibijalna. Zadnji deo stopala se naziva peta, dok prednji deo grade prsti stopala. U sastav stopala ulaze noje (v. tarzus), donoje (v. metatarzus) i prsti stopala.

PES CAVUS
(lat. pes excavatus), deformacija stopala, gde je uzduni luk stopala povien, a prsti esto zgreni.

PESIMIZAM
(engl. pessimism), opa osobina linosti; osoba smatra ili oekuje sve ravo ili najgore. Polarizuje se na skali optimizam - pesimizam. Neki autori smatraju da je pe-simizam karakteristika depresije.

PES PLANUS
(lat. pes planus), ravno stopalo, snienje, sputenost svoda stopala, naroito uzdunog.

PESTICIDI
(engl. pesticides), supstance ili smee supstanci namenjene za prevenciju i unitavanje, suzbijanje ili smanjenje koliine tetoina koje ive na zemlji ili u vodi, izuzev mikoorganizama koji ive na ili u oveku ili ivotinjama. U svetu je registrovano oko 1500 razliitih aktivnih supstanci koje se koriste za proizvodnju nekoliko hiljada vrsta pesticida. Prema nameni dele se na: akaricide - za unitavanje grinja, insekticide - za unitava-nje insekata, fungicide - za unitavanje gljiva, nematocide - za unitavanje nematoda, herbicide - za unitavanje korova, arboricide - za unitavanje drvenastih biljaka, moluscide - za unitavanje tetnih pueva, rodenticide - za unitavanje glodara, fumigante gasove koji se koriste za sterilizaciju. U pesticide spadaju i supstance ili smee supstanci koje se koriste kao regulatori rasta biljaka, defolijanti ili desikanti. Prema hemijskom sastavu, dele se na: neorganska i metaloorganska jedinjenja (arsentrioksid, bakarsulfat, olovni arsenat, cinkfosfid, metiliva i dr.), alkaloide (nikotin, piretrin, strihnin i dr.), halogene derivate ugljovodonika (DDT, aldrin, lindan, hlordan i dr.), homologe i derivate benzena (nitrofenol, nitrokrezol, ksilen i dr.), organofosfate (malation, paration, bromofos, hlorofos i dr.), karbamate (karbaril, cineb, ciram i dr.), triazine (atrazin, aziprotil i dr.), dipiridile (parakvat i dikvat) i ostala jedinjenja (kumarin, varfarin i dr.). Prema toksinosti, pesticidi se dele na ekstremno toksine (Ia), visoko toksine (Ib), umereno toksine (II) i malo toksine (III). Rizik od trovanja postoji u pocesu sinteze, formulacije, pri pakovanju, distribuciji i primeni pesticida. Pored osoba profesionalno izloenih pesticidima, rizik postoji i za stanovnitvo pri upotrebi tretiranih proizvoda, pri boravku u prostorijama u kojima je vrena deratizacija itd.

PEANA BUVA
(engl. sand flea), tropska buva Tunga penetrans koja pripada rodu Tunga. Fertilna enka ove buve izaziva veliku neprijatnost svojim kretanjem ispod koe.

PETA
(engl. heel, lat. calx), v. kalks.

PETEHIJE
(engl. petechiae), v. purpura.

PETELJKA DEBELOG CREVA


(engl. mesocolon, lat. mesocolon), v. mezokolon.

PETELJKA TANKOG CREVA


(engl. mesentery, lat. mesenterium), v. mezenterijum.

PETIDIN
(engl. pethidine), opioidni analgetik sa brzim i kratkim dejstvom, slabiji od morfina. Nije pogodan kod jakih dugotrajnih bolova. Manje deprimira disanje od ostalih opioidnih analgetika, i zato se koristi za analgeziju u akuerstvu. Preparat: Dolantin.

PETLJA
(engl. handle, hook, loop, lat. ansa), v. anza.

PETNA KOST
(engl. heel bone, lat. calcaneus), v. kalkaneus.

PETRIJEVA OLJA
(engl. petri dish), okrugla posuda, najee od stakla, u koju se uliva na toploti rastopljena vrsta podloga u vidu okrugle ploe sa glatkom povrinom. Koristi se u bakteriologiji i mikologiji za kultivisanje razliitih vrsta bakterija i gljiva.

PETROZNI
(engl. petrous, lat. petrosus), kameni. Tkivna struktura vrste konzistencije nalik kamenoj. Termin se po pravilu odnosi na petrozni deo ili piramidu slepoone kosti (v. os temporale).

PET TUMORA
(engl. PET of tumours), zasniva se na kvalitativnom (vizualizacija) i kvantitativnom ispitivanju metabolizma glukoze (18F-deoksiglukoza) i specifinih amino-kiselina (11C-metionin, 11C-tirozin i dr.) u tumorskom tkivu. Omoguuje dijagnozu i dife-rencijalnu dijagnozu primarnih tumora, njihovih recidiva i metastaza, procenu diferentovanosti i invazivnosti tumora, kao i egzaktnu procenu efekata terapije. Rutinski se prime-njuje u dijagnostici tumora: mozga, orofa-ringsa, tireoideje, dojke, plua, kolona i rektuma, genito-urinarnog sistema, kostiju, mekog tkiva, limfoma i malignog melanoma.

PEUTZ-JEGHERSOV SINDROM

(engl. Peutz-Jeghers syndrome ), multipla polipoza intestinalnog trakta uz istovremenu pojavu melanotinih mrlja usana, bukalne sluznice i koe. Polipi su hamartromatozni, najee lokalizovani u tankom crevu. Bolest se javlja familijarno, a nain nasleivanja je autosomno dominantan. Maligni potencijal polipa je relativno slab, ali su esta krvarenja i intususcepcije. Leenje je hirurko.

PEVAKI VORII
(engl. singers nodules ), zadebljanje sluznice u obliku voria na spoju prednje i srednje treine glasnica. Nastaju zbog nepravilne upotrebe glasa. Izazivaju promuklost, a terapija je kombinacija mikrohirurgije, konzervativne terapije i rehabilitacije.

PEYRONIEVA BOLEST
(engl. Peyronies disease), induratio penis plastica: vie ili manje izraena fibrozna transformacija u vezivnom tkivu penisa (fibrozni septum, tunica albuginea). Nepoznate je etiologije, postoje bolovi i krivljenja penisa u erekciji to onemoguava kopulaciju. Leenje: medikamentozno, fizikalna terapija, zraenje i hirurki tretman.

PFEIFFEROV SINDROM
(engl. Pfeiffer syndrome ), sindrom koji karakteriu: kranio-stenoza, debeli palevi i veliki noni prsti, sindaktilija aka i stopala, turibrahikefalija, asimetrija lobanje, hidrocefalus, maksilarna hipoplazija, progenija, prast nos, okularni hipertelorizam, antimongoloidni nagib palpebralnih fisura, proptoza, strabizam, gotsko nepce, irok alveolarni nastavak, malokluzije III klase, teskobnost zuba, epilepsija; inteligencija obino normalna, mada je mentalna retardacija kod nekih otkrivena; prekobroj-ni zubi, gingivalna hipertrofija, stenoza pilorusa, malpozicija anusa, atrezija hoana, kriptorhizam, abnormalnosti bubrega, kongenitlani defekti srca. Prenosi se autosomno dominantnim nainom nasleivanja.

PG
(engl. prostaglandin), v. prostaglandini.

PGA,
1.skr. za prostaglandin; ima ih vie a obeleavju se brojem u indeksu npr. PGA1, PGA2 itd.; 2.v. poliglandularni autoimuni sindrom.

pH
(engl. pH), mera koncentracije vodonikovih jona u rastvoru koja slui za izraavanje aciditeta i alkalnosti rastvora. pH je logaritam koncentracije slobodnih vodonikovih jona u molima na litar, izraen kao pozitivan broj. pH skala je opsega od 0 do 14. Neutralna sredina je 7,0. Svi brojevi ispod 7 oznaavaju kiselost, koja se poveava pribliavanjem 0. Brojevi iznad 7 oznaavaju porast

alkalnosti sredine. pH krvi zdravih ljudi se odrava izmeu 7,35 do 7,45. Ispod ovog opsega je stanje acidoze, a iznad alkaloze. Konstantan pH odravaju puferi i tako tite fizioloke funkcije osetljive na promene pH.

pH INDIKATOR
(engl. pH indicator), organsko jedinjenje koje menja boju pri prelasku kiselog oblika u jonski oblik (ili so). Postoje brojni pH indikatori, koji pokrivaju razliite pH oblasti (npr. bromkrezol zeleno, kongo crveno, fonolftalein, timol plavo itd.).

pH METAR
(engl. pH meter), instrument kojim se pH meri elektrohemijski (potenciometrijski). Ovaj instrument ima dve elektrode, osetljivu staklenu elektrodu na vodonini jon i kalomelovu referentnu elektrodu, kao i potenciometar za merenje razlike u naponu koji postoji izmeu dve elektrode uronjene u rastvor iji se pH meri. pH je u linearnoj funkciji izmerenog napona.

Phe
(engl. phenylalanine), v. fenilalanin.

PICKWICK SINDROM
(engl. syndroma Pickwick), ekstremna gojaznost usled koje dolazi do hipoventilacije, porasta ugljendioksida koji ne stimulie respiratorni centar to ima za posledicu pad parcijalnog pritiska kiseonika u arterijskoj krvi i pospanost. Ove osobe imaju esto apnoju spavanja. Smanjivanjem telesne teine popravlja se ventilacija plua, gasna razmena i otklanja pospanost.

PIEMIJA
(engl. pyemia), opta infekcija organizma klicama koje izazivaju gnojenje, kada krvotok predstavlja samo transportni put za klice koje mogu bilo gde u organizmu stvoriti septine metastaze. Septine metastaze su posledica lokalnog razmnoavanja klica iz septinog embolusa uz nastanak lokalnog gnojenja i apscesa u tkivima udaljenim od mesta ulaska uzronika.

PIEZOELEKTRINI EFEKT
(engl. piezoelectric effect), polarizacija nekih neprovodnih kristala koja nastaje kao posledica mehanikog pritiska. Proizvedena elektrina polarizacija je proporcionalna pritisku, a smer joj se menja ako pritisak pree u istezanje.

PIGMENT
(engl. pigment), obojena materija u obliku zrnaca u elijama.

PIGMENTACIJA
(engl. pigmentation), ogra-nieno ili difuzno nakupljanje pigmenta u koi i/ili sluzokoama. Moe biti uroeno ili steeno.

PIGMENTNI VILONODULARNI SINOVITIS


(engl. synovitis villonodularis pigmentosa), hronino zapaljenje jednog, najee kolenskog zgloba. Nastaje zbog proliferacije mezenhimnog tkiva sinovijalne membrane zgloba, koje stvara vilozne resice, koje mogu spajanjem formirati nodule (vorie) koji su mrko obojeni zbog prisustva hemosiderina. Promene mogu biti ograniene (na deo sinovije) ili difuzne, a kliniki ih karakterie bolan otok zgloba, u kome se nalazi hemoragina sinovijska tenost. Promene mogu biti lokalizovane na sinovijalnim ovojnicama tetiva, najee na akama. Terapija je hirurka.

PIJA MATER
(engl. pia, lat. pia mater), meka modana ovojnica ili modanica. Unutranji, tanki vezivni omota mozga i kimene modine. Meka modana ovojnica prisno nalee na povrinu mozga i kimene modine zalazei u lebove i pukotine.

PIJANSTVO
(engl. alcoholism), bolesno sta-nje uzrokovano preteranim unosom alkoholnih pia.

PIJAVICA
(engl. leech), pripada grupi brojnih ivotinjskih ili krvopijuih glista unutar klase Hirudinea. Karakteriu je tipino segmentirano telo sa izraenim spoljanjim prstenovima, pijavkama na svakom kraju i ustima na prednjoj pijavki. Hermafroditi su. ivotni ciklus se odvija uglavnom u sveim vodama, a kod svega nekoliko morskih i tropskih formi na zemlji. Vrsta Hirudo medicinalis se ranije koristila u medicinske svrhe za iskrvljivanje pacijenata.

PIJELEKTAZIJA
(engl. pyelectasia), izolovana dilatacija bubrene karlice najee nastala kao rezultat opstrukcije protoka urina bilo koje etiologije.

PIJELITIS
(engl. pyelitis), 1. zapaljenje bubrene karlice; praeno je bolovima u slabinama, iritabilnou mokrane beike, remitentnim temperaturama, krvavim ili gnojavim urinom, dijarejom, mukom, gaenjem i povraanjem; izazvano obino Gram-negativnim bakterijama; leenje je kapsulno antibioticima; 2. termin koji oznaava zapalje-nje kanalnog sistema bubrega.

PIJELO(engl. pyelo-), odrednica u sloenicama koja oznaava neto u vezi sa bubrenom karlicom.

PIJELOGRAFIJA
(engl. pyelography), uroloka kontrastna rendgenska metoda, koja na fizioloki nain prikazuje organe koji seceniraju i transportuju urin. Prikazuje morfoloke promene mokranih puteva i do odreene mere funkciju bubrega. Vrste: intravenska urografija ( engl. intravenous p.), nefrotomografija (engl. nephrotomography ), retrogradna pijelografija Chevassu (engl. retrograde p.), anterogradna pijelografija (engl. anterograde p.).

PIJELOLITOTOMIJA
(engl. pyelolithotomia), zasecanje ili seenje (incizija) bubrene karlice radi vaenja kamena operativnim putem.

PIJELONEFRITIS
(engl. pyelonephritis), zapaljenje bubrene karlice i bubrega bilo koje etiologije, najee izazvano Gram-negativ-nim bakterijama ascendentnim irenjem.

PIKA
(engl. pica), poremeaj ishrane koji se sastoji u neodoljivom prohtevu da se jedu predmeti nepodesni za ishranu. Moe da se javi kod nekih ena u trudnoi, ili u nekim psihopatolokim sluajevima u vidu neodo-ljive potrebe za unoenjem boje, gline, blata i materija koje ne slue ishrani.

PIKORNA VIRUSI
(engl. picornaviruses) po-rodica malih RNK virusa koja je dobila ime prema latinskoj rei pico mali + RNA, jedna od najveih i najznaajnijih za humanu i veterinarsku patologiju. Kod oveka izazivaju irok spektar oboljenja, poev od bezazlenih prehlada do tekih formi miokarditisa, meningitisa i paraliza. Za oveka su najznaajniji rodovi entero virus i rino virus.

PIKRINSKA KISELINA
(engl. picric acid), uobiajen naziv za 2,4,6-trinitrofenol (RMM 229,11). U klinikoj hemiji ovo jedinjenje se koristi u reakciji odreivanja kreatinina pomou tzv. Jaffeove reakcije.

PIKSEL
(engl. pixel), osnovni element digitalne medicinske slike. V. element slike.

PILEFLEBITIS
(engl. pylephlebitis), zapa-ljenje vene porte. Nastaje irenjem zapaljenja sa izvesnih organa trbune duplje. Moe se javiti samostalno ili udrueno sa piletrombozom. Pileflebitis i piletromboza mogu izazvati apsces, zapaljivo ognjite u jetri.

PILING
(engl. pilling), arteficijalno perutanje povrnog oroalog sloja epiderma koje se izvodi u terapijske svrhe fizikim ili hemij-skim sredstvima.

PILO
- ,dlaka, kao prefiks oznaava da je neto u vezi sa dlakom.

PILOEREKCIJA
(engl. piloerection ), usprav-ljanje dlaka, nakostreenost dlaka. Predstavlja mehanizam za smanjeno odavanje toplote u okolinu u cilju odranja telesne temperature. Uspravan poloaj dlake stvara tanak sloj izolatorskog vazduha neposredno uz kou, ime se znatno smanjuje prenos toplote na okolinu. Ovaj mehanizam nije vaan kod ljudi, ve kod ivotinja. Nastaje usled kontrakcije mi-ia koji su vezani za folikul dlake pod dej-stvom simpatikusa.

PILOKARPIN
(engl. pilocarpine), miotik, suava zenicu oka, smanjuje intraokularni pritisak i koristi se u obliku kapi za leenje glaukoma. Preparat: Miokarpin.

PILOMOTORNI
(engl. pilomotor), koji izaziva kretanje dlake, kao piloerektorni miii.

PILOROPLASTIKA
(engl. pyloroplasty), operativni zahvat kojim se presecanjem miia izlaznog dela eluca (pilorusa) i odgovarajuom rekonstrukcijom, postie proirenje otvora izmeu eluca i dvanaestopalanog creva. Ovo se radi kod: uroene stenoze pilorusa kod odojadi, koja ne mogu da se hrane kada se preseca samo hipertrofisani mii steza pilorusa (m. sfincter pylori), dok sluzokoa ostaje nepovreena, a tkiva iznad miia se popreno zaiju (Ramstedtova ope-racija); kod oiljnih stenoza zbog ulkusne bolesti duodenuma (stenosis pylori), u sklopu operativnih zahvata na nervima eluca (trun-kalna i selektivna vagotomija), u svrhu traj-nog reavanja ulkusne bolesti i prepreke; prilikom trunkalne i selektivne vagotomije tokom hirurkog leenja bilo kog oblika ulkusne bolesti duodenuma ili eluca: bolne faze, penetracije, krvarenja, perforacije; posle presecanja jednjaka u bilo koju svrhu (plastike, transekcije), poto tom prilikom uvek budu preseeni vagusni ivci, bez kojih je otvaranje pilorusa

nemogue. Piloroplastika se radi na vie naina, a najei su: uzduno presecanje prednjeg zida pilorinog kanala i popreni av, kruno isecanje tkiva i popreni av, presecanje po tipu obrnutog slova U i popreni av. Formiran otvor na pilorusu ne sme biti suvie irok, poto to dovodi do vraanja (refluksa) ui u eludac, niti suvie uzak, poto e nastati stenoza; odgovarajui prenik pilorusa je 2,5 cm.

PILORUS
(engl. pylorus, lat. pylorus), donji, horizontalni deo eluca koji se nalazi izmeu tela eluca i poetnog dela dvanaestopalanog creva. Sastoji se od: predvorja (antrum pilorikum) i pilorinog kanala (kanalis pilorikus).

PILORUSNA STENOZA
(engl. pyloric stenosis), kod odraslih karakterie je hipertrofija miinog sloja pilorusnog kanala. Stenoza moe biti benigna i maligna. Najee nastaje u fazi izleenja ulkusa pilorusa. Spazmolitici dovode do blagog poputanja stenoze. U suprotnom dolazi do fibroziranja promene. Rendgenoloki se vidi dilatacija eluca koji je ispunjen gasom i ostacima hrane, sa sma-njenom prisutnou gasa u tankom i debelom crevu.

PILOSEBUMSKI
(engl. pilosebaceous), kao pilosebumska jedinica ili aparat, podrazumeva koren dlake sa pripadajuom lojnom lezdom.

PILOT ISTRAIVANJE
(engl. pilot study), preliminarno (probno) istraivanje koje se planira i sprovodi sa ciljem da se ustanovi da li ima smisla, sa stanovitva rezultata, vremena i trokova da se sprovede vee istraivanje.

PIMOZID
(engl. pimozide), antipsihotik slian hlorpromazinu, ali deluje manje sedativno. Koristi se za leenje shizofrenije i drugih psihoza. Nije u prometu u Jugoslaviji.

PINAVERIUM
(engl. pinaverium), spazmolitik sa dejstvom na gastrointestinalni trakt i une puteve. Koristi se za oputanje spazama creva i unih puteva i u pripremi bole-snika za rendgenske preglede. Preparat: Di-cetel.

PINDOLOL

(engl. pindolol), beta-blokator koji ima unutranju simpatiku aktivnost, pa zato ree izaziva bradikardiju i hladnou nogu nego ostali beta-blokatori. Koristi se za leenje angine pektoris, sranih aritmija, hipertenzije i anksioznosti. Nije u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Visken.

PINEALNA LEZDA
(engl. epiphysis, pineal gland, lat. epiphysis, corpus pineale), v. epifiza.

PINK PUFFER
(engl. pink puffer), oboleli od hronine opstruktivne bolesti plua (emfizema) koji uglavnom imaju normalne gasove u krvi uprkos prisutnoj dispneji (rumeni du-vai).

PIOGENI ARTRITIS
(engl. pyogenic arthritis), v. bakterijski artritis.

PIOPNEUMOTORAKS
(engl. pyopneumothorax), prisustvo gnojnog sadraja i vazduha u pleuralnom prostoru.

PIOREJA
(engl. pyorrhea), protok gnoja. Obino se odnosi na gnojni ispirak iz sinusa i bronhijalnog stabla, a moe i iz desni. Izazvana je raznim piogenim bakterijskim infekcijama.

PIOTORAKS
, v. empijem.

PIPEMIDINSKA KISELINA
(engl. pipe-midic acid), uroantiseptik iz grupe hinolona. Koristi se oralno za leenje infekcija mokranih puteva. Preparati: Pipegal, Pipem, Uripam.

PIPERACILIN
(engl. piperacillin), antipseu-domonasni penicilin. Koristi se u vidu injekcija ili intravenskih infuzija za leenje tekih infekcija izazvanih pseudomonasom. Prepa-rati: Akocil, Pipril, Tazocin.

PIPERAZIN
(engl. piperazine), lek protiv crevnih parazita: dejih glista (Ascaris lumbricoides) i malih dejih glista (Entero-bius/Oxyuris vermicularis). Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

PIPETA
(engl. pipette), staklena ili plastina transparentna cev koja je suena na jednom kraju i koja se koristi za merenje male koli-ina tenosti. Pipeta koja se koristi za odme-ravanje zapremine manje od 1 mL esto se naziva mikropipeta.

PIPIDA
, p-izopropil IDA, derivat iminodiacetil siretne kiseline, sporo se izluuje iz jetre u u; obeleen sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slui za izvoenje hepatobilijarne scintigrafije i detekciju duodenogastrinog refluksa.

PIRACETAM
(engl. piracetam), nootropni lek nejasnog mehanizma dejstva na CNS i nedokazane efikasnosti. Navodno, poboljava motornu koordinaciju, orijentaciju i psihiko stanje kod bolesnika posle apopleksije, trauma, operacije i u senilnosti. Preparati: Noo-tropil, Oikamid, Piracetam.

PIRAMIDALNI PUT
(engl. corticospinal tract, lat. tractus corticospinalis), v. traktus kortikospinalis, v. traktus piramidalis.

PIRANTEL PAMOAT
(engl. piranthel pa-moat), antihelmintik efikasan protiv crevnih parazita Enterobius vermikularis (engl. Enterobius vermicularis), Strongiloides stercoralis i Trichiuris trichura. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Combantrin.

PIRAZINAMID
(engl. pyrazinamide), antituberkulotik koji dobro prodire u sva tkiva, ali se brzo stvara rezistencija, pa se koristi u prvim fazama leenja tokom 2 - 3 meseca. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

PIRAZOLONI
(engl. pyrazolone derivatives), analgetici, antipiretici i nesteroidni antiinflamatorni lekovi pirazolonske strukture: aminofenazon, noraminofenazon, propifenazon, azapropazon, fenilbutazon. Zbog otee-nja kostne sri i po ivot opasne agranulocitoze naputaju se i povlae iz upotrebe.

PIREKSIJA
(engl. pyrexia ), groznica, febrilno stanje, nenormalno povienje telesne tempe-rature izazvano prisustvom pirogenih materija u krvi i podeavanjem termoregulacionog centra da normalno radi, ali

na viem nivou ( iznad 37 oC ).

PIREKSIJA NEPOZNATOG POREKLA


(engl. fever of unknown origin - FUO), temperatura koja je viekratno poviena iznad 38,3oC, traje due od tri nedelje, a priroda oboljenja ne moe se otkriti ni nakon sedmodnevnog ispitivanja u bolnici (Petersdorf, Beson 1961). Normalna radiografija plua, nekarakteristine promene pri fizikalnom pregledu i pri pregledu krvne slike i mokrae uslov su veine autora za prihvatanje navedene definicije. U poslednje vreme iz navedene klasine definicije izdvajaju se pacijenti koji imaju neutropeniju, HIV infekciju ili kod kojih je temperatura nastala u bolni-kim uslovima. Za njih, zbog prirode imunolokog stanja ili posebnih epide-miolokih uslova, vae druga pravila i definicije. Oko 50% klasinih pireksija nepoznatog pore-kla ine infekcije. Meu tim bolestima vano mesto zauzima tuberkuloza, posebno vanplune lokalizacije. Tu se ubrajaju (apscesi) infekcije razliitih lokalizacija, sepsa, endokarditis, infekcije herpes virusima (CMV , E. Barr), visceralna lajmanijaza, bruceloza, salmoneloza, jersinioza, infekcije izazvane mikoplazmom, legionelom, listerijom, psitakoza, Q-groznica i brojne druge bakterijske, virusne, parazitarne i gljivine bolesti koje mogu imati posebnu geografsku i epidemioloku distribuciju. Neinfektivne bole-sti, posebno tumori limfnog i drugih tkiva, sistemske bolesti vezivnog tkiva (sistemski eritemski lupus, razliiti vaskulititisi), Stillova bolest, granulomatozne bolesti tipa sarko-idoze, inflamatorne crevne bolesti (ulcerozni kolitits, Kronova bolest), hipertireoza, porodina mediteranska groznica, febrilnost vezana za veliki broj lekova i konano ve-taki izazvana (ili izmiljena) temperatura razliitim sredstvima, ine reenje problema febrilnosti nejasnog porekla jednim od najsloenijih medicinskih zadataka. Pored bakteriolokih metoda izolacije i identifikacije eventualnog infektivnog uzronika, za razja-njenje porekla bolesti koriste se najraz-liitiji dijagnostiki postupci, od klasinih metoda ispitivanja krvi i urina do najsavremenijih postupaka prikazivanja delova tela tipa kompjuterizovane tomografije i nuklearne magnetne rezonancije.

PIRENZEPIN
(engl. pirenzepine ), selektivni antagonist muskarinskih M1 receptora, sm-njuje luenje kiseline u elucu i motilitet creva. Koristio se za leenje ulkusa eluca i duodenuma, ali je naputen zbog uvoenja efikasnijih lekova. Sada se koristi u eksperimentalne svrhe. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

PIRETRIN
(engl. pirethrin ), pedikulocid i insekticid biljnog porekla. Koristi se za leenje valjivosti glave i stidnog predela. Preparat: Bubil.

PIRIDIN
(engl. pyridine), azotni analog benzena sa aromatinim prstenom. U prirodi postoje brojni derivati piridina.

PIRIDIN NUKLEOTID
(engl. pyridine nucleotide), difosfopiridin (DPN) ili trifosfo-piridin (TPN) nukleotidi. Ovi nukleotidi sadre piridin kao deo svoje molekulske strukture. Znaajni su enzimski kofaktori koji sudeluju u oksidoredukcionim reakcijama. Prema novoj nomenklaturi nazivaju se nikotin-amid adenin dinukleotid (NAD) i nikotin-amid adenin dinukleotid fosfat (NADP).

PIRIDOKSAL-5-FOSFAT
(engl. pyridoxal-5-phosphate), anjonski oblik estra piridoksala i fosforne kiseline, odnosno jedan od oblika vitamina B6 (RMM 247,15). Koenzim je u brojnim reakcijama ukljuujui slobodne aminokiseline, npr. aminotransferaze, dekarboksilaze aminokiselina itd.

PIRIDOKSAMIN
(engl. pyridoxamine), jedan od tri aktivna oblika vitamina B6.

PIRIDOKSIN
(engl. pyridoxine), oblik vitamina B6 sa alkoholnom grupom, koji se prevodi u aktivnije oblike vitamina B6, piridoksal i piridoksamin fosfat.

PIRIDOSTIGMIN
(engl. pyridostigmine), inhibitor holinesteraze, derivat neostigmina efikasan i posle oralne primene. Koristi se za leenje mijastenije gravis, postoperativne ato-nije creva i mokrane beike. Preparat: Mestinon.

PIRIFORMNI KORTEKS
(engl. piriform cortex, piriform area, lat. cortex piriformis ), deo mirisnog mozga u koji spadaju prednji deo parahipokampalne vijuge, unkus i spo-ljanja mirisna traka.

PIRIFORMNI REANJ
(engl. piriform cortex, piriform area, lat. cortex piriformis), v. piriformni korteks.

PIRIMETAMIN
(engl. pyrimethamine), antimalarik, koji se koristi u kombinaciji sa dapsonom ili sulfadoksinom. Koristi se za leenje, ali ne i za profilaksu malarije izazvane Plasmodium falciparum, kao i za leenje toksoplazmoze. Preparat: Daraprim.

PIROFOSFAT

(engl. pyrophosphate ), jon koji se formira razgradnjom nukleozid-trifosfata. Fosfat se otcepljuje usled dejstva enzima neorganske pirofosfataze.

PIROGEN
(engl. pyrogen ), supstanca koja dovodi do nastanka groznice. Moe biti bakte-rijskog porekla (endotoksin), endogenog pore-kla (interleukin - 1); egzogenog porekla (bakterijski endotoksini ili drugi produkti mikroorganizama, kompleksi antigen-antitelo, virusi ili sintetski polinukleotidi, nekompatibilna krv i krvni produkti, produkti androgena).

PIROGRO ANA KISELINA


(engl. pyruvic acid), CH3CO-CO2H, znaajan intermedijer u metabolizmu ugljenih hidrata i aminokiselina. Metaboliki se moe oksidovati do acetil CoA, koji zatim ulazi u ciklus trikarboksilnih kiselina.

PIROKSIKAM
(engl. piroxicam), nesteroidni antiinflamatorni lek sa dugim dejstvom, pa moe da se daje samo jednom dnevno. Koristi se za leenje reumatoidnog artritisa i drugih reumatikih bolesti. Preparati: Feldene, Roxicam.

PIROLIZA
(engl. pyrolisis), toplotna razgrad-nja organskih supstanci.

PIROMANIJA
(engl. pyromania ), nekontro-lisan repetitivan i ne svojom voljom, ve impulsom, izveden akt izazivanja paljevine, a slui kao odbrana od neeljenih ideja i elja sa ciljem redukcije anksioznosti.

PIRUVAT
(engl. pyruvate), so, estar ili disosovani oblik pirogroane kiseline.

PIRUVAT KINAZA
(engl. pyruvate kinase), enzim iz roda transferaza (ATP piruvat 2-O-fosfotransferaza, EC 2.7.1.40) koji katalizuje reakciju fosfoenolpiruvat + ADP = piruvat + ATP. Ovo je krajnja reakcija EmbdenMeyerhofovog puta glikolize, jedne od dve reakcije u kojima se stvara adenozin-trifosfat. Genet-ski deficit ovog enzima izaziva sniavanje koncentracije ATP-a i defekte elijske membrane koji dovode do nesferocitne hemo-litike anemije.

PITIRIJAZA

(engl. pityriasis), brojne papule i male ploe sa tankom ljuspom koja je esto najvidljivija na rubu promene. Promene su najbrojnije na trupu i esto prate linije istezanja koe.

PITUITARNA LEZDA
(engl. pituitary gland, hypophysis, lat. glandula pituitaria), v. hipofiza, glandula pituitarija.

PITUITARNI PATULJASTI RAST


(engl. pituitary dwarfs), mali rast nastao zbog nedostatka hormona rasta iz hipofize. Rast je proporcionalan i ne postoje mentalne promene, ali seksualni razvoj moe biti oteen. Danas je mogua efikasna supstitucija biosintetskim hormonom rasta.

PITYRIASIS ALBA
(engl. pityriasis alba), bledo ruiaste ili svetlo smee, jasno ograni-ene makule sa branastim perutanjem na po-vrini. Najee se javlja kod dece, obino na koi lica.

PITYRIASIS ROSEA
(engl. pityriasis ro-sea ), akutna erupcija promena na koi ugla-vnom trupa, u vidu, tzv. primarnog medaljona, a potom brojnih, obino eritematoznih papula i manjih ploa sa ili bez povrne, bele, branaste deskvamacije. Prisutan je i oseaj svraba.

PITYRIASIS VERSICOLOR
(engl. pityriasis versicolor), sin. tinea versicolor. esta, hronina gljivina infekcija najpovrnijeg sloja epiderma koja esto recidivira. Uzronik je Pityrosporon ovale. Manifestuje se u vidu razliito prebojenih makula na koi sa povrnom, branastom deskvamacijom.

PIURIA
(engl. piuria), prisustvo gnoja u mo-krai, odnosno 10 leukocita u mm3 mokrae. Kod 97% bolesnika udruena je sa simptomatskom bakteriurijom. Prisustvo piurije kod bolesnika koji imaju simptome infekcije mokranih puteva, ali bez signifikantnog broja bakterija u urinokulturi, obavezuje da se traga za tuberkulozom ili infekcijom Hlamidiama. Prisustvo leukociturije, koje moe da bude posledica zapaljenja genitalnih organa ena ili koje se odrava posle leenja bakteriurije, zahteva dodatna ispitivanja. Pored toga, nalaz leukocita u mokrai nije sam po sebi spe-cifian za infekciju i esto se moe nai kod bolesnika sa kalkulozom, papilarnom nekrozom i intersticijskim nefritisom, pa ak i u nekim tipovima glomerulonefritisa.

PIVAMPICILIN
(engl. pivampicillin), estar ampicilina koji se bolje resorbuje posle oralne primene i ree izaziva

prolive kao neeljena dejstva od samog ampicilina. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

PIZIFORMNI
(engl. pisiform, lat. pisiformis), onaj koji je nalik zrnu graka, grakast.

PIZOTIFEN
(engl. pizotifen), antihistaminik i antagonist serotonina, a strukturno slian triciklikim antidepresivima. Koristi se oralno u profilaksi migrene. Neeljeno dejstvo je pospanost, koja se moe izbei malim poet-nim dozama. Preparat: Sandomigran.

PK
(engl. pyruvate kinase), v. piruvat kinaza.

PLACEBO
(engl. placebo), preparat koji sadri farmakoloki neutralnu supstancu, a po obliku i izgledu placebo preparat se ni po emu ne razlikuje od novog leka koji se ispituje. Koristi se kao kontrola u klinikim ispitivanjima novih lekova radi eliminisanja subjektivnosti u proceni rezultata leenja.

PLACEBO EFEKT
(engl. placebo effect), realno dejstvo placebo preparata koje se zasniva na psiholokim faktorima koji mogu doprineti da se bolesnik koji eli da ozdravi zaista osea bolje posle uzimanja bilo kog leka, pa i placebo preparata. Placebo efekt je naroito izraen u bolestima kod kojih je bol jedan od vodeih simptoma i kod psihosomatskih poremeaja.

PLACENTA
(engl. placenta), posteljica; organ ovuluma koji se stvara krajem treeg meseca trudnoe iz upastog horiona i bazalne deci-due. Sastoji od svih elemenata koji se nalaze izmeu krvi majke i krvi ploda. U prvoj polo-vini trudnoe placenta je deblja i sastoji se od kontinuiranih slojeva sinciciotrofoblasta i citotrofoblasta, zatim mezenhima horionskih resica i endotela zida fetalnih kapilara u resicama. Posle 20. nedelje razvoja elije citotrofoblasta postaju ljuspaste i nestaju na velikim povrinama, ostajui samo mestimino u vidu nepravilnih gomilica i polja. Kako trudnoa odmie placentalna membrana postaje sve tanja, obezbeujui sve efikasniju i sve veu razmenu materija neophodnu za brz porast teine ploda. Razmena raznih materija se, dakle, neprestano odvija izmeu krvi majke i krvi ploda, ali nikada ne dolazi do njihovog meanja. Placenta je neophodna u razmeni materija izmeu majke i ploda, zatiti ploda od infekcije i stvaranju hormona neophodnih za odravanje trudnoe. U toku razmene materija, posteljica obavlja tri vane funkcije: nutritivnu, respiratornu i ekskretornu. Poste-ljica predstavlja i zatitnu barijeru, koju, dok je neoteena i zdrava, ne mogu da prou uoblieni elementi i krupne estice, kao to su eritrociti majke i druge njene elije. Antigeni

lako prolaze kroz posteljicu u oba smera, izazivajui stvaranje odgovarajuih antitela. Neoteena posteljica titi plod samo od bakterijske infekcije, ali ne i od prodiranja toksina i virusa. Vri i sekretornu funkciju, te na taj nain predstavlja i lezdu sa unutranjim luenjem. Razvija se najee na prednjem ili zadnjem zidu materice i tada se naziva normalno usaenom posteljicom.

PLACENTA ACCRETA
(engl. placenta ac-creta ), tei patoloki oblik usaivanja pos-teljice, kada posteljine upice probijaju bazalnu deciduu i srastaju sa miinim slojem materice. Javlja se pri nepovoljnim uslovima za usaivanje oploenog jajeta u materici, odn. pri slaboj decidualnoj reakciji endometrijuma. Ovo stanje je veoma opasno, jer zbog nemogunosti spontanog odlubljivanja placente, nastaje obilno atonino krvarenje u treem dobu poroaja.

PLACENTALNI HUMANI LAKTOGEN, hPL


(engl. placental lactogen, human), polipeptidni hormon sa jednim lancem (RMM 38.000), koji lui placenta poev od pete nedelje trudnoe. hPL je veoma slian hormonu rasta i ima laktogenu i somatotropnu aktivnost.

PLACENTA PREVIA
(engl. placenta previa), oblik nisko usaene posteljice kada tkivo ovog organa delimino ili potpuno pokriva unu-tranje ue materice. (Nisko usaena posteljica je stanje kada je donja ivica posteljice uda-ljena od unutranjeg ua materice za vie od 7 cm). Ako posteljica svojom ivicom samo dodiruje unutranje ue grlia materice, radi se o marginalnoj p. p. , ako ga delimino pokriva to je parcijalna p. p. , a ako ga potpuno zatvara - totalna ili centralna p. p.

PLAK
(engl. plaque),1. ploa, primarna eflorescencija iznad nivoa okolne koe najee nastaje spajanjem vie papula kao kod psorijaze, ali moe biti i posledica dugog eanja, tzv. lihenificirani plak; 2. dentalni p. , mekan, tanak film ostataka hrane, mucina i mrtvih epitelijalnih elija nataloenih na zube koji stvaraju sredinu za razvoj raznih mikroorganizama specijalno lactobacillus acidophilus i drugih laktobacila, streptococcusa, micrococcusa i ostalih koka, zatim cladothrix placoidesa, actinomycetesa i neisseria. Prvih nekoliko dana u plaku sastavljenom od organskog matriksa (polisaharidi, proteini, karbohidrati, lipidi) i neorganskih materija (kalcijum, fosfor, magnezijum) bakterije se razmnoavaju da bi se kasnije uz maturaciju organskog sastava broj bakterija smanjivao. Plak igra etioloku ulogu u pojavi i razviu zubnog karijesa i gingivalnih i periodontalnih obo-ljenja.

PLANARNI SCINTIGRAM
(engl. planar scintigraphy), v. scintigrafija.

PLANIN(AR)SKA BOLEST

(engl. mountain sickness), sindrom iji je uzrok izloenost visini na kojoj je koncentracija kiseonika u toj meri smanjena da se kao posledica javlja hipoksemija. Akutna forma (Acostaovo obo-ljenje) moe da bude primeena nakon boravka od nekoliko asova na velikoj visini, a manifestuje se malaksalou, vrtoglavicom, zadihanou, glavoboljom, gaenjem, povra-anjem, nesanicom, smanjenjem mentalnog kapaciteta, rasuivanja i utuenou. Hroni-nu formu (bolest Anda) odlikuje smanjena tolerancija hipoksije, kod prethodno aklimatizovanih osoba i sekundarna policitemija. Bolest moe da se ispolji u dva oblika: enfizematoznom, sa dispneom kao glavnim simptomom, pojavom bronhitisa i laringitisa, cijanozom i eritemom praenim crvenilom koje esto evoluira u cijanozu, malaksalou, gla-voboljom, povremenim stuporom, parestezi- jama, gubitkom apetita, gaenjem, povraa-njem, smanjenjem otrine vida. Subakutna fo-rma je kliniki izraenija od hronine, slina akutnoj samo to due traje. Hronina i subakutna mogu biti izraene silaskom u predele nie visine ili na morski nivo.

PLANOCELULARNI KARCINOM
(engl. squamous cell carcinoma), v. karcinom skvamoznih elija.

PLANTA PEDIS
(lat. planta pedis), taban, donja strana stopala.

PLANTARAN
(engl. plantar, lat. plantaris), koji se odnosi na taban ili pripada tabanu.

PLANTARNA BRADAVICA
(engl. wart, verruca plantaris), v. veruka, bradavica.

PLANTARNI FASCIITIS
(engl. plantar fasciitis), fibrozne promene u fasciji tabana, koje mogu zahvatiti i potkono tkivo i kou tabana dovodei do fleksionih kontraktura prstiju stopala i deformacije stopala po tipu pes cavus.

PLASTICITET ZADNJIH ROGOVA


(engl. dorsal horn plasticity), promene aktiviteta neurona zadnjih rogova kimene modine koje mogu trajati satima ili danima, nastale kao posledica oteenja tkiva. Te promene podrazumevaju poveanu ekscitaciju, smanje-nje praga nadraaja na mehanike stimuluse i poveanje receptivnog polja, a u njihovom nastanku umeani su brojni neurotransmiteri.

PLASTIKA BRADE

(engl. chin plasty), hirur-ko poveanje bradnog predela kotanim tkivom pacijenta ili implantacijom aloplas-tinih materijala.

PLASTIKA NOSA
(engl. rhinoplasty), hirurki postupak korekcije oblika, veliine i poloaja spoljanjeg nosa, nosne piramide (estetski efekat), i korekcija iskrivljenog septuma radi poboljanja disanja (funkcionalni efekat).

PLATIBAZIJA
(engl. platybasia), razvojna anomalija lobanje ili steeno razmekanje kostiju lobanje, koje karakteriu: prominencija poda zadnje lobanjske jame na gore prema foramen magnumu; poravnjanje baze lobanje tj. uveanje normalnog ugla baze koji iznosi 135o (mereno na profilnom snimku lobanje). Moe biti i sekundarni fenomen kod novoroene dece i odojadi sa hidrocefalusom i kod nekih oblika kraniostenoze. Platibazija sama po sebi ne dovodi do kompresivnih pojava, pa je to razlikuje od bazilarne impresije.

PLATIZMA
(engl. platysma muscle, lat. platysma), potkoni mii vrata. Parni, tanki i prostrani mii pravougaonog oblika koji se prua kroz potkono tkivo prednjeg predela vrata. Platizma je vrsto srasla uz duboku stranu koe prednjeg predela vrata. Njenu duboku povrinu pokriva povrinski list vratne fascije. Ovaj mii kontrakcijom pov-lai donju usnu i ugao usana nanie, zateui isovremeno kou prednjeg predela vrata.

PLATO(engl. platy-), odrednica za kombinovanje rei odnosi se na: 1. ravan ili irok; 2. deo akcionog potencijala.

PLAZMA
(engl. plasma), teni deo krvi, limfe; v. krvna plazma.

PLAZMA ELIJSKI MIJELOM


(engl. plasma cell myeloma), v. multipli mijelom.

PLAZMAFEREZA
(engl. plasmapheresis ), postupak izdvajanja plazme iz izdvojene krvi metodom centrifugiranja, rekonstitucijom elijskih elemenata u izotonim rastvorima i reinfuzijom ovih elemenata u davaoca.

PLAZMID
(engl. plasmide), molekul DNK koji postoji van glavnog hromozoma kod bakterija i nezavisno se replicira. Plazmidi su dvolanani, zatvoreni molekuli DNK veliine od 1 do 200 kb. Iako se obino nalazi izdvojen od glavnog hromozoma bakterije, on moe biti i ugraen. Na plazmidu mogu da se nalaze praktino znaajni bakterijski geni, kao to su geni za otpornost prema pojedinim antibioticima. Predstavlja evolutivnu prednost za eliju domaina. U genetikom inenjeringu plazmidi se koriste kao vektori pri kloniranju fragmenta DNK.

PLAZMIN
(engl. plasmin), enzim iz roda hidrolaza (EC 3.4.21.7), endopeptidaza koja nastaje iz plazminogena proteolizom. Kata-lizuje izvesne argininske i lizinske peptidne veze i hidrolizu nerastvorljivog fibrina u rastvorljive komponente.

PLAZMINOGEN
(engl. plasminogen), beta-globulin, zimogen (proenzim), koji se uglav-nom nalazi u plazmi, ali i u drugim telesnim tenostima. Aktivira se streptokinazom, uro-kinazom i proteolitikim tkivnim faktorom, a koprecipitira sa fibrinom na mestu fibrinskog depozita.

PLAZMINOGEN AKTIVATOR
(engl. plasminogen activator), proteolitiki enzim koji hidrolizuje argininske i/ili lizinske veze i kraj-nje je specifian za aktiviranje plazminogena.

PLAZMOCIT
(engl. plasma cell, plasmocyte), elija koja lii na limfocit, a nalazi se u kostnoj sri, rastresitom tkivu, ponekad i u peri-fernoj krvi. Predstavlja zavrnu fazu sazrevanja aktivisanog B limfocita i ima sposobnost sinteze i izluivanja imunoglobulina. Jedro je postavljeno ekscentrino sa hromatinom poreanim u vidu paoka na toku ili brojeva na asovniku. Imaju ulogu u imunom mehanizmu. Velika proliferacija plazmocita dovodi do multiplog mijeloma.

PLAZMOCITOM
(engl. plasmocytoma), loka-lizovani tumor koji se sastoji od plazma elija. Moe da zahvati kostnu sr, ali i unutranje organe i sluzokoe usta i nazofarinksa. Naziva se i periferni plazmocitom. V . mijelom.

PLAZMODIJUM
(engl. Plasmodium), rod protozoa krvi i tkiva. etiri vrste unutar roda javljaju se kao uzronici malarije kod oveka: P. vivax, P. ovale, P. malariae i P. falciparum. Sve vrste prolaze izogoniju u

tkivima i eritrocitima oveka, a gamogoniju sa sporogonijom u komarcima. Za eritrocitnu izogoniju karakte-ristina je pojava pigmenta (malarini pigment), dok je tkivna faza apigmentarna. Infektivni oblik plazmodijuma za oveka je sporozoit koji u ovekovu cirkulaciju ulazi sa pljuvakom komarca prilikom njegovog uboda.

PLAZMOLIZA
(engl. plasmolysis), kontrakcija ili skupljanje protoplazme ive elije usled gubitka vode mehanizmom osmoze.

PLEKSUS
(engl. plexus, lat. plexus), splet. Gusta mrea krvnih sudova, limfnih sudova, ivaca ili kanalia. P. brahijalis (engl. brachial p., lat. p. brachialis), rameni ivani splet namenjen inervaciji gornjeg ekstremiteta. Nastaje spajanjem prednjih grana V , VI, VII i VIII vratnog i prednje grane I grudnog kimenog ivca (C5 - C8, T1). Grane vratnih i grudnog kimenog ivca grade tri stabla ramenog ivanog spleta: gornje, srednje i donje. Stabla se granaju na prednje i zadnje grane od kojih nastaju tri snopa ili vrpce ramenog ivanog spleta: spoljanji, unutranji i zadnji splet (fascikulus). Od snopova ramenog ivanog spleta nastaju veliki ivci gornjih ekstremiteta. Od ostalih delova ovog spleta odvajaju se bone grane; p. celijakus (engl. celiac p., solar p., lat. p. coeliacus), vegetativni ivani splet namenjen inervaciji organa trbune duplje, semenika i jajnika. Grade ga simpatika i parasimpatika vlakna koja pletu gustu mreu oko arterijskog celijanog stabla (v. trunkus celijakus). Celi-janom spletu je pridodat parni, desni i levi, celijani ganglion. U ganglionima se zavr-avaju preganglijska parasimpatika vlakna koja vode poreklo od nervusa vagusa i preganglijska simpatika vlakna koja vode po-reklo od grudnih splanhnikih ivaca (velikog i malog); p. cervikalis (engl. cervical p., lat. p. cervicalis), vratni ivani splet. Namenjen je inervaciji koe potiljka i vrata, miia vrata i dijafragme. Nastaje spajanjem prednjih grana prva etiri kimena ivca (C1 - C4); p. horoideus (engl. choroid p., lat. p. chorioideus, p. choroideus ), gusta mrea resiasto uoblienih kapilara koja vodi poreklo od meke modane ovojnice. Nalazi se unutar modanih komora (bonih, tree i etvrte), a odgovoran je za stvaranje cerebrospinalne tenosti ili likvora; p. lumbalis (engl. lumbar p., lat. p. lumbalis), slabinski ivani splet. Splet namenjen inervaciji zadnjeg trbunog zida i donjeg ekstremiteta. Nastaje na prednjoj strani velikog slabinskog miia (muskulus psoas major) spajanjem prednjih grana prva etiri kimena ivca (L1 - L4); p. pelvinus (engl. pelvic p., p. pelvinus), karlini ivani splet. Splet namenjen inervaciji organa karline duplje. Sadri simpatika vlakna koja vode poreklo od hipogastrinog ivca (simpatiki splet oko srednje krsne arterije) i parasimpatika vlakna koja dospevaju karli-nim splahnikim ivcima (nervi erigentes). Spletu su pridodati mali, zrnasti karlini ganglioni smeteni unutar fascije endopelvine. Naziva se i pleksus hipogastrikus inferior; p. sakralis (engl. sacral p., lat. p. sacralis), krsni ivani splet. Namenjen je inervaciji donjeg ekstremiteta. Nastaje na prednjoj strani kru-kastog miia, spajanjem prednjih grana IV i V slabinskog, i prva tri krsna kimena ivca (L4 - L5, S1 - S3). Zavrna grana ovog spleta je veliki sedalni ivac (v. nervus ishijadikus).

PLEKSUS PAPILOM
(engl. plexus papilloma), beningna neoplazma porekla epitela horioidnog pleksusa, koju karakterie

razgranata fibrovaskularna stroma koja je pokrivena neoplastinim elijama.

PLEOCITOZA
(engl. pleocytosis), prisustvo veeg broja elija nego to je to normalno u cerebrospinalnoj tenosti.

PLETORA
(engl. plethora), poveanje broja crvenih krvnih elija ili uopte koliine krvi.

PLETORINO
(eng plethoric), 1. punokrvno, prepuno, obilno; 2. proirenost krvnih sudova ili zastoj krvi koji izaziva crvenilo ili rumenilo, naroito lica.

PLEURA
(engl. pleura, lat. pleura), pluna maramica. Dvostruka, serozna ovojnica koja oblae plua i zidove grudne duplje. Sastoji se od dva lista: spoljanjeg ili parijetalnog i unu-tranjeg ili visceralnog. Parijetalni list oblae zidove grudne duplje, a visceralni pluna krila, desno i levo. P. parijetalis (engl. parietal p., lat. p. parietalis), zidni ili spoljanji list plune maramice koji oblae zidove grudne duplje. Prebacuje se na pluna krila nastavljajui se kao visceralni ili unutranji list. U odnosu na deo plunog krila na koji se prebacuje, deli se na: rebarnu (pleura kostalis), medijastinalnu (pleura medijastinalis), dijafragmatinu (pleura dijafragmatika) i vratnu (pleura cervikalis ili kupula pleure); p . visceralis (engl. visceral p., lat. p. visceralis), organski ili unutranji list plune maramice koji prisno nalee na povrinu plua od koje se ne moe odvojiti. Organski list zalazi unutar plunih pukotina, za razliku od zidnog koji ih premoava.

PLEURALNA PUNKCIJA
(engl. pleural puncture, thoracentesis ), dijagnostika i tera-pijska procedura kojom se evakuie teni sadraj iz pleuralnog prostora. Moe da se kombinuje sa biopsijom pleure i tada se upotrebljava specijalna igla. Moe da se izvodi pod kontrolom rendgena ili ultrazvuka.

PLEURALNI IZLIV
(engl. pleural effusion), nakupljanje tenosti u pleuralnom prostoru u koliini veoj od fizioloke (25 ml) i predstavlja znak oboljenja pleure i plua ili srca, bubrega i udaljenih organa. Eksudati su zapaljenske etiologije sa koncentracijom proteina veom od 30 g/L. Nastaju kao posledica bakterijske ili tuberkulozne upale, tumora plua, pleure i drugih organa (karcinoza pleure), infarkta plua, Dresslerovog sindroma posle infarkta miokarda, subfrenikog apscesa ili sistemskih oboljenja (reumatoidni artritis, sistemski lupus). Transudat se javlja kod kongestivne srane insuficijencije, tamponade perikarda, (konstriktivni perikarditis), hipoalbuminemije (ciroza jetre, nefrotski sindrom), prolaska transudata iz abdominalne duplje (ascita) ili je nepoznatog uzroka (Meigsov sindrom kod

ovarijalnih tumora). Moe da se otkrije fizikim, rendgenskim i ehosonografskim pregledom. Pleuralnom punkcijom dobija se uzorak tenosti pomou kojeg se utvruje etiologija izliva.

PLEURALNO TRENJE
(engl. pleural rub), u pleuralnom prostoru normalno postoji mala koliina tenosti koja odvaja viscelarni od parijetalnog lista, to omoguava njihovo slobodno kretanje pri disanju. Suprotno, kada pleuralne povrine zadebljaju i orapave zbog zapaljenskog ili neoplastinog procesa, one-mogueno je lako klizanje i javlja se pleuralno trenje. Tipino je da se trenje uje u toku inspirijuma i ekspirijuma, mada njegove komponente mogu da se jave pojedinano u bilo kojem delu respiratornog ciklusa (um se esto uporeuje sa onim koji se uje pri gnjeenju suvog snega u aci). Suprotno, kada postoje oiljci od zapaljenja u vidu debelih priraslica, uju se pleuralna kripanja, upo-reuje se sa umom koji daje, pri koraanju, nov on od cipela.

PLEURITIS
(engl. wet pleurisy), zapaljenje pleure (plune maramice), koje moe da bude suvo ili sa eksudatom (v. pleuralni izliv). Uzroci su virusi, bakterije i sistemska obo-ljenja (sistemski lupus i reumatoidni artritis). Manifestuje se bolom na zahvaenoj strani grudnog koa koji ograniava respiratorne pokrete, a uje se pleuralno trenje. Kao posledica pleuritisa ponekad se formiraju priraslice izmeu dva lista pleure. Uz drugu tera-piju potrebni su i analgetici.

PLEUROCENTEZA
(engl. pleurocentesis), ubod u plunu maramicu, punkcija pleure.

PLEURODEZA
(engl. pleurodesis ), slepljivanje listova plune maramice izazvano upalom plune maramice usled ubrizgavanja iritantnih materija (talk, BCG vakcina, tetra-ciklin, neki citostatici).

PLEURODINIJA
(engl. pleurodynia), bol u grudnom kou koji potie od pleure.

PLEUROKUTANA FISTULA
(engl. thoracic fistula), patoloka komunikacija pleuralnog prostora sa povrinom koe.

PLEUROPNEUMONEKTOMIJA
(engl. ple-uropneumonectomy ), odstranjenje, odnosno, resekcija jednog plunog krila zajedno sa pari-jetalnom pleurom, najee kod ekstenzivnih posledica tuberkuloze ili gnojnih procesa u grudnom kou.

PLEUROSKOPIJA
(engl. pleuroscopy ), me-toda vizualizacije pleuralnog prostora u cilju dijagnostike (biopsija) ili terapije kod obo-ljenja pleure. V. torakoskopija.

PLIK
(engl. bulla), jasno ogranieni, izdignuti, mehurovi prenika veeg od 5 mm, sa na-petim ili mlohavim pokrovom koji je tanak i providan. Mogu biti ispunjeni serumom, limfom, krvlju. Predstavlja jednu od primarnih promena na koi. V. bula.

PLIKA
(engl. fold, lat. plica), nabor. Najee se radi o naboru sluznice unutar upljeg ili cevastog organa. P. vokalis ( engl. vocal f., lat. p. vocalis), glasna ica ili prava glasna ica. Parni, desni i levi, horizontalni nabor sluznice koji se prua bonim zidom grkljanske duplje, od titne hrskavice napred do zdelaste hrska-vice pozadi. U sastav glasne ice ulaze: glasna veza (v. ligamentum vokale) koju gradi gornja zadebljala ivica elastine kupe grk-ljana (konus elastikus), glasni nastavak zdelaste hrskavice (procesus vokalis) i glasni mii (muskulus vokalis).

PLIVAKO UVO
(engl. swimers ear), v. otitis externa.

PLOA
(engl. plate, lat. lamina), v. lamina.

PLOASTO-SLOJEVIT EPITEL BEZ OROAVANJA


(engl. non keratinized stratified squamous epithelium, lat. epithelium squamoum stratificatim non cornificatum), epitel sastavljen od vie slojeva elija gde samo bazalne elije dodiruju bazalnu laminu. Sve elije su meusobno povezane brojnim dezmozomima. Napredujui prema povrini elije postaju ploastije i poinju da se odvajaju. Proliferacijom bazalnih elija otpale elije se stalno zamenjuju. Podmazivanje epitela obezbeuju razliite lezde. Ploasto-slojevit epitel bez oroavanja oblae najvei deo usne upljine, delove farinksa i epiglotisa, ezofagus, glasne ice, intermedijarnu zonu analnog kanala, vaginu, terminalne delove muke i enske uretre i prednju povrinu korneje.

PLOASTO-SLOJEVIT EPITEL SA OROAVANJEM


(engl. keratinized stratified squamous epithelium, lat. epithelium squamoum stratificatim cornificatum), vie-slojan epitel kod koga su samo bazalne elije u kontaktu sa bazalnom laminom. elije koje se nalaze iznad bazalnog sloja tokom keratinizacije postaju ronate i stalno podleu

ljutenju. Obnavljanje ovih elija obezbeuje se mitotskom aktivnou bazalnog sloja. U ovom epitelu postoji i nekoliko drugih vrsta elija kao to su melanociti, Merkelove elije, Langerhansove elije i nemijelinizovana nervna vlakna. Epidermis, epitel koji oblae gingive, filiformne papile jezika i deo tvrdog nepca sainjen je od ovog tipa epitela.

PLODOVA VODA
(engl. amniotic fluid), v. amnionska tenost.

PLUA
(engl. lung), parni disajni organ konusnog oblika,elastine strukture, smeten u grudnoj duplji, okruen i odvojen plunom maramicom od srca i drugih organa sredogrua. V. pulmo.

PLUA TIPA PELINJEG SAA


(engl. honeycomb lung), rendgenska slika plua sa mnogobrojnim rasvetljenjima tankih zidova, gustine mekog tkiva, sree se u intersticijskim bolestima plua sa fibrozom.

PLUNA ASPERGILOZA
(engl. pulmonary Aspergillosis ), infekcija plua izazvana gljivicama roda Aspergillus. Infekcija moe da bude hronina i granulomatozna, ili akutna sa tekom inflamacijom uz raspadanje tkiva. Reakcije lokalne preosetljivosti se javljaju naroito u pluima. Ako aspergilus raste u plunoj upljini i formira loptasti micelijum, re je o aspergilomu.

PLUNA EMBOLIJA
(engl. pulmonary embolism), zaepljenje plune arterije ili njenih grana krvnim ugrukom (tromb) poreklom iz dubokih vena donjih ekstremiteta, ree karlinih, bubrenih, vena gornjih ekstremiteta ili desnog srca. U znatnom broju sluajeva pluna embolija prolazi neopa-ena, naroito kada se radi o embolizaciji manjih krvnih sudova. Smrtnost je velika. Faktori rizika koji dovode do nastanka embolije su: imobilizacija, hirurka intervencija tokom poslednja 3 meseca, log, podatak o ranijem venskom tromboembolizmu i malignitet. Najei simptomi i znaci su: guenje, bol u grudima, kaalj, iskaljavanje krvi, ubrzano disanje, ubrzan srani rad, naglaen II ton nad uem plune arterije. Elektrokardiografski nalaz je esto poremeen, ali nije specifian. Na rendgenskom snimku se mogu nai raziliite promene u plunom tkivu (atelektaza, pleuralni izliv i drugo). Dijagnostiki postupak obavezno ukljuuje ventilaciono/perfuzionu scintigrafiju plua, ultrazvuni pregled dubokih vena nogu i karlice, a po potrebi snimanje krvnih sudova plua. Lei se mirovanjem, lekovima za razlaganje krvnih ugruaka, spreavanjem zgruavanja krvi uz simptomatska sredstva. Ree se lei hirurkim metodama. U rizi-nim grupama potrebno je sprovoditi mere prevencije.

PLUNA EOZINOFILIJA

, v. eozinofilna pneumonija.

PLUNA FIBROZA
(engl. pulmonary fibrosis), v. intersticijska fibroza plua.

PLUNA HIPERTENZIJA
(engl. pulmonary hypertension), porast pritiska u plunoj cirkulaciji. Moe da se javi kao poremeaj na nivou krvnih sudova (primarna pluna hiper-tenzija), usled hronine tromboembolijske plune hipertenzije ili kod sistemskih bolesti vezivnog tkiva sa zahvatanjem plua. Kli-nika slika je nespecifina zbog ega se dijagnoza postavlja kasno u odnosu na pojavu prvih simptoma. Tri najea simptoma su: guenje, bol u grudima i sinkopa. Pored detaljnih podataka o bolesti dijagnostiki postupci ukljuuju: radiografsko ispitivanje, odreivanje plune funkcije, elektrokardiografiju, ehokardiografiju, imunoloke analize, ventilaciono/perfuzionu scintigrafiju plua i kateterizaciju srca uz merenje pritisaka u plunom krvotoku. Leenje je vazodilatator-nim supstancama, prostaciklinom i transplantacija plua.

PLUNA INSUFICIJENCIJA
(engl. pulmonary insufficiency), poremeaj razmene gasova izmeu vazduha spoljanje sredine i krvi. Akutna respiratorna insuficijencija predstavlja poremeaj koji ugroava ivot bolesnika. Karakterie je u poetku teka hipoksemija, PaO28kPa, a zatim progresivna hiperkapnija, PaCO26,7kPa i acidoza, to zahteva hitno leenje. Hronina respiratorna insuficijencija podrazumeva hipoksemiju i/ili hiperkapniju prisutnu u duem vremenskom periodu. Razlozi za nastanak respiratorne insuficijencije su: opstrukcija disajnih puteva, oteenje plunog parenhima i poremeaj ventilacije zbog oteenja miino-kotanih struktura zida grudnog koa ili primarnih poremeaja respiratornog centra.

PLUNA KUGA
(engl. pneumonic plague), jedna od komplikacija kuge (v. bubonska kuga) i javlja se kada infekcija putem krvi dospeva u plua iz limfnih lezda. Pluna kuga je veoma zarazna bolest i moe se javiti i kao primarna, inhalaciona pneumonija u toku epidemije bubonske kuge, s obzirom na mogunost prenoenja vazduhom, to se u dananje vreme retko deava. Ispoljava se kaljem, bolovima u grudima i esto krvavim ispljuvkom. Stepen smrtnosti je veoma visok, a smrt kod neleenih pacijenata nastupa prvog dana od poetka bolesti.

PLUNA MARAMICA
(engl. pleura, lat. pleura), v. pleura.

PLUNA TROMBOEMBOLIJA

(engl. pulmonary thromboembolism), zapuenje plu-ne arterije ili njenih grana odnosno plunih kapilara sadrajem (v. embolus), koji je krvnim tokom donet sa drugog mesta, naj-ee iz tromboziranih vena donjih ekstremi-teta i karlice. Predstavlja urgentno stanje sa visokim mortalitetom, tegobe su nespeci-fine (bol u grudima, ubrzan rad srca, ote-ano disanje), a esto i izostaju. Lei se trom-boliticima i antikoagulantnom terapijom. Ponekad dovodi do infarkta plua (v. infarkt plua).

PLUNA VENA
(engl. pulmonal vein, lat. vena pulmonalis), v. vena pulmonalis.

PLUNE ALVEOLE
(engl. lung alveoli), anatomska jedinica plua u kojoj se obavlja razmena gasova. Svaka je okruena sa oko 1.000 plunih kapilara. Unutranju povrinu ine alveolarne epitelne elije obloene surfaktantom. Broj alveola na roenju iznosi 20 do 40 miliona (ukupna povrina 3 m2), a od osme godine ivota oko 300 miliona (ukupna povrina 80 m2).

PLUNI ANTRAKS
(engl. pulomonary anthrax), v. antraks.

PLUNI KOREN
(engl. root of lung, lat. radix pulmonis), v. radiks pulmonis.

PLUNI KRVOTOK
(engl. lesser c., pulmonary c., lat. c. sanguinis minor), v. cirkulus sangvinis minor, mali krvotok.

PLUNI OTVOR
(engl. opening of pulmonary trunk, pulmonary opening, lat. ostium trunci pulmonalis), v. ostijum pulmonale.

PLUNI ZALISCI
(engl. pulmonic valves, lat. valvulae semilunares ), avaskularni listii gustog vezivnog tkiva prekriveni endotelom. Smeteni su na poetku truncusa pulmonalisa i povezani sa annulus fibrosus. Strukturno su identini aortnim valvulama.

PLUNO SRCE
(engl. cor pulmonale, lat. cor pulmonale), uveanje desne komore usled bolesti plua ili plune

cirkulacije, uklju-ujii plune vaskularne bolesti, emfizem i bolesti zida grudnog koa. Hronino p. s. (engl. chronic cor pulmonale ), srano oboljenje, i to prevashodno desne strane, zbog visokog pritiska krvi u arterijskom delu plune cirkulacije (plune hipertenzije), koje je posledica smanjenja njene efektivne povr-ine, odnosno ukupnog poprenog preseka. Moe nastati zbog oteenja plune cirkulacije ili zbog primarnog oteenja plunog parenhima te posledine redukcije plune cirkulacije. Tako, do hroninog plunog srca dovode i ponavljane mikroembolizacije u pluima, ali i hronini bronhitis i emfizem plua; cor pulmonale acutum (engl. acute cor pulmonale), srano oboljenje, i to prevashodno desne strane, nastalo naglim i masivnim (vie od 60%) embolijskim zapu-enjem plune arterijske cirkulacije. Manifestuje se naglim porastom pritiska u plunoj arterijskoj cirkulaciji, a padom protoka u plunoj te i u sistemskoj cirkulaciji sa konsekutivnim padom pritiska u sistemskoj cirkulaciji. Dijagnostikuje se rendgenskim, elektrokardiografskim, ehokardiografskim i izotopskim pregledima.

PLUNO STABLO
(engl. pulmonary trunk, lat. truncus pulmonalis), v. trunkus pulmonalis.

PLUMMER-VINSONOV SINDROM
(engl. Plummer-Vinsons syndrome ), Henry Stanley Plummer, amer. fiziar, 1874 - 1937, Porter Paisley Vinson, ameriki hirurg, 1890 - 1959, retko oboljenje praeno tekom hro-ninom hipohromnom anemijom, glositisom, koilonihijom, istanjenjem noktiju i disfagijom. U postkrikoidnoj regiji ezofagusa postoji atrofija sluznice i miia. Kod 30% bolesnika vremenom se razvija karcinom postkrikoidne regije ezofagusa.

PLUTONIJUM, Pu
(engl. plutonium), transuranski element, atomski broj 94, indirektno se stvara iz urana u nuklearnim reaktorima, a u prirodi se javlja u tragovima. He-mijski je slian uranu i vrlo je reaktivan. Poznato je 13 izotopa plutonijuma od kojih je najvaniji plutonijum 239, koji se koristi za nuklearno oruje i kao gorivo. Vreme poluraspada mu je 2,44 x 104 godina.

PLJOSNATI CRV
(engl. Platyhelminthes), pripada potkolu Platyhelminthes i obuhvata, za humanu medicinu, dve vane klase: Cestodes (pantljiare) i Trematodes (metilji). Telo pantljiara je u obliku trake ili vrpce, segmentirano, podeljeno na lanie proglotide, iji se broj kree od tri do nekoliko hiljada. Sve vrste su hermafroditi. Trematode su pljosnati crvi u obliku lista, ije je telo prekriveno relativno debelom kutikulom. Oni su karakteri-stini po tome to imaju dve pijavke, usnu i trbunu, kao i nepotpun digestivni trakt. Veina vrsta su hermafroditi, a jedino su istozome odvojenih polova.

PLJUVAKA
(engl. saliva), bistar sekret, blago kiseo ili neutralan, koji lue tri para velikih pljuvanih lezda (parotidne, podviline i podjezine) i brojnih malih pljuvanih lezda u sluzokoi usta. Dnevno se

izlui oko litar pljuvake. Uloga: spira ostatke hrane i bakterije iz usta, vlai sluzokou usta i zube, razblauje i neutralie kiseline i baze, ome-kava, vlai i oblae hranu i priprema je za gutanje i dalju digestiju, deluje baktericidno. Sadri uglavnom vodu (99,4%), a ostatak su organski i neorganski sastojci. V. saliva.

PLJUVANE LEZDE
(engl. salivary glands), pljuvane lezde ine tri parne velike pljuvane lezde (parotis, submandibularna i sublingvalna) i brojne male submukozne lezde smetene u usnoj duplji. Po karekteru sekreta mogu biti serozne, meovite i mukozne.

PNEUMO(engl. pneumo-), prefiks koji ozna-ava pluno krilo ili plua, vazduh, gas, disa-nje i oteenje plunog tkiva.

PNEUMOCEFALUS
(engl. pneumocephalus), prisustvo vazduha u lobanjskoj duplji. Nastaje usled preloma baze lobanje ili posle operativnog otvaranja lobanje.

PNEUMOCYSTIS CARINII PNEUMONIA


(engl. Pneumocystis carinii pneumonia), pluna infekcija uzrokovana Pneumocystis carinii, za koji se smatralo da pripada protozoama, ali se sada zna da je sliniji gljivama. Javlja se kod osoba sa oslabljenim imunitetom, posebno kod pacijenata sa AIDS-om. Manifestuje se guenjem, kaljem, povienom telesnom temperaturom uz oskudan fiziki nalaz na pluima. Dokazuje se specifinim histopatolokim bojenjem preparatom srebra. Lei se pentamidinom i trimetoprimsulfametoksazolom.

PNEUMOHEMOTORAKS
(engl. hemopneumthorax), v. hemopneumotoraks.

PNEUMOKONIOZA
(engl. pneumoconiosis), patoloki proces koji podrazumeva akumulaciju praine u pluima i reakciju tkiva na njeno prisustvo. Termin praina uzet je u znaenju aerosola vrstih neivih estica. Pneumokonioza moe biti izazvana udisa-njem neorganske i organske praine. Prema patoanatomskim karakteristikama, deli se na kolagensku, nekolagensku i meanu. Kolagenske pneumokonioze (silikoza, azbestoza) karakteriu: stvaranje kolagenskih vlakana u stromi, ireverzibilne promene ili destrukcija alveolarne strukture i trajni oiljci u pluima. Vezivna vlakna mogu formirati vorie (nodularna, cirkumskriptna fibroza) ili se prostiru u intersticijumu (difuzna fibroza). Pro-mene imaju hronian i progresivan tok i mogu evoluirati i posle prestanka ekspozicije praini. Nekolagenska

pneumokonioza (sta-noza, baritoza, sideroza) izavana je nefibrozogenom prainom i ima sledee karakteristike: alveolarna graa plua je intaktna, reakcija strome je minimalna i sastoji se uglavnom od retikulinskih vlakana, reakcija plunog tkiva na prainu je potencijalno reverzibilna. U meane pneumokonioze spadaju talkoza, silikoantimonoza, pneumo-konioza rudara ugljenokopa i dr.

PNEUMOKONIOZA RUDARA UGLJENO-KOPA


(engl. coal workers pneumoconiosis ), posebna vrsta pneumokonioze uzrokovana inhalacijom i akumulacijom ugljene praine u pluima i reakcijom plua na njeno prisustvo. Javlja se u obliku jednostavne (proste) pne-umokonioze i progresivne masivne fibroze. Osnovne lezije pri jednostavnoj pneumokoniozi jesu male nakupine ugljene praine u vidu crnih mrlja, okruglastog, zvezdastog ili nepravilnog oblika, a njihovu kapsulu ine kolagenska vlakna. Na radiografiji plua vide se mala zasenenja, veliine od 1 do 5 mm, meka nego pri silikozi, nejasno ograniena, simetrino difuzno posejana po svim plunim poljima, najvie gornjim. Progresivnu masivnu fibrozu karakterie pojava veih vorova, iju kapsulu ine hijalinizovana kolagenska vlakna poreana u snopove ili nepravilno s kolikvacionom nekrozom u centru. Radiografsku sliku karakterie pojava jedne senke ili vie njih, obino u gornjim ili srednjim plunim poljima, najee obostrano. Bolest se javlja kod rudara ugljenokopa posle 10 do 15 godina ekspozicije, sporo napreduje i samo u sluajevima progresivne masivne fibroze zavrava se letalno.

PNEUMOMEDIJASTINUM
(engl. pneumomediastinum), prisustvo vazduha u medijastinumu.

PNEUMONEKTOMIJA
(engl. pneumonectomia), hirurko odstranjenje plunog krila.

PNEUMONIJA
(engl. pneumonia), zapaljenje donjeg dela respiratornog sistema, disajnih puteva i plunog tkiva usled delovanja tok-sinih materija, hemikalija ili irokog spektra mikrobnih uzronika, ukljuujui bakterije, mikobakterije, viruse, gljivice, rikecije, mikoplazmu i parazite. Prema mestu nastanka dele se na: vanbolnike i bolnike. Obino je akut-nog toka, sa eksudacijom i elijskom infiltracijom u alveolama i/ili intersticijumu plua. Uglavnom nastaje kod zdravih ljudi u normalnim uslovima ivota (oko 1% stanov-nitva godinje), kod bolesnika u bolnicama (intrahospitalne) ili kod bolesnika sa otee-nim imunim sistemom. Sekundarne pneumonije se javljaju kod bolesnika sa prethodno postojeim oteenjem respiratornog sistema. Lobarna pneumonija zahvata jedan ili vie renjeva plua, bronhopneumonija jedan ili vie lobulusa (renjia) plua, a intersticijska pneumonija intersticijum plua (v. atipine pneumonije). Klinika slika pneumonija zavi-si od vrste i virulencije uzronika i od stanja organizma obolelog. Po pravilu je teka sa naglim poetkom, febrilnou, kaljem, iska-ljavanjem, ubrzanim di-sanjem i cijanozom. Nad zahvaenim delom plua pojaan je di-sajni zvuk uz pucketanje i zviduke. Rendgenski snimak plua pokazuje promene koje odgovaraju tipu pneumonije. Sedimentacija ertirocita je ubrzana, broj leukocita povean, a u sputumu moe da se izoluje bakterijski uzronik. Lee se antibioticima uz simptomatsku terapiju. Uprkos efikasnim

antibioticima umiranje od pneumonija nije retko (oko 5% obolelih).

PNEUMONITIS
(engl. pneumonitis), zapa-ljenje plua koje nije uzrokovano mikroorganizmima, obino kod sistemskih oboljenja ili egzogenih inilaca (radijacija, lekovi).

PNEUMOPERIKARDIJUM
(engl. pneumopericardium), prisustvo gasa u perikardnoj upljini.

PNEUMOPERIOTNEUM
(engl. pneumoperitoneum), prisustvo vazduha u trbunoj duplji.

PNEUMOTORAKS
(engl. pneumothorax), prisustvo vazduha u pleuralnom prostoru, obino sa manjim ili veim kolapsom plua. Spontani p. je najei, javlja se kod mukaraca srednje ivotne dobi. Uzrok u 90% sluajeva ostaje nepoznat, a pretpostavlja se da nastaje usled prskanja malih subpleuralnih bula u gornjim delovima plua. Manifestuje se iznenadnim bolom u jednoj strani grudnog koa koji se iri ka ramenu i praen je kratkotrajnim oseajem guenja. Pneumotoraks moe da bude i komplikacija vie plunih oboljenja. Radiografski se zapaa kolabirano pluno krilo. Traumatski p. nastaje usled penetrantnih povreda grudnog koa ili kao posledica barotraume. Moe da bude praen potkonim i/ili medijastinalnim emfizemom zbog usisavanja vazduha u tkivo prilikom inspiratornih pokreta grudnog koa. Tenzioni (ventilni) p. nastaje kada je komunikacija sa spoljnim vazduhom otvorena samo pri inspi-rijumu, a pri ekspirijumu se zatvara, te intrapleuralni pritisak stalno raste, to moe da dovede do pomeranja srca i medijastinuma u suprotnu stranu i cirkulatornog kolapsa. Manji pneumotoraksi mogu da se resorbuju i spontano, dok vei, a osobito tenzioni, zahtevaju drenau sa eksuflacijom vazduha.

PODACI
(engl. data), opservacije dobijene prebrojavanjem, merenjem ili klasifikovanjem. U statistikim istraivanjima su osnov za analizu i donoenje zakljuaka. Nominalni p. (engl. nominal d.), odnose se na pojave koje mogu biti klasifikovane samo na odreen broj ili tip modaliteta. Ista stvar se oznaava istim brojem, tj. umesto imena predmeta navodimo njegov broj (npr. anemije se mogu klasifikovati na mikrocitne - 1, makrocitne - 2, i normocitne - 3 anemije). Ovi podaci esto se zovu i kvalitativne ili kategorijske opservacije. Podaci sa dve kategorije (npr. da - 1, ne - 2) zovu se dihotomne ili binarne opservacije (podaci). Nominalni podaci se esto izraavaju procentima i proporcijama. Od statistikih postupaka smeju se upotrebljavati raun proporcija, hi-kvadrat test, koeficijent kontigencije, modalna vrednost; ordinalni p. (engl. ordinal d. ) se mogu klasifikovati po redosledu (npr. klasifikacija neke bolesti po stadijumima). Karakteristika ovih merenja jeste da je odreeno ta je vee, a ta manje, ali razlike izmeu pojedinih jedinica skale merenja nisu jednake. Uz postupke za nominalne podatke, mogue je koristiti i medijalnu vrednost, korelaciju ranga i rang

analizu varijanse; intervalni p. (engl. interval d.), opservacije kod kojih razlike izmeu brojeva imaju smisla na numerikoj skali, pa je mogue odrediti rastojanje izmeu opservacija (npr. razlika 1oC je uvek jednaka bez obzira da li se radi o razlici izmeu 0o i 1o ili 122o i 123o). Osim postupaka za nominalne i ordinalne podatke, smeju da se izraunavaju: aritmetika sredina, standardna devijacija, koeficijenti korelacije i standardni statistiki testovi kao to su t-test i F-test; p. odnosa (engl. ratio d.) imaju sva svojstva intervalnih podataka i uz to definisanu apsolutnu nulu (temperatura u K, fizike veliine merene u m, kg, s). Jednaki brojni odnosi (razmere) znae i jednake odnose u merenoj pojavi. Na primer, masa 90 kg je tri puta vea od mase 30 kg, i to je tano u svakom sistemu merenja, tj. u bilo kojim masenim jedinicama. Za ove podatke mogua je upotreba, uz postupke za ostale tipove podataka, geometrijske i harmonijske sredine i koeficijenta varijacije.

PODELA OBDUKCIJE PREMA CILJU,


na patoloko-anatomske (klinike) i sudskome-dicinske. Klinike obdukcije (patoloko-anatomske) su jednostavnije i po izvoenju i po zadacima koje treba da ispune. Dok su patoloko-anatomske obdukcije uglavnom ana-litike, dotle su sudskomedicinske analitiko-sintetike, odnosno deduktivne. Osnovni cilj patoloko-anatomskih obdukcija ostvaruje se u sluajevima jasne prirodne smrti, gde treba ustanoviti svako pojedinano oboljenje, protumaiti njihovu meusobnu vezu (utvrditi glavno, sporedno i sluajno oboljenje). Kod ovih obdukcija spoljanji pregled lea nema poseban znaaj (sem ukoliko se ne radi o oboljenjima koe ili onima koja se manifestuju na povrini tela), za razliku od sudskomedicinske obdukcije gde svaka povreda, promena ili zaprljanost koe stranim sadrajem ima izuzetan znaaj u objanjenju mehanizma nastanka smrtnog ishoda, ili same povrede i dr. esto sudskomedicinska obdukcija mora da otkrije one injenice koje briljivo skriva rodbina umrlog, ili treba da uputi istragu u odreenom pravcu shodno ustanovljenom nalazu, to se moe dobiti samo pravovremenom sudskomedicinskom obdukcijom. Je-dan od znaajnih ciljeva sudskomedicinske obdukcije je provera medicinskih dijagnoza i preduzetih postupaka leenja. Patoloko ana-tomska obdukcija se radi po Zakonu o zdrav-stvenoj zatiti, a sudskomedicinska po Zakonu o krivinom postupku i po nalogu suda.

PODELA SUDSKOMEDICINSKIH OBDU-KCIJA,


prema nainu izvoenja i primeni obdukcione tehnike razlikujemo dve vrste sudskomedicinske obdukcije: 1. opta ili obina , u kojoj se primenjuje uobiajena standardna obdukciona tehnika. Njeno izvoenje je jednostavno i prikladno za veinu slua-jeva; 2. specijalne ili posebne , kod kojih se obdukciona tehnika u manjem ili veem stepenu, zavisno od sluaja, razlikuje od opte. One su sloenije i zahtevaju veu preciznost i iskustvo u tumaenju dobijenih rezultata (v. specijalne obdukcije). Izvode se u svim slu-ajevima kada se uobiajenim postupcima obdukovanja ne moe utvrditi uzrok smrti, odnosno kada se optim pristupom ne utvrdi uzrok smrti.

PODIZA
(engl. elevator, lat. levator), v. levator.

PODJEZINE LEZDE

(engl. sublingual glands, lat. glandula sublingualis), parne, meovite tubuloacinusne, velike pljuvane lezde, u kojima dominiraju mukozni kanali. Struktura: 1. kapsula; 2. stroma - vezivna septa koja deli parenhim na lobule; 3. parenhim - mukozni tubuli sa ili bez seroznih tubula; acinusi i interkalatni kanali su retki. Mio-epitelijalne elije okruuju sekretorne krajeve. Posle naputanja lobula prugasti kanali se udruuju da bi formirali interlobularne kanale, a nekoliko njih daje izvodni kanal. Ove lezde produkuju mukoznu komponentu pljuvake.

PODLAKAT
(engl. forearm, lat. antebrachim), v. antebrahijum.

PODLONOST
(engl. predisposition ), pove-ana osetljivost, prijemivost za pojedine tetne agense fizike, hemijske ili bioloke prirode.

PODMRENJANI PROSTOR
(engl. subretinal space, lat. spatium subretinale ), prostor izmeu pigmentnog epitela i fotoreceptora, koji sadri proteoglikane. Podmrenjani p. je ispunjen brojnim nastavcima pigmentnih elija koje pojaavaju kontakt izmeu pigmentnog epitela i drugih segmenata tapia i epia.

PODOCIT
(engl. podocyte), epitelna elija glomerula koja se nalazi sa spoljne strane glomerulske bazalne mebrane. Na elektronskom mikroskopu se vidi da ove elije imaju nastavak u obliku stopala pomou kojih su u kontaktu sa bazalnom memranom.

PODOFILIN
(engl. podophylum), kaustino sredstvo koje se koristi u vidu masti za skidanje bradavica u genitalnom predelu. Nije u prometu u Jugoslaviji. Condilyne, Warticon.

PODPRAGOVNI STIMULUS
(engl. subtreshold stimulus ), stimulus iji intenzitet nije dovoljan da izazove odgovor; koji depolarie membranu ispod praga dovodei do pojave subpragovnih ili elektrotonikih potencijala.

PODREBARNI PREDEO
(engl. epigastrium, lat. epigastrium), v. epigastrijum.

PODRIGIVANJE

(eng. eructation), naglo izbacivanje vazduha iz eluca. Patoloka je pojava. Nastaje zbog organskih promena (oboljenja jednjaka, eluca, guterae) ili zbog fukcionalnih poremeaja. Za oboljenja digestivnog trakta karakteristino je uporno podrigivanje posle obroka. Nervno labilne osobe zbog gutanja vazduha esto imaju ovakve tegobe.

PODRKA
(engl. support), prihvatanje i odo-bravanje neijih psiholokih sadraja ime oni dobijaju na socijalnoj legitimnosti. Pasivno zavisne linosti podrku trae u svojoj okolini ime sebi obezbeuju oseaj si-gurnosti i zatite. Neurotine osobe traenjem podrke izbegavaju preuzimanje odgovornosti za svoje postupke. Zrele linosti podrku i oslonac pronalaze u sebi.

PODSLEPOONA JAMA
(engl. infratemporal fossa, lat. fossa infratemporalis), v. fosa infratemporalis.

PODSLUZOKONI SPLET
(engl. submucosal plexus, Meissners plexus, lat. plexus submucosus ), unutranja, razgranata mrea nerava, koja je smetena u submukoznom sloju gastrointestinalnog trakta. Sastoji se od malih interpolarnih neurona koji su slini autonomnim neuronima tip I simpatikih gangliona i od velikog broja nemijelinizovanih nervnih vla-kana. Podsluzokoni splet dobija postganglijska simpatika nervna vlakna iz simpatikog stabla. Inervie laminu muskularis mukoze, laminu propriju, submukozni sloj i njegove krvne sudove, lezde i limfno tkivo.

PODSVESNO
(engl. subconscious), misli, seanja, potisnuti ili delimino potisnuti impulsi, koji produkuju psiholoki konflikt ili neugodnost, ali u stanju su da se verbalno predstave i iskau. To je sadraj kojim se oznaava ili ono to je slabo svesno ili ono to se nalazi ispod praga aktuelne svesti, ali joj je nedostupno. Ne miruju, ve raspolau svojom dinamikom i energijom. Ima znaaj u nastanku neuroza.

PODVOJENA LINOST
(engl. separated person), naziva se i dvostruka ili viestruka linost. Predstavlja u sutini poremeaj integrativne funkcije svesti. Najee se javlja kao neurotini fenomen. Bolesnik sebe do-ivljava as kao jednu, as kao sasvim drugu linost. Linosti koje se pojavljuju ne znaju jedna za drugu. Javlja se i kod schizofrenije.

POGORANJE
(engl. deterioration), sticanje, zadobijanje loijeg kvaliteta, osobine.

POIKILOCITOZA
(engl. poikilocytosis), pri-sustvo velikog broja eritrocita u perifernoj krvi razliitog oblika. Uporedi sa anizocitozom, mikrocitozom i makrocitozom.

POIKILOTERME
(engl. poikilotherme), iva bia ija telesna temperatura varira i zavisi od temperature okoline hladnokrvna iva bia (ribe, vodozemci, gmizavci).

POJAAVA SLIKE
(engl. image intensi-fier), deo rendgenskog ureaja, koji slui za konverziju X-zraka u ekranski sjaj, proporcionalan njihovom slabljenju pri prolasku kroz telo, pri emu je pojaan tako da je pogodan za snimanje video-kamerom. Veliina otvora fotokatode pojaavaa definie vidno polje (FOV - Field Of View) rendgenskog ureaja. Standardne veliine su 9, 12, 14 i 16 ina.

POJAAVANJE
(engl. reinforcement ), pove-anje dodavanjem, ponavljanjem ili bilo kojom radnjom koja doprinosi kumulativnom, veem odgovoru.

POJAAVANJE REFLEKSA
(engl. reinforcement of reflexes), poveanje miotatike iritabilnosti (ili drugog refleksnog odgovora) kada se mentalna i miina aktivnost izvode sinhrono ili kada se drugi stimulusi primene istovremeno na delu tela koji nije ukljuen u refleksni luk. Primer: pojaano uslovljavanje.

POJAS
(engl. cingule, girdle, lat. cingulum), v. cingulum.

POKLOPAC
(engl. cover, lat. operculum), v. operkulum.

POKRET
(engl. movement), aktiviranje miia i segmenata tela radi odreenog cilja (ustaja-nje, hodanje, tranje).

POKROV
(engl. cover, lat. operculum), v. operkulum.

POKROVNO STAKALCE
(engl. cover glass), staklena ploica koja se koristi da pokrije mikroskopski preparat.

POKS VIRUSI
(engl. poxviruses), porodica DNK virusa koja je dobila ime po engleskoj rei pox - pustula. Najvei su i po grai naj-kompleksniji. Veoma su rasprostranjeni u prirodi i inficiraju brojne vrste, od insekata do oveka. Prema prirodnim domainima dele se u dve potporodice: hordopoks viruse (virusi kimenjaka) i entomopoks viruse (virusi insekata). Porodica hordopoks virusa sadri est rodova, od kojih oboljenja oveka mogu izazvati samo virusi iz rodova ortopoks i parapoks. Morfoloki, strukturno i antigenski spadaju u veoma kompleksne viruse. Veoma su otporni u spoljanjoj sredini: u sasuenim krastama mogu zadrati infektivnost vie meseci i preiveti nekoliko minuta na tempe-raturi od 100C.

POKUAJ SAMOUBISTVA
(engl. attempted suicide), zapoeto, ali nedovreno samoubistvo. Kao i svreno samoubistvo, tako i pokuaj samoubistva poinje svesno i namerno, radi unitenja sopstvenog ivota, ali nasuprot iskrenoj elji i ozbiljnoj nameri usled raznih uzroka ovaj in ostaje nedovren.

POL
(engl. pole, lat. polus), v. polus.

POLARIMETRIJA
(engl. polarimetry), fizi-ko-hemijski postupak merenja optike rotacije, odnosno jaine kojom se ravan polarizacione svetlosti rotira nekom optiki aktivnom supstancom.

POLARITET
(engl. polarity), svojstvo pozitivnog i negativnog postojanja, posedovanje dva pola ili dva potpuno suprotna mesta sa suprotnim (privlanim ili odbojnim) svojstvima. Otuda magnetni ili elektrini polaritet.

POLARIZACIJA
(engl. polarization), elektrina p. , stanje u koje dolazi neki izolator kad se unese u elektrino polje. Na meusobno suprotnim krajevima (tj. povrinama normalnim na linije sile polja) nastaju jednake koliine elektriciteta, ali suprotnog predznaka; elektrohemijska p. , pojava da se u galvanskom elementu ili pri elektrolizi, zbog hemijskih promena na elektrodama, javlja elektromotorna sila suprotna elektromotornoj sili elementa ili prikljuenom naponu; p. svetlosti , usmeravanje oscilovanja vektora elektrinog i magnetnog polja u jednom sme-ru (za razliku od oscilovanja tih

vektora u svim smerovima u obinoj svetlosti), prouz-rokovano refleksijom ili prelamanjem svetlosti.

POLEKS
(engl. thumb, lat. pollex), palac na aci. Prvi prst ake.

POLI-, POLIO(engl. poly-), prefiks sa znaenjem: vie; viestruko.

POLIAKRILAMID
(engl. polyacrylamide), polimer akrilamida, koji moe biti rastvorljiv ili nerastvorljiv u vodi. Priprema se zagreva-njem akrilamida sa razliitim katalizatorima, sa ili bez agenasa za umreavanje. Poliakrilamidni gelovi se koriste u klinikim laboratorijama kao medijum za zonsku elektroforezu.

POLIAMINI
(engl. polyamines), jedna od gru-pa alifatinih amina koji biosintetski nastaju iz ornitina, a kojima pripadaju putrescin, spermidin i spermin.

POLIARTERITIS NODOSA
(engl. polyar-teritis nodosa), tipian predstavnik sistemskih nekrotizujuih vaskulitisa, koji zahvata male i srednje arterije bubrega i drugih visceralnih organa, ali ne plua i slezine. Patoanatomski ga odlikuju fokalne lezije krvnog suda segmentnog rasporeda. Bolest je retka, ee obolevaju mukarci, moe da se javi u sva-kom ivotnu dobu, ali najee izmeu 40. i 60. godine. Kliniki je karakteriu visoka telesna temperatura, malaksalost i znaci multisistemske bolesti.

POLIARTRALGIJA
, bol u vie od 4 zgloba.

POLIARTRITIS
(engl. polyarthritis), zapa-ljenje vie od 4 zgloba.

POLICISTINI BUBREZI
(engl. polycystic kidneys, lat. degeneratio polycystica renum), uroeno oboljenje oba bubrega koje karakte-riu mnogobrojne ciste, ijim rastom se unitava bubreno tkivo i funkcija; manifestuje se u dva oblika: juvenilni i adultni.

POLICISTINI JAJNIK

(engl. polycystic ovary), v. sindrom policistinih ovarijuma.

POLICITEMIJA
(engl. polycythaemia), pove-an broj eritrocita u krvi. Moe biti primarna ili sekundarna u kardiopulmonalnim obolje-njima. Kod osoba koje due borave na velikim visinama ponekad je idiopatska.

POLIDAKTILIJA
(engl. polydactyly), pore-meaj u razvoju kada se na akama i/ili stopalima javljaju prekobrojni prsti. Re je o dosta estoj anomaliji, obino o rudimentarnom estom prstu uz mali prst na ruci ili stopalu, a ponekad uz palac, ili kao duplikacija palca. Podaci o polidaktiliji u porodici dobijaju se u skoro 1/3 sluajeva. Ako je re o rudimentima prstiju, operativno leenje obavlja se odmah po roenju, a ako postoji zglob (metakarpofalangealni ili metatarzofalagealni, uz eventualne anomalije meta-tarzusa), amputacija - ekscizija vri se sa navrenih godinu dana ivota deteta. Ima vie sindroma sociranih sa polidaktilijom: Laurence-Moon-Bardet-Biedl, Carpenter, Mec-kel-Gruber, Mohr, Pallister-Hall, kao i brojnih hromozomskih anomalija (trizomija 13, delecije: 3p, 4p, 9p; duplikacije 4p, 10q). estoprstost je esta u ektodermalnoj displaziji - Sy. Ellis-van Creveld.

POLIDIPSIJA
(engl. polydipsia), hronino povien unos vode. Moe biti uslovljena organskim poremeajima kao to su dehidracija, eerna bolest, insipidni dijabet ili tokom primene nekih lekova. Moe da se javi i kod psihijatrijskih poremeaja. Ukoliko se ne lee primarni uzroci nastanka moe da dovede do trovanja vodom.

POLIETILEN GLIKOL
(engl. polyethylene glycol), kondenzacioni polimer etilen-glikola, H(-CH2-CH2-)nOH. Razliita priprema uslov-ljava srednju molekulsku masu i viskozitet nastalih polimera (npr. PEG 200 do PEG 20.000). Polietilen-glikol se koristi laboratorijski, kao i u farmaceutskoj industriji.

POLIFAGIJA
(engl. polyphagia), preterano unoenje hrane zbog oseaja neutoljive gladi. esto se javlja kod mentalnih poremeaja, lezija u hipotalamusu (hipotalamusna gojaznost), u manjem obimu u eernoj bolesti i stanjima hipertireoze.

POLIGLANDULARNI AUTOIMUNI SINDROM


(engl. polygandular autoimmune syndrome ), nastaje kada autoimuni proces zahvati vie endokrinih lezda, dovodei do njihove insuficijencije. Postoji vie tipova ovog poremeaja. PGA tip I ispoljava se ve u prepubertetskom dobu kandidijazom, hipo-paratireoidizmom i insuficijencijom

nadbubrenih lezda (v. Addisonova bolest). PGA tip II poinje u kasnijem ivotnom dobu i manifestuje se esto kao diabetes mellitus, Hashimoto tireoiditis i nadbubrena insuficijencija. PGA tipa III zahvata samo dve lezde: diabetes mellitus i Hashimoto tireoiditis ili tireoiditis i nadbubrenu insuficijenciju.

POLIGRAF
(engl. polygraph), instrument koji istovremeno belei promene razliitih fiziolokih parametara kao to su puls, respiracija, pritisak krvi i promene otpora koe pri znojenju. Ovi parametri su osetljivi na promene u emocijama i ureaj se koristi za otkrivanje obmana u odgovorima na pitanja, kao detektor lai.

POLIHIDRAMNION
(engl. polyhydram-nion), koliina plodove vode vea od 1.200 ml. Moe da bude akutni i hronini. Akutni se javlja u ranoj trudnoi, najee izmeu 4. i 5. meseca. Hronini se ee javlja i to obino pred kraj trudnoe. Uzroci nisu poznati, ali je est pratilac eerne bolesti, kao i vieplodne trudnoe. Uzroci koji potiu od ploda (uro-ene anomalije u razvoju ploda), takoe mogu izazvati polihidramnion. Prognoza po majku je obino povoljna, a po plod je u visokom procentu loa.

POLIHONDRITIS
(engl. polychondritis), zapaljenje hrskavica; p. recidivans (engl. relapsing p. ), recidivirajui zapaljenjski proces u hrskavicama, nepoznatog uzroka i sporog toka. Karakteriu ga oteenje hrskavice i njena deformacija, sa najeom lokalizacijom na hrskavicama unih koljki (poremeaj sluha), nosa (sedlasti nos) i traheobronhijalnog stabla (promuklost). Bol i/ili otok zglobova posledica su oteenja zglobne hrskavice. esto su prisutni opti simptomi i poviena telesna temperatura.

POLIHROMATOFILIJA
(engl. polychromatophilia ), nenormalna sklonost eritrocita da u razliitom stepenu primaju boju, neki se boje slabije a neki jae.

POLIKORIJA
(engl. polycoria), poremeaj kod koga se javlja vie dodatnih otvora na duici. Mogu da izazovu monokularne duple slike.

POLIMASTIJA
(engl. polymastia, polythelia), prekobrojnost bradavica na prsima, javljanje vie od jednog para bradavica odn. dojki. Re-lativno je esta kongenitalna anomalija. Prekobrojne bradavice javljaju se du mle-ne linije u 1 - 2 % devojica, a esto su hipo-plastine.

POLIMENOREJA
(engl. polymenorrhea), esta menstrualna krvarenja (insuficijencija lutealne faze, karcinom endometrijuma, cer-viksa uterusa ili ovarijuma).

POLIMER
(engl. polymer), molekul koji nastaje vezivanjem brojnih identinih ili slinih subjedinica koje se zovu monomeri. Polimer moe biti linearan lanac monomera koji su povezani istim tipom veze (npr. peptidna veza u proteinima) ili mogu da budu razgranati lanci. Sintetiki polimeri imaju niz ukrtenih veza izmeu lanaca. Ako polimer sadri neto vie od pet monomera, naziva se oligomer.

POLIMERAZA
(engl. polymerase), enzim ko-ji katalizuje polimerizaciju, npr. DNK poli-meraza.

POLIMERIZACIJA
(engl. polymerization), hemijska reakcija u kojoj se formira polimer.

POLIMIJALGIJA REUMATIKA
(engl. po-lymialgia rheumatica), ukoenost i bolovi u miiima ramenog i karlinog pojasa sa prisutnim nespecifinim klinikim (poviena temperatura, veliki gubitak telesne teine, opta malaksalost) i laboratorijskim znacima (poviena sedimentacija eritrocita preko 50 za prvi sat, leukocitoza i dr.). Ovaj sindrom je obino udruen sa arteritisom arterije temporalis.

POLIMIKSINI
(engl. polymixins), grupa polienskih antibiotika koji deluju preteno na Gram-negativne bakterije. Suvie su toksini za sistemsku primenu, ali se koriste za lokalno leenje infekcija na koi i sluznicama u kombinaciji sa bacitracinom ili trimetoprimom. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparati: Polyfax, Polytrim.

POLIMIOZITIS
(engl. polymyositis), sistem-ska bolest, koju karakterie hronino zapa-ljenje poprenoprugastih miia, ponekad i koe (dermatomiozitis). Prisutni su i znaci aktivacije imunog sistema i limfocitna infiltracija miia, poviene vrednosti miinih enzima, naroito kreatin-kinaze. Kliniki se ispoljava bezbolnom slabou miia ramenog i karlinog pojasa, sa ili bez eritemskih promena na koi. Mogu biti zahvaeni i zglobovi, plua, srce i gastrointestinalni trakt.

POLIMORFAN

(engl. polymorphic), izrae-nost nekog simptoma ili tegobe u nekoliko ili u brojnim formama. Bolesnik sa polimorfnim tegobama se ali na mnogobrojne tegobe, ali ni jedna nema specifian znaaj.

POLIMORFIZAM
(engl. polymorphism), kvalitet ili karakteristika koja se javlja kod nekoliko razliitih oblika. U genetici to je pojava dva ili vie razliitih genotipova u jednoj populaciji. Uestalost svakog od ovih geno-tipova mora da bude vea od uestalosti geno-tipova koji se odravaju samo putem pojave rekurentnih mutacija. Genski lokus se smatra polimorfnim ako je uestalost reeg alela 0,01, tako da uestalost heterozigota iznosi najmanje 0,02. Postoji nekoliko normalnih oblika proteina koji su kontrolisani poli-morfnim lokusom. Antigeni krvnih grupa (eri-trocitni) i HLA (leukocitni) su polimorfni i dokazuju se pomou specifinih antiseruma. Brojni enzimi su polimorfni, a varijante mogu da se razdvoje elektroforetski (npr. a1-antitripsin).

POLIMORFIZAM RESTRIKCIONIH FRA-GMENATA


(engl. restriction fragment len-gth polymorphisms, RFLPs ), varijacije pri-sutne u okviru vrste, u duini fragmenata DNK nastalih delovanjem specifinih endonukleaza. Ova raznolikost u duini fragmenata DNK nastaje kao posledica mutacija koje stvaraju nova ili ukidaju postojea mesta prepoznavanja (restrikciona mesta) i delovanja ovih enzima.

POLIMORFONUKLEARNI LEUKOCIT
(engl. polymorphonuclear leukocyte), bela krvna elija ije jedro ima vei broj lobulusa ili segmenata koji su meusobno povezani uzanim trakastim hromatinskim mostovima, kakav je neutrofil. Postoje tri vrste ovih elija, eozinofil, bazofil i neutrofil.

POLINEURALGIJA
(engl. polyneuralgia), neuralgija nekoliko nerava u isto vreme.

POLINEURITIS
(engl. polyneuritis), istovremeno zapaljenje vie nerava.

POLINEUROPATIJA
(engl. polyneuropathy), proces oboljenja u kome su aksoni brojnih perifernih nerava degenerisani ili demijeli-nizirani.

POLIO VIRUS
(engl. poliovirus), RNK virus roda entero virusa, porodice pikorna virusa. Morfoloki se ne

razlikuje od ostalih entero virusa, a na osnovu antigenske grae deli se na tri tipa. Posle peroralne infekcije raz-mnoava se u limfnom tkivu drela i creva. Veina infekcija protie asimptomatski, virus se izluuje putem stolice, a organizam stvara specifina antitela. U manjem postotku infekcija virus prodire u regionalne limfne lezde irei se u krvotok. Najtea klinika manifestacija je akutni poliomijelitis (deija para-liza), koji moe da varira od lakeg do letalnog oblika. Bolest je danas retka, jer je vei deo populacije zatien kvalitetnim vak-cinama, Salkovom i Sabinovom.

POLIOL DEHIDROGENAZA
(engl. polyol dehydrogenase), v. iditol dehidrogenaza.

POLIOMA VIRUSI
(engl. poliomaviruses), potporodica DNK virusa porodice papova virusa. Najrasprostranjeniji su meu pticama, glodarima i primatima. Kod prirodnih do-maina ne izazivaju tumore, ali mogu indukovati transformaciju elija in vitro i izazvati tumore kod eksperimentalnih ivotinja. Za oveka su znaajni jedino virusi BK i JCV . Put ulaska nije poznat, a virusi hematogeno mogu dospeti do raznih organa. Kod imuno-kompetentnih osoba perzistiraju doivotno, kod imunodeficijentnih dolazi do reaktivacije, ali bez klinike manifestacije. BK virus ne izaziva znaajnije manifestacije, a JCV izaziva progresivnu multifokalnu encefalopatiju.

POLIOMIJELITIS
(engl. poliomyelitis; lat. poliomyelitis), akutna deja paraliza - oduzetost, poznata i kao HeineMedinova bolest, esta infekcija oveka, naroito dece, uzrokovana nekim od tri tipa (1, 2 i 3) srodnih virusa. Moe da se ispolji kao akutna bolest sa visokom temperaturom (esto udruena sa prolivom), kao meningitis (serozni - virusni) i ree kao teka paralitina bolest kada dolazi do miinih paraliza. Virus najvie napada motorne elije u prednjim rogovima kimene modine i motorne elije u modanom stablu. Oduzetosti miia su uvek nesimetrine. Naj-opasnija komplikacija poliomijelitisa je ugu-enje, zbog paralize miia za disanje. Posle smirivanja akutne faze bolesti ostaju trajne paralize miia sa smanjenjem njihovog obi-ma (atrofije). Poliomijelitis se moe uspeno spreiti vakcinacijom dece ivom vakcinom koja sadri oslabljene (atenuisane) viruse poliomijelitisa sva tri tipa.

POLIOPIJA
(engl. polyopia), vienje mnogostrukih likova istog predmeta.

POLIP
(engl. polyp), izrataj, obino benigni na sluzokoi. Obino se nalaze u nosu i sinusima i dovode do hroninih infekcija i upa-le sinusa. Javljaju se kod bolesnika sa alergijskom kijavicom, kao posledica dugotrajnog nadraaja alergenima. Druga mesta nastanka su uvo, eludac i debelo crevo, gde mogu da alteriu u maligne. Lee se hirurkim odstranjivanjem.

POLIPEKTOMIJA
(engl. polypectomy), uklanjanje benignog tumora ili potencijalno benignog tumora epitelnog (pokrivajueg) tkiva, koe i drugih organa (drelo, grlo, glasne ice, ceo digestivni trakt, beika, genitalni organi). Benigni polipi imaju sledee karakteristike: veliina do 2 cm, osnova na peteljci, bez upale i ulceracije, sa histoloki prvim i drugim stepenom izmene elija (displazije). Takvi polipi se mogu ukloniti pomou endoskopskih instrumenata (interventna endoskopija) ili manjim operativnim zahvatima. Polipi drugaijih karakteristika se smatraju potencijalno malignim i treba ih ukloniti operativnim putem, tipinim hirurkim zahvatima (ekscizijom, segmentnom resekcijom) uz brzi histoloki pregled. Svaki uklonjeni polip mora biti histoloki pregledan. Polipektomija je i preventivna mera u leenju malignih oboljenja, poto polipi koji dugo ostaju u organizmu imaju tendenciju rasta i izmene ka malignitetu (tzv. teorija polip-karcinom sekvence).

POLIPEPTID
(engl. polypeptide), peptid koji pri hidrolizi daje vie od 20 aminokiselina, shodno broju aminokiselina koje sadri.

POLIPLOIDNO
(engl. polyploid), elije, tkiva ili organizmi koji imaju vie od dve kopije haploidnog genoma odnosno vie od dva haploidna hromozomska seta. Na primer: tri-ploidija (3n) sadri tri haploidna hromozomska seta, dok su u tetraplodiji (4n) prisutna etiri. Ovi poremeaji su letalni za oveka i skoro po pravilu dovode do spontanih pobaaja embriona ovakve hromozomske konstitucije. Meutim, poznato je da su poliploidije normalno prisutne u pojedinim tkivima oveka (u elijama jetre, posteljice).

POLIPNEJA
, v. tipovi disanja.

POLIPOZA
(engl. polyposis), prisustvo nekoliko polipa.

POLIPOZA KOLONA
(engl. colonic poliposis), prisustvo vie polipa (preko sto) u debelom crevu.

POLIRIBOZOM
(engl. polyribosome), struktura koju ini vie ribozoma na jednom molekulu iRNK, a na svakom ribozomu se sintetie po jedan, uvek jednaki, polipeptid.

POLISAHARID
(engl. polysaccharide), uglje-ni hidrat (npr. skrob, inulin, celuloza) koji sadri relativno veliki broj monosaharidnih jedinica po molekulu. Polisaharidi mogu da se hidrolizuju pomou kiselina ili enzima u svoje komponente monosaharide.

POLISEROZITIS
(engl. polyserositis), zapa-ljenje svih seroznih membrana sa seroznim iz-livom.

POLISINAPTIKI
(engl. polysynaptic), koji je sastavljen od vie sinapsi.

POLITIAZID
(engl. polythiazide), tiazidni diuretik sa umerenim diuretikim i antihipertenzivnim dejstvom. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Renese.

POLITRAUMA
(gr. poli - viestruko + trauma - povreda), istovremena povreda vie tkiva i organa, odnosno udruenost spo-ljanjih i unutranjih povreda. Ovakva povreda zahteva posebno planiranu terapiju, tzv. ekipnu ili timsku obradu uz uee vie specijalista raznih medicinskih, a naroito hirur-kih grana.

POLIURIJA
(engl. polyuria), nastajanje i izluivanje prekomerne koliine urina (preko 2 - 3 l u toku 24h) koji je razblaen i svetle boje. Moe da nastane jednostavno kao posledica poveanog unoenja tenosti, ili bolesti kao sto su dijabetes mellitus, dijabetes insipidus ili bolesti bubrega.

POLIVALENTAN
(engl. polyvalent), u hemiji, onaj koji ima dve ili vie razliitih valenci ili valencu veu od 2.

POLNA ELIJA
(engl. sexual cell), kod mukaraca spermatozoid, kod ena jajna elija. Spermatozoid je graen od glave i repa. U jedru spermatozoida je kondenzovan gene-tiki materijal, a iznad jedra je akrozom u kojem se nalaze hidrolitiki enzimi neophodni za proces oploenja. Rep spermatozoida omoguava njegovu pokretljivost. Duina spermatozoida je 0,05 mm, dok je jajna elija znatno vea zbog deponovanih hranljivih materija (jajna elija ima prenik od 150 mm). Jajna elija je zatiena zonom pelucidom (sastoji se od 3 vrste glikoproteina) i zonom radiatom (sloj folikularnih elija koje

slue za njenu ishranu).

POLNA SELEKCIJA
(engl. sexual selection), teorija koju je prvi predloio Charles Darwin da kod izvesnih vrsta organizama postoji borba izmeu mujaka za enku, to predstavlja poseban oblik selekcije koji je nezavistan od njihove borbe za preivljavanje u odreenim uslovima. Savremeni istraivai smatraju da je ovaj oblik selekcije satavni deo prirodne selekcije.

POLNE LEZDE
(engl. sexual glands), le-zde sa unutranjim i spoljanjim luenjem i reproduktivnom funkcijom koje su karakte-ristine za pol (kod ena jajnici, kod mukaraca testisi). V. gonade.

POLNI
(engl. genital, lat. genitalis), v. genitalni.

POLNI HORMONI
(eng. sex hormones), bilo koji steroidni hormon proizveden uglavnom u ovarijumima ili testisima i koji je odgovoran za kontrolu seksualnog razvoja i reproduktivne funkcije. Estrogeni i progesteron su enski polni hormoni, a androgeni su muki polni hormoni.

POLNI HROMOZOMI, HETEROHROMOZOMI GONOSOMA


(engl. sex chromozomes ), par hromozoma koji se razlikuju kod mukog i enskog pola. Kod enskog pola ova dva hromozoma su morfoloki identini (XX), a kod mukog pola razlikuju se po veliini i poloaju centromere (XY). Diplo-idne elije ljudskog tela imaju garniture hromozoma 44 XX kod enskih i 44 XY kod mukih jedinki. Y hromozom sadri gene za razvoj mukih polnih lezda - testisa i nadjaava svoj X hromozom. enski pol je homozigotski, a muki heterozigotski.

POLNI ODNOS
(engl. sexual intercourse), v. koitus.

POLNI UD
(engl. penis, lat. penis), v. penis.

POLNO PRENOSIVE BOLESTI


(engl. sexually transmitted diseases), bolesti koje se pre-nose polnim kontaktom a ispoljavaju se na polnim i drugim organima. Neke od njih iako se prenose polnim putem ne daju manifestacije na

polnim, ve samo na drugim organima npr. jetri, pluima, itd. Uzronici polno prenosivih bolestu su bakterije, virusi, paraziti, gljivice i ektoparaziti. Najpoznatije su sifilis, gonoreja, AIDS, hlamidijalne infekcije, genitalni herpes, trihomonijaza, genitalne bradavice.

POLOAJ
(engl. posture), postupak; odnos dimenzija ovekovog tela prema dimenzijama prostora.

POLUMESEAST
(engl. semilunar, lat. semilunaris), v. semilunaris.

POLUMESEASTA KOST
(engl. lunate bone, lat. oss lunatum), v. os lunatum.

POLUMESEASTI ZALISTAK
(engl. semilunar valve, lat. valva semilunaris), v. valva semilunaris.

POLUPROPUSTLJIV
(engl. semipermeable), odnosi se na membranu ili drugu strukturu koja selektivno proputa odreene atome i molekule. Prolazak rastvaraa kroz polupropustljivu membranu u neki rastvor, pri emu molekuli ili joni rastvorene supstance ne mogu da prou kroz nju u suprotnom smeru je pojava osmoze. Zidovi svih elija u biljnim i ivotinjskim organizmima su polupropust-ljive membrane.

POLURASPAD
(engl. half-life), vreme za koje se broj neraspadnutih radioaktivnih jezgara smanji na polovinu od poetnog broja.

POLUS
(engl. pole, lat. polus), pol. Kraj ili zaobljeni deo odreenog organa.

POLUVREME IVOTA
(engl. half-life), vreme za koje se polovina neke supstance prevede u neki proizvod ili se eliminie u nekom procesu (npr. hemijskom reakcijom, radioaktivnim raspadanjem ili biolokom eliminacijom). Oznaava se sa t1/2.

POMONI

(engl. accessory, lat. accessorius), v. akcesorijus.

POMONIK OBDUCENTA,
tehniko lice koje pomae obducentu pri obdukciji, pri-prema le za obdukciju i nakon toga vri toaletu lea.

PONAANJE
(engl. behaviour), delatnost ogranizma. Da bi psihologija postala objektivna nauka, morala je da odbaci nesigurnu metodu introspekcije i da izuava samo ono to se objektivno moe posmatrati pona-anje. Opservacija ponaanja je nain prikup-ljanja relevantnih podataka i sastavni je deo analize odreene linosti. Ona je osnov svakog dobrog klinikog rada i obuhvata: dranje i stav tela, pokrete, izraz lica, gestove, glas i sl. Ako se umesto psihe za objekat posmatranja uzme ponaanje, onda i u terapiji treba leiti ponaanje. Tako je nastala terapija ponaanja - bihejvior terapija, u kojoj se pretpostavlja da e promena u ponaanju dovesti i do promene u subjektivnom doivljaju.

PONCETOV SINDROM
(engl. Poncets syndrome ), sterilni poliartritis kod bolesnika koji imaju vanplunu TBC, npr. TBC limfnih lezda.

PONDER
(engl. weight), u statistici, numeriki koeficijent pridruen opservaciji, esto mno-enjem, u cilju da ona postigne eljeni stepen vanosti u funkcijii svih ostalih opservacija skupa.

PONS
(engl. bridge, lat. pons), most, modani most. Proireni deo modanog stabla koji se nalazi izmeu srednjeg mozga i produene modine, a ispred malog mozga. Dobio je naziv most jer du uzdune osovine spaja srednji mozak i produenu modinu, a du pop-rene hemisfere malog mozga. Sastoji se od prednjeg, bazalnog dela i zadnjeg dela ili krova (tegmentum). Na preseku kroz modani most moe se uoiti da je on izgraen od sive i bele mase. Sivu masu grade: jedra modanih iva-ca, VI (nervus abducens), VII (nervus facijalis) i delimino V (nervus trigeminus) i VIII (ner-vus vestibulokohlearis) modanog ivca, relejna jedra (od kojih su najpoznatija gornje olivarno jedro i jedra ponsa) i retikularna formacija. Belu masu modanog mosta grade brojni nervni putevi koji prolaze kroz bazalni deo.

PONSO S
(engl. ponceau S), crvena kisela boja, koja se primarno koristi kao boja za proteine i to za serumske proteine pri elektroforetskom rastavljanju na celuloza-acetatu.

PONTOCEREBELARNA VLAKNA
(engl. pontocerebellar f., lat. f. pontocerebellares), v. fibre pontocerebelares.

PONTOCEREBELARNI UGAO
(engl. pontocerebelar angle ), otar povrinski ugao ili ugao diedar otvoren napred i upolje. ine ga bone strane ponsa i medule oblongate sa susednim slobodnim delom prednje strane cerebeluma. Spreda je zatvoren zadnjom stranom piramide temporalne kosti i na taj nain pretvoren u trostrano prizmatini subarahnoidalni prostor zvani cisterna pontocerebelaris ili cisterna pontis lateralis. Sadraj pontocerebelarne cisterne ine: 1. Likvor; 2. V-XI kranijalni nervi rasporeeni u tri peteljke: gornju, koju ine V i VI kranijalni nerv, srednju, koju ine VII, VIIbis i VIII kranijalni nerv, i donju, koju ine IX, X i XI kranijalni nerv; 3. a. cerebelaris superior, a. auditiva interna s. labyrinthi; 4. Dandyeva vena.

PONTOCEREBELUM
(lat. pontocerebe-llum), filogenetski najmlai deo malog mozga koji je odgovoran za funkciju kontrole pokreta. U sastav pontocerebeluma ulaze zadnji reanj malog mozga i zupasto jedro malog mozga. U ovaj deo malog mozga dospevaju pontocerebelarna vlakna koja vode poreklo iz jedara modanog mosta ili ponsa.

POPLITEALNA CISTA
(engl. popliteal cyst), v. Backerova cista.

POPLITEALAN
(engl. popliteal, lat. popliteus),v. popliteus.

POPLITEUS
(engl. popliteal, lat. popliteus), zatkoleni, odnosi se na zadnji predeo kolena ili pripada ovom predelu.

POPREAN
(engl. transverse, lat. transversalis), v. transverzalis.

POPRENI KOLON
(engl. transverse colon, lat. colon transverasalis), v. kolon transverzum.

POPRENI MOSTOVI

(engl. cross-bridges ), deo miozinske molekule koji je sposoban da razvije silu koja e dovesti do klienja aktinskih meu miozinske niti. P. m. ine glava i vrat miozinske molekule koji vire iz miozinskog filamenta na svakih 60o njegovog obima. Nalaze se u A prugi sarkomere. U muru, glave nisu vezane za aktin i stoje pod uglom od 90o u odnosu na vrat; u toku kontrakcije revezibilno se vezuju za aktin i zahvaljujui svojoj pokretljivosti, savijajui se od 90o na 45o, vuku aktinske niti prema centru sarkomere dovodei do njenog skraenja. V aktinsko-miozinski kompleks.

POPRENO-PRUGASTA MIINA VLA-KNA


(engl. streited muscle fibres ), morfofunkcionalne jedinice popreno-prugastih miia. Srani mii sastoji se od mnotva miinih elija, a u skeletnom miiu nalaze se miina vlakna.

POPRENO-PRUGASTI MIII
(engl. striated muscles), miii koji su dobili ime prema tamnim i svetlim prugama, popreno postav-ljenih u odnosu na duinu miine elije, koje se ponavljaju u pravilnim razmacima. Pruge se vide pod mikroskopom zbog razlike u prelamanju polarizovane svetlosti: tamne pruge su anizotropne (A) a svetle izotropne (I) za polarizovanu svetlost. Razlike u prelama-nju potiu od razlika u sastavu A i I pruge. P. m. su skeletni i srani mii.

POPULACIJA
(engl. population), 1. grupa ljudi sa jednom ili vie zajednikih demografskih karakteristika: starost, mesto stanovanja ili roenja, socioekonomske karakteristike, nivo obrazovanja; 2. (pri uzorkovanju), ukupan zbir jedinica iz koga se bira uzorak; nije neophodno da bude populacija ljudi, jedinice mogu da budu ustanove, podaci, dogaaji. Uzorak treba da prui rezultate koji su repre-zentativni za celu populaciju.

PORE ENJE GRUPA


(engl. group comparison ), poreenje grupa subjekata, obino na osnovu reprezentativnih vrednosti (kao to su aritmetike sredine) iz svake.

POREMEAJ KONVERZIJE
(engl. disorder of conversion), transformacija intrapsihikog konflikta (neprihvatljivog za svesni deo linosti) u telesne simptome. Sam razvoj motornih i senzornih oteenja liava osobu dotadanje psihike napetosti i straha. Simptomi imaju simbolini karakter i tipini su za konverzivnu neurozu, ali se mogu zapaziti i kod drugih duevnih oboljenja.

POREMEAJ MISLI
(engl. disorder of thoughts ), oteenje procesa miljenja po formi ili po sadrini. Oteenja po sadraju su: zablude, sumanute ideje, precenjene ideje, misli koje se bezvoljno nameu ili mis-li koje

se voljno ne mogu odagnati (prisilne misli). Oteenja po formi su: ubrzan ili usporen misaoni tok, blok misli, nevoljno ponavljanje termina, novoformirani termini i dr. (iji je sadraj razumljiv samo tvorcu-boles-niku) itd.

POREMEAJ NEDOSTATKA PANJE


(engl. attention-deficit disorder ), poremeaj panje, rasejanost ili aprossexia normalno se sree u deijem uzrastu (kada je karakterie hipervigilnost i hipotenacitet) i kod naunih radnika (hipertenaciteta i hipovigilnosti). Tipini psihijatriski poremeaji sa oteenjem panje su manijakalno-depresivna psihoza i shizofrenija. Poremeaj nedostatak panje udruen sa hiperaktivnou javlja se u razvoj-nom dobu, a karakterie se uzrasno neadekvatno razvojem panje, uzrasno neadekvatnom hiperaktivnou i impulsivnou ili kombinovanim grupama simptoma.

POREMEAJ ODNOSA
(engl. disorder of relationships ), javlja se kod psihijatrijskih bolesnika, najee kod onih koji produkuju sumanute ideje proganjanja, a bolesnik sve to se deava oko njega tumai tako da se na neki nain odnosi na njega.

POREMEAJ PARATIROIDNIH LEZDA


(engl. parathyroid gland disorder), v. hiperparatiroidizam i hipoparatiroidizam.

POREMEAJ PAROTIDNIH LEZDA


(engl. parotid gland disorder), v. tumori parotidnih lezda, parotitis.

POREMEAJ RASPOLOENJA
(engl. mood disorder ), poremeaj ralativno trajnog, ravnomernog stanja oseanja. Poremeaj raspoloenja moe da se manifestuje kao bolesno povieno raspoloenje polarisano kao hipertimija tuge (depresija) ili hipertimija veselosti (manija). Poremeaj raspoloenja moe da se manifestuje i kao gubitak emocija, odnos kao bolesna ravnodunost (apatija).

POREMEAJ SOMATIZACIJE - HISTERIJA


(engl. disorder of somatization - hysteria ), najee spominjani neurotini poremeaj, nastao mehanizmom konverzije, a manifestuje se brojnim i razliitim telesnim simptomima kao to su: nemogunost govora, slepilo, gluvoa, oduzetost, itd. Naziva se jo i somatoneuroza, jer se smatra da je naziv histerija (gr. hystera-materica) zastareo i da je u svakodnevnom govoru dobio uvredljiv, u etikom smislu neprihvatljiv prizvuk.

POREMEAJ SPROVO ENJA

(engl. conduction disorder), poremeaj prenosa energije u obliku toplote, zvuka ili elektriciteta.

POREMEAJ TESTISA
(engl. testical disorder ), uroena i steena oboljenja muke polne ljezde. V . hipogonadizam, pubertet, tumori testisa.

POREMEAJ TIROIDNE LEZDE


(engl. thyroid gland disorder), v. hipertireoza, hipotireoza, nodozna struma, tiroiditis.

POREMEAJI MITRALNE VALVULE


, ukoliko se mitralna valvula ne zatvori dobro u kontrakciji (sistoli) leve komore moe doi do mitralne regurgitacije (insuficijencije) u levu pretkomoru. Uzrok tome mogu biti reumatska oteenja mitralne valvule, zatim ishemika oteenja papilarnih miia i hordi i prolaps mitralne valvule. Poremeaji otvaranja mitralne valvule u dijastoli (mitralna stenoza) sa posledinim zadravanjem krvi u levoj pret-komori najee su posledica reumatske groznice. Ree su uroeni. Mogue su i kombinovane mitralne mane. Prolaps mitralne valvule bez mitralne regurgitacije nema hemodinamskog znaaja. Najee je uroen.

POREMEAJI MOKRANE BEIKE


(engl. urinary bladder disorders ), uroena i steena oboljenja mokrane beike koja dovode do poremeaja funkcije (anomalije, infekcije, kalkuloza, tumori).

POREMEAJI PROSTATE
(engl. prostatic disorders ), oboljenja prostate koja dovode do poremeaja funkcije (zapaljenja, kalkuloza i tumori).

POREMEAJI TRUDNOE
(engl. pregnancy disorders ), razne patoloke pojave koje mogu da dovedu do komplikacija u trudnoi i koje su u integralnoj vezi sa razvojem produkta zaea, fetusa i novoroeneta. One mogu da budu maternalne i fetalne prirode, a mogu da potiu i od patolokih stanja posteljice.

POREMEAJI UTERUSA
(engl. uterine disorders ), razvojne anomalije koje se kreu od asimetrinog razvoja, nedovoljne razvijenosti do potpunog nedostatka materice. Najzna-ajnije anomalije su: dvostruka materica sa dvostrukom vaginom, materica sa nepotpunom pregradom, materica sa dva roga i dva vrata, dupla materica, jednoroga materica. Najvei praktini znaaj ima nedovoljno raz-vijena materica, koju obino prati i nedovoljna razvijenost drugih genitalnih organa. Ovi poremeaji dovode do steriliteta,

poremeaja ili potpunog nedostatka menstruacionog ciklusa. Ukoliko doe do trudnoe ee se javlja vanmaterina trudnoa i spontani pobaaji, ali u zavisnosti od hipoplazije trudnoa moe da se iznese.

POREMEAJI VIDA
(engl. visual disorders ), najrazliitiji poremeaji koji dovode do umanjenja normalnih vidnih funkcija. Najei su: kolorni ispadi vida, nono slepilo, poremeena adaptacija na tamu, refrakcione anomalije.

POREMEAJI VULVE
(engl. vulvar disorders ), razvojne malformacije vulve (stidnice), koje su predstavljene razliitim stepenom deformiteta. Krajnji stepen deformiteta je potpuno odsustvo vulve, dok se vei razvojni poremeaji sreu kod sluajeva hermafroditizma i pseudohermafroditizma. Neto ee se sree povrna atrezija vulve, koja nastaje meusobnim sraivanjem malih ili malih i velikih stidnih usana, kao posledica intrauterinog zapaljenja ili zapaljenja u toku samog poroaja.

POREMEAJI ZENICA
(engl. pupillary disorders ), najrazliitiji poremeaji koji dovode do promena u obliku, lokaciji i irini zenica. Najei su: priraslice zadnjeg irisa za soivo, uroeni novi otvori na duici.

PORFIN
(engl. porphin), osnovna prstenasta struktura sastavljena od etiri pirolova jezgra koja su povezana metenskim mostovima (-CH=). Porfirini, hemin, citohromi i hlorofil su derivati porfina koji sadre razliite supstituente na b-ugljenicima pirola i metalnih jona vezanih za azote pirola.

PORFIRINI
(engl. porphyrins), derivati porfirina bez gvoa ili magnezijuma, koji se nalaze u protoplazmi i razlikuju se u supstituentima na b-poloajima pirolskog prstena.

PORFIRINURIJA
(engl. porphyrinuria), pri-sustvo porfirina i/ili porfirinogena u urinu u viku. Porfirini mogu biti uroili koprooblici, tipa III ili I.

PORFOBILINOGEN
(engl. porphobilinogen), nestabilni intermedijerni proizvod u biosintezi hema. To je pirolski derivat koji se formira kondenzacijom dva molekula d-aminolevulinske kiseline (DALA) citoplazmatinom DALA-dehidratazom. Kondenzuju se etiri molekula kako bi nastala PBG prstenasta struktura. Lako

se prevodi u uroporfirinogen.

PORFOBILINOGEN SINTAZA
(engl. porphobilinogen synthase), enzim iz roda liaza (5-aminolevulinat hidroliaza, EC 4.2.1.24), koji katalizuje reakciju 2,5-aminolevulinat = porfobilinogen + 2H2O. Ova reakcija je znaajan stepen u biosintezi hema. Inhibira je olovo u malim koliinama, ime se sniava nivo enzima u eritrocitima to je znak trova-nja olovom.

PORICANJE
(engl. denial), psihoanalitiki izraz koji podrazumeva mehanizam odbrane Ega kojim se nesvesno odbacuju i poriu odreeni dogaaji i situacije, neprihvatljive za linost.

PORODINA HISTIOCITNA RETIKULOZA


(engl. familial histiocytic reticulosis ), nasledno oboljenje koje se prenosi autosomno recesivnim genom. Karakteriu je anemija, granulocitopenija i trombocitopenija. Fagocitoza krvnih elija i infiltracija kostne sri histiocitima najee dovodi do smrti deteta. Zove se i porodina hemofagocitna retikuloza.

PORODINA MEDITERANSKA GROZNICA


(lat. febris familliaris Mediterranea), v. mediteranska groznica.

PORODINI
(engl. familiar), bilo koje svojstvo koje je ee prisutno kod srodnika aficirane osobe nego u optoj populaciji, bilo da je uslovljeno genetikim faktorima, sredinskim faktorima ili oba.

PORO AJ
(engl. delivery), prekid trudnoe posle 28 nedelja intrauterinog ivota kada je novoroene spremno za vanmaterini ivot. Fizioloko zbivanje koje se zavrava raa-njem deteta i izbacivanjem posteljice i plodovih ovojaka. Poinje ritminim kontrakcijama materinog miia koje su praene dilatacijom cervikalnog kanala i formiranjem, a zatim spontanim prskanjem vodenjaka. Pri-rodne poroajne snage, poroajni putevi i plod su faktori koji uestvuju u poroaju. Presudni inioci za poetak poroaja su: pore-meaj odnosa progesterona i estrogenih hormona, smanjena vitalnost posteljice (faktor starenja posteljice), metabolike promene u previe razvuenom zidu materice, glad fetusa. Duina poroaja moe da bude razliita, to zavisi kako od stanja majke, tako i od stanja ploda.

POROZNE VEZE

(engl. gap junction), v. propusne veze.

PORTA
(engl. gate, lat. porta), vrata, ulazno mesto ili polje. Ulazno polje kroz koje prolaze krvni sudovi, limfni sudovi, ivci, kanali ili vodovi, pristupajui ili naputajui organ. Znai isto to i hilum ili hilus. P. hepatis ( engl. hepatic p., lat. p. hepatis), ulazno polje jetre. Polje na donjoj ili visceralnoj strani jetre, izmeu etvrtastog i repnog renja jetre. Kroz ulazno polje jetre prolaze: portna vena, posebna jetrina arterija, zajedniki jetreni uni kanal sadrani u jetreno-dvanaesto-palanoj vezi (ligamentum hepatoduodenale).

PORTALNA TRIJADA
(engl. portal triad, lat. trias hepatica), trijada koju ine tri najupadljivija elementa portalnog kanala: interlobularna arterija, interlobularna vena i interlobularni uni put.

PORTNA HIPERTENZIJA
(engl. portal hypertension), nenormalno povienje krvnog pritiska u portnom venskom sistemu, najea komplikacija ciroze jetre.

PORTNA VENA
(engl. portal vein, lat. vena portae), v. vena porte.

PORTNI
(engl. portal, lat. portalis), 1. onaj koji odgovara ulaznom polju jetre (porti hepatis); 2. koji se odnosi na sistem portne vene; 3. koji se odnosi na portalni sistem cirkulacije; 4. koji se odnosi na ulazno polje organa.

POSEKOTINA
(lat. vulnus scissum), nastaje dejstvom otrog oruja (no, staklo itd.). Otrica ovog oruja dejstvuje upravno na povrinu tkiva. Ukoliko je dejstvo otrice koso, nastaje zasekotina, a ako je jedan deo tkiva u potpunosti odseen, onda to nazivamo isekotina. Ove rane obino zjape, ivice i zidovi su im glatki, nagnjeenja odnosno devitalizacije tkiva skoro i da nema. Posekotine obilno krvare jer su sudovi i tkiva glatko preseeni tako da je lumen krvnih sudova iroko otvoren.

POSLE SMRTI
(lat. postmortem), promene ili povrede koje nastaju posle smrti (v. posmrtne povrede).

POSMRTNA POVREDA

, povreda (v. povreda) nastala posle smrti (postmortalna povreda), tj. povreda nanesena leu. Karakterie je odsustvo apsolutnih i eventualno prisustvo re-lativnih vitalnih reakcija (v. vitalna reakcija).

POST(lat. post), prefiks sa znaenjem iza, posle.

POSTAKSIJALO-POLIDAKTILO-DEN-TO-VERTEBRALNI
SINDROM (engl. postaxial-polydactilo-dento-verterbral syndrome ), hereditaran sindrom po tipu dominantnog nasleivanja. Karakteriu ga kraniofacijalne abnormalnosti: nenormalne ui, debeo vrat, epikantus, progenija; oralni defekti: bifidna uvula, fuziona makrodoncija, hipo-doncija, hipoplazija glei, anomalije zuba (zub u zubu), kratki korenovi; kardiovaskularni poremaaji; pielonefritis, hidronefroza; nenormalnosti ruku: polidaktilija, brahidakti-lija; anomalije stopala: postaksijalna polidaktilija, iroki noni prsti, sindaktilija drugog i treeg nonog prsta.

POSTCENTRALNA VIJUGA
(engl. postcentral gyrus, lat. gyrus postcentralis), v. girus postcentralis.

POSTELJICA
(engl. placenta, lat. placenta), v. placenta.

POSTERIOR
(engl. behind, lat. posterior), zadnji. Najee se odnosi na zadnji deo tela, dela tela ili organa. Oznaava i zadnju povr-inu morfoloke strukture ili stukturu koja se nalazi pozadi u odnosu na okolne ili vodee strukture. Pojam posterior je suprotan pojmu anterior.

POSTGANGLIJSKI
(engl. postganglionic), koji je smeten iza ganglije; u nervnom putu, neuron koji poinje u gangliji, a zavrava u miiu ili lezdi koju inervie.

POSTHERPETINI BOL
(engl. postherpetic neuralgia, zoosterassociated chronic pain), najea komplikacija herpes zoster infekcije i manifestuje se obino perzistencijom bola najmanje est meseci posle akutne faze bolesti. Incidencija pojave ove komplikacije raste sa godinama starosti bolesnika. Nije uslovljena teinom simptoma u akutnoj fazi bolesti, a rano zapoeta antivirusna terapija znatno redukuje pojavu ovih bolova.

POSTHIPNOTSKA SUGESTIJA
(engl. post-hipnosis suggestion), izvravanje naloga datog za vreme hipnotikog stanja. Subjekt u neko vreme (obino tog dana ili sutradan) radi neto to moe da bude sasvim apsurdno, a pod uticajem hipnotizera.

POSTINFARKTNI SINDROM
(engl. Dre-sslers syndrome ), zapaljenje sinovija relativno kasno (1 - 6 nedelja) posle infarkta, najee perikarda, pleure, ree peritoneuma nerazjanjene etiologije. Smatra se da autoimuni procesi dominiraju. Zove se i Dresslerov sindrom.

POSTITIS
(engl. posthitits), bakterijsko zap-ljenjsko oboljenje prepucijuma (koice polnog uda). esto je udrueno sa zapaljenskim obo-ljenjem glavia polnog uda (balanitis), v. balanopostitis. Glavni simptomi su: bol, crvenilo, otok, zapaljenska sekrecija prepucijuma. Lei se antibioticima. Najbolja je lokalna primena blagog rastvora hipermangana. Ukoliko se esto ponavlja indikovana je cirkumcizija.

POSTKOITUSNA KONTRACEPCIJA
(engl. postcoital contraception), podrazumeva vid hormonske kontracepcije koja se primenjuje u indikovanim sluajevima. U roku od 72h od potencijalno oploavajueg polnog odnosa, uzima se 1 ili 2 doze (nakon l2h) odreene koliine hormonskog preparata. Smatra se da ovakav vid kontracepcije ima visok stepen pouzdanosti zatite od neeljene trudnoe.

POSTMORTALNA POVREDA
, v. posmrtna povreda.

POSTNATALNA DEPRESIJA
(engl. postnatal depression), depresivno stanje koje nastaje kada se dete na ranom uzrastu odvoji od majke, naroito izraeno u situacijama kada je razdvajanje brutalno i kad nije praeno kva-litetnom psiholokom zamenom. Posle kraeg perioda nemira i protesta, dete postaje bez-voljno, povlai se, tiho plae, odbija uobi-ajene komunikacije, hranu, igrake, sma-njenih je interesovanja i izgleda tuno.

POSTNATALNA NEGA
(eng. postnatal care), nega deteta posle roenja.

POSTNATALNO

(eng. postnatal), koje nastaje ili se deava posle poroaja, tj. roenja.

POSTOPERATIVNI
(enlg. postoperative), sve ono to sledi posle operacije ili u vremenu posle operacije, ili je u uzrono-posledinoj vezi sa prethodno izvedenom operacijom: postoperativni tok, postoperativna nega, postoperativna komplikacija, postoperativno leenje, postoperativni zahvat, postoperativna rehabilitacija, postoperativna infekcija, postoperativni ok, postoperativni metabolizam, postoperativna psihoza.

POSTOPERATIVNI OK
(engl. postoperative shock), stanje oka posle operacije.

POSTPARTALNA DEPRESIJA
(engl. postpartum depression ), poseban oblik depresije koji se javlja kod ena u prvim mesecima posle poroaja. To je stanje neraspoloenja, praeno oseanjem beznaa, bespomonosti, bezvoljnosti, usporene mentalne dinamike i izgubljene motivacije. Misli su sumorne i teke. U teim depresivnim stanjima javljaju se i ideje grenosti, krivice, samooptuivanja, samounitenja, osiromaenja ili bolesnog uve-renja o postojanju neizleive telesne bolesti. Gubitak apetita i teine, nesanica, kao i fun-kcionalni poremaaji organa su esti. Ovakva stanja mogu da budu inhibirana ili agitirana. Kod inhibiranih oblika aktivnost je ponekad blokirana do stupora. U agitiranim oblicima dominira uznemirenost i usplahirenost (poja-an motorni angaman kao izraz velike unu-tranje napetosti).

POSTPARTALNA HEMORAGIJA
(engl. postpartum hemorrhage), svako krvarenje koje nastaje u treem poroajnom dobu, a izazvano je nepravilnim odlubljivanjem pos-teljice i posledinom atonijom materice. Koliina izgubljene krvi je individualna. Ako se porodilji daju uterotonika sredstva, ubrzava se odlubljivanje posteljice i smanjuje koliina izgubljene krvi. Ako se poroaj prepusti prirodnim poroajnim snagama, koliina izgubljene krvi se obino kree do 300 ml, ali se ne smatra opasnim svaki gubitak do 500 ml, to ini maksimalno dozvo-ljeni gubitak krvi u poroaju. U sluaju jaeg krvarenja pokuati odlubljivanje posteljice preko trbunog zida, pa ako to ne uspe pristupiti runom odlubljivanju posteljice.

POSTPARTUM
(engl. postpartum), babinje, koje podrazumeva vreme od 6 do 8 nedelja posle poroaja i sve promene koje se u tom periodu deavaju u organizmu ene, a koje su u vezi sa tek zavrenom trudnoom i poro-ajem. U to vreme svi organi ene vraaju se u predgravidno stanje, promene i povrede nastale u toku trudnoe i poroaja nestaju, a u velikom procentu menstruacioni ciklus se regulie kod ena koje ne doje.

POSTPRANDIJALNO
(engl. postprandial), to sledi posle obroka, odnosno unosa hrane.

POSTRADIJACIONA NEKROZA
(engl. postradiation necrosis ), poseban vid izazvan zraenjem, bilo akcidentnim, bilo terapijskim. Po tipu je to koagulaciona nekroza, a karaktrerie je pojava tzv. postiradijacionih fibro-blasta ili fibroblasta u vidu lastinog repa.

POSTSINAPTIKA MEMBRANA
(engl. postsynaptic membrane), deo neurona koji je u neposrednoj blizini aksonskog terminala i specifian za preuzimanje molekula neurotransmitera.

POSTSINAPTIKA POTENCIJACIJA
(engl. postsynaptic potentiation), pojava da drugi ili svaki naredni impuls poveava delotvornost sinapse.

POSTSINAPTIKI
(engl. postsynaptic), koji je smeten iza ili se pojavljuje iza sinapse, npr. postsinaptika membrana ili receptor.

POSTUPAK, TRETMAN
(engl. treatment ), postupak leenja, nege (obrade, podvrgava-nja); specifian reim, metod ili procedura koja se testira u klinikom opitu.

POSTUPAK SA MRTVACEM,
v. prijava smrti.

POSTURALAN
(engl. postural), koji se odnosi na dranje tela ili poloaj.

POSTURALNA HIPOTENZIJA
(engl. postural hypotension), poremeaj regulacije krvnog pritiska koji karakteriu pad krvnog pritiska i posledina nesvestica ili gubitak svesti, a nastaje pri naglom zauzimanju uspravnog poloaja.

POSTURALNI POLOAJ
(engl. postural posture ), dranje tela, uspravno, pravo, odnosno, odnos razliitih delova tela jednih prema drugima i u odnosu na vertikalnu ravan. Kod mladih i zdravih ljudi stav tela je voljno kontrolisan. U stanjima koja pogaaju stav tela, promena u stavu i poloaju jednih delova tela prema drugima tei da postane stalna i moe da pogodi zdravlje i dobar izgled.

POSTVAKCINALNI MORBILI
(engl. postvaccinal morbilli), bolest izazvana morbili virusom kod osoba koje su prethodno vakcinisane protiv morbila. Antimorbilozni vakcinalni imunitet je solidan, ali moe da bude primarni nedostatak vakcinacije, tj. da osoba nije ni vakcinisana, kada u sluaju da doe u kontakt sa divljim virusom reaguje po tipu primarnog imunog odgovara, ili da doe do gubitka imuniteta, kada reaguje po tipu sekundarnog imunog odgovora. Kod nekih osoba vakcinisanih mrtvom vakcinom protiv morbila (registrovana u SAD 1963) uoena je pojava atipinih morbila (engl. atypical mea-sles) kada bi doli u kontakt sa divljim virusom. Bolest karakteriu: teko opte stanje, ospa koja je makulopapulozna, urtikarijalna hemoragina ili vezikulozna, iri se centripetalno, traje due nego obini morbili, bolesnici nisu zarazni jer virus nije izolovan iz sekreta dostupnih sluznica, a u serumu se javljaju veoma visoki titrovi specifinih antitela. Smatra se da je supstrat ovog oboljenja reakcija preosetljivosti na razorenu F komponentu virusa, koji je sadrala mrtva vakcina.

POTENCIJA
(engl. potency), 1. mo, sila, snaga, sposobnost; 2. farmakoloka aktivnost nekog leka; 3. seksualna p., sposobnost da se izvri polni akt, pre svega se odnosi na muki pol.

POTENCIJACIJA
(engl. potentiation), 1. sposobnost supstance koja kada se doda drugoj supstanci ini tu drugu supstancu monijom; 2. pojava da kada udruimo dve supstance njihovo dejstvo je mnogo jae nego ukupan uticaj svake kada se upotrebe odvojeno.

POTENCIJALNI
(engl. potential), 1. koji je spreman za akciju, ali jo nije aktivan; 2. potencijal je rad po jedinici napona potreban da pomeri telo u elektrinom polju od referencijalne take (obino od beskonanosti) do druge take, mereno u voltima.

POTENCIJAL RAVNOTEE
, v. ekvilibrijumski potencijal.

POTENCIJAL-ZAVISAN KANAL

, v. vol-tano-zavisan kanal.

POTENCIOMETAR
(engl. potentiometer), instrument kojim se meri voltaa u poreenju sa poznatom referentnom vrednou.

POTENCIOMETRIJA
(engl. potentiometry), merenje razlike u elektrinom potencijalu (naponu, voltai) izmeu dve elektrode jedne elektrohemijske elije, koja ukazuje na koncentraciju supstance koja trpi elektrohemijsku reakciju na indikatorskoj elektrodi.

POTHRANJENOST
(engl. undernutrition), nedovoljna telesna masa u odnosu na visinu, starost i pol. Prema BMI (body mass index) definie se kao vrednost manja od 18, a prema relativnoj telesnoj teini (odnos izmerene i idealne teine izraen u %), kao vrednost ispod 80% (80 - 70% umerena i 70% izraena pothranjenost). U deijem uzrastu pothranjenost se procenjuje kroz odstupanje broja SD (standardnih devijacija) od referentnih vrednosti (medijane) indeksa telesna masa prema telesnoj visini: laka pothranjenost je prisutna kada je odstupanje od -1 do -2 SD, umerena za vrednosti od -2 do -3 SD, a izraena, za vrednosti za -3 SD i manje od referentnih.

POTILJANA KOST
(engl. temporal bone, lat. oss temporale), v. os temporale.

POTKONI,
ono to se nalazi ispod koe.

POTKONI VORI
(engl. nodulus subcutaneous), vori u potkonom tkivu, veli-ine zrna pirina do veliine zrna graka, ree i vei, bezbolan, pokretan, javlja se na ekstenzornim (spoljnim) stranama zglobova kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom i kod bolesnika sa reumatskom groznicom. U obe bolesti predstavlja dijagnostiki kriterijum.

POTKONI EMFIZEM
(engl. emphysema subcutaneus), najei fiziki znak pneumomedijastinuma - prisustva vazduha u sredogruu. Postoje tri glavna uzroka ove pojave: 1. prskanje alveola sa prodiranjem vazduha u sredogrue, 2. prskanje jednjaka, dunika ili glavnih bronhija, 3. prodiranje vazduha iz vrata ili trbuha u sredogrue. Simptomi pneumomedijastinuma su blagi, beznaajni ili vrlo teki. Bol iza

grudne kosti moe da se iri u vrat ili ruke. Fizikim pregledom uju se krepitacije u predelu vrata i gornjeg dela grudnog koa. Dijagnoza se postavlja rendgenskim snimanjem. Obino nije potrebno leenje.

POTKOVIASTI BUBREG
(engl. arched kidney), uroena anomalija poloaja, oblika i spajanja bubrega, kad su bubrezi spojeni do-njim polom, tkivnim mostom koji prelazi preko kimenog stuba u obliku potkovice.

POTPORNA TKIVA
(engl. supporting tissues, lat. textus sustentacularis), grupa tkiva koju karakterie vrsta meuelijska supstanca. To su: kosti; hrskavice; cementum; dentin. U irem smisli potporna tkiva pripadaju veziv-nom tkivu.

POTPORNE ARAPE,
elastine arape, najee se koriste za proirene vene.

POTPOVRINSKE CISTERNE
(engl. subsurface cisternae), zaravnjeni, jedininom membranom okrueni prostori koji lee paralelno sa plazmalemom. Smatra se da ovaj prostor pripada glatkom endoplazmatskom retikulumu. Pronaeni su u ekscitabilnim elijama, kao to su pinealociti, miine elije i vlakna, vlasaste elije itd. Posebna vrsta potpovrinskih cisterni je pronaena u Sertolyevim elijama.

POTRES
(engl. concussion, commotio), v. komocija.

POTTOVA BOLEST
(engl. Potts disease ), tuberkuloza torakalne i lumbalne kime i moe biti posledica aktivne tuberkuloze genito-urinarnog sistema. To je najee bolest detinjstva, pre puberteta. Najee je zahvaen jedan ili dva susedna prljena, a ree vie. Zbog razaranja u prljenovima nastaju deformacije - grba. Ponekad se javlja oduzetost donjih ekstremiteta.

POTVRDA O SMRTI
(engl. death certifi-cate), dokument na osnovu koga familija ili prijatelji umrlog mogu da obave sahranu. Ukoliko posle paljivog i svestranog pregleda lea nisu ustanovljene povrede i ako nema nikakvih suspektnih okolnosti, a medicinska dokumentacija ukazuje na vrstu oboljenja koje je moglo prouzrokovati smrtni ishod (uvek ispitati da li to oboljenje ne stoji u uzronoj vezi sa nekom povredom), onda lekar popunjava formular Potvrda o smrti. Meutim, lekar koji je izvrio pregled

bezuslovno e traiti sudskomedicinsku obdukciju kod onih sluajeva gde je: smrt nastupila posle delovanja nasilnog uzroka, odnosno kod svih oblika nasilne smrti; smrt nastupila neposredno posle neke lekarske intervencije, naroito ako se sumnja na lekarski rad ili rad drugog medicinskog osoblja; samo umiranje praeno izvesnim sumnjivim okolnostima (smrt u stanu ljubavnice, ili u tuem stanu, na javnom mestu, na skrivenom mestu, u umi, posle nekog jela u restoranu ili kod drugih osoba, licu su pretili smru, posle svae ili tue i sl.); na leu uoeno postojanje sumnjivih znakova (svetlo crvene mrtvake mrlje, dugotrajna ukoenost, cijanoza i sl.); posle leenja i ispitivanja, a nije postavljena dijagnoza oboljenja, bez obzira na mesto smrti; ako se ma ko i na ma koji nain okrivljuje za smrt dotinog. U takvim sluajevima treba odmah obavestiti istranog sudiju nadlenog suda i prepustiti mu odluku o obdukciji, odnosno sugerisati mu da je neophodno izvriti sudskomedicinsku obdukciju. Na lekaru je da napie samo da je ustanovio smrt dotinog lica, vreme i as kada je konstatovao smrt. Ukoliko postoje navedene okolnosti koje zahtevaju obdukciju, a sud ne prihvati preporuku da se ona i izvede, lekar ne sme da napie uzrok smrti u potvrdi o smrti, ve samo: Mors ignota - nepoznat uzrok smrti.

POVEANJE
(engl. increment ), vrednosti ili koliine neke materije ili poveane funkcije organa koje su iznad usvojenih za normalne.

POVESKA, ZAVOJ
(engl. bandage), 1. traka ili rolna, smotuljak gaze ili drugog materijala za omotavanje ili zavijanje nekog dela tela; 2. pokrivanje ovojom ili trakom gaze ili nekog drugog materijala. Ace z. , izatkan od elastinog materijala; Bartonov z. , kombinacija osam zavojnih traka koje sa donje i prednje strane pridravaju, imobiliu donju vilicu; Borschov z., zavoj kojim se pokrivaju oi; etvororepni z. , svaka od dve trake zavoja je razrezana na dve polovine jednake irine koje osiguravaju, uvruju srednji deo, a prolaze iznad ili ispod vilice ili nekog drugog ispupenja; Desaultov z. , zavoj koji obuhvata lakat sa strane, a ima ispunjen jastui koji nalee u pazunu jamu. Stavlja se kod preloma nadkljune kosti. Naziva se jo i Dezolov aparat; elastini z. , zavoj od elastinog mate-rijala koji na tkivo ispod vri stalan pritisak; Esmarchov z. , gumeni z. koji se postavlja ovijanjem od distalnog ka proksimalnom kraju ekstremiteta sa ciljem da se protok krvi u njemu zaustavi; Gibneyov z. , adhezivna, upijajua traka gaze koja obavija bonu i zadnju stranu stopala i noge, pri emu titi stopalo od lakih povreda, a ostavlja njegov dor-zum i prednji deo noge vidljivim, naziva se jo i Gibenyeva utega; gipsani z. , z. koji se kruti pastom od gipsa, tvrd zavoj posut gipsanim prahom pokvaen vodom stvrdnjava se i slui za imobilizaciju; imobilizacioni z. , z. koji delimino imobilizira deo tela; kapuljaa z ., zavoj u vidu kape ili pokrivaa glave i/ili ramena ili amputacionog patrljka; kompresivni z. , zavoj koji se stavlja radi pritiskivanja, stiskanja neega; z. ijim se pritiskom spre-ava krvarenje; kos z. , zavoj koji je iskoen bez obavijanja stavljen na ekstremitet; krstasti z ., zavoj u obliku slova T; kruni z. , zavoj koji se stavlja kruno, najee oko ekstremiteta; Martinov z. , rolna od tanke elastine gume; obratan z. , zavoj koji se stavlja na ekstremitet tako da se krunica do pola ili savim prevrne pri svakom obilasku oko ekstremiteta, to ga ini ravnim i glatkim bez obzira na dimenziju ekstremiteta; osmica z. , zavoj koji se stavlja pokretima kao pri pisanju broja osam; polurukaviasti z. , pokriva aku, a prste ostavlja otkrivene; povratni z. , stavlja se na distalni patrljak prsta, stopala, noge ili amputiranog dela ekstremiteta u dovoljnoj duini da njegov kraj u

celini obuhvata okrajak patrljka, a osiguran je krunim delom zavoja; rukavica z. , zavoj koji kao rukavica pokriva aku i prste; skoturan z. , kruni zavoj razliite irine i materijala; spika z. , zavoj koji se postavlja slino osmici tako da se trake ukrtaju u obliku slova V , a najee se upotrebljava za previjanje anatomskih delova sasvim razliitih dimenzija, kao to su karlica i butina ili grudni ko i ruka; spiralni z. , zavoj koji u vidu spirale obavija deo tela, najee ekstremitet; spiralno obratan z. , stavlja se sa izokrenutom trakom sa ciljem to ugodnije podeenosti razliitim konturama i dimenzijama ekstremi-teta; suspenzorijalni z. , slui za pridravanje skrotuma; T z. , zavoj oblika slova T, naziva se jo i krstasti; trougla marama , trouglasti materijal koji slui za vezivanje, uvijanje i pridravanje; Velpeauov z. , pridrava ekstremitet i obezbeuje imobilizaciju lakta i ramena, upotrebljava se kao podrni, imobilizira povreenu ruku, rameni pojas i gornji okrajak nadlaktice; veslasti z. , zavoj sa mnogo krajeva, repova koji pokrivaju jedan drugog, a privreni su sigurnosnim proiv-cima.

POVEZANOST DOGA AJA


(engl. association of events), sinonim: korelacija (statis-tika) zavisnost, veza, asociranost. Povezanost dogaaja, karakteristika promenjivih varijabli, prisutna je ako je uslovljena njihovom meusobnom zavisnou. Povezanost izmeu dve promenjive je pozitivna ako porast ili pad jedne prati isti smer vrednosti druge promenjive. U negativnoj povezanosti, pojava viih vrednosti jedne promenjive udruena je sa niim vrednostima druge. Postojanje povezanosti izmeu dve pojave ne mora da oznaava njihov uzroan odnos. Za potrebe etiolokih razmatranja u epidemiologiji, najvie zadovoljava definicija po kojoj je povezanost meu dogaajima uzro-na ukoliko promene u uestalosti ili kvalitetu jednih uslovljavaju promenu drugih.

POVEZANOST, INDIREKTNA UZRONA


(engl. indirect causal association ), pove-zanost odreenog faktora (C) i bolesti (A) posledica je njihove zajednike povezanosti sa nekim treim (pridruenim) iniocem (B). Promena faktora C nee da dovede do promene uestalosti bolesti A, osim ukoliko ne utiu na faktor B. Ovaj tip povezanosti naziva se sekundarnom povezanou.

POVEZIVANJE PODATAKA
(engl. record linkage ), metod prikupljanja informacija sadr-anih u dva ili vie izvora, npr. u razliitim vrstama istorija bolesti i u podacima vitalne statistike, pri emu se vodi rauna da se jedna osoba pojavljuje samo jedanput. Uobiajeno je da se ove informacije uvaju i pronalaze uz pomo kompjutera, koji moe da se programira za tabeliranje i analizu ovih podataka.

POVIDON JOD
(engl. povidone iodine), antiseptik u kome aktivni sastojak jod deluje germicidno, a kompleksno je vezan za nosa polivinilpirolidon od koga se sporo otputa i ne drai tkiva na koja se primenjuje. Koristi se kao opti antiseptik: u pripremi koe za operaciju, za preoperativno pranje ruku hirur-kog osoblja, dezinfekciju rana i opekotina, leenje manjih infekcija na koi i sluznicama, ispiranje usta pri stomatohirurkim intervencijama, suzbijanje zadaha iz usta. Preparati: Betadine, Povidon-jod.

POVOD SMRTI
(lat. occasio mortis), inilac koji iskljuivo podstie dejstvo uzroka smrti odnosno deluje sa uzrokom smrti. Npr., kod ubrzane smrti infarkcija sranog miia zbog uznapredovalih aterosklerotinih promena, uzbuenje moe da bude povod smrti.

POVRAANJE
(engl. vomitus), izbacivanje eludanog sadraja kroz usta. Predstavlja refleksni akt, kada nadraaj eluca ili creva, preko vagusnih i simpatikih vlakana dolazi do centra za povraanje u produenoj mo-dini. Dolazi do snane kontrakcije dijafragme uz istovremenu kontrakciju svih trbunih miia, zatvaranja izlaznog, a otvaranja ulaz-nog dela eluca i izbacivanje sadraja iz eluca, kroz jednjak, na usta. V. emeza.

POVRAANJE U TOKU OPTE ANESTE-ZIJE


(engl. intraoperatiue vomiting), povra-eni sadraj moe biti udahnut (aspiriran) u disajne puteve; hemijskim i mehanikim delovanjem aspirirani sadraj dovodi do tekog poremeaja disanja (respiratorni distres sindrom odraslih), a nekad i do smrti.

POVRAENI MATERIJAL
(engl. vomitus), sadraj koji se iz eluca izbacuje povraa-njem. Miris ovog sadraja je kiselkast, ali ako je sluznica eluca atrofina, sadraj nema miris. Izrazito neprijatan miris se javlja kod ahalazije, karcinoma eluca, divertikuluma jednjaka intestinalne opstrukcije, peritonitisa i dr. Povraanje eludanog soka bez primesa hrane javlja se kod nonog povraanja i akutnog duodenalnog ulkusa sa pilorospazmom. Sluz se javlja kod gastritisa i karcinoma eluca. Gnoj se moe nai u gnojnim gastritisima, apscesima eluca i usled prodora vaneludanih gnojnih kolekcija u eludac. Povraanje krvi se javlja u brojnim pato-lokim stanjima, kao to su variksi jednjaka, ezofagitisi, komplikacije ulkusne bolesti, tumori jednjaka, eluca i duodenuma, vaskularni poremeaji ovih organa i dr. Ponekad se u povraenom sadraju mogu nai progutana strana tela i paraziti.

POVRATNA GROZNICA
(engl. reccurent fever ), akutna endemina ili epidemina spirohetalna bolest sa febrilnim periodima u trajanju od nekoliko dana koji se smenjuju sa periodima afebrilnosti. Po nainu prenoenja razlikujemo dve vrste rekurensa: epidemiki - evropski, gde su vai prenosioci uzronika i edemini - krpeljski gde uzronike prenose krpelji. Evropski rekurens osim u Evropi jav-lja se i u Aziji i Africi, a krpeljski u tropskoj Africi, Junoj i Severnoj Americi, Aziji, u Evropi samo u paniji. Uzronik je Borrelia recurentis. Inkubacija traje 3 do 10 dana i bolest poinje naglo, bolesnik je esto subikterian. Letalitet je 10% kod neleenih i manji je kod dece. U teim oblicima, kod bolesnika koji imaju neko hronino oboljenje, smrtnost je i do 50%.

POVREDA

(engl. injury, lat. trauma, lat. laesio valetudinis violenta ), nasilno oteenje zdravlja izazvano iskljuivo egzogenim faktorima (v. orue, v. oruje). U sudskoj medicini podela povreda izvrena je prema vrsti tetnog faktora koji oteuje zdravlje na mehanike, asfiktike, fizike, hemijske, bakterijske i parazitarne, nutritivne i psihike povrede (v. mehanika povreda, v. asfiktika povreda, v. fizika povreda, v. hemijska povreda, v. nutritivna povreda). U foren-zikom smislu kvalifikacija povrede podrazumeva procenu njene teine na osnovu stepena oteenja zdravlja nastalog u momentu nanoenja povrede i vri se u skladu sa odredbama Krivinog zakona (laka i teka telesna povreda). Po poreklu povreda moe biti zadesna, samoubilaka ili ubilaka (v. zades, samoubistvo, ubistvo). Ishod oteenja zdravlja uzrokovanog povredom moe biti smrtan i nesmrtan. V. trauma.

POVREDA NA RADU
, prema Zakonu o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, jeste svaka povreda osiguranika pruzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehanikim ili hemijskim dejstvom, kao i povreda prouzrokovana naglim promenama poloaja tela, iznenadnim optereenjem tela ili drugim promenama fiziolokog stanja organizma, ako je takva povreda uzrono vezana za obavljanje poslova odnosno radnih zadataka. Povredom na radu moe se smatrati samo povreda izazvana obavljanjem posla, pod uslovom da postoje i vremenska i prostorna povezanost s obavljanjem tog posla.

POVREDA ZUBA
(engl. tooth trauma), deli se na povrede mekih tkiva, potpornih tkiva zuba i prelome tvrdih tkiva zuba. Povrede potpornih tkiva zuba mogu dovesti do rasklaenja zuba (lat. luxatio dentis) ili do izbijanja zuba (lat. avulsio dentis). Povrede tvrdih tkiva zuba (lat. fractura dentis) mogu zahvatiti samo gle, gle i dentin, gle i dentin sa otvaranjem komore pulpe, i cement i dentin (prelomi korena).

POVREDE GLAVE
(engl. head injury), oteenja glave i intrakranijalnog sadraja uzrokovana traumom. Mogu biti: povrede mekih tkiva poglavine i kraniocerebralne povrede; primarne p. g., koje nastaju u vreme povreivanja; sekundarne p. g., koje se javljaju izvesno vreme posle povreivanja i uzrokovane su razliitim stanjima kao to su npr. intrakranijalna krvarenja, poremeeno disanje sa hipoksijom i hiperkapnijom i smanjenje modane perfuzije zbog hipotenzije; zatvo-rene p. g., podrazumevaju ouvan kontinuitet mekih tkiva poglavine i kotanih struktura; otvorene (penetrantne) p. g., podrazumevaju prekinut kontinuitet mekih tkiva poglavine i kotanih struktura lobanje uz uspostavljanje komunikacije izmeu spoljanje sredine i endokranijuma.

POVREDE KIMENE MODINE


(engl. spinal cord injury ), oteenja kimene modine uzrokovana traumom. Mogu biti: primarne p. k. m., nastaju u vreme povre-ivanja delovanjem sile; sekundarne p. k. m., javljaju se izvesno vreme posle povreivanja i uzrokovane su razliitim stanjima kao to su npr. intramedularna krvarenja, poremeena intramedularna cirkulacija uz konsekutivnu hipoksiju i hiperkapniju i smanjenje intramedularne perfuzije zbog hipotenzije uz konsekutivnu ishemiju medule; zatvorene p. k. m.,

podrazumevaju ouvan kontinuitet mekih tkiva i kotanih struktura oko kimene modine; otvorene (penetrantne) p. k. m., podrazumevaju prekinut kontinuitet mekih tkiva i kotanih struktura uz uspostavljanje komunikacije izmeu spoljanje sredine i spinalnog kanala.

POVREDE MEKIH TKIVA


(engl. soft tisuue injury), povrede koe, potkonog i vezivnog tkiva. Kotano tkivo ostaje nepovreeno.

POVREDE VRATA
(engl. neck injury), o-teenja vratnog segmenta kimenog stuba koja nastaju hiperekstenzionohiperfleksionim me-hanizmom. Mogu biti udruena sa lezijama kotanih struktura vrata, uz dijapazon klinikih manifestacija, od blagih, prolaznih, po tipu parestezija u ekstremitetima i vratu, do kvadriplegije, respiratorne insuficijencije i smrti.

POVR
(engl. surface), osnovni matematiki pojam koji zato ne podlee definisanju. To je skup taaka u prostoru, koji predstavljaju grafik funkcionalne zavisnosti koordinata (x, y, z) ovih taaka, tj. f(x, y, z) = C (C je konstanta) i moguih parametara (a, b, c). Npr., sfera je povr u prostoru, koja u pravouglom koordinatnom sistemu moe da bude data jednainom ax2 + by2 + cz2 = R2.

POVRINA
(engl. face, lat. facies), v. facijes.

POVRINSKA ANESTEZIJA
(engl. topical anesthesia), v. anestezija.

POVRINSKI DIJAGRAM,
dijagram koji ima dve dimenzije i omoguava ire pore-enje statistikih podataka jer se povrine uzete za uporeivanje mogu deliti i delovi razliito oznaiti, a svaki deo moe da predstavlja drugu vrednost ili modalitet obeleja. Postoje tri vrste dijagrama i to: tapiasti dijagram, histogram i kruni dijagram ili dijagram strukture.

POVRINSKI NAPON
(engl. surface tension), napon koji tei da smanji slobodnu povrinu tenosti. Moe se izraziti kao kolinik sile i duine ili ekvivalentno koli-nikom rada i povrine. Posledica je meu-molekulskih sila.

POVRNE MUKOZNE ELIJE GASTRINE MUKOZE


(engl. surface mucous cells of gastric mucosa, lat. cellula superficialis mucosae), visoke, cilindrine elije koje oblau foveole gastrike. Granule, koje se nalaze u apikalnom polu elije i sadre PAS+ mucigen, potiu iz Golgi aparata, a pretpostavlja se da se iz elije oslobaaju difuzijom. One su obloene jedininom membranom i sadre elektron-gust materijal koji se sastoji od glikozaminoglikana. U lumenu foveola mucigen se konvertuje u acidorezistentni mukus koji podmazuje eludanu povrinu, titei je od dejstva eludanog soka. Apikalni pol elija ima kratke mikro-vile. ivotni vek ovih elija je 3 dana.

POZITIVNI NAKNADNI POTENCIJAL


(engl. positive afterpotential), potencijal koji sledi posle negativnog n. p., i za ije vreme je potencijal ekscitabilne membrane negativniji od mirovnog potencijala. Naziva se pozitivan jer je prvi put izmeren na spoljanjoj strani elijske membrane koja je pozitivno naelektrisana.

POZITRON
(engl. positron ), estica iden-tina po masi elektronu, ali nosi pozitivno naelektrisanje (b+); nastaje raspadom radionuklida s nedovoljnim brojem neutrona (nepovoljnim odnosom broja neutrona i protona) u jezgru. Kada se spoji s elektronom (b-) nastaje anihilacija; stvaraju se dva g fotona energije od 511 KeV koji se jedan od drugog udaljavaju u suprotnim pravcima, pozitronski emiteri se u nuklearnoj medicini koriste kao radiofarmaci za pozitronsku emisionu tomografiju.

POZITRONSKA EMISIONA TOMOGRA-FIJA, PET


(engl. positron emission tomography ), nuklearnomedicinska tehnika vizuali-zacije organa, tkiva i metabolikih procesa. Koriste se obeleivai koji emituju pozitrone, najee 18F. To je tehnika detekcije pozitronskih emitera iz tela pacijenta, kojom se dobijaju slike raspodele i kinetike pozitronskih radioobeleivaa u telu pacijenta, to omo-guuje praenje metabolikih stanja ispitivanog organa. PET kamera ima scintilacione ili BGO detektore postavljene oko celog tela (u krug ili heksagonalno) i koristi se princip antikoincidencije radi detekcije dva gama fotona energije od 511 KeV-a, koji se kreu pod uglom od 180 stepeni, a koji su generisani nakon anihilacije jednog pozitrona i jednog elektrona na mestu nastanka pozitrona. PET tehnika zahteva, zbog kratkog vremena poluraspada pozitronskih emitera, prisustvo medicinskog ciklotrona na mestu aplikacije pozitronskih emitera pacijentu. U poslednje vreme uinjeno je niz poboljanja sa ciljem to vee klinike primene PET tehnike, kao to su SPECT I PET detekcija na istom ureaju, FDG distribucija. V. gama kamera i medicinski ciklotron.

PPD
(engl. Purified Protein Derivate), prei-eni proteinski derivat tuberkulina (v. tuberkulin).

P-Q INTERVAL

(engl. P-Q interval), vreme izmeu zapoinjanja ekscitacije atrijuma do ekscitacije ventrikula. Predstavlja vreme za kondukciju impulsa od mesta generisanja do miokarda ventrikula. ita se iz elektrokardiograma.

P-Q SEGMENT
(engl. P-Q segment), normalno je na izoelektrinoj liniji (na ili blizu 0 mV).

P-R INTERVAL
(engl. P-R interval), razmak u elektrokardiogramu izmeu zapoinjanja aktivnosti atrijuma i ventrikuluma. Predstavlja vreme potrebno da impuls iz sinoatrijalnog vora stigne do ventrikula.

PRAG
(engl. limit, lat. limen), v. limen.

PRAG BOLA
(engl. pain threshold), najnii intenzitet stimulusa koji dovodi do percepcije bola.

PRAG NADRAAJA
(engl. stimulation tresh-hold ), nivo stimulacije koji mora da bude dostignut pre nego to receptor izazove nastanak akcionog potencijala.

PRAGOVNA DRA,
v. pragovni stimulus.

PRAGOVNI POTENCIJAL
(engl. treshold potential ), vrednost membranskog potencijala do koga ekscitabilna membrana mora da bude depolarisana da bi nastao akcioni potencijal.

PRAGOVNI STIMULUS
(engl. treshold stimulus ), stimulus iji je intenzitet dovoljan da izazove odgovor; stimulus koji je sposoban da depolarie membranu do praga okidanja.

PRAJMALIJUM
(engl. prajmalium), antiaritmik slian hinidinu. Koristi se za profilaksu i leenje supraventrikularnih tahikardija, ekstrasistola i odravanje sinusnog ritma posle elektrokonverzije. Preparati: Neo-

Giliritmal, Prajmalin.

PRALIDOKSIM
(engl. pralidoxime), antidot kod trovanja antiholinesteraznim inskekticidima ili bojnim otrovima. Parcijalno reaktivira blokirani enzim i prua izvestan stepen zatite od trovanja. Preparati: Pralidoksim, PAM-2.

PRANJE
, pojaana vaginalna sekrecija, koja je posledica zapaljenja koje nastaje pod uticajem bakterijske infekcije. Uzronici zapalje-nja otkrivaju se pregledom vaginalnog sekreta. Postoji 6 grupa vaginalnog sekreta: prva i druga grupa su fizioloke i sastoje se iz sekreta koje lue lezde iz grlia materice, elija vaginalne sluzokoe i normalno prisutnih bakterija; trea grupa izazvana je gnojnim prouzrokovaima i zahteva leenje. Razlikuju se etiri podgrupe ove grupe: a) prouz-rokova je stafilokok, b) prouzrokova je streptokok, c) prouzrokova je E. koli, d) prouzrokova je Leptotrix; etvrta grupa izazvana je gono-kokom i ona ima podgrupu a) koju ini akutna infekcija gonokokom i podgrupu b) koju ini hronina gonokokna infekcija; peta grupa kao prouzrokovaa ima trihomonas vaginalis; esta grupa je gljivino oboljenje iji je uzronik Candida albicans, to ini a) podgrupu ove grupe , a ako se uz gljivinu infekciju javi i bakterijska re je o podgrupi b).

PRAKOVI
(engl. pouders), elementarni farmaceutski oblici lekova, sirovine za sprav-ljanje drugih finalnih oblika: tableta, draeja, rastvora, injekcija, masti i dr. Prakovi za spoljanju upotrebu su posipi ili puderi - blagi antiseptici ili neutralni kao talk, a retko antibiotici. Prakovi za unutranju upotrebu su lekovi blagog dejstva kao soda bikarbona ili medicinski ugalj; kad su jakog dejstva, onda se od njih prave tablete, jer su u takvom obliku mnogo postojanije i doziranje je preciznije. Liofilizovani prakovi su sterilni, pakuju se u staklene boice i posle rastvaranja koriste kao injekcije.

PRAVA PACIJENATA
(engl. patients rights ), regulisana su zakonima, propisima o zdrav-stvenom osiguranju, kodeksom zdravstvenih radnika. Prilikom pruanja zdravstvene za-tite bolesniku, uvaavaju se odgovarajua graanska prava. Zdravstvena zatita se os-tvaruje u zdravstvenoj ustanovi, na radnom mestu, u stanu graana i na drugom mestu kada za to postoji potreba. Graanin ima pravo da mu se prui zdravstvena zatita u zdravstvenoj ustanovi u toku dnevnog rada, a za hitne sluajeve i nou. Ukoliko zdravstvena ustanova nije u mogunosti da prui odgovarajuu pomo u okviru svoje delatnosti, pravo je bolesnika da bude upuen u drugu odgovarajuu zdravstvenu ustanovu. Oboleli ili povreeni pacijent ima pravo da mu se preduzimaju hirurke i druge medicinske intervencije samo po prethodnom pristanku, izuzev kada je u opasnosti njegov ivot, a on je u takvom stanju da sam ne moe doneti odluku (tada se intervencija radi na osnovu konzilijarnog pregleda i odluke tima lekara). Ostala prava su: ouvanje individualnog dostojanstva i humani postupak; upoznavanje sa individualnim planom leenja; upoznavanje sa istorijom bolesti i prognozom leenja (ukoliko lekar odlui da to nee pogorati bolest); tajnost medicinske dokumentacije; mogunost albe protiv

primenjenog leenja itd.

PRAVA POLICITEMIJA
(engl. polycythae-mia rubra vera), maligno oboljenje krvi nepoznatog uzroka, koje karakteriu povean broj eritrocita, povien hematokrit i koncentracija hemoglobina, povean broj leukocita i trombocita i povien ukupni volumen krvi. Bolesnici su pletorini i imaju esto hepatosplenomegaliju, hipertenziju i neuroloke poremeaje. Tokom vremena bolest moe prei u akutnu leukemiju.

PRAVA SMRT
(engl. death), bioloka smrt, nastaje na kraju agonije, kada dolazi do prestanka disanja, cirkulacije, rada srca, fun-kcije centralnog nervnog sistema i prestanka metabolizma. U sudskomedicinskoj praksi bioloka smrt prua kriterijume za njeno si-gurno utvrivanje. Preko znakova kojima se ona manifestuje, vri se dijagnoza prestanka agonije i zapoinjanje smrti.

PRAVASTATIN
(engl. pravastatine), hipolipidemik iz grupe statina, inhibira enzim HMG CoA reduktazu i smanjuje sintezu holesterola u jetri. Naroito sniava koncentracije estica LDL-holesterola u plazmi, smanjuje broj infarkta i mortalitet. Koristi se za leenje hiperholesterolemija i u sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnog rizika. Preparati: Lipostat, Pravahol.

PRAV DEO PROKSIMALNOG TUBULA


(engl. straight portion of proximal tubule, lat. pars recta partis proximalis ), segment proksimalnog tubula koji se nalazi izmeu proksimalnog konvoluta i tankog segmenta Henleove petlje. elije ovog dela imaju manje interdigitalnih produetaka, uu etkastu ivicu i slabije razvijen bazalni labirint, nego elije proksimalnog konvoluta. Funkcija pravog dela je ista kao kod ostatka proksimalnog tubula. elije su kuboidne, manje i po ultrastrukturi jednostavnije od elija proksimalnog konvoluta.

PRAVE ARTERIJE ENDOMETRIJUMA


(engl. straight arteries of endometrium, lat. arteriae rectae endometrii ), miine grane spiralnih arterija koje slue za snabdevanje krvlju bazalnog sloja. Ove arterije ne reaguju na ciklian hormonski ritam.

PRAVI TUBULI
(engl. straight tubules, lat. tubuli recti s. tubulus seminifer rectus ), kanalii koji spajaju seminiferne tubule sa rete testis. Poetni deo pravog tubula obloen je modifikovanim Sertolievim elijama, a ostatak je obloen jednoslojnim kuboidnim epitelom ije elije nose nepravilne mikrovile i poneku ciliju. Pravi tubuli su okrueni gustim vezivnim tkivom u kome moe biti prisutna poneka

glatka miina elija.

PRAVNA MEDICINA,
v. sudska medicina.

PRAVNO UTVR IVANJE SMRTI,


potrebno je u sluajevima transplantacije organa uzetih sa lea; u vezi sa raznim krivinim delima (npr., da bi postojalo krivino delo ubistva potrebno je da objekt dela, rtva bude iva); u graanskim parnicama (kod nasleivanja), osiguranja: lekarskom grekom (malpractice); pogrenim utvrivanjem smrti i dr. Pravno se utvruje smrt i za lica koja nisu identifikovana, a umrla su u masovnim nesreama. Kod nas i u drugim zemljama postoji institucija proglaenja umrlim osoba koje su nestale.

PRAVO NA IVOT
, u okviru korpusa ljudskih prava, pravo na ivot se temelji na Hipokratovoj zakletvi lekara i vitalistikom posmatranju ljudskog ivota i celokupnoj filozofiji dananje civilizacije. Osnovno polazite jeste da je ivot neprikosnoven i najvea vrednost. Pravo na ivot obavezuje sve da se ivot potuje do kraja (ivot drugih, a ponekad i sopstveni) i to je osnov naeg morala i naeg prava. Meutim, kao i veina moralnih i pravnih naela, ovaj princip se ne moe ispotovati bezrezervno i apsolutno (primer za to: dilema u kojoj se nalazi lekar ginekolog kada treba da odlui izmeu ivota majke i deteta; ubistvo iz nune odbrane na zakon ne ka-njava; ubistva u ratu - ubijajui protivnike, mnogi su postali heroji itd.).

PRAZEPAM
(engl. prazepam), benzodiazepin dugog dejstva, koji se koristi za leenje anksioznih stanja i nesanice. Preparat: Deme-trin.

PRAZNO CREVO
(engl. jejunum, empty intesinum, lat. jejunum), v. jejunum.

PRAZOSIN
(engl. prazosin), selektivni alfa-adrenergiki blokator, sniava tonus arteriola i sfinktera. Koristi se za leenje hipertenzije i benigne hiperplazije prostate. Neeljena dej-stva su posledica nagle vazodilatacije: crvenilo, vruina, vrtoglavica nesvestica, naro-ito pri uzimanju prve doze. Preparat: Minipress.

PRE(lat. prae), prefiks sa znaenjem pre, neto ispred, prethodi.

PREADER-WILLIEV
SINDROM (engl. Prea-der-Willi syndrome ), sindrom koga karakteriu: mentalna retardacija, kratak trup, hipotonija miia, smanjene ake i stopala, gojaznost, kriptorhizam, okularni hipertelo-ri-zam, epikantus, strabizam, gotsko nepce, mikrognatija, mikrodoncija, karijes zuba, defektna zubna gle, akromikrija i klinodaktilija. Ako je povezan sa eernom boleu poznat je kao Royerov sindrom.

PREALBUMIN
(engl. prealbumin), serumski protein koji se nalazi ispred albumina pri razdvajanju pomou papirne hromatografije. Ima RMM 55.000. Vezuje i prenosi tiroksin i retinol u krvi.

PRE-BETA-LIPOPROTEIN
(engl. pre-beta- -lipoprotein ), lipoprotein koji se sastoji uglavnom od lipoproteina veoma male gustine. Poveava se kod tipova IV i V hiperlipoproteinemija. V. lipoproteini veoma male gustine.

PRECENTRALNA VIJUGA
(engl. precentral gyrus, lat. gyrus praecentralis), v. girus precentralis.

PRECIPITACIJA
(engl. precipitation ), stva-ranje i taloenje estica iz nekog rastvora (v. imunoprecipitacija, precipitant i precipitat).

PRECIPITANT
(engl. precipitant), supstanca koja izaziva precipitaciju odnosno taloenje.

PRECIPITAT
(engl. precipitate), sloj malih estica koji se formira taloenjem iz rastvora ili gasa. estice mogu da nastanu usled hemij-ske reakcije koja daje supstancu u viku iznad njene rastvorljivosti, sniavanjem temperature tako da se rastvorljivost sniava, krista-lizacijom prezasienog rastvora ili aglomeracijom koloidnih estica usled primene elektrine energije.

PRENIK
(engl. conjugate, lat. conjugata), v. konjugata.

PREDENTIN,
v. dentin.

PREDEO
(engl. region, lat. regio), v. regio, region.

PREDIKTIVNA VREDNOST
(engl. predictive value ), u dijagnostikim i skrining testovima, verovatnoa da je osoba sa pozitivnim testom zaista bolesna oznaava se kao prediktivna vrednost pozitivnog testa . Verovatnoa da je osoba sa negativnim testom zdrava predstavlja prediktivnu vrednost ne-gativnog testa .

PREDISPOZICIJA
(engl. predisposition), neispoljena osetljivost za nastanak neke bolesti koja moe biti aktivirana pod odre-enim uslovima.

PREDMENSTRUALNA NAPETOST,
v. predmenstrualni sindrom.

PREDMENSTRUALNI SINDROM
(engl. premenstrual syndrome ), karakterie specifina grupa ili grupe simptoma koji obuhvataju razdraljivost, umor, napetost, promene apetita i libida i poremeaj koordinacije pokreta. Ovi simptomi su povezani sa menstrualnim ciklusom, a njihovo ponavljanje je ciklino. Najee se pojavljuju nekoliko dana u kasnoj predmenstrualnoj fazi i naglo prestaju sa poetkom menstruacije. Ree poinju u vreme ovulacije pa sa prekidom ili bez prekida traju do pojave menstruacije. Pretpostavlja se da je u pitanju poremaaj u funkciji endokrine osovine centralnog ner-vnog sistema (hipotalamus-hipofiza) i jajnika. Terapija moe da bude trojaka: simptomatska, hormonska i psihoterapija.

PREDMETI SUDSKOMEDICINSKOG VE-TAENJA


(engl. subjects of medico-legal expertize), sve ono to zahteva strunu medicinsku verifikaciju ili objanjenje u cilju pruanja dokaza o delu i utvrivanje istinosti o dogaaju. Predmeti sudskomedicinskog vetaenja mogu se podeliti u sledee grupe: 1. vetaenje na ivim osobama u sluajevima telesnih povreda, utvrivanje oplodne i sno-ajne moi, vetaenja u vezi sa trudnoom, poroajem, pobaajem, silovanjem i drugim seksualnim deliktima, utvrivanje oinstva, utvrivanje pola, ivotne dobi i dr., vetaenje stanja alkoholisanosti, vetaenje u sluajevima simulacije i agravacije; 2. vetaenje na leevima - sudskomedicinska obdukcija: pregled mrtvaca, identifikacija, vetaenje na pojedinim delovima leeva i dr.; 3. vetaenje na oruju i oruima - pregled oruja i orua u cilju njihove identifikacije kao povrednog sredstva; 4. vetaenje biolokih tragova - krv i krvne mrlje, sperma, dlake, mokraa, mekonijum, pljuvaka, mleko, kolostrum, znoj itd.; 5. vetaenje na osnovu spisa.

PREDNIZOLON
(engl. prednisolone ), sintetski glukokortikoid sa snanim antiinflamator-nim dejstvom koje se ispoljava pri sistemskoj i lokalnoj primeni. Postoji svetski standard za glukokortikoide, ali kod nas nema takav status i nisu u prometu preparati za sistemsku primenu. Koristi se samo lokalno za leenje neinficiranih zapaljenja oka, a u kombinaciji sa antibioticima i drugim lekovima i za infekcije spoljnog unog kanala, hemoroida i povrinskih tromboflebitisa. Preparati: Oftalmol, Hepathrombin H, Otol H.

PREDNIZON
(engl. prednisone), prvi sintetski glukokortikoid, aktivan samo posle sistemske primene jer se u jetri pretvara u prednizolon. U naoj zemlji prednizon je standard za sve glukokortikoide. Koristi se oralno kod svih bolesti kod kojih su oni indikovani. Preparati: Prednison, Pronison.

PREDNJA ONA KOMORA


(engl. anterior chamber of the eye, lat. camera anterioris bulbi), prostor ogranien spreda ronjaom (cornea), a sa zadnje strane duicom (iris), zatim iridokornealnim uglom i centralnim delom prednje povrine onog soiva - deo koji nalee na zenicu (pupilla). U prednjoj onoj komori nalazi se ona vodica (humor aqueous), koja ovamo dolazi iz zadnje one komore, klizei izmeu povrine soiva i pupilarne ivice irisa.

PREDNJA UKRTENA VEZA ZGLOBA KOLENA


(engl. anterior cruciate ligament of knee, lat. ligamentum cruciatum anterius genus), v. ligamentum krucijatum genus anterior.

PREDNJA VELIKOMODANA SPOJNICA


(engl. anterior cerebral commisure, lat. commisura cerebri anterior), v. komisura cerebri anterior.

PREDNJI
(engl. forward, lat. anterior), v. anterior.

PREDNJI MOZAK
(engl. forebrain, lat. pro-sencephalon), v. prozencefalon.

PREDNJI ROGOVI
(engl. ventral horn), deo kimene modine u kojem su locirana elijska tela motornih neurona.

PREDSTAVLJANJE ANTIGENA
(eng. antigen presentation), proces razgradnje antigena (koji su obino belanevine) do sastavnih delova poznatih pod nazivom peptidi (kratki lanci amino-kiselina). Peptidi se vezuju na specijalizovane elije (elije koje vre predstavljanje antigena) i tek tada ih prepoznaju T limfociti kada moe zapoeti imunoloki odgovor na uneti antigen.

PREDVORJE
(engl. vestible, lat. vestibulum), v. vestibulum.

PREDVORJE NOSA
(engl. nose vestible, lat. vestibulum nasi), prednji deo nosne upljine koji je spolja ogranien krilcima nozdrva, a medijalno nazalnim septumom, tako da dobijamo dva dela. itavo predvorje obloeno je epidermom koji je nastavak epiderma sa lica. Struktura: 1. spoljanji deo sadri dlaice koje su udruene sa apokrinim znojnim lezdama (lat. glandulae vestibulares nasi); 2. unutranji deo nema dlaice niti bilo koju konu lezdu i nastavlja se respiratornom mukozom.

PREEKLAMPSIJA
(engl. preeclampsia ), vaskularna bolest bubrega ranije poznata kao toksemija u trudnoi ili EPHgestoza. Javlja se posle 32 nedelje trudnoe, ali moe i ranije kod ena koje su pre trudnoe imale bubrenu bolest ili hipertenziju. Ovaj poremeaj odlikuju povien pritisak, edemi i proteinurija, a ukoliko je hipertenzija teka moe doi i do konvulzije i kome, kada se govori o eklampsiji. Uzrok preeklampsije je nepoznat a pretpostavlja se da neravnotea u luenju vazokontrsiktornih (renis) i vazodilatatornih supstanci (prostglandini E serije) u bubregu i materici moe dovesti do nastanka ovog poremeaja. Leenje se sastoji u mirovanju, blagoj sedaciji, davanju antihipertenzivnih lekova i izbegavanju diuretkika.

PREEMTIVNA ANALGEZIJA
(engl. pre-emtive analgesia ), preventivno spreavanje hiperekscitacije neurona zadnjih rogova (neuroplasticiteta) nastale kao posledica traume tkiva (hirurke). Postie se razliitim analgetskim tretmanima (NSAIL, opijati, lokalni anestetici) pre nastanka traume, u cilju inhibicije stresnog odgovora na traumu, spreava-nja hroninog bolnog sindroma i bolje postoperativne analgezije. Prava klinika potvrda za to jo uvek nedostaje.

PREFRONTALNI
(engl. prefrontal, lat. prefrontalis), predeoni, odnosi se na prednji deo eonog renja mozga.

PREFRONTALNI KORTEKS

(engl. prefrontal cortex, lat. cortex prefrontalis), eoni asocijativni korteks. Deo kore eonog renja velikog mozga koji se nalazi ispred precentralne vijuge (girus precentralis). Obuhvata sve strane eonog renja pa se deli na tri dela: gornje-spoljanji, unutranji i donji. Najbolje se definie kao deo kore velikog mozga koji prima vlakna iz mediodorzalnog jedra talamusa. Odgovoran je za racionalno miljenje i rasuivanje, socijalno ponaanje i motorno planiranje.

PREGALJ
(engl. Vermis casearius ), vrsta crva Vermis casearius, parazit sira. Naziv se koristi u cilju opisa kretanja - premee se kao pregalj.

PREGANGLIJSKI
(engl. preganglionic ), vlakna u nervnom putu koja zavravaju u gangliji gde stvaraju sinapse sa postganglijskim vlaknima.

PREGNANDIOL
(engl. pregnandiol ), 5b-pre-gnan-3a, 20a-diol, najvei metabolit progesterona u urinu (RMM 320,50). Pregnandiol se formira redukcijom progesterona do dihidroksi derivata. Njegovo odreivanje mo-gue je kolo-rimetrijski ili gasnom hromato-grafijom ako se primene enzimska ili kisela hidroliza pregnandiol-glukuronida u urinu i ekstrakcija sa odgovarajuim rastvaraem. Odreivanje pregnandiola u urinu je kliniki znaajno za utvrivanje ovulacije i funkcije utog tela kod negravidnih ena.

PREGNANTRIOL
(engl. pregnantriol ), 5b-pregnan-3a,17a,20a-triol, redukovani meta-bolit 17-hidroksiprogesterona (RMM 336,50). Normalno se nalazi u telesnim tenostima i u urinu u malim koliinama, a znaajno se poveava kod poremeaja kore nadbubrega kada je izmenjena 21-hidroksilacija ili 11bhidroksilacija steroidnog jezgra.

PREGRADA
(engl. septum, lat. septum), v. septum.

PREGREJAVANJE ORGANIZMA
(engl. hypertermia), v. hipertermija.

PREJAKO LUENJE PLJUVAKE


(engl. ptialismus), sijaloreja, izluivanje prevelike koliine pljuvake, u nekim sluajevima vie litara u toku 24 asa. Mehanizam je refleksan i uslovljavaju ga: refleksi iz nadraene usne sluzokoe

(stomatitis, mehaniko razdra-enje), refleksi iz jednjaka (oteena sluzo-koa jednjaka, inflamacija jednjaka, gr ili tumor kardije, pri sondiranju), parasimpatikomimetika sredstva (acetilholin, pilokarpin, ezerin, fizostigmin). Simptomatska hipersalivacija javlja se kod tonzilitisa, trovanja metalima (jod, iva, olovo, bizmut, arsen ) i pri neuralgiji trigeminusa.

PREKANCEROZA
(engl. precancerosis), pro-mena koja je potencijalno maligna ukoliko se ne lei.

PREKANCEROZNO
(engl. precancerous), nemaligno stanje za koje se zna da moe prei u maligno ako se ne lei.

PREKID TRUDNOE
(engl. abortion), predstavlja spontano (abortus spontaneus) ili izazvano (abortus artefitialis) izbacivanje produkta oploenja pre plodove sposobnosti za vanmaterini ivot. Vremenski odgovara periodu pre 28. nedelje trudnoe, a po teini ploda ispod 1.000 g plodove mase. Izazvani pobaaj moe da bude dozvoljeni (abortus artefitialis legalis) ili nedozvoljen (abortus artefitialis ilegalis); v. spontani pobaaj.

PREKINUTI SNOAJ
(engl. inerrupted sexual intercourse), najstariji i najmasovniji nain spreavanja neeljene trudnoe, ali zato i najnesigurniji kontraceptivni metod, pri emu mukarac izvlai penis iz vagine pre ejakulacije i ejakulira izvan vagine.

PREKOBROJNI
(engl. supernumerary), hromozom koji je prisutan u viku u odnosu na karakteristian, stalan komplement hromozoma.

PREKOBROJNI ZUBI
(engl. poliodontia), prisustvo veeg broja zuba u zubnom nizu.

PREKOMERNO ZNOJENJE
(engl. hiperhydrosis), v. hiperhidroza.

PREKUNEUS
(engl. quadrate gyrus, lat. precuneus ), sloena vijuga na unutranjoj strani velikomodane hemisfere. Odgovara unu-tranjoj strani temenog renja. Nalazi se iz-meu paracentralnog renjia

koji je napred (lobulus paracentralis) i velikomodanog kli-na (kuneus) koji je pozadi i od koga je odvojen temeno-potiljanim lebom (sulkus parijeto-okcipitalis).

PREKURSOR
(engl. precursor ), neto to prethodi; u lancu metabolikih reakcija onaj koji prethodi krajnjem proizvodu (npr. enzi-mu, hormonu, vitaminu), ili neko jedinjenje koje se stvara ili troi u intermedijernim reakcijama; to je i neaktivni oblik znaajnog metabolita, koji se prevodi u aktivni oblik pomou odgovarajueg enzima ili nekog drugog procesa (npr. tripsinogen je prekursor tripsina, a b-karoten je prekursor retinola).

PRELAZNI EPITEL
(engl. transitional epi-thelium, lat. epithelium transitionale s. uro-thelium), vieslojni epitel koji prekriva bubrene aice, bubrene karlice, ureter, mokranu beiku i poetni deo muke i enske uretre. Sastavljen je od sledeih slojeva: 1. stratuma basale, sloja bazalnih elija koje su u kontaktu sa bazalnom laminom; 2. stratuma intermedium, tj. nekoliko slojeva intermedijarnih elija koje su izduene i koje sve polaze od bazalne lamine; 3. stratuma superficiale, sloja velikih fasetiranih elija koje sadre diskoidne vezikule. Postoji miljenje da fasetirane elije imaju specijalne pro-duetke koji dopiru do bazalne lamine. Ukoliko je to tano, prelazni epitel spada u pseudoslojevite, a ne u slojevite epitele, mada to jo nije potvreno. Prelazni epitel se tako i zove, jer je u stanju ispranjenosti beike visok, fasetirane elije tre u lumen, a njihovi apikalni delovi su veoma zakrivljeni. Meutim, kada je beika puna, izgled epitela se menja, on se istee i postaje zaravnjen, tako da se vide samo dva elijska sloja. Fasetirane elije postaju kuboidne ili skvamozne, njihov apikalni deo postaje ravan jer sada biva prekrivena vea povrina. Ovaj proces omoguavaju diskoidne vezikule u fasetira-nim elijama.

PRELOM ZUBA
(engl. tooth fracture, lat. fractura dentis ), prelom tvrdog tkiva zuba usled delovanja spoljanje sile. Moe biti prelom krunice, korena ili kombinovan. U odnosu na zubna tkiva moe biti prelom glei, glei i dentina bez ili sa otvaranjem komore pulpe, cementa i dentina, ili kombinovan prelom svih zubnih tkiva.

PREMATURITET
(engl. prematurity ), oz-naava nezrelost novoroeneta koje je ro-eno pre vremena, tj. pre navrenih 37 nedelja trudnoe. Osobine nezrelosti su telesna masa ispod 2.500 grama, telesna duina ispod 48 cm, manje razvijeno potkono masno tkivo, crvena boja koe, pojaan sirasti maz (vernix caseosa), pojaana maljavost, nokti ne doseu do jagodica prstiju, nepotpuno razvijena una hrskavica, kod devojica velike polne usne ne pokrivaju male, a kod deaka testisi nisu sputeni u skrotalne kesice.

PREMATURUS

(engl. premature infant ), nedonoe, ivoroeno dete, roeno pre navr-enih punih 37 nedelja od prvog dana poslednjeg menstrualnog ciklusa.

PREMEDIKACIJA
(engl. premedication ), preoperativna medikacija, davanje odreenih medikamenata u neposrednom preoperativnom periodu koje ima za cilj psihiko smirenje bolesnika, izazivanje analgezije, snienje bazalnog metabolizma i inhibiciju sekrecije u disajnim putevima. Najee se koriste opijati, sedativi, preparati beladone (atropin), antihistaminici i dr.

PREMOLAR
(engl. prempar tooth, lat. dens premolaris), v. dens premolaris, pretkut-njak.

PREMOTORNO PODRUJE
(engl. premotor area ), Brodmannovo podruje 6; glavno kortikalno motorno podruje koje lei neposredno ispred motornog podruja (Brodmannovo podruje 4) i od koga se razlikuje histoloki zbog odsustva Betzovih elija.

PRENATALNO
(engl. prenatal), koje nastaje ili se deava pre roenja, a odnosi se na fetus.

PRENESENA TRUDNOA
(engl. prolonged, postterm pregnancy), svaka trudnoa koja traje due od 42 nedelje ili 294 dana i u ovoj grupi je oko 12% svih trudnoa. U ovakvoj trudnoi protok krvi kroz matericu je smanjen zbog pozicionih efekata materice i fetusa. Zbog toga je mogunost posteljice da obavlja adekvatnu nutritivnu i gasnu razmenu smanjena, pa je ona raznovrsno patoloki izmenjena (kalcifikacije, infarkti, retroplacentni he-matomi, i dr.). Plodova voda je esto redukovana i uto-zelena, a deca iz ovih trudnoa imaju vei morbiditet. U proceni stanja ploda pored klinikih nalaza koriste se i druge dijagnostike metode, pre svih ultrasonografija, kardiotokografija i neke biohemijske analize (odreivanje hormona). Smrtnost dece, kao i procenat ovih trudnoa koje se zavre carskim rezom znatno je vei nego u grupi terminskih trudnoa.

PREOPERATIVNA PRIPREMA
(engl. pre-paring for anesthesia ), skup terapijskih mera koje imaju za cilj da bolesnika (koji moe biti u tekom stanju) dovedu u optimalno stanje za operaciju; podrazumeva davanje infuzija tenosti i elektrolita, transfuzija krvi i njenih derivata, antibiotika, kardiotonika, kiseonika i dr. Sve ove mere treba da pripreme bolesnika za operaciju i njen operativni rizik.

PREOPTEREENJE

(engl. overload), poremeaj izazvan velikim naporima.

PREPONSKA VEZA
(engl. inguinal l., lat. l. inguinale), v. ligamentum ingvinale.

PREPONSKI
(engl. inguinal, lat. inguinale), v. ingvinalni.

PREPOZNAVANJE
(engl. identification), uvianje sopstvenih psiholokih sadraja u toku psihoterapijskog procesa. Nastaje posle kraeg ili dueg preispitivanja problema, a zatim se javlja aha doivljaj. U grupnoj psihoterapiji prepoznavanje je ubrzano zahvaljujui fenomenu ogledala (kroz tue psiholoke sadraje prepoznaju se vlastiti). Prepoznavanje moe da se javi i u izboru druenja, odnosno pripadanja odreenoj grupi ljudi (slian se slinom raduje), bliskih pogleda na stvari i pojave, bilo da se radi o istom tipu linosti, ili o istoj psihopatologiji.

PREPROTEIN
(engl. preprotein ), prekursor proteinskog molekula koji nema bioloku aktivnost. Inicijalno se prenosi i transportuje u endoplazmatini retikulum i proteolizom se prevodi u proprotein. Drugi stepen proteolize, koja se odigrava ili u intraelijskim granulama ili izvan elija, prevodi proprotein u aktivni proteinski molekul proteolitikim uklanjanjem polipeptidnog lanca sa preproteina. Primeri ekstracelularne aktivacije su digestivni enzimi, koji se aktiviraju nakon ulaska u tanko crevo i tkivni enzimi koagulacije krvi, koji se aktiviraju nakon oteenja tkiva. Primeri intraelijske aktivacije su proteinski hormoni.

PREPUCIJUM, UDNA KOICA


(engl. prepuce, lat. perputium), tanka kona duplikatura polnog uda ili draice. Kod osoba mukog pola prepucijum pokriva glavi polnog uda.

PRERANA EJAKULACIJA
(engl. premature ejaculation ), prevremeno izbacivanje semena u toku polnog odnosa. Javlja se kod veine mladih mukaraca koji do tada nisu imali ili su retko imali polni odnos, kod mukaraca srednjih godina starosti, sa redovnim seksualnim odnosima. Kod mladih mukaraca prerana ejakulacija iezava sa uspostavljanjem redovnih polnih odnosa. Kod osoba srednjeg doba starosti preporuuje se skraenje pripreme za polni akt. Kod neurotinih osoba potrebno je leenje.

PRERANI PUBERTET

(engl. precocious puberty ), pojava polnog sazrevanja kod devojica pre 8, odnosno kod deaka pre 9 godina. Pravi p.p. je uzrokovan preranom aktivacijom osovine hipotalamus-hipofiza-pol-ne lezde. Karakterie ga normalan redosled pojave sekundarnih polnih odlika. ee se sree kod devojica, dok je kod deaka esto uzrokovan tumorima mozga. Glavna posledica p.p. je nii rast u odraslom dobu. Lani p.p. karakterie pojava samo nekih pubertetskih znakova (stidna dlakavost ili rast dojki) i najee je posledica kongenitalne adrenalne hiperplazije ili tumora nadbubrenih, odnosno polnih lezda.

PRESBIOPIJA
(engl. presbyopia ), staraka dalekovidost; smanjenje elastinosti soiva sa godinama, tako da prilikom posmatranja predmeta na blizinu, uz maksimalan gr cilijarnog miia, soivo svojom elastinou ne moe dovoljno da se ispupi i povea prelomnu mo. Zato su potrebne naoare da nadoknade nedostatak u prelomnoj moi soiva.

PRESINAPTIKA MEMBRANA
(engl. pre-synaptic membrane ), specifian deo membrane aksonskog terminala putem koje se oslobaaju molekuli neurotransmitera.

PRESINAPTIKI
(engl. presynaptic ), koji se nalazi u blizini ili pojavljuje, dogaa pre sinapse, npr. presinaptiki nervni zavretak.

PRE SMRTI
(lat. pre mortem), premortalno, odnosi se prvenstveno na promene i povrede (v. zaivotne povrede) koje nastaju u toku ivota i agonije, dok jo postoje ouvane funkcije kardiovaskularnog sistema, disanje i funkcije centralnog nervnog sistema.

PRETKOMORSKO-KOMORSKI OTVOR
(engl. atrioventricular ostium, lat. ostium atrioventriculare), v. ostijum atrioventrikulare.

PRETKUTNJAK
(engl. premolar tooth, lat. dens premolaris ), v. dens premolaris, premolar, nalazi se izmeu onjaka i molara, obino ima dve kvrice, sitni hranu. Zamenjuje mlene molare.

PREDPORO AJNA HEMORAGIJA


(engl. prepartum hemorrhage ), krvarenje pred poroaj, kao uzrok ima dva poremeaja: placenta previja i prevremeno odlubljivanje normalno usaene posteljice. Placenta previja je oblik nisko

usaene posteljice koja dodiruje ili delimino ili potpuno pokriva unutranje ue materice. Placenta previa centralis je najtea komplikacija poroaja, koja moe da ugrozi ivot ene. Prevremeno odlubljivanje posteljice je svako odlubljivanje pre roenja ploda, ali moe da se desi u svakom trenutku tokom cele trudnoe. Javlja se kod trudnica koje boluju od kasnih gestoza, sranih oboljenja, hroninog nefritisa, ali i u sluaju spo-ljanjih povreda i udara.

PREVALENCIJA
(engl. prevalence), izraava odnos ukupnog broja obolelih (zbir novo-obolelih osoba i osoba koje su ranije obolele) u nekoj populaciji i procenjenog broja stanov-nika u odreenom vremenskom trenutku (u praksi je to obino jedan dan). Zbog te vremenske ogranienosti ona se naziva i takom prevalencije. Ovaj odnos se mnoi sa konstantom (K). Prevalencija je i snimak situacije u jednom momentu i njena veliina je uslov-ljena prvenstveno duinom preivljavanja (bolesti sa duim preivljavanjem imaju veu prevalenciju) i veliinom incidencije. Zna-ajna je za planiranje zdravstvene slube (veliine bolnikog prostora, broja zdrav-stvenih radnika, koliine sanitarnog materijala, lekova i dr.). Periodina prevalencija predstavlja ukupan broj obolelih osoba bilo kada tokom odreenog perioda.

PREVALENCIJA KARIJESA
(engl. caries prevalence), presek stanja karijesa zuba u populaciji u odreenom vremenu. Izraava se stopom zdravih osoba (IZO), prosenim vrednostima karijesa (KIP), incidencijom kariijesa (GPK). V. karijes indekse.

PREVENCIJA BOLESTI
(engl. prevention ), mere koje se preduzimaju da se predupredi bolest i da se unapredi zdravlje. U irem smislu termin se koristi za bilo koju meru koja dovodi do smanjenja faktora rizika i ima tri nivoa. Primarna prevencija podrazumeva preduzimanje mera protiv bolesti pre no to se simptomi pojave. Sekundarna prevencija ukljuuje rano otkrivanje, dijagnozu i leenje u cilju izleenja ili usporenja prirodne progresije bolesti, izbegavanja komplikacija ili smanjenja njihovog uticaja. Tercijarna prevencija su mere koje se preduzimaju posle bolesti ili povrede u cilju minimalizovanja nesposobnosti i drugih dugoronih efekata. Efi-kasnom primenom Papanikolau testa smanjena je stopa smrtnosti od kancera grlia materice za 73% od 1950. godine. Zahvaljujui imunizaciji, zauke, morbili i rubeola su postale retke bolesti. Saobraajni traumatizam je smanjen zahvaljujui upotrebi sigurnosnih pojaseva, smanjenju brzine kretanja vozila i zabrani zloupotrebe alkohola. Meutim, efikasna prevencija nije ustoliena za mnoge bolesti kao to je kancer dojke.

PREVENTIVNA STOMATOLOGIJA
(engl. preventive stomatology ), deo stomatologije koji se bavi izuavanjem narodnog zdravlja, oralne patologije i etiolokih inilaca, i na osnovu toga predlae i preduzima mere i aktivnosti za spreavanje pojave oboljenja orofacijalnog sistema (primarna), progresije postojeih oboljenja (sekundarna) i sprei pojavu posledica po opte zdravlje (tercijarna).

PREZBIAKUZIJA
(engl. presbyacusis), sta-raka nagluvost, degenerativna bolest labirinta, koja je simetrina. Javlja se posle 40. godine, a postoji familijarna dispozicija. Pored mikrovaskularne ishemije, i neki nepoznati faktori imaju uticaja na tok bolesti. Bolest uglavnom zahvata kohlearni deo labirinta. Terapija je rehabilitacija pomou slunih aparata.

PREZENTACIJA
(engl. presentation ), stav, podrazumeva deo ploda koji prednjai u sluaju uzdunog poloaja. Najee je u pitanju stav glavom i to potiljani, koji je najpovoljniji. Od stavova glavom postoje jo temeni, eoni i lini, koji su mnogo rei i nepovoljniji, a neki se vrlo esto (eoni) zavravaju carskim rezom. Prednjaei deo ploda u poroaju moe da bude i donji deo ploda (karlica ili noica). Takve prezentacije se ubrajaju u manje povoljne.

PREZERVATIV
(engl. preservative, condom), gumeno mehaniko sredstvo koje titi od neeljene trudnoe i polnih bolesti.

PREIVLJAVANJE
(engl. survival), kumulativna stopa preivljavanja odnosno proporcija preivelih u nekoj grupi, npr. pacijenata ispitivanih i praenih tokom izvesnog vremenskog perioda. To je proporcija osoba u odreenoj grupi ivih na poetku jednog vremenskog intervala (npr. petogodinjeg perioda) koje preivljavaju do kraja tog intervala. Stopa preivljavanja moe da se analizira metodom tekuih ili kohortnih ivotnih tablica.

PRIJAPIZAM
(engl. priapism), patoloka, bolna i trajna erekcija mukog uda (penis), nastala bez seksualne stimulacije, npr. kod trovanja kantaridinom, bolova u kimi i kod nekih duevnih bolesnika.

PRIJAVA SMRTI
, lanovi porodice i rodbina duni su da odmah prijave nastanak smrti osobe. Ako ih nema, prijavu vri svaka druga osoba. Ako je smrt nastupila u stanu na podruju grada, o tome se obavetava radna organizacija za pogrebne usluge, koja ima stalnu vezu sa lekarom koji vri pregled umrlih i izdaje potvrde o smrti. Ukoliko je smrt nastupila na selu, o tome se obavetava mesna kancelarija, a lekar nadlene ambulante ili doma zdravlja (najblie zdravstvene organizacije) vri pregled i izdaje potvrdu o smrti. Lice koje prijavljuje smrt duno je da prui tane podatke o identitetu umrlog, mestu i vremenu smrti, adresu gde se le nalazi i da da podatke o sebi. Slubeno lice koje prima podatke i poziv duno je da obavesti lice koje prijavljuje neiju smrt o tome ta treba da uradi i pripremi do dolaska lekara: svu medicinsku dokumentaciju za umrlog (gde se, kada i od ega leio), linu kartu

umrlog, zdravstvenu knjiicu i dr. Rodbinu ili prijate-lje umrlog obavestiti da ne diraju le i da ga ne oblae. Ako je neko lice umrlo u bolnici, onda se izdaju otpusna lista i potvrda o smrti, od strane lekara dotine zdravstvene ustanove. Sa otpusnom listom i potvrdom o smrti (ukoliko se ne zahteva obdukcija) lice koje se stara o sahrani odlazi u matini ured optine na ijoj je teritoriji nastupila smrt, gde slubenik optine (matiar) izdaje izvod iz matine knjige umrlih i odmah formira umrlicu (Izvod iz matine knjige umrlih). U drugim sluajevima (ako smrt nije nastupila u bolnici) matiar optine na ijoj je teritoriji lice umrlo, sedam dana posle obavljene sahrane, a na zahtev zainteresovanog lica izdaje izvod iz matine knjige umrlih.

PRILAGODITI
(engl. to adapt), adaptirati se. Ukljuuje svaku promenu u funkciji ili strukturi organizma koja vodi poboljanju uslova opstanka. Svojstvo ivotnog organizma je da se prilagoava promenama uslova sredine kako bi se razvio najpovoljniji odnos sa sredinom uz najmanji utroak energije. Linost prilagoava, odnosno usklauje svoje potrebe i ponaanja mogunostima i zahtevima sredine. To ponekad zahteva promenu obrazaca ponaanja. Ne postoji idealna prilagoenost, niti se ona od zrele linosti oekuje. Zrela linost je autentina, ivi u saglasnosti i sa sobom i sa okolinom, a prilagoenost u visokom stepenu vodi u konformizam.

PRILAGO AVANJE,
v. adaptacija.

PRILOKAIN
(engl. prilocaine), lokalni anestetik male toksinosti slian lidokainu. Koristi se za sve vrste lokalne anestezije. Nije u prometu u Jugoslaviji, osim kao kombinovani preparat EMLA za povrinsku anesteziju.

PRIMAKVIN
(engl. primaquine), antimalarik koji se koristi za eliminaciju hepatike faze Plasmodium vivax i P. ovale, posle leenja hlorohinom. Nije u prometu u Jugoslaviji jer kod nas nema malarije.

PRIMARNA HEMOSTAZA
(engl. cellular, primary, hemostasis ), sloeni proces zaustav-ljanja krvarenja na mestu povrede krvnog suda u kome uestvuju vaskularni i hemodinamski inioci, krvne ploice (trombociti) i belanevine (proteini) krvne plazme, koji imaju ulogu u stvaranju, odnosno razgradnji krvnog ugruka. Primarna hemostaza obuhvata zbivanja u vaskularnoj i trombocitnoj fazi, interakciju oteenog zida krvnog suda i krvnih ploica i seriju dogaaja koji dovode do stvaranja trombocitnog tromba i zaustavljanja krvarenja na nivou kapilara i malih krvnih sudova. Na mestu povrede krvnog suda odigrava se slepljivanje (adhezija) trombocita uz pomo receptora trombocitne membrane i veznih proteina iz plazme koji imaju ulogu u primarnoj hemostazi. Na ovaj proces nadovezuje se meusobno slepljivanje dodatnih trombocita (agregacija) i oslobaanje supstanci koje predstavljaju

sekretorni sadraj trombocitnih granula. Zbivanja u primarnoj hemostazi dovode do stvaranja trombocitnog (nestabilnog) tromba i na njih se nadovezuje druga faza, stvaranje fibrinskog tromba (v. trajna hemostaza). Stanje zida krvnog suda, broj trombocita (normalne vrednosti 150 - 400 x 109 /l) i funkcije trombocita (adhezija, agregacija i sekrecija) od presudnog su znaaja za zbivanja u primarnoj hemostazi. Promene zida krvnog suda, uroeni i steeni kvantitativni i kvalitativni poremeaji trombocita mogu da se manifestuju kao hemoragijski sindromi (poveana sklonost ka krvarenju) ili kao tromboembolijske komplikacije. Dijagnostika ovih poremeaja obavlja se u specijalizovanim laboratorijama za hemostazu.

PRIMARNA POLICITEMIJA
(engl. primary polycythemia), v. prava policitemija.

PRIMARNA STRUKTURA
(engl. primary structure ), sekvenca aminokiselinskih ostataka u polipeptidnom lancu proteina ili sekvenca ostataka nukleotida u polinukleotidnom lancu nukleinskih kiselina. Primarna struktura odreuje sekundarnu, tercijarnu i kvaternarnu strukturu.

PRIMARNA TUBERKULOZA PLUA


(engl. primary pulmonary tuberculosis), tuberkuloza plua nastala neposredno posle zaraze bacilima tuberkuloze kod koje su vidljive promene primarnog tuberkuloznog kompleksa (v. primarni tuberkulozni kompleks).

PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZATITA


(engl. primary care ), osnovna zdravstvena zatita tj. nivo u zdravstvenoj zatiti na koji pacijent prvo nailazi kada trai medicinsku pomo. Lekar opte prakse, kao nocilac primarne zdravstvene zatite, brine se o ouva-nju zdravlja pacijenta i o leenju bolesti. On koordinie itavom zdravstvenom zatitom osobe, tj. svim njegovim zdravstvenim problemima (biolokim, bihejvioalnim ili socijalnim). Adekvatno ukljuivanje konsultanata je vaan deo primarne zdravstvene zatite. Pored lekara, u ovom nivou zdravstvene zatite uestvuje i medicinska sestra.

PRIMARNI AKTIVNI TRANSPORT


(engl. primary active transport), prenos jona kroz elijske membrane nasuprot elektrohemij-skom gradijentu pri emu hidroliza ATP, direktno, daje energiju za pumpanje jona (Na+, K+, Ca2+, H+ ); ove pumpe se zovu i ATP-aze; najpoznatija je Na+-K+-pumpa.

PRIMARNI GIHT
(engl. gout), akutni recidivirajui artritis koji nastaje zbog hiperuratemije uglavnom nepoznate, a ree poznate gensko-enzimske prirode.

PRIMARNI SPERMATOCITI
(engl. primary spermatocytes, lat. spermatocytus primarius), erke elije spermatogonija tip B. Iz primarnih spermatocita nastaju sekundarni spermatociti, procesom redukcione mejoze.

PRIMARNI STANDARD
(engl. primary standard ), visokopreiena hemikalija dobro definisanog sastava, koja je prihvaena od odgovarajueg internacionalnog tela. Prihvaeno je vie standardnih referentnih materijala. Ovakvi materijali ne mogu biti higroskopni, a pri suenju se ne menjaju i lako se koriste pri odmeravanju i pripremi standarda. Sadraj neistoa je deklarisan i sveden na minimum.

PRIMARNI TUBERKULOZNI KOMPLE-KS


(engl. primary tuberculotic complex ), patoloki entitet koji sainjavaju primarno tuberkulozno arite (primoafekt), tuberkulozni limfangitis i regionalni tuberkulozni limfadenitis (najee u hilusu na istoj strani). Nastaje neposredno posle infekcije bacilom tuberkuloze.

PRIMARNO
(engl. primary), prvo po redu ili po vremenu dogaanja.

PRIMARNO ZARASTANJE RANA


(lat. sanatio per primam intentionem), javlja se kada rana ima glatke ivice i zidove koji naleu jedni na druge, ako ne postoje jaa devitali-zacija tkiva, infekcija ili strana tela. Za nekoliko dana stvara se gladak, linearan oiljak.

PRIMICANJE
(engl. adduction, lat. adductio), v. adukcija.

PRIMIDON
(engl. primidone), antiepileptik barbituratne strukture, u organizmu se delom pretvara u fenobarbiton i to je preduslov za antiepileptiko dejstvo. Efikasan je protiv svih oblika epilepsije osim absansa, ali se ne koristi kao lek izbora zbog jake sedacije tipine za barbiturate. Nije vie u prometu u Jugoslaviji.

PRINCIP ZADOVOLJSTVA
(engl. principle of pleasure ), psihoanalitiki pojam kojim se objanjava psihiko funkcionisanje, naime, tenja da se postigne zadovoljstvo, a izbegne bol. U najranijem periodu ivota, bebe ive po principu zadovoljstva navikavanjem na ritam spavanja, hranjenja, povijanja, postepeno se princip

zadovoljstva zamenjuje principom realnosti.

PRIONI
(engl. proteinaceous infectious particles - prions ), transmisivni agensi koji uzrokuju grupu degenerativnih bolesti centralnog nervnog sistema pod zajednikim nazivom spongiformne encefalopatije. Infekcija se prenosi inokulacijom ili ingestijom modanog tkiva obolelih. Prioni su do sada najsitnije i po grai najjednostavnije infektivne estice. Sastoje se samo od proteina bez nukleinske kiseline. Veoma su otporni na dej-stvo ultravioletnih i jonizujuih zraenja, povienu temperaturu, dok im autoklaviranje na 121C za 60 minuta znaajno smanjuje infektivnost. Inaktiviraju ih jedino proteaze i hemijska sredstva koja denaturiu proteine. Primenom testa in vitro infektivnosti utrveno je da su transmisibilni i da uzrokuju spongiformne encefalopatije kod ivotinja (svrbljivac, engl. scrapie, kod ovaca i koza, bolest ludih krava) i oveka (Creutzfeld-Jacobova bolest, Gerstman-Strasslerov sindrom, kuru).

PRIONSKA BOLEST
(engl. prions disease, spongiforme encephalopathy ), sunerasta encefalopatija je degenerativno oboljenje mozga koje karakteriu vakuolna degeneracija neurona, astrocitoza i glioza. Oboljenje se javlja kod ljudi i ivotinja. Prema nainu nastanka ove bolesti su infektivne, transmisivne i nasledne. Duge su inkubacije, dugog kli-nikog toka i uvek smrtnog ishoda. Patoloki proces se odvija u predelu centralnog nervnog sistema, pri emu nema pojave zapaljive reakcije, niti demijelinizacije. Od 1982. godine, prihvaena je teorija Prusinera i saradnika da su izazivai ovih oboljenja prioni, proteinske infektivne partikule veoma male veliine (20 - 30 mm), nemaju DNK, rezistentni su na procedure koje hidrolizuju nukleinske kiseline. Oboljenja kod ivotinja su: scrapie (ovce i koze), bovina spongioformna encefalopatija (krave), hronina bolest mravljenja (jeleni i srne), transmisivna mink encefalopatija (vizoni). Kod ljudi: Kuru, Creutzfeldt-Jakobova bolest (CJD), Gerstman-Straussler-Scheinker syndrom (GSS), Fatal familial insomnia (FFI), Alpers disease i nova varijanta CJD (v. CJD).

PRIORITET U ZBRINJAVANJU PACIJE-NTA


, zavisi prvenstveno od kategorije povre-de. Postoje tri kategorije povreda: 1. povrede koje ugroavaju vitalne fizioloke funkcije i neposredno prete ivotu, npr. masivno krvarenje ili opstrukcija disajnog puta. Takav bolesnik iziskuje hirurku pomo 5 - 10 mi-nuta od prijema; 2. povrede koje bolesnika ne dovode u neposrednu opasnost po ivot (ovu grupu ini veina bolesnika). Kod njih je u periodu od 1 do 2 sata uglavnom potrebna hirurka intervencija, tako da ima dovoljno vremena za dijagnostiko ispitivanje i pri-premu za operaciju; 3. povrede koje izazivaju samo okultno oteenje. Kod ovih bolesnika hirurka intervencija moe da ne bude indicirana satima, ak danima (ruptura slezine u dva vremena), ponekad i da izostane. Ali, ovakvi bolesnici mogu svakog trenutka da padnu u ok tako da je neophodan stalan nadzor. Pojava oka je indikacija za hitnu hirurku intervenciju.

PRIPREMA ANTIGENA

(engl. antigen processing ), prethodi procesu predstavljanja antigena, a sastoji se od degradacije belanevina antigena do peptidnih lanaca koji su jedini u stanju da se veu na glavni histokompatibilni kompleks proteina na elijama koje vre prezentaciju antigena i tada bivaju prepoznati od strane T i B limfocita.

PRIRODNA ANTITELA
(engl. natural antibodies), antitela koja se nalaze u organizmu oveka i deluju protiv crvenih krvnih zrnaca krvne grupe koja je razliita od sopstvene. Ova antitela se nalaze u serumu osoba koje nisu prethodno dole u kontakt s antigenima drugih krvnih grupa.

PRIRODNA ISHRANA
(engl. natural feeding), ishrana odojeta majinim mlekom. Meovita ishrana predstavlja kombinaciju majinog mleka i formule (fabrikog preparata mleka prilagoenog uzrastu deteta).

PRIRODNA SELEKCIJA
(engl. natural selection), preferencijalno razmnoavanje i preivljavanje organizama razliitih genotipova u izmenjenim uslovima sredine.

PRIRODNA SMRT
(engl. natural death, lat. mors naturalis), smrt uzrokovana prirodnim oteenjem zdravlja, koje se razvilo spontano, samo od sebe. Uzroci prirodne smrti mogu biti unutranji (endogeni) i spoljanji (egzogeni).

PRIRODNE ELIJE UBICE


(engl. natural killer cells), elije sposobne da unite razliite ciljne elije. To su limfociti sposobni da unite elije tumora i elije inficirane virusima.

PRIRODNI IMUNITET
(engl. natural immunity), opta nespecifina otpornost organizma prema izazivaima bolesti s kojima organizam nije bio ranije u kontaktu. Ovu vrstu otpornosti imaju svi zdravi ljudi.

PRIRODNI LEKOVI
, v. fitoterapija.

PRIRODNO RADIOAKTIVNO ZRAE-NJE


(engl. natural radiation), ukljuuje kosmiko zraenje, terestrijalno zraenje, radioizotope unutar

ljudskog tela i gas radon.

PRISTRASNOST
(engl. bias), svaki postupak ili proces koji vodi odstupanju rezultata odnosno zakljuaka od istine. U tom postupku prikupljanje, prikazivanje, analiza i tuma-enje podataka mogu da dovedu do zakljuaka sistematski razliitih od istine. Opisano je 50 vrsta pristrasnosti, do kojih moe da doe u ma kojoj fazi istraivanja. Najpoznatije pristrasnosti su: 1. pristranost izbora (engl. selection bias), greka usled sistematskih razlika u karakteristikama onih koji su odabrani za ispitivanje i onih koji nisu, odnosno ako se pogreno odabere uzorak. Takav je sluaj u anamnestikim studijama sa neadekvatnim izborom kontrolne grupe. U studiji gde se ispituje uloga puenja u nastanku raka plua, poreenje puakog iskustva bolesnika sa ovim malignim tumorom i osoba bez (kontrolna grupa) koji lee na istom pulmolokom odeljenju iz drugih razloga, moe proizii zakljuak da razlike nema. Objanjenje je u injenici da je puenje povezano i sa rakom plua i sa nizom drugih plunih bolesti koje zahtevaju hospitalizaciju; 2. informaciona pristrasnost (engl. information bias), propust u merenju izloenosti ili ishoda koji ima za posledicu razliitu tanost informacija u uporeivanim grupama; 3. pristrasnost usled pridruenosti (engl. bias due to confaunding), kada je odnos izmeu dve varijable (hipotetine uzrone i manifestacione koja predstavlja bolest) zamagljen uticajem tree varijable koja je povezana sa obe prethodne. Konfaunding se moe objasniti i kao meanje efekta nekog hipotetinog uzronog faktora koji ispitujemo, zato to se preplie sa uticajem konfaunding faktora. Ovaj efekat faktora koji je izmenjen pod uticajem konfaundinga moe da bude veliki i da dovede do precenjivanja ili potcenjivanja efekta, zavisno od smera njegove povezanosti sa ispitivanim uzronim faktorom. Karakteri-stike konfaunding faktora su: faktor rizika za oboljenje koje ispitujemo, povezan sa faktorom koji ispitujemo, ne sme da bude veza na putu od hipotetinog uzronog faktora ka bolesti.

PRISUSTVO EERA U URINU


(engl. glycosuria), v. glukozurija.

PRITISAK
(engl. pressure ), fizika veliina definisana kolinikom sile F i dodirne povrine S na koju ta sila deluje (p = F/S). Jedinica za pritisak je paskal (Pa).

PRIVIDNA SMRT
(lat. vita minima s. vita reducta), izraz koji je uveo Masshoff, oznaava da su sve ivotne funkcije svedene na minimum, pa se uobiajenim metodama ne moe sa sigurnou ustanoviti da li ivot zaista postoji. U toj fazi potrebno je primeniti EKG ili EEG pretraivanje. Prognoza prividne smrti zavisi od faktora koji su prouzrokovali ovo stanje (npr. od veliine infarkta, od teine kontuzije mozga, koliine unetih barbiturata i dr.). Vreme igra vanu ulogu utoliko to produenje trajanja vitae minimae ima loiju prognozu. Dugotrajni prekidi ili ponavljani kratkotrajni prekidi cirkulacije dovode do oteenja mozga poznatog kao hipoksina encefalopatija. Zahvaljujui modernim anestezioloko-reanimacionim i hirurkim postupcima stanje prividne smrti se ne zavrava smru.

Treba napomenuti da se za razliku od agonije, koja uvek prethodi smrti, prividna smrt moe zavriti oivljava-njem ili smru.

PRIVO ENJE
(engl. adduction, lat. adductio), v. adukcija.

PRIVREMENA IMOBILIZACIJA
(engl. temporary immobilization), ima zadatak da izvri imobilizaciju nekog dela tela ili ekstremiteta privremeno, u cilju transporta ili do stavljanja stalne, trajne imobilizacije. Pored improvizovanih sredstava za imoblizaciju (daska, tap, karton) postoje i standardne udlage - ine (Cramerova, Thomasova, Diterihsova, Braunova i dr.).

PROBADAJUI BOLOVI
(engl. stitch), iznenadni bolovi kratkog trajanja, pacijent ih opisuje kao ubod iglom, ubod noem i moe da pokae tano mesto gde su lokalizovani. Prestaju na mestu gde nastaju, obino nemaju propagaciju.

PROBAND
(engl. proband, propositus ), pro-pozitus, indeksni sluaj genetske studije; lan porodice koji je nekom svojom osobinom prvi ukazao na mogunost njene genetske odre-enosti; kliniki aficiran lan porodice preko koga je panja usmerena na porodicu u cilju genetikog ispitivanja.

PROBENECID
(engl. probenecid ), lek protiv gihta slian alopurinolu, poveava izluivanje mokrane kiseline. Koristi se za leenje rezistentnih oblika gihta kao zamena za alopurinol ili zajedno sa njim. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Benemid.

PROBODINA
, v. ubodina.

PROBOJ
(engl. penetration, lat. penetratio), penetracija, u sudskoj medicini prekid kontinuiteta zida telesne duplje ili upljeg organa direktnim dejstvom mehanikog orua, ime se uspostavlja komunikacija sa spoljanjom sredinom. Jedna od ozleda (v. ozleda). Sastavni je deo kanala ubodina (v. ubodina) i ustrelina (v. ustrelina).

PROBUKOL

(engl. probucol ), hipolipidemik manje efikasnosti od statina i kao takav je izgubio mesto u terapiji hiperlipoproteinemija, ali se forsira kao antioksidans. Nema odreeno mesto u terapiji. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Lipomal.

PROCEDURA
(engl. procedure), nain rada, definisan postupak, pravni put.

PROCENA RIZIKA
(engl. risk assessment), pri ekspoziciji hemijskim materijama podrazumeva identifikaciju hazarda, procenu ekspozicije i procenu odnosa ekspozici-ja-efekat. Najpreciznije se ostvaruje biomarkerima koji, u irem smislu, dokumentuju svaku merljivu refleksiju u interakciji izmeu biolokog sistema i ksenobiotika. Njihova primena kao screening testova i u svrhe monitoringa zahteva veliki stepen selektivnosti i validnosti, to ukljuuje specifinost, senzitivnost, preciznost, pouzdanost i etiku i socijalnu podobnost. Spoljanja ekspozicija odreena je poznavanjem koncentracije hemijskog agensa u svemu to je u direktnom kontaktu s ovekom (vazduh, voda, hrana, alkoholna i bezalkoholna pia, duvan, kozmetiki preparati, medikamenti i dr.). Ukupna spoljanja ekspozicija uslovljena je intenzitetom, trajanjem i frekvencijom ekspozicije i putevima unoenja ksenobiotika (inhalacijom, ingestijom, transkutanim putem). Procenjuje se ambijentalnim monitoringom, jednokratnim ili kontinuiranim, pomou stacionarnog ili personalnog sakup-ljaa. Unutranja ekspozicija podrazumeva ukupan unutranji teret otrova (integralnu unutranju dozu), bez obzira na razliite izvore spoljanje ekpozicije i razliite puteve ulaska otrova u organizam. Ukupna unu-tranja doza zavisi od vrste i koncentracije otrova, trajanja izloenosti, fizikog opte-reenja, puteva unoenja u organizam, individualnih razlika u toksikokinetici, prethodne ili istovremene izloenosti drugim hemij-skim materijama, antropometrijskih varijabli i uroenih ili steenih poremeaja metabolizma.

PROCENAT
(engl. percentage ), odnos dela prema celini pomnoen sa konstantom (K) koja iznosi 100. Npr., procentualno uee umrlih od raka eluca u strukturi umrlih od svih malignih tumora digestivnog trakta, procentualno uee umrlih u odnosu na obolele od tetanusa to predstavlja letalitet i procentualno uee klinikih manifestno obolelih u odnosu na sve izloene osetljive osobe, a naziva se indeksom klinike manifestacije.

PROCESUS
(engl. processus, lat. processus ), nastavak. P. cilijaris ( engl. ciliary p., lat. p. ciliaris), trepljasti nastavak. Gusto grupisani nastavci na unutranjoj strani trepljastog tela koji tre prema upljini zadnje one komore. Trepljasti nastavci, kojih ima oko 70, predstavljaju kapilarne nastavke koji stvaraju i lue onu vodicu (humor akvozus); p. ksifoideus (engl. xiphoid p., lat. p. xiphoideus), mani nastavak grudne kosti. Donji, sueni i slobodni deo grudne kosti. Izrazito varira u odnosu na oblik, veliinu i zakrivljenost; p. pterigoideus (engl. pterygoid p., lat. p. pterygoideus), krilasti nastavak klinaste kosti. Sastoji se od korena i dva lista ili ploe. Koren se odvaja od donje povrine tela klinaste kosti i nastavlja listovima. Listovi su spoljanji (la-mina lateralis) i unutranji (lamina

medijalis). Oni su spojeni du svojih prednjih ivica, a razdvojeni pozadi, ograniavajui meusobno krilastu jamu; p. styloideus (engl. styloid p., lat. p. styloideus), iljasti nastavak. Dug, tanak i otar kotani nastavak koji postoji na slepoonoj kosti, bici u lakatnoj kosti.

PROCIKLIDIN
(engl. procyclidine), sintetski antiholinergik slian triheksifenidilu koji se najvie koristi. Blokadom muskarinskih receptora u mozgu smanjuje dominaciju holi-nergikog sistema nastalu zbog nedostatka dopamina. U terapiji parkinsonizma moe se kombinovati sa L-DOPA. Koristi se i za otklanjanje ekstrapiramidalnih simptoma jatrogeno uzrokovanih neurolepticima. Neeljena dejstva v. antiholinergici. Preparat: Procipar.

PRODOR
(lat. canal), prekid kontinuiteta tkiva i organa u obliku kanala, nastao direktnim dinamikim dejstvom (prodiranjem) meha-nikog orua. Jedna od ozleda (v. ozleda). Sastavni je deo kanala ubodina (v. ubodina) i ustrelina (v. ustrelina).

PRODROM
(engl. prodroma), uvod u bolesno stanje; period pre ispoljavanja bolesti.

PRODUKCIJA
(engl. production ), stvaranje neeg, npr. stvaranje ektopinih hormona, (stvaranje nekih hormona na mestu uda-ljenom od mesta gde se oni obino stvaraju). Neki tumori plua imaju sposobnost da lue ektopine polne hormone.

PRODUENA MODINA
(engl. spinal bulb, lat. medulla oblongata), v. medula oblongata.

PROENZIM
(engl. proenzyme ), neaktivni prekursor enzima koji se prevodi u aktivni enzim deliminom hidrolizom kojom se uklanja inhibirajui deo polipeptida. Ovaj proces katalizuju kiseline, alkalije, drugi enzim ili sam enzim. Takoe se naziva i zimogen.

PROFESIONALNA TOKSIKOLOGIJA
(engl. occupational toxicology), nauka koja se bavi izuavanjem neeljenih (tetnih) efekata hemijskih supstanci na ivi organizam. Kao deo medicine rada i toksikologije, profesio-nalna toksikologija izuava trovanja koja nastaju u procesu rada i pod uticajem uslova rada kao rezultat, najee, uzastopnog dejstva otrova. Otrovna materija u profesionalnim uslovima moe biti polazna

sirovina, meuprodukt, otpadna materija, sporedni proizvod, sluajna primesa, krajnji proizvod ili produkt raspada nekog tehnolokog procesa. Otrovne materije mogu nastati u proizvodnji, distribuciji i primeni i mogu biti u vrstom, tenom ili gasovitom agregatnom stanju. Klinika slika trovanja zavisi od fiziko-hemijskih osobina otrova, koliine unetog otrova, puteva uno-enja i individualnih osobina otrovanog. Toksini efekti se mogu ispoljiti na mestu kontakta s hemijskom materijom (lokalno dejstvo), ili su posledica oteenja organa i sistema u koje dospevaju prilikom distribucije u organizmu (sistemski efekti). U posledice delovanja hemijskih agenasa ubrajaju se i hipersenzitivne reakcije, zatim mutageni, teratogeni i kancerogeni efekti. Poremeaji nastaju kao posledica oslabljene elijske funkcije u momentu kada je kritina koncentracija otrova delovala na kritini organ i izazvala kritini efekat.

PROFESIONALNE BOLESTI
(engl. occupational diseases), patoloka stanja nastala u neposrednoj vezi s redovnim zanimanjem bolesnika. To su odreene bolesti prouzrokovane uticajem procesa i uslova rada na radnika koji taj posao obavlja. Rezultat su trajnog, uzastopnog ili viekratnog delovanja uzro-nika. Pojam ne obuhvata bolesti prema njihovim nozolokim, ve prema etiolokim osobinama. Zajednika karakteristika ovih oteenja zdravlja jeste povezanost s radom, pa se i pravne i medicinske definicije uglav-nom zasnivaju na bliem tumaenju ove veze. Pojam profesionalne bolesti, u smislu Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, obuhvata odreene bolesti prouzrokovane duim neposrednim uticajem procesa i uslova rada na poslovima odnosno radnim zadacima koje osiguranik obavlja. Iz date definicije pojma profesionalnih bolesti proizilazi da se radi o odreenim bolestima, da su te bolesti prouzrokovane duim neposrednim uticajem procesa i uslova rada, da se taj rad i uslovi rada odnose na radno mesto odnosno poslove koje je osiguranik obavljao i da je to ono radno mesto odnosno oni poslovi po osnovu kojih je osiguranik osi-guran. Da bi se bolest mogla smatrati profesionalnom, potrebno je da svi uslovi budu ispunjeni. Osnovni uslov da se jedna bolest u zakonskom smislu smatra profesionalom jeste postojanje uzrono-posledinog odnosa izme-u obavljanja poslova i nastanka bolesti. Posebnim pravilnikom utvreno je 56 profesionalnih bolesti i nabrojani su poslovi pri ijem se obavljanju te bolesti pojavljuju, kao i uslovi pod kojima se ove bolesti smatraju profesionalnim. Za profesionalne se mogu priznati samo bolesti navedene u Pravilniku o utvrivanju profesionalnih bolesti.

PROFIL
(engl. profile ), izgled sa strane, obino u preseku, slika u preseku bilo kog sadraja (strukture linosti, sposobnosti i sl.). U psiholokoj praksi dobija se namenskim kori-enjem odreenih psiholokih mernih instrumenata, npr. Profil indeks emocija (PIE), gde dobijeni grafikon na oigledan nain pokazuje razmetaj i intenzitet merenih karakteristika.

PROFILAKSA
(engl. prophylaxis), aktivnosti i mere koje su vezane za spreavanje pojave oboljenja. One mogu biti opte i specifine. Opte mere se preduzimaju da spree pojavu grupe oboljenja, npr. crevnih zaraznih bolesti (obezbeenje ispravne vode za pie, obez-beenje ispravne hrane, higijensko uklanjanje otpadnih materija, lina higijena i dr.). Specifine mere se preduzimaju da spree pojavu

jednog oboljenja (primena imuno, sero i hemioprofilaksa).

PROFILAKSA NEPRAVILNE ISHRANE


(engl. prophylaxis of irregular nutrition ), spreavanje pojave neeljenih posledica nedovoljnog/prekomernog unosa hranjivih materija. Profilaksa deficita predstavlja pravo-vremeno spreavanje posledica nedovoljnog unosa pojedinih hranjivih materija (vitamina, minerala, proteina); profilaksa pothranjenosti oznaava prevenciju nedovoljnog unosa hrane u energetskom i nutritivnom smislu; profilaksa gojaznosti se odnosi na spreava-nje pojave energetskog suficita sa posle-dinim uveanjem masnog tkiva.

PROGENIJA
(engl. mandibular prognatism), prerazvijena donja vilica u odnosu na gornju, njaei uzrok je vezan za naslee. U izgledu lica zapaa se dominantan poloaj donje vili-ce. Isturenost donje vilice dovodi do promene okluzije zuba to stvara tekoe u vakanju i govoru. Leenje je ortodontsko do zavrenog rasta, a potom hirurko.

PROGERIJA
(engl. progeria ), prerano stare-nje organizma, bolest vezivnog tkiva. Javlja se veoma retko i nisu utvreni nikakvi nasledni faktori. Ispoljava se mnogobrojnim stigmatama: patuljastim rastom, hidrocefalusom, hipoplazijom miia i masnog tkiva, ukoe-nou zglobova, uznapredovalom arterioskle-rozom sa poveanjem lipoproteina u krvi i dr. Terapije nema, osim simptomatske. Deca umiru rano.

PROGESTAGENI
(engl. progestagens ), sintetski analozi progesterona su ili derivati samog progesterona: alilestrenol, gestonoron, linestrenol, medroksiprogesteron, ili derivati testosterona: noretisteron, norgestrel i etisteron. Koriste se oralno za leenje disfunk-cionalnih krvarenja iz materice, kod ena u postmenopauzi uz supstitucionu terapiju estrogenima i u oralnim kontraceptivima i u te-rapiji raka dojke. Neeljena dejstva su: akne, napetost dojki, hemoroidi, epizode depresije, smanjenje libida, porast telesne teine.

PROGESTERON
(engl. progesterone), enski polni hormon. Ovaj steroid je primarno uklju-en u pripremu uterusa za trudnou, njegovo odravanje u toku trudnoe i u pripremu dojki za laktaciju. Kod negravidnih ena progesteron se sintetie skoro iskljuivo u utom telu, dok u toku trudnoe ovu funkciju preuzima placenta. Kako je progesteron prekursor androgena i kortikosteroida kod mukaraca, takoe se u malim koliinama stvara u testisima i nadbubrenim lezdama.

PROGNACIJA

(engl. prognatism, lat. prognathismus ), nepravilan poloaj zuba u gornjoj vilici to moe da dovede do njene izboenosti put napred, analogna pojava na donjoj vilici naziva se progenija (progenia).

PROGRAM
(engl. programm), specifina forma kroz koju se nakon analize stanja i situacije utvruju prioriteti, definiu i postav-ljaju mere, aktivnosti i zadaci u ukupnoj zdravstvenoj slubi i drugim iniocima koji utiu na sistem zdravstvene zatite. Programom se daje osnova za planove rada pojedinih ustanova, funkcionalno povezuju (koordiniraju) akcije pojedinih zdravstvenih ustanova, slubi u cilju racionalnijeg rada i izbegavanja dupliranja poslova. Program mera zdravstvene zatite obuhvata sledee: 1. odgovarajue injenice i ocene utvrene pu-tem analiziranja i prouavanja zdravstvenog stanja stanovnitva, higijenskih prilika i delatnosti zdravstvene slube, 2. ciljeve koji se ele postii u oblasti zatite zdravlja sta-novnitva i poboljanja higijenskih uslova njihovog ivota i rada, 3. mere za zatitu zdrav-lja ukupnog stanovnitva a naroito vulnerabilnih, osetljivih grupacija - dece, ena, starih, koje se moraju preduzeti radi postizanja postavljenih ciljeva, a posebno prioritetne mere kojima se reavaju najaktuelniji i naj znaajniji problemi, 4. materijalne mogu-nosti i sredstva potrebna za izvrenje delatnosti zdravstvene slube i sprovoenje utvr-enih mera.

PROGRAMIRANA ELIJSKA SMRT


(engl. apoptosis ili programmed cell death ), pojava koja je poznata i pod nazivima fizioloka elijska smrt i samoubistvo elija. Apoptoza je proces koji kod veine elija organizma oveka stalno uklanja izmenjene elije i tako omoguava da se izmenjene elije zamene normalnim elijama. Ova pojava je vana u odravanju stalnog broja elija krvi, ali je veoma vana za odbranu organizma od virusa i drugih unutarelijskih izazivaa bolesti (razgradnjom tih elija spreava se irenje infekcije na zdrave elije), kao i od irenja malignih oboljenja. U svim ovim sluajevima elija dobija signal koji aktivira unutarelijske enzime koji veoma brzo raza-raju eliju i to je najvanije njenu dezoribonukleinsku kiselinu. Partikule koje ovako nastanu veoma brzo bivaju fagocitovane od okolnih elija i unitene. Smrt elije nastaje tako to pod dejstvom odreenih enzima, aktiviranih signalom za apoptozu, dolazi do kondenzacije jedra, a zatim do njegove podele na fragmente, a elijska membrana nabubri i dobije vezikule (mehurie). Tako izumrlu eliju veoma brzo progutaju fagociti (v. fagocitoza) tako da ne dolazi do oslobaanja elijskog sadraja u okolinu izumrle elije. Na taj nain se spreava lokalna zapaljenjska reakcija. Kod elija koje ne izumiru apoptozom ve dolazi do njihove nekroze pod dej-stvom nekih tetnih faktora dolazi do oslobaanja sadraja elije u okolinu i do lokalne zapaljenjske reakcije.

PROGRESIVNA MULTIFOKALNA LE-UKOENCEFALOPATIJA


(engl. progressive multifocal leukoencephalopathy - PML ), teka bolest koja prevashodno zahvata belu masu centralnog nervnog sistema, ali mogu biti zahvaeni i talamus i modano stablo. Nastaje kao posledica infekcije oligodendrocita JC papova virusom. Ovo je ti-pina oportunistika infekcija koja se javlja samo u stanjima imunodeficijencije (vidi steeni sindrom imunodeficijencije). U patolokoj osnovi bolesti dominira demijelizacija sa vrlo malo inflamatorne reakcije. Multifokalne zone demijelizacije se progresivno ire i konfluiraju, tako da klinika slika zavisi od anatomskih lokalizacija promena. Tako se u neurolokom nalazu obino zapaa asimetrija po tipu lezije

centralnog motornog neurona, dezinhibicioni fenomeni, a u od-makloj fazi bolesti i mentalna sporost do abulije. MRI i CT pregled mozga otkrivaju multiple i konfluentne promene u beloj masi, koje su neekspanzivne i bez efekata pojaanog vezivanja kontrasta. Za definitivnu dijagnozu je potrebna biopsija mozga. Nema efikasne kauzalne terapije i bolest se posle vie meseci (retko due) smrtno zavrava.

PROGRESIVNA SISTEMSKA SKLEROZA


(engl. progressive systemic sclerosis), v. skleroderma, v. sistemska skleroza.

PROGRESIVNI KALCIFIKUJUI MIOZITIS


(lat. myositis ossificans progressiva) v. osificirajui miozitis.

PROHLORPERAZIN
(engl. prochlorperazine ), antipsihotik iz grupe fenotiazina i antiemetik. U psihijatriji se koristi za leenje shizofrenije i drugih psihoza, kao i kod teke anksioznosti. U ostalim granama medicine koristi se u leenju jake nauzeje, vrtoglavice, labirintitisa i povraanja. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Stemetil.

PROHORMON
(engl. prohormone ), hormonski prekursor. Neki peptidni hormoni se izluuju kao prohormoni koji daju aktivne hormone nakon proteolize (npr. proinsulin).

PROINSULIN
(engl. proinsulin ), prekursor insulina, koji se sastoji od jednog polipeptidnog lanca koji sadri 86 aminokiselinskih ostataka, a sintetiu ga beta-elije pankreasa (RMM 8.000-10.000). Proteolitikom razgradnjom iz proinsulina nastaju aktivni insulin i bioloki inaktivni C peptid.

PROJEKCIONA VLAKNA
(engl. projection fibers), vlakna koja spajaju cerebralni korteks sa niim centrima i obrnuto.

PROKAIN
(engl. procaine ), lokalni anestetik estarskog tipa, za infiltracionu i sprovodnu anesteziju, kao i za blokadu nerava. Koristi se sam ili uz dodatak vazokonstriktora. Alergij-ske reakcije su este i razlog za sve manju upotrebu prokaina. Preparat: Procaini chloridum.

PROKAINAMID

(engl. procainamide ), anti-aritmik kratkog dejstva, koji se koristi oralno ili u vidu intravenskih infuzija za leenje supraventrikularnih i ventrikularnih aritmija, naroito posle infarkta miokarda. Preparati: Novocamid, Pronestil.

PROKAIN BENZILPENICILIN
(engl. procaine benzylpenicillin ), penicilin slabe rastvorljivosti i produene resorpcije sa mesta ubrizgavanja. Koristi se u vidu intramuskularnih depo-injekcija u kombinaciji sa ras-tvorljivim benzilpenicilinom za leenje: ton-zilitisa, faringitisa, bronhopneumonije, otitisa, furunkuloze, flegmone, gonoreje, sifilisa i drugih infekcija izazvanih osetljivim bakterijama. Preparat: Jugocillin.

PROKARBAZIN
(engl. procarbazine ), citotoksiki lek nejasnog mehanizma dejstva. Koristi se oralno za leenje Hodgkinove bolesti u kombinaciji MOPP (mustin, oncovin, prokarbazin, prednizolon). Preparat: Natulan.

PROKARIOTI
(engl. procaryotes ), primitivne elije iji je jedarni (nuklearni) genetski materijal rasporeen difuzno u citoplazmi, dakle, nemaju formirano jedro. Takoe nemaju ni mitohondrije, a njihov genom ini samo jedan krupni molekul DNK. Ovde nema mitotske replikacije. U prokariote spadaju npr. bakterije i cijanobakterije.

PROKOAGULANT
(engl. procoagulant ), pre-kursor ili drugi agens koji uestvuje u koagulaciji krvi. Primeri su fibrinogen i protrombin.

PROKOLAGEN
(engl. procollagen ), polipeptidni prekursor koji se koristi u sintezi kolagena. Hidroksilacija prolil i lizil ostataka polipeptida odigrava se pre nego to je ribozomalna translacija zavrena. Prokolageni lanci se kombinuju u trostruki heliks u sle-deem stepenu formiranja kolagena.

PROKONVERTIN
(engl. proconvertin), v. faktor VII.

PROKSIMALIS
(engl. proximal, lat. proximalis ), deo koji se nalazi blie ili je blii u odnosu na poetak, pripoj, koren, srednju liniju ili ravan. Pojam proksimalis je suprotan pojmu distalis.

PROKTALGIA FUGAS
(engl. proctalgia fugax ), perinealni bol, sindrom koji je opisao Thaysen 1935. god., koji oznaava pojavu intermitentnog, jakog, esto sinkopalnog bola u perinealnoj regiji, bez vidljivog uzroka. Javlja se uglavnom nou, traje od nekoliko sekundi do vie asova. Smatra se da je posledica spazma miia podizaa anusa.

PROKTITIS
(engl. proctitis ), zapaljenje mukoze rektuma. Moe biti izazvan razliitim uzronicima kao to su bakterije, virusi, zraenje, ali i u sklopu bolesti nepoznate etio-logije (ulcerozni kolitis). Najei simptom je proliv.

PROKTOLOGIJA
(engl. proctology), nauka koja prouava bolesti zavrnog dela debelog creva.

PROKTOSKOPIJA
(engl. proctoscopy ), endoskopska dijagnostika procedura kojom se specijalnim instrumentom uvedenim kroz anus direktnom vizualizacijom ispituje morfologija sluznice zavrnog dela debelog creva.

PROLABIRANI INTERVERTEBRALNI DISKUS


(engl. prolapsed intervertebral disc), nukleus pulpozus koji je napustio svoj fizioloki poloaj i kroz iskidane lamele anulusa fibrozusa (koje ga normalno okruuju) pomerio se dorzolateralno, ili prema intervertebralnom otvoru, ree dorzomedijalno u ki-meni kanal. Mogue je pomeranje bono, napred, ili u vertikalnom pravcu, u prljensko telo.

PROLAKTIN
(engl. prolactin, lactogenic hormone ), hormon koji se stvara u laktofilnim elijama adenohipofize (RMM 22.500), a stimulie produkciju mleka posle poroaja i podstie sintezu progesterona u ovarijumima. U oba pola poveana sekrecija prolaktina (v. prolaktinom) dovodi do pojave mleka u grudima, a kod mukaraca i ginekomastije. Do poveane sekrecije prolaktina mogu dovesti i neki lekovi.

PROLAKTINOM
(engl. prolactinoma ), tumor hipofize sastavljen od elija koje lue prolaktin. Najee se radi o mikroprolaktinima (veliina manja od 1 cm). Kliniki se manifestuje kod ena sindromom galaktoreja-amenoreja, kod mukaraca ginekomastijom i impotencijom. Zbog pritiska na one ivce moe dovesti do slepila. Moe se sumnjati na tumor i kod neoekivanog luenja mleka (laktacije).

Danas je efikasno medikamentno leenje, retko hirurko.

PROLENI KONJUNKTIVITIS
(engl. vernal conjunctivitis), sezonska, povratna bila-teralna upala konjunktive, praena svrabom, suzenjem, fotofobijom i oseajem stranog tela. Javlja se u dve forme: palpebralna f., sa kaldrmastim papilama na tarzalnoj konjunktivi, a mogu da se pojave grizlice na gornjoj ronjai; limbalna f., sa papilarnom hiper-trofijom limbalne venjae, udruenom sa belim, kredastim takama blizu limba. Terapija: kortikosteroidi (ranije); danas se daje disodiumchromoglycate 2 - 4%, 4 puta na dan.

PROLIFERACIJA
(engl. proliferation), rast kao posledica reprodukcije istih ili slinih elija.

PROLIV
(engl. diarrhoea), pojava veeg broja (dve i vie) kaastih, tenih ili vodenih stolica, ponekad sa primesama sluzi, krvi ili koma-diima crevne sluznice. Moe da se javi kao posledica virusne, bakterijske, protozoalne ili gljivine infekcije, infestacije crevnim parazitima, dejstva egzogenih ili endogenih hemijskih agenasa i alergije ili nepodnoenja pojednih sastojaka hrane. Retko se javlja kao kongenitalna hlorna dijareja. Prema duini trajanja moe biti akutna, produenog toka ili hronina. Uzrokuje gubitak vode, minerala, crevnih sokova i razliitih sastojaka hrane. Usled toga mogu da nastanu akutna ili hro-nina dehidracija i pothranjenost razliitog stepena. Kod naglih i intenzivnih gubitaka vode esto dolazi do cirkulatornih smetnji, oka, poremeaja svesti, konvulzija, a pone-kad i smrti. Najvaniji postupak u leenju dijareje je davanje tenosti u cilju nadoknade izgubljene vode. Mogu se dati slabo zaslaeni aj (3 - 5% eera), 3% pirinana orba, posoljene orbe od povra, voni sokovi ili ista voda. Antibiotici i crevni antiseptici se kod dece posle prve godine ivota i kod odraslih osoba daju samo izuzetno, kada postoji sumnja na infekciju izazvanu invazivnim crevnim bakterijama ili iz epidemiolokih razloga. Kada je proliv izazvan crevnim patogenim bakterijama kod dece u prvoj godini ivota, u cilju spreavanja komplikacija sa poremeajem u apsorpciji hranljivih sastojaka, treba dati odgovarajui antibiotik. Ishrana u toku akutnih proliva se ne razlikuje zna-ajnije u odnosu na period pre bolesti. Ona ne treba da bude koncentrovana, ne sme da sadri vee koliine eera niti drugih materija velike osmotske aktivnosti. Energetski unos treba da bude vei od potreba kada je dete zdravo. S obzirom na to da se masti dobro podnose, a u malom volumenu sadre vee koliine energije, mogu se dati u toku proliva ali u lako svarljivom obliku kao biljne masti (npr. ulje od suncokreta). Kada se dete hrani kravljim ili adaptiranim mlekom zbog potrebe smanjenja koliine mlenog eera (laktoze) preporuuje se vie razblaeno mleko u toku dva do tri dana sa kasnijim postepenim pove-anjem do dostizanja optimalnih koliina. Kod dece na meovitoj ishrani bolje je dati jogurt ili kiselo mleko. Za veu decu i kod od-raslih treba da se obezbedi preteno tena, la-ko svarljiva i dovoljno kalorina hrana, bez ja-kih zaina i takoe bez koncentrovanih eera.

PROMAZIN
(engl. promazine ), fenotiazin slian hlorpromazinu, ali nedovoljno efikasan kao antipsihotik. Koristi se za kratkotrajno leenje psihomotorne agitacije kod starijih osoba kao pomoni lek. Nije u prometu

u Jugoslaviji. Preparat: Promazine.

PROMENA BOJE ZUBA


(engl. discoloration of tooth, lat. discoloratio dentis), najee uzrokovana medikamentima pri leenju zuba, krvarenjima ili nekrotinim procesima u pulpi.

PROMETAZIN
(engl. promethazine ), sedativni antihistaminik fenotiazinske strukture, koji deluje antihistaminski, antialergijski i antiemetiki. Koristi se za leenje serumske bolesti, urtikarije, polenske kijavice, svraba i povraanja. Neeljena dejstva su sedacija, opstipacija i oteano mokrenje kod odraslih, a uznemirenost i konvulzije kod dece. Preparat: Phenergan.

PROMIJELOCIT
(engl. promyelocyte), krupna mononuklearna elija koja sadri veliko, okruglo, centralno postavljeno jedro, a u citoplazmi nediferentovane granule. To je pre-lazni oblik izmeu mijeloblasta i mijelocita. Kad se nae u perifernoj krvi ukazuje na leukemiju.

PROMINENCIJA
(engl. prominence, lat. prominentia), v. ispupenje.

PROMOCIJA RASTA
(engl. growth promotion ), najee se vidi kod tkiva koja su u inicijalnoj fazi tumorogeneze. Materije i sredstva koja izazivaju promociju se nazivaju promoteri i uglavnom se razlikuju od inicijalnih agenasa ili inicijatora. Promoteri mogu biti fiziki, hemijski i bioloki agensi.

PROMONTORIJUM
(engl. promontory, lat. promontorium ), karlini rt; 1. tup ugao otvo-ren pozadi koji odgovara mestu spoja petog slabinskog i prvog krsnog prljena; 2. ispup-en prednji deo gornje ivice tela prvog krsnog prljena koji tri prema karlinoj duplji.

PROMOTER
(engl. promoter agens ), agens koji ubrzava proces nastanka i razvoja karcinoma. Sam promoter ne moe biti uzronik nastanka malignog tumora bez prethodnog delovanja nekog karcinogena. Moe da bude fizikog, hemijskog i biolokog porekla.

PROMRZLINA

(engl. chilliblain, congelation), oteenje (povreda) koe izazvano niskom temperaturom. Prvo nastupa bledilo, potom hiperemija, cijanoza i otok. Drugi stepen ukljuuje pojavu mehurova, a u treem stepenu dolazi do nekroze tkiva (gangrena).

PROMRZLINA
, v. smrzotina.

PROMUKLOST
(engl. dysphonia), v. disfonija.

PRONACIJA
(engl. pronation), pokret ake, pri kome se uvrtanjem u runom zglobu dlan nae okrenut prema dole.

PRONORMOBLAST
(engl. pronormoblast ), matina elija eritroidne loze, prenika 20 - 25 mm, izrazito bazofilne citoplazme, ne-pravilno okruglog ili ovalnog jedra, sa mre-astim rastresitim hromatinom i nekoliko nukleolusa.

PROPAFENON
(engl. propaphenon ), antiaritmik kompleksnog mehanizma dejstva koji se koristi za profilaksu i leenje supraventrikularnih i ventrikularnih aritmija. Preparati: Profenan, Propafen.

PROPAGACIJA
(engl. propagation), raspros-tiranje, irenje put napred.

PROPAGACIJA NERVNOG IMPULSA


(engl. propagation of nerve impulse ), propagiranje, irenje akcionog potencijala u neuronu du aksona do aksonskih zavretaka; a. p. se propagira tako to izaziva sukcesivnu elektrotoninu depolarizaciju membrane ispred sebe, koja dovodi membranski potencijal do praga okidanja. To je aktivan samoregene-rativni proces koji u nemijeliniziranim akso-nima tee du celog aksona (0,5 2m/s), a u mijeliniziranim skokovito od jednog do drugog Ranvijerovog vora (3 - 120m/s).

PROPOFOL
(engl. propofol ), opti anestetik sa brzim poetkom i kratkim dejstvom. Koristi se za uvod u anesteziju, odravanje opte anestezije, ali i za sedaciju bolesnika u ode-ljenju za intenzivnu negu. Preparat: Disoprivan.

PROPORCIJA
(engl. proportion ), odnos dela prema celini u decimalama (0,5), kao razlomak (1/10) ili najee kao procenat (25%). Njegov imenilac predstavlja odreenu statistiku masu (npr. obolevanje od svih zaraznih bolesti), dok je brojilac (npr. obolevanje od virusnog hepatitisa A) deo te mase. Proporcija se obeleava sa p, a jednaka je broju opservacija (k) sa odreenom karakteri-stikom podeljenom sa ukupnim brojem opservacija (n), p=k/n. Za izraunavanje proporcija dovoljno je da su podaci nominalni. U statistikoj analizi se na osnovu sluajnih uzoraka i proporcija uzoraka donose zakljuci koji se tiu proporcija u populaciji iz koje su izvueni. Za dovoljno velike uzorke i np5 i n(1p)5, mogua je aproksimacija binomne (raspodele proporcija) sa standardnom normalnom raspodelom. U tim sluajevima varijante z-testa se koriste za poreenje proporcije sa standardom i za poreenje dve proporcije bilo zavisnih ili nezavisnih uzoraka. Veina ostalih postupaka za poreenje (testiranje) proporcija bazira se na hi-kvadrat testu. Sa epidemioloke take gledita, loa strana proporcija jeste to to, ukazujui na udeo jedne kategorije poremeaja zdravlja u okviru ire grupe takvih poremeaja (npr. umrli od raka plua u strukturi umrlih od svih malignih tumora), ne izraava rizik od nastanka odre-ene bolesti u populaciji. Drugi nedostatak proporcija je ograniena mogunost njihovog uporeivanja, to je posledica uea dve promenljive veliine, kakve su broj obolelih ili umrlih od jedne bolesti i broj obolelih ili umrlih od grupe bolesti ili svih bolesti.

PROPRANOLOL
(engl. propranolol), neselektivni beta-blokator koji se koristi za leenje hipertenzije, stabilne angine pektoris, sranih aritmija, a ree za profilaksu migrene, leenje esencijalnog tremora i anksioznosti. Pre-parati: Inderal, Propranolol.

PROPRIOCEPCIJA
(engl. proprioception ), registrovanje promena iz unutranjosti tela koje su izazvane miinom aktivnou, ili pokretima celog tela ili pojedinih njegovih delova; oblik senzibiliteta za primeivanje poloaja, stava tela.

PROPRIOCEPTOR
(engl. proprioceptor), receptor smeten u miiu, tetivi, zglobu ili vestibularnom aparatu koji reaguje na pro-mene poloaja. Informacije iz ovih receptora obezbeuju refleksnu koordinaciju pokreta i poloaja tela.

PROPTOZA,
v. egzoftalmus.

PROPUSNA VEZA
(engl. gap junction), jedna vrsta intercelularnih veza; kanal izgraen od heksagonalnog proteina

koneksina koji omo-guava da se joni i mali molekuli (amino kiseline, eeri, nukleotidi) razmenjuju izmeu citoplazmi dve susedne elije.

PROREZ
(engl. cleft, lat. rima), v. rima.

PROREZATI, PROSEI
(engl. to cut, to incide), hirurko otvaranje otrim instrumentom bilo koje normalne ili patoloke organsko- -tkivne strukture, u cilju evakuacije (pranje-nja) ili pristupa sadraju koji se nalazi ispod: npr. incizija apscesa, incizija hidatidne ciste, incizija tromboziranog hemoroida. Radi se i incizija crevnog zida, incizija kapsule jetre, incizija trbunog zida, incizija poglavine. Ovakva operativna procedura se naziva zasecanje, incizija (engl. incision).

PROSTACIKLIN, PGI2
(engl. prostacyclin ), 9--deoksi-6,9a-epoksi-D5-PGF1, prostaglandin ko-ji nastaje iz arahidonske kiseline (20:4) a stva-ra se uglavnom u krvnim sudovima, srcu, bub-rezima i pluima (RMM 352,48). Pros-taciklin je snaan vazodilatator i jedan je od najsnani-jih prirodnih inhibitora agregacije trombocita.

PROSTAGLANDINI
(engl. prostaglandin ), grupa prirodnih ciklinih hidroksi masnih kiselina sa 20 ugljenikovih atoma koji imaju brojna bioloka dejstva, koja se izraavaju u nanogramskim koliinama. Izmeu ostalih dejstava, prostaglandini poveavaju ili sma-njuju stvaranje cAMP, deluju na krvne sudove, izazivaju ili inhibiraju agregaciju trombocita, inhibiraju izluivanje eludane kiseline, menjaju renalnu elektrolitnu ravnoteu, izazivaju poroaj itd. Efekti prostaglandina su esto razliiti i kontradiktorni meusobno u zavisnosti od tipa prostaglandina i organa na koji deluju. Prostaglandini su podeljeni u tipove od A do I na osnovu njihove funkcije u ciklopentanskom prstenu. Broj u indeksu (1, 2 ili 3) oznaava broj dvostrukih veza u bonom lancu, dok se sa a i b oznaava konfiguracija supstituenata u prstenu.

PROSTATA
(engl. prostate, lat. prostata ), kestenjaa; lezda pridodata semenim putevima, koja se kod mukarca nalazi iza preponskog spoja ili simfize, ispred marnog creva, ispod dna mokrane beike i iznad mokrano--polne pregrade. Kroz tkivo prostate probijaju se poetni deo mokrane cevi i briznik, desni i levi. Prostata ima bazu okrenutu navie, vrh okrenut nanie, prednju stranu i dve zadnje- donje strane. Nepotpuno je podeljena na tri renja: srednji i dva bona, desni i levi koji su napred spojeni vezivno-miinim snopom - suenjem prostate (istmus). Stvara i lui semenu tenost (oko 30% ukupnog volumena).

PROSTATEKTOMIJA
(engl. prostatectomy), uklanjanje dela ili cele prostate kod dobro-udnih i zloudnih tumora prostate.

PROSTATITIS
(engl. prostatitis), zapaljenje prostate bilo koje etiologije.

PROSTATIZAM
(engl. prostatism), kliniki sindrom koga karakterie uveanje prostate, kao i znaci iritacije i opstrukcije protoka urina; najee su izraeni imperativni nagoni za mokrenjem i uestalo mokrenje.

PROSTETINA GRUPA
(engl. prosthetic group ), neproteinski deo udruen sa polipeptidom (apoprotein) pri izgradnji kompletnog, funkcionalnog proteina. Primer ovakvog proteina je hemoglobin, koji se sastoji od hema kao prostetine grupe i polipeptida globina koji je apoprotein.

PROSTOR
(engl. area, lat. spatium), bilo koja ograniena povrina. itav jedan deo koji je opskrbljen odreenom arterijom ili inervisan odreenim nervom; deo organa koji ima specifinu funkciju (npr. langerhansova ostrvca). V. spacijum.

PROSTORNA REZOLUCIJA
(engl. spacial resolution), najmanje rastojanje izmeu dve take na objektu, koje se mogu razlikovati kao posebni detalji na slici. Generalno se prikazuje kao duina ili broj parova crnih i belih linija po mm.

PROSTORNA SUMACIJA
(engl. spatial summation), zbirni uticaj prostorno razdvojenih, ali praktino simultanih stimulusa koji konvergiraju na ekscitabilnu eliju ili tkivo.

PROSTRELINA
, v. ustrelina.

PROTAMIN-SULFAT
(engl. protamine sulphate), antagonist heparina brzog dejstva. Koristi se u vidu intravenske injekcije kao antidot kod krvarenja u toku terapije heparinom. Preparat: Protamin-sulfat.

PROTANOPIJA
(engl. protanopia ), nemo-gunost raspoznavanja crvene boje; slepilo za crvenu boju. Najee je nasledno.

PROTEAZA
(engl. protease), opti naziv za proteolitike enzime.

PROTEIN
(engl. protein ), glavni funkcionalni sastojak svih ivih bia. Proteini su sloena makromolekularna azotna jedinjenja, ije se molekulske mase kreu od 5.000 do nekoliko miliona. Proteini se sastoje od lanaca a- -aminokiselina, koje se vezuju peptidnim vezama, pri emu jedan kraj peptidnog lanca ima slobodnu amino-grupu, a drugi slobodnu karboksilnu grupu. Jedan ili vie polipeptidnih lanaca formira protein. Proteini mogu biti konjugovani sa drugim molekulima kao to su ugljeni hidrati ili masti.

PROTEINAZE
(engl. proteinases ), enzimi koji pripadaju jednoj od etiri potklase hidrolaza (EC 3.4.21-24), koji hidrolizuju unu-tranje peptidne veze u proteinu pri emu nastaju polipeptidi. Takoe se nazivaju i endopeptidaze, peptidil-peptid hidrolaze i proteolitiki enzimi.

PROTEINI PLAZME
(engl. plasma proteins ), stotine razliitih proteina iz krvne plazme, po vrstama albumini, globulini i fibrinogen. Osmotski zadravaju vodu u krvnim sudovima, a imaju ulogu nosaa (npr. transferin, haptoglobin), antitela (imunoglobulini), prekursora (angiotenzinogen), inioca koagulacije (fibrinogen, protrombin i dr.), komponente komplementnog sistema, inhibitora enzima (inhibitori proteaza), uestvuju u fibrinolizi (plazminogen).

PROTEINSKI KANAL
(engl. protein channel ), kanal, pora, u elijskoj membrani. Gradi ga integralni glikoprotein u elijskoj membrani koji u sredini sadri vodeni kanal kroz koji se difuzujom vri razmena jona i malih molekula izmeu elije i njene okoline. Mogu biti pasivni, koji su stalno otvoreni, i aktivni, ije je otvaranje i zatvaranje regulisano. Naj-bolje proueni p. k. su jonski kanali.

PROTEINSKI TURN-OVER
(engl. protein turn-over), neprekidna razgradnja i resinteza telesnih proteina ak i kada se organizam nalazi u stanju ravnotee (engl. steady state). Kod organizama koji su zavrili rast proteinski turnover = proteinskoj sintezi = proteinskoj razgradnji; kod organizama koji jo uvek rastu stepen sinteze

i razgradnje proteina nije jednak - proteinska sinteza je u ovom sluaju jednaka zbiru resintetisanih proteina i strukturnih proteina koji su odgovorni za rast tkiva. Stepen proteinskog turn-overa varira od tkiva do tkiva, u zavisnosti od uzrasta, fiziolokog stanja i promene proteinskog unosa.

PROTEINURIJA
(engl. proteinuria ), prisustvo proteina u urinu u koncentracijama koje su vee od normalnih. Tip i koliina proteina koji se izluuju putem urina zavisi pre svega od funkcije bubrega.

PROTEOGLIKAN
(engl. proteoglycan ), supstanca koja se primarno nalazi u osnovnoj supstanci konektivnih tkiva a sadri oko 95% polisaharida i 5% proteina. Kimu proteoglikanskih agregata ini hijaluronska kiselina za koju su nekovalentno vezane subjedinice proteoglikana na svakih 20 - 30 nm.

PROTEOLITIKI
(engl. proteolitic), onaj koji potpomae proteolizu, odnosno hidrolizu proteina u manje sastojke.

PROTEZA KOJA NADOMETA DOJKU


(engl. breast prothesis ), specijalno konstruisana plastina proteza, okruglog ili ovalnog oblika, ispunjena ili silikonskim gelom ili fiziolokim rastvorom, odnosno kombinacijom ova dva medijuma. Operativno se unosi ispod grudnog miia kod rekonstrukcije, nakon amputacije dojke. Od ove tzv. implantacione proteze treba razlikovati spo-ljanju protezu, koja se postavlja u grudnjak i slui samo za vizuelnu nadoknadu amputirane dojke. Spoljanja proteza je obino napravljena ili od silikonske ili penaste gume. Zbog operativnih deformiteta nastalih nakon amputacije dojke, ove proteze su razliitih oblika i veliine, da bi se obezbedile eljene konture dojke.

PROTIONAMID
(engl. prothionamide ), antituberkulotik drugog reda, koji se koristi retko kod bolesnika sa tuberkulozom rezistentnom na standardnu terapiju. Nije u prometu u Jugoslaviji.

PROTODIJASTOLA
(engl. protodiastole ), kratak period u sranom ciklusu izmeu po-etka faze relaksacije ventrikula i zatvaranja semilunarnih valvula, to omoguava zapo-injanje dijastole.

PROTOK
(engl. flow), veliina koja je jednaka koliini materije, energije ili naelektrisanja koja protekne kroz odreeni presek u jedinici vremena. Poto se koliina materije moe definisati njenom masom ili zapreminom, moe se govoriti o masenom ili zapremin-skom protoku. V. difuzija.

PROTOKOL
(engl. protocol ), zabeleka nai-njena pri autopsiji, eksperimentu ili na sluaju bolesti; posebno napravljen zapis - putokaz za ispitivanje odreenih bolesti.

PROTON, p
(engl. proton ), elementarna estica koja ima isto naelektrisanje kao i elektron i masu priblinu neutronu. Protoni i neutroni izgrauju atomsko jezgro.

PROTONSKA PUMPA
(engl. proton pump, acid pump )), ATP-aza koja stvara pH gradijent; nalazi se u plazma membrani i membranama intracelularnih organela (mitohondrije, lizozomi, sekretorne vezikule). Najpoznatija je H+-K+-ATP-aza u apikalnoj membrani parijetalnih elija eludane sluzokoe koja sekretuje HCl, (pH oko 0.8) u eludani sok.

PROTOONKOGEN
(engl. proto-oncogene ), bilo koji gen sposoban da postane gen koji stvara karcinom (onkogen). Pojedini protoonkogeni imaju vanu funkciju u deobi normalnih elija. Njihova mutacija (promena) koja se stie, menja njihovu genetsku kontrolu, pod uticajem onko virusa, tako da oni gube svoje normalne regulatorne funkcije i dovode do nekontrolisanog rasta i umno-avanja elija.

PROTOPORFIRIN
(engl. protoporphyrin ), oblik porfirina koji se vezuje sa gvoem i proteinima i stvara razliite organske mole-kule, ukljuujui katalaze, hemoglobin i mioglobin.

PROTOPORFIRIN IX
(engl. protoporphyrin IX ), supstituisani porfirin koji sa gvoem formira hem hemoglobina i drugih hem proteina. Prisustvom etiri metil-grupe, dve vi-nil-grupe i dva bona propionska lanca formira se 15 izomera, koji shodno tome i dobijaju naziv.

PROTOPORFIRINOGEN OKSIDAZA
(engl. protoporphyrinogen oxidase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (EC 1.3.3.4) koji katalizuje reakciju protoporfirinogen-IX + O2 = protoporfirin-IX + H2O. Ova reakcija je jedna od terminalnih reakcija u procesu sinteze hema.

PROTOZOA
(engl. Protozoa ), kolo (phylum) mikroorganizama polifiletskog porekla, pripada heterotrofnim

(nefotosintetskim) eukariotima. Izgraeni su od jedne funkcionalne elijske jedinice - protoplasta (nalik jednoj eliji) razliitog oblika, u kome se nalazi jasno izraeno jedno ili vie jedara okrueno citoplazmom sa organelama i elijskim zidom. Razmnoavaju se aseksualnim (binarna deo-ba, pupljenje) ili seksualnim putem. Neke vrste se javljaju u vegetativnom i cistinom obliku. Medicinski znaaj imaju vrste gru-pisane u tri potkolena (subphylum): Sarcomastigophora (obuhvata flagelate i amebe), Apicomplexa (sporozoe) i Ciliophora (cilijati).

PROTRIPTILIN
(engl. protriptyline), tricikliki antidepresiv slian amipriptilinu, ali manje izaziva sedaciju. Koristi se za leenje depresivnih sindroma. Nije vie u prometu u Jugoslaviji. Preparat: Concordin.

PROTROMBIN
(engl. prothrombin ), drugi faktor koagulacije (F II). Pod dejstvom tromboplastina u prisustvu kalcijumovih jona od protrombina nastaje aktivni enzim trombin. Trombin zatim deluje na fibrinogen, te nastaje fibrin, ije niti formiraju krvni ugruak. Protrombin je glikoprotein koji se sintetie u jetri (uz prisustvo vitamina K), gde su i njegove rezerve.

PROTROMBINEMIJA
(engl. prothrombinaemia), prisustvo protrombina u krvi.

PROTROMBINSKO VREME, PV
(engl. prothrombin time, PT ), laboratorijski test za utvrivanje poremeaja koagulacije zbog nedostatka faktora V , VII i X. Uzorku ispitivane plazme dodaju se istovremeno tromboplastin i kalcijum kao i uzorku normalne kontrolne plazme, pa se i meri vreme do pojave koaguluma. Protrombin se u prisustvu kalcijuma i tromboplastina pretvara u trombin. Produeno PV ukazuje na snienje jednog od faktora to se moe javiti u bolestima jetre, duoj kompletnoj opstrukcionoj utici, zbog nedostatka vitamina K i kod bolesnika koji primaju antikoagulantnu kumarinsku terapiju. Normalno PV iznosi 11,5 - 12, odnosno 85 - 100%. Uporedi sa PTT.

PROTRUZIJA ACETABULUMA
(engl. acetabular protrusion ), pomeranje glave butne kosti kroz patoloki promenjen acetabulum u trbunu duplju.

PROTRUZIJA INTERVERTEBRALNOG DISKUSA


(engl. intervertebral disc protrusion ), pomeranje nukleusa pulpozusa kroz istegnute ili ispupene lamele anulusa fibrozusa.

PROTUBERANCIJA

(engl. protuberance, lat. protuberantia), ispupenje. Obino se uoava na kotanim ili hrskaviavim strukturama.

PROVALA
(engl. perforation, lat. perforatio), perforacija, u sudskoj medicini prekid kontinuiteta zida telesne duplje ili upljeg organa morboznim procesom ili dejstvom nemehanikog orua, ime se uspostavlja komunikacija sa spoljanjom sredinom (npr. pro-vala duodenalnog ulkusa u trbunu duplju, provala zida eluca kod trovanja kamenom sodom). Jedna od ozleda (v. ozleda).

PROVIRUS
(engl. provirus ), faza u raz-mnoavanju retro virusa, virusna DNK sintetisana pomou enzima reverzne transkriptaze, koja se ugrauje u genom elije.

PROVITAMIN
(engl. provitamin ), supstanca iz koje, pod odreenim uslovima u organizmu, nastaju vitamini. Provitamin D3 (cholecalciferol) se nalazi u koi, provitamini A u obliku karotena i kriptoksantina u uto-narandastom vou i povru.

PROZENCEFALON
(engl. forebrain, lat. prosencephalon ), prednji mozak. Najvei deo mozga koji se u celini nalazi u supratentorijalnom spratu lobanjske duplje. Sastoji se od dva dela: velikog mozga (v. telencefalon) i meumozga (v. dijencefalon).

PROZOR
(engl. fenestra, window, lat. fenestra), v. fenestra.

PROZRANA PREGRADA
(engl. pellucid s., lat. s. pellucidum), v. septum pelucidum.

PRSKOTINA
, specijalna vrsta razderine (v. razderina) koja nastaje dejstvom tupine mehanikog orua na mestima gde je koa zategnuta preko kosti (npr. epikranijum, prednja strana potkolenice). Svojim izgledom nalazi se na prelazu izmeu tipine razderine i sekotine (v. sekotina).

PRST
(engl. finger, toe, lat. digitus), v. digitus.

PRSTEN
(engl. ring, lat. anulus), v. anulus.

PRST OKIDA
(engl. trigger finger), obolje-nje (zadebljanje) tetive fleksora prstiju, zbog ega se pri savijanju prsta, zadebljala tetiva zaglavi u suenoj tetivnoj ovojnici. To se kliniki manifestuje zakoenjem prsta u toku pokreta i ujnim kljocanjem pri nastavku pokreta.

PRLJEN
(engl. vertebra, back bone, lat. vertebra), v. vertebra.

PRUGASTA OBLAST
(engl. striate area, Brodmanns area 17, lat. area striata ), deo vizuelnog modanog korteksa oko sulkusa kalkarinusa. Karakterie je prisustvo Genna-rieve ili DAzyrieve linije koja deli unutranji granularni sloj na dve pruge i graen je od brojnih elija sa malim granulama. Neke posebno velike elije (Meynertove elije) lee u Gennarievoj liniji. U arei striati, kao primarni vizuelni korteks, stie optika radijacija iz lateralnog kolenastog tela.

PRUGASTI KANALI, IZVODNI KANALI


(engl. striated ducts, secretory ducts, lat. ductus striatus ), intralobularni sistem kanala pljuvanih lezda. Kanali su obloeni jednosloj-nim cilindrinim epitelom u ijim se elijama nalazi dosta mitohondrija, vertikalno orijentisanih u odnosu na bazu elije, te se zato zovu prugasti. U njih se ulivaju interkalatni kanali, a oni se ulivaju u interlobularne. Najzastupljeniji su u parotidnoj lezdi, a samo se povremeno javljaju u podjezinoj pljuvanoj lezdi.

PRUGASTO TELO
(engl. striate b., lat. c. striatum), v. korpus strijatum.

PRURIGO
(engl. prurigo), erupcija sitnih ili krupnijih voria praenih izrazito jakim oseajem svraba, najee kod ena srednje ivotne dobi, obino na ekstenzornim stranama ekstremiteta i trupu.

PRURITUS
(engl. pruritus, itch), oseaj svraba; subjektivan i najee neprijatan oseaj koji stvara elju za eanjem. esto je manifestacija maligniteta ili hronine bolesti nekog organa ili organskog sistema npr. jetre, bubrega ili endokrinog sistema.

PRURITUS VULVE
(engl. pruritus vulvae), svrab stidnice, najee prati neku osnovnu bolest koja ga izaziva. Postoji i esencijalni p. v. , kao samostalna patoloka manifestacija. Naroito uporan svrab skoro redovno prati leukoplakiju i poetni karcinom, a neto ree i kraurozu stidnice.

PRVA LINIJA LEENJA REUMATOID-NOG ARTRITISA


(engl. first line therapy of the reumatoid arthritis ), simptomatski lekovi, nesteroidni antiinflamacijski lekovi i male doze glikokortikoida.

PRVA POMO
(engl. first aid), hitna, nepo-sredna medicinska pomo u sluaju povrede, iznenadne bolesti ili incidenta, koju ukazuje lekar, drugi zdravstveni radnik ili laik pre definitivnog medicinskog ili hirurkog zbrinjavanja.

PSEUDOARTROZA
(engl. pseudoarthrosis), pojava kada okrajci prelomljene, nesrasle kosti ine lani zglob.

PSEUDOCISTA
(engl. pseudocyst), nenormalna ili proirena upljina koja lii na pravu cistu, ali njena unutranjost nije obloena epitelom, za razliku od ciste koja je iznutra obloena epitelom, v. cista.

PSEUDOEFEDRIN
(engl. pseudoefedrin), analog efedrina, vazokonstriktor koji smanjuje kongestiju nosa, a manje od efedrina deluje na CNS. Koristi se u kombinovanim preparatima za leenje prehlade i kijavice. Preparati: Defrinol, Pretuval C, Rinasek.

PSEUDOGIHT
(engl. pseudogout), v. bolest deponovanja kristala kalcijum-pirofosfata.

PSEUDOHERMAFRODITIZAM
(engl. pse-udohermaphroditism), heterogena grupa po-remeaja kada osobe imaju gonade jednog pola, muke, dok je hermafroditizam (engl. hermaphroditism) stanje koje karakterie pri-sustvo gonadnog tkiva kako mukog, tako i enskog (ista osoba ima ovarijum i testis ili ovotestis): pri tome, retko, genitalije oba pola, a ee postoji diskrepancija izmeu morfologije gonada i spoljnih genitalija (izgled je razliit: od normalnog enskog, sa lakim uveanjem klitorisa, do skoro potpuno normalno formiranih mukih genitalija uklju-ujui i sve prelazne oblike). Na osnovu kli-nikih,

genetskih ispitivanja (kariotip), odre-ivanja morfologije spoljnih i unutranjih polnih organa (pregled, Rtg, CT, MRI, ehosonografija) i endokrinolokih analiza (dokazivanje steroidnih hormona u serumu i/ili urinu), razlikuju se dve osnovne grupe dece sa interseksualnim izgledom spoljnih polnih organa na roenju: muki pseudohermafroditizam (engl. male pseudohermaphroditism), to su osobe sa mukim gonadama, kariotipom 46 XY, ali enskim, ili genitalijama neodreenog izgleda, kao i enski pseu-dohermafroditizam (engl. female pseudohermaphroditism), a deca sa ovarijumima i kariotipom 46 XX, ali virilizacijom spoljnih genitalija razliitog stepena. Deca sa enskim pseudohermafroditizmom, pored ovarijuma, imaju i normalan uterus, falopijeve tube i gornji deo vagine, ali maskulinizaciju genita-lija. Ona nemaju derivate V olfovih kanala (epididimis, vas deferens i semene vezikule). Obino je uzrok kongenitalna virilizujua adrenalna hiperplazija (deficit 21-hidrosidehidrogenaze ili 11-hidroksilaze) ili, ree, izlaganje majki koje nose enski plod uticaju androgena ili progesterona, a jo ree, kongenitalne malformacije ili deficit enzima aromataze. Deca sa mukim pseudohermafroditizmom imaju kariotip 46 XY, gonade su testisi, a nemaju unutranje polne organe enskog tipa (nemaju uterus, falopijeve tube, ovarijume). Meutim, spoljne genitalije nisu dovoljno virilizovane: izgled je od kompletne feminizacije do blaih oblika - fenotipskih deaka sa hipospadijom, kriptorhizimom ili slabije razvijenim penisom. Uzrok je defekat biosinteze testosterona (opisano je 5 ovakvih, autosomno-recesivno naslednih enzimskih deficita), ili rezistencija perifernih tkiva na androgene (kompletna - testikulna feminizacija ili parcijalna), defekat u metabolizmu testosterona (nedostatak 5 alfa-reduktaze, odn. defekti u sintezi antimilerovskog hormona, AMH). Poto se neodreen izgled ge-nitalija obino primeti ve na roenju, vano je hitno i detaljno ispitati dete, a zatim odrediti u kojem polu da se podie (kao muko ili ensko) i da li je u pitanju poremeaj koji ugroava ivot (npr. kongenitalna adrenalna hiperplazija sa gubitkom soli), da bi to pre zapoelo odgovarajue leenje - medikamentima i/ili hirurko, uz psiholoku potporu.

PSEUDOHOLINESTERAZA
(engl. pseudocholinesterase), v. holinesteraza.

PSEUDOIKTERUS
(engl. pseudojaundice), prebojenost koe u utu boju uzrokovana prisustvom u krvi vee koliine karotina (karotinemija), a ne unih pigmenata.

PSEUDOMACERACIJA
(engl. pseudoma-ceration), beliasta nabubrelost i smeuranost (tumescencija) epiderma koe aka i stopala kod leeva koji su izvesno vreme bili u tenoj sredini. Posle nekoliko sati zahvata jagodice prstiju, zatim postepeno dlanove i tabane, a kasnije celu povrinu aka i stopala, to je praeno potpunim odvajanjem i ljutenjem epiderma i noktiju. Intenzitet i ekstenzitet pseudomaceracije ukazuje na duinu boravka lea u tenosti. Pseudomaceracija nastaje i zaivotno (tzv. koa pralje).

PSEUDOMELANOZA
(engl. pseudomelanosis), prljavozelenkasta prebojenost koe, koja nastaje u prvoj fazi putrefakcije

(v. putrefakcija) i njen je prvi spoljanji vidljivi znak. Prebojenost je posledica stvaranja sulfhemoglobina spajanjem hemoglobina sa vodonik-sulfidom koji se oslobaa kao tru-leni gas. Po pravilu, prvo se javlja u desnom ilijanom predelu, jer je na tom mestu cekum u bliskom kontaktu sa prednjim trbunim zidom. Kasnije se iri zahvatajui meurebarne prostore, supraklavikularne predele, a potom i celo telo.

PSEUDOMONAS
(engl. Pseudomonas), rod Gram-negativnih bakterija. To su striktni aerobni, pokretni, nefermentativni bacili, sapro-fiti vode i zemlje. Mogu se nai u sastavu fizioloke mikroflore creva, ali su i izazivai oportunistikih infekcija oveka i intrahospitalnih infekcija. Rod Pseudomonas je pode-ljen na grupe (sekcije) I - V na osnovu homolognosti ribozomalne RNK. Najznaajnija vrsta za humanu medicinu je Pseudomonas aeruginosa.

PSEUDOMUCINOZNI CISTADENOM
(engl. pseudomucinous cystadenoma), benigni tu-mor jajnika sastavljen od mnogobrojnih cista ispunjenih mucinoznom (elatinoznom) materijom. Moe da naraste do velikih dimenzija i bude teak i preko 10 kilograma.

PSEUDOOPSTRUKCIJA DEBELOG CRE-VA


(engl. colon pseudoopstruction), klinika slika koja bi odgovarala smetnji pasae izazvane tumorom, ali u stvari vezana je za niz metabolikih i neurolokih poremeaja (diabetest mellitus, uremia, retardirane osobe, EBV infekcija). Vano je da se diferencijalno dijagnostiki iskljui prava opstrukcija gde je leenje operativno za razliku od pseudoopstrukcije gde se koriguju metaboliki disba-lans, rehidratacija i potporne mere u smislu mehanikog ienja kolona.

PSEUDOPODIJA
(engl. Pseudopodia), izdanak ektoplazme, prstastog oblika koji omoguava progresivno kretanje (vie-manje u jednom smeru) ili ishranu pojedinih vrsta protozoa odnosno ameba (npr. Entamoeba hystolitica).

PSEUDOTUMOR
(engl. pseudotumour), tumorska senka koja rendgenoloki imponuje kao pravi tumor, a histoloki to nije. Mnogobrojni su primeri: Wanisching tumor - izliv u incizurama, fiksirana hijatus hernija, fito i trihobezoari u elucu, pseudolimfomi eluca, luetine gume raznih lokalizacija, tuberkulozni infiltrati, granulomatozne bolesti plua.

PSEUDOTUMOR MOZGA
(engl. pseudotumour cerebri, benign intracranial hypertension ), kliniki sindrom povienog

intrakranijumskog pritiska u odsustvu hidrocefalusa, a i ekspanzivnog intrakranijumskog oboljenja. Najee je prouzrokovan trombozom velikih venskih sinusa. Uzrokuje postepeno progresivno slabljenje vida zbog sekundarne atrofije papile vidnog ivca.

PSIHA
(engl. psyche), dua, esto u sloenicama kao psihologija, psihijatrija, psihoza, itd. U praktinom pristupu dua oveka podrazumeva njegov psihiki ivot, odnosno skup psihikih funkcija (svest, panja, opaa-nje, pamenje, miljenje, inteligencija, afekt, volja i nagoni).

PSIHIJATRIJA
(engl. psychiatry), nauka o duevnim bolestima, njihovim uzrocima, njihovom razvitku i leenju. Medicinski, to je grana medicine koja se bavi leenjem (prevencijom, dijagnostikom i zbrinjavanjem) svih mentalnih poremeaja, bez obzira na njihovo poreklo i oblike. Razvija ue specijalnosti kao to su socijalna psihijatrija, forenzika, ratna, psihijatrija razvojnog doba i sarauje sa drugim naukama i granama medicine.

PSIHO
(engl. psycho), predmetak u sloenici sa znaenjem: duh, dua, duevni.

PSIHOANALIZA
(engl. psychoanalyze), 1. psihoterapijska tehnika koju je osnovao Frojd; 2. metod istraivanja ljudske due i psihikog funkcionisanja, pre svega preko slobodnih asocijacija i snova; 3. izgraen sistem posmatranja i teorija o duevnom razvoju, motivima i ponaanju; 4. institucionalizovan sistem kolovanja.

PSIHODIJAGNOSTIKA
(engl. psychodiagnostics), grana psiholoke nauke koja u sebi sadri odreene postupke ija je namena otkrivanje faktora odgovornih za ponaanje oveka, posebno za poremeeno ponaanje. Psihodijagnostika slui i odreivanju precizne dijagnoze vrste mentalnog poremeaja.

PSIHODINAMIKA
(engl. psychodynamics), 1.karakterie svaki psiholoki sistem koji tei za objanjenjem ponaanja u pojmovima motiva i nagona; odnosi se na sistem koji pripisuje uzrono dejstvo izvesnim ili svim psiholokim procesima; 2. odnosi se na psihoana-lizu - kada se psihoanalitiki postupak koristi za objanjenje nesvesnih motiva ponaanja oveka; 3.odnosi se na psiholoki proces koji je promenljiv ili prouzrokuje promenu.

PSIHODRAMA

(engl. psychodrama), 1. akciona metoda grupne psihoterapije iji je tvorac J. L. Moreno (18891974). Osnovna metoda psihodrame je metoda zamene uloga. Kroz psihodramsku akciju, a uz pomo lanova grupe, protagonista (pacijent) odigrava zna-ajne scene iz sopstvenog ivota, sna ili fantazije. Dolaenjem do osnovnog konflikta protagonista dolazi do mentalne katarze koja podrazumeva sticanje emocionalnog, ali i kognitivnog uvida u poreklo sopstvenog ponanja. Psihodrama ima sopstveni renik gde koristi prilian broj termina iz teatra. Osnovi elementi psihodrame: grupa, protagonista, direktor psihodrame, scena, pomono ja. Psihodrama se uvek odigrava na psihodramskoj sceni. Osnovna pitanja koja se postavljaju protagonisti u psihodrami: Kada, Gde i Ko; 2. francuska analitika psihodrama - metoda iji su tvorci: Lebovici, Diatkin i Kestenberg. Pomona je metoda u psihoanalitikoj psihoterapiji. Da bi se dolo do interpretacije, pacijent koji je na individualnom tretmanu odigrava scenski scene iz svog ivota uz pomo pet ili est pomonih terapeuta. Posle toga sledi interpretacija i nastavak individualnog psihoanalitikog tretmana.

PSIHODRAMSKE ULOGE
(engl. psychodramatic roles ), uloge koje predstavljaju psiholoke dimenzije naeg JA (v. psihodrama Moreno).

PSIHOFIZIOLOGIJA
(engl. psychophysiology), nauna disciplina, koja se bavi izu-avanjem odnosa (uticaja) akutnog i hro-ninog stresa, strukture linosti i emocio-nalnog stanja sa jedne strane i stanja, odnosno promena u telesnim funkcijama sa druge strane.

PSIHOGALVANOMETAR
(engl. psychogalvanometer), ureaj za registrovanje promena potencijala sa povrine koe na raznovrsne mentalne stimuluse praene emocionalnim reakcijama. Njegova praktina primena: detektor lai.

PSIHOGALVANSKI REFLEKS
(engl. psychogalvanic reflex), promene u elektrinoj provodljivosti koe u odgovoru na emocionalne stimuluse zbog promena u cirkulaciji krvi, sekreciji znoja i temperaturi koe.

PSIHOGEN
(engl. psychogenic), odnosi se na poreklo psiholokih ili psihikih procesa i atributa; koji je duevnog, a ne telesnog porekla.

PSIHOGENETIKA
(engl. psychogenetics), izuavanje naslednosti psiholokih odlika.

PSIHOGENEZA
(engl. psychogenesis), 1. poreklo i razvoj psihikog ma kako ono bilo definisano; 2. poreklo jednog psihikog doga-aja u jednoj ranijoj psiholokoj aktivnosti ili iskustvu. Treba razlikovati termine: psihogeneza, psihogenetika i psihogen.

PSIHOGENO
(engl. psychogene), prouzrokovano (izazvano) psihikim putem, koje je psihikog porekla. Psihogene bolesti su multifaktorske etiologije, ali je psiholoki inilac u njihovom nastanku dominantan.

PSIHOGERIJATRIJA
(engl. psychogeriatrics), izdvojena oblast u psihijatriji koja se bavi psihikim poremeajima kod starih osoba. Obuhvata nastanak, dijagnostifikova-nje, leenje i eventualno rehabilitovanje preostalih sposobnosti mentalno obolelih pozne ivotne dobi.

PSIHOGNOZA
(engl. psychognosis), nauka i vetina razumevanja individualne osobe.

PSIHOGRAFIJA
(engl. psychography), 1. umetnost literarnog karakterisanja jedne individue realne ili fiktivne, slobodno se koristei psiholokim ili psihoanalitikim kategorijama i teorijama; 2. psiholoka biografija.

PSIHOHIRURGIJA
(engl. surgical psychiatry, psychiatryc surgery ), hirurko leenje duevnih poremeaja i oboljenja, uglavnom stereotaksikom metodom. Intenzivno se razvijala od 1936. godine sa uvoenjem prefrontalne leukotomije Danas se primenjuje izuzetno retko, i dolazi u obzir kod nekih opsesivnih neuroza i neobuzdanog agresivnog ponaanja.

PSIHOKINEZA
(engl. psychokinesis), pretpostavljena sposobnost izvesnih individua da menjaju stanje i poloaj objekta samo snagom usmerenih misli, bez ikakve fizike aktivnosti (v. parapsihologija).

PSIHOLINGVISTIKA
(engl. psycholingvistics), nauka koja se bavi izuavanjem jezika u vezi sa optim ili individualnim karakteristikama korisnika jezika. Ona obuhvata procese pomou kojih govornik odailje simbole ili signale i procese pomou kojih se ti signali tumae.

PSIHOLOG
(engl. psychologist), edukovan strunjak koji je opirno izuavao psihologiju pod strunim voenjem i koji se bavi prvenstveno psihodijagnostikom, v. psihodijagnostika psihikih poremeaja. Razlikovati od rei psihijatar.

PSIHOLOGIJA
(engl. psychology), nauka koja se bavi izuavanjem ljudskog ponaa-nja, aktima i mentalnim procesima indivi-due; nauka o dui, o injenicama, zakonima i razvitku duevnog ivota uopte. Psiho-logija je empirijska nauka, jer su njen predmet - pojave iz neposrednog, unutarnjeg iskustva.

PSIHOLOKI TESTOVI
(engl. psychotests), merni instrumenti za utvrivanje razliitih sposobnosti i osobina linosti. Izraeni su na odreeni nain i moraju imati tzv. merne karakteristike: valjanost, pouzdanost, objektivnost, osetljivost i normiranost. Podeljeni su u tri grupe (testovi inteligencije, testovi za procenu organskih oteenja, i testovi li-nosti). Osnovna namena psiholokih testova u psihijatriji jeste pruanje pomoi u dijagnostici i diferencijalnoj dijagnostici psihikih po-remeaja.

PSIHOMETRIJA
(engl. psychometry), poku-aj da se psihiko predstavi matematikim putem, odnosno iznalaenje matematikih ekvivalenata za psiholoka svojstva.

PSIHOMOTORNI RAZVOJ
(engl. psychomotor development), progresivno sticanje motornih vetina u datom vremenskom periodu (sposobnost voljnog prevrtanja, sedenja, puzenja, stajanja, hodanja i tranja) i intelektualnih vetina (smisaoni govor ili druga vrsta komunikacije, voljna kontrola mikturicije i defekacije, kognitivne vetine kao to je sposobnost reavanja problema). Normalna je pojava kod neuroloki i mentalno intaktnog novoroeneta. Ove ivotne prekretnice pos-tiu se do 3. i 4. godine ivota (v. mijelinizacija), posle ega se poveanje kognitivnih sposobnosti ostvaruje u najveoj meri zahvaljujui uenju na osnovu iskustva.

PSIHOMOTORNO
(engl. psychomotor), koji se odnosi na mentalnu i motornu aktivnost. V. psihomotorni razvoj.

PSIHONEUROZA
(engl. psychoneurosis), v. neuroza.

PSIHOPATIJA

(engl. psychopathy), teak poremeaj u strukturalnom obrascu linosti koji za posledicu ima neprilagoeno, ma-ladaptivno ponaanje. Najvanije karakteristike su: nemogunost kontrole sopstvenih nagonskih poriva, nizak prag za toleranciju frustracije, davanje prednosti trenutnim nad trajnim zadovoljstvima, nejasna predstava o sopstvenim htenjima, ekscentrinost, nepo-tovanje drutvenih normi i poremeeno pona-anje prema drugim linostima.

PSIHOPATOLOGIJA
(engl. psychopathology), grana psihijatrije i opte psihologije, odnosno nauka o bolesnim duevnim pojavama. Psihopatoloki fenomeni su manifestacije obolelih psihikih funkcija.

PSIHOSEKSUALNI POREMEAJI
(engl. psychosexual disorders ), predstavlja poreme-aje seksualnog funkcionisanja, seksualne elje ili seksualne performance koji su pok-renuti psiholokim faktorima.

PSIHOSOMATSKI
(engl. psychosomatic), holistiko shvatanje psihofizikog jedinstva, sve ono to ukazuje na neki odnos izmeu psihikog i somatskog. Najee se ondosi na bolesti za koje se smatra da su prouzrokovane prevashodno psihikim poremeajima koji su se odrazili na fizioloko funkcionisanje organa, sa eventualno kasnijim organskim oteenjima.

PSIHOSTIMULANS
(engl. psychostimulant), sredstvo koje snano stimulie centralni nervni sistem, ublaava oseanje zamora, poveava stanje budnosti i popravlja raspoloenje i kod zdravih osoba.

PSIHOTERAPIJA
(engl. psychotherapy), leenje psiholokim uticajem na obolele, leenje uticanjem na duu. U irem smislu, psihoterapija obuhvata sve metode leenja psihikih, pa i somatskih poremeaja psiholokim postupcima i psiholokim odnosom terapeut i bolesnik. U psihoterapiji, izbor tehnike jednako je vaan kao i linost terapeuta. U psihoanalitikom smislu, psihoterapija je psiholoko leenje tegoba emocionalne prirode kad struno lice smiljeno zasniva profesionalni odnos sa bolesnikom sa ciljem da: otkloni ili ublai simptome, uskladi pore-meeno ponaanje ili unapredi pozitivan rast i razvoj linosti (Wolberg, 1997.).

PSIHOTERAPIJSKA METODA
(engl. psychotherapeutical method), moe da se definie kao tano odreeni postupak (metod) primene psihoterapije. Psihoterapijske meto-de se dele na individualne i grupne. U individualne psihoterapijske metode spadaju: psihoterapija ohrabrenja, sugestija, hipnoza, individualna reedukacija, tehnike relaksacije, bihejvioralne terapije, psihoanaliza. U grupne psihoterapijske

metode se ubrajaju: grupna psihoanaliza, Morenova psihodrama, analitika psihodrama, psihoterapija mladih psihotinih pacijenata u malim grupama, porodina psihoterapija. Od ostalih psihoterapij-skih metoda treba pomenuti: transakcionu psihoterapiju, Getalt, kognitivnu psihoterapiju, Rodgerovu na klijenta usmerenu psihote-rapiju.

PSIHOTROPNI LEKOVI
(engl. psychotropic drugs), lekovi koji menjaju ljudsku psihu. U uem smislu, psihofarmaci su lekovi protiv duevnih bolesti: anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici i psihostimulansi. U irem smislu, njima se mogu prikljuiti i drugi lekovi koji deluju na ponaanje kao: sedativi i hipnotici, opijatni analgetici i sl., pa i produkti koji se iroko primenjuju, a nemaju nikakvog terapijskog efekta: alkohol, kafa, duvan i halucinogeni.

PSIHOZA
(engl. psychosis), pejorativno - ludilo. Duevni poremeaj ili bolest duha, usled nekog oboljenja mozga sa naruenim biohemijskim procesima u mozgu. Spada u najtee psihike poremeaje. Osnovna odlika osobe koja je obolela od psihoze je da je u nekoj meri, ili potpuno, izgubila dodir sa realnou. Halucinacije i deluzije (sumanutos-ti) menjaju bolesnikovu percepciju, raspo-loenje, ponaanje i onemoguavaju mu kontakt sa okolinom; postoji oteenje saznajnih funkcija, posebno govora i pamenja, ote-ano shvatanje stvari u okolini i sopstvene situacije (nedostatak uvida), ukljuujui i napore drugih da tu osobu lee. Tradicionalno se vri podela na funkcionalne (bez organskog oteenja modanih struktura) i organske psihoze (postoji oteenje organskih struktura).

PSILOCIBIN
(engl. psilocybin), halucinogen dobijen iz meksikanske peurke, nema nikakav terapijski znaaj.

PSITAKOZA
(engl. psittacosis, parrot fever ), primarna infekcija ptica iji je uzronik Chlamydia psittaci. Prenoenjem infekcije sa ptica na ljude javlja se febrilna bolest koju karakteriu pneumonitis i sistemske manifestacije. Mogue su i inaparentna infekcija i laka, gripu slina bolest. Patogeni agens je prisutan u nazalnom sekretu i ekskretima, tkivima i izmetu inficiranih ptica. Na ljude se uvek prenosi respiratornim putem. Dominantni simptomi bolesti su: poviena temperatura, glavobolje, bolovi u miiima i neproduktivni kaalj. Najei kliniki znaci bolesti su: promene na pluima koje se rendgenski manifestuju homogenim mrljastim infiltratima segmentalne ili lobarne distribucije. Neretko je uveana slezina. Laboratorijski, obino je broj leukocita normalan i uredne su ostale analize. Dijagnoza se postavlja izolacijom patogenog agensa ili mnogo ee serolokim testovima.

PSORIJAZA
(engl. psoriasis), ljuskavica; relativno esta, genetski determinisana, hronina, upalno proliferativna bolest koe sa karakte-ristinim promenama u vidu jasno ogra-nienih, tamnocrvenih papula i ploa, sa be-lom skvamom na povrini, na koi najee ekstenzornih strana ekstremiteta i skalpa. Bolest

ima nepredvidiv tok u pogledu traja-nja, proirenosti i morfolokog ispoljavanja. Mogu biti oteeni i zglobovi arthritis psoriatica .

PSORIJAZNA SPONDILOARTROPATIJA
(engl. psoriatic spondyloarthropathy ), hro-nino seronegativno zapaljenje zglobova udrueno sa psorijazom, u kome pored pe-rifernih zglobova mogu biti zahvaeni sakro-ilijani zglobovi i kimeni stub.

PSORIJAZNI ARTRITIS
(engl. psoriatic arthritis), v. psorijazna spondiloartropatija.

PSORIJAZNI SPONDILITIS
(engl. psoriatic spondylitis), atipini spondilitis koji se javlja u okviru psorijazne spondiloartropatije, a karakteriu ga asimetrini sakroilitis i para-spinalne osifikacije, koje su asimetrine i retko zahvataju itav kimeni stub.

PSP
(engl. phenolsulfonphthalein), v. fenolsulfoftalein.

P TALAS
(engl. P wave), razdraenje (depola-rizacija) pretkomora. Kod razdraenja prouz-rokovanog iz sinusnog vora P talas je pozitivan u svim odvodima izuzev u odvodu aVR i interval od poetka P talasa do Q zupca nije krai od 0,12. Ukoliko je razdraenje poteklo iz AV vora P talas je negativan u odvodima koji gledaju na srce sa dijafragmalne strane: II, III i aVF i interval od poetka P talasa do Q zupca je krai od 0,12.

PTERIGIJUM
(engl. pterygium), degenerativna promena venjae. Karakterie je pojava duplikature venjae, koja prelazi na ro-njau, najee sa nazalne strane. Ima glavu, vrat i telo. Terapija je operativna.

PTERION
(engl. pterion, lat. pterion), krani-ometrijska taka koja odgovara sredini klinasto-temenog ava (sutura sfenoparijetalis) u slepoonoj jami.

PTIJALIZAM
(engl. ptialism), hipersalivacija; pojaana proizvodnja pljuvake.

PTOZA
(engl. ptosis), sputenost gornjeg kapka, usled njegovog oslabljenog aktivnog podizanja. Kliniki, otvor kapaka je suen, a rub gornjeg kapka pokriva delimino i predeo zenice. Moe da bude uroena i ste-ena.

PTT
(engl. partial thromboplastin time ), laboratorijski test za utvrivanje koagulacionih poremeaja unutranjeg sistema koagulacije, koji se izvodi dodavanjem aktiviranog parcijalnog tromboplastina u uzorak plazme koja se testira i uzorak normalne plazme koja slui kao kontrola. Zatim se uporeuje vreme pot-rebno za formiranje ugruka u ispitivanoj pla-zmi sa istim u normalnoj plazmi. Produeni PTT ukazuje na smanjenje jednog ili vie faktora unutranjeg sistema koagulacije. Koristi se kao jedan od osnovnih testova u otkrivanju hemofilije i u praenju antikoagulantne terapije heparinom.

PUBERTET
(engl. puberty), tranzitorni period izmeu detinjstva i adultnog doba. Faza raz-voja obeleena seksualnim sazrevanjem, somatskim rastom, psiholokim promenama i uspostavljanjem sposobnosti reprodukcije. To je vreme kada reproduktivni organi postaju funkcionalni i u oba pola se manifestuje pojavom sekundarnih polnih osobina, a kod devojica zapoinje menstruiranje. Ove pro-mene nastaju kao posledica poveane sekrecije polnih hormona usled stimulacije testisa i ovarijuma hormonima hipofize, odnosno aktivnosti hipotalamohipofizno gonadne osovine.

PUDENDALNA BLOKADA
(engl. pudendal anesthesia), v. anestezija.

PUDENDUM FEMININUM
(engl. vulva, lat. vulva, pudendum femininum), v. vulva, stidnica.

PUERICIDIUM,
ubistvo deteta u irem smislu, a u uem smislu ubistvo deteta od strane bilo koje druge osobe (v. edomorstvo i deteubistvo).

PUERPERIUM
(engl. puerperium), babinje; vreme od 6 do 8 nedelja posle poroaja i sve promene koje se u tom periodu deavaju u organizmu ene, a u vezi sa prethodnom trudnoom i poroajem.

PUFER

(engl. buffer), hemijski sistem koji spreava ili umanjuje promene koncentracije nekog hemijskog jedinjenja. Puferi su smese slabih kiselina i njihovih soli, ili slabih baza i njihovih soli, ija se pHvrednost u vodenom rastvoru ne menja malim dodatkom kiseline ili baze. U klinikoj hemiji znaajni su fosfatni, acetatni, glicinski, dietilbarbiturantni (veronal pufer), tris (hidroksimetil) amino-metan (Tris), dietanolamin (DEA) i 2-amino-2-metil-1-propanol (AMP) pufer. Kapacitet pufera se izraava puferskom vrednou koja je jednaka koliini kiseline ili baze (izraenoj u milimolima) koja moe da izazove promenu pH za jednu jedinicu. Puferi koji se koriste pri elektroforetskim razdvajanjima izraavaju se jonskom jainom, koja je jednaka polovini zbira vrednosti koja se dobija mnoenjem koncentracije (u mol/L) svakog jona kvad-ratom njegovog jonskog naelektrisanja. Puferi su znaajni za elektroforetske procedure, zatim za odravanje i regulisanje pH vrednosti pri izvoenju brojnih odreivanja (npr. merenje aktivnosti enzima), kao i za odra-vanje pH telesnih tenosti, kao fiozioloki puferi.

PUFERSKI KAPACITET, b
(engl. buffer capacity), vrednost kojom se oznaava mogu-nost pufera da sprei promenu pH ako se dodaju kiselina ili baza. Predstavlja se brojem ekvivalenata jake baze (kiseline) potrebnih da izvre promenu pH za jednu jedinicu u 1 L puferskog rastvora. Oznaava se jo i kao puferska vrednost i Van Slykeova puferska vrednost.

PUFERSKI SISTEM
(engl. buffer system), svi konjugovani kiselo-bazni parovi koji reguliu pH u nekom hemijskom sistemu, a naroito u ekstracelularnim i intracelularnim tenostima u organizmu. Najznaajniji puferski sistemi u organizmu su: bikarbonat/ugljena kiselina, hemoglobin u eritrocitima (imidazolska grupa ostatka histidina je protonski akceptor), proteini plazme, fosfati plazme (H2PO4- /HPO42-), eritrocitni 2,3-difosfoglicerat.

PUKOTI
(engl. crackles), auskultatorno, nemuziki pluni tonovi frekvencije od 200 do 2.000 Hz koji se uju iznad grudnog koa a ponekad i ispred otvorenih usta bolesnika, pojedinano (pukot) ili u nizu (pucketanje) u pravilnom ili nepravilnom ritmu. Pucketanje se javlja u bilo koje vreme tokom disajnog ciklusa, ali najee u kasnoj, ili u ranoj fazi inspirijuma. Na pojavu pucketanja, njegovo sla-bljenje ili nestajanje, utie promena poloaja bolesnika, a ponekad i kaljanje. Rano inspirijumsko pucketanje nastaje u bronhijama plu-nih renjeva i segmenata, niske je frekvencije i lokalizovano je u donjim delovima plua; uje se kod hronine opstruktivne bolesti plu-a, posebno kod hroninog bronhitisa. Kasno inspirijumsko pucketanje nastaje u perifernim disajnim putevima i visoke je frekvencije; uje se u fibroznim bolestima plua.

PUKOTINA
(engl. fissure, lat. fissura), v. fisura.

PUL
(engl. pool), 1. pomeana plazma od nekoliko davalaca; 2. nakupljanje (akumulacija), kao npr. krvi u nekom delu tela usled zastoja venske krvi; 3. mali ribnjak; 4. ulog u igri.

PULMEKTOMIJA
, v. pneumonektomija.

PULMO
(engl. lung, lat. pulmo), plue, pluno krilo (v. pulmones).

PULMO
(engl. pulmo-), prefiks koji se odnosi na plua ili oznaava pripadnost pluima.

PULMONALNE ARTERIOVENSKE MALFORMACIJE


(engl. pulmonary arteriovenous malformations), direktne komunikacije izmeu plune arterije i plunih vena (desno-levi ant). U jednoj treini sluajeva su viestruke i mogu biti udruene sa naslednim hemoraginim teleangiektazijama (Osler-Weber-Rendu). Najee su asimptomatske, ali mogu biti uzrok hemoptizija ili dispneje. Nekad postoje cijanoza i maljiasti prsti. Na radiografiji se vidi kao jasno ograniena ok-rugla senka u parenhimu sa dilatiranim krvnim sudovima koji je spajaju sa hilusom. Definitivna dijagnoza se postavlja angiografijom plune arterije ili kompjuterizovanom tomografijom uz upotrebu kontrasta. Terapija izbora je embolizacija pomou katetera pod kontrolom rendgena ili hirurka resekcija pojedinanih arteriovenskih malformacija.

PULMONES
(engl. lungs, lat. pulmones), plu-a. Sredinji organ respiratornog sistema koji se nalazi u bonim delovima grudne duplje (maramino-pluni prostori) obmotan plu-nom maramicom (v. pleura). Plua su pove-zana sa organima sredogrua plunim korenom (v. radiks pulmonis). Sastoje se od dva pluna krila, desnog i levog, koja se meusobno razlikuju. Desno pluno krilo je vee, ima veu zapreminu i podeljeno je kosom i poprenom pukotinom na tri renja: gornji, srednji i donji. Levo pluno krilo je manje, ima manju zapreminu i podeljeno je kosom pukotinom na dva renja: gornji i donji. Pluno krilo ima bazu, vrh, dve strane i dve ivice. Baza plunog krila je prostrani donji deo koji lei na dijafragmi, pa se zove i dijafragmatina strana. Vrh plunog krila je deo plua koji se prua iznad nivoa II rebra. Strane plua su spoljanja i unutranja. Spo-ljanja strana je ispupena i okrenuta prema rebrima pa se naziva rebarna strana. Unutranja strana plunog krila je okrenuta prema sredogruu pa se naziva medijastinalna strana. Ona je lako izdubljena i u njenom sredinjem delu vidi se ulazno polje plua (v. hilum pulmonis). Ivice plua su prednja i donja. Prednja ivica je otra i nalazi se na mestu spoja spoljanje i unutranje strane. Donja ivica okruuje bazu plunog krila. Zadnji deo plua je zaobljen i irok. Okrenut je prema kimenom stubu, pa se zove kimeni

deo. Plua su podeljena na renjeve (lobi pulmones) koji su izgraeni od manjih podjedinica, segmenata. Segmenti (segmenta bronhopulmonalija) su izgraeni od jo manjih podjedinica: primarnih i sekundarnih renjia (lobuli pulmones). Podelu plunog parenhima u potpunosti prati podela disajnih puteva i krvnih sudova (funkcionalnih i nutritivnih).

PULPALGIJA
(engl. pulpalgia), bol pulpe. Zbog specifinosti pulpe, kao to su veliki broj nervnih vlakana i nemogunost irenja u komori pulpe, bolovi pulpe su vrlo jaki.

PULPEKTOMIJA
(engl. pulpectomy), ekstripacija vitalne ili zapaljene pulpe; potpuno uklanjanje pulpe iz kruninog i korenskog dela zuba. Termin se ne koristi za uklanjanje ne-krotine pulpe.

PULPITIS
(engl. pulpitis), zapaljiv proces zubne pulpe, najee bakterijskom infekcijom u zubnom karijesu, njegovoj frakturi, ili ostalim uslovima izloenosti zubne pulpe dej-stvu bakterija.

PULPOLIT,
v. dentikl.

PULPOTOMIJA
(engl. pulpotomy), amputacija obino kruninog dela pulpe sa ciljem da se sauva vitalnost korenskog dela.

PULS
(engl. pulse), ritmike oscilacije zidova arterijskih krvnih sudova. Lako se detektuje palpacijom povrinskih arterija, najee arterije radijalis u sulcusu pulsusu i karotidne arterije na vratu. Kod zdravih ljudi puls (bilo, udar) je u uslovima relativnog psihofizikog mirovanja regularan, umereno punjen, frek-vencije izmeu 50 i 100. Frekvencija pulsa se poveava u uslovima fizike aktivnosti, emocija, povreda ili bolesti. V. arterijski puls.

PULSNI OKSIMETAR
(engl. pulse oximeter), ureaj za kontinualno merenje nivoa kiseonika u krvi, i to na oba naina vizuelno i zvuno, za vreme opte anestezije. Glavni cilj je da se postigne zatita bolesnika, poto je i mali pad oksigenacije krvi trenutno vidljiv i alarmantan pa anesteziolog treba da utvrdi razlog.

PULSNI PRITISAK

(engl. pulse pressure ), razlika izmeu sistolnog i dijastolnog pritiska. Pulsni pritisak (PP) je u osnovi funkcija udarnog volumena i komplijanse arterijskih krvnih sudova. Pri istom udarnom volumenu smanjenje komplijanse, koje se dogaa kada sa starenjem krvni sudovi postaju rigidniji, izaziva vei porast sistolnog od dijastolnog krvnog pritiska, to znai da se PP poveava. Porast udarnog volumena pri nepromenjenoj komplijansi izaziva vei porast sistolnog od dijastolnog pritiska, to takoe poveava PP. Pri konstantnoj frekvenciji i udarnom volumenu srca srednji krvni pritisak je proporcionalan ukupnom perifernom otporu. Porast ukupnog perifernog otpora moe da poveava i sistolni i dijastolni krvni pritisak, tako da se PP ne menja. PP se smanjuje kada poveanje ukupnog perifernog otpora produava fazu ejekcije udarnog volumena tako da je porast sistolnog pritiska manji od dijastolnog.

PULSUS ALTERNANS
(engl. pulse alternans), puls kod koga postoji regularno sme-njivanje slabih i jakih udaraca bez promene duine sranog ciklusa, a koji se obino javlja kod slabljenja srca.

PUNA KRV
(engl. blood), tenost koja struji kroz krvne sudove, a sastoji se od krvne plazme u kojoj su suspendovane zrele diferentovane elije: eritrociti, leukociti i trombociti.

PUNKTUM
(engl. point, lat. punctum), taka, vrh.

PUNKTURA
(engl. puncture), bod, ubod, izvriti punkciju pustiti neku tenost ubodom.

PUPAK
(engl. belly button, lat. umbilicus), v. umbilikus.

PUPANA VRPCA
(engl. umbilical cord, lat. funiculus umbilicalis ), vrpca duine oko 50 cm, debljine malog prsta koja povezuje fetus sa placentom (posteljicom). Kroz pupanik se odvija krvotok izmeu posteljice i ploda. Sastoji se od: 1. amnionskog epitela, koji ide od jednoslojnog kockastog do ploasto slojevitog epitela i nastavlja se na epiderm koe abdomena; 2. elatinozne mase koja obavija dve pupane arterije i jednu pupanu venu. Pupana vrpca nema nerve, ni limfne sudove. Ponekad se u njoj mogu nai ostaci alantoisa. V. funikulus umbilicalis.

PUPILA

(engl. pupil, lat. pupilla), zenica. Kruni otvor tamne boje koji se nalazi u sredinjem delu duice. Prolaskom kroz zenicu svetlost prodire u unutranjost one jabuice. Kroz zenicu protie ona vodica tokom svog puta iz zadnje u prednju onu komoru. Promer zenice se menja u zavisnosti od koliine svetlosti, emocionalnog ili zdrav-stvenog stanja. Pri manjoj koliini svetlosti, u stanjima straha i uzbuenosti ili usled kori-enja psihostimulansa, zenice su proirene (v. midrijaza). Pri veoj koliini svetlosti ili korienju sedativa zenice su suene (v. mioza).

PUPILARAN
(engl. pupillar), koji se odnosi ili pripada zenici oka.

PUPILARNI
(engl. pupillary, lat. pupillaris), koji se odnosi na zenicu ili pripada zenici.

PURGATIVI
(engl. purgatives), v. laksansi.

PURIN
(engl. purine), heterociklino organsko jedinjenje koje je osnovno za grupu jedinjenja poznatih kao purinske i pirimidinske baze. Neka od ovih jedinjenja su konstituenti nukleinskih kiselina. Kod oveka mokrana kiselina je krajnji metaboliki proizvod ovih baza.

PURKINJEOVA VLAKNA
(engl. Purkinjes fibers), modifikovane srane elije koje se nalaze u subendokardijumu i uestvuju u sprovoenju elektrinih impulsa na radnu muskulaturu srca. Gusta mrea ovih vlakana uestvuje u formiranju i sinoatrijalnog i atrioventrikularnog vora.

PURPURA
(engl. purpura), tamno crvene makule na koi ili sluzokoama koje nastaju usled izlaska crvenih krvnih zrnaca iz krvnih sudova. Vaan su kliniki znak i ukazuju na mogue mnogobrojne poremeaje: trombocitopenija, poveana propustljivost krvnog suda, sistemske bolesti vezivnog tkiva itd. Petehije su male purpurine promene dijametra do 2 mm, najee na trupu. Ekhimoze (sin. modrice) zahvataju vee povrine koe.

PURULENTNI ARTRITIS
(engl. purulent arthritis), v. infekcijski artritis.

PURULENTNO

(engl. purulent), gnojno, a najee se odnosi na zapaljenje.

PUS
(engl. pus), gnoj, stvara se u toku akutnih i hroninih infekcija izazvanih bakterijama; osnovni sastojak gnoja su izumrli polimorfonuklearni neutrofilni leukociti.

PUSTULA
(engl. pustule), gnojanica; vidljivo nakupljanje slobodnog gnoja. Moe da se javi unutar pilosebaceumskog folikula ili izvodnog kanala znojne lezde, ree na neobrasloj koi. Najee je u pitanju manifestacija stafilokokne infekcije, ree drugih bakterijskih ili gljivinih infekcija ili bolesti koje imaju tzv. sterilne pustule, npr. psorijaza.

PUSTULA
(engl. pustule), mali apsces na koi (v. apsces).

PUSTULOZNI ARTROOSTEITIS
(engl. pu-stular arthroosteitis ), aseptini artritis sternoklavikularnog zgloba udruen sa pustuloznim promenama na koi dlanova ili tabana. Laboratorijske analize su u granicama normale.

PUENJE
(engl. smoking), v. duvan.

PUT
(engl. tract, pathway), u neurofiziologiji, pravac du nervnog vlakna kojim impuls putuje bilo od periferije prema centru (afe-rentni put) ili od centra prema efektorskom organu (eferentni put). V . traktus.

PUTAMEN
(engl. putamen, lat. putamen), velikomodana ljuska. Spoljanji deo soivastog jedra (v. nukleus lentiformis) koji se nalazi spolja od bledog jedra (v. globus palidus), od koga je odvojen spoljanjom srnom prugom (lamina medularis eksterna), i velikomodanog bedema (v. klaustrum), od koga je odvojen spoljanjom veliko-moda-nom kapsulom (kapsula eksterna). Ulazi u sastav ekstrapiramidalnog motornog sistema.

PUTNIKA MUNINA
(engl. kinetosis), v. morska bolest.

PUTREFAKCIJA
, v. truljenje.

PUTRESCIN
(engl. putrescine ), NH3+(CH2)4NH3+, poliamin koji se formira dekarboksilacijom ornitina i ima podsticajno dejstvo na rast si-sarskih i bakterijskih elija.

PU
(engl. snail, lat. cochlea), v. kokhleja.

P-VREDNOST
(engl. p-value), u testiranju statistikih hipoteza, verovatnoa opserviranja rezultata kao to je dobijeni ili jo ekstremniji, pod pretpostavkom da je nulta hipoteza tana.

PYODERMA GANGRENOSUM
(engl. gangrenous pyoderma ), vaskulitis koji se manifestuje kao destruktivna, nekrozna, nezarazna ulceracija koe u vidu pustule (gnojanice), hemoragijske bule ili furunkulusa.

PYP
(engl. pyrophosphate ), pirofosfat, Na4P2O7, kompleksno jedinjenje obeleeno sa 99mTc slui za scintigrafsku lokalizaciju infarkta sranog miia.

Q GROZNICA
(engl. Q Fever), akutna infektivna bolest iji je uzronik rikecija Coxiella Burnetii. Pripada grupi zoonoza. Karakteriu je iznenadni porast telesne temperature, glavobolja, slabost i intersticijski pneumonitis. Za razliku od drugih bolesti prouzrokovanih rikecijama, po koi se javlja osip, a u serumu je pozitivna Weill-Felix reakcija aglutinacije na sojeve proteusa. Kod obolelih moe da doe do razvoja granulomatoznog hepatitisa i endokarditisa. Bolest se prenosi udisanjem uzronika. Obino se javlja kod radnika koji dolaze u kontakt sa doma im i-votinjama i njihovim proizvodima. Moe da se prenese i konzumacijom inficiranog nekuvanog mleka. Infekcija doma ih ivotinja ponekad protie bez simptoma (ovce i koze) i one predstavljaju rezervoar za irenje infekcije meu ljudima. Profilaksa prenoenja ove infekcije sa ivotinje na oveka obuhvata: pasterizaciju mleka, odravanje higijene u industrijskim granama za preradu mleka i mesa, pravilno uklanjanje luevina ivotinja i poste-ljice. Leenje antibioticima (tetraciklini i hloramfenikol) je efikasno.

QRS KOMPLEKS

(engl. QRS complex), zapis u elektrokardiogramu koji oznaava razdraivanje (depolarizaciju) komora. Q zubac je prvi negativan otklon, R zubac drugi pozitivan otklon i S zubac drugi negativan otklon. Kod osoba koje su preleale srani udar, odnosno u odreenim regijama u kojima je izumro srani mi i celom svojom debljinom, nestaje R zubac, ija je visina normalno proporcionalna sranoj debljini pod elektrodom gde se EKG registruje, te se Q i S zupci spajaju, a taj kompleks se naziva QS.

Q TALAS
(engl. Q wave), negativna defleksija u elektrokardiogramu koja oznaava zapoi-njanje elektrine aktivnosti komora.

Q-T INTERVAL
(engl. Q-T interval, lat. Q-T intervallus), razmak u elektrokardiogramu koji predstavlja vreme potrebno za depolari-zaciju i repolarizaciju ventrikula. Ovaj interval varira sa frekvencom srca.

RABDOMIOM
(engl. rhabdomyoma), benigni tumor porekla poprenoprugastih miia (miii koji su pod kontrolom nae volje).

RABDOMIOSARKOM
(engl. rhabdomyosarcoma ), maligni tumor visokog malignog potencijala porekla poprenoprugastih miia. Moe da se javi svugde gde postoje popreno prugasti miii u svim ivotnim dobima. Postoji vie podtipova kao to su: pleomorfni, koji se javlja u poodmaklim godinama u miiima ekstremiteta; embrionalni, koji se javlja kod dece i adolescenata, najee na glavi i vratu ili onoj duplji; alveolarni se javlja na bazi palca; botrioidni u vagini ili mokranoj beici. Leenje se sprovodi operativnim putem, zraenjem i citostaticima.

RABIES VIRUSI
(engl. rabies viruses), poro-dica vie od 70 RNK virusa koji izazivaju oboljenja oveka, ivotinja i biljaka. Za o-veka je najznaajniji rabies virus, predstavnik roda lisa virusa, uzronik besnila, encefalitisa kod raznih divljih i domaih ivotinja i oveka. Ovo su veoma raznorodni virusi koji su svrstani u jednu porodicu samo na osnovu oblika viriona (gr. rabdo-tapiast), koji moe biti tapiast ili u obliku puanog zrna. Podeljeni su u rodove: lisa virus i vezikulo virus. U prirodi se odravaju meu brojnim ivotinjskim vrstama, a najznaajniji prenosioci na oveka su pas, maka, vuk, lisica i imi.

RACEMOZNE LEZDE
(engl. racemose glands), sinonim za sloene tubulo-alveolarne lezde.

RACIONALIZACIJA
(engl. rationalization), organizacija i primena razlonosti u prakti-nim delatnostima. U svakodnevnom govoru podrazumeva opravdanje posle nekog pona-anja iji se pravi motivi ne vide, ili postupak koji tei da objasni i uini povezanim i racio-nalnim neki poremeaj ponaanja ili rasui-vanja. U psihoanalitikom smislu re je o ne-urotinom mehanizmu odbrane, pomou koga pacijent trai logino i zdravim razumom shvatljivo objanjenje nekih iracionalnih postupaka, koji potiu iz nesvesnih ili sveu neshvatljivih emocija. Ovim mehanizmom odbrane posebno se slue opsesivni bo-lesnici. Prisutan je i kod psihotinih bolesnika, naroito u sistematizovanoj interpretativnoj hroninoj paranoidnoj sumanutosti.

RA ELIJE
(engl. ragocyte), v. ragociti.

RAD
(engl. work), 1. fizika ili mentalna aktivnost proizvodnog ili operativnog tipa; 2. transfer energije sa jednog tela ili sistema na drugo.

RADIJACIJA
(engl. radiation), 1. odavanje toplote tela zraenjem u obliku infracrvenih toplotnih zraka na okolne predmete koji nisu u direktnom kontaktu sa telom; takoe predstavlja i nain odavanja toplote sa okolnih predmeta na nae telo, ako je njihova tempe-ratura via od temperature tela (ako je telo izloeno infracrvenim zracima nekog izvora toplote, npr. pei, ono e apsorbovati 97% tih zraka koji ga pogode, bez obzira na boju koe; meutim, pri sunevoj svetlosti, tamna koa e apsorbovati vie toplote od bele jer bela boja odbija oko 35% svetlosnih zraka). 2. Rasuti snopovi nervnih vlakana koja povezuju razliite delove mozga. R. akustika (engl. acoustic r., lat. r. acustica ), deo slunog puta koji se prua od unutranjeg kolenastog tela (korpus genikulatum medijale) do primarnog slunog polja (giri temporales transverzi). Vlakna ovog snopa prolaze sublentiformnim delom unutranje veliko-modane kapsule. Postoji vei broj naziva za ovaj deo slunog puta. Najpoznatiji su: traktus genikulotemporalis i talamotemporalna radijacija; r. optika ( engl. optic r., lat. r. optica ), deo vidnog puta koji se prua od spo-ljanjeg kolenastog tela (korpus genikulatum laterale) do primarnog vidnog polja (prugasto polje - area striata), koje se nalazi du zidova i dna kalkarinog leba. Vlakna ovog snopa prolaze retrolentiformnim delom unutranje velikomodane kapsule. Postoji vei broj naziva za ovaj deo vidnog puta. Najpoznatiji su: traktus genikulokalkarinus i Gracioletova (Gratiolet) radijacija ili vlakna; r. talamika ( engl. thalamic r., lat. r. thalamica ), snopovi nervnih vlakana koji povezuju talamus sa razliitim delovima kore velikog mozga. Talamika radijacija je grupisana u 4 snopa ili noice: prednji (pedunkulus talami anterior), gornji (pedunkulus talami superior), zadnji (pedunkulus talami posterior) i donji (pedunkulus talami inferior). Prednji snop povezuje talamus sa delovima eonog renja. Prolazi kroz prednji krak unutranje velikomodane kapsule (v. kapsula interna). Gornji krak povezuje talamus sa delovima eonog i temenog renja mozga. Prolazi kroz zadnji krak unutranje velikomodane kapsule. Zadnji krak povezuje talamus sa delovima potiljanog renja. Prolazi kroz retrolentiformni deo unutranje velikomodane kapsule. Donji krak povezuje

talamus sa delovima slepoonog renja. Prolazi kroz sublentiformni deo unutranje velikomodane kapsule.

RADIJACIONA SINEOVIEKTOMIJA
(engl. radiation synoviectomy), ozraivanje sinovije radionuklidima (radioaktivni itrijum, zlato ili renijum), koji se ubrizgavaju u zglobnu upljinu u cilju unitavanja patoloki izmenjene sinovije kod hroninog artritisa.

RADIJACIONA TERAPIJA
(engl. radiation therapy), najee primenjivan modalitet u leenju malignih tumora. Smatra se da 60% od svih obolelih od raka biva leeno zra-enjem. Tehnoloki napredak u tehnikama uz poznavanje radiobiolokih efekata obez-beuje maksimalnu korist sa minimalnim toksinim efektima i znaajnom potedom zdravih struktura. Radijaciona terapija moe biti spoljna (transkutana) sa elektromagnetnim radioterapijskim ureajima, kao to su linearni akceleratori, ili teleradioterapijskim ureajima kao to je Kobalt(60), ili unutra-nja (brahiterapija) kod koje se uvode u upljine organa ili u sam tumor radioaktivni fokusi. Tu spada i metabolika radioterapija kao to je terapija sa radioaktivnim jodom (131).

RADIJALIS
(engl. radial, lat. radialis), 1. bini, onaj koji se odnosi na bicu (v. radijus), spoljanju kost podlakta; 2. zrakasti, onaj koji se prua zrakasto.

RADIJALNA KERATOTOMIJA
(engl. radial keratotomy), hirurka tehnika korekcije kratkovidosti, u cilju smanjenja prelomne moi ronjae. Vri se stavljanjem radijalnih zareza od centra ka limbu ronjae, pri emu centar ostaje neoteen.

RADIJALNI
(engl. radial, lat. radialis), v. radijalis, zrakasti.

RADIJALNI
REFLEKS (engl. radial reflex), v. brahioradijalni refleks.

RADIJUM
(engl. radium), radioaktivni element iji je simbol 88Ra. Spada u grupu alkalnih metala i nalazi se u II grupi Periodnog sistema elemenata. Radijum je srebrnobele boje i hemijski je veoma aktivan. Nastaje radioaktivnim raspadom uranijuma. U medicini primena radijuma ograniena je na tretman

malignih tkiva.

RADIJUS
(engl. radial bone, lat. radius), 1. bica, spoljanja kost podlakta koja se gor-njim okrajkom spaja sa ramenom kosti i gor-njim okrajkom lakatne kosti, a donjim okrajkom sa kostima ruja (unastom i polu-meseastom) i donjim okrajkom lakatne kosti. Tela bice i lakatne kosti povezuje meu-kotana opna podlakta postavljena u frontalnoj ravni; 2. matematiki pojam za veliinu koja spaja centar sfere (ili kruga) sa bilo kojom takom na povrini sfere (ili na krugu).

RADIKAL
(engl. radical), deo molekula (esto ugljenohidratni deo) kod koga se grupa atoma tretira kao zajednika celina; esto se naziva i supstituciona grupa. Radikal je takoe jedi-njenje koje ima nesparene elektrone.

RADIKALNA OPERACIJA
(engl. radical operation), u onkologiji uklanjanje dela ili celog organa zahvaenog tumorom sa irokim zatitnim rubom normalnog tkiva i prvim regionom tumoroznog irenja (limfnim lezdama). Ove operacije se izvode sa namerom za izleenje i podrazumevaju da posle zavr-enog zahvata nije ostalo vidljivog tumo-roznog tkiva. Podaci o eventualnoj zahva-enosti regionalnih limfnih lezda omo-guuju bolju procenu potrebe za dopunskom - adjuvantnom (najee citostaskom) terapijom.

RADIKS
(engl. root, lat. radix ), koren. Deo kojim je struktura usaena ili uvrena. R dentis (engl. root of tooth, lat. r. dentis ), koren zuba. Deo zuba koji je usaen u zubnu jamicu vilice. Kroz sredinji deo korena prolazi kanal korena zuba; r. lingve ( engl. r. of tongue, lat. r. linguae ), koren jezika. Uspravno postavljeni, nepokretni deo koji gradi zadnju treinu jezika. Posredstvom korena je-zik je fiksiran za okolne strukture (nepce, drelo, iljasti nastavak slepoone kosti, do-nju vilicu i podjezinu kost); r. pulmonis (engl. r. of lung, lat. r. pulmonis), pluni koren. Koren plua povezuje ulazno polje plua (hilum pulmonis) sa srcem i dunikom. U sastav plunog korena ulaze: glavna duni-ca, pluna arterija, dve plune vene, pluni ivani splet, nutritivni krvni sudovi plua (dunine grane i dunine vene, dunino-pluni limfni vorovi i sudovi). Sve navedene strukture cilindrino obavija pluna maramica.

RADIKULARNA CISTA
(engl. radicular cyst, periodontal cyst), ektodermalna zapa-ljenska cista odontogenog porekla. Nastaje oko korena zuba kao posledica hroninog zapaljenja - apscesa.

RADIKULARNI

(engl. radicular, lat. radikularis), koreni, koji se odnosi na koren ili pripada korenu.

RADIKULITIS
(engl. radiculitis), zapaljenje nervnog korena.

RADIKULOPATIJA
(engl. sciatica), otee-nje nervnog korena, usled iritacije ili kompresije nekog od spinalnih korenova, najee prolabiranim intervertebralnim diskusom.

RADIOFARMACEUTICI
(engl. radiopharmaceuticals), radioaktivni lekovi, medicinski proizvodi namenjeni dijagnostici i leenju. Od uobiajenih lekova se razlikuju po tome to pored aktivne supstance sadre radionuklide i to se najee koriste u koliinama nedovoljnim da u organizmu oveka ostvare farmakoloke efekte. Ponekad je radionuklid istovremeno i radiofarmaceutik. S obzirom da se unose u ljudski organizam, neophodno je da zadovoljavaju sve farmakoloke kriterijume koji vae za uobiajene lekove. Nalaze se u svim vodeim farmakopejama.

RADIOFARMAK
(engl. radiopharmaceutical), v. radioobeleiva.

RADIOFARMAKOLOGIJA
(engl. radiopharmacology), deo nuklearne medicine i farmakologije koji prouava obeleavanje, bioloko ponaanje i klinike primene radiofarmaceutika.

RADIOIMUNOLOKA ANALIZA, RIA


(engl. radioimmunoassay), nuklearnomedicinska mikroanalitika metoda za merenje koncentracija bioloki aktivnih supstanca (hormona, lekova, virusnih i tumorskih markera i sl.) u biolokim tenostima, najee serumu. U medicinsku praksu je uvedena 1960.g. Zasniva se na kinetici reakcije antigen-antitelo-obeleeni antigen. Kao obele-iva se gotovo iskljuivo koristi 125I. To je postupak srodan IRMA postupku (v. imunoradiometrijska analiza).

RADIOIMUNOODRE IVANJE
(engl. radioimmunoassay), laboratorijska procedura za merenje malih koliina razliitih supstanci primenom osetljivog radioizotopa i specifi-nog antitela. RIA tehnike se koriste za odre-ivanje proteina, hormona, lekova itd.

RADIOIMUNOTERAPIJA

(engl. radioimmunotherapy), nuklearnomedicinska terapij-ska metoda, kojom se postie kontinuirano zraenje malignih tumora. Zasniva se na selektivnom vezivanju u tumorskom tkivu monoklonskih antitela (MoAt) ili njihovih imunoreaktivnih fragmenata. Usmerena je protiv specifinih tumorasociranih antigena, obeleenih emiterima (131J, 90Y, 186Re, 67Cu). Dobri preliminarni rezultati dobijeni su u leenju: Hodgkin i non-Hodgkin limfoma, kolorektalnih karcinoma i karcinoma ovarijuma.

RADIOLOGIJA
(engl. radiology), u savremenoj terminologiji predstavlja specijalizovanu oblast medicine koja podrazumeva vizuelizacionu dijagnostiku u medicini i pratee terapijske procedure. Precizne dijagnostike informacije u radiologiji mogu da budu prikupljene primenom prenesene, emitovane ili reflektovane elektromagnetske radijacije ili mehanike vibracije. Vizuelizaciona dijagnostika obuhvata: klasinu radiologiju - rendgenologija (radiografija i fluoroskopija) i kompjuterizovanu tomografiju koje se zasnivaju na primeni x zraka, ultrasonografiju i magnetnu rezonancu, a terapijske procedure se nazivaju interventna radiologija.

RADIONEUROHIRURGIJA
(engl. radione-urosurgery), neinvazivni metod za destrukciju ili prekid trodimenzionalno odreenog cilja u lobanji, primenom kontrolisanog zraka visoke radijacione energije, osloboenog u jednoj dozi. Slui za destrukciju ciljnog nervnog tkiva i razliitih patolokih supstrata u mozgu, koji su nepristupani ili nepogodni za otvo-renu hirurku intervenciju.

RADIONUKLIDNA DETEKCIJA INTES-TINALNIH KRVARENJA,


u detekciji i lokalizaciji intestinalnih krvarenja koriste se 99mTc-S-koloid ili 99mTc-Sn-koloid u dozi od 370 MBq (10 mCi) i eritrociti obeleeni sa 99mTc ili 111In. Indikovana je kod bolesnika s akutnim, intermitentnim i hroninim unutra-njim krvarenjima. U detekciji Meckelovog divertikuluma koristi se 99mTcO4 jer se akumulira u parijetalnim elijama ektopijske sluznice eluca. Kod bolesnika sa M. d. se u projekciji abdomena, najee infraumbilikalno, registruje fokalna zona intenzivne akumulacije radiofarmaceutika.

RADIONUKLIDNA TERAPIJA
, v. nuklearnomedicinska terapija.

RADIONUKLIDNA VENTRIKULOGRA-FIJA
(engl.radionuclide ventriculography), nuklearnomedicinska metoda za ispitivanje funkcije leve komore srca. Izvodi se kao metoda prvog prolaza ili ee, kao ekvilibrijumska radionuklidna ventrikulografija. Izvodi se autolognim eritrocitima obeleenim in vitro ili, ee in vivo 99mTc. Istovremeno s akvizicijom scintigrafske slike registruje se elektrokardiogram. Detektor gama kamere se postavlja u prednjoj kosoj projekciji u odnosu na frontalnu ravan grudnog koa ispitanika (LAO 45o). Raunarskom obradom podataka dobija se volumna kriva, a pomou nje niz pokazatelja

funkcije leve komore (globalna i regionalna istisna frakcija, vreme najbreg punjenja ili pranjenja leve komore). Primenom Fourierove analize u obradi podataka dobijaju se funkcionalne slike (amplitudna slika prikazuje veliinu sranih kontrakcija tokom ciklusa a fazna slika momenat najintenzivnije kontrakcije sranog miia).

RADIONUKLIDNI IZDISAJNI TEST


(engl. radionuclide breath test), v. nuklearnomedicinske metode ispitivanja poremeaja apsorpcije u crevima.

RADIOOBELEIVA
(engl. traser), radionuklid ili radioobeleeni molekul koji se aplikuje u pacijenta ili uzorak u cilju praenja fizikih, hemijskih ili biolokih procesa.

RADIOSENZITIVAN
(engl. radiosensitive), osetljiv na jonizujue zraenje tumora ili normalnog tkiva.

RADIOSENZITIVNOST
(engl. radiosensitivity), relativan pojam koji moe biti okarakte-risan jedino, to vai i za termin suprotnog znaenja radiorezistentnost, kao definicija za specijalnu upotrebu u radiobiologiji. Ona karakterie i kvantifikuje odgovor elija na zrani inzult. Meutim, treba pomenuti da razliiti procesi su ukljueni u odgovoru na zraenje (oporavak, reoksigenacija, repopulacija, redistribucija) to uz prirodu ozraene elije ili tkiva onemoguuje da radiosenzi-vnost bude okarakterisana samo jednim parametrom. U praksi se primenjuju tabele re-lativne radiosenzitivnosti, odnosno radiorezi-stentnosti, normalnog tkiva i zloudnih tumora.

RADIOTERAPIJA
(engl. radiotherapy), spe-cijalizovana oblast medicine koja se bavi terapijskom primenom jonizujueg zraenja najee u leenju malignih bolesti, a ree u leenju nekih benignih tumora, vaskularnih malformacija, hroninih degenerativnih i sistemskih bolesti nepoznate etiologije itd. Izvo-ri zraenja mogu biti elektromagnetni talasi ili korpuskule. Od elektromagnetnih talasa koriste se x fotoni velikih energija i gama fotoni, a od korpuskule elektroni, protoni, neuroni, helioni i Pimezoni. U zavisnosti od toga da li je izvor zraenja u kontaktu ili neposrednoj blizini volumena koji se zrai ili je distanca izvora od volumena od interesa najmanje 5 - 100 cm, postoje dve osnovne metode radioterapije: brahiterapija i teleradioterapija. Brahiterapija se deli na: intrakavitarnu (izvori zraenja se uvode u odgovarajuu upljinu); intersticijalnu (izvori zraenja se aplikuju u sam tumor); intraluminalnu (izvori zraenja se uvode u odgovarajui kanal) i povrinsku . U brahiterapiji se najee koriste kao radionuklidi kobalt 60, cezijum 137, iridijum 132 i kalifornijum 252 (dok se ranije koristio radijum). Teleradioterapija se deli na ortovolt-anu (kontaktna, povrinska, srednje duboka i duboka) i supervoltanu radioterapiju. U supervoltanoj radioterapiji energije zrae-nja su od 1 do

45 MeV (mega-elektronvolt). Supervoltana radioterapija moe da bude: fotonska , ukoliko se kao izvori zraenja koriste visokoenergetski x zraci ili gama zraci i primenjuje se na elektrinim mainama (linerani akceleratori) ili izotopskim mainama (kobalt bomba) i korpuskularna , kada se koriste brzi elektroni (primenjuje se na linearnim akceleratorima). U eksperimentalne svrhe koriste se i teke korpuskule (neutroni, protoni, helioni, Pimezoni) koje se dobijaju u generatorima tipa ciklotrona, sinhrotrona, Pi - mezonskog generatora i sl.

RADNA SPOSOBNOST
(engl. occupational health), sposobnost radnika da optimalno funkcionie na radnom mestu u smislu produktivnosti, prisustva na poslu, dugovene radne sposobnosti i kompenzacije eventualne nesposobnosti.

RADNA STANICA
(engl. workstation), jednokorisniki mikrokompjuterski ili minikompjuterski sistem visokih performansi, koji se koristi za grafiku obradu, projektovanje (CAD), simulaciju, manipulaciju sa slikama (Image Viewing) ili za procesiranje, odnosno obradu slika (Image Processing). Obino je zasnovana na raunaru RISC tehnologije koji radi pod nekom varijantom UNIX operati-vnog sistema. Takoe, radna stanica moe biti i personalni raunar u mrei. U tom kontekstu radna stanica je isto to i klijent.

RADNI TERAPEUT
, medicinski radnik obu-en za samostalno sprovoenje radne terapije, leenja pomou rada, ukljuivanje bolesnika u rad pomou igre i sl. Radna terapija se deli na okupacionu i funkcionalnu. Terapeut planira i sprovodi individualne programe radne te-rapije u cilju poboljanja funkcionalnog stanja, uvebavanja i obuke za samozbrinjavanje, zabavu bolesnika i profesionalno radno osposobljavanje.

RAFE
(engl. raphe, seam, gr. rhaphe), av; takoe i linija du koje se spajaju dve sime-trine strukture.

RAGOCITI
(engl. ragocytes), elije, najee polimorfonuklearni leukociti, koje u citoplazmi sadre okruglaste granule. Najvie ih ima u sinovijskoj tenosti bolesnika sa reumatoidnim artritisom (RA elije), ali se u manjem broju mogu pojaviti kod bolesnika sa drugim tipovima artritisa.

RAHITIAN
(engl. rachitic), koji ima karakteristike rahitisa, v. rahitis.

RAHITIS
(engl. rachitis, ), opte oboljenje organizma koje nastaje kao posledica pore-meaja u mineralizaciji skeleta usled nedo-statka kalcijuma, fosfora i vitamina D. Javlja se u periodu ubrzanog rasta, naroito u prvim godinama ivota. Pojavi rahitisa prethode nepravilna ishrana, naroito nepovoljan odnos kalcijuma i fosfora u kravljem mleku kod vetake ishrane, nedovoljno osunavanje koe i nedovoljan unos vitamina D hranom. Stoga se rahitis ee javlja kod dece roene u kasnu jesen i u toku zime. Rahitis se moe javiti i kao posledica uroenog poremeaja u metabolizmu vitamina D (pseudovitamin D deficijentni ili vitamin D zavisni rahitis) ili naslednih poremeaja u transportu fosfora u gornjim partijama proksimalnih bubrenih kanalia (vitamin D rezistentni ili hipofosfatemijski rahitis). Oboljenje kostiju usled poremeaja u metabolizmu kalcijuma, fosfora i vitamina D, odnosno sinonim za rahitis koji nastaje u kasnijem ivotnom dobu nakon zavretka procesa rastenja, naziva se osteomalacija (v. osteomalacija). Kliniku sliku karakteriu opti simptomi i znaci bolesti kao to su: razdraljivost, pojaano znojenje, mlitavost, bledilo, tetanija i specifine promene na kostima usled smanjene mineralizacije novostvorenog kotanog tkiva. Najraniji kotani znak je razmekavanje potiljanih kostiju koje su zbog leanja deteta najizloenijem pritisku. Kasnije se javljaju promene i na drugim kostima kao brojanice na rebrima, narukvice na podlaktinim kostima, konture dvostrukog zgloba, krivljenje nogu u obliku slova O i X kada dete prohoda i spontani prelomi nalik na zalomljenu zelenu granicu. U odreenim fazama rahitisa mogu da se jave grevi nogu i ruku praeni gubitkom svesti to nalikuje epilepsiji. Ponekad se grevi javljaju u toku nespecifine infekcije disajnih puteva praene povienom temperaturom, to moe pogreno da navede na febrilne konvulzije. Deca koja boluju od rahitisa ionako su, usled nepotpunog imunolokog odgovora, sklonija infekcijama, naroito sistema za disanje. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, laboratorijskih analiza (smanjeni kalcijum i fosfor, poviena aktivnost alkalne fosfataze) i promena na kostima vidljivih na rendgenskom snimku. Leenje obinog rahitisa sastoji se u korekciji ishrane, poveanom osunava-nju kada je mogue i davanje veih doza vitamina D u toku dueg vremenskog perioda. Za leenje drugih oblika rahitisa postupak je mnogo komplikovaniji. Prevencija rahitisa se sprovodi stimulacijom dojenja, davanjem dobro adaptiranih formula mleka kod veta-ke ishrane i dodavanjem 400 jedinica (kod prevremeno roene dece i do 1000 jedinica), vitamina D u obliku kapi tokom cele prve godine ivota.

RAK KOE
(engl. skin cancer), maligni (zlo-udni) tumor koe porekla epitelnih (pokro-vnih) elija. Postoje dva osnovna histoloka tipa: bazocelularni i planocelularni.

RALASTA KOST
(engl. vomer, lat. vomer), v. vomer.

RAMENI
(engl. humeral, lat. humeralis), v. humeralni.

RAMENI SPLET
(engl. brachial plexus, lat. plexus brachialis), v. pleksus brahijalis.

RAMIPRIL
(engl. ramipril), ACE inhibitor, koji se koristi za leenje hipertenzije, akutnog infarkta miokarda i insuficijencije srca, sam ili u kombinaciji sa diuretikom. Preparati: Tritace, Tritace plus.

RAMSAY-HUNTOV SINDROM
(engl. Ramsay-Hunt syndrome ), 1. neuralgija gangliona genikuli u toku herpes zoster infekcije praena paralizom facijalisa, bolovima u srednjem uvu i spoljanjem unom kanalu, hiperakuzijom, gubitkom ula ukusa i smanjenjem luenja suza i pljuvake; 2. progresivna cerebelarna asinergija (engl. dyssynergia cerebellaris progressiva).

RAMUS
(engl. branch, lat. ramus), grana; 1. struktura nastala grananjem krvnog suda, limfnog suda ili ivca; 2. deo kosti nalik nastavku koji se odvaja, najee od okrajka kosti. R. cirkumfleksus (engl. circumflex b., lat. r. circumflexus ), polukruna grana. Naj-e-e se odvaja od arterije. Svojim stablom luno obuhvata odreenu anatomsku strukturu; r. komunikans ( engl. communicating b., lat. r. communicans), spojnika grana. Grana koja povezuje dva krvna suda ili ivca. Naziva se i anastomotina grana; r. kutaneus ( engl. cutaneous b., lat. r. cutaneus ), kona grana. Grana krvnog suda ili ivca namenjena koi; r. perforans ( engl. perforating b., lat. r. perforans ), probojna grana. Grana krvnog suda ili ivca koja probija odreenu anatomsku strukturu; r. profundus ( engl. deep b., lat. r. profundus ), duboka grana. Grana krvnog suda ili ivca koja prodire duboko u anatomsku strukturu; r. superficijalis ( engl. superficial b., lat. r. superficialis ), povrinska grana. Grana krvnog suda ili ivca koja se probija kroz povrinski postavljene strukture, naj-ee kroz povrinsku fasciju (potkono masno tkivo).

R-ANA
(engl. rheumatoid arthritis nuclear antigen), (RAP-reumatoid precipitat = Anti SS C), jedarni antigen, koji se nalazi u elijama inficiranim Ebstein-Barrovim virusom, ali nije virusni antigen.

RANA
(engl. wound, injury, lat. vulnus ), povreda tela izvedena fizikim sredstvima, razara-njem, unitavanjem normalnog kontinuiteta strukture tkiva. Aseptina r. , r. koja nije inficirana patogenim materijalom, (hirurka ra-na); fitiljna (seton) r., ona koja je uraena na zidu povreene upljine i slui za ienje rane; isisavajua r. , penetrantna r. na grudnom kou, na koju vazduh izlazi napolje; kontuzna r. , r. pri kojoj je koa neprekinuta; nepenetrantna r. , r. koja nema komunikacije sa nekom od telesnih upljina; otvorena r. , r. izloena direktnom kontaktu sa vazduhom; penetrirajua , ulazna r., r.

izazvana otrim, obino tankim predmetom, odnosno hladnim orujem ili oruem ije je otro seivo i/ili vrh probilo kou i ulo u dublje slojeve tkiva; perforirajua r. , r. koja ulazi u telesnu duplju ili uplji organ; potkona r. , r. koja prolazi samo kroz kou i potkono tkivo; razderotina (la-ceracija), rana sa iskidanim tkivom; septina r ., r. koja je zaraena patogenim materijalom; takasta r. , r. koja je napravljena veoma uza-nim otrim vrhom predmeta, instrumenta i pe-netrirajua je; tangencijalna r. , okrznue tkiva kojim se rana protee do potkonog tkiva. U sudskoj medicini, specifina meha-nika otvorena povreda koe ili sluzokoe, po ijim se karakteristikama moe utvrditi kojim je dejstvenim principom mehanikog orua ili oruja nanesena (v. orue, v. oruje). Bitni delovi rane su otvor (ulazni, eventualno i izla-zni) i prostor. Izgled otvora i prostora rane uslovljeni su dejstvenim principom meha-nikog orua kojim su nanesene i prema tome postoje: razderina, ubodina, sekotina i ustrelina (v. razderina, v. ubodina, v. sekotina, v. ustrelina).

RANA OD METKA
(engl. missile wound), najee penetrirajua, perforirajua ili tangencijalna rana zadobijena dejstvom metka iz vatrenog oruja.

RANDOMIZACIJA
(engl. randomization), za skup objekata se kae da je randomiziran ako su objekti rasporeeni u niz na sluajan nain; skup tretmana primenjenih na skup jedinica je randomiziran ako se tretmani dodeljuju raspoloivim jedinicama na sluajan nain.

RANDOMIZOVANI KONTROLISANI EK-SPERIMENT


(engl. randomized controlled trial ), sluajno rasporeivanje uesnika u eksperimentu u dve grupe: studijsku ili ekspe-rimentalnu i kontrolnu grupu. Na ovaj nain mogue je da se obe grupe uine to slinijim u odnosu na demografske karakteristike (npr. pol, uzrast, zanimanje, etnika pripadnost, navike ispitanika, zdravstveno stanje i dr.), koje bi mogle imati uticaja na rezultate ekspe-rimenta. U sluaju manjih populacionih gru-pa, potrebno je prvo izvriti stratifikaciju, odnosno uesnike u studiji razvrstati po polu, uzrastu ili drugom obeleju, pa onda iz takvih grupa randomizacijom formirati eksperimentalnu i kontrolnu grupu. Randomizovani kontrolisani eksperiment smatra se nauno najri-goroznijim metodom testiranja hipoteza u epidemiologiji.

RANITIDIN
(engl. ranitidine), antagonist H2 receptora, smanjuje luenje kiseline u elucu i ublaava tegobe. Koristi se za leenje ulkusa eluca i duodenuma, gastro-ezofagusnog refluksa i prateih tegoba kod neulkusne dispepsije. Preparati: Ranisan, Ranital, Ranitidin, Ulcodin.

RANULA
(engl. ranula), abica; salivarna, retenciona (mukozna) cista, sublingvalne pljuvane lezde koja nastaje usled delimine opstrukcije izvodnog kanala ili parenhima lez-de. Najee se pojavljuje u deijoj dobi. Raz-vija se bez simptoma i moe da dostigne vee razmere i ometa ishranu i disanje.

Leenje je hirurko.

RANVIEROV VOR
(engl. node of Ranvier), prekidi na jednakim rastojanjima u mijelinskoj ovojnici nervnih vlakana, izmeu susednih Schwannovih elija, putem kojih se prenosi akcioni potencijal.

RASCEP
(engl. cleft), izduen otvor ili fisura. Alveolarni r ., rascep alveolarnog nastavka, ponekad sa rascepom usne i/ili nepca; bilate-ralni r ., obostrani rascep, svaki sa po jedne strane medijalne linije; brahijalni r ., otvor izmeu brahijalnih lukova embriona; facijalni kos r ., veoma retka forma rascepa lica od ugla usne do unutranjeg kantusa palpebre; facijalni lateralni r ., transverzalni rascep lica koji se protee od ugla usta do uha; fascijalni r ., onaj koji nastaje du neke povrine gde se embrionalni procesi sjedinjuju formirajui lice; gingivalni r ., rascep gingive, obino uzan i u obliku slova V; hioidni ili hipomandibularni r ., rascep izmeu hioidne kosti i mandibule nastao tokom embrionalnog perioda; interdentalni r ., u vidu dijasteme zuba; obrazni r ., razvojna anomalija koja se karakterie abnormalnom fisurom facijalnog procesusa; r. usne i nepca , kongenitalni rascep nepca nastao grekom u fuziji sa tipinim otvorom du svoda usne duplje, u nosnoj upljini, prostirui se napred do premaksile; r. jezika , pukotina koja jezik ini bifidnim, lingva bifida; r. usne , kongenitalni defekt usne, najee na gornjoj, nastao grekom u srastanju srednjeg nazalnog i maksilarnog nastavka, ponekad praen i rascepom nosa, alveolarnog nastavka, tvrdog nepca i veluma. Naziva se jo heiloiza i stomatoiza; r. vilice, gnatoshiza, otvor izmeu srednjeg maksilarnog i nazalnog nastavka koji prolazi kroz alveolu.

RASKOMADINA
(lat. detractio), detrakcija, potpuno anatomsko odvajanje delova tela ili predvajanje celog tela dejstvom mehanikog orua koje deluje jakom silom (npr. predvajanje tela poloenog na ine prilikom prega-enja vozom, giljotiniranje i dr.). Jedna od ozleda (v. ozleda). U sudskoj medicini vano je razlikovati zaivotnu od posmrtne detrakcije konstatovanjem vitalnih reakcija (v. vitalna reakcija).

RASKRSNICA
(engl. chiasm, lat. chiasma), v. hijazma.

RASPADANJE
(engl. decomposition, lat. decompositio), dekompozicija, postmortalni gubitak mekih tkiva koji nastaje usled autolize (v. autoliza), truljenja (v. putrefakcija) i dejstva postmortalne lene flore i faune (insekti, divlje ivotinje, ribe, plesni i dr.). Jedna je od destruktivnih lenih promena (v. lene pro-mene). Brzina raspadanja zavisi od mikroklimatskih uslova, telesnih osobina i vrsta mesne flore i faune.

RASPODELA
(engl. distribution), 1. distribucija vrednosti obeleja ili varijable zajedno sa uestalou njihovog javljanja. Distribucija moe da bude zasnovana na empirijskim opservacijama ili teorijskoj distribuciji vero-vatnoe (npr. normalna, binomna, hih-va-drat). R. frekvencija ( engl. frequency d. ), za skup numerikih opservacija je lista vrednosti zajedno sa njihovom frekvencijom javlja-nja. U sluaju opservacija neprekidnih obe-leja prethodno se podaci grupiu u klase i odreuju frekvencije po klasama. Distribucija frekvencija (apsolutnih ili relativnih) pri-kazuje se tabelarno ili grafiki u formi histograma; kumulativna r. frekvencija ( engl. cumulative frequency d. ), za skup numerikih podataka, je lista vrednosti zajedno sa frekvencijama (ili relativnim frekvencijama) opservacija sa vrednostima manjim ili jednakim vrednosti; funkcija r. ili kumulativna funkcija r. ( engl. d. function ili cumulative d. function), specificira verovatnou da sluajna varijabla X primi vrednost manju ili jednaku x. Ova funkcija je definisana za sve realne vrednosti i raste monotono od 0 do 1; r. verovatnoa (engl. probability d. ), specificira verovatnoe sa kojima se vrednosti diskretne sluajne varijable realizuju; funkcijom gustine odreuje raspodelu verovatnoa u sluaju neprekidnih varijabli. Verovatnoa da sluajna varijabla primi vrednost iz nekog intervala (a, b) jednaka je povrini ispod grafikona funkcije gustine; 2. etapa farmakokinetike u kojoj se lek posle resorpcije rasporeuje po tkivima. Mera raspodele jeste Vd = volumen distribucije.

RASPOLOENJE
(engl. mood), podrazumeva dugotrajno, ravnomerno i relativno trajno stanje oseanja koje najee nema reaktivni karakter. Ono je i poseban oblik emocionalne reakcije na biotonus, tj. na celovito socio- -psiho-fizioloko stanje organizma. Tako npr. kod stanja dobrog fizikog zdravlja i zadovoljenja socijalnih potreba, raspoloenje je u znaku vedrine, dobro pozitivno.

RAST
(engl. grow up ), poveanje dimenzija i mase tela i dimenzija i mase organa i tkiva u organizmu. Na njega utiu mnogobrojni faktori u samom organizmu i van njega.

RASTVARAI UNIH KONKREMENATA


(engl. drugs used for the dissolution of gallstones), henodeoksiholna kiselina, urzodeoksiholna kiselina i mono-oktanoin rastvaraju samo holesterolske konkremente. Tera-pijska vrednost ovih preparata je mala, pa je hirurki zahvat i dalje metod izbora za odstra-njivanje unih konkremenata.

RASTVOR
(engl. solution), 1. u hemiji homogena smesa (u jednoj fazi) dve ili vie supstanci u kojoj se molekuli, atomi ili joni svake supstance raspodeljuju podjednako u celo-kupnoj zapremini rastvora. Rastvorak moe biti gasovit, vrst ili tean, kao i sam rastvara, odnosno rastvor; 2. jednoliki teni oblici lekova koji sadre lekovitu supstancu ras-tvorenu u pogodnim rastvaraima: voda ili voda za injekcije, alkohol, neko neutralno ulje. Rastvori za spoljanju primenu su ug-lavnom antiseptika

sredstva za dezinfekciju koe i predmeta ili ispiranje sluznica. Ras-tvori za unutranju primenu se unose oralno, a retko koriste za due leenje zbog male postojanosti. Rastvori za injekcije su sterilni i spravljaju se u obliku ampula, boica za injekcije ili boica i boca za infuzije.

RASTVORLJIVOST
(engl. solubility), spo-sobnost jedne supstance da se rastvara u drugoj.

RATHKEOVA CISTA
(engl. Rathke's cyst), folikuli intermedijarnog dela hipofize, oblo-eni jednoslojnim kuboidnim epitelom koji moe biti cilijaran. R. c. sadri koloid. Smatra se da je Rathkeova c. produkt fragmentacije Rathkeove pukotine kod odraslih.

RATHKEOVA PUKOTINA
(engl. Rathke's cleft, lat. lumen resiudualis sacculi hypo-physialis ), procep u intermedijarnom delu hi-pofize, ostatak Rathkeovog paga. Javlja se kod dece, a po pravilu postaje diskontinuirana i pretvara se u Rathkeovu cistu kod odraslih.

RATHKEOV PAG
(engl. Rathke's pouch, lat. sacculus hypophysialis), ektodermalna invaginacija krova primitivne bukofaringealne upljine. Tokom razvoja iz Rathkeovog paga nastaju pars distalis, pars tuberalis i pars intermedia hipofize.

RATNA ZLOUPOTREBA HEMIJSKIH I BIOLOKIH AGENASA


(engl. war abuse of chemical and biological agents), ratna upotreba hemijskih i biolokih, zajedno sa atomskim sredstvima. U literaturi se tretira kao ABC ili ABH oruani sukob u kojem bi jedna ili obe strane upotrebile atomsko oru-je, bioloka sredstva i hemijsko oruje, bilo u kombinaciji sa konvencionalnim orujem ili samostalno. Mada su hemijska borbena sredstva (otrovi, dim, zapaljive materije) u ratne svrhe koriene jo od davnina, naziv hemijski rat potie tek od 1915. godine (Prvi svetski rat), kada je prvi put poela masovna upotreba bojnih otrova. Posle Prvog svetskog rata uoene su mogunosti ratne primene bakteriolokih sredstava za unitenje ive sile, pa su ona zbog slinosti delovanja, zatite i pravnog poloaja kod veine armija posmatrana zajedno sa bojnim otrovima. Godine 1899. usvojena je Haka konvencija kojom se zabranjuje pro-izvodnja i upotreba otrova i otrovnih materija u ratne svrhe. U Prvom sveskom ratu ovu Ko-nvenciju su pogazili pre svega njeni potpisnici. Sve strane su u manjoj ili veoj meri koristile ova zabranjena sredstva u ratne svrhe do dananjih dana.

RAVAN
(engl. plane, lat. planum), prostorna odrednica ili zamiljena zaravnjena povrina u odnosu na koju

se opisuje telo ili pojedini delovi tela; frontalna r. ( engl. frontal p., lat. p. frontale ), eona ravan. Uzduna ravan koja deli telo ili deo tela na dve polovine, prednju i zadnju. Naziva se i koronalna ravan; horizontalna r. ( engl. horizontal p., lat. p. horizontale), horizontalna ili vodoravna ravan. Ravan koja deli telo ili deo tela na polovine, gornju i donju; koronalna r. ( engl. coronal p., lat. p. coronale), v. frontalna ravan; sagitalna r. ( engl. sagittal p., lat. p. sagittale), prednje-zadnja ravan. Uzduna ravan koja deli telo ili deo tela na dve polovine, desnu i levu. Ukoliko se prua idealnom sredinom tela, naziva se sredinja sagitalna ravan.

RAYNAUDOV ZNAK
(engl. Raynauds sign ), nagli, reverzibilni spazam krvnih sudova ekstremiteta. Manifestuje se u vidu trofazne ili dvofazne promene boje koe koja je izazvana hladnoom ili emocionalnim stresom. Obino na koi distalnih delova prstiju dolazi prvo do bledila, potom cijanoze i na kraju eritema. Javlja se gotovo kod svih bolesnika sa sistemskom sklerozom, a ree kod drugih sistemskih bolesti vezivnog tkiva.

RAZBLAIVANJE
(engl. dilution), postupak (ili proces) kojim se smanjuje koncentracija nekog rastvorka dodavanjem rastvaraa.

RAZDERINA
(engl. laceration, lat. vulnus lacerum s. lacerocontusum), rana nanesena tupinom mehanikog orua (v. rana, v. orue), npr. metalne ipke, pendreka, usled pada na vrstu podlogu i dr. Otvor i prostor razderine najee su nepravilnog oblika, ivice i strane su neravne i podlivene krvlju. U grupi razderina svojim specifinim karakteristikama posebno se izdvajaju: prskotina, ujedina, okrzotina i avulzija (v. prskotina, v. ujedina, v. okrzotina, v. avulzija).

RAZMAZ KRVI
(engl. blood smear), laboratorijski uzorak za mikroskopski pregled koji se dobija pravljenjem tankog razmaza krvi ili drugog tkiva na staklenoj ploici. Razmaz se najee boji ali postoje i drugi specifini naini pripreme.

RAZMENA KATJONA
(engl. cation exchange), proces jonske izmene tokom koga se razmenjuju katjoni, v. jonsku izmenu.

RAZORINA
(lat. destructio ili conquassatio), destrukcija, konkvasacija, potpuno naruenje anatomskog sklopa tkiva, organa ili delova tela (npr. razorenje glave kod pregaenja tekim vozilom, razorenje trbunih organa usled eksplozije bombe i dr.). Najee nastaje u sklopu mehanike traume, dejstvom sile

jakog intenziteta. Jedna od ozleda (v. ozleda).

RAZVOJ
(engl. development), proces rasta i diferencijacije (sazrevanja); 1. prenatalni r., razvoj fetusa pre roenja; 2. postnatalni r., razvoj deteta po roenju, u uem medicinskom smislu do kraja prve godine ivota.

82Rb
, radioaktivni izotop rubidijuma, emituje pozitrone i proizvodi se u generatorima radionuklida. Fiziko vreme poluraspada je 76 sekundi.

186Re
, radioaktivni izotop renijuma, proizvodi se u nuklearnim reaktorima. Emituje b- estice, s najveom energijom od 1,07 MeV i g-fotone od 137 KeV . Raspada se do stabilnog osmijuma (186Os) i volframa (186W). Vreme poluraspada186Re je 3,72 dana. Najvei domet b- estica u mekim tkivima je 1,2 mm odnosno 0,9 mm u hrskavicama. U nuklearnoj medicini se u obliku sulfidnog koloida koristi za radi-onuklidnu sinoviektomiju zgloba kuka, ramena, lakta, ruja i stopala. Primenjuje se i u palijativnoj nuklearnomedicinskoj terapiji bolova i za scintigrafiju skeleta.

188Re
, radioaktivni izotop renijuma, proizvodi se u 188W/188Re generatoru u obliku 188ReO4. Fiziko vreme poluraspada je 16,7 asova.

REAGENS
(engl. reagent), hemijsko jedinje-nje koje se koristi kao reaktant u hemijskoj reakciji.

REAGENS TRAKA
(engl. reagent strip), papirna traka koja ima jednu ili vie impregniranih povrina sa reagensima koji podleu pro-meni boje ako reaguju sa specifinim supstancama u vodenim rastvorima (npr. glukoza, ketoni, proteini i izvesne aminokiseline). Intenzi-tet promene boje obino se oznaava od 0 do 4.

REAGINSKO ANTITELO
(engl. reaginic antibody ili reagin ), vrsta antitela koja pripadaju imunoglobulinu E. Ova antitela se stvaraju protiv odreenog antigena, a vezuju se za membrane mast elija. Pri ponovnom ulasku antigena u organizam dolazi do vezivanja antigena na antitelo to uslovljava promene u eliji (mast eliji) tako da ona oslobodi iz svog tela medijatore (aktivne supstance) alergijske reakcije kao to je histamin i dr.

REAKCIJA
(engl. reaction ), reciprono dejstvo hemijskih agenasa jednih na druge. Reakcija je i fizioloki odgovor na stimulaciju (npr. miia ili nerava) ili specifian elijski efekat proizveden stranim delovanjem (npr. kod testiranja alergena). Hemijska reakcija je proces u kome se jedna ili vie hemijskih supstanci (reaktanata) prevodi u druge hemijske proizvode.

REAKCIJA ODBACIVANJA TRANSPLAN-TATA


(engl. graft rejection reaction ), obuhvata sve humoralne i celularne dogaaje koji se odvijaju tokom imunog odgovora u pokuaju eliminacije homo- ili heterotransplantata (grafta), kao izvora stranih antigena.

REAKCIONA BRZINA
(engl. reaction rate ), brzina (u molima ili sekundama) kojom se stvaraju proizvodi ili troe reaktanti u hemij-skoj reakciji. Reakciona brzina zavisi od vr-ste i broja uesnika u reakciji.

REAKCIONO VREME
(engl. reaction time), vremenski interval izmeu primene stimulusa i poetka odgovora.

REAKTANT
(engl. reactant), supstanca koja uestvuje u hemijskoj reakciji i podlee odgovarajuim promenama. Poto je veina hemij-skih reakcija reverzibilna, reaktanti postaju proizvodi (vice versa) ako se reakcija odvija u suprotnom smeru. U enzimski katalizovanim reakcijama, reaktanti su obino oznaeni kao supstrati enzima.

REAKTIVACIJA
(engl. reactivation ), genetska promena virusa u kojoj jedan ili oba virusa nisu infektivni, ali u udruenoj infekciji produkuju infektivne viruse sa osobinama oba roditelja. Izmeu infektivnog i inaktivnog virusa je ukrtena reakcija, a multipla izmeu dva inaktivna virusa.

REAKTIVNA HIPEREMIJA
(engl. reactive hypermia) crvenilo koe koje se javlja nakon trljanja ili drugog fizikog nadraaja.

REAKTIVNI ARTRITIS
(engl. reactive art-hritis ), aseptini artritis koji se javlja kao imu-noloki odgovor na poznatu infekciju u organ-izmu.

REANIMACIJA
(engl. resuscitation), v. kardiopulmonalna reanimacija.

REANIMATOR
, osoba koja izvodi reanimaciju: lekar (najee anesteziolog) ili drugi medicinski radnik koji izvodi reanimaciju (kardiopulmonalnu reanimaciju).

REANIMIRATI
(engl. resuscitate), oiveti; uspostaviti ivot posle prividne smrti; v. kardiopulmonalna reanimacija.

REASORTMAN
(engl. rearrangement), genetska rekombinacija kod virusa sa segmentira-nim RNK genomom, u kojoj dolazi do prera-spodele segmenata. Dobijeni virusi sadre osobine oba roditeljska virusa.

REBARNI
(engl. costal, lat. costalis), v. kostalni.

REBRO
(engl. rib, lat. costa), v. kosta.

RECEPT
(engl. prescription), pismeno uputstvo lekara apotekaru kako da pripremi i kako da izda lek.

RECEPTIVAN
(engl. receptive), koji ima oso-binu za primanje ili prijem.

RECEPTIVNI CENTAR
(engl. receptive center ), nervni centar koji prima uticaje koji mo-gu pobuditi oseaje ili neku vrstu aktivnosti koje nisu povezane sa svesnom percepcijom.

RECEPTIVNO POLJE
(engl. receptive field), oblast ija stimulacija aktivira odreeni senzorni neuron.

RECEPTOR

(engl. receptor ), 1. prijemnik, specijalizovana struktura senzornog nervnog zavretka koju karakteristino drai (ekscitira) specifini stimulus; 2. molekulska struktura na povrini elije ili u unutranjosti elije koja je sposobna da se vezuje sa molekulima kao to su toksini, hormoni, antigeni, imuno-globulini i komponente komplement sistema.

RECESIVNO
(engl. recessive), kod diploidnih organizama, gen koji se ispoljava u fenotipu u homozigotnom stanju, a maskiran (neispo-ljen) u prisustvu dominantnog alela predstav-lja recesivan gen. Obino dominantan alel stvara funkcionalan produkt dok recesivan alel ne stvara. Tako se normalni fenotip ispo-ljava ako je dominantan alel prisutan (u jednoj ili u dve doze po jedru), dok se mutirani fenotip ispoljava jedino u odsustvu normalnog alela (kada je recesivan gen u homozigotnom stanju).

RECESUS
(engl. recessus, sac, lat. reccessus, bursa), pag, kesa ili dep, v. bursa.

RECIKLIRANJE
(engl. recycling), obrada korienih ili otpadnih materijala u cilju njihovog ponovnog korienja.

RECIPRONA INHIBICIJA
(engl. reciprocal inhibition), istovremena inhibicija antagoniste kada se aktivira agonist.

RECKLINGHAUSENOVA BOLEST
(engl. Recklinghausen's disease), Friedrich Daniel von Recklinghausen, 1833 - 1910, v. neurofibromatoza; Engel-Recklinghausen,Gerhard Engel, nemaki lekar koji je iveo sredinom XIX veka, v. osteitis fibrosa cistika.

REEDS
SINDROM (engl. REEDS syndrome ), akronim od R etencije suza, E ktrodaktilija, E ktodermalna D isplazija i U padljiva kosa, koa i zubi. Hereditaran, prenosiv kao autosomno dominantna karakteristika. Karakte-riu ga: sindaktilija, klinodaktilija, ektrodaktilija, keratitis, difuzna hipopigmentacija koe i kose, mali broj dlaka na skalpu i obrvama, kovrdava kosa, distrofini nokti, at-rezija ili defekti lakrimalnog duktusa, keratokonjuktivitis, blefaritis, blefarofimoza, fo-tofobija, plave zenice, rascep usne i /ili nep-ca, anodoncija ili oligodoncija, mikrodoncija, odsustvo prvog stalnog sekutia, karijes zu-ba, malarna i maksilarna hipoplazija, mi-krokefalija, mentalna retardacija, ingvinalne hernije, defekti bubrega i uretre, infekcija urinarnog trakta, malformacije uiju i glu-voa.

REED-STERNBERGOVA ELIJA

(engl. Reed-Sternberg cell, Dorothy Reed Carl Sternberg ), velika, patoloka viejedarna retikuloendotelijalna elija koja se javlja u Hodgkinovom limfomu. Ova elija se javlja u etiri morfoloke varijante: tipina viejedarna elija, jednojedarna Hodgkinova elija, lakunarna elija i popcorn elija (u obliku kukuruzne pahuljice). Nalaz ovih elija uz karakteristino okruenje koje ine limfociti, eozinofili, fibroblasti i plazmociti su osnova za histopatoloku klasifikaciju podtipova Hodgkinovog limfoma.

REEPITELIZACIJA
(engl. reepithelization ), ponovno stvaranje epitela, odnosno popunjavanje defekta epitela koe ili sluzokoe umnoavanjem epitelnih elija.

REFERENTNE VREDNOSTI
(engl. reference values), vrednosti nekog fiziolokog parametra koje pripadaju veini zdravih osoba. Ove vrednosti se utvruju ispitivanjem uzoraka dobro definisane populacije zdravih osoba (obino od 100 do 300) i izraunava-njem intervala kome pripada 95% vrednosti. Referentne vrednosti zavise od metode i niza drugih uslova (npr. pola, starosti itd.).

REFERENTNI MATERIJALI
(engl. reference materials ), definisani od Meunarodne organizacije za standardizaciju (engl. International Standards Organization, ISO ), kao materijali ili supstance sa fizikim ili hemijskim osobinama definisanim dovoljno dobro da bi se koristili za kalibraciju nekog aparata ili za potvrdu merne metode. Klasifikuju se kao primarni, sekundarni i kontrolni materijali.

REFLEKS
(engl. reflex), stereotipni, nevoljni pokret ili drugi odgovor perifernog organa na adekvatan stimulus; odgovor se pojavljuje trenutno, bez uea volje, esto ak ni ne dostie svest.

REFLEKSIJA
(engl. reflection), odbijanje. Na graninoj povrini dve sredine upadni zrak menja pravac prostiranja tako to se odbija od granine povrine, a odbijeni ugao jednak je upadnom uglu.

REFLEKSNA BEIKA
(engl. reflexogenous bladder ), spastina ili atonina neurogena mokrana beika prouzrokovana raznim lezijama kimene modine iznad refleksnog spinalnog centra. Najei uzrok je trauma, ali mogu biti i tumor, multipla skleroza. Lezija obino obuhvata motorni i senzitivni neuron. Refleksni luk ostaje intaktan, ali nema cerebralne (modane) inhibicije zbog ega se jav-ljaju nevoljne kontrakcije mokrane beike paralelno sa njenim punjenjem. Mokrenje je nevoljno i u mlazu. Razvija se hipertrofija detruzora mokrane beike. Njen kapacitet je smanjen. Dakle, karakteristike ovakve

beike su: reduciran kapacitet, nevoljna kontrakcija detruzora, visoki intravezikalni pritisak, hipertrofija zida mokrane beike, spazam spoljanjeg sfinktera mokrane beike.

REFLEKSNA SIMPATIKA DISTROFIJA


(engl. reflexive sympathetic dystrophy), v. sindrom rame-aka.

REFLEKSNI LUK
(engl. reflexive arc ), put kojim prolazi impuls kroz neki deo centralnog nervnog sistema tokom refleksne aktivnosti. Obino se prostire od receptora do efektora, preko sinapse koja se nalazi u centralnom nervnom sistemu, mada nije obavezno.

REFLEKSOGENI
(engl. reflexogenic), koji izaziva ili pojaava refleksnu aktivnost.

REFLEKSOGRAF
(engl. reflexograph), instrument za grafiko registrovanje refleksa kao to je npr. patelarni refleks.

REFLEKSOMETAR
(engl. reflexometer), 1. instrument za merenje sile koja je potrebna da izazove refleks na istezanje; 2. bilo koji instrument koji meri silu potrebnu za izazivanje refleksa.

REFLUKSNI EZOFAGITIS
(engl. reflux esophagitis ), zapaljenje sluznice jednjaka. Nastaje kao posledica prisustva kiselog elu-danog ili alkalnog sadraja iz dvanaesto-pa-lanog creva u jednjaku, naroito ako je usporeno ienje tog sadraja iz jednjaka. Zapaljenje moe biti raznog stepena, od lakog do tekog sa irom koji zahteva intenzivno leenje. Dugotrajni ezofagitis moe da dove-de do nastanka Baretovog ezofagusa (v. Baretov ezofagus).

REFRAKCIJA
(engl. refraction ), prelamanje. Pojava je karakteristina za talase i sastoji se u promeni pravca prostiranja talasa pri pre-lasku iz jedne sredine u drugu.

REFRAKTARNOST
(engl. refractory ), opiranje tretmanu; nesposobnost da se odgovori na adekvatnu stimulaciju; mii ili nerv su nesposobni da odgovore na naredni stimulus neposredno nakon odgovora na prvobitni stimulus.

REFRAKTOR
(engl. refractor ), 1. supstanca koja prelama talase (najee svetlosne) koji padaju na njenu povrinu; 2. instrument za odreivanje indeksa prelamanja datog materijala.

REFRAKTORNI PERIOD
(engl. refractory period ), period nepodraljivosti, period u akcionom potencijalu u kome ekscitabilna membrana ne odgovara na sledei stimulus iji je intenzitet normalno dovoljan da izazove akcioni potencijal. Deli se na apsolutni i relativni. Apsolutni r. p ., ( engl. absolute r. p.), deo refraktornog perioda u kojem ekscitabilna membrana ne moe da generie nov akcioni potencijal bez obzira na intenzitet prime-njenog stimulusa; relativni r. p. ( engl. relative r. p. ), deo r.p. koji sledi posle apsolutnog r.p.; vreme u kome ekscitabilna membrana moe da generie nov akcioni potencijal, ali samo pod dejstvom stimulusa iji je intenzitet vei od pragovnog stimulusa.

REGANOV IZOENZIM
(engl. Regan isoenzyme), izoenzim alkalne fosfataze koji se nalazi u serumu oko 5% osoba sa razliitim karcinomima. Ovaj izoenzim je slian placentalnom po elektroforetskoj pokretljivosti i stepenu inhibicije sa fenilalaninom, toplotom i ureom.

REGENERACIJA
(engl. regeneration ), proces zamenjivanja unitenih elija stvaranjem novih elija istog tipa, procesom mejoze ili mitoze. R. je mogua samo iz tkiva iste klase, a zavisi od stepena diferencijacije tkiva (sloenost grae i funkcije), starosnog doba jedinke, prokrvljenosti itd. to je vii stepen diferencijacije, manji je kapacitet tkiva za diferencijaciju. U sluaju malog kapaciteta, tkivo biva zamenjeno vezivnim ili glijalnim oiljkom. Svakoga dana organizam oveka normalno izgubi oko 1 2 % elija (npr., elije povrine koe, elije sluznica, elije krvi) i one se normalno zamenjuju novostvorenim elijama istog tipa procesom regeneracije. To je fizioloka regeneracija. Ako elije organizma bivaju unitene nekim patolokim procesom, one takoe procesom regeneracije mogu da budu nadoknaene odno-sno umesto njih stvaraju se nove elije istog tipa i to je patoloka regeneracija . Meutim, nemaju sve elije istu sposobnost da se regeneriu. Npr. elije ploastoslojevitog epi-tela na povrini koe, elije sluzokoe raznih organa imaju jaku sposobnost za regeneraciju. Ali, naalost, postoje elije koje uopte ne mogu da se regeneriu, to su nervne elije i sr-ana miina vlakna. Ako patoloki proces uniti deo sranog miia, npr. kod infarkta sranog miia (v.infarkt) ili deo mozga, npr. kod infarkta mozga, obnavljanje tog ote-enog tkiva nee se ostvariti pomou rege-neracije ve pomou organizacije (v. organizacija). Prema brzini i sposobnosti regene-racije tkiva se mogu podeliti na: 1. tkiva sa visokom stopom regeneracije (gastrointestinalni epitel, epidermis, hematopoezne elije, seminiferni epitel,...); 2. tkiva sa niskom stopom regeneracije (parenhim jetre, bubreg, tiroidna lezda, pljuvana lezda); neka od ovih tkiva mogu da poveaju svoj kapacitet za regeneraciju u izmenjenim uslovima, npr. jetrin parenhim posle parcijalne hepatektomije (tzv. uslovna regeneracija); 3. tkiva bez sposobnosti regeneracije (neuroni).

REGIJA OD INTERESA
(engl. region of interest ), region kojim se na nuklearnomedicinskoj slici definie granica ispitivanog organa. Ovaj nain obrade scintigrafske slike koristi se najee za dobijanje vremenskih krivih aktivnosti, ali i za druge namene obrade i analize.

REGIO
(engl. region, lat. regio), predeo; u anatomiji predeo ili deo tela karakteristine grae ili funkcije.

REGION
(engl. region, lat. regio), v. regio.

REGIONALNI ILEITIS
(engl. iletis regionalis ), zapaljenje jednog dela tankog creva koji pripada ileumu. Najee zahvata zavrni deo ileuma (terminalni ileitis). Obino se javlja kod Crohnove bolesti, ali nastaje i zbog vraanja sadraja iz debelog u taj deo tankog cre-va. Zapaljenje je dugotrajno i moe da dovede do suenja creva i ileusa.

REGISTAR
(engl. register, registry ), u epidemiologiji, kartoteka, dosijei, kojima su obuhvaeni svi sluajevi odreene bolesti ili nekog stanja vezanog za zdravlje u defi-nisanoj populaciji. Ako se bolesnici redovno prate, mogu da se procene stope incidencije, prevalencija, podaci o remisijama, egzacerbacijama, preivljavanju. Na teritoriji Srbije predvieno je formiranje registra za 11 oboljenja i patolokih stanja: 1. psihoze, 2. reu-matska groznica, 3. maligna oboljenja, 4. e-erna bolest, 5. endemska nefropatija, 6. hemofilija, 7. progresivne miine distrofije, 8. hronina insuficijencija bubrega, 9. koronarna bolest srca, 10. opstruktivna bolest plua, 11. narkomanija.

REGISTAR SLEPIH
(engl. Registry of blindness), nacionalni registar podataka lica koja ispunjavaju kriterijum za slepe osobe.

REGRESIONA ANALIZA
(engl. regression analysis ), statistiki metod za predvianje vrednosti jedne varijable Y (zavisne, kriterijum, odziv) na osnovu datih vrednosti jedne ili vie varijabli X (nezavisnih, regresora, prediktora). Pretpostavlja se da se zavisna va-rijabla moe izraziti odreenim regresionim modelom, y=f(X)+e, gde je e sluajna veli-ina sa sredinom 0. Najee se razmatra mo-del linearne regresije, y = a + b X+ e. U regresionoj analizi nepoznati parametri a i b ocenjuju se, na primer metodom najmanjih kvadrata, tako da suma kvadrata odstupanja vrednosti zavisne varijable od ocenjene

regresione linije bude minimalna. Odreuje se me-ra tanosti predvianja ili asocijacije zavi- sne sa nezavisnim varijablama (koeficijent vi-estruke korelacije) i ako je stepen zavisnosti zadovoljavajui, regresija se koristi za predvianje vrednosti zavisne varijable (sa odre-enim stepenom pouzdanosti) na osnovu vre-dnosti nezavisnih varijabli.

REGULACIJA RECEPTORA
(engl. receptor regulation ), promena broja receptora. Nishodna regulacija receptora je smanjenje njihovog broja usled hronine primene lekova agonista receptora (npr. bronhodilatatora koji su adrenergiki beta2-agonisti). Posledica toga je ra-zvoj tolerancije ve posle dve do tri nedelje od poetka primene. Po prestanku primene, tolerancija se za isto toliko vremena gubi. Ushodna regulacija receptora je poveanje njihovog broja kao posledica dugotrajne primene antagonista datih receptora. Na pri-mer, hronina terapija antagonistima beta- -adrenergikih receptora moe da dovede do porasta broja adrenergikih receptora, tako da nagli prekid korienja ovih lekova moe da pogora simptome bolesti, npr. anginu pektoris. Ova pojava se zove sindrom obustave i verovatno je posledica preosetljivosti organizma na endogene kateholamine. Zato je vano da se terapija lekovima koji uzrokuju ushodnu regulaciju receptora ne prekida naglo, ve postepeno.

REGULACIJA TEMPERATURE
(engl. temperature regulation), v. termoregulacija.

REGULATORNI GEN
(engl. regulatory gene ), gen ija je primarna uloga u kontroli sinteze produkata drugih, udaljenih gena. Regulatorni gen kontrolie sintezu represornog proteina.

REGURGITACIJA
(engl. regurgitation ), vra-anje sadraja u suprotnom smeru od normal-nog strujanja. Najee se odnosi na vraanje eludanog soka u jednjak ili duodenalnog sadraja u eludac. Posledica je prepreke normalnom toku ili slabljenja sfinktera (zatvaraa) izmeu pojedinih upljih organa.

REHABILITACIJA
(engl. rehabilitation ), proces optimalno mogueg osposobljavanja invalida u smislu njemu odgovarajue socijalne funkcije, razvijanjem do maksimuma njegovih preostalih fizikih, mentalnih, socijalnih i profesionalnih sposobnosti i mogu-nosti. Rehabilitacija je jedinstven proces i celovit sistem principa, metoda, tehnika i zakonskih propisa, koji slue organizovanom osposobljavanju invalidnih osoba za dalji ivot i regulisanju njihovog poloaja i prava. Rehabilitacija je multidisciplinarna oblast zdravstvene i invalidske zatite u kojoj su ukljuene razliite drutvene delatnosti: zdravstvo i zdravstvena zatita, socijalna za-tita i socijalno osiguranje, vaspitanje i obrazovanje, penzijsko i invalidsko osiguranje, zapoljavanje, privreda, drutveno-politike zajednice, udruenja invalida. Prva faza rehabilitacije je medicinska rehabilitacija, koju sprovodi zdravstvo kroz zdravstvenu zatitu. Ciljevi medicinske rehabilitacije su: sprea-vanje teeg stepena

invalidnosti i hendikepa, osposobljavanje invalida za nezavisnost u voenju svakodnevnog ivota, zapoljavanje i socijalna reintegracija. Zadaci medicinske rehabilitacije su: ouvanje ugroenih i uspostavljanje oteenih funkcija, nadoknada izgubljenih funkcija kroz razvijanje preostalih sposobnosti (kompenzacija) ili zamenu (supstitucija) i prilagoavanje invalida na invalidnost. Medicinsku rehabilitaciju sprovodi tim strunjaka koji obezbeuje potrebne mere i postupke iz delokruga svog rada: lekar specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije - fi-zijatar, lekari specijalisti, konsultanti odgovarajuih specijalnosti, fizioterapeut, radni terapeut, medicinska sestra, socijalni radnik, psiholog, protetiar, defektolog, savetnik za izbor zanimanja. Osim medicinske postoje i profesionalna, socijalna, psihika, obrazovna i druge vrste rehabilitacije.

REIGEROV SINDROM
(engl. Reiger syndrome ), kongenitalan sindrom koji se prenosi autosomno dominantnim nainom. Karakteriu ga: kornealna opalescencija, hipoplastina stroma irisa, iridotrabekularne priraslice i posteriorni embriotokson, mikrokornea ili megalokornea, kornea plana, aniridia, defekti papile, koloboma, ektopia ili zamuenje soiva, glaukom, strabizam, ametropija, disgnatija, hipodoncija prednjih zuba, miotonina distrofija, hipertelorazam, hidrocefalus, hipo-plazija mozga i mentalna retardacija.

REINFEKCIJA
(engl. reinfection ), ponovna, sekundarna infekcija istim mikroorganizmima posle izleenja ili u toku primarne infekcije.

REINTERVENCIJA
(engl. reintervention ), naknadna operativna procedura (operativna revizija), kojom se reavaju postoperativne komplikacije (v. komplikacije). Reintervencija je uvek teka i delikatna procedura; u ranom postoperativnom periodu uvek se izvodi u nepovoljnim okolnostima, zbog krvare-nja, poputanja avova i anastomoza (dehiscencije), ranog ileusa ili postoperativnog peritonitisa, ili tromboze krvnih sudova sa nekrozom organa. Tada je organizam, usled pret-hodne operacije, izrazito smanjene otpornosti, poremeenog metabolizma i iscrpljen, a lo-kalno stanje tkiva sa zapaljenjem, otokom, pojaanom prokrvljenou, fragilnim tkivima koja ne dre av, loim priraslicama i infekcijom ne omoguava pouzdan hirurki zahvat. Mortalitet kod reintervencija u ovom periodu je izuzetno velik, od 12 do preko 70% i zato ih treba, ako je mogue, izbei i konzervativnim merama odloiti novi operativni zahvat najmanje mesec dana od operacije. Ukoliko to nije mogue, u abdominalnoj hirurgiji treba se rukovoditi sledeim stavovinma: a. odluku za reintervenciju doneti samo na osnovu jasnih znakova komplikacija i vitalne ugroenosti, najbolje konzilijarno, i ne odlagati suvie zahvat radi pripreme; b. pripremu sprovesti brzo i efikasno, nadoknaditi krv i belanevine, te-nost, elektrolite, stabilizovati koliko je mo-gue kardiovaskularni sistem i sprovesti potpuno praenje vitalnih funkcija (monitoring); c. krvarenje se mora zaustaviti potpuno, po cenu maksimalne intervencije, poto novo krvarenje bolesnik sigurno nee moi da izdri; d. izvriti potpunu reviziju i uklanjanje priraslica iz trbuha, isprati i drenirati sve prostore gde se skuplja tenost ili patoloki sadraj; e. izbegavati anastomoze i kontinuitet digestivnog trakta uspostavljati putem stoma; f. operativnu ranu zatvoriti uz postavljanje produnih avova; g. u postoperativnom toku sprovesti

intenzivnu terapiju uz totalnu parenteralnu nutriciju i adekvatnu antibiotsku terapiju. Tek kada proe 6 nedelja od operacije, reintervencija se moe planirati kao standardan, mada tehniki uvek tei operativni zahvat, zbog prisustva oiljaka i priraslica.

REISSNEROVA MEMBRANA
(engl. Reissner's membrane, lat. membrana vestibularis), tanak, dvoslojni omota koji se koso prostire od unutranje ivice spiralnog limbusa do spiralnog ligamenta, odvajajui pri tom skalu vestibuli od kohlearnog duktusa. Deo Reissnerove membrane okrenut ka kohlearnom duktusu obloen je zaravnjenim epitelnim elijama. Apikalni segment ovih elija ima kratke mikrovile, a bazalni deo je naboran i pokazuje brojna vakuolarna proirenja i mikropincitotike vezikule. elije lee na bazalnoj membrani. U delu prema skali ve-stibuli nalaze se kolageni mikrofibrili i sloj elija nalik na fibrocite bez bazalne membrane. Smatra se da R. m. ima ulogu u meta-bolizmu vode i elektrolita.

REITEROV SINDROM
(engl. Reiter's syndrome ), oboljenje iz grupe seronegativnih spondiloartropatija koje karakterie tetrada: urogenitalna ili intestinalna infekcija, artritis, promene na oima (konjunktivitis, iridociklitis) i promene na koi (keratoderma blenoragika) i sluzokoi (glans penisa, usna sluzokoa).

REKOMBINACIJA
(engl. recombination ), 1. fizika interakcija genoma dva virusa u kojoj novostvoreni virusni genom sadri informacije koje se ne nalaze u roditeljskim virusima. Kod DNK i pojedinih RNK virusa sa geno-mom iz jedne molekule dolazi do intramo-lekularnih rekombinacija; 2. proces u kome se hromozomi ili molekuli DNK prekidaju i nastali fragmenti se spajaju u novim kombinacijama. Mogu da nastanu u ivim elijama - npr. u procesu crossing-overa tokom mejoze ili in vitro upotrebom preienih DNK i enzima koji prekidaju i spajaju DNK lance. Nastaje potomak sa kombinacijom gena koja se razlikuje od kombinacije gena kod roditelja nastala nezavisnim razdvajanjem i putem crossing-overa.

REKOMBINANT
(engl. recombinant ), 1. novi organizam ili elije nastale kao rezultat rekombinacije; 2. rekombinovana DNK ili klon koji sadri rekombinovanu DNK.

REKOMBINANTNA DNK
(engl. recombinant DNA), DNK molekul nastao od delova koji potiu od vie roditeljskih molekula.

REKON
(engl. recon), najmanja jedinica DNK sposobna da se rekombinuje (Benzer, 1955).

REKONSTRUKCIJA ONIH KAPAKA


(engl. reconstruction of eyelids ), operativne tehnike kojima se rekonstruiu deformisani kapci, zbog uroenih ili steenih promena na njima (epikantus, ankiloblefaroni, entropiumi, ektropioni, kolobomi).

REKTALNA ANESTEZIJA
(engl. rectal anesthesia), v. anestezija.

REKTALNI KARCINOM
(engl. rectal cancer ), maligni tumor zavrnog dela debelog creva koji raste unutar creva. U poodmaklim stadijumima probija zid i urasta u okolne strukture, dajui metastaze u limfnim lezdama i jetri. Ovo je jedan od najeih karcinoma. Prvi simptomi vezani su za poremeaje pranjenja, pojavu sluzi i krvi u stolici. Le-enje se sastoji u hirurkom odstranjivanju zahvaenog dela creva i otvaranju privremenog ili stalnog otvora na prednjem trbu-nom zidu (kolostoma).

REKTALNI PREGLED
(engl. rectal exam), palpatorni pregled zavrnog dela debelog creva pomou prsta zatienog rukavicom i namazanim nekim lumbrikantnim sredstvom (vazelin).

REKTALNI PROLAPS
(engl. rectal prolapse ), predstavlja ispadanje dela debelog creva kroz analni otvor. Postoji nepotpuni prolaps, ukoliko ispada samo sluzokoa, ili potpuni (procidentia) kada ispadaju svi slojevi zida.

REKTALNO KRVARENJE
(engl. rectal bleeding ), zove se i rektoragija (lat. rectorrhagia), hematohezija (lat. hematochezia); pojava svee crvene ili tamne krvi putem stolice koja moe ali ne mora da bude pomeana sa stolicom.

REKTOCELA
(engl. rectocele ), vreasto is-pupenje donjeg dela rektuma u vaginu, zbog njenog oslabljenog zadnjeg zida, obino kod starijih osoba.

REKTOPEKSIJA
(engl. rectopexy), operativna procedura koja se izvodi kod ispadanja (prolapsa) debelog creva kroz mar. Ovim operativnim zahvatom fiksira se olabavljeni i izdueni deo debelog creva (rektum i

sigmoidni kolon) za sakralnu (krsnu) kost i tki-vne strukture zadnjeg zida karlice. Fiksacija se postie ili direktnim avom ili pravlje-njem ome od stranog (aloplastinog) neresortivnog materijala (prolen, dakron, sin-tofil) kojom se obavija rektum i fiksira za sakralnu kost. Ova operacija (Wells i Parks) veoma je uspena i javlja se manje od 2% recidiva.

REKTUM
(engl. rectum, lat. rectum ), terminalni deo gastrointestinalnog trakta koji se sastoji od dva segmenta: gornjeg (pravi rektum) i donjeg (canalis analis). Struktura pravog rektuma: 1. tunica mucosa: a) epitel - jednoslojan cilindrian epitel u kome se nalazi poneka apsorptivna elija i dosta peharastih elija. Epitel formira mnogo dubokih kripti; b) lamina propria - rastresito vezivno tkivo sa razbacanim limfnim vorovima; c) lamina muscularis mucosae - sloj glatkih miinih elija. Tunica mucosa je podeljena na tri odvojena nabora (plicae transversales recti), od kojih je jedan na desnoj, a dva na levoj; 2. tela submucosa - dobro vaskularizovan i inervisan sloj rastersitog vezivnog tkiva; 3. tunica muscularis - glatke miine elija koje su raspo-reene u unutranji cirkularni i spoljanji longitudinalni sloj; 4. tela subserosa - rastresito vezivno tkivo; 5. tunica serosa - peritoneum. Umesto tunicae serosae i tele subserosae, retroperitonealni deo r. je pokriven tunicaom adventitiaom.

RELAKSIRAJUI FAKTOR ENDOTELA


(engl. endothelium-derived relaxing factor), v. EDRF.

RELAPS
(engl. relapse), ponovna pojava simptoma bolesti od koje se bolesnik bio oporavio.

RELAPSIRAJUI POLIHONDRITIS
(engl. relapsing polychondritis), v. polihondritis recidivans.

RELATIVNA TELESNA MASA, RTM


(engl. relative body weight ), antropometrijski poka-zatelj stanja uhranjenosti koji predstavlja od-nos izmeu stvarne (izmerene) i idealne telesne mase (prema Demoleovoj formuli) izraen u procentima. Normalnu uhranjenost definie vrednost RTM = 90-110%. RTM se koristi za procenu stanja uhranjenosti u uzrastu 20-50 godina.

RELATIVNI REFRAKTORNI PERIOD


(engl. relative refractory period ), deo refraktornog perioda koji sledi posle apsolutnog refraktornog perioda; vreme u kome eksci-tabilna membrana moe da generie nov akcioni potencijal, ali samo pod dejstvom stimulusa iji je intenzitet vei od pragovnog stimulusa.

RELATIVNI RIZIK

(engl. relative risk ), odnos proporcije (stope) obolelih, ili umrlih, od neke bolesti u grupi koja je izloena nekom faktoru koji se prouava i odgovarajue proporcije grupe koja nije izloena tom faktoru (npr. puaa i nepuaa).

REM
(engl. rapid eye movement), skraenica za brzi oni pokret. V. REM spavanje.

REMINERALIZACIJA ZUBA
(engl. teeth remineralization ), proces ponovnog deponovanja mineralnih soli u demineralizovane delove zubnih tkiva, najee glei.

REMISIJA
(engl. remission), delimino ili potpuno nestajanje klinikih simptoma hroninih ili malignih bolesti. Moe da nastne spontano ili kao rezultat terapije. Remisija moe biti trajna i tada znai izleenje.

REMITENTNO
(engl. remittent ), vraanje na normalno stanje ili na normalan interval; izraz koji se koristi u opisu odlika nekih tempe-raturnih krivulja.

REM SPAVANJE
(engl. REM sleep), vrsta spavanja koja prati sporotalasno spavanje i odlikuje se desinhronizacijom u EEG-u, ato-nijom skeletnih miia, brzim onim pokretima i mentalnim sadrajem - snovima.

RENALNA MEDULA
(engl. renal medulla, lat. medulla renalis ), deo bubrenog parenhima koji se sastoji od pravih delova proksimalnog i distalnog tubula, Henleove petlje i sabirnih kanalia.

RENALNA PAPILA
(engl. renal papilla, lat. papilla renalis ), vrh bubrene piramide koji prodire u malu aicu; 200 700 papilarnih duktusa se, formirajui areu cribrosu, otvaraju u predelu r. p. koja je obavijena pseudoslojevitim cilindrinim epitelom koji se nastavlja na prelazni epitel aica.

RENALNA PIRAMIDA
(engl. renal pyramid, medullary pyramid, lat. pyramis renalis ), kupasta masa medularne supstance sa blago konveksnom bazom koja nalee na korteks, a vrhom ili papilom prominira u malu aicu. Medularni zraci se pruaju od baze r. p. u korteks. Osim krvnih i limfnih sudova, nemijeliniziranih

nervnih vlakana, r. p. se sastoji i od pravih sabirnih kanalia, papilarnih kanala i Henleovih petlji. Postoji 8 - 18 r. p. u humanom bubregu.

RENALNI
(engl. renal), odnosi se na bu-breg.

RENALNI GLOMERUL
(engl. renal glome-rulus, lat. glomerulus corpusculi renalis ), skup 10 - 50 kapilarnih petlji koje se nalaze u Bowmanovoj kapsuli, a direktno su obavijene njenim visceralnim slojem. Poto uu u korpuskul aferentne arteriole se granaju na 4 - 8 primarnih granica, od kojih se svaka iri u mreu kapilara, formirajui po jedan glome-rularni lobulus. Lobulusi su meusobno anastomozirani. Svi kapilari se potom ponovo ujedinjuju da bi formirali eferentnu arteriolu, tako da r. g. predstavlja arterio-arterijalnu anastomozu. Sa Bowmanovom kapsulom r. g. formira renalni korpuskul.

RENALNI KALKULUS
(engl. renal calculus ), prisustvo kamena u bubregu, odnosno njegovim upljinama, mineralnog ili metabo-likog porekla.

RENALNI KORPUSKUL
(engl. renal corpuscle, Malpighian corpuscle, lat. corpusculum renale ), inicijalni deo nefrona, koji se sastoji od Bowmanove kapsule i bubrenog glo-merula. R. k. ima vaskularni pol gde aferentne i eferentne arteriole ulaze i izlaze, i urinarni pol gde poinje proksimalni tubul.

RENALNI KORTEKS
(engl. renal cortex, lat. cortex renalis ), deo renalnog parenhima, sastavljen od renalnih korpuskula, proksimalnih i distalnih konvoluta, lunih sabirnih kanalia i medularnih zraka.

RENALNI LOBULUS
(engl. renal lobule, lat. lobulu renalis ), mali deo renalnog korteksa koji se sastoji od medularnog zraka i tkiva koje mu je asocirano.

RENALNI LOBUS
(engl. renal lobe, lat. lobus renalis ), deo parenhima bubrega sastavljen od piramide i dela korteksa iznad piramide.

RENALNI SINUS

(engl. renal sinus, lat. sinus renalis ), zaravnjena upljina u bubregu kroz koju prolaze renalna arterija, renalna vena, limfatici i nervi; u r. s. su smetene bubrena karlica i aice. R. s. je ispunjen uglavnom masnim tkivom i komunicira sa hilusom.

RENALNI TUBULI
(engl. renal tubule, uriniferous tubule ), tubularni deo nefrona kroz koji prolazi primarna mokraa. Procesi reapsorpcije i sekrecije u tubulima omoguavaju nastajanje mokrae.

RENDGENOSKOPIJA
(engl. X-ray scopy), dopunska dijagnostika metoda koja po redosledu pregleda dolazi odmah iza rendge-nografije, a primenjuje je radiolog ukoliko smatra da je potrebna u cilju donoenja rendgenskog zakljuka. Rendgenoskopija je posmatranje nekog organa na fluorescentnom ekranu, ili u savremenim uslovima na TV monitoru pod dejstvom rendgenskih zraka. Rendgenoskopija plua i srca je metoda izbora u praenju dinamike pulzirajuih intratorakalnih struktura i respiratornih pokreta preage. I dok je radiografija osnovni dijagnostiki postupak koji prua obilje podataka, a pre svega jer se primenjuju male ekspozicione doze, rendgenoskopija je subjektivna metoda kod koje se mnoge sitne patoloke promene mogu prevideti, a pacijent i radiolog su znatno vie ozraeni.

RENDGENSKI SNIMAK
(engl. X-ray), vizuelna crno-bela manifestacija konusne projekcije trodimenzionalnog tela u jednoj ravni, ravni filma, nastala sumacijom svih slojeva kroz koje su proli rendgenski zraci na eksponiranom, razvijenom, fiksiranom i osuenom filmu stavljenom na negatoskop.

RENDU-OSLER-WEBER,
v. Osler-Weber-Rendu.

RENHOSPAZAM
(engl. snoring), hrkanje, buno i hrapavo disanje u toku spavanja ili kome. Nastaje usled vibracija mekog nepca, a ponekad i glasnih ica u toku inspirijuma.

RENIN
(engl. renin ), proteolitiki enzim koji granularne elije bubrega oslobaaju u cirkulaciju kada je protok krvi kroz bubreg sma-njen (akutno smanjenje krvnog pritiska ili redukcija volumena plazme). Mehanizmom negativne povratne sprege regulie krvni pritisak ili volumen plazme. Renin sadre i drugi organi (mozak, srce, nadbubrene lezde). Supstrat za renin je angiotenzinogen. U reakciji sa angiotenzinogenom nastaje angiotenzin I, koji pod uticajem angiotenzinaze izaziva stvaranje angiotenzina II. Angiotenzin II je snaan vazokonstriktor koji poveava krvni pritisak. Ekscesivna produkcija renina daje sindrom renalne hipertenzije, to je i razlog da se aktivnost ovog enzima

odreuje u krvi.

RENOGRAFIJA
(engl. renography ), rendgensko snimanje bubrega: nativni snimak bubrega, rendgensko snimanje regiona kome pripadaju bubrezi, mokraovodi i mokrana beika; intravenska pijelografija (IVP) , rendgensko snimanje urinarnih puteva, prebojavanjem jodnim kontrastom koji se daje u venu; renovazografija , R snimanje krvnih sudova bubrega, prebojavanjem kontrastom koji se daje preko arterijskih sudova.

RENOVASKULARNI
(engl renovascular ), oznaava promene na krvnim sudovima bubrega, a u zavisnosti od veliine krvnih sudova na kojima se javljaju promene i brzine njihovog nastanka razlikuje se i kliniko ispoljavanje ovih bolesti. Najee se upotreb-ljava u oznaavanju povienog krvnog pritiska koji je uzrokovan suenjem krvnih sudova bubrega.

REO VIRUSI
(engl. respiratory enteric orphan viruses ), porodica RNK virusa sa karakte-ristinim dvolananim segmentiranim geno-mom. Od est rodova za oveka su znaajni samo ortoreo virusi (asimptomatske ili blage respiratorne infekcije), orbi virusi (virus Kolorado-krpeljske groznice) i rota virusi.

REOLOGIJA
(engl. rheology), ispitivanje protoka materije kroz cevi. Reologija je znaajna za ispitivanje protoka krvi kroz krvne sudove. V. hemoreologija.

REORGANIZACIJA
(engl. reorganization ), proces preraspodele mesta u strukturi neke organizacije, uloge i/ili odgovornosti pojedinih delova jedne organizacije odn. strukturirane celine (reorganizacija preduzea ili ustanove) ili nekog sistema (reorganizacija sistema zdravstvene slube i sl.), u cilju postizanja bolje podele rada i radnih efekata i efikasnije organizacije delatnosti organizacije ili sistema u celini. Reorganizacija se vri posle ozbiljnih socijalno-ekonomskih izuavanja, studija i pilot projekata, kojima se, primenom nauno--istraivake metodologije, teorijski i prak-tino mogu pretpostaviti unapreenje i bolji razvoj neke organizacije ili sistema.

REP
(engl. tail, lat. cauda), v. kauda.

REPARACIJA

(engl. reparation), obnavljanje oteenog tkiva. Obnavljanje oteenog tkiva moe da se izvri samo pomou procesa regeneracije (v. regeneracija), samo pomou procesa organizacije (v. organizacija), ili pomou kombinacije procesa regeneracije i organizacije. Za organizam bi bilo idelano kada bi se obnavljanje oteenog tkiva uvek vrilo pomou procesa regeneracije. Naalost, regeneracija nekada nije uopte mogua, ili je delimino mogua, pa u takvim sluajevima obnavljanje oteenog tkiva vri se pomou procesa organizacije.

REPATO JEDRO
(engl. caudate n., lat. n. caudatus), v. nukleus kaudatus.

REPELENT
(engl. repelent), supstanca koja odbija insekte.

REPLIKACIJA
(engl. replication ), razmnoa-vanje virusa koje se odvija u est faza: adsorpcija, penetracija, dekapsidacija, biosinteza, sazrevanje (sklapanje), oslobaanje. Biosinteza virusnih sastavnih delova dirigovana je informacijama virusnog genoma, a odvija se uz pomo virusnih i elijskih enzima i elijskih organela. Energetski je zavisna i moe da se odvija samo u ivoj eliji.

REPOLARIZACIJA
(engl. repolarization ), 1. ponovno uspostavljanje polarnosti; 2. faza akcionog potencijala koja sledi posle faze depolarizacije i koja dovodi membranski potencijal na vrednost u miru; obnavljanje mirovnog ili polarisanog stanja membrane nerva ili mi-inog vlakna tokom oporavka od kondukcije impulsa ili serije impulsa. Tokom repolariza-cije joni difunduju nazad da obnove polarisa-nost membrane i osposobe nerv za ponovnu aktivnost.

REPOZICIJA
(engl. reposition, lat. repositio ), vraanje u normalan poloaj, vraanje na mesto, nametanje. Zadatak repozicije je da se dislocirani fragmenti dovedu u anatomski poloaj.

REPRESIJA
(engl. repression ), 1. spreavanje (inhibicija) transkripcije ili translacije usled vezivanja represornog proteina za operator na molekulu DNK ili na specifino mesto na iRNK; 2. prestanak sinteze jednog ili vie enzima kada produkti reakcija, koje oni kata-lizuju, dostignu kritinu koncentraciju.

REPRESORNI GEN

(engl. repression gen), v. regulatorni gen.

RESA
(engl. fringe, lat. fimbria), v. fimbrija.

RESE
(engl. fringes, lat. fimbriae), v. fimbrije.

RESEKCIJA CREVA
(engl. bowel resection ), uklanjanje dela creva zbog tumora ili drugog patolokog procesa (angiodisplazija, divertikul sa ili bez komplikacija). Rekonstrukcija nakon resekcije se izvodi jednom od razliitih vrsta anastomoza. Danas je u praksi sve ee primena mehanikih ivaa - staplera.

RESEKCIJA TRAHEJE
(engl. partial resection of the trachea ), parcijalno odstranjenje traheje sa termino-terminalnom anastomozom koja se izvodi kod tumora, oiljnih stenoza i malacije.

RESEKTOSKOP
(engl. resectoscope ), specijalni endoskopski instrument za transuretralno elektrohirurko uklanjanje promena u mokranoj beici, prostati i uretri.

RESICA
(engl. uvula, lat. uvula), mali, neparan produetak zadnjeg dela mekog nepca koji visi u ustima. Obloena je ploasto-slojevitim epitelom bez oroavanja, ispod koga se nalazi rastresito vezivno tkivo lamine proprie, bogato elastinim vlaknima. Nekoliko grupa mu-koznih tubula i skeletnih miinih vlakana m. uvulae nalaze se u unutranjosti r.

RESICE
(lat. villi), v. vili.

RESIAST JEZIK
(engl. furrowed tongue ), naborana sluzokoa jezika, nepoznate etiologije. Stanje jezika je odraz opteg zdrav-stvenog stanja, a posebno digestivnog trakta. Ovo stanje je u poetku bez simptoma, a u kasnijoj fazi razvijaju se znaci lokalnog zapa-ljenja. Leenje je simptomatsko.

RESORPCIJA

(engl. resorption), etapa farmakokinetike u kojoj lek prelazi u krvnu cirkulaciju sa mesta primene: iz digestivnog trakta, sa mesta ubrizgavanja, iz plua posle udisanja ili sa koe ili sluznice.

RESORPCIJA ZUBA
(engl. teeth resorp-tion ), fizioloki proces na korenovima mlenih zuba koji obezbeuje laku smenu zuba. Ukoliko se resorpcija korena zuba javi na stalnim zubima ili na mlenim zubima pre fizioloke smene radi se o patolokoj resorpciji.

RESORPTIVNA ARTROPATIJA
(engl. resorptive arthropathy), artropatija koju karakteriu vee destruktivne (resorptivne) prome-ne na zglobnim okrajcima.

RESPIRACIJA
(engl .respiration ), disanje, 1. osnovni metaboliki proces u eliji u kojem se pomou kiseonika oksidiu organske materije dajui energiju, ugljen-dioksid i vodu; 2. izme-na gasova (kiseonika i ugljen-dioksida) izmeu vazduha i elija. Sastoji se od ventilacije i difuzije gasova na nivou plunih i tkivnih kapilara. Abdominalna r. ( engl. abdominal r. ), ostvaruje se uglavnom radom dijafragme; aerobna r. ( engl. aerobic r. ), u kojoj se koristi kiseonik za proizvodnju energije; anaerobna r . (engl. anaerobic r. ), u kojoj se energija oslobaa iz hemijskih reakcija koje ne koriste kiseonik; arteficijelna r. ( engl. arteficial r. ), v. arteficijelna ventilacija; elijska r . ( engl. cell r. ), v. respiracija; kostalna r . (engl. costal r. ), koja se ostvaruje uglavnom radom interkostalnih i drugih torakalnih miia; spoljanja r . (external r.), u kojoj se gasovi razmenjuju na nivou plunih kapilara tako da kiseonik difunduje iz alveola u krv a ugljen-dioksid je naputa i prelazi u alveole; tkivna r. (tissue r.), v. unutranja r.; unu-tranja r. ( engl. internal r. ), u kojoj se gasovi razmenjuju na nivou tkivnih kapilara tako da kiseonik difunduje iz krvi u elije a ugljen- -dioksid iz elija u krv.

RESPIRACIONA MEMBRANA
(engl. respiratory membrane ), membrana respiratornih bronhiola, alveolarnih duktusa i alveola kroz koju se vri razmena gasova. Sastoji se od sloja surfaktanta, alveolarnog epitela i kapilarnog endotela.

RESPIRACIONI CENTAR
(engl. respiratory center ), nalazi se u medulopontinoj regiji i vri automatsku kontrolu disanja na osnovu impulsa koji stiu iz hemoreceptora, mehano-receptora plua, proprioreceptora, baroreceptora i struktura centralnog nervnog sistema (korteks, hipotalamus, limbiki sistem) koji utiu na disanje u toku gutanja, govora, bola, straha itd. Stimulie ga hipoksija, hiperkapnija i poveana koncentracija H+ jona, a odgo-vor na ove promene je stimulacija disanja.

RESPIRACIONI KOLINIK

(engl. respiratory quotient, RQ), odnos izmeu koliine osloboenog ugljen-dioksida (CO2) i utroenog kiseonika (O2) za vreme oksidacije neke energetske materije; njegova vrednost zavisi od vrste hranjive supstance koja preteno oksidie u momentu merenja - za ugljene hidrate iznosi 1, za masti 0,71, a za proteine 0,83; za meovitu ishranu iznosi 0,825.

RESPIRACIONI SISTEM
(engl. respiratory system), pribor za disanje, organi ukljueni u izmenu gasova izmeu spoljanje sredine i krvi. Sastoji se od disajnih puteva, plua i grudnog koa.

RESPIRACIONI VOLUMEN, TV
(engl. tidal volumen, Vt), volumen vazduha koji se inspirie i ekspirie pri normalnoj, neforsiranoj respiraciji.

RESPIRATOR
(engl. respirator), aparat koji se koristi pri intenzivnoj nezi bolesnika, obez-beujui dovod vazduha obogaenog kise-onikom i lekom, odreene temperature i vla-nosti, u pacijentova plua. Osnovni princip rada respiratora je primena intermitentnog po-zitivnog pritiska ime se omoguava inflacija plua usled promene pozitivnog pritiska u va-zdunim putevima pacijenta. Inspiratornu fa-zu (udah) respirator prekida pri postizanju una-pred odreenog pritiska, respiratornog volumena ili vremena, dok je ekspiratorna faza (izdah) spontana. Dovod vazduha u respirator moe se obezbediti na dva naina: priklju-enjem na centralni dovod medicinskog vazduha ili kompresorom koji je tada sastavni deo aparata. Posle prolaska kroz bakterijski filter, vazduh i kiseonik se u unapred zadatoj procentualnoj smei meaju, smea prolazi kroz ovlaiva i greje se do unapred odreene temperature. Ukoliko se dodaje lek, on se u inspiratornu smeu gasa nebulizerom ubrizgava finim rasprivanjem. Pomou insuflacionog generatora, sklopa senzora i ventila, inspiratorni vazduh se pod zadatim pritiskom i protokom, preko inspiratornog ventila, dovodi u plua pacijenta, a preko ekspiracionog ventila vraa na pripremu inei tako zatvoreni pneumatski krug. U zavisnosti od savremenosti aparata, merni sistemi mogu biti pneumatski ili elektronski, a merene veliine su: respiratorni (tidal) volumen, frekvencija disanja, minutni volumen (proizvod prethodnih veliina), pritisak u disajnim putevima pacijenta, temperatura inspiratorne smee gasa, komplijansa i rezistansa. Kontrolni sistem obezbeuje postavljanje graninih vrednosti parametara mehanike ventilacije, ime se omoguava startovanje alarmnih sistema pri dostizanju postavljenih graninih opsega. Respirator, u zavisnosti od udela spontanog disanja, moe da podri nekoliko oblika mehanike ventilacije i to od potpuno mehanikog, preko meovitog do spontanog disanja pacijenta u krugu aparata. Komorski r ., respirator u kome se nalazi celo telo pacijenta; Drinkerov r. , elina plua, mehaniki respirator kod koga je celo telo izuzev glave unutar metalnog tanka koji je zaptiven u predelu vrata. Arteficijalna ventilacija izvodi se naizmeninim stvaranjem pozitivnog, odnosno negativnog pritiska vazduha unutar tanka; pritiskom kontrolisani r. , aparat za arteficijelnu ventilaciju (vetako disanje) koji obezbeuje unapred odreeni pritisak gasova u toku inhalacije, dok se volumen gasa koji se kree menja zavisno od otpora; volumenom kontrolisani r. , aparat za arteficijelnu ventilaciju (vetako disanje) koji obez-beuje unapred odreeni volumen gasa tokom inhalacije, dok se pritisak potreban da pokree volumen menja zavisno od otpora.

RESPIRATOR UPRAVLJAN PRITISKOM


(engl. pressure cycled respirator ), prekida inspiratornu fazu po postizanju unapred definisanog pritiska u krugu respiratora. Respiratorni volumen je promenljiv i varira u zavisnosti od promene otpora u vazdunim putevima, plune komplijanse i neprekidnosti ventilacionog kruga. Ovi respiratori ne mogu da proizvedu pritisak u vazdunim putevima iznad 40 - 50 mbar i da postignu adekvatnu ventilaciju kod pacijenata sa niskom komplijansom. Ne upotrebljavaju se za dugotrajnu mehaniku ventilaciju kod pacijenata sa plunom insuficijencijom, ali prednost im je to ne razvijaju visok pritisak u vazdunim putevima to smanjuje opasnost od barotraume i lako prilagoavanje spontanom di-sanju.

RESPIRATOR UPRAVLJAN VOLUME-NOM


(engl. volume cycled respirator ), u najiroj je upotrebi i prekida inspiratornu fazu po postizanju unapred definisanog respiratornog volumena. Najvei nedostatak ovih respiratora je mogunost nastanka visokog pritiska u vazdunim putevima. Respiratorni i minutni volumen se kontroliu i reguliu neposredno, konstantni su i nezavisni od pa-tofiziolokih zbivanja u pluima, to je pogodno za dugotrajnu mehaniku ventilaciju.

RESPIRATORNA ACIDOZA
(engl. respiratory acidosis ), poremeaj normalnog acidobaznog stanja koji nastaje zbog poveanja kiselih (pozitivnih) jona vodonika i smanjenja bikarbonata u krvi i tkivu usled hiperkapnije u globalnoj respiratornoj insuficijenciji.

RESPIRATORNA ALKALOZA
(engl. respiratory alkalosis ), poremeaj normalnog acidobaznog stanja koji nastaje zbog poveanja pH vrednosti krvi i tkiva usled hiperventilacije i hipokapnije.

RESPIRATORNA FREKVENCIJA
(engl. respiratory rate ), pokazuje broj disajnih ciklusa u minuti. Pri mirnom disanju respiratorna frekvencija je 14 do 20 udaha u minutu i dovodi do izmene 6 do 7 litara vazduha. Svaki udah sadri 500 do 600 ccm vazduha to se naziva disajni volumen. Ubrzano disanje povrnih respiracija (tahipnea) moe poveati minutnu ventilaciju. S druge strane, ako je smanjena brzina udaha, tahipnea samo kompenzuje smanjenu koliinu vazduha koja se razmenjuje pri svakoj respiraciji. Bolesnici sa restrikcijskim poremeajima (fibroze plua, pleuralni bol, podignuta dijafragma, fiksirani obim grudnog koa), diu ubrzano i povrno. Usporeno disanje (bradipnea) moe biti posledica dijabetine kome, depresije disanja izazvanog lekovima i poveanog intrakranijalnog pritiska.

RESPIRATORNA INSUFICIJENCIJA
(engl. respiratory faillure), stanje koje karakterie smanjen parcijalni pritisak kiseonika u arterijskoj

krvi (hipoksemija), bilo izolovan ili udruen sa poveanjem parcijalnog pritiska ugljen-dioksida u arterijskoj krvi (hiperkapnijom). Nastaje kao posledica oboljenja respiratornog sistema (opstruktivne bolesti disajnih puteva, pneumonije, fibroze plua, akutnog respiratornog distres sindroma, mehanike opstrukcije disajnih puteva), kardiovaskularnih oboljenja (tromboembolije plua, kardiogenog edema plua, anta izmeu plune i sistemske cirkulacije), oboljenja zida grudnog koa i pleure (velikog pleuralnog izliva, opsenih pleuralnih priraslica, pneumotoraksa, kifoze, skolioze), kod ekstremne gojaznosti (Pickwickov sindrom) i kod neuromuskularnih poremeaja. Po nastanku moe da bude akutna ili hronina, a po ispoljavanju latentna (samo u naporu) ili manifestna (uvek prisutna). Parcijalnom se naziva kada je prisutna samo hipoksemija, a globalnom kada postoji i hiperkapnija. Dijagnostikuje se analizom respiratornih gasova u arterijskoj krvi. Obino se komplikuje respiratornom acidozom (v. respiratorna acidoza).

RESPIRATORNA JEDINICA
(engl. respiratory unit ), najmanja morfo-funkcionalna komponenta plua koja odgovara plunom acinusu.

RESPIRATORNA MUKOZA
(engl. respiratory mucosa, lat. tunica mucosa nasi ), tunica mucosa koja oblae upljinu nosa i nazofarinksa. Struktura: 1. pseudoslojevit cilijarni epitel sa peharastim elijama; 2. lamina propria rastresito vezivno tkivo sa dosta meovitih lezda, slobodnih limfocita i velikih vena sa proirenjima koja formiraju razgranat venski pleksus, posebno dobro razvijen u nosnoj sluzokoi i nosnim koljkama. Lamina propria je u tesnoj vezi sa periostom ili pe-rihondrijumom.

RESPIRATORNA ZONA
(engl. respiratory zone ), zajedniki termin za strukture plua koje su ukljuene u razmenu gasova: alveole, alveolarni kanalii, alveolarne kesice i respiratorne bronhiole. Prosena povrina r. z. iznosi oko 150 m2.

RESPIRATORNI AREST
(engl. respiratory arrest ), zastoj disanja. Moe biti primaran , kao posledica opstrukcije disajnih puteva, nea-dekvatnog rada respiratornog centra ili slabosti respiratornih miia ili sekundaran , kao posledica sranog zastoja. Potpuni disajni zastoj se kliniki manifestuje odsustvom pokreta spontane ventilacije kod osobe bez svesti, uz postojanje cijanoze. Moe da nastane i akutno kod svesne osobe, zbog opstrukcije disajnih puteva stranim telom. Ako due traje, nastupa brzo srani zastoj, jer progresivna hipoksemija utie nepovoljno na rad srca.

RESPIRATORNI DISTRES SINDROM


(engl. adult respiratory distress syndrom - ARDS ), akutna respiratorna insuficijencija koja se javlja kod razliitih oboljenja ili povreda: sepse, oka, udisanja otrovnih gasova, virusne pneumonije, aspiracije eluda-nog sadraja, neurolokih povreda, predoziranja narkoticima i dr. Praen je

visokim mortalitetom. Posledica je primarnog poveanja propustljivosti plune mikrocirkulacije koja nastaje usled oteenja zida kapilara.

RESPIRATORNI DISTRES SINDROM NO-VORO ENADI


(engl. respiratory distress syndrom of the newborn ), najee se javlja kod prevremeno roene dece (nedonoadi), dece dijabetinih majki i roene carskim rezom. Sindrom ima dva oblika: sindrom hijaline membrane i idiopatski respiratorni distres novoroenadi.

RESPIRATORNI INDEKS
(engl. respiratory index), mera za pokretljivost grudnog koa. Oznaava razliku izmeu maksimalnog udaha i maksimalnog izdaha, izraenu u cm.

RESPIRATORNI OTPOR
(engl. respiratory resistance ), mera otpora protoka vazduha koji prolazi kroz disajne puteve pacijenta. Fizioloki predstavlja zbir otpora u disajnim putevima i otpora u tkivu i oznaava indikaciju opstrukcije u vazdunim putevima pacijenta. Vea vrednost rezistanse znai da je potrebna vea razlika pritisaka da bi se odrao eljeni protok vazduha. U toku meha-nike ventilacije, vrednost rezistanse se po-veava. Respirator izraunava njenu vrednost na osnovu vrednosti za maksimalni protok i vrednosti pada pritiska u vazdunim putevima pacijenta koji se dobija kao razlika pritiska u respiratoru (maksimalni pritisak) i pritiska u pluima (plato-pritisak + PEEP). Dok je protok gasa u vazdunim putevima pacijenta laminaran, rezistansa nije zavisna od veliine protoka. U praksi, protok gasa ima turbulentnu prirodu, te se stvarna vrednost rezistanse menja linearno sa vrednou protoka. Zato se vri normalizacija na standardni protok od 0,5 L/sek.

RESPIRATORNI SINCICIJALNI VIRUS


(engl. Respiratory Syncytial Virus ), RNK virus iz roda pneumo virusa porodice paramikso virusa. Najznaajniji je uzronik oboljenja donjih respiratornih puteva (bronhioloitis, pneumonija) kod novoroenadi i male dece. Najosetljivija su deca uzrasta 2 - 6 meseci. Virus je veoma kontagiozan, a infekcija se prenosi direktnim ili indirektnim kontaktom sa respiratornim sekretima.

RESPIRATORNI SISTEM
(engl. respiratory system, lat. apparatus respiratorius, systema respiratorium ), ine svi organi primarno ukljueni u unoenje kiseonika u krv i eliminaciju ugljen-dioksida iz krvi. R. sistem se sastoji od tri dela: sprovodnog, respiratornog i ventilacionog. U sprovodni deo spadaju svi delovi ovog sistema kroz koje vazduh dolazi do alveola: nos, grkljan (larinks), dunik (trahea), dunice (bronhi) i celo bronhijalno stablo sve do respiratornih bronhiola. U respiratorni deo spadaju samo alveole, a njih ima u respiratornim bronhiolama, alveolarnim hodnicima i alveolarnim vreicama. U ventilacioni deo spadaju: grudna duplja, meurebarni miii i elastino tkivo plua.

RESPONDER
(engl. responder), osoba kod koje se posle hemioterapije, zraenja ili drugog leenja smanjio tumor najmanje za 50%.

RESTRIKCIJA
(engl. restriction ), suenost, stegnutost, nemogunost irenja. Restrikcija u ventilaciji plua karakterie se smanjenjem plunih volumena i kapaciteta. Postoji kod plune fibroze, bolesti pleure, poremeaja funkcije grudnog koa, obilnih plunih infiltrata, pleuralnog izliva, pneumotoraksa i poremeene pokretljivosti dijafragme i neuromuskularnih bolesti.

RESTRIKCIONI ENZIMI
(engl. restriction enzymes), restrikcione endonukleaze, enzimi koji seku DNK molekul na mestima sa specifinim nizom nukleotida (obino dugim 4 - 6 bp), a nazivaju se restrikcionim mestima. Oni nose troslovne nazive koji su skraenice od imena bakterijskih vrsta iz kojih su izolovani. Neki restrikcioni enzimi presecaju dvolan-anu DNK na istim mestima u oba lanca, pa su krajevi tako dobijenih fragmenata dvolan-ani i spareni (ravni). Veina restrikcionih enzima preseca dva lanca DNK na razmaku od 2 do 4 nukleotida, tako da krajevi dobijenih fragmenata ostaju jednolanani i nazivaju se lepljivim krajevima. Ovi enzimi imaju veliku praktinu primenu u genetikom inenjerstvu.

RESUSCITACIJA
(engl. resuscitation), reanimacija, oivljavanje, v. kardiopulmonalna reanimacija.

RESUSCITATOR
(engl. resuscitator), v. sistem za odravanje ivota.

REETASTI LIST
(engl. cribriform p., lat. l. cribrosa), v. lamina kribroza.

RETARDACIJA
(engl. retardation ), zaostatak u psihikom i/ili fizikom razvoju. Obino se javlja u sklopu nekog drugog oboljenja, ali i izolovano. Ispoljava se u irokom spektru, od minimalnih promena do kompletne nesposobnosti za ivot.

RETE
(engl. network, lat. rete), mrea. Gusto isprepletani krvni sudovi ili ivci.

RETENCIJA
(engl. retention ), akt pri kome se neto zadrava ili uva; zadravanje materije u organizmu koja normalno treba da se izbaci; nemogunost izbacivanja stvorene mokrae iz mokrane beike zbog, najee, uveane prostate, gravidnog uterusa, uglavljenog kal-kulusa u uretri, polipa i dr.

RETENCIJA URINA
(engl. urinary reten-tion ), zadravanje mokrae u mokranoj beici, kao rezultat opstrukcije ili neurogene disfunkcije mokrane beike, zastoj potpun ili nepotpun.

RETENCIJA ZUBA
(engl. tooth retention), zadravanje zuba u vilici. V. impakcija zuba.

RETENCIONA CISTA
(engl. retention cyst ), cista (upljina ispunjena tenou) nastala kao posledica zapuenja izvodnog kanala neke lezde koja normalno lui (sekretuje) teni sadraj. Povremeno mogu biti veoma velike i u zavisnosti od lokalizacije da stvaraju probleme zbog pritiska na okolne organe.

RETIKULARNA FORMACIJA
(engl. reticular formation ), bilo koji deo modanog stabla koji se odlikuje strukturno obiljem elija razliitog tipa i veliine, rasporeene na najrazliitije naine i meusobno povezane veoma sloenom mreom vlakana. U ovakvom matriksu se nalaze jedra i putevi.

RETIKULARNA VLAKNA
(engl. reticular fibers, lat. fibra reticularis ), vlakna prisutna u svim vezivnim tkivima. R. v. ine trodimenzionalnu potpornu mreu za limfne vorove, slezinu i kostnu sr. R. v. su prisutna u interlobarnim septama pankreasa i pljuvanih lez-da, ona okruuju kapilare, adipozne elije, glatke miine elije, skeletna miina vlakna, periferna nervna vlakna. R. v. su u blis-kom kontaktu sa retikularnim elijama.

RETIKULARNE ELIJE
(engl. reticular cells, lat. cellula reticularis ), zvezdaste ili nepravilno oblikovane elije koje ulaze u sastav potporne mree kostne sri, limfnih vorova, slezine, tonzila. U bliskom su kontaktu sa retikularnim vlaknima. Funkcije: sinteza retikularnih vlakana; fagocitoza mrtvih elija, elijskog debrisa, infektivnih agenasa, delova inertnog stranog materijala; zadra-vanje antigena na svojoj povrini i indukcija susednih B-limfocita da se pretvore u plazma elije; neke r. . sa slabo razvijenim organelama izgleda da predstavljaju stem elije za limfatina i mijeloidna tkiva.

RETIKULARNI
(engl. reticular, lat. reticularis), mreast. Mreasto graena ili struktura nalik mrei.

RETIKULARNO TKIVO
(engl. reticular tissue, lat. textus conectivus reticularis ), vrsta fibroznog vezivnog tkiva u vidu trodimenzio-nalne mree sastavljene od retikularnih elija i retikularnih vlakana. U r. t. nalaze se jo i makrofagi, limfociti, monociti, plazma elije, eozinofili. R. t. je osnovno tkivo limfnih vo-rova, tonzila, kostne sri, slezine. Ukljueno je u odbranu organizma.

RETIKULO(engl. reticulo-), oblik za kombinovanje rei koje se odnose na mreu ili mrei sline strukture.

RETIKULOCITI
(engl. reticulocytes, lat. reticulocytus ), bezjedarna, kruna ili poligonalna elija koja pripada eritrocitnoj lozi, a prisutna je u kostnoj sri i cirkuliuoj krvi (oko 0,8 - 1% broja eritrocita). U sveim r. poliribozomi se precipitiraju sa briljant-krezil plavim i daju mreastu strukturu po kojoj je elija dobila ime. R. mikropinocitozom mogu da preuzmu feritin, i da sintetiu hemoglobin. U roku od 24h gube svoj retikulum i postaju zreli eritrociti. Broj retikulocita odraava dnevnu eritrocitopoezu; vei procenat ukazuje na ubrzanu eritropoezu uglavnom zbog krvarenja ili hemolize.

RETIKULOCITOPENIJA
(engl. reticulocytopenia), smanjen broj retikulocita u perifernoj krvi, ispod 0,5%.

RETIKULOCITOZA
(engl. reticulocytosis ), porast broja retikulocita u cirkuliuoj krvi zbog pojaane aktivnosti kostne sri zbog hemolize, krvarenja, aklimatizacije na vee nadmorske visine i terapiju.

RETIKULOENDOTELIJALNI SISTEM, RES


(engl. reticuloendothelial system), difuzan sistem makrofaga (retikularnih elija) limfnih organa i specijalizovanih fagocitnih endotelijalnih elija, koje oblau krvne sinuse mnogih organa. Postoji i iri sistem u koji su ukljueni i histiociti, monociti i mi-kroglije, koji se zove retikulohistiocitni sistem (RHS). Sa otkriem da endotelijalne e-lije krvnih sinusa nemaju fagocitne sposobnosti, koncept RES/RHS sistema zamenjen je terminom mononuklearno-fagocitni sistem.

RETIKULOSARKOM
(engl. reticulosarcoma), naziv koji se ranije koristio za non Hodgkinove limfome.

RETINA
(engl. retina, lat. retina ), mrenjaa. Deo unutranjeg (ivanog) omotaa one jabuice i funkcionalno najvaniji deo oka. Spoljanju povrinu mrenjae pokriva pigmentni sloj mrenjae koji je odvaja od sudovnjae. Unutranja povrina mrenjae oblae upljinu one jabuice, poev od unutranje (pupilarne) ivice duice do koluta (diskusa) vidnog ivca. U odnosu na delove srednje (sudovne) opne one jabuice koje oblae, mrenjaa se deli na tri dela: prednji ili duini (pars iridika), srednji ili trepljasti (pars cilijaris) i zadnji ili optiki deo mre-njae (pars optika). Duini i trepljasti deo mrenjae nemaju neuroepitelne elije spo-sobne da reaguju na prispelu svetlost pa se nazivaju slepi deo mrenjae (pars ceka retine). Zadnji deo mrenjae ima gusto rasporeene neuroepitelne elije koje reaguju na prispelu svetlost pa se naziva optiki deo mrenjae (pars optika retine). Ovaj deo nalee uz sudovnjau oka. Granica izmeu slepog i optikog dela mrenjae je zupasta linija (ora serata). Nastaje usled redukcije slojeva mrenjae. Na unutranjoj strani optikog dela mrenjae vide se kolut ili papila vidnog ivca (v. disks nervi optici) i uta mrlja (v. makula lutea). Unutar optikog dela mrenjae nalaze se tri osnovna sloja koja se sastoje od podslojeva. Osnovni slojevi su: neuroepitelni koji sadri fotoreceptivne elije (unii i tapii) i u bliskom je kontaktu sa pigmentnim slojem mrenjae, ganglijski sloj mrenjae u kome dominiraju bipolarne elije i ganglijski sloj vidnog ivca osoben po ganglijskim elijama mrenjae.

RETINAKULUM
(lat. retinaculum), 1. vezi-vni snop ili traka koja uvruje odreenu strukturu; 2. mrea.

RETINALNA HEMORAGIJA
(engl. retinal hemorrhage), krvarenja u razliitim slojevima retine. Preretinalne h., nalaze se izmeu retine i staklastog tela (zaklanjaju krvne sudove i granica im je horizontalna); krvarenja u sloju vlakana imaju izgled plamika svee; intraretinalne h. su u dubljim slojevima retine (imaju oblik nepravilnih mrlja, tamnocrvene boje); retroretinalne h. su iza retine (imaju tamniju boju od intraretinalnih). Uzroci su: povrede, povean intrakranijalni pritisak, dijabetes, zapaljenja, oboljenja hemato-poeznog sistema.

RETINALNI
(engl. retinal, lat. retinalis), mrenjani, koji se odnosi na mrenjau (re-tinu) ili pripada mrenjai.

RETINITIS
(engl. retinitis ), upalni proces; primarno zahvata senzornu retinu, retinalni pigmentni epitel, ili zahvata obe - i retinu i horoideu. Izaziva gubitak centralnog vida zbog direktne zahvaenosti makule, ili seku-ndarno, zbog edema retine ili ablacije retine paramakularnog regiona. esto su prisutne i upalne elije u staklastom telu. Uzronici su najee bakterije, virusi i gljivice.

RETINITIS PIGMENTOZA

(engl. retinitis pigmentosa ), najea retinalna distrofija, iji je prvi znak nono slepilo. Na onom dnu se vidi atenuacija retinalnih krvnih sudova, pigment oko krvnih sudova na srednjoj periferiji, votano bela boja papile onog ivca. Vidno polje pokazuje suenja (skotomi), vidna otrina se smanjuje i pacijent vidi kao kroz cev. Najozbiljnija forma je autosomno recesivna pigmentozna retinopatija.

RETINO-,
prefiks koji se odnosi na mrenja-u (retinu) ili oznaava pripadnost mrenja-i.

RETINOBLASTOM
(engl. retinoblastoma ), v. neuroepiteliom. Veoma zloudan tumor porekla mrenjae oka, koji se javlja kod odojadi i male dece. U jednoj treini sluajeva zahvata oba oka. Moe da se proiri i zahvati sve delove tela. Leenje je hirurko ili zraenjem.

RETINOPATIJA
(engl. retinopathy ), distro-fino-degenerativne promene na retini; naj-ee imaju progredijentan tok. Najee reti-nopatije su: r. dijabetica, r. hipertensiva, r. pigmentosa, r. prematurorum.

RETINOSHIZA
(engl. retinoschisis, splitting ), raslojavanje retine izmeu bilo kojih slojeva, najee dole i temporalno. esto je bilateralna i via se kod starijih pacijenata. Nastaje od mikrocistoidne degeneracije retine. Daje apsolutni skotom. Ablacija retine se javlja ako se pojavi ruptura na unutranjem i spoljnom zidu shize. Retinoshize mogu da budu: juvenilne (kongentalne), senilne, steene (sekundarne).

RETINOSKOP
(engl. retinoscope), instrument (dri se u ruci) kojim se ubacuje svetlo kroz pupilu i posmatra refleks dobijen svetlou reflektovanom sa retine u obliku senke. Svetlost reflektovana sa retine je prelomljena onim medijima i fokusirana na udaljenu taku jasnog vida pacijentovog oka. Ubacivanjem plus i minus soiva ispred pacijentovog oka, dobija se jasna taka i izgled svetlosnog refleksa, ime se odreuje objektivna refrakcija ispitivanog oka.

RETINOSKOPIJA
(engl. retinoscopy), metoda objektivnog odreivanja refrakcije oka. Vri se retinoskopom.

RETRO(engl. retro-), prefiks koji se odnosi na: nazad, pozadi, put nazad.

RETROBULBARNI NEURITIS
(engl. neuritis retrobulbaris ), zapaljenski proces lokalizovan na onom ivcu, iza one jabuice. Kli-niki, dolazi do smanjenja vidne otrine zbog veeg centralnog skotoma i pojave bolova pri pokretu one jabuice. U poetku, oftalmos-kopom se ne vidi nita na papili onog ivca; tek posle tri nedelje se vidi bledilo na papili.

RETROGRADNO
(engl. retrograde ), koje ide unazad, unazadno, nazadno, zaostalo, kreta-nje unazad, pre aktuelnog vremena.

RETROLENTALNA FIBROPLAZIJA
(engl. retinopathy of prematurity - retrolental fibroplasia ), terminalna oiljna faza retinopatije kod prevremeno roene dece, koja su bila u inkubatoru. Zbog nedovoljno zrelih krvnih sudova temporalne periferije retine prevremeno roenog deteta, dolazi do stvaranja fibrovaskularnog tkiva koje nabira retinu i do-vodi do njene ablacije. Peti stepen ovog oi-ljavanja se karakterie prekrivenou cele pupile retrolentalnom membranom i totalnom ablacijom retine. Smatra se da je kiseonik odgovoran za nastanak ovog oboljenja (njegova visoka koncentracija u inkubatoru).

RETROPERITONEALNA FIBROZA
(engl. retroperitoneal fibrosis ), fibrozno bujanje u retroperitonealnom tkivu, nespecifino, infiltrativnog karaktera, ali bez izrazitog neoplastinog obeleja. Proces vie izgleda kao zapaljenjski. Fibrozno tkivo urasta u masno tkivo oko organa u retroperitoneumu, dovo-dei do simptoma. Najee zahvatanje ure-tera daje znake hidronefroze.

RETROPERITONEALNI PROSTOR
(engl. retroperitoneal space, lat. spatium retroperitoneale), v. spacijum retroperitoneale.

RETROTONZILARNI APSCES
(engl. retrotonsillar abscess ), gnojna kolekcija iza krajnika, nastaje kao komplikacija tonzilitisa ili tonzilektomije. Terapija su hirurka incizija i antibiotici.

RETROVERZIJA
(engl. retroversion, lat. retroversio ), povijenost put nazad. Naj-ee se odnosi na matericu ili zube i ozna-ava odstupanje od normalnog anatomskog poloaja.

RETRO VIRUSI

(engl. retroviruses), porodica RNK virusa veoma rasprostranjena kod broj-nih vrsta kimenjaka. Od ostalih RNK virusa razlikuju se po tome to sadre enzim reve-rznu transkriptazu, koji u toku replikacije virusa od jednolanane RNK sintetie dvo-lananu DNK koja se u obliku provirusa ugrauje u genom inficirane elije. Jedinstven replikativni ciklus dovodi do irokog spektra razliitih biolokih manifestacija: sposobnosti ugraivanja u genom elije sa razliitim genetskim posledicama (aktivacija ili inaktivacija gena); razliitih vrsta interakcija sa domainom, poev od benignih do tekih smrtonosnih bolesti (AIDS); sposobnosti sticanja i menjanja strukture i funkcije delova genoma elije, to je veoma znaajno u onkoge-nezi; visoke frekvencije genetskih promena; postojanja veoma velikog broja virusa sa ra-zliitim ivotnim ciklusom i patolokim po-sledicama. Podeljeni su u tri potporodice: on-ko virusi, lenti virusi i spuma virusi, prvenstveno na osnovu patogenosti.

RETTOV SINDROM
(engl. Retts syndrome ), uroena atrofija sive modane mase, progresivno oboljenje. Manifestuje se autizmom, konvulzijama, ataksijom i drugim neurolo-kim ispadima.

REUMATIZAM
(engl. rheumatism), oboljenja koja zahvataju kotano-zglobni sistem i miie.

REUMATOIDNA BOLEST PLUA


(engl. rheumatoid lung disease), promene u pluima u toku reumatoidnog artritisa koje karakterie pojava reumatoidnih nodula.

REUMATOIDNA PNEUMOKONIOZA
(engl. rheumatoid pneumoconiosis), v. Caplanov sindrom.

REUMATOIDNI ARTRITIS
(engl. rheumatoid arthritis), hronini, progresivni, sime-trini poliartritis koji tokom vremena dovodi do deformacije, desktrukcije i poremeene funkcije zglobova. Pored zglobova mogu biti zahvaeni i drugi sistemi i organi to obolje-nju daje multisistemski karakter. Ovo je naj-ee oboljenje u grupi zapaljenskih reu-matskih bolesti sa prevalencom 0,3 - 6%.

REUMATOIDNI VORII
(engl. rheumatoid noduli), v. potkoni vorii.

REUMATOIDNI FAKTOR
(engl. rheumatoid factor), antiimunoglobulinsko autoantitelo, najee pripada klasi imunoglobulina M i klasi imunoglobulina G, a ree i klasama IgA, IgD i IgE usmereno na Fc fragment IgG.

REUMATOLOG
(engl. rheumatologist), subspecijalista u okviru svoje osnovne specija-lizacije (interne medicine, fizikalne medicine, pedijatrije ili opte medicine).

REUMATSKA GROZNICA
(engl. rheumatic fever), najei uzrok steenih oteenja srca meu decom i mladim osobama. Znatno je rea u visoko razvijenim zemljama nego u zemljama u razvoju. Danas je opte prihva-eno da je r. g. postinfektivna reakcija organizma izazvana infekcijom drela beta-hemolitikim streptokokusom grupe A. Ako se ova infekcija ne lei adekvatno kod nekih, verovatno predisponiranih osoba, posle priblino 3 nedelje javljaju se znaci r. g. U ovom intervalu bolesnik nema tegoba. R. g. moe da zahvati razliite organe. Ukoliko ne zahvati srce, bolest ne ostavlja posledice. Ako zahvati srce (sranu kesu, mii ili zaliske srca), posledice se mogu ispoljiti u vidu oteenja zalistaka i miia srca. Mehanizam oteenja pojedinih organa, mada nesumnjivo povezan sa beta-hemolitikim streptokokom, nije u potpunosti jasan. Zapaljenje velikih zglobova javlja se kod 75% bolesnika, dok se kod 50% bolesnika oboljenje manifestuje razliitim stepenom oteenja srca. Retko se ispoljavaju simptomi i znaci poremeaja centralnog nerv-nog sistema (chorea minor), a jo ree pro-mene na koi ili potkonim slojevima. Prevencija r. g. postie se adekvatnim leenjem primarne streptokokne infekcije penicilinom. Bolest srca i/ili zglobova lei se aspirinom, a u nekim sluajevima kortikosteroidima. Po prestanku akutne faze obolje-nja, potrebno je da ovi bolesnici redovno primaju godinama depo preparate penicilina. Kod oformljenih oteenja zalistaka, pre ili kasnije, neophodno je hirurko leenje.

REUMATSKA POLIMIJALGIJA
(engl. polymyalgia rheumatica), v. polimijalgija reumatika.

REUMATSKI
(engl. rheumatic), koji se odnosi na ili joj pripada patologiji kotano-zglobnog sistema.

REUMATSKI KARDITIS
(engl. rheumatic carditis ), srano oboljenje tokom reumatske groznice koje moe da zahvati endokard, miokard i perikard. Ukoliko je teko, moe biti manifestovano kongestivnom sranom insuficijencijom, progresivnim uveanjem srca, perikarditisom i znaajnim umovima.

REVAKCINACIJA
(engl. revaccination ), davanje jedne ili vie doza odreene vakcine u odreenom vremenskom periodu posle prethodne vakcinacije. Ovim se postie poveanje imuniteta za odreenu bolest.

REVERBERACIJA

(engl. reverberation), odbijanje, odraz.

REVERZIBILAN
(engl. reversible), poreme-aj u toku bolesti koji moe da se koriguje.

REVERZNA TRANSKRIPTAZA
(engl. reverse transcriptase ), enzim, RNK zavisna DNK polimeraza koji ima sposobnost obrnute (reverzne) transkripcije RNK u DNK.

REVIZIJA
(engl. revision), naknadni pregled, popravka, ispravljanje; 1. bilo kakva terapeutska radnja kojom se naknadno pregleda, popravlja ili dopunjava prethodni terapeutski postupak (npr. revizija poloaja katetera, revizija zavoja, revizija sonde, revizija tampo-nade); 2. operativna revizija (engl. operative revision, second look ) predstavlja: a. operativni zahvat kojim se utvruje stanje organa telesnih duplji ili drugih velikih anatomskih struktura posle povrede; b. novi operativni zahvat kojim se: b.1. utvruje stanje posle prethodne operacije, ili sprovedene npr. cito-statske ili radioterapije, b.2. uklanjaju komplikacije, b.3. popravlja ili menja prethodni operativni zahvat uz eventualnu novu rekonstrukciju odnosa organa i tkiva, b.4. sprovodi dodatna hirurka ili druga terapija, b.5. uklanjaju prethodno stavljeni strani materijali, tamponada, proteze, sonde, stent, i druga namerno ostavljena sredstva, b.6. rekonstrui-u organi, uklanjaju priraslice i zatvaraju stome i fistule. Ipak, revizija je najee neeljena intervencija, poto se pretpostavlja da se na ovoj operaciji postavlja poptuna dijagnoza, da operativni zahvat treba sprovesti u potpunosti u jednom aktu. Zato revizija podrazumeva reavanje komplikacije; v. reintervenciija.

REYEV SINDROM
(engl. Reys syndrome ), akutna encefalopatija sa masnom infiltra-cijom jetre. Nastanak ovog sindroma pove-zuje se sa uzimanjem aspirina. Obino mu prethodi virusna infekcija. Dete poinje da povraa uz konfuzno, somnoletno stanje. Postoje svi znaci poveanog intrakranijalnog pritiska i insuficijencije jetre. Oko 40% dece umire.

REZERVNI ANTIBIOTICI
, najnoviji antibiotici koji jo uvek deluju protiv multirezistentnih bakterija (Pseudomonas, Enterobacter i Staphyloccocus aureus), pa se smatra da ih treba uvati kao rezervu za sluaj pojave tekih intrahospitalnih infekcija, koje vie nije mogue leiti postojeim antibioticima. SZO je predloila, a mnoge zemlje su ve usvojile i sprovode tzv. koncept rezervnih antibiotika. Na listi rezervnih antibiotika, za sada, nalaze se: cefalosporini tree generacije (ceftriakson, ceftazidim, cefobid), piperacilin, imipenem sa cilastatinom, fluorohinoloni (ciprofloksacin, ofloksacin, pefloksacin) i vankomicin. Ovi antibiotici se, prema sadanjim propisima, smeju propisivati samo na osnovu posebne klinike slike, antibiograma i to uz posebno odobrenje direktora ustanove.

REZERVOAR INFEKCIJE
(engl. infection reservoir ), svaka osoba, ivotinja, artropoda, biljka, zemljite ili supstanca, kao i njihove kombinacije, u kojima infektivni agensi normalno ive i razmnoavaju se i sa kojih se mogu preneti na osetljivog domaina. Naj-vaniji rezervoari zaraze su ovek i ivotnja.

REZIDUALNI VOLUMEN PLUA


, RV ( engl. residual volume ), zapremina vazduha koja ostaje u pluima na kraju maksimalne ekspiracije. Poveanje rezidualnog volumena predstavlja hiperinflaciju plua (v. hiperinflacija plua). Jednak je razlici FRC i ERV.

REZOLUCIJA
(engl. resolution ), 1. u fizici, mogunost razlikovanja najmanjih delova na izabranom objektu posmatranja, najma-nje rastojanje izmeu uoenih delova (npr. rezolucija oka je oko 0,4 mm); 2. u medicini, povlaenje patolokog procesa, npr. smirivanje zapaljenja; 3. u hemiji, razdvajanje dveju vrsta supstanci unutar neke hemijske smee.

REZONANCA
(engl. resonance ), pojava izjednaavanja uestalosti ekscitatora (telo koje deluje na sistem) sa uestalou oscilovanja sistema. Posledica rezonance je naglo pove-anje amplitude oscilovanja oscilatornog sistema.

REZORCINOL
(engl. resorcinol ), derivat fenola, opsoletni antiseptik. U rezorcinole spada i grupa jedinjenja strukturno slinih kateholaminima kod kojih je boni lanac, umesto za kateholno, vezan za rezorcinolsko jezgro. To su agonisti adrenergikih beta-receptora: orciprenalin, terbutalin, fenoterol. Ova strukturna modifikacija ini da nisu supstrat za enzim COMT, te im dejstvo due traje. Mogu da se koriste oralno, za razliku od kateholamina, jer se ne razgrauju u gastrointestinalnom traktu.

REZUS FAKTOR
(engl. Rhesus factor), prema terminologiji Fichera i Racea obuhvata pet glavnih Rh determinanti na opni eritrocita. Antigeni C, c, E i e su manje imunogeni od antigena D koji je odgovoran za teku hemoliznu bolest novoroeneta u sluaju kad nema pasivne imunizacije Rh negativne trudnice; v. Rh faktor.

REANJ
(engl. lobe, lat. lobus), v. lobus.

REANJSKA DUNICA
(engl. lobar b., lat. b. lobaris.), v. bronhus lobaris.

RENJI
(engl. small lobe, lat. lobulus),v. lobulus.

RENJII
(engl. small lobes, lat. lobuli), v. lobuli.

RF
(engl. rheumatoid factor), v. reumatoidni faktor.

Rh GENI
(engl. Rh genes), serija alelinih gena koji se javljaju u razliitim Rh krvnim grupama. Postoje 4 varijacije Rh gena - Ro, R1, R2 i Rz, koje omoguuju 4 varijacije gena - r, r, r i ryo.

Rh IMUNI GLOBULIN
(engl. Rh immune globulin), imunoglobulin koji se daje Rh ne-gativnim majkama posle abortusa ili poroaja ukoliko je plod bio Rh pozitivan.

Rh INKOMPATIBILNOST
(engl. Rh incompatibility), odsustvo kompatibilnosti izmeu eritrocita koji imaju i koji nemaju Rh faktor.

RH KRVNA GRUPA
(engl. Rh blood group), v. Rh sistem.

Rh NEGATIVAN
(engl. Rhesus null), u rutinskim ispitivanjima i u pretransfuzijskim testovima znai odsustvo antigena D, C i E na membrani eritrocita, v. Rh sistem.

Rh POZITIVAN
, v. Rh sistem.

RH SISTEM
(engl. Rh system), krvno-grupni sistem, najvaniji pored ABO sistema. Na osnovu prisustva Rh D antigena (naziva se i Rh ili rezus faktor) na eritrocitima, osobe se dele na Rh+ (pozitivne) i Rh(negativne). Rh- negativne osobe nemaju anti-D antitela u plazmi. Senzibilizacija sa Rh= eritrocitima najee se deava kod ena u trudnoi u kojoj je plod Rh+. Oko 85% belaca je Rh pozitivno. Ako se Rh negativnoj osobi da Rh pozitivna krv moe doi do hemolize i anemije. Rh pozitivan plod moe biti izloen antitelima koje stvara Rh negativna majka to rezultira destrukcijom eritrocita i fetalnom eritroblastozom. Rh faktor je prvo bio identifikovan kod Rhesus majmuna.

RIA
(engl. radioimmunoassay), v. radioimuno odreivanje.

RIBAVIRIN
(engl. ribavirin), antivirusni lek koji je efikasan protiv velikog broja DNK i RNK virusa ukljuujui herpes viruse, respiratorni sincicijalni virus, viruse koji uzrokuju hepatitis, nekoliko sojeva virusa uzronika influence kao i Lassa groznice. Koristi se putem inhalacije, oralno ili putem intravenske injekcije. Mogui neeljeni efekti su: oteano disa-nje, bakterijska pneumonija i pneumotoraks. Na alost, ribavirin antagonizuje dejstvo zidovudina protiv HIV-a. Preparat: Virazole.

RIBOFLAVIN
(engl. riboflavin), vitamin B2, ulazi u sastav enzima koji uestvuju u procesima elijskog disanja. Nalazi se u iznutricama, mleku (siru), mesu i jajima, zelenom lisnatom povru, integralnim itaricama i mahunarkama. Crevna flora sintetie male koliine riboflavina. Dnevne potrebe su izmeu 0,5 mg do 1,8 mg/dan i variraju u zavisnosti od uzrasta i telesne mase. Nedostatak riboflavina povezuje se sa pojavom stomatitis angularis, fotofobijom, izraenom proliferacijom kapilara cornee, glositisom, i seboroinim dermati-tom.

RIBOFLAVIN-5-FOSFAT
(engl. riboflavin-5--phosphate), fosfatni estarski derivat riboflavina, koji sadri dimetilizoaloksazin vezan za alkohol (ribitol).

RIBONUKLEAZE, Rnaza
(engl. ribonuclease), enzimi koji pripadaju hidrolazama (EC 3.1.13, 14, 26, 27, 30, 31) i katalizuju hid-rolizu (polimerizaciju) ribonukleinskih kiselina hidrolizom fosfatne estarske veze. Ovi enzimi se nalaze u razliitim bakterijama, bilj-kama i ivotinjama, gde imaju funkciju razlaganja ribonukleinskih kiselina.

RIBONUKLEINSKA KISELINA, RNK

(engl. ribonucleic acid), polimer ribonukleotida koji sadre tri komponente: azotnu bazu, D-ribozu i fosfatni ostatak izveden iz fosforne kiseline. Baze koje se nalaze u svim RNK su purini adenin (A) i gvanin (G) i pirimidini citozin (C) i uracil (U), analog timina (T) koji se nalazi u DNK.

RIBONUKLEOTID
(engl. ribonucleotide), organski molekul koji se sastoji od purinske ili pirimidinske azotne baze vezane za eer ribozu za koji je vezana fosfatna grupa. Gradivna je jedinica (monomer) ribonukleinskih kiselina.

RIBONUKLEOZID
(engl. ribonucleoside), jedinjenje formirano glikozidnom kombinacijom riboze i purina ili pirimidina.

RIBOZA
(engl. ribose), monosaharid pentoza, prosti eer sastavljen od pet ugljenikovih atoma koji ulazi u sastav strukture ribonukleinskih kiselina.

RIBOZA-5-FOSFAT
(engl. ribose-5-phospha-te), 5-fosfatni derivat riboze, znaajan intermedijer u pentoznom antu metabolizma glukoze i konstituent ribonukleinske kiseline.

RIBOZOMI
(engl. ribosomes, lat. ribosoma), guste, granularne organele koje su od velikog znaaja za sintezu proteina. Sastoje se od dve asimetrine subjedinice. Mala subjedinica (40 S) ima jednu rRNK i 24 razliita proteina, dok velika subjedinica (60 S) ima dva molekula rRNK i 40 razliitih proteina. Mala subjedinica ima glavu i bazu sa koje se ispupava platforma. Velika subjedinica se sastoji od centralne protuberancije, grebena i tapia. Informaciona RNK prolazi kroz pukotinu izmeu glave i platforme male subjedinice. Smatra se da su tRNK i amino-kiseline, tokom sinteze proteina, smetene izmeu grebena i centralne protuberancije velike subjedinice. R. se mogu pojaviti i samostalno u citoplazmi, u vidu monoribozoma ili poliribozoma.

RIBOZOMSKA RNK, rRNK


(engl. ribosomal RNA, rRNA), ribonukleinske kiseline od 2.500 do 5.500 nukleotida koje su sastavni deo ribozoma, ribonukleoproteinskih kompleksa u kojima se odvija povezivanje amino-kiselina peptidnim vezama u polipeptidne lance. Razlikuju se po koeficijentima sedimentacije i oznaavaju sa npr. 18S, 28S.

RIBULOZA

(engl. ribulose), 2-keto izomer riboze.

RICINUSOVO ULJE
(engl. castor oil), ulje koje se dobija iz biljke Ricinus communis. Koristi se kao nadraajni laksativ. Iako samo ulje nema laksativno dejstvo, ono hidrolizuje u gornjem delu gastrointestinalnog trakta u ricinolsku kiselinu koja deluje kao lokalni iritans i poveava motilitet creva. Efekat nastaje brzo i deluje sve dok se jedinjenje ne izlui preko kolona. Indikacije: trovanje lekovima i hranom, preoperativna priprema, posle upo-trebe nekih antihelmintika. Neeljeni efekat: grevi u crevima.

RICKETTSIA
(engl. Rickettsia), rod Gram- -negativnih bakterija porodice Rickettsiaceae. To su kratki bacili ili kokobacili koji nemaju flagele ni kapsulu. Predstavljaju obligatorne intracelularne parazite koji se obino nalaze u citoplazmi elije, ponekad u jedru. Razmno-avaju se binarnom deobom. Njihov rezervoar u prirodi su ivotinje. Na oveka se prenose vektorima (vai, krpelji, buve). Izazivaju razliita oboljenja na osnovu ega su podeljeni u grupe: Rikecije pegavog tifusa (R. prowazeki, R. typhi, R. canada); Rikecije arenih groznica (najznaajnije su R. rickettsii i R. conori) i Rikecije pegavog tifusa ipraja (R. tsutsugamushi).

RIEDELOV TIROIDITIS
(eng. Riedel's thyroiditis), oboljenje sa intenzivnom fibrozom titaste lezde i okolnih struktura, vodi otvrdnjavanju tkiva vrata, a moe biti udrueno sa medijastinalnom i retroperitonealnom fibrozom. Potrebno ga je razlikovati od tiroidne neoplazije.

RIFAMPICIN
(engl. rifampicin), antibiotik koji se koristi u terapiji velikog broja infekcija uzrokovanih Grampozitivnim i Gram- -negativnim bakterijama. Inhibira DNK - zavisnu RNK polimerazu. Baktericidno deluje i protiv bacila tuberkuloze, pa je jedan od naj-efikasnijih antituberkulotika. Koristi se i u profilaksi meningokoknog meningitisa. Daje se oralno. Neeljeni efekti su oteenja jetre, poremeaji digestivnog trakta i reakcije preosetljivosti. Preparati: Rifamor, Rifampicin, Riftan.

RIGHT ANGLE
(engl. right angle, dissector), pravougaoni metalni disektor, instrument za preparisanje i zaomavanje. Hirurki instrument u obliku hvatalice (kleme), sa vrhom savijenim pod pravim uglom, name-njen preparisanju i tupoj disekciji tkiva, izdvajanju i zaomavanju anatomskih elemenata ligaturama. Ovaj instrument je nezaobilazan u svakom kompletu opreme za optu, abdominalnu, grudnu i vaskularnu hirurgiju.

RIGIDAN

(engl. rigid), 1. tvrd, vrst, nesa-vitljiv; 2. napet, spastian; odnosi se na mii.

RIGIDNOST
(engl. rigidity), vrstina, nesa-vitljivost, imobilnost.

RIGOR MORTIS
(engl. rigor mortis), mrt-vaka ukoenost; ukoenost skeletne muskulature koja nastaje obino nekoliko sati posle smrti. Njen tok i trajanje zavise od mnogih faktora; u toku r. m. miii se ne mogu pasivno istezati jer su predhodno formirane veze izmeu kontraktilnih proteina stabilne; poto su, post mortem, prestali oksidatavni procesi nema ATP koji je neophodan za cepanje ovih veza pa miii ostaju ukoeni sve dok se ove veze ne razore autolizom tkiva.

RIKECIJSKE GROZNICE
(engl. rickettsial fevers), vie srodnih antigenih vrsta Rikecije izazivaju oboljenja sa egzantemom i groznicom u ijem prenoenju uestvuju razliiti insekti: Rickettsia Rickettsi - pegavi tifus Stenovitih planina; Rickettsia Sibirica - sibirski tifus (severnoazijski krpeljni pegavi tifus); Rickettsia conori marseljska groznica (mediteranska groznica); Rickettsia Australis - kvinslendski krpeljni pegavac; Rickettsia akaii - rikecijske boginje.

RIMA
(engl. cleft, lat. rima), prorez. Uzani otvor izmeu dve simetrine strukture. R. glotidis , (engl. cleft of glottis, lat. r. glottidis ), glasnika pukotina. Uzani prostor koji se nalazi izmeu dve prave glasne ice (v. plika vokalis). Pukotina je deo organa za stvaranje glasa (v. glotis); r. oris ( engl. cleft of oris, lat. r. oris ), usni otvor. Prostor ogranien gornjom i donjom usnom spoje-nim du ugla usana; r. palpebrarum (engl. rima of palpebrum, lat. r. palpebrarum ), kapana pukotina. Prostor ogranien onim kapcima spojenim du kapanog ugla; r. pudendi (engl. pudendal c., valval c., lat. r. pudendi ), stidna pukotina. Prostor ogranien velikim stidnim usnama.

RIMITEROL
(engl. rimiterol ), adrenergiki bronhodilatator, slian izoprenalinu, koji se koristi u terapiji astme i hroninog bronhitisa. Koristi se inhalacijom, a neeljeni efekti posle velikih doza su: vrtoglavica, nesvestica, tre-mor, anksioznost i tahikardija. Nije registro-van u Jugoslaviji. Preparat: Pulmadil.

RINENCEFALON
(engl. olfactory brain, smell-brain, lat. rhinencephalon), mirisni mozak. Deo mozga odgovoran za oseaj mi-risa. Mirisni mozak sainjavaju: mirisni ivci, mirisna glavica i traka, mirisne pruge (spoljanja, srednja i unutranja), prednje mirisno jedro, prednja rupiasta supstanca (supstanca perforata anterior), bademasto telo (v. korpus amigdaloideum) i mirisna polja kore velikog mozga. U

mirisna polja kore velikog mozga spadaju: prepiriformni korteks (korteks du spoljanje mirisne pruge) piriformni korteks (periamigdaloidni korteks, unkus i entorinalno polje), i zadnja treina orbitofrontalnog korteksa.

RINGEROV RASTVOR
(engl. Ringers solution, Ringers mixture ), bistar, bezbojan fizioloki rastvor natrijum-hlorida (kuhinjska so), kalijum-hlorida i kalcijum-hlorida u prokuvanoj istoj vodi. Osmotski pritisak rastvora je isti kao osmotski pritisak seruma. Koristi se za odravanje vitalnosti organa i tkiva van ivotinjskog ili ljudskog organizma tokom ogranienog vremenskog perioda. U terapiji dehidracije, moe da se koristi oralno, a sterilni Ringerov rastvor i intravenski. Moe da se koristi umesto izotoninog rastvora natrijum-hlorida u toku operacija pri inicijalnom zbrinjavanju ranjenih i povreenih i kod hipohloremine alkaloze. Preparati: Ringerov rastvor, Natrii chloridi infundibile compositum.

RINITIS
(engl. rhinitis), akutno ili hronino zapaljenje sluznice nosa, iji su uzronici bakterija, virus, gljivica, a dodatni faktori dim, praina, hemikalije i alergija.

RINO(engl. rhino-), prefiks koji se odnosi na nos ili oznaava pripadnost nosu.

RINOFARINKS
(engl. epipharynx, lat. epi-pharynx), v. epifarinks.

RINOFIMA
(engl. rhinophyma), enormno uveanje distalnog dela nosa kod mukaraca koji boluju od rozacee. Nastaje u toku nekoliko godina i rezultat je hronine i duboko smetene upale, umnoavanja veziva, hiperplazije lojnih lezda i proirenja venskih krvnih sudova.

RINOGENI
(engl. rhinologic), nosni, koji pripada nosu.

RINOLALIJA
(engl. rhinogenic), oteenje artikulacije, odnosno boje glasa zbog neadekvatne funkcije nosnog rezonatora. Otvorena rinolalija nastaje zbog nemogunosti stvara-nja kompresione upljine kod inkompetencije mekog nepca. Uzrok je rascep nepca, paraliza nepca ili kratko nepce. Zatvorena rinolalija nastaje zbog opstrukcije u nosu ili nazofarinksu kod uveanog krajnika, tumora. U oba

sluaja govor je slabo razumljiv, skoro nerazumljiv. Terapija je hirurka korekcija i fonijatrijska rehabilitacija.

RINOLIKVOREJA
(engl. cerebrospinal fluid rhinorrhea), v. likvorna fistula.

RINOLIT
(engl. rhinolith), kreni konkrement koji se razvija sporo oko nekog neprepoznatog stranog tela u nosnim upljinama. Ma-nifestuje se jednostranom rinoinfekcijom.

RINOLOGIJA
(engl. rhinology), deo otorinolaringologije koji se bavi dijagnostikom, te-rapijom i prevencijom oboljenja nosa.

RINOPLASTIKA
(engl. rhinoplasty), v. plastika nosa.

RINORAGIJA
(engl. rhinorrhagia), profuzno krvarenje iz nosa. V. epistaksa.

RINOREJA
(engl. rhinorrhea), sekrecija iz nosa, moe biti bistra, gnojava, sukrviava. Znak je zapaljenja nosa, paranazalnih sinusa i drela. Bistar sekret iz nosa posle povrede glave moe biti cerebrospinalna tenost.

RINOSKOP
(engl. rhinoscope), instrument u obliku otvaraa ili spekuluma. Stavlja se u poetni deo nosa (vestibulum), koji omo-guava vizuelni pregled najveeg dela nosne upljine.

RINO VIRUSI
(engl. rhinoviruses), najbrojniji rod RNK virusa porodice pikorna virusa (gr. ris, rinos - nos). Kod oveka su najei uzro-nici blagih infekcija gornjih respiratornih puteva - prehlada (engl. common cold). Postoji vie od 100 serotipova. Imunitet je serotip specifian, vie serotipova istovremeno cirkulie u jednom podruju, tako da jedna osoba moe oboleti vie puta tokom godine.

RISPERIDON

(engl. risperidone), atipini ne-uroleptik koji istovremeno blokira i dopa-minske D2 i serotoninske 5-HT2A/2C receptore. Koristi se u terapiji shizofrenije. Preparat: Rispolept.

RITAM
(engl. rhythm), regularna aktivnost.

RITCHIE INDEKS
, slui za procenu aktivnosti artritisa. Meri selektovane zglobove ili grupe zglobova prema etvorostepenoj skali bolne palpatorne osetljivosti.

RITCHIEV ZGLOBNI INDEKS


, v. Ritchie indeks.

RITMIAN
(engl. rhythmical), regularnost aktivnosti, npr. regularnost aktivnosti predvodnika rada srca (sinusnog vora).

RITMINOST
(engl. rhythmicity), 1. osobina ritmine periodinosti ili ponavljanja; 2. oso-bina ritmike kontraktilnosti.

RITODRIN
(engl. ritodrine), selektivni agonist adrenergikih beta2 -receptora koji se koristi kao tokolitik kod nekomplikovanog prevremenog poroaja. Koristi se oralno, intramuskularno ili intravenski. Neeljeni efekti: bol u grudima, edem plua, tahikardija, hipo-tenzija, aritmije i dr. Lek primenjuju samo specijalisti uz kontrolu krvnog pritiska i sranog rada. Preparat: Pre Par.

RIZARTROZA
, artroza korena palca ake.

RIZOTOMIJA
(engl. rhizotomy), hirurko pre-secanje nervnih puteva za bol u zadnjim senzitivnim korenovima kimene modine, u nivou bolnog segmenta. Primenjuje se kod tekih bolnih stanja uzrokovanih malignim obolje-njima; hemijska r. , postie se injekcijom fenola putem lumbalne punkcije; intraduralna r. , izvodi se mehaniki, preko laminektomije.

RIZUS SARDONIKUS
(engl. sardonic risus, cinic risus ), bolan ili cinian osmeh, karakteristian kliniki znak bolesti kod tetanusa (v. tetanus). Stalni gr miia vakaa dovodi do bolne stegnutosti vilica (trizmus) i nemogunosti otvaranja usta, govora i gutanja. Zbog gra miminih miia na podruju sve tri grane n. facijalisa elo bolesnika je nabrano, oi mirkave i poluotvorene, a nazolabijalne bra-zde jasno naglaene. Rizus sardonikus je pato-gnomonian kliniki znak kod tetanusa. Donekle poputa pri intravenskom davanju benzodiazepina, a u potpunosti pri primeni mi-inih relaksanata.

RNK
(engl. ribonucleic acid, RNA), v. ribonukleinska kiselina.

RNK POLIMERAZA
(engl. RNA poly-merase), enzim koji katalizuje prepisivanje RNK molekula (transkripciju) sa lanca DNK molekula koji predstavlja model za sintezu. Kod prokariota postoje dva tipa RNK poli-meraza: jedna prepisuje RNK poetnicu ne-ophodnu za replikaciju DNK; druga prepisuje sva tri tipa RNK (iRNK, tRNK, rRNK). Kod eukariota svaki tip RNK prepisuje se raz-liitom RNK polimerazom.

RNK VIRUSI
(engl. RNA viruses), grupa od 12 porodica virusa sa RNK genomom. U prirodi su brojniji i rasprostranjeniji od DNK virusa. Osim razlike u tipu nukleinske kiseline, od DNK virusa se razlikuju i po mnogo veoj genetskoj nestabilnosti, odnosno mo-gunosti genetskih promena u prirodnim uslovima.

ROBERTSOV SINDROM
(engl. Roberts syndrome ), hereditaran sindrom koji se na-sleuje autosomno recesivno. Karakteriu ga: razvojna i mentalna retardacija, rascep usne i/ili nepca, isturena maksilarna mikrognatija, hipertelorizam, kapilarni hemangiom sredine lica, uzane nozdrve, otekle orbite, isturene oi, plavkaste sklere, malformacije uiju u vidu hipoplastinih lobusa, osedelost kose, radijalna aplazija, sindaktilija klinodaktilija, kriptorhizam, relativno veliki penis, frontalne encefalokele, hidrocefalus, kratak vrat, katarakta, defekti srca, abnormalnosti bubrega i uterusa.

ROBINOWOV SINDROM
(engl. Robinow syndrome ), kombinacija neobinog oblika lica, skraenih podlaktica i hipoplastinih genitalija. Karakteriu ga: hipoplazija srednjeg dela lica, isturenost ela, okularni hiper-telorizam, kratak nos sa ravnim grebenom, trouglasta usta, ublaena mikrognatija, gingivalna hipertrofija, poremeeno nicanje zuba, teskobnost zuba, nesvrstanost zuba, reckasti zubi, odsustvo uvule, mali rascep donje usne na srednjoj liniji moe biti vien. Glava je disproporcionalno velika, udovi kratki, po-sebno nadlaktice, sa irokim i kratkim a-kama i stopalima, klinodaktilijom petih prstiju. Takoe

su prisutni: mali penis, redak kriptorhizam, mala labia minora, hepatospleno-megalija, dupli bubreg, hidronefroza. Nasle-uje se autozomno dominantno i recesivno.

RODENTICIDI
(engl. rodenticides ), hemijska jedinjenja namenjena unitavanju miolikih glodara. Pripadaju grupi pesticida (biocida).

RODOPSIN
(engl. rhodopsin), fotopigment koji upija (apsorbuje) svetlost koja se odbija od predmeta koji posmatramo, ili koju zrai (emituje) predmet koji posmatramo. Kada rodopsin apsorbuje svetlost, nastaje njegovo postepeno i brzo razlaganje preko niza nestabilnih jedinjenja do njegovih sastavnih komponenti. Jedno od ovih jedinjenja (metarodopsin II) funkcionie kao enzim koji pokree niz hemijskih reakcija koje na kraju dovode do smanjenog oslobaanja neurotransmitera na sinaptikom zavretku tapia. Ova promena je signal koji se dalje prenosi nervnim elijama mrenjae do optikog nerva i dalje do centralnog nervnog sistema (okcipitalni re-anj). Zato se kae da rodopsin pretvara svetlost u nervni signal. Resinteza rodopsina se odvija u mraku. Vitamin A uestvuje u regeneraciji vidnog purpura. I kod epia, razlaga-nje i resinteza njihovih vidnih pigmenata odvija se slinim mehanizmom, ali mnogo sporije.

ROG
(engl. horn, lat. cornu), v. kornu.

ROKSITROMICIN
(engl. roxithromycin ), makrolidni antibiotik, po svemu slian eritromicinu, ali ima povoljniju farmakokinetiku, a daje se samo dva puta dnevno. Preparati: Ro-ximisan, Runac.

ROKURONIJUM
(engl. rocuronium), nedepolarizujui miorelaksans sa brzim dejstvom koje poinje posle 1 - 2 min., a traje 30- 40 min. Ne smanjuje minutni volumen srca. Preparat: Esmeron.

ROMBASTA JAMA
(engl. rhomboid f., lat. f. rhomboidea), v. fosa romboidea.

ROMBENCEFALON
(engl. rhombencepha-lon, gr. rhombencephalon), zadnji mozak.

RORSCHACHOV TEST

(engl. Rorschachs test ), jedan od najire korienih i najpoznatijih projektivnih testova, nazvan po imenu vaj-carskog psihijatra. Sastoji se od serije slika sainjenih od mrlja mastila i boja. Smatra se da je ovim testom mogue dobiti informacije o linosti ispitanika i o eventualnim psihopatolokim poremeajima.

ROSEOLA INFANTUM
(lat. egzantema su-bitum), akutno oboljenje odojadi i male dece izazvano Herpes simplex virusom tip 6. Karakterie ga visoka temperatura (i do 40oC) koja poinje naglo, odrava se obino 3 dana, a zatim naglo pada uz pojavu fine, ruiaste ospe, lokalizovane uglavnom na trupu. Ospa traje 1 - 2 dana i povlai se bez tragova. Leenje se bazira na sniavanju temperature i mirovanju, a prognoza je dobra.

ROSE-WAALER TEST
(engl. Rose-Waaler test ), laboratorijski test koji se koristi u svakodnevnom radu za dokazivanje reumatoidnog faktora, klase IgM. Zasniva se na aglutinaciji koja nastaje izmeu reumato-idnog faktora (iz biolokog uzorka, najee seruma) i zeijih IgG kojima su obloeni eri-trociti ovce.

ROSTRALIS
(engl. rostral, lat. rostralis ), struktura koja se u odnosu na iste ili sline nalazi blie prednjem kraju (delu) tkivne strukture, organa, dela tela ili tela. Pojam rostralis je suprotan pojmu kaudalis.

ROSTRALNO
(engl. rostral, lat. rostralis), v. rostralis.

ROTA VIRUSI
(engl. rotaviruses), rod RNK virusa porodice reovirida koji je dobio ime prema latinskoj rei rota toak. Najznaajniji su uzronici akutnih gastroenteritisa kod novoroenadi i male dece. Rasprostranjeni su i kod brojnih ivotinjskih vrsta kod kojih takoe izazivaju akutne gastroenteritise mladunadi. Imaju segmentiran genom tako da su veoma podloni genetskim promenama. U klinikoj slici dominira proliv praen tekom dehidratacijom.

ROTACIJA
(engl. rotation), pokret uvrtanja oko osovine.

ROTACIJA ZUBA
(engl. rotation of tooth, lat. rotatio dentis), zub okrenut oko svoje uzdu--ne osovine.

ROTHMUND-THOMSONOV
SINDROM (engl. Rothmund-Thomson syndrome ), hereditaran sindrom koji se autosomno recesivno nasleuje. Karakteriu ga: obostrana katarakta, poikiloderma, pigmentacioni poremeaji, hipogonadizam, kasnija hiper ili hipopigmentacija, proporcionalni patuljast rast, sedlast nos, alopecija, defekti zuba i kostiju, smanjene ake i prsti, cistine lezije kostiju, sindaktilija, mikrodoncija, poremeaji u nicanju zuba.

ROTOR SINDROM
(engl. Rotor syndrome ), familijarna pojava blage fluktuirajue utice koja je praena abdominalnim bolom i povienim konjugovanim bilirubinom (2-20 mg/100 ml).

ROTTER-ERBOV SINDROM
(engl. Rotter-Erb syndrome ), sindrom koga karakteriu: deformiteti kostiju, zglobova i tetiva, patuljast rast, brahikefalija, multiple epifizealne lezije, gubitak zglobova, multiple dislokacije, pterigiumom koli. Prisutni su i deformiteti pr-ljenova, kifoskolioza, rascep kimenog luka i rascep nepca.

ROVOVSKO STOPALO
(engl. trench foot ), pojava smrzotina na stopalima vojnika koji u rovovima moraju dugo da stoje u hladnoj vodi.

ROZACEA
(engl. rosacea), sin. acne rosacea; hronina bolest koe, najee centralnih delova lica, nepoznatog uzroka koja se manifestuje u vidu crvenila, proirenja kapilara, papula i pustula.

ROZETA
(engl. rosette ), kruno-radijalna tvorevina koja se javlja kod nekih tumora, a postoje i rozete koje nastaju pri nekim imunolokim dijagnostikim testovima.

RONJAA
(engl. cornea, lat. cornea), v. kornea.

RONJANI
(engl. corneal, lat. cornealis), v. kornealni.

Rp

. (lat. recipe), deo recepta koji se zove Invocatio (Praepositio). Rp. je skraenica od latinskog glagola recipere - uzeti, odnosno od njegovog imperativa recipe - uzmi. To je, u stvari, nalog apotekaru: Uzmi sledee supstance.... Pretpostavlja se da ovaj deo recepta u sadanjem obliku potie iz srednjeg veka. Stari narodi su na receptima crtali ili pisali druge znake (Egipani Horusovo oko, Grci - Jupiterov znak, Rimljani - J.J. - od Juvente Jove i sl.). Danas se u mnogim zemljama piu drugi simboli.

RSV
(engl. Respiratory Syncytial Virus), v. respiratorni sincicijalni virus.

RUBEFACIJENS
(engl. rubefacient), supstance koje posle nanoenja na kou pro-uzrokuju crvenilo i toplotu. Koriste se u tera-piji bolova miinog porekla.

RUBELLA VIRUS
(engl. rubella virus), rod RNK virusa porodice toga virusa, sa kojima je slian morfoloki, ali se razlikuje po biolokim osobinama i odsustvu antigenskih slinosti. Kod oveka izaziva blagu osipnu groznicu najee u dejem uzrastu. Retke komplikacije su artritis i encefalomijelitis. Rubella u trudnoi moe da izazove razliita oteenja ploda, naroito u prvom trimestru trudnoe.

RUBINSTEIN-TAYBIEV SINDROM
(engl. Rubinstein-Taybi syndrome ), kongenitalan sindrom koga karakteriu: kratke iroke terminalne falange palca i dugog prsta, kratak trup, skeletna maturacija zaostaje, deformiteti lica su u vidu gotskog nepca, pravog ili povijenog nosa, mentalne retardacije, nepravilnosti oiju ukljuujui mongoloidni nagib, epi-kantus, strabizam, kataraktu, refrakcione gre-ke, visoke supraorbitalne lukove, duge tre-pavice, kriptorhizam.

RUBOR
(engl. reddest, shingles), crvenilo.

RUJE
(engl. wrist, lat. carpus), v. karpus.

RUDIGEROV SINDROM
(engl. Rudiger syndrome ), hereditaran sindrom, koji se verovatno prenosi autosomno recesivnim nainom. Karakteriu ga: mentalna retardacija, zgre-nost aka sa debelim palmarnim naborima majmunskog oblika, smanjeni prsti i nokti, stenoza uretera, hidronefroza, ingvinalna kila, hipoplazija

une hrskavice, rascep nepca, grubo lice.

RUKA-RAME SINDROM
(engl. shoulder--hand sindrom), v. sindrom rame-aka.

RUMPEL-LEEDEOV ZNAK
(engl. Rumpel-Leedes phenomenon ), pravilnije Rumpel- -Leedeov fenomen, itaj RumpelLedeov fenomen; opisali su kod obolelih od arlaha nemaki lekari T. Rumpel i C.S. Leede 1911. god. kao pojavu krvnih izliva u koi podlaktice i lakatnog pregiba, poto su rukom ili poveskom stezali miicu iste ruke zaustavljajui protok u miinim venama. Kasnije se pokazalo da je ovaj fenomen mogue izvesti i kod obolelih od pneumonije, reumatizma, malih boginja, sranih oboljenja i nekih drugih bolesti, pa i kod zdravih ljudi. Danas se ovaj fenomen u dijagnostici arlaha vie ne praktikuje.

RUPTURA
(engl. rupture), prskanje organa i tkiva pod dejstvom tupe sile koja deluje bilo spolja (trauma), bilo iznutra (patoloki proces, rastezanje i pritisak) ili kombinovano. Tako se javlja npr.: ruptura koe usled kontu-zije, ruptura jetre ili slezine pod dejstvom traume, ruptura creva zbog distenzije izazvane opstrukcijom, ruptura beike usled prepunjenosti i pada na trbuh, ruptura miia i tetiva usled napinjanja, ruptura aneurizme krvnog suda usled disekcije i arterioskleroze, ruptura ligamenata zglobova usled uvrtanja i sl. Posledica rupture uvek je krvarenje ili krvni podliv (hematom), a kod povrede upljih organa i infekcija, peritonitis, fistula i sl. V. rascep.

RUSSELLOVA TELACA
(engl. Russell bodies), mukoproteinske inkluzije u plazma elijama koje sadre gamaglobuline, a koji nastaju kondenzacijom elijskih sekreta. Nalaze se u karcinomima i zapaljenskim infiltratima.

RUSSELL-SILVEROV SINDROM
(engl. Russell-Silver syndrome ), kongenitalan sindrom koga karakteriu: insuficijentno prenatalno razvie, nezrelost osealnog razvia u ranoj fazi detinjstva i deatva, kasno zatvaranje prednjih fontanela, malo trouglasto lice sa sputenim uglovima usana, plavim sklerama u ranom detinjstvu, razvojna asi-metrija, kratak i /ili nesavijen peti prst, hipoglikemija u deatvu. Nasleuje se autozomno dominantno.

SABINOVA VAKCINA
(engl. Sabin vaccine), Albert Bruce Sabin, amer. bakteriolog ruskog porekla, 1906 - , iva vakcina poliomijelitis virusa, atenuiranog (avirulentnog) viestrukom kultivacijom u elijama majmunskog bubrega. Daje se peroralno u tri doze u toku prvih 18 meseci ivota.

SA VOR
(engl. SA node), skraena oznaka za sinoatrijalni vor, v. sinoatrijalni vor.

SADISTA
(engl. sadist), osoba koja postie seksualno zadovoljstvo nanoenjem bola ili ponienja drugoj osobi. Nije iskljuiv cilj nanoenje bola ili ponienja, ve su ti postupci seksualni stimulans i slue dovoenju do orgazma.

SADIZAM
(engl. sadism), sklonost postizanja seksualnog zadovoljstva nanoenjem bola ili ponienja drugoj osobi. U jednom sluaju se-ksualno zadovoljstvo priinjava samo nano-enje bola, a u drugom je to uvod za druge seksualne aktivnosti.

SADOMAZOHIZAM
(engl. sadomasochism), perverzije (v. perverzije), iji se delovi - aktivni sadizam i pasivni mazohizam nalaze u istoj osobi. Sadista je istovremeno i mazohista, iako aktivna ili pasivna strana perverzije kod njega moe biti jae izraena i predstavlja njegovu preteno seksualnu aktivnost. From: Sadomazohizam nije samo perverzija, ve i nain odnoenja prema svetu i jedan vid neadekvatnog povezivanja sa drugim ljudima.

SAETHRE-CHOTZENOV SINDROM
(engl. Seathre-Chotzen syndrome ), hereditaran sindrom po tipu autosomno dominantnog nasleivanja sa nekompletnom penetracijom i raz-liitom ekspresivnou. Karakteriu ga: kraniostenoza, povijen nos sa devijacijom septuma, ptoza onih kapaka, strabizam, refrakcione smetnje, stenoza lakrimalnog duktusa, brahidaktilija, facijalna asimetrija, mikrokefalija, optika atrofija, ambliopija, okularni hipertelorizam, rascep nepca, gotsko nepce, anodoncija, anomalije maksilarnih bonih inciziva; spinalne anomalije, klinodaktilija, sindaktilija. Nazvan jo i pseudo-Crouzonov sindrom, akrocefalosindaktilija .

SAGITALIS
(engl. sagittal, lat. sagittalis), onaj koji se prua ili posmatra u odnosu na sagitalnu (prednje-zadnju) ravan.

SAGITALNA RAVAN
(engl. sagittal plane), uzduna, ravan od napred put nazad koja see telo ili organ longitudinalno i deli ga na levu i desnu polovinu. Ako sagitalna ravan ide kroz sredinu tako da su delovi jednaki i simetrini, ravan je medijalna sagitalna ravan. Ostale ravni su parasagitalne. V. ravan.

SAGITALNI
(engl. sagittal, lat. sagittalis), v. sagitalis.

SAHARIN
(engl. saccharine), vetaki zasla-iva, oko 400 puta slai od eera, ali nema energetsku vrednost. Koristi se u dijabetinoj i niskokalorinoj ishrani. Ne moe se kuvati jer ga toplota razgrauje.

SAHAROZA
(engl. sucrose), neredukujui di-saharid koji se sastoji od jedinica glukoze i fruktoze. V. eer.

SAHRANA
(engl. funeral), lan 188 Zakona o zdravstvenoj zatiti regulie vreme sahrane posle utvrivanja smrti i njenog uzroka. Za lica umrla van mesta boravka, odnosno lica koja se sahranjuju van mesta gde je smrt nastupila, neophodna je dozvola za prevoz umrlih, odnosno specijalna sprovodnica lea. Ovu dozvolu izdaje bolnica gde je dolo do smr-tnog ishoda, sanitarna inspekcija (na osnovu potvrde o smrti) ili prosekture. Lice koje je umrlo u gradu u kome treba da se obavi sa-hrana, sahranjuje se preko specijalizovanih komunalnih radnih organizacija za pogrebne usluge. O sahrani lica koja su umrla izvan gradskog podruja obavetava se mesna ka-ncelarija. Pogreb se obavlja 24 do 48 sati nakon smrti, izuzetno moe pre ili posle ovog roka, u posebno opravdanim sluajevima kao to su: obdukcije, prevoz iz druge zemlje, brzo truljenje i sl. Sahrana se obavlja u drve-nom sanduku, ree u metalnom. Kod umrlih lica muslimanske veroispovesti sahranjivanje se odobrava po verskom obredu - le se uvija u belo platno, prethodno se detaljno opere i obrije. Potom se le polae na daske, stavlja u iskopanu raku u koju se stave drvene letve pod uglom preko tela pokojnika, pa tek onda prekrije zemljom. Lica koja preuzimaju sta-ranje oko sahrane podnose zahtev: za dodeljivanje groba (ukoliko nemaju grob ili grobnicu), za sahranjivanje u porodinu grobnicu ili grob, za otvaranje grobnog mesta ili grobnice. Za kremiranje treba podneti izjavu datu za ivota pokojnika da eli da se spali - kre-mira. U sluajevima smrti i kremiranja maloletnog deteta potrebno je da oba roditelja podnesu zahtev za kremiranje, odnosno da oba roditelja potpiu izjavu da ele kremaciju deteta.

SAKATI-NYHAN-TISDALEOV SINDROM
(engl. Sakati-Nyhan-Tisdale syndrome ), sindrom koga karakteriu: akrocefalosindaktilija, kratki udovi, kongenitalne nepravilnosti srca, uva, koe; velika kalvarija, disproporcionalno malo lice, sinostoze kranijalnih fisura, podbule orbite, isturene one jabuice, displazija uiju, alopecija, atrofija koe, gotsko nepce, hipoplazija gornje vilice, teskobnost gornjih zuba, kratak vrat, kratke ruke, prekobrojni prsti, kratki ekstremiteti, polisindaktilija, hipoplazija tibije, malformacije tarzalnih i metetarzalnih kostiju, razmaknute bradavice, kriptorhizam, mali penis, ing-vinalne hernije.

SAKRALGIJA

(engl. sacralgia), krstobolja, bol u krstima.

SAKRALIZACIJA
(engl. sacralisation), ano-malija u kojoj je peti lumbalni (slabinski) pr-ljen kotano spojen sa krsnom kosti (sakrumom) i sa njom ini jedinstvenu kost.

SAKRALNI
(engl. sacral, lat. sacralis), krsni, koji se odnosi na krsnu kost ili joj pripada.

SAKRO-,
prefiks koji se odnosi na krsnu kost ili oznaava pripadnost ovoj kosti.

SAKROILIITIS
(engl. sacroiliitis), zapaljenje sakroilijanog zgloba. Karakteristian je za spondiloartropatije.

SAKRO-KOKCIGEALNI TERATOM
(engl. sacrococcygeal teratoma ), tumor koji nastaje od ostataka tzv. primitivne pruge (ranog zaetka mezoderma, srednjeg klicinog lista). Poto nastaje od pluripotentnih elija, ovaj tumor sadri sve tipove tkiva. Incidencija ovog tumora je najvea u odnosu na sve tumore u periodu novoroeneta i iznosi 1/35.000 do 1/40.000. ei su kod enske dece i esto maligno alteriraju tokom ranog detinjstva.

SAKRUM
(engl. sacrum. lat. sacrum), krsna kost. Neparna, simetrina kost koja gradi zadnji deo karlice. Krsna kost je u vidu klina umetnuta izmeu desne i leve karline kosti sa kojima je spojena krsno-bedrenim zglo-bom. Nastaje srastanjem 5 krsnih prljenova, ija se veliina smanjuje idui nanie. Krsna kost ima: bazu, vrh i etiri strane. Baza je gornji, proireni deo koji se sredinjim delom spaja sa petim slabinskim prljenom. Mesto ovog spoja se naziva karlini rt (v. promontorijum). Vrh je donji, sueni deo kosti koji se spaja sa bazom trtine kosti. Strane su: pred-nja ili karlina, zadnja ili lena i dve bone, desna i leva. Kroz sredinji deo krsne kosti probija se zavrni deo kimenog kanala.

SAKULUS
(engl. saccule, lat. sacculus), kesica; deminutiv od sakus.

SAKUS
(engl. sac, lat. saccus), kesa, poluotvorena opnasta struktura tankih zidova. S. endolimfatikus (engl.

endolymphatic s., lat. saccus endolymphaticus), endolimfna kesica. Kesica promenjivih dimenzija, tankog i poroznog zida, koja se nalazi na zadnjoj strani petroznog dela slepoone kosti umetnuta izmeu dva lista tvrde modane ovojnice; s. lakrimalis (engl. lacrimal s., lat. s. lacrima-lis), suzna kesica. Kesica tankog i poroznog zida koja ispunjava suznu jamicu smetenu uz prednji deo unutranjeg zida one duplje. Prihvata suze koje dotiu iz venjane kesice preko dva suzna kanalia, gornjeg i donjeg. Suze iz suzne kesice otiu u donji nosni kanal posredstvom nosno-suznog kanala koji polazi sa dna suzne kesice.

SAKVINAVIR
(engl. saquinavir), antivirusni lek u terapiji HIV infekcije, inhibitor virusnog enzima aspartatne proteaze. Kombinovana te-rapija sa anti-HIV lekovima iz grupe analoga nukleozida smanjuje pojavu rezistencije (npr. zidovudin i sakvinavir). Preparat: Invirase.

SALBUTAMOL
(engl. salbutamol), adrenergiki bronhodilatator, selektivni agonist beta2 adrenergikih receptora (v. simpatomimetik). Koristi se u terapiji astme, hroninog opstruktivnog bronhitisa, pa i emfizema plua ukoliko postoji reverzibilnost opstrukcije disajnih puteva. Primenjuje se inhalacijom, oralno ili putem injekcija. Neeljeni efekti, posebno posle velikih doza su: vrtoglavica, tremor i tahikardija. Preparati: Aloprol, Salbutamol, Spalmotil, Ventolin.

SALICILATI
(engl. salicylates), soli salicilne kiseline. Salicilati pripadaju grupi nesteroidnih antiinflamatornih lekova. Poznati salicilati su: natrijum-salicilat, natrijum-tiosalicilat, magnezijum-salicilat, salicilamid, holin--salicilat, diflunisal, salsalat, a najznaajniji salicilat je acetilsalicilna kiselina. Salicilati inhibiraju enzim ciklooksigenazu i tako zaustavljaju proces biosinteze prostanglandina. Karakteriu ih antiinflamatorno, antipiretiko i analgetiko dejstvo. Metil-salicilat se koristi lokalno kao rubefaciens.

SALICILIZAM
(engl. salicylism), trovanje uzrokovano uzimanjem velikih doza salicilata (vie od 10 g). Manifestuje se zujanjem u uima, vrtoglavicom i povremenom gluvo-om. Posle poetne stimulacije centralnog nervnog sistema nastaje depresija. Bitna karakteristika akutnog trovanja salicilatima je pojava respiratorne i metabolike alkaloze. Lei se ispiranjem eluca, odravanjem dobre diureze, infuzijom natrijum-bikarbonata, a u teim sluajevima i dijalizom.

SALICILNA KISELINA
(engl. salicylic acid), keratolitik koji omoguava skidanje povrinskog sloja koe i unitava bakterije i gljivice. Koristi se iskljuivo lokalno u terapiji konih oboljenja kao to su: ulkus, perut, ekcem, psorijaza, bradavice i uljevi. Nalazi se u sastavu sledeih preparata: Cignol, Criniton, Diprosalic, Satar, Vipsogal, Vipsogal S.G.

SALIGENINI
(engl. saligenins), grupa jedi-njenja koja nastaje modifikacijom jedne od hidroksilnih (OH) grupa u kateholnom prs-tenu kateholamina. Tipian primer je salbutamol koji deluje uglavnom selektivno na adre-nergike beta2 -receptore.

SALIVA
(engl. saliva), pljuvaka, bistar, manje ili vie viskozan sekret parotidne, submandibularne, sublingvalne i malih mukoznih lezda usne duplje. Sadri:a -amilazu, mucin, serum albunim, IgA, lizozim, laktoferin, kalijum-tiocijanat, elektrolite, leukocite i epitelni debris. isti, vlai i titi usnu duplju delujui bakteriostatski i baktericidno; natapa i raz-mekava hranu; neutralie gastrinu HCl.

SALIVACIJA
(engl. salivation), luenje pljuvake. Saliva se stvara u acinusima, a modifikuje u duktusima salivarnih (pljuvanih) lezda. Kontrola salivacije obavlja se preko salivarnih jedara koja se ekscitiraju signalima iz ukusnih mirisnih i taktilnih receptora, signalima iz viih nervnih centara kao i refleksima koji potiu iz eluca i duodenuma. Regulacija salivacije odvija se preko eferentnih parasimpatikih nervnih vlakana ija stimulacija dovodi do sekrecije obilne, vodenaste salive i simpatikih ija stimulacija dovodi do sekrecije male koliine guste salive bogate organskim materijama.

SALKOVA VAKCINA
(engl. Salk vaccine), Jonas Salk, amer. mikrobiolog, 1914 - , vak-cina (mrtvog) poliomijelitis virusa, priprem-ljena kultivacijom virusa u elijama bubrega majmuna, a zatim inaktiviranog (ubijenog) formalinom. Daje se intramuskularno u toku prvih 18 meseci ivota. Postie slabiju zatitu od Sabinove vakcine.

SALMETEROL
(engl. salmeterol), selektivni agonist beta2-adrenergikih receptora, adre-nergiki bronhodilatator sa produenim dejstvom (12 h). Koristi se inhalacijom, oralno ili parenteralno za leenje bronhijalne astme kod bolesnika koji se ve lee nekim od antiinflamatornih lekova: kortikosteroidima za inhalaciju, hromoglikat-natrijumom. Prepa-rat: Serevent.

SALMONELLA
(engl. Salmonella), rod Gram-negativnih bakterija porodice Ente-robacteriaceae. To su pokretni, fakultativno anaerobni bacili koji nemaju kapsulu i ne stvaraju spore. Antigensku grau karakteriu tri glavna antigena: H (flagelarni), O (somatski) i Vi (ovojni). Salmonele su patogeni mikroorganizmi, uzronici salmoneloza, koje se ispoljavaju razliitim klinikim manifestacijama. Kod oveka se

javljaju u vidu optih ciklinih oboljenja (trbunog tifusa i paratifusa A, B i C), gastroenteritisa, alimentarnih toksoinfekcija, fokalnih infekcija razli-itih tkiva i organa i asimptomatskog kliconotva. Rod Salmonella obuhvata preko 2000 serotipova. Postoji vie klasifikacija sal-monela. Najznaajnije vrste su: S. typhi, S. paratyphi A, B i C, S. Cholerae suis, S. enteridis i S. typhimurium.

SALMONELOZE
(engl. salmonellosis), infekcije uzrokovane bakterijama roda Salmonella. U uem smislu pod ovim terminom podrazumevaju se infekcije izazvane animalnim tipovima Salmonella. Kliniki se ispoljavaju kao febrilni enteritis, enterokolitis i kolitis. Dijagnoza se postavlja nalazom bakterije u stolici uz pozitivnu Widalovu reakciju.

SALPINGO-OOPHORITIS
(engl. adnexitis), adneksitis; zapaljenski proces koji zahvata jajovode i jajnike. U najveem broju sluajeva, zbog anatomskih odnosa ova dva organa, zapaljenske promene zahvataju i jedan i drugi. Najei izazivai su streptokoke, stafilo-koke, E. coli, Proteus, Enterobacter, Pseudo-monas, Chlamidia, Mycoplasma. Moe da bu-de akutan, kada ga karakteriu intenzivni bo-lovi u malom trbuhu, najee obostrano, poviena telesna temperatura i nadraaj peritoneuma, ili hronian, kada su dodatni simptomi bolovi u krstima, bol pri snoaju i bolne menstruacije. Terapija je uzrona, antibiotska.

SALPINGOPLASTIKA
(engl salpingoplasty), hirurki korektivni tretman u sluaju hro-ninog zapaljenja izmenjenih i neprohodnih jajovoda koji su uzrok neplodnosti. Ovom ope-rativnom metodom se ponovo uspostavlja njihova naruena funkcija.

SALTATORNA TRANSMISIJA
(engl. saltatory transmision), prolazak akcionog potencijala du mijelinskog nervnog vlakna skokovito od jednog do susednog Ranvierovog vora, pri emu se aktivan vor elektrotoniki depolarie do nivoa za okidanje akcionog potencijala, bez znaajne aktivacije internodusnih segmenata. Ovakav nain transmisije nervnih impulsa du mijelinskog aksona poveava brzinu propagacije 50 puta u poreenju sa najbrim amijelinskim nervnim vlaknima.

SALTATORNO
(engl. saltatory), 1. skokovito, na mahove; 2. sukcesivno napredovanje brzih i naglih, pre nego kontinuiranih promena.

SAMOBRIGA
(engl. self-care ), skup postupaka i mera koje osoba preuzima radi zatite i unapreenja svog

psihikog i fizikog statusa.

SAMODIGESTIJA
(engl. selfdigestion), enzi-mska digestija elija sopstvenim enzimima. Podrazumeva destrukciju elija pod dejstvom lizina koji se formira u sopstvenom organizmu.

SAMOPOVREDA
(engl. self-inflicted injury), svesno i namerno oteenje iskljuivo sopstvenog zdravlja (sopstvena smrt se ne eli), radi bilo kakve koristi. Kod samopovrede je unapred sve predvieno: sredstvo, nain, vreme, mesto, intenzitet povreivanja, predeo tela koji se povreuje i ostalo - da bi se po mogustvu izbeglo znatnije oteenje zdrav-lja, a po svaku cenu smrtni ishod.

SAMOUBISTVO
(engl. suicide), klasino se definie kao in kojim ovek sam sebi oduzima ivot, ili kao ponaanje nanoenja sebi razornih povreda, usled kojih nastupa smrt. Oznaava sve one sluajeve smrti koji su direktna ili indirektna posledica pozitivnog ili negativnog ina same rtve, koja zna kakva e biti posledica tog ina (Durkheim, 1951.). Sa psiholokog stanovita, samoubistva nisu je-dinstvena grupa, ve se klasifikuju u tri podgrupe: 1) kada osoba ne moe da odgovori zahtevima i nije u stanju da prihvati date okolnosti iz kojih bei, 2) kada osoba nije u stanju da agresivne impulse usmeri od sebe, nego ih vraa u sopstvenu linost i 3) kada osoba za svoju teku ivotnu poziciju okriv-ljuje svoju okolinu, pa samoubistvo izvrava demonstrativno, ak i javno.

SAN
(engl. dream), vremenski segment spava-nja i slinih stanja koji najee sadre scensko-vizuelne fenomene praene oseanjima. Sadraji snova su bez jasnih prostorno-vremenskih koherentnosti. Psihoanalitiari im pridaju veliku vanost.

SANITACIJA
(engl. sanitation), niz postupaka u stvaranju zdravstveno-bezbednih i higijenskih uslova sredine; ispitivanje i primena higijenskih mera, kao to su drenaa, ventilacija, vodosnabdevanje, dispozicija otpadaka i sl. Takoe, postupak koji podesnim dezinfekcionim sredstvima i merama spreava prenoenje patogenih mikroorganizama i koji slui za poboljanje higijenskih prilika.

SANITARAN
(engl. sanitary), koji je u vezi sa zdravljem, posebno sa unapreivanjem zdra-vlja, higijenskim uslovima, higijensko-tehn-ikim merama i ureajima; obezbeivanje higijenskih uslova otklanjanjem neistoa, infektivnih i drugih agenasa bolesti.

SANITARNA ZATITA
(engl. sanitary protection ), niz postupaka i mera koje se preduzimaju radi unapreenja i ouvanja zdravlja i spreavanja oteenja zbog delovanja biolokih, hemijskih i fizikih agenasa iz spo-ljne sredine. To podrazumeva mere line i opte higijene, uslove za proizvodnju i promet namirnica, vodosnabdevanja, bezbedne dispozicije otpadaka, sanaciju uslova ivota i rada, mere za sprovoenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije. Podrazumeva i stalno sprovoenje zdravstveno-vaspitnih me-ra u cilju samozatite i brige o zdravlju svih kategorija stanovnitva. Specijalan vid sanitarne zatite jeste preduzimanje posebnih mera u cilju spreavanja nekih bolesti (kontrola kliconotva, zoonoze, vakcinacija, sero i hemioprofilaksa, rano otkrivanje faktora rizika i sl.).

SANITARNI RADNIK
(engl. sanitarian), osoba specijalno obuena za sanitarnu te-hniku, koja radi u slubi javnog zdravlja ili higijenskoj slubi. Moe biti lekar, inenjer ili tehniar, ukljuen u inspekcijske, savetodavne poslove, ili na sistematskom praenju higijensko-epidemioloke situacije na odre-enom podruju, a prema potrebama za redovan higijenski nadzor. Treba da poznaje osnovne sanitarno-tehnike i tehnoloke principe objekata za vodosnabdevanje, proi-zvodnju i promet namirnica, dispoziciju otpadaka, stambenih objekata, kolskih, sportskih, zdravstvenih i drugih javnih objekata od znaaja za podruje na kome se vri nadzor.

SAPET JEZIK
(lat. lingua brevae), nepravilnost razvoja jezika koju karakterie kratka vezica jezika. Oteani su ishrana i govor.

SAPHO SINDROM
(engl. SAPHO syndrome ), sinovitis-akne-pustuloza-hiperostoza-osteomijelitis. Skup simptoma i znakova grupe retkih oboljenja kostiju, zglobova i koe. Na koi se najee javljaju akne, supurativni hidradenitis, palmo-plantarna pustuloza; na kostima sterno-kosto-klavikularna hiperostoza i hronini recidivantni multifokalni osteomijelitis, a na zglobovima seronegativni asimetrini oligoartritis, sakroiliitis, sindezmofiti i entezopatije.

SAPONIFIKACIJA
(engl. adipocere, saponification ), postmortalno razlaganje tkivnih masti i sledstveno formiranje sapuna spaja-njem osloboenih masnih kiselina i jona alkalnih i zemnoalkalnih metala. Jedna je od ko-nzervativnih lenih promena (v. lene pro-mene). Nastaje u uslovima velike vlanosti okoline i odsustva kiseonika (npr. voda, plav-no zemljite). U poetku se stvara sapunasta, ljigava, sivoukasta masa koja kasnije dobije izgled gipsane ploe, to moe ouvati forenziki nalaz, npr. izgled rane. Moe da obuhvati celo telo ili samo pojedine delove. Za saponifikaciju celog tela potrebno je oko 6 do 12 meseci.

SAPROFIT
(engl. saprophyte ), organotrofan organizam koji za svoju ishranu koristi razne inertne organske ili neive organske materije koje su otpadni i razgradni produkti ivih bia. U mikrobiologiji u saprofite spadaju neke vrste bakterija i gljiva.

SAPUNI
(engl. soaps), alkalne soli viih masnih kiselina koje sniavaju povrinski napon i rastvaraju lipidni sloj na koi u kome se nalaze bakterije. Na sapune su osetljive samo Gram-pozitivne bakterije, a Gram-negativne su neosetljive. Koriste se u prvoj fazi hirur-kog pranja ruku pre operacije. Nedostaci sapuna su to slabije deluju u tvrdoj vodi, sue i drae kou i smanjuju aktivnost deterdenata ako se sluajno pomeaju.

SARCOPTES SCABIEI
v. skabies.

SARIN
(engl. sarin), nervni bojni otrov, antiholinesterazno sredstvo u obliku lipofilne isparljive tenosti koja prodire u organizam preko koe, sluzokoe ili udisanjem. Simptomi trovanja su posledica stimulacije CNS (uznemirenost, nesanica, tremor, konfuzija, konvulzije, kolaps i depresija disanja), muskarinskih (bronhosekrecija, guenje, salivacija, znojenje, bradikardija, hipotenzija) i nikotinskih (fascikulacije miia, tahikardija, hipertenzija) efekata na periferiji. Prevencija: gas-maska, kabanica, rukavice. Lei se atro-pinom, pralidoksimom i diazepamom.

SARK-, SARKO(engl. sarc-, sarco-), prefiks koji se odnosi na skeletni ili popreno-prugasti mii.

SARKOID
(engl. sarcoid), v. sarkoidoza.

SARKOIDOZA
(engl. sarcoidosis), hronina, multisistemska, granulomatozna bolest ne-poznate etiologije. Najee se javlja u limf-nim lezdama hilusa, plunom tkivu i koi. Promene se ree nalaze u pljuvanim i sluznim lezdama, na strukturama oka, zglobovima, sranom miiu i nervnim vlaknima. Granulome ine T - limfociti i dinovske elije, bez kazeozne nekroze. Nalaze se u zidu bronhija, alveola i krvnih sudova. Granulomi se mogu izgubiti ili pretvoriti u oiljno tkivo to izaziva trajno oteenje funkcije zahvaenog organa. Bolest se dokazuje patohistolokim pregledom i nalazom sarkoidnih granuloma. Prolazi spontano ili se lei kortikosteroidima.

SARKOIDOZA PLUA
(engl. lung sarcoidosis ), pluna manifestacija hronine multisistemske granulomatoze nepoznate etiologije. Najee zahvata limfne lezde u hilusima, pluni parenhim, a van plua kou, pljuvane i suzne lezde, oko, zglobove, srani mii, jetru i nerve. Smatra se da je uzrok sarkoidoze reakcija organizma na neki, za sada jo neidentifikovani, inhalacioni antigen koji dovodi do migracije makrofaga i oslobaanja interleukina-1 koji aktivira T-limfocite, pa se na kraju stvaraju sarkoidni epiteloidni granulomi. Akutni oblik s., Loefgrenov sindrom , javlja se u oko 30% sluajeva sa povienom temperaturom, nodoznim eritemom, bolovima u zglobovima i uveanjem limfnih lezda u hilusima. Hronini oblik s. manifestuje se umorom, malaksalou, gubitkom teine, febrilnou, a kasnije suvim kaljem i dispnejom. U 30% sluajeva nema nikakvih simptoma. U toku bolesti razlikuju se tri stadijuma: prvi sa promenama samo u limfnim lezdama medijastinuma, u drugom promene zahvataju i parenhim plua, a trei karakteriu fibrozne promene u pluima. Dijagnoza se postavlja nalazom karakteristinih granuloma u bioptikom materijalu (najee se dobija bronhoskopijom). Tok bolesti je uglavnom povoljan, leenje se sprovodi glukokortikoidima, ali se kod manjeg broja bolesnika uprkos leenju razvije fibroza plua.

SARKOLEMA
(engl., lat. sarcolemma ), naziv za elijsku membranu svih vrsta miinih elija. Neposredno uz sarkolemu nalaze se bazalna lamina i fina mrea retikulinskih vlakanaca, pa se sve to vidi i na svetlosnom mikroskopu kao fina linija.

SARKOLIZA
(engl. sarcolysis), razaranje citoplazme miinih vlakana.

SARKOM
(engl. sarcoma), bilo koji maligni tumor porekla vezivnog tkiva, kao to su: ko-st, miii, hrskavica, tetive, krvni sudovi. Na-ziv sarkom se dodaje posle naziva odgovarajueg tkiva od koga je nastao tumor, npr. osteosarkom, hondrosarkom, fibrosarkom, angiosarkom i sl. U zavisnosti od histologije postoji nekoliko desetina podtipova. Lei se putem hirurkog odstranjivanja, a u sluaju metastaza primenjuju se zraenje i citostatici.

SARKOMATOZA
(engl. sarcomatosis), sarkom koji se rasejao negde po telu, najee putem krvi.

SARKOMERA
(engl. sarcomere ), strukturna i funkcionalna (kontraktilna) jedinica popre-noprugastih miia koja se ponavlja du miofibrile; deo miofibrile koji se nalazi izme-u dve Z linije i u kojem se pod obinim mi-kroskopom vide svetle i tamne pruge nastale zbog specifinog rasporeda aktinskih i mio-

zinskih filamenata.

SARKOPLAZMA
(engl. sarcoplasm, lat. sarcoplasma ), citoplazma glatkih miinih, ske-letnih miinih elija i elja sranog miia.

SARKOPLAZMATSKI RETIKULUM
(engl. sarcoplasmic reticulum, lat. reticulum sarcoplasmaticum ), specijalna vrsta glatkog endoplazmatskog retikuluma, specifina za popreno-prugaste miine elije. Sastoji se od longitudinalnog L-sistema sarkotubula, povezanih sa transverzalno orijentisanim terminalnim cisternama, koje formiraju trijadu sa umetnutim T tubulima. U periodu relaksacije elija u sarkoplazmatskom r. akumuliraju se joni kalcijuma, a tokom irenja akcionog potencijala ovi joni izlaze iz s. r. u predeo anizotropne pruge i iniciraju kontrakciju.

SASUINA
(engl. desiccation), desikacija, ograniena utomrka ili mrkocrvena pergamentasta promena koe, koja nastaje posle smrti usled isparavanja tenosti iz tkiva, kroz ouvan ali razdeen epiderm (v. exsiccatio postmortalis). Nastaje na mestima gde je koa bila izloena veem pritisku (npr. trag stezanja na vratu kod veanja) ili u predelima gde je koa za ivota bila vlanija (npr. telesni pregibi). U forenzikoj praksi treba je razlikovati od oguljotine (v. ekskorijacija). Sasuine nastaju i na otkrivenim sluzokoama, naroito usana i oka. Trouglaste mrke sasuine na beonjai neposredno uz ronjau (fr. tache noire) posledica su postmortalnog sasuenja zida one jabuice kada su kapci posle smrti ostali otvoreni, pa se usled istanjenja sasu-enih povrnih delova one jabuice providi pigmentni sloj retine, to daje mrku boju ovim promenama.

SATIRIJAZA
(engl. satyriasis), preterana polna elja ili potreba mukarca, uzrokovana organskim ili psihikim faktorima. Odgovara nimfomaniji kod ena. U psihijatrijskim entitetima javlja se kod poremeaja linosti, psihoze i demencije.

SATURACIJA KISEONIKOM
(engl. oxygen saturation), procenat zasienja hemoglobina kiseonikom u arterijskoj krvi.

SAUSAGE PRST,
v. daktilitis.

SAVIJANJE

(engl. flexion, lat. flexio), v. fleksija.

SAALJENJE
(engl. compassion), specifino oseanje (izmeu brinosti i aljenja) koje ovek ima prema ljudima koji su u nesrei i patnji. Podrazumeva empatiju, simpatiju kao i intuitivno poimanje stanja drugih.

SBVT
(engl. systemic connective tissue disease), v. sistemska bolest vezivnog tkiva.

SCHATZKIEV PRSTEN
(engl. Schatzkis ring ), donji ezofagusni prsten, opnasta formacija prouzrokovana ezofagitisom u podruju prstena (sfinkter kardije). Rendgenski se moe videti samo uz hernijaciju eluca s kardijom iznad dijafragme. Donji ezofagusni prsten treba razlikovati od funkcionalnog kontrakcijskog prstena, kako se naziva nenormalno kontrahovan tubulovestibularni sfinkter ako postoji aksijalna hijatus hernija.

SCHEIEOV SINDROM
(engl. Scheie syndrome ), sistemska mukopolisaharoidoza, pre-nosiva kao autosomno recesivna karakteri-stika (ukruenost zglobova, umereni deformiteti kostiju, hirzutizam, retinitis pigmentoza, kornealna zamuenost i velika usta). Takozvani karpalni tunel sindrom esto je pratei simptom.

SCHERUEMANNOVA BOLEST
(engl. Sche-uermanns disease ), osteohondritis kimenog stuba, koji je u fazi aktivne bolesti praen bolom du kime i kifozom.

SCHIFFOVA BAZA
(engl. Schiff base), Hugo Schiff, nemaki hemiar u Firenci, 1834 - 1915, jedinjenja, aldimini, koji nastaju u hemijskoj reakciji (kondenzaciji) aldehida ili ketona sa primarnim aminima. Takva jedi-njenja formiraju aminokiseline u toku metabolizma. Neki supstrati formiraju ova jedinje-nja sa enzimskom amino-grupom u toku enzimske reakcije. Proces transaminacije u kojoj deluju kofaktori piridoksal i piridoksamin odigrava se kroz mehanizam Schiffovih baza.

SCHILLINGOV TEST
(engl. Schillings test ), Vietor Teodore Schilling, nem. lekar, 1883 - 1960, v. nuklearnomedicinske metode ispitivanja poremeaja apsorpcije u crevima.

SCHILLINGOVA LEUKEMIJA,

v. monocitna leukemija .

SCHIRMEROV TEST
(engl. Schirmers test ), Rudolph Schirmer, nem. lekar, 1831 - 1896, test po kome se odreuje intenzitet luenja suza. Meri se filter-papirom zataknutim za donji kapak u toku 5 minuta. Normalno vla-enje je ovlaenost papira u duini od 10 do 20 mm. Ako je ovlaeno manje od 5 mm, znai da je smanjena sekrecija suza. Ovaj test se najee koristi u dijagnostici keratoko-njunktivitis sicca, koji je prisutan kod 95% obolelih od Sjgrenovog sindroma.

SCHLEMMOV KANAL
(engl. Schlemms canal, lat. sinus venosus sclerae ), spljotena, prstenolika vena bez valvula u prednjem uglu sklere, ispred trabekularne mree. Schlemmov k. okruuje periferiju korneje. Struktura: vrlo tanak nefenestriran endotel, isprekidana bazalna lamina i tanak adventicijalni sloj sastavljen od kolagenih vlakana i fibrocita. Schlemmov k. prima onu vodicu iz fontana prostora i odvodi je kroz 25 -35 finih kanala u episkleralnu venu.

SCHMIDT-LANTERMANOVE PUKOTI-NE
(engl. Schmidt-Lanterman clefts, incisure, lat. incisura myelini ), kupasti prostori u kojima su lamele mijelinskog omotaa meusobno razdvojene u nivou glavne guste linije. S.-L. p. se vide na svetlosnom mikro-skopu, posle osmifikacije, kao kosi levkasti prekidi u mijelinskom omotau. esto se nalaze u mijeliniziranim nervnim vlaknima, dok skoro da nedostaju u CNS-u, pa se prema tome smatra da ine fleksibilnijim nervna vlakna.

SCHMIDT-LANTERMANOVI SEGMENTI
(engl. Schmidt-Lanterman segments), kratki delovi mijeliniziranih nervnih vlakana izme-u dve S.L. pukotine.

SCHMIDTOV SINDROM
(engl. Schmidt syndrome ), varijanta Jackson-Mac Kenzieevog sindroma u kojem unilateralna obuhvaenost desetog i jedanaestog kranijalnog nerva daje ipsilateralnu paralizu mekog nepca, glasnih ica, sternokleidomastoidnog i trapeznog mi-ia. Nazvan jo i vagoakcesorni sindrom.

SCHMORLOVE HERNIJE
(engl. Schmorls nodes ), poremeaj oblika kimenih prljenova koji bivaju ulegnuti u centralnom delu pr-ljenskog tela. Ulegnue nastaje zbog utiskivanja intervertebralnog diskusa u prljensko telo, najee zbog smanjenja kotane gustine prljena.

SCHNITZLEROV SINDROM

(engl. Schnitzlers syndrome), sindrom hronine urtikarije sa makroglobulinemijom.

SCHOBEROV TEST (ZNAK)


(engl. Scho-bers test), test za merenje pokretljivosti lumbalnog dela kime. Bolesnik stoji uspravno. Oznai se mesto na kome linija izmeu dve spine ilijake posterior superior prelazi preko kime (to je po pravilu projekcija petog lumbalnog prljena). Druga linija se oznai 10 cm iznad prve. Bolesnik treba da se savije una-pred, najvie to moe, bez savijanja kolena. Kod normalne pokretljivosti lumbalnog dela kime razmak izmeu dve oznaene linije mora da se povea bar za 5 cm. Zatim se bole-snik savije unazad i kod normalne pokre-tljivosti lumbalnog dela kime razmak izme-u dve oznaene linije mora da se smanji bar za 2 cm. Smanjena pokretljivost lumbalne ki-me najee se javlja kod ankilozantnog spondilitisa i drugih spondiloartropatija.

SCHLLEROVA JODNA PROBA


(engl. Schllers iodine test ), premazivanje jodnim rastvorom, tj. Lugolovim rastvorom, sum-njivog mesta na usminskom delu grlia materice. Zasniva se na injenici da su elije povrinskih slojeva sluzokoe vagine i vaginalnog dela grlia materice u normalnim uslovima bogate glikogenom, tako da u do-diru sa rastvorom joda ova sluzokoa poprima tamnomrku boju. Maligne elije su siromane glikogenom, tako da plae malignih elija u dodiru sa istim rastvorom ostaju svetlije, jer izostaje reakcija izmeu glikogena i joda. Ovo se tumai kao negativna Schllerova reakcija i ukazuje na mogue maligno ognjite, ali je negativna i pri postojanju izvesnih benignih promena na ploastom epitelu porcije. Stoga, ova proba nema apsolutni dijagnostiki znaaj, ve se koristi kao dopunska mera pre uzimanja iseka ili kolposkopije.

SCHULTZ-CHARLTON TEST
(engl. Schu-ltz-Charlton blanching test), imunoloki ko-ni test i pomono sredstvo za potvrdu dijagnoze arlaha. Pojava bledila arlaholike ospe ili njeno iezavanje u preniku od nekoliko centimetera oko mesta gde je u kou ubrizgan humani antiarlahni serum je znak pozitivne reakcije i potvrda dijagnoze arlaha. Negativan rezultat ovoga testa ne iskljuuje uvek dijagnozu arlaha, odnosno arlahnu prirodu ospe.

SCHWANNOVE ELIJE
(engl. Schwanns cells, lamenocyte, neurolemnocyte, neurilemmal cells, sheat cells, lat. neurolemmocytus), izduene neuroglijalne elije koje obavijaju aksone u perifernom nervnom sistemu. U mijeliniziranom nervnom vlaknu svaka S. . formira samo po jedan internodalni segment, dok je granicu izmeu S. . u nemijeliniziranom nervnom vlaknu teko odrediti jer se S. . preklapaju. S. . u mijeliniziranom nerv-nom vlaknu obezbeuju omota za samo jedan akson, dok u nemijeliniziranom vlaknu obavijaju 2 - 20 i vie aksona ne dajui im mijelinski omota. S. . su mehaniki i metaboliki elementi potpore za aksone koji ih takoe odvajaju od endoneurijuma.

SCINTIGRAFIJA

(engl. scintigraphy), tehnika nuklearnomedicinskog slikanja kojim se prikazuje, vizualizuje morfologija i funkcija organa, dela organa ili tkiva, nakon aplikacije radioaktivnog materijala u obliku radioobe-leivaa kod pacijenta i detekcije istog gama kamerom.

SCINTIGRAFIJA TITASTE LEZDE


(engl. thyroid scintigraphy/scan), nuklearnomedicinska metoda vizualizacije funkcijski spo-sobnog i ouvanog tkiva titaste lezde. Od radiofarmaceutika najee se primenjuje te-hnecijum pertehnetat, ree radioaktivni izotopi joda (123I ili 131I). Indikovana je u detekciji uroenih anomalija razvoja titaste lezde, ispitivanju funkcionalnosti intratiroidnih no-dusa, detekciji malignih intratiroidnih tumora, stanjima pre i posle hirurkih zahvata i praenju efekata pojedinih naina leenja.

SCINTIGRAFIJA BUBREGA
(engl. renal scintigraphy/scan ), nuklearnomedicinska me-toda vizualizacije funkcijski sposobnog bu-brenog parenhima. Radiofarmak izbora je 99mTc-DMSA u dozi od 74- 148 MBq (2-4 mCi). Snimanje se vri gama kamerom u PA i AP projekcijama oko 2 sata posle i.v. ubrizgavanja radiofarmaka. Obrada scintigrama po-mou raunara omoguava izraunavanje relativnog doprinosa svakog bubrega ukupnoj bubrenoj funkciji. Indikovana kod bolesnika s akutnim i hroninim bolestima bubrega, uroenim anomalijama razvoja, ekspanziv-nim i degenerativnim procesima, metabo-likim poremeajima, hipertenzijom i stanjima pre i posle hirurkih intervencija.

SCINTIGRAFIJA CELOKUPNOG TELA


(engl. whole body scintigraphy/scan), nuklearnomedicinska metoda za scintigrafsku vizualizaciju celokupnog tela. Vri se u AP i PA projekcijama tela ispitanika, pomou gama kamere s pokretnim detektorom ili sa pokretnim leajem. Najee se primenjuje u scintigrafiji kostiju, detekciji zapaljenskih arita, istraivanjima bioloke distribucije radiofarmaceutika.

SCINTIGRAFIJA DOJKE
(engl. scintimammography), nuklearnomedicinska metoda detekcije ekspanzivnih procesa u dojkama. Od radiofarmaka koriste se 201Tl, 99mTc-MIBI i 99mTc-tetrofosfmin.

SCINTIGRAFIJA JETRE
(engl. liver scintigraphy/scan), nuklearnomedicinska metoda za planarnu ili tomografsku vizualizaciju jetre. Izvodi se pomou stacionarne ili rotacione gama scintilacione kamere posle i.v. ubrizgavanja 99mTc-S-koloida, 99mTc-Sn-koloida, ili 99mTc-fitata. Zasniva se na sposobnosti Kupfe-rovih elija retikuloendotelskog sistema da fagocituju estice koloida. Indikovana je kod bolesnika s hepatomegalijom, fokalnom no-dulskom hiperplazijom, hemangiomom, apscesom u jetri, nekim parazitarnim obolje-njima i primarnim i sekundarnim malignim bolestima. Posebna vrsta scintigrafije jetre je vizualizacija poola krvi pomou in vivo obeleenih eritrocita. Indikovana u dijagnostici hemangioma. Emisiona tomografija jetre (SPET) poveava osetljivost i specifinost u tumaenju scintigrafskih nalaza.

SCINTIGRAFIJA JETRE I UNIH PU-TEVA


, v. hepatobilijarna scintigrafija.

SCINTIGRAFIJA KOSTIJU
(engl. bone scintigraphy/scan), statika nuklearnomedicinska metoda za vizualizaciju kostiju. Zasniva se na intenzivnijoj akumulaciji osteofilnih radiofarmaceutika u zonama kostiju s ubrzanim regionalnim metabolizmom kalcijuma, poveanim protokom krvi i poveanom osteoblastnom aktivnou. Koriste se difosfonatna jedinjenja (DPD, HEDP, HMDP, MDP) obeleena sa 99mTc u prosenoj dozi od 740 MBq (20 mCi). Izvodi se 2-3 sata posle i.v. ubrizgavanja radiofarmaceutika, u AP i PA projekcijama celokupnog tela. Ponekad se izvodi u tri faze (vaskularna, tkivna i pozna, tzv. trofazna scintigrafija kostiju). Poseduje veoma visoku osetljivost, a nezadovoljavajuu specifinost. Indikovana je kod bolesnika s primarnim ili sekundarnim ekspanzivnim procesima u kostima, akutnim i hroninim zapaljenjima, praenju toka bolesti i efekata leenja kao i kod metabolikih bolesti kostiju.

SCINTIGRAFIJA KOSTNE SRI


(engl. bone marrow scintigraphy/scan ), nuklearno-medicinska metoda za funkcionalnu vizualizaciju aktivne kostne sri. Izvodi se pomou transferina obeleenog sa 52Fe, 59Fe, ili 111In koji se deponuje u eritrocitopoezne elije aktivne kostne sri ili pomou koloida i mikroagregata HSA obeleenih sa 99mTc. estice koloida i mikroagregati HSA, ija je veliina 100 nm, zadravaju se u makrofagno-histiocitnom sistemu kostne sri. Na scintigramu kod zdravih osoba uoava se akumulacija radiofarmaka u sri kostiju aksijalnog skeleta i proksimalnim treinama butnih kostiju i nadlaktica. Indikovano kod bolesnika s aplazijskom anemijom, mijelodisplazijom, mijeloproliferativnim bo-lestima i malignim limfomima.

SCINTIGRAFIJA LIMFNIH PUTEVA


, v. limfoscintigrafija.

SCINTIGRAFIJA MOZGA
(engl. brain scintigraphy/scan), zbirni naziv nekoliko ra-zliitih nuklearnomedicinskih metoda koje u razliitim modalitetima omoguavaju ispitivanje funkcionalnog integriteta krvno-mo-dane barijere (KMB), regionalnog protoka krvi (rCBF), volumena krvi, brzine ekstrakcije i metabolizma kiseonika, mehanizama neurotransmisije i metabolizma glukoze u moz-gu. Planarna statika S.M. : izvodi se pomou radiofarmaka (99mTcO4, 99mTc-DTPA ili 99mTc-glukoheptonat) koji ne prolaze intaktnu KMB. Kod bolesnika s lezijom radiofarmaceutici difunduju u tkivo mozga i na scintigramu se prikazuju kao zone intenzivne akumulacije. Dinamika akumulacije radiofarmaka u lezijama (rani i pozni scintigrami) moe da ukae na prirodu lezije. Planarna dinamska S.M. : omoguava detekciju prostorne i vremenske raspodele nedifuzibilnih radiofarmaka u mozgu i ispitivanje razliitih

hemodinamskih poremeaja. Primenjuje se u detekciji ekspanzivnih intrakraniumskih procesa, cerebrovaskularnih bolesti, zapaljenskih pro-cesa u mozgu i posttraumatskih oteenja mozga. Ispitivanje rCBF : upotrebljavaju se 133Xe, 15CO2, 99mTc-HMPAO, 99mTc-ECD. Izbor radiofarmaka odreuje nain njegove aplikacije, tehniku akvizicije i naine obrade scintigrama. Ispitivanje rCBF je indikovano kod bolesnika s akutnom ishemijskom bolesti mozga, epilepsijom, demencijama izazvanim razliitim uzrocima, psihijatrijskim poreme-ajima i u ispitivanju dejstava vazoaktivnih lekova. Ispitivanje metabolizma glukoze u mozgu : ispituje se pomou 18FDG i PET. Radiofarmak se unosi i.v. u dozi od 111 - 222 MBq (3- 6 mCi). Metabolizam glukoze je najmanji u beloj supstanci, a najvei u optikom regionu kore; menja se u zavisnosti od regio-nalne aktivnosti i protoka krvi. U pojedinim situacijama vre se uporedna ispitivanja rCBF i metabolizma glukoze u mozgu.

SCINTIGRAFIJA NADBUBRENIH LEZ-DA


(engl. adrenal scintigraphy/scan ), zbirni naziv nuklearanomedicinskih metoda za fu-nkcionalnu i morfoloku vizualizaciju kore i sri nadbubrenih lezda. Scintigrafija kore nadbubrenih lezda (engl. adrenocortical scintigraphy/scan ), nuklearnomedicinska me-toda za funkcionalnu i morfoloku vizualizaciju kore nadbubrenih lezda; izvodi se 7 - 14 dana posle i.v. ubrizgavanja 7.4 MBq (0.2 mCi) obeleenog derivata holesterola (6-CH3-75Se-19-norholesterol). Indikovana kod bolesnika s ACTH zavisnom Cushingovom bolesti, autonomnim hiperfunkcionim adenomom ili karcinomom u kori nadbubrenih lezda, aldosteronomom, uroenom ili stee-nom obostranom adrenalnom hiperplazijom, Barterovim sindromom i recidivima posle parcijalne ili totalne adrenalektomije. U dijagnostici primarnog hiperaldosteronizma scintigrafija se vri posle premedikacije deksame-tazonom. Unilateralna nesupresibilnost vezivanja radiofarmaka u kori nadbubrenih lezda ukazuje na Connov sindrom. Scintigrafija sri nadbubrenih lezda , (engl. Adrenomedullary scintigraphy/scan ), nuklearnomedicinska metoda za funkcionalnu i morfoloku vizualizaciju sri nadbubrenih lezda. Izvodi se 48 sati posle i.v. ubrizgava-nja 131I-MIBG u dozi od 18 MBq (0.5 mCi)/m2 povrine tela ispitanika; primenjuje se i 123I-MIBG u dozama od 185 370 MBq (5 - 10 mCi)/m2. Pre ubrizgavanja radiofarmaka neophodna je premedikacija ispitanika sa Lugolovim rastvorom radi farmakoloke bloka-de aktivnosti titaste lezde. Indikovana je u dijagnostici benignih ili malignih feohromocitoma, paraganglioma, hemodektoma i neuroblastoma.

SCINTIGRAFIJA PARATITASTIH LEZ-DA


(engl. parathyroid scintigraphy/scan ), nuklearnomedicinska metoda za funkcionalnu i morfoloku vizualizaciju i lokalizaciju para-titastih lezda. Vri se kombinovanom i konsekutivnom primenom 99mTcO4 i 201TlCl. U prv-om aktu izvodi se standardna scintigrafija titaste lezde, oko 30 minuta posle i.v. ubrizgavanja 74 - 148 MBq (2 - 4 mCi) 99mTcO4 Potom se i.v. ubrizga 37 MBq (1 mCi) 201TlCl i snimi 6 scintigrama tiroidnog regiona vrata, regiona grudne kosti i sredogrua. Pomou raunara formira se zbirna slika od koje se oduzima normalizovan tehnecijumski scin-tigram (metodom subtrakcije). Indikovana u bolesnika s primarnom hiperplazijom para-titastIh lezda, hiperplazijom u sklopu sindroma multipne endokrine hiperplazije (MEN I i MEN II), adenomom i karcinomom.

SCINTIGRAFIJA PLUA

(engl. pulmonary scintigraphy), opti naziv za nuklearnomedicinske metode ispitivanja plune perfuzije, regionalne ventilacione sposobnosti, permeabilnosti alveolokapilarnih membrana, funk-cije epitela bronha i prohodnosti disajnih puteva. Perfuziona s.p., izvodi se posle i.v. ubrizgavanja 99mTc-MAA ili albuminskih mikrosfera obeleenih sa 99mTc. Zbog svoje veliine, estice radiofarmaka se po dolasku u plua zadravaju u prekapilarima i kapilarima ne izazivajui pri tom neeljene hemodinamske promene. Obeleene estice spontano iezavaju iz plua posle 3 sata od ubrizgavanja. Scintigrafija se vri pomou gama scintilacione kamere, u AP, PA i dve posteriorne kose projekcije. Deo plua sa smanjenom perfuzijom se na scintigramu prikazuje kao segmentna ili, najee, klinasta zona u kojoj nema akumulacije radiofarmaka. Indikovana je u dijagnostici i praenju toka tromboembolijske bolesti plu-a, kod bolesnika s primarnim sredino lokalizovanim karcinomom bronha i drugim bolestima plua. Inhalaciona s.p., izvodi se posle udisanja radioaktivnih inertnih gasova; najee se koristi 133Xe u dozi od 555 - 740 MBq (15 - 20 mCi) metodom pojedinanog dubokog udaha ili udisanjem do postizanja ravnotee, posle ega se pomou sekvencijalne ili dinamske scintigrafije plua meri brzina ispiranja (wash-out) radiofarmaka. Usporena eliminacija radiofarmaka ukazuje na opstruktivne promene u pluima. Mogu se koristiti i pozitronski obeleivai (C15 O2). S.p. je indikovana kod bolesnika s opstruktivnim bolestima plua, inflamatornim i granulomskim bolestima plunog parenhima, ekspanzivnim procesima u pluima, profesionalnim oboljenjima plua. Kombinova-nje nalaza dobijenih perfuzionom i inhalacionom s.p. omoguava semikvantifikaciju odnosa plune ventilacije i perfuzije (V/Q odnos). Scintigrafija plua pomou radioaktivnih aerosola omoguava ispitivanje raspodele ventilacije, prohodnosti disajnih puteva, propustljivosti alveolokapilarnih membrana i merenje mukocilijarnog klirensa.

SCINTIGRAFIJA PLJUVANIH LEZDA


(engl. radionuclide syalography), dinamska nuklearnomedicinska metoda za ispitivanje funkcije i morfologije velikih pljuvanih lezda. Ispitaniku se i.v. ubrizga 185 - 370 MBq (5 - 10 mCi) 99mTcO4 a zatim se tokom 20 minuta pomou gama scintilacione kamere registruje brzina akumulacije i izluivanja radiofarmaka iz zaunih i podvilinih pljuva-nih lezda. Tokom akvizicije se pomou askorbinske ili limunske kiseline stimulie salivacija emu, u zdravih, sledi brzo i izdano smanjivanje aktivnosti u oba para pljuvanih lezda. Indikovana u bolesnika sa sijaloadenitisom, jednostranom ili obostranom sijalolitijazom, tumorom parotidnih lezda i Sjgre-novim sindromom.

SCINTIGRAFIJA SAKROILIJANIH ZG-LOBOVA


(engl. sacroiliac joint scintigraphy/scan ), nuklearnomedicinska metoda za detekciju zapaljenjskih i degenerativnih pro-cesa u sakroilijanim zglobovima. Izvodi se oko 2 sata posle i.v. ubrizgavanja osteofilnih radiofarmaka u istim dozama kao za scintigrafiju kostiju.

SCINTIGRAFIJA SLEZINE
(engl. spleen scintigraphy/ scan), nuklearnomedicinska metoda za morfoloku i funkcionalnu vizualizaciju slezine. Zasniva se na svojstvu slezine da zadrava oteene eritrocite, koje zatim, elije makrofagno-histiocitnog sistema u slezini fagocituju. Membrane izdvojenih eritrocita, obeleenih sa 99mTc ili 51Cr, se oteuju tavljenjem (taninizovanjem) ili toplotom. Scintigrafija se vri pomou gama scintilacione kamere u AP, PA i LL projekcijama. Indikovana je kod bolesnika sa

splenomegalijom, apscesima, cistama ili infarktom slezine, kao i u dijagnostici posttraumatskih ruptura i uroenih anomalija razvoja slezine.

SCINTIGRAFIJA SRI NADBUBRENIH LEZDA


, v. scintigrafija nadbubrenih le-zda.

SCINTIGRAFIJA SRANOG MIIA


, v. miokardiografija.

SCINTIGRAFIJA TUMORA
(engl. scintigraphy of tumours), planarna s.c. i/ili SPECT. Zasniva se na primeni radionuklida odnosno radiofarmaka obeleenih gama emiterima, koji se razliitim mehanizmima (difuzija, aktivni transport, receptori i dr.) selektivno vezuju u tkivu razliitih tumora. Primenjuje se u dijagnostici primarnih tumora, njihovih recidiva, metastaza i praenju terpijskih efe-kata. Kao tumor-avidni radionuklidi/radiofarmaci koriste se: 67 Ga-citrat (limfomi, karcinom plua, maligni melanom, hepatom, sar-komi, tumori testisa, neuroblastomi); 131 J (recidivi i metastaze diferentovanih karcinoma tiroidee); 201 Tl (limfomi, medularni karcinom tiroidee, karcinom plua, karcinom dojke, tumori mozga, osteosarkom); 111 In-pentreotid (111In-DTPA-D-Phe1-oktreotid), vezuje se za somatostatinske receptore (gastroendokrini tumori - gastrinomi, glukagonomi, karcinoid, insulinomi, somatostatinomi, VIP-omi; me-ningeomi, adenom hipofize, limfomi, karcinom dojke, karcinom plua, neuroblastomi); 99mTc-(sesta) MIBI (karcinom dojke, limfomi, karcinom tiroidee, adenom paratiroidee, tumori mozga, sarkomi kostiju i mekih tkiva); 123 J(131J)-metajodbenzilgvanidin MIBG (tumori porekla nervnog grebena - feohromocitom, paragangliomi, neuroblastomi, ganglioneuroblastomi, karcinoid); 99mTc-tetrofosmin (karcinom dojke, karcinom plua, karcinom tiroidee); 99mTc-metilen difosfonat (MDP) - karcinom dojke; 131 J-6-(-jodometil (75Se-6-(-selenometil)-19-norholesterol (tumori kore nadbubrega); 123 J-2-hidroksi-3-jodo-6-metoksi-benzamid IBZM - ( maligni melanom). V. imunoscintigrafija.

SCINTIGRAM
(engl. scintigram, scan), nuklearnomedicinski nalaz, medicinska slika dobijena gama scintilacionom kamerom. Moe da se nalazi na hartiji, fotografskom papiru, rentgenskom filmu, magnetnom mediju.

SDH
(engl. sorbitol dehydrogenase), v. iditol dehidrogenaza.

SDS-GEL ELEKTROFOREZA
(engl. SDS- -gel electrophoresis ), tehnika kojom se na-elektrisani kompleksi proteina sa natrijumdodecil-sulfatom (SDS) podvrgavaju zonskoj elektroforezi na gelu uniformne poroznosti, pri emu se

brzina pokretljivosti poveava sa smanjenjem molekulske mase. Odnos izmeu molekulske mase proteina i njihove pokret-ljivosti je linearan i moe se koristiti za odre-ivanje molekulske mase proteina.

74Se
, emituje g fotone; fiziko vreme poluraspada 121 dan; osnovne energije zraenja 140 i 270 KeV .U nuklearnoj medicini slui kao obeleiva metionina, metilholesterola i taurohomoholne kiseline.

75Se
, radioaktivni izotop selenijuma, nastaje u nuklearnim reaktorima ozraivanjem.

SEBACEALNA CISTA
(engl. sebaceous cyst), lojna cista, intradermalna, jasno ograniena tumefakcija, pokretna prema podlozi. Boje su ukaste do bele, najee lokalizovane na li-cu, vratu, grudima i leima.

SEBACEALNE ELIJE
(engl. sebaceous cells, lat cellula sebacea), velike poligonalne elije koje grade sebacealne lezde. S. . koje lee na bazalnoj lamini su nediferentovane. Postepenom diferencijacijom bazalne s. . se uveavaju i postaju poligonalne, njihova citoplazma se ispunjava lipidnim kapima koje daju penuav izgled eliji. Susedne s. . se meusobno vezuju brojnim malim dezmozomima. Napredujui prema centru lezde, s. . menja svoj izgled: jedro postaje piknotino, mitohondrije se smeuravaju, plazmolema propada, lipidne kapi se sjedinjuju, a s. . konano propada i transformie se u sebum. S. . se konstantno obnavljaju mitotskom aktivnou bazalnih elija.

SEBACEALNE LEZDE
(engl. sebaceous gland, lat. glandula sebacea pili), alveolarne lezde sa holokrinom sekrecijom. Nalaze se razbacane u dermu, ali ih nema u koi dlanova i tabana. Sastoje se od nekoliko alveola koje su obloene bazalnom laminom i tankim slojem veziva. Alveole se udruuju i formiraju kratak, esto keratinizovan kanal, koji se otvara u predelu gornjeg dela folikula dlake. S. . areole, bradavice, onog kapka, ivice usana, velikih usana, glansa penisa i unu-tranje povrine prepucijuma otvaraju se direktno na povrinu koe. Bazalne elije su nediferentovane, dele se i pretvaraju u sebacealne elije od kojih nastaje sebum. Na jednom cm2 kone povrine ima oko 100 sebacealnih elija. One su sastavni deo pilosebacealnog kompleksa, a stimuliu ih androgeni.

SEBACEALNI FOLIKULI
(engl. sebaceous follicles, lat. glandula sebacea separata), posebno velike sebacealne lezde koje se esto nalaze u koi ela, nosa, spoljanjeg uva. Otvori s. f. su vidljivi golim okom kao pore na konoj povrini. Na 1 cm2 koe nalazi se oko 800 sebacealnih folikula. Oni su vrlo osetljivi na

androgene.

SEBO,
skraeno od sebum (loj), kao prefiks oznaava da je neto u vezi sa lojnim lezdama.

SEBOREJA
(engl. seborrhoea), pojaano luenje lojnih lezda. Koa ima nauljen izgled.

SEBOROINI DERMATITIS
(engl. seborrhoeic dermatitis), hronina upala koe nastala pojaanim luenjem i zadravanjem loja na povrini koe, sa karakteristinim promenama na koi (eritem, ljuspanje) i lokalizacijom (poglavina, lice, gornja polovina trupa).

SEBUM
(engl. sebum, lat. sebum), produkt sebacealnih lezda koji nastaje holokrinim raspadanjem sebacealnih elija. S. se sastoji od lipida, triglicerida, estara voska, skvalena i vrlo male koliine sterola. S. podmazuje kou i dlake inei ih mekim i savitljivim, mada njegova uloga nije do kraja jasna.

SECCELOV SINDROM
(engl. Seccel syndrome ), sindrom koga karakterie: intrauterino proporcionalan patuljast rast i ptije lice sa isturenim ponekada unazad povijenim nosem, mikrognatija, visokoluno ili rascepljeno nepce, nisko postavljene ui, prominentne oi, antimongoloidne palpebralne fisure, epikantni prevoji. Abnormalnost kotanog sistema ogleda se u multipnim dislokacijama, kao to su: kongenitalna dislokacija kuka, kifoskolioza, defekti grudnog koa, odsustvo patele i usporena maturacija kostiju. Javlja se takoe i klinodaktilija, uveanje rastojanja izmeu prvog i drugog nonog prsta, kriptorhizam, pancitopenija, mentalna retardacija. Naj-verovatnije se prenosi autosomno recesivno.

SEDACIJA
(engl. sedation), umirenje, ije su glavne karakteristike smanjena spontana motorna aktivnost i smanjena reaktivnost prema spoljnim draima. Sa poveanjem doze sedativa, ovo stanje moe progredirati do pojave pospanosti.

SEDALNO-MARNA JAMA
(engl. ischio-anal fossa, lat. fossa ishioanalis), v. fosa ishi-oanalis, ishiorektalis.

SEDATIV

(engl. sedative), lek koji umiruje, uzrokuje sedaciju, a u veim dozama moe da prouzrokuje pospanost tj. ima hipnotiki efekt; sredstvo koje smanjuje nervnu razdra-ljivost; zavisno od namene razlikuju se kardijalni, cerebralni, nervni, respiratorni i spinalni sedativi.

SEDIMENTACIJA
(engl. sedimentation), proces kojim se stvara sediment, naroito u slu-aju centrifugiranja.

SEDIMENTACIONA BRZINA
(engl. sedimentation rate), brzina kojom se sediment taloi iz rastvora npr. pri centrifugiranju.

SEDIMENTACIONI KOEFICIJENT
(engl. sedimentation coefficient), brzina kojom se estice taloe iz rastvora (sedimentaciona brzina). Najee koriena jedinica je svedberg (S), koji je jednak 10-3 s. Sedimentacioni koeficijent zavisi od gustine i oblika estice. Sferni molekuli imaju sedimentacioni koeficijent 2S, to odgovara masi od 10.000 daltona; 4S odgovara 50.000 daltona; 8S je 160.000 daltona i 16S je 400.000 daltona.

SEDIMENT MOKRAE
(engl. urin sediment), predstavlja talog mokrae koji moe nastati prirodno (stajanjem se taloe vrste estice mokrae) ili centrifugiranjem, zagrevanjem ili dodavanjem odreenih hemijskih supstanci. Pregled sedimenta mokrae po-mou mikroskopa je dijagnostiki postupak koji se rutinski primenjuje i od velike je koristi u otkrivanju i ispitivanju bubrenih bo-lesti. Ovim pregledom se utvruje prisustvo uobiajenih elijskih elemenata (eritrocita, leukocita, bubrenih tubulskih elija, tranzitornih i skvamoznih epitelnih elija) kao i prisustvo masti, cilindara, kristala i mikroorganizama.

SEDIRATI
(engl. sedate), izazvati efekat smi-rivanja; umiriti bolesnika sedativnim sredstvima.

SEDOHEPTULOZA-7-FOSFAT
(engl. sedoheptulose-7-phosphate), 7-fosfatni derivat 2-ketoheptuloze, eera sa 7-ugljenika, koji je znaajan intermedijer pentoznog anta u metabolizmu glukoze.

SEDOST
(engl. canities, graying), smanjenje pigmenta u dlaci tako da ona postaje svetla, siva do bela. Ovo se deava sa starenjem, kao i u sklopu odreenih poremeaja.

SEGMENT

(engl. segment), bilo koji od separabilnih delova tela. U pulmologiji predstavlja hirurki izdvojiv deo plua. Nema svoju membranu, odnosno, visceralnu pleuru, ali ima definisan bronh. U desnom pluu najee ima deset, a u levom osam segmenata.

SEGMENTEKTOMIJA
(engl. segmentectomy), uklanjanje funkcionalne jedinice odn. segmenta organa. Segment organa je onaj deo koji moe sam po sebi uspeno da funk-cionie, nezavisno od ostalih delova organa, i ima anatomski odreenu strukturu i granice. Zbog toga se, u uem smislu, termin segmentektomija koristi za opis operativnih zahvata na pluima (svako pluno krilo ima 10 anatomski odreenih segmenata) i jetri (koja se sastoji od ukupno 8 segmenata). Za ostale, uplje organe trbune duplje, uglavnom se koristi izraz segmentna resekcija. Segmentektomija je usko specijalistiki operativni zahvat koji zahteva dobro poznavanje anatomije i hirurke tehnike.

SEGMENTIRANI NEUTROFIL
(engl. segmented neutrophil), neutrofil sa filamentima koji povezuju jedarne lobuse.

SEHCAT
, Tauro-23-(75Se)-25-homoholna ki-selina, obeleeni, sintetiki analog tauroholne kiseline. U nuklearnoj medicini se koristi u ispitivanjima poremeaja apsorpcije unih kiselina, v. nuklearnomedicinske metode.

SEKOTINA
(engl. incision, incised wound, lat. vulnus scissum ili incisum), rana nanesena otricom mehanikog orua, npr. noa, ileta, stakla i dr. (v. rana, v. orue). Karakterie je velika duina otvora u odnosu na malu dubinu. Ivice i strane su ravne i nepodlivene krvlju. Specijalni oblik sekotina (tzv. vulnus secatum) nastaje dejstvom otrice tekih i jako zamahnutih orua (npr. sekire, satare, motike, aova i dr.) i njih karakteriu velika dubina i eventualni prelomi kostiju.

SEKRECIJA
(engl. secretion ), luenje, stvara-nje i oslobaanje organskih molekula, jona i vode od strane elije kao odgovor na specifinu stimulaciju.

SEKRECIJA SA UNUTRANJIM LUE-NJEM


(engl. endocrine secreting), v. endokrina sekrecija.

SEKRET
(engl. secrete), izluevina, proizvod sekrecije.

SEKRETIN
(engl. secretin), polipeptid koji izluuju S elije duodenalne mukoze i jejunuma. Sastoji se od jednog lanca od 27 aminokiselina (slian je po strukturi glukagonu). Sekretin stimulie izluivanje pankreasnog soka. Stimulie i izluivanje pepsi-nogena i bikarbonata.

SEKRETINSKI TEST
(engl. secretin test ), koristi se za direktno merenje pankreasne funkcije, na osnovu odreivanja jaine izlu-ivanja bikarbonata i sekretina u pankreasnom soku stimulisane sekretinom. Ovaj test koristi se za procenu disfunkcija pankreasa (npr. kod fibrocistinih oboljenja) i za difere-nciranje steatoreja pankreasnog porekla.

SEKRETOGOG
(engl. secretagogue ), supstanca koja stimulie sekreciju, npr. gastrin i pentagastrin stimuliu sekreciju HCl i pepsina.

SEKRETORNE GRANULE
(engl. secretory granules, lat. granulum secretorium ), sferine inkluzije, okruene jedininom membranom, ispunjene srednje do jako osmiofilnim sadr-ajem. Nastaju iz Golgijevog aparata u cilju sekrecije. Posle razliito dugog procesa sazrevanja i kondenzacije, sadraj s. g. se oslobaa egzocitozom. S. g. endokrinih elija su u osnovi manje od onih kod egzokrinih.

SEKRETORNI IgA
(engl. secretory IgA), klasa imunoglobulina koji se nalaze u nekim telesnim izluevinama (npr. salivi, nazalnim sekrecijama, znoju, mleku, kolostrumu). Sva-ki sekretorni IgA molekul sastoji se od dva etvorolana lanca osnovnih jedinica imuno-globulina, sekretorne komponente i J lanca. Sekretorni IgA je odgovoran za lokalni imunitet u mukozi i telesnim sekrecijama.

SEKSOLOGIJA
(engl. sexology), posebna nauka koja se bavi istraivanjem seksualnog ponaanja kod razliitih vrsta, a prvenstveno homo sapiensa.

SEKSUALNA DEVIJACIJA
(engl. sexual deviation), seksualno ponaanje koje zakon zabranjuje (izuzev prostitucije u nekim zem-ljama); smatra se devijantnim, kao npr.: transvestitizam, homoseksualnost, silovanje. Ovaj termin treba umereno upotrebljavati poto tei konotaciji koja osuuje.

SEKSUALNA TERAPIJA

(engl. sexual therapy), poseban oblik psihoterapije sa isklju-ivim ciljem da brzo i uspeno lei seksualne poremeaje i neuspeno seksualno ponaanje. Prvi celovit program leenja dali su Mastersova i Johonsonova (1970). Ovo ubrzo postaje opteprihvaena metoda leenja neuspenog seksualnog ponaanja. Kasnije je dolo do mnogih izmena i dopuna, ali je prototip me-tode ostao isti.

SEKSUALNI INSTINKT
(engl. sexual instict), 1. tendencija koja je znatnim delom, ali ne i potpuno uroena, a ini je ponaanje za-voenja, udvaranja radi realizacije seksualnog optenja, koja je karakteristina za vrstu; 2. u psihoanalitikom smislu, svaka tendencija usmerena ka postizanju seksualnog zadovoljstva.

SEKSUALNOST
(engl. sexuality), termin koji se koristi kada je re o anatomskim i morfolokim razlikama meu polovima: seksualne karakteristike, seksualni organi, seksualna disfunkcija, seksualni hromozomi. To uklju-uje takoe i upotrebu rei seks, radi ukaziva-nja na razlike izmeu mukog i enskog pola. U neanalitikom smislu koristi se u mnogim naukama i odnosi se na normalan seksualni ivot u slubi razmnoavanja. Freud je ovaj tremin koristio u jednom posebnom smislu (sinonim libido), koji je predstavljao optu pozitivnu energiju iji je izvor eros, odnosno seksualni nagon koji usmerava na ivot.

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE
(engl. sexual abuse), odstupanje od seksualnog nagona u kojem se seksualno zadovoljstvo pos-tie nanoenjem bola ili ponienja partnera. Prvi put ga je opisao francuski autor Markiz de Sad (17401814). Ukljuuje sadomazohistiki seksualni odnos u kojem postoji ui-vanje u patnji od strane jednog partnera - mazohista i uivanje u nanoenju bola ili ponienja od strane drugog parnera sadista. Ova dva inioca su kompletna u seksualnoj interakciji.

SEKUNDARNA POLICITEMIJA
(engl. secondary polycythaemia), oblik policitemije koja nastaje usled nekih drugih oboljenja, najee plunih.

SEKUNDARNI AKTIVNI TRANSPORT


(engl. secondary active transport), aktivni transport jedne supstance koji je vezan pomo-u nosaa za istovremeni pasivni transport druge supstance, najee Na+ jona. Energiju obezbeuje koncentracioni gradijent za Na+ nastao njegovim primarnim aktivnim transportom. Deli se na kotransport i kontratransport.

SEKUNDARNI SPERMATOCITI
(engl. secondary spermatocytes, lat. spermatocytus secondarius), erke elije primarnih

spermatocita. Ubrzo posle nastanka, s. s. ulaze u deobu bez deljenja DNK sadraja, pa elije koje iz njih nastaju (spermatide) imaju haploidan broj hromozoma.

SEKUNDARNO ZARASTANJE RANA


(lat. sanatio per secundam intentionem, ili per granulationem), nastaje kod veih defekata, rana koje zjape sa prisutnim nekrotinim i devitalizovanim tkivom, infekcijom ili stranim telom koji smetaju epitelizaciji rane, zbog ega proces eliminacije (lize i resorpcije) traje nedeljama. Tek nakon ovog procesa granulaciono tkivo e ispuniti ranu i biti presvueno epitelom uz stvaranje masivnog oiljka.

SEKUTI
(engl. incisor, lat. dens incisivus), v. dens incizivus.

SEKVELA
(engl. sequela), morbidno stanje koje sledi ili se dogaa kao posledica bolesti ili povrede.

SEKVENCA
(engl. sequence), redosled nukleotidnih baza (sekvenca baza) u DNK ili RNK molekulu ili redosled aminokiselina u proteinu. Proces sekvenciranja je odreivanje redosleda nukleotida u DNK ili RNK molekulu ili redosleda aminokiselina u proteinu.

SEKVENCIJALNE SCINTIGRAFSKE SLI-KE


(engl. sequencial scintigraphy), v. dinamska scintigrafska studija.

SELEGILIN
(engl. selegiline), deprenyl, antiparkinsonik, selektivni inhibitor enzima monoamino-oksidaze tipa B (MAO-B). Poja-ava i produuje efekt levodope. Koristi se oralno. Ne stupa u interakciju sa tiraminom iz hrane. Neeljeni efekti su: nesvestica u stoje-em poloaju, munina, nevoljni pokreti, konfuzija. Preparat: Juprenil.

SELEKCIJA
(engl. selection), Charles Darwin, engl. prirodnjak, 1809 - 1882, preferencijalna reprodukcija ili preivljavanje jedinki razliitih genotipova pod razliitim uslovima (1858).

SELEKTIVNI INHIBITORI PREUZIMA-NJA SEROTONINA


(engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRIs ), nova grupa antidepresiva koju ine: fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin i dr. Antidepresivno dejstvo zasnivaju na inhibiciji

preuzimanja serotonina u depoe, ime se pojaava aktivnost serotonina u regulisanju ponaanja i raspoloenja. U odnosu na stare triciklike antidepresive imaju jednaku efikasnost i bolju podnoljivost: manje sedacije, antiho-linergikih neeljenih dejstava, kardiotoksinosti i nema poveanja teine.

SELEKTIVNOST
(engl. selectivity), sposobnost virusa da inficira odreenu bioloku vrstu. Postoje veoma selektivni virusi koji mogu inficirati samo jednu bioloku vrstu, dok pojedini mogu inficirati sve vrste od insekata do oveka.

SELEKTIVNOST LEKOVA
(engl. drug sele-ctivity), vana osobina nekih lekova da deluju samo na jedan tip receptora ili samo na neki podtip receptora. Na primer, kardioselektivni beta-adrenergiki agonisti deluju selektivno na adrenergike beta1-receptore u srcu, a ne utiu na adrenergike beta2-receptore u bronhijama.

SELEN, Se
(engl. selenium), hemijski element, sive boje, nemetal iz VI grupe periodnog sistema (atomski broj 34, RMM=78,96). Nalazi se u oksidacionim stanjima +4, +6, -2. Prisutan je u skoro svim tkivima u organizmu. Aktivan je kao sastojak enzima glutation-peroksidaze, koja uz druge antioksidativne elemente u organizmu uestvuje u vezivanju slobodnih (toksinih) radikala kiseonika. Posle-dice nedostatka selena kod ljudi prvi put su opisali Kinezi, poetkom 70-ih godina, kod dece u oblasti Kesan, gde je tlo izuzetno siromano selenom. U novije vreme nedostatak selena se pominje kao faktor rizika u nastaja-nju ishemijske bolesti srca i nekih malignih bolesti. Dobri izvori selena su hrana iz mora, meso, mleko, itarice, a koliine su zavisne od prisustva selena u tlu. Selen unet u veoj koliini moe da deluje toksino.

SELEN-SULFID
(engl. selenium sulfide), antiseboroik i antimikotik koji se u obliku ampona koristi u terapiji peruti i infekcija kosmatog dela glave. Nije registrovan u Jugo-slaviji. Preparati: Lenium, Selsum.

SEMENA PLAZMA
(engl. seminal plasma), slabo bazna, mlena meavina bogata fruktozom. Produkt je sekrecije testisa, epididimisa, seminalnih vezikula, prostate, bulbouretralnih i uretralnih lezda i ini oko 90% sperme. Slui kao hranjiva potpora i podloga za kretanje spermatozoida. Takoe neutralie acidi-tet vagine.

SEMENA TENOST
(engl. seminal fluid), v. sperma.

SEMENA VRPCA
(engl. spermatic cord, lat. funuculus spermaticus), v. funikulus spermatikus.

SEMENIK
(engl. testicle, lat. testis), v. testis.

SEMENURIJA
(engl. spermaturia), prisustvo spermatozoida (semenih elija) u mokrai.

SEMI-,
prefiks koji oznaava polovinu ili deo neega.

SEMICIRKULARNI DUKTUSI
(engl. semicircular ducts, lat. ductus semicirculares ), tri membranozne cevi ekscentrino postavljene u semicirkularne kanale i ispunjene endolimfom. S. d. pripadaju membranoznom labirintu.

SEMICIRKULARNI KANALI
(engl. semicircular canals, lat. canales semicirculares ), tri kotana tunela koja lee u tri ravni, normalne jedna na drugu. S. k. pripadaju kotanom labirintu i obloeni su tankim slojem endosteuma, iji produeci stiu do lamine proprije semicirkularnih duktusa postavljenih u s. k. Kroz s. k. cirkulie perilimfa.

SEMIKOMA
(engl. semicoma), blai oblik kome iz koje je mogue probuditi pacijenta.

SEMILUNARIS
(engl. semilunar, lat. semilunaris), polumeseast, nalik polumesecu.

SEMILUNARNA VALVULA
(engl. semilunar valve), jedna od dve valvule srca koje se nalaze na poetku aorte (semilunarna valvula aorte) i pulmonalne arterije (semilunarna val-vula pulmonalne arterije). Svaka valvula ima po 3 kuspisa. Ove valvule usmeravaju krv iz srca u sistemsku i plunu cirkulaciju.

SEMILUNARNI

(engl. semilunar, lat. semilunaris), v. semilunaris.

SEMILUNARNI ZALISTAK
(engl. semilunar valve, lat. valva semilunaris), v. valvula semilunaris.

SEMINALNE VEZIKULE
(engl. seminal vesicles, lat. vesicula seminalis), parni, pomoni, muki polni organi, nepravilnog oblika, smeteni iza prostate i lateralno od svake ampule duktusa deferensa. Sastoje se od nekoliko navoja cevi, koja se sastoji od slede-ih slojeva: 1. tunica mucosa: a) epitel - jednoslojan cilindrian epitel sa poljima necilijarnog, pseudoslojevitog cilindrinog epitela; epitel je ukast zbog prisustva lipofuscina; b) lamina propria - rastresito vezivo sa elastinim vlaknima i sudovima. Mukoza formira brojne razgranate nabore, kesaste evaginacije razliite duine; 2. tunica muscularis - unutranji kruni i spoljanji longitudinalni sloj glatkih miinih elija; 3. tunica adventitia - rastresito vezivo sa elastinom mreom, koje ini kapsulu seminalne ve-zikule. Proksimalni kraj se spaja sa duktusom deferensom da bi se formirao ejakulatorni duktus. Epitel produkuje ukastu, alkalnu tenost, koja omoguava pokretanje spermatozoida i titi ih od vaginalne sekrecije. Znaajne koliine prostaglandina nalaze se u sekreciji vezikula. Aktivnost vezikula stimulie testosteron.

SEMINIFERNI EPITEL
(engl. seminiferous epithelium, lat. epithelium spermatogeni-cum), visokospecijalizovan slojevito cilindrini epitel koji oblae seminiferne tubule. S. e. se sastoji od potpornih elija (Sertolieve elije) i spermatogenih elija: spermatogonije, primarni spermatociti, sekundarni spermatociti, spermatide, spermatozoe. Samo Sertolieve elije i spermatogonije lee na bazalnoj lamini. Sertolieve elije dele s. e. na bazalni i adluminalni deo. Jedan ciklus spermatogeneze kod oveka traje 16+/-1 dan, a spermatogeneza traje 4 ciklusa ili oko 64+/-4,5 dana. Tokom svakog ciklusa razlikuje se 6 stadijuma.

SEMINIFERNI TUBULI
(engl. seminiferous tubules, lat. tubulus seminifer convolutus ), veoma izvijugani kanali koji formiraju ekskretorni parenhim testisa. S. t. su obino duge petlje koje poinju i zavravaju se kao tubuli rekti vodei u rete testis. Mogu se granati, anastomozirati ili poinjati slepo. Od jedan do etiri s. t. formiraju jedan od 250 lobulusa, iji su apeksi orijentisani ka medijastinumu testisa. S. t. su obloeni seminifer-nim epitelom i okrueni bazalnom laminom, ispod koje je lamina proprija, sastavljena od nekoliko slojeva peritubularnih miofibroblasta i fibrocita. Ritmikim kontrakcijama miofibroblasta, nezavisno od nervnih impulsa, postepeno se potiskuju spermatozoe kroz rete testis.

SEMINOM
(engl. seminoma), vrsta malignog tumora testisa. Sastavljen je od elija koje lie na nezrele germinativne elije (elije od kojih nastaju spermatozoidi). Prvi znak je bezbolni otok testisa. Najbolji vid leenja je hirurko odstranjivanje sa zraenjem mesta na kome je tumor nastao. U

sluaju pojave metastaze primenjuju se citostatici.

SEMIPERMEABILNA MEMBRANA
(engl. semipermeable membrane), membrana kroz koju slobodno prolaze molekule rastvaraa i neke estice rastvorka. Kroz potpuno permeabilnu membranu prolazi samo rastvara.

SENA
(engl. senna), sasueni listovi biljke sene (lat. Folia Sennae), koji pripadaju antrahinonskim drogama. Sadre glikozide koji se u gastrointestinalnom traktu razlau i oslobaaju aktivne principe, emodine, koji se jednim delom resorbuju u tankom crevu i delimino izluuju preko kolona, a drugim delom dospevaju direktno do kolona. U kolonu emodini deluju nadraajno prouzrokujui pojaanje peristaltike i refleks defekacije. Osueno lie sene je sastojak mnogih ajeva koji se koriste u terapiji opstipacije. Neeljeni efekti su gr-evi u trbuhu i hiperemija svih organa u maloj karlici. Ne smeju se koristiti u trudnoi, tokom menstruacije, u sluaju prisustva hemoroida i ulceroznog kolitisa.

SENGSTAKENOVA CEV
(engl. Sengstakens tube ), Sengstaken-Blackmooreova sonda, sonda namenjena za kompresiju proirenih vena jednjaka i eluca, i za zaustavljanje krvarenja kod prskanja proirenih vena jednjaka kod portalne hipertenzije (ciroza, hepatitis). Konstruisana je kao gastrina sonda (sukcija) sa dva balona: manji, blizu vrha sonde, zapremine 40 - 50 ml, koji se ispuni vazduhom ili tenou kada se sonda ubaci kroz nos u eludac; zatim se sonda povue unazad tako da ovaj prvi balon (nazvan i eludani) zastane na ulazu jednjaka u eludac (kardija). Na taj nain, drugi, duguljasti balon, duine 30 cm i zapremine 120 ml dospeva na pravo mesto, tj. u jednjak, u predeo gde se nalaze proirene vene jednjaka. Sada se drugi balon napuni sa 120 ml vazduha, svojim pritiskom nalegne na vene jednjaka i zaustavlja krvarenje. Bolesnici veoma teko podnose ovu sondu, naroito punjenje balona u jednjaku, to podstie vagusni refleks i izaziva povraanje i oseaj guenja. Baloni pod pritiskom mogu da stoje do 72 h, a onda ih treba otpustiti da ne izazovu ote-enje sluzokoe. Ovo je postupak koji spasava ivot kod veoma opasnog krvarenja i slui za privremenu kontrolu hemostaze, a posle 72 h, kada se stanje stabilizuje, preduzima se drugo leenje variksa, najee skleroterapija, ili transsekcija jednjaka i podvezivanje variksa (Sughiura).

SENILAN
(engl. senile), staraki, oronuo, izla-peo, izmenjenog ponaanja koje podrazumeva izmene u ishrani, higijeni, odnosu prema drugima, zaboravnost, gubitak orijentacije u prostoru. Posebno je naglaena uznemirenost u veernjim satima.

SENILNA INVOLUCIJA
(engl. senile involution), spore, progresivne degenerativne pro-mene koje se javljaju kod odmakle starosti, esto sa gubitkom miinog i potkonog tkiva i smeuravanjem drugih organa.

SENILNI LUK
(engl. arcus lipoides, gerontoxon, lat. arcus senilis ), mutan sivkast prsten blizu ivice ronjae, est kod starijih osoba. Posledica je nagomilavanja lipidnih materija (masti i holesterola) u meuelijskim prostorima strome ronjae, i u Descemetovoj membrani.

SENILNO
(engl. senile), koje pripada, izazvano je ili karakterie starost; staraka nemo.

SENILNOST
(engl. senility), stanje slabljenja fizike i psihike aktivnosti kod starih osoba. Duevni poremeaji u starosti podrazumevaju progresivno propadanje modanih elija to je praeno slabljenjem intelektualnih funkcija.

SENZACIJA
(engl. sensation), 1. svesno zapaanje izazvano stimulacijom aferentnog nerva ili senzornog receptora; 2. oseaj ili svest o emocionalnom stanju ili psihikoj aktivnosti, koji moe nastati unutar centralnog nervnog sistema i ne mora neophodno izazvati neposredan odgovor na spoljanji stimulus; 3. telesni oseaj, kao to je bol, koji se doivljava u talamusnom sindromu, i koji nastaje kao posledica stimulusa unutar, a ne izvan organizma.

SENZIBILITET
(engl. sensibility), sposobnost primanja nadraaja iz okoline. To je bitna karakteristika nervnih elija.

SENZIBILIZACIJA
(engl. sensitization), snien prag nadraaja i poveano reagovanje nociceptora na nebolne stimuluse, kao posle-dica oslobaanja inflamatornih medijatora u oteenom tkivu.

SENZIBILIZACIJA CENTRALNA ILI FENOMEN VIHOR


(engl. central sensitization or phenomenon of wind up), ponovljena stimulacija C vlakana (ne A vlakana) ume-renom frekvencom dovodi do progresivne dugotrajne parcijalne depolarizacije neurona, inei membranu osetljivijom na aferentne impulse. Ovaj fenomen nastaje posredstvom NMDA receptora i moe da bude blokiran antagonistima ovih receptora, kao to je ketamin.

SENZIBILNO
(engl. sensible), 1. ulno osetljivo, naroito vidom i mirisom; 2. sposobno da prima utiske preko

ula.

SENZIBILNOST
(engl. sensibility), 1. sposobnost da se prime, osete i procene fiziki i psihiki utisci; 2. sposobnost nerva ili zavrnog organa da prima i odailje impulse.

SENZITIVNI KORTEKS
(engl. senzory cortex), delovi cerebralnog korteksa koji prihvataju i transformiu senzorne drai. Smatra se da su bolne drai topografsko anatomski vezane za cingularni korteks i primarni i sekundarni senzitivni korteks. Doivljaj bola verovatno nastaje, kada ekscitacije dostignu dovoljno visok intenzitet i obuhvate dovoljno velik broj neurona.

SENZITIVNOST
(engl. sensitivity), 1. sposobnost da se primi, proceni i prenese senzacija; 2. sposobnost reakcije na stimuluse; 3. spo-sobnost individue da odgovori emocionalno na promene u svojoj okolini, naroito njegovi meuljudski i socijalni meuodnosi; 4. stepen promene ili odgovora organizma u odnosu na neki specifian faktor ili supstancu (senzitivnost na antibiotike).

SENZITIVNOST SKRINING TESTA


(engl. sensitivity of screening test ), proporcija stvarno obolelih osoba u ispitanoj populaciji koju je skrining test oznaio kao bolesnu.

SENZITIZACIJA
(engl. sensitization), 1. oblaganje elije antitelima, tako da mogu aglutinisati ili lizirati ako se doda komplement; 2. vei odgovor na kasniji stimulus u poreenju sa poetnim; 3. proces sticanja reaktivnosti ili hipersenzitivnosti, naroito na polen, serum i ostale antigene.

SENZORIMOTORNO
(engl. sensorimotor), koje se odnosi ili pripada percepciji senzor-nih impulsa i generisanju motornih impulsa, npr. senzorimotorni sistem u kontroli motorike.

SENZORINEURALNA GLUVOA
(engl. sensorineural deafness), v. nervna gluvoa.

SENZORINEURALNO
(engl. sensorineural), koji se odnosi ili pripada senzornim nervima.

SENZORNE ELIJE
(engl. sensory cells), kategorija specijalizovanih epitelnih elija koje reaguju na spoljanje drai. One su raz-bacane u senzornom epitelu.

SENZORNE GANGLIJE
(engl. sensory ganglia), spinalne ganglije i ganglije pridruene nekim kranijalnim nervima. Sve s. g. imaju identinu histoloku strukturu.

SENZORNI EPITEL
(engl. sensory epithelium), povrni epitel koji sadri senzorne elije. Epitel makule sakulusa i utrikulusa, ampularnih krista, Cortievog organa, olfaktorni epitel i epitel gustatornih tela spadaju u tipian senzorni epitel.

SENZORNI KORTEKS
(engl. sensory cortex), podruja cerebralnog korteksa odgovorna za prijem pristiuih informacija iz senzornih nervnih puteva koji potiu iz svih delova tela. Razliita podruja korteksa odgovaraju na razliite senzacije iz razliitih delova tela.

SENZORNI NERV
(engl. sensory nerve), vrsta nerva koja nosi impulse od receptora koe, iz miia i zglobova u CNS. V. aferentan. Upo-redi motorni nerv.

SENZORNI NEURONI
(engl. sensory neurons ), neuroni koji sprovode nervne impulse sa periferije tela (koe, unutranjih i senzornih organa) do CNS-a.

SENZORNI RECEPTORI
(engl. sensory receptors ), specijalizovani nervni zavreci ili organi koji rade kao prevodioci razliitih formi energije u neuronsku aktivnost. Pre-ma izvorima impulsa na koje s. r. reaguju, mogu se podeliti na: 1. eksteroceptore; 2. interoceptore; 3. proprioceptore; 4. teleceptore. Fizioloka klasifikacija deli s. r. prema vrsti energije na koju reaguju na: 1. baroreceptore; 2. hemoreceptore; 3. termoreceptore; 4. mehanoreceptore; 5. fotoreceptore.

SENZUALIZAM
(engl. sensualism), stanje ili karakter individue koji je kontrolisan ili mu nedostaje kontrola nad primitivnijim telesnim eljama ili emocijama.

SEPARACIJA
(engl. separation), odvajanje, rastavljanje, otcepljenje. U okviru razvojnog ciklusa oveka proces separacije (individua-lizacije) od primarne porodice jedan je od osnovnih razvojnih zadataka i uslov za postiza-nje zrelosti. Za ovaj proces vezani su brojni konflikti i strahovi, pa on samim tim predstavlja jedan od bitnih momenata koji pri-vlae panju u procesu psiholoke eksploa-tacije linosti, kao i u psihoterapiji. Separacija na ranom uzrastu ostavlja brojne negativne posledice na psihiki razvoj individue.

SEPSA
(engl. sepsis), infekcija, kontaminacija; teka, po ivot opasna manifestacija prodora patogenih klica u krvotok, njihovo irenje cirkulacijom do udaljenih i osetljivih tkiva, zadravanje i razmnoavanje klica u njima uz stvaranje toksina i izrazitu reakciju domaina na invaziju. To ukljuuje brzo i masovno amplfikovanje signala i odgovora koji se ire van napadnog tkiva. Sve to je praeno groznicom ili hipotermijom uz jezu, ubrzano disanje i ubrzan rad srca. Produbljivanjem poremeaja i poputanjem mehanizma kontrole nastaje teka sepsa i sledstveno septini ok. Sepsu najee izazivaju bakterije, ali i bilo koji drugi mikroorganizmi (rikecije, gljive, virusi, protozoe). Za nastanak sepse nije neophodno stalno prisustvo mikroorganizma u krvi. Ukoliko se brzo i adekvatno ne lei ima vrlo visoku smrtnost.

SEPTALNI DEFEKT
(engl. septal defect), uroena srana mana kod koje septum, srana pregrada, nije potpuno zatvorena, pa postoji nenormalna komunikacija izmeu sranih upljina. Prema lokalizaciji otvora postoje pretkomorski i komorski septalni defekt. Ove mane su acijanotine, nema poremeaja u zasienju kiseonikom, pa bolesnici nisu plavi. Tok i prognoza zavise od veliine otvora. Ukoliko je deo septuma koji nedostaje vei, a hirurkom intervencijom se na vreme ne zat-vori, dolazi do ozbiljnih poremeaja krvotoka, to moe da izazove smrtni ishod. Koa bolesnika je plava zbog smanjene zasienosti krvi kiseonikom usled meanja arterijske i venske krvi. Komorski septalni defekt moe biti steen i to kao komplikacija akutnog infarkta miokarda.

SEPTIAN
(engl. septic), 1. u spoljnoj sredini: ono to u sebi sadri septian materijal, materijal koji izaziva infekciju, sepsu i truljenje, npr. septina sredina, septian teren, septini uslovi, septino odeljenje, septina jama, septina cev, septini odvod; 2. u organizmu: ono to izaziva sepsu, dovodi do sepse, npr. septina nekroza, septino arite, septino ognjite, septine bakterije, septini proces, septina infekcija; 3. ono to pokazuje znake sepse, kliniku sliku sepse; npr. septina slika, septina temperatura, septina rana, septini furunkul, septina bolest, septine posledice. Kliniku sliku sepse karakteriu: visoka, oscilirajua temperatura, koja traje due vreme i iscrpljuje bolesnika; ubrzan srani rad, pogor-anje opteg stanja, anemija ili utica, nekada bunilo; mala krvarenja po koi (petehije); uveanje slezine; porast broja belih krvnih zrnaca i pad broja krvnih ploica. Dijagnoza se postavlja zasejavanjem krvi bolesnika koji ima povienu temperaturu (hemokultura) i-me se otkriva uzronik tj. izaziva sepse. Samo septino ognjite i uzrok sepse nisu uvek uoljivi pa je potrebno

detaljno ispitivanje da bi se ustanovila prava dijagnoza.

SEPTIKA GROZNICA
(engl. septic fever), porast telesne temperature usled infekcije patogenim mikroorganizmima ili njihovim toksinima.

SEPTIKI ABORTUS
(engl. septic abortion), svaki abortus kod kojeg su materina upljina i njen sadraj inficirani bilo kojim patogenim uzronikom. Skoro uvek se javlja kod kriminalnih abortusa. Izazivai su najee stafi-lokoke, streptokoke i koli bacili. Kod kriminalnih abortusa se sreu posebni sluajevi izazvani bacilom Perfrigensa sa visokom stopom smrtnosti. Terapija septinih abortusa podrazumeva veoma visoke doze antibiotika irokog spektra delovanja.

SEPTIKI EMBOLUS
(engl. septic embolus), gomilica bakterija u krvnom sudu koja noena krvnom strujom moe da izazove emboliju sa razvojem septinih metastaza, to se esto via i u piemiji.

SEPTIKI OK
(engl. septic shock), teko, po ivot opasno stanje, nastaje u prisustvu tekih, najee abdominalnih i pelvikih infekcija Gram-negativnim bakterijama ili drugim bakterijama, virusima, gljivicama i protozoama, kao komplikacija traume ili operacija. Smatra se da nastaje usled dejstva endotoksina ili drugih produkata infektivnog agensa na krvne sudove, dovodei do velikog zadravanja krvi u kapilarima i venama. Ukljuena su i tetna dejstva komplementa, sistema kinina, oslobaanje histamina, citokina, prostaglandina i drugih medijatora. Predstavlja sepsu sa sni-enjem krvnog pritiska (hipotenzijom) za vie od 40 mmHg od poetne vrednosti, koja ne reaguje na intravensko davanje tenosti uz postepen razvoj disfunkcija organa i organskih sistema. Ako se ne lei brzo i adekvatno, prelazi u refraktarni ok koji se najee zavrava smrtno.

SEPTINO
(engl. septic), prisustvo klica koje svojim prodorom u organizam mogu dati infekciju, lokalnu ili optu.

SEPTIKEMIJA
(engl. septicaemia, septice-mia), sistemski odgovor na prisustvo bakterija u krvi, najtea manifestacija infektivnog procesa. Uzronici su razliite Gram-pozitivne (Streptococcus pneumoniae, Staphylococcus pyogenes i dr.) i Gram-negativne bakterije (Neisseria meningitidis, Haemophilus influenzae i dr.) koje u krv najee dospevaju preko sluznice disajnog i crevnog trakta. Krv za kulturu uzima se u vreme najvie temperature, zasejava na podlogu i uva na 37oC. Kliniki se

ispoljava povienom temperatu-rom, bledilom, smanjenim krvnim pritiskom, oslabljenim protokom krvi kroz tkiva, pore-meenim mentalnim stanjem i oskudnim mokrenjem. Dijagnoza se postavlja izolova-njem bakterija iz krvi (hemokultura). Leenje je sloeno, upravljeno na uzronike i poremeaje koji ugroavaju ivot bolesnika (ok, otkazivanje funkcije srca, plua, bubrega i drugih organa), a obavlja se na odeljenjima intenzivne nege. U narodu je poznata kao trovanje krvi.

SEPTUM
(engl. septum, lat. septum), pregrada. Zid ili deo zida koji razdvaja susedne strukture. S. interatrijale (engl. interatrial s., lat. s. interatriale), meupretkomorska pregrada. Deo srane pregrade koji razdvaja desnu od leve srane pretkomore. Sastoji se od peri-fernog, miinog dela i sredinjeg, opnastog dela na kome se vidi ovalni otvor (foramen ovale); s. interventrikulare (engl. interventricular s., lat. s. interventriculare ), meukomorska pregrada. Deo srane pregrade koji razdvaja desnu od leve srane komore. Sastoji se od prednje-donjeg, miinog dela i zadnje- gornjeg, opnastog dela; s. nazi (engl. nasal s., lat. s. nasale), nosna pregrada. Pregrada sloe-ne grae postavljena u sagitalnoj ravni, koja razdvaja desnu od leve nosne duplje. Nosna pregrada se sastoji od tri dela: kotanog, hrskaviavog i opnastog. Kotani deo predstavlja zadnje-gornji deo nosne pregrade. Izgrauju ga ralasta kost i uspravni list sitaste kosti. Hrskaviavi deo je srednji deo nosne pregrade, umetnut izmeu kotanog i opnastog, koji izgrauje hrskavica nosne pregrade. Opnasti deo je prednje-donji deo nosne pregrade koji gradi koa predvorja nosne duplje; s. pelucidum (engl. pellucid s., lat. s. pellucidum), prozrana pregrada. Tanka, glijalna opna razapeta izmeu donje povrine uljevitog tela (korpus kalozum) i velikomodanog svoda (forniks). Postavljena u sagitalnoj ravni razdvaja eone rogove desne i leve bone modane komore. Sastoji se od dva lista iz-meu kojih ponekad postoji uzana upljina (kavitas septi pelucidi).

SERIN
(engl. serine), prirodna neesencijalna aminokiselina (RMM 105,09), koja se sintetizuje iz glukoze. Serin je supstrat za formiranje cistationa. Nalazi se u brojnim proteinima u kojima obezbeuje hidroksilnu grupu bonog lanca.

SERKLA
(engl. cerclage ), hirurki terapijski metod u prevenciji prevremenih poroaja kod insuficijencije grlia materice. Izvodi se po-stavljenjem produnog, krunog, submu-koznog neresorptivnog ava u nivou unu-tranjeg materinog ua. Najee se serkla aplikuje u periodu od 12. do 14. nedelje trudnoe, mada se iz opravdanih razloga moe staviti i u kasnijim nedeljama graviditeta.

SERO(engl. sero-), prefiks koji se odnosi na serum ili serumski.

SERODIJAGNOZA
(engl. serodiagnosis ), korienje serolokih testova za postavljanje dijagnoze bolesti (dijagnoza

postavljena na osnovu ispitivanja seruma pacijenta), npr. dokazivanje antitela u serumu za odreenu bolest.

SEROEPIDEMIOLOGIJA
(engl. seroepidemiology ), epidemioloka studija zasnovana na otkrivanju, prilikom serolokog testiranja, karakteristinih promena u nivou specifinih serumskih antitela. Pored kliniki manifestnih oblika, tako mogu da se otkriju latentne, supklinike infekcije i stanja kliconotva.

SEROKONVERZIJA
(engl. seroconversion ), stvaranje specifinih antitela u serumu nekog pacijenta posle infekcije (zaraavanja) odre-enim izazivaem ili posle vakcinacije.

SEROLOGIJA
(engl. serology ), nauka koja se bavi ispitivanjem prisustva raznih antitela i antigena u serumu i u drugim tenostima organizma.

SEROLOKA DIJAGNOZA
(engl. serologic diagnosis ), dijagnoza postavljena laboratorij-skim ispitivanjem reakcije antigena i antitela u serumu. Zove se jo i imunodijagnostika.

SEROLOKI
(engl. serologic), odnosi se na granu medicine koja izuava krvni serum.

SEROLOKI TEST
(engl. serologic test), test u kome se koristi serum.

SERONEGATIVAN
(engl. seronegative), se-roloki test sa negativnim rezultatom.

SERONEGATIVNA SPONDILOARTRO-PATIJA
(engl. seronegative spondyloarthro-pathy), v. spondiloartropatija.

SERONEGATIVNI POLIARTRITIS
(engl. seronegative polyarthritis ), zapaljenje vie od etiri zgloba istovremeno, bez nalaza reumatoidnog faktora u krvi. Najee se javlja u psorijaznom artritisu.

SEROPOZITIVAN
(engl. seropositive), sero-loki test sa pozitivnim rezultatom.

SEROPOZITIVNI POLIARTRITIS
(engl. seropositive polyarthritis ), zapaljenje vie od etiri zgloba istovremeno, uz nalaz reumatoidnog faktora u krvi. Najee se javlja u reumatoidnom artritisu.

SEROPROFILAKSA
(engl. serum prophylaxis ), postupak spreavanja obolevanja oveka profilaktikom primenom specifinog anti-+virusnog, antibakterijskog ili antitoksinog seruma. Najee se koristi antitoksini serum (sadri antitoksine) u profilaksi tetanusa, difterije, gasne gangrene, botulizma i trovanja zmijskim otrovom. U upotrebi su heterologni serumi (porekla ivotinja), dok se poslednjih godina sve vie primenjuju preparati seruma ljudskog porekla, sa visokom koncentracijom potrebnih antitela (hiperimuni globulini), npr. protiv virusa zarazne utice B, crvenke, malih boginja, ovijih boginja, zauki, besnila, toksina tetanusa i dr. Njihova delotvornost u odnosu na heterologni serum je znatno vea, a neeljeni efekti svedeni na najmanju meru.

SEROPURULENTNO
(engl. seropurulent ), oznaava vrstu eksudata kod eksudativnih zapaljenja. Ovaj eksudat je serozan sa tendencijom prelaska u gnojni.

SEROSANGVINOLENTAN
(engl. serosanguineous), sekret koji se sastoji od seruma i krvi.

SEROTERAPIJA
(engl. serotherapy ), kori-enje seruma (v. antiserum) koji sadri poznata antitela, u terapiji infekcije ili radi obez-beivanja pasivnog imuniteta kod osoba sa specijalnim rizikom od infekcije (seroprofilaksa). Korienje seruma ivotinjskog porek-la je praeno rizikom od hipersenzitivnih reakcija (npr. na proteine iz seruma konja), dok je rizik znaajno smanjen ako se koristi humani serum.

SEROTONIN
(engl. serotonin), supstanca, 5- -hydroxytyptamin, koja se kod ljudi sintetizuje u crevnim hromafinim elijama, kao i u centralnim i perifernim neuronima. Nalazi se u visokim koncentracijama u mnogim tkivima. Ima vazokonstriktorno dejstvo, inhibie gastrinu sekreciju, stimulie glatke miie, slui kao transmiter u centralnom nervnom sistemu, a prekursor je melatonina. Oksiduje se u 5hidroksiindolsiretnu kiselinu (5-HIAA) u vidu koje se izluuje. Koncentracija serotonina se

poveava u krvi pacijenata sa metastatskim karcinoidnim tumorima.

SEROZNE ELIJE PLJUVANIH LEZ-DA


(engl. serous cells of salivary glands, lat. serocytus), kockaste elije koje formiraju acinuse i kanale pljuvanih lezda. S. . produkuju vodenast deo salive, bogat amilazom, peroksidazom, ptijalinom, glukozaminoglika-nima i solima. Prema novoj, iroj klasifikaciji, elije pankreasnih acinusa i eludane parijetalne elije takoe pripadaju s. . pljuvanih lezda.

SEROZNE MEMBRANE
(engl. serous membranes ), jednoslojan mezotelni pokriva zatvorenih seroznih upljina tela i organa koji se u njima nalazi (perikard, pleura, peritoneum, tunica vaginalis testis). S. m. ne sadre lezde; mezotel produkuje serozan eksudat slian limfi. Sinovijalne membrane, sinovijalna vagina i mezotendineum su vrste s. m.

SEROZNE UPLJINE
(engl. serous cavites ), zatvoreni prostori u telu obloeni mezotelom. Peritonealna, pleuralna i perikardna upljina, kao i upljina obloena tunikom vaginalis testisa su serozne upljine.

SEROZNE LEZDE
(engl. serous glands, lat. glandula serosa ), egzokrine lezde koje produkuju vodenast sekret (egzokrini pankreas, suzne lezde, parotidne lezde itd.).

SEROZNI EKSUDAT
(engl. serous exudate ), vodenasta tenost sa malim procentom proteina. Uvek je u maloj koliini prisutna u seroznim upljinama, gde je produkuje mezotel u cilju olakavanja klizanja organa. Pod normalnim uslovima, s. e. sadri samo nekoliko slobodnih elija i to najee makrofaga, malih limfocita, deskvamiranih mezotelnih elija, eozinofila i mast elija.

SERTOLIEVE ELIJE
(engl. Sertolis cells, lat. cellula sustentacularis ), visoka, nepravilna, cilindrina elija koja se prua od bazalne membrane do lumena seminifernog tubula. Zonulae occludens izmeu S. . grade krvno- -testisnu barijeru. Lateralne povrine ovih elija imaju duboke recesuse u kojima se nalaze spermatogene elije tokom maturacije, pri emu ih obavijaju dugaki, razgranati produeci S. . Funkcije: 1. mehanika potpora spermatogenih elija; 2. zatitna uloga; 3. uee u metabolizmu; 4. obezbeenje mikrosredine za germinativne elije; 5. oslobaanje zrelih spermatida u tubularni lumen; 6. fagocitoza propalih germinativnih elija i rezidualne citoplazme; 7. sekrecija androgen--vezujueg proteina; 8. mogue uee u konverziji pregenenolona u testosteron; 9. formiranje krvno-testisne barijere; 10. sekrecija malih koliina estrogena.

SERTRALIN
(engl. sertraline), antidepresiv, selektivni inhibitor preuzimanja serotonina. Neeljeni efekti: glavobolja, nemir, nauzeja. Neophodan je oprez kod osoba sa epilepsijom jer sniava prag za konvulzije. Ne sme se kombinovati sa inhibitorima MAO. Preparat: Zoloft.

SERUM
(engl. serum), bistra, ukasta tenost koja se izdvaja iz krvi posle koagulacije.

SERUMSKA BOLEST
(engl. serum sickness), reakcija organizma na injekciju stranog seruma koja se javlja posle 7 - 12 dana. Antigeni materijal iz stranog seruma nalazi se u cirkulaciji sve vreme dok se ne stvore antitela protiv njega, a da ne daje nikakve manifestacije bolesti. Kada se ispolji serumska bolest, jav-ljaju se koprivnjaa, groznica, bolovi u zglo-bovima i uveanje limfnih vorova.

SERUMSKA GLUTAMAT-OKSALACET- -AT-TRANSAMINAZA


(engl. serum glutamate oxalacetate transaminase), v. aspartat- -aminotransferaza.

SERUMSKA GLUTAMAT-PIRUVAT-TRAN- SAMINAZA


(engl. serum glutamate pyruvate transaminase), v. alanin-aminotransferaza.

SERUMSKI
(engl. serumal), koji se odnosi na serum (krvni).

SERUMSKI HEPATITIS
(engl. serum hepatitis), raniji (stari) naziv za akutni virusni hepatitis, za koji je uoeno da se prenosi inokulaci-jom, tada nepoznatog virusa, putem zaraenih igala, kontaminiranom krvlju ili krvnim derivatima. Time je razlikovan od tzv. infektivnog hepatitisa koji se javljao u epidemijama, a prenosio fekooralno (v. zarazna utica tip A). Kada su Blumberg i njegovi saradnici otkrili 1965. god. Australija antigen (v. Australija antigen), otkrivena je i etiologija ovog hepatitisa. V. hepatitis B.

SERUMSKI OK
(engl. serumal shock), akutna alergijska reakcija koja nastaje kod osoba prethodno senzibilisanih (preosetljivih) na odreeni strani serum, kada dobiju injekciju tog stranog seruma.

SEZARY SINDROM

(engl. Sezary syndrome ), maligno umnoavanje limfocita T, naj-verovatnije izazvano dejstvom nekih virusa (HTLV-1). Karakteriu ga difuzno crvenilo koe, uveanje limfnih vorova, a u krvi se vidi veliki broj atipinih limfocita T.

SFENOIDALNA KOST
(engl. sphenoidal bone, lat. oss sphenoidale), v. os sfenoidale.

SFENOIDALNI
(engl. sphenoidal, lat. sphenoidalis), klinasti; 1. koji se odnosi na klinastu kost (os sfenoidale) ili joj pripada; 2. koji se odnosi na strukturu klinastog oblika ili joj pripada.

SFEROCIT
(engl. spherocyte ), nenormalni loptasti eritrocit koji sadri koliinu hemoglobina veu od normalne. Dijagnostikuje se pregledom obojenog razmaza krvi pod mikro-skopom. Sferociti su osmotski fragilniji od normalnih eritrocita.

SFEROCITNA ANEMIJA
(engl. spherocytic anemia ), bolest krvi koja se nasleuje autosomno dominantno. Karakterie je hemo-litika anemija zbog sfernog oblika eritrocita koji su fragilniji i lake hemoliziraju u perifernoj krvi, naroito u delovima cirkulacije gde je sadraj kiseonika snien. Hemolitike krize su praene bolovima, temperaturom i uticom. Splenomegalija je redovno prisutna. Lei se transfuzijama. Zbog pojaane hemolize u slezini korisno je uraditi splenektomiju.

SFEROCITOZA
(engl. spherocytosis), prisustvo sferocita u perifernoj krvi.

SFEROIDI
(engl, spheroids), formacije trodimenzionalnog rasta elija u medijumu bez prisustva krvnih sudova. Oponaaju tumore u fazi pre neoangiogeneze.

SFINGMOMANOMETAR
(engl. sphyngomanometer), instrument za indirektno mere-nje arterijskog krvnog pritiska. Preko neras-tegljive manetne postavljene obino na nadlakticu, kontrapritiskom se komprimuje a. brahijalis. Pritisak u manetni se meri ivinim ili aneroidnim manometrom. Palpacionom metodom se ita sistolni pritisak (kada je pritisak u manetni iznad sistolnog pritiska ne palpira se puls). Auskultaciona metoda je osetljivija i preciznija: kada je pritisak u manetni iznad sistolnog pritiska a. brahijalis je okludirana (tiina); kada je pritisak u manetni samo malo ispod sistolnog pritiska zvuk

se uje sa svakim otkucajem (v. Korotkoffove tonove). Pritisak pri kojem se detektuje prvi ton je sistolni pritisak. Kada je inflacioni pritisak neto ispod dijastolnog pritiska ton nestaje.

SFINGOLIPID
(engl. sphingolipid), lipidni molekul koji sadri strukturne ostatke sfingozina, dihidrosfingozina ili slinih molekula.

SFINGOMIJELIN
(engl. sphingomyelin), opti naziv za oznaavanje grupe fosfolipida ili sfingolipida (fosfoholinski derivati ceramida), koji se razlikuju jedan od drugog po prirodi acil-grupa koje su vezane za amino- grupu sfingozina. Pri hidrolizi daju fosfornu kiselinu, holin, sfingozin ili bazu slinu sfin-gozinu i masnu kiselinu koja moe imati 16 - 24 atoma ugljenika. Sfingomijelin se primarno nalazi u nervnom tkivu i u membranama.

SFINKTER
(engl. sphincter), kruni mii, steza. Obuhvata otvor, upljinu ili cevasti organ i svojom kontrakcijom dovodi do njihovog suenja ili zatvaranja.

SFINKTEROTOMIJA
(engl. sphincterotomy ), operativni zahvat kojim se odreeni sfinkter (mii steza) preseca u cilju omoguavanja boljeg pranjenja sadraja, ili bolje kontrole organa kome sfinkter pripada. Sfinkterotomija se najee radi ukoliko je sfinkter u trajnom gru (spazmu) ili u sklerozi, pa se ne otvara na pravilan nain, ime ometa isticanje sadraja iz organa uz druge posledice. Najee se rade: a . sfinkterotomija miia stezaa vratnog jednjaka (kriko-miotomija) kod pojave divertikuluma (kesastog proirenja) vratnog dela jednjaka; b. sfinkterotomija miia stezaa izlaznog dela eluca (piloroplastika), zbog uroene ili steene stenoze pilorusa; c. sfinkterotomija miia stezaa (papilla Vateri) odvodnih unih i pankreasnih puteva pri njihovom ulasku u dvanaestopalano crevo, kod spazma, stenoze, skleroze sfinktera i zaglavljiva-nja kamena u otvoru sluzokoe. Ova intervencija se danas najee izvodi endoskopski, a nekada i direktno, operativno; d. sfinkterotomija povrnog miia stezaa mara (m. sfincteris ani superficialis), kod stenoze i skleroze mara usled hronine prskotine (fisure) mara sa bolnim sindromom (engl. lateral sfincterotomy ); e. sfinkterotomija miia podizaa mara (levator ani), kod poremeaja poda male karlice sa oteanim pranjenjem stolice i pojavom rektocele. Sfinkterotomijom se uvek naruavaju integritet i valvularni mehanizam spoja izmeu dva uplja organa, to moe imati posledice, pa je odluka i izvoenje ovakve operacije predmet usko specijalizovanih oblasti hirurgije.

SFINKTER ZENICE
(engl. sphincter pupillae muscle, lat. musculus sphincter pupillae), prsten sainjen od glatkih miinih elija koji okruuju pupilarnu ivicu irisa. Kontakcija s. z. smanjuje pupilarni dijametar. S. z. je ine-rvisan nemijelizovanim parasimpatikim nervnim vlaknima iz postganglijskih neurona

cilijarnih gangliona.

SGOT
(engl. serum glutamate oxalacetate transaminase), v. aspartat-aminotransferaza.

SGPT
(engl. serum glutamate pyruvate transaminase), v. alanin-aminotransferaza.

SHARPEYEVA VLAKNA
(engl. Sharpeys fibers, perforating fibers, cementoalveolar fi-bers, lat. fibrae perforantes, fibrae perforantes cementales), 1. periostealna - usme-rena kolagena vlakna koja penetriraju spo-ljanje krune i ak unutranje lamele kosti, a polaze iz fibroznog sloja periosteuma. S. v. pojaavaju kontakt izmeu periosteuma i kosti; 2. zubna - usmerena kolagena vlakna koja sa jedne strane proimaju alveolarnu kost, a na drugom kraju cementum. S. v. se koso pruaju kroz periodontalni prostor do apeksa zuba, dajui potporu pri vakanju i grienju. Dozvoljavaju izvestan stepen po-kretljivosti.

S Hb
(engl. Hb S), skr. za sulfohemoglobin.

SHEEHANOV SINDROM
(engl. Sheehans syndrome ), nastaje zbog nekroze adenohipofize tokom poroaja, a manifestuje se postporoajnom amenorejom, gubitkom mle-ka i postepenim iezavanjem dlaka u pubisu, pod pazuhom i na ekstremitetima. Zavrava se znacima panhipopituitarizma.

SHISTOCIT
(engl. schistocyte), fragment eri-trocita karakteristian za hemolizu i fragmentaciju eritrocita, koja se javlja u diseminovanoj intravaskularnoj koagulaciji i tekim opekotinama.

SHIZOIDNA LINOST
(engl. schizoid person), linost sa simptomima shizofrenije, ali u smanjenom opsegu i blae izraenim. Dominantne osobine ovog tipa linosti su: nezainteresovanost za interpersonalne odnose, indiferentnost kako prema kritici tako i prema pohvalama, hladan i zaravnjen afektivitet bez manifestacije pozitivnih emocija ali i bez hostilnosti i agresivnosti. Sredina ih uglavnom prihvata kao ekscentrine osobe (samot-njaci).

SHRAPNELLOVA MEMBRANA

(engl. Shrapnells membrane, lat. pars flaccida mem-branae tympani ), prednje-gornji labav deo bubne opne lien srednjeg fibroznog sloja.

SHULMANOV SINDROM
(engl. Schulmans syndrome), v. eozinofilni fasciitis.

SI
(engl. International System; Systeme International DUnites), skr. za meunarodni merni sistem.

SIBIRSKI TIFUS
(engl. Assian rickettiosis), akutno infektivno oboljenje. Karakterie ga nagli poetak sa visokom temperaturom i do 40oC uz pojavu primarnog afekta na mestu uboda krpelja, okruglastog oblika, koji je u sredinjem delu nekrotian, a na periferiji rozikasto hiperemian. Primarni afekt javlja se na otkrivenim delovima tela tj. na mestima gde krpelji ubadaju. Karakteristian simptom je polimorfna rozeolo - papulozna ospa, kod koje se u kasnijem periodu bolesti centralna zona pretvara u petehijalna krvarenja. Ospa se prvo javlja po grudima, leima i prevojima velikih zglobova. Inkubacija traje 3 - 5 dana, retko 2 - 7 dana. Bolest je izazvana posebnom varijantom Rickettie tzv. Dermocentroxenus sibiricu. Bolest ima regionalni karakter jer se javlja iskljuivo u Sibiru, Dalekom istoku i srednjoj Aziji.

SICCA SINDROM
, v. Sjgrenov sindrom.

SICKLE CELL TALASEMIJA


(engl. sickle cell thalassemia), kombinovani nasledni pore-meaj u homozigota u kome se nasleuju geni i za sickle cell anemiju i za talasemiju. Kli-nika slika varira od vrlo lake do izuzetno teke, to zavisi od stepena supresije sinteze b -lanaca genom talasemije. Ta sinteza moe biti samo delimino suprimirana, pa eritrociti, pored dominirajueg hemoglobina S, mogu sadravati i normalni hemoglobin A. Ako je sinteza b-lanca potpuno onemoguena, ovi eri-trociti sadre samo hemoglobin S. Klinika slika je tada teka.

SIDERO
(engl. sidero), koji se odnosi na gvoe.

SIDEROBLAST
(engl. sideroblast), crvena krvna elija kostne sri koja sadri jedro bogato gvoem.

SIDEROBLASTNA ANEMIJA
(engl. sideroblastic anaemia), anemija koju karakteriu normocitni ili lako makrocitni hipohromni ili normohromni eritrociti, u kojoj su snieni i eritropoeza i sinteza hemoglobina. Eritrociti sadre prsten oko jedra od granula koje sadre gvoe. Bolest moe biti i nasledna i steena, a steena moe biti primarna ili sekundarna. Priroda bolesti nije dovoljno poznata. Lei se piridoksinom, folnom kiselinom i transfuzijom krvi.

SIDEROCIT
(engl. siderocyte ), abnormalan eritrocit u kome se vide partikuli gvoa koje nije vezano za hemoglobin.

SIDEROFIBROZA
(engl. siderofibrosis ), fibroza indukovana taloenjem hemosiderina u tkivima, zbog prethodnog krvarenja ili hemolize.

SIDEROPENINA DISFAGIJA
, v. Plummer-Vinsonov sindrom.

SIDEROTIKE GRANULE
(engl. siderotic granules ), inkluziona telaca koja se viaju u eritrocitima splenektomisanih osoba i u slu-ajevima sinteze hemoglobina i hemolitikih anemija. Granule sadre gvoe koje se boje prusko plavim.

SIDEROZA
(engl. siderosis ), benigna pneu-mokonioza izazvana udisanjem praine gvo-a, koje se deponuje u plunom parenhimu ne izazivajui fibrozogenu reakciju. Rendgeno-loka slika pokazuje diskretna mikronodularna i nodularna zasenenja koja ne konfluiraju, bez pleuralnih zadebljanja i promena na dijafragmi. S prestankom izlaganja praini gvoa rendgenografski nalaz na pluima se popravlja, zasenenja se vremenom smanjuju i gube. Prisustvo vee koliine SiO2 u praini gvoa uzrokuje fibrozogenu reakciju u plu-ima i tada je re o siderosilikozi. Razvija se intersticijalna fibroza sa zadebljanjem meu-alveolarnih i interlobularnih septa i proliferacijom peribronhijalnog i perivaskularnog vezivnog tkiva. Rendgenoloke promene, u zavisnosti od procenta silicijum-dioksida u udahnutoj praini, imaju sve osobine prave silikoze. Kliniki tok je progredijentan s komplikacijama u vidu formiranja pseudotumora i udruenosti s tuberkulozom.

SIDEROZOMI
(engl. siderosomes ), aglo-merati gvoa u obliku feritina, koji se nalaze u citoplazmi eritroblasta,

retikulocita i siderocita.

SIDRENJE
(engl. anchorage), 1. biti uvren i nepomian; 2. uvrivanje, fiksacija; 3. u praktinoj stomatologiji uvrivanje zubnih ispuna, plombi, krunica, mostova; 4. u ortodonciji uvrivanje na zube ili na konstrukcije oralne ili ekstraoralne lokalizacije raznih proteza i drugih nosilaca elemenata doziranih sila, namenjenih korekciji anomalija u poloaju zuba, vilica i vilinog zgloba.

SIFILIS
(engl. syphilis), polno prenosiva bolest koju izaziva spiroheta Treponema pallidum. Javlja se u celom svetu, kod svih rasa podjednako. Bolest se deli na rani kliniki oblik (primarni i sekundarni); latentni (rani i kasni) i pozni (neurosifilis, kardiovaskularni) i gumozni stadijum. Karakteristina promena za primarni sifilis je bezbolni, tvrdi ulkus, obi-no smeten na polnom organu, tzv. ulcus durum.

SIGMOIDITIS
(engl. sigmoiditis), zapaljenje sigmoidnog kolona.

SIGMOIDNI KOLON
(engl. sigmoid colon, lat. colon sigmoideum), v. kolon sigmoideum.

SIGMOIDOSKOPIJA
(engl. sigmoidoscopy), pregled unutranjosti sigmoidnog kolona fleksibilnim instrumentom sigmoidoskopom.

SIGURNOST
(engl. self-confidence), stabilan oseaj da osoba veruje u svoje snage i potencijale i da se na sebe moe osloniti: oseaj da je kompetentna i ravnopravna sa drugima, da titi svoja prava, ne naruavajui prava drugih. Moe da bude naruen unutranjim ili spoljanjim promenama i manifestuje se u krizama ili kao trajni nedostatak. Kada je re o introjektovanoj osobini, nastaje postepeno, tokom psihoseksualnog razvoja, ili se nikada ne razvija, ili ostaje nedovren.

SIJALO(engl. sialo-), prefiks koji se odnosi na pljuvaku.

SIJALOADENITIS

(engl. sialoadenitis), zapaljenje pljuvanih lezda, akutno ili hro-nino. Akutna zapaljenja su najee izazvana mikroorganizmima iz usne duplje koji dospevaju u lezdu preko izvodnih kanala. Praen je svim znacima lokalnog zapaljenja i pore-meajem opteg stanja. Hronina zapaljenja imaju blae simptome. Leenje je antibiotsko, a kod hroninih zapaljenja i hirurko.

SIJALOGOG
(engl. sialogogue), lek koji sti-mulie sekreciju pljuvake, npr. parasimpatomimetici.

SIJALOGRAFIJA
(engl. sialography), dijagnostika metoda oboljenja pljuvanih lezda. Zasnovana je na ubrizgavanju kontrastnog sredstva u izvodni kanal pljuvanih lezda i na rendgenskom snimanju distribucije kontrasta kroz kanalikularni sistem. Na osnovu distribucije zakljuuje se o stanju kanalikularnog sistema i parenhima pljuvanih lezda.

SIJALOLITIJAZA
(engl. sialolithiasis), for-miranje kalcifikovanih konkremenata u izvodnim kanalima i parenhimu velikih pljuvanih lezda. Najee se formiraju u submanidbularnoj pljuvanoj lezdi. Preovlauju simptomi opstrukcije, otok i bolovi. Lei se antibioticima i hirurkim odstranjenjem kal-kulusa.

SIJAMSKI BLIZANCI
(engl. siamese twins), anomalija u vidu sraenja odnosno nerazdvajanja u razvoju jednojajanih blizanaca. Ovi blizanci mogu biti spojeni na nivou grudnog koa (thoracophagus), sakralnog segmenta (pygophagus) ili na nivou potiljka (craniophagus). Njihov razvoj moe biti proporcionalan, ali i diskordinantan. Razdvajanje blizanaca u zavisnosti od mesta srastanja i anatomsko- -funkcionalnih karakteristika moe biti lako, oteano ili nemogue.

SI JEDINICE
(engl. SI units), skup fizikih veliina i njihovih jedinica na kojima se zasniva Meunarnodni sistem jedinica (SI sistem), v. Meunarodni sistem jedinica.

SIKOZA
(engl. sycosis), upala leita dlake i njene okoline na obrasloj koi lica. Ima hro-nian tok.

SILIBININ
(engl. silibinin), hepatoprotektiv neodreene aktivnosti kod trovanja gljivama Amanita phaloides i kod drugih oteenja jet-re. Preparati: Legalon, Leprotek.

SILIKOTUBERKULOZA
(engl. silicotuberculosis ), tuberkulozno oboljenje plua zahva-enih silikozom. Klinika slika, tok i progno-za su mnogo gori nego kod obine tuberkuloze.

SILIKOZA
(engl. silicosis), fibroza plua izazvana dugogodinjim udisanjem i akumulacijom praine koja sadri slobodni silicijum-dioksid (SiO2). Javlja se uglavnom kada je koncentracija slobodnog SiO2 bar 5% u meanoj praini i pri ekspoziciji od 20 i vie godina. Najee obolevaju rudari, livci, kamenoresci, brusai i svi oni koji pri radu udiu prainu sa slobodnim SiO2. Fibrozu plua karakterie stvaranje silikotinog voria koji se sastoji od retikulinskih i kolagenskih vlakana poreanih kao konac u klupku ili kao slojevi u glavici crnog luka (retikulinska na periferiji, kolagenska blie centru voria). Izmeu kolagenskih vlakana nalaze se estice SiO2 koje dvogubo prelamaju svetlost. Centar voria je bez elija. Veliki vorii (pseudotumori) pokazuju sklonost ka kalcifikaciji i kolikvacionoj nekrozi. Poremeaj plunih funk-cija karakterie smanjenje vitalnog kapaciteta i totalnog plunog kapaciteta. Nastaje restriktivni tip poremeaja plune ventilacije na koji se moe nadovezati opstruktivna komponenta zbog razvoja hroninog opstruktivnog bronhitisa i emfizema plua. U terminalnom stadijumu bolesti razvija se hronina pluna insuficijencija i hronino pluno srce. Silikoza plua je ireverzibilna fibroza i ne moe se smanjiti nikakvim lekovima. Akutna s. (silikoproteinoza) nastaje nakon kratke ekspozicije (nekoliko meseci do nekoliko godina) visokim koncentracijama slobodnog SiO2 (90 - 100%). Karakteriu je brza progresivna fibroza, infiltracija alveolarnih septi mono-nuklearnim elijama i alveolarnim eksudatom koji lii na idiopatsku alveolarnu proteinozu. Pozna s. javlja se posle viegodinjeg prekida ekspozicije (deset i vie godina). Najee se nodularne fibrozne promene nalaze u medijalnim partijama gornjih i srednjih plunih polja. Janus s . (jednostrana silikoza, dvolina silikoza), nastaje kod osoba kod kojih je pre ekspozicije kvarcnoj praini jedno pluno krilo bilo zahvaeno plunom distrofijom. Hilus tog plunog krila je hipoplastian, a promene karakteristine za silikozu vidljive su samo u drugom plunom krilu. Adenosilikoza ozna-ava silikotino izmenjene hilusne i paratrahealne limfne lezde (kalcifikacije u vidu ljuski jajeta), bez pneumokoniotinih zasen-enja u plunim poljima. Kalcifikovanu s . karakteriu difuzno posejane, jasno ogra-niene i intenzivne senke, koje predstavljaju kalcifikovane silikotine lezije u plunom parenhimu (kalcifikovani noduli). Silikoantimonoza se javlja kod topioniara antimonske rude posle ekspozicije od 15 i vie godina. Karakteriu je mnogobrojne punktiformne senke rasporeene u svim plunim poljima (griz forma), koje nikada ne obrazuju pseudotumore i izuzetno retko se udruuju s tuberkulozom. Silikotuberkuloza je oboljenje sui generis, nastaje kada se na postojeu silikozu nadovezuje tuberkuloza, na postojeu tuberkulozu nadovezuje silikoza ili obe bolesti nastaju i razvijaju se istovremeno. Evolucija je brza, remisije se teko postiu i kratko traju. Leenje antituberkuloticima mo-ra biti energino i dugotrajno. Reumatoidna s . oznaava udruenost pneumokonioze i reumatoidnog artritisa. Kotano-zglobne promene specifine za reumatoidni artritis pra-ene su okruglastim jasno ogranienim zasen-enjima na pluima, lokalizovanim vie na periferiji i u srednjim i gornjim plunim poljima (pseudometastatska slika).

SILOVANJE

(engl. rape), nasilno polno optenje, koje je izvedeno ili primoravanjem na polno optenje ili iskoriavanjem za polno optenje drugog polnog partnera protiv njegove volje. Pod primoravanjem na silovanje podrazumeva se ili primena opasne pretnje, ili upotreba sile prema drugom polnom partneru; dok se pod iskoriavanjem podrazumeva zloupotreba stanja, ili onesveenosti ili bezotpornosti drugog polnog partnera. Svreno silovanje postoji kada je dotina polna radnja potpuno obavljena, a pokuano kada je izvesna polna radnja zapoeta, ali nije dovrena.

SIMBIOZA
(engl. symbiosis), oblik udruiva-nja organizama razliitih vrsta u kome svi uesnici imaju korist. Primer je udruivanje algi i gljiva u liajeve.

SIMBLEFARON
(engl. symblepharon ), srastanje kapaka sa onom jabuicom, zbog oi-ljaka koji spajaju venjau kapaka prelazne bore i onu jabuicu. Najee nastaje posle hemijskih povreda i zapaljenjskih i degenerativnih oboljenja.

SIMBOL
(engl. symbol), potie od grke rei symbolon- oznaka, znak, ono to po analogiji predstavlja neto drugo, u skladu sa magij-skim zakonom, arhepitom. Mitologija nam prua primere brojnih simbola (sfinga, sirena). Simbol moe da bude deo celine, kondenzovano prikazivanje. Upotrebljavan je u obre-dima, kao talisman, oznaka plemena, drave (grb, zastava, himna). Umetnika stvaranja su puna simbolike, bilo da se radi o pisanim oblicima ili o slikarstvu i vajarstvu. Simboli mogu imati arhetipski ili lini karakter. Anal-izu simbola sreemo u analizi crtea, analizi snova, analizi omake. Postoji izjednaavanje izvesnih predmeta ili radnji sa telesnim ili duevnim procesima: kua ljudsko telo, drvo - ljudsko telo, vatra - seksualna elja, letenje - zadovoljenje zabranjene seksualne elje.

SIMETIKON
(engl. simethicone), supstanca na bazi silikona koja spreava penuanje. Koristi se kao sastojak kombinovanih antacida. Nalazi se i u razliitim zatitnim kremama za spoljnu primenu.

SIMETRIJA U FIZICI
(engl. symmetry in physics), ako se zakoni koji uspostavljaju ve-zu izmeu veliina koje karakteriu neki sistem ne menjaju pri odreenim transformacijama sistema, kae se da su ti zakoni simetrini (invarijantni) u odnosu na tu transformaciju. Tako su, na primer, zakoni fizike simetrini u odnosu na neprekidne prostorno-vremenske transformacije (translaciju, rotaciju i sl.). Simetrija zakona postoji i u kvantno-meha-nikim sistemima.

SIMFIZA

(engl. symphysis, gr. symphysis), zglob ili spoj izgraen po tipu hrskaviavog zgloba u okviru koga su dve zglobne povrine povezane slojem hijaline hrskavice ili umetnutim zglobnim kolutom. Zglobovi graeni po ovom tipu su slabo pokretni.

SIMMONDSOV SINDROM
(engl. Simmonds syndrome ), stanje se javlja kod oba pola usled nekroze pituitarne lezde sa kompletnim ili deliminim funkcionalnim poputanjem prednjeg renja i sekundarnom atrofijom gonada, adrenalne kore, tiroidne lezde. Kod bolesnika postoji: bradikardiija, hipotenzija, pratei diabetes insipidus, hipoglikemija, atrofija genitalija i grudi, amenoreja, anoreksija, mravljenje, kaheksija, gubitak dlakavosti, libida, apetita, depresija, koma, hipotiroidizam i adrenalna i gonadalna insuficijencija; oralni simptomi su nespecifini: kserostomija pove-zana sa uveanom sklonou ka karijesu dentalne glei i inflamaciji periodontalnog tkiva; anoksija sa hemoragijom se smatra moguim uzrokom. Slino stanje sa nekrozom pituitarne lezde u postpartalnom periodu je poznato kao Sheehanov sindrom.

SIMPATEKTOMIJA
(engl. sympathectomy), hirurka ekscizija ili hemijska inaktivacija simpatikog nerva ili jednog ili vie simpatikih gangliona. Izvodi se u cilju leenja kauzalginih bolova u ekstremitetima ili bo-lova kod periferne vaskularne okluzivne bo-lesti.

SIMPATIKA OFTALMIJA
(engl. sympathetic ophthalmia), bilateralni granulomatozni panuveitis, koji se razvija oko 4 - 8 nedelja posle povrede ili one operacije. Najranije se javlja 9. dana, a najkasnije posle 50 godina. Smatra se da je u pitanju alergijska reakcija na one pigmente. Kliniki znaci su: pad vizusa nepovreenog oka na blizinu zbog elijske infiltracije duice i cilijarnog tela; esti duboki noduli i papilitis; mogu da se vide uto-bele trake na fundusu (Dalen-Fuchs noduli). Mogu da se pojave opadanje kose i bele trepavice. Ukoliko se ne lei dovodi do slepila. Izuzetno je retka.

SIMPATIKE GANGLIJE
(engl. sympathetic ganglia), parna zadebljanja lokalizovana du obe strane kimenog stuba, koja sadre elijska tela simpatikih neurona. U cervi-kalnom delu su 3 simpatika gangliona: superior, medium i cervikotorakalni (stellatum); u torakalnom ih ima 12; u lumbalnom 4- 5; u pelvinom delu 4 - 5 i zavravaju kokcigealnim ili neparnim ganglionom.

SIMPATIKI BAZALNI PLEKSUS


(engl. sympathetic ground plexus ), terminalne grane simpatikih postganglijskih nervnih vlakana, koje formiraju mreu u razliitim tkivima i organima.

SIMPATIKI GANGLION

(engl. sympathetic ganglion, lat. ganglion sympathicum), v. ganglion simpatikum.

SIMPATIKI NERVNI SISTEM


(engl. symphathetic nervous sustem, lat. systema nervosum symphaticum), deo autonomnog nervnog sistema namenjen inervaciji unutranjih organa, krvnih sudova i lezda sa unutranjim luenjem. Ima dva dela, centralni i periferni. Centralni deo simpatikog nervnog sistema grade simpatika jedra koja se nalaze u vratnom, grudnim i slabinskim segmentima ki-mene modine (C8 - L2, od osmog vratnog do drugog slabinskog segmenta). Ova jedra se nalaze unutar bonih stubova kimene modine i grade simpatiki centar kimene modine. Od simpatikih jedara polaze preganglijska vlakna koja se zavravaju u simpatikim ganglionima. Periferni deo simpa-tikog sistema grade simpatiki ganglioni i njihova postganglijska vlakna. Simpatiki ganglioni su deo simpatikog stabla (v. trunkus simpatikus), ali se nalaze i u neposrednoj blizini organa, ili u zidu organa. Postganglijska vlakna polaze od simpatikih gangliona i pristupaju strukturama koje inerviu.

SIMPATIKO STABLO
(engl. sympathetic trunk, lat. truncus sympathicus), parni lanci vertebralnih gangliona na svakoj strani ki-mene modine. S. s. je povezano sa perifer-nim nervima i sa prevertebralnim neuronima.

SIMPATOLITIK
(engl. sympatholytic), lek koji inhibira aktivnost simpatikog nervnog sistema. To su: blokatori adrenergikih receptora, blokatori adrenergikog neurona, ganglijski blokatori, rezerpin, metildopa, klonidin i dr.

SIMPATOMIMETIK
(engl. sympathomimetic), lek koji ispoljava efekte stimulacije simpatikog nervnog sistema. Dejstva simpatomimetika su adrenergika (slina efektima noradrenalina). Agonisti adrenergikih alfareceptora kao fenilefrin, kontrahuju krv-ne sudove u koi i crevima i koriste se kao nazalni dekongestivi; agonisti adrenergikih beta-receptora, kao to su salbutamol, salmeterol i terbutalin, relaksiraju glatke miie bronhijalnog stabla i koriste se kao bronhodilatatori. Neki adrenergiki lekovi, kao na primer efedrin, deluju indirektno, osloba-ajui noradrenalin iz adrenergikih nervnih zavretaka.

SIMPORT
(engl. symport), transport proteina koji simultano pokree dve supstance u istom smeru. V . aktivni transport.

SIMPTOM
(engl. symptom), subjektivna tegoba koju ne moemo da objektivizujemo (npr. glavobolja).

Temperatura je i simptom i znak, bolesnik je osea, a moe da se i objektivizuje. Meutim u svakodnevnoj medicinskoj komunikaciji i jedna i druga kategorija ozna-avaju se kao simptom.

SIMPTOMATSKA TERAPIJA
(engl. symptomatic therapy), korienje lekova koji uspeno otklanjaju simptome i znake bolesti, kao to su bol, kaalj, groznica itd., a ne utiu na osnovni poremeaj. U takvom sluaju dej-stvo leka je simptomatsko.

SIMULACIJA
(engl. simulation), voljno i svesno stvaranje telesnih ili psiholokih simptoma, radi ostvarivanja odreene dobiti (npr. saaljenja, penzije, bolovanja, novca, od osigu-ravajueg zavoda, izbegavanja kazne zatvora, vojne obaveze).

SIMULIRANJE,
v. simulacija.

SIMVASTATIN
(engl. simvastatine), hipoli-pemik, inhibitor sinteze holesterola. Koristi se u terapiji hiperlipoproteinemije, u primarnoj i sekundarnoj prevenciji angine pektoris, infarkta miokarda i naprasne srane smrti. Do-zira se oralno, jednom dnevno i to uvee. Neeljeni efekti su: gastrointestinalne tegobe, ospa po koi, oteenje jetre, bolovi u mii-ima. Preparat: Zocor.

SIN
(engl. son), potomak mukog pola prvog stepena srodstva jednog roditeljskog para. Nasleuje po jedan haploidan hromozomski set od oca (23 X ili 23 Y) i majke (23 X).

SINAPSA
(engl. synapse), specijalan, membranski kontakt izmeu: dva neurona, neurona i efektora (miia, elije), neurona i senzornog receptora (vlasaste elije, gustativne elije, vestibularne elije). Sinapsa slui za propagaciju nervnih impulsa; veza izmeu 2 ekscitabilne elije (izmeu 2 neurona, neurona i miia); taka na kojoj impuls prolazi sa aksona jednog neurona na dendrite, akson ili telo sledeeg neurona. Sinapsa provodi nervni impuls samo u jednom smeru. Kada impuls stigne u presinaptiki nervni zavretak, izaziva oslobaanje neurotransmitera koji difuzijom kroz sinaptiku pukotinu dolazi na postsinaptiku membranu neurona i izaziva njegovu eksci-taciju ili inhibiciju. Karakterie je zamara-nje. Sinapse se dele na: hemijske (1. interneuronska, a. aksoaksonska, aksodendritska, aksosomatska; 2. neuromuskularna, a. motorna ploa; 3. neuroglandularna; 4. neurosomatska), elektrine (1. interneuronska) i meane (1. interneuronske).

SINAPTIKA PUKOTINA
(engl. synaptic cleft), pukotina koja deli membrane presinaptikog i postsinaptikog neurona.

SINAPTIKE VEZIKULE
(engl. synaptic vesicles), loptaste tvorevine obavijene membranom koje sadre molekule neurotransmi-tera i lokalizovane su u zavretku aksona.

SINARTROZA
(engl. synarthrosis, lat. synar-throsis ), nepokretan ili delimino pokretan zglob bez zglobne upljine. U zavisnosti od tkiva koje spaja dve kosti (gusto vezivno tkivo, fibrozna hrskavica, hijalina hrskavica, kost), razlikuju se sindezmoze, simfize, sinhondroze i sinostoze.

SINCICIJUM
(engl. syncytium, lat. syncytium), mnogojedarna protoplazmatina masa koja nastaje spajanjem mnogih odvojenih elija, prilikom ega nestaju njihove elijske membrane (skeletna miina vlakna, sinciciotrofoblast).

SINCICIOTROFOBLAST
(engl. syncytiothrophoblast, lat. syncytiothrophoblastus), spoljanji sloj trofoblasta.

SINDAKTILIJA
(engl. syndactyly, syndac-tylism), najea uroena anomalija razvoja na akama i/ili stopalima, a oznaava sraslost dva ili vie prstiju jedan uz drugi. Sindaktilija je parcijalna kada koica izmeu prstiju samo delimino spaja prste; kompletna , kada su prsti povezani od korena do vrha; prosta, kada prste spaja samo koni nabor; kompleksna, sa spajanjem kostiju i tetiva. Posle radiografske evaluacije preporuuje se hirurko odvajanje prstiju sa konim graftom. Nekad je neophodna i rekonstrukcija kostiju, tetiva i neurovaskularnih struktura. Ako su prsti iste duine, operacija se odlae do navrene 2. godine ivota, a ako su nejednaki, neophodna je rana operacija. Sindaktilija je asocirana i sa raznim sindromima: Apert, Carpenter, de Lange, Fraser, Goltz, Holt-Oram, oro-facio- digitalni, Miller, Mohr i dr., a javlja se i u hromozomskim anomalijama (trizomije 13, 18 i 21, delecija 18p i duplikacije 4p i 9p).

SINDESMOZA
(engl. syndesmosis, lat. syndesmosis), zglob ili spoj izgraen po tipu vezivnog zgloba u okviru koga su dve zglobne povrine meusobno udaljene i spojene vezivnim snopovima, trakama ili opnama.

SINDEZMOFIT

(engl. syndesmophyte), okotavanje spoljnjeg omotaa anulusa fibrozusa intervertebralnih diskusa, koje se razvija u toku spondilitisa. Radiografski se vidi kao tanka kotana traka koja se prua od ivice prljenskog tela, obino simetrino sa obe strane prljena. Kada premosti prostor izmeu prljenova, daje radioloku sliku bambusovog tapa to je karakteristino za anki-lozirajui spondilitis.

SINDROM
(engl. syndrome ), skup simptoma koje ine jednu bolest. Adrenogenitalni s ., hiperfunkcija kore nadbubrega, koja uzrokuje pseudohermafroditizam i virilizam kod dece enskog pola, obino je poremeaj vidljiv na roenju; rani razvoj seksualnih karakteristika kod dece mukog pola. Promene esto nisu evidentne do tree ili etvrte godine ivota. Dubin-Jonsonov s ., hereditarna hronina nehemolitika utica koja je posledica pore-meene ekskrecije konjugovanog bilirubina. Gardnerov s. , familijarna polipoza kolona udruena sa tumorima kostiju i mekih tkiva. Marfanov s. , hereditaran poremeaj koji se manifestuje veoma dugim ekstremitetima, posebno prstiju i paleva, subluksacijom soiva, kardiovaskularnim poremeajima, obino valvula bifida aorta, gotskim nepcem i sl. Sheehanov s. , panhipopitutarizam usled postpartalne nekroze hipofize, kao posledica infarkta iste, kod ena sa dugim i tekim poroajem. Hornerov s. , ptoza gornjeg kap-ka, mioza i enoftalmus (usled oteenja simpatikusa u vratnom delu, najee usled tumora medijastinuma ili postojanja retrosternalne strume).

SINDROM BOLESNIH ZGRADA


(engl. sick building syndrome ), pojava nespecifinih nadraajnih simptoma u oima, nosu, grlu i na koi, kao i ea pojava optih simptoma (glavobolje, umora) kod osoba koje u boles-nim zgradama ive i rade. Ove zgrade su zidane sa centralnom kontrolom dotoka spoljanjeg vazduha preko mehanikih ventilacionih sistema, s prozorima koji se ne otvaraju i s nametajem i podnim oblogama od sintetikih masa i hemijskih jedinjenja. Pore-meaji nastaju kao posledica delovanja nepovoljnih mikroklimatskih faktora (temperature, brzine strujanja i relativne vlanosti vazduha), hemijskih faktora (ugljen-dioksida, ugljen-monoksida, organskih rastvaraa - isparljivi ugljovodonici, formaldehid i slino), fizikih faktora (nepovoljnog elektrostatikog polja, jonizujueg zraenja - radon), praine, mikro-organizama i dr. Primeri: Masovna psihogena bolest nastaje kao reakcija na okida (najee neprijatan miris), iznenada, istovremeno kod jedne grupe radnika, izgleda ozbiljno, ali je benigne prirode i prolazi bez posledica. Hipersenzitivni pneumonitis je imunoloki poremeaj koji se odlikuje limfocitnom ili granulocitnom infiltracijom alveolarnih zidova usled ekspozicije organskoj praini (intersticijalna bolest plua). Javlja se u zgradama u kojima dolazi do razmnoava-nja gljivica u ovlaivaima vazduha ili ureajima za kondicioniranje vazduha. Ree se gljivice mogu nai u vlanim tepisima ili nametaju. Legionarska bolest je oboljenje celog organizma (preovlauju simptomi pneumonije) koju izaziva Legionella pneumophilia, s moguim letalnim ishodom. Nastaje kontaminacijom sistema za centralno grejanje, ovlaivaa vazduha i sistema za kondicioniranje vazduha.

SINDROM DUGOG LICA


(engl. long face syndrome ), dentofacijalni deformiteti karakteristini za dugo lice sa ili bez prednjeg okluzalnog dela. Iako je gornja treina lica u okvirima normalnih vrednosti, srednja poka-zuje uzan

nos, uzanu nosnu bazu, istaknut nosni greben, ulegnute paranazalne prostore. Donja treina se istie protruzijom prednjih gornjih zuba sa zategnutom usnicom, istaknutim gornjim zubima i gingivom tokom osmeha, inkompetencijom usnica, retropozicijom brade i smanjenom donjom treinom lica; malokluzija klase II je najea.

SINDROM FEMORALNE HIPOPLAZIJE I NEOBINOG LICA


(engl. femoral hypoplasia and unusual face syndrome ), kongenitalna abnormalnost, koju karakteriu iskoene palpebralne fisure, kratak nos, irok nosni vrh, uzana nosna krilca, izduen filtrum, tanka gornja usnica, sma-njena mandibula, rascep nepca, kratki ili nedostajui femuri i fibule, bangava stopala, neznatno skraeni humerusi, ograni-eno pokretljivi laktovi, abnormalnosti karlice i rebara; inteligencija afektiranih je normalna.

SINDROM FRAGILNOG X HROMOZOMA


(engl. fragile X syndrome, Martin- -Bell syndrome ), X-hromozomska mentalna retardacija sa fragilnim mestom na X hromozomu. Najei je oblik nasledne mentalne retardacije kod mukaraca (5 - 10% od svih mentalno retardiranih mukaraca), sa uestalou 1 na 1.000 - 1.500 muke novoroenadi. Tipina klinika slika ovog sindroma obuhvata mentalnu retardaciju (IQ priblino 50), izdueno lice sa velikim unim koljkama i uveane testise (makroorhi-dizam). Citogenetikom analizom se moe utvrditi prekid na X hromozomu - fragilno mesto u regionu Xq27.3. Utvreno je da se u tom regionu nalazi gen oznaen kao FMR-1 (fragile X mental retardation 1) koji je aktivan u elijama mozga oveka. Mutacija odgovorna za pojavu sindroma jeste poveanje (eks-panzija) broja CGG nukleotidnih ponovaka koji se nalaze blizu kodirajueg regiona gena. Dok se kod normalnih osoba nalazi do 50 ovih ponovaka kod obolelih taj broj se poveava na preko 200 pa i do nekoliko hiljada to onemoguava normalnu aktivnost FMR-1 gena. Karakteristino je da majke obolelih osoba nose premutaciju sa 50 - 200 ponovaka, uglavnom bez klinikih manifestacija, a ekspanzija CGG tripleta, koja premutaciju prevodi u mutaciju, deava se tokom oogeneze. Molekularno-bioloke metode omoguavaju i prenatalnu dijagnozu ovog oboljenja.

SINDROM GORNJE APERTURE TORAKSA


(engl. thoracic outlet syndrome ), karakte-riu ga preteno neuroloki poremeaji, najee neuobiajene i neprijatne senzacije u prstima. Uslovljen je pritiskom na korenove plexus brachialisa.

SINDROM GRUDNOG IZLAZA


(engl. superior vena cava syndrome, SVC ), sindrom gornje uplje vene, opstrukcija gornje uplje vene pritiskom tumorske mase u sredogruu. To izaziva irenje kolateralnih vena gornjeg dela grudnog koa i vrata, otoke, pletoru lica, vrata i gornjeg dela grudnog koa. Pored toga, javljaju se krvarenje i otok konjuktiva, gue-nje u leeem poloaju i simptomi vezani za centralni nervni sistem (glavobolja, pore-meaji vida i svesti). Zbog teke klinike slike SVC potrebno je hitno leenje. Neophodna je histoloka dijagnoza medijastinalnog tumora. Benigne bolesti retko prouzrokoju ovaj sindrom. Najee je prisutan kod malignih neoplazmi plua, dojke i limfoma.

SINDROM HIPERMOBILNOSTI ZGLO-BOVA


(engl. hypermobility syndrome ), pove-an obim pokreta zglobova zbog labavosti ligamenata. Ispoljava se hiperekstenzijom laktova, kolena, prstiju aka, esto i drugih zglobova i poveanim obimom pokreta ki-menog stuba. Poveana pokretljivost moe da oteti zglobove i dovede do istegnua i zapa-ljenja tetiva i enteza, nestabilnosti zglobova, stres fraktura, hroninog artritisa ili ubrzanog razvoja artroze. Moe biti uroen, kada se prenosi dominantno i kod ena se ispoljava ee i u teem obliku nego kod mukaraca. Moe biti i steen, u toku akromegalije, reu-matske groznice, hiperparatiroidizma i hro-ninog alkoholizma.

SINDROM HRONINOG ZAMORA


(engl. chronic fatigue syndrome ), sloeno kliniko stanje ija je osnovna karakteristika dugotrajan, iscrpljujui zamor koji onemoguava normalne fizike i mentalne aktivnosti. Traje najmanje 6 meseci i praen je razliitim somatskim i psihikim simptomima i znacima (slabou u miiima, bolovima u zglobovima, guoboljom, glavoboljom, poremeajima sna, razliitim kongitivnim disfunkcijama i anksiozno-depresivnim poremeajima, dugotrajnom subfebrilnom temperaturom, uve-anim limfnim lezdama). Uzronik je nepoznat, a dijagnoza se postavlja metodom isklju-ivanja drugih poznatih bolesti. Jo uvek ne postoji terapijski koncept za ovo oboljenje.

SINDROM IRITABILNIH CREVA


(engl. irritable bowel syndrome), v. iritabilni kolon.

SINDROM IZNENADNE SMRTI ODOJ-ETA


(engl. sudden infant death syndrome, SIDS ), iznenadna i neoekivana smrt na izgled zdravog odojeta, koja ostaje nerazja-njena i posle kompletno obavljene obdukcije (kriterijumi po Beskvithu). SIDS se javlja sa uestalou 1-3:1.000, ee kod muke dece (3:2), a najvei broj odojadi umire izmeu drugog i etvrtog meseca ivota a izuzetno retko u neonatalnom periodu i posle 2. godine ivota, naroito u toku zime i ranog prolea. Najveem riziku od SIDS-a izloena su prevremeno roena deca, deca iz blizanake trudnoe, zatim deca iz viestruke trudnoe i deca mladih majki, a posebno majki koje pue ili uzimaju drogu. Stavljanje deteta da spava u poloaju potrbuke znaajno poveava uestalost SIDS. Kao mogui uzroci SIDS-a navode se infekcije, metaboliki, neuroloki i kardiopulmonalni poremeaji, ali se poslednjih godina sve vie istie uloga defekata u mehanizmima koji uestvuju u regulaciji disanja. Izbegnuti SIDS (engl. near-miss SIDS) oznaava epizode prestanka disanja (apneje), pomodrelosti (cijanoze) ili bledila esto sa mlitavou, koje su izraene u takvom stepenu da zahtevaju primenu postupaka u cilju oivljavanja (mehaniki nadraaji, disanje usta na usta i dr.). U sluaju izbegnutog SIDS--a neophodno je bolniko ispitivanje u cilju iskljuivanja sranih i plunih oboljenja, konvulzija, gastroezofagealnog refluksa, metabolikih i drugih poremeaja kao moguih uzroka prestanka disanja.

SINDROM KARPALNOG TUNELA

(engl. carpal tunnel syndrome ), javlja se zbog kompresije nervusa medijanusa na mestu njego-vog prolaska kroz karpalni tunel. Svi procesi koji dovode do suenja ovog prostora izazivaju poveani pritisak, koji na prvom mestu pogaa nervus medijanus. Najee se radi o tenosinovitisu tetiva fleksora ake bilo kog uzroka, degenerativnim promenama zglobova ruja, sistemskim bolestima vezivnog tkiva, gihtu i o lokalnim traumama, tumorima, talo-enju amiloida, miksedemu, dijabetesu itd. Glavni znak oboljenja je bolno trnjenje ili peenje, koje bolesnik osea u predelu inervacije zahvaenog nerva, tj. I do III i delimino u IV prstu.

SINDROM KRA E KRVI


(engl. steal syndrome ), javlja se kada farmakoloka supstanca data bolesniku sa ishemijskim oboljenjem srca, poboljava krvotok u zdravom, a pogor-ava u ishemijskom (slabije prokrvljenom) delu sranog miia. Ovo se javlja kao posle-dica preraspodele krvi, jer ove supstance ire krvne sudove u zdravom delu sranog miia, a oduzimaju - kradu deo krvi od slabije prokrvljenog dela sranog miia. Na ovom principu baziraju se farmakoloki testovi u dijagnozi koronarne bolesti.

SINDROM KRATKOG LICA


(engl. short face syndrome ), insuficijentno vertikalno razvie gornje vilice, sa kratkim, etvrtastim licem sa gornjim sekutiima skrivenim iza gornje usnice tokom odmora zgloba; uglovi usana su povijeni nadole; makrostomija je pratea i bezubi izgled lica; gornja treina lica ima tendenciju da ostane u granicama normalnih vrednosti, ali srednja pokazuje iroku nazalnu bazu i iroke nozdrve, dok je zadnji deo irok jer je mandibularni ugao isturen bono sa pripojem masetera; maksilarni i dentalni lukovi su iroki, a palatalni svod je izuzetno ublaen; smanjenost vertikalne dimenzije maksile i mala mandibularna ravan su glavni kefalometrijski nalazi; malokluzije klase I ili II sa dubokim preklopom zuba su najee; maksilarni ukrten zagriaj .

SINDROM MAIJEG PLAA


(fr. cri-du-shat syndrome), uroeni defekt kratkog kraka hromozoma 5. Deca se raaju sa malom telesnom teinom. Uvek je izraena mentalna retardacija. Karakteristian je pla visokog tonaliteta slian mjaukanju make. Postoje i druge vid-ljive stigmate: antimongoloidno postavljene oi, hipertelorizam i dr. ivotni vek je skraen.

SINDROM NEMIRNIH NOGU


(engl. restless legs syndrome ), neprijatna oseanja u miiima, najee nogu i bokova, koja se javljaju preteno kod ena srednjeg ivotnog doba. Bolesnici oseaju da treba da pomeraju noge da bi se oslobodili neprijatnih oseanja. Mogu se javiti i miotoniki grevi miia, obino u toku spavanja. esto se javlja u uremiji, drugim neuropatijama, ali i porodino bez dokaza o neuropatiji.

SINDROM POLICISTINIH OVARIJUMA


(engl. polycystic ovary sindrome, POS ), ka-rakteriu ga male multiple supkapsularne cis-te u ovarijumima, sa poremeajem razvoja Grafovih folikula i ovulacije, to dovodi do infertiliteta, uz

hormonske poremeaje, goja-znost, hirzutizam i akne (Stein-Leventhalov sindrom).

SINDROM PREKLAPANJA
(engl. overlap syndrome ), pojava simptoma i znakova vie zapaljenskih reumatskih bolesti ili sistemskih bolesti vezivnog tkiva istovremeno kod jed-nog bolesnika.

SINDROM PREKLAPANJA POLIANGIITISA


(engl. polyangiitis overlap syndrome ), kada se kod jednog bolesnika nau istovremeno simptomi i znaci, kao i patoloki nalazi, klasinog nodoznog poliarteritisa, alergijskog angiitisa i granulomatoze.

SINDROM RAME-AKA
(engl. shoulder- -hand syndrome ), najei oblik refleksne simpatike distrofije. Ispoljava se izraenom osetljivou, otokom i bolom u aci, vazomotornim promenama ake i jakim bolovima i ukoenou ramena. Nastaje najee iznenada, nakon hemiplegija, infarkta miokarda ili povreda mekih tkiva.

SINDROM SLEPE VIJUGE


(engl. blind loop syndrome ), sindrom koji nastaje usled smetnji u transportu sadraja kroz tanko crevo, zbog ega u crevu dolazi do bujanja i razmnoavanja bakterijske flore, najee anaerobne. Usled poremeaja crevne flore dolazi do nedostatka vitamina B12, pojave steatoreje, smanjene apsorpcije ugljenih hidrata i aminokiselina. Najei uzroci ovog sindroma su ahlorhidrija, gastrektomija, ishemina bolest creva, eerna bolest i dr.

SINDROM SLIAN LUPUSU


(engl. lupoid syndrome), v. lupus izazvan lekovima.

SINDROM SREDNJELINIJSKOG RASCEPA,


sindrom multipnih abnormalnosti, prenosi se kao autosomno dominantna karakteristika. Karakteriu ga kombinacija mentalne retardacije, mikrokefalije, kraniofacijalnih anomalija, rascepa usne i prednjeg nepca, hipotelorizam, antimongoloidna iskoenost palpebralnih fisura, skeletne anomalije, hro-nina konstipacija.

SINDROM STEENE IMUNODEFICIJENCIJE


(engl. acquired immunodeficiency syndrome - AIDS, franc. syndrome dimmunodepressio acyuise SIDA), terminalni stadijum infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV , v. HIV infekcije, v. HIV bolesti). Tokom viegodinje hronine infekcije HIV- -om dolazi do postepenog gubitka itavih klonova CD4+T-limfocita, sve do potpune dekompenzacije imunog sistema. Zbog toga ovaj sindrom

karakterie imunodeficijencija (smanjena odbrana organizma). Kliniki se manifestuje pojavom tekih i upornih infekcija i nekih tumora, koji se vrlo retko ili nikada ne javljaju kod osoba sa ouvanim imunitetom. Ove infekcije se nazivaju oportunis-tikim infekcijama, a tumori oportunistikim tumorima. Uprkos razliitim terapijskim mo-gunostima, oportunistike infekcije i/ili tumori dovode do smrti. Za sada je AIDS neizleiva bolest.

SINDROM SUPRASPINATUSA
(engl. rotator cuff tendinitis ), bol u ramenu, iji je uzrok zapaljenje tetive m. supraspinatusa. To je posledica ponavljanih mehanikih optereenja ove tetive pri prolasku izmeu akromiona i glave humerusa, kao i smanjenog snabdevanja krvlju pri abdukciji ruke. Zbog mehanike povrede tetive razvija se zapaljenje, fibroza, a moe doi i do kidanja tetive.

SINDROM TARZALNOG TUNELA


(engl. tarsal tunnel syndrome ), pojava areeg bola praenog parestezijama u predelu stopala, zbog pritiska na nervus tibialis posterior unu-tar tarzalnog tunela. Tarzalni tunel je kotano fibrozni kanal koji grade fleksor retinakulum kao fibrozni deo i medijalni maleolus, talus i kalkaneus kao kotani delovi. Hipertrofija kosti posle povreda, zapaljenje i oticanje tetiva, ligamenata i hipertrofija sinovije okolnih zglobova najei su uzroci suenja ovog kanala.

SINDROM TESTIKULARNE FEMINIZA-CIJE


(engl. testicular feminization syndrome ), ekstremna forma mukog pseudohermafrodizma, sa enskim sekundarnim polnim osobinama, ali sa prisustvom testisa, bez uterusa. Postoji rezistencija na dejstvo 5 alfa- -testosterona.

SINDROM TOKSINOG OKA


(engl. toxic shock syndrome ), stafilokokna endotoksina infekcija, najee vaginalna, kod ena u menstruaciji koje koriste tampone, pa se zove i tamponska bolest. Karakteriu ga visoka temperatura, povraanje, dijareja, skarlatiniformni ra sa kasnijom deskvamacijom, snienim krvnim pritiskom i okom koji se moe zavriti smru; moe se videti i hipe-remija konjunktiva, orofarinksa i vaginalne mukoze.

SINDROM TRISOMIJE 18
, v. Edwardov sindrom.

SINDROM TRISOMIJE 21
, v. Downov sindrom.

SINDROM UKRUENOG OVEKA

(engl. stiff-man syndrome), teka, difuzna, bolna ukoenost miia, koja je posledica gubitka koeeg neurolokog uticaja na elije prednjih rogova kimene modine, to dovodi do ponavljanih elektrinih pranjenja ovih elija i grenja miia.

SINDROM VIESTRUKIH TRANSFUZIJA


(engl. multiple transfusion syndrome ), hemo-ragini sindrom nastao usled mnogobrojnih transfuzija krvi a zbog male koliine trombocita u konzervisanoj krvi. Lei se transfuzijom koncentrovanih trombocita.

SINDROM ZLOSTAVLJANJA DETETA


(engl. abused child syndrome ), nasilje nad decom u smislu neredovne ili nedovoljne ishrane, zapostavljanje higijenskih ili zdrav-stvenih potreba, ostavljanje deteta samog ili sa neodgovarajuim osobama, fiziko maltretiranje i prebijanje, nanoenje opekotina. Moe se odnositi i na emocionalnu karencu. Budui da se radi o nasilju koje je izuzetno drutveno neprihvatljivo i nailazi na snane osude takvi se postupci prema deci skrivaju u porodici. Decu zlostavljaju roditelji ili braa i sestre, to je ree. Budui da se takvi slua-jevi teko otkrivaju, u sve veem broju zemalja se osnivaju teleapel slube za pomo. Zbog zlostavljanja u najranijem detinjstvu deca mogu kasnije da imaju brojne i teke posledice fizike i mentalne prirode. Zbog toga je mogue pokrenuti postupak o oduzimanju dece i njihovom adekvatnom zbrinjavanju ili u drugu porodicu ili u odgovarajuu ustanovu.

SINGLE-PHOTON APSORPCIOMETRIJA
(engl. single photone apsorpciometrija. absorptiometry, SPA ), v. jednostruka (jednosnopna) fotonska

SINERGIST
(engl. synergist), lek koji pojaava efekt drugog leka.

SINERGIZAM
(engl. synergism), pojava da dva leka deluju u istom smislu. Aditivni sinergizam je kada se dejstva lekova sabiraju jer deluju preko istog mehanizma (npr. aspirin i paracetamol). Potencirajui sinergizam je kad jedan lek pojaava dejstvo drugog, odnosno poveava njegov maksimalni efekt (npr. trimetoprim i sulfometoksazol). Ovde se meha-nizmi dejstva razlikuju.

SINGAMIJA
(engl. singamy), oznaava spajanje dvaju gameta u procesu oploenja koji se sastoji iz 2 faze: prva faza je kariogamija i predstavlja spajanje jedara polnih elija, a druga faza je plazmogamija koja podrazumeva spajanje citoplazmi ovih elija.

SINGENEZA
(engl. syngenesis), pojava genetiki identinih organizama: identini (jednojajni) blizanci ili lanovi linija organizama koji su tokom generacija ukrtani u srodstvu (visoko inbridovani). Poto singenini organizmi imaju jednake antigene u svojim tkivima, to obezbeuje uspene transplantacije koe i organa meu ovim jedinkama.

SINGLETON-MERTENOV SINDROM
(engl. Singleton-Merten syndrome ), verovatno pre-nosiv kao recesivna karakteristika. Karakteriu ga dentalna displazija, kalcifikacija torakalnog dela aorte, osteoporoza, ozbiljna anemija, miina slabost tokom prve i druge godine ivota, opta osteoporoza sa smanje-nim kostima aka i stopala, stanjen korteks metakarpalnih i metatarzalnih kostiju, uvea-nost medularnih prostora, erozija terminalnih falangi sa prisustvom psoriaziformnih lezija koe, kalcifikacija stenoze aorte praena sistolinim umovima i nekada subaortina stenoza, koja dovodi do disfunkcije levog srca, psoriaza, kalcifikacija mekog tkiva; kratak trup, abnormalnosti oiju: glaukom, keratitis; dentalna displazija, karijes dejih zuba, prerani gubitak zuba, displazija stalnih zuba i poremeeno nicanje zuba.

SINGULTUS
(engl. hiccup), tucanje, nevoljna, snana kontrakcija dijafragme koja dovodi do naglog inspirijuma koga prekida zatvara-nje glotisa dovodei do pojave karakteri-stinog zvuka.

SINHONDROZA
(engl. synchondrosis, lat. synchondrosis ), zglob ili spoj izgraen po tipu hrskaviavog zgloba u okviru koga su dve zglobne povrine spojene slojem hijaline hrs-kavice.

SINHRONIZOVANA VENTILACIJA

INTERMITENTNA

VENTILACIJA,

SIM

(engl. sinchronized intermittent ventilation, SIM ventilation ), meoviti oblik zadatog (pomou maine za ventilaciju) i spontanog disanja pri kome pacijent moe spontano da die u propisanim, ravnomernim vremenskim intervalima, dok u meuvremenu udisaji mehanikom ventilacijom obezbeuju minimalnu ventilaciju plua zadatog minutnog volumena disanja. Zadati udisaji se sinhronizuju sa poetkom inspiratorne faze spontanog disanja pomou okidnog (trigger) signala koji omoguava da se zadati udisaj pojavi u unapred definisanom polju vremena oekivanja. Ukoliko pacijent die na poetku polja vremena oekivanja, zadati udisaj umanjuje svoj volumen za iznos udahnutog vazduha kako ne bi dolo do nadutosti plua. SIM oblik mehanike ventilacije se primenjuje u fazi odvikavanja pacijenta od mehanike ventilacije, jer u toku njegove due primene jaa disajna muskulatura pacijenta, ime se smanjuje frekvencija zadatih udaha, a pove-ava vremenska pauza za spontano disanje, sve dok se minutni volumen ne zameni potpuno spontanim disanjem.

SINISTER
(engl. left, lat. sinister), levi, upuuje na levu stranu tela, dela tela, organa ili tkivne strukture.

SINKOPA
(engl. syncope), iznenadni, ali prolazni gubitak svesti, koji nastaje kada protok krvi kroz centralni nervni sistem postane nedovoljan. U retkim sluajevima napad sin- kope moe dovesti do pojedinanih kloninih pokreta ili inkontinencije urina, to treba jasno razlikovati od gubitka svesti praenog tonino-kloninim grevima kod epilepsije tipa grand mal. esto se sinkopa mea sa kolapsom, mada su to i etioloki dve razliite pojave. Kolaps je najee rezultat naglog i kratkotrajnog pada krvnog pritiska, to vodi slabosti u celoj telesnoj muskulaturi do tog stepena da se bolesnik srui, uz pomuenje svesti, ali retko nastaje potpuni gubitak svesti. im bolesnik zauzme horizontalan poloaj, krvni pritisak se popravlja, kao i opte stanje.

SINKOPALNA POVREDA
(engl. syncopal injury), povreda (v. povreda) nastala usled klonulosti tela ili gubitka svesti. Sinkopalne povrede najee su mehanike (v. mehanika povreda) i tada su po pravilu lokalizovane na isturenim delovima tela. Mogu biti i asfik-tike, fizike i hemijske. Ukoliko je gubitak svesti ili telesna klonulost posledica agonije, onda je sinkopalna ujedno i agonalna (v. agonalna povreda).

SINOATRIJALNI VOR
(engl. sinoatrial node), vor koji ine specijalizovane miine elije mikroskopskih dimenzija u gornjem zidu desnog atrijuma blizu ua vene kave, koji deluje kao prirodni fizioloki predvodnik rada srca (engl. pacemaker) odreujui frek-vencu srca zajedno sa drugim kontrolnim uticajima. elije sinoatrijalnog vora su samo-podraljive i generisani akcioni potencijali se rasprostiru kroz atrijalne miie preko atrioventrikularnog vora do miia komora. Svaki akcioni potencijal iz sinoatrijalnog vora izaziva kontrakciju miokarda, to znai da frekvencija impulsa ovog predvodnika odreuje frekvenciju srca. Vlakna autono-mnog nervnog sistema inerviu sinoatrijalni vor i menjaju frekvenciju srca, snagu kontrakcije miia, brzinu propagacije impulsa i prag drai.

SINOSTOZA
(engl. synostosis, lat. synostosis), vrsta sinartroze kod koje su delovi skeleta sekundarno povezani kotanim tkivom. Pri-mer: do puberteta bedrena, preponska i sedalna kost povezane su hijalinom hrskavicom (to omoguava rast). Posle puberteta hijalina hrskavica zamenjena je kotanim tkivom i nastaje kost kuka. Kada se sakralni prljenovi poveu kotanim tkivom, formiraju sakrum.

SINOVIJA
(engl. synovia, synovial membrane, lat. synovia), membrana graena od vezivnog tkiva ije elije lue sinovijalnu tenost i koja prekriva unutranju stranu zglobne kapsule i unutranju povrinu burza

i omotaa tetiva.

SINOVIJALNA HONDROMATOZA
(engl. synovial chondromatosis ), retko stanje nepoznatog uzroka u kome se stvaraju mnogobrojna ognjita hrskavice u zglobovima, tetivnim omotaima i burzama. To se deava zbog metaplazije elija u vezivnom tkivu ispod sino-vije. Boleu je najee zahvaeno koleno.

SINOVIJALNA MEMBRANA
(engl. synovial membrane, lat. membrana synovialis), oblae unutranju povrinu zglobne kapsule, osim zglobnih hrskavica. Prema nainu grupisanja sinovijalnih elija u odnosu na fibroznu kapsulu, razlikuju se tri tipa sinovijalne membrane: 1. fibrozni tip - sinovijalne elije lee direktno na sinovijalnoj membrani. Ova membrana se nalazi u delovima koji su izloeni pritisku; 2. areolarni tip - sinovijalne elije koje formiraju 3 - 6 slojeva, su rastresitim vezivnim tkivom odvojene od fibrozne kapsule, to omoguava slobodno pomeranje sinovije po kapsuli; 3. adipozni tip - sinovijalne elije su od fibrozne kapsule odvojene slojem masnog tkiva. Pored makrofaga, limfocita, nepravilno poreanih kolagenih vla-kana, sinovija sadri i dosta krvnih i limfnih sudova, kao i mijelinizovanih i nemijelinizovanih nervnih vlakana.

SINOVIJALNA OPNA TETIVE


(engl. synovial vagina of tendon, lat. vagina synovialis tendinis), dvoslojna cev unutar koje klize segmenti nekih tetiva. S. o. t. se sastoji od unutranje membrane, koja je spojena rastresitim vezivnim tkivom epitendineuma sa tetivom, i spoljanje membrane, koju oblae unutranja povrina fibrozne opne tetive. S. o. t. ima mezotelijalne elije koje lue malu koliinu sinovijalne tenosti u sinovijalnu upljinu, pospeujui klizanje tetive.

SINOVIJALNA TENOST
(engl. synovial fluid, lat. synovia), viskozna providna tenost, prisutna u malim koliinama u svakoj zglobnoj povrini. Sainjena je od vode (95%), koja nastaje ultrafiltracijom krvi iz krvnih sudova sinovijalne membrane, i od proteoglikana i hijaluronske kiseline porekla sinovijalnih B elija. S. t. podmazuje artikularne povrine i ishranjuje zglobne hrskavice prostom difuzijom.

SINOVIJALNE ELIJE
(engl. synovial cells, lat. celullae synoviales), elije grupisane u jedan od est epiteloidnih slojeva du unu-tranje ivice epiteloidne membrane. To su elije nalik na fibroblaste, mezenhimnog su porekla i lee izmeu kolagenih vlakana fibrozne strome. Postoje dva tipa s. .: A elije , nalik na makrofage, za koje se pretpostavlja da imaju ulogu u fagocitozi. One se ne preklapaju i ne dre zajedno veznim kompleksima; B elije , nalik na fibroblaste, koje sekretuju proteoglikane i hijaluronsku kiselinu. Imaju vanu ulugu u metabolizmu sinovijalne membrane i utiu na sastav sinovijalne tenosti.

SINOVIJALNI
(engl. synovial, lat. synovialis), pojam koji se odnosi na sinovijalni list zglobne aure ili mu pripada.

SINOVIJEKTOMIJA
(engl. synoviectomia), uklanjanje sinovijske membrane. Moe biti hemijska, radijaciona i hirurka.

SINOVIOM
(engl. synovioma), benigni tumor porekla sinovijalnog omotaa (omota zglo-bova). Javlja se na pripojima tetiva i moe produkovati sinovijalnu tenost, to dovodi do otoka zgloba. Postoji i maligni oblik ovog tumora - sinoviosarkom.

SINOVITIS
(engl. synovitis), zapaljenje sino-vijske membrane praeno pojaanim stvara-njem sinovijske tenosti, bolom, povienom temperaturom, otokom i ogranienom pokret-ljivou zgloba.

SINUS
(engl. hollow, sinus, lat. sinus), upljina, nabor ili dep; 1. upljina u sredinjem delu kosti ispunjena vazduhom i obloena sluznicom; 2. proireni venski krvni sudovi nepra-vilnog oblika i debljih zidova; 3. delimino proireni deo venskog krvnog suda. S. dure matris (engl. venous s. of dura mater, lat. s. durae matris ), venski sinus tvrde modane ovojnice. Venski krvni sud nepravilnog oblika prisutan u duplikaturi tvrde modane ovoj-nice. Ovi venski sinusi dreniraju vensku krv iz lobanjske duplje i mozga. Osobeni su po tome to im je unutranjost obloena endotelom i liena venskih zalistaka; s. karo-tikus (engl. carotid s., lat. s. caroticus ), karo-tidni sinus. Proireni zavrni deo zajednike karotidne arterije u ijem se zidu nalaze baroreceptori (presoreceptori) koji reaguju na promenu krvnog pritiska; s. kavernozus (engl. cavernous s., lat. s. cavernosus), parni upljikavi venski sinus tvrde modane ovoj-nice koji se nalazi uz bonu stranu tela klinaste kosti. Prua se od gornje orbitalne pukotine do vrha petroznog dela slepoone kosti. Kroz spoljanji zid ovog venskog sinusa prolaze III (nervus okulomotorijus), IV (nervus trohlearis), V1 (nervus oftalmikus) i V2 (nervus maksilaris) modani ivac. Kroz samu upljinu venskog sinusa prolaze unu-tranja karotidna arterija i VI modani ivac (nervus abducens); s. koronarijus (engl. coronary s., lat. s. coronarius ), srani venski sinus. Najvei venski krvni sud srca koji se nalazi u zadnjem delu pretkomorskokomorskog le-ba. Prihvata vensku krv iz veeg broja vena sranog zida; s. paranazalis (engl. paranasal s., lat. s. paranasalis), vazduni sinus pridodat nosnoj duplji. Vazduni paranazalni sinusi predstavljaju upljine u sredinjim delovima pojedinih kostiju lobanje i lica, iji su zidovi obloeni sluznicom i koji komuniciraju sa nosnom dupljom. U paranazalne sinuse ubrajaju se 4 parna sinusa: eoni (sinus frontalis), klinasti (sinus sfenoidalis), sitasti (sinus etmoidalis) i gornjovilini (sinus maksilaris).

SINUS PILONIDALIS
(engl. pilonidal sinus), uvrtanje epitela koe u potkono tkivo, bilo uroeno (dermoidalna cista, engl. epidermoid cyst) bilo steeno, usled mikrotraume, sede-nja ili trljanja, kada se ponovljenom mikrotraumom u potkono tkivo utiskuje koren dlake sa svojim okolnim epidermom. Ovaj epiderm poinje da raste u obliku lopte (cista) ili u obliku cevi (sinus). Ovo se najee do-gaa u meusedalnom odnosno sakrokokcig-ealnom predelu, koji je predisponiran poto je to deo tela na kome se sedi, a pored toga ima dosta malja, pa je kod nekih zanimanja (vozai ) oboljenje dosta esto. Mogue je da se i sinus i cista jave bilo gde na telu na mestu spajanja embriolokih renjeva epiderma: takva su mesta npr. na licu iznad obrva i u predelu spoja obraza i krila nosa, kod usana, na uglovima oka, u pazuhu i sl. Poto se u sinusu i dermoidnoj cisti nalaze i dlake, nastaje infekcija, koja se manifestuje kao zapaljenje i apsces ili se javlja hronina gnojna sekrecija na fistulozni otvor. Usled uzastopnih zapa-ljenja, apscediranja, otvaranja i smirivanja, formira se vie kanala razliitih pravaca kroz koje se drenira gnojni sadraj, tako da operativni zahvat postaje tekoa. Oboljenje se lei konzervativno (odravanjem higijene obolelog predela i pranjem mlakom vodom i sapunicom) i operativno. Kod apscesa se vre incizija i drenaa, a kod sinusa otvaranje i radikalna kiretaa, tako da se otvore svi kanali, uklone gnoj, dlake i detritus, uz zarastanje per secundam, a ree uz primarni av.

SINUSI DURE MATER


(engl. sinuses of dura mater, lat. sinus durae matris ), veliki venski sudovi smeteni izmeu dva sloja dure mater. Struktura: 1. tunica intima - endotel koji lei na bazalnoj lamini; 2. fibrozni sloj gusto vezivno tkivo koje je u nekim delovima povezano za periost lobanjskih kostiju. Poto glatki miii nedostaju u zidu s. d. m. oni ne mogu da promene dijametar.

SINUSITIS
(engl. sinusitis), akutno ili hro-nino zapaljenje sluznice paranazalnih sinusa iji je uzrok virus ili bakterija. Dominiraju sekrecija i zapuenost nosa, a kod akutnih formi bolovi i poremeaj opteg stanja. Leenje ukljuuje obezbeivanje prohodnosti nosa i ua sinusa, primenu antibiotika i hirurgiju.

SINUSNA BRADIKARDIJA
(engl. sinus bradicardia ), sinusni ritam sa frekvencom ispod ezdeset udara u minuti. Normalno se javlja u snu, naroito kod sportista, kada srana frekvenca moe da padne na 31 - 34 udara u minuti. Javlja se i kod mladih zdravih mukaraca kod kojih preovladava dejstvo nervusa vagusa, ili je slabije dejstvo simpatikusa. Sinusna bradikardija moe se javiti i pri uzimanju nekih lekova, kao to su beta- -blokatori, kalcijumski antagonisti, pri predoziranju digitalisom itd. Javlja se i u nekim bolestima, kao to su koronarna bolest, sma-njeno luenje titaste lezde, povean pritisak u lobanji, utica, itd.

SINUSNA TAHIKARDIJA

(engl. sinus tachycardia ), sinusni ritam ija frekvenca prelazi 100 udara u minuti. Sinusna tahikardija kod zdravih osoba javlja se u naporu pri pove-anom tonusu simpatikusa, uzbuenju, bolu. Javlja se i pri prekomernoj upotrebi kafe, aja, alkohola i duvana. Sinusna tahikardija prati i neka bolesna stanja, kao to su poputanje sranog miia (srana insuficijencija), pove-ano luenje titaste lezde (hyperthireosis), visoka temperatura, infekcija, anemija. Neki lekovi mogu biti uzrok sinusne tahikardije, kao to su atropin, tiroidni hormoni, kateholamini.

SINUSNI VOR
(engl. sinus node), v. sinoatrijalni vor.

SINUSOIDNI KAPILARI
(engl. sinusoidal capillaries, lat. vas capillare sinusoideum), karakteriu ih otvori u zidu (koji mogu biti veliine od 0,5 do 3 m, nejednakog lumena i esto vijugavog toka). Otvori mogu biti izme-u elija ili u zidu samih elija. Bazalna lamina je esto u celini odsutna, a elije su meu-sobno povezane okludentnim vezama i neksusima. Ovakvi kapilari nalaze se u jetri, sle-zini, kotanoj sri, nadbubrenoj lezdi i u prednjem renju hipofize.

SIRE
(engl. vinegar), nepreiena, raz-blaena siretna kiselina koja se pravi od groa, jabuka, jemenog i drugog slada itd.

SIRETNA KISELINA
(engl. acetic acid), CH3COOH, glavni sastojak sireta. Deluje baktericidno, te se 0,25 - 1% siretna kiselina koristi u hirurgiji i urologiji.

SIRINGOBULBIJA
(engl. syringobulbia), kongenitalna nenormalnost, koju karakteriu upljina unutar produene modine i destrukcija centralne mase produene modine, ime se oteuju jedra trigeminusa i dolazi do disocijacije senzibiliteta na licu.

SIRUP
(engl. syrup), gusti, viskozni rastvor ili suspenzija lekovitih supstanci slatkog ukusa. Sirupi sadre eere: saharozu, glukozu ili fruktozu. Mogu sadrati i pomone supstance: vetake zaslaivae, aromatine vode i kon-zervanse. U obliku sirupa ne smeju da se spravljaju lekovi veoma jakog dejstva. Posebno su pogodni za davanje deci.

SISTEM

(engl. system), postojanje i fun-kcionisanje niza zajednikih elemenata koji su organizaciono i/ili funkcionalno povezani. Svaki sistem, ma koliko iroko i elastino postavljen, neizbeno utie na samostalnost i razvoj pojedinih njegovih delova i obratno. Organizam oveka u celini moe se smatrati jednim kompleksnim sistemom, koji sainjava vei broj pojedinanih specifinih organskih ili funkcionalnih sistema ili podsistema (gastrohepatoduodenalni trakt, nervni sistem, miinoskeletni sistem i sl.). Sve zdravstvene ustanove ine sistem zdravstvene slube. Prava graana na zdravstvenu zatitu, mogu-nost korienja tih prava i drugi relevantni faktori ine sistem zdravstvene zatite.

SISTEMA
(engl. system, lat. systema), sistem. Skup meusobno povezanih anatomskih struktura ili organa koji grade funkcionalnu celinu. S. cardiovasculare (engl. cardiovascular s., lat. s. cardiovasculare ), sistem odgovoran za krvotok - optok (cirkulaciju) krvi. Grade ga srce i krvni sudovi, koji sprovode krv od srca do svih tkiva i vraaju nazad do srca. Krvni sudovi (arterije, kapilari i vene) grade zatvoren sistem kroz koji krv nepre-stano protie zahvaljujui ritmikim kontrakcijama sranog miia. Kroz zidove najma-njih krvnih sudova, kapilara, vri se nepres-tano razmena gasova izmeu krvi i elija tkiva. Sloeni sistem krvnih sudova gradi celinu koja se naziva krvotok. Krvotok se deli na mali ili pluni (v. cirkulus sangvinis minor) i veliki krvotok (v. cirkulus sangvinis major); s. limfatikum (engl. lymphatic s., lat. s. lymphaticum), limfni sistem. Organski sistem koji grade: limfni sudovi, limfni vorovi i limfopoetski organi. Kroz limfni sistem cirkulie limfa, deo meuelijske tenosti koja otie u venski deo krvotoka. Limfa otie limfnim sudovima koji prolaze kroz limfne vorove pre ulivanja u venski deo krvotoka. Limfopoetski organi su: krajnici (tonzile), grudna lezda (timus) i slezina (lien); s. nervosum (engl. nervous s., lat. s. nervosum), nervni sistem. Sistem koji predstavlja osnovu adaptacione sposobnosti oveka i njegovog opstanka. Nervni sistem tei uspostavljanju skladnog odnosa prema sredini koja ga okruuje i uspostavljanju stalnosti i nepromenjivosti uslova u unutranjoj sredini organizma. Karakteriu ga tri osnovne osobine: sposobnost opaanja (senzorna funkcija), koja omoguava registrovanje promena u telu i spoljanjoj sredini, sposobnost integracije (asocijativna funkcija), koja omoguava tu-maenje registrovanih promena i sposobnost akcije (motorna funkcija), koja omoguava odgovor u vidu ciljanih i skladnih miinih kontrakcija, ili sekrecije odgovarajuih lezda. U odnosu na grau, nervni sistem se deli na centralni (v. centralni nervni sistem) i periferni (v. periferni nervni sistem). U odnosu na funkciju, nervni sistem se deli na somatski i vegetativni. Vegetativni nervni sistem kontrolie funkcije unutranjih organa, lezdi sa unutranjim luenjem i glatke muskulature koe i krvnih sudova (v. autonomni nervni sistem). Somatski ili cerebrospinalni nervni sistem uestvuje u opaa-nju promena u spoljanjoj sredini i kontroli dejstva popreno-prugaste muskulature, tru-pa, ekstremiteta i pojedinih organa, prvenstveno jezika, drela i grkljana; s. respiratorijum (engl. respiratory system, lat. sistema respiratoria), v. aparatus respiratorijus; s. urogenitalis ( engl. urogemital s., lat. s. urogenitale ), sistem mokranih i polnih organa. Sistem mokranih organa (v. organa urinarija) je odgovoran za stvaranje mokrae kojom se zavrni produkti metabolizma uklanjaju iz krvotoka i izluuju u spoljanju sredinu. Parni mokrani organi su: bubreg, bubrene aice (male i velike), bubrena karlica i mokra-ovod. Neparni mokrani organi su mokrana beika i mokrana cev. Polni organi (v. organa genitalija maskulina, v. organa genitalija feminina) su osnovno seksualno obeleje mukarca i ene. Odgovorni su za funkciju reprodukcije a stvaraju i lue polne hormone koji su odgovorni za ispoljavanje osobina vezanih za pol.

SISTEM SA NISKIM KRVNIM PRITIS-KOM


(engl. low pressure system ), baroreceptori u zidovima sistemskih vena, desnog atrijuma i krvnih sudova plune cirkulacije koji odgovaraju na distenziju. Ovi baroreceptori alju signale hipotalamusu i medularnim centrima preko aferentnih vlakana X ivca. Distenzija poveava tonus simpatikusa i sekreciju antidiureznog hormona. Zbog velikog kapaciteta i visoke komplijanse ovaj sistem moe da slui kao rezervoar krvi.

SISTEM SA VISOKIM KRVNIM PRITISKOM


(engl. high pressure system ), baroreceptori luka aorte, karotidnog sinusa i aferentne arteriole bubrega koji odgovaraju na promene krvnog pritiska. Poveanje krv-nog pritiska poveava broj impulsa koji se prenose n. vagusom i n. glosofaringeusom u hipotalamus i medularne centre mozga to menja tonus simpatikusa i sekreciju antidiureznog hormona. Aferentna arteriola glo-merula registruje promene u perfuzionom pritisku to menja sekreciju renina (v. re-nin).

SISTEM ZA ODRAVANJE IVOTA


(engl. resuscitator), aparat za izvoenje vetakog disanja kod asfiksije; kardiopulmonalni sistem za odravanje ivota predstavlja aparat koji simultano izvodi arteficijelnu ventilaciju i spoljnu masau srca.

SISTEMATSKI PREGLED
(engl. systematic medical chek-up), niz postupaka koji imaju za cilj utvrivanje tanog zdravstvenog stanja. Koriste se za rano otkrivanje raznih vidova oteenja zdravlja, premorbidnih stanja, kliconotva i sl. Omoguavaju pravovremeno preduzimanje mera za spreavanje pojave zaraznih i nezaraznih bolesti, ranu terapiju i rehabilitaciju. Neke vrste pregleda vre se kao zakonska obaveza, periodino (odojad, mala i kolska deca, studenti, sportisti, radnici u zdravstvu, u proizvodnji hrane, vode i sl.). Specijalni sistematski pregledi vre se kod osoba izloenih profesionalnom riziku i meu stanovnitvom u cilju ranog otkrivanja faktora rizika od pojave hroninih masovnih bole-sti (tuberkuloze, malignih bolesti i dr.), a prema posebno kreiranim programima.

SISTEMSKA CIRKULACIJA
(engl. systemic circulation ), sistem krvnih sudova koji snabdeva krvlju sve delove tela osim plua. Ovaj sistem ini aorta i sve njene grane koje nose oksigenisanu krv ka tkivima i sve vene koje deoksigenisanu krv saturisanu ugljen-dioksidom vode u venu kavu.

SISTEMSKA SKLEROZA
(engl. systemic sclerosis ), sistemska bolest vezivnog tkiva u kojoj dolazi do oteenja i nekroze malih krvnih sudova, aktivacije imunskog sistema i stvaranja velike koliine vezivnih vlakana koja se taloe u koi i visceralnim organima. Najuoljivije kliniko obeleje je tvrda zadebljala koa

(sklerodermija), a prognoza zavisi od stepena fibroze i oteenja vanih unutranjih organa (plua, bubrega, srca i digestivnog sistema).

SISTEMSKE BOLESTI VEZIVNOG TKI-VA


(engl. systemic connective tissue diseases), zajedniki naziv za grupu hroninih zapaljenskih bolesti koje zahvataju razliite sisteme i organe, a u kojima poremeaj funk-cije imunog sistema i autoimuni procesi igraju znaajnu ulogu u patogenezi. esto se ispoljavaju zapaljenjem zglobova i pridruenih struktura vezivnog tkiva. Najee sistemske bolesti vezivnog tkiva su sistemski lupus eritematodes, sistemska skleroza, polimiozitis/dermatomiozitis.

SISTEMSKI
(engl. systemic), 1. odnosi se na ono to pogaa celo telo pre nego njegove pojedine delove; 2. cirkulacija koja snabdeva krvlju sve delove tela osim plua.

SISTEMSKI KRVOTOK
(engl. greater c., systemic c., lat. c. sanguinis major ), v. cirkulus sangvinis major, v. sistemski krvotok.

SISTEMSKI LUPUS ERITEMATOZUS, SLE


(engl. systemic lupus erythematosus), hronina zapaljenska bolest vezivnog tkiva nepoznatog uzroka. Zbog prisustva brojnih autoantitela u krvi (antitela uperenih protiv vlastitih struktura i tkiva) svrstava se u autoimune bolesti. Karakteriu ga promene na koi lica u vidu leptira, zahvaeni su zglobo-vi, krvni sudovi u raznim organima, zglobne opne, opne koje obavijaju unutranje organe, plua, srca, mozak, a moe biti zahvaen bilo koji organ ili tkivo. ene obolevaju znatno ee. Dijagnoza se najee postavlja na osnovu klinike slike i dokaza postojanja u krvi antitela protiv vlastite deoksiribonukleinske kiseline, tzv. antinuklearnih antitela. V. lupus eritematodes sistemicus.

SISTEMSKI NEKROTIZIRAJUI VAS-KULITIS


(engl. systemic necrotizing vasculitis ), grupa bolesti koje se ispoljavaju zapaljenjem i nekrozom malih krvnih sudova. U ovu grupu spadaju klasini poliarteritis no-doza, alergijski angiitis i granulomatoza (Churg-Straussova bolest) i sindrom preklapanja poliangiitisa.

SISTEMSKI VASKULITIS
(engl. systemic vasculitis), grupa sistemskih bolesti koje karakteriu poremeaj imunog sistema, zapa-ljenske promene na razliitim krvnim sudovima i razliiti stepeni oteenja krvnih sudova i tkiva. Klinika slika, tok i prognoza zavise od vrste krvnih sudova koji su zahvaeni, teine i rasprostranjenosti oteenja krvnih sudova i tkiva.

SISTOLA
(engl. systole), period sranog ciklusa kada se srce kontrahuje. Za vreme sistole atrija krv se ispumpava u ventrikule. Snana sistola ventrikula upumpava krv u arterije. Sistola se naizmenino smenjuje sa periodom relaksacije srca (dijastola srca). Ako je frek-venca srca 75/min., srani ciklus traje 0,8 se-kundi, a sistola atrijuma traje 0,1 sekundu, a sistola ventrikula 0,3 sekunde.

SISTOLNI UDARNI VOLUMEN


(engl. stroke volume), v. udarni volumen srca.

SISTOLNI VOLUMEN
(engl. stroke volume), v. udarni volumen srca.

SITASTA KOST
(engl. ethmoidal bone, lat. oss ethmoidale), v. os etmoidale.

SITUS INVERSUS
(engl. situs inversus), izvrnuti poloaj organa, obrnut poloaj organa u kome, usled poremeaja embrionalnog raz-voja i nepotpune rotacije, organi zauzimaju mesto suprotno uobiajenom. Postoji potpuni situs inversus kod koga i grudni i trbuni organi imaju suprotan poloaj, a karakterie se malrotacijom srca, odn. srani vrh je na desnoj strani, leva komora napred, a desna nazad i sa leve strane. Pri tome su organi trbune duplje takoe izmenjenog poloaja. Ukoliko je situs inversus nepotpun, onda je promenjen poloaj samo organa trbune dup-lje: jetra, una kesa i glava pankreasa se nalaze levo, slezina i rep pankreasa desno, eludac je rotiran tako da se pilorus nalazi ulevo od srednje linije i ispod pupka, uz malrotaciju duodenuma i tankog creva. Cekum i apendiks su levo, a silazni kolon i sigmoidni kolon neto udesno od srednje linije. Bubrezi su tada asimetrini i jedan je atrofian. Situs inversus predstavlja opasnost zbog toga to se znaci oboljenja u trbuhu atipino manifestuju, mogua je izmenjena klinika slika apendicitisa, postoji sklonost ka nastanku ileusa i operativni zahvati mogu biti teki zbog anomalija vaskularizacije. Tada nisu retke ni anomalije ulivanja kanala jetre i pankreasa, to samo po sebi moe biti uzrok teih oboljenja (pankreatitis, utica). Ako se jedan organ nae u izvrnutom poloaju, uvek je potrebno izvriti dodatno ispitivanje i utvrditi poloaj i ostalih organa.

SIVA MASA CNS-a


(engl. gray matter of CNS, lat. substantia grisea), sastoji se od tela neurona, njihovih dendrita i delova, ili celih aksona. Moe biti u vidu slojeva, gomilica (jed-ra - nukleusi u CNS-u) ili gangliona.

SJGREN-LARSONOV SINDROM

(engl. Sjgren-Larson syndrome ), kongenitalni sindrom koji se prenosi autosomno recesivno. Karakteriu ga: mentalna i razvojna retardacija, spastina paraliza, ihtioza ili ihtioziformna eritoderma, seda kosa; displazija zubne glei, hipertelorizam, pigmentarna degeneracija retine, hipohidroza izuzev na licu i dorzumima aka, metafizealna displazija sa smanjenim, iregularnim epifizama.

SJGRENOV SINDROM
(engl. Sjgrens syndrome ), hronino autoimuno zapaljensko oboljenje koje karakteriu suvoa sluznice oka (keratokonjunktivitis sicca), suvoa sluz-nice usta i jezika (kserostomija) i nakupljanje velikog broja limfocita (limfocitna infiltracija) u suznim i pljuvanim lezdama. Zove se i sicca sindrom ili Sjgrenova bolest.

SKABICID
(engl. scabicide), lekovi koji unitavaju uzronika uge, Sarcoptes scabiei. To su: benzil-benzoat, gama-benzenheksahlorid, krotamiton i sumpor.

SKABIJES
(engl. scabies), zarazna bolest koe izazvana parazitom iz roda Akarina, Sarcoptes scabiei. Prenosi se najee bliskim kontaktom sa bolesnom koom. V odei znak je oseaj svraba koji je naroito jak uvee i kada se koa utopli. Promene na koi su papule, ekskorijacije i ploe u karakteristi-nom rasporedu.

SKALA
(engl. scale), sistem ureenih oznaka na odreenom rastojanju koji slui za merenje (uporeivanje brojne vrednosti) iste fizike veliine.

SKALPEL
(engl. scalpel, surgical knife, surgical blade ), hirurki no, skalpel, simbol hirurke vetine, instrument sa dugom drkom i kratkom jednostranom otricom, namenjen za seenje i bodenje tkiva, korien jo u doba starog Rima. Razlikuju se: trbuasti skalpel, preteno namenjen za seenje, i iljati, prete-no namenjen za bodenje, odn. otvaranje vrhom.

SKAPULA
(engl. blade bone, lat. scapula), lopatica. Parna, pljosnata kost trouglastog oblika koja uestvuje u izgradnji zadnjeg dela ramenog pojasa. Lopatice su priljubljene uz zadnji zid grudnog koa u nivou izmeu drugog i sedmog rebra. Spaja se sa kljunom kosti gradei natpleno-kljuni zglob, i gla-vom ramene kosti gradei zglob ramena.

SKELET
(engl. skeleton, gr. skeleton), v. skeleton.

SKELETNA TUBERKULOZA
(engl. skeletal tuberculosis ), tuberkulozno zapaljenje kostiju i zglobova. Najee se ispoljava na sredi-njem delu torakalne kime, kuku i kolenu.

SKELETNE MIINE ELIJE, SKELETNA MIINA VLAKNA


(engl. myocytues), veoma dugake cilindrine multinuklearne elije, duine i do nekoliko cm, irine 10 do 40 m. elijska membrana se ovde zove sarkolema (lat. sarcolemma). Neposredno is-pod nje smeteni su u nizu na stotine/hiljade jedara, Golgi aparati i cisterne i granulisani endoplazmatski retikulum. Citoplazma se ov-de zove sarkoplazma (od gr. sarcos - meso). Najvei deo sarkoplazme zauzimaju miofibrili, pravilno rasporeeni i meusobno razdvojeni nizovima konastih mitohondrija i sarkoplazmatskim retikulumom, karakteri-stinim za popreno-prugasta miina tkiva. Pored toga tu su i znaajna koliina glikogena, lipidnih kapljica i slobodnih ribozoma. Na dunom preseku s. m. v. pokazuje poprenu ispruganost zbog pravilnog i preciznog prostornog aranmana tamnih i svetlih pruga miofibrila. Postoje tri vrste s. m. v.: crvena, bela i intermedijarna. Crvena vlakna su u poreenju sa belim manjeg dijametra, ali su bogatija sarkoplazmom, mioglobinom, mitohondrijama i lipidnim kapima. Takoe su bolje snabdevena krvnim sudovima. Dominantno su zastupljena u meurebarnim mii-ima, onim i miiima za vakanje. Imaju relativno spore kontrakcije, ali se tee zamaraju. Bela vlakna se bre kontrahuju, ali se bre i zamaraju. Dominiraju u miiima ekstremiteta. Intermedijarna vlakna su morfoloki na sredini izmeu crvenih i belih. Zbog razliite koliine oksidativnih enzima (sukcino-dehidrogenaza npr.) razliito se oboje posle primene odreenih histohemijskih reakcija.

SKELETNI MII
(engl. skeletal muscle, lat. musculus), funkcionalna jedinica sastavljena od velikog broja izuzetno dugakih, a tankih skeletnih miinih elija (pogreno zvanih vlakna zbog svog morfolokog izgleda), grupisanih u miine snopove (fasciculus). Oko svake elije nalazi se vezivni omota nazvan endomizijum. Odreeni broj elija je asociran u vidu snopova, koji su omotani debljim slojem veziva zvanog perimizijum, a odreeni broj snopova (fasciculus) sainjava ceo mii, omotan perifernim delom veziva - epimizijumom. Preko epimizijuma nalazi se fascija. Omoguavaju interakciju organizma i spoljanje sredine. Najvei deo ove interakcije se odvija voljno (govor, hodanje), a manji nevoljno (disanje, treptanje). Kontrolisani su od strane somatskog nervnog sistema. Zbog specifine strukturne i metabolike adaptacije, miina vlakna se razlikuju prema boji (bela i crvena) i prema brzini kontrakcije (brza i spora).

SKELETON
(engl. skeleton, gr. skeleton), kostur ili skelet; 1. kotano-hrskaviava osnova ivotinjskog i

ljudskog tela; 2. kotani sistem povezan u jedinstvenu celinu. Skelet se deli na dva dela: osovinski i pridrueni. Osovinski , ili aksijalni skelet grade kosti rasporeene du uzdune osovine tela. Njega grade: kosti glave, kimenog stuba i grudnog koa. Pridrueni , ili apendikularni skelet grade kosti gornjih i donjih ekstremi-teta.

SKIJA
(engl. shadow), senka; dobija se ubacivanjem svetla retinoskopom kroz zenini otvor.

SKIJASKOP,
v. retinoskop.

SKIJASKOPIJA,
v. retinoskopija.

SKIROZAN
(engl. scirrhous), fibrozan tvrd tumor. Termin se posebno koristi kod malignih tumora koji su sastavljeni od gustog vez-ivnog tkiva.

SKLERA
(engl. sclera, lat. sclera), beonjaa; sloj gustog vezivnog tkiva koji formira spo-ljanji omota one jabuice sve do limbusa korneje. Struktura: 1. spoljanji fibrozni sloj - gusta mrea izukrtanih snopova kolagenih vlakana, paralelnih sa povrinom, izmeu kojih se nalaze poneka elastina vlakna i zvezdasti fibrociti. Ovaj sloj je vaskularizovan, ali mu nedostaju glikozaminoglikani; 2. lamina fusca - tanak unutranji sloj sklere sa vitkim snopovima kolagenih i elastinih vlakana i melanocitima. U predelu optike papile, na skleri se nalaze brojni mali otvori - lamina cribrosa. Uzak suprahoroidni prostor deli skleru od horoidee, a episkleralni prostor od Tenonove kapsule.

SKLERITIS
(engl. scleritis), zapaljenje beo-njae; moe da bude povrno (episkleritis) i duboko (skleritis). Skleritisi se dele na prednje i zadnje ; esto su znak sistemskih obo-ljenja. Kliniki se mogu videti nejasno ogra-nieni, izdignuti, crveni i na dodir veoma bol-ni vorii. Ako je u pitanju zadnji skleritis, dolazi i do pada vidne otrine.

SKLERO(engl. scleral), prefiks koji ozna-ava ono to se odnosi na beonjau.

SKLERODAKTILIJA

(engl. sclerodactylia ), sklerodermija prstiju aka do metakarpofalangealnih zglobova, ili prstiju stopala do metatarzofalangealnih zglobova. Jedan je od sporednih kriterijuma za dijagnozu sistemske skleroze, ali se moe javiti i u diabetes mellitusu i drugim bolestima sa izraenom mikroangiopatijom.

SKLERODERMA
(engl. scleroderma ), hron-ina bolest nepoznatog uzroka koja zahvata najsitnije krvne sudove i potporno vezivno tkivo. Manifestuje se fibrozom i obliteracijom krvnih sudova koe, plua, probavnog trakta, bubrega i srca. Moe se javiti u lokalizovanom obliku morphoea (slerodermia circumscripta) , i kao sclerosis systemica progressiva , kada su osim koe zahvaeni i drugi organi i organski sistemi.

SKLEROMALACIJA
(engl. scleritis necroti-zing), razmekavanje tkiva i stvaranje defekata u beonjai. Najee se javlja u starijoj do-bi, kod ena koje boluju od reumatizma. Poinje pojavom jednog ili vie nekrotinih arita; venjaa je iznad intaktna, ali kasnije i ona nekrotizuje. Na kraju dolazi do gubitka bulbusa.

SKLEROTIAN
(engl. sclerotic ), skupljen, retrahovan, skvren, pretvoren u vezivno tkivo, ili sa poveanom koliinom vezivnog tkiva, uz eventualno oteenje funkcije organa, npr. sklerotian krvni sud, sklerotian mii, sklerotian bubreg, sklerotian zid, sklerotina manifestacija i sl.

SKLEROTOMIJA
(engl. sclerotomy ), hirur-ka tehnika otvaranja sklere, kroz ije otvore se uvode instrumenti pri vitrealnoj hirurgiji, ili drugim hirurkim tehnikama.

SKLEROZA
(engl. sclerosis), induracija, ili stvrdnjavanje, ili ovrivanje; uglavnom se odnosi na stvrdnjavanje kao posledicu upale i pojaanog formiranja vezivnog tkiva i kod bolesti intersticijalne supstance. Odnosi se i na stvrdnjavanje u okviru nervnog sistema koje je posledica deponovanja vezivnog tkiva, i na stvrdnjavanje krvnih sudova. Amiotrofna lateralna s. , bolest motornih neurona, koju karakterie progresivna degeneracija neurona, koji pobuuju kortikospinalni trakt i motornih elija modanog stabla i kimene modine, to kao posledicu ima deficit gornjih i donjih motornih neurona; obino se fatalno zavrava u roku od 2 do 3 godine. Naziva se i Charcotovim sindromom i Lou Gehrigovom boleu; anterolateralna s. , skleroza ventralnih i late-ralnih stubia, kolumni, kimene modine, koja dovodi do spastine paraplegije. Naziva se i ventrolateralnom s.; arterijalna s ., arteriokapilarna s., arterioskleroza; arteriolarna s. , arterioloskleroza; dentinalna s. , regresivna alteracija zubne supstance sa kalcifikacijom dentinalnih kanalia, obino uzrokovana traumom, abrazijom ili normalnim procesima starenja, sa produkcijom translucentnih zona (providan dentin); dijafizna s. , dijafizna displazija; difuzna s. , skleroza koja pogaa velike regije u mozgu i kimenoj modini;

difuzna cerebralna s. , infantilna forma metahromatske leukodistrofije; v. leukodistrofija; difuzna sistemska s. v. sistemska skleroderma, pod skleroderma; diseminovana s. , multipla s.; endokardijalna s. , v. fibroelastoza; Erbova s. , primarna lateralna s.; familijalna centrolobarna s. , Pelizaeus-Merz-bacherova bolest; fokalna s. , v. multipla s.; fokalna glomerularna s. , pojava fokalnih sklerozantnih lezija renalnih glomerula, sa proteinurijom, hematurijom, hipertenzijom i nefrotinim sindromom. Moe biti idiopatska ili posledica drugih bolesti, ukljuujui nefropatiju kod zloupotrebe heroina, hronini intersticijalni nefritis i malignitete. Mogu se javiti egzacerbacije i remisije, najee kod dece. Stopa progresije u renalnu insuficijenciju je promenljiva i nepredvidiva; gastrina s. , linitis plastica; hiperplastina s. , oblik arterioskleroze malih arterija i arteriola sa subintimalnim zadebljanjem zida ovih krvnih sudova; kotana s. , eburnacija, konverzija kosti u masu nalik na slonovau; kombinovana s. , subakutna kombinovana degeneracija ki-mene modine, v. degeneracija; koncentrina s. , Baloova bolest; insularna s. , multipla s; lateralna s. , bolest motornih neurona koju karakterie degeneracija lateralnih stubia kimene modine, to dovodi do spastine paraplegije. V . amiotrofna lateralna s., v. primatna lateralna skleroza; lobarna s. , prisustvo uskih, oiljcima izoblienih konvolucija u velikoj regiji (lobusu) na povrini cerebralnih hemisfera; javlja se esto kod cerebralne para-lize; milijarna s. , skleroza u obliku sitnih takica; Monckebergova s. , v. arterioskle-roza; multipla s. (MS) , bolest kod koje postoje fokusi demijelinizacije razliite veliine po beloj masi CNS, koji se ponekad ire i u sivu masu. Tipino, simptomi lezija u beloj masi su slabost, nekoordiniranost, parestezije, poremeaji govora i vida. Tok bolesti je obi-no produen, pa se termin multipla odnosi i na remisije i relapse tokom perioda od vie godina. Etiologija bolesti nije poznata. Naziva se i diseminovanom, fokalnom, insularnom i sklerozom en plaques; PelizaeusMerz-bacherova s. ; posteriorna s. , posteriorna spinalna s., tabes dorsalis; posteriolateralna s. , subakutna kombinovana degeneracija kimene modine; v. degeneracija; primarna lateralna s. , oblik bolesti motornih neurona, gde je degenerativni proces ogranien na kortikospinalne puteve, v. Erbova skleroza; progresivna sistemska s. , v. sistemska skleroderma, pod skleroderma; renalna arteriolarna s. , arterioskleroza koja zahvata uglavnom renalne arteriole, to za posledicu ima kontrahovanje bubrega; subendokardijalna s. , endokardijalna fibroelastoza; sistemska s. , v. skleroderma; tuberozna s. , autosomno dominantna bolest koju prvenstveno karakterie prisustvo hamartoma mozga (protuberancije), mrenjae (fakomi), unutranjih organa, mentalna retardacija, insulti i adenoma sebaceum, esto uz druge kone lezije, ukljuujui subungvalne fibrome, vitiliginozne zone, agrinozne zone i mrlje boje bele kafe. Naziva se i Bournevilleovom boleu i epilojom; unicelularna s. , razvoj traka fibroznog materijala izmeu lezdanih elija; valvularna s. , fibrozno zadebljanje sranog zaliska, posebno mitralnog zaliska; vaskularna s. , arterio-skleroza; venska s. , fleboskleroza; ventrola-teralna s. , anterolateralna s.

SKLEROZA
(engl. sclerosis ), vrsta fibroze kada dolazi do iezavanja fibroblasta i fibrocita a ostaje samo kolageni materijal.

SKLEROZACIJA
(engl. sclerosation), medi-kamentozna ili operativna intervencija kojom se podstie i izaziva proces sklerozacije (um-noavanja vezivnog tkiva, zaepljenja i zatvaranja) u cilju terapije, radi zatvaranja (obliteracije) patolokih upljina, leenja proirenih i krvareih sudova, ili zatvaranja patolokih

kanala i komunikacija (fistula). Tako se vri npr. sklerozacija krvareih proirenih vena (variksa) jednjaka, sklerozacija hemoroida, sklerozacija upljine izmeu ovojnica testisa (hidrocela), sklerozacija empijemske upljine grudne duplje, sklerozacija vena donjih ekstremiteta, sklerozacija krvareeg suda u dvanaestopalanom crevu, sklerozacija kana-la fistule. To se postie ubrizgavanjem sklero-zantnog rastvora (Etoksi-sklerol, Morhuatin, Chinin-Urethan, Fenol, Hipertona so i sl.) ili struganjem (abrazijom) unutranjih povrina upljine u cilju izazivanja reaktivnog zap-aljenja i produkcije vezivnog tkiva.

SKLEROZIRAN
(engl. sclerosed ), prirodnim ili vetakim putem podvrgnut procesu skle-rozacije, tj. prorastanju vezivnog tkiva i za-epljenju uz eventualno oteenje funkcije organa ili tkiva, zavrni stadijum procesa skle-rozacije odn. skleroze; npr. skleroziran krvni sud, skleroziran hemoroid, sklerozirana jetra, skleroziran bubreg, sklerozirana upljina, skleroziran izvodni kanal.

SKONA KOST
(engl. ankle bone, lat. talus), v. talus.

SKOLIOZA
(engl. scoliosis), lateralna zakriv-ljenost kime.

S-KOLOID
, sumpor koloid, koloidne estice veliine od 10 - 500 nm; obeleene sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slue za scintigrafiju jetre, detekciju i lokalizaciju intestinalnih krvavljenja i druga nuklearnomedicinska ispitivanja.

SKOPOLAMIN
(engl. scopolamine), alkaloid koji se nalazi u liu i semenu biljaka: velebi-lja (lat. Atropa beladonna), bunike (lat. Hyo-scyamus niger) i tatule (lat. Datura stramonium); antiholinergik. Kompetitivni je antagonist acetilholina na muskarinskim receptorima. Danas se proizvodi sintetski. Sintetske zamene za skopolamin su podesnije za terapiju. Koristi se u terapiji spazama u gastrointestinalnom traktu, kinetoza i u premedikaciji u anesteziji. Neeljenji efekti su: suvoa usta, poremeaj vida, tahikardija, opstipacija, retencija urina. Mogua su trovanja pomenutim biljkama, posebno kod dece. Preparat: Buscopan.

SKORBUT
(engl. scurvy), bolest koja nastaje usled nedostatka askorbinske kiseline (vitamin C) u ishrani. Glavni simptomi su sklonost ka krvarenjima, krvarenja i ulceracije u desnima sa zapaljenjem, krvarenja po koi, pro-mene na kostima i zglobovima, malokrvnost. Obolevaju osobe koje dugo ne uzimaju svee

povre i voe (bolest mornara).

SKOTOM
(engl. scotoma), ispad u centralnim delovima vidnih polja. Postoje: apsolutni s., ako pacijent ne vidi najsjajniju test markicu; relativni s., ako pacijent ne vidi samo znake slabijeg intenziteta; centrocekalni s., ako je skotom smeten centralno i spaja se sa slepom mrljom; pozitivni s., ako pacijent vidi defekt; negativni s., skotom postoji, ali ga pacijent nije svestan.

SKOTOPIJA
(engl. scotopio), vid u uslovima smanjene vidljivosti, u sumrak, nou.

SKOTOPSKI VID
(engl. scotopic vision), funkcija tapia - nekolorni vid u mraku.

SKRINING
(engl. screening), preliminarno otkrivanje poremeaja zdravlja u preklinikoj, asimtomatskoj fazi, uz pomo testova, ispitivanja ili drugih postupaka koji mogu brzo i lako da se primene. Skrining ne predstavlja definitivnu dijagnozu, ve podelu prividno zdravih ispitanika na one koji verovatno imaju i verovatno nemaju bolest. Skrining se najee odnosi na hronine poremeaje zdravlja, na iji se tok i/ili ishod moe uticati ranim otkrivanjem. Vrste skrininga su: ma-sovni s. koji obuhvata celokupnu populaciju. Primeri: fluorografisanje svih graana, genetski skrining novoroenadi, pregled enske populacije odreenog uzrasta radi ranog otkrivanja raka dojke ili grlia materice i dr.; selektivni s. ukljuuje odreene strogo defi-nisane grupe ljudi, na primer osobe pod povienim rizikom (lanovi porodice dijabetiara, obolele od endemskog nefritisa, multiple skleroze i dr.), ili osobe specifinih zanimanja iji bi neotkriveni poremaaj mogao da ima teke posledice (oteenje vida pilota ili mentalna labilnost vojnih lica, itd.); multipli ili multirasni s. podrazumeva primenu vie skrining testova u cilju istovremenog otkrivanja razliitih poremeaja zdravlja (npr. merenje krvnog i onog pritiska i odreivanje glikemije u krvi); oportunistiki s. se izvodi meu pacijentima koji odlaze kod lekara zbog tegoba pa se tom prilikom podvrgavaju skrining testu za neko oboljenje (npr. pregled dojki ena koje dolaze u savetovalite za kontracepciju).

SKRINING NIVO
(engl. screening level ), uobiajena granica ili taka preseka pri kojoj se skrining test smatra pozitivnim.

SKRINING PARAMETRI
(engl. screening parameters ), parametri skrining testa su validnost i pouzdanost . Validnost skrining testa odnosi se na sposobnost testa da klasifikuje ispitanike na verovatno obolele i zdrave.

Pouzdanost skrining testa je sposobnost da daje isti rezultat pri ponovljenim ispitivanjima. Validnost skrining testa se proce-njuje odreivanjem senzitivnosti i specifi-nosti. V . senzitivnost, v. specifinost skrining testa.

SKRIVENI REUMATOIDNI FAKTOR


(engl. hidden rheumatoid factor), anti-IgG antitelo koje je vezano za Fc fragment nekog drugog imunoglobulina G i sa njim gradi imunski kompleks, tako da je nepristupano za otkrivanje uobiajenim tehnikama. Kada je reumatoidni faktor skriven u imunom kompleksu moe se otkriti poto se imuni kompleks razloi odreenim tehnikama. Posle razlaganja reumatoidni faktor se oslobaa iz imunog kompleksa i moe se dokazati u serumu klasinim tehnikama (RW, Latex).

SKROFULA
(engl. scrofula ), tuberculosis colliquativa; primarni tuberkulozni limfni vor na vratu. Usled kazeozne nekroze u centralnom delu esto razmekava i fistulizira. Nakon regresije ostaje ruan oiljak.

SKROTALNI REFLEKS
(engl. scrotal re-flex ), spora peristaltika kontrakcija miia monica u odgovoru na stimulaciju perineuma ili bedara udaranjem ili primenom hladnoe.

SKROTUM
(engl. testicular bag,scrotum, lat. scrotum), monice. Muki spoljanji polni organ. Vezivno-miini organ kesastog oblika u kome su smeteni semenici (testisi), pasemenici i zavrni deo semene vrpce.

SKVALEN
(engl. squalene), nezasieni ugljo-vodonini terpen, koji je intermedijer u bio-sintezi holesterola.

SKVAMA
(engl. scale), ljuska; nastaje na po-vrini koe kao posledica patolokog oroa-vanja kornealnog sloja. Boja ljuske zavisi od njene debljine i obino je bela. Moe biti razliitog izgleda (suva, masna), veliine (branasta, lamelozna itd.) i prianjanja za podlogu.

SKVAMOZAN
(engl. squamous), koji se odnosi na neto ljuspavo, perutavo; stanje koje se odlikuje obiljem skvama.

SKVAMOZNA ELIJA

(engl. squamous cell), elije poligonalnog oblika, unutar epiderma smetene izmeu sloja bazalnih elija ispod, i granularnog sloja iznad. Prema povr-ini, elije postaju spljotene. U naem jeziku je ukorenjen naziv spinozna elija.

SKVAMOZNI EPITEL
(engl. squamous epithel), epitel graen od spinoznih elija.

SLABINSKI
(engl. lumbar, lat. lumbalis), v. lumbalni.

SLABINSKI PRLJEN
(lat. vertebra lumbalis, engl. lumbar vertebra), v. vertebra lumbalis.

SLABINSKI SPLET
(engl. lumbar plexus, lat. plexus lumbalis), v. pleksus lumbalis.

SLABINSKO-KRSNI
(engl. lumbosacral, lat. lumbosacralis), v. lumbosakralni.

SLE
(engl. systemic lupus erythematosus), v. lupus eritematodes sistemicus.

SLEEVE LOBEKTOMIJA
(engl. sleeve lobektomy), resekcija plunog renja sa delom veeg bronha sa kojim se spaja lobarni bronh, sa ciljem da se izbegne pneumonektomija, odnosno odstranjenje jednog plua kod osoba sa umanjenom disajnom funkcijom.

SLEEVE PNEUMONEKTOMIJA
(engl. sleeve pneumonectomy), resekcija jednog plua, sa resekcijom centralne karine i dela traheje i termino-terminalnom anastomozom glavnog bronha i traheje. Indikovana je kod centralnih karcinoma koji zahvataju prok-simitet glavnih bronha, a ponekad i centralnu karinu.

SLEPA MRLJA
(engl. blind spot), mesto na retini na kome nema neurosenzornih elija (epia i tapia) i odakle izlaze vlakna onog ivca iz bulbusa, gradei papilu onog ivca. To je fizioloki negativan skotom

na mestu projekcije papile u vidnom polju (nazalno i dole od makule tj. centra vidnog polja).

SLEPA PILOTAA, SLEPO ISTRAIVA-NJE


(engl. single blind study), kliniki eksperiment u kome se, radi izbegavanja subjektivne pristrasnosti, prikriva od pacijenta koji tretman prima. Dok traje ogled, poeljno je da pacijent ne zna da je ukljuen u njega. V. dvostruko slepi ogled.

SLEPA PROBA
(engl. blank), u spektrofotometrijskoj analizi (npr. u klinikoj hemiji) kiveta sa identinim rastvorom u sastavu i sadraju kao kod kivete sa ispitivanom analizom, osim to je u njoj izostavljena supstanca koja se meri. Rastvor u slepoj probi tretira se na isti nain (npr. zagrevanjem, meanjem) kao i rastvor analize. Kivete koje sadre anali-zu ili standard oitavaju se na spektrofotometru prema kiveti koja je pripremljena kao slepa proba. Ovakva slepa proba esto se oznaava i kao slepa proba reagensa. Slepa proba analize (npr. seruma ili urina) sadri uzorak, ali ne i reagens i izvodi se radi korekcije uticaja pigmenta (hemoglobin, bilirubin) ili zamuenja uzorka.

SLEPA VIJUGA
(engl. blind loop), dovodna vijuga. Sindrom slepe vijuge vezan je za eludac operisan po metodi Billorth II. Uraene su gastrektomija, ezofagojejunostoma i LL anastomoza delova vijuga tankih creva spojene sa jednjakom i ima dovodnu i odvodnu vijugu. Sindrom dovodne vijuge je posledica opstrukcije proksimalnog dela anastomozirane vijuge tankog creva posle operacije po metodi Billroth II. Uzroci mogu biti preduga dovodna vijuga, adhezije, volvulus tog segmenta. Simptomi proistiu iz nakupljanja u-i, sekreta pankreasa i bakterija. Nativna radiografija pokazuje proirenje dovodne vijuge i nivo tenosti u njoj. Pri pregledu sa barijumskim kontrastom, isti se dugo zadrava u pro-irenoj dovodnoj vijugi.

SLEPILO
(engl. blindness), smanjenje korigovane vidne otrine (naoarima ili kontaktnim soivima) na 0,1 ili manje na oba oka; ili je vidno polje manje od 10 stepeni centralno (definicija data u SAD).

SLEPILO ZA BOJE
(engl. color blindness), nemogunost raspoznavanja jedne od osnovnih boja. Postoje: protanopia nemo-gunost raspoznavanja crvene, deuteranopia - zelene; tritanopia - plave boje.

SLEPOONA KOST
(engl. temporal bone, lat. oss temporale), v. os temporale.

SLEPOONI

(engl. temporal, lat. temporalis), v. temporalis, temporalni.

SLEZINA
(engl. spleen, lat. lien, splen), limfatiki organ teak oko 200 g, smeten u levom hipogastrijumu i pokriven peritoneumom. Struktura: 1. kapsula; 2. stroma, trabekule koje dospevaju iz hilusa i sa unutranje strane kapsule, zatim se granaju i dele parenhim na nepravilne delove koji meu sobom komuniciraju. Trabekule se sastoje od gustog vezivnog tkiva sa malo glatkih miinih elija i sadre trabekularne arterije i vene; 3. parenhim: a) bela pulpa - slezinski vorovi i periarterijski limfni omotai; b) crvena pulpa - slezinski sinusoidi, vrpce i krv u njima. Limfatici u slezini postoje samo u kapsuli, trabekulama i beloj pulpi, dok ih u crvenoj nema. U hilusu limfatici se udruuju i formiraju sud koji drenira limfu u limfatini kanal. Vaskula-rizaciju slezini daje slezinska arterija, koja se grana i daje trabekularne arterije, koje naputaju trabekule i ulaze u crvenu pulpu, gde ih okruuje periarterijski limfni omota sve do slezinskog vora. Kratak arterijski segment koji prodire u slezinski vor je slezinska arterija koja daje kapilare za vor. Na granici izmeu nodula i crvene pulpe, centralna arterija se grana u 2 - 6 penicilarnih arterija, a svaka od njih u kapilare. Veina kapilara se zavrava u retikularnom tkivu spleninih vrpci, a ostatak se direktno otvara u slezinske sinusoide. Krv iz spleninih vrpci skuplja se u sinusoidima. Nekoliko sinusoida se udruuje u vene crvene pulpe koje dreniraju krv u trabekularne vene, a odatle u slezinsku venu. Funkcije sle-zine: 1. destrukcija starih eritrocita u makro-fagima; 2. preiavanje krvi od raznih partikula, propalih i starih elija; 3. produkcija B-limfocita; 4. skupljanje cirkuliuih antigena; 5. produkcija antitela; 6. imunoloka odbrana organizma pojaavanjem kontakta B i T limfocita sa makrofagima i antigenima; 7. depo plazma elija; 8. sekvestracija monocita krvi i stimulacija njihovog prelaska u makrofage; 9. depo trombocita; 10. depo krvi.

SLEZINSKA VENA
(engl. splenic vein, lat. vena lienalis), velika potiskujua vena koja ima strukturu identinu donjoj upljoj veni.

SLEZINSKE TRABEKULE
(engl. trabeculae of spleen), produeci gustog vezivnog tkiva koji polaze od hilusa i sa unutranjosti kapsule. Ovde se moe nai poneka glatko- miina elija. Kroz s. t. prolaze trabekularna arterija i vena.

SLEZINSKE VRPCE
(engl. Bllroths cords, splenic cords, lat. chorda splenica ), trake crvene pulpe, sastavljene od mnotva elija (retikularnih, makrofaga, monocita, limfocita i drugih zrelih krvnih elija, to podrazumeva i eritrocite), koje dele slezinske sinusoide jedne od drugih.

SLEZINSKI
(engl. lienal, splenic, lat. lienalis), koji se odnosi se na slezinu; v. spleni-an.

SLEZINSKI VOROVI
(engl. Malpighian corpuscle, lat. lymphonodulus splenicus), mali beli krugovi, vidljivi golim okom na povrini svee preseene slezine. To su sferi-ne akumulacije limfnog tkiva oko centralne arterije, razbacane unutar periarterijskog limfnog omotaa. Osnovno tkivo s. . su retikularna vlakna i retikularne elije koje grade mreu, unutar koje su celularni elementi. Struktura: 1. kapsula; 2. omota - periferna zona koja ima dosta B i T-limfocita, plazma elija i retkih makrofaga; 3. germinalni centar - centralna svetla zona koja se sastoji preteno od B-limfocita, B-imunoblasta, srednjih i velikih limfocita i elija koje se diferenciraju u plazma-elije; 4. centralna arterija - miina arterija srednje veliine koja ima ekscentrian poloaj u s. . Njena adventicija je zamenjena limfnim tkivom. Arterija daje mnogo radijalnih granica za ishranu s. . Eri-trociti ne naputaju centralnu arteriju, ali antigeni koji potiu iz krvi mogu da difunduju kroz zid krvnog suda.

SLEZINSKI SINUSOIDI
(engl. splenic sinusoids, lat. sinus venosus), dugaki kanali, nepravilnog oblika, koji se bogato anastomoziraju, formirajui najvei deo crvene pulpe. Obloeni su endotelnim elijama koje su spolja ojaane retikularnim vlaknima i adventicijalnim elijama. Izmeu endotelnih elija postoje procepi koji omoguavaju razmenu eritrocita i lutajuih elija izmeu eri-trocita i susednog retikularnog tkiva crvene pulpe. Spajanjem nekoliko s. s. nastaje pulpna vena.

SLEZINSKO-BUBRENI
(engl. spleno- -renal), onaj koji se odnosi na anatomski region i blizinu slezine i levog bubrega.

SLIKANJE POMOU MAGNETNE REZONANCIJE


(engl. magnetic resonance imaging), v. MRI.

SLOBODNE ASOCIJACIJE
(engl. free associations ), termin vezan za psihoanalitiku psihoterapiju, kada pacijent sasvim slobodno, glasno, na seansi iskazuje svoja oseanja, misli, bez uzdravanja, onako kako mu dolazi na pamet, ma koliko besmisleno, nevano, bolno, sramotno itd. bilo. Pronalazak tehnike slobodnih asocijacija vezuje se za Frojda (1892.) i predstavlja od tada metod za izraavanje nesvesnog sadraja, jer sve to pacijentu slobodno i spontano dolazi na um odreeno je njegovim nesvesnim eljama i potisnutim konfliktima. Zbog ove metode je naputena hipnoza jer se ispostavilo da se hipnozom ne dobija vie sadraja nego metodom analize slobodnih asocijacija, a da su primenom psihoanalitike metode efekti leenja dugotrajniji. Od terapeuta i pacijenta se oekuje da zamreni splet asocijacija protumae i daju mu peat linog, jer svako od nas moe imati svoj asocijativni svet. Tehnika se radi udrueno sa analizom snova koji su takoe put ka nesvesnom.

SLOBODNE MASNE KISELINE, FFA

(engl. free fatty acids ), masne kiseline koje nisu kovalentno vezane estarskom ili amidnom vezom za druge molekule. Uglavnom se nalaze u plazmi u niskoj koncentraciji, i u malim koliinama u tkivima. U plazmi su nekovalentno vezane za proteine i to uglav-nom za albumin. Nazivaju se i neesterifikovane masne kiseline (engl. nonesterified fatty acids, NEFA).

SLOBODNI RADIKALI
(engl. free radicals), atomi, molekuli ili joni koji imaju jedan ili vie nesparenih elektrona i pokazuju veliku reaktivnost. Nastaju gubitkom elektrona iz molekula ili primanjem elektrona, ili sime-trinom podelom elektronskog para jedinjenja s kovalentnom vezom prilikom cepanja ove veze. Najpoznatiji slobodni radikali u bio-lokom sistemu jesu derivati kiseonika: superoksid, vodonikperoksid, hidroksiradikal i slobodni ugljenini radikal. Najee nastaju curenjem elektrona prilikom procesa transfera elektrona (elektroni se predaju kiseoniku i nastaje superoksid) u mitohondrijama i endoplazmatskom retikulumu. Slobodni radikali mogu da otete sve sastojke elija, ali su najosetljiviji lipidi elijskih membrana (peroksidacija lipida - oksidativna razgradnja lipida), proteini koji u sebi imaju jone prelaznih metala i genetski materijal. U odbranu organizma od negativnih efekata slobodnih radikala ukljuuje se vie mehanizama koji spreavaju nastanak oteenja (glutation, glutationperoksidaza, katalaza, superoksiddizmutaza i dr.) ili pasivno vezuju slobodni radikal - istai slobodnih radikala (alfa-tokoferol, vitamin C). Koncentracija slobodnih radikala u organizmu procenjuje se indirektno, odreivanjem metabolita koji govore o procesu peroksidacije lipida. Najee se odreuje malondialdehid i supstance koje reaguju s tiobarbituratnom kiselinom.

SLOJ
(engl. plate, lat. lamina), v. lamina.

SLOJEVIT CILINDRIAN EPITEL


(engl. stratified columnar epithelium, lat. epithelium columnare stratificatum), epitel izgraen od nekoliko redova elija od kojih samo bazalne lee na bazalnoj lamini. Povrni sloj elija ine kuboidne i/ili cilindrine elije. Oblae spongiozni deo muke uretre, segment enske uretre, vaskularnu striju, konjunktivalne for-nikse i izvodne kanale znojnih lezda. Nalazi se u prelaznim zonama izmeu pseudoslojevitog cilindrinog epitela i ploasto-slojevitog epitela bez oroavanja. Epitel seminifernih tubula je takoe slojevit i cilindrian.

SLUNA TUBA
(engl. auditory tube, lat. tuba auditiva), v. tuba auditiva.

SLUNI IVAC
(engl. acustic nerve, lat. nervus acusticus), v. nervus akustikus, auditivus, kohlearis.

SLUAJ
(engl. case), bolesnik - pojedinac ili patoloka pojava koja zahteva profesionalnu intervenciju zdravstvenog radnika i/ili jedne ili vie zdravstvenih ustanova i drugih institucija. Sluajem se naziva i jedan bolesnik kome je potrebna medicinska pomo, ali i zdrava osoba kojoj se primenom preventivnih mera titi zdravlje. Sluaj je i epidemijska pojava koja zahvata vie osoba ili masovna nesrea sa vie povreenih.

SLUAJAN
(engl. random), opti, bez zako-nomernosti ili cilja; proces u kome prethodno realizovani dogaaji nemaju nikakav znaaj za predvianje buduih dogaaja.

SLUAJAN BROJ
(engl. random number), broj generisan ili izvuen putem nekog sluajnog procesa.

SLUAJNA VARIJABLA
(engl. random variable), varijabla koja moe da primi bilo koju iz skupa moguih vrednosti, gde je skup moguih vrednosti odreen raspodelom vero-vatnoa (npr. binomna, normalna); diskretna v. , moe uzeti samo odreen broj vrednosti, najee cele brojeve (npr. broj bolesnika); neprekidna v. , moe uzeti sve vrednosti nekog brojnog intervala (npr. starost, visinu, teinu). V. raspodela.

SLUH
(engl. hearing), percepcija, registrovanje zvuka, zvunih talasa koji na komplikovan nain bivaju prihvaeni, preneti, registrovani i obraeni od spoljanjeg uva do centralnog nervnog sistema.

SLUNE DLAICE
, dlaice slunih elija Cortievog organa su vrste (rigidne) stereoci-lije (nepokretne treplje). Ima ih od 60 do 200 na apikalnom kraju slunih elija. Mogu biti visoke od 2 do 12 m, debljine 0,1 do 0,25 m. Aranirane su u 2 do 6 redova, formirajui Uili W oblik. Bazalni deo svake s. d. je suen i tu ulazi centralni filament, okruen brojnim aktinskim filamentima. Najdue s. d. su uklopljene u tektorijalnu membranu i uestvuju neposredno u formiranju talasa depolarizacije.

SLUNE KOICE
(engl. auditory ossicles, lat. ossicula auditus), tri male zrele kosti, bez epifiza: eki (malleus), nakovanj (incus) i uzengija (stapes). Meusobno su povezane zglobovima tipa diartroza. Periostalna povrina s. k. je obloena prostim kockastim epi-telom bubne duplje. eki je usidren u vezivo bubne opne, a stopalo uzengije zatvara ovalni prozor na kotanom zidu vestibuluma. Lanac s. k. prenosi vibracije, izazvane zvunim talasima sa bubne opne na perilimfu unutra-njeg uva.

SLUNI APARAT
(engl. hearing aid), naprava koja kod osobe oteenog sluha pojaava spoljanji zvuk do praga sluha ili do nivoa jaine koju ona moe uti. Sastoji se od: mikrofona koji zvune talase pretvara u elektrine impulse; pojaivaa koji pojaava impulse; slualice koja zvune impulse ponovo pretvara u zvuk. Dananji aparati su malih dimenzija, mogu se staviti u spoljanji uni kanal, iza uva, u ram naoara, u dep i sl.

SLUZ
v. mukus.

SLUZNO VEZIVNO TKIVO


(engl. mucous connective tissue, Whartons jelly, lat. textus mucoides connexens ), Whartonova pihtija, spada u embrionalna vezivna tkiva. Nalazi se oko krvnih sudova u pupanoj vrpci i na mestu njenog pripoja na horionskoj ploi. Sastoji se od zvezdolikih i vretenastih elija koje podseaju na mezenhimalne elije, ali nemaju nikakvih potencijala za dalju diferencijaciju (nisu pluripotentne kao mezenhimalne elije). Izmeu elija nalaze se mala koliina tankih kolagenih fibrila i velika koliina osnovne amorfne supstance, koja se ovde sastoji uglavnom od hijaluronske kiseline.

SME A MAST U ADIPOZNOM TKIVU


(engl. brown adipose tissue ), znaajan izvor toplote naroito kod mladunaca brojnih vrsta ukljuujui i novoroene oveka. To je specijalno masno tkivo lokalizovano na vratu, oko i izmeu lopatica i oko visceralnih organa. Za razliku od obinog masnog tkiva odraslih osoba, u ovom masnom tkivu slobodne masne kiseline, koje nastaju lipolizom masti pod dejstvom simpatikusa, oksidiu se oksidacijom koja ne daje vezanu energiju (u vidu ATP), ve stvara iskljuivo toplotnu ene-rgiju. Koliina smeeg masnog tkiva kod oveka je zanemarljiva ve u prvoj godini ivota.

SMEGMA
(engl. smegma), otpadne epitelne elije, bakterije, koji izgledaju kao beliasti sekret koji se nakuplja ispod udne navlake penisa i oko draice i vagine.

SMEH
(engl. laugh), spontana mimika ekspresija emocionalnog stanja koja je obino po- vezana sa kominim sadrajima ili veselim raspoloenjima, ali moe da bude povezana i sa podrugivanjem, oseanjem superiornosti, cinizmom. Moe imati i paradoksalni aspekt (smeh na sahranama, kao izraz patolokog stanja ili smeh kao mehanizam odbrane od neprijatnih sadraja). Kod maninih je smeh rezultat gubitka kontrole ili vid agresije jer moe da bude udruen sa grubim, neslanim alama. Nekontrolisan smeh moe da bude povezan i sa nekim neurolokim poreme-ajima. U nastanku te mimike ekspresije uestvuju miii lica, disajnih organa, vratni i stomani miii. Istie se veliki

znaaj smeha za psihiko zdravlje oveka, a njegovo nedostajanje se obino doivljava kao gubitak u kvalitetu ivota.

SMITH-LEMLY-OPITZOV SINDROM
(engl. Smith-Lemly-Opitz syndrome ), sindrom koji se prenosi recesivno. Karakteriu ga: mentalna i razvojna retardacija, tekoe u ishrani, poremeeni miini tonus, mikrocefalija, uzani frontalni segment, nisko postavljene ui, blefaroptoza, strabizam, iroki nosni vrh, mikrognatija, irok maksilarni sekundarni alveolarni nastavak, sindaktilija, kriptorhizam i hipospadija; epileptini napadi, abnormalan elektroencefalogram; rascep nepca, katarakta i dr.

SMRT
(engl. death, lat. mors), stanje ljudskog organizma posle ireverzibilnog prestanka osnovnih ivotnih funkcija - centralnog nervnog sistema, kardiovaskularnog i respiratornog sistema. Razvojem transplantacije kadaverinih organa ovaj problem je dobio prvorazredan znaaj, u medicini uopte, ali i u pravu. Potreba za kadaveri-nim organima u procesu transplantacije uslovila je redefinisanje pojma smrti. Bez redefinisanja pojma smrti, odnosno bez uvoenja i drugih kriterijuma (cerebralna smrt) nije bilo mogue (pravno) izvriti transplantaciju kadaverinih organa bez posledica po lekare i u velikoj meri bila bi smanjena mogunost uspene transplantacije (u medicinskom smislu) delova tela. Uoavajui razlike izmeu zakonske i medicinske definicije smrti neki autori su predloili optu definiciju smrti: Smrt je ireverzibilni prestanak kompletne cerebralne funkcije, spontanog funkcionisanja respiratornog i cirkulatornog sistema. Danas zakon mora da prihvati definiciju smrti, i to: ili da se opredeli da smrt nastaje kada prestane da radi srce i kada prestane disanje, ili da prihvati da je smrt nastala kada je usled smrti mozga dolo do neiz-benih ireverzibilnih gubitaka vitalnih fun-kcija. Prva se koristi za izdavanje potvrde o smrti i dozvole za sahranu, a druga u procesu transplantacije organa uzetih iz lea. Prema tome, prva definicija bi bila da je smrt potpun i trajan (stalan) gubitak cirkulacije i respiracije. Ovom se, za lekare praktinom, definicijom smrti ponovo pot-vruje tanost definicije koju je dao profesor M. Milovanovi: Pod pravom smru podrazumeva se trajni prekid bitnih ivotnih pojava, krvotoka i disanja, to istovremeno predstavlja i krajnje uzroke smrti.

SMRTONOSNA POVREDA,
povreda koja neminovno dovodi do smrti. U krivino- -pravnom smislu razlikuje se od teke telesne povrede kod koje moe, ali ne mora, da doe do smrtnog ishoda.

SMRTONOSNO
(engl. deadly), oboljenje ili povreda koja dovodi do smrti oveka.

SMRTOVNICA
(engl. death certificate), v. potvrda o smrti.

SMRT U KOLEVCI
(engl. cot death, crib death), sindrom iznenadne smrti odojeta, v. sindrom iznenadne smrti.

SMRZAVANJE
(engl. hypothermia, lat. congelatio), termika povreda (v. povreda) nastala usled izlaganja celog tela niskoj temperaturi. tetno dejstvo niske temperature izraenije je ukoliko se telo nalazi u vlanoj sredini (npr. kod brodolomaca). Kod smrznutih leeva ukoenost miia nastaje usled dejstva niske temperature i sledstvenog smrzavanja tkivne tenosti (engl. cold stiffening). Treba je razlikovati od mrtvake ukoenosti (v. rigor mortis).

SMRZNUTO RAME
(engl. frozen schoulder), v. adhezivni kapsulitis.

SMRZOTINA
(engl. frostbite, lat. pernio ), promrzlina, lokalna termika povreda (v. povreda) nastala dejstvom niske temperature (npr. promrzlina stopala kod vojnika u rovu). Prema stepenu oteenja tkiva postoje tri stepena smrzotina: prvi - sa bledilom i naknadnim eritemom i pomodrelou koe, drugi sa stvaranjem bula i trei - sa nekrozom (gangrenom).

SNAGA
(engl. strenght ), fizika veliina defi-nisana kolinikom rada (A) i vremena (t) za koje je taj rad izvren, bez obzira na oblik izvrenog rada (P = A/t). Jedinica za snagu je vat (W).

SNAGA STISKA AKE


(engl. grip strength ), pritisak koji se postie stiskanjem jastueta sfingomanometra akom. Izraava se u mmHg ili kPa. Slui za procenu funkcije ake.

SNELLENOVE TABLICE
(engl. Snellen chart for visual acuity), jedan od testova (optotipa) za ispitivanje vidne otrine na distanci. Pacijent posmatra slova ili brojeve sa distance od 6 m. Slova i brojevi su upisani u kvadratu, ija svaka strana ini ugao od 5 minuta luka, a peti deo kvadrata ini vidni ugao od 1 minuta, to je najmanji razmak izmeu dve take, koje oko moe da vidi razdvojeno. to je oko udaljenije od posmatranog slova, to je slika na retini manja. Kombinacijom dva faktora: veliine slova i distance mogue je odrediti minimalni vidni ugao, tj. najmanju retinalnu sliku koja moe biti viena datim okom. To je odreivanje vidne otrine pomou tablica.

SNENO SLEPILO

(engl. solar retinopathy, retinal phototoxicity ), specifina foveolarna lezija, koja se javlja kod osoba koje due vreme gledaju u sunce; u sneg, zbog snane refleksije zraka sa povrine snega; kod gledanja u pomraenje sunca. Brzo posle izlaganja sunevim zracima nastaju metamorfopsije (iskrivljeni i umanjeni likovi) i centralni skotom. Neposredno posle izlaganja, mala siva zona se razvija oko foveole, zbog fotohemijske ozlede senzorne retine i retinalnog pigmentnog epitela. Kasnije, tu moe da se pojavi nepotpuna rupa (ne u svim slojevima) retine. Vidna otrina se smanjuje na 0,5 - 0,1. U narednim mesecima moe da se oekuje oporavak.

SNIENJE TELESNE TEMPERATURE


(engl. hypothermia), v. hipotermija, v. kontrolisana h.

Sn-KOLOID
, kalaj koloid, estice koloida veliine od 5 do 80 nm; obeleene sa 99mTc, u nuklearnoj medicini slue za scintigrafiju jetre, detekciju i lokalizaciju intestinalnih krvarenja i druga nuklearnomedicinska ispitivanja.

SNOP
(engl. fiber, lat. fibra), v. fibra, v. fascikulus.

SNOPOVI
(engl. fibers, lat. fibrae), v. fibre.

SNOAJ
(engl. sexual intercourse ), polni odn-os, in prodiranja penisa u vaginu kojim se stvara potomstvo i kada se dvoje ljudi svesno i uzajamno nadrauju sa ciljem da jedno drugo uzbude i zadovolje.

SO
(engl. salt), natrijum-hlorid, NaCl, kuhinjska so je bela, kristalna suspstanca, karakteri-stinog ukusa, najee je upotrebljavan zain i bitan telesni sastojak pa postoji potreba da se odreene koliine unose hranom. Nalazi se u mnogim namirnicama, a dodaje se i u toku pripremanja hrane (poboljava ukus) ili kao konzervans. Koliina soli koja se prirodno nalazi u namirnicama ili je dodata u toku industrijske proizvodnje hrane naziva se nediskrecionom i teko se kontrolie koliki je unos. Diskreciona je ona koliina kuhinjske soli koju korisnik sam dodaje. Ona se moe lake kontrolisati. Poto je rizik od pojave povienog krvnog pritiska vei ukoliko je unos soli vei od 6 g na dan, poeljno je kontrolisati unos odnosno smanjiti ako je potrebno. Nedostatak soli nije poeljan pri visokim temperaturama okoline i napornom radu, kada se znojem gubi velika koliina soli. Javljaju se muka, povraanje, glavobolja, bolni grevi u miiima. Za zdrave odrasle osobe preporuuje se dnevni unos soli izmeu 3 i 6 grama.

SOIVAST
(engl. lenticular, lat. lenticularis), v. lentikularan,v. lentiforman.

SOIVASTO JEDRO
(engl. lentiform nucleus, lat. nucleus lentiformis), v. nukleus lentiformis.

SOIVO
(engl. lens, lat. lens), v. lens.

SODOKU
(engl. rat bite fever, sodoku ), japansko ime za bolest koja nastaje ujedom pacova, a izaziva je Borelia muris - Spirillum minus. Inkubacija traje oko dve nedelje, a bolest karakteriu: lokalno oteenje na mestu ugriza, te limfadenitis, limfangitis i napadi groznice, esto praene ospom. Ponekad su veoma izraeni miini i nervni bolovi. Bolest se retko javlja u Evropi i SAD.

SODOMIJA
(engl. sodomy), po palestinskom gradu Sodomi koji je poznat po tome to je uniten zbog razvratnog ivota njegovih stanovnika. Pojam oznaava analni seksualni odnos. Moe biti povremena ili predstavljati dominantan oblik seksualnog optenja.

SOK
(engl. juice), 1. teni deo biljke, voa ili povra; koristi se u ishrani svee ekstrahovan ili konzerviran. Ne treba dugo da stoji na obinoj temeperaturi (gubi se vitamin C zbog oksidacije), a ako se uva u friideru, treba da je pokriven. Za spravljanje soka uvek se koriste kvalitetne i svee namirnice; 2. tenost koja se nalazi u ivotinjskom tkivu ili se dobija iz njega (eludani, crevni sok, sok iz mesa i sl.). eludani s ., bistra tenost koja se lui u elucu; crevni s . je bistra tenost koju lue Lieberkuhnovi folikuli; pankreasni s . gusta, bistra tenost koju lui pankreas; ceeni s. tenost je dobijena izlaganjem tkiva velikom pritisku.

SOLARAN
(engl. solar), sunani, koji je u vezi sa suncem ili delovanjem sunevog zraenja, pa je nastao kao posledica (npr. Erythema solare).

SOLARNI DERMATITIS
(engl. solar dermatitis), upala koe sa crvenilom, otokom, oseajem peenja i svraba, koja je izazvana delovanjem sunevih (ultraljubiastih) zraka.

SOLARNI PLEKSUS
(engl. celiac plexus, solar plexus, lat. plexus coeliacus), v. pleksus celijakus.

SOLUBLETE
(lat. solublettae), poseban oblik tableta koje se koriste za spravljanje rastvora za spoljnu upotrebu.

SOMATOPSIHIKI
(engl. somatopsychic), sve ono to ukazuje na neki odnos izmeu somatskog (telesnog) i psihikog. Najee se odnosi na psihopatoloke fenomene koji prate odreena somatska oboljenja, npr. strah od smrti kod infarkta miokarda, pojava stida kod polnih bolesti.

SOMATOSENZORAN
(engl. somatosensory), koji pripada telesnim oseajima.

SOMATOSTATIN
(engl. somatostatin), hormon koji se stvara u hipotalamusu i nekim drugim tkivima, kao to su gastrointestinalni trakt i pankreas. Inhibie oslobaanje hormona rasta, tirotropnog i kortikotropnog hormona iz hipofize. Takoe smanjuje gastrointestinalnu sekreciju, smanjuje krvni protok u abdomenu, zbog ega i redukuje krvarenje iz ezofagalnih variksa.

SOMATOSTATINOMA
(engl. somatostatinoma), redak tumor pankreasnih ostrvaca koja lue somatostatin, udruen sa poremeajem glikoregulacije ili dijabetesom i poremeajem crvenog motiliteta. Spada u apudome.

SOMATOTOPNO
(engl. somatotopic), podudaranje delova tela sa odreenim delom cerebralnog korteksa ili drugim regionima u mozgu.

SOMATOTROPI HIPOFIZE
(engl. somatotropes of hypophysis, lat. callula somatotropica ), okrugla ili ovalna elija, srednje veliine. Postoji velik broj elektron gustih sekretornih granula, okruenih jedininom membranom, koje se odvajaju od Golgijevog aparata. Njihov sadraj se iz elije prazni egzocitozom. S. h. sintetiu hormon rasta; ukljuene su APUD sistem.

SOMATOTROPNI HORMON, STH

(engl. somatotrophin), polipeptidni hormon koji lue acidofilne elije prednjeg renja hipofize. Zbog dejstva na rast elija, tkiva i celokupnog organizma naziva se i hormon rasta. Dejstvo na rast ispoljava preko supstanci nazvanih somatomedini, koji se uglavnom proizvode u jetri. Metabolika dejstva STH su: stimulacija sinteze proteina, smanjeno korienje glikoze, mobilizacija masnih kiselina iz masnog tkiva, te se one koriste u energetske svrhe.

SOMATSKA SMRT
(engl. somatic death), smrt sveukupnog organizma; posledica ire-verzibilnog prestanka funkcije vitalnih centara u modanom stablu usled njegovog primarnog oteenja (povrede) ili posle potpunog i trajnog prestanka respiracije i cirkulacije (sekundarno oteenje). Gordon i Shapiro su (1975) definisali smrt kao irever-zibilni gubitak svojstva ive materije koji moe da se odnosi na organizam kao celinu (ireverzibilni gubitak njegove koordinirajue aktivnosti - somatska smrt) ili na njegove sastavne delove (organi, tkiva, elije - molekularna smrt). Danas su priznate dve faze smrti: somatska i molekularna smrt. Zapravo, pod pojmom smrti se podrazumeva somatska smrt, odnosno misli se na smrt organizma kao celine. Dosadanja istraivanja su pokazala da posle somatske smrti organi, tkiva i elije obavljaju funkciju i umiru posle kraeg ili dueg vremena nekom svojom smru. Na ovaj nain se i objanjavaju tzv. supravitalne reakcije. Biohemijski krah u eliji, prestanak metabolizma u elijama, znak je da je nastupila molekularna smrt. Neki autori su skloni da prihvate miljenje da molekularna smrt zahvata elije organizma tri do etiri sata nakon somatske smrti.

SOMATSKE ELIJE
(engl. somatic cells), sve elije tela osim germinativnih. Sve somatske elije imaju identian DNK raspored u svojim nukleusima.

SOMATSKI
(engl. somatic), koji je u vezi sa muskulaturom i zglobovima.

SOMATSKI NERV
(engl. somatic nerve), jedan od nerava koji snabdeva somatske strukture, kao to su voljni miii, koa, tetive, zglobovi i parijetalne serozne membrane.

SOMATSKI NERVNI SISTEM


(engl. somatic nervous system), funkcionalni deo nervnog sistema sastavljen od centralnog nervnog sistema, kranijalnih i spinalnih ganglija, senzornih i motornih neurona.

SOMATSKO
(engl. somatic), 1. telesno, korporalno; 2. ono to pripada telu; 3. ono to pripada skeletu tela, a ne

pripada visceralnim organima.

SOMESTETIKO PODRUJE
(engl. some-sthetic area), receptivni centar za proprioceptivne ili taktilne senzacije u postcentralnom girusu: Brodmannova podruja 1, 2, 3.

SOMN-, SOMNO(lat. somnus), prefiks sa znaenjem spavanje.

SOMNAMBULIST
(engl. somnambulist), osoba koja eta u toku spavanja.

SOMNAMBULIZAM
(engl. sleepwalking, somnambulism), kretanje za vreme spavanja pri kome osoba moe da se slui svojim ulima, izvodi sloene radnje a da se san ne prekida, te se pri buenju osoba niega ne sea.Traje obino nekoliko minuta, kada oso-ba ustaje iz postelje i kree. Javlja se u psihopata, dece i osoba u pubertetu. Mesearenje u detinjstvu nema medicinskog znaaja, a je-dina opasnost je nehotina povreda.

SOMNOKINEMATOGRAF
(engl. somnocinematograph), ureaj koji belei pokrete izvedene tokom spavanja.

SOMNOLENCIJA
(engl. somnolence), stanje u kome je osoba polubudna, nesigurna na nogama i tetura se kao da je pijana.

SONDA
(engl. probe ), tanka ipka od savitjivog metala kao to je srebro sa tupim zadebljanim krajem. Instrument se koristi za istraivanje upljina, rana, fistula i sinusnih kanala.

SONOTERAPIJA
(engl. sonotherapy), leenje primenom energije zvuka.

SORBITOL
(engl. sorbitol), eerni alkohol koji se formira kao intermedijer pri prevo-enju glukoze u fruktozu.

Slatkog je ukusa, te se koristi kao vetaki zaslaiva kod poreme-aja metabolizma ugljenih hidrata, npr. dijabetes melitus (lat. diabetes mellitus) i kod niskokalorine ishrane. Neeljeni efekt je dijareja. Zahvaljujui osmotskim karakteristikama sorbitol u obliku 70% rastvora koristi se kao sredstvo za ienje kod trovanja. Takoe, nalazi se i u sastavu vetake pljuvake. Naziva se i glucitol.

SORBITOL DEHIDROGENAZA
(engl. sorbitol dehydrogenase), v. iditol dehidrogenaza.

SOTALOL
(engl. sotalol), antiaritmik, neselektivni blokator adrenergikih beta-receptora. Koristi se oralno u terapiji srane aritmije. Neeljeni efekti su: poremeaji gastrointestinalnog sistema, umor i vrtoglavica, aritmije. Preparati: Gilucor, Gilucor mite.

SPACIJUM
(engl. space, lat. spatium), prostor. Jasno ogranien i otvoren organski prostor koji moe biti stvaran ili potencijalan. S. epidurale (engl. epidural s., lat. s. epidurale), epiduralni prostor. Prostor koji se nalazi izmeu dva lista tvrde modane ovojnice, periosta kostiju lobanje ili kimenog kanala i vezivnog sloja tvrde modane ovojnice. Epiduralni prostor realno ne postoji u loba-njskoj duplji. On se formira najee usled izlivanja tenosti i rastezanja listova tvrde modane ovojnice. Ovaj prostor realno postoji samo u kimenom kanalu, unutar koga je ispunjen elijskim masnim tkivom, korenovima kimenih ivaca i krvnim sudovima kimene modine. Naziv ima isto znaenje kao i ekstraduralni; s . interkostale (engl. intercostal s., lat. s. intercostale ), meurebarni prostor. Prostor koji se nalazi izmeu dva susedna rebra i njihovih hrskavica. Postoji 11 meurebarnih prostora koje ispunjavaju respiratorni miii. Kroz ove prostore prolaze i krvni sudovi i ivci zidova grudnog koa; s. laterofaringeum (engl. lateropharyngeal s., lat. s. lateropharyngeum ), boni predeo drela. Duboki i parni predeo glave i vrata koji se nalazi bono, desno i levo u odnosu na drelo. Ovaj prostor se nalazi unutra od pod-slepoone jame i parotidne loe. Deli se na prednji ili prestiloidni i zadnji ili retrostiloidni deo. U ovom prostoru nalaze se: IX (nervus glosofaringeus), X (nervus vagus), XI (nervus akcesorijus) i XII (nervus hipoglosus) mo-dani ivac, unutranja karotidna arterija, unutranja jugularna vena i simpatiko stablo; s. parapharyngeum (engl. parapharyngeal s., lat. s. parapharyngeum), prostor koji se nalazi oko drela, bono i pozadi. Deli se na tri predela: parni, desni i levi laterofaringealni prostor i neparni retrofaringealni prostor; s. retroperitoneale (engl. retroperitoneal s., lat. s. retroperitoneale ), retroperitonealni prostor. Uzani, zadnji deo trbune duplje koji se nalazi iza peritonealne duplje, a ispred i spolja u odnosu na slabinski deo kimenog stuba i zadnji trbuni zid. U ovom prostoru nalaze se, uglavnom, organi za mokrenje, nadbubrene lezde, veliki krvni i limfni sudovi i ivani spletovi; s. subarahnoideum (engl. subarachnoidal s., lat. s. subarachnoideum), subarahnoidalni prostor. Prostor koji se nalazi izmeu pauinaste i meke modane ovojnice mozga i kimene modine i koji ispunjavaju cerebrospinalna tenost ili likvor. Ovaj prostor pokazuje mestimina proirenja ili subarahnoidalne cisterne; s. subdurale (engl. subdural s., lat. s. subdurale), subduralni prostor. Prostor koji se nalazi izmeu tvrde i pau-inaste modane ovojnice mozga i kimene modine.

SPAD
(engl. descent, falling), descenzus je pojam koji se odnosi na patoloki poloaj unutranjih enskih polnih organa, a javlja se najee kod starijih vierotki zbog ranijih nezbrinutih ruptura meice, oteenja dubokih tkiva i trajno razmaknutih miia karline dijafragme. Izuzetno retko se javlja kod mlaih ena i nerotkinja. Zidovi vagine su labavi i mlitavi pa izazivaju oseaj teine i vuenja u donjem delu trbuha. Ukoliko se pojava ispolji ispadanjem prednjeg ili zadnjeg zida vagine dolazi do komplikacija u vezi sa mokranom beikom (stres inkontinentio urinae) i zavrnim delom debelog creva. Spad vagine je esto udruen sa spadom materice veeg ili manjeg stepena.

SPARIVANJE
(engl. pairing, synapsis), sinapsis, pribliavanje i priljubljivanje homologih hromozoma tokom stadijuma zigotena u profazi I mejoze, to gradi sinaptiki (sinaptonemalni) kompleks.

SPARIVANJE BAZA
(engl. base pairing), azotne baze nukleotida stvaraju bazne parove (bp) po odreenom pravilu: adenin (A) se sparuje sa timinom (T) ili uracilom (U), a guanin (G) sa citozinom (C) u dvolananim molekulima nukleinskih kiselina. Baze koje se sparuju su komplementarne i uvek se povezuju purinske sa pirimidinskim bazama. Bazni parovi su povezani vodoninim vezama: dve veze u A/T (U) i tri veze u G/C parovima. Komplementarno sparivanje baza lei u osnovi dvolanane strukture molekula DNK i omoguuje procese replikacije, transkripcije i translacije.

SPASTICITET
(engl. spasticity), stanje povienog miinog tonusa sa tendencijom zahvatanja fleksorne muskulature ruku i ekstenzora nogu, uz pojaane tetivne reflekse.

SPASTIKI KOLON
(engl. iritable colon), v. iritabilni kolon.

SPASTINI ILEUS
(engl. spastic ileus), v. ileus.

SPATULA
(engl. spatula), irok, ravan, zatupljen, obino fleksibilan instrument, male debljine (2 - 3 mm) koji se upotrebljava za pregled sluzokoa (tada je od drveta ili metala) ili za razmazivanje dobijenog materijala (punktata, brisa) po ravnoj povrini (tada je od stakla).

SPAVANJE

(engl. sleeping), prirodno stanje organizma sa odsustvom svesti i vidljivih telesnih aktivnosti. Moe se registrovati elektroencefalogramom (EEG). Deli se na sporotalasno spavanje (slow wave sleep SWS) i rapid eye movement sleep - REM spavanje. Dva stanja spavanja se smenjuju ciklino svakih 30 do 90 minuta. REM spavanje odu-zima od ukupnog vremena spavanja.

SPAZAM PILORUSA
(engl. pylorospasm), spazam pilorusa, gr pilorinog miia. Do-vodi do oteane pasae eludanog sadraja u dvanaestopalano crevo.

SPAZMOLITIK
(engl. spasmolytic), lek koji oslobaa glatke miie od spazma odnosno relaksira ih. Spazmolitici su npr.: antiholinergiki lekovi, aminofilin, papaverin, bronhodilatatori i dr.

SPECIFINA GUSTINA
(engl. specific gravity), odnos gustine supstance prema gustini standardne supstance (obino vode) na precizno odreenoj temperaturi. Merenje specifine teine urina je standardna procedura pri rutinskom ispitivanju i prua informaciju o sposobnosti renalnih tubula za koncentrova-nje i razblaivanje. Specifina teina i osmolalitet su meusobno srodne mere, s obzirom da odraavaju koncentraciju rastvorenih supstanci, mada ne uvek i proporcionalno. Specifina teina se meri pomou urinometra koji je precizno kalibrisan.

SPECIFINO DINAMIKO DEJSTVO HRANE


(engl. specific dynamic diet action, diet induced thermogenesis), metaboliki odgovor na hranu koji se ogleda u poveanoj potronji kiseonika posle obroka, odnosno ima kao rezultat veu potronju energije za digestiju, apsorpciju i deponovanje vee koli-ine unetih nutrijenasa. Ova potronja energije zavisi od prirodnog sastava konzumirane hrane i najvea je za proteine (posle obroka koji sadri meso energetska potronja se poveava za 16%).

SPECIFINOST
(engl. specificity), sposobnost klinikog odnosno laboratorijskog testa da tano identifikuje one osobe koje nisu obolele, odnosno rezultat testa je negativan.

SPECIFINOST SKRINING TESTA


(engl. specifity of a screening test ), proporcija stvarno zdravih osoba koje su skrining testom oznaene kao takve.

SPECIJALISTA

(engl. specialist), doktor me-dicine, doktor stomatologije i diplomirani farmaceut koji su nakon diplomiranja, zavr-enog obaveznog jednogodinjeg pripravni-kog staa i poloenog strunog ispita dobili saglasnost, a proveli propisani period vremena (3 - 6 godina) na specijalizaciji iz odre-ene grane medicine ili oblasti zdravstvene zatite, na fakultetu i odreenim zdravstvenim i drugim ustanovama, i uspeno poloili specijalistiki ispit pred komisijom na mati-nom fakultetu. Za svaku specijalizaciju i uu specijalizaciju propisan je program teorijske i praktine nastave i praktinog rada, kojima se tokom specijalistikog staa stiu potrebna znanja i savladavaju odgovarajue vetine neophodne za uspean rad u odgovarajuoj grani nauke ili oblasti zdravstvene zatite. Na poetku specijalistikog staa svakom specijalizantu dodeljuje se mentor - nastavnik, fakultetski uvaen strunjak iz odgovarajuih oblasti, koji ga vodi i usmerava u toku staa, a na kraju ocenjuje uspenost u savladavanju potrebnih znanja i vetina.

SPECIJALIZACIJA
(engl. specialization), oblik programiranog poslediplomskog usavr-avanja doktora medicine, doktora stomatologije ili diplomiranog farmaceuta iz odreene izabrane i odobrene grane medicine ili oblasti zdravstvene zatite, pri emu je specijalizant duan da provede 3 - 6 godina, u zavisnosti od grane medicine, na odgovarajuem fakulteltu i/ili zdravstvenim ustanovama u uenju i praktinom radu, posle ega polae specijalistiki ispit. Specijalizacije se odobravaju po programima kojima je utvren obim, sadraj i plan sprovoenja teorijske i praktine nastave i praktinog strunog rada kao i znanje i vetina koje se stiu tokom specijalistikog staa. U naoj zemlji postoji 40 specijalistikih disciplina za doktore medicine, a vreme specijalizacije je po pravilu 4 godine, izuzev za neke 3 odnosno 5 godina, a za neurohirurgiju - 6 godina. Doktori stomatologije mogu da specijaliziraju iz 9 specija-listikih disciplina koje traju po 3 godine, izuzev za maksilofacijalnu hirurgiju - 5 godina. Diplomirani farmaceuti mogu specija-lizirati neku od 9 specijalistikih disciplina koje traju po 3 godine, a diplomirani farmaceuti - medicinski biohemiari jednu od 4 specijalistike discipline, u trajanju od 3 godine. Doktori medicine specijalisti mogu se, u zavisnosti od specijalizacije, specijalizovati iz 49 uih specijalistikih grana i oblasti zdravstvene zatite (ua specijalizacija).

SPECIJALNA BOLNICA
(engl. special hospital), zdravstvena ustanova koja obavlja specijalizovanu stacioniranu i specijalistiku polikliniku delatnost bolesnicima odreenih dobnih grupa ili obolelima od odreenih bolesti (deija bolnica, ginekoloko-akuer-ska bolnica, psihijatrijska bolnica, ortopedska bolnica, bolnica za tuberkulozu i dr.). Specijalna bolnica mora najmanje da ima: stacionirana odeljenja; slube za: kliniko-biohemijska ispitivanja, za radioloku dijagnostiku, za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, za transfuziju krvi, za kliniku patologiju, medicinsko snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom i dr.; specijalistiku polikliniku; dnevnu bolnicu (za obavljanje dijagnostikih i/ili terapijskih procedura u toku dnevnog rada).

SPECT
(engl. single photon emission computerized tomography), tehnika dobijanja scintigrafskih tomografskih slika. Proces se sastoji od detekcije gama emitera oko tela pacijenta, to sluI za dalju rekonstrukciju volumne raspodele tih emitera u telu pacijenta. Za korienje ove tehnike neophodna je

gama kamera sa stativom, nosaem detektora, koji dozvoljava rotaciju njenog detektora za 360o oko tela pacijenta, kao i odgovarajui softver koji omoguava rekonstrukciju raspodele gama zraenja u ispitivanom organu iz projekcija, odnosno dobijenih scintigrafskih slika oko pacijenta. Zbog problema sa atenuacijom zraenja kroz telo potrebno je u ovoj metodi primeniti neki metod atenuacije, kako bi se poveala tanost tehnike. Tomografski scintigrafski preseci imaju veu osetljivost od planarnih scintigrama i bolje lokalizuju fokalne lezije, pa je ova tehnika postala standard u nuklearnoj medicini. V. emisiona tomografija.

SPEKTINOMICIN
(engl. spectinomycin), antibiotik hemijski srodan aminoglikozidima. Koristi se u alternativnoj terapiji gonoreje, kod osoba alerginih na penicilin, ili u sluaju rezistencije bakterija na penicilin. Oko 10% gonokoka je rezistentno na spektinomicin. Dovoljna je jedna intramuskularna injekcija od 2 g. Neeljeni efekti su: bol na mestu injekcije, groznica, munina, a ree oteenje bubrega. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Trobicin.

SPEKTROFOTOMETAR
(engl. spectrophotometer ), optiki instrument kojim se meri svetlosna energija koja se prenosi (transmituje) kroz rastvor (ili gas) pri datoj talasnoj duini iz kontinuiranog niza talasnih duina. Obino se misli na primenu merenja u ultravioletnoj i vidljivoj oblasti spektra u rasponu od 200 do 800 nm, mada je ovim optikim instrumentom obuhvaena i infracrvena oblast spektra.

SPEKTROFOTOMETRIJA
(engl. spectrophotometry ), tehnika koja se koristi za utvrivanje apsorpcionog spektra hemijskih entiteta. Primenom spektrofotometrije mere se apsorbancije rastvora, tenosti ili vrstih supstanci pri specifinim talasnim duinama kao deo analitike procedure.

SPEKTROMETAR
(engl. spectrometer), spe-ktroskop kojim se mere talasne duine emitovane iz datog izvora ili njihov intenzitet.

SPEKULUM
(engl. speculum), instrument koji se koristi pri ginekolokom pregledu vagine i grlia materice. Sastoji se od dve spojene ka-ike ijim se otvaranjem, unutranjost vagine i grli materice uine dostupni makroskopskom pregledu.

SPENCER WELLSOV ARTERIJSKI FORCEPS


(engl. Spencer-Wells arterial forceps ), klema za hvatanje velikih krvnih sudova (aorte, velikih arterija) sa sigurnim sistemom zatvaranja, posebno konstruisane unutranje povrine, tako da malim

pritiskom zatvara krvni sud, a pri tome ne oteuje intimu. Podobna je za rad u vaskularnoj hirurgiji velikih krvnih sudova.

SPERMA
(engl. semen, sperm, lat. sperma), ukasta, blago opalescentna, viskozna tenost koja je meavina sekrecije testisa, epididimisa, semenih vezikula, prostate, bulbouretralnih i uretralnih lezda. 10% sperme ine spermatozoe, a ostatak je seminalna plazma. S. takoe sadri poneku epitelijalnu e-liju, Sertolieve elije, spermatogonije, spermatocite, lutajue elije (prevashodno limfocite), prostatine konkremente, Bottcherove kristale, pigmentne granule, lipidne kapi, aminokiseline, holesterol, mlenu kiselinu, fruktozu, proteine, hijaluronidazu i prost-aglandine.

SPERMA-, SPERMATO-, SPERMO(engl. sperme-, spermato-, spermo-), deo sloenica koje se odnose na spermu - seme, tj. na spermatozoide.

SPERMATIAN
(engl. spermatic), spermaticus, onaj koji se odnosi na spermu, semeni.

SPERMATINA VRPCA
(engl. spermatic cord, lat. funiculus spermaticus ), duga vaskularna vrpca koja se prua od dubokog ingvinalnog prstena, kroz ingvinalni kanal do skrotuma. U s. v. nalaze se inkorporirani u rastresito vezivo: ductus deferens, a. testicuaris, a. ductus deferentis, vene pampiniformnog pleksusa, m. cremaster, limfatici i nervni pleksusi.

SPERMATIDE
(engl. spermatids, lat. spermatidum), elije srednje veliine, erke elije sekundarnih spermatocita, na koje veoma podseaju u svom ranom stadijumu. S. formiraju sloj uz lumen seminifernog tubula. S. se diferenciraju u spermatozoe bez ikakve deobe.

SPERMATOCELA
(engl. spermatocele), intraskrotalna (u monicama) cista koja nastaje kao posledica deliminog zaepljenja kanala kojim prolazi sperma. Obino se javlja u 4. i 5. deceniji ivota. Nastaje najee zbog jake seksualne uzbuenosti, hroninog zapalje-njskog oboljenja epididimisa (pasemenika), traume. Lokalizovana je najee unutar tunike vaginalis (omotaa semenika) ili ekstra-vaginalno. Ona je unutra obloena epitelom, a spolja je deblji sloj vezivnog tkiva. Ispunjena je tenou mutnog izgleda. U njoj se naj-ee nalaze: nepokretni spermatozoidi, epi-telne elije i limfociti. Kod veine bolesnika nema tegoba.

SPERMATOCID
(engl. spermicide), v. spermicid.

SPERMATOCIT
(engl. spermatocyte), elija koja nastaje od spermatogonijuma u procesu spermatogeneze do spermatozoida; primarni spermatocit (engl. primary s.), nastaje iz spermatogonijuma prostom deobom; sekundarni spermatocit (engl. secondary s.), nastaje od primarnog spermatocita prvom redukcionom deobom, a nadalje, drugom redukcionom deobom daje dve spermatide.

SPERMATOCITOGENEZA
(engl. spermatocytogenesis), faza spermatogeneze tokom koje spermatogonije proliferiu i postaju primarni spermatociti.

SPERMATOGENEZA
(engl. spermatogenesis), proces nastanka i razvoja spermatozoa iz spermatogonija. Faze: 1. multiplikaciona f. ili spermatocitogeneza - proliferacija spermatogonija u primarne spermatocite; 2. f. rasta - poveanje volumena primarnih spermatocita i poetak mejotike profaze; 3. f. sazrevanja prva (redukciona) mejotika deoba i formiranje sekundarnih spermatocita sa haploidnim brojem hromozoma. Ovo je praeno sekundarnom mejotikom deobom sekundarnih spermatocita u spermatide; 4. transformaciona f. spermiogeneza - postepena diferencijacija spermatida u spermatozoe. Spermatogeneza traje oko 64 dana, pri emu pahiten mejotike profaze traje 16 dana. S. poinje u pubertetu i nastavlja se tokom ivota. Ona je zavisna od temperature, naime visoka temperatura je inhibira. Samo u skrotumu, gde tunica dartos odrava temperaturu za 30C niu od temperature tela, testis moe da produkuje spermatozoe.

SPERMATOGONIJE
(engl. spermatogonia, spermatoblast, lat. spermatogonium), dva tipa stem elija za spermatogenezu. 1. spermatogonija A, zaravnjena elija koja svojom irokom bazom lei na bazalnoj lamini seminifernog tubula. S. A se dele mitotikom deobom. Oko pola novonastalih elija slui za samoobnavljanje, a druga polovina se tokom 4 uzastopne mitotike deobe polako diferencira u spermatogonije B; 2. spermatogonija B - kontaktiraju sa bazalnom laminom svojom uskom stranom. Posle mitotike deobe, iz ovih elija nastaju primarni spermatociti.

SPERMATOREJA
(engl. spermatorrhea), nevoljno izbacivanje semena bez orgazma.

SPERMATOZOA

(engl. spermatozoa), muki gamet ili polna elija, koja je sastavljena od glave i repa i sadri genetsku informaciju koju prenosi mukarac; poseduje autokinezu i sposobnost zigoze ovuuma (gr. zygosis, susresti se).

SPERMATOZOID
(engl. spermatozoon, lat. spermium), oko 60 m dugaka, ivo pokretna, muka germinativna elija. S. je visoko diferenciran i sastoji se od: 1. glave; 2. repa: a) vrata spermatozoida, b) srednjeg dela, c) glavnog dela i d) zavrnog dela. Glava s. je hidrodinamski oblikovana i sastoji se od nukleusa, akrozoma (specijalizovane organele koja ini 2/3 s. i postakrozomalnog regiona, dela koji se nalazi izmeu akrozoma i vrata. Struktura vrata: 1. kapitulum - konveksan, proiren prednji kraj jednog od segmentovanih stubova spermatozoida koji po obliku odgovara implantacionoj jami. On je kaudalna zglobna povrina izmeu glave i vrata spermatozoida; 2. segmentovani stubovi - popreno isprugani produeci spoljanjih gustih vlakana koji se pruaju prema glavi spermatozoida; 3. proksimalna centriola: devet mikrotubularnih tripleta obavijenih materijalom segmentovanih kolumni; 4. distalna centriola - samo je njen ostatak prisutan u zrelom spermatozoidu. Smatra se da distalna centriola formira segmentovane stubove i aksoneme. Rep spermatozoida je specijalna cilija koja je odgovorna za pokretljivost s. Struktura: 1. vrat (v. ranije); 2. srednji deo se nalazi odmah iza repa. Tik ispod plazmaleme nalazi se sloj helikoidno orijentisanih mitohondrija, koji obmotava devet spoljnih gustih vlakana rasporeenih oko aksoneme. Mitohondrije daju energiju za kretanje spermatozoida; 3. glavni deo se nalazi izmeu srednjeg i zavrnog dela. Ispod plazmaleme je fibrozni omota sa stubovima koji deli glavni deo na veliki odeljak (koji se sastoji od etiri spo-ljanja gusta vlakna) i mali odeljak (koji se sastoji od tri spoljanja gusta vlakna). Gusta vlakna su koncentrino rasporeena oko aksonema. Smatra se da asimetrija glavnog dela ima ulogu u pokretanju itavog repa; 4. zavrni deo, segment koji se sastoji od aksoneme obavijene plazmalemom.

SPERMATURIJA
(engl. spermaturia), pojava semena - sperme u urinu, najee kao rezultat retrogradne ejakulacije u mokranu beiku, kod neurolokih poremeaja sfinkternog mehanizma ili kao posledica operacija na prostati.

SPERMICIDI
(engl. spermicides), agensi koji razaraju spermatozoide. Najei spermicidi su lokalna kontraceptivna sredstva koja se lokalno stavljaju u vaginu u vidu krema, pene ili elea.

SPERMIN
(engl. spermine), poliamin koji se nalazi u elijama.

SPERMIOGENEZA
(engl. spermiogenesis), segment spermatogeneze u toku koga od spermatida redukcionom deobom postaju spermatozoidi.

SPERMOLIZA
(engl. spermolysis), destrukcija sa rastvaranjem spermatozoida.

SPIDER NAEVUS
(engl. spider angioma), promena na koi crvene boje koju ini pro-ireni krvni sud u centru, sa bono razgranatim sitnim krvnim sudovima (telangiektazije). Promena lii na pauka.

SPIKULE KOSTI
(engl. spicules of bone), male trake sastavljene od kotanog tkiva okruene jednim slojem osteoblasta. One se spajaju da formiraju prve trabekule membranozne kosti. Tokom direktnog stvaranja kostiju prve s. k. se stvaraju oko kalcifikovanih ostataka hijaline hrskavice i u vidu su prstolikih izrataja.

SPIN
(engl. spin), elementarni magnetni momenat, odnosno unutranji uglovni momenat elementarnih estica, ili sistema estica kao to je jedro, koji takoe uzrokuje magnetni mome-nat; ili, estica ili jezgro koji imaju takav spin. Spinovi jezgra imaju karakteristine fiksne vrednosti. Parovi neutrona i protona se postavljaju tako da ponitavaju njihove spi-nove, dok jezgra sa neparnim brojem neutrona i/ili protona imaju nenultni spin. Jezgra vodo-nika, natrijuma i fosfora daju MR signale, dok jezgro helijuma ima nulti magnetni momenat i ne daje MR signal.

SPINA
(engl. spine, lat. spina), bodlja ili trn. Dugi, tanki i otri kotani nastavak.

SPINA BIFIDA
(engl. spina bifida), kongenitalni poremeaj u formiranju kimenog stuba sa protruzijom modanih omotaa.

SPINALNA ANESTEZIJA
(engl. spinal anesthesia), v. anestezija.

SPINALNA DEKOMPRESIJA
(engl. spinal decompression ), odstranjenje patolokog supstrata koji pritiska kimenu modinu (tumor, cista, hematom, slomljena kost). Izvodi se preko laminektomije.

SPINALNA STENOZA
(engl. spinal stenosis), suenje kotanog dela spinalnog kanala sa moguim pritiskom i oteenjem nervnih struktura.

SPINALNI
(engl. spinal), 1. koji lii na trn ili kimu; 2. koji pripada ili se nalazi u blizini vertebralnih kolumni.

SPINALNI REFLEKS
(engl. spinal reflex ), bilo koji refleks koji se integrie u kimenoj modini bez neophodnog uea viih delova centralnog nervnog sistema.

SPINALNI OK
(engl. spinal shock), stanje mlitave paralize i supresije sveukupne refleksne aktivnosti neposredno nakon transekcije kimene modine i ukljuuje sve segmente ispod nivoa lezije. U veini sluajeva kod oveka refleksna aktivnost se vraa u toku 1 do 6 nedelja, a u malom procentu stanje potpune arefleksije je permanentno.

SPIN EHO IMIDING


(engl. spin echo imiging), jedna od tehnika koja se koristi pri slikanju pomou magnetne rezonancije (MRI), a sastoji se od primene RF impulsa od 90o koga prati serija impulsa od 180o, i u detekciji odgovarajuih ehoa. Svaki od ovih ehoa se pretvara u jednu sliku. Razliita vremena ehoa (TE-Time to Echo) daju razliit kvalitet slika i razliit kontrast unutar slike. Generalno, poveanje vremena ehoa (TE) smanjuje odnos signal-um (S/N), a daje vie T2 informacija u slici.

SPINOCEREBELUM
(engl. spinocerebellum, lat. spinocerebellum ), filogenetski srednje star deo malog mozga odgovoran za funkciju regulacije miinog tonusa. U sastav spinoce-rebeluma ulaze prednji reanj malog mozga i dva jedra malog mozga: loptasto i epoliko. U ovaj deo malog mozga dospevaju vlakna spinocerebelarnih puteva.

SPINOTALAMIKI PUT
(engl. spinothalamic tract, lat. tractus spinothalamicus), v. traktus spinotalamikus.

SPINOTALAMINI LATERALNI TRAKT


(engl. lateral spinothalamic tract), skup aksona koji ascendiraju du bele mase kimene modine i prenose informacije o bolnim stimulusima supraspinalno do talamusa. elijska tela ovih aksona

najveim delom lee u kontralateralnoj strani zadnjih rogova kimene modine.

SPIRALNI GANGLION
(engl. spiral, coch-lear, Cortis ganglion, lat. ganglion spirale ), spiralni lanac neurona koji se nalazi na bazi spiralne kotane lamine. S. g. je sastavljen od pravih bipolarnih neurona od kojih su neki obavijeni mijelinskim omotaem. Njihovi dendriti stiu do vlasastih elija Cortievog organa, dok aksoni naputaju modiolus i ujedi-njuju se formirajui kohlearni nerv.

SPIRALNI LIGAMENT
(engl. spiral ligament, lat. ligamentum spirale), krstolik zadebljao i dobro vaskularizovan endoosteum spoljanje kohlearne granice. S. l. poinje na lateralnom delu kohlernog duktusa, malo iznad pripoja Rajsnerove membrane, a prua se skoro do bazilarne membrane, te na taj nain formira spoljanji zid i skale vestibuli i skale timpani. S. l. je predeo spoljanjeg pripoja bazilarne membrane.

SPIRALNI LIMBUS
(engl. spiral limbus, lat. limbus laminae spiralis), zadebljao endoosteum lamine spiralis koji se prua u kohlearni duktus. S. limbus je ogranien vestibularnim i timpaninim usnama i unutranjim spiralnim kanalom izmeu njih. Veina kolagenih vlakana spiralnog limbusa je vertikalno orijentisana i formira auditorni zub. Neka vlakna se radijalno ire od timpanine usne u pars arcuata bazilarne membrane. Na gornjoj povrini s. limbusa smetene su interdentalne elije sa svojim produktom tektorijalnom membranom, koja se iri od vestibularne usne. Rajsnerova membrana je fiksirana za unutranju ivicu s. l.

SPIROHETA
(engl. Spirocheta ), spiralna bakterija karakteristinog oblika u vidu opruge ili spirale zavijene oko svoje zamiljene uzdune ose. Mogu imati jedan navoj, spirile, ili vie navoja, spirohete. Takoe, spirohete predstavljaju i porodicu spiralnih pokretnih bakterija - Spirochetae. Medicinski znaaj iz ove porodice imaju tri roda: Treponema (T. pallidum, izaziva sifilisa); rod Borrelia (B. recurrentis, povratna groznica, B. burgdorferi - lajmska borelioza) i rod Leptospira (leptospiroze).

SPIROHETEMIJA
(engl. spirochaetaemia ), prisustvo spiralnih bakterija u krvi (npr. prodor uzronika sifilisa Treponema pallidum u cirkulaciju nakon primarnog afekta i irenje uzronika po organizmu kada nastaje sekundarni stadijum sifilisa).

SPIROMETRIJA
(engl. spirometry, lung function tests ), merenje promena zapremine plua za vreme jasno odreenih

disajnih manevara. Njome se odreuju parametri ventilatorne funkcije plua od kojih su najznaajniji vitalni kapacitet (skr. VC) i forsirani ekspirijumski volumen u prvoj sekundi (skr. FEV1), kao i njihov odnos (v. Tiffeneau indeks). Sada se radi pomou kompjuterizovanih aparata - spirometara, koji odreuju i parametre krivu-lje protok-volumen. Izmerene vrednosti se uporeuju sa oekivanim vrednostima koje se izraunavaju pomou regresionih jednaina uzimajui u obzir pol, starost i visinu ispitanika. Spirometrija se koristi u dijagnostici, di-ferencijalnoj dijagnostici, ranom otkrivanju (skriningu), praenju leenja i toka plunih bolesti.

SPIRONOLAKTON
(engl. spironolactone ), diuretik koji tedi kalijum. Antagonist je aldosterona. Koristi se oralno u terapiji: primarnog aldosteronizma, edema koji prate cirozu jetre, nefrotski sindrom i kongestivnu insuficijenciju srca, kao i arterijske hiperten-zije. Neeljeni efekti su: dijareja, pospanost, ataksija, konfuzija, glavobolja, kod mukaraca ginekomastija, a kod ena androgeni efekti. Preparati: Aldactone, Spironolakton.

SPLANHNIAN
(engl. splanchnic), koji se odnosi na utrobu; visceralni.

SPLANHNIKI NERVI
(engl. splanchnic nerves), parni simpatiki nervi koji najveim delom uestvuju u grai celijanog pleksusa. Iz toraksa ulaze u retroperitoneum abdomena kroz dijafragmalna krura i dalje ventralno prema korenu celijanog stabla. Potiu naj-ee od korenova Th7 - 9 gornji, Th10 - 11 srednji i Th12 donji koji najee i nedostaje. Njihova neuroliza alkoholom u retrokruralnom prostoru na mestu ulaska u dijafragmu (donja treina tela prljena Th12), i blokada celijanog pleksusa slue za palijativno uklanjanje visceralnog bola abdominalnih organa (pankreasa), najee maligne etiologije.

SPLANJAVANJE
(engl. flattening), smanjivanje obima, otoka, napetosti u trbuhu kod prisustva gasova i dr.

SPLEN
(engl. spleen, lat. lien), v. lijen, v. slezina.

SPLENEKTOMIJA
(engl. splenectomy), ope-rativni zahvat kojim se posle podvezivanja odgovarajuih krvnih sudova u celosti uklanja slezina. Najee se izvodi transabdominalnim putem (kroz trbuh), ali moe se izvesti i torakoabdominalnim pristupom (kroz trbuh i grudni ko). Najei razlozi za splenektomiju su: trauma, odn. povreda i prskanje slezine usled kontuzije (dejstva tupe sile) na trbuh. Izvodi se u cilju

terapije odreenih bolesti krvi i to kod hemolitike anemije (poto se u slezini razaraju crvena krvna zrnca), kod raznih vrsta trombocitopenije (kada slezina pojaano razara krvne ploice), i kod tumora i tzv. limfoproliferativnih bolesti, kada je slezina mesto gde se umnoava patoloko limfno tkivo. Splenektomija se nekada radi i u okviru drugih operacija, kod malignih oboljenja eluca i debelog creva, kada se slezina sa njenim lezdama uklanja kao mogui nosilac metastaza. Efekat splenektomije u leenju ovih oboljenja je razliit. Potrebne su dobra priprema i procena bolesti uz saradnju hematologa i hirurga. Posle uklanjanja slezine nastaje dugotrajan porast broja belih krvnih zrnaca i krvnih ploica, to se i koristi u tera-peutske svrhe. Iako je ivot bez slezine mogu, ipak se za izvesno vreme pojavljuje smanjenje otpornosti na infekciju i sklonost ka pojavi sepse, posebno kod dece i iscrpljenih osoba. Zato se taj tzv. postsplenektomini sindrom mora prevazii primenom antibiotika, seruma i sredstava za pojaanje imuniteta. Prvu splenektomiju zbog traume izveo je Nicolaus Mathias u Kejptaunu u Junoj Africi, a prvu splenektomiju zbog hematolokog oboljenja (sferocitoze) Spencer Wells 1887. u Engleskoj. esto se u literaturi diskutuje i o deliminoj (parcijalnoj) splenektomiji kod traume, uz razliite metode reparacije, mada ovaj postupak nije u irokoj primeni, pre svega iz sudskomedicinskog razloga, jer je manje siguran u zaustavljanju krvarenja. U cilju spreavanja post-splenektominog sindroma dosta se radi i na autotransplantaciji tkiva slezine, za ta postoji vie operativnih metoda sa razliitim uspehom. Opti mortalitet usled splenektomije zbog traume zavisi od prateih povreda, i kree se od 1 do 5%.

SPLENO(engl. spleno-, splen-), prefiks koji se odnosi na slezinu ili oznaava pripadnost ovom organu.

SPLENOHEPATOMEGALIJA
(engl. splenohepatomegaly), istovremeno uveanje slezine i jetre.

SPLENOMEGALIJA
(engl. splenomegaly), abnormalno uveanje slezine koje se moe javiti u mnogim oboljenjima. Portalna hiper-tenzija, leukemija i Gaucherova bolest i dr. uzroci su splenomegalije.

SPLENOPORTOGRAM
(engl. splenoportogram), kontrastna dijagnostika metoda kojom se ispituje stanje portnog sistema. Moe se izvesti na dva naina: direktno i indirektno. Direktna splenoportografija se izvodi perkutanim ubrizgavanjem jodnog kontrasta u puplu slezine, u prednjoj aksilarnoj liniji kroz IX ili X meurebarni prostor. Indirektna splenoportografija se izvodi selektivnom arteriografijom lijenalne arterije. Na splenoportogramima se vide kontrastom ispunjena lijenalna vena, stablo, ekstra i interehepatalne grane v. porte, kao i kolateralne ukoliko postoje.

SPLET
(engl. plexus, lat. plexus), v. pleksus.

SPLINT
(engl. splint), 1. krut ili elastian, fleksibilan aparat korien za postavljanje u poloaj pomerenog ili pokretnog dela ili zadravanje u mestu i njegovo odravanje povreenog dela; 2. akt uvrivanja, imobilizacije splintom pomerenog ili pokretnog dela ili podrka za rehabilitaciju dela tela. Nalazi primenu kod repozicije nekih delova tela posebno u predelu zuba, vilica i lica.

SPOJ
(engl. joint, lat. articulatio), v. artikulacio, v. zglob.

SPOJNICA
(engl. commisure, lat. commisura), v. komisura.

SPOJNICA VELIKOMODANOG SVODA


(engl. hippocampal commisure, commisure of fornix, lat. commisura hippocampi, commisura fornicis), v. komisura fornicis, v. komisura hipokampi.

SPOLJANJA RESPIRACIJA
(engl. external respiration), u kojoj se gasovi razmenjuju na nivou plunih kapilara, tako da kiseonik difunduje iz alveola u krv, a ugljen-dioksid je naputa i prelazi u alveole.

SPOLJANJE SLUNE ELIJE


(engl. outer hair cells, lat. cellula sensoria pillosa externa), visoke, cilindrine, senzorne elije ula sluha. Svaka je pojedinano smetena u aoliko udubljenje svoje odgovarajue spoljanje Deitersove, falangealne elije. Ima ih oko 20.000 i rasporeene su u 3 do 5 redova. Apikalni pol s. s. . je okruen retikularnom membranom i ojaan specijalnom dobro raz-vijenom kutikularnom ploom. Na apikal-nom polu nalazi se 100 do 200 slunih dlaica, specifino rasporeenih, iji se krajevi uklapaju u elatinsku masu tektorijalne membrane. Bazalni deo elije formira sinapse sa dendritima neurona Cortievog gangliona i sa neto eferentnih nervnih zavretaka. Vibracije bazilarne membrane dovode do povla-enja slunih dlaica uklopljenih u tektorijalnu membranu i do depolarizacije s. s. ., to se prenosi na aferentna nervna vlakna. S. s. ., kao i unutranje slune elije i vestibularne, izuzetno su osetljivi mehanoreceptori, koji reaguju na pomeranje perilimfe - endolimfe, transformiui mehaniku energiju u elek-trini signal.

SPOLJANJE KOLENASTO TELO


(engl. lateral geniculate body, lat. corpus geniculatum laterale), v. korpus genikulatum laterale.

SPOLJANJI

(engl. lateral, lat. lateralis), v. lateralis, v. eksternus.

SPOLJANJI SLUNI KANAL


(engl. external acoustic meatus, lat. meatus acusticus externus), v. meatus akustikus eksternus.

SPOLJANJI KANAL KOHLEJE


(engl. external sulcus of cochlea, lat. sulcus spiralis externus), spiralni prostor izmeu vestibularnih i timpaninih usana spiralnog limbusa.

SPOLJANJI SLUNI KANAL


(engl. external auditory meatus, lat. meatus acusticus externus), dug oko 25 mm i promera oko 8 mm. Obloen je koom i prua se od une koljke do bubne opne. Spoljanja polovina kanala ima hrskavinu podlogu, a unutranja kota-nu. Povrinu oblae tanka koa sa brojnim dlakama, lojnim i ceruminoznim lezdama. Dermis koe je vrsto povezan sa perihondrijumom/periostom pa je koa s. s. k. potpuno nepokretna. Prema bubnoj opni koa postaje sve tanja i gubi dlake i lezde.

SPOLJNE GENITALIJE
(engl. external genital organs ), penis, testis, pasemenik i spermatina vrpca mukarca, a vagina, klitoris, velike i male usne kod ene.

SPONDILARTRITIS
(engl. spondylarthritis), zapaljenje zglobova kimenog stuba.

SPONDILITIS
(engl. spondylitis), zapaljenje kimenih prljenova.

SPONDILOARTROPATIJE
(engl. spondylarthropathies ), grupa zapaljenskih reumat-skih bolesti koje karakteriu udruenost sa HLA B 27 antigenom, spondilitis, entezo-patija, asimetrini oligoartritis perifernih zglobova i promena na koi. U ovu grupu spadaju ankilozantni spondilitis, psorijazni artritis, Reiterov sindrom, enteropatski artritisi.

SPONDILODISCITIS
(engl. spondylodiscitis), zapaljenje intervertebralnog diskusa.

SPONDILOEPIFIZEALNA DISPLAZIJA

(engl. spondyloepiphyseal dysplasia), nenormalnosti u rastu razliitih kostiju ukljuujui kimene prljenove, kosti karlice, karpusa i tarzusa, kao i epifize dugih kostiju.

SPONDILOLISTEZA
(engl. spondylolysthesis), pomeranje tela petog ili etvrtog lumbalnog prljena put napred ili unazad; kongenitalna s., nastaje zbog odsustva fuzije luka i tela prljena u visini prljenskog radiksa; traumatska s., pomeranje prljenskog tela u anterioposteriornom smeru zbog preloma na spoju prljenskog luka sa telom prljena u visini prljenskog radiksa.

SPONDILOZA
(engl. spondylosis), zajedniki naziv za vie razliitih degenerativnih promena kimenog stuba. Najee se javljaju: dege-neracija intervertebralnog diskusa i njegovo istanjenje, osteofiti, zadebljanje i okotavanje li-gamenata i delimine subluksacije prljenova.

SPONGIOZNO TELO
(engl. spongious body, lat. corpus spongiosum), sunerasti sistem iregularno anastomoziranih vena, lokalizovanih unutar lamine proprije u spongioznom delu muke uretre. U venama se nalaze longitudinalno orijentisani intimalni jastuii koje uzdiu glatke miine elije prominirajui u venski volumen. Trabekule izmeu vena se sastoje od rastresitog vezivnog tkiva bogatog elastinim vlaknima, nervnim vlaknima i glatkim miinim elijama; arterije helicine takoe prolaze kroz trabekule. Nasuprot ka-vernoznim telima penisa, ovde krv cirkulie kroz vene u odsustvu erekcije. Tokom erekcije venska drenaa nije blokirana kao u kavernoznim telima, pa je prema tome spongiozno telo znatno meke, dozvoljavajui spermi da proe tokom ejakulacije.

SPONTANA AMPUTACIJA
(engl. spontaneous amputation), gubitak dela tela, organa, koji se deava bez hirurke intervencije kao kod lepre, eerne bolesti, Buergerovog obo-ljenja.

SPONTANI ABORTUS
(engl. spontaneous abortion), ekscesivna, anahrona materina aktivnost koja dovodi do ekspulzije koncepta pre navrene 20. nedelje trudnoe. Abortus u prvih 12 nedelja je rani, a izmeu 12. i 20. nedelje kasni. Ako do spontane ekspulzije doe izmeu 21. i 28. nedelje, fetalna teina je do 1.000 grama, poroaj je prevremen, sa izgledima da neki plod preivi. Nastaje iz materinih i ovularnih razloga i moe imati sledei kliniki tok: 1) pretei pobaaj (lat. abortus imminens), 2) zapoeti pobaaj (lat. abortus incipiens), 3) pobaaj u toku (lat. abortus in tractu), 4) nepotpuni pobaaj (lat. abortus incopletus), 5) potpuni pobaaj (lat. abortus completus).

SPONTANI PNEUMOTORAKS

(engl. pneumothorax spontaneus), v. pnumotoraks.

SPORA
(engl. spore ), otporan oblik bakterije u nepovoljnim ivotnim uslovima. Spora je ovalnog ili loptastog oblika. Sadri protoplast sa jedrom koji je okruen citoplazmatskom membranom i korom spore. U njoj se nalazi kompletan pribor za sintezu proteina i produkciju energije. Ako je unutar bakterijske elije, oznaena je kao endospora i moe biti smetena terminalno, supterminalno i centralno. Kada se nae u povoljnim uslovima iz nje se razvija vegetativni oblik bakterije. Tipine sporogene bakterije su iz rodova Bacillus i Clostridium. Takoe, spora je jedan od stadijuma u aseksualnom razmnoavanju nekih protozoa (sporozoaside-sporozoe), kao i aseksualne i seksualne reprodukcije nekih gljiva.

SPORADINOST
(engl. sporadic), neredovna, obino retka pojava bolesti, nasumice, s vremena na vreme, kao npr. sluajevi nekih zaraznih bolesti (poliomilijelitis, lepra).

SPORE VIRUSNE INFEKCIJE


(engl. slow viral infection), karakterie ih dugotrajna inkubacija od nekoliko meseci do nekoliko godina, a manifestuju se sporim degenerativnim bolestima centralnog nervnog sistema, sa progresivnim tokom bolesti koje zavravaju letalno. Pored bolesti koje uzrokuju prioni, u ovu grupu pripadaju i subakutni sklerozirajui panencefalitis (javlja se nekoliko godina posle prebolelih morbila), progresivna multifokalna encefalopatija (uz-ronik polioma virus JCV), visna (danski uvenuti) bolest ovaca uzrokovana lenti virusom.

SPORI JONSKI KANALI


(engl. slow channel), proteinski kanali koji se sporo aktiviraju. Vrednost aktivaciong potencijala voltano zavisnih sporih kanala je vea od onog kod brzih kanala; tipian primer su kalcijumovi kanali i neke vrste kalijumovih kanala.

SPORI POTENCIJALI
(engl. slow potentials), v. elektrotonini potencijali.

SPORO(engl. sporo- ), prefiks koji se odnosi na spore (npr. sporocidan, to znai letalan za spore, unitava ih).

SPORO CRVENO MIINO VLAKNO

(engl. slow red muscle fiber ), vlakno kod koga se aktivnost miozin-ATPaze odvija spo-ro u odnosu na brza vlakna; izvor ATP je aerobna glikoliza.

SPOROTRIHOZA
(engl. sporotrichosis ), hro-nina infekcija izazvana prodiranjem gljive Sporothrix schenckii u kou. Karakteristine su promene u potkonom tkivu i koi u vidu papula, pustula i vorova koji ulceriu. Pone-kad imitira primarnu sifilisnu promenu. Uzro-nik se iri limfnim i krvnim sudovima u druge organe. Pored konog oblika, poznata je i pluna sporotrihoza.

SPOROZOA
(engl. Sporozoa ), razred protozoa, oznaen i kao Sporozoasida, koji pripada potkolu Apicomplexa. To su pokretni, intracelularni paraziti krvi i tkiva oveka. Ka-rakterie ih sloeni ivotni ciklus u kome se smenjuju aseksualne i seksualne reproduktivne faze koje najee ukljuuju dva raz-liita domaina. Medicinski znaaj imaju potklasa Coccidia (rodovi Isospora, Toxoplasma, Cryptosporidium) kao i potklasa Haemosporina (Plasmodium).

SPOROZOIT
(engl. sporozoite ), razvojni oblik u toku seksualnog razmnoavanja protozoa iz razreda Sporozoasida. Vretenastog je oblika sa centralno postavljenim izduenim jedrom i uskom trakom citoplazme. Kod malarije (v. Plasmodium) sporozoiti su infektivni oblici koji dospevaju u krv oveka ubodom zaraenog komarca.

SPORT
(engl. sport), negovanje telesnih spo-sobnosti, njihovo proveravanje i dalje una-preenje kroz nadmetanja, borbe i igre; skup motornih aktivnosti koje se obavljaju obi-nom ili natprosenom aktivnou organizma u takmiarskom duhu, u cilju da se kompleksnom aktivnou izvri njihovo usavravanje.

SPORTSKA MEDICINA
(engl. sport medicine), grana medicine koja se bavi prouava-njem uticaja sporta na ovekov razvoj i njegovo zdravlje. Deli se na sportsku fiziologiju i sportsku traumatologiju (nauka o sportskim povredama). To je multidisciplinarna specijalnost koja obuhvata: sportsku fiziologiju, sp. biohemiju, sp. kardiologiju, sp. patologiju, sp. traumatologiju, sp. psihologiju, fizikalnu me-dicinu u sportu, higijenu sporta, rekreativnu medicinu.

SPORULACIJA
(engl. sporulation), proces formiranja spore. Ovu sposobnost imaju neke bakterije oznaene kao sporogene (rodovi Bacillus i Clostridium). Bakterija se uveava, prestane da se deli, a jedro se

premeta ka jednom polu bakterijske elije. Invaginacijom citoplazmatske membrane odeli se jedan deo jedra i okruuje membranom. Daljim razvojem nastaje spora. Sporulacija je u sutini proces adaptacije bakterija na izmenjene uslove ivota.

SPOSOBNOST
(engl. capability), izvrna mogunost da se neposredno izvedu telesne i mentalne aktivnosti (operacije) sa valjanim ishodom. Razlikuju se opta sposobnost (koja obuhvata irok opseg razliitih vrsta operacija sa manje-vie ujednaenim nivoom izvoe-nja) i specijalna sposobnost (koja podrazumeva jednu uu ili iru vrstu operacija). Psihologija je razvila kvalitetne merne instrumente za kvantitativno odreenje intelektualnih spo-sobnosti.

SPRAT
(engl. scale, lat. scala), skala.

SPREJ
(engl. spray), raspriva. Tene lekovite supstance ili rastvori lekovitih supstanci u vodi ili drugom odgovarajuem rastvarau, kao i prakaste propisno usitnjene lekovite supstance rasprene u vazduhu uz pomo prikladnog rasprivaa. Pomou sprejova se lekoviti preparati u obliku kapljica ili estica mikronske veliine inhaliraju kroz usta ili nos. Sprejovi se koriste i za aplikaciju lekova za spoljnu upotrebu. Kao potiskiva lekovite supstance koriste se, jo uvek, fluorirani ugljovodonici, freoni. Oni su toksini, jer naj-verovatnije poveavaju osetljivost miokarda prema endogenim kateholaminima.

SPREMNOST
(engl. fitness), u pojedinim oblastima epidemiologije ima razliita zna-enja. U unapreenju zdravlja i proceni zdra-vstvenih rizika, fizika spremnost je skup karakteristika koje ljudi imaju ili postiu, a koje se odnose na njihovu sposobnost obav-ljanja fizikih aktivnosti. Intelektualna i emocionalna spremnost takoe mogu da se definiu i u izvesnom stepenu mere.

SPROVODNI SISTEM SRCA


(engl. impulse-conducting system of heart, lat. sistema conducens cardiacum), sistem specijalno modifikovanih sranih miinih elija sa funkcijom stvaranja i sprovoenja impulsa za srane kontrakcije do raznih delova miokarda, kao i osiguranja pravilnog sleda kontrakcija pret-komora i komora srca. Sastoji se od sinoatrijalnog, Keith-Flackovog vora - SA (nodus sinuatrialis), atrioventrikularnog - AVN, ili Aschoff-Tawarinog vora (nodus atrioventricularis), atrioventrikularnog - AVS (truncus fasciculi atrioventricularis) ili Hisovog snopa, Purkinjeovih vlakana i Purkinjeovih elija. Od okolnog miokarda, elementi sprovodnog sistema su odvojeni vezivom i sastoje se od nodalnih elija, Purkinjeovih elija i prelaznih elija.

SPRUE

(engl. sprue), sindrom koji obuhvata: tropski s. , hroninu bolest tropskih predela. Kliniki znaci su peenje jezika, osetljivost i bolni grevi u trbuhu, proliv (stolica penuava, masna, zaudara), mravljenje, anemija i drugi znaci deficita zbog loeg iskoriavanja hranljivih materija. Uzroci nisu sasvim jasni (bakterijska infekcija, poremeaj apsorpcije masti i dr.); celijana s. (netropska s., enteropatija zbog glutena) odnosno celijakija kod dece je hronian poremeaj kao posledica preosetljivosti na neke frakcije belanevina iz nekih itarica (gluten tj. alfa-gliadin iz pe-nice, rai, jema, ovsa). Kao posledica javlja se poremeaj apsorpcije svih hranljivih materija. Ako se ne lei, gubi se apetit, javljaju se prolivi do pothranjenosti. U leenju se koristi dijeta bez glutena (kukuruz, pirina, penini skrob, brano od krompira, soje umesto dru-gih itarica).

SPUMOZNI EMFIZEM
, v. utopljenje.

SPUTUM
(engl. sputum), ispljuvak, mukozni sadraj koji se iskaljava iz plua, bronha i traheje pri iritaciji disajnih puteva. Razliite je boje (beo, ut, zelen) i sastava (mukozni, mukopurulentan, hemoragian) kod bolesti disajnih organa.

SPUTANJE FETUSA PRED KRAJ TRUDNOE


, jedan je od predznaka skorog poroaja, kada njegov prednjaei deo u maloj karlici vri pritisak na mokranu beiku i zbog toga dovodi do pojave smetnji pri mokrenju. Istovremeno se sputa dno materice, to zbog smanjenog pritiska na dijafragmu, eludac, srce, plua i jetru olakava disanje trudnice i prekida goruicu i ostale smetnje.

89Sr
, radioaktivni izotop stroncijuma, proizvodi se u nuklearnim reaktorima neutronskim bombardovanjem stabilnog stroncijuma (88Sr). Emituje b- estice s najveom energijom od 1,46 MeV i neznatno malo g- fotona od 910 KeV; raspada se do stabilnog itrijuma (89Y). Vreme poluraspada 50,5 dana; fizio-loki analog kalcijuma. U obliku stroncijum hlorida koristi se u palijativnoj nuklearno-medicinskoj terapiji bolova.

SRAZMERA
(engl. odds), odnos verovatnoe javljanja nekog dogaaja, bolesti ili smrti i mogunosti njegovog odsustva. Ako 60 puaa dobije hronini bronhitis, a 40 ne dobije, meu 100 puaa srazmera onih koji imaju i koji nemaju oboljenje je 60:40 ili 1,5; verovatnoa da e puai dobiti hronini bronhitis iznosi 60/100 ili 6/10 ili 0,6.

SRCE

(engl. heart, lat. cor), etvorokomorna miina pumpa koja lei izmeu plua sa vrhom usmerenim nadole, prema napred i u levo. Veliine je zatvorene pesnice oveka. Zidove srca ini miokardijum, prekriven sa unutranje strane endokardijumom a sa spo-ljanje strane perikardijumom. Septum deli srce na levu i desnu polovinu, a svaka od njih je podeljena na atrijum koji je gore i ventrikul ispod. Specijalizovana muskulatura srca ini sistem koji podrauje srce i sprovodi impulse do miokardijuma. Ritmike kontrakcije mio-kardijuma i rad valvula desnog i levog srca odrava cirkulaciju krvi kroz plua (pluni ili mali krvotok) i sva ostala tkiva to ini sistemsku cirkulaciju (veliki krvotok). Deoksigenisana krv iz tkiva preko vene kave se prebacuje u desni atrijum i ventrikulum. Kontrakcija miia srca pumpa krv kroz plua preko plune arterije. Znai, desna strana srca pumpa deoksigenisanu krv kroz plua i vraa oksigenisanu krv nazad preko plunih vena u levi atrijum i levi ventrikul. Snana kontrakcija leve strane srca pumpa krv oksigenisanu u pluima kroz sve delove tela.

SRCE SA TRI UPLJINE


(engl. three cavitary cor ), moe se javiti u dva oblika: 1. jedna pretkomora (single atrium), retka izolovana srana mana, ponekad udruena sa drugim uroenim manama. Kod ove mane nedostaje pretkomorski septum (pregrada), te tako postoji samo jedna pretkomora, koja preko dva otvora, mitralnog i trikuspidnog, komunicira sa dve komore; 2. pretkomorsko-komorska veza, jedna komora (atriventricular connection, single ventricle), uroena srana mana gde postoji samo jedna komora jer nedostaje meukomorska pregrada. Obe pretkomore komuniciraju sa komorom preko dva otvora ili preko zajednikog otvora. Ova mana je udruena sa drugim manama i anomalijama velikih krvnih sudova.

SRANA INSUFICIJENCIJA
(engl. cardiac insufficiency, heart failure ), srana slabost, manjkavost, stanje u kome srce nije sposobno da odrava adekvatan minutni volumen prema metabolikim potrebama organizma, uprkos korienju rezervnih mehanizama i uz pretpostavku dovoljnog venskog priliva. Srana slabost se manifestuje tegobama kao to su slabost, zamaranje i guenje, najpre samo usled napora, a kako bolest napreduje tegobe postaju tee i u terminalnoj fazi postaju izraene i u miru. Osnovni razlog za pojavu srane insuficijencije, bez obzira na ana-tomske lezije, jeste smanjena kontraktilna sposobnost miokarda. Usled nedovoljne kontrakcije smanjuje se efektivni volumen krvi koji komora izbacuje u aortu, a istovremeno se poveava koliina rezidualne krvi u komori. Zbog smanjenja udarnog volumena dolazi do smanjenja minutnog volumena, a poveanje rezidualnog volumena dovee do povienja pritiska na kraju dijastole u levoj komori. To povienje pritiska na kraju dijastole u levoj komori prvi je znak otpoinjanja insuficijencije leve komore. Najei uzroci poputanja srca jesu koronarna bolest, obo-ljenje sranih zalistaka i primarne bolesti sranog miia.

SRANA MARAMICA
(engl. capsule of heart, heart sac, lat. pericardium, capsula cordis), v. perikardijum.

SRANE MIINE ELIJE

(engl. cardiac muscle cells, lat. myocitus cardiacus ), jednostavni ili razgranati deo sranog miinog vlakna, duine 100 do 150 m debljine 10 do 20 m. U centralnom delu s. m. . nalaze se 1 do 2 jedra. Miofibrili su longitudinalno orijentisani, divergiraju oko jedra ostavljajui prostor u kome se nalaze mitohondrije, Golgi, granulisani endoplazmin retikulum, lizozomi, parii glikogena, lipofuscinske granule, neto lipidnih kapi i atrijalne granule. elije su meusobno spojene interkalatnim diskovima na ije se transverzalne delove pripajaju aktinski miofilamenti. Aktinski i miozinski miofilamenti su rasporeeni u izotropne (I pruge) i anizotropne (A pruge), kao i kod skeletnih miinih elija. Sarkoplazmin retikulum i T-tubuli su slini (ali ne isti) kao kod skeletnih miinih elija. Oko elijske membrane (sarkoleme) nalazi se bazalna lamina poja-ana retikulinskim i kolagenim mikrofibrilima.

SRANI BLOK
(engl. heart block), smetnje u provoenju impulsa iz pretkomora u komore na nivou atrioventrikularnog vora (AV). Ove smetnje variraju od kanjenja u sprovoenju impulsa (AV blok I stepena), preko delimine blokade (AV blok II stepena), do potpune blokade u sprovoenju impulsa iz pretkomora u komore (AV blok III stepena). Pojava viih stepena sranog bloka moe zahtevati ugradnju vetakog vodia sranog ritma (pejsmej-ker). Blok se moe pojaviti na svim delovima sprovodnog sistema: 1. sinoatrijalni blok, koji se deava na nivou sinusnog vora i pret-komora; 2. AV blok na nivou pretkomora i komora; 3. u komorskim sprovodnim granama kao blok leve i desne Hisove grane, sa mogunou oteenja jedne ili vie grana, kada se govori o mono-, bi- i trifascikularnom bloku.

SRANI CIKLUS
(engl. cardiac cycle), me-hanike pojave od poetka jedne do poetka druge kontrakcije. U uslovima mirovanja traje najee manje od 1 sekunde. Mehanikim pojavama u toku sranog ciklusa prethode elektrine pojave. Impulsi iz sinusnog vora (P talas EKG-a) inicira atrijalnu sistolu koja zavrava punjenje ventrikula (volumen ventrikula na kraju dijastole). Pristigao impuls u ventrikule (QRS kompleks) izaziva sistolu ventrikula. Izovolumetrijska kontrakcija po-veava pritisak u ventrikulima te se zatvaraju atrioventrikularne valvule. Poveavanje pritiska iznad vrednosti pritiska u aorti i a. pulmonalis otvara semilunarne valvule i za-poinje ejekcija krvi. Po ejekciji krvi izovo-lumetrijska relaksacija ventrikula sniava intraventrikularni pritisak ispod vrednosti pritiska u aorti i a. pulmonalis, tako da razlika u pritisku zatvara semilunarne i otvara atrioventrikularne valvule te zapoinje faza punjenja ventrikula. Znai, snanom kontrakcijom ventrikuli pumpaju krv kroz aortu i plunu arteriju. Za vreme kontrakcije ventrikula atriji se relaksiraju i ponovo pune krvlju. Rutinski, u svakodnevnoj klinikoj praksi, srani ciklus se procenjuje na osnovu arterijskog pulsa, jugularnog pulsa, udara vrha srca i sranih tonova.

SRANI MII
(engl. cardiac muscle ), vrsta miinog tkiva koje se sastoji od pop-reno-prugastih sranih miinih elija, koje se meusobno anastomoziraju i formiraju kompleksnu trodimenzionalnu mreu srednjeg sloja srca - miokarda. S. elije su meu-sobno spojene specijalnim spojnim kompleksima (discus intercalatus), koji istovremeno obezbeuju vrst spoj i funkcionalno jedinstvo. Izmeu elija se

nalazi obilan endomizi-jum, bogat krvnim i limfnim sudovima i ner-vnim vlaknima.

SRANI SKELET
(engl. cardiac skeleton ), sastoji se od etiri fibrozna prstena na koja se pripajaju valvule (atrioventrikularne i semilunarne), dva fibrozna trougla i membranozne pregrade srca. To je potporno tkivo srca, koje odvaja pretkomornu i komornu muskulaturu, obezbeuje pravilan prostorni aranman pojedinih delova i slui za pripoj sranih miinih elija.

SRANI TONOVI
(engl. heart sounds), zvu-ne pojave koje prate rad srca. Registruju se stetoskopom ili fonokardiografom koji se postavljaju na grudni ko iznad srca. Najjasniji su tonovi u vezi sa zatvaranjem valvula srca, prvi srani ton koji nastaje u fazi izovo-lumetrijske kontrakcije zatvaranjem atrioventrikularnih valvula i drugi u vreme zatvaranja semilunarnih. Odreivanjem vremena pojavljivanja i osobina tonova odreuju se sistola i dijastola (vreme izmeu prvog i drugog sranog tona odgovara sistoli, a vremenski period izmeu drugog i narednog prvog sranog tona odgovara dijastoli ventrikula), dok se procenom vremena pojavljivanja i osobina umova dobijaju informacije o stanju srca.

SRANI ZASTOJ
(engl. cardiac arrest ), prestanak rada srca, gubitak efikasne srane funkcije sa posledinim prestankom cirkulacije; manifestuje se klinikom slikom potpunog prestanka cirkulacije, koja ukljuuje odsustvo svesti, odsustvo disanja ili hropac, odsustvo pulsa nad velikim arterijama i mrtvaki izgled. Moe biti primaran , kao kod iznenadne fibrilacije komora ili primarne asistolije (odsustvo elektrine aktivnosti srca) ili tekog oteenja sranog miia, kada elektrina aktivnost postoji ali ne i efikasne srane kontrakcije (elektrina aktivnost bez pulsa), i sekundaran , kao onaj koji nastaje usled alveolarne anoksije, asfiksije, iskrvarenja ili nastaje u toku nekoliko asova u tekoj hipoksiji, usled plunog edema ili upale plua, oka usled traume (hipovolemije), sepse, dekompenzacije srca ili opstrukcije krvotoka (npr. masivne plune embolije). Srani zastoj zahteva hitnu primenu odgovarajuih metoda oivljavanja (reanimacije). Trajno oteenje mozga moe nastati ako je primarni srani zastoj trajao due od 5 minuta, a kod sekundarnog i posle reanimacije koja je zapoela u vremenu kraem od 5 minuta po nastanku sranog zastoja, usled tkivne hipoksije koja mu je prethodila.

SREBRO
(engl. silver), Ag-; jon srebra koji precipitira proteine (adstringentno dejstvo) i ometa osnovne metabolike aktivnosti bakte-rijskih elija. Neorganske soli srebra deluju snano baktericidno. Koloidalni preparati srebra se lokalno bolje podnose i imaju znaajno bakteriostatsko delovanje.

SREBRO-NITRAT
(engl. silver nitrate), so srebra sa adstringentnim i baktericidnim dej-stvom. Koristi se u obliku

rastvora ili kreme za leenje opekotina (0,5% rastvor). U obliku 1% rastvora, jo uvek, u nekim delovima sve-ta ukapava se u oko novoroenoj deci za profilaksu gonokokne oftalmije. Boji kou u plaviasto crno.

SREDINA
(engl. environment), kompletno okruenje domaina, tj. oveka kao pojedinca. Moe da se podeli na fiziku, bioloku i socijalnu, a svaka ponaosob i sve zajedno mogu da utiu na zdravstveno stanje populacije.

SREDNJA EFEKTIVNA DOZA


(engl. mean effective dose), ED50, ona koliina leka koja kod 50% eksperimentalnih ivotinja ili pacijenata prouzrokuje odreeni eljeni efekt.

SREDNJA LETALNA DOZA


(engl. mean lethal dose), LD50, doza koja prouzrokuje smrt kod 50% ivotinja.

SREDNJA TOKSINA DOZA


(engl. mean toxic dose), TD50, ona koliina supstance koja kod 50% eksperimentalnih ivotinja prouzro-kuje odreeni toksini efekt.

SREDNJA VREDNOST
(engl. average), matematiki pojam za broj (ili vrednost) koji predstavlja sredinu niza brojeva (ili vrednosti). Dobija se sabiranjem niza, a zatim delje-njem brojem lanova niza.

SREDNJE UVO
(engl. middle ear, lat. auris media ), sistem pneumatskih upljina (bubna duplja, sluna truba i mastoidna upljina). U bubnoj duplji nalaze se tri slune koice: maleus (eki) utkan u bubnu opnu, inkus (nakovanj) i stapes (uzengija) koji je bazalnom ploom i odgovarajuim ligamentom zglobljen sa unutranjim zidom bubne duplje. Preko bubne opne i sistema slunih koica zvuk se prenosi iz vazdune sredine na tenu sredinu unutranjeg uva. Sluna truba (tuba Eustachii) povezuje bubnu duplju sa gornjim spratom drela.

SREDNJI
(engl. median, lat. medianus), v. medijus, intermedijus.

SREDNJI KRVNI PRITISAK

(engl. mean blood pressure ), pritisak koji se odreuje geometrijskom sredinom, odnosno grafiki, postavljanjem linije preko, direktnom meto-dom, izmerenog arterijskog krvnog pritiska.

SREDNJI MOZAK
(engl. midbrain, lat. mesencephalon), v. mezencefalon.

SREDNJI NOSNI KANAL


(engl. middle nasal meatus, lat. meatus nasi medius), v. meatus nazi medijus.

SREDOGRU E
(engl. mediastinum, lat. mediastinum), v. medijastinum.

SREDSTVO ZA UMIRENJE
, v. anksiolitik, v. sedativ, v. trankvilizer.

SRIH
, v. somatostatin.

SRPASTA ELIJA
(engl. sickle cell), eritrocit nenormalnog srpastog oblika koji sadri hemoglobin S.

SS
, v. somatostatin.

STABILNA POPULACIJA
(engl. stable population), populacija koja ima konstantne stope fertiliteta i mortaliteta, bez migracionih kretanja, pa otuda ima skoro nepromenjivu uzrasnu strukturu i relativno stalnu stopu rasta.

STABILNO
(engl. stabile), nepomino, vrsto, postojano, stalno.

STABLO
(engl. trunk, lat. truncus), v. trunkus.

STAFILOKOK
(engl. Staphylococcus), rod Gram-pozitivnih bakterija. To su aerobne i fakultativno anaerobne, nepokretne, asporogene koke, najee grupisane u grozdaste formacije. Karakteristina antigenska graa je predstavljena sa polisaharidnim i proteinskim strukturama elijskog zida (peptidoglikan, teihoinska kiselina i dr.). Veliki znaaj imaju i egzoprodukti stafilokoka: toksini i enzimi. Rod Stafilokoka obuhvata saprofitne, uslovno patogene i patogene vrste od kojih su za oveka najznaajnije: Staphylococcus aureus (gnojne infekcije), S. epidermidis i S. saprophyticus (oportunistike infekcije). U zavisnosti od patogeneze i klinikih manifestacija stafilokokna oboljenja su podeljena u dve velike grupe: invazivna (lokalna i generalizovana) i toksina (akutno trovanje hranom, stafilokokni sindrom oparene koe i toksini ok sindrom). Veoma su rasprostranjeni, a naroit znaaj imaju multirezistentni sojevi kao uzronici intrahospitalnih infekcija.

STAFILOKOKNE INFEKCIJE
(engl. sta-phylococcal infection), brojne i este infekcije razliitih sistema i organa uzrokovane bakte-rijama iz grupe stafilokoka, koje karakteriu veliki stepen rezistencije na antibiotike i uestalost u nozokomijalnim infekcijama (v. Staphylococcus). Najznaajnije stafilokoke koje imaju udela u infekcijama su S. pyogenes, epidermidis i saprophyticus. S. pyogenes - koagulaza pozitivna, zlatna 2 stafilokoka, uzrokuje infekcije koe i mekih tkiva (v. pioderma, folikulitis, karbunkul) kao i generalizovani ekfolijativni dermatitis, zatim, mekih modanica (v. meningitis purulenta), apscese modanog tkiva (v. apsces mozga), endokarditis (v. endokarditis), artritis (v. artritis), osteomijelitise (v. osteomijelitis) i sepsu (v. sepsa). S. epidermidis - koagulaza negativna stafilokoka je vana za nozokomijalne infekcije i naseljava vaskularne katetere i ortopedska pomagala. S. saphrophyticus je est uzronik infekcija urinarnog trakta. Stafilokokna infekcija lei se odgovarajuim antibioticima (v. terapija bakterijskih infekcija).

STAGNIRAJUA HIPOKSIJA
, v. ishemina hipoksija.

STAKLASTO TELO
(engl. vitreous body, vitreous humor, lat. corpus vitreum ), bezbojna, amorfna, providna, elatinozna masa, koja ispunjava upljinu izmeu soiva i retine. S. t. je sastavljeno od jedne vrste vezivnog tkiva koja sadri oko 99,9% vode i ima dva sastojka: vrst deo i tean deo. vrsti deo se sastoji od hijalocita i veoma malog broja mikrofibrila (verovatno kolagenih). Mikrofibrili su povezani sa unutranjom ograniavajuom membranom retine. Hijalociti, poneki makrofag i mikrofibrili su prevashodno rasporeeni na periferiji ove strukture formirajui na taj nain kapsulu. Kapsula je blago zadebljala na prednjem delu koji se zato zove hijaloidna membrana. Teni deo se sastoji od dugakih lanaca polimerizovane hijaluronske kiseline koja vezuje veliku koliinu vode. Uloga s. t. se ogleda u proputanju svetlosnih zraka, odravanju poloaja soiva, odrava-nju unutranjeg retinalnog sloja u kontaktu sa pigmentnim epitelom i u ueu u metabolizmu retine.

STALNI KATETER
(engl. permanent cat-heter), plastini ili gumeni kateter koji se plasira u mokranu beiku preko uretre, mok-rane izvodne cevi, kod stanja u kojem postoji zastoj urina bilo koje etiologije: Foleyev k. (engl. Foleys catheter ), kateter sa balonom na vrhu koji dri kateter u zahtevanom poloaju bez dodatne fiksacije; Nelatonov k. (engl. Ne-latons c. ), poluvrsti, sa pravim zaobljenim vrhom, bez balona; Mercier-ov k. (engl. Merciers c. ), slian Nelatonovom; Tiemannov k. ( engl. Tiemanns c. ), poluvrsti, sa kljunasto, povijenim vrhom nagore.

STANDARD
(engl. standard), osnova koja slui za poreenje. Tehniki ili pisani izvetaj koji su sastavili eksperti prema rezultatima naunih studija, tehnologije i iskustava, u cilju ostvarivanja optimalne dobiti, a sa odobrenjem odgovarajueg zvaninog i kompetentnog tela.

STANDARDIZACIJA
(engl. standardization), postupak koji se koristi da se u najveoj meri otklone efekti razlika u uzrastu i drugim konfaunding (pridruenim) promenjivim varijablama pri poreenju dve ili vie populacija. Postoje dva glavna metoda standardizacije: direktan m ., specifine stope po uzrastu, polu i dr. jedne ili vie populacija koje se porede, uproseavaju se korienjem, kao pondera, raspodele odreene populacije koja slui kao standard - standardna populacija. Direktno standardizovana stopa pokazuje kolika bi bila stopa obolevanja ili umiranja u populacijama koje se studiraju, kada bi one imale istu distribuciju kao i standardna populacija u odnosu na varijable za koje je izvreno prilagoava-nje, odn. standardizacija; indirektan m ., koristi se za poreenje populacija za koje su specifine stope nepoznate ili nepouzdane. Specifine stope u standardnoj populaciji se uproseavaju korienjem, kao pondera, ras-podela u populacijama koje se ispituju. Odnos stope u studijskoj populaciji prema tako ponderisanom proseku je standardizovani morbiditetni (ili mortalitetni) odnos - SMR. Indirektno standardizovana stopa je proizvod SMR i sirove stope standardne populacije.

STANDARDIZACIJA LEKOVA
(engl. drug standardization ), skup metoda kojima se aktivnost preparata/ekstrakta uporeuje sa nekim standardom, u svetu najboljim pre-paratom takve vrste. Standarde odreuje SZO. Bioloka standardizacija lekova je ona u kojoj se koriste bioloke metode tj. ispitivanja na celim ivotinjama, izolovanim organima ili kulturama mikroorganizama.

STANDARDI ZATITE ZDRAVLJA, SI-GURNOSNI STANDARDI


(engl. safety standards ), prema aktu o sigurnosti i zatiti zdravlja na radu (Occupation Safety and Health Act), sigurnosni i zdravstveni standard zatite na radu oznaava standard kojim se trai ispunjavanje uslova, ili prihvatanje jednog ili vie postupaka, metoda, procesa, koji su potrebni za ostvarenje bezbednog i zdravog zaposlenja i radnog mesta. Postoji vie vrsta standarda zatite zdravlja: standardi sadrani u OSHA, uglavnom za kancerogene, ali i za pamunu prainu i olovo,

preporuke o dozvoljenim granicama izloenosti radnim toksinim supstancama, zasnovane na ispitivanjima na ivotinjama, empirijskim zapa-anjima i epidemiolokim ispitivanjima.

STANDARDIZOVANI MORTALITETI (MORBIDITETI)


(engl. standardized mortality/morbiditi ratio - SMR ), odnos broja umrlih (ili obolelih) zapaenih u definisanoj populacionoj grupi, prema broju koji bi se oekivao kada bi ta populacija imala iste specifine stope kao i standardna populacija, pomnoen sa 100 (v. standardizovana stopa).

STANDARDIZOVANI ODNOS STOPA


(engl. standardized rate ratio - SRR ), odnos stopa u kome su stope sadrane u brojiocu i imeniocu standardizovane prema raspodeli iste standardne populacije.

STANDARDNA DEVIJACIJA
(engl. standard deviation ), mera disperzije (rasipanja) raspodele uestalosti jednaka je kvadratnom korenu varijanse. Aritmetika sredina ukazuje na centralne vrednosti neke grupe, a standardna devijacija je sumarni pokazatelj koliko iroko su rasute vrednosti oko tog centra.

STANDARDNI RASTVOR
(engl. standard solution), rastvor koji sadri poznatu koncentraciju nekog konstituenta, koji se koristi pri standardizovanju analitike metode. Priprema se odmeravanjem i rastvaranjem iste, suve supstance u poznatoj zapremini rastvaraa.

STANDFORD-BINET TEST
, amerika revi-zija jednog od prvih testova opte inteligencije koji je uao u masovnu upotrebu, a iji je autor psiholog Binet. Sastoji se od niza zadataka prilagoenih uzrastu po sloenosti operacija i intelektualnim zahtevima.

STANESCOV SINDROM
(engl. Stanesco syndrome ), verovatno se prenosi autosomno dominantnim nainom. Karakteriu ga: patu-ljast rast, nenormalnosti lica, dugih kostiju i zuba, brahikefalija, ponekada sa depresijom frontoparijetalnih fisura, smanjena pneumatizacija frontalnih i parijetalnih kostiju, izbu-ljene oi, zatekle orbite, uzana gornja vilica, smanjena donja vilica, teskobnost smanjenih zuba, hipoplazija glei, relativno kratke duge kosti u odnosu na noge i ruke; frakture i egzostoze.

STANITE
(engl. biotope), ivotna sredina sa odreenim geografsko-klimatskim uslovima i karakteristinim biotikim sadrajem (florom i faunom).

STANOZA
(engl. stanosis), nekolagena pneumokonioza izazvana udisanjem praine istog oksida kalaja. U svim plunim poljima vidljive su mikronodularne promene, koje ne konfluiraju, hilusi nisu znatnije uveani, a na bazalnoj pleuri mogu da se jave adhezije. Prestanak ekspozicije moe dovesti do sporog povlaenja promena. Prisustvo silicijum- -dioksida u praini kalaja izaziva odreeni stepen fibrozne reakcije.

STANOZOLOL
(engl. stanozolol), anaboliki steroid. Nije registrovan u Jugoslaviji. Pre-parat: Stromba.

STANJE VEGETIRANJA
(engl. vegetative), trajno vegetirajue stanje ili apalini sindrom; nastaje usled opsenog oteenja mozga kao posledica teke povrede glave ili hipoksije izazvane akutnim zastojem srca; prestanak funkcionisanja kore mozga dok modano stablo ostaje aktivno; pacijent je bez svesti i ne reaguje ali ima ouvane reflekse i moe spontano da die. Ovo stanje zove se i socijalna smrt.

STAPEDEKTOMIJA
(engl. stapedectomy), v. otoskleroza.

STAPES
(engl. stirrup, lat. stapes), uzengija. Najmanja sluna koica srednjeg uva, smetena u bubnoj duplji. Uzengija se svojim spoljanjim delom ili glavom spaja sa nakovnjem dok je svojim unutranjim delom ili bazom uglavljena u tremni prozor (v. fenestra vestibuli) uz ije je ivice spojena kru-nom vezom.

STAPPLER
(engl. stappler, autosuture ), mehaniki ureaj za ivenje koji za nekoliko sekundi postavlja niz metalnih klema - klanfi, kroz sve slojeve zida organa koji se spajaju anastomozom. U potpunosti zamenjuje hirurki av, a posebno je pogodan za ivenje teko dostupnih anastomoza. Postoje: kruni s., koji slui za krune (cirkularne) anastomoze, kakve su izmeu jednjaka i eluca, eluca i dvanaestopalanog creva, tankog i debelog creva, debelog creva i rektuma; ravni ili linearni s. , koji slui za slepo zatvaranje preseenih krajeva organa; boni (laterolateralni) s ., koji slui za stvaranje bonih (laterolateralnih) anastomoza izmeu upljih organa trbune duplje. Anastomoza automatskim ureajem za ivenje isto je tako pouzdana kao i kod ivenja rukom, a mnogo bre se postav-lja i izvodi, pa ovakvi ureaji ulaze u sve veu upotrebu u hirurgiji.

STARAKI EKCEM

(engl. eczema senilis), vulgarni ekcem na starakoj koi, a javlja se posle 60. godine ivota, na razliitim regijama koe usled slabe prokrvljenosti i suvoe koe.

STARENJE
(engl. aging), proces smanjenja svih funkcija organa kome doprinosi nekoliko mehanizama: nakupljanje toksinih metabolita, peroksidacija lipida, modifikacija proteina, umanjena i oteana popravka modifikacija DNA koje se dogaaju spontano i neprekidno sa uestalou 10.000 dnevno po eliji. Ispituje se i uticaj genske kontrole na proces stare-nja .

STARENJE POPULACIJE
(engl. aiging of the population), demografski pojam koji oznaava porast broja starih osoba u populaciji tokom vremena. To nije uvek rezultat poveanja oekivanog trajanja ivota. Glavni uzrok starenja populacije je sniavanje stope raanja: kada natalitet opada, a ne raste stopa smrtnosti starijih uzrasnih grupa, proporcija starijih osoba u populaciji se poveava.

STARLINGOVE SILE
(engl. Starling forces ), hidrostatski i onkotski pritisak su sile koje vode tenost iz lumena kapilara u meuelijski prostor, npr. vode tenost iz lumena glomerularnih kapilara, preko filtracione barijere (v. glomerularnu membranu) u Bowmanovu kapsulu. Mehanizam je nastajanja ultrafiltrata.

STATIKA SCINTIGRAFSKA SLIKA


(engl. static scintigraphy), planarna slika ispitivanog organa dobijena gama kamerom, predodreenog vremenskog trajanja ili predodreenog broja impulsa. Statika scintigrafska slika se generie izvestan period vremena nakon aplikacije radioobeleivaa pacijentu, koji je dovoljan da doe do njegove ravnotee u ispitivanom organu. Koristi se za praenje prostorne raspodele primenjenog radio-obeleivaa. Zbog smanjenja kontrasta i oset-ljivosti tehnike, ovi snimci se najee dobijaju u vie poloaja. Tako se statika scintigrafija jetre standardno radi u tri poloaja (AP, PA, LLT), statika scintigrafija plua u 4 do 6 poloaja (AP, RAO, RLT, PA, LAO, LLT). U poslednje vreme radi praenja prostorne raspodele radiofarmaka gde je to god mogue koristi se SPECT tehnika, zbog boljeg kontrasta na slikama i time vee dijagnostike mogunosti.

STATIKI ELEKTRICITET
(engl. static electricity), elektricitet u stanju mirovanja. Predstavlja opasnost u operacionoj sali, jer njegova varnica moe da zapali eksplozivne meavine nekih anestetika, naroito ciklopropana.

STATINI
(engl. statins), nova grupa hipolipidemika: atorvastatin, cerivastatin, fluvastatin, lovastatin, simvastatin i dr. Inhibiraju enzim HMG CoA reduktazu i smanjuju sintezu holesterola u jetri. Kod

bolesnika sa hiperholesterolemijom sniavaju najvie nivoe LDL-holesterola u plazmi. Smanjuju kardiovaskularni rizik i mortalitet. Koriste se za leenje hiperholesterolemija i sekundarnu prevenciju kardiovaskularnog rizika. Neeljena dejstva su retka oteenja jetre i miia, zbog ega treba pratiti enzime transaminaze i kreatin fosfokinazu u plazmi tokom prve godine leenja.

STATISTIKA HIPOTEZA
(engl. statistical hypothesis), pretpostavka o parametrima ili obliku raspodele ispitivane populacije; ili optije, pretpostavka o sluajnom mehanizmu koji je generisao opservacije. Nulta h. , hipoteza koja se testira sa ciljem da bude odbaena jer sadri pretpostavku koja je po miljenju istraivaa pogrena; tvrdi da je prouavana pojava rezultat sluajnih zbivanja pa se zbog toga ne moe smatrati znaajnom. Odbacivanjem inae tane nulte hipoteze ini se greka koja se naziva grekom prve (I) vrste (a-greka), radna h. (alternativna h.), hipoteza kojom istraiva objanjava nastanak ispitivane pojave uticajem konkretnog faktora pa se on smatra njenim uzrokom; postavlja se sa ciljem da bude prihvaena, jer sadri pretpostavku koja je po miljenju istraivaa tana; svaka dopustiva hipoteza koja se razmatra kao alternativa onoj koja se testira; dvostrana alternativna h. , alternativa nultoj hipotezi koja ima raspon moguih vrednosti simetrino rasporeenih oko nulte vrednosti; jednostrana alternativna h. , alternativa nultoj hipotezi iji je skup moguih vrednosti sa jedne strane nulte vrednosti.

STATISTIKA SERIJA
(engl. statistical series), brojani podaci u redovima i kolonama tabele koji ine nizove istovrsnih statistikih veliina koje pripadaju jednoj statistikoj masi. Takvi nizovi se nazivaju statistike serije, a pojedinane veliine koje sainjavaju seriju nazivaju se lanovi serije. Ako se u nizu svaki lan javlja samo jedanput, tj. ako niz sadri negrupisane podatke, onda je to prosta ili jednostavna serija. Ali, ako se u nizu kvantitativnih statistikih podataka lanovi serije javljaju dva ili vie puta, odnosno ako niz sadri grupisane numerike podatke, onda se takva statistika serija naziva distribucijom frekvencija. Serije se formiraju na osnovu podataka o obelejima statistikih jedinica. Karakteristike statistikih jedinica o kojima se podaci prikupljaju nazivaju se obeleja, koja mogu biti kvalitativna ili atributivna i kvantitativna ili numerika. Pored atributivnih i numerikih serija, one se dele i prema tome kakvu osobinu statistike mase pokazuju. Prema ovom kriterijumu, postoje serije strukture (sastav populacije prema nekom obeleju), geografske serije (distribucija statistikog skupa u prostoru) i vremenske serije (varijacija statistikog skupa u vremenu).

STATISTIKA ZNAAJNOST
(engl. statistical significance), u testiranju statistikih hipoteza, unapred zaraunata maksimalno dozvoljena greka u zakljuivanju. Minimalni nivo znaajnosti u medicinskim istraivanjima definisan je odnosom verovatnoe sigurnosti od 0,95 (95%) i verovatnoe greke tj. rizika od 0,05 (5%), ime se obezbeuje znaajnost statistikog zakljuivanja. Drugi, konvencijom utvren granini nivo znaaj-nosti definisan je odnosom verovatnoe si-gurnosti od 0,99 (99%) i verovatnoe gree odnosno rizika od 0,01 (1%). Ovaj granini nivo znaajnosti obezbeuje visoku znaaj-nost statistikog zakljuka. Zadavanjem ma-njeg praga znaajnosti umanjuje se rizik pogrenog odbacivanja nulte hipoteze, ali istovremeno poveava rizik da se pogrei tako to se nee odbaciti

kada ona nije tana. Napomena: 5% ili 1% znai rezultat koji se desi 5 puta, odnosno 1 u 100 merenja.

STATISTIKI TEST
(engl. statistical test), procedura koja omoguava da se na osnovu opservacija realizovanog uzorka donese odluka o tome da li da se hipoteza odbaci ili ne. Mnogi testovi zahtevaju da opservacije budu nezavisne, kao kod sluajnog uzorka sa po-navljanjem. Veina statistikih testova se izvodi uz pomo test statistike, funkcije opservacija uzorka. Na osnovu vrednosti test statistike, prema tome da li pripada kritinoj oblasti ili ne, donosi se odluka o odbacivanju ili ne nulte hipoteze. Dvostrani t. (engl. two- -tailed t.), test u kome alternativna hipoteza specificira devijaciju od nulte hipoteze u oba smera. Kritina oblast se nalazi na oba kraja raspodele test statistike; jednostrani t. (engl. one-tailed t.), test u kome je alternativna hipoteza specificirana kao razlika samo u jednom smeru. Kritina oblast se nalazi na jednom kraju raspodele test statistike; neparametarski t. , ne zavisi od raspodele populacije iz koje je izvuen uzorak. Metodi su manje efikasni i precizni od odgovarajuih parametarskih procedura.

STATISTIKA
(engl. statistics), 1. numeriki podaci koji se odnose na lanove agregata (na sve jedinice nekog skupa); 2. nauka o prikup-ljanju, saimanju, analizi i intrepretaciji tak-vih podataka. Deskriptivna s. se bavi sai-manjem i prezentacijom podataka; induktivna ili inferencijalna s. ima cilj da se na osnovu istraivanja sprovedenog na uzorku iz populacije, donesu zakljuci koji se odnose na celu populaciju za ija smo svojstva zainteresovani. Zakljuivanje je induktivno sa preciznim tvrenjima u terminima verovatnoe o stepenu neodreenosti donesenih zakljuaka. Poznavanje statistike omoguava i praenje strune i naune literature gde su rezultati prikazani razliitim statistikim pokazateljima korienjem odgovarajuih statistikih metoda.; 3. vrednost izraunata na osnovu opservacija uzorka, esto ocena nekog parametra populacije kao to je aritmetika sredina, proporcija, standardna devijacija; funkcija vrednosti uzoraka.

STAZA
(engl. stasis), prestanak protoka krvi kroz krvne sudove (hemostaza) ili limfe kroz limfne sudove (limfostaza).

STAZNI DERMATITIS
(engl. stasis dermatitis), hronina upala koe, obino potkolenica, kod osoba sa hroninim venskim zastojem. Karakterie se tamnijom prebojenou, atrofijom i deliminom sklerozom koe.

STEARINSKA KISELINA
(engl. stearic acid), CH3(CH2)16COOH, zasiena masna kiselina, koja je iroko zastupljena u ivoti-njskim i biljnim mastima.

STEATOREJA
(engl. steatorrhea), poveanje koliine masti u stolici. Gubitak masti se mo-e utvrditi pregledom stolice koja se sakuplja u toku 24h. Steatoreja je znak smanjene pro-bave i apsorpcije masti (v. pankreatina dijareja).

STEENI SINDROM IMUNE DEFICIJENCIJE, AIDS


(engl. acquired immune deficiency syndrome ), nastaje kao posledica infekcije organizma virusom imune deficijencije oveka (human immunodeficiency virus - - HIV), koji razara limfocite to izaziva izrazito smanjenje imunog odgovora organizma. Bolest se najee prenosi seksualnim putem (homoili heteroseksualno), a moe se preneti i putem transfuzije zaraene krvi i od zara-ene majke na plod. Kada se neka osoba zara-zi ovim virusom, u njenoj krvi pojave se spe-cifina antitela, pa se kae da je ta osoba HIV pozitivna. Posle razliito dugog vremena jav-ljaju se klinike manifestacije AIDS-a. Naj-ee manifestacije ove bolesti izraene su kao posledica raznih infekcija (zaraza) organizma, a esta je i pojava zloudnog tumora zvanog Kaposi sarkom. Za sada, naalost, ovo je neizleiva bolest.

STEENO
(engl. acquired), u potomstvu pojava osobina roditelja koje su posledica delovanja faktora sredine, a ne genetikih faktora.

STEINBROCKEROV ANATOMSKI STA-DIJUM


(engl. Steinbrockers anatomic stage ), radioloki kriterijumi za procenu stepena oteenja zglobova u reumatoidnom artritisu. Postoje etiri stadijuma radiolokih promena: I - periartikularni otok mekih tkiva i blaga osteoporoza zglobnih okrajaka kostiju; II - suenje zglobnog prostora i pojava supkortikalnih cista ili manjih erozija zglobnih povrina kostiju; III - izraene erozivne pro-mene i subluksacije zglobova, najee MCP i MTP; IV - ankiloza zglobova, najee ruja i doruja.

STEINBROCKEROVA FUNKCIONALNA KLASA


(engl. Steinbrockers functional class ), podela bolesnika sa reumatoidnim artritisom na klase, na osnovu funkcijske sposobnosti. Bolesnici su svrstani u etiri klase: I klasa - potpuna funkcijska sposobnost, II klasa - obavljanje svakodnevnih aktivnosti sa tekoom, uz ogranienje radne sposobnosti, III klasa - sve aktivnosti ograni-ene su, osim samozbrinjavanja, veoma je smanjena radna sposobnost pa postoji ogra-nienje u obavljanju profesionalne aktivnosti, IV klasa - sve aktivnosti, ukljuujui i sva-kodnevne, su ograniene i postoji radna nesposobnost uz zavisnost od tue nege i pomoi.

STEIN-LEVENTHAL SINDROM
, sindrom policistinih jajnika, skup simptoma udru-enih sa prisustvom mnogobrojnih cistinih i

drugih strukturnih promena na oba jajnika. U osnovi ovog sindroma stoji poremeaj u endokrinoj osovini centralnog nervnog sistema (hipotalamus-hipofiza-jajnik), zbog ega je poremeen odnos nivoa odreenih hormona. Usled ovih promena javlja se veliki broj simptoma od kojih je najei poremeaj menstrualnog ciklusa bez sazrevanja jajne elije to rezultira neplodnou, pojaanoj maljavosti i gojaznou. Terapija je danas prvenstveno medikamentozna-hormonska.

STELATUM GANGLION BLOKADA


(engl. stellate ganglion blocks), najnii od tri cervikalna parna simpatika gangliona, nastao najee fuzijom donjeg cervikalnog i prvog torakalnog gangliona, kroz koji prolaze sva simpatika vlakna za glavu i gornje ekstremitete. Lokalizovan je sa prednje strane vrata prvoga rebra i pozadi vertebralne arterije u visini izmeu C7 i Th1. Njegova blokada se vri najee prednjim pristupom u visini transferzalnog nastavka C6 (tuberculum Cha-ussignac). Indikacije za njegovu blokadu (neurolizu) su terapija kompleksnih regionalnih bolnih sindroma glave i ruku. Kliniki efekt blokade manifestuje se nastankom Horne-rovog sindroma i povienom temperaturom koe ruke, sa venskom vazodilatacijom.

STENOPIJA
(engl. pin hole test), ispitivanje vidne otrine kroz stenopijski otvor. To su, u stvari, naoari sa neprovidnom membranom i rupicom u sredini, bez korekcionih soiva. One proputaju samo centralni uzani snop svetlosnih zraka, to omoguava otriji vid, jer se na taj nain eliminiu refrakcione anomalije ronjae.

STENOZA
(engl. stenosis), kontrakcija kanala ili ua.

STENOZA KAROTIDNE ARTERIJE


(engl. carotid artherial stenosis ), suenje velikog krvnog suda vrata. Stenoza je aterosklero-tinog porekla i moe biti razliitog stepena. U zavisnosti od stepena suenja javljaju se razliite smetnje. Pri izraenijoj stenozi mogu se javiti jednostrani gubitak vida, omaglice, nesvestice i prolazna slabost ili utrnulost jedne polovine tela. Ukoliko je ateromatozna ploa neravna i egzulcerisana moe se otkinuti deli (v. embolus) i zapuiti krvni sud mozga i tako dovesti do neprokrvljenosti jednog dela mozga (infarkt mozga).

STENOZA PILORUSA
(engl. pyloric stenosis), suenje lumena izlaznog dela eluca u duodenum (pilorus). Moe biti uroeno i steeno. Uroeno je obino posledica hiper-trofije miinih slojeva zida. Steeno se javlja zbog dugotrajnog ira u poetnom delu dva-naestopalanog creva ili malignog procesa u samom pilorusu ili zavrnom delu antruma. Glavni simptom ovog oboljenja je povra-anje, koje kod uroene stenoze moe biti u jakom mlazu.

STENOZIRAJUI TENOVAGINITIS
(engl. stenosing tenovaginitis), zapaljenje omotaa tetive sa bujanjem vezivnog tkiva, sklerozom i stenozom tetivnog omotaa to dovodi do oteanog, ogranienog ili onemoguenog kli-zanja tetive du omotaa. esto je praeno stvaranjem vora na tetivi.

STENT
(engl. stent, endoprosthesis ), oja-anje, potpora; ureaj od razliitog materijala specifine konstrukcije (plastini, metalni, solidan, upalj), koji se hirurki postavlja ili implantira u organ (engl. stenting, implantation) u svrhu: a. ojaavanja tkivne strukture ili zarastanja organa (ice i klinovi za odravanje poloaja i zarastanja kostiju, aloplastini materijal za pokrivanje defekata prednjeg trbunog zida, sonde za uretere, konac za semevod i sl.); b. materijal u obliku uplje cevi razliite strukture i konstrukcije, koji se ubacuje u lumen organa u cilju odravanja prolaznosti i funkcije organa, najee u cilju palijacije, npr.: endoproteza jednjaka koja omoguuje gutanje kod karcinoma jednjaka, endoproteza unih puteva kod maligne opstruktivne utice, endoproteza uretera radi odravanja protoka mokrae, endoproteza krvnog suda (npr. aorte) u cilju trajnog omoguavanja krvotoka, privremena endoluminalna proteza koja tokom operacije (npr. na karotidnom sudu) omoguuje perfuziju mozga i sl. Pasivni stent, samoirea (self expanding) je endoproteza koja ima mogunost ekspanzije i due odrava lumen prolaznim, to je veoma pogodno kod malignih oboljenja.

STEP-DOWN
TERAPIJA ( engl. step- -down therapy), kombinovana terapija re-umatoidnog artritisa, koja se sprovodi istovremenom primenom vie razliitih bolesti modi-fikujuih lekova. Time se po postizanju remi-sije postepeno ukida jedan po jedan lek po-evi od najagresivnijeg u toj kombinaciji.

STEPEN
(engl. degree ), jedinica za ugao u ravni (ili prostoru). Jedan stepen jednak je devedesetom delu pravog ugla. Stepen se obeleava kruiem iznad broja (primer 45o).

STEPEN UHRANJENOSTI
(engl. nutritional status), parametar koji slui za kvalifikaciju odstupanja stanja uhranjenosti od normale, najee za antropometrijske karakteristike. Na taj nain se dobija klasifikacija uhranjenosti od ekstremne pothranjenosti do patoloke gojaznosti. Najee korien indeks u te svrhe je Indeks telesne mase (ITM) izra-unat iz odnosa telesne teine (kg) i kvadrata telesne visine (m), a arbitrarno je prihvaena sledea podela: ITM do 19 - pothranjenost; od 20 do 24,9 - normalna uhranjenost; (nulti stepen uhranjenosti); od 25 do 29,9 - ume-reno gojazni ili I stepen gojaznosti; od 30 do 39,9 - gojazni (II stepen ) i preko 40 su patoloki gojazni (III stepen). Najmanja smrtnost je otkrivena za interval ITM od 21,66 do 23,83, raunajui za odraslu populaciju. Stepen uhranjenosti

kod dece odreuje se na drugi nain, uz korienje percentilne raspo-dele antropometrijskih parametara, prema po-lu i uzrastu.

STEREO
(engl. stereo), koji je reljefan, dubinski.

STEREOCILIJA
(engl. stereocilia, lat. stereocilium ), vitak, nepokretan, mikrovilozan produetak, koji se prua od apikalne povrine.

STEREOGRAM,
ima tri dimenzije i prua iroke mogunosti za uporeivanje statisti-kih podataka. Meutim, razumevanje odnosa prikazanih u tri dimenzije je komplikovano. Zato se stereogram retko koristi.

STEREOHEMIJA
(engl. stereochemistry), poddisciplina organske hemije koja se bavi prouavanjem trodimenzionalne strukture i konfiguracije molekula. Bavi se i stereo-izomerima, jedinjenjima identine hemijske strukture, koji se razlikuju u organizaciji ato-ma ili grupa u prostoru. Stereoizomeri se dele na dve velike klase - enantiomere i dijastereomere.

STEREOPSIJA
(engl. stereopsis ), dubinski, reljefni, trodimenzionalni vid; najsavreniji oblik binokularnog vida, u kome ivotne potrebe uslovljavaju lano razlikovanje udaljenosti predmeta. Poiva na refleksu fuzije (stapanja), gde se blago nekorespondentne take fuzioniu. Na toj disociranosti postie se utisak dubine posmatranih predmeta.

STEREOTAKSIKA OPERACIJA
(engl. stereotactic surgery ), precizna metoda za ci-ljanu destrukciju ili inaktivaciju dubokih modanih struktura, ija se lokalizacija odre-uje pomou trodimenzionalnih koordinata. Izvodi se pomou stereotaksike aparature i primenjuje u leenju nevoljnih pokreta, epilepsije, bolnih stanja kao i za biopsiju tumora i drugih lezija u mozgu.

STEREOTAKSIJA
(engl. stereotaxy), v. stereotaksika operacija.

STERILIZACIJA

(engl. sterilization), 1. kompletno unitavanje, destrukcija ili eliminisanje svih ivih mikroorganizama upotrebljavajui (suvu ili vlanu) toplotu, hemijske agense (etilen oksid, formaldehid, alkohol), zraenje (ultravioletni i katodni zraci) ili mehanike metode (filtracija); 2. izvesna procedura kojom se jedna individua ini nesposobnom za reprodukciju, kao to je kastracija, vazektomija, salpingotomija. Eugenina s. , proces selekcije osoba nepodobnih za reprodukciju potomstva jer bi potomci moda bili nepo-eljni kao tipovi, ili zato to roditelji nisu u stanju da odgovorno odgajaju decu. Deli-mina, s. sa prekidima , destrukcija mikrobioloke vitalnosti primenom odgovarajue procedure u intervalima da bi se sporama dozvolilo razvie u vegetativnu formu koju je mnogo lake unititi.

STERILNO
(engl. sterile), 1. nesposobno da proizvede potomke, jalovo; 2. aseptino, ne sadri mikroorganizme.

STERKOBILIN
(engl. stercobilin ), uni pigment koji se formira oksidacijom sterkobilinogena na vazduhu, koji nastaje redukcijom bilirubina. Ovaj pigment daje karakte-ristinu boju stolici i verovatno urinu.

STERKOBILINOGEN
(engl. stercobilinogen ), metabolit bilirubina i prekurzor sterkobilina koji se formira redukcijom urobilinogena.

STERKORALAN
(engl. stercoral), koji sadri ili je u celini od fecesa.

STERNALAN
(engl. sternal, lat. sternalis), grudni, koji se odnosi na grudni ko ili mu pripada.

STERNALNA PUNKCIJA
(engl. sternal puncture ), dijagnostika intervencija u kojoj se specijalna igla uvodi u sr sternuma i iz nje aspirira uzorak za pregled. Razmaz se boji i gleda pod mikroskopom.

STERNOTOMIJA
(engl. sternotomy), otvaranje grudnog koa preko grudne kosti (sternuma), obino medijalno. Najei je pristup kardiohirurkim zahvatima, tumorima prednjeg medijastinuma i kombinovanim zahvatima na pluima i medijastinumu. Transverzalna sternotomija sa prednjim torakotomija najpogodniji je pristup bilateralnoj transplantaciji plua.

STERNUM
(engl. breast bone, lat. sternum), grudna kost. Neparna, pljosnata kost grudnog koa koja gradi sredinji deo njegovog prednjeg zida. Spaja se sa kljunom kosti i hrskavicama prvih sedam rebara. Sastoji se od tri dela: gornjeg ili ruice (manubrijum ster-ni), srednjeg ili tela (korpus sterni) i donjeg dela ili manog nastavka (v. procesus ksifoideus).

STERNUTACIJA
(engl. sneezing), kijanje, refleks kojim se uklanjaju iritirajue materije iz nosnih upljina. Aferentni impulsi se prenose V kranijalnim ivcem do produene modine gde je centar refleksa; poinje dubokim inspirijumom posle koga sledi forsiran ekspirijum pa se kroz otvoren glotis vazduh snano izbacuje kroz nos i usta.

STEROID
(engl. steroid ), koji ima steroidno jezgro koje sainjavaju tri estolana i jedan ciklopentanofenantrenski prsten. Od prirodnih supstanci, steroidnu strukturu imaju: seksualni hormoni (androgeni i estrogeni), hormoni kore nadbubrene lezde (kortikosteroidi), progesteron, une soli i steroli.

STEROID-21-MONOOKSIGENAZA
(engl. steroid-21-monooxygenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza steroid, vodonik-peroksid: kiseonik oksidoreduktaza (hidroksilirajua), EC 1.14.99.10) koji katalizuje reakciju steroid + vodonik donor (H2) + O2 = 21- -hidrosteroid + vodonik donor + H2O. Ovaj enzimski sistem takoe ukljuuje citohrom P450 i flavoprotein. Genetska deficijencija ovog enzima je najei uzrok adrenogenitalnog sindroma koji karakteriu nedostatak kortizola i poveanje 17-ketogenih steroida u urinu i to naroito pregnantriola.

STEROIDNI LEKOVI
(engl. steroid drugs), lekovi koji imaju steroidnu strukturu.

STEROL
(engl. sterol ), steroid sa dugim (8 - -10 ugljenika) alifatinim bonim lancem na poloaju 17 i sa najmanje jednom alkoholnom hidroksilnom grupom, obino na poloaju 3. Po rastvorljivosti su slini lipidima. Primeri sterola su holesterol i ergosterol.

STETOSKOP
(engl. stethoscope), instrument za sluanje zvukova koji dolaze iz tela, kao to su oni iz srca i plua. Prost stetoskop se obino sastoji od senzora u obliku membrane ili u vidu otvorenog zvona (koji se

stavlja na telo), spojenog sa gumenim ili plastinim crevom koje se rava na dva kraka u obliku pogodnom za stavljanje u ui ispitivaa. Komplikovaniji ureaji imaju elektronski pojaivaki sistem koji pomae pri dijagnostici.

STEVENS-JOHNSONOV SINDROM
(engl. Stevens-Johnsonov syndrome ), teak oblik preosetljivosti na lekove (tip III preosetlji-vosti), koji karakteriu erythema multiforme, artritis, nefritis, poremeaji centralnog nerv-nog sistema i miokarditis. Albert M. Ste-vens, 1884 - 1935, i Frank C. Johnson, 1894 - 1934, amer. pedijatri. esto je udruen sa te-rapijom sulfonamidima.

STH - HORMON RASTA


, somatotropni hormon, polipeptid molekulske teine oko 20.000 daltona. Proizvode ga somatotropi adenohipofize. Posebno snano dejstvo ima na hrskavine elije epifizne ploe, koje svojim deobama omoguavaju rast kosti, a time i celog organizma. Luenje hormona rasta kontrolie se STH-rilizing faktorom iz hipotalamusa i somatostatinom.

STICKLEROV SINDROM
(engl. Stickler syndrome ), hereditaran sindrom po tipu autosomno dominantnog nasleivanja. Karakteriu ga: depresija nazalnog grebena i epikantalnih prevoja, hipoplazija srednjeg dela lica ili donje vilice, rascep nepca, Pierre Robinov sindrom, gluvoa, miopija, ablacija retine i/ili katarakta, hipotonija hiperekstenzivnost zglobova, iroki zglobovi, bolovi u zglobu koji simulira juvenilni reumatiodni artritis, subluksacija kukova, spondiloepifizealna displazija. Klinike manifestacije mogu pokazati znaajne varijacije u intenzitetu simptoma obuhvaenih organa. Nazvan je jo i artrooftalmopatija.

STIDNA PUKOTINA
(engl. cleft, lat. rima), v. rima pudendi.

STIDNICA
(engl. vulva, lat. vulva, pudendum femininum), v. pudendum femininum, v. vulva.

STIFF MAN SINDROM,


v. sindrom ukruenog oveka.

STIGMA
(engl. stigma, lat. macula pellucida), mala ograniena povrina na preovulatornom folikulu. Cirkulacija krvi u stigmi poinje da opada 30 minuta pre ovulacije. Ova hemostaza izaziva

diskontinuitet germinalnog epitela, jako istanjivanje stratuma granulozuma i tunike albuginee. Pet minuta pre ovulacije pretvara se u bradaviastu kupu na povrini folikula.

STILBESTROL
(engl. stilboestrol ), sintetski estrogen koji se koristi u terapiji simptoma koji prate menopauzu, menstrualnih pore-meaja, u terapiji karcinoma prostate i dojke i za supresiju laktacije. Daje se oralno ili putem injekcije. Neeljeni efekti su kao kod ostalih sintetskih estrogena.

STILLOVA BOLEST
(engl. Stills disease), trijas simptoma: poliartritis, uveanje slezine - - splenomegalija i uveanje limfnih lezda - - limfadenopatija. Ranije, bolest je oznaila juvenilni reumatoidni artritis, dok danas predstavlja samo njegov deo.

STILLOVA BOLEST ODRASLIH


(engl. adult Stills disease), pojava Stillove bolesti kod osoba starijih od 16 godina.

STIMULACIJA
(engl. stimulation), pojava suprotna interferenciji virusa. Nastaje pove-ana produkcija jednog virusa kao posledica istovremene infekcije drugim virusom.

STIMULUS
(engl. stimulus), dra; 1. promena u spoljanjoj ili unutranjoj sredini organizma koju mogu detektovati specifini receptori i koja dovodi do adekvatnog odgovora. Stimulusi po prirodi mogu biti: mehaniki, hemijski, termiki, elektrini; 2. faktor koji dovodi do poveanja neke funkcije ili metabolikog procesa. Adekvatni s . ( engl. s. adequate), specifina forma energije koja deluje na odreeni, osetljivi receptor i dovodi do karakteristine reakcije; liminalni s. (engl. liminal s.), pragovni s; maksimalni s . (maximal s.), s. iji je intenzitet dovoljan da izazove odgovor maksimalne amplitude; pragovni s. (engl. treshold s. ), s. iji je intenzitet dovoljan da izazove odgovor; s. koji je sposoban da depolarie membranu do praga okidanja; subliminalni s . (engl. subliminal s.), subpragovni s.; subpragovni s. (engl. subtreshold s. ), s. iji intenzitet nije dovoljan da izazove odgovor; koji depolarie membranu ispod praga dovodei do pojave subpragovnih ili elektrotonikih potencijala; supraliminalni s. (supraliminal s.), suprapragovni s.; supramaksimalni s. (supramaximal s.), s. iji je intenzitet vei od maksimalnog; u elektrodijagnostikim studijama se koristi da bi se utvrdilo da li je izazvani potencijal dostigao svoju maksimalnu amplitudu; suprapragovni s. (engl. supratreshold s. ), s. iji je intenzitet vei od pragovnog s.; koji depolarie membranu iznad praga okidanja.

ST. LUIS GROZNICA

(engl. St. Louis encephalitis), infektivna bolest uzrokovana arbo virusom, a javlja se u nekim podrujima Se-verne, Srednje i June Amerike. Prenosioci virusa na oveka su komarci roda Culex. Najee protie kao akutna teka bolest sa jakom groznicom i lii na grip. Meutim, esto se komplikuje meningitisom i encefalitisom (zapaljenje mozga). Tada je karakteriu visoka temperatura, glavobolja, groznica, ukoen vrat, podrhtavanja miia, napadi miinih greva (konvulzije), a u teim slua-jevima poremeaji svesti i smetnje vitalnih funkcija. Smrtnost se kree od 25 do 50 %, a kod 25 % osoba koje su se oporavile mogu zaostati posledice u vidu paraliza, govornih smetnji i smetnji senzibiliteta.

STOKES-ADAMSOVI NAPADI
(engl. Stokes Adams syndrome ), napadi gubitka svesti nekada praeni ritminim grevima i trzajima muskulature zbog nedostatka kiseo-nika u mozgu, kao posledica privremenog prekida krvotoka. Prekid moe biti prouzro-kovan pretkomorsko-komorskim blokom tre-eg stepena, sporim pretkomorsko-komor-skim blokom drugog stepena, dugom pauzom izmeu dva srana udara, zbog sinoatrijalnog bloka (blok izmeu sinusnog vora i pret-komora). Javlja se i kod potpunog prestanka rada srca, treperenja komora. Elektrokardiogram nainjen za vreme napada otkriva uzrok. Elektrokardiogram van napada moe biti normalan.

STOMA
(engl. stoma), 1. majuan otvor, prorez na slobodnoj povrini; 2. otvor izveden na trbunom zidu u vidu kolostome, ileostome i sl.; 3. otvor izmeu dva dela creva radi njihove anostomoze.

STOMATITIS
(engl. stomatitis), inflamatorno oboljenje sluzokoe usne duplje koje moe da obuhvati sluzokou obraza i usana, nepca, jezika, poda usne duplje i gingive. ivin s ., stomatitis nastao akutnim ili hroninim trovanjem ivom; tipian po nekrotinim i ulceroznim lezijama i diskoloracijama slinim olovnoj liniji na gingivi, jakom metalnom ukusu u ustima, uestalom disanju, osetljivim desnima, obilnoj salivaciji, lokalnoj infekciji, gubitku zuba i nekrozi alveolarnog nastavka; neonatalni monilijalni s., obino subklinika forma kandidijaze (monilijaze) usne sluzokoe, uz prisustvo candidae albicans u ustima novoroenadi. Ona moe postati virulentna kod obolele dece pod razliitim uslovima, kao to je uzimanje antibiotika, na koje je kandida neosetljiva; aftozni s., rekurentni aftozni stomatitis; alergijski s ., nastao izlaganjem nekom alergenu; ispoljava se kao manifestacija nekog alergijskog sta-nja; angularni s ., povrne lezije i fisure na uglu ustiju; moe se pojaviti kao posledica avitaminoze B, pelagre, dubokog preklopa vilica. Naziva se jo i intertrigo labialis; arsenski s ., nastao hroninim trovanjem arsenom; karakterie ga suva, crvena i bolna sluzokoa, njene ulceracije, purpure, pone-kad i klaenje zuba; bizmutski s ., nastao trovanjem bizmutom, karakteristian po tankoj plavo-beloj liniji na ivici gingive (bizmutska linija), pigmentaciji bukalne sluzokoe, belom jeziku, metalnom ukusu, oseaju peenja na sluzokoi usta. Naziva se jo i bizmutski gingivitis, odnosno stomatitis, bizmutska pigmentacija; fuzospirohetalni s ., ulceronekrozni gingivostomatitis; gangre-nozni s ., noma; gonokokni s ., gonorealni stomatitis; gonorealni s ., relativno retka forma gonoree usne duplje, najee prenesena orogenitalnim kontaktom, karakteristina po linearnoj ili povrinskoj erupciji vezanoj za prisustvo intracelularnih i

ekstracelularnih neutrofila; simptomi su crvenilo, svrab i arenje oralne sluzokoe; salivacija moe da bude smanjena; herpetini s. , herpes simpleks obuhvata usnice i usnu sluzokou; osnovna forma se javlja kod dece i mlaih odraslih i karakterie se povienom tempera-turom, prenadraljivou, glavoboljom, tekoama u gutanju, regionalnom limfopatijom, gingivitisom, pojavljivanjem ukastih vezikula na usnama i u manjem obimu na jeziku, obraznoj sluzokoi, nepcu, farinksu i krajnicima; posle prskanja vezikule formiraju se ragade, bolne ulcere, pokrivene sivim membranama, opkoljene eritematoznim prs-tenovima koji se zaceljuju za 7-14 dana; kod rekurentne ili sekundarne forme koja je u stvari blai oblik primarne infekcije lezije su sline onima vienim kod primarne infekcije; ona se javlja kod odraslih i esto je povezana sa iscrpljenou, trudnoom, emocionalnim problemima, izloenou ultravioletnim zra-cima i uopteno govorei sa smanjenom otpornou tela; hronini nekrotini s. , mukozni nekrotini rekurentni periadenitis; kataralni s ., prolazna inflamacija usne sluzokoe, ponekad samo na gingivi, povezana sa eritemom, otokom i ponekad deskvamacijom epitela; smatra se da je posledica promene bakterijske oralne flore; medikamentozni s ., nastaje kao alergijska reakcija na lekove unete oralno, preko koe ili sluzokoe ili potkonom injekcijom; simptomi su slini onima vienim kod stomatitisa izazvanog dejstvom raznih otrova, ukljuujui vezikule, erozije, ulcere, eritem, purpure, angioedeme, oseaj peckanja i svraba. Neki lekovi mogu izazvati pojavu Quinkeovog edema, otoka jezika, respiratornu opstrukciju, anafilaktiki ok i smrt; olovni s ., nastao trovanjem olovom; manifestuje se plavo-crnom linijom du slobodne linije gingive (olovna linija), pigmentacijom mukozne membrane na kontaktnoj liniji sa zubima, metalnim oseajem u ustima, obilnom salivacijom, otokom pljuvanih lezda; Plaut- -Vincentov s . je putridni stomatitis, odnosno akutni nekrotizirajui gingivitis; protezni s ., generalizovana inflamacija usne sluzokoe ponekad kod pacijenata opserviranih novim ili starim, neodgovarajuim protetikim i drugim nadoknadama, karakteristina po crvenoj, oteenoj i bolnoj sluznici u kontaktu sa protezom; otar oseaj peenja, multipna ostrva hiperemije i superinfekcije candidom albicans mogu da budu pratee pojave; uremini s. je oralna manifestacija uremije, tipina po azoteminom vonju u izdisaju, eritemu, eksudacijama, ulceracijama, pseudo-membranoznim formacijama i oseajem peckanja. Naziva se i nefritini gingivitis i uremini gingivitis; s. nastao trovanjem leko-vima (venenata) je alergino stanje oralne sluzokoe nastalo kontaktom sa supstancama na koje je pacijent preosetljiv, senzibiliziran, ukljuujui i kozmetika sredstva, pastu za zube, zubni materijal i lekove uzete lokalno; inflamacija i otok sluznice, koja postaje sjajna i glatka sa svrabom kao glavnim simptomom. Neki lekovi mogu izazvati anafilak-tiki ok, Quinckeov edem, otok jezika, respiratornu opstrukciju i smrt. Naziva se jo i kontaktni stomatitis.

STOMATODINIJA
(engl. stomatodynia), sindrom bolnih usta; oseaj bola na sluzokoi usta.

STOMATOLOG
(engl. stomatologist), specijalista stomatologije; osoba koja je kvalifikovana za prevenciju, dijagnostiku i leenje oboljenja, povreda i razvojnih nepravilnosti usta i zuba.

STOMATOLOGIJA
(engl. stomatology), grana medicine koja se bavi istraivanjem, spreavanjem, dijagnostikom,

terapijom i rehabilitacijom bolesti, povreda i nepravilnosti razvoja orofacijalnog podruja.

STOMATOLOKA PROTETIKA
, deo sto-matologije koji izuava i sprovodi mere rehabilitacije delimino ili potpuno bezubog organa za vakanje razliitim protetskim nadoknadam.

STOMATOLOKI FAKULTET,
visokoobrazovna ustanova koja se bavi edukacijom stomatolokih kadrova, naunoistraivakim radom i obezbeuje vrhunske usluge u oblasti stomatoloke zdravstvene delatnosti.

STOMATOPIROZA
(engl. stomatopyrosis), oseaj arenja i peckanja na sluzokoi usta.

STOMATOPLASTIKA
(engl. stomatoplasty), plastina nadoknada defekata ili rekonstrukcija usta.

-STOMIJA
(engl. -stomy), sufiks koji oznaava otvaranje organa ije se ime dodaje sufiksu tj. izvoenje otvora izmeu unutranjih upljih organa: a . na spoljnjem telesnom zidu i koi, u cilju derivacije sadraja ili omoguavanja funkcije dotinog organa (traheostomija - bronha, gastrostomija - eluca, enterostomija - tankog creva, kolostomija - debelog creva, nefrostomija - bubrega, cistostomija - mokrane beike, holecistostomija - une kese); b . stvaranje anastomoze - otvora izmeu dva unutranja organa u cilju derivacije sadraja (npr. gastroenterostomija - eluca i tankog creva, holedohojejunostomija holedohusa i jejunuma, ileokolostomija - ileuma i kolona, ureterocistostomija - uretera i mokrane beike, i sl.), pri emu se uopte ne podrazumeva izvoenje takvog otvora na prednji trbuni zid. Razlika izmeu a. i b. se odreuje prema smislu operacije. Ako je sufiks - stomija dodat imenu jednog organa, onda se radi o formiranju spoljnjeg otvora (a), a ako je dodat uz ime dva organa, onda se radi o unutranjem spoju, tj. anastomozi (b).

STOPA
(engl. rate), mera uestalosti javljanja, odnosno kretanja neke pojave u jedinici vremena za definisanu populaciju. Odnos jedinica sa odreenom karakteristikom kroz ukupan broj jedinica populacije pomnoen sa 1.000 (ili 10.000 itd.), npr. stopa obolelih na 1.000 stanovnika odreene populacije u jednom vremenskom periodu (obino godinu dana). Korienje stopa umesto apsolutnih brojeva bitno je za poreenje situacije u populaciji u razliito vreme, na razliitim mestima ili meu razliitim grupama ljudi. Komponente stope su numerator, denominator, odreeno vreme za koje se javlja odreena pojava i, obino, mnoitelj - stepen broja 10, kojim se stopa od nezgrapnog decimala pretvara u prikladniji broj. Brojilac stope je zbir posmatranih pojava, dogaaja (npr. broj novih

sluajeva bolesti, broj umrlih), a imenilac ini zbir vremena tokom koji je svaki ispitanik bio praen, odnosno bio u riziku da oboli ili umre od neke bolesti. Koja se stopa izraunava za vee podruje ili celu zemlju, nije mogue odrediti vreme izloenosti svakog pripadnika ove populacije, pa se za imenilac uzima stanovnitvo sredinom posmatranog perioda (kada se radi o godinjoj stopi, to je procenjeno stanovnitvo na dan 30. juna). Stope, znai, predstavljaju takvu vrstu odnosa (ratio) u kome je obavezno prisutna vremenska komponenta kao sastavni deo imenioca. Prema definiciji, od pokazate-lja obolevanja i umiranja, u prave stope spa-daju stopa incidencije i mortaliteta, a kumulativna incidencija, prevalencija i letalitet predstavljaju propozicije.

STOPA FERTILITETA
(engl. fertility rate), odnos izmeu broja ivoroene dece u populaciji tokom odreenog perioda (obino tokom jedne godine) i broja enskog stanov-nitva sredinom iste godine. Budui da ene raaju u uzrastu od 15 do 49 godina, uzimaju se u obzir ene u tom uzrastu. Kao imenilac moe se uzeti i broj udatih ena mlaih od 49 godina, ali nam broj tih ena nije uvek poznat, pa je izraunavanje takve stope fertiliteta nemogue. Veliina stope fertiliteta zavisi od sastava fertilnih ena prema uzrasnim grupama, jer je uestalost raanja ena pojedinih uzrasta razliita. Ovaj pokazatelj zahteva izraunavanje uzrasno specifinih stopa fert-liteta i njihov niz specifinih stopa ine tzv. tablice fertiliteta.

STOPA INCIDENCIJE
(engl. incidence rata), broj novih dogaaja, novih sluajeva bolesti, u definisanoj populaciji za odreeni period posmatranja. Imenilac predstavlja populaciju izloenu riziku za taj dogaaj tokom istog perioda i ponekad se izraava u terminu osobe - vreme praenja (v. stopa).

STOPALO
(engl. foot, lat. pes), v. pes.

STOPA MORTALITETA
(engl. mortality rate), broj smrtnih ishoda neke bolesti u odreenoj populaciji za odreeni period posmatranja. Naziva se i sirovom stopom smrtnosti (engl. crude mortality rate). U denominatoru nalazi se procena populacije sredinom posmatranog perioda ili zbir osoba - vremena izloenosti (v. stopa). Ako je stopa niska, ona se pribliava vrednosti kumulativne stope smrtnosti (v. kumulativna stopa).

STOPA MORTALITETA ODOJADI


(engl. infant mortality rate), mera godinje stope umiranja dece mlae od jedne godine. Imenilac je broj ivoroene dece tokom te godine. Izraava se na sledei nain:

STOPA MRTVORO ENOSTI

(engl. birth death rate), mrtvoroena deca preko 28 nedelja gestacije u odnosu na 1.000 ivo-roene dece i mrtvoroene preko 28 nedelja gestacije tokom perioda posmatranja, naj-ee za godinu dana.

STOPA NATALITETA
(engl. birth rate), odnos broja ivoroene dece u populaciji tokom odreenog perioda (obino tokom jedne godine) i procenjenog broja stanovnika sredinom iste godine. Ovaj odnos se mnoi sa konstantom (K) koja iznosi 1.000. Ova stopa ukazuje na uestalost raanja odnosno oznaava broj ivoroene dece na 1.000 stanovnika. Iz samog broja ne moe se saznati zato se u tom stanovnitvu raa u tom vremenskom periodu malo ili mnogo dece. Na stopu nataliteta utiu mnogi faktori, kao to su broj ena u populaciji, broj brakova, kontrola raanja kao jedna od karakteristika savremene civilizacije iji razlozi mogu biti vrlo raznovrsni.

STOPA NEONATALNOG MORTALITETA


(engl. neonatal mortality rate), u vitalnoj statistici, broj umrle odojadi do 28. dana po roenju u odnosu na 1.000 ivoroene dece u odreenom periodu, obino za godinu dana. U opstetrinim i perinatalnim istraivanjima, ovaj pojam se esto koristi da oznai kumulativnu stopu mortaliteta ivoroene dece u prvih 28 dana ivota.

STOPA PERINATALNOG MORTALITETA


(engl. perinatal mortality rate), mrtvoroena deca preko 28 nedelja gestacije i deca umrla u prvoj nedelji ivota u odnosu na 1.000 ivoroene dece i mrtvoroene preko 28 nedelja gestacije tokom perioda praenja, najee godinu dana.

STOPA PREIVLJAVANJA
(engl. survival rate), sinonim: kumulativna stopa preivljavanja. Proporcija preivelih u nekoj grupi, npr. pacijenata, koja se prati tokom odreenog vremena. Moe da se primeni ne samo na preivljavanje ve i na trajanje odsustva bolesi ili komplikacija. Odreuje se metodom tekuih ili kohortnih tablica ivota.

STOPA RASTA POPULACIJE


(engl. population growth rate ), mera rasta populacije (u odsustvu migracije) koja se sastoji u dodava-nju novoroenih broju stanovnika i oduzimanju umrlih. Ova, tzv. prirodna stopa porasta rauna se na sledei nain:Izraena na drugi nain, stopa predstavlja razliku izmeu sirove stope nataliteta i sirove stope smrtnosti.

STOPA SEKUNDARNOG JAVLJANJA


(engl. secondary attack rate), proporcija kontakata koji dobijaju zaraznu bolest posle izloenosti infekciji u dodiru sa primarnim indeksnim sluajem.

STRABIZAM
(engl. strabismus), razrokost, devijacija one osovine. Prema poloaju oka, razlikujemo sledee oblike: konvergentni s. (esotropio), kad oko bei unutra; divergentni s. (exotropio), kad oko bei spolja; sursum-vergens s. (hypertropio) , kad oko bei gore; deorsumvergens s. (hypotropio) , kad oko bei dole; cyclotropio , kad oko krui; kao i razliite kombinacije. Strabismus paraliticus nastaje kao posledica paralize miia pokretaa one jabuice. Strabismus concomitans nastaje kao posledica postojanja refrakcionih anomalija u oku. Kod paralitinog strabizma pokretljivost oka je ograniena samo u pravcu oteenog miia i bolesnik pokuava da kompenzuje poremeaj pokretanjem glave u odreenom smeru. Konkomitantni strabizam je isti u svim pokretima pogleda i on moe biti sa otklonom vidne osovine oka prema nosu (strabismus convergens) ili prema spolja, prema temporalnoj regiji (strabismus divergens).

STRAH
(engl. fear), normalna i snana emocionalna reakcija koja se javlja u situacijama pretnje integritetu organizma. Reakcija je praena unutranjim i spoljanjim fiziolokim promenama i manifestacijama (bledilo, znojenje, drhtavica, ubrzan rad srca). Normalni ili realni strah se moe shvatiti kao manifestacija vitalnog motiva samoodravanja, on pomae linosti da se organizuje u borbi protiv opasnosti (bekstvo, odbrana, napad). U situacijama iznenadne, neoekivane opasnosti muni doivljaj straha moe narasti preko granice korisne za linost i remetiti ostale psihike funkcije (suenje svesti, poremeaj logikog rasuivanja, ulne obmane), a u motornoj sferi izazivati necelishodne motorne radnje (ukoenost ili nesvrsishodnu motornu aktivnost). Patoloki strah je bolesno stanje straha jer nije u vezi sa situacijama koje su realna pretnja integritetu linosti. Takav oblik straha javlja se kod neuroza u formi unutranje slobodno lebdee strepnje od predstojee opasnosti ili kao bezrazloan strah od nekih spo-ljanjih objekata i situacija koje realno nisu izvor opasnosti (v. fobije). Poseban oblik straha je onaj koji se javlja kod psihotinih stanja, iji nastanak moe biti u vezi sa doivljajem zastraujuih ulnih obmana i sumanutosti kada moe poprimiti intenzitet uasa.

STRAH OD MUNJE I GROMA


(engl. astraphobia, astrapophobia), snana emocionalno-telesna reakcija (v. strah) pri pojavi munje i groma, koja se najee konstatuje kod osoba preplavljenih unutranjim strahovima od smrti ili strahovima da se ne izgubi kontrola nad sopstvenim nagonskim porivima.

STRAH OD KANCERA
(engl. cancer phobia, cancerophobia ), iracionalni strah od karcinoma, strah iji uzrok nije racionalan jer ne postoji realna opasnost od nastanka raka. Moe biti praen kompulzivnim (usiljenim) ritualima estih odlazaka kod lekara, izbegavanjem odreene hrane ili kontakta sa drugim ljudima i preteranim izbegavanjem poznatih faktora rizika. Minimalni simptomi esto se panino tumae kao prisustvo karcinoma. esto je potrebna konsultacija psihijatra, a u teim sluajevima i terapiija.

STRANGULACIJA
, v. mehaniko uduenje, v. ileus.

STRANGULATIO FUNALIS
, v. zadavljenje.

STRANGULATIO MANUALIS
, v. zague-nje.

STRANGULISANA HERNIJA
(engl. strangulated hernia), ukljetenje (inkarceracija) hernije strangulacijom, odn. elastino ukljetenje, kod koga se pri naglom napinjanju privremeno proiri kilni otvor i kroz njega izau trbuni organi u kilnu kesu. Po pres-tanku napinjanja kilni otvor se stegne, ukljeti sadraj u vratu kilne kese, usled ega nastaju simptomi inkarceracije. Anglosaksonska lite-ratura koristi izraz strangulisana hernija za sve oblike ukljetenja, dok se kod nas za to koristi izraz inkarceracija, a strangulacija podrazumeva samo tzv. elastino ukljetenje, ali ne i sterkoralno (v. hernija). Pri strangulaciji, nastaje slika crevne prepreke sa bolom u trbuhu, povraanjem uz zastoj vetrova i stolice, a takoe se javljaju bol i uveanje otoka u predelu hernije, koja se vie ne moe vratiti u trbuh. Zbog stezanja krvnih sudova i trbunih organa, u vratu kilne kese nastaje oteenje (kontuzija, flegmona i gangrena) ukljetenih elemenata, a kasnije peritonitis, to moe da dovede do smrti. Dijagnoza se postavlja kliniki; ne sme se pokuavati repozicija (vraa-nje sadraja) kilne kese u trbuh; terapija je hitna, operativna tj. oslobaanje organa presecanjem vrata kilne kese, proirenjem otvora u prednjem trbunom zidu uz repoziciju organa.

STRANO
(engl. xeno-), neto strano, drugaije.

STRATIFIKACIJA
(engl. stratification), postupak iji je rezultat razdvajanje uzorka u vie poduzoraka prema odreenim karakteristikama kao to su uzrast, pol, socioekonomsko stanje itd. Stratifikacija je uporeivanje grupe izloenih i neizloenih odnosno grupe obole-lih i kontrolne grupe unutar podgrupa odnosno stratuma homogenih u odnosu na konfaunding faktor. Na taj nain efekat konfaunding faktora moe da se kontrolie u analizi rezultata. Npr. ako je pol konfaunding varijabla, ispitanici se dele na dva stratuma, podgrupu ena i podgrupu mukaraca. Efekat hipote-tinog uzronog faktora se procenjuje u svakom stratumu posebno. Drugi primer, za rak plua se zna da je povezan sa puenjem. Radi ispitivanja mogue povezanosti izmeu gradskog aerozagaenja i raka plua, uzimajui puenje u obzir, populacija moe da se podeli na stratume prema puakom statusu. Povezanost izmeu zagaenja vazduha i raka plua moe da se ocenjuje odvojeno za svaki stratum. Znai da se

stratifikacija koristi za kontrolu efekta konfaunding faktora odnosno omoguuje ispitivanje efekta puenja na povezanost aerozagaenja i raka plua.

STREPTO(engl. strepto- ), koji je uvijen, u vidu vijuge, lanca (npr. rod bakterija Streptococcus najee se grupie u vidu lanaca).

STREPTOKINAZA
(engl. streptokinase ), proteolitiki enzim iz roda hidrolaza (EC 3.4), fibrinolitik koji razgrauje tromb i vri rekanalizaciju zapuenog krvnog suda. Mehanizam dejstva je aktivacija plazminogena. Daje se intravenski u terapiji infarkta miokarda, tromboze dubokih vena, embolije plua i embolije perifernih arterija. Neeljena dejstva su alergijske reakcije i krvarenje. Ovaj enzim ekstracelularno stvara grupa A streptokoka. Preparat: Streptase.

STREPTOKOK
(engl. Streptococcus ), rod Gram-pozitivnih bakterija. To su aerobne i fakultativno anaerobne, nepokretne, asporogene koke koje pokazuju tendenciju grupisa-nja u krae ili due lance. Veina vrsta stvara citoplazmatske produetke (adhezivne fimbrije) koje im slue za kolonizaciju domaina. Virulentni sojevi imaju kapsulu, iji je hemij-ski sastav karakteristian za odreene vrste streptokoka. Ovaj rod obuhvata heterogenu grupu saprofitnih, uslovno patogenih i patogenih bakterija. Postoji vie klasifikacija streptokoka, koje se zasnivaju na obliku hemolize na krvnom agaru, na fizioloko-hemijskim osobinama i antigenim svojstvima (Lancefieldova klasifikacija). Za oveka najznaajnije vrste su: Streptococcus pyogenes, S. agalactiae i S. faecalis. Meu ovim vrstama S. pyogenes je najei uzronik oboljenja kod ljudi, koja nastaju usled direktnog dejstva (lokalno - erysipelas; opte arlah, streptokokni toksini ok sindrom) i/ili indirektnog dejstva - poststreptokokne sekvele (reumatska groznica, eryhthema nodosum, akutni glomerulonefritis i chorea minor).

STREPTOKOKNA INFEKCIJA
(engl. streptococcal infection ), znaajna i esta infekcija gotovo svih organa i sistema ljudi uzrokovana bakterijama iz grupe streptokoka (v. Streptococcus). Beta-hemolitine streptokoke grupe A, B i C uzrokuju razliite bolesti od kojih najveu vanost ima streptokoka grupe A (S. pyogenes), koja izaziva zapaljenje drela (lat. pharyngitis streptococcica), arlah (lat. scarlatina), crveni vetar (lat. erysipelas), koe, miia i fascija (lat. pyoderma, cellulitis, myositis, fascitis necroticans) mekih moda-nica (lat. meningitis purulenta) i sepsu (lat. sepsis). Akutni reumatizam i glomerulonefritis mogu biti alergijska posledica infekcije ovom streptokokom. Streptokoka grupe B (S. agalactiae) uzrokuje teke infekcije novo-roenadi (sepsu i meningitis) i infekcije u puerperijumu. Ranije, streptokoke grupe D, sada reklasifikovane kao enterokoke (E. faecalis) izazivaju abdominalne infekcije kod starijih osoba. Alfa-hemolitine streptokoke, S. pneumoniae uzrokuju pneumonije (lat. pneumonia), meningitis i druge infekcije, dok je S. viridans znaajan za subakutni endo-karditis. Anaerobne streptokoke mogu ues-tvovati u meanim infekcijama u apscesima mozga, plua, zuba ili drugih odontalnih infekcija (v. angina Ludwig). Streptokokna infekcija se lei penicilinom ili drugim

antibioticima (v. terapija bakterijskih infekcija).

STREPTOKOKNA SEPSA
(engl. streptococcal sepsis ), generalizovana bakterijska infekcija uzrokovana najee streptokokama grupe A i B, koja potie iz nekog lokalnog arita, najee celulitisa, pneumonije, nekrotizirajueg fascitisa ili zagnojenog endometrijuma (v. sepsa). Bakterijemija streptokokom bez lokalizovanog arita najee upuuje na eventualni endokarditis, apsces ili osteomijelitis. Sekundarna arita koja nastaju u toku streptokokne sepse mogu biti: endokarditis, meningitis, septini artritis, osteomijelitis, peritonitis ili apscesi visceralnih organa. Uz klinike manifestacije karakte-ristine za septino stanje, Cone i saradnici su 1987. god. opisali bolesnike sa toksinim oknim sindromom slinim toksinom ok sindromu u toku stafilokokne infekcije, za koji se pretpostavlja da je uzrokovan piroge-nim toksinom grupe A streptokoka. Sindrom je praen hipotenzijom, bubrenom i respiratornom insuficijencijom. Za razliku od stafi-lokoknog oknog sindroma, streptokokni ok esto nije praen ospom i bakterijska kultura je pozitivna. Smrtnost je oko 30%. Leenje streptokokne sepse podrazumeva antibiotsku terapiju uz opte i posebne mere odravanja funkcije vitalnih organa.

STREPTOKOKNA UPALA GUE


(engl. streptococcal pharyngitis ), zapaljenje drela uzrokovano beta-hemolitinom streptoko-kom grupe A. Zapaljenje zahvata Wal-deyerov limfatini prsten pri emu dominira zapaljenje tonzila i njihove okoline. Javlja se u svim uzrastima, iako retko kod dece do tri godine. Kliniki je karakteriu nagli poetak uz infektivni sindrom (poviena telesna temperatura, jeza i drhtavica, malaksalost) i lokalni nalaz zapaljenog izrazito hipere-minog drela i uveanih tonzila sa najee gnojnim eksudatom. Istovremeno se ispo-ljavaju uveanje i bolnost prednjih vratnih limfnih lezda. Dijagnoza se postavlja na osnovu karakteristinog lokalnog nalaza, leu-kocitoze sa granulocitozom i izolacijom streptokoka iz brisa drela. Lei se penicilinom ili drugim antibioticima kod osoba koje su preosetljive na penicilin. Komplikacije ove infekcije su danas retke kod leenih bolesnika, a mogu biti ispoljene u vidu diseminacije supurativne infekcije ili kao alergijske manifestacije: akutni reumatizam ili glomerulonefritis.

STREPTOLIZIN
(engl. streptolysin), egzotoksin koji lizira eritrocite, a proizvode ga streptokoke grupe A. Odgovoran je za hemolitiku aktivnost organizma. Identifikovana su dva oblika, streptolizin S i O.

STREPTOMICIN
(engl. streptomycin ), ami-noglikozidni antibiotik, poreklom od bakterije Streptomyces griseus. Prvi efikasan antituberkulotik otkriven 1944. godine, ali je u modernoj medicini zamenjen boljim lekovima. Efikasan je i protiv velikog broja Gram- -negativnih i nekih Gram-pozitivnih bakterija. Daje se putem intramuskularne injekcije. U terapiji tuberkuloze se kombinuje sa drugim antituberkuloticima, jer bacil tuberkuloze brzo stie rezistenciju. Neeljeni efekti su oteenje sluha i oteenje bubrega. Preparat: Streptomycin sulfat.

STRES ULKUS
(engl. stress ulcer ), ir koji nastaje na elucu i dvanaestopalanom crevu posle jaeg psihikog uzbuenja (stresa). Stres ulkus karakterie brzi nastanak posle jakog uzbuenja, ili ako psihiko optereenje umerenog intenziteta due traje. Krvarenje je esto prvi znak bolesti. Ako se osoba psihiki stabilizuje, odnosno ukloni stres, dolazi do brzog zaceljenja ira.

STRIDOR
(engl. stridor), grub, visokotonski zvuk ujan pri disanju, naroito pri udahu, koji ukazuje na opstrukciju velikih disajnih puteva, pre svega grkljana ili dunika.

STRIHNIN
(engl. strychnine), konvulzivni otrov dobijen iz biljke Strycnosnux vomica. Ometa delovanje glicina u sinapsama izmeu Renshaw elija i motornih neurona u kimenoj modini. Refleksna razdraljivost kimene modine je toliko poveana da je dovoljna i slaba senzorna dra (svetlost, lupa vratima) da kod otrovanih prouzrokuje napad konvulzija. Smrt nastupa kao posledica toninog gra dijafragme. Trovanje se lei vetakom ventilacijom i intravenskom primenom barbiturata sa kratkotrajnim delovanjem, hloral-hidrata, miorelaksantnih lekova i diazepama. Nema nikakve farmakoloke osnove za primenu strihnina u roborantnim preparatima (tonici).

STRIJE
(engl. stria), trakasti rastezi na koi. Strije u Cushingovom sindromu su modro-crvene boje, palpacijom se utvruje defekt u tkivu, a formiraju se preteno na bonim delovima abdomena, ramena i natkolenica. Strije nastale tokom graviditeta ili zbog nagle gojaznosti su sedefaste boje, bez znakova defekta tkiva.

STRIKTURA
(engl. stricture), suenje nekog luminalnog organa. Strikture benignih osobina imaju postupan prelaz nepromenjenog dela zida u segment zahvaen patolokim procesom. Nema razaranja reljefa sluznice, ni tu-mora da tri u lumen digestivnog trakta. Striktura je relativno dugaka, a sree se kao: uroena stenoza jednjaka, postkorozivna striktura, postinflamatorna striktura digestivnog trakta, striktura usled prisustva benignog tumora. Strikture malignih osobina karakteri-e: nagao prelaz izmeu nepromenjenog dela zida i malignog tumora. Mase tumora tre u upljinu organa i nadnose se iznad makro-skopski normalnog zida. Razoren je reljef sluznice u tom segmentu, a kontura postaje rigidna. Izraz se obino koristi za uretru kada dolazi do nemogunosti izbacivanja mokrae.

STROMA
(engl. stroma, lat. stroma ), mrea sastavljena od gustog ili rastresitog veziva i slui za potporu parenhima mnogih organa. Organizovana je u septa i/ili trabekule, komunicira sa kapsulom ili

hilusom organa. Deli parenhim na lobule, donosei krvne, limfne sudove i nervna vlakna. Izuzetak je stroma irisa, cilijarnog tela i korneje, jer ne prua potporu parenhimu i avaskularna je.

STRONCIJUM
, v. 89Sr.

STRONGILOIDIJAZA
(engl. Strongyloidiasis ), parazitarno oboljenje izazvano nematodom (valjkastim crvom) Strongyloides stercoralisom. ovek se zarazi preko zemlje prodiranjem filariformnih larvi kroz sitne erozije na koi ili preko zagaene hrane. Parazit prilikom ulaska u kou izaziva jak svrab, crvenilo i otok. U pluima larve izazivaju arita bronhopneumonije i bronhitisa, a u krvi eozinofiliju. U crevima uzrokuje enteritise (kataralni, edematozni i ulcerozni). Mo-gue su autoinfekcije. Dijagnoza se postavlja nalazom larvi u sveoj stolici. Lek izbora je mebendazol.

STRUJNI UDAR
, v. elektrokucija.

STRUKTURNI GEN
(engl. structural gene), deo molekula DNK koji nosi informaciju za sintezu RNK ili proteina; regulatorni geni su strukturni geni iji produkti kontroliu aktivnost drugih gena.

STRUKTURNI PROTEIN
(engl. structural protein ), 1. sastavni deo virusne estice, od-govoran za simetriju nukleokapsida. Uest-vuje u adsorpciji na elijske receptore, titi genom od delovanja nukleaza i sadri antigene determinante; 2. grupa proteinskih mole-kula koji imaju strukturnu funkciju u tkivima. Ovi proteini su najee mnogo dui od prenika i formiraju vlakna vezivanjem preko bonih grupa. Primeri strukturnih proteina su keratin, kolagen i elastin.

STRUMA
(engl. goiter), guavost, patoloko poveanje tiroidnih lezda, zbog poveane akumulacije koloida, a uz nedovoljnu koncentraciju joda u krvi.

S-T SEGMENT
(engl. S-T segment), vreme od kraja depolarizacije ventrikula do zapoinja-nja njihove repolarizacije. Normalno se re-gistruje na izolektrinoj liniji, kao i 1 mm iz-nad ili ispod ove linije. Predstavlja plato fazu akcionog potencijala ventrikula.

STUB
(engl. column, lat. columna), v. kolumna.

STUDIJA PRAENJA
(engl. follow-up stu-dy), 1. studija u kojoj se pojedinci ili grupe, odabrani na osnovu izloenosti nekom faktoru rizika, podvrgavani nekom preventivnom ili terapeutskom postupku, prate radi procene efekta primenjenog postupka; 2. sinonim za epidemioloku kohortnu studiju.

STUDIJA PRESEKA
(engl. cross-sectional study ), sinonimi: studija ispitivanja uestalosti bolesti, transverzalna studija, stu-dija prevalencije. Ova studija je vrsta epidemioloke analitike metode koja ispituje odnos izmeu bolesti i pretpostavljenog (eg-zogenog ili endogenog) uzroka, uzimajui u obzir njegovo postojanje u definisanoj populaciji u odreenom trenutku. Osnovna karakteristika ove studije je jednovremenost utvri-vanja ekspozicije i bolesti. Prisustvo ili odsus-tvo bolesti i prisustvo ili odsustvo pretpos-tavljenog faktora (ako je kvantitativan, njegovog nivoa) odreuje se za svakog lana ispitivane populacije ili za njen reprezentativni uzorak u odreenom trenutku. Odnos izmeu pretpostavljenog faktora i bolesti moe da se ispita u odnosu na: 1. prevalenciju bolesti u razliitim podgrupama populacije prema prisustvu agensa (odnosno nivou ukoliko je kvantitativan) ili odsustvo agensa; 2. prisustvo (odnosno nivo) ili odsustvo agensa meu obolelim i neobolelim osobama.

STUDIJE MIGRANATA
(engl. migrant studies), istraivanja koja ispituju rizik obolevanja i umiranja migranata i uporeuju sa odgovarajuim stopama u zemlji koju naseljavaju i/ili zemlji iz koje potiu. Ponekad se ispituju i uporeuju iskustva razliitih grupa imigranata u istu zemlju.

STUPOR
(engl. stupor), stanje svesti pri kojem bolesnik reaguje na snane spoljne drai, ali se verbalni kontakt veoma teko ili nikako ne moe uspostaviti.

STURGE-WEBEROV SINDROM
(engl. Sturge-Weber syndrome), encefalotrigeminalni angiom; kongenitalan sindrom koga karakteriu venozni angiomi leptomeninga, ipsila-teralna telangiektazija ili nevusi trigemina-l-nog regiona, koji se javljaju na gornjoj treini lica, oima, ustima i nazalnoj sluzokoi. Javljaju se i kontralateralna hemiplegija, horo-idalne promene sa kasnijim glaukomom. Vas-kularne promene su obino u vezi sa intrakranijalnim kalcifikacijama, mentalnom retardacijom, epilepsijom, ukrtenom hemiparezom, hidroftalmijom i hemianopsijom.

SUB-,

pod, ispod.

SUBAKUTNO
(engl. subacute), tok patolokog procesa koji se po trajanju nalazi izmeu akutnog i hroninog.

SUBARAHNOIDALNA NEUROLITIKA BLOKADA


(engl. subarachnoid neurolytic blocks ), neuroliza zadnjih senzitivnih korenova kimene modine unutar subarahnoidalnog prostora, hipobarnim apsolutnim alkoholom ili hiperbarnim 8 - 10% fenolom u glicerinu (adekvatniji naziv je intratekalna dorzalna radikuloliza). Indikovana je kod dominantno somatskog bola, lokalizovanog u dva do tri dermatoma i maligne je etiologije. Pacijent je u lateralnom poloaju pod uglom od 45 prema ventralno (alkohol) ili dorzalno (fenol). Spinalna igla 22G plasira se tano u odgovarajui dermatom (pojava parestezije), a neurolitik se frakcionirano ubrizgava po 0,1 cm3, do ukupnog volumena 0,7 - 1 cm3/dermatom.

SUBARAHNOIDALNI PROSTOR
(engl. subarachnoidal space, lat. spatium subarachnoidale), v. spacijum subarahnoidale.

SUBARAHNOIDNA HEMORAGIJA
(engl. subarachnoid hemorrhage), prisustvo krvi u subarahnoidalnom prostoru odnosno cerebrospinalnom likvoru, zbog rupture krvnog suda; spontana s. h. , izazvana najee rupturom aneurizme modane arterije i arteriovenske malformacije. Ree je izazivaju arterijska hipertenzija i druga oboljenja (vas-kulitis, moya-moya bolest, krvarenje u tumoru, spinalne vaskularne malformacije). Karakteriu je naglo nastala i estoka glavobolja i meningealni sindrom. Potvruje se lumbalnom punkcijom; traumatska s. h., nastaje zbog lezije krvnih sudova modanog korteksa prilikom kontuzije ili laceracije mozga.

SUBDURALNI HEMATOM
(engl. subdural hematoma), krvni izliv izmeu duralne i arahnoidalne ovojnice mozga; akutni s. h., nastaje rupturom povrnih modanih krvnih sudova prilikom teke povrede mozga; najee se razvija preko cele povrine modane hemisfere i zahteva hirurku evakuaciju; hronini s. h., nastaje rupturom mostnih vena mozga posle lakih povreda mozga i ima sporu evoluciju; traumatski s. h., v. akutni s. h.

SUBDURALNI PROSTOR
(engl. subdural space, lat. spatium subdurale), v. spacijum subdurale.

SUBDURALNO KRVARENJE

(engl. subdural hemorrhage), v. subduralni hematom.

SUBEPENDIMALNI SLOJ
(engl. subependymal layer, lat. hypenduma ), razliito debeo sloj sastavljen od malih zvezdastih neuroglijalnih elija, mijelinizovanih i nemijelinizovanih vlakana i ponekog neurona odmah ispod ependima. U nekim delovima kapilari ovog sloja okrueni su perikapilarnim prostorom, tj. ovde nedostaje krvno-modana ba-rijera.

SUBFRENINI APSCES
(engl. subphrenic abscess ), ograniena gnojna kolekcija, najee lokalizovana sa desne strane izmeu dijafragme i jetre, a sa leve strane izmeu dijafragme i eluca i slezine. Posledica je nekog intraperitonealnog septikog procesa (akut-nog apendicitisa, perforacije gastroduodenalnog ulkusa, akutnog holecistitisa, penetrantne rane abdomena). Moe nastati i posle operativnog zahvata, a ree usled torakalnog gnojnog procesa. iri se direktno ili limfnim putem. Dijagnoza se najsigurnije postavlja radioloki: hemidijafragma je podignuta i slabije pokretna. Na odgovarajuoj strani vidi se bazalna atelektaza, a subdijafragmalno po-lumeseasta svetlina sa nivoom.

SUBINGVINALAN
(engl. subinguinal, lat. subinguinalis), potpreponski, onaj koji se nalazi neposredno ispod preponske veze. Najee se odnosi na zjap ili otvor, v. hijatus subingvinalis, v. potpreponski zjap.

SUBKAPSULARNI SINUS
(engl. subcapsular sinus, marginal sinus, lat. sinus subcapsularis ), prostor izmeu kapsule i korteksa limfnog vora. Obloen je graninim elijama koje su u kontinuitetu sa endotelijalnim elijama aferentnih limfnih sudova. Sastoji se od retikularnog tkiva, ije retikularne elije i retikularna vlakna ukrtaju sinuse. Limfa stie aferentnim limfnim sudovima i tee i kroz korteks i kroz sinus filtrirajui se. Limfociti mogu da migriraju izmeu graninih elija.

SUBKLAVIKULARAN
(engl. infraclavicular, lat. infraclavicularis), v. infraklavikularan.

SUBKONJUNKTIVALNA HEMORAGIJA
(engl. subconjunctival hemorrhage, lat. suffusio conjunctivae), krvni izliv venjae, koji se javlja u subkonjunktivalnom vezivnom tkivu, tamno crvene boje, homogenog izgleda, jasno ogranien. Javlja se spontano (dijabetes, arterijska hipertenzija), pri povredama i prska-nju krvnih sudova usled naprezanja (kaalj, opstipacija). Spontano se resorbuju za 2 do 3 nedelje, bez leenja.

SUBLIMACIJA

(engl. sublimation), tip us-pene ego odbrane, sposobnost pretvaranja motiva, koji ima samo tendenciju linog zadovoljstva, u drutveno korisnu aktivnost; slabljenje snage jednog instiktivnog impulsa korienjem energije drugog. Sublimirane pulzije rastereuju linost, jer su nale svoj izlaz kroz odgovarajuu zamenu (od sredine odobrenu). Karakteriu je: promena cilja, deseksualizovanje, potpuna asorpcija instikta u njegove zamene, izmena samoga ega.

SUBLIMINALNI STIMULUS
(engl. subliminal stimulus), subpragovni s.

SUBLINGVALAN
(engl. sublingual), predeo ispod jezika, koji ini pod usne duplje, sastavljen od miia.

SUBLUKSACIJA ZGLOBA
(engl. subluxation of the joint), delimino pomeranje jedne od kostiju unutar zgloba i poremeaj odnosa zglobnih povrina. Po pravilu je praena istezanjem i povredom mekih tkiva zgloba.

SUBMANDIBULARNE LEZDE
(engl. submandibular glands, lat. glandula submandi-bularis), parne meovite, velike tubuloacinusne pljuvane lezde sa predominacijom seroznih elemenata. Struktura: 1. kapsula, 2. stroma, vezivna septa koja deli parenhim u lobuluse, 3. parenhim, gde dominiraju acinusi, na koje se nastavljaju interkalatni duktusi. Takoe su brojni i prugasti kanali. Manji deo parenhima je sastavljen od mukoznih tubula. Mioepitelijalne elije su prisutne u okolini sekretornih krajeva. Isprugani kanali formiraju glavni ekskretorni kanal (submandibularni kanal). S. . produkuju uglav-nom seroznu pljuvaku i sintetiu preko dvadeset bioloki aktivnih peptida, meu kojima je i nervni faktor rasta.

SUBMANDIBULARNI KANAL
(engl. submandibular duct, Whartons duct, lat. ductus glandulae submandibularis ), glavni izvodni kanal podjezine lezde koji se otvara na podu usne duplje. Na poetku je obloen visokim jednorednim cilindrinim epitelom, koji na terminalnom kraju postaje slojevit. Srednje gusta lamina proprija sa malo elastinih vlakana okruuje epitel.

SUBMERZIJA
, v. utopljenje.

SUBMIKROSKOPSKI
(engl. submicroscopic ), veliina objekta koja se ne moe posmatrati optikim mikroskopom. Najee se odnosi na objekat ija je veliina manja od 0,15 m.

SUBMUKOZNA RESEKCIJA
(engl. submucous resection ), hirurki postupak kojim se uklanja dobro ograniena patoloka promena, najee tumor ili polip: a. otvaranjem tkiva i slojeva upljeg organa od spolja prema unutra, tako da se promena ukloni, a mukoza ostaje intaktna, tj. ne dolazi do otvaranja upljeg organa i kontaminacije. Tako se radi npr. submukozna resekcija lejomioma (tumora glatkih miia) jednjaka ili eluca; b. resekcijom ograniene promene na mukozi organa uz resekciju submukoze, tako da ostali slojevi organa ne budu otvoreni. Na taj nain se ekscidira npr. polip ili promena na cer-viksu (vratu) materice ili polip iz rektuma. Za ovaj postupak potrebno je dobro poznavanje anatomije organa i paljiva operativna tehnika.

SUBMUKOZNI SLOJ
(engl. submucosal tela, lat. tela submucosa, tunica submucosa), sloj vrlo bogato vaskularizovanog i inervisanog rastresitog vezivnog tkiva. Smeten je izmeu tunice mucose i tunice muscularis. Sastavni je deo razliitih tubularnih organa.

SUBNEURALNI APARAT
(engl. subneural apparatus, lat. plicae postsynapticae), sekundarne sinaptike pukotine koje nastaju dubo-kim uvratima sarkoleme sinaptikog korita, poveavajui na taj nain dodirnu povrinu iz-meu aksona i skeletnog miinog vlakna. Ispunjen je glikoproteinskim materijalom koji se nastavlja na bazalnu laminu miinog vlakna.

SUBPAPILARNA MREA
(engl. subpapillar network, lat. rete subpapillare ), vaskularna mrea pri bazi dermalnih papila. Iz s. m. nastaje kapilarna petlja, koja se sastoji od ascendentnog arterijskog i descendentnog venskog dela. Po jedna petlja prodire u jednu dermalnu papilu.

SUBSARKOLEMALNE CISTERNE
(engl. subsarcolemmal cisternae, lat. cisternae subsarcolemales ), cisterne sarkoplazmatinog retikuluma koje se nalaze tik ispod sarkoleme. Predstavljaju kategoriju potpovrinskih cisterni.

SUBSEROZNI SLOJ
(engl. subserosal tela, lat. lamina propria serosae, tunica subsero-sa ), sloj rastresitog vezivnog tkiva smetenog izmeu tunice muscularis i tunice serose.

SUBSKAPULARAN
(engl. infrascapular, subscapular, lat. infrascapularis, subscapularis), v. infraskapularan.

SUBUNGVALAN
(engl. subungual), koji se nalazi ispod nokatne ploe.

SUD
(engl. vessel), sistem zatvorenih kanala za proticanje tenosti. Vrsta tenosti koja protie odreuje i vrstu suda, tako da razlikujemo krvne sudove, limfne sudove itd.

SUDAN
(engl. Sudan), velika grupa diazo boja rastvorljivih u mastima, koje se koriste prvenstveno kao histoloke boje za neutralne masti. Postoji vie ovih boja kao npr. Sudan I, Sudan II, Sudan III i Sudan crno B.

SUDECKOV SINDROM
(engl. Sudecks syndrome), v. algodistrofijski sindrom.

SUDEKOVA ATROFIJA
(engl. Sudeks atrophy, reflex sympathetic dystrophy ), karakteriu je trofike promene na koi koja je tanka i sjajna, gubitak miine mase i ponekad kontrakture zglobova. Praena je demineralizacijom kostiju.

SUDENHAMOVA HOREA,
v. horea minor.

SUDORIFEROZAN
(engl. sudoriferous), koji izaziva znojenje.

SUDOVI
(engl. vessels, lat. vasa), v. vaza.

SUDOVNJAA
(lat. uvea, tunica vasculosa bulbi), dobro vaskularizovan, sredinji omo-ta one jabuice. Podeljena je na horoideu, cilijarno telo i iris. S. je odgovorna za vaskularizaciju skoro itave one jabuice, akomodaciju oka i regulaciju koliine svetlosti koja dospeva u oko.

SUDSKA MEDICINA

(engl. forensic medicine, lat. medicina forensis ), pravna medicina, forenzika medicina, specijalistika grana medicine koja se bavi prouavanjem i utvrivanjem medicinskih injenica ije poznavanje i tumaenje koriste u prvom redu pravosudni organi, pravnici u reavanju razliitih sporova, policija, vojska i medicinski radnici u celini. Objekt njenog rada i prouavanja je ovek (iv ili mrtav), njegovi delovi i sve ono to okruuje ili je u dodiru sa ovekom (biljke, ivotinje, stvari, okolina, pisani dokumenti). S.m. kao posebna medicinska i nauna disciplina moe se dvostruko definisati, prema tome da li se definicija odnosi na njeno teorijsko podruje ili na njenu praktinu delatnost. Teorijska s.m. se odnosi na prouavanje odnosa uzroka i posledica povreda na podruju sudske traumatologije, nozologije ili teratoloke patologije, kada pod odreenim uslovima ova stanja imaju poseban pravni znaaj. Praktina s.m . koristi celokupno medicinsko znanje, dostignua same sudske medicine i specifina znanja drugih naunih disciplina i dostignua u cilju raspravljanja pravnih odnosa. S.m. ima nauni, praktini i preventivni znaaj u medicini, ona se praktino i teorijski prouava na medicinskim i pravnim fakultetima u svim zemljama sveta. Po Zakonu o ustrojstvu Velike kole u Beogradu 1863. god., s.m. se uvodi kao obavezan predmet za studente Pravnog fakulteta, a 1865. pojavljuje se i prvi udbenik sudske medicine Aima Medovia, a 1868. udbenik Milana Jovanovia. Pravni fakultet u Beogradu 1880. godine osniva zajedniku katedru sudske medicine i higijene kao obavezan predmet za pravnike IV godine. Godine 1887. s.m. predaje Milan Jovanovi- -Batut sve do poetka Prvog svetskog rata, a njegova skripta izlazi 1896. godine. Godine 1923. Milovan Milovanovi osniva Institut za sudsku medicinu u Beogradu, a nakon Drugog svetskog rata njegovo mesto zauzima Julijana Bogievi; sredinom sedamdesetih godina na njeno mesto dolazi Rusomir orevi. Udbenik M. Milovanovia i danas se koristi kao osnovni udbenik sudske medicine za studente medicinskih fakulteta u Srbiji i Jugoslaviji. Na Pravnom fakultetu u Beogradu pravnici je ue u IV godini u grupi krivinog prava.

SUDSKOMEDICINSKA DEONTOLOGIJA,
posebna oblast u teorijskoj sudskoj medicini, koja prouava i utvruje prava i dunosti lekara i drugih zdravstvenih radnika.

SUDSKOMEDICINSKA PSIHIJATRIJA,
prouava duevna stanja i oboljenja koja mogu biti uzrok delinkvencije ili kriminala, utvruje elemente uraunljivosti izvrioca krivinih dela; duevno stanje i poslovnu sposobnost kod osoba koje sklapaju razliite ugovore o nasledstvu i doivotnom izdrava-nju, utvruje roditeljsku sposobnost i sposobnost za staraoca.

SUDSKOMEDICINSKA STOMATOLOGIJA,
grana stomatologije; bavi se praktinim i teorijskim radom u okviru sudske medicine, identifikacijom osoba i svim onim to je vezano za rad lekara stomatologa.

SUDSKOMEDICINSKA TOKSIKOLOGIJA,
prouava trovanja, a dijagnozu postavlja na osnovu poznavanja simptoma, klinike slike i rezultata hemijsko-toksikoloke ana-lize, pregledom biolokog materijala, u smrtnim sluajevima i sudsko

medicinskom obdukcijom. Najee se istrauju alkoholemija i ugljen-monoksid, a u poslednjoj deceniji i razliiti opijati i droge.

SUFENTANIL
(engl. sufentanil), opioidni analgetik, strukturni analog fentanila koji se koristi u anesteziji, prvenstveno kod kardiohirurkih operacija. Neeljeni efekti su: depresija disanja, rigiditet skeletne muskulature. Preparat: Sufenta.

SUFOKACIJA
, v. mehaniko uduenje.

SUICID,
v. samoubistvo.

SUKCIJA
(engl. suction, aspiration), 1. hirurki postupak kojim se patoloka promena ili patoloki sadraj telesne upljine ili upljeg organa usisava, odn. aspirira. Tako npr. vri se sukcija sadraja zagnojene une kese, izlivene tenosti iz grudne duplje, izvlai se vazduh (pneumotoraks) iz grudne duplje, izvlai se sadraj ehinokokne ciste, aspirira se sadraj materine duplje pri izvrenju abortusa (kiretae), aspirira strani sadraj iz dunika pri utopljenju, i sl.; 2. ureaj za aspiraciju odnosno sukciju, koji stvaranjem negativnog pritiska u sistemu cevi i sudova omoguuje vrenje aspiracije. Negativni pritisak se stvara pomou elektrine pumpe, vodene pumpe, pumpe na vazduh sa negativnim pritiskom, ili sistemom krive natege i slobodnog pada. Najee se koristi sistem krive natege i slobodnog pada kao ureaj za aspiraciju eluca u postoperativnom toku, ili sistem sa elektrinom odn. vazdunom pumpom sa negativ-nim pritiskom za postoperativnu aspiraciju grudne duplje.

SUKCINILHOLIN
(engl. succinylcholine), depolarizujui miorelaksans. Kratkog je dejstva (5 min) ako pacijent ima normalni enzim plazma-holinesterazu. Kod nedostatka ovog enzima, koji je genetski odreen, efekt sukcinilholina je produen. Nema antidota za razliku od nedepolarizujuih miorelaksanasa.

SUKCINILKOENZIM A
(engl. succinylcoenzime A), sukcinatni tioestar koenzima A, znaajan intermedijer u ciklusu limunske kiseline. Uestvuje i u metabolizmu masnih kiselina i valina, kao i u sintezi protoporfirina, metionina i lizina.

SUKCIONA LIPEKTOMIJA

(engl. suction lipectomy, aspiration lipectomy ), operativni zahvat kojim se iz kozmetikih razloga ukla-nja nagomilano potkono masno tkivo. U optoj anesteziji se kroz nekoliko malih rezova u potkono tkivo uvue metalna sonda, kojom se istovremeno razara i aspirira masno tkivo. Na taj nain se manjom intervencijom moe ukloniti nekoliko kilograma masnih naslaga, najee sa prednjeg trbunog zida. Pri ovoj metodi postoji i izvestan rizik od komplikacija (masne i plune embolije).

SUKRALFAT
(engl. sucralfate), sulfatisani disaharid koji sadri aluminijum. Deluje protektivno na sluzokou eluca i duodenuma, pa se koristi u terapiji eludanog i duodenalnog ulkusa. Neeljeni efekt je opstipacija. Nije vie registrovan u Jugoslaviji.

SUKRAZA
(engl. sucrase), enzim iz roda hidrolaza (EC 3.2.1.48), koji katalizuje hidrolizu a-D-glikozidnih veza u saharozi, maltozi i izomaltozi.

SULBAKTAM
(engl. sulbactam), inhibitor beta-laktamaza. Poveava efikasnost beta- -laktamskih antibiotika, koje hidrolizuju ovi enzimi, pri emu sam biva hidralizovan. Nalazi se u sastavu preparata Unasyn (ampicilin+sulbaktam).

SULFACETAMID
(engl. sulphacetamide), sulfonamid koji se u obliku kapi za oi koristi u terapiji bakterijskog konjunktivitisa. Vee doze mogu da prouzrokuju lokalnu iritaciju konjunktive. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparati: Albucil, Ocusol.

SULFADIAZIN
(engl. sulfadiazine), sulfonamid kratkog dejstva ija je upotreba naputena.

SULFADIAZIN SREBRO
(engl. silver sulphadiazine), kombinovani preparat srebra i sulfonamida koji se u obliku kreme koristi u terapiji opekotina. Preparat: Sanaderm.

SULFAGVANIDIN
, sulfonamid male rastvor-ljivosti; zato se eventualno koristi u terapiji crevnih infekcija. Preparat: Sulfa-guanidin.

SULFAMETOKSAZOL
(engl. sulphamethoxazole), sulfonamid dugog dejstva, koji se najee kombinuje sa trimetoprimom u kotrimoksazol. Nalazi se u sastavu preparata: Bactrim, Bioprim, Kotrimoksazol, Trimosazol, Trimosul.

SULFAMETOKSI-PIRIDAZIN
, sulfonamid. Nalazi se u sastavu preparata: Deltavagin.

SULFASALAZIN
(engl. sulphasalazine), konjugat 5-aminosalicilne kiseline (5-ASA) i sulfapiridina. Ispoljava lokalno antiinflamatorno dejstvo u crevima, pa se koristi u terapiji ulceroznog kolitisa i drugih inflamatornih obo-ljenja kolona. Pokazuje efikasnost i u terapiji reumatoidnog artritisa. Mehanizam dejstva nije dovoljno poznat. Primenjuje se oralno, putem klizme ili supozitorija. Neeljeni efekti: gastrointestinalni poremeaji, vrtoglavica i fotosenzitivnost. Preparat: Sulfasalazin.

SULFATAZA
(engl. sulphatase), enzim iz roda hidrolaza (hidrolaza estra sumporne kiseline, EC 3.1.6) koji hidrolizuje estar sumporne kiseline u sumpornu kiselinu i alkohol. V. arilsulfataza.

SULFHEMOGLOBIN
(engl. sulphhemoglobin), jedinjenje koje nastaje u interakciji hemoglobina sa vodonik-sulfidom u prisustvu oksidujueg agensa. Normalno se ne nalazi u krvi, a stvara se pod dejstvom nekih lekova koji utiu na formiranje methemoglobina (npr. fenacetin, sulfonamidi i acetanilid), ali moe nastati i bez izlaganja lekovima. Ima karakteristian apsorpcioni maksimum na 620 nm. Naziva se i sulfmethemoglobin.

SULFHEMOGLOBINEMIJA
(engl. sulfhemoglobinemia), pojava sulfhemoglobina u krvi, to dovodi do cijanoze.

SULFHIDRILNA GRUPA
(engl. sulphhydryl group), univalentni radikal, -SH.

SULFINPIRAZON
(engl. sulphinpyrazone), urikozirik, lek koji se koristi u terapiji gihta jer pojaava izluivanje mokrane kiseline. Neeljeni efekti javljaju se u gastrointestinalnom traktu. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Anturan.

SULFIT OKSIDAZA
(engl. sulphite oxidase), enzim iz roda oksidoreduktaza (EC 1.8.3.1) koji katalizuje reakciju sulfit + O2 + H2O = =sulfat + H2O2. Ovaj enzim sadri molibden i hemoprotein i znaajan je u metabolizmu mozga.

SULFMETHEMOGLOBIN
(engl. sulphmethemoglobin), v. sulfhemoglobin.

SULFONAMIDI
(engl. sulfonamides), antimikrobni lekovi, strukturni analozi paraami-nobenzoeve kiseline (PABA) sa znaajnim bakteriostatskim delovanjem protiv Gram-pozitivnih, Gram-negativnih bakterija, Nocardia, Chlamidia trachomatis, a deluju i protiv nekih protozoa. Danas su u velikoj meri potisnuti zbog razvoja rezistencije bakterija i zbog uvoenja novih, efikasnijih i manje toksinih lekova. I dalje su lekovi izbora u prethodno neleenoj infekciji urinarnog trakta, nokardiozi, a ponekad i drugim bakterijskim infekcijama. Neeljeni efekti su: poremeaj gastrointestinalnog trakta, glavobolja, poreme-aji hematopoeze, groznica, ospa po koi, poremeaji urinarnog trakta, Stevens-Johnsonov sindrom.

SULFONI
(engl. sulphones), grupa lekova strukturno i po mehanizmu dejstva slina sulfonamidima. Inhibiraju sintezu folata. Efikasni su protiv Mycobacterium leprae, pa se koriste u terapiji lepre. U terapiji malarije uzrokovane Plasmodium falciparumom kombinuju se sa inhibitorima dihidrofolat reduktaze npr. pirimetamin. Najpoznatiji sulfon je dapson. Efikasni su u izvesnoj meri i u terapiji autoimunih i nekih konih oboljenja. Nee-ljeni efekti su: methemoglobinemija, poreme-aji od strane gastrointestinalnog sistema, groznica, ospa po koi.

SULFONILUREJA
(engl. sulphonylurea ), jedna od grupa oralnih antidijabetika, poreklom od sulfonamida. Derivati sulfonilureje koji se koriste u terapiji insulin-nezavisnog dijabetesa su: hlorpropamid, glibenklamid, gliklazid i glikvidon. Poveavaju oslobaanje insulina iz pankreasa. Najvaniji zajedniki neeljeni efekt je hipoglikemija.

SULINDAK
(engl. sulindac), nesteroidni antiinflamatorni lek, derivat indolsiretne kiseline. Indikacije i neeljeni efekti su isti kao kod ostalih lekova iz ove grupe. Nije regi-strovan u Jugoslaviji. Preparat: Clinoril.

SULKUS

(engl. groove, lat. sulcus ), leb ili plitko linearno udubljenje. Posebno se odnosi na mozak, kimenu modinu i kotane strukture. S. bulbopontinus (engl. bulbopontine s., lat. s. bulbopontinus), leb na prednjoj strani modanog stabla koji se nalazi izmeu modanog mosta i produene modine. Kroz ovaj leb prolaze modani ivci: VI (nervus abducens), VII (nervus facijalis), VII bis (nervus intermedijus) i VIII (nervus vestibulokohlearis). Naziv ima isto znaenje kao i fosa postpontina; s. centralis (engl. central s., lat. s. centralis), sredinji ili centralni leb. Nalazi se na spoljanjoj strani velikomodane hemisfere i predstavlja granicu izmeu eonog i temenog renja velikog mozga. Ovaj leb je umetnut izmeu dve uzduno postav-ljene vijuge: precentralne, koja pripada eo-nom renju i postcentralne, koja pripada temenom renju. Prelazi delimino i na unu-tranju stranu velikomodane hemisfere pri emu se deo mozga koji se nalazi oko njega naziva paracentralni renji (lobulus paracentralis); s. cerebri (engl. cerebral s., lat. s. cerebri ), modani leb. leb koji razdvaja dve susedne modane vijuge, renjia ili renja; s. hipokampi (engl. hippocampal s., lat. s. hippocampi), plitak leb na unutranjoj strani velikomodane hemisfere koji predstavlja nastavak leba uljevitog tela. leb ograniava hipokampalnu vijugu du njene unutranje povrine, delei je od zupaste vijuge; s. kalkarinus (engl. calcarine s., lat. s. calcarinus), leb na unutranjoj strani potiljanog i delimino slepoonog renja koji se umee izmeu velikomodanog klina (kuneus) i lingvalne vijuge. Du zidova i dna ovog leba nalazi se primarno vidno polje (areja strijata); s. olfaktorijus (engl. olfactory s., lat. s. olfactorius), mirisni leb. leb na donjoj strani eonog renja koji se nalazi izmeu prave vijuge koja je unutra i orbitalnih vijuga koje su spolja. Ovaj leb pokrivaju delovi mirisnog mozga: mirisna glavica (bulbus olfaktori) i mirisna traka (traktus olfaktorijus); s. parijetookcipitalis (engl. parieto-ocipital s., lat. s. parietooccipitalis), temeno-potiljani leb. Duboki, prostrani leb na unutranjoj strani velikomodane hemisfere koji predstavlja granicu izmeu temenog i potiljanog renja, odnosno izmeu njihovih delova, prekuneusa i kuneusa. Donjim delom ovaj leb se spaja sa kalkarinim lebom. Mesto ovog spoja se zove kunealna taka. Temenopotiljani leb delimino prelazi i na spoljanju stranu velikomodane hemisfere; s. precentralis (engl. precentral s., lat. s. praecentralis ), precentralni leb. leb na spoljanjoj strani velikomodane hemisfere, unutar eonog renja, koji razdvaja precentralnu vijugu od ostalih delova eonog renja. Prua se neposredno ispred i gotovo paralelno sa centralnim lebom; s. postcentralis (engl. postcentral s., lat. s. postcentralis), postcentralni leb. leb na spoljanjoj strani velikomodane hemisfere, unutar temenog renja, koji razdvaja postcentralnu vijugu od ostalih delova temenog renja. Prua se neposredno iza i gotovo paralelno sa centralnim lebom.

SULPIRID
(engl. sulpiride), atipini neuroleptik koji u velikim dozama dobro suzbija burne psihotine simptome, a u malim moe da pop-ravi raspoloenje apatinih bolesnika. Mehanizam dejstva je nedovoljno poznat. Koristi se u terapiji shizofrenije, depresije i gastroduodenalnog ulkusa. Dozira se oralno. Neeljeni efekti su: ekstrapiramidni sindrom, oseaj umora i galaktoreja, a vee doze uzrokuju i holinergike efekte. Preparat: Sulpirid.

SUMATRIPTAN
(engl. sumatriptan), agonist 5-HT1d receptora. Koristi se u terapiji akut-nog napada migrene. Neeljeni efekti su: vrtoglavica, slabost miia, oseaj trnjenja i toplote i bol u vratu. Preparat: Imigran.

SUMMITTOV SINDROM
(engl. Summitt syndrome ), autosomno recesivno nasledan sindrom koga karakteriu kombinacija krani-osinostoze i razliitih sindaktilija, koje mogu da budu u vezi sa akrokefalijom, okcipitalnim defektima, skafokefalijom, epikantalnim prevojima, strabizmom, gotskim nepcem, pore-meenom denticijom, klinodaktilijom i brahi-mezofalangama.

SUMNJA
(engl. suspicion), sastavni deo sadr-ine miljenja koje karakterie nepoverenje, a iji je raspon od racionalnog, realnog do iracionalnog i bolesnog. Realno nepoverenje je posledica uvida u stvarne injenice koje upuuju da postoji opasnost od ugroenosti. Bolesno nepoverenje je karakteristino za paranoidno strukturisane linosti i sumanuto obolele osobe. Ovu karakteristiku miljenja prate neprijatne emocije razliitog intenziteta.

SUMNJIVA SMRT,
prirodna smrt nejasnog uzroka, za koji se ponekad pretpostavlja da je bio nasilan. Takva smrt moe biti sumnjiva kao posledica povrede ili neke lekarske intervencije; kod prethodno neobinih ili neraspoznatih oboljenja, koja po svom poetku, toku, pojavama ili zavretku podseaju na razna trovanja, a oboleli umire usled ileusa, uremije ili vanmaterine trudnoe; kod pogreno shvaenih simptoma oboljenja ili promena na leu; kod postojanja hropakih ili posmrtnih promena; zbog naroitih okolnosti pod kojima se smrt dogodila (smrt vanbrane novoroenadi, odojadi, posle kafanskih svaa i dr.).

SUMPOR
(engl. sulphur), nemetalni element koji je efikasan protiv gljivica i parazita. Ima keratolitiko svojstvo. Kao sastojak masti tradicionalno se koristio u terapiji konih oboljenja i infekcija kao to su: psorijaza, razni oblici dermatitisa, uga. U modernoj medicini je neprihvatljiv zbog male efikasnosti i kozmetikih razloga. Alkalni sulfidi unitavaju slobodni deo dlake, te se koriste kao hemijska sredstva za depilaciju.

SUMPORNA KISELINA
(engl. sulphuric acid), H2SO4, korozivni otrov, uzrokuje koa-gulaciju proteina na sluzokoi i koi. Trova-nje sumpornom kiselinom lei se hitnim uno-enjem magnezijum-oksida oralno (moe i mleko, belance jajeta razmueno u vodi). Ukoliko se ovakva terapija ne primeni odmah, kasnije je treba izostaviti jer preti opasnost od perforacije jednjaka ili eluca. Lekovi protiv oka su jaki analgetici i infuzije elektrolita ako postoji acidoza. Ne treba ispirati eludac niti provocirati povraanje da ne bi dolo do perforacije. Kasnije, radi spreavanja nastajanja fibroze daju se kortikosteroidi.

SUMRANI SAN

(engl. twilight dream), terminalni san, poslednja etapa, zavretak sum-ranog stanja (sloen sindrom, koga karakterie suenje svesti praeno ulnim obmanama i strahom do uasa kada se osoba brani bekstvom ili napadom). Najee je manifestacija epilepsije i patolokog alkoholnog pijanstva, a nakon samog sna bolesnik ispo-ljava neseanje za kompletan period sum-ranog stanja.

SUNANICA
(engl. sunstroke, lat. insolatio ), nastaje posle dueg direktnog dejstva sunevih zraka na nezatiene delove glave, a preko njih na mozak. Ispoljava se znacima prenadraenosti CNS-a, ubrzanim pulsom i disanjem, cirkulatornim poremeajima i tekim manijakalno-depresivnim stanjem sa halucinacijama; mogu da se jave i grevi, a nekad i smrt.

SUNANJE
(engl. solarization), korienje suneve energije izlaganjem sunevom zraenju koje objedinjuje bioloko delovanje vidljivog spektra i nevidljivih ultraljubiastih i infracrvenih zrakova. Pri sunanju se osea toplota, izazvana delovanjem toplog zraenja i brzo se javlja crvenilo koe (lat. erythema solare). Crvenilo koe moe da se javi i pod dejstvom ultraljubiastog zraenja, samo kasnije, kao naknadni efekat i postepeno biva praen pigmentacijom (stvaranje melanina koji ima zatitni efekat). Izlaganje suncu moe biti lokalno (samo delovi tela) ili celog tela i ima povoljan uinak na razna kona oboljenja, zaraivanje rana, obezbeivanje vitamina D, bilans kalcijuma i fosfora (stanje posle preloma), poveanje otpornosti organizma. Suncu se treba izlagati postepeno, najpre nekoliko minuta, a posle due, i to do 10 sati pre podne i posle 16 sati. Kou obavezno treba tititi kremama koje imaju zatitne filtre, zbog moguih tetnih efekata UV zraenja.

SUN ERASTO TELO


(engl. spongious body, lat. corpus spongiosum), v. korpus spongiozum.

SUPER-,
prefiks koji se odnosi na iznad, gore, pri vrhu ili oznaava poloaj pri vrhu hije-rarhijske lestvice ili raspodele.

SUPERCILIJARAN
(engl. superciliary, eyebrow area), koji se odnosi na obrvni luk.

SUPERCILIJUM
(engl. eyebrow, lat. supercilium ), obrva. Luna kona struktura, obrasla retkim dlaicama, koja natkriljuje gornju ivicu otvora one duplje.

SUPERFEKUNDACIJA

(engl. superfecundation), oploenje dveju ili vie jajnih elija osloboenih iz jajnika u toku jedne ili istovremenih ovulacija, u toku dva ili vie naknadnih snoaja.

SUPERINFEKCIJA
(engl. superinfection), nova infekcija pridodata ve postojeoj. Superinfekcija gljivicama iz roda Candida ili rezistentnim vrstama bakterija je neeljeni efekt terapije antibioticima. Npr., kod pseudomembranoznog kolitisa kao posledica te-rapije antibioticima (najee klindamicinom, ampicilinom, cefalosporinima) dolazi do pre-komernog razmnoavanja bakterije Clostridium difficile, koja stvara toksine i uzrokuje profuzne dijareje, greve, tenezme, groznicu pa i pojavu krvi u mokrai. Lei se metronidazolom ili vankomicinom.

SUPERIOR
(engl. upper, lat. superior ), gornji ili vii; struktura koja se nalazi pri vrhu ili neposredno uz vrh. Pojam superior je supro-tan pojmu inferior.

SUPERNATANT
(engl. supernatant), nalazi se iznad ili na vrhu neega; tenost koja pliva iznad druge tenosti ili vrstog sedimenta ili precipitata.

SUPEROKSID-DISMUTAZA
(engl. superoxide dismutase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (superoksid: superoksid oksidoreduktaza, EC 1.15.1.1), koji katalizuje reakciju O2- + 2H+ = H2O2 + O2. Ovaj enzim ima malu relativnu molekulsku masu od 32.500. Nalazi se u svim ivim organizmima izuzev u anaerobnim bakterijama. Superoksid anjon, O2-, tetan je za ive organizme i mutageni je agens koji se formira jonizujuim zraenjem. Gor-nja reakcija obezbeuje njegovo uklanjanje. Ovaj enzim koji sadri Cu2+ i Zn2, po molekulu je identian sa drugim proteinima kao to su hemokuprein, eritrokuprein, cerebroku-prein i hepatokuprein.

SUPINACIJA
(engl. supination), okretanje (uvrtanje, rotacija) ake i podlaktice, tako da je dlan okrenut nagore, a radijus i ulna su paralelni.

SUPINATOR
(engl. supinator, lat. supinator), mii izvrta, v. muskulus supinator.

SUPKLINIKI
(engl. subclinic), stanje bolesti sa slabije izraenim klinikim simptomima.

SUPOZITORIJA
(engl. suppository), epii, vrsti oblici lekova, koninog, jajastog ili ci-lindrinog oblika koji se koriste za aplikaciju u telesne otvore, uglavnom u anus (mar). Na sobnoj temperaturi su vrsti, a tope se na temperaturi tela.

SUPRA-,
prefiks koji znai iznad, nad, u gor-njem delu.

SUPRALIMINALNI STIMULUS
(engl. su-praliminal stimulus), suprapragovni s.

SUPRAMAKSIMALNI STIMULUS
(engl. supramaximal stimulus), stimulus iji je intenzitet vei od maksimalnog; u elektrodijagnostikim studijama koristi se da bi se utvrdilo da li je izazvani potencijal dostigao maksimalnu amplitudu.

SUPRAOPTIKO JEDRO
(engl. supraoptic nucleus, lat. nucleus supraopticus), grupa neurosekretornih neurona hipotalamusa, koja se nalazi neposredno iznad optike hijazme. elije ovog jedra produkuju antidiuretski hormon (ADH) i malu koliinu oksitocina. Oba ova hormona se transportuju do neurohipo-fize, gde se skladite. Aksoni supraoptikog nukleusa grade supraoptiko-hipofizalni put. Neuroni s. j. smatraju se osmoreceptorima.

SUPRAPRAGOVNI STIMULUS
(engl. sup-ratreshold stimulus ), stimulus iji je intenzitet vei od pragovnog; depolarie membranu iznad praga okidanja.

SUPRAPUBINA INCIZIJA
(engl. suprapubic incision), hirurki pristup, popreni ilil uzduni, iznad preponske kosti za organe karlice.

SUPRARENALEKTOMIJA
(engl. suprare-nalectomy, adrenalectomy ), hirurko odstra-njivanje jedne ili obe nadbubrene lezde. Najei razlog za operaciju je tumor jedne nadbubrene lezde i tada se primenjuje jednostrana operacija (unilateralna suprarenalektomija). Ako je maligni tumor urastao u okolne organe koristi se proirena suprare-nalektomija. Kod hiperplazije i tumora koji su zahvatili oba

nadbubrega primenjuje se bila-teralna suprarenalektomija. S obzirom na to da je kora nadbubrega neophodna za ivot, posle bilateralne adrenalektomije neophodna je doivotna supstitucija kortikosteroidima.

SUPRARENALNE LEZDE
(engl. adrenal glands), v. nadbubrene lezde.

SUPRAVENTRIKULARNA TAHIKARDIJA
(engl. supraventricular tachicardia ), brza, pravilna srana radnja. Elektrini vodi (izvor impulsa) nalazi se iznad komora vansinusnog vora.

SUPRAVITALNA REAKCIJA
(engl. supravital reaction ), bioloka zbivanja ili reakcije pojedinih tkiva i elija koje se spontano odigravaju ili se mogu izazvati posle nastupanja klinike smrti, a pre nastupanja njihove bioloke smrti (v. klinika smrt, v. bioloka smrt), npr. kontrakcija miia na mehaniku ili elektrinu stimulaciju, reakcija zenica izazvana hemijskim dejstvom lokalno aplikova-nog miotika ili midrijatika, pokreti trepljastog epitela traheje i dr. U forenzikoj praksi koris-te se za preciznije utvrivanje vremena smrti.

SUPRESIVNA TERAPIJA
(engl. suppressive therapy ), lekovi koji zaustavljaju razvoj i tok bolesti, mada ne utiu na uzrok. Tako deluju glikokortikoidi i drugi imunosupresivi kod reumatoidnog artritisa, hepatitisa ili pri transplantaciji organa.

SUPRESOR
(engl. suppressor ), materija koja ima sposobnost koenja nekog fiziolokog procesa u organizmu. Npr., supresor gena (no-silac naslednih osobina) je onaj gen koji spre-ava pojavu izmenjenog gena u organizmu.

SUPSTANCIJA
(engl. substance, lat. substantia), masa. Materija razliitog sastava koju karakteriu nejasni ili nedefinisani oblik i veliina. S. alba (engl. white s., s. alba), bela masa modanog tkiva. Deo modanog tkiva koji izgrauju produeci nervnih elija obmotani mijelinskim omotaem: aksoni i dendriti, oligodendrociti (glijalne elije); s. gri-zea (engl. gray s., lat. s. grisea), siva masa modanog tkiva. Deo modanog tkiva koji izgrauju nervne elije, glijalne elije i po-etni delovi aksona i dendrita; s. nigra (engl. black s., lat. s. nigra), crna masa; parna, desna i leva, nakupina sive mase i relejno jedro koje sadri tamni pigment nervnih elija. Prua se unutar subtalamusa i srednjeg mozga, nepo-sredno izmeu velikomodanog kraka i teg-mentuma srednjeg mozga. Sastoji se od dva

dela, prednjeg ili ventralnog (pars retikulata) i zadnjeg ili dorzalnog (pars kompakta). Funk-cionalno ulazi u sastav ekstrapiramidalnog motornog sistema.

SUPSTITUCIONA TERAPIJA
(engl. substitution therapy), unoenje supstanci koje organizmu nedostaju ili su prisutne u nedovoljnoj koliini. Primer takve terapije je leenje obo-ljenja koja se zasnivaju na nedostatku vitamina, minerala i hormona.

SUPSTRAT
(engl. substrate), supstanca na koju deluje enzim, odnosno hemijsko jedi-njenje koje se pri katalitikom delovanju enzima prevodi u proizvod ili proizvode.

SUPTALAMIKO JEDRO
(engl. subthalamic nucleus, lat. nucleus subthalamicus), v. nukleus suptalamikus.

SUPTRAKCIONA SCINTIGRAFIJA
(engl. subtraction scintigraphy), v. funkcionalne slike.

SUPURACIJA
(engl. suppuration), stvaranje gnoja. Javlja se kod nekih oblika gnojnog zapaljenja. V. apsces.

SURA
(engl. calf, lat. sura), list. Zadnji predeo potkolenice.

SURAMIN
(engl. suramin), lek izbora u terapiji hemolimfatikog stadijuma afrike tripanozomijaze zvane Tripanosoma brucei gambiense i Tripanosoma brucei rhodesiense, i alternativni lek za iskorenjivanje odraslih parazita Onchocerca volvulus. Neeljeni efekti su brojni: gastrointestinalne tegobe, ok, gubitak svesti, pa primenu ovog leka treba prepustiti samo ekspertima. Nije regi-strovan u Jugoslaviji. Preparat: Bayer 205.

SURFAKTANT
(engl. surfactant), 1. teni pokriva epitelnog sloja alveola plua koji se sastoji od dva sloja: na povrini se nalazi tanak film fosfolipidne supstance, a ispod njega sloj mukopolisaharida. Suprotstavlja se silama povrinskog napona i tako spreava kolaps alveola na kraju ekspirijuma. Sintetiu ga alveolarne elije (pneumociti) tipa II. Nedostatak surfaktanata zbog nezrelosti plua kod

prevremeno roene dece dovodi do respiratornog distresa ili bolesti hijaline membrane sa kolapsom alveola i razvojem atelektaze; 2. jedinjenje slino sapunima i deterdentima i ima povrinski aktivno dejstvo. Molekuli ovih jedinjenja imaju hidrofilni i hidrofobni deo i smanjuju povrinski napon. Formiranjem mi-cela i slojeva u kojima je hidrofilni deo mole-kule u kontaktu sa vodom, ova jedinjenja so-lubilizuju hidrofobne molekule i strukture. Sintetski deterdenti mogu biti anjonski, neanjonski ili katjonski; katjonski deterdenti su kvaternerna amonijum jedinjenja koja se koriste kao antiseptina i dezinficijentna sredstva.

SUSPENZIJA
(engl. suspension), u hemiji, smea vrstih i tenih estica (disperzna faza) u tenosti ili gasu (kontinualna faza) u kojoj su estice agregati molekula dovoljno mali da se ne bi taloili.

SUSPENZORNI LIGAMENT
(engl. suspensorial ligament), ligamenum suspensorium ovarii (engl. ovarial suspensorial ligament), peritonealna veza koja se protee od gornjeg pola jajnika i sadri krvne sudove i nerve jaj-nika; ligamentum suspensorium penis (engl. testical suspensorial ligament), fibrozna veza sa donje ivice preponske kosti na dorzalnu (gornju) stranu korena penisa; ligamenta suspensoria mammae (engl. mammary suspensorial ligaments), dobro razvijena retinakula koe koja se proteu od konog pokrivaa do fibrozne strome mlene ljezde.

SUIAVOST
, v. tuberkuloza, v. ftiza.

SUTURA
(engl. sutura), 1. tip fibroznog spoja kostiju u kome su suprotne strane vrsto sje-dinjene kao npr. u lobanji; 2. materijal upo-trebljen za zatvaranje hirurke ili traumatske rane proivanjem; 3. av ili serija avova uraenih da priblie i osiguraju ivice hirurih ili traumatskih rana; 4. radnja ili proces srastanja rane uivanjem. Absorpciona s. , vrsta materijala upotrebljena za uivanje koja se pod dejstvom proteolitinih enzima koji lue inflamatorne elije raspada; Albertova s. , oblik Czeryeve suture u kojoj prvi red avova prolazi kroz unutranju debljinu creva; Apolitova s. , Getyeva sutura; apoziciona s. , povrinska sutura, slui za egzaktnu aproksimaciju konih krajeva rane; aproksimativna s. , duboka sutura koja obezbeuje apoziciju svih tkiva rane; arkusna, luna s., s koronalis; Beilova s. , s. oblika zatvorene petlje u kojoj igla prolazi kroz spoljanju ili kroz dve ivice rane; Brava-av s. , neprekidna hemostatina sutura koriena u intestinalnoj hirurgiji; igla prolazi kroz sve slojeve zida creva, a pet-lja suturnog materijala pada preko mesta izlaska igle koja prolazi kroz nju formirajui sopstveno zavezivanje u mrtav vor posle zatezanja; Connellova s. , kontinuirana s. oblika slova U, primenjivana u intestinalnim anastomozama, gde su avovi stavljeni paralelno na i oko 4 mm od ivica rane, prolazei kroz sve slojeve creva; Cushingova s. , kontinuirana inverzivna sutura primenjivana za zatvaranje seromuskularnih slojeva u hirurgiji gastrointestinalnog trakta: Czernyjeva s. , 1. intestinalna sutura u kojoj nit prolazi jedino kroz mukoznu membranu, 2. pojedinana nekontinuirana s., svaka oma je uraena od pojedinanog dela materijala; unasta s. , s.

uraena sa avnim materijalom udenutim u iglu na oba kraja; duek, horizontalna s. , s. u kojoj su petlje uraene paralelno ivicama rane, a avni materijal se od jednog do drugog zida, u dubini, ukrta; dugme s. , s. u kojoj petlje prolaze kroz dugme, disk, da spree da suturni materijal pocepa kou i propadne; intradermalna s. , s. uraena paralelno ivicama rane, ali kroz slojeve koe najee produnim avom; kontinuirana s ., ona u kojoj je neprekinuta du-ina materijala upotrebljena da priblii ivicu jednog ili vie slojeva tkiva; kruna s. , s. koja se primenjuje za unutranji obim upljih organa da bi osigurala zatvaranje, ili za deo visceralnog zida radi postizanja zatvorenog krunog prostora; lanana s. , kontinuirana sutura u kojoj je svaka petlja konca spojena sa sledeom susednom; Le Dentusova s. , s. za razdvajanje tetiva; dva ava polaze sa leve i desne strane, a privreni su spreda, dok se trei av postavlja s desne na levu stranu iznad i ispod posekotine, a privruje se sa strane; Le Fortsova s. , s. za razdvajanje tetiva, petlja prolazi sa jedne strane i iznad rasekotine, izlazi spreda, nastavlja se ispod reza sa svake strane da bi bila privrena posle izlaska van, u frontalnom sektoru; Lembertova s. , s. najee primenjivana u gastrointestinalnoj hirurgiji; av prolazi oko 2,5 mm od incizije, kroz seroznu i muskularnu membranu, izbegavajui submukozu izlazi van, blizu ivice incizije, zatim ponovo ulazi blizu ivice suprotne strane i izlazi na najdistalnijoj taki, izbegavajui ulazak u lumen creva; moe da bude isprekidana ili neprekidna; neabsorbentne, neresorptivne s. , materijal za zatvaranje rana koji se ne resorbuje u telu kao npr. svila, pamuk, nerajui elik, sintetiki materijal kao to je najlon, itd.; neresorbujue hirurke s. , niti od materijala otpornog na aktivnost ivog tkiva sisara koje se prave u razliitim dimenzijama, napregnutosti i vrstini. Moe da bude impregniran ili obloen pogodnim antimikrobnim agensom, svrsishodno izbeljen ili obojen aditivima i odobren zakonom za upotrebu hrane i lekova; nervna s. , uivanje rastavljenih nervnih delova suturom; Pareova s. , trake platna postav-ljene du ivica rane, a zatim uivene zajedno ime se margine rane dovode u apoziciju; plastina s. , metod kojim se jezik ukroji u jednu usnicu rane, a leb u drugu, a zatim se jezik i leb uiju zajedno dok se preko rolne od adhezivnog flastera zategne nit; posu-vraena s. , seromuskularni av uraen u intestinalnoj anastomozi da bi pribliio i posuvratio seroznu povrinu od dva segmenta kao kod Kuingove ili Lamberove suture; povr-inska s. , ona koja se jedino stavlja na superficijalnu fasciju; pravougla duek s. , vertikalna duek sutura, metod u kojim su avovi napravljeni pod pravim uglom na ivicu rane kroz njene duboke i povrne delove, to kasnije obezbeuje veoma egzaktan poloaj obe-ju ivica koe; presekciona s. , av ili serija avova koja se uradi na tkivu pre nego to se izvri incizija; primarna s. , zatvaranje rane odmah posle povreivanja tkiva; proivak s. , kontinuirana jorgan s.; relaksaciona s. , s. stavljena da zatvori ranu, ali tako formirana da se moe olabaviti radi poputanja tenzije ako doe do njenog porasta; retenciona s. , pojaane suture za abdominalne rane uz korienje izuzetno jakih materijala kao to je upredena svila ili nerajui elik; poto ukljuuju veliku koliinu tkiva, u svakom avu, namera je da se smanji pritisak na primarnoj liniji suture i sprei postoperativna ruptura tj. evisceracija rane; rol s. , sutura iji su krajevi zastegnuti preko tanke rol gaze ili komada gumene tube radi smanjenja pritiska na kou; s. u vidu vrpce na kesi , neprekidna sutura uraena oko krunog otvora; ako se uradi sa posuvraenim ivicama upotrebljava se kod operacija na apendiksu ili na kilnoj kesi; sekundarna s. , kojom se zatvara operativna ili traumatska rana najee zbog postojee ili oekivane infekcije; pod sekundarnom s. se smatra i resutura operativne rane kojoj preti raspadanje; seroserozna s. , spaja dve serozne povrine; Simsova s. , strelna s.; strelna s. , ona u kojoj dva kraja iane suture prolaze kroz razorenu ili perforiranu ranu olovom koja se zatim komprimuje; subkutana s. , metod zatvaranja koe avovima u potko-nom tkivu; zakopana s. , s. koja je stavljena duboko u tkivo, skrivena koom.

SUVA USTA
(engl. aptialism, xerostomia, dry mouth ), kserostomija, javlja se kada privremeno prestane luenje pljuvake kao to je to usled uzbuenja i straha. Sekrecija pljuvake se znatno smanjuje i usled dehidracije ili peri-fernog oteenja n. facialisa. Antiholinergici takoe koe sekreciju. Atrofija pljuvanih lezda javlja se i pri postojanju Sjgrenovog sindroma, obino kod ena u klimakterijumu (autoimuno oboljenje). Jedan je od glavnih klinikih znakova i diabetes mellitusa.

SUVO OKO
(engl. xerophtalmia, dry eye ), smanjeno luenje, ree prestanak luenja, suza. Javlja se u sklopu Sjgrenovog sindroma, u drugim sistemskim bolestima ili kao zasebna bolest.

SUZE
(engl. tears), sterilan, vodenast, providan produkt lakrimalnih lezda. Sadre natrijum- -hlorid, malo proteina i neke baktericidne enzime (lizozim). U budnom stanju produkuje se oko 0,5 g suza na dan.

SUZNA LEZDA
(engl. lacrimal gland, lat. glandula lacrimalis), v. glandula lakrimalis.

SUZNA KESICA
(engl. lacrimal sac, lat. saccus lacrimalis), v. sakus lakrimalis.

SUZNI
(engl. lacrimal, lat. lacrimalis), v. lakrimalni.

SUZNI GAS, SUZAVAC


(engl. tear gas), bojni otrov iz grupe nadraljivaca (2-hlor-benzilidenmalononodinitril). Bezbojna ili svetlouta kristalna supstanca koja deluje na kou izazivajui oseaj arenja i svrab sluzokoe oiju i nosa, izazivajui suzenje i kijanje. Nadrau-jua koncentracija bojnog otrova je 0,05- -0,1mgmin/m3, srednja borbena doza je 10mgmin/m3, a srednja smrtonosna doza je 40-75 gmin/m3. Primenjuju se u obliku aero-sola, otrovno dimnih kutija, dimnih bombi i rasprivaa. U miru se koriste kao policijski otrovi ili za obuku vojnih jedinica. Smatraju se perspektivnim bojnim otrovima za privremeno onesposobljavanje ive sile. Suzavci deluju na nervne zavretke sluznice oiju ve 5-10 sek. posle kontaminacije, izazivajui jako suzenje i bolove u oima, grevito steza-nje onih kapaka i glavobolju. Oi zacrvene, a oni kapci oteknu. Zatita se postie stavlja-njem zatitne maske ili udaljavanjem iz kontaminirane prostorije. Prva pomo se sastoji u ispiranju oiju, nosa i grla 2%vodenim rast-vorom natrijum bikarbonata i pranju nepo-krivenih delova tela vodom i sapunom.

SUENJE
(engl. narrow part, coarctation, lat. isthmus ), smanjenje prenika lumena ili otvora koji nastaju usled strikture odnosno kontrakcije ili je posledica zapaljenskih procesa, degenerativnih procesa (arteroskleroza), na-kupljanja sekreta i dr.; odnosi se na kanale, ua, srane zaliske, krvne sudove, jajovode, une puteve, mokrane kanale. V. istmus.

SUENJE ZGLOBNOG PROSTORA


(engl. joint space narrowing ), suenje prostora koji se na radiografiji vidi izmeu dva zglobna okrajka kostiju. Taj prostor ispunjava hrskavica koja prekriva zglobne okrajke i koja se na radiografiji ne vidi. To je znak istanjenja hrskavice koja prekriva zglobne okrajke kostiju. Jedan je od glavnih radiografskih znakova degenerativnog oteenja zglobova.

SVEDBERG (S)
, Theodor Svedberg, vedski hemiar, 1884 - 1971, inovator ultracentrifuge, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1926. god. za rad na disperznim sistemima, jedinica koja je jednaka 10-3 s, a koristi se za izraavanje sedimentacionog koeficijenta. Takoe se naziva i Svedbergova konstanta.

SVEDBERGOVA FLOTACIONA JEDINICA


(engl. Svedberg flotation unit ), jedinica koja je po veliini jednaka svedbergu, ali je suprotnog znaka; pomou nje se meri brzina kojom se supstanca penje (flotaciona brzina), pre nego to tone (sedimentaciona brzina). Naziva se i negativna sedimentaciona Svedbergova jedinica.

SVEDBERGOVA JEDINICA
(engl. Svedberg unit), v. svedberg.

SVESNOST
(engl. consciousness), intelektualno, intuitivno i emociono saznanje o nama i o svetu oko nas svakog trenutka, u kome va-ljano sintetiemo zbir individualnih iskustava. Budnost predstavlja preduslov jasne svesti, (ispravnog doivljaja sebe, okoline, ali i saznanja dinamike ovih odnosa).

SVESNOST SVOGA TELA


(engl. body consciousness), u psiholokom smislu, saznanje koje posedujemo o nama samima, odnosno o naoj telesnoj shemi i fizikim karakteristikama.

SVETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZA-CIJA


(engl. World Health Organisation ), organizacija Ujedinjenih nacija. Osnovana je donoenjem

Ustava Svetske zdravstvene organizacije 7. aprila 1948. god. (7. april - - Meunarodni dan zdravlja) i od tada uspeno radi na irenju ideja o potrebi socija-lizacije medicine i aktivnoj zatiti zdravlja stanovnitva, na programima unapreenja i zatite ivotne sredine, na suzbijanju zaraznih bolesti i drugih savremenih masovnih obo-ljenja, borbi protiv irenja droga i sl. Sve la-nice UN su i lanice Svetske zdravstvene organizacije (preko 200), koje u najvii organ - Skuptinu SZO, koja se sastaje jednom godinje, alju po 3 delegata. Odluke Skup-tine sprovodi Izvrni odbor, Sekretarijat, sa generalnim direktorom na elu (sedite u enevi). Za evropski region Sekretarijat regionalnog biroa SZO je u Kopenhagenu. Glavni zadaci SZO su: koordinacija i usmeravanje zdravstvene politike meu lanicama radi poboljanja zdravstvenog standarda; pomo zemljama lanicama da prebrode teke zdravstvene probleme, poboljaju zdravstve-nu slubu i sl.; sprovoenje i uee kadrovima i sredstvima u meunarodnim istraiva-kim projektima na podruju zdravstvene zatite; obezbeenje zemljama lanicama po-trebnih tehnikih servisa, statitiko-epidemiolokih informacija, publikacija i sl.; organizovanje raznih oblika usavravanja strunjaka na meunarodnom nivou putem stipendiranja polaznika i sl.

SVINJETINA
(engl. pork meal), meso svinje koje se koristi u ishrani ljudi. Sadri izmeu 20 i 70 % vode; belanevina od 7 do 20 %, koje su bioloki vredne. Sadraj masti je promenljiv i kree se od 7 do 70%, a po sastavu to su estri palmitinske, stearinske i oleinske kiseline i glicerola. U svinjskom mesu mast je raspo-reena izmeu miinih vlakana i to u malim koliinama pa se ne moe ni izdvojiti, a vreme zadravanja u elucu je due, uz dugotrajan oseaj sitosti. Vaan je izvor i drugih hranljivih materija (fosfora, kalcijuma, gvoa, cinka, selena, bakra, vitamina grupe B i vitamina A). Koristi se termiki pripremljeno (kuvano, dinstano ili peeno) ili kao preraevina, sueno, dimljeno ili konzervisano na neki drugi nain. Ako se nehigijenski obrauje, uva ili transportuje moe da doe do kontaminacije biolokim agensima, koji se lako razmnoavaju, pa je meso uzrok trovanja hranom.

SVOD
(engl. fornix, lat. fornix), v. forniks.

SVRAB
(engl. pruritus, itch), v. pruritus.

SWAN-GANZ KATETER
(engl. Swan-Ganz katheter), tanak, vrlo fleksibilan kateter koji na vrhu ima balon koji se moe naduvati. Slui za merenje pritiska u plunoj arteriji. U plunu arteriju se uvodi preko upljina desnog srca. Ako se balon naduva u jednoj od grana plune arte-rije i njen lumen potpuno zatvori, dijastolni pritisak koji se tada izmeri u plunoj arteriji odgovara pritisku (dijastolnom) u levoj pretkomori.

SWAN NECK DEFORMACIJA


(engl. swan-neck deformity), deformacija prstiju a-ka koja se javlja kao posledica oteenja zglo-

bova, ligamenata i tetiva u toku reumatoidnog artritisa. Karakteriu je hiperekstenzija u proksimalnom interfalangealnom zglobu i flek-sija u distalnom interfalangealnom zglobu.

SYCOSIS BARBAE
(engl. syscosis barbae), duboki folikulitis sa perifolikularnom upalom na obrasloj koi brade. Bolest je najee hroninog toka. Izazvana je gljivicama ili bakterijama.

AKA
(engl. hand, lat. manus), v. manus.

ANCOVA KRAGNA
(engl. orthopaedic collar), ortopedski aparat koji moe biti naprav-ljen od gipsa ili plastike i koji slui za stabilizovanje regije vrata kod suspektnih ili doka-zanih preloma ili iaenja vratnih prljenova kimenog stuba.

ANKR
(engl. ulcus molle, ulcus durum), v. sifilis, v. ulcus molle.

APAT
(engl. whisper), artikulacija slabog, mekog i piskavog zvuka koji nastaje prolaskom vazduha kroz mali trouglast otvor nastao pribliavanjem glasnih ica koje ne osciluju.

ARENI ZUBI,
v. fluoroza zuba.

ATOR
(engl. tent, lat. tentorium), v. tentorijum.

AV
(engl. suture, lat. sutura), v. sutura, rafe.

AV DUVANKESE
(engl. purse-string suture ), kontinuirani av postavljen u krug radi inverzije ili zatvaranja. Najpoznatija primena: kod operacije upaljenog crvuljka. Kasnije mogua radiografska slika pseudotumora cekuma.

AVNI MATERIJAL
(engl. suture materials ), obuhvata ketgut, svilu, pamuk, metalnu icu, sintetike materijale i poliglikolnu kiselinu.

IGELOZA
(engl. shigellosis), bacilarna di-zenterija je dijarealno oboljenje debelog creva. Zavrni deo tankog creva moe biti zahvaen kod teih infekcija. Uzronici su bakterije roda igela: Sh. sonnei, SH. flexner, Sh. boydii, a Sh. shigae daje najtee klinike oblike i ograniena je na tropske predele i Daleki istok. Infekcija se prenosi hranom i vodom na zdrave osobe. Kliniki se manifestuje prolivom. U stolici esto ima primesa sluzi i krvi. esti su lani pozivi za stolicu i dizenterini ispljuvak (v. bac-larna dizenterija). Praena je povienom temperaturom, a intenzitet povraanja i proliva direktno je srazmeran teini bolesti i stepenu dehidratacije i gubitku elektrolita. Dijagnoza se postavlja nalazom igela u stolici koprokulturom.

IRINA VIDNOG POLJA


(engl. width of a visual field), ogranienost projekcije optikog dela retine u prostoru. Monokularno vidno polje je limitirano anatomskim preprekama (nos, gornji orbitalni luk), tako da u beloj svetlosti normalna irina vidnog polja iznosi sa temporalne strane 90 stepeni, nazalno i gore 60, a prema dole 70 stepeni. Binokularno vidno polje dobija se gledanjem sa oba oka, i ire je nego monokularno.

ISTOZOMIJAZA
(engl. schistosomiasis), tropska bolest koja se prenosi putem krvi zaraene istozomom; esto zahvata samo urinarni trakt. Rasprostranjena je irom Afri-ke, a najvie je ima u Egiptu. Nalaz jajaaca u mokrai je osnova za postavljanje dijagnoze. V. bilharzijaza.

IARICA
(engl. epiphysis, pineal gland, lat. epyphysis, corpus pineale), v. epifiza.

IZODONCIJA,
v. anomalije zuba.

KOLJKA
(engl. concha, lat. concha), v. konha.

KRIPANJE ZUBA,
v. bruksizam, v. bruksomanija.

OK SOBA
(engl. intensive care unit), stari, pogrean naziv, trebalo bi antiok soba, zove se i soba za intenzivnu negu; soba ili jedinica za intenzivan nadzor, praenje i leenje teko obolelih i povreenih pacijenata tj. pacijenata u tekom optem stanju.

PAG
(engl. reccess, sac, lat. reccessus, bursa), v. recesus, v. burza.

PRIC
(engl. syringe), instrument koji se koristi za davanje injekcija ili za aspiraciju telesnih tenosti. Sastoji se od uplje cevi, klipa i uplje metalne igle. Ranije su se koristili stakleni pricevi koji su zahtevali steri-lizaciju, a danas se koriste plastini za jednokratnu upotrebu.

TETOINA
(engl. pest), napast, v. pesticidi.

TITASTA LEZDA,
v. tiroidna lezda.

TUCANJE
(engl. hiccup, lat. singultus), nekontrolisane, ritmike kontrakcije preage, zbog nadraaja freninog nerva, koje su praene prestankom disanja. Pri tucanju se uje karakteristian zvuk. tucanje najee nema veliki znaaj mada ponekad moe da bude simptom ozbiljne bolesti. Javlja se kod dilatacije eluca, aerofagije (gutanja vazduha), opstrukcije pilorusa, a ponekad u terminalnoj fazi karcinoma eluca. Moe prethoditi povraanju.

UGA
(engl. scabies), bolest koe prouzrokovana ivotinjskim parazitom Ascarus Scabiei ili Sarcoptes Scabiei, pri ulazu u najpovrniji sloj epiderma. Javlja se sporadino ili u epidemijama, vezano za nizak standard i za izostajanje sanitarnih mera. Prenosi se direktnim kontaktom sa obolelom osobom ili preko predmeta i odee, a najlake spavanjem u zajednikoj postelji. Manifestuje se svrabom (pruritusom) koji je naroito izraen nou. Karakteriu ga skabiesni hodnici i breuljci u koi, koji se javljaju u vremenu do 30 dana. Promene se najee lokalizuju izmeu prstiju ruku, na unutranjoj strani podlaktica i runog zgloba, prednjoj strani pazuha, predelu prsa i dojki, donjem trbuhu, debelom mesu i u visini skonih zglobova, unutranjih strana bedara, a esto se komplikuju piokoknim infekcijama.

UGARAC
(engl. acarus scabiei), humani parazit koji ulazi u povrni sloj koe, stvara hodnike u koje ulae jajaca.

UM
(engl. murmur), u medicini zvuk koji se uje pri auskultaciji srca i podsea na blago duvanje; v. srani umovi.

UMEE TABLETE
(engl. effervescent tablets, lat. effervettae), poseban oblik tableta koje se pre upotrebe otapaju u vodi uz penu-anje i uzimaju se u obliku napitka. Penua-nje omoguava natrijum bikarbonat i limunska kiselina koji u vodenom rastvoru oslobaaju ugljen-dioksid.

UM TRENJA,PLEURALNI TARE.
(engl. pleuritic rub), u pleuralnom prostoru normalno postoji mala koliina tenosti koja odvaja dva lista plune maramice to im omoguava slobodno pokretanje u toku disanja. Nasuprot tome, kada su pleuralne povrine zadebljane i hrapave, zbog zapaljenskog ili neoplastinog procesa, one-mogueno je slobodno klizanje listova i javlja se pleuralno trenje. Ovi zvuci su razliitog intenziteta, ali esto imaju kripav, koast kvalitet koji se pojaava pritiskom stetoskopa na grudni ko. Tipino je da se trenje uje u toku udaha i izdaha, mada se njegove komponente mogu uti poje-dinano u bilo kom delu disajnog ciklusa.

UPLJIKAVO TELO
(engl. cavernous body, lat. corpus cavernosum), v. korpus kavernozum.

VANOM
(engl. schwannoma), 1. neurofibroma, fibroneuroma, umereno vrsta, benigna neinkapsulirana neoplazma nastala proliferacijom Schwannovih elija; 2. neurilemoma, neurinoma, benigna inkapsulirana neoplazma u kojoj je osnovna komponenta strukturalno identina vanovim elijama. Neoplastine elije proliferiu u endoneurijumu, a perineurijum stvara kapsulu. Moe nastati od perifernih, simpatikih ili kranijalnih nerava.

AV
(engl. suture, stitch ), 1. spajanje prekinutog tkiva ili spajanje dva razliita tkiva ili organa ivenjem pomou hirurkog konca. avovi se dele prema nainu izvoenja (pro-duni, pojedinani, skriveniintrakutani, sa izvrtanjem ili uvrtanjem tkiva, u obliku slova Z ili U, itd.) ili prema nameni (za zaustavlja-nje krvarenja - hemostatski, podrni, duboki ili povrni, povezujui, crevni, parenhimski,

tetivni, miini, fascijalni, koni i sl.). ivenje se moe izvoditi po slojevima tkiva ili kroz sva tkiva (totalno), gusto ili ree, prema karakteristikama tkiva i potrebama; 2. sam hirurki konac u uem smislu (v. hirurki konac, v. sutura).

ILJAK
(engl. spike), u elektroencefalografiji, prolazan talas koji se po obliku jasno razlikuje od osnovne elektrografske aktivnosti, ima istaknut vrh pri standardnoj brzini kretanja hartije i traje 20 do 70 ms.

ILJAK I SPORI TALAS


(engl. spike and slow wave), u elektroencefalografiji, obrazac koji se sastoji od iljka koji prati spori talas.

T
, simbol za apsolutnu temperaturu, kao i za period (vreme), zatim za tera-, tesla, treonin i transmisiju.

T3
, skraenica za trijodtironin.

T4
, skraenica za tiroksin.

TA
(engl. TA), skraenica od tensio arterialis, v. tensio arterialis.

TABAN
(lat. planta), v. planta.

TABELA
(engl. table), sistematski pregled brojanih podataka o obelejima posmatranog statistikog skupa (statistike mase). Prostor izmeu vertikalnih pravaca naziva se kolona, a izmeu horizontalnih pravaca red. Ue omeeni prostor tabele je rubrika. Prva vertikalna kolona ini pretkolonu tabele. Prvi vodoravni red je zaglavlje tabele. Pretkolona i zaglavlje slue za oznaavanje obeleja i njihovih grupa koje su brojano izraene u kolonama i redovima. Ako su u tabelu uneti podaci samo po jednom obeleju statistike mase, to je jednostavna statistika tabela. Kada je tabela sastavljena ukrtanjem dva ili vie obeleja istog skupa, onda je to kombinovana (ukrtena) tabela. Tano popunjavanje tabele jedan je od najvanijih zahteva za njeno pravilno tumaenje i razumevanje. Na-

roito je vano da svaka rubrika bude popu-njena brojem ili znakom koji objanjava zato nema broja. Najee korieni znaci su: - (nema pojave); .... (ne raspolae se podatkom); (prosek); // (nedovoljno proveren podatak).

TABLETA
(engl. tablet), vrst, doziran, lekovit preparat, ovalnog ili ploastog oblika, ravnih ili slabo izboenih povrina, koji se spravlja presovanjem smese jedne ili vie lekovitih supstanci u obliku praka i odgovarajue podloge (glukoza, saharoza, talk, skrob itd.). Ponekad se dodaju sredstva za bubrenje kao to su agar ili praak od laminarije. Posebne vrste tableta su: draeje, lingvalete, tablete za implantaciju, tablete sa produenim dejstvom, oriblete, bukalete, puferete, umee tablete, solublete.

TABLETA SE PRODUENIM DEJSTVOM


(engl. sustained action, sustained release tablet ), retard tableta; oblik tablete koji omo-guava produeno dejstvo leka tj. obezbeuje eljenu dozu leka inicijalno, a zatim odrava datu dozu ili je ponavlja u odreenim interva-lima.

TABLETE ZA IMPLANTACIJU
(engl. subdermal implants), specijalno spravljene tablete koje se implantiraju pod kou. U SAD je registrovan implantat progestagena, levonorgestrel, koji se koristi kao kontraceptivno sredstvo. Dejstvo implantata traje 5 godina, posle ega se mora hirurki izvaditi i staviti nov.

TABUN
(engl. tabun), savremeni, kratkotrajni, visokotoksini organofosforni bojni otrov, nervnoparalitikog delovanja. Spada u grupu smrtonosnih bojnih otrova. Veoma lako i brzo prodire u organizam preko organa za disanje, varenje i kou. Izaziva paralizu nervnog sistema. Toksini efekti se ispoljavaju u suenju zenica, obilnoj sekreciji pljuvake, tekom disanju, jakim grevima i poremeaju svesti. Teka trovanja izazivaju smrt. Za tabun je karakteristino da je to tenost bez boje, sa mirisom na voe, dobro rastvorljiv u organskim rastvaraima, dok se u vodi i alkalnim rastvaraima hidrolizuje to se koristi pri dekontaminaciji. Srednja smrtonosna doza pri udisanju je 0,1 mgmin/l.

TAKA
(engl. point, lat. punctum), mate-matiki pojam. Dobija se presekom dve linije. U fizici materijalna taka predstavlja telo date mase i zanemarljivih dimenzija. V. punktum.

TAKE KOMPRESIJE
(engl. points of compression ), mesta na kojima se pritiskom prstiju zaustavlja krvarenje iz magistralnih krvnih sudova ekstremiteta i na vratu (a. carotis), u pazuhu (a. brachialis), u lakatnoj

jami (a. radialis et ulnaris), u preponi (a. femoralis), u potkolenoj jami (a. poplitea), itd.

TAHI(engl. tachy), prefiks sa znaenjem ubrzan, na primer: ubrzan srani rad, ubrzano disanje.

TAHIARITMIJA
(engl. tachyarrhythmia), nepravilna, ubrzana srana radnja, gde vremenski razmaci izmeu pojedinih sranih udara nisu jednaki. Srani rad moe biti potpuno nepravilan, razmaci izmeu svih sranih udara su nejednaki (apsolutna tahiaritmija). Javlja se samo kod bolesnih stanja. Ukoliko je osnovni ritam pravilan, sa povremenim upadima ekstraudara (ekstrasistola), a razmak izmeu udara povremeno ee ili ree nejednak, radi se o ekstrasistolnoj tahiaritmiji. Mo-e se javiti i kod zdravih i kod bolesnih osoba.

TAHIFILAKSIJA
(engl. tachyphylaxis), brzo smanjenje efikasnosti u toku viekratne primene leka koje se deava tokom nekoliko minuta ili sati. Na primer, tahifilaksija prema vazokonstriktornom efektu efedrina obja-njava se iscrpljenjem zaliha noradrenalina u zavrecima adrenergikih nervnih zavretaka posle ponovljene primene ovog leka.

TAHIKARDIJA
(engl. tachycardia ), ubrzan, pravilan srani rad. Razmaci izmeu sranih udara su jednaki. Izvor elektrinih impulsa mogu biti razni delovi sprovodnog sistema: sinusna, pretkomorska, nodalna, komorska. Moe biti stalna ili se javlja u napadima.

TAHIPNEA
(engl. tachypnea), ubrzano i povr-no disanje, kompenzatorni mehanizam koji se javlja u situacijama kada je smanjena koliina vazduha koja se razmenjuje pri svakoj respiraciji. Moe da se vidi kod bolesnika sa restrikcijskim poremeajima (fibroza plua), kod postojanja pleuralnog bola, podignute dijafragme ili fiksiranog grudnog koa. Javlja se i kao posledica poveanja mi-nutne ventilacije kod osoba kod kojih je pot-rebno prilagoditi minutnu ventilaciju zbog poveane razmene za kojom postoji potreba usled fizikog naprezanja, poviene temperature, hipermetabolikog stanja ili uzbuenja. V . respiratorna frekvencija.

TAHIPNOJA
(engl. taphypnea), v. tahipnea.

TAKAYASU ARTERITIS

(engl. pulseless disease), v. bolest bez pulsa.

TAKAYASU BOLEST
(Takayasus disease), v. bolest bez pulsa.

TAKSONOMIJA
(engl. taxonomy), izuavanje klasifikacije ivih bia. Nekada, taksonomija je podrazumevala opisivanje, davanje naziva i klasifikaciju organizama u grupe na osnovu morfoloke slinosti. Savremeniji pristup predstavlja svrstavanje organizama u grupe na osnovu njihovog srodstva. Za utvrivanje evolutivnog porekla i stepena genetike sli-nosti danas se koristi veliki broj metoda.

TAKTILNE ELIJE
(engl. tactile cells), modifikovane Schwannove elije prisutne u Meisnerovom korpuskulu.

TALAMUS
(engl. thalamus, lat. thalamus), najvea siva masa meumozga koja gradi veliki deo bonog zida tree modane komore. Nalazi se ispod sredinjeg dela bone mo-dane komore, unutra od repatog jedra i unutranje velikomodane kapsule, iznad hipo-talamusa i suptalamusa. Talamus je parna struktura ovalnog oblika koja se deli na dva dela: prednji, ui deo (polus anterior) i zadnji, iri deo (pulvinar talami). Desni i levi talamus meusobno su povezani uzanim snopom - masom intermedijom (adhezio intertalamika), koja prolazi kroz upljinu tree modane komore, u oko 70% sluajeva. Talamus je snopovima i listovima bele mase podeljen na 3 osnovne grupe jedara: prednju, spoljanju i unutranju, unutar kojih postoji razliit broj podgrupa. U jedrima talamusa prekida se veliki broj nervnih puteva, a od jedara polaze snopovi vlakana usmereni prema kori velikog mozga. Ovi snopovi grade talamiku radijaciju. V. radijacio talami.

TALAS
(engl. wave), 1. periodina promena neke fizike veliine u prostoru i vremenu. Ako se menja elektromagnetno polje, govori se o elektromagnetnim talasima. Ako dolazi do promene gustine i pritiska sredine, onda je re o zvunom talasu itd.; 2. stalno kretanje krvi kroz krvne sudove u organizmu stvara talase na krvnim sudovima. Promene u obliku, irini, visini i broju mogu ukazati na neke poremeaje krvotoka izazvane raznim sra-nim oboljenjima. Postoje metode koje omo-guavaju beleenje i detaljniju analizu nastalih talasa. Talasi u elektrokardiogramu i encefalogramu belee promene u elektrinoj aktivnosti srca i mozga i ukazuju na postojanje normalnog ili izmenjenog stanja ovih organa.

TALASEMIJA
(engl. thalassemia), hemolizna hemoglobinopatska anemija koju karakterie mikrocitna hipohromna

anemija. Nastaje usled hemolize defektnih eritrocita koja je izazvana deficijentnom sintezom hemoglobina. Bolest je najea u mediteranskim zemljama, a pre-nosi se preko autosomnog recesivnog gena. Javlja se u dva oblika, kao talasemija major ili Cooleyeva anemija i talasemija minor. Talasemija major se javlja kod odojadi. Dete je anemino, febrilno, ima uveanu slezinu i sporo napreduje. Pregledom periferne krvi otkrivaju se eritrociti sa karakteristinim pro-menama. Zbog ubrzane hemolize neophodne su este transfuzije krvi. Tokom brze hemolize oslobaa se vea koliina gvoa koja se taloi u koi koja dobija bronzanu nijansu. Gvoe se deponuje i u druge organe, a naro-ito srce, jetru i pankreas u kojima dolazi do fibroznih promena. Slezina moe dostii og-romne dimenzije. U hemoliznim krizama jav-ljaju su este glavobolje, bolovi u trbuhu, gubitak apetita i opta slabost. Deca sporo rastu. Talasemija minor se javlja kod heterozigota, promene na eritrocitima su male, a anemija laka. Ponekad nema nikakvih simptoma.

TALIDOMID
(engl. thalidomide), opsolentan sedativ. Bio je uzrok uvene talidomidske katastrofe iz 60-ih, kad su trudnice uzimale ovaj lek radi smirenja, pa su nastajale mnoge anomalije ekstremiteta fetusa.

TALIJUM
(engl. thallium), hemijski element, metal. Radioaktivni izotop talijuma201 (201Tl), nastaje u akceleratorima ozraivanjem stabilnog talijuma, emituje x-zrake i fotone. Osnovna energija zraenja mu je u rasponu od 60 - 80 KeV , vreme poluraspada 73,5 asa. Kao fizioloki analog kalijumu, u obliku hlorida, primenjuje se u nuklearnoj medicini, najee za ispitivanje perfuzije i ivotnosti sranog miia a ree za scintigrafiju titaste i paratitastih lezda, lokalizaciju nekih tumora. Posle i.v. unoenja u organizam brzo se akumulira u viabilnom miokardu.

TALK
(engl. talc), mekan beli praak koji se sastoji od magnezijum-silikata. Nerastvorljiv je i dobro upija tenosti. Koristi se u farmaceutskoj i u industiji kozmetikih preparata. Talk koji se koristi za zapraivanje hirurkih rukavica moe da uzrokuje iritaciju seroznih membrana i stvaranje adhezija ukoliko se ne otkloni pre operacije.

TALKOZA
(engl. talcosis), pneumokonioza izazvana udisanjem praine vlaknastog silikata - talka. Dodavanjem talku cinka ili kaolina praina postaje agresivnija. Nakon ekspozicije od 10 do 15 godina na rendgenografijama plua vidljiva su retikularna zasenenja u srednjim i donjim plunim poljima. Kasnije se na toj podlozi javljaju nodularne senke, koje povremeno mogu da konfluiraju i tada podseaju na progresivnu masivnu fibrozu. U manje od 10% sluajeva vide se zadebljanja na pleuri i perikardu, pojava pleuralnih plaka i kalcifikacija.

TALUS
(engl. ankle bone, lat. talus), skona kost. Druga po veliini kost noja koja se spaja sa donjim

okrajcima golenjae i linjae gradei skoni zglob. Donja povrina talusa spaja se sa petnom, a prednja sa unastom kosti noja.

TAMNJENJE KOE
(engl. tanning of skin), histofizioloki odgovor melanocita i melano-zoma na izlaganje sunevoj svetlosti. Trenutni odgovor sastoji se u transformaciji mela-nozoma (u melanocitima i u elijama germinalnog sloja epiderma) u melaninske granule. Posle nekoliko dana melanociti sintetiu nove melanozome koji se pretvaraju u melaninske granule.

TAMOKSIFEN
(engl. tamoxifen), antiestrogen, kompetitivni antagonist delovanja estrogena na estrogenskim receptorima. Koristi se u terapiji karcinoma dojke u postmenopauzalnom periodu. Neeljeni efekti su: navale vruine, nauzeja, retencija tenosti. Preparati: Nolvadex, Nolvasan, Oncomox, Tamofen, Tamoxifen.

TAMPON
(engl. tampon), sveanj, jastui ili ep, zapua napravljen od pamuka, spuve ili drugog materijala koji ima raznoliku primenu u hirurgiji kao zapua, npr. nosa, vagine, itd., za kontrolu krvarenja ili upijanja sekrecije.

TAMPONADA NOSA
(engl. tamponade of nose), v. epistaksis.

TANATOLOGIJA
, deo sudske medicine koji izuava pojave u toku umiranja i promene posle smrti (v. agonija, v. lene osobine, v. lene promene).

TANATOPSIJA,
pregled umrlih i izdavanje potvrde o smrti. Ovu delatnost vre iskljuivo lekari (prema Zakonu o zdravstvenoj zatiti) nadlenih zdravstvenih ustanova ili lekari specijalizovanih slubi za obavljanje ovog posla, kao to je Sluba pregleda umrlih u Beogradu. Svi lekari koji vre ovu profesio-nalnu dunost moraju da se pridravaju slede-ih pravila: od trenutka smrti do pregleda lea mora da proe odreeno vreme (najmanje 3, a bolje 4 do 6 sati). Ovu injenicu moraju da poznaju graani kako bi se izbegle nesuglasice izmeu rodbine i lekara. Zapravo, potrebno je da proe toliko vremena od smrti da bi se pojavili znaci na osnovu kojih lekar moe da postavi pouzdanu dijagnozu smrti. U gradskim sredinama lekarski pregled treba da se obavi najkasnije do 12 sati posle nastanka smrti. Pregledom treba utvrditi postojanje smrti, uzrok i vreme nastupanja smrti, te ustanoviti da li se radi o prirodnoj ili nasilnoj smrti. Pored toga, potrebno je ustanoviti da li se radi o mrtvoroenosti ili ne. U

svim sluajevima nasilne smrti i sumnje na nju ne sme se dozvoliti sahrana bez saglasnosti nad-lenih sudskih organa. Nakon izvrenog pregleda, le se prevozi u kapelu (u gradovima i manjim mestima) ili se iz kue ili sa lica mesta direktno prevozi na mesto odreeno za sahranu.

TANDEM VRETENO
(engl. tandem spindle), dva neuromiina vretena linijski poreana. Vlakna jedarnih vrea nastavljaju se sa jednog vretena na drugo.

TANICITI
(engl. tanycytes), specijalizovane, ependimalne elije, kuboidnog ili cilindrinog oblika, dijametra 10 - 15 m. Imaju promenjivo dugaak, gladak bazalni nastavak koji se zavrava terminalnim stopalom, koje je u kontaktu sa kapilarom donjeg neuropila. Na apikalnom polu tanicita su prisutni brojni mikrovilozni produeci i retke cilije. U citoplazmi se nalazi dosta mitohondrija, prevas-hodno smetenih u donjem polu, izraen Gol-gi aparat, granulirani endoplazmatski retikulum, brojni slobodni ribozomi, lizozomi, multivezikularna tela, mikrotubuli i glikogenske partikule. Taniciti se nalaze na lateralnom zi-du tree modane komore, u infundibularnom recesusu, u eminentia mediana, u organum vasculosum laminae terminalis. Funkcija im se sastoji u povezivanju dve odvojene tene komponente: cerebrospinalne tenosti i krvi.

TANKI SEGEMENT HENLEOVE PETLJE


(engl. thin segment of loop of Henle), tubul oblika slova U, dijametra 15 - 30 mm, obloen niskim, ploastim epitelnim elijama, tako da njihova jedra tre u lumen. Nalazi se izmeu pravih delova proksimalnog i distalnog tubula nefrona. Naroito je dugaak kod jukstamedularnih nefrona, a nedostaje ili je kratak kod kortikalnih, ali je u svakom sluaju smeten u renalnoj meduli. Postoje dva tipa tankog segmenta i to: tip I sa brojnim intercelularnim interdigitacijama i kratkim zonulama okludens; tip II koji je bez interdigitacija i sa dugakim okludentnim zonama. Tanki segment je propustljiv za vodu i natrijum, a slui za koncentrisanje urina.

TANKO CREVO
(engl. small intestine, lat. intestinum tenue), v. intestinum tenue.

TANKOSLOJNA HROMATOGRAFIJA
(engl. thin-layer chromatography ), hromatografski postupak u kome je stacionarna faza tanki sloj adsorbenta (npr. silika gel, aluminijum, poliakrilamidni gel, skrobni gel ili mikroceluloza) kojim je presvuena staklena ploa ili plas-tina folija, a mobilna faza je neki rastvara ili smea rastvaraa. Adsorbentu se esto dodaju neki fluorescentni materijali radi otkrivanja jedinjenja koja se iz ispitivanog uzorka hromatografski razdvajaju. Razdvojena jedinje-nja se utvruju nakon bojenja prema Rf vrednostima, koje predstavljaju rastojanje otkrive-ne mrlje od starta. Rf vrednost nepoznatog jedinjenja poredi se prema Rf vrednosti standarda. U klinikim laboratorijama tankoslojna hromatografija se koristi za identifikaciju eera u urinu, barbiturata, aminokiselina,

lekova itd.

TARGET ELIJA
(engl. target cell, leptocyte ), abnormalan eritrocit koji ima taman centar, okruen bledom zonom, a po periferiji tamnim nepravilnim prstenom, tako da pod-sea na metu. U krvi se javljaju posle splenektomije, u anemijama, talasemiji i kad eritrociti sadre hemoglobin C.

TARTARAT
(engl. tartarate), so ili estar vinske kiseline.

TARZAL TUNEL SINDROM


(engl. tarsal tunel syndrome), v. sindrom tarzalnog tunela.

TARZALAN
(engl. tarsal, lat. tarsalis), koji se odnosi na noje (tarzus) ili pripada noju.

TARZALGIJA
(engl. tarsalgia), bol u predelu tarzusa.

TARZALNE PLOE
(engl. tarsal plates), vrste, srpolike ploe sazdane od gustog vezivnog tkiva. One ine skelet onog kapka, za iju su vrstinu odgovorne. Gornji tarsus je irok oko 10 mm, a donji oko 5 mm.

TARZALNE LEZDE
(engl. tarsal glands, lat. glandula tarsalis), v. Meibomianove lezde.

TARZALNI MIII
(engl. tarsal muscles, lat. musculus tarsalis superior et inferior), glatki miii iji tonus regulie otvor izmeu kapaka (lat. rima palpebrarum). Postoje: 1. m. tarsalis superior, mali mii ije se elije meaju sa vlaknima skeletnog miia m. levator palpebrae superioris; 2. m. tarsalis inferior, koji je lociran izmeu donjeg tarsusa i donjeg konjunktivalnog forniksa.

TARZORAFIJA
(engl. tarsorraphy), operativna tehnika zatvaranja kapaka avovima. Moe da bude parcijalna (privremena), kada su kapci do pola zatvoreni ili totalna. Primenjuje se kod nemogunosti zatvaranja

kapaka usled: egzoftalmusa kod hipertiroze, kod neurotropnog keratitisa, kod tekih povreda sa prolapsom (ispadanjem) orbitalnog sadraja.

TARZUS
(engl. tarsus, lat. tarsus), 1. noje, predeo korena stopala koji se nalazi izmeu distalnih delova golenjae i linjae i kostiju donoja. Skeletnu osnovu noja gradi 7 kostiju noja rasporeenih u dva reda: zadnji i prednji; 2. vezivna ploica koja gradi tvrdo- -tkivnu osnovu onog kapka.

TATO CREVO
(engl. jejunum, empty intestie, lat. jejunum), v. jejunum.

TAURIN
(engl. taurine), 2-amino-etansulfonska kiselina koja se nalazi u ui u obliku peptidnog konjugata sa unim kiselinama. Taurin se nalazi u mozgu i u malim koliinama u pluima, miiima i u serumu. Nastaje iz cisteina oksidacijom cistein-sulfonske kiseline, koju prate dekarboksilacija i druga oksidacija.

TAURODEOKSIHOLNA KISELINA
(engl. taurodeoxycholic acid ), konjugat une kiseline kod koga su karboksilna grupa deoksiholne kiseline i amino-grupa taurina pove-zane amidnom vezom. Formira se u jetri iz deoksiholne kiseline koja nastaje u crevima bakterijskom dehidroksilacijom holne kiseline koja se vraa enterohepatinom cirkulacijom.

TAURODONTIZAM
(engl. taurodontismat, lat. taurodontismus ), retka filogenetska ne-pravilnost; zaostatak u filogenetskom raz-voju; zubi su slini zubima preivara (volovski zubi), komora pulpe je enormno velika i protee se duboko u predeo korena zuba.

TAUROHENODEOKSIHOLAT
(engl. taurochenodeoxycholate), so, estar ili disosovani oblik taurohenodeoksiholne kiseline.

TAUROHENODEOKSIHOLNA KISELINA
(engl. taurochenodeoxycholic acid ), N-henodeoksiholil-taurin, amidni konjugat henodeoksiholne kiseline sa taurinom. Nastaje u jetri i nalazi se u ui.

TAUROHOLAT

(engl. taurocholic acid), so, estar ili disosovani oblik tauroholne kiseline. V. tauroholna kiselina.

TAUROHOLNA KISELINA
(engl. taurocholic acid), v. une kiseline.

TAUROLITOHOLNA KISELINA
(engl. taurolitocholic acid ), konjugovana una kiselina u kojoj su karboksilna grupa litoholne kiseline i amino-grupa taurina povezane amidnom vezom. Formira se u jetri iz litoholne kiseline koja nastaje u crevima bakterijskom dehidroksilacijom henodeoksiholne kiseline i vraanjem u enterohepatinu cirkulaciju.

TAZOBAKTAM
(engl. tazobactam), inhibitor beta-laktamaze koji poveava efikasnost beta--laktamskih antibiotika. Nalazi se u sastavu preparata: Tazocin (piperacilin + tazobaktam).

TBG
(engl. thyroxine-binding globulin), skr. za tiroksin-vezujui globulin.

99mTc
, v. tehnecijum.

99mTcO4
, TEHNECIJUM PERTEHNETAT (engl. technetium-99m pertechnetate), v. tehnecijum.

TEBOROKSIM
(engl. teboroxime ), izrazito lipofilno jedinjenje, akumulira se u elijama sranog miia, distribuira se u miokardu proporcionalno regionalnom protoku krvi, obe-leen sa 99mTc slui za scintigrafsko ispitivanje perfuzije i ivotnosti sranog miia.

TENA HROMATOGRAFIJA POD VISOKIM PRITISKOM, HPLC


(engl. high- -pressure liquid chromatography ), hroma-tografska tehnologija koja se koristi za razdvajanje i odreivanje supstanci iz smee u rastvoru. Jedna je od najtanijih i najpreciznijih tehnika za odreivanje veine organskih jedinjenja.

TENOST

(engl. liquid), jedno od agregatnih stanja. Kod tenosti molekuli nemaju odreen prostorni raspored i zato oblik tenosti zavisi od oblika suda u kome se nalazi.

TEGMENTUM
(engl. tegmentum, lat. teg-mentum), 1. krov; 2. zadnji (dorzalni) deo modanog stabla, koji se prua kroz srednji mozak, modani most i produenu modinu. Sadri jedra modanih ivaca, relejna jedra, retikularnu formaciju i brojne nervne pute-ve.

TEHNECIJUM
(engl. technetium), vetaki element pronaen 1937. god., nalazi se u sedmoj grupi elemenata Periodnog sistema. Proizvodi se u nuklearnim reaktorima. Poznato je oko 20 radioaktivnih izotopa tehnecijuma (91Tc - 110Tc). Metastabilni oblik tehnecijuma (99mTc) nastaje u generatorima radionuklida raspadanjem molibdena (99Mo). Emituje g fotone, vreme poluraspada 6,02 sati, osnovna energija zraenja 140 KeV . Iz generatora se izdvaja ispiranjem pomou fiziolokog rastvora. Raspada se do dugoivueg tehne-cijuma (99Tc), ija akumulacija u prirodi moe da postane znaajan ekoloki problem. U jonskom stanju, kao natrijum pertehnetat koristi se za scintigrafiju mozga, titaste i pljuvanih lezda, detekciju ekstragastrine ektopije eludane sluzokoe. U obliku sloenih, najee helatnih jedinjenja, koristi se za statiku i dinamsku scintigrafiju brojnih organa i sistema. Najee je upotrebljavan radio-nuklid u savremenim nuklearnomedicinskim ustanovama.

TEHNIAR
(engl. technician), osoba koja je osposobljena za izvoenje tehnikih ili proceduralnih aspekata zdravstvene profesije. Tehniari izvode rutinski rad pod profesionalnom kontrolom lekara, medicinskih biohemiara ili osoblja drugih zdravstvenih specijalizacija. Kod nas je za osposobljavanje tehniara potrebno etvorogodinje obrazovanje.

TEHNIKA
(engl. technic, technique), metod, procedura ili nain kako se koriste osnovne vetine u naunom ili strunom praktinom radu. U medicini oznaava razne procedure, npr. laboratorijske t., medicinske t., sanitarne t., rendgenske t., t. intervjua, t. hranjenja bolesnika i niz drugih.

TEHNIKA FOKUSIRANJA OSEANJA


(engl. focused feelings technique), model operacija koji ine proces usmeravanja panje na emocije, a koji ima naroit znaaj u procesu psihoterapije. Cilj je da se postigne svesnost i uvid u sopstveno oseanje.

TEHNIKA HRANJENJA ODOJETA


(engl. infant nutrition tehnique), tehnika hranjenja kravljim mlekom ili nekom drugom vrstom hrane

koja se daje boicom ili kaiicom. Ako se daje boicom sa sisaljkom, sisaljka treba da bude odgovarajue veliine tako da kada je boica okrenuta nanie sadraj treba da kaplje, a temperatura hrane treba da je priblina temperaturi tela deteta. Dete se dri isto kao kada se doji, na jednoj ruci u poluuspravnom poloaju, a drugom se prua boica, pazei da su grli i sisaljka uvek puni mleka. Posle obroka odoje se dri uspravno da podrigne. Boica se uvek opere i prokuva, kao i sisaljka i uva u sudu sa vodom pokrivena.

TEHNIKE SLIKANJA
(engl. imaging), v. imiding tehnike.

TEIKOPLANIN
(engl. teicoplanin), glikopeptidni antibiotik slian vankomicinu, baktericidan za aerobne i anaerobne Gram-pozitivne bakterije. Koristi se intravenski kao injekcija ili infuzija za leenje tekih infekcija poput endokarditisa, peritonitisa kod osoba na dija-lizi i tekih stafilokoknih infekcija.

TEKALNE ELIJE
(engl. thecal cells), elije koje formiraju folikularnu teku. Postoje dve vrste ovih elija: 1. elije teke interne, vretenaste elije sa eliptinim ili krunim jedrom, dosta mitohondrija, sa skromno razvijenim Golgi aparatom. Neke imaju vrlo izraen granulirani endoplazmatski retikulum, a druge, naroito brojne pred ovulaciju, imaju razvijen i razgranat glatki endoplazmatski retikulum i lipidne kapi. One pre ovulacije sintetiu androgene (pod uticajem LH), koji bivaju preuzeti od strane granuloza elija, te se tu zavrava sinteza estrogena (pod uticajem FSH). Posle ovulacije neke propadaju, a neke se transformiu u teka luteinske elije (paraluteinske elije); 2. elije teke eksterne su izduene elije, nalik na fibroblaste, sa uskim jedrom, nekoliko mitohondrija, dugakim granuliranim endoplazmatskim retikulumom i malim Golgi aparatom. Imaju velik broj kontraktilnih mikrofibrila, zbog ega se smatraju mikrofibroblastima. Nemaju sekretornu aktivnost, ali moda imaju ulogu u postovulatornom folikularnom kolapsu.

TEKA LUTEINSKE ELIJE


(engl. theca lutein cells, paralutein cells, lat. theco luteocytus), poligonalne elije, dijametra 20 m koje formiraju mali, periferan deo corpus luteum-a. Imaju kruno jedro, bogato u hromatinu i izraen nukleolus. Citoplazma im je tamnija nego kod granuloza luteinskih elija. Poseduju mitohondrije, dobro razvijen Golgi aparat, granulirani endoplazmatski retikulum, lipidne kapi, nekoliko lizozoma i veliki broj slobodnih ribozoma. Nastaju od elija teke interne tokom luteinizacije. Smatra se da produkuju androgene, dok granuloza-luteinske elije produkuju progesteron.

TEKINA KUPA
(engl. theca cone), klinasta proliferacija teke folikula, orijentisana prema spoljnjoj povrini ovarijuma. Njen rast premeta primordijalne ovarijalne folikule late-ralno, tako da ih ne pritiska folikul koji se uveava.

TEKTORIJALNA MEMBRANA
(engl. tectorial membrane, lat. membrana tectoria), elatinozna struktura sastavljena od mukoproteina i glikozaminoglikana, a sekretuju je interdentalne elije. Prua se od vestibularne ivice spiralnog limbusa do spoljanjeg reda spoljnjih slunih elija Cortievog organa. T. m. ima prugast izgled i sastoji se od radijalnih mikrofibrila izmeu kojih je homogena supstanca. Donja traka je tamna i nema strijatnu strukturu, a zove se Hensenova traka. Vrhovi najviih slunih elija fiksirani su u ovom sloju.

TEKTUM
(engl. tectum, lat. tectum), 1. krov ili krovna ploica; 2. dorzalni, tanki i uzduno postavljeni deo srednjeg mozga koji se nalazi pozadi (dorzalno) od modanog kanala (akveduktus cerebri). Grade ga gornje i donje kvrice srednjeg mozga.

TEKUI
(engl. current ), koji je aktuelan, sada prihvaen, skoranji. Moe da se odnosi na znanje, sadraj, termin, izdanje, pravac, tendenciju i sl.

TELANGIEKTAZIJE
(engl. telangiectasis), dilatirani kapilari plave ili crvene boje. Mogu da nastanu kao samostalne promene (kongenitalnog karaktera), kao posledica hiperestrogenemije (perimenopauza, ciroza jetre) ili kao deo drugih lezija kao to je karcinom bazalnih elija ili radiodermatitis (koa oteena zraenjem). Steene telangiektazije mogu da se jave sa bolovima u trbuhu, simptomima od strane zglobova i zapaljenjem bubrega.

TELECEPTORI
(engl. teleceptors), grupa senzornih receptora koji reaguju na udaljene stimuluse (uvo, oko, olfaktorna mukoza).

TELEKARDIOGRAFIJA
(engl. telecardiography ), rendgenski snimak srca sa dva metra razdaljine od mesta izvora zraka, da bi se izbeglo izobliavanje slike zbog njihovog rasipanja.

TELEKINEZA
(engl. telekinesis), navodna sposobnost pomeranja predmeta mislima, bez dodirivanja.

TELEMEDICINA

(engl. telemedicine), obez-beenje usluga zdravstvene nege u realnom vremenu na daljinu koristei telekomunikacionu mreu koja podrava prenos audio, video i raunarskih podataka. Telemedicina po tradiciji koristi video-konferencije radi uspostavljanja dijagnoze bolesti i obezbeenja medicinskog tretmana na daljinu. esto se koristi za nadgledanje i asistiranje pri hirurkim zahvatima. Posebno je efikasna u ruralnim podrujima gde se zdravstvena zatita ne moe lako obezbediti. (Telemedicina je nauka o prikupljanju, upravljanju i prenosu informacija putem konvergencije tehnolokih dostig-nua u brojnim oblastima, ukljuujui medicinu, telekomunikacije, kompjuterski ini-njering, informatiku, vetaku inteligenciju, robotiku, nauku o materijalima i perceptualnu psihologiju).

TELEMETRIJA
(engl. telemetry), daljinsko merenje i prenos vitalnih parametara stanja bolesnika u centar za medicinski nadzor, istraivanje i dijagnostiku, pomou radio-talasa ili drugih sredstava telekomunikacije.

TELENCEFALON
(engl. endbrain, lat. telencephalon, cerebrum), veliki mozak, cerebrum. Deo prednjeg mozga i funkcionalno najvaniji deo nervnog sistema. Zauzima supratentorijalni sprat lobanjske duplje. Sastoji se od dve hemisfere (v. hemisferijum cerebri), desne i leve, koje svojim donje-unu-tranjim delovima obuhvataju meumozak. U sredinjem delu velikomodane hemisfere nalazi se bona modana komora (v. ventrikulus lateralis). Na preseku kroz hemisferu vidi se da je ona izgraena od sive i bele mase. U sastav sive mase ulaze kora velikog mozga i bazalne ganglije. Belu masu grade: centrum semiovale, velikomodane kapsule i spojnice. Centrum semiovale gradi bela masa umetnuta izmeu kore velikog mozga i bazalnih ganglija. Velikomodane kapsule su delovi bele mase umetnute izmeu pojedinih bazalnih ganglija. Velikomodane kapsule su: unu-tranja (v. kapsula interna), spoljanja (v. kapsula eksterna) i krajnje spoljanja (kapsula ekstrema). Velikomodane komisure sadre snopove bele mase kroz koje prolaze vlakna koja povezuju razliite delove desne i leve hemisfere. Velikomodane komisure su: u-ljevito telo (v. korpus kalozum), prednja velikomodana (v. komisura cerebri anterior) i komisura velikomodanog svoda (v. komisura fornicis).

TELEPATIJA
(engl. telepathy), vrsta van-ulnog opaanja; navodna sposobnost itanja, emitovanja ili prijema misli, bez uea ula.

TELERADIOLOGIJA
(engl. teleradiology), koristi se za prenos radiolokih slika i teksta za konsultacije sa jedne lokacije na drugu. Projektovani su da obezbede brzu dijagnostiku i konsultacije specijalista. Sistemi za teleradiologiju povezuju meusobno odeljenje bolnice sa drugim odeljenjima, drugim bolnicama ili lekarima kod kue pomou telefona, digitalne mree, mikrotalasa i prenosnim satelitima. Teleradiologija dozvoljava dvostranu direktnu konsultaciju i omoguuje radiolozima da opsluuju nekoliko radiolokih centara. Tipina teleradioloka mrea sastoji se od radne stanice za zahvat i

prijem radiolokih slika. Uobiajeno je da su radne stanice povezane preko modema i telefonom. Sistemi za teleradiologiju se razlikuju od PACS sistema (Picture Archiving and Comunication Systems - sistemi za prenos i arhiviranje medicinskih slika) po mnogo skromnijim mogunostima arhiviranja, pretraivanja i obrade radiolokih slika.

TELESERVIS
(engl. teleservice), koristi telekomunikacije za dijagnostikovanje kvara i odravanje ureaja za produkciju medicinske slike (skeneri, magnetne rezonace i dr.) kao i radnih stanica za obradu i gledanje medicinskih slika. Standardne telefonske li-nije i modemi, ISDN linije, ili ak Internet mogu biti korieni kao telekomunikacioni mediji. Generalno, teleservis obezbeuje pristup i upravljanje na daljinu. Upravljanje na daljinu dozvoljava servisnom inenjeru da se spoji na udaljeni skener (ili radnu stanicu) i da se koristei svoju tastaturu, mi i monitor direktno prikljui na raunar skenera. Inenjer tako moe da uradi skoro sve programe raspoloive na skeneru ukljuujui programe odravanja i dijagnostikovanja iz udaljenog servisnog centra. Pristup na daljinu dozvoljava inenjeru da se prikljui na lokalnu mreu (LAN-Local Area Network) skenera i da pristupi njegovim podacima (slikama i drugim fajlovima) kao da radi na radnoj stanici u toj lokalnoj mrei. Na taj nain inenjeru je omoguen lak prenos slika i drugih fajlova sa skenera na njegov raunar i moe da ih analizira lokalno u servisnom centru.

TELESNA PLETIZMOGRAFIJA
(engl. body pletisomography), metoda za merenje otpora protoku vazduha u disajnim putevima i plunih volumena. Aparat kojim se vri merenje je telesni pletizmograf.

TELESNA TENOST
(engl. body fluid), ukupna tenost organizma, neophodna za ivot i odvijanje elijskih funkcija. Sastoji se najveim delom od vode, u kojoj su rastvo-rene organske i neorganske materije. Deli se na intracelularnu, na koju otpada dve treine, i ekstracelularnu tenost. Ekstracelularna te-nost deli se na intersticijsku, tenost koja se nalazi unutar krvnih (plazma) i limfnih sudova (limfa), i transcelularnu tenost.

TELESNA TEMPERATURA
(engl. body temperature ), srazmerna toploti tela koja se u organizmu neprekidno stvara (kao nusprodukt metabolizma) i neprekidno odaje iz tela. Odr-avanje stalne temperature tela sa malim varijacijama mogue je samo ako postoji ravno-tea izmeu koliine toplote koja se stvara i koliine toplote koja se gubi iz tela, i tada kaemo da je organizam u stanju termike neutralnosti, toplotne ravnotee, u toplotnom bilansu. U sluaju da je ova ravnotea poremeena, ukljuuju se termoregulacioni mehanizmi koji spreavaju pregrejavanje, odnosno rashlaivanje organizma (v. regulacija temperature). Prosena telesna tempe-ratura, odrasle zdrave osobe, izmerena u jutarnjim asovima iznosi: oralno, 36,7 - 37oC (u rasponu od 36 do 37oC); rektalno za 0,6oC vie u odnosu na oralno izmerenu temperaturu iste osobe. Postoje cirkadijalne varijacije telesne temperature od 0,5 do 0,7oC sa naj-niim vrednostima rano ujutro (03 - 06 h), a najviim u veernjim asovima (18 h).

Teles-na temperatura zavisi od brojnih faktora: nai-na merenja, doba dana, uzrasta osobe, endokrinog statusa, aktivnosti osobe, pa zbog toga u tumaenju vrednosti treba uzeti u obzir ove faktore.

TELESNA TEINA NOVORO ENETA


(engl. birth weight), telesna masa deteta na roenju; zavisi od duine trajanja trudnoe i uslova za razvoj ploda tokom trudnoe; 1. deca male teine, manje od 2.500 grama; 2. deca veoma male teine, manje od 1.500 grama. Normalna telesna masa deteta na roenju kree se od 2.500 do 4.000 grama. Deca sa intrauterinim zastojem u rastu imaju telesnu masu ispod 3 odnosno 10 percentila prihvaene krive rasta (malo za datum).

TEL-HASHOMER-KAMPODAKOV SINDROM
(engl. Tel-Hashomer-Kampodak syndrome ), sindrom koga karakterie: kamptodaktilija, karakteristino lice, hipoplazija miia, displazija skeleta, nenormalna palmarna naboranost tipina za jevrejske porodice iz Maroka i arapskog beduinskog porekla, kratak trup, brahikefalija, istureno elo i gornja vilica, iroka donja vilica, asimetrino lice, hipertelorizam, mala usta, gotsko nepce, uveana duina filtruma, teskobnost zuba, skolioza grudnog koa, razne abnoralnosti ekstremiteta i miinog sistema.

TELO
(engl. body, lat. corpus), v. korpus.

TELODENDRIJE
(engl. preterminal arborization ), mnogobrojni, fini ogranci aksona u blizini njegovog terminalnog zavretka.

TELOGENA DLAKA
(engl. telogen hair, club hair ), dlaka sa kratkim folikulom koji nema vrstu vezu sa dermisom. Folikuli telogene dlake formiraju matriksne elije koje su prestale da se dele, ve keratinizuju in situ formirajui zadebljanje koje podsea na epidermis. T. d. se moe vrlo lako izvui iz folikula. U normalnom procesu obnavljanja dlaka, skoro 5% dlaka je u ovom stadijumu.

TELOGLIJA
(engl. teloglia), specijalno diferentovane, zaravnjene Schwannove elije koje prekrivaju akson u predelu motorne ploe. Teloglije su prekrivene bazalnom laminom koja se nastavlja sa vlakna skeletnog miia.

TEMENA KOST

(engl. parietal bone, lat. oss parietale), v. os parijetale.

TEMENI
(engl. parietal, lat. parrietalis), v. parijetalni.

TEMPERAMENT
(engl. temperament), skup psiholokih karakteristika koji poblie odre-uje linost; to je njen predominantan ritam oseanja, karakteristian nain reagovanja i psihike snage, tipinost u komuniciranju, a uslovljen je tesnom isprepletanou genetskog i uticaja okoline.

TEMPORALNI
(engl. temporal, lat. temporalis), slepooni; onaj koji odgovara slepo-onom predelu.

TEMPORALNI ARTERITIS
(engl. temporal arteritis), kranijalni gigantocelularni arteritis; inflamacija arterija srednjeg i veeg kalibra. Karakteristino zahvata jednu ili vie grana karotidne arterije, najee temporalnu, iako bolest u osnovi ima sistemski karakter. Histopatoloki se radi o panarteritisu sa infiltratom od mononuklearnih elija u zidu arterija uz formiranje gigantskih elija, proliferaciju intime i fragmentaciju elastinog sloja. Bolest se javlja kod starijih osoba, najee iznad 55. godine ivota. Karakteriu je poviena telesna temperatura, glavobolja, bolovi u miiima (vrat, ramena, donji ekstremiteti - sindrom polimijalgije), ubrzana sedimentacija eritrocita i anemija. Dijagnoza se postavlja biopsijom i histoloim pregledom zahvaenog krvnog suda, a lek izbora su glikokortikoidi. V. arteritis dinovskih elija.

TENACITET, UPORNOST, IZDRLJI-VOST


(engl. tenacity), koncentracija, spo-sobnost odravanja mentalne energije - - panje (mentalne aktivnosti) na odreenom podruju (objektu posmatranja), odnosno sposobnost da se panja vremenski usredsreuje ili odrava, do realizacije postav-ljenog cilja. Panja kod dece ima svojstvo lakog usmeravanja sa jednog na drugi objekat interesovanja, pa ih je neophodno uiti da zadre panju to due na tom objektu.

TENAR
(engl. thenar eminence, lat. eminentio thenaris), v. eminencija tenaris.

TENDENCIJA
(engl. tendency), stremljenje, tenja, usmerenost nekog procesa dogaaja, ponaanja prema nekom definisanom ishodu. U psihologiji moe, ali ne mora da sadri svesnu nameru. Tendencije je mogue

na neki nain interpretirati (mogu naknadno biti ugraene u ponaanje), a uz pomo odreenih psiholokih instrumenata, kvantifikovati jai-nu odreenih psihikih procesa u njima.

TENDINITIS
(engl. tendinitis), zapaljenje tetive.

TENDINOZNE HORDE
(engl. tendinous cords, lat. chordae tendineae ), kolageno-elastine trake obmotane endokardom, koje polaze od papilarnog miia i idu do slobodne ivice atrioventrikularnog zaliska.

TENDO
(engl. tendon, lat. tendo), tetiva. Snaan vezivni snop ili traka izgraena od uzduno postavljenih kolagenih vlakana okruenih vrstom vezivnom opnom. Tetiva je nekontraktilni deo kojim se mii pripaja na kosti.

TENDOLIZA
(engl. tenolysis), omekanje i razgradnja tetive.

TENEZMI
(engl. tenesmus), esti nagoni za stolicom uz oseaj neispranjenosti debelog creva. Javlja se u sklopu zapaljenjskih, infektivnih, neoplastinih i drugih bolesti debelog creva.

TENICID
(engl. tenicide), antiparazitni lek koji ubija pantljiare Taenia solium, Taenia saginata, Diphyllobotrium latum i Hymenolepis nana. Najpoznatiji tenicid je niklozamid.

TENIJA
(engl. tenia, lat. tenia, taenia), traka. Izduena i tanka anatomska struktura nalik traci.

TENIJAZA
(engl. taeniasis), parazitska infekcija tankih creva oveka pljosnatim crvima, koji su u narodu poznati pod imenom pantljiare. ovek se zarazi kada pojede nedovoljno termiki obraeno svinjsko meso zaraeno larvama svinjske pantljiare - Taenia sollum, ili govee meso zaraeno larvama govee pantljiare - Taenia saginata. Dijagnoza se postavlja mikroskopskim otkrivanjem jaja u stolici ili identifikacijom izbaenih delova pantljiara.

TENIJE KOLONA
(engl. taeniae of colon, lat. taeniae coli), tri zadebljanja longitudinalnog sloja tunice muscularis kolona.

TENISKI LAKAT
(engl. tennis elbow), zapa-ljenje tetivnih pripoja (enteza) spoljanjeg okrajka humerusa u predelu lakta. Zove se i lateralni epikondilitis.

TENOKSIKAM
(engl. tenoxicam), nesteroidni antiinflamatorni lek dugog dejstva iz grupe oksikama. Slian je piroksikamu. Preparati: Tenicam, Tilcotil.

TENOSINOVITIS
(engl. tenosinovitis), zapa-ljenje tetivnog omotaa (vagine tetive) koji ine sinovijska membrana i vezivno tkivo. Zove se i tenovaginitis.

TENOVAGINITIS
(engl. tenovaginitis), v. tenosinovitis.

TENS
(engl. transcutaneous electrical nerve stimulation), v. transkutana elektrina nervna stimulacija.

TENSIO ARTERIALIS
(engl. arterial ten-sion), pritisak krvi na jedinicu povrine zida arterijskog krvnog suda. Osciluje sa svakim sranim ciklusom izmeu najvie vrednosti za vreme sistole i minimalne vrednosti za vreme dijastole srca. Meri se najee indirektnom metodom (Riva-Rocci) na nadlaktu i izraava u mmHg. Idealni krvni pritisak je 120/70 mmHg. Fizioloke varijacije u uslovima mirovanja (sedenja ili leanja) za sistolni krvni pritisak su 100 - 150 mmHg, a za dijastolni krvni pritisak 60 - 90 mmHg. Arterijski krvni pritisak primarno zavisi od minutnog volumena srca i ukupnog perifernog otpora.

TENTORIJUM
(engl. tent, lat. tentorium), ator. Tanka, snana i prostrana vezivna opna koja pokriva ili razdvaja odreene anatomske strukture. T. cerebeli ( engl. cerebellar tent, lat. tentorium cerebelli ), ator malog mozga. vrsta vezivna opna koja vodi poreklo od tvrde modane ovojnice. Pokriva gornju povrinu malog mozga razdvajajui je od potiljanih renjeva velikog mozga. Na prednjem delu malomodanog atora uoava se urez atora (incizura tentori) kroz koji prolazi srednji mozak.

Malomodani ator deli loba-njsku duplju na dva prostora: gornji ili supratentorijalni i donji ili infratentorijalni.

TENZIO
(engl. tension, lat. tensio), zatezanje.

TENZOR
(engl. tensor, lat. tensor ), zateza, onaj koji zatee. Najee je re o miiu koji svojom kontrakcijom zatee odreenu strukturu.

TEOBROMIN
(engl. theobromine ), alkaloid koji se nalazi u kafi i aju, metilksantin. Ne koristi se u farmakoterapiji.

TEOFILIN
(engl. teophylline), alkaloid koji se nalazi u aju. Pripada grupi lekova pod ime-nom metilksantini. Najvanija je primena u terapiji bronhijalne astme (v. aminofilin). Preparat: Durofilin retard.

TEORIJA KAPIJE KONTROLE BOLA


(engl. gate control theory of pain ), teorija koja objanjava regulisanje mehanizma prenoenja bolnih stimulusa u zadnjim rogo-vima kimene modine, od periferije do moz-ga. Pretpostavlja postojanje inhibitornih enkefalinskih interneurona, na koje deluju mnogobrojni drugi neuroni, pa oni tako postaju filteri ili kapija za ascedentnu transmisiju prispelih bolnih drai. U zavisnosti od toga da li je kapija zatvorena ili otvorena, dolazi do ekscitacije ili inhibicije sekundarnih neurona, koji alju svoje aksone prema supraspinalnim centrima, pa tako dolazi do inhibicije (delimino ili potpuno) ili percepcije bola.

TEORIJE O HEMATOPOEZI
(engl. theories of hematopoiesis), podrazumevaju nekoliko kontroverznih stavova, koji nastoje da objasne poreklo progenitora za razne krvne loze. 1. Monofiletika teorija: svi oformljeni krvni elementi nastaju od jedinstvene totipotentne hematopoetske stem elije i CFU putem dife-rencijacije; 2. Difiletika teorija: bela i crvena krvna loza (ukljuujui trombocite) potiu od dve razliite vrste stem elija; 3. Polifiletika teorija: svaka linija formiranih krvnih elemenata potie od svoje specijalizovane stem elije. Otkrie CFU i totipotentne hematopoetske elije ide u prilog monofiletikoj teoriji, koja se uzima kao zvanian nauni stav.

TERAPEUT

(engl. therapist), osoba koja se bavi leenjem.

TERAPIJA ENUREZE
(engl. therapy of enuresis ), u terapiji enureze primenjuje se kombinovano psiholoko i medikamentozno leenje, kao i menjanje navika u uzimanju tenosti.

TERAPIJA GOVORA
(engl. talking therapy), logopedska tehnika primenom odgovarajuih rehabilitacija, koja ima za cilj da obezbedi kvalitetne funkcije u verbalnoj komunikaciji jedinke, to pozitivno utie na njen psihiki, fiziki i socijalni ivot.

TERAPIJA HLADNOOM
, v. krioterapija.

TERAPIJA LEKOVIMA
(engl. drug thera-py), korienje lekova u leenju bolesti. Vrste terapije: kauzalna (etioloka) terapija, simptomatska terapija, supstituciona terapija, supresiona terapija, hemioterapija.

TERAPIJA RADIONUKLIDIMA
, v. nuklearnomedicinska terapija.

TERAPIJA ZLATOM
(engl. gold therapy), leenje reumatoidnog artritisa, ree drugih hroninih zapaljenskih reumatskih bolesti oralnim ili parenteralnim preparatima soli zlata (auranofin, aurotiomalat, aurotioglu-koza). Najdue i najee korieni lekovi su oni iz grupe bolesti modificirajuih lekova.

TERAPIJSKA PIRAMIDA
(engl. pyramide aproach ), klasian, danas sve manje primenjivan, princip leenja reumatoidnog artritisa. Sastoji se u primeni higijensko dijetetskih mera, fizikalne terapije i najblaih lekova u poetku leenja (nesteroidni antizapaljenski lekovi), a zatim u postepenom uvoenju agresivnijeg leenja. Najvei nedostatak ovog naina leenja jeste da najee ne zaustavlja aktivnost bolesti u prvih pola do jedne godine trajanja bolesti. Za to vreme, kod veine bolesnika, najee se ve razviju oteenja zglobova.

TERAPIJSKA IRINA LEKA


, razlika iz-meu terapijske i toksine doze. Kad je terapijska irina velika (benzodiazepini,

penicilini) doziranje je slobodno i bezbedno, a kad je mala (anestetici, antidepresivi, digitalis i dr.) onda se doziranju pristupa oprezno, i doza podeava individualno prema reakcijama organizma bolesnika.

TERAPIJSKI INDEKS, TI
(engl. therapeutic index), kolinik srednje letalne i srednje efektivne doze tj. TI = LD50/ED50. Ukoliko je vrednost TI vea, utoliko je verovatnije da e lek prouzrokovati manje neeljenih i toksinih efekata. Potencijalno korisni lekovi ne smeju da imaju terapijski indeks manji od 10.

TERATO
- (engl. terato-), od grke rei teras ili teratos, a znai monstrum. Odnosi se na razliite tipove nakaznosti.

TERATOGEN
(engl. teratogen), agens koji dovodi do kongenitalnih anomalija ili poveava njihovu incidencu. Deluje tokom faza aktivne diferencijacije organa ili tkiva (od 3. do 8. nedelje gestacije). U teratogene spadaju alkohol, droge, neki lekovi, neke hemikalije, neki infektivni agensi i visoke doze jonizujueg zraenja. Teratogenost ma kog od ovih agenasa zavisi od nekoliko osnovnih faktora: perioda razvoja ploda, doze (koliine) odreenog leka ili hemikalije, intenziteta infekcije ili zraenja i genotipa embriona (ploda).

TERATOGENEZA
(engl. teratogenesis), proces nastajanja fizikih nedostataka ploda tokom trudnoe, a kao posledica dejstva tera-togena (v. teratogen). Za razliku od mutageneze i karcinogeneze, teratogeneza ne zah-teva interakciju sa genetskim materijalom.

TERATOGENOST
(engl. teratogenicity), oso-bina svake supstance, agensa ili dejstva koja dovodi do poremeaja razvoja i abnormalnosti fetusa. Teratogeni mogu biti izvesni lekovi kao npr. talidomid, virusi kao npr. rubela virus ili citomegalovirus, rendgenski zraci i dr. Pretkliniko ispitivanje lekova na teratogenezu je zakonski obavezno i sprovodi se na dve ivotinjske vrste. S obzirom na razlike izmeu ivotinje i oveka, ovi podaci imaju samo indikativni i informativni znaaj.

TERATOLOGIJA
(engl. teratology), oblast medicine, odnosno grana embriologije i patologije koja prouava poremeaje razvoja ploda i uroene anomalije.

TERATOM

(engl. teratoma), najei fetalni tumor koji se razvija u krsnom predelu, loba-njskoj ili grudnoj upljini, a sastavljen je od vie vrsta zrelih tkiva od kojih ni jedno ne pripada organu i tkivu u kojima se tumor nalazi. Ponekad je teratom samo izuzetno malformisan drugi plod, brat onog u kome se nalazi (npr. tumor polnih lezda graen od modanog tkiva).

TERBINAFIN
(engl. terbinafine), antimikotik, derivat azola za oralnu primenu. Efikasan je u terapiji dermatofitija na noktima i koi. Neeljeni efekti su: crvenilo, svrab i peckanje. Preparat: Lamisil.

TERBUTALIN
(engl. terbutaline), adrenergiki bronhodilatator i tokolitik, selektivan agonist beta2-adrenergikih receptora. Koristi se za leenje bronhijalne astme. Preparat: Bricanyl.

TERENSKI EKSPERIMENT
(engl. field trial), eksperiment koji obuhvata zdrave osobe koje imaju uobiajeni ili poveani r-izik od nastanka bolesti. Koristi se za procenu efekta nekog preventivnog ili protivepidemijskog sredstva. Primeri se nalaze u testiranju brojnih vakcina i lekova u profilaktike svrhe, naina ishrane u prevenciji koronarne bolesti i dr. V. eksperimentalna epidemiologija.

TERFENADIN
(engl. terfenadine), nesedativni antihistaminik (blokator H1-receptora). Koristi se za leenje polenske kijavice, urtikarije i uboda insekata. Opisane su retke, ali opasne ventrikularne aritmije tokom pri-mene lekova iz ove grupe. Preparati: Bronal, Tefen.

TERMIKA POVREDA
(engl. thermic injury), vrsta fizike povrede (v. fizika povreda), koja nastaje dejstvom visoke ili niske temperature na celo telo ili delove tela (v. opekotina, v. oparotina, v. sunanica, v. oma-rica, v. smrzavanje, v. smrzotina).

TERMINALNA CISTERNA
(engl. terminal cistern, lat. cisterna terminalis), proirenje sarkoplazmatskog retikuluma u koje se otvaraju tubuli L-sistema. Kod skeletnih mi-inih vlakana, terminalne cisterne okruuju svaki miofibril. Dve susedne cisterne ne komuniciraju, ve se izmeu njih umee T-tubul formirajui trijadu. U elijama sranog mi-ia, T-tubuli su zaravnjeni, diskontinuirani i formiraju dijadu.

TERMINALNA DEGENERACIJA
(engl. terminal degeneration), rana morfoloka promena koja se odvija tokom Wallerianove

degeneracije. Poinje na nervnim zavrecima i ogleda se u: bubrenju i gubitku sinaptikih vezikula (12 - 24 h posle aksotomije), pove-anju neurofilamenata sa poveanjem argirofilije, baloniranju terminalnih dugmadi (terminal buttons) i poveanju gustine aksoplazme.

TERMINALNA GANGLIJA
(engl. terminal ganglia), vrsta malih autonomnih ganglija (preteno simpatikih), koje su locirane blizu organa koji inerviu. Struktura im odgovara strukturi ostalih autonomnih ganglija. Izgleda da su neuroni nekih t. g. nekompletno okru-eni satelitskim elijama. U terminalne ganglije spadaju: cilijarne i srane ganglije, kao i ganglije mijenterikog i submukoznog pleksusa.

TERMINALNA MREA
(engl. terminal web), mrea mikrofilamenata, tik ispod slobodne povrine nekih epitelnih elija. Struktura je sledea: 1. apikalna zona, sastoji se od aktinskih mikrofilamenata koji su tesno po-vezani sa uvrujuim elementima zonule occludens; 2. adherentna zona, sastavljena je od aktinskih mikrofilamenata, ojaanih tono-filamentima i intermedijarnim filamentima. Svi ovi filamenti se lateralno privruju u zonuli adherens; 3. bazalna zona, formiraju je tonofilamenti koji se zavravaju u dezmozomima. Intermedijarni filamenti prodiru du-blje u citoplazmu. U strukturu t. m. ulaze jo i alfa-aktinin, kratki miozinski mikrofilamenti i tropomiozin, doprinosei, kao i ostatak cito-skeleta, stabilnosti eptelne elije i kontraktilnosti mikrovila.

TERMINALNA NEGA
(engl. terminal care), u onkologiji, mada primenjiva i na sva ostala terminalna stanja hroninog toka, podrazumeva skup medicinskih, farmakolokih, psiho-socijalinih mera i mera zdravstvene nege, koje imaju za svrhu da podignu, na najvii mogui nivo, kvalitet preostalog ivota. Obino su najvei problemi kod kome, kao i kod depresivnih stanja koja su izraz nemoi, naputenosti, usamljenosti u patnjama i sl., i treba im posvetiti posebnu panju.

TERMINALNA IPKA
(engl. terminal bar), tamna taka ili kratka gusta nit vidljiva na svetlosnom mikroskopu i to izmeu kuboidalnih ili kolumnarnih epitelnih elija, odmah ispod njihove slobodne povrine. Na horizontalnom preseku vidi se tanka linija koja okruuje svaku pojedinanu eliju. T. . odgovara zonuli occludens i zonuli adherens veznog kompleksa.

TERMINALNE ARTERIJE
(engl. terminal arteries, lat. aa. terminales), miine arterije ije grane nemaju ili imaju vrlo malo anastomoza sa susednim arterijama. Grane koronarnih arterija i a. centralis retinae su terminalne arterije.

TERMINALNE DLAKE

(engl. terminal hair), dugake, grube, pigmentovane dlake koje pokrivaju skalp, pubis, aksilu, bradu, ruke i noge. T. d. su takoe i dlake trepavica, uha i nosa.

TERMO(engl. thermo-), prefiks koji oznaa-va toplotu; neto to je zagrejano.

TERMOANESTEZIJA
(engl. thermanethesia, thermoanesthesia), gubitak oseaja top-lote ili sposobnosti da se razlikuje toplo od hladnog; neosetljivost na toplotu ili promene temperature.

TERMOGRAFIJA
(engl. thermography), tehnika koja slui za merenje i beleenje toplote koju zrae pojedini delovi tela, koristei fotografski film osetljiv na infracrveno zraenje. Tako dobijena slika naziva se termogram. Toplotno zraenje sa tela varira u pojedinim delovima zavisno od protoka krvi kroz krvne sudove, tako da oblasti sa slabom cirkulacijom proizvode manje toplote. S druge strane, tumor sa abnormalno poveanim snabdevanjem krvlju pojavljuje se na termogramu kao vrue mesto. Tehnika se koristi u dijagnostici tumora dojki (mamotermografija).

TERMOGRAM
(engl. thermogram), grafiki zapis dobijen termografski, tj. tehnikom u kojoj infracrvena kamera snima povrinsku temperaturu tela koje emituje infracrveno zraenje. Ova tehnika omoguuje da se otkriju i dijagnostikuju unutranje patoloke pro-mene u organizmu, kao to su, na primer, tumori mozga.

TERMOLABILAN
(engl. termolabile), koji se lako menja ili razlae toplotom.

TERMOMETAR
(engl. thermometer), ureaj za pokazivanje temperature. Kliniki t. sastoji se od zaptivene uzane staklene cevi sa loptastim proirenjem na jednom kraju. U njemu se nalazi iva koja se iri kada se toplota cevi poveava. Cev je kalibrisana u stepenima, pri emu je konstruisana tako da pokazuje temperaturu izmeu 35 oC (95 oF) i 43,5 oC (1/10 oF). Oralni t. se. stavlja u usta, a rektalni t . u zavrni deo debelog creva.

TERMORECEPTORI
(engl. thermoreceptors ), slobodni nervni zavreci koji reaguju na promene temperature. Termalne gradacije se razlikuju pomou tri tipa receptora: za hladno, za toplo i za bol. Receptori za bol

stimuliu se samo ekstremnom hladnoom ili ekstremnom toplotom. Receptori za toplo i hladno smeteni su neposredno ispod koe, s tim to receptora za hladno ima 10 puta vie. Ovi termoreceptori u koi kao i oni u dubokim tkivima - kimena modina, abdominalni organi, oko velikih vena, zbog svoje lokalizacije zovu se i periferni termoreceptori i imaju ulogu u spreavanju nastanka hipotermije. U prednjem delu hipotalamusa nalazi se veliki broj neurona koji su osetljivi na toplotu i koji funkcioniu kao termosenzori. Oni se zovu i centralni termoreceptori, i znaajni su u spreavanju nastanka hipertermije.

TERMOREGULACIJA
(engl. thermoregulation ), proces pomou koga se telesna tempe-ratura odrava stalnom sa malim varijacijama u toku dana (ne vie od 0,6C). Ovaj kontrolni sistem funkcionie mehanizmom negativne povratne sprege. Kada kontrolni centar koji se nalazi u hipotalamusu (hipotalamiki termostat) detektuje povienje temperature, aktivira mehanizme za poveano odavanje (vazodilatacija krvnih sudova koe, znojenje), a sma-njeno stvaranje toplote (inhibicija hemijske termogeneze i mehanizma drhtanja) to dovodi do pada telesne temperature. I obrnuto, kada kontrolni centar detektuje snienu telesnu temperaturu, aktivira poveano stvaranje (pove-ava hemijsku termogenezu, izaziva drhta-nje), a smanjeno odavanje toplote (vazokonstrikcija u koi i svuda u telu), to dovodi do porasta temperature. Veoma je znaajno odr-avati telesnu temperaturu konstantnom, jer su temperaturni uslovi u kojima se elije nalaze jedan od najvanijih faktora koji odreuju njihovo stanje i aktivnost (odvijanje hemijskih reakcija - intenzitet metabolizma zavisi od telesne temperature, jer enzimski sistemi tela funkcioniu u uskom temperaturnom intervalu).

TERMOTERAPIJA
(engl. thermotherapy), deo fizikalne terapije koji izuava bioloko dejstvo toplotne energije i mogunost njene primene kod obolelih i povreenih. T. spada meu najstarije postupke u fizikalnoj terapiji i postupke koji se najee primenjuju, bilo kao samostalna procedura ili kao uvod u druge terapijske procedure. Prema smeru kretanja toplote t. se deli na t. u uem smislu (odnosno proceduru pri kojoj se organizmu dovodi toplota), i krioterapiju (proceduru pri kojoj se od organizma odvodi toplota).

TEROR
(engl. terror ), nain vladavine uliva-njem straha i nasiljem ili politika borba pu-tem zastraivanja, to izaziva intenzivan strah kod rtve (individualni ili grupni). Jedan broj rtava brani se od ovakvog oblika straha mehanizmom poistoveivanja sa agresorom i na taj nain postaje tiranin dojueranjih sapatnika (v. Ana Frojd - mehanizam identifikacije sa agresorom).

TEST
(engl. test), analiza; kvalitativno, semikvantitativno ili kvantitativno ispitivanje nekog hemijskog sastojka primenom odgovarajue metode ili postupka.

TESTASTI OTOK
(engl. pitting edema), otok potkonog tkiva kod koga na pritisak dugo ostaje otisak.

TEST FIKSACIJE RADIOAKTIVNOG JO-DA


(engl. thyroid radioiodine uptake test ), nuklearnomedicinska metoda za procenu funkcije titaste lezde, dijagnostikovanje subakutnog tiroiditisa i izraunavanje veliine terapijske doze radioaktivnog joda. Primenjuje se i u dijagnostici ostalih oboljenja titaste lezde. Posle unoenja dijagnostike doze radioaktivnog joda (131I) meri se brzina njego-vog vezivanja u titastoj lezdi, a rezultat testa iskazuje se kao procenat akumuliranog u odnosu na ukupno datu koliinu. Rezultat testa fiksacije je upravo proporcionalan funkciji titaste lezde, a obrnuto proporcionalan unosu stabilnog joda hranom.

TEST LUPUSNE TRAKE


(engl. lupus band test), imunofluorescentna tehnika koja slui za potvrdu dijagnoze lupusnih promena u koi. Dokazuju se imuni kompleksi u koi, na granici epiderma i derma, koji oznaavaju aktivnost bolesti, a iezavaju sa smirenjem klinikih manifestacija.

TEST NA OKULTNU KRV


(engl. occult blood test), skrining test za dokazivanje prisu-stva krvi u urinu ili fecesu, koji se zasniva na peroksidaznoj aktivnosti hemoglobina, mioglobina i drugih hem proteina. Za ovo dokazivanje postoji niz komercijalnih testova.

TEST NA SRPASTE ELIJE


(engl. sickle cell test), test kojim se dokazuju eritrociti koji sadre patoloki hemoglobin S. U njima se, u in vitro uslovima, u sredini sa manje kiseonika kristalizuje hemoglobin S u vidu iglica deformiui eritrocite koji dobijaju izgled srpa. Taj oblik eritrociti dobijaju usled kristalizacije hemoglobina u vidu iglica, koje tako razapnu eritrocit. Najee se koristi metoda po Stentonu, gde se krv bolesnika mea sa rastvorom natrijum-metabisulfita to izaziva kristalizaciju hemoglobina u pomenutim uslovima.

TEST OPTEREENJA
(engl. stress test ), dozirano fiziko optereenje pri kome se ispitivanoj osobi stalno prati elektrokardiogram, meri puls, arterijski krvni pritisak, eventualno potronja kiseonika. Na osnovu promena na elektrokardiogramu moe se potvrditi ili iskljuiti koronarna bolest (nedovoljno snabdevanje krvlju sranog miia). Test opte-reenja moe se koristiti u proceni nastanka aritmija i smetnji u sprovoenju elektrinih impulsa i u proceni terapije, kondicije, odnosno srane insuficijencije. Izvodi se na biciklu ili pokretnoj traci.

TEST POKRIVANJA
(engl. cover test), jedan od najjednostavnijih i najvanijih testova, kojim se otkriva ne samo manifestni ve i latentni strabizam, i daje uvid u to da li postoji horizontalna ili vertikalna devijacija. Izvodi se pokrivanjem jednog oka zastorom, ime se iskljuuje refleks fuzije, i oko pod zastorom ostaje na normalnom poloaju; ako ima poremeaj poloaja, bei u jedan od pomenutih pravaca. Otkrivanjem zastora ponovo se uspostavlja refleks fuzije, i na osnovu restitucionog pokreta bulbusa zakljuuje se o kom tipu devijacije se radi.

TEST TIMOL ZAMUENJA


(engl. thymol turbidity test), zastareo test za ispitivanje funkcije jetre, koji se zasniva na stvaranju precipitata pri dodatku reagensa serumu koji ima poveanu koncentraciju gamaglobulina, a snienu koncentraciju albumina. Pozitivan test se dobija i sa serumima sa poveanom koncentracijom lipoproteina i lipida.

TEST ZA DIJAGNOZU PERNICIOZNE ANEMIJE


, vitamin B12 obelei se radioaktivnim kobaltom (57Co) i daje oralno, nakon parenteralnog davanja neobeleenog vitamina B12. Resorpcija obeleenog 57Co vitamina B12 u digestivnom traktu odreuje se merenjem radioaktivnosti urina koji se skuplja tokom 24h. Normalno se urinom izlui 8 40% radioaktivnog vitamina B12. U pernicioznoj anemiji ekskrecija je smanjena.

TESTIS
(engl. testicle, lat. testis), semenik. Paran muki polni organ, ovalnog oblika promera 4,5 cm x 2,5 cm x 3 cm, teine oko 15 g, koji se nalazi u monicama, podravan semenom vrpcom. To je muki polni organ koji predstavlja egzokrinu lezdu koja produkuje spermatozoide (holokrina sekrecija) i androgen vezujui protein (ekkrina sekrecija) koji sekretuju Sertolieve elije, i endokrinu lezdu koja produkuje testosteron. Ovoidnog je oblika, Struktura: 1. tunica albuginea je omota testisa koji na zadnjoj strani formira medijastinum testisa; 2. stroma tj. septula koja deli testis na 250 lobula koji konvergiraju ka medijastinumu, kroz koji krvni, limfni sudovi i nervi ulaze i izlaze; 3. parenhim koji se sastoji od: a) 500 - 1.000 seminifernih tubula koji se ulivaju u rete testis, izmeu kojih je rastresito vezivno tkivo i b) Leydigovih elija. Testis je smeten u skrotumu i delimino obavijen tunicom vaginalis. Testis ima dve strane, dve ivice i dva pola. Strane su spoljanja i unutranja. Ivice su prednja (slobodna) i zadnja. Du gornjeg dela zadnje ivice usaen je deo pasemenika, a u sredinjem delu ove ivice vidi se ulazno polje semenika kroz koje prolaze krvni sudovi i ivci namenjeni ovom organu. Polovi su gornji, du koga je usaen pasemenik, i donji, koji je lako fiksiran za dno monica. Semenik je obmotan omotaima ispod kojih se nalazi vezivna opna semenika (tunica albuginea). Od duboke strane vezivne opne odvajaju se brojne pregrade koje dele parenhim semenika na renjie (lobuli testis). U renjiima se nalaze brojni izvijugani i pravi semeni kanalii iji se zavrni delovi nastavljaju odvodnim semenim kanaliima koji se ulivaju u poetni deo pasemenikog kanala. Sazrevanjem epitela semenih kanalia, kroz vie stadijuma, nastaju zrele polne elije spermatozoidi. Izmeu semenih kanalia nalazi se intersticijumsko tkivo semenika, ije elije stvaraju i lue polne hormone. Retinirani t. (engl. retained t.), ne moe se spustiti u skrotum; mobilni

t. (engl. mobile t.), kad je izvan skrotuma moe se reponirati u skrotum; retraktilni t. (engl. retractile t.), nakon potisnua u skrotum odmah se vraa na prvobitno mesto; ektopini t. (engl. ectopic t.), descendirao ali u pogrenom pravcu; kriptorhizam (engl. cryptorchism), testis u trbuhu; agenezija t. (engl. testicle agenesion), uopte ga nema.

TESTOSTERON
(engl. testosterone ), glavni muki polni hormon; 17b-hidroksiandrost-4- -en-3-on (RMM 288,41). Testosteron je C19 androgen koji se sintetizuje iz holesterola u intersticijelnim ili Leydigovim elijama testisa. Testosteron se metabolizuje u jetri do svog glukuronida ili sulfata, a takoe se prevodi i u androsteron i etioholanolon. Ova jedinjenja se odreuju u urinu kao 17-ketosteroidi i prema tome odraavaju testikularnu funkciju.

TESTOVI PLUNE FUNCKIJE


(engl. pulmonary function tests), ispitivanje plune funkcije obuhvata malu spirometriju i druge znatno sofisticiranije metode fiziolokog ispitivanja (telesna pletizmografija, difuzijski kapacitet, distribucija ventilacije, ispitivanje malih disajnih puteva, kontrola disanja, merenje parcijalnih pritisaka gasova u arterijskoj krvi i drugo).

TESTOVI SA MASTILOM
(engl. inks tests ), npr. Rorscharchov test, specifine projektivne tehnike za dobijanje podataka o linosti ispitanika kao i o eventualnim poremeajima. ine je tablice slika sainjenih od mrlja mastila i boja. Slike se dobijaju tako to se list nakapan mastilom i bojom presavije na pola i dobije simetrina slika, koju treba analizirati.

TESTOVI SLUHA
(engl. test of hearing), nain utvrivanja kvantiteta (stepena) i kvaliteta (mesta) oteenja sluha. Postoje testovi zvunim viljukama kojima se na jednostavan nain utvruje gruba lokalizacija lezije, odnosno da li je lezija u sprovodnom (konduktivnom) delu ili u senzorineuralnom (perceptivnom) delu. To su: Weberov, Rinneov, Schwabachov i Gelleov test. Audiometrijski testovi - tonalna i govorna audiometrija omoguavaju procenu funkcio-nalnog stanja provodnog i perceptivnog dela slunog sistema i drugih delova centralnog i perifernog nervnog sistema koji imaju funk-cionalnu vezu sa slunim putevima i centrima.

TEKI METALI
(engl. heavy metals), izraz koji oznaava relativno teke metalne jone ili njihove anjone, kao to su antimon, arsen, bizmut, gvoe, olovo i iva. Veina ovih metala i naroito njihovih jona krajnje su tok-sini, ak i u niskim koncentracijama.

TETANIJA

(engl. tetany), poveana razdra-enost nerava i miia zbog smanjene koncentracije jonizovanog kalcijuma u ekstraelijskom prostoru. Moe da se javi zbog sma-njenog stvaranja paratiroidnog hormona, nedostatka vitamina D, alkaloze ili poveanog zadravanja bikarbonata. Karakteriu je karpopedalni spazam, trzajevi miia i miini grevi, laringospazam sa inspiratornim stridorom, hiperrefleksija i horeaformni pokreti.

TETANUS
(engl. tetanus), zli gr; teka akutna infektivna nekontagiozna bolest uzrokovana toksinima anaerobne bakterije iz roda klostridija (Clostridium tetani). Ova bolest nastaje kao posledica zagaenja povreenog tkiva sporama Clostridium tetani, koje u uslovima bez vazduha proklijavaju i lue vei broj veoma jakih toksina od kojih je najopasniji tetanospazmin. Najopasnije su duboke ubodne rane, ali i na izgled bezazlene povrede mogu biti opasne. Bolest se posle inkubacije, koja u proseku traje sedam dana, ispoljava najpre stegnutim vilicama (trismus), a posle nekoliko dana grevi zahvataju sve popreno--prugaste miie. Najopasnije komplikacije ove bolesti su paraliza disanja i poremeaji srane funkcije (aritmija, hipertenzija). Zbog svakodnevnih trauma i rizika od ove bolesti neophodno je sprovesti sistematsku vakcinaciju u cilju njene prevencije.

TETIVA
(engl. tendon), organ koji povezuje skeletni mii sa kosti. Sastoji se od gustog vezivnog tkiva, tj. tetivnih vlakana postav-ljenih paralelno sa osovinom tetive, izmeu kojih se nalaze tetivne elije. Tetivna vlakna su grupisana u primarne snopove okruene endotendineumom. Vie primarnih snopova formira sekundarni snop koji je obmotan peritendineumom. Svi sekundarni snopovi dre se zajedno pomou epitendineuma koji se nastavlja slojem rastresitog vezivnog tkiva, tzv. paratendineumom. Neke tetive su obmotane sinovijalnom opnom i imaju mezotendineum. Krvni sudovi, limfatici i nervi smeteni su u centralnom delu tetive.

TETIVNA SINOVIJALNA VAGINA


(engl. synovial vagina of tendon, lat. vagina synovialis tendini), cilindrina cev dvostrukog zida u kojoj klizi tetiva. Sastoji se od unutranje serozne membrane, koja je vezana rastresitim vezivnim tkivom epitendineuma za tetivu, i od spoljanje serozne membrane koja oblae unutranju povrinu fibrozne vagine tetive. U predelu mezotendineuma, one su razdvojene, a na krajevima se nastavljaju jedna na drugu. Tetivna s. v. je obloena mezotelnim elijama koje oslobaaju malu koliinu sinovijalne tenosti u vaginalnu upljinu i na taj nain pospeuju klizanje tetive.

TETIVNA VLAKNA
(engl. tendon fibers, lat. fibreae tendineae ), jaki snopovi tetivnih mikrofibrila izmeu kojih ima i nekoliko elastinih vlakana.

TETIVNE ELIJE
(engl. tendon cells, lat. cellula tendinea), dugake elije koje lie na fibroblaste. Imaju eliptino

jedro, izraen nu-kleus i uobiajene organele. Imaju aravaste produetke kojima obrgljavaju tetivna vlakna i stiu do susednih tetivnih elija. T. . su odgovorne za sintezu i dalji opstanak raz-liitih vrsta vlakana i sintezu osnovne supstance tetiva.

TETIVNE MIKROFIBRILE
(engl. tendon microfibrils ), kolagene mikrofibrile koje formiraju tetivna vlakna. Promera su od 40 do 250 nm. Na uzdunom preseku pokazuju raspored i periodicitet kolagenih vlakana koji je isti kao i bilo gde drugde u organizmu. Na poprenom preseku vide se meuveze sastavljene od osmiofilnih mostova.

TETOVIRANJE
(engl. tattoo), iscrtavanje slika, pisanje teksta ili brojeva po koi. U starim civilizacijama je magijskog karaktera, oznaava pripadnost neemu ili odbranu od preteeg zla. U savremenoj civilizaciji moe imati simbolino znaenje. Odnos prema tetoviranom zapisu je promenjiv i u skladu je sa afektivnim odnosom prema tetoviranim sadrajima. Sree se i kod osoba patolokih karakteristika linosti, ali i kao manifestacija modnih trendova.

TETRA(engl. tetra-), prefiks koji se dodaje osnovnoj internacionalnoj mernoj (SI) jedinici da oznai 1012 deo osnovne jedinice.

TETRACIKLINI
(engl. tetracycline), antibiotici irokog antibakterijskog spektra. Inhibiraju sintezu proteina i deluju bakteriostatski. Koriste se dugo, pa je veliki broj bakterija postao rezistentan. Lekovi su prvog izbora za infekcije koje izazivaju: hlamidije, mikoplazma pneumonije, brucele, spirohete, rikecije. Koriste se i u terapiji akutne egzacerbacije hroninog bronhitisa i juvenilnih akni. Kla-sini tetraciklini, tetraciklin, oksitetraciklin, hlortetraciklin, uglavnom su naputeni. Noviji tetraciklini, kao to su metaciklin, minociklin i doksiciklin, imaju povoljniju farmako-kinetiku. Neeljeni efekti su diskoloracija zuba i oteenje dentina, gastrointestinalne smetnje, oteenje jetre, superinfekcije (Candida, Staphylococcus). Ne smeju se davati deci mlaoj od 12 god. i trudnicama.

TETRAHIDRO-11-DEOKSIKORTIZOL
(engl. tetrahydro-11-deoxycortisol ), glavni metabolit 11-deoksikortizola (jedinjenje S). Stvara se redukcijom jedinjenja S u jetri i izluuje kao konjugat glukuronida putem urina.

TETRAHIDROFOLAT DEHIDROGENA-ZA
(engl. tetrahydrofolate dehydrogenase ), enzim iz roda oksidoreduktaza (5,6,7,8- tetrahidrofolat:NADP+ oksidoreduktaza, EC 1.5.1.3), koji katalizuje reakciju 5,6,7,8- -tetrahidrofolat

+ NADP+ = 7,8-dihidrofolat + NADPH. Reakcija je veoma znaajna za sintezu nukleotida; inhibira je antineoplastini lek metotreksat (derivat folata). Naziva se i folat-reduktaza ili dihidroksifolatreduktaza.

TETRAHIDROFOLNA KISELINA
(engl. tetrahydrofolic acid ), redukovani pteridin, tetrahidropteroilglutamat, koji je pteridin vezan za p-aminobenzoevu kiselinu vezanu za glutaminsku kiselinu. To je kofaktor koji ima specifinu funkciju za prenos jedinice sa jednim ugljenikom.

TETRAHIDROKANABINOL
(engl. tetrahydrocannabinol ), THC, najvaniji aktivni sastojak u indijskoj konoplji (Cannabis sativa) koja je u mnogim delovima sveta raireno sredstvo zavisnosti (marihuana), a u nekim je i legalizovana, drutveno prihvaena. U po-etku prouzrokuje euforiju, nekontrolisani smeh, gubitak oseaja za vreme i oseaj depersonalizacije, a kasnije relaksaciju i sa-njivost. Farmakoloki efekti koji su od interesa za terapiju su snienje intraokularnog pritiska i antiemetiko dejstvo. Danas se ve koristi derivat pod imenom dronabinol za zaustavljanje povraanja koje nastaje u toku hemioterapije tumora. Preparat: Marinol.

TETRAHIDROKORTIZOL
(engl. tetrahydrocortisol ), jedan od glavnih metabolita kortizola koji se stvara u jetri redukcijom kortizola.

TETRAJODTIRONIN, T
(engl. thyroxine), v. tiroksin.

TETRAKAIN
(engl. tetracaine), lokalni anestetik iz grupe estara para-amino-benzoeve kiseline. Ima jako i dugo dejstvo i koristi se za razne vrste lokalne anestezije.

TETRALOGIJA FALLOT
(engl. tetralogy of Fallot), Etienne-Louis Arthur Fallot, francuski lekar, 1850-1911 takoe i pentalogija odn. trilogija Fallot (engl. pentalogy, trilogy ), najea uroena srana mana sa cijanozom posle prve godine ivota. Karakterie je kombinacija 4 strukturne anomalije: A. Stenoza plune arterije, opstrukcija izlasku krvi iz desne komore usled suenja prstena plunih zalistaka koji su esto i bikuspidni, ali ee zbog hipertrofije subpulmonalnih miia i infundibularne stenoze. Pluna arterija je manje ili vie suena (supravalvularna stenoza), sve do potpune atrezije, a njene grane su hipoplastine; tada krv u pluni krvotok moe da stigne iz otvorenog ductus arteriosusa ili kolateralnim arterijama iz aorte. B. Defekt meukomorske pregrade, velik i nerestriktivan, smeten

neposredno ispod zalistaka aorte (ne zatvara se spontano). C. Dekstropozicija aorte (u 20 - 25% sluajeva). D. Hipertrofija desne komore, hemodinamska posledica povienog pritiska u desnoj komori srca. Uz navedene anomalije, moe se nai defekt pretkomorske pregrade (tzv. pentalogija Fallot). On, sa stenozom plune arterije i hiper-tofijom desne komore nosi oznaku trilogija Fallot. Mada je esto izolovana, pridruuju joj se i druge uroene anomalije u oko 15% sluajeva: rascep usne i nepca, malformacije skeleta (Klippel-Feil sekvenca), hipospadija i povezanost sa sindromima: - de Lange, Goldenhar i brojnim hromozomskim poremea-jima. Anatomske anomalije dovode do izjednaenja pritisaka u obe srane komore, desno--levog anta i cijanoze.

TETRAMER
(engl. tetramer), oligomer koji se sastoji od etiri monomera, npr. hemoglobin, izoenzimi laktatdehidrogenaze, itd.

TETRAZOLIJUM SOLI
(engl. tetrazolium salts), bezbojne supstance, rastvorljive u vodi koje se koriste pri histohemijskom otkrivanju enzimskih reakcija. Redukcijom sa vodonik-peroksidom pri dehidrogenacionoj reakciji ove soli grade obojene proizvode.

TETRAZOLIN
(engl. tetrazoline), lokalni vazokonstriktor, u obliku kapi za oi. Koristi se za leenje konjunktivitisa i nadraaja kod noenja vetakih soiva. Neeljeni efekti su iritacija oka i midrijaza. Preparati: Montevizin, Tyzine, Visine.

TETROFOSMIN
(engl. tetrophosmine), lipo-filno kompleksno jedinjenje koje se akumulira u elijama sranog miia i elijama nekih tumora difundujui kroz elijsku membranu u smeru elektrikog gradijenta. Distribucija u miokardu je proporcionalna regionalnom protoku krvi. Obeleen sa 99mTc slui za izvoenje miokardiografije i scintigrafsku lokalizaciju nekih tumora. V. scintigrafija tu-mora.

TEINA
(engl. weight), iznos koliko neko telo tei ili bi trebalo da tei. Telesna teina je najvanija i najjednostavnija mera zdravlja i ishrane, a kod dece promena telesne teine je najvredniji pokazatelj pravilne ishrane i rasta. Merenja treba obavljati uz odgovarajuu opremu i standardnim metodama da bi se dobili dovoljno precizni podaci. Telesna teina se izraava u kilogramima. Aktuelna t. je ona dobijena merenjem; idealna, standardna, poeljna t. je ona koju bi osoba trebalo da ima prema polu, uzrastu i visini; realna t. je odnos aktuelne prema idealnoj izraen u procentima i slui za procenu stepena uhranjenosti.

THC

(engl. tetrahydrocannabinol), v. tetra-hidrokanabinol.

TIABENDAZOL
(engl. thiabendazole), antihelmintik, lek izbora u terapiji strongiloidijaze i kone larve migrans. U odsustvu drugih lekova, moe da se koristi u terapiji trihinoze i visceralne larve migrans. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Mintezol.

TIAMAZOL
(engl. methimazole), v. metimazol.

TIAMIN
(engl. thiamine), generiko ime za jedinjenje koje ima aktivnost vitamina B1. Deficit ovog vitamina pogaa neuromuskularni sistem.

TIAPROFENSKA KISELINA
(engl. thiaprofenic acid ), nesteroidni antiinflamatorni lek sa analgetikim, antiinflamatornim i antipireti-kim dejstvom. Koristi se za leenje reumatoidnog artritisa i srodnih bolesti. Neeljena dejstva su tipina za ovu grupu lekova: nadraaj eluca, bolovi, povraanje i eventualno krvarenje. Preparat: Turganil.

TIAZIDNI DIURETICI
(engl. thiazide diuretic ), sulfonamidni diuretici, koji uzrokuju umerenu diurezu inhibicijom resorpcije jona Na+ i Cl- u distalnim tubulima bubrega. To su: hlorotiazid, hidrohlorotiazid, politiazid, hlortalidon, kinetazon, metolazon, indapamid. Efekt poinje posle 1 - 2 sata od oralnog unoenja i traje 12 - 24 sata. Kod hronine primene ovih lekova poeljna je bar dvodnevna pauza radi izbegavanja neeljenih efekata. Koriste se za leenje hipertenzije, akutne i hronine insuficijencije srca, edema i idi-opatske hiperkalciurije. Kod bolesnika sa diabetes insipidusom tiazidi deluju antidiure-tiki. Neeljeni efekti su: gubitak kalijuma, hiperurikemija, poremeaj tolerancije uglje-nih hidrata, alergijske reakcije i hiperlipidemija. Ne smeju da se koriste kod bubrene insuficijencije, diabetes mellitusa, gihta i hipokaliemije. Zbog mogue hipo-kaliemije potreban je oprez kod terapije edema u cirozi jetre i kod istovremene pri-mene tiazida i glikozida digitalisa.

TIBC,
skr. za ukupan kapacitet vezivanja gvoa.

TIBIJA

(engl. shin bone, lat. tibia), golenjaa. Unutranja, deblja kost potkolenice, koja se gornjim okrajkom spaja sa butnom kosti i linjaom, a donjim okrajkom sa linjaom i skonom kosti. Tela golenjae i linjae su spojena meukotanom opnom potkolenice, postavljenom u sagitalnoj ravni.

TIETZOV SINDROM
(engl Tietzes syndrome ), bol, osetljivost na dodir i otok sternokostalnog zgloba prednjeg zida grudnog koa. Javlja se kod mlaih osoba, najee na jednom (drugom ili treem) sternokostalnom zglobu. Malo se zna o patogenezi, a trauma se smatra najeim pokretaem patolokog procesa.

TIFFENEAU INDEKS
, odnos forsiranog ekspirijumskog protoka u prvoj sekundi (FEV1) i vitalnog kapaciteta. Izraava se u procentima i predstavlja pokazatelj opstrukcije di-sajnih puteva. V . spirometrija, v. opstrukcija bronha, v. ventilacija plua.

TIFUS
(engl. typhus), akutno infektivno obo-ljenje creva uzrokovano bacilom tifusa. Ranije je bolest imala endemo-epidemijski karakter, a u dananje vreme javlja se sporadino. Izvor zaraze je ovek, kao bolesnik ili kliconoa, a put infekcije je fekooralni. U crevima bakterija izaziva zapaljenske reakcije i stvaranje ulceracija uz uveanje regionalnih limfnih lezda. Ove bakterija prodiru u krvotok i dovode do pojave sepse. Klasinu klini-ku sliku karakteriu opti toksemini simptomi uz prisustvo nervnih simptoma (tifozno stanje). I drugi zahvaeni organi pokazuju simptome (dijareja, ospa, pneumonitis, mio-karditis). Komplikacije ukljuuju perforaciju creva i enteroragiju.

TIFUSNA GROZNICA
(engl. typhoid fever), febrilnost koja prati invazivnu fazu trbunog tifusa ima karakteristinu temperaturnu krivulju (v. tifus). Nakon postepenog rasta (inkrementni stadijum) uporno se odrava visoka temperatura (kontinua) sa eventualnim manjim varijacijama unutar jednog stepena (remitentna). Na kraju febrilne faze tempera-tura se postepeno normalizuje (dekrementni stadijum).

TIFUSNA ROZEOLA
(engl. typhoid roseola, lat. roseola typhica ), promena na koi kod obolelih od trbunog tifusa. Re je o diskretnim, makuloznim promenama koje se gube na pritisak. Obino se nalaze na koi trbuha i lea, ali i na koi ostalih delova tela. Javljaju se poetkom druge nedelje bolesti, kada su znaci intoksikacije maksimalno ispoljeni. Retko se javlja u obimnoj formi slino morbiloznoj ospi. Rozeola nastaje zbog stvaranja aglutinina i gomilanja tifusnih bacila u povrnim kapilarima koe. U izvesnim sluajevima iz rozeoliformnih promena izoluje se Salmonella typhi. Pojava moe biti od znaaja za dijagnostiku obolelih od trbunog tifusa.

TIFUSNI PRENOSILAC

(engl. typhoid carrier), prema vremenu izluivanja i izvoru izluivanja moe biti trojak: rekonvalescentni pacijent, izluuje tifusne klice stolicom do 6 meseci po preleanom tifusu; hronini pacijent, nastavlja da izluuje tifusne klice i godi-nu dana od akutne bolesti; fekalni pacijent, najee su ene. una kesa i uni putevi su mesta hronine infekcije. Ukoliko je hronina infekcija lokalizovana u bubrenoj karlici, onda se tifusne klice izluuju urinom (urinarni prenosilac).

TIGROIDNA SUPSTANCA
(engl. tigroid substance), nekadanji naziv za Nisslova tela.

TIKARCILIN
(engl. ticarcillin), penicilin proirenog spektra dejstva i na Gram-negativne bakterije. Deluje i protiv Pseudomonas aeruginosa (sinergistiki sa aminoglikozidima). Razgrauju ga beta-laktamaze, osim ako se ne kombinuje sa klavulonskom kiselinom. Daje se parenteralno. Neeljeni efekt je alergija na penicilin. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Ticar.

TIKLOPIDIN
(engl. ticlopidine), antiagregacioni lek, inhibira delovanje ADP-a u procesu agregacije trombocita. Klinika efikasnost slina je aspirinu. Indikacije su kao kod aspirina. Daje se oralno dva puta dnevno. Neeljena dejstva su ea nego kod aspirina i mogu biti: gastrointestinalne tegobe, alergijske reakcije, oteenje kostne sri. Tokom prvih 12 nedelja treba pratiti krvnu sliku. Ne treba ga kombinovati sa aspirinom, jer potencira njegova dejstva. Posebno je pogodan onda kad se aspirin najbolje ne podnosi ili je kontraindikovan. Preparat: Ticlodix.

TILIDIN,
opioidni analgetik sa umerenim potencijalom zavisnosti; uvrten je u paragrafike. Dozira se oralno ili u vidu supozitorija. Preparat: Valoron.

TIMIDIN
(engl. thymidine), tiamin-2-deoskiribozid, nukleozid koji je izolovan iz deoskiribonukleotida. Moe postojati kao mono-, di-, i trifosfat.

TIMIN
(engl. thymine), kristalna baza, 5-metiluracil. Nalazi se i u ivotinjskim i u biljnim tkivima kao pirimidinska baza koja ulazi u sastav DNK, a iji je par adenin. U mRNK umesto timina nalazi se uracil.

TIMMEOV SINDROM

(engl. Timme syndrome ), sindrom timoadrenopituitarne insuficijencije. Prva faza poinje pre puberteta i karakteriu je disproporcionalno razvie kos-tiju, poremeeno spajanje epifiza sa kostnim leitima, hiperekstenzija zglobova, miini grevi, spazmofilija, hemofilina naklonost, poremeena denticija, uveani krajnici i adenoidi, hipotenzija, hipoglikemija, epistaksa, cijanoza ekstremiteta, alavost, smanjeno tursko sedlo, enureza. Druga faza poinje od puberteta i karakterie je nagli rast, poremeaj menstruacije, genitalni infantilizam, poreme-aji funkcije adrenalina, gastrini hiperaciditet, gubitak dlaka na telu. Trea faza se odvija u treoj deceniji ivota; karakterie je proireno tursko sedlo, akromegalija, uspavanost, konfuzija, glavobolja, epileptiformni napadi, mentalne promene.

TIMOCITI
(engl. thymocytes), T-limfociti koji se nalaze u timusu.

TIMOL
(engl. thymol), bela, aromatina, vrsta, kristalna supstanca, 5-metil-2-izopropil-1-fe-nol, koja se koristi kao antiseptik i konzer-vans (antibakterijski agens) reagenasa i biolokih uzoraka kao to je urin.

TIMOLFTALEIN
(engl. thymolphtalein), pH indikator sa pH intervalom od 9,3 (bezbojan) do 10,5 (plav). Koristi se kao supstrat za kiselu fosfatazu u obliku monofosfata.

TIMOLOL
(engl. timolol), neselektivni blokator adrenergikih beta-receptora. Koristi se za leenje hipertenzije, za sekundarnu profilaksu infarkta miokarda i u terapiji glaukoma. Neeljeni efekti su isti kao kod drugih beta- -blokatora. Preparati: Glaumol, Timoptic.

TIMOL PLAVO
(engl. thymol blue), pH indikator, timolsulfoftalein, koji u kiselom pH intervalu menja boju od 1,2 (crveno) do 2,8 (uto) i u alkalnom pH intervalu od 8,0 (ut) do 9,6 (plav).

TIMOM
(engl. thymoma), benigni ili maligni tumor timusa (grudne lezde). Ovi tumori su esto praeni miastenijom gravis, oboljenjem koje karakterie izraen zamor miia. Posle otklanjanja ovog tumora miastenija gravis uglavnom iezava.

TIMOPOETIN

(engl. thymopoietin), hormon grudne lezde koji je po sastavu polipeptid. Stimulie formiranje timocita iz limfoidnih elija. Limfoidne elije poreklom iz kostne sri dolaze u timus gde postaju timociti od kojih jedan deo elija naputa timus i odlazi u krv i u periferne limfoidne organe kao limfo-citi T.

TIMOZIN
(engl. thymosin), proteinski hormon koji proizvodi timus (RMM 12.000), a utie na rast i sazrevanje T elija. Moe da povrati T-elijski imunitet kod imunodeficijentnih pacijenata.

TIMPANALNA MEMBRANA
(engl. tympanic membrane), v. membrana timpani.

TIMPANO(engl. tympano-), prefiks, ono to je u vezi sa bubnom dupljom.

TIMPANOMETRIJA
(engl. tympanometry), v. testovi sluha.

TIMPANOPLASTIKA
(engl. tympanoplasty), hirurki postupak odstranjenja bolesnog tkiva kod hroninog gnojnog otitisa sa rekonstrukcijom sprovodnog aparata srednjeg uva i restauracijom funkcije sluha.

TIMPANOSKLEROZA
(engl. tympanosclerosis, middle ear fibrosis ), hronino zapaljenje srednjeg uva sa uvuenom bubnom opnom bez perforacije i priraslicama u bubnoj duplji koje imobiliu lanac slunih koica zbog ega se javlja konduktivna nagluvost. Lei se hirurki.

TIMSKI RAD
(engl. team work), saradnja, u dijagnostici i terapiji (u zdravstvenoj ustanovi), vie profila zdravstvenih radnika, kooperativnost i koordiniranost, oblik integracije i razliitih slubi i disciplina usmerenih prema otkrivanju uzroka, tumaenju simptoma, praenju stanja bolesnika i definisanju dijagnoze, prognoze i terapijskih procedura. Timski rad je danas conditio sine qua non uspenog i efikasnog rada. To je kolektivni in koji obuhvata interdisciplinarne konsultacije, multiprofilnu dijagnostiku, konzilijarne analize, opservacije sluajeva, doziranje farmakoterapije, odreivanje odgovarajue dijetetske eme, propisivanje faza i oblika rehabilitacije i resocijalizacije, savetovaline i sline forme profesionalne komuni-kacije i paralelno, socijalno-medicinsko pra-enje uzrono-posledinih patognomo-ninih faktora uz preporuke za njihovo saniranje ili izbegavanje.

TIMUS
(engl. thymus), limfoepitelijalni organ koji se nalazi u prednjem medijastinumu. Njegovu strukturu ine: 1. vezivna kapsula; 2. stroma koja ini septa koja penetriraju od kapsule kroz parenhim; 3. parenhim je limfoepitelijalno tkivo podeljeno septama u lobule poliedarnog oblika. Lobuli imaju tamnu, perifernu zonu, tzv. korteks koji je bogat u limfocitima (prevashodno malim, dok su srednji i veliki slabije zastupljeni). Ova zona je od samih septa odvojena slojem zarav-njenih retikuloepitelijalnih elija. Drugi deo lobula timusa je centralna zona ili medula koja je bogata retikuloepitelijalnim elijama, Hasallovim korpuskulima, a mogu se nai i poneki limfocit (prevashodno srednji i veliki), makrofag, plazmocit, eozinofilni granulocit, itd. Timusa je jedan od centralnih imunolo-kih organa, te su mu funkcije: 1. produkcija T--limfocita koji nastaju od stem elija koje u fetalnom periodu dospevaju u timus iz jetre, a kod odraslih dospevaju iz kostne sri. Zreli timociti naseljavaju timus-zavisne zone limfnih organa; 2. obezbeivanje T-limfocita sa eksprimiranim specifinim receptorima u cilju prepoznavanja stranih antigena; 3. produkcija timusnog humoralnog faktora. U i-votnom periodu od roenja do puberteta timus je vrlo dobro razvijen. Od puberteta timus pokazuje dobne involutivne promene koje se sastoje u smanjenju teine, smanjenju produkcije limfocita, u zamenjivanju ranije opisanog tkiva masnim tkivom. To podrazu-meva podebljavanje septa, umnoavanje Ha-sallovih tela, nestajanje granice izmeu korteksa i medule, sve dok se ne uspostavi dominacija masnog tkiva. Ipak, funkcija timusa ostaje ista kao i na poetku ivota. Involucija timusa moe se desiti i pod uticajem nekih egzogenih faktora, kao to su: bolest, teak stres, poviena koncetracija kortizola i gonadalnih steroida.

TIMUSNI HUMORALNI FAKTOR


(engl. thymosin), protein koji se sastoji od 108 aminokiselinskih ostataka, koji produkuju timusne epitelo-retikularne elije, a stimulue diferencijaciju i maturaciju T-limfocita.

TINEA
(engl. tinea), infekcija koe i njenih dodataka izazvana gljivicama. T. capitis , dermatofitoza koe skalpa i kose koja je izazvana razliitim vrstama roda Mycrosporum ili Trichophyton. Najee boluju deca od 4 do 14 godina ivota; t. barbae , gljivina infekcija ograniena na obrasli deo brade i regiju brkova kod mukaraca. Kod ena i deaka pre puberteta, ova infekcija se svrstava meu dermatomikoze neobrasle koe; t. corporis , infekcije dermatofitima neobrasle koe izuzev dlanova, tabana i prepona; t. cruris , dermatofitoza koja obuhvata infekciju genitalija, pubine regije, perinealne i perianalne regije; t. pedis , dermatofitoza koe stopala. Nalazi se kod manje od 10% populacije. Najei uzronici su T. mentagrophites, T. rubrum, zatim Epidermophyton floccosum i ree Mycrosporon canis.

TINEA VERSICOLOR
(engl. tinea versicolor), v. pityriasis versicolor.

TINIDAZOL

(engl. tinidazole), antiprotozoik, nitroimidazolske strukture, koji se koristi za leenje amebijaze. Preparat: Fasygin, Triagil.

TINITUS
(engl. tinnitus), zujanje ili umovi u uvu. Nije uvek posledica oboljenja uva nego se javlja i kod anemije, hipertenzije, intoksikacije alkoholom i nikotinom. Tinitus moe biti simptom oboljenja soljanjeg, srednjeg i unutranjeg uva.

TINKTURA
(engl. tincture), alkoholno-vodeni ekstrakt biljnih droga.

TIOGUANIN
(engl. thioguanine), citostatik, antimetabolit antagonist purina, blokira sintezu nukleinskih kiselina. Koristi se u kombinacijama za leenje akutnih leukemija. Preparat: Lanvis.

TIOKSANTENI
(engl. thioxanthene), grupa hemijski srodnih neuroleptika, derivata tioksantena: hlorprotiksen, klopentiksol, flupentiksol. Farmakoloki efekti, terapijska primena i neeljeni efekti su slini kao kod fenotiazina. Kod nas su zapostavljeni i skoro naputeni.

TIOKSOLON
(engl. thioxolone), antiseboroik, koristi se za lokalno leenje akni u obliku losiona, tinkture ili praka. Preparat: Stepin.

TIOMUKAZA
(engl. thiomucase), enzim. Primenjuje se lokalno, kao supozitorije ili injekcije za intramuskularnu primenu za leenje hipertrofikih oiljaka. Preparat: Thiomucase.

TIOPENTON-NATRIJUM
(engl. thiopental), tiopental, barbiturat sa ultrakratkim dejstvom koji se koristi kao intravenski anestetik za kratkotrajnu anesteziju, ili za uvoenje u optu anesteziju koja se zatim nastavlja inhalacionim anesteticima. Nema analgetikih svojstava, a ako se predozira moe da depri-mira disanje, srce i cirkulaciju. Ne sme se koristiti bez opreme za reanimaciju. Preparati: Intraval, Nembutal, Pentothal.

TIORIDAZIN

(engl. thioridazine), neuroleptik, iz grupe fenotiazina sa izraenim antiholinergikim efektima, v. neuroleptici. Prepa-rati: Melleril, Thioridazin, Trixifen.

TIPOVI DISANJA
(engl. breathing patterns ), obrasci disanja. Osim normalnog, fiziolokog disanja postoje i patoloki tipovi disanja znaajni za postavljanje dijagnoze, praenje i leenje obolelog. To su: CheyneStokesovo d., periodino disanje, sa prekidima i rit-mikim promenama u intenzitetu, koje nastaje zbog smanjene osetljivosti disajnog centra za ugljen-dioksid; Biotovo d., isprekidano i nepravilno disanje; Kussmaulovo d., teko disanje u dijabetikoj komi; tahipnea ili polipnea, ubrzano disanje; bradipnea, nenormalno usporen ritam disanja; hiperpnea, duboko disanje, fizioloko u naporu, patoloko u mirovanju; apnea, due odsustvo disanja, uvek patoloko.

TIRAMIN
(engl. tyramine), indirektni simpatomimetik; oslobaa noradrenalin iz adrenergiki nervnih zavretaka. Meuprodukt je metabolizma tirozina u organizmu i sastojak hrane kao to su: sir, pivo, kvasac, kobasice. Hrana bogata tiraminom ne sme se koristiti kod osoba koje su na terapiji antidepresivima iz grupe inhibitora MAO (pogotovo oni koji inhibiraju MAO-A), jer moe doi do povi-enja krvnog pritiska opasnog po ivot. U normalnim okolnostima tiramin iz hrane se razgrauje pod dejstvom enzima ve pri prvom prolasku kroz jetru.

TIRANIZAM
(engl. tyranny), obrazac ponaa-nja koji podrazumeva nasilniko, svirepo, nemilosrdno, bezobzirno i samovoljno pona-anje prema drugom sa ciljem da se nanese psihiki i fiziki bol. Ponaanje svojstveno linostima kod kojih se osnovni poremeaj nalazi u strukturnom obrascu.

TIRO-,
prefiks koji se odnosi na titnu lezdu.

TIROGLOBULIN
(engl. thyroglobulin ), tiro-idni glikoprotein koji sadri 120 tirozinskih ostataka (RMM 660.000). Sintetiu ga tiro-idne folikularne elije i sekretuju u lumen tiroidnog folikula. Slui kao akceptor joda pri sintezi mono- i dijodtirozina, kao i trijodtironina (T3) i tiroksina (T4).

TIROGLOSNA CISTA
(engl. thyroglossal cyst ), medijalna cista vrata; kongenitalna malformacija koja nastaje iz embrionalnih ostataka duktusa tiroglosusa. Ispoljava se kao elas-tian tumor na vratu najee u blizini podjezine kosti.

TIROIDEKTOMIJA
(engl. thyroidectomy ), hirurko odstranjivanje tiroidne lezde. Kada se ekstirpira cela tiroidna lezda, kao to se radi u leenju malignih tumora, operacija se oznaava kao totalna tiroidektomija. U svako-dnevnoj praksi ee se primenjuju manje opsene operacije hemitiroidektomija ili loboistmektomija kojom se odstranjuje jedan lobus odnosno polovina tiroidne lezde. Kada je patoloki proces zahvatio oba renja tiroidne lezde koristi se bilateralna parcijalna ili sub-totalna resekcija lobusa (bilateralna subtotalna lobektomija ili bilateralna parcijalna lobektomija). Hormoni tiroidne lezde su neophodni za ivot pa je posle totalne tiroidektomije potrebna trajna supstitucija tiroksinom.

TIROIDITIS
(eng. thyroiditis), upala tiroidne lezde. Akutni t ., uzrokovan bakterijskom infekcijom; hronini t., obino uzrokovan abnormalnim imunim odgovorom u kojem limfociti napadaju tkivo lezde (v. Hashimoto tiroiditis).

TIROIDNA HRSKAVICA
(engl. thyroid cartilage, lat. cartillago thyroidea), hijalina hrskavica larinksa.

TIROIDNA LEZDA
(engl. thyroid gland), endokrina lezda koja se nalazi na prednjoj povrini traheje, tik ispod larinksa. Sastoji se od: 1. kapsule, koja oiviava lezdu, a sastav-ljena je od gustog vezivnog tkiva; 2. strome, koja formira septa u kojima su krvni i limfni sudovi i nervi; 3. parenhima, koji je predstav-ljen tiroidnim folikulima. Tiroidni folikuli su oivieni slojem tiroidnih folikularnih elija. Periferno od epitela nalaze se C-elije koje su u kontaktu sa bazalnom laminom, ali ne i sa lumenom folikula. Svaki folikul je okruen bogatom kapilarnom mreom, a autonomna nemijelinska vlakna inerviu krvne sudove. Tiroidna lezda se sastoji od dva renja, svakog sa jedne strane dunika (traheje) koji su povezani istmusom iz koga nekada na gore polazi trei reanj. Tiroidna lezda se sastoji od velikog broja folikula ispunjenih koloidom koji sadri glavne aktivne supstance koje produkuje lezda. Tiroidna lezda regulie bazalni metabolizam produkujui tiroidne hormone, koji su pod kontrolom tiroidnog-sti-muliueg hormona (TSH) iz hipofize i zahteva prisustvo malih koliina joda. Tiroidni ekstrakt se koristi u leenju bolesti praenih deficitom tiroidnih hormona.

TIROIDNE FOLIKULARNE ELIJE


(engl. thyroid follicular cells, lat. cellula follicularis ), kockaste ili cilindrine, bazofilne elije sa centralnim jedrom. Dobro razvijen Golgi aparat povezan je sa apikalnim vezikulama koje su napunjene koloidom i stapaju se sa apikalnom plazmalemom, izruujui na taj nain svoj sadraj u folikul. Slobodna povrina je prekrivena kratkim mikrovilima. Su-sedne elije su spojene interdigitacijama i spojnim kompleksima. U aktivnom stanju elija se menja: postaje cilindrina, uveava se Golgi aparat i granulisani endoplazmatski retikulum kao i broj apikalnih vezikula. Na

elijskoj povrini pojavljuju se pseudopodije, a mikrovili postaju dui i ei. U t. folikularnim elijama sintetiu se i sekretuju tiroidni hormon: trijod-tironin (T3) i tiroksin (T4).

TIROIDNI FOLIKULI
(engl. thyroid follicles ), osnovne strukturne jedinice tiroidnog parenhima. T. f. je obloen tiroidnim folikularnim elijama, a ispunjen koloidom. Okru-eni su gustom mreom fenestriranih kapilara i nervnim vlaknima. U miru folikuli su veliki, a folikularne elije zaravnjene, dok su u aktivnom folikulu elije kuboidne, a sami folikuli mali.

TIROIDNI HORMONI
(engl. thyriod hormones), trijod-tironin (T3) i tiroksin (T4). Proces njihove sinteze prolazi kroz nekoliko faza : 1. preuzimanje aminokiselina, monosaharida i jodida iz kapilara; 2. sinteza polipeptidnih lanaca na granuliranom endoplazmatskom retikulumu; 3. transport ovih lanaca do Golgi aparata gde se sinteza tiroglobulina zavrava; 4. egzocitoza tiroglobulinskih granula u formi apikalnih vezikula u lumen folikula; 5. oksidacija jodida i jodin pomou tiroidne peroksidaze; 6. jodinacija tirozinskih ostataka tiro-globulina i formiranje MIT (monojod-tirozin) i DIT (dijod-tirozin), pri emu spajanje jednog MIT i DIT daje T3, a dva DIT daje T4. Materijal se deponuje kao koloid; 7. formiraju se koloidne vakuole koje se spajaju sa lizozomima i tako nastaju fagozomi; 8. hidroliza tiroglobulina na globulin, T3 i T4, i difuzija hormona u cirkulaciju. U hormone tiroideje takoe se ubraja kalcitonin koji je produkt C-elija. Kalcitonin zajedno sa parathormonom utie na nivo kalcijuma u krvi, ali ova dva hormona imaju donekle suprotno dejstvo. Kontrola sekrecije T3 i T4 odvija se preko TSH-RF iz hipotalamusa koji deluje na tirotropne elije adenohipofize i podstie ih da lue TSH, koji opet deluje na tiroidne folikularne elije, pa one lue T3 i T4, a ovi deluju negativnom povratnom spregom na TSH, a moda i na TSH-RF.

TIROKSIN,
T4 (engl. thyroxine ), hormon koji se stvara i izluuje u tiroidnoj lezdi. Glavna funkcija je podsticanje metabolizma u eliji. Tiroksin se u perifernim tkivima dejodinuje i prelazi u aktivnu formu - trijodotironin, T3.

TIROTOKSIKOZA
(engl. thyrotoxicosis ), sindrom uzrokovan prekomernim koliinama tiroidnog hormona u krvotoku zbog hiperprodukcije u tiroidei (v. Graves-ova bolest) ili tirotoksinog stanja udruenog sa subakutnim tiroiditisom. Karakterie ga ubrzan rad srca, znojenje, tremor, uznemirenost, poveanje apetita, gubitak u teini i intolerancija toplote.

TIROTRICIN
(engl. tyrothricin ), polipeptidni antibiotik, za lokalnu primenu. Nalazi se u sastavu preparata: Deltavagin, Otol H.

TIROTROPIN-OSLOBA AJUI HORMON


(engl. thyrotropin-releasing hormone ), hormon iz hipotalamusa koji stimulie oslobaanje TSH iz hipofize.

TIROTROPNE ELIJE
(engl. thyrotrops, TSH-cells, lat. cellula thyrotropica ), poligonalne elije, izduene ili zvezdaste. Grupisane su u centru distalnog dela hipofize. Imaju veliko, eliptino jedro i dobro razvijen Golgi aparat. Od Golgi aparata potiu mnogobrojne sekretorne granule, sa blago osmiofilnim sadrajem, koje se rasporeuju na periferiju elije, a potom egzocitozom njihov sadraj biva izbaen u perikapilarni i intercelularni prostor. Na svetlosnoj mikroskopiji granule su izrazito bazofilne i sadre tirotropni hormon. Posle tiroidektomije ili administracije tirostatika ove elije se transformiu u elije tiroidektomije.

TIRO-STIMULIRAJUI HORMON, hTSH, TSH


(engl. thyroid-stimulating hormone ), glikoproteinski hormon koji se sintetizuje i oslobaa iz prednjeg renja hipofize (RMM oko 30.000). Ciljni organ je tiroideja, koja je stimulisana da sintetie i izluuje tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Hormon se sastoji od dve subjedinice, a i b TSH stimulie iskori-avanje joda, poveava sintezu tiroglo-bulina (Tg), formiranje jodtirozina i jodtironina, izluivanje tiroksina i trijodtirozina iz tiroideje i poveanu metaboliku aktivnost. Smatra se da se vezuje za specifine receptore na tiroidei uz aktiviranje adenilat-ciklaze i formiranje ciklinog AMP. Defekti u produkciji TSH vode prekomernoj ili smanjenoj produkciji tiroidnih hormona. TSH se moe dati i u obliku injekcija radi testiranja funkcije titaste lezde.

TIROZIN
(engl. tyrosine ), prirodna, neesencijalna aminokiselina (RMM 181,19), koja se nalazi u veini proteina i metaboliki se sintetizuje iz fenilalanina. Tirozin je esencijalan u ishrani osoba sa fenilketonurijom zbog svoje deficijentne sinteze. Prekursor je tiroksina, trijodtironina, epinefrina, norepinefrina i melanina.

TITAR
(engl. titer), mera koliine antitela u nekom serumu. U irem smislu rei to je mera koncentracije neke materije u rastvoru.

TITRACIJA
(engl. titration), kvantitativna hemijska analiza; odreivanje nepoznate koncentracije neke supstance u rastvoru na osnovu zapremine standardnog rastvora druge supstance koja sa njom u potpunosti reaguje, a na osnovu krajnje take titracije (ili ekvivalentne take), koja se belei na osnovu promene indikatorske boje. Ako se primenjuje amperometrija, konduktometrija ili merenje pH rastvora

pomou pH-metra tiitracija je mnogo preciznija.

TIZANIDIN,
miotonolitik; miini relaksans sa dejstvom na kimenu modinu. Smanjuje hroninu spastinost kod bolesnika sa multiplom sklerozom, cerebralnom paralizom i drugim poremeajima kimene modine. Pre-parat: Sirdalud.

TKIVNA KULTURA
(engl. tissue culture ), vetako odravanje i rast grupa elija ljudskih ili ivotinjskih tkiva u laboratorijskim uslovima. Najee se odravaju kulture tumorskih elija radi prouavanja njihovih osobina i ose-tljivosti na razliite lekove i zraenje. Moe se odravati i kultura elija koe (keratinocita) u cilju presaivanja kod velikih oteenja ope-kotinama ili hemikalijama.

TKIVNA RESPIRACIJA
(engl. tissue respiration), v. unutranja respiracija.

TKIVNA TENOST
(engl. tissue fluid, extracellular fluid, interstitial fluid), filtrat krvne plazme koji nastaje na arterijskom kraju kapilara pod uticajem krvnog pritiska. T. t. je deo osnovne supstance vezivnog tkiva koji je bogat vodom, tj. to je vodeni rastvor hranjivih sastojaka i gasova. Vei deo t. t. apsorbuje se na venskom kraju kapilara, a ostatak odlazi u limfotok.

TKIVNI TROMBOPLASTIN
(engl. thromboplastin of tissue ), faktor III koagulacije krvi koji se oslobaa iz oteenog zida krvnih sudova. T. t. zapoinje niz sloenih transformacija protrombina u trombin.

TKIVO
(engl. tissue, lat. textus), koherentna grupa elija diferencirana u istom smeru koja ima istu funkciju. Postoje etiri osnovne vrste tkiva u ljudskom organizmu: 1. epitelijalno tkivo ili epitelijum (textus epithelialis); 2. vezivno i potporno tkivo (textus connectivus) gde spada i krv (sanguis); 3. miino tkivo (textus muscularis); 4. nervno tkivo (textus nervous).

201Tl
, v. talijum201.

T-LIMFOCITI

(engl. T-lymphocytes, thymus- -dependent lymphocytes ), vrsta limfocita koja je odgovorna za elijski imunitet. ine oko 35% cirkuliuih limfocita. T-limfociti nastaju u kostnoj sri, odakle idu u timus gde se dele, diferenciraju i sazrevaju. Slede-i korak je prelazak T-limfocita u cirkulaciju putem koje dospevaju u timus-zavisne zone limfnih vorova i slezine. Na povrini T-limfocita eksprimirano je oko 700 molekula specifinih imunoglobulina. U kontaktu sa odgovara-juim antigenom T-limfociti proliferiu i diferenciraju se u T-limfoblaste, od kojih nastaju helperi, kileri, supresori i me-morijske elije. Kiler elije dejstvuju tako to okrue npr. bakterijsku eliju i izazovu njenu lizu putem ireverzibilnog oteenja plazma-membrane. Ako uzmu ulogu T-help-era, reguliu transformaciju B-limfocita u plazma-elije, to znai da kontroliu i humoralni imunitet. Kiler-elije imaju vek od nekoliko dana, dok memorijske elije ive nekoliko godina. Izgubljeni T-limfociti obnavljaju se iz timusa, a manjim delom iz kostne sri.

TNM KLASIFIKACIJA
(engl. TNM classification), klinika klasifikacija malignih bolesti na osnovu fizikalnog pregleda, laboratorijskih analiza, radiolokih, ultrazvunih, scintigrafskih i endoskopskih pretraga. Time se dobija uvid u stepen proirenosti primarnog tumora i u stepen proirenosti maligne bolesti. Ona se sastavlja pre zapoinjanja onkolokog lee-nja. Simbol T se odnosi na primarni tumor, N na regionalne limfne vorove i M su udaljene limfogene i/ili hematogene metastaze. Ukoliko se TNM klasifikacija uspostavlja posle hirurke procedure i patohistoloke verifikacije dodaje se prefiks p uz simbole - -pTNM (patoloki TNM).

TOALETA RANE
, ienje kao kod traum-at-ske rane i/ili njene okolne koe ili kod poro-diljje posle poroaja.

TOBRAMICIN
(engl. tobramycin), aminoglikozidni antibiotik, slian gentamicinu, s tim da deluje slabije od gentamicina na veinu Gram-negativnih bakterija, a jae na Pseudomonas. Preparati: Nebcin, Tobramicin, Deksametazon-Tobramicin.

TOFI
(engl. tophi), vrste naslage kristala mononatrijum-urata u hrskavici, sinovijskoj membrani, tetivama, mekim tkivima kod bolesnika sa gihtom. Dovode do zapaljenske reakcije hroninog tipa na strano telo. Najee mesto pojave tofusnih voria jeste heliks i antiheliks une koljke. Nastaju kod dugotrajno neleenog gihta i neregulisanog metabolizma urata u teim oblicima bolesti.

TOGA VIRUSI
(engl. togaviruses), porodica razliitih RNK virusa, koji su dobili naziv prema latinskoj rei toga ogrta, od kojih neki pripadaju ARBO-virusima. Podeljeni su u rodove alfa virus i rubi virus.

TOKAINID
(engl. tocainide), antiaritmik I B grupe, slian lidokainu, ali se za razliku od lidokaina moe dozirati oralno u terapiji ventrikularnih aritmija. Neeljeni efekti su tre-mor, zamagljivanje vida, letargija, ospa po koi, agranulocitoza. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Tonocard.

TOKOLITICI
(engl. tocolytics), lekovi koji selektivno inhibiraju kontrakcije gravidnog uterusa, kada one mogu da izazovu prevremeni poroaj ili spontani pobaaj. To su selektivni agonisti adrenergikih beta2 receptora: salbutamol, fenoterol, terbutalin, ritodrin. Neeljeni efekti su: edem plua, tahikardija, aritmije, bol u grudima.

TOKSEMIJA
(engl. toxemia), stanje koje se javlja usled prisustva bakterijskih produkata (toksina) u krvi.

TOKSIAN
(engl. toxic), onaj koji ima tetan efekat po zdravlje, potencijalno letalan.

TOKSINA EPIDERMALNA NEKROLIZA


(engl. toxic epidermal necrolysis ), akutni, redak i ekstremno teak oblik reakcije koe na razliite agense (najee infekt ili lek) u vidu nekroze epiderma to se kliniki manifestuje pojavom mlohavih mehurova i odvajanja, odl-uivanja epiderma na velikim povrinama. Promene na koi i sluznicama praene su slabou, anoreksijom, febrilnou, dehidratacijom.

TOKSINA PSIHOZA
(engl. toxic psy-chosis), vrsta tekog duevnog oboljenja (psihotine otuenosti od realnosti), najee akutnog toka, koja nastaje direktnim dejstvom neke otrovne supstance na mozak, bilo da je uneta spolja, ili je nastala u samom organizmu. Izmenjeno ponaanje zapravo je simptom, sindrom ili komplikacija osnovnog obo-ljenja.

TOKSIKOKINETIKA
(engl. toxicokinetics), proces prodiranja hemijske supstance (toksikanta, ksenobiotika) iz spoljanje sredine u organizam (apsorpcija), prenoenje i rasporeivanje u organizmu (distribucija), hemijska transformacija (biotransformacija) i eliminacija. Apsorpcija se u odreenim uslo-vima odvija uglavnom preko respiratornog trakta; liposolubilne materije apsorbuju se preko intaktne koe, to moe biti ili jedini ili dodatni put unoenja ksenobiotika. Prodiranje toksikanata kroz elijske i supcelularne membrane odvija se pasivnim transportom (procesima difuzije kroz lipide i pore, olakane ili katalizovane difuzije, pomou posebnih kompleksnih molekula - jonofora), aktivnim

transportom i endocitozom. Distribucija ksenobiotika zavisi od njihovih fiziko-hemijskih osobina, protoka krvi kroz organe i mogunosti transporta supstanci u elijama. U cirkulaciji su najveim delom vezani za proteine plazme, naroito za albumine i globuline, za proteine unutar elija, za novosintetisane proteine male molekulske teine - metalotioneine, a mogu biti i nevezana frakcija. Biotransformacija, hemijska transformacija koja menja strukturu i karakteristike ksenobiotika u organizmu, ima za cilj pretvaranje nepolarnih, liposolubilnih materija u polarne, hidrosolubilne metabolite, koji lake prolaze kroz bioloke membrane, manje se distribuiraju u tkiva i lake se izluuju. Proces najee vodi stvaranju manje toksinih ili netoksinih produkata i predstavlja detoksikaciju ili inaktivaciju ksenobiotika (detoksikaciona reakcija), ali stvoreni metaboliti mogu biti aktivniji od polazne supstance i ispoljavati iste ili druge toksine efekte. U prvoj fazi biotransformacije odvijaju se reakcije koje menjaju funkcio-nalne hemijske grupe osnovnog molekula ksenobiotika (oksidacija, redukcija, hidro-liza), a u drugoj se enzimskim procesima (konjugacija) iz produkata prve faze stvaraju inaktivni ekskretorni produkti. Eliminacija, izluivanje ksenobiotika iz organizma, odvija se izdahnutim vazduhom, zatim preko bubrega urinom, preko ui, sluzokoe digestivnog trakta, znojnih i lojnih lezda, preko mlenih lezda i ugraivanjem u dlake i nokte.

TOKSIKOLOGIJA
(engl. toxicology), nauka o tetnim (toksinim) delovanjima hemijskih supstanca na organizam.

TOKSIKOLOKA ISPITIVANJA
(engl. toxicity testing), ispitivanja kojima se u okviru pretklinikog ispitivanja lekova ispituju akutna, subakutna i hronina toksinost, kao i posebni vidovi toksinosti: reproduktivna toksinost, genotoksinost, teratogenost, alergogenost, kancerogenost, mutagenost i dr. Ispitivanja se izvode na vie ivotinjskih vrsta, a kancerogenost bar na 2 koje dobijaju lek tokom celog ivota.

TOKSOID
(engl. toxoid), toksina supstanca, produkt izvesnih mikroorganizama, kao to su npr. uzronici difterije ili tetanusa, ija se toksinost unitava hemijskim postupkom ali se antigene karakteristike zadravaju, te se koristi kao sastojak nekih vakcina. V. anatoksin.

TOKSOKARIJAZA
(engl. toxocariasis), infekcija visceralnih organa oveka larvama psee ili maije gliste (Visceral larva migrans; Toxocara canis i Toxocara cati). ovek se inficira kada sa hranom ili vodom unese u organizam infektivna jaja parazita sa svojih ljubimaca. Larve prodiru u krvotok i mogu biti lokalizovane u svakom organu, zatim uginu i izazivaju zapaljensku reakciju. Najee se sreu ispod koe, u oku, na mozgu, u pluima.

TOKSOPLAZMOZA
(engl. toxoplasmosis), antropozoonoza proirena svuda u svetu. Izaziva bolesti je protozoa

Toxoplasma gondii. Glavni domain ovog parazita je maka. ovek i ostali kimenjaci su akcidentalni domaini. Infekcija nastaje unoe-njem oocisti koje su izbaene sa fecesom ivotinja iz porodice maaka ili konzumacijom nedovoljno termiki obraenog mesa u kome se nalaze cistini oblici Toxoplasmae gondii. U elucu se, pod dejstvom digestivnih sokova, oslobaaju paraziti (tahizoiti) koji se krvotokom raznose u razne organe tela, najee u mozak, srce, oi, plua itd. Toksoplazmoza moe da se podeli na: toksoplazmozu imunokompetentnih osoba, toksoplazmozu imunodeficijentnih osoba (AIDS) i kongenitalnu (konatalna) toksoplazmozu. Kod imunokompetentnih osoba, toksoplazmoza najee potie bez ispoljenih simptoma infekcije ili kao glandularna forma (mononukleozni sindrom). Retko se kod ovih osoba bolest manifestuje tekom klinikom slikom, estim zahvatanjem CNS--a (Mass lezije), gubitkom svesti, konvulzivnim krizama, fokalnom neurolokom simptomatologijom. Kongenitalna toksoplazmoza nastaje ukoliko je trudnica stekla infekciju tokom graviditeta (oko 40% inficiranih trudnica). Infekcija ploda tokom prvih meseci fetalnog razvoja najee se zavrava spontanim abortusom ili tekim oteenjima ploda. Ako do infekcije ploda doe tokom treeg trimestra, dete se raa naizgled zdravo, a bolest se moe ispoljiti mnogo kasnije tokom ivota. Kod kongenitalno inficirane dece, najee se konstatuju hidrocefalus, modane kalcifikacije, horioretinitis. Glavni lekovi protiv ove parazitoze su: pirimetamin (daraprim) sulfadilazin, clindamicin i rova-micin.

TOLAZAMID
(engl. tolazamide), oralni antidijabetik, derivat sulfonilureje, poveava oslobaanje insulina iz pankreasa. Koristi se u terapiji insulin-nezavisnog diabetes mellitusa. Glavni neeljeni efekt je hipoglikemija. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Tolazamide.

TOLBUTAMID
(engl. tolbutamide), oralni antidijabetik, derivat sulfonilureje, poveava oslobaanje insulina iz pankreasa. Koristi se u terapiji insulin-nezavisnog diabetes mellitusa, posebno kod starijih osoba. Glavni ne-eljeni efekt je hipoglikemija. Nije registro-van u Jugoslaviji. Preparati: Pramidex, Rastinon.

TOLERANCIJA NA LEKOVE
(engl. drug tolerance), postepeno smanjenje efikasnosti tj. dejstva leka koje se razvija tokom nekoliko dana ili nedelja. Uzroci tolerancije mogu biti: farmakodinamski, farmakokinetski ili fizioloka adaptacija organizma na lek.

TOLNAFTAT
(engl. tolnaftate), antimikotik, u obliku krema, praka ili rastvora za lokalnu terapiju dermatofitoza. Kandida je rezistentna na ovaj lek. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Tinactin.

TOMESOV GRANULARNI SLOJ

(engl. Tomes granular layer, lat. stratum granulosum dentini radicis ), zona malih, nekalcifikovanih dentinskih prostora, odmah ispod dentinocementnog spoja.

TOMESOV PRODUETAK
(engl. Tomes process, lat. processus ameloblasticus ), api-kalna protruzija ameloblasta, oko 5 m du-gaka, koja je ukljuena u orijentaciju jedne glene prizme.

TOMESOVO VLAKNO
(engl. Tomes fiber, odontoblasts process, lat. processus odontoblasti dentinalis ), dugaak apikalni pro-duetak odontoblasta koji lei u dentinskom tubulu. T. v. se prua od pulpne upljine do dentinoenamelnog i dentinocementnog spoja gde se razgranava, mada jo lei u dentalnom tubulu. T. v. i dentinski tubuli omoguuju transport metabolita u dentinu.

-TOMIJA
(engl. -tomy), sufiks koji oznaava seenje odnosno otvaranje upljeg organa, tkiva ili telesne duplje, u cilju evakuacije sadraja, korekcije poloaja, eksploracije unutranjosti ili stvaranja anastomoze (spoja). Tako postoje npr. miotomija (seenje miia), tenotomija (seenje tetive), gastrotomija i enterotomija (otvaranje eluca i creva), holecistotomija (otvaranje une kese), bronhotomija (otvaranje bronha) i sl.

TOMOGRAFIJA
(engl. tomography), tehnika koja koristi X-zrake ili ultrazvune talase za dobijanje slike strukture sloja odreene debljine unutar tela, pri emu izdvojeni sloj postaje znatno otriji, dok strukture izvan tog sloja postaju zamrljane i nejasne. Vizuelni zapis dobijen ovom tehnikom naziva se tomograf. Tomografija na rendgen-aparatima pos-tie se sinhronizovanim kretanjem rendgen-cevi i kasete sa rendgen-filmom, pri emu se obezbeuje da se X-zraci koji prolaze kroz izabrani sloj projektuju na ista mesta na filmu za vreme kretanja. V . kompjuterizovana tomografija, v. pozitronska emisiona tomografija, v. ultrasonotomografija.

TOMOGRAFIJA PLUA
(engl. lung tomography), rendgenoloka tehnika kojom se pomou kretanja rendgenske cevi u toku snimanja mogu prikazati promene u pluima u jednoj ravni. Te se promene na obinoj radiografiji plua ne zapaaju jer su smetene iza rebara i struktura medijastinuma.

TONIAN
(engl. tonic), napet; zategnutost, napetost miia koja postoji za vreme njihovog mirovanja.

TONOFIBRILI

(engl. tonofibrils, lat. tonofibrilla), konaste citoplazmatske organele koje se sastoje od snopova tonofilamenata. Prevashodno su zastupljeni u germinalnom sloju epidermisa. Oni prepreuju eliju u raznim pravcima i pruaju se kroz elijske produ-etke, da bi se privrstili u dezmozomima i hemidezmozomima. T. je element citoplazme koji ojaava intercelularnu koheziju.

TONOFILAMENTI
(engl. tonofilaments), nekontraktilni, citpolazmatski mikrofilamenti koji su usidreni u vezne ploe dezmozoma. Njihovi snopovi formiraju tonofibrile koji su vidljivi na svetlosnom mikroskopu. Njihov sastav ini protein keratin, koji je bogat sulf-hidrilnim grupama. Tonofilamenti uestvuju u izgradnji citoskeleta.

TONOMETAR
(engl. tonometer), instrument za merenje pritiska u nekom delu tela, npr. u oku (v. oftalmotonometer).

TONOMETRIJA
(engl. tonometry), v. oftalmotonometar.

TONUS
(engl. tonus), odravana, parcijalna kontrakcija, prisutna u relaksiranom skeletnom miiu; blag otpor koji prua normalan, relaksiran mii u toku pasivnih pokreta.

TONUS KRVNIH SUDOVA


(engl. vascular musculature tone), stanje napetosti vaskularnog miia. U miru veina krvnih sudova je u intermedijernom stanju napetosti (tonus u miru). Bazalni tonus je posledica spontane depolarizacije vaskularnog glatkog miia. Na tonus vaskularne muskulature utiu autoregulacija, nervni sistem i hormoni (humoralni uticaji).

TONZILA
(engl. tonsil, lat. tonsilla), krajnik. Gusto grupisano i jasno ogranieno limfno tkivo, najee unutar sluznice gornjeg dela digestivnog trakta. T. faringea ( engl. pharyngeal t., lat. t. pharyngea), drelni krajnik ili trei krajnik. Difuzno rasuto limfno tkivo unutar sluznice gornjeg zida ili krova drelne duplje. Dobro je razvijen kod mlae dece, nakon ega spontano atrofie do desete godine ivota. esto je odsutan kod odraslih osoba; t. palatina (engl. palatine t., lat. t. palatina), nepani krajnik. Parna, dobro izraena grupacija limfnog tkiva smetena u krajnikoj jami na bonom zidu usnog sprata drelne duplje.

TONZILEKTOMIJA

(engl. tonsillectomy), hirurki postupak odstranjivanja krajnika. Najea indikacija je hronino zapaljenje krajnika ili tumor. Izvodi se u optoj (ee) ili u lokalnoj anesteziji. U pravilno indikovanim sluajevima tonzilektomija je spasonosna operacija. Preostalo limfno tkivo preuzima sve funkcije odstranjenih krajnika u odbrani organizma od infekcije. Komplikacije tonzi-lektomije su retke.

TONZILITIS
(engl. tonsillitis), akutno ili hronino virusno ili bakterijsko zapaljenje krajnika. Lokalni znaci hroninog zapaljenja su: gnoj i detritus u udubljenjima (kriptama) krajnika, hipertrofija i asimetrija, hiperemija prednjih nepanih lukova, uveani limfni vorovi na vratu.

TOPLOTA
(engl. heat), oblik energije koji se prenosi s jednog tela na drugo kao rezultat razlike njihovih temperatura. Toplotna energija zraenja (infracrvenog zraenja) jedan je od naina kojim se toplota prenosi. Ostali naini su provoenje i strujanje. Jedinica za toplotu je dul (J).

TOPLOTNI EKVIVALENT KISEONIKA


, koliina toplote koja se oslobodi pri utroku 1 litra kiseonika. Razliite hranjive materije tokom oksidacije troe razliite koliine O2, a oslobaaju razliite koliine CO2 i toplote koji su uvek konstantni za istu hranjivu supstancu: za ugljene hidrate iznosi 5 kCal (21 kJ), za masti 4,7 kCal (19,7 kJ), za proteine 4,6 kCal (19,3 kJ), dok je pri meovitoj ishrani njegova vrednost 4,825 kCal (20,2 kJ).

TOPLOTNI UDAR
(engl. heat stroke ), jedan od klinikih oblika hipertermije. Uglavnom nastaje naglo sa prestankom znojenja koje je verovatno centralnog porekla. Bolesnik ima toplu i suvu kou, mlitave miie, visoku rektalnu temperaturu (ak do 43oC), tahikardiju (do 180 otkucaja u minutu), povien sistolni pritisak, skokovit puls i duboko disanje. Ispoljavaju se psihomotorna razdraljivost, poremeaj vida, delirijum, kolaps, a moe da nastane koma pa i smrt.

TOPLJENJE
(engl. melting), proces u kome supstanca prelazi iz vrstog u teno agregatno stanje. Da bi se proces odvijao potrebno je supstanci poveati unutranju energiju do odreenog nivoa. Temperatura na kojoj se odvija proces topljenja naziva se temperatura topljenja. Ona je karakteristina za svaku supstancu.

TORAKALAN
(engl. thoracic, thoracal, lat. thoracis), grudni, koji se odnosi na grudni ko ili mu pripada.

TORAKALNA FISTULA
(engl. thoracic fistula), patoloki otvor na torakalnom zidu, sa kanalom koji se uglavnom slepo zavrava u torakalnom zidu. Mogua je kombinacija sa pleuralnom upljinom, pa se ovim kanalom prazni empijem odnosno gnojni sadraj (pleurokutana fistula).

TORAKALNI DREN
(engl. chest tube), dren, gumeni ili plastini tubus preko koe uveden u torakalnu duplju, sa ciljem da se odstrani teni sadraj (eksudat, krv, gnoj), vazduh, ili i jedno i drugo. esto se primenjuje kod ope-racija u grudnom kou ili kod kolapsa plua (pneumotoraksa).

TORAKALNI DUKTUS
(engl. thoracic duct, lat. ductus thoracicus), glavni limfni sud u organizmu koji se uliva u vensku cirkulaciju u predelu ugla koji ine v. jugularis interna sinistra i v. subclavia sinistra. Grau t. d. ine: 1. tunica intima koja se sastoji od endotela i finog subendotelnog rastresitog vezivnog tkiva sa unutranjom elastinom laminom; 2. tunica media sastavljena iz kruno i spiralno postavljenih petlji glatkih miia koje proimaju bogatu elastinu mreu; 3. tunica adventitia koju ini rastresito vezivno tkivo sa krvnim sudovima i nervima.

TORAKALNI HIRURG
(engl. chest sur-geon), grudni hirurg, lekar specijalista koji se bavi hirurkom problematikom grudnog koa. U uem smislu, bavi se plunom kazuistikom, problemima torakalnog zida, dijafragme i medijastinuma.

TORAKO-,
prefiks koji se odnosi na grudni ko ili oznaava pripadnost grudnom kou.

TORAKOABDOMINALAN
(engl. thoracoabdominal, abdominothoracal), koji se odnosi na grudnu i trbunu duplju istovremeno; koji zahvata ili otvara grudnu, trbunu duplju i dijafragmu istovremeno. Npr.: torakoabdominalni rez i hirurki pristup, torako-abdominalne povrede, torakoabdominalni prostrel, torakoabdominalno irenje (eksten-zija), torakoabdominalna infekcija i sl. U anglosaksonskoj literaturi koristi se i izraz abdominotorakalni.

TORAKOCENTEZA
(engl. thoracocentesis), postupak prodora u pleuralni prostor kroz torakalni zid i pleuru iglom, a u cilju dijagnostike i terapije pleuralnih izliva. Ovim postupkom mogue je pribaviti i bioptiki materijal. Postupak se obino izvodi pod lokal-nom, odnosno, infiltracionom anestezijom, a pacijent je u

sedeem poloaju lako nagnut nap-red. Ovim postupkom lee se pleuralni izlivi kod karcinoma bronha. Uzorci tenosti ispituju se citoloki, citonumeriki, biohemijski (broj eritrocita, leukocita, leukocitarna formula, prisustvo malignih i drugih elija, sadraj proteina, glukoze, amilaze itd.) i bakterioloki. V. pleurocenteza.

TORAKOPLASTIKA
(engl. thoracoplasty), torakohirurka procedura prilagoavanja oblika dela zida grudnog koa nerastegljivom sadraju torakalne duplje, ili redukcija zapremine hemiotoraksa, naroito njegovih gornjih delova radi unitenja pleuralnih ili intrapulmonalnih kavuma (kaverni). Podrazumeva hirurko odstranjenje 4 - 5 gornjih rebara u celini. Nekada se vrila u cilju leenja tuberkuloze

TORAKOSKOPIJA
(engl. thoracoscopy), torakohirurka dijagnostika, ali i terapijska procedura zasnovana na minimalnim incizijama i optikoj kontroli instrumenata za biopsiju i tretman. Modifikacija ove decenijama koriene metode podrazumeva video-asistiranu torakoskopiju.

TORAKOSTOMIJA
(engl. thoracostomy), formiranje otvora na torakalnom zidu radi dreniranja sadraja.

TORAKOTOMIJA
(engl. thoracotomy), hi-rurko otvaranje grudnog koa u dijagno-stike ili terapijske svrhe. Najee se koristi posterolateralna torakotomija, ree anterola-teralna i aksilarna.

TORAKS
(engl. chest, lat. thorax), grudni ko. Gornji deo trupa koji se nalazi izmeu baze vrata i trbuha. Sastoji se od zidova grudnog koa i grudne duplje (v. kavitas toracis). Grudni ko ima dva otvora i etiri zida. Otvori su gornji i donji. Gornji otvor grudnog koa je otvor preko koga komuniciraju organski prostor vrata i grudna duplja. Donji otvor grudnog koa je zatvoren dijafragmom koja razdvaja grudnu od trbune duplje. Zidovi grudnog koa su prednji, dva bona i zadnji. Prednji zid grade grudna kost, rebarne hrskavice i prednji okrajci rebara, pokriveni mekotkiv-nim strukturama. Bone zidove grade tela rebara pokrivena mekotkivnim strukturama. Zadnji zid grade mekotkivne strukture rasporeene oko grudnog dela kimenog stuba i zadnjih okrajaka rebara. Grudni ko ena ma-njeg je kapaciteta, ravnijih kostiju koje formiraju prednji zid i pokretljivijih od gornjih rebara mukaraca.

TORTIKOLIS
(engl. torticolis), ograniena pokretljivost vrata zbog oboljenja ili skra-enja vratnih miia ili kao posledica obolje-nja vratnih prljenova (spondilarthrosis, spondylosis, spondylosis deformans).

Zbog nepovoljnog poloaja ploda u utrobi moe se javiti odmah po roenju kada novoroene dri glavu okrenutu samo ka jednoj strani. Terapiju ini fizikalni tretman ili hirurka korekcija.

TORZIJA
(engl. torsion, lat. torsio), uvrtanje. Okretanje ili uvrtanje oko uzdune osovine.

TORZIJA SPERMATINE VRPCE


(engl. spermatic cord torsion), torzija testisa (engl. testis torsion); uvrtanje semene vrpce oko svoje osovine, iznad ili u samim ovojnicama testisa (supravaginalna i intravaginalna torzija testisa). Spermatina vrpca dri testis na svom mestu u monicama. Ona se sastoji od duktus deferensa, krvnih sudova i limfatika. Testis se moe okrenuti oko svoje vrpce ukoliko nije dobro privren na svom mestu seroznim omotaem. Zbog uvrtanja semene vrpce dolazi do poremeaja u vaskularizaciji (snabdevanju krvlju) testisa i pasemenika. Torzija spermatine vrpce se via oko 80% u adolescentnom dobu (od 12. do 15. godine) zbog pada, udarca nogom, naglog skoka, za vreme vonje biciklom, igranja fudbala, ali i kod novoroenadi (u 15%). Torzija prouzrokuje iznenadni i intenzivni bol, a testis je podignut uvis. Nekada je detorzija mogua okretanjem testisa to ublaava bol i spreava rizik od nastanka nekroze tkiva testisa. Sve torzije treba hitno operisati (u toku 6 sati od nastanka) ak i ako dijagnoza nije sigurna. Torzija se potvruje operacijom u 1:5 operisanih. Detor-kvirani testis treba fiksirati u monicama isto kao i drugi testis koji je esto mobilan (pokretan). Ako je torzija dijagnostikovana kasno, testis treba odstraniti.

TORZIJA ZUBA
(engl. tooth torzion), uvrta-nje zuba koje nastaje usled povrede zubnih zametaka; zub uvijen oko svoje uzdune osovine, ima izgled spirale.

TOTALNI KAPACITET PLUA


(engl. total lung capacity, TLC ), ukupna zapremina vazduha u pluima posle maksimalnog udaha, odnosno zbir vitalnog kapaciteta i rezidualnog volumena plua.

TOTIPOTENCIJA
(engl. totipotency), sposobnost elije da se diferencira u sve tipove elija odraslog organizma. Zigot je normalno totipotentan, ali se kod veine embrionalnih elija ta sposobnost progresivno ograniava kako razvie napreduje.

TOTIPOTENTNA HEMATOPOETSKA MATINA ELIJA


(engl. totipotent hematopoietic stem cell, THSC), pretpostavljena matina elija za sve hematopoetske loze, ije je postojanje dokazano indirektno.

TRABEKULA
(engl. trabecula, lat. trabe-cula), gredica. Duga i tanka potporna struktura nalik gredici osobena za vezivno, miino i kotano tkivo. T. karnea kordis ( engl. fleshy t. of heart, lat. t. carnea cordis ), tanki, dugi i zaobljeni miini nabori miokarda koji se pruaju du unutranjih povrina sranih komora. Ovi nabori polaze sa zida srane komore, pruaju se uz njegovu povrinu i zavravaju na zidu komore. Neto su brojniji unutar leve srane komore; t. septomarginalis (engl. septomarginal t., lat. t. septomarginalis ), jedan od najveih nabora miokarda. Ima oblik snanog i dugog miinog nabora koji se prua unutranjim zidom desne srane komore. Unutar ovog nabora prua se desni krak pretkomorsko-komorskog snopa (v. fascikulus atrioventrikularis); t. supraventrikularis ( engl. supraventricular t., lat. t. supraventricularis), kratak i zaobljen miini nabor miokarda desne srane komore koji razdvaja desni pretkomorsko-komorski otvor od otvora plunog stabla.

TRABEKULARNA ARTERIJA
(engl. trabecular artery, lat. arteria trabecularis ), mi-ina arterija koja prolazi kroz trabekule slezine. Svi slojevi t. a. su dobro razvijeni, a tunica adventitia ih odvaja od tkiva trabekule. T. a. su grane solenine arterije, a sama trabekularna arterija grana se na centralne arterije.

TRABEKULARNA MREA
(engl. trabecular meshwork, lat. reticulum trabeculare s. trabeculum ), sunerasta mrea finih vezivnih traka koje su smetene duboko u stromi limbusa, u uglu prednje one komore i to izmeu korena irisa i korneje. Trake su sastavljene od kolagenih fibrila izmeu kojih je poneko elastino vlakno, a obloene su endotelom koji se nastavlja sa korneje. Trake dele itav prostor na labirint uskih prolaza, tzv. intertrabekularne prostore ili Fontana prostore, koji ostvaruju kontakt izmeu prednje komore i Schlemovog kanala kuda protie ona vodica.

TRABEKULARNE VENE
(engl. trabecular veins), grane splenine vene koje prolaze kroz trabekule slezine. Njihov zid je prevashodno izgraen od tkiva trabekule, osim endotela.

TRABEKULARNA LEZDA
(engl. trabecular gland), termin koji se koristi za jetru da bi se naglasila njena struktura koju ine hepatine ploe.

TRAICA
(engl. habenula, lat. habenula), v. habenula.

TRAGI

(engl. tragi), terminalne dlake koje rastu na ulazu spoljanjeg unog kanala. Njihov broj se poveava sa godinama. Tragi nemaju mm. erectores pilli.

TRAG STEZANJA
(engl. ligature mark ), povreda koe vrata nastala mehanikim dejstvom ome (kanap, gajtan, marama, al, lanac i dr.) pri zadavljenju (v. zadavljenje) i veanju (v. veanje). Izgled traga stezanja zavisi od osobina ome (debljina, vrstina, broj namotaja), intenziteta i duine stezanja. Ako je oma meka i ira, a stezanje vrata slabije i kratkotrajnije, trag stezanja je u vidu tzv. pruge (koa bleda, meka i vlana), i obrnuto, ako je oma vra i ua, a stezanje vrata jae i dugotrajnije, trag stezanja je u vidu tzv. brazde (koa je suva, vrsta, mrkoukasta u vidu sasuine - v. sasuina). U forenzikoj praksi mogua je diferencijalna dijagnoza izmeu zadavljenja i veanja na osnovu lokalizacije, pravca pruanja i izgleda traga stezanja.

TRAHEALNE LEZDE
(engl. tracheal glands, lat. glandulae tracheales), male meovite lezde koje su smetene u lamini propriji hrskaviavog i membranoznog dela. One vlae povrinu epitela.

TRAHEITIS
(engl. tracheitis), zapaljenje sluznice traheje koje moe da bude akutno i hronino, virusnog i bakterijskog porekla. Kod dece zbog suenja disajnog puta moe da se javi oteano disanje sa preteim ugue-njem.

TRAHEJA
(engl. wind-pipe, lat. trachea), dunik; deo donjih disajnih puteva. Vezivno- -hrskaviavi organ cevastog izgleda koji nastavlja grkljan i zavrava se podelom na desnu i levu glavnu dunicu. Dunik nastavlja grk-ljan od donje ivice estog vratnog prljena. Prua se do etvrtog grudnog prljena u ijem se nivou deli na desnu i levu glavnu dunicu (v. bronhus principalis). Ima dva topografska dela: vratni i grudni, priblino iste duine. Njegov zid izgrauje 16 - 20 hrskaviavih poluprstenova kojima nedostaje zadnji deo zamenjen vezivnim elastinim i glatkim miinim tkivom. Poluprstenovi su povezani krunim vezivnim opnama.

TRAHEO-,
prefiks koji se odnosi na dunik (traheju) ili oznaava pripadnost duniku.

TRAHEO-EZOFAGEALN FISTULA
(engl. fistula tracheo-esophageal), komunikacija izmeu jednjaka i dunika. Postojanje ovog defekta predstavlja ivotnu ugroenost. Moe da bude uroena ili stena. Kao uroena anomalija javlja se skoro uvek sa ezofagealnom atrezijom, a kao steeno stanje najee je komplikacija karcinoma,

dugotrajne intubacije ili retko, prisustva stranog tela u jednjaku.

TRAHEOMALACIJA
(engl. tracheo-malacia), omekanje hrskaviavog dela dunika. Ako se javlja kod novoroeneta udruena je sa laringomalacijom (omekavanje grkljana).

TRAHEOSTOMIJA
(engl. tracheostomy), ope-rativni zahvat kojim se formira otvor izmeu gornjeg dela dunika (traheje) i koe, sa prednje strane vrata. Ovaj operativni zahvat se radi u cilju: a. obezbeenja i otvaranja disajnih puteva, kod procesa u grlu i drelu koji zatvaraju disajne puteve (edem larinksa, povrede, zapadanje stranih tela, zapaljenje); b. lakeg disanja, aspiracije i ienja gornjih disajnih puteva od sluzi, krvi i sekrecije kod bolesnika bez svesti, komatoznih i teko traumatizovanih; c. u sklopu operativnih zahvata kojima se uklanjanju tumori drela i larinksa, radi trajnog obezbeenja disanja. Traheostomija moe biti privremena (najei sluaj pod a. i b.) i trajna (sluaj pod c.). Po operativnoj tehnici radi se: 1. konikotomija, probijanjem krikotiroidne hrskavice odmah ispod Adamove jabuice; 2. gornja traheostomija, iznad spoja (istmusa) renjeva titne lezde; 3. donja traheostomija, ispod spoja renjeva titne lezde. Najbre se radi konikotomija (1 - 3 minuta), a najee donja traheostomija. Po otvaranju prozora na traheji u nju se ubacuje plastina (privremena) ili metalna (trajna) kanila. Odravanje traheostomije zahteva aseptian postupak, urednu aspiraciju, previjanje i negu obuenog medicinskog osoblja. Kod trajne traheostomije za negu i promenu kanile treba obuiti bolesnika. Dok je privremena traheostomija otvorena, bolesnik ne moe da govori, poto vazduh ne dopire do glasnih ica koje se nalaze iznad otvora. Da bi mogao da govori, bolesnik mora privremeno prstom da zatvori otvor traheostomije. Kod trajne traheostomije i uklanjanja larinksa i glasnih ica, govor je mogu samo uz upotrebu posebnog elektronskog aparata rezonatora. Traheostomija je veoma stara operacija, izvedena je prvi put u II veku nove ere. Prvu traheostomiju zbog difterinog zapaljenja grla izveo je 1852. god. Armand Trusseau, franc. lekar, 1801 - 1867.

TRAHOM
(engl. trachoma), specifian, zarazni, folikularni keratokonjunktivitis, najizraeniji na gornjem tarzalnom delu; javlja se progresivno oiljavanje. Oiljci mogu da vode nastanku entropiuma i trihijaze, ukljuujui ulceracije ronjae, infiltrate i povrnu vaskularizaciju, najizraeniju na gornjoj polovini ronjae, dajui fibro-vaskularni panus. Bolest je opisao i podelio u 4 stadijuma Mac Callan. Uzronik je hlamidija.

TRAJNA HEMOSTAZA
(engl. the fluid phase hemostasis), osnovni proces u normalnom mehanizmu zaustavljanja krvarenja (hemostaze) je stvaranje fibrinskog tromba (ugru-ka). Ovaj proces se odigrava eksplozivno, uz uee aktivisanih koagulacionih proteina (belanevina) plazme i nadovezuje se na zbivanja u primarnoj hemostazi (v. primarna hemostaza). Koagulacioni proteini (faktori koagulacije) oznaeni su rimskim brojevima od I do XIII. Aktivacija koagulacionih proteina je sloen proces koji se odigrava po tipu enzimske kaskade i ima za cilj aktivaciju monog koagulacionog proteina trombina,

pretvaranje fibrinogena (F I) u fibrin i stabilizaciju fibrinskog tromba pod dejstvom trinaestog inioca koagulacije (F XIII). Hemofilije su najei uroeni (nasledni) poremeaji koagulacije zbog poremeene sinteze antihemofilnih globulina (faktora koagulacije VIII, IX i XI). Pored inilaca koagulacije u plazmi postoje i brojni inhibitori koji deluju na aktivisane faktore koagulacije i spreavaju prekomerno stvaranje trombina. U normalnim uslovima ovi procesi su uravno-teeni. Najznaajniji prirodni inhibitori su antitrombini. Drugi znaajan odbrambeni mehanizam je fibrinolitiki enzimski sistem. Uroeni i steeni kvantitativni i kvalitativni poremeaji koagulacionih proteina (koagulopatije), prirodnih antitrombina i aktivatora, odnosno inhibitora fibrinolize, dovode do krvarenja ili tromboembolijskih komplikacija. Dijagnostika ovih poremeaja obavlja se u specijalizovanim laboratorijama za koagulaciju krvi.

TRAJNA IMOBILIZACIJA
, definitivna ili terapijska imobilizacija ima za cilj da ekstremitet dri u odreenom poloaju sve do momenta potpunog zarastanja preloma. U tom sluaju koristi se gipsana ili plastina imobilizacija. Prednost ove vrste imobilizacije jeste to to se postie adekvatna i potpuna imobilizacija koja onemoguava kretanje u susednim zglobovima kao i pokrete reponiranih fragmenata. Postoje sledee vrste trajne imobilizacije: longete, cikrularna korita, gae i mideri.

TRAKA
(engl. tenia, lat. tenia, taenia), v. tenija.

TRAKTUS
(engl. tract, lat. tractus), put; 1. dug, kratak, neukrten ili ukrten put sastav-ljen od snopova nervnih vlakana koji predstavljaju morfoloku i funkcionalnu celinu; 2. neprekidni sled cevasto uoblienih organa kojima su pridodate kompaktne tkivne strukture a kroz koji prolazi vazduh, tean ili vrst sadraj. Primer su respiratorni, urinarni i digestivni trakt ili put. T. hipotalamohipofizijalis ( engl. hypothalamohypophysial t., lat. t. hypothalamohypophysialis), snop nervnih vlakana koji grade aksoni magnocelularnih jedara hipotalamusa. Snop polazi iz supraoptikog i paraventrikularnog jedra hipotalamusa, prolazi kroz peteljku hipofize i zavrava se u zadnjem renju neurohipofize (v. hipofiza); t. kortikonuklearis (engl. corticonuclear t., bulbar t., t. corticonuclearis, t. corticobulbaris), kortikonuklearni ili kortilkobulbarni put. Parni, desni i levi, put koji povezuju primarno somatomotorno polje sa jedrima modanih ivaca. Polazi iz donje treine primarnog somatomotornog polja (podruje za lice), ali i iz okolnih delova premotornog i eonog onog polja. Vlakna koja ulaze u sastav ovog puta prolaze kroz koleno unutranje velikomodane kapsule (kapsula interna), velikomodani krak i bazalne delove modanog mosta i produene modine, zavr-avajui se u motornim jedrima modanih ivaca. Ovaj put predstavlja gornji neuron motornih jedara modanih ivaca; t. kortikospinalis (engl. corticospinal t., lat. t. corticospinalis), kortikospinalni ili piramidalni put. Najvaniji voljni motorni put koji povezuje primarno somatomotorno polje sa jedrima kimene modine. Kortikospinalni put je parni, desni i levi, put koji polazi iz gornje dve treine primarnog somatomotornog polja, ali i iz okolnih delova premotornog i suplementarnog motornog polja, odakle silazi nanie kroz prednji krak unutranje velikomodane kapsule (kapsula interna), velikomodani krak, bazalne delove modanog mosta i produene modine. U nivou spoja

produene i kimene modine vlakna ovog puta najveim delom se ukrtaju (v. dekusacio piramidum), a zatim silaze odgovarajuom bonom vrpcom kimene modine (funikulus posterolateralis) kao spo-ljanji kortikospinalni put (t. kortikospinalis lateralis). Manji deo vlakana (oko 15%) ostaje neukrten silazei prednjom vrpcom (funikulus anterior) kao prednji kortikospinalni put (t. kortikospinalis anterior). Najvei deo vlakana ovog puta zavrava se u sredinjoj zoni (zona intermedija) i prednjim rogovima kimene modine gde grade sinapse sa interneuronima i alfamotornim neuronima, t. olfaktorijus (engl. olfactory t., lat. t. olfactorius), mirisni put. Sloeni, ulni put odgovoran za prenoenje oseaja ula mirisa. Prua se od mirisnog dela sluznice nosne duplje do mirisnih delova kore velikog mozga (v. rinencefalon). Obuhvata niz meusobno pove-zanih neurona koji zapoinje od neuroepitelnih elija (mirisnih receptora) sluznice nosne duplje. Mirisni put se nastavlja mirisnim snopovima i ivcima (file olfaktorije i nervus olfaktorijus) preko nervnih elija mirisne glavice (bulbus olfaktorijus) iji centralno usmereni aksoni grade mirisnu traku (traktus olfaktorijus) i mirisne pruge (strije olfaktorije). Mirisne pruge (spoljanja, srednja i unu-tranja) zavravaju se u razliitim delovima mirisnog mozga (v. rinencefalon); t. optikus ( engl. optic t., lat. t. opticus), vidni put. Sloen ulni put odgovoran za prenoenje vidnih utisaka. Prua se od optikog dela mrenjae oka do vidnih delova kore velikog mozga oveka. Zapoinje neuroepitelnim elijama, uniima i tapiima koji reaguju na prispele vidne utiske. Put se nastavlja preko bipolarnih i ganglijskih elija mrenjae oka iji aksoni grade stablo vidnog ivca. Vidni ivac se nastavlja vidnom raskrsnicom i vidnom trakom. Vidna raskrsnica je mesto deliminog ukrtanja vlakana vidnog ivca. U nivou raskrsnice ukrtaju se vlakna vidnog ivca koja vode poreklo od unutranje ili nazalne polovine mrenjae, dok vlakna poreklom iz temporalne polovine ostaju neukrtena. Vidna raskrsnica se nastavlja vidnom trakom koja se zavrava u spoljanjem kolenastom telu (korpus genikulatum laterale). Od spoljanjeg kolenastog tela polazi optika radijacija (v. radijacio optika), koja se zavrava u primarnom vidnom polju (areja strijata); t. piramidalis (engl. pyramidal t., lat. t. pyramidalis). v. traktus kortikonuklearis; t. spinotalamikus ( engl. spinothalamic t., lat. t. spinothalamicus), glavni senzitivni put koji prenosi oseaje dodira, toplog, hladnog i bola (povrinski senzibilitet) iz predela trupa i ekstremiteta. Zapoinje receptorskim strukturama (slobodnim ili uoblienim nervnim zavr-ecima) prisutnim u koi trupa i ekstremiteta. Put se nastavlja preko nervnih elija spinal-nog gangliona (v. nervus spinalis) i nervnih elija zadnjih stubova kimene modine (v. medula spinalis), iji aksoni grade prednji i spoljanji snop spino-talamikog puta (t. spinotalamikus anterior i lateralis). Snopovi se pruaju navie prednjom i bonom vrpcom kimene modine (funikulus anterior i funikulus anterolateralis) i spoljanjim delom tegmentuma modanog stabla do jedara talamusa. Najvei deo vlakana zavrava se u zadnje-spoljanjem ventralnom jedru talamusa (nukleus ventralis posterolateralis). Od ovog jedra talamusa polazi zavrni deo spinotalamikog puta koji se zavrava u primarnom somatosenzitivnom polju kore velikog mozga.

TRAMADOL
(engl. tramadol), sintetski opioidni analgetik, slian pentazocinu, ali ne stimulie srani rad niti izaziva halucinacije. Potencijal zavisnosti je mali i nije meu paragraficima. Moe da se koristi oralno, parenteralno ili u obliku supozitorija. Preparati: Sintradon, Tramadol, Trodon.

TRAMAZOLIN

(engl. tramazoline), lokalni vazokonstriktor za dekongestiju sluznice nosa kod rinitisa i sinuzitisa. Preparati: Adrianol, Adrianol T.

TRANILCIPROMIN
(engl. tranylcypromine ), antidepresiv, ireverzibilni, neselektivni inhibitor MAO. Zbog brojnih interakcija sa drugim lekovima i sastojcima hrane uglav-nom je naputen.

TRANKVILIZER
(engl. tranquillizer), lek koji psihiki umiruje, oslobaa tenzije i anksioznosti. Stari termin za neuroleptik (antipsihotik) je veliki trankvilizer, dok su se anksiolitici i sedativi u toj nomenklaturi nazivali mali trankvilizeri.

TRANSALDOLAZA
(engl. transaldolase), enzim iz roda transferaza (EC 2.2.1.2), koji katalizuje reakciju sedoheptuloza7-fosfat + D-gliceraldehid 3-fosfat = D-eritrozo-4-fosfat + D-fruktozo-6-fosfat.

TRANSAMINACIJA
(engl. transamination), enzimski katalizovan prenos amino-grupe sa jedne aminokiseline na drugu keto-kiselinu i obrnuto. Enzimi koji katalizuju ovu reakciju su amino-transferaze, ranije nazivane trans-aminaze. V. alanin-aminotransferaza, v. aspartat-aminotransferaza.

TRANSAMINAZA
(engl. transaminase), v. aminotransferaza.

TRANSBRONHIJALNA BIOPSIJA
(engl. transbronchial biopsy), biopsija kroz zid bronha pomou bronhoskopa (v. bronhoskopija).

TRANSCELULARNA TENOST
(engl. transcellular fluid), deo ekstracelularne te-nosti koja nastaje aktivnom sekrecijom elija.

TRANSCELULARNI TRANSPORT
(engl. transcellular transport), put kroz eliju. Apsorpcija je transport od apikalnog ka bazalnom kompartmentu, a sekrecija obrnuti proces. Npr. transcelularna reapsorpcija natrijuma u proksimalnom tubulu je dvostepeni proces: 1o kroz apikalnu membranu u eliju natrijum se kree u smeru koncentracionog, hemijskog gradijenta; 2o kretanje kroz bazolateralnu membranu nasuprot elektrohemijskom gradijentu preko Na+-K+-ATPazne pumpe.

TRANSCITOZA
(engl. transcytosis, lat. cytopempsis), proces transcelularnog i/ili transendotelijalnog transporta supstanci u mikropinocitotikim vezikulama, pri emu same supstance ne bivaju koriene od strane elija. Transcitoza se moe pratiti na transmisionom elektronskom mikroskopu.

TRANSENDOTELIJALNI KANALI
(engl. transendothelial, transcapillary chanells), fini kanali koji prolaze transverzalno kroz debljinu endotelne elije kapilara. Njih ini jedna mikropinocitotika vezikula, ili dve ili vie spojenih, pri emu su plazmalema i vezikularna membrana kontinuirane sa obe strane kanala. Prolaz nekih makromolekula je vrlo ubrzan kroz ovakav tip kanala.

TRANSFEKCIJA
(engl. transfection), preno-enje dela genskog materijala virusa koji je inficirao eliju na sledee generacije elija.

TRANSFERAZE
(engl. transferase), enzimi oznaeni sa EC 2., koji imaju funkciju prenosa grupa sa jednog supstrata na drugi. Kliniki su znaajni enzimi alanin-aminotransferaza (ALT), aspartat-aminotransferaza (AST), g-glutamiltransferaza (GGT) i ornitinkarbamoil-transferaza (OCT).

TRANSFER FAKTOR
(engl. transfer factor), 1. difuzijski kapacitet plua je koliina ugljen-monoksida koja proe kroz alveolokapilarnu membranu u toku jednog minuta, korigovana gradijentom koncentracije ugljenmonoksida na ovoj membrani. Vrednost je sniena u emfizemu plua, restrikcijskim poremeajima, kod gubitka plunog parenhima (pneumonektomija), kod malog udarnog volumena, edema plua i anemije. Povean je u plunoj hemoragiji (Good-Pasture Syndrom), hiperkinetskoj cirkulaciji (tirotoksikoza) i policitemiji; 2. dijalizabilni ekstrakt (limfokin) senzibilisanih T-limfocita, koji moe da prenese neke tipove elijskog imuniteta sa jedne jedinke na drugu.

TRANSFERIN
(engl. transferrin), serumski b-globulin, glikoprotein sa jednim lancem i RMM 76.500. Ima ulogu u transportu gvoa iz intestinalnog trakta do mesta gde se sintetizuje hemoglobin. Transferin moe da vee dva Fe+3 jona po molekulu. Poznato je vie genetskih varijanti transferina. Naziva se i siderofilin ili protein koji vezuje gvoe.

TRANSFUZIJA
(engl. transfusion), davanje plazme, krvi ili njenih komponenti kao to su plazma, trombociti ili

koncentrovani eritrociti. Puna krv se moe dati i direktno od davaoca iste ABO krvne grupe i antigenih podgrupa, ali se mnogo ee daje krv uzeta i kon-zervisana u bankama krvi.

TRANSFUZIONE REAKCIJE
(engl. transfusion reactions ), reakcije organizma koje nastaju kad se da krv inkompatibilne krvne grupe. Uzroci transfuzionih reakcija mogu biti ABO inkompatibilija, alergijska ose-tljivost na leukocite, trombocite, belan-evine plazme krvi davaoca ili na citrat koji se koristi da sprei koagulaciju uzete krvi. Temperatura, urtikarija, guenje, vaskularni kolaps i renalna insuficijencija su najei simptomi. Najozbiljnija je hemolitika reakcija zbog ABO inkompatibilije. Simptomi se pojavljuju brzo posle poetka transfuzije. Dominantni simptomi su jaka glavobolja, jak bol u slabinama, bol iza grudne kosti, dispnea i uznemirenost. Bolesnik postaje crven u licu, zatim cijanotian, vene na vratu nabreknu, puls postaje brz i slabo punjen, bolesnik je obliven hladnim znojem. U daljem toku moe doi do dubokog oka. Terapija: usled sumnje na hemolitiku reakciju odmah treba prekinuti transfuziju i dati izotone rastvore. Zatim treba ponovo proveriti krvne grupe i interreakciju, uraditi direktan i indirektan Coombsov test, urin pregledati na slobodni hemoglobin i diurezu stimulisati manitolom i diureticima. Hipovolemija se koriguje davanjem kristaloida i plazma ekspandera. Transfuziju krvi treba izbegavati. Ako doe do renalne insuficijencije moe biti neophodna hemodijaliza.

TRANSILUMINACIJA
(engl. transillumination), procedura kojom se svetlost proputa kroz tanka tkiva i organe, te se na taj nain omoguuje prouavanje krvne dinamike i limfne cirkulacije in vivo.

TRANSKATETERSKA ARTERIJSKA EMBOLIZACIJA


(engl. transcatheter arterial embolisation), zaepljenje arterije i njenog vaskularnog korita tenim ili vrstim embolizacionim sredstvom koje se specijalnim kateterom plasira direktno u krvni sud. Primenjuje se kod malignih tumora (bubrega, jetre) i arterijskih nenormalnosti. Kod tumora koji se ne mogu hirurki odstraniti to je kraj-nja terapijska metoda, a moe da prethodi hirurkom otklanjanju tumora u cilju sma-njenja krvarenja, spreavanja intra i operacionog rasejavanja malignih elija i lakeg izvoenja operacionog zahvata.

TRANSKETOLAZA
(engl. transketolase), enzim iz roda transferaza (EC 2.2.1.1), koji katalizuje reakciju sedoheptuloza7-fosfat + D-gliceraldehid-3-fosfat = D-riboza-5-fosfat + D-ksiluloza-5-fosfat. Ovaj enzim je znaajan u pentoznom fosfatnom antu pri prevoenju fosfata pentoza u triozo-fosfat i heptozo-fosfat.

TRANSKORTIN
(engl. transcortin), a-globulin u serumu (RMM 52.000). Ima po jedno mesto za vezivanje kortizola. Vezivanje kortizola sa proteinom obezbeuje cirkulaciju hormona i zatitu od inaktivacije. Transkortin vezuje i progesteron, deoksikortikosteron, kortikosteron i samo neke analoge

kortikosteroida (npr. prednizolon). Stvara se u jetri.

TRANSKRIPCIJA
(engl. transcription), pre-pisivanje, stvaranje RNK molekula na osnovu jednog lanca DNK molekula koji slui kao model po pravilu komplementarnog spariva-nja baza, uz uee RNK polimeraze. RNK se prepisuje u smeru 5 prema 3.

TRANSKUTANA ELEKTRINA NERVNA STIMULACIJA, TENS


(engl. transcutaneous electrical nerve stimulation), tehnika kontrole bola upotrebom elektrinih impulsa za stimulisanje debelih aksona senzornih neurona. Time se blokira prenoenje impulsa tankih aksona senzornih neurona, kojima se prenose bolne drai. Ovo je direktan rezultat saznanja teorije kapije kontrole bola.

TRANSLOKACIJA
(engl. translocation), hromozomska aberacija koja ima za posledicu promenu poloaja hromozomskih segmenata u genomu, pri emu se ne menja ukupan broj gena. Razlikuju se tri tipa: reciprone translokacije - razmene hromozomskih segmenta izmeu bilo koja dva hromozoma ukljuujui i polne hromozome; Robertsonove translokacije - razmena hromozomskog materijala izmeu dva akrocentrina hromozoma; nereciprone translokacije (insercije) - prenos genetikog materijala, sa jednog na drugi hromozom. Kako kod trans-lokacija ne postoji disbalans u koliini gene-tikog materijala, njihovi nosioci su uglav-nom fenotipski normalne osobe. Meutim, kod mukaraca translokacije mogu negativno uticati na spermatogenezu i ukupan broj spermatozoida. Od posebnog medicinskog zna-aja jeste injenica da nosioci translokacija mogu da formiraju gamete sa nebalansiranom konstitucijom, to dovodi do spontanih po-baaja ili raanja oteenog potomstva. Hromozomske aberacije tipa translokacija javljaju se kod pojedinih tipova neoplazija. Na primer, translokacija izmeu hromozoma 9 i 22 dovodi do formiranja Filadelfija (Ph) hromozoma koji je specifian za hroninu mijeloidnu leukemiju.

TRANSMEMBRANSKI POTENCIJAL
, v. membranski potencijal.

TRANSMETILACIJA
(engl. transmetylation), prenos metil-grupe (CH3-) sa jednog na drugo jedinjenje. Donor metil-grupe obino je S-adenozilmetionin, a reakcija prenosa je en-zimski katalizovana.

TRANSMISIONA ELEKTRONSKA MI-KROSKOPIJA, TEM


(engl. transmission electron microscoping ), procedura koja se koristi za posmatranje i fotografisanje. Princip rada, u poreenju sa svetlosnim mikro-skopom, zasniva se na korienju

elektrona umesto svetlosti i elektromagnetnih soiva umesto staklenih soiva. U vakuumu katoda emituje elektrone koji se ubrzavaju u elektrinom polju izmeu katode i anode i fokusiraju na objekat pomou kondenzujuih soiva. Elektroni se proputaju kroz objekat i rasejavaju, a soivo objektiva formira uve-anu sliku objekta. Deo slike se na kraju projektuje na fluorescentni ekran ili fotografsku plou pomou projektujueg soiva. Sama slika je rezultat rasejanja elektrona na atomskim jezgrima datog objekta; dispergovani elektroni bivaju uhvaeni dijafragmom, pa slika nastaje kao posledica odsustva jednog broja elektrona. Naime, vie atomskih jezgara, znai vie dispergovanih elektrona, i vei kontrast. S obzirom na to da je energija elektrona vrlo mala, ova mikroskopija zahteva tanke objekte. Postoji i visokovoltana TEM koja daje elektrone energetski bogatije, i to je monija tehnika.

TRANSNEURONALNA DEGENERACIJA
(engl. transneuronal, transsynaptic degeneration ), rasprostiranje degenerativnih promena u sluaju kada se prekine sinaptiki kontakt dva neurona. Prema smeru pruanja promena mogu se primetiti: anterogradna t. d., irenje promena u smeru sinaptike transmisije; retrogradna t. d. , irenje degenerativnih promena u smeru suprotnom od sinaptike transmisije.

TRANSPLANTACIJA
(engl. transplantation, grafting), prenoenje tkiva ili organa iz njegove prirodne sredine na novu poziciju, koja moe biti u okviru istog ili razliitog tela. Prema stepenu slaganja genetskog materijala razlikuju se: autograft - prenos tkiva ili organa na novu poziciju, ali kod iste osobe; izograft - prenos tkiva ili organa izmeu lanova istog homozigotnog blizanakog para; homograft - prenos tkiva ili organa izmeu dve genetiki razliite jedinke iste vrste; heterograft - prenos tkiva ili organa izmeu predstavnika razliitih vrsta. I kod homografta i kod heterografta pojavljuje se reakcija odbacivanja. Moe da bude homologa t. , iva t ., transplantacija od ivog davaoca; kadaverina t ., transplantacija organa uzetog sa kadavera; heterologa t., sa ivotinja na oveka - pokuaji. Neophodno je preduzeti mere protiv odbacivanja transplantata koje imaju za cilj spreavanje imunih reakcija.

TRANSPLANTAT
(engl. transplant), bilo koje slobodno tkivo ili organ za transplantaciju.

TRANSPLANTIRATI
, preneti sa jednog mesta na drugo.

TRANSPLANTACIJA ZUBA
(engl. tooth transplantation), hirurki postupak kojim se (izbijen) zub vraa u alveolu ili se zub hirurki premeta u alveolu drugog zuba ili novu napravljenu alveolu.

TRANSPORT

(engl. transport), kretanje materijala u biolokim sistemima, naroito izmeu organa, u elije i iz elija, preko epitelijelnih slojeva. V. aktivni i pasivni transport.

TRANSPORTNA RNK, tRNK


(engl. tRNA), mali molekuli RNK od oko 80 nukleotida koji imaju ulogu prevodilaca genetike ifre u procesu biosinteze polipeptida. Ovi adapterski molekuli svojim antikodonima (tripleti nukleotida) itaju kodone u iRNK i donose odgovarajue aminokiseline na mesto formiranja peptidne veze.

TRANSPORTNE VEZIKULE
(engl. transfer vesicles, transitional vesicles), obloene vezikule koje slue za transport produkata iz granuliranog endoplazmatskog retikuluma do Golgi aparata, a kod nekih elija odatle do lizozoma. T. v. nastaju pupljenjem membrana granuliranog i tranzicionog endoplazmatskog retikuluma. Smatra se da lamele Golgi aparata nastaju spajanjem ovih transportnih vezikula.

TRANSPOZICIJA VELIKIH ARTERIJA SRCA


(engl. transposition of the great heart arteries ), uroena srana mana koja se javlja sa uestalou od 1:4.500 - 5.000 ivoroene dece. Termin transpozicija potie od latinskih rei trans - preko, positio - poloaj. Podrazumeva da arterije potiu iz pogrenih komora, tj. pluna arterija polazi iz leve, a aorta iz desne komore. Ovakvim rasporedom krvnih sudova stvaraju se dva paralelna krvotoka, to se kliniki manifestuje cijanozom. Ukoliko ne postoji meanje krvi na nivou pretkomora, komora ili velikih arterija, due preivljavanje je nemogue, tako da smrtni ishod nastaje u 50% sluajeva u prvim danima ili nedeljama ivota. Pre razvoja kardiohirurgije smrtnost je iznosila oko 90%, dok je danas, zahvaljujui ranoj dijagnozi i hirur-kom leenju, smanjena na 20%.

TRANSPOZICIJA ZUBA
(engl. transposition of tooth), premeten zub; nicanje zuba na pogrenom mestu.

TRANSPULMONALNI PRITISAK
(engl. transpulmonary pressure ), razlika u pritisku izmeu unutranje i spoljanje povrine plu-a; pritisak koji dovodi do irenja i skupljanja plua u toku disanja; jednak je razlici izmeu alveolarnog pritiska i intrapleuralnog pritiska.

TRANSSEKSUALIZAM
(engl. transsexualism), teak poremeaj psihoseksualnog identiteta kada se osoba ne zadovoljava samo noenjem odee suprotnog pola (v. transvestizam), ve ima jaku elju za promenom pola u smislu odlaska na hirurku intrevenciju, a sa ciljem kastracije polnih organa pola kome genetski pripada i ugradnje polnih organa suprotnog pola. Transseksualac ima jak do-iv-ljaj pripadanja

suprotnom polu, oblai se i ponaa kao da je suprotnog pola. Razlikujemo vie vrsta transseksualizma i jedino se pravim transseksualizmom smatra onaj kod kojeg ne postoji hormonska, anatomska ili fizioloka izmenjenost, a pri tome osoba ima oseaj psiholoke pripadnosti suprotnom polu, jo od ranog detinjstva.

TRANSTORAKALNA BIOPSIJA
(engl. transthoracal biopsy), biopsija plunog parenhima ili patolokih promena u pluima, koja se vri specijalnom iglom kroz zid grudnog koa.

TRANSUDAT
(engl. transudate), tenost sa niskim sadrajem proteina, koja prolazi kroz zid krvnih sudova, seroznih membra-na, kao posledica promene normalnog stanja hidrostatskog i koloidnog osmotskog pritiska; nezapaljenjski izliv tenosti, v. pleuralni izliv.

TRANSURETRALNA RESEKCIJA PROS-TATE


(engl. transurethral resection of the prostate ), operacija koja se izvodi kada je prostata uveana; podrazumeva odstranjenje lezdanog tkiva kroz uretru koristei instrument koji se zove resektoskop.

TRANSVERZALAN
(engl. transverse, lat. transversalis), poprean.

TRANSVERZALNA RAVAN
(engl. transverse plane), ravan koja see telo ili organ horizontalno kroz uzdunu osovinu delei telo ili organ na gornji i donji deo na bilo kom nivou. Kada se organ see du transverzalne ravni za mikroskopsko ispitivanje, iseak tkiva je poprean presek.

TRANSVESTIZAM
(engl. transvetism), predstavlja seksualni poremeaj koji se odlikuje upornom eljom za oblaenjem onog dela odee koji u datoj kulturi pripada suprotnom polu. Pri tome oblaenje odee suprotnog pola izaziva seksualno uzbuenje, samo po sebi, a esto slui u svrhe seksualnog uzb-uivanja u kontaktu sa partnerom istog ili (ree) suprotnog pola.

TRANZICIONE ELIJE
(engl. transitional cells, T-cells ), izduene elije koje zajedno sa nodalnim elijama formiraju sinoatrijalni i atrioventrikularni vor, a takoe spajaju Purkinjeove elije sa sranim miinim elijama. Kroz njihovu citpolazmu prolazi dosta longitudinalnih i spiralnih miofibrila koji se privruju za vezne komplekse, prevashodno za zonule adherens. Ne postoje interhalatni diskovi ni

izmeu samih t. ., ni izmeu tranzicionih i sranih miinih elija.

TRAPEZIJUS
(engl. trapeziform, trapezius, lat. trapezius), trapezni, onaj koji je nalik trapezu.

TRAPEZNI MII
(engl. trapezius muscle, lat. musculus trapezius), v. muskulus trapezijus.

TRASER
(engl. traser), v. radioobeleiva.

t-RASPODELA, STUDENTOVA RASPO-DELA


(engl. t-distribution, Students distribution ), distribucija t-izraza (odnosa izmeu neke razlike i njene standardne greke), kao to je kolinik razlike uzorake sredine i prave sredine normalne populacije sa standardnom grekom sredine uzorka raunate na osnovu standardne devijacije uzorka, t=(X-m) /s/ n. t-raspodela je slina normalnoj, takoe je simetrina i imazvonast oblik, ali je za male uzorke pri dnu ira od normalne raspodele, ima veu standardnu devijaciju. Jedini parametar t-raspodele je broj stepeni slobode - n koji je jednak broju slobodnih opservacija umanjen za broj ocenjenih parametara na osnovu uzorka. to je manji broj stepeni slobode (manji uzorak) vee je odstupanje od normalne raspodele N(0,1). Za veliki broj stepeni slobode (veliki uzorak) t-raspodela prelazi u normalnu N(0,1). V. normalna raspodela.

TRAUMA
(engl. trauma), rana ili povreda bilo da je fizika ili psihika. Mogua t., u stomatologiji, izvesna oteenja tkiva koja se mogu desiti u odreenom vremenskom roku kao rezultat prisustva dentalne disharmonije; okluzalna t. , povreda delova vakaeg sistema kao razultat poremeaja vakae funkcije; poroajna t. , povreda novoroeneta zadobijena tokom poroaja. Po nekim psihijatrijskim teorijama, psihiki ok, koji se javlja kod dece je posledica njihovog iskustva nastalog u procesu poraanja; psihika t. , emocionalni ok koji proizvodi emocionalno ili mentalno oboljenje.

TRAUMATIZAM
(gr. traumatism), fiziko ili psihiko stanje nastalo usled traume.

TRAUMATSKA NEUROZA
(engl. traumatic neurosis ), neuroza koja je izazvana traumom (somatskom ili psihikom), a iji su simptomi tesno povezani sa uzrokom traume.

TRAUMATSKA OKLUZIJA
(engl. traumatic occlusion, lat. occlusio traumatica), prejak, nefizioloki pritisak na jedan ili vie zuba pri kontaktu sa zubima antagonistima. Moe izazvati oteenja parodoncijuma i drugih zubnih tkiva (pulpe).

TRAUMATSKA PSIHOZA
(engl. traumatic psychosis), mentalni poremeaj koji je nastao kao direktna posledica povrede mozga ili glave i stvara psihotine simptome. Razlikuju se tri oblika: traumatski delirijum, traumatska konstitucija (gde se javlja postepena promena u psihikom sastatavu pacijenta) i posttraumatsko mentalno stanje.

TRAUMATSKO OBOLJENJE
, oboljenje koje je izazvano prethodnom ili je pogorano naknadnom povredom. Po svojoj sutini nalazi se izmeu prirodnog i nasilnog oteenja zdravlja, odnosno izmeu oboljenja i povrede (v. povreda). Npr. posttraumatska epilepsija (epilepsija uzrokovana prethodnom kraniocerebralnom povredom) ili genuina epilepsija pogorana alkoholizmom kao egzogenim faktorom. U forenzikom smislu znaajno je kod tumaenja uzrono-posledine veze izmeu oboljenja i povrede (v. morbozna povreda).

TRAZODON
(engl. trazodone), antidepresiv druge generacije, heterocikline strukture i jakog sedativnog dejstva. Neeljeni efekt je prekomerna sedacija. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Molipaxin.

TRBUNA DUPLJA
(engl. abdominal cavity, lat. cavitas abdominalis), v. kavitas abdominalis.

TRBUH
(engl. abdomen, belly, lat. abdomen), v. abdomen, v. venter.

TRBUNI
(engl. abdominal, lat. abdominalis), v. abdominalni.

TREA MODANA KOMORA


(engl. third ventricle of cerebrum, lat. ventriculus tertius cerebri), v. ventrikulus tercijus.

TREI KRAJNIK

(engl. pharyngeal tonsil, lat. tonsilla pharyngea), v. tonzila faringea.

TREFINACIJA
(engl. trephination), v. krani-otomija.

TREMATODE
(engl. Trematodes ), metilji, klasa helminata koja pripada kolu pljosnatih crva (Platyhelminthes). Imaju telo u obliku lista, prekriveno debelom kutikulom, na kome se nalaze dve pijavke (usna i trbuna). Uglav-nom su hermafroditi. Trematode su najee paraziti tankog creva, ali se mogu nai i u jetri, pluima i krvnim sudovima. Medicinski znaaj imaju rodovi Fasciola i Schistosoma.

TREMNI IVAC
(engl. vestibular nerve, lat. nervus vestibularis), v. nervus vestibularis.

TREMOR
(engl. tremor ), niz nevoljnih, ritmikih, besciljnih pokreta, jedne grupe miia ili tela (oko zamiljene osovine), koji su posledica naizmenine kontrakcije antagonistikih miinih grupa. Moe da zahvati jedan ili vie delova tela.

TRENUTNA NAPRASNA SMRT


(lat. mors momentanea), naprasno umiranje koje traje vie sekundi, odnosno nekoliko minuta. Za trenutnu naprasnu smrt karakteristino je da su leevi bez hropakih (v. hropac) karakteristika, tj. nemaju pluni edem, imaju srazmerno tenu krv i glikogen u jetri i izostaju sekundarne patolokoanatomske promene. Takvom smru obino umiru osobe sa subjektivno neznatnim i tako objektivno neprimetnim pojavama oboljenja da ih za ivota ni lekar ne moe da otkrije, te otuda za sebe, bliu rodbinu i okolinu vae za zdrave.

TREONIN
(engl. threonin ), esencijalna amino-kiselina, ije hidroksilne grupe u proteinima slue za vezivanje fosfatnih grupa ili oligosaharidnih lanaca u glikoproteinima.

TREPAN
(engl. trepan ), hirurki instrument sa cilindrinom ili krunom testerom kojom se odstranjuje kost; naroito se koristi za otvaranje lobanje.

TREPANACIJA

(engl. trepanation), v. krani-otomija.

TREPLJASTI MII
(engl. ciliary muscle, lat. musculus ciliaris), v. muskulus cilijaris.

TREPLJASTI NASTAVAK
(engl. ciliary process, lat. processus ciliaris), v. procesus cilijaris.

TREPLJASTO TELO
(engl. ciliar body, lat. corpus ciliare), v. korpus cilijare.

TREPONEMATOZA
(engl. treponematoses ), hronine bakterijske infekcije izazvane Treponemom. To su sifilis, pinta (carate), frambezija (yaws).

TRETINOIN
(engl. tretinoin), transretinoinska kiselina, derivat vitamina A. Koristi se za leenje Acne vulgaris i u terapiji nekih malignih bolesti. Daje se lokalno ili sistemski. Preparati: Retin-A, Renova, Vesanoid.

TRETMAN,
v. leenje.

TRH
(engl. thyrotropin-releasing hormone), v. tirotropni oslobaajui hormon.

TRIACILGLICEROL
(engl. triacylglycerol), sistematsko ime za triglicerid.

TRIACILGLICEROL LIPAZA
(engl. triacylglycerol lipase ), enzim iz roda esteraza (triacilglicerol-acilhidrolaza, EC 3.1.1.3), koji katalizuje reakciju triacilglicerol + H2O = diacilglicerol + anjon masne kiseline. Ova reakcija je znaajna u metabolizmu masti koje se unose hranom. Odreivanje serumske lipaze je znaajno za dijagnostikovanje pan-kreasnih oboljenja.

TRIAMCINOLON

(engl. triamcinolone), sintetski glikokortikoid sa srednje dugim dejstvom, za oralnu, parenteralnu ili lokalnu primenu. Pri sistemskoj primeni ne uzrokuje retenciju soli, ali kod hronine upotrebe ima vie neeljenih dejstava nego na npr. metilprednizolon ili prednizon. Neeljeni efekti su: glavo-bolja, vrtoglavica, miina slabost, pad krvnog pritiska. Preparati: Adcortyl, Ledercort.

TRIAMTEREN
(engl. triamterene ), diuretik slabog dejstva, koji tedi kalijum. Blokira natrijumove kanale u tubulima bubrega i time indirektno spreava sekreciju kalijuma. Ne sme se koristiti zajedno sa preparatima kalijuma, a kalemiju treba kontrolisati. Neeljeni efekti su: muka, grevi u miiima, vrtoglavica, porast ureje, hiperkalemija. Nije regi-strovan u Jugoslaviji. Preparat: Dytac.

TRIAZOLAM
(engl. triazolam), hipnotik, benzodiazepinske strukture i kratkotrajnog dejstva. Potreban je oprez zbog mogueg raz-voja zavisnosti. Preparat: Triasan.

TRICEPS
(engl. three-headed, lat. triceps), troglavi, izgraen od tri glave ili snopa; npr. troglavi mii lista.

TRICHOMONAS
(engl. Trichomonas ), rod protozoa koji pripada klasi Zoomastigophora. To su flagelati, krukastog oblika sa etiri slobodna bia, dok im peti izlazi iz opne. Brzo se kreu, a razmnoavaju se binarnom deobom. Za oveka najznaajnija vrsta je Trichomonas vaginalis, parazit urogenitalnog trakta. Trihomonijaza pripada grupi seksualno prenosivih oboljenja, koju karakteriu znaci izra-enog vaginitisa i cervicitisa odnosno uretritisa. Dijagnoza se postavlja nalazom uzronika u cervikalnom ili uretralnom brisu i sedimentu urina. Lek izbora je metronidazol (obavez-no je i leenje partnera).

TRICIJUM
(engl. tritium), izotop vodonika iji je simbol 3H. Jezgro tricijuma ine jedan proton i dva neutrona. On je radioaktivan i raspada se beta-raspadom na izotop helijuma 3He. Tricijum se dobija u nuklearnim reakcijama zahvata neutrona litijumom (6Li).

TRICIKLINI ANTIDEPRESIVI
(engl. tricyclic antidepressants), grupa lekova: ami-triptilin, protriptilin, imipramin, hlorimipramin i doksepin. Dobili su ime po triciklinoj strukturi. Kasnije su se pojavili lekovi sa slinim terapijskim profilom sa 1, 2 ili 4 prstena. Mehanizam delovanja je najverovatnije inhibicija preuzimanja noradrenalina i serotonina u mozgu i adaptacija receptora. Efekt nastaje tek posle latence od 2 do 4 nedelje. Razlike meu pojedinim lanovima su u stepenu sedacije. V. antidepresivi.

TRIFLUPERAZIN
(engl. trifluoperazine), neuroleptik iz grupe fenotiazina. Ima slabo psihosedativno dejstvo, a izraen ekstrapiramidni sindrom. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Stelazine.

TRIFOKALNO
(engl. trifocal), vrsta stakala za naoare koje se formira fuzionisanjem tri odvojena komada stakla sa raznim inim daljinama. Obino su stakla s manjom inom daljinom na donjoj strani stakla. Zavisno od namene ima ih vie vrsta, mada se danas manje koriste. Njih su zamenila multifokalna stakla koja predstavljaju jedinstveno staklo gde iina daljina ravnomerno opada ka njegovom donjem delu.

TRIGEMINUS
(engl. triple, lat. trigeminus), trograni, izgraen od tri grane; trograni ivac (v. nervus trigeminus).

TRIGER FINGER
(engl. trigger finger), v. prst okida.

TRIGLICERID
(engl. triglyceride), triacil- -gliceril estar ili esterifikovani glicerol sa tri molekula masnih kiselina. Pripada neutralnim mastima koje se sintetizuju iz ugljenih hidrata i skladite u adipoznim tkivima. Pri enzimskoj ili alkalnoj hidrolizi oslobaaju se slobodne masne kiseline.

TRIGONALNE LEZDE
(engl. trigonal glands), male mukozne lezde lokalizovane u t. mucosa trigonuma mokrane beike.

TRIGONUM
(engl. trigone, triangle, lat. trigonum), trougao.

TRIHEKSIFENIDIL
(engl. trihexyphenidyl), sintetski antiholinergik i lek protiv M. Parkinsoni. Blokiranje muskarinskih receptora u mozgu smanjuje dominaciju holinergikog sistema nastalu zbog nedostatka dopamina. U terapiji parkinsonizma moe da se kombinuje sa L-DOPA. Koristi se i za otklanjanje ekstrapiramidalnih simptoma jatrogeno uzrokovanih neurolepticima. Neeljena dejstva: v. antiholinergici. Preparati: Artane, Hexifen.

TRIHIJAZA

(engl. trichiasis), stanje u kome neke ili sve trepavice rastu prema onoj jabuici i grebu po ronjai i venjai. Moe da bude uroena ili posledica neke oiljne promene. Lei se spaljivanjem korena trepavice.

TRIHINELOZA
(engl. trichinellosis), zo-onoza od koje obolevaju ivotinje (svinje, medvedi, morski sisari itd.) i ljudi. Na oveka se prenosi konzumacijom trihinelom zara-enog, termiki nedovoljno pripravljenog mesa domae svinje (Trichinella spiralis). U arktikim predelima izvor bolesti je meso medveda i morskih sisara (T. nativa), a u tropskim predelima meso divljih svinja - bushe pigs (T. nelsoni). U digestivnom traktu oveka se iz cistinih formi parazita razvijaju odrasli helminti ije larve, nakon invazije u krvotok domaina, dospevaju u poprenoprugastu muskulaturu, uglavnom ekstremiteta, dijafragme i disajne muskulature. Kliniki se manifestuje visokom temperaturom i bolovima u miiima. Komplikacije mogu biti ozbiljne (miokarditis, meningoencefalitis, itd.). Eozoinofilija u krvnoj slici i antitela u krvi obolelog su specifini dijagnostiki nalazi.

TRIHIURIJAZA
(engl. trichiuriasis, trichocephaliasis), parazitska crevna infekcija izazvana valjkastim crvom Trichuris trichiura. Infekcija nastaje unoenjem jaja parazita iz zemlje preko prljavih ruku, sa hranom ili vodom. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem jaja parazita u stolici.

TRIHOdlaka, kao prefiks oznaava da je neto u vezi sa dlakom.

TRIHOBEZOAR
(engl. trichobezoar), masa sastavljena od progutane dlake koja je isprepletena i meusobno ispredena, najee lo-kalizovana u elucu. Ima oblik eluca, sa repom koji prolazi u dvanaestopalano cre-vo. Najee se javlja kod osoba mlaih od 30 godina, uglavnom ena, nervoznih, sa du-gom kosom koja lako dospeva do usta.

TRIHO-DENTO-OSEALNI SINDROM
(engl. tricho-dento-osseal syndrome ), sindrom koji se prenosi autosomno dominantno. Karakte-riu ga kovrdava kosa na roenju sa rupi-astim zubima prekriveni siromanim slojem glei i taurodontizam (prizmatini zubi), istureno elo, dolihokefalija, etvrtaste vilice, poveana gustina kostiju, posebno lobanje, ponekad kraniostenoza.

TRIHOHIJALINSKE GRANULE
(engl. trichohyalin granules, lat. granulum trichohyalini), amorfne inkluzione granule bez membrane koje su prisutne u elijama Hux-leyevog sloja folikula dlake. One su esto povezane sa

snopovima tonofilamenata. He-mijski se mogu porediti sa keratohijalinom. T. g. ispunjavaju kutikulne elije omotaa unutranjeg korena.

TRIHOLEUKEMIJA
(engl. tricholeukaemia), v. leukemija vlasastih elija.

TRIHOLOGIJA
(engl. trichology), uenje o dlaci.

TRIHOMIKOZA
(engl. trichomycosis), zadebljanje stidnih ili pazunih dlaka koje su prekrivene utim, crvenim ili crnim slojem. Bolest ne izaziva tegobe i javlja se najee u toku leta kod osoba koje se pojaano znoje. Uzronik je Corynebacterium.

TRIHOMONIJAZA
(engl. trichomoniasis), esta, hronina, polno prenosiva bolest izazvana Trichomonas vaginalisom. Karakterie ga crvenilo, oseaj svraba i peenja, pojaana bela do uta sekrecija iz mokraovoda ili va-gine.

TRIHOTILOMANIJA
(engl. trichotillomania), pojava ponavljajueg upanja sopstvene dlake (kose), to rezultira znaajnim i primetnim gubitkom dlaka. Druga karakteristika ovog oboljenja koje spada u pore-meaje kontrole impulsa, jeste narastanje psihi-ke tenzije neposredno pred upanje dlake ili kada se spreava ovakvo ponaanje. Tipian je oseaj zadovoljstva ili gratifikacije kada se dlaka iupa. Svi regioni tela koji su pre-kriveni dlakom mogu biti korieni, ali najee je to dlaka sa poglavine (kosa). Nikakva dermatoloka oboljenja koe ili poglavine se ne mogu dijagnostikovati. Karakteristina histopatoloka promena u folikulu dlake je trihomalacija (trichomalacia) to pomae u razlikovanju trihotilomanije od drugih oblika alopecije (ela-vosti).

TRIJADA
(engl. triad), grupa od tri udruena entitela koja ine sindrom odnosno bolest. Npr. Beckova t. poveanje venskog pritiska, smanjenje arterijskog pritiska, malo mirno srce - karakteristika kompresije srca, Saintova t . hiatus hernia, divertikuloza kolona i holelitijaza.

TRIJADA POPRENO-PRUGASTOG MI-INOG TKIVA


(engl. triad of striated muscular tissue), karakteristina struktura sastavljena od dve susedne terminalne cisterne sarkoplazmatskog retikuluma i od jednog umetnutog T-tubula. Terminalne cisterne

i T-tubul razdvojeni su jednim prorezom, ali su ipak njihove membrane mes-timino spojene malim jedinicama, koje verovatno slue da omogue prolaz jona i malih molekula. Kod poprenoprugastih miinih elija sisara, trijade su smetene u nivou A-I spoja, pa prema tome postoje dve trijade po jednoj sarkomeri. Kod srane miine elije trijada lei u nivou Z-linije, tako da postoji samo jedna trijada po sarko-meri. U sranom miiu ove trijade su ree nego kod skeletnog.

TRIJADA RETINALNIH NEURONA


(engl. triad of retinal neurons, triad synapse ), karakteristina simetrina figura sainjena od kupaste drke, dva dendrita horizontalnih elija i izmeu njih je umetnut dendrit patuljastog bipolarnog neurona.

TRIJAA
(engl. triage), izdvajanje i klasifikacija povreenih i/ili obolelih u sluajevima masovnih nesrea, tzv. traumatskih epidemija (rat, zemljotres) da bi se odredio prio-ritet pomoi unesreenima i prava lokalizacija organa i tkiva za intervenciju.

TRIJODTIRONIN, T3
(engl. triiodothyronine ), hormon koji zajedno sa tiroksinom (T4) izluuje tiroidea. Ima RMM 651,01. Vei deo cirkuliueg T3 se stvara 5-monojodinacijom T4 u perifernim tkivima.

TRIKARBOKSILNA KISELINA
(engl. tricarboxylic acid), kiselina sa tri karboksilne grupe; najee je to limunska kiselina.

TRIKUSPIDNA INSUFICIJENCIJA
(engl. tricuspid insufficiency), retrogradni tok krvi iz desne komore u desnu pretkomoru usled neadekvatnog zatvaranja trikuspidnih zalistaka. Najee je posledica kombinovane dilatacije i visokog pritiska zbog teke plune hi-pertenzije ili opstrukcije izlaznog dela plune arterije. Karakteriu je simptomi malog udar-nog volumena srca, a jedini specifini simptom teke trikuspidne regurgitacije je oseaj pulzacija u vratu. Auskultacijom se uje pansistolni um visoke frekvencije. Na EGK-u se registruju razni poremeaji ritma i znaci hipertrofije desne komore. Na rendgenogramu se vidi proirenje gornje uplje vene, desne pretkomore i desne komore. Na ehokardiogramu su uveane dimenzije desne pretkomore i desne komore. Treba napomenuti da se ak i teka trikuspidna regurgitacija dobro tolerie.

TRIKUSPIDNA STENOZA
(engl. tricuspid stenosis), steena srana mana koja se javlja uglavnom kao posledica reumatskog endokarditisa i esto je udruena sa mitralnom stenozom. Retko se javlja kao izolovana srana mana. Meutim, kao udruena srana mana esto se previdi zbog dominantnih znakova mitralne mane.

Povrina trikuspidalnog ua koja normalno iznosi oko 8 cm2, moe da se smanji na 2, pa i 1 cm2. Zbog toga dolazi do oteanog oticanja krvi iz desne pretkomore u desnu komoru i razvoja simptoma uporne dekompenzacije srca. Bolesnici se ale na uporan bol jetre pri naporu. Oni su bledi, subikterini. Vene na vratu su nabrekle. Mogu se nai uveana jetra, otok nogu i ascites.

TRIKUSPIDNI ZALISTAK
(engl. right atrioventricular valve, tricuspid valve, lat. valva atrioventricularis dextra, valva tricuspidalis), v. valva atrioventrikularis dekstra, trikuspidalis.

TRIL
(engl. thrill, fra. fremissement ), tokom strujanja krvi kroz normalna srana ua nema nikakvog treperenja. Meutim, ako doe do toga da krv tee kroz ui u iri prostor npr. kod suenja atrioventrikularnih ili arterijskih ua, mogu da se stvore vibracije, koje se paljivom palpacijom mogu osetiti, a auskultacijom uti kao um. Ove vibracije podseaju na treperenje grudnog koa make koja prede (fremissement cataire - Laennec). U odnosu na fazu srane aktivnosti moe biti sistolni (mitralna insuficijencija, defekt meukomorskog septuma, stenoze semilunarnih zalistaka aorte i art. pulmonalis), dijastolni (mitralna ili trikuspidalna stenoza) ili sistolno-dijastolni (arterijsko-venski ant).

TRIMETAFAN
(engl. trimethaphan), ganglijski blokator, poslednji koji je jo uvek u klinikoj upotrebi. Koristi se ponekad protiv maligne hipertenzije i kod kontrolisane hipotenzije u neurohirurgiji. Neeljeni efekti su kombinacija efekata simpatolitika i parasimpatolitika.

TRIMETOPRIM
(engl. trimethoprim), bakteriostatik koji se primenjuje oralno u terapiji akutnih urinarnih infekcija. Inhibira enzim bakterija, dihidrofolat-reduktazu. Kombinacija sa sulfometoksazolom deluje baktericidno (v. kotrimoksazol). Nalazi se u sastavu sledeih preparata: Bactrim, Bioprim, Kotrimoksazol, Trimosazol, Trimosul.

TRIOZA
(engl. triose), monosaharid koji ima tri ugljenikova atoma u molekulu (npr. glice-raldehid i dihidroksiaceton).

TRIOZOFOSFAT
(engl. triosephosphate), intermedijer koji se formira iz glukoze u procesu glikolize; ova jedinjenja su gliceraldehid-3-fosfat i dihidroksiaceton fosfat. Formiraju se dejstvom fruktoza bifosfat aldolaze na fruktozu-1,6-bifosfat.

TRIOZOFOSFATIZOMERAZA
(engl. trio-sophosphate isomerase), enzim iz roda izomeraza (D-gliceraldehid-3-fosfat ketolizomeraza, EC 5.3.1.1), koji katalizuje reakciju D-gliceraldehid-3-fosfat = dihidroksiaceton fosfat. Ova reakcija je jedan od stepena u stvaranju piruvata iz glukoze u Embden-Meyerhofovom putu.

TRIPANOZOMIJAZA
(engl. trypanosomiasis), parazitsko oboljenje kimenjaka izazvano jednoelijskim parazitom protozoom. Ameriku tripanozomijazu (American Trypanosomiasis) izazivaju Trypanosoma cruzi Chagas (v. Chagasovu bolest). Afriku tripanozomijazu (African trypanosomiasis sleeping sickness, Gambian trypanosomiasis) izazivaju Trypanosoma rhodesiense i Trypanosoma gambiense. Kod domaih ivotinja tripanozomijazu ili naganu izaziva parazit Trypanosoma brucei, koji se sree u afrikim zemljama, a sa bolesnog na zdravog doma-ina prenosi se ubodom zaraenih insekata.

TRIPLOIDIJA
(engl. triploidy), prisustvo tri haploidna seta hromozoma u jedrima pojedinih elija ili svih elija organizma. Triplo-idija se oznaava sa 3n i kod oveka taj broj hromozoma iznosi 69. Triploidije su za o-veka letalne, a najee nastaju kao posledica oploenja jajne elije sa dva spermatozoida. U sluajevima triploidija gde su prisutna dva hromozomska komplementa od oca, a jedan od majke u pitanju su androidi, dok ginoidni triploidi imaju dva seta poreklom od majke i jedan od oca.

TRIPLOIDNO
(engl. triploid), v. triploidija.

TRIPROLIDIN
(engl. triprolidine ), sedativni antihistaminik H1. Koristi se u kombinaciji sa pseudoefedrinom za olakanje simptoma kod kijavice. Preparat: Rinasek.

TRIPSIN
(engl. trypsin), proteolitiki enzim iz roda hidrolaza (EC 3.4.21.4), koji katalizuje hidrolizu peptida (i drugih jednjenja) na mestu vezivanja karboksilne grupe arginina ili lizina do manjih peptidnih (ili drugih) jedinica. Sintetizuje se u pankreasu kao neaktivni tripsinogen koji se izluuje u duodenum, u kome se prevodi u aktivan tripsin pod dej-stvom enterokinaze ili samog tripsina. Tripsin ima znaajnu funkciju u varenju proteina.

TRIPSINOGEN
(engl. trypsinogen), neaktivni prekurzor tripsina, koji se sintetizuje u pankreasu i izluuje u duodenum. V. tripsin.

TRIPTAMIN
(engl. tryptamine), metaboliki proizvod triptofana koji se formira delova-njem dekarboksilaze aromatinih amino-kise-lina u jetri.

TRIPTOFAN
(engl. tryptophan), prirodna esesencijalna aminokiselina (RMM 204,22), koja se nalazi u proteinima i prekurzor je serotonina i nikotinata. Prisustvo triptofana u hrani moe da kompenzuje deficijenciju nia-cina.

TRIS(HIDROKSIMETIL)AMINOMETAN
(engl. tris(hydroxymethyl)aminomethane), slaba baza koja se u hemiji koristi kao pufer, a u medicini se intravenski daje radi korekcije sistemske acidoze. Ima RMM 121,14.

TRIS,
v. tris(hidroksimetil)aminometan.

TRITANOPIJA
(engl. tritanopia), nemo-gunost raspoznavanja plave boje (slepilo za plavu boju). Retka je nasledna anomalija.

TRITICEALNA HRSKAVICA
(engl. triticeal cartilage, lat. cartilagines triticeae), mala hijalina i/ili fibrozna hrkavica larinksa.

TRITON-X 100
(engl. Triton-X 100 ), zatieni naziv za neutralno, povrinski aktivno jedi-njenje. Po hemijskom sastavu to je izooktil-fenoksi-polietoksi-etanol.

TRIZMUS
(engl. trismus), motorno oteenje nervusa trigeminusa; gr, spazam miia za vakanje sa oteanim otvaranjem usta; karakteristian rani simptom tetanusa.

TRIZOMIJA
(engl. trisomy), stanje diploidne elije ili organizma gde je pojedinani hromozom prisutan u tri kopije umesto u dve (homologi par). Ovo stanje se oznaava sa 2n + 1 i u kariotipu oveka je tada prisutno 47 hromozoma. Najee trizomije autozoma su trizomija hromozoma 21 (Down sindrom),

hromozoma 18 (Edwards sindrom) i hromozoma 13 (Patau sindrom). Poznate trizomije polnih hromozoma su 47, XXY (Klinefelter sindrom) i 47, XXX (trizomija X).

tRNK
(engl. transfer RNA), v. transportna RNK.

TROFAZNA SCINTIGRAFIJA KOSTIJU


(engl. three phase bone scintigraphy), v. scintigrafija kostiju.

TROFO(engl. tropho-, trophic ), prefiks koji oznaava oblik ishrane ili neto u vezi s procesom ishrane. Tako je npr. trofologija nauka o ishrani tela; trofonozis je bilo koji pore-meaj ili bolest nastala zbog neodgovarajue ishrane; trofopatija je bilo koji poremeaj ishrane tkiva, kao to su kosti, hrskavice, koa, nokti, dlake, sluzokoa, a nastaje naroito zbog nefunkcionisanja tzv. trofikih nerava; trofoterapija je leenje bolesti primenom dijeta i posebnih reima ishrane.

TROFOBLAST
(engl. trophoblast, lat. trophoblastus), dvoslojni epitelni omota horiona koji se sastoji od povrnog sinciciotrofoblasta i unutranjeg citotrofoblasta. T. pokriva unutranji deo horionske ploe, placentalne upice i bazalnu deciduu koja se granii sa interviloznim prostorima. Struktura: 1. sinciciotrofoblast - kontinuirani sloj viejedarne citoplazme u kojoj jedra imaju tendenciju da se grupiu. Gornji sloj citoplazme je acidofilan zbog prisustva brojnih mikropinocitotikih vezikula, vezikula glatke povrine, velikih vezikula razliitog oblika i tubula glatkog endoplazmatskog retikuluma. Donji sloj citoplazme je bazofilan zbog bogatstva granuliranim endoplazmatskim retikulumom i slobodnim ribozomima. Mnotvo pleomorfnih mikrovila formira etkastu ivicu i prodire u intervilozne prostore. Sinciciotrofoblast je vezan za citotrofoblast malim dezmozomima i zonulama occludens. Prisutan je sve do roenja, ali kako broj citotrofoblastnih elija opada, on postaje pseudoslojevit i dolazi u kontakt sa fetalnim kapilarima. Sinciciotrofoblast esto formira trofoblastna ostrva; 2. citotrofoblast ili Langhansove elije, sloj odvojenih kuboidnih ili zaravnjenih elija iji se broj postepeno smanjuje od etvrtog meseca trudnoe, mada su neke citotrofoblastne elije prisutne u terminskoj placenti. Sve Langhansove elije lee na bazalnoj membrani i povezane su meusobno dezmozomima i zonulama occludens. Ove elije se dele mitozom i njihovim spajanjem nastaje sinciciotrofoblast. Trofoblast je glavni deo placentalne barijere, a sinciciotrofoblast lui placentalne proteinske hormone kao to su: humani horionski somatomamotropin i humani horionski tirotropin i steroidni hormoni (estrogeni i progesteron). Citotrofoblast vero-vatno produkuje humani horionski gonado-tropin i moda fibrinoid.

TROFOBLASTINI TUMORI
(engl. trophoblastic tumours ), tumori koji nastaju u ranom embrionalnom tkivu od koga se stvara posteljica (placenta). Mogu biti benigni (hidatidna mola) ili maligni (horiokarcinom). Benigni oblik

moe prei u maligni.

TROFOBLASTNA OSTRVA
(engl. trophoblastic islands ), izdanci proliferisanog sinciciotrofoblasta pronaeni na spoljnoj povrini placentalne upice. T. o. se mogu odvojiti od upice i kroz intervilozne prostore dospeti u majinu plunu cirkulaciju. Kao ameboidni elementi, t. o. se mogu otkinuti od fiksacionih upica i invadirati endometrijum kao dinovske elije trofoblasta.

TROFOBLASTNA KOLJKA
(engl. trophoblastic shell), sloj trofoblasta koji prekriva bazalnu deciduu.

TROGLAVI MII
(engl. three-headed muscle, lat. musculus triceps), v. muskulus triceps.

TROGRANI IVAC
(engl. trigeminal nerve, lat. nervus trigeminus), v. nervus trigeminus.

TROGUBA VEZA
(engl. triple bond), nezasiena veza koja se sastoji od tri kovalentne veze izmeu dva atoma, kao npr. kod acetilenskih jedinjenja (-CoC-), nitrila (.-CC), i diazonijum soli (-N+N:).

TROHANTER
(engl. trochanter, gr. troch-anter ), kvrga; masivno, kotano i nezglobno ispupenje na gornjem okrajku butne kosti. Postoje dve kvrge butne kosti: velika (trohanter major) i mala (trohanter minor).

TROHLEJA
(engl. pulley, lat. trochlea ), va-ljak, kolotur; anatomska struktura nalik valjku koja moe predstavljati zglobnu povrinu (valjak ili trohleja ramene ili skone kosti) ili pripojnu povrinu.

TROMANTADIN
(engl. tromantadine ), antivirusni lek za lokalno leenje infekcija Herpes virusima. Preparat: Virufarm Serol.

TROMB
(engl. tromb ), struktura koja je posledica poremeaja sastava zida krvnog suda, poremeene

koagulacije i poremeaja u protoku krvi. Ova formacija je vezana za zid krvnog suda. Tromb moe biti parijetalni ili opturatorni, po boji beli, crveni i me-oviti. U strukturi mu se razlikuju koren, trup i rep.

TROMBANGITIS OBLITERANS
(engl. thromboangitis obliterans ), Buergerova bolest; zapaljensko i obliterativno oboljenje krvnih sudova ekstremiteta, primarno donjih, koje moe da dovede do ishemije tkiva i gangrene.

TROMBASTENIJA
(engl. thrombasthenia ), retko hematoloko oboljenje gde defektna membrana trombocita uslovljava slabu funkciju trombocita u hemostazi. Nasleuje se autosomnim recesivnim genom. Trombociti nemaju sposobnost agregacije, do stvaranja tromba ne dolazi pa se krvarenje produava. Lei se transfuzijama trombocita.

TROMBIN
(engl. thrombin ), enzim koji pripada rodu hidrolaza (EC 3.4.21.5). Formira se iz protrombina, njegovog proenzima, hidroli-tikim delovanjem faktora X. Katalizuje hidrolizu Arg-Gly veza u fibrinogenu uz stvaranje aktivnog fibrina. U toku ove reakcije stvaraju se dva peptida (fibrinopeptid A i fibrinopeptid B) koji se otcepljuju od fibrinogena, ostavljajui fibrinske monomere da polimerizuju i formiraju nerastvorljive fibrinske lance koji formiraju koagulum. Sprem-ljen u obliku praka ili rastvora koristi se kao lokalni hemostatik za zaustavljanje kapilarnih krvarenja u hirurgiji, urologiji, ginekologiji, otorinolaringologiji i stomatologiji. Primenjuje se iskljuivo lokalno, nipoto intravenski. Preparati: Beriplast P, Tissucol.

TROMBOCITI
(engl. platelets, thrombocytes, lat. thrombocytes ), najmanje elije krvi krunog ili ovalnog oblika; bezjedarne korpuskule, dijametra 2 - 4 m, ukljuene u proces koagulacije krvi. Ne sadri hemoglobin. Citoplazma trombocita je podeljena u dve zone: 1. centralnu zonu (granulomera ili hromomera) koja sadri alfa-granule koje imaju blago gust sadraj i smatraju se lizizomima, iako imaju tromboplastin, fibrinogen i trombocitni faktor IV , i drugi tip granula koje imaju vrlo gust sadraj sa dosta ADP-a, Ca2+, a kod nekih i serotonin; 2. perifernu zonu (hijalomera), koja je bleda i homogena, sadri aktinske i miozinske mikrofilamente i jedan spoljni prsten mikrotubula koji verovatno odrava oblik trombocita. Oko spoljanje membrane nalazi se debeo glikokaliks koji sadri tromboplastin i fibrinogen. Ovaj omota je odgovoran za aglutinaciju trombocita i za endotel. T. nastaju fragmentacijom citoplazme megakariocita. Trombocita ima 250 - 300x109/l krvi, vek im je oko 10 dana, a istroeni oblici unitavaju se u slezini i pluima.

TROMBOCITNI TROMBOPLASTIN
(engl. thromboplastin of platelets ), fosfolipid koji se nalazi u alfa-granulama trombocita i koji pospeuje koagulaciju zapoetu tkivnim tromboplastinom.

TROMBOCITOFEREZA
(engl. plateletpheresis ), postupak izdvajanja trombocita iz krvi pri emu se ostala krv vraa u organizam davaoca.

TROMBOCITOPATIJA
(engl. thrombocytopathy ), bilo koji poremeaj koagulacionog mehanizma uslovljen nenormalnom funkcijom trombocita.

TROMBOCITOPENINA PURPURA
(engl. thrombocytopenic purpura ), hemoragijski sindrom uslovljen smanjenim brojem trombocita, to rezultira krvnim podlivima i hemoragijama u tkivima. Mogu je usloviti infekcije, osetljvost na lekove i toksini. Druge uzroke treba iskljuiti. Ako je posledica autoimune reakcije moe se javiti u vidu akutne ili hronine trombocitopenijske purpure. Akutna se javlja kod dece izmeu 2. i 6. godine ivota i spontano se izgubi tokom 6 nedelja. Hronini oblik se javlja kod odraslih izmeu 20. i 50. godine ivota. Samoizleenje je retko. Lei se kortikosteroidima ili splenektomijom.

TROMBOCITOPENIJA
(engl. thrombocytopenia ), smanjen broj trombocita u perifernoj krvi (manje od 250x109/l cirkuliue krvi.). Moe biti uslovljen smanjenim stvaranjem trombocita, kratkim vekom, pojaanim utro-kom ili splenomegalijom. Trombocitopenija je najei uzrok patolokog krvarenja, najee iz malih kapilara. Kortikosteroidi i transfuzije ponekad su neophodni u leenju.

TROMBOCITOZA
(engl. thrombocytosis, thrombocythemia ), nenormalan porast broja trombocita u krvi iznad 450 x109/l. Javlja se kao: benigna ili sekundarna trombocitoza posle splenektomije, zapaljenskih stanja, u hemolitikim anemijama, posle krvarenja, zbog deficita gvoa, fizikih napora, terapije vinkristinom, u odmaklim karcinomima i malignim limfomima; esencijalna tromboci-temija, koja se javlja sa periodima krvarenja koji se smenjuju sa trombotikim epizodama. Broj trombocita moe prei 1.000x109/l.

TROMBOEMBOLIZAM
(engl. thromboembolism), pojava otkidanja delova tromba i njihovog prenoenje cirkulacijom dok se zbog malog promera ne zaglave u cirkulaciji. Ova pojava najee prati trombozu vena donjih ekstremiteta, periprostatinog i periuretralnog pleksusa vena.

TROMBOFLEBITIS

(engl.thrombophlebitis), zapaljenje vena povezano sa formira-njem tromba.

TROMBOGENIAN
(engl. thrombogenic), koji ini da se formira tromb ili ugruak.

TROMBOKSAN, Tx
(engl. thromboxane), grupa derivata arahidonske kiseline. Npr. TxA2 indukuje agregaciju trombocita i sekreciju iz njih, deluje i vazokonstriktorno te je fizioloki antagonist prostaciklina.

TROMBOKSAN A2
(engl. thromboxane A2 ), nestabilni prostaglandin, koji se formira uglavnom u trombocitima iz prostaglandin-endoperoksida i brzo se razgrauje (poluvreme ivota mu je 30 s) do stabilnog, neaktivnog metabolita TXB2.

TROMBOKSAN B2
(engl. thromboxane B2), metabolit tromboksana A2, bez bioloke aktivnosti.

TROMBOLITIAN
(engl. thrombolytic), lek ili druga supstanca koja uslovljava rastvaranje tromba.

TROMBOLITIKI LEKOVI
(engl. thrombolytic drugs), trombolitici, v. fibrinolitici.

TROMBOPENIJA
(engl. thrombopenia), v. trombocitopenija.

TROMBOPLASTIN
(engl. thromboplastin ), 1. supstanca koja u prisustvu jona kalcijuma zapoinje proces zgruavanja pretvaranjem protrombina u trombin. Drugi naziv je trombokinaza ili faktor III; 2. fosfolipidni ekstrakt mozga ili drugih tkiva koji pretvara protrombin u trombin; 3. fosfolipidi trombocita i drugih elija koji zajedno sa drugim faktorima koagulacije aktiviraju faktor X i pretvaraju protrombin u trombin.

TROMBOPOETIN, TPO
(engl. thrombopoietin ), serumski glikoprotein blizak eritropoetinu koji stimulie stvaranje

trombocita (poveava broj megakariocita i ubrzava njihovu fragementaciju u trombocite). Lui se kada broj trombocita opadne.

TROMBOPOEZA
(engl. thrombopoiesis, thrombocytpoiesis ), proces formiranja trombocita. Na poetku svega stoji stem elija CFU-M, koja prerasta u megakarioblast ije se jedro nepotpuno deli formirajui jedno bilobularno jedro sa 4n hromozoma. Posle nekog vremena odvija se sledea deoba koja stvara lobularan, poliploidan nukleus (8n), dok sama elija sada postaje promegakariocit. Broj hromozoma u jedru nastavlja da raste na ovaj nain do 32n, kada elija postaje rezervni megakariocit. Iz njega se razvija megakariocit iz koga e nastati trombociti. Njegova citoplazma je izdeljena trombocitnim demarkacionim kanalima. Za itav proces od CFU-M do trombocita treba oko 10 dana.

TROMBOSTENIN
(engl. thrombosthenin ), kontraktilni protein slian kompleksu moizina i aktina. On je vezan za mikrofilamente trombocita. Kontrakcija trombostenina izaziva promenu oblika trombocita i retrakciju tromba.

TROMBOTEST
(engl. thrombotest ), modifikovani test odreivanja protrombinskog vremena kojim se meri koncentracija faktora IX i drugih vitamin K zavisnih faktora koagulacije.

TROMBOTIKA TROMBOCITOPENIJSKA PURPURA, TTP


(engl. thrombotic thrombocytopenic purpura ), poremeaj koji karakteriu trombocitopenija, hemolizna anemija i neuroloki ispadi. Praena je generalizovanom purpurom, mikrotrombozama u kapilarima i malim arteriolama. Akutna fulminantna forma moe dovesti do smrti tokom nekoliko nedelja. Postoji hronina forma bolesti. Lei se kortikosteroidima, splenektomijom i plazmaferezama. V. diseminovana intravaskularna koagulacija.

TROMBOZA
(engl. thrombosis), pojava stvaranja tromba u krvnim sudovima.

TROMBOZA KAVERNOZNOG SINUSA


(engl. sinus cavernosus trombosis ), tromboza u predelu sinus sagitalis superiora, transverzusa ili sigmoideusa sa encefalomalacijom. Nastaje uglavnom zbog prelaska infektivnog procesa iz okoline (infekcije uva sa komplikacijama), ree ascendentne infekcije iz zuba. Najee nastaje posle poroaja (2 - 20 dana), retko pre ili za vreme poroaja. Kliniki je karakteriu proirene vene na onom dnu i edem papile, u likvoru mogu da se nau eritrociti, jake glavobolje, epileptiformni napadi, spastina paraliza, ubrzan puls, poviena telesna temperatura.

TROPIKAMID
(engl. tropicamide ), antiholi-nergik, midrijatik (0,5 - 1% kapi za oi). Prouzrokuje midrijazu i cikloplegiju koje traju svega 15 - 20 min, pa se koristi za dijagnostike procedure. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Mydriacyl.

TROPISETRON
(engl. tropisetron ), anti-emetik, antagonist 5-HT3 receptora, slian ondasetronu. Koristi se za profilaksu povraanja u toku primene citostatika. Neeljena dejstva su opstipacija, glavobolja, oseaj toplote i crvenilo koe. Preparat: Navoban.

TROPIZAM
(engl. tropism), afinitet virusa prema odreenom tkivu. Uslovljen je postojanjem odgovarajuih receptora na povrini elije i virusa. Postoje monotropni i politropni virusi.

TROPOKOLAGEN
(engl. tropocollagen), makromolekularni monomer, sastavni element kolagena. T. je 280 nm dug i 1,5 nm debeo. Sastavljen je od tri polipeptidna alfa-lanca obmotana oko centralne osovine, tako da grade desno-orijentisani heliks. Lanac se sastoji od repetitivnih sekvenci aminokiselina, a svaka trea je glicin. Lanci su meusobno vezani vodoninim vezama izmeu prolina i glicina. Ugljenohidratne komponente, glu-koza i galaktoza vezane su za hidroksilizin. T. molekuli se zavravaju aminoterminusom na jednom, a karboksi-terminusom na drugom kraju. Terminusi imaju razliita naelektrisa-nja, pa se prilikom reanja molekula tropokolagena amino-kraj jednog vezuje za karboksi-kraj drugog molekula. Molekulska teina t. je oko 300.000 daltona, a svaki lanac sastavljen je od oko 1.000 aminokiselina.

TROPOMIOZIN
(engl. tropomyosin ), regulatorni protein u miinoj eliji. Lanac tropomiozina spiralno obavija aktinski lanac i to tako da lei u udubljenjima dvostrukog heliksa F-aktina; jedna funkcionalna jedinica regulatornih proteina, koja se ponavlja du aktinskog lanca sastoji se od 1 molekula t., koja se prua du 7 monomera aktina, i 1 molekula troponina. U miru t. prekriva vezna mesta na aktinu i tako spreava njihovo vezivanje sa miozinom. Vezivanje kalcijuma za troponin-C dovodi do pomeranja t. ime se otkrivaju vezna mesta na aktinu pa zapoinje kontrakcija.

TROPONIN
(engl. troponin), protein koji je ravnomerno rasporeen du aktinskog miofi-lamenta za koji je vezan preko tropomiozina. Ima vie delova. Za vreme miine relaksacije troponin I je vrsto vezan za aktin, a tropo-miozin pokriva mesta na aktinu gde bi mogle da se veu miozinske glavice (S1 deo miozinskog miofilamenta). Miina kontrakcija zapoinje influksom kalcijumovih jona koji bivaju

vezani za troponin C, to labavi vezu troponina I i aktina. Tropomiozin se pomera u stranu, otkrivaju se vezna mesta na aktinu za miozinske glavice i odvija se miina kontrakcija.

TROPSKA MALARIJA
(engl. tropical malaria ), infekcija koju izaziva Plasmodium falciparum. Za razliku od ostalih plazmodijuma, on napada sve razvojne stadijume eritrocita, pa izaziva najteu infekciju. Bioloki ciklus u eritrocitima traje 48 sati, ali je telesna tempe-ratura najee svakodnevno poviena i od poetka iregularna. Teke oblike infekcije, kod kojih je parazitemija 5%, karakteriu pored poviene temperature uveanje jetre i slezine, proliv, povraanje, anemija, smanjena koliina i pojava crne mokrae uz hiperazotemiju, utica, znaci oboljenja plua (zapa-ljenje ili edem) i zahvatanje mozga (pore-meaj svesti, konvulzije, razliiti neuroloki ispadi). Falciparum malarija je posebno opasna u trudnoi, kada se javljaju teka anemija, hipoglikemija, edem plua i poremeaj svesti esto praen razvojem kongenitalne malarije i razliitih drugih oteenja ploda. Tropsku malariju kod dece karakteriu konvulzije, koma, hipoglikemija, metabolika acidoza i teka anemija. S obzirom na to da je vrlo rasprostranjena rezistencija P. falciparuma na antimalarine lekove, posebno hlorokvin, leenje se prilagoava epidemiolokim podacima i teini bolesti. Kinin u infuzijama u kombinaciji sa tetraciklinima je lek izbora u najteim oblicima bolesti, a u poslednje vreme se primenjuje artemizin. Laki oblici se lee sulfadoksin - pirimetaminom, meflokinom i drugim srodnim lekovima. Intenzivne mere reanimacije, transfuzija eritrocita, hemodijaliza, vetaka ventilacija i izmena krvi primenjuju se u leenju najteih oblika bolesti.

TROPSKA PLUNA EOZINOFILIJA


(engl. tropical pulmonary eosinophilia ), bolest koja se najee sree u junoj Indiji i Sri Lanki. Teko oteenje plua praeno je guenjem i upornim kaljem, posebno nou. Bolest karakteriu eozinofilija, izrazito pozitivne se-roloke reakcije na filarije i odsustvo mikrofilarija u perifernoj krvi. Smatra se da najvei znaaj u nastanku oboljenja imaju ivotinjske filarije. Primena dietilkarbamazina (obino uz glikokortikoide) najee dovodi do brzog poboljanja.

TROPSKE BOLESTI
(engl. tropical diseases), bolesti koje se javljaju u arkom pojasu, najtoplijem delu Zemlje, koji se prostire izmeu povratnika (23o27 severne i june geografske irine). Pojava specifinih bolesti u ovom regionu vezana je za posebne klimatske uslove, faunu i floru (koja je izvor infekcije), prisustvo prenosilaca, pre svega insekata koji ive samo tu i posebne socioekonomske uslove koji pogoduju nastanku, odranju i irenju bolesti. Meu razliitim tipovima bolesti tropskih krajeva izdvajaju se one koje se zbog biolokog ciklusa pojavljuju iskljuivo u toj regiji (tripanozomijaza, istozomijaza, tropske filarioze, onhocercijaza, posebne vrste hemo-raginih groznica i druge), bolesti koje su iskorenjene ili se izuzetno javljaju u drugim regijama, a masovne su u tropskim krajevima (malarija, lepra i kuga) i bolesti koje se javljaju i u drugim regijama, ali zbog posebne virulentnosti uzronika dobijaju posebne klinike karakteristike u tropima (amebna dizenterija, amebni apsces jetre i drugih organa). Putnici se u tropskim krajevima najee razbolevaju od crevnih infekcija, obino izazvanih lokal-nom saprofitnom crevnom florom, potom od malarije, akutnih febrilnih respiratornih infekcija, hepatitisa A, gonoreje, ujeda ivotinja sumnjivih na besnilo, hepatitisa B, trbunog tifusa, HIV-

infekcije, asimptomatske ili simptomatske infekcije polio virusima, infekcije legionelama i kolere. Pre polaska u tropske krajeve postoji obaveza prijavljivanja nadle-noj zdravstvenoj instituciji, gde se uz savet o zatiti od tropskih oboljenja sprovodi vakcinacija propisana od strane Svetske zdravstvene organizacije (zavisno od epidemio-loke situacije i specifinih rizika). Po povratku iz tropskih krajeva takoe je obavez-no izvriti zdravstvenu kontrolu u istoj ustanovi, kako bi se pored linog spreio i rizik kolektivnog oboljenja.

TROPSKI ULKUS
(engl. tropical ulcer ), hronini, esto progresivni ulkus lokalizovan uglavnom na donjim ekstremitetima. Povremeno se iri duboko na miie, tetive i kosti. Etiologija nije poznata, mada su u ovim promenama esto izolovane razne forme spiroheta, bacila i drugih bakterija.

TROSTRUKO SLEPI EKSPERIMENT, OGLED


(engl. triple blind trial), eksperiment u kome ni istraiva ni ispitanici ne znaju koja je grupa eksperimentalna, a koja kontrolna, ne samo tokom eksperimenta, nego i pri analizi rezultata. V . eksperimentalna epidemiologija.

TROUGAO
(engl. triangle), matematiki pojam za figuru od tri stranice i tri ugla. Tro-ugao se dobija meusobnim presekom tri linije. Presek dve linije definie taku koja se naziva teme trougla. Linija koja spaja dva temena naziva se stranica trougla.

TROUSEAUOV ZNAK
(engl. Trouseaus sign ), kliniki znak za otkrivanje hipokal-ciemije. Izvodi se aparatom za merenje krv-nog pritiska, tako to se pritisak u manetni dri dva minuta na vrednostima neto niim od sistolnog pritiska. U sluaju hipokalciemije nastaje karpalni spazam (tzv. akuerska ruka).

TROVALENTAN
(engl. trivelent), u hemiji koji ima valencu 3.

TROVANJE
(engl. poisoning), intoksikacija, hemijska povreda nastala dejstvom neke supstance (otrova) koja je spolja uneta u telo. U odnosu na mesto i nain delovanja, otrovi se u forenzikoj praksi dele na sledee grupe: otrovi sa lokalnim dejstvom, koji deluju na mestu kontakta sa koom odnosno sluzokoom, u koje spadaju korozivna sredstva (kiseline i baze) i nadraajna sredstva (amonijak); otrovi sa optim dejstvom, posle resorpcije, u koje spadaju parenhimni, krvni i nervni otrovi; otrovi sa kombinovanim lokalnim i resorptivnim dejstvom. V. hemijska povreda.

TROVANJE ARSENOM
(engl. arsenic intoxication), nastaje unoenjem arsenskih neorganskih i organskih, trovalentnih i petovalentnih jedinjenja inhalacijom, ingestijom, ree preko koe. Arsenovodonik (arsin) nastaje delovanjem nascentnog vodonika na elementarni arsen ili njegova nerastvorljiva jedinje-nja. Krvlju se arsen transportuje vezan za hemoglobin (dimetilarsinska kiselina) i, u ma-njoj meri, za proteine plazme. Inicijalna akumulacija je najvea u jetri, bubrezima i pluima. Dugotrajna depozicija najvea je u koi, kosi, noktima, skeletu, zubima itd. Biotransformacija neorganskih arsenovih jedi-njenja podrazumeva oksidaciju trovalentnih u petovalentna jedinjenja (koja se izluuju urinom), redukciju arsenata u arsenite i metilaciju. Najvee koliine se izluuju urinom, mali deo fecesom i neznatne koliine drugim ekskretima. Toksini efekti posledica su velikog afiniteta arsena prema atomu sumpora u merkaptogrupama (inhibicija enzima) i kompetitivnog vezivanja umesto neorganskog fosfora u reakciji fosforilacije (kumulacija u skeletu). Sistemski efekti se ispoljavaju kao masna infiltracija, nekroza i ciroza jetre, tubularna i kortikalna nekroza bubrega, resorpcija mijelina i degeneracija aksona perifernih nerava, cerebralni edem i hemoragije. Arse-novodonik izaziva vrlo izraenu hemolizu eritrocita. U klinikoj slici lakeg oblika akut-nog trovanja dominira irtitacija koe i sluzokoa. U teim sluajevima nastaju kardiovaskularna insuficijencija i simptomi i znaci oteenja centralnog i perifernog nervnog sistema. Hronino trovanje ispoljava se promenama na koi, meu kojima se istie hiperpigmentacija (melanosis arsenica), na noktima Meesove pruge - sivobele poprene pruge u poetku uz matriks nokta, a kasnije se s rastom nokta pomeraju prema vrhu. Sadre arsen u mnogo veem procentu nego ostali delovi nokta. Oteenje perifernih nerava (arsenska polineuropatija) ispoljava se parestezijama, poremeajima senzibiliteta i bolnim senzacijama (anestezija doloroza). Kod teih trovanja ispoljavaju se simptomi i znaci teih otee-nja centralnog i perifernog nervnog sistema, jetre, bubrega, miokarda i kotane sri. Lee-nje je simptomatsko uz primenu dimer-kaptopropanola (BAL) kao antidota.

TROVANJE BERILIJUMOM
(engl. beryllium intoxication), nastaje unoenjem berilijuma ili njegovih jedinjenja inhalacijom, ingestijom ili, ree, transkutano. Rizik od trovanja postoji pri preradi ruda berilijuma, izradi legura s bakrom, cinkom, aluminijumom, elikom, u kosmikoj i nukleranoj industriji, u proizvodnji oruja, fluorescentnih sijalica, katodnih rendgenskih cevi i dr. U organizmu oveka remeti metabolizam fosfora inhibicijom enzimskih sistema (alkalna fosfataza), inhibira replikaciju i proliferaciju elija (deluje na enzime koji uestvuju u metabolizmu nukleinskih kiselina) i pokree imunopatoloke mehanizme. Pri akutnom trovanju ispoljavaju se nadraajni efekti na disajnim putevima s razvojem pneumonitisa i edema plua, na oima (konjunktivitis, ulceracija korneje) i na koi (kontaktni dermatitis). Hro-nina berilioza ispoljava se razvojem granularnih, nodularnih ili linearnih zasenenja na pluima, koja su praena hilarnom adenopatijom i emfizemom. Testovi plunih funkcija pokazuju pad difuzionog kapaciteta, rast alveoloarterijalnog gradijenta kiseonika, smanjenje vazdunog protoka i pad komplijanse. Leenje je simptomatsko, u hroninoj beriliozi dugotrajno leenje kortikosteroidima daje dobre rezultate.

TROVANJE FLUOROM
(engl. fluor intoxication), nastaje inhalacijom, ingestijom i, ree, unoenjem preko koe fluora i

njegovih jedinjenja. Rizik od trovanja postoji pri sintezi fluororganskih materija, kauuka, plastinih masa, pesticida, u proizvodnji elika, pri zavarivanju, obradi stakla, elektrogalvanizaciji i dr. Toksini efekti su posledica vezivanja fluora s kalcijumom, magnezijumom, manganom, gvoem i drugim metalima i blokade kljunih enzima u brojnim meta-bolikim procesima. Lokalno izaziva iritaciju koe i sluzokoa, a u respiratornom sistemu laku iritaciju do pluni edem. Moe se razviti akutna poliurina bubrena insuficijencija. Na kostima nastaju pojaana osteogeneza i osifikacija koja dovodi do generalizovane osteoskleroze i osifikacije miinih pripoja, insercije tetiva i zglobnih kapsula. Leenje je simptomatsko. Ako se razvije bubrena insuficijencija, indikovana je hemodijaliza.

TROVANJE FOSFOROM
(engl. phosphorus intoxication), najee se javlja kao profesionalno oboljenje: u procesima dobijanja utog fosfora iz fosfornih minerala, pri izradi fosforne bronze (legura kalaja i fosfora), u industriji petroleja, pirotehnici, industriji rodenticida (cinkfosfid) i pesticida (aluminijumfosfid), industriji ibica (crveni fosfor), vetakih ubriva, industriji celuloze, papira, deter-denata i dr. Organofosforna jedinjenja se primenjuju kao plastifikatori i pesticidi. Do kontakta sa fosforvodonikom ili fosfinom dolazi u procesu dobijanja acetilena, pri hlaenju metalnih legura vodom, fumigiranju itarica, pri izradi svetleih mina i dr. Fosfor se unosi u organizam inhalacijom, ingestijom i transkutano. Cirkulie u krvi verovatno nepromenjen i deponuje se u masnom tkivu, endotelu kapilara i u jetri. Eliminie se izdahnutim vazduhom, pljuvakom i preko bubrega. Esencijalni je element za energetski metabolizam u mnogim biolokim sistemima. Oteenja organizma nastaju usled iritativnog delovanja, inhibicije enzimskih procesa s poremeajem intraelijskog metabolizma, oteenja endotela kapilara i oteenja kostiju nedovoljno razjanjenim mehanizmom. Akutno trovanje se ispoljava lokalnim nadraajem koe i sluzokoe gornjih i donjih delova disajnih puteva (toksini edem plua) i sluzokoe digestivnog trakta. Sistemsko delovanje se manifestuje simptomima i znacima oteenja jetre (masivna nekroza), bubrega i miokarda. Pri hroninoj ekspoziciji nastaju osteoporoza, dekalcifikacija i nekroza kostiju (naroito vilice). Fosfin izaziva inhibiciju citohromoksidaze mitohondrija, poremeaj u metabolizmu aminokiselina, minerala i transmembranskog akcionog potencijala. Promene su naroito izraene u miokardu, pluima, jetri i bubrezima. Leenje trovanja fosforom simptomatsko je i suportativno. Fosforna nekroza kostiju lei se hirurki.

TROVANJE KADMIJUMOM
(engl. cadmium intoxication), nastaje inhalacijom ili ingestijom kadmijuma i njegovih jedinjenja (oksida, halogenida, cijanida, nitrata, sulfata, karbonata). Do trovanja najee dolazi u proizvodnji i preradi kadmijuma, pri zatiti metala od korozije, termikoj obradi metala koji su od korozije zatieni kadmijumom, u proizvodnji nikl-kadmijumskih bakterija i akumulatora, pri izradi i upotrebi legura (sa ivom, srebrom, kalajem, bakrom, magnezij-umom), u proizvodnji boja, keramike, emajla, pesticida, u elektronskoj i nuklearnoj industriji i dr. U organizmu se transportuje najveim delom vezan za eritrocite i deponuje u bubrezima, jetri i miiima vezan za metalotioneine koji smanjuju njegove toksine efekte. Sintezu metalotioneina u jetri i bubrezima indikuju joni kadmijuma. Eliminie se preko gastrointestinalnog trakta i urinom u vidu kompleksa s metalotioneinom. Toksini efekti su posledica inhibicije enzima zbog velikog afiniteta kadmijuma prema sulfhidrilnim grupama

proteina i istiskivanja cinka iz meta-loenzimskih kompleksa. Oteenje funkcije bubrenih tubula je, najverovatnije, posledica deficita energije potrebne za reapsorpciju mehanizmom aktivnog transporta zbog ot-eenja mitohondrija slobodnim kadmijumom. Nastaju atrofija proksimalnih tubula s intenzivnom kolagenskom reakcijom u intersticijumu i zadebljanje glomerularne membrane. Zbog oteene reapsorpcije fosfata, glukoze, aminokiselina i niskomolekularnih proteina, nastaju osteomalacija i osteoporoza. Nastanku kotanih promena doprinose poviena koliina paratiroidnog hormona, poremeaj metabolizma vitamina D i direktno delovanje kadmijuma na enzime koji uestvuju u metabolizmu kolagena. Klinike manifestacije pri akutnom trovanju su nadraaj sluzokoa disajnih puteva (do razvoja toksinog edema plua) i gastrointestinalnog trakta, a u teim sluajevima dolazi do kardiovaskularne i hepatorenalne insuficijencije. Pri dugotrajnoj izloenosti nastaju anosmija, emfizem plua (zbog inhibicije alfa 1-antitripsina), asimptomatska proteinurija i promene na kostima sa slikom Looser-Milkmanovog sindroma. Meunarodna agencija za istraivanje raka svrstala je kadmijum u I grupu humanih kancerogena (plua, prostata). Leenje je simptomatsko uz primenu helata (Ca Na2EDTA).

TROVANJE MANGANOM
(engl. manganese intoxication), nastaje unoenjem u organizam oksida, sulfata ili organskih jedinjenja mangana udisanjem, ingestijom ili transkutanim putem. Do trovanja najee dolazi pri otko-pavanju i preradi ruda, izradi i upotrebi legura sa gvoem, silicijumom, aluminijumom i bakrom, zatim u industriji stakla i keramike, vetakih ubriva, pesticida i dr. Kao esencijalni element neophodan je za sintezu hondroitinsulfata, pravilan razvoj kostiju, normalno funkcionisanje melanocita i za metabolizam kateholamina. Toksini efekti su posle-dica smanjenja koliine dopamina zbog inhibitornog delovanja mangana na tiroksinhidroksilazu i enzime koji uestvuju u oksidativnim procesima u mitohondrijama. Smanjuje se sadraj L-dope u neuronima i sledstveno sadraj dopamina, a smanjuje se i produkcija kateholamina iz ve snienih koliina dopa-mina. Jon trovalentnog mangana potencira autooksidaciju dopamina pri emu nastaju slobodni radikali, koji dovode do peroksidacije lipida u centralnom nervnom sistemu i do trajnih oteenja neurona. Mangan ima afini-tet naroito prema bazalnim ganglijama i sivoj masi meumozga; izaziva degenerativne promene u nukleusu kaudatusu, globusu pali-dusu, putamenu, korpusu strijatusu i nukleusu strijatusu. Pri izloenosti visokim koncentracijama ispoljavaju se iritativni efekti na koi i sluzokoama. Klinika slika hroninog trovanja prolazi kroz prodromalni, inicijalni i manifestni stadijum, kada nastaju izraeni neuroloki poremeaji koji podseaju na Par-kinsonovu bolest. Terapija se u poetnom stadijumu uspeno sprovodi petodnevnim davanjem CaNa2EDTA (1 g dnevno). U manifestnom stadijumu sprovodi se, s manjim uspehom, klasina terapija Parkinsonove bole-sti, i poslednjih godina primenjuje se terapija visokim dozama vitamina E.

TROVANJE NIKLOM
(engl. nickel intoxication), nastaje unoenjem u organizam nikla i njegovih neorganskih i organskih jedinjenja inhalacijom, ingestijom ili transkutano. Rizik od trovanja postoji pri dobijanju i preradi ruda nikla, pri izradi legura s bakrom, hromom, molibdenom, cinkom, gvoem i dr., pri zatiti od korozije, u elektrogalvanizaciji i dr. Nikl je esencijalni element mnogih mikroorganizama, biljaka i nekih vertebrata. Vanost za oveka nije potvrena, smatra se da interreaguje s bakrom, cinkom, gvoem, manga-nom, magnezijumom i kalcijumom u brojnim metabolikim procesima. tetni efekti

se ispoljavaju kao nadraaj koe i sluzokoa i alergije u smislu kontaktnog dermatitisa i astme. Izaziva oteenje bubrega i kardiovaskularnog sistema. Soli nikla su kancerogene za oveka. Niklkarbonil nastaje spaja-njem estica nikla s ugljenmonoksidom pri rafinaciji nikla i u procesu depozicije nikla (gasna galvanizacija). Izuzetno je otrovan, izaziva oteenje disajnih organa s pojavom pneumonitisa i edema plua, oteenje mozga, jetre, bubrega, nadbubrenih lezda i slezine (oteenje pneumocita tipa I i II, inhibicija ARP-aza i polimeraza RNA u ciljnim tkivima). Leenje je simptomatsko; otrovanima niklkarbonilom daje se helat natrijumdietiltiokarbamat.

TROVANJE OLOVOM
(engl. lead intoxication), nastaje unoenjem u organizam olovnih para i praine olovnih jedinjenja udisanjem ili preko organa za varenje. Transkutana apsorpcija neorganskih jedinjenja je zanemarljiva dok su organska jedinjenja (tetraetil i tetra-metil olovo) liposolubilna pa se dobro rastvaraju u lipidima koe. Transportuje se krvlju najveim delom vezano za eritrocite (oko 95%), zatim za proteinske frakcije plazme i, najmanjim delom, u obliku jona ili kompleksa s niskomolekulskim proteinima (difuzibilna frakcija). Najveim delom se akumulira u kostima kao neizmenjiva, ireverzibilna frakcija. Ostatak je vezan za medularnu frakciju, jetru, bubrege, plua, slezinu, mozak (izme-njiva, reverzibilna frakcija). Eliminie se iz organizma najveim delom preko bubrega, i to uglavnom glomerulskom filtracijom. Toksini efekti su posledica interakcije olova sa sulfhidrilnim grupama, aminima i prostim aminokiselinama. Inhibicija enzimskih aktivnosti utvrena je za brojne enzime, ali je naroito izraena za enzime koji reguliu biosintezu hema (sintetaza deltaaminolevulinske kiseline, dehidrataza delta-aminolevulinske kiseline, koproporfirinogendekaboksilaza i ferohelataza). Kao rezultat inhibicije ovih enzima poveava se koncentracija delta--aminolevulinske kiseline, koproporfirina i protoporfirina u eritrocitima, plazmi i urinu. Delta-aminolevulinska kiselina autooksidacijom stvara slobodne radikale koji, uz pove-anu peroksidaciju lipida koja zavisi od gvoa, smanjuju koncentraciju redukovanog i oksidovanog glutationa u eritrocitima i sniavaju aktivnost enzima glutationperoksidaze, katalaze i superoksiddizmutaze. Anemija pri trovanju olovom ima karakter sideroblastne (sideroakrestine) anemije uz istovremeno postojanje intramedularne i intravaskularne hemolize. Neurotropno delovanje olova ispoljava se na centralnom, perifernom i vegetativnom nervnom sistemu. Na CNS-u pro-mene su posledica oteenja kapilara i venula s poveanom propustljivou usled smanjenog snabdevanja endotelnih elija hran-ljivim materijama (hronina metabolina di-soksidoza). Oteenje perifernog nervnog sistema posledica je delovanja delta-aminolevulinske kiseline, koja autooksidacijom stvara slobodne radikale. Promene se selektivno jav-ljaju na motornim neuronima s neznatnim ispadima u senzibilitetu. Spazam glatkih miia krvnih sudova i creva (bledilo, hiper-tenzija, olovne kolike) i oteenja jetrinih funkcija takoe se objanjavaju toksinim delovanjem delta-aminolevulinske kiseline. U bubrezima nastaju hronina intersticijalna fibroza, tubularna degeneracija i vaskularne promene na malim arterijama i arteriolama. Olovni rub (margo saturninus, engl. Burtonian line) je nataloeni olovni sulfid u tkivu desni i nastaje, najverovatnije, spajanjem olova iz cirkulacije i sumporvodonika koji difunduje kroz sluzokou iz usne duplje. Vidi se kao sivkastoplaviasta prebojenost du ivica desni, irine 1 do 2 mm, najee du donjih sekutia i onjaka. Izraen oblik trovanja karakteriu poremeaji koji se mogu grupisati u tri klinika tipa saturnizma: gastrointestinalni, neuromuskularni i encefalopatski. Leenje je simptomatsko uz davanje helata (BAL, CaNa2EDTA). Olovne kolike se mogu kupirati kalcijumglukonatom, konvulzije barbituratima, eventualni cerebralni edem manitolom.

TROVANJE ORGANSKIM RASTVARA-IMA


(engl. solvents organic intoxication ), nastaje unoenjem u organizam inhalacijom ili transkutanim putem heterogene grupe organskih materija koje imaju zajedniku oso-binu da rastvaraju druge organske materije. Organski rastvarai se klasifikuju prema hemijskom sastavu, isparljivosti, rastvorljivosti i sl. U njih spadaju alifatini, ciklini, aromatini ugljovodonici, amino, nitro, halogeni derivati ugljovodonika, alkoholi, aldehidi, ketoni, estri, etri i dr. Mogunost trovanja postoji u hemijskoj industriji, farmaciji, pri proizvodnji plastike, gume, lakova, obue, nametaja i dr. U praksi je najea izloenost meavini organskih rastvaraa. U organizmu podleu biotransformaciji, koja se odvija u svim tkivima, a najvie u jetri. Ona ukljuuje oksidaciju, redukciju, hidrolizu i konjugaciju, pri emu se liposolubilni rastvarai prevode u hidrosolubilne metabolite, koji se lake eliminiu iz organizma. Proces ne vodi uvek detoksikaciji, jer mogu nastati mnogo toksiniji metaboliti od polazne susptance. Lokalno, na mestu kontakta, izazivaju iritaciju koe i sluzokoa. Sistemski efekti se ispoljavaju na centralnom i perifernom nervnom sistemu, hematopoeznim organima i u perifernoj krvi, jetri, bubrezima i endokrinom sistemu. Pro-mene nastaju direktnim oteenjem celularnih i supcelularnih struktura (membrana) organskim rastvaraima ili njihovim metabolitima koji se ponaaju kao slobodni radikali, ili primarno nastaju metaboliki poremeaji koji sekundarno dovode do promene grae. Lee-nje je simptomatsko, esto je potreban trajan prekid eskpozicije.

TROVANJE IVOM
(engl. mercury intoxication ), nastaje unoenjem ive ili njenih neorganskih ili organskih jedinjenja inhalacijom, ingestijom ili, ree, transkutanim putem. Najei izvori trovanja su metalurki procesi prerade rude (cinabarit), proizvodnja hlora hidrolizom NaCl, proizvodnja i primena legura ive (amalgama), proizvodnja detonatora, u industriji pesticida i dr. Toksini efekti su posledica inaktivacije enzima koji imaju sulfhidrilne grupe, pri emu dolazi do formiranja kovalentnih veza i nastanka merkaptida. Inhibicijom enzima nastaju poremeaji u transferu elektrona, to vodi nastanku slobodnih radikala. Produkcijom slobodnih radikala intenziviraju se procesi peroksidacije lipida, naroito u tubularnom aparatu bubrega i u nervnom tkivu. Pri akutnom trovanju javljaju se simptomi i znaci nadraaja disajnih organa i sluzokoe gastrointestinalnog trakta, to se u teim oblicima zavrava edemom plua i ulceracijama na gingivama i tankom i debelom crevu. Pri hroninom trovanju razvijaju se orofaringealni i neuropsihiki sindrom. U poetnim fazama javljaju se astenovegetativne promene nazvane mikromerkurijalizam, a kasnije se razvijaju ivin tremor i eretizam. esto nastaju poremeaji u funkciji glomerula i tubula, braonkasti refleks onog soiva zbog nakupljanja ive u njemu (mercurialentis - Atkinsonov znak) i psihike promene. Leenje je simptomatsko uz davanje helata (BAL, D-penicilamin).

TRTINA KOST
(engl. coccigeal bone, lat. oss coccigeum), v. os kokcigeum, v. kokcigealna kost.

TRULJENJE
(engl. putrefaction, lat. putrefactio ), putrefakcija; postmortalno biohemijsko razlaganje sloenih organskih jedinjenja u tkivima do neorganskih, pod dejstvom bakte-rija (saprofitna flora i bakterije iz

spoljanje sredine). Jedna je od destruktivnih lenih promena (v. lene promene). Vreme pojave, intenzitet i brzina putrefakcije zavise od mikroklimatskih uslova, telesnih osobina i eventualnih prethodnih morboznih stanja (npr. bakterijska oboljenja intenziviraju putrefakciju). U prvoj fazi ovog procesa dolazi do prljavozelenkastog prebojavanja koe (v. pseudomelanoza). U drugoj fazi nastaje hemoliza, sa transudacijom hemoglobina i imbibicijom okolnog tkiva, zatim histoliza svih tkiva sa deskvamacijom epitela. U treoj fazi oslobaaju se truleni gasovi i biogeni amini, to s jedne strane uzrokuje truleni zadah, a s druge truleni emfizem (proimanje tkiva ovim gasovima).

TRUNKUS
(engl. trunk, lat. truncus), stablo. Sredinji i osnovni deo krvnog suda, limfnog suda ili ivca od koga se odvajaju grane. T. brahiocefalikus ( engl. brachiocephalic t., lat. t. brachiocephalicus), veliki arterijski krvni sud i najvea grana luka aorte. Zavrava se u visini desnog grudno-kljunog zgloba podelom na desnu potkljunu i zajedniku karotidnu arteriju. Naziva se i bezimena arterija (arterija anonima); t. celijakus (engl. celiac t., lat. t. coeliacus), veliko ali kratko arterijsko stablo koje predstavlja organsku (visceralnu) granu trbunog dela aorte. Nastaje u visini tela prvog slabinskog prljena odakle se prua napred, neposredno iznad guterae i deli na tri zavrne grane: levu eludanu, zajedniku jetrinu i slezinsku arteriju; t. cerebri (engl. brainstem, lat. t. cerebi ), modano stablo. Deo mozga koji grade srednji mozak (mezencefalon), suenje zadnjeg mozga (istmus rom-bencefali), modani most (pons) i produena modina (medula oblongata). Modano stablo je umetnuto izmeu meumozga i kimene modine; t. encefalikus (engl. brainstem, lat. t. encephalicus), v. trunkus cerebri, modano stablo; t. pulmonalis ( engl. pulmonary t., lat. t. pulmonalis), pluno stablo. Veliki krvni sud koji polazi sa baze desne srane komore, odakle se prua navie, ispred ushodnog dela aorte, i zavrava podelom na desnu i levu plunu arteriju; t. simpatikus (engl. sympathetic t., lat. t. symphaticus), simpatiko stablo. Parno ganglijsko stablo koje se prua uzduno, desno i levo, u odnosu na kimeni stub. Prua se gotovo od baze lobanje, nanie do trtine kosti. Sastoji se od simpatikih gangliona povezanih meuganglijskim granama. U ganglionima simpatikog stabla prekidaju se preganglijska simpatika vlakna poreklom iz simpatikih jedara kimene modine. Od ovih gangliona polaze postganglijska simpatika vlakna, koja ulaze u sastav kimenih ivaca preko kojih dospevaju do struktura koje inerviu.

TRZAJ
(engl. twitch), gr, kratkotrajna kontrakcija skeletne muskulature.

TSH
(engl. thyroid-stimulating hormone), skr. za tiroid-stimulirajui hormon.

T-SISTEM
(engl. T-system), predstavljaju svi T-tubuli skeletnog miinog vlakna ili srane miine elije.

T-TALAS

(engl. T-wave ), deo elektrokardiografskog zapisa elektrine aktivnosti srca koji oznaava repolarizaciju komora. Talas je pozitivan, razvuen i asimetrian. Mada su depolarizacija i repolarizacija suprotni procesi akcionog potencijala, T i R talasi su obino u istom smeru to ukazuje da se ova dva procesa rasprostiru suprotnim smerom kroz mio-kard.

t-TEST
(engl. t-test), statistiki test znaajnosti posebno primenjiv za ispitivanje razlika dveju aritmetikih sredina malih uzoraka. Koristi se za testiranje znaajnosti razlike izmeu: jedne sredine i neke unapred fiksirane vrednosti (norme); aritmetikih sredina nezavisnih uzoraka; aritmetikih sredina zavisnih uzoraka (opservacije jednog uzorka u korelaciji sa opservacijama drugog, npr. merenja pre i posle terapije na istim pacijentima, merenja na blizancima). Test se bazira na Studentovoj, traspodeli, kolinika razlike i odgovarajue ocene standardne greke. Ovaj metod pore-enja sredina je primenjiv pod uslovom da su sluajni uzorci iz normalnih populacija nepoznate, ali jednake varijanse. Meutim, pokazano je da test daje relativno precizne rezultate i kada su prekreni uslovi homogenosti varijanse i normalnost populacija ako su: oba uzorka jednaka, ili vrlo slina po veliini, matine populacije slinog oblika (raspodele). t-test se, takoe, koristi za testiranje da li je koeficijent korelacije ili regresije jednak nuli.

T-TUBULI
(engl. T-tubules, lat. tubulus transversus ), transverzalno orijentisane, kanalikularne invaginacije sarkoleme skeletnog mii-nog vlakna ili srane miine elije. Tubuli se bogato granaju, okruujui svaku miofibrilu i delei dve susedne terminalne cisterne. U skeletnom miinom vlaknu tubuli su smet-eni u nivou spoja A i I pruge, dok u sranoj miinoj eliji tubuli lee u nivou Z-linije. Tubuli uestvuju u vrlo brzom irenju akcionog potencijala sa elijske povrine u unutranjost sarkoplazme do svakog miofibrila.

TUBA
(engl. tube, lat. tuba), cev, vod; izduena cilindrina struktura; kanal ili organ koji ima upljinu (lumen) unutar zidova. T. auditiva ( engl. auditory t., lat. t. auditiva), sluna tuba; deo srednjeg uva; kotano-hrskaviavi kanal obloen sluznicom koji spaja bubnu duplju sa drelnom dupljom. Polazi sa prednjeg zida bubne duplje, a zavrava se na bonom zidu nosnog sprata drelne duplje. Omoguava izjednaavanje vazdunog pritiska u odnosu na spoljanju i unutranju stranu bubne opne; t. uterina (engl. uterine t., lat. t. uterina), jajovod; deo unutranjih enskih polnih organa. Vezivno-miini organ cevastog izgleda, dug oko 14 cm, koji je razapet izmeu materinog roga i gornjeg pola jajnika. Jajovod ima: unu-tranji ili materini otvor, preko koga komunicira sa materinom dupljom, deo koji se probija kroz zid materice, suenje (istmus), proirenje (ampulu) i levak (infundibulum). Levak se otvara spoljanjim ili trbunim otvorom preko koga komunicira sa peritonealnom dupljom. Obod ovog otvora okru-uju brojne resice jajovoda (fimbrije tube). Jajovod omoguava prolaz jajnoj eliji od jajnika do materine duplje. Oploenje jajne elije odigrava se upravo u spoljanjoj treini jajovoda.

TUBARNA TRUDNOA

(engl. Fallopian tube pregnancy ), najei je oblik vanmateri-ne trudnoe (oko 95%) i nastaje usaivanjem oploene jajne elije u upljinu jajovoda. Mnogo ee se javlja posle inflamatornih karlinih oboljenja, seksualno prenosivih bolesti, viestrukih namernih pobaaja. Procenat recidiva je visok i iznosi 10 do 20%. Dijagnostika u ranom stadijumu uz malobrojne simptome (izostanak menstruacije, munina, napetost grudi, uvean uterus) je oteana, jer imponuje kao normalna trudnoa. U kasnijem stadijumu klinika slika se upotpunjuje iregularnim krvarenjem, bolom, a u najteim sluajevima, kada je dolo do rupture jajovoda, i znacima oka zbog unutranjeg krvare-nja. Terapija je najee hirurka pri emu je danas sve vei akcenat, zbog uspene rane dijagnostike nerupturiranih sluajeva, na operativnim tehnikama kombinovanim sa rekonstrukcijom jajovoda radi ouvanja njegove funkcije. U izuzetnim sluajevima terapija moe biti medikamentozna (metotreksat, prostaglandini).

TUBARNI KRAJNIK
(engl. tubal tonsil, Gerlachs tonsil, lat. tonsilla tubaria ), takoe parni organ koji je predstavljen malom kolekcijom limforetikularnog tkiva u blizini otvora tube auditive u nazofarinksu. T. krajnik je pre-kriven pseudoslojevitim, cilijarnim epitelom i strukturno je vrlo slian drelnom krajniku. T. krajnik pripada Waldeyerovom prstenu.

TUBER
(engl. bump, lat. tuber), kvrga; ovalno i jasno uoljivo ispupenje.

TUBERKULIN
(engl. tuberculin), ekstrakt kulture bacila tuberkuloze humanog tipa, stare 8 nedelja, koja se zajedno s podlogom podvrgava kuvanju radi sterilizacije. Daljom obradom dobija se mrka viskozna tenost, nazvana alt-tuberkulin (stari tuberkulin) jer se dobija iz relativno stare kulture bacila. Tuberkulin PPD (engl. purified protein dervative) se proizvodi iz filtrata humanog bacila tuberkuloze obraenog u autoklavu i on ne sadri protein. Kada se precipitacijom i ekstrakcijom izdvoje isti tuberkuloprotenini, poreklom iz bacila tuberkuloze, dobija se preieni derivat koji se koristi za izvoenje tuberkulinske probe.

TUBERKULINSKI TEST
(engl. tuberculin test ), test koji se koristi za dijagnozu tuberkulozne infekcije. Kao antigen se upotrebljava Kochov tuberkulin (ekstrat prokuvane kulture tuberkuloznih bacila) ili preieni proteinski derivat tuberkulina (PPD) koji se aplikuje intrakutano (Mantoux proba). Reakcija se interpretira nakon 48 - 72 sata. Pozitivnim testom se smatra induracija (ne eritem) iji je promer vei od 10 mm. Nakon BCG vakcinacije reakcija je obino promera 5 - 10 mm. Promer vei od 10 mm ne moe biti posledica BCG vakcinacije, pa ak i ako je nedavno uinjena. Negativna tuberkulinska reakcija ne iskljuuje tuberkuloznu infekciju.

TUBERKULOM

(engl. tuberculoma ), granulomatozna, tuberkulozna promena. Nastaje posle zaraze bacilom tuberkuloze.

TUBERKULOSTATIK
(engl. tuberculosta-tic), v. antituberkulotik.

TUBERKULOTOKSIN
(engl. tuberculoto-xin), svaki otrov (toksin), poreklom iz miko-bakterija tuberkuloze.

TUBERKULOZA
(engl. tuberculosis ), zarazna bolest koju izaziva Mycobacterium tuberculosis. Pripada grupi granulomatoznih boles-ti poznate etiologije. Granulomi formirani u tkivima rastu i kazeozno se izmene ili smanje i izlee. Najee mesto primarne infekcije su plua, ali mogu biti zahvaeni i drugi organi i tkiva ukljuujui i limfni sistem. Simptomi bolesti zavise od zahvaenog organa. Bolest ima akutni ili hronini tok. U aktivnoj tuberkulozi pozitivni su bakterioloki testovi. To je oblik u kome je progresija bolesti udru-ena sa umnoavanjem bacila tuberkuloze. Bo-lest se lei kombinovanom primenom antituberkulotika. Tuberkuloza plua ( engl. pulmonary tuberculosis ), zarazna bolest koju prouzrokuje mikobakterijum tuberkuloze. Jedna je od najrairenijih zaraznih bolesti u svetu sa izrazito velikom smrtnou (Afrika, Azija). Posebno je opasna za osobe inficirane HIV-om. U Severnoj Americi i Zapadnoj Evropi relativno je retko oboljenje. Kod nas godinje oboli od ove bolesti oko 40 osoba na 100.000 stanovnika. Neposredno posle infekcije moe da nastane primarna tuberkuloza (v. primarna tuberkuloza), a tuberkulozno oboljenje koje se kasnije razvija smatra se postprimarnom tuberkulozom i karakterie ga formiranje specifinih granuloma sa kazeifikacijom u pluima. Granulomi se slivaju u infiltrate koji mogu da preu u kaverne (v. kaverna) i/ili u fibrozne promene. Razvoj bolesti dovodi do propadanja plua (v. ftiza). Mogua je i milijarna diseminacija bolesti (v. milijarna tuberkuloza). Manifestuje se kaljem, subfebrilnim temperaturama, preznojavanjem i gubitkom teine. Dijagnostikuje se nalazom bacila tuberkuloze u sputumu (mikroskopijom ili kultivacijom na specijalnim podlogama). Neleena tuberkuloza je esto smrtonosna. Uspeno se lei pravilnom primenom lekova za hemoterapiju tuberkuloze (v. antituberkulotici).

TUBERKULOZNI
(engl. tuberculotic), pripada, ima, ili je prouzrokovan mikobakterijom tuberkuloze.

TUBERKULOZNI ARTRITIS
(engl. tuberculous arthritis ), bakterijski artritis izazvan bacilom tuberkuloze, najee na kuku i kolenu.

TUBERKULUM

(engl. tubercle, lat. tuberculum ), kvrica, deminutiv od tuber; 1. malo, ovalno ispupenje na kosti, zubu ili odreenoj anatomskoj strukturi; 2. mala, ovalna i ispupena lezija nalik voru; 3. lezija karakteristina za tuberkulozu.

TUBEROINFUNDIBULARNI TRAKT
(engl. tuberoinfundibular tract, tuberohypophyseal tract, lat. tractus tuberoinfundibularis ), zadnji deo hipotalamohipofiznog trakta.

TUBEROZITAS
(engl. tuberosity, lat. tuberositas ), hrapava i neravna povrina. Obino je deo kosti na kome se pripaja mii, tetiva ili zglobna veza.

TUBEROZNA SKLEROZA
(engl. tuberous sclerosis ), kompleksna uroena bolest koja se odlikuje raznolikim patolokim promenama u koi i na koi, nervnom sistemu, bub-rezima, srcu i drugim organima. Nalaz na koi podrazumeva tzv. mrlje bele kafe i adenoma sebaceum, a od opte simptomatologije mogu biti prisutne mentalna retardacija i epilepsija.

TUBOKURARIN
(engl. tubocurarine), nedepolarizujui miorelaksans kompetitivnog tipa, koji ima istorijski znaaj, ali je opsoletan zbog nepovoljne podnoljivosti.

TUBOPLASTIKA
, v. salpingoplastika.

TUBUL
(engl. tubule), cevica; t. renis , bub-reni kanali je deo nefrona koji se nastavlja na glomerul. Sastoji se od proksimalnog i distalnog dela koji su izuvijane, a izmeu njih se nalazi prav deo Henleove petlje. Prolazei od proksimalnih ka distalnim delovima tubula primarna mokraa se prerauje procesima tubulskog transporta u sekundarnu mokrau, a ova se sprovodi u sabirne kanalie i dalje u izvodne papilarne kanalie.

TUBULARNA REAPSORPCIJA
(engl. tubular reapsorption ), dnevno se u tubulima reapsorbuje oko 500 - 600 g soli, 400 g bikarbona-ta, 200 g glikoze, 30 g proteina endocitozom, pasivnom difuzijom voenu hemijskim ili elektrinim gradijentom i olakanom difuzijom.

TUBULARNA SEKRECIJA
(engl. tubular secretion), neto transport iz krvi u tubularnu tenost organskih baza (endogenih: unih soli, oksalata, prostaglandina i dr.; egzogenih: acetazolamida, furosemida, penicilina, pro-benicida, salicilata i dr.), organskih kiselina (endogenih: acetilholina, kreatinina, dopamina, adrenalina, noradrenalina, serotonina, histamina, tijamina i dr.; egzogenih: aspirina, izoproterenola, morfina, prokaina, tetraetilamonijuma i dr.) i kalijuma. Filtracija i sekrecija u bubrezima organskih kiselina i baza je put detoksikacije (sulfa preparati, penicilin, morfijum).

TUBULARNE LEZDE
(engl. tubular glands, lat. glandula tubulosa), jednostavne lezde cevastog oblika. Ako imaju razgranat zavrni deo, zovu se razgranate (npr. pilorine lezde), a ako im je zavrni deo spiralan, zovu se spiralne (npr. ekkrine znojne lezde).

TUBULARNI MIJELIN
(engl. tubular myelin, fingerprint figure ), tubularni lipidni kristaloid koji je gusto pakovan u kvadratnu reetku. Pronaen je u alveolama plua. Smatra se degradacionim produktom surfaktanta. T. m. moe biti fagocitovan od strane alveolarnih makrofaga.

TUBULE GLATKOG ENDOPLAZMAT-SKOG RETIKULUMA


(engl. tubules of smooth endoplasmic reticulum), sistem nepravilno razgranatih tubula i anastomozirajuih kanala, koji se esto nastavlja cisternama granuliranog endoplazmatskog retikuluma.

TUBULIN
(engl. tubulin), bazini protein mikrotubula koji se sastoji od dve podjedinice: alfa i beta-monomera koji imaju oko 5 nm u preniku. Monomeri su povezani tako da grade duple molekule tj. dimere. Dimeri se reaju linearno formirajui trake, protofilamente, koji su poreani jedan pored drugog, pa se na taj nain formira list. Uvijajui se, list formira cevi tj. mikrotubule. Poredak dimera je kontrolisan veznim centrom mikrotubula.

TUBULOALVEOLARNE LEZDE
(engl. tubuloalveolar glands, racemose glands, lat. glandula tubuloalveolaris), lezde iji su zavrni sekretorni delovi tzv. alveole povezane sa izvodnim kanalima irokim, nepravilnim tubulima, koji takoe imaju sekretornu aktivnost. To su mlene lezde, olfaktorne lezde, prostata, apokrine znojne lezde, bulbouretralne lezde itd.

TUBULOGLOMERULARNI POVRATNI MEHANIZAM

(engl. tubuloglomerular fe-edback mechanism), autoregulacija brzine glomerularne filtracije poveava protok tubularnog fluida preko receptora jukstaglomerularnog aparata. Npr., poveana brzina glome-rularne filtracije poveava protok tubularnog fluida. Signali makule denze menjaju protok krvi kroz bubreg tako da se brzina glomerularne filtracije smanjuje.

TULAREMIJA
(engl. tularemia ), infektivna bolest, zoonoza, izazvana malim koko bacilom Francisella tularensis koji je rasprostranjen meu divljim ivotinjama, naroito glodarima, pticama, nekim domaim ivotinjama. Poto je otporan u spoljanjoj sredini, dugo se odrava u leevima ivotinja, sirovim koama, povrinskim vodama i namirnicama. Bolest je obino edemskog karaktera, ali se moe javiti i u vidu manjih epidemija ili sporadino. ovek se inficira direktnim kontaktom sa zaraenom ivotinjom, sirovim prera-evinama od mesa ili telesnim tenostima (odrana koa zeca i drugo), ujedima insekata, a takoe i ingestijom ili inhalacijom zara-enog materijala (voda, praina). U zavisnosti od odgovora domaina i mesta ulaska infekcije, razlikuje se vie klinikih oblika tularemije: ulceroglandularni, okuloglandularni, tifo-idni, pluni i gastrointestinalni.

TUMBU BOLEST
(engl. tumbu disease), infestacija koe larvama - crvima tropske muve Cordylobia anthropophaga, koja ivi u Africi. Sa zagaene zemlje ili odee larve aktivno prodiru ispod koe nogu, ruku, zadnjice ili glave. To mesto je bolno i oseaju se pokreti crva koji raste. Crvi se najee odstranjuju mehanikim putem.

TUMEFACIJENT
(engl. tumefacient), izraslina nalik na tumor koja ima tendenciju otica-nja.

TUMEFAKCIJA
(engl. tumescence), 1. otok ili poveanje nekog dela tela; 2. bilo koji otok ili tumor.

TUMESCENCIJA
(engl. tumescence), pojava nabubrelosti.

TUMOR
(engl.tumor, tumour ), bilo koja izras-lina ili otok; bilo koja masa koja je posledica nenormalnog umnoavanja i rasta elija. Moe biti maligni (zloudni) ili benigni (dobroudni). Benigni tumor raste na samom mestu nastanka, esto ima kapsulu (omota), ne urasta u zdrava tkiva i ne daje metastaze. Maligni tumor urasta u okolna tkiva na mestu nastanka i rasejava se putem krvi i limfnih sudova, dajui metastaze svugde u telu.

TUMOR MOZGA
(engl. brain tumor), bilo koja strana izraslina u mozgu. Primarni tumori su porekla tkiva mozga, kao to su oni porekla modane opne (meningeom), veziv-nog potpornog tkiva (gliom), krvnih sudova (hemangiom), kosti (osteom), hipofize (pituitarni adenom), kongenitalnih zaostataka (kraniofaringeom, teratom). Ovi tumori mogu biti benigni i maligni. Zbog ograniene zapremine glave, svaki tumor mozga, bilo maligni ili benigni, kad dostigne odreenu veliinu ponaa se zloudno jer vri pritisak na mozak i modane strukture, poveava pritisak u glavi (intrakranijalni pritisak) i dovodi do niza ispada u funkcijama mozga u zavisnosti od lokalizacije.

TUMORI KOE
(engl. skin tumors), pato-loko, autonomno razmnoavanje elija razliitih struktura koe i adneksa koe. Mogu biti benigni i maligni. Najee se kliniki manifestuju kao papule, ploe ili vegetacije.

TUMOROGENEZA
(engl. tumorogenesis), proces nastanka, razvoja i rasta bilo kog tumora, v. karcinogeneza.

TUMORSKI MARKERI
(engl. tumor markers), metaboliki i bioloki aktivni proizvodi koje izluuju tumori (markeri koje proizvode tumori) ili su to proizvodi elija, organa ili tkiva koji nemaju tumor, ali odgovaraju na njegovo fiziko ili hemijsko prisustvo u organizmu (markeri koji prate tumor). Tumorski markeri se odreuju u krvi, urinu i drugim telesnim tenostima. Tumorski markeri mogu biti hormoni i njihove subjedinice, onkofetalni antigeni, enzimi i izoenzimi i drugi makromolekuli.

TUMOR-SPECIFINI ANTIGENI
(engl. tumor-specific antigens), antigeni koji se nalaze u elijama tumora, ali ne i u zdravim elijama. Zbog toga se odreivanje ovih antigena moe koristiti za dokazivanje postojanja odreene vrste tumora. Specifinost ovih antigena nije ista za sve vrste tumora, to znaajno umanjuje njihovu dijagnoznu vrednost.

TUNELSKI VID
(engl. tunnel vision), sue-nost vidnog polja na centralno ostrvo, kada pacijent vidi kao kroz cev. Javlja se posle okluzije zadnjih modanih arterija i infarkta potiljanih renjeva mozga, sa ouvanim malim centralnim ostrvom vida. Ova pojava nastaje ako infarkt zahvata samo vidnu koru, ispred zadnjeg pola, i kod odmakle retinopatije pigmentoze.

TUNIKA
(engl. coat, lat. tunica), omota, sloj; tanka opna, omota ili sloj koji pokriva ili ograniava organ,

organski prostor ili deo tela.

TUNIKA ADVENTICIJA
(engl. adventitial tunica), spoljanji sloj razliitih organa sastavljen od rastresitog vezivnog tkiva koji povezuje sam organ sa okolnim delovima. Tunika adventicija sadri krvne i limfne sudove i nerve.

TUNIKA ALBUGINEA
(engl. tunica albuginea, lat. tunica albuginea), vrlo debela, beliasta kapsula nekih organa. Tunica albuginea ovarijuma je sloj gustog vezivnog tkiva koji se nalazi izmeu germinalnog epitela i primordijalnih ovarijalnih folikula. T. a. penisa je debeo sloj gustog vezivnog tkiva koji okruuje kavernozna i spongiozno telo penisa. T. a. spongioznog tela je tanja od t. kavernoznih tela. Tunica albuginea testisa je takoe sloj gustog vezivnog tkiva koji okruuje testis. Njena unutranja povrina je tunica vasculosa koja sadri velike krvne sudove testisa. Vei deo spoljanje povrine t. a. je prekriven mezotelom tunike vaginalis. Sa zadnje strane testisa, t. a. zadebljava i formira medijastinum testisa. Pored elemenata veziv-nog tkiva, t. a. testisa sadri miofibroblaste i glatke miine elije. T. a. pravi pritisak na seminiferne tubule, gurajui nepokretne spermatozoide kroz epididimis. Ritmika kontrakcija glatkih miinih elija nije dokazana kod ljudi.

TUNIKA DARTOS
(engl. tunica dartos, lat. tunica dartos, musculus dartos), dermis koe skrotuma, koji karakterie obilje glatkih miinih elija koje su grupisane u snopove. Ovi snopovi su u vezi sa papilarnim slojem koe i sa adventicijalnim omotaem krvnih sudova. T. d. funkcionie kao termoregulator spermatogeneze. Kontrakcija t. d. smanjuje povrinu skrotuma i poveava intraskrotalnu temperaturu. Relaksacija ima suprotan efekt.

TUNIKA FIBROZA,
v. tunika adventicija.

TUNIKA INTIMA
(engl. tunica intima, lat. tunica intima), unutranji sloj zida krvnih i limfnih sudova. T. i. se sastoji od endotela i subendotelnog sloja, ija debljina zavisi od vrste suda.

TUNIKA
MEDIJA ( engl. tunica media, lat. tunica media), srednji sloj zida velikih i malih krvnih sudova (osim kapilara), limfnih sudova i torakalnog duktusa.

TUNIKA

MUKOZA ( engl. mucous membrane), unutranji mukozni sloj svih upljina i kanala tela koji su u kontaktu sa spoljanjou (gastrointestinalni sistem, respiratorni sistem, genitourinarni sistem). Sastoji se od: epitela, lamine proprie i ponekad lamine muscularis mucose. T. m. takoe ima lezde sa izuzetkom veeg dela genitourinarnog trakta.

TUNIKA
MUSKULARIS (engl. tunica mucularis, lat. tunica muscularis), glatko miino tkivo u zidu razliitih organa koji imaju funkciju da vre peristaltiku. Izuzetak su gor-nje dve treine jednjaka koje imaju skeletno miino tkivo.

TUNIKA SEROZA
(engl. tunica serosa, lat. tunica serosa ), spoljanji, mezotelni omota razliitih organa genitourinarnog i gastrointestinalnog trakta. Lamina propria ovog sloja se zove tela subserosa.

TUNIKA VAGINALIS TESTISA


(engl. tunica vaginalis of testis), serozna membrana koja pokriva prednju i lateralne strane testisa. Visceralni list nalee na tunicu albugineu, a perijetalni list oblae unutranju povrinu skrotuma. T. v. t. se sastoji od mezotela koji produkuje malu koliinu serozne tenosti, koja omoguava slobodno klizanje testisa u skrotumu.

TUNIKA
V ASKULOZA TESTISA, dobro va-skularizovan unutranji deo tunike albuginee testisa, koji je sastavljen od rastresitog veziv-nog tkiva.

TURBIDIMETAR
(engl. turbidimeter), kolo-rimetar za merenje turbiditeta.

TURBIDIMETRIJA
(engl. turbidimetry), fiziko-hemijski postupak kojim se meri turbiditet. Za merenje se obino koristi spektrofotometar ili kolorimetar kojim se odreuje odnos intenziteta svetlosti koja se prenosi kroz disperziju prema intenzitetu upadne svetlosti. Merenje zavisi od apsorcije svetlosti, rastvaraa i estica u suspenziji.

TURBIDITET
(engl. turbidity), zamuenost rastvora koja nastaje usled prisustva suspendovanih estica. Merenje turbiditeta zavisi od koncentracije estica i od njihove veliine i oblika. Moe da bude veoma osetljiv postupak, mada znaajno zavisi od eksperimentalnih uslova.

TURGOR KOE
(engl. skin turgor ), mobilnost i elastinost potkonog tkiva. Ispituje se podizanjem nabora koe (obino nabiranjem koe iznad sternuma ili unutranje strane podlaktice) i procenjuje kojom se lakoom koa pokree (mobilnost) i brzina kojom se vraa u prethodnu poziciju (elastinost). Mobilnost je izrazito smanjena kod bolesnika sa sklerodermijom, a elastinost u tekoj dehidrataciji.

TURNEROV SINDROM
(engl. Turner syndrome, XO syndrome), sindrom ija se uestalost procenjuje na 1:2.000 do 1:2.500 ivoroenih devojica na roenju, a koga karakterie nizak rast fenotipskih devojica (skeletno sazrevanje umereno usporeno, a mineralizacija kostiju smanjena), seksualni infantilizam, disgenetini ovarijumi sa hipo-plazijom germinalnih elemenata (do aplazije) i niz asociranih somatskih anomalija. To je posledica bilo monosomije X hromozoma (kariotip 45 X odn. 45 XO) u oko 50% sluajeva, mozaicizma kada je deo elija 45 X, a druge elije 46 XX, ili nedostatka dela X hromozoma (Xizohromozom, delecija X- -hromozoma, ring-X). Devojice sa mozaicizmom ili nedostatkom dela Xhromozoma imaju obino manje izraene druge kongentinalne anomalije, manje tipian habitus. U 5 -10% devojica sa Turnerovim sindromom mogu se nai i delovi Y-hromozoma (kao mozaik 45 X/46 XY) i one imaju povean rizik od nastanka gonadoblastoma. Stoga se preporuuje operativno odstranjenje ostataka gonada. Inteligencija ovih devojica je normalna, ali je razvoj malo usporen, motorna spretnost i koordinacija pokreta slabija. Po-nekad imaju probleme u reavanju zadataka iz matematike, kao i u prostoj orijentaciji. Samopouzdanje je, obino, nedovoljno, a depresije u adolescentnim godinama nisu retke. Stoga je korisna pomo psihologa i socijalnog radnika. Ukoliko je u ovih devojica ispoljena mentalna retardacija, valja traiti uzroke na drugoj strani. Poveana je sklonost za izvesne bolesti: dijabetes, hipotirozu, (primarna, u oko 20%), Crohn-ovu bolest i gojaznost. Ako nemaju znaajne kongenitalne anomalije srca ili bubrega, duina ivota je, izgleda, normalna. Vano je znati da sve devojice sa Turner sindromom nemaju karakteristian izgled, asocirane stigmate i habitus. Stoga je neophodno svakoj devojici niskog rasta, onim koje do 13. godine ne pokazuju znake razvoja dojki ili sa primarnom odn. sekundarnom amenorejom, odrediti kariotip. Terapija je usmerena na korigovanje kongenitalnih anomalija (ako je to potrebno i mogue), niskog rasta i seksualnog infantilizma.

TURNEROV ZUB
, anomalija strukture i oblika stalnog zuba, nastaje usled oteenja zubnih zametaka traumom ili infekcijom mlenih zuba.

TURNOVER
(engl. turnover), obrt; npr. zamena atoma ili molekula u strukturi ili tkivu sa identinim atomima ili molekulima, radi odr-avanja dinamike ravnotee; maksimalan broj molekula supstrata, koji mogu da se iskoriste u jednoj minuti pri delovanju enzima pod optimalnim uslovima. Takoe se naziva i obrtni broj (engl. turnover number).

TVRDO NEPCE
(engl. hard palate, lat. palatum durum), v. palatum durum.

TXA2
(engl. thromboxane A2), v. tromboksan A2.

TXB2
(engl. thromboxane B2), v. tromboksan B2.

BICA
(engl. radial bone, lat. radius), v. radijus.

BUNASTE ELIJE
(engl. tufted cells), dve vrste neurona ije su some (tela) smetene u spoljanjem granularnom sloju olfaktornog bulbusa. Njihovi dendriti se granaju u mnotvo granica sa kompaktnim, krunim, bunastim zavrecima koji bivaju isprepletani sa aksonima olfaktornih elija formirajui na taj nain olfaktivni glomerul. Akson . . ulazi u belu masu i prolazei kroz olfaktorni trakt dospeva u lateralnu olfaktivnu striju. Strukturno . . odgovaraju ostalim neuronima.

DRELNI KRAJNIK
(engl. pharyngeal tonsil, lat. tonsilla nasopharyngealis ili adenoidea), limfoepitelijalni organ koji je smeten na krovu nazofarinksa. drelni krajnik je obloen pseudoslojevitim, cilindrinim, cilijarnim epitelom sa dosta peharstih elija, a naseljen je mnotvom limfocita i makrofaga. Uvrati epitela ne mogu se okarakterisati kao kripte kao kod nepanog krajnika, ve su to vie brazde sa mnotvom limfnih voria ispod epitela. . k. je okruen gustom vezivnom kapsulom koja u unutranjost organa alje septa. . k. spada u Waldeyerov prsten.

DRELNI SVOD
(engl. fornix of pharynx, lat. fornix pharyngis), v. forniks faringis.

DRELO
(engl. pharynx, lat. pharynx), v. farinks.

E
(engl. thirst), svesna elja za pijenjem. Javlja se kada je poveana osmolalnost u telu ili kada je

redukovan volumen ili pritisak krvi. ed odrava balans vode.

ELUDAC
(engl. stomach, lat. gaster), kesasto proirenje gastrointestinalnog trakta koje se nalazi izmeu ezofagusa i duodenuma. Delovi: kardija, fundus, korpus, pilorini ulaz, pilorus. Struktura korpusa: 1. tunica mucosa, oblae unutranju povrinu eluca: a. jednoslojan cilindrian epitel koji formira foveole gastrike u kojima se otvaraju glavne gastrine lezde; b. lamina propria, rastresito vezivno tkivo sa mnogo krvnih i limfnih kapilara, lutajuih elija i nekoliko limfnih vorova; c. lamina muscularis mucosae sastoji se od unutranjeg krunog i spoljanjeg longitudinalnog sloja glatkih miinih elija; 2. tela submucosa, gusto vezivno tkivo sa mnogo krvnih i limfnih sudova i submukozni nervni pleksus; 3. tunica muscularis se sastoji iz tri sloja miia: unutranjeg, cirkularnog i longitudinalnog; 4. tela subserosa, rastresito ve-zivno tkivo; 5. tunica serosa, peritonalni mezotel. Kao egzokrina lezda eludac produkuje velike koliine hlorovodonine kiseline, pepsina, unutranjeg faktora, a za zatitu od dejstva kiseline mukozne elije eluca produkuju velike koline acidorezistentnog mukusa. Kao endokrina lezda eludac produkuje gastrin, somatostatin, VIP, serotonin, histamin, i supstancu P. Vaskularizaciju e-luca daju gastrine arterije, koje perforiraju tuniku mukozu i tuniku muskularis formirajui submukozni pleksus. Od ovog pleksusa polaze granice koje obezbeuju tuniku muskularis, laminu muskularis mukoze i tuniku mukoze. Kapilari okruuju lezde, pogotovo foveole. Fine vene formiraju pleksus koji se nalazi izmeu dna lezde i lamine muskularis mukoze. Iz tog pleksusa polaze vene do submukoznog sloja, gde grade novi pleksus i odatle naputaju eludac pratei arterije.

ELUDANA KAA,
v. himus.

ELUDANI
(engl. gastric), koji se odnosi na eludac.

ELUDANO-CREVNI
(engl. gastrointestinal, lat. gastrointestinalis), v. gastrointestinalni.

ENSKA URETRA
(engl. female urethra, lat. urethra feminina ), oko 2 - 4 cm duga i oko 8 mm iroka cev koja provodi urin od mokrane beike ka spoljanjoj sredini. Struktura: 1. tunica mucosa: a. epitel je predstavljen prelaz-nim epitelom u delu do mokrane beike, koji se smenjuje slojevitim cilindrinim epitelom, da bi na izlazu . u. epitel bio ploastoslojevit bez oroavanja. Epitel formira uvrate tj. uretralne lezde; b. lamina propria je sloj rastresitog vezivnog tkiva koji sadri venski pleksus slian spongioznom telu kod muke uretre; 2. tunica muscularis sastoji se od cirkularnog i longitudinalnog sloja. Cirkularni sloj glatkih miinih elija spojen je sa istim slojem u mokranoj beici, te se na taj nain formira sfinkterni mii oko unutranjeg otvora uretre. U sredinjen delu . u. okruena je skeletnim miinim

vlaknima m. sphincter urethrae. Donji deo . u. okruen je skeletnim m. sphincter vaginae; 3. tunica adventitia je tanak sloj rastresitog vezivnog tkiva.

ENSKI POLNI ORGANI


(engl. female genital organs, lat. organa genitalia feminina), v. organa genitalija feminina.

ENSKI REPRODUKTIVNI SISTEM


, grupa organa za reprodukciju. Tu spadaju: jajnici (ovarijum), jajovodi (tuba uterina), materica (uterus), usmina (vagina) i spoljanji polni organi (velike i male usne). U enski reproduktivni sistem spadaju i mlene lezde.

IA
(engl. focus), taka kroz koju prolaze svi zraci (normalni na ravan soiva) posle propu-tanja kroz soivo. Kod ogledala (iskriv-ljenih) to je taka kroz koju prolaze svi paralelni zraci posle odbijanja i nalazi se na polovini poluprenika zakrivljenosti ogledala. Rastojanje ie od ravni soiva ili ogledala zove se ina daljina i oznaava se sa f.

INA DALJINA
(engl. focal distance, focal length), ako upadni zraci dolaze paralelno iz beskonanosti, oni konvergiraju (kod sabir-nog soiva) u jednu taku sa druge strane soiva, i u toj taki se formira slika posmatranog predmeta - ta taka se zove glavni fokus, a distanca od soiva do glavnog fokusa je ina daljina.

IVA
(engl. mercury), jon ive precipitira proteine i inhibie sulfhidrilne grupe enzima, kako bakterija tako i elija oveka, zbog ega je veoma toksian, a naroito posle oralnog unoenja. Preparati ive koji su se ranije koristili kao antiseptici, danas su opsoletni.

IVAC
(engl. nerve, lat. nervus), v. nerv.

IVAC LUTALAC
(engl. vagal nerve, lat. nervus vagus), v. nervus vagus.

IVANI
(engl. nervous, lat. nervosum), v. nervni.

IVINI DIURETICI
(engl. mercurial diuretics), opsoletni diuretici, naputeni zbog velike toksinosti.

IVOTNI DOGA AJI


(engl. life events), promene u nainu ivota koje mogu da budu povezane sa promenama zdravstvenog stanja ili da ih izazovu. Veza ivotnog stresa i emocionalnog stresa sa pojavom razliitih hroninih bolesti bila je predmet brojnih epidemiolokih istraivanja. Postoje razliite bodovne skale socijalne prilagoenosti koje rangiraju ili boduju znaajne ivotne dogaaje, naroito tokom godinu dana pre bolesti - smrt branog partnera, bliskog roaka, gubitak posla, brak, razvoj itd. - i procenjuju njihovu udruenost sa oboljenjem.

LEB
(engl. groove, lat. sulcus), v. sulkus.

LEZDANA GROZNICA
(engl. glandular fever, Pfeiffers disease ),Pfeiffer Emil, nemaki lekar, 1848 - 1921 oboljenje za koje se retrogradno smatra da je prvi opis infektivne mononukleoze. V. mononukleoza.

LEZDANE ELIJE
(engl. secretory cells, lat. cellula secretoria ), elije lezdanih epitela, specijalizovane za luenje supstanci tano odreenog hemijskog sastava i fizio-lokog dejstva.

LEZDANI ACINUS
(engl. acinus of gland), acinus glandularis je sekretorna jedinica seroznih pljuvanih lezda i egzokrinog pan-kreasa. Okruglastog je ili ovoidnog oblika. elije su aranirane tako da izmedju sebe zatvaraju mali centralni lumen (upljinu) u koji lue svoje proizvode (pljuvaku, pankreasni sok).

LEZDE
(engl. glands, lat. glandulae), sekretorni organi sastavljeni od lezdanih elija. Dele se na egzokrine (lezde sa spoljanjim luenjem), endokrine (lezde sa unutranjim luenjem), prema tome da li svoje produkte lue u sistem kanala (koji su povezani sa spo-ljanjom sredinom) ili u krv (unutranja sredina) i amfikrine (lue i u izvodne kanale i u krv).

U
(engl. bile, lat. bilis), sekretorni produkt jetre koji ulazi u duodenum i/ili se deponuje u unoj kesi; pored vode i elektrolita sadri une soli, holesterol, lecitin, une pigmente i druge produkte

metabolizma. Neophodna je za digestiju masti jer pomae njeno emulgova-nje i stvara micele. Sekrecija . zavisi od protoka krvi kroz jetru, aktivnosti vagusa, koli-ine unih soli u krvi i sekretina.

UNA KESICA
(engl. gallbladder, lat. vesica biliaris ), miino-epitelna vreica za deponovanje i koncentrisanje ui. Zid . k. sastoji se od nekoliko slojeva: 1. tunica mucosa (sluznica); 2. tunica fibromuscularis (mii-no-vezivni sloj); 3. tela subserosa, sastavljena od rastresitog vezivnog tkiva; 4. tunica serosa koju ini tanak list trbune maramice-peritoneuma. Koncentrie u i do deset puta. Epitel . k. je prost, jednoslojan, cilindrian. Ima sekretornu i apsorptivnu ulogu. Lui malu koliinu zatitne sluzi. Apsorbuje vodu posredstvom povlaenja natrijuma i vode iz lumena.

UNE KISELINE
(engl. bile acids), proizvodi metabolizma holesterola u jetri, koji sadre jednu, dve ili tri hidroksilne (OH) grupe na poloajima 3, 7 ili 12 i karboksilnu grupu na kraju lanca. Konjuguju se sa glicinom i taurinom i formiraju une soli. Primeri unih kiselina su holna kiselina (3,7,12- -hidroksi), litoholna kiselina (3-hidroksi), deoksiholna (3,12-hidroksi kiselina) i heno- deoksiholna kiselina (3,7-hidroksi kiselina). Rastvaraju se u vodi, imaju gorak ukus i po-mau u apsorpciji masti u crevima. Poviene koncentracije unih kiselina nalaze se u serumu u sluaju hepatitisa i opstruktivne utice. Ovo poveanje je posledica nemogunosti konjugacije unih kiselina sa glicinom i taurinom i nesposobnosti jetre da uklanja une kiseline enterohepatinom cirkulacijom. Smatra se da je odreivanje unih kiselina jedan od najosetljivijih parametara funkcije jetre.

UNE SOLI
(engl. bile salts), natrijumove i kalijumove soli unih kiselina koje se stvaraju u jetri, a izluuju putem ui u duodenum. Uestvuju u razbijanju masti na masne kap-ljice (1-2 m) i stvaranju micela (3 - 6 nm) tako to ih oblau i time spreavaju da se one ponovo spoje. Odravaju masti u emulziji, jer su svojim polarnim, hidrofilnim, krajem okre-nute spolja, prema vodenoj fazi emulzije, dok su nepolarnim krajem vezane za nepolarnu, hidrofobnu, povrinu masne kapljice. Polarne grupe .s. rasporeene po povrini dovode do meusobnog odbijanja masnih kapljica odnosno micela i tako spreavaju njihovo spajanje.

UNI KAMEN
(engl. gallstone), vrsta tvorevina u unoj kesi ili velikim unim putevima. Nastaje kao posledica poremee-nog sastava i koloidne stabilnosti ui. Moe se javiti kao pojedinani i viestruki. Po sastavu moe biti holesterolski, pigmentni i me-oviti.

UNI PIGMENTI
(engl. bile pigments), obojena jedinjenja koja se nalaze u ui, ukljuujui bilirubin, biliverdin, Durobiline, D-urobilinogene, L-sterkobilin, L-sterkobilinogen, mezobilirubin, neto

koproporfirinogena itd. Svi su metaboliki proizvodi razgradnje porfirina koji potiu iz retikuloendotelnog sistema (jetra, kostna sr) i koji se redukuju ili oksiduju pri prolasku kroz gastrointestinalni trakt u razliite pigmentne i obojene proizvode. Oko 0,5 - 2,1 mg unih pigmenata izluuje se urinom i oko 250 mg fecesom kod zdrave odrasle osobe svakodnevno.

UOVOD
(engl. choledochous duct, lat. ductus choledochus), v. duktus holedokus.

ULJ
(engl. callus), omeeno zadebljanje ronatog sloja pokoice na mestima koja su izloena pritisku. Stvara se tamo gde se pod koom nalazi kotano tkivo. Kliniki izgled ulja je razliit, zavisno od njegove loka-lizacije, intenziteta nadraaja i individualnih sklonosti pojedinca ka keratinizaciji. Rezultat je intermitentnog mehanikog insulta koe koja se na taj nain na njih navikne. Na koi, koja ne moe vremenom da se navikne na te mehanike insulte, stvori se plik ili meha-nika bula. Pored mehanikih, postoje i ter-miki i hemijski uljevi.

UMANCE
(engl. yolk, lat. vitellus), nutritivni inkluzioni materijal, koji se nalazi u oocitima i koristi se posle fertilizacije za potporu rane morfogeneze. . je koncentrisano u umancetnim granulama i sastoji se od proteina (v. vitelogenin), lipida i polisaharida. Izgleda da se . kod sisara delimino stvara u oocitima, a delimino u drugim elijama (parenhimskim elijama jetre), a u oocit biva inkorporiran putem mikropinocitotikih vezikula.

UMANCETNE GRANULE
(engl. yolk gra-nules), sferine inkluzije oocita obavijene jedininom (unit) membranom, sainjene od homogenog, finog granularnog sadraja. . g. se formiraju tokom vitelogeneze i sadre u-mance.

UTA GROZNICA
(engl. yellow fever, lat. febris flava ), akutna virusna bolest koju izaziva virus tipa Flava kako bolest i nosi ime, iz grupe Arbovirusa grupe B. Na oveka se prenosi ubodom komarca Aedes aegypti. Kliniku sliku karakteriu hemoragika dijateza, akutni poetak, oteenje bubrega i utica. Letalitet je od 5 do 10 %, preko 20 do 35 % a nekada ak i do 60 % u sluaju epidemijskog javljanja bolesti.

UTA MRLJA
(engl. yellow spot of retine, lat. macula lutea), v. makula lutea.

UTICA NOVORO ENETA

(engl. icteru neonatorum), uta prebojenost koe i vidljivih sluznica usled poveane koncentracije bilirubina u krvi novoroeneta. Moe biti fizio-loka i patoloka. Fizioloka utica je benigne prirode zbog tranzitornog poremeaja metabolizma i transporta bilirubina. Javlja se drugog, treeg dana ivota, povlai se krajem prve nedelje. Patoloka utica nastaje zbog drugih patolokih procesa: razgradnje eritrocita, poremeaja metabolizma bilirubina, opstrukcije unih puteva i oteenja jetrinih elija. Javlja se esto u prva 24 sata i traje vie od 7 dana. esto ostavlja trajne posledice.

UTO TELO
(engl. corpus luteum), uta struktura u jajniku koja nastaje iz folikula nakon ovulacije. Lui enske polne hormone, estrogene i progesteron.

VAKANJE,
v. mastikacija.

VALE,
v. infekcija ugla usana.

UBG,
v. urobilinogen.

UBIHINON
(engl. ubiquinone), pripada grupi jedinjenja koja su slina hinonskim jedinjenjima sa promenjivim brojem izoprenoidnih grupa u bonom lancu. Ova jedinjenja, koja se nalaze u lipidnim frakcijama mitohondrija zajedno sa mitohondrijalnim citohromima, slue i kao intermedijeri u elektronskom transportu. Vitamin E, vitamin K i plastohinon koji se nalazi u hloroplastima takoe imaju strukturu slinu ubihinonskoj. Ubihinon se naziva i koenzim Q (Co Q).

UBILAKA MANIJA
(engl. murderous mania ), stanje psihike i motorne uznemi-renosti koje prati razdraljivost, gubitak kontrole nagonskih poriva, agresivnost, dezorijentacija; stanje psihotinog karaktera ponaanja u celini. U terapijskoj je nadle-nosti psihijatra.

UBISTVO
(engl. homicide), svesno i namerno unitenje tueg oveijeg ivota. Za ubistvo su vana tri faktora: ubica kao izvrilac dela, ubijanje kao postupak izvrioca i ubijeni kao rtva postupka izvrioca. Proces ubistva omo-guen je dejstvom homicidogenih inilaca: kako od strane ubice i ubijenog, tako i iz ob-lasti ubijanja. Odnosno, homicidogeneza je proizvod uea i dejstva razliitih psihikih,

somatskih i socijalnih homicidogenih faktora. Prema motivima, ubistva su: utilitarna (iz koristoljublja); afektna (uzrokovana iskljuivo neprijateljskim oseanjem ubice prema ubijenom); ili mogu biti istovremeno i utilitarna i afektna.

UBODINA
(engl. punctured wound, lat. vulnus punctum), rana nanesena iljkom mehanikog orua (v. rana, v. orue), npr. no, ilo, rafciger, ekser i dr. Karakterie je mali otvor u odnosu na veliku dubinu rane koja ima oblik kanala (v. prodor). Ivice i strane su najee ravne i nepodlivene krvlju. Ukoliko se kanal ubodine slepo zavrava, odnosno ima dno, re je o zabodini (npr. ubodina trbuha iji se kanal slepo zavrava u jetri), a ukoliko pored ulaznog otvora postoji i izlazni otvor (npr. ubodina koja zahvata celu debljinu podlaktice) re je o probodini.

UBRZANA NAPRASNA SMRT


(lat. mors rapida s. accelerata), naprasno umiranje u toku nekoliko ili vie sati posle naprasnog obolevanja odnosno naglog pogoranja zdrav-lja. Leevi tako umrlih imaju sve hropake osobine (edem plua, mlitavozgrudvanu krv i iezlost glikogena iz jetre). Sva mogua hro-nina i akutna oboljenja mogu zavriti ubr-zanim umiranjem, a najea su krvarenje u mozgu, aterosklerotina oboljenja mozga, akutna pogoranja hroninih oboljenja, naj-ee srca; akutna pogoranja akutnih obo-ljenja.

UENJE
(engl. learning), 1. sposobnost promene ponaanja na osnovu doivljenog iskustva; 2. posebna forma pamenja, tj. po-navljano upamivanje sadraja sa ciljem da se informacija trajno zadri i ekvorie po potrebi. Uiti se moe refleksno, meha-niki, po tipu pokuaja i greaka ili produktivno.

UESTALOST
(engl. frequency ), frekventnost bolesti ili smrti, drugih karakteristika ili dogaaja u populaciji. Pokazatelji uestalosti bolesti ili smrti su: morbiditet, incidencija, prevalencija i mortalitet.

UDAH
(engl. inspiration), aktivni deo disajnog procesa pri kojem vazduh ulazi u plua pod atmosferskim pritiskom. Omoguen je kontrakcijom disajnih miia.

UDALJENI BOL
(engl. referred pain ), fenomen kada se bol doivljava kao da potie sa jednog dela povrine tela, a on je u sutini posledica povrede ili inflamacije nekog unutranjeg organa. Najverovatniji uzrok ove pojave je konvergencija nadraaja sa primarnog somatskog i visceralnog neurona na isti (zajedniki) sekundarni spinalni neuron.

UDARAC BIEM
(engl. whiplash), popularan termin za hiperekstenziono-hiperfleksionu povredu mekih tkiva vrata, izazvanu naglim pokretom neoslonjene glave. Najee se do-gaa u saobraajnim udesima, prilikom udarca u zadnji deo vozila.

UDAR GROMA
, v. fulguracija.

UDARNA DOZA
(engl. loading dose), doza koja se primenjuje kao poetna za lekove sa velikom terapijskom irinom. Po pravilu je dva puta vea od srednje pojedinane doze. Primenjuje se da bi se u organizmu brzo postigla potrebna koncentracija leka na mestu dejstva. Kasnije se doziranje nastavlja dozama odravanja.

UDARNI VOLUMEN SRCA


(engl. stroke volume ), volumen krvi koju ventrikuli ispumpaju jednom sistolom. U uslovima mirovanja udarni volumen je 70 do 80 ml krvi, a u uslovima fizikog napora ovaj volumen se poveava (140 do 200 ml).

UDAR STRUJE
, v. elektrokucija.

UDAR VRHA SRCA


(engl. apex beat), udar vrha srca u prednji zid grudnog koa za vreme sistole. Osea se palpacijom ili se auskultuje sa leve strane grudne kosti u petom meurebarnom prostoru.

UDLAGA
(eng. splint, lat. ferula), ina, aparat za imobilizaciju ili podravanje dela tela, najee ekstremiteta.

UDP-BILIRUBIN GLUKURONOZILTRANSFERAZA
(engl. UDP-bilirubin glucuronosyltransferase ), enzim koji pripada rodu transferaza (UDPglukuronat:bilirubin- -glukuronoziltransferaza, EC 2.4.1.76) i kata-lizuje reakciju UDP-glukuronat + bilirubin = UDP + bilirbin-glukuronozid. Proces konjugacije je dvostepena reakcija koja se odigrava u jetri i slui za prevoenje bilirubina u bilirubin-glukuronozid, rastvorljiviji oblik bilirubin, koji se izluuje u u. Genetski uslovljen deficit ovog enzima dovodi do pojave utice i mogueg oteenja mozga.

UDUENJE
(engl. asphyxia, suffocation), asfiksija, poremeaj ili prestanak disanja usled oboljenja (prirodno uduenje - npr. smrt u napadu astme) ili povrede (nasilno uduenje - asfiktika povreda). Po mehanizmu nastanka, asfiktike povrede (v. povreda) mogu biti mehanike (v. mehaniko uduenje), fizike (v. elektrokucija) i hemijske (npr. trovanje ugljen-monoksidom ili cijanidima).

UGAO
(engl. angle, lat. angulus), 1. povrina, ravan ili taka ukrtanja dve linije, granice, povrine, ravni; 2. stepen divergencije dveju intersekcijskih linija ili ravni; u stomatologiji, posebno u ortodonciji, postoje mnogi uglovi linija i ravni koji se u praktinoj i naunoj delatnosti koriste radi utvrivanja trenutnog stanja odreenih struktura, posebno u proceni rastenja i razvia kraniofacijalnog sistema, dijagnoze i terapije njegovih anomalija. Jedinica za ugao je stepen, v. stepen.

UGLJENA KISELINA
(engl. carbonic acid), H2CO3 je slaba dvobazna kiselina koja se formira u reakciji CO2 i vode. Nestabilna je i postoji samo pri ravnotei ugljen-dioksida i vode, pa se ne moe izolovati u istom stanju. Nalazi se i u ravnotei sa bikarbonatnim jonom (H2CO3 HCO3- + H + ) koji je u rav-notei sa karbonatnim jonom (HCO3 H + + CO3 ). Organski karbonati su estri ove kiseline; neorganski karbonati (npr. Na2CO3) i neorganski bikarbonati (npr. NaHCO3) su soli ove kiseline.

UGLJEN-DIOKSID
(engl. carbon dioxide), CO2, (RMM 44,01), gas bez boje i mirisa koji nastaje oksidacijom ugljenika; glavni tetni produkt metabolizma koji se eliminie preko plua; CO2 i bikarbonati uestvuju u odravanju neutralnosti telesnih tenosti; inhalacija CO2, pomeanog sa vazduhom ili kiseonikom slui za stimulaciju respiracije.

UGLJENI HIDRATI
(engl. carbohydrate), velika grupa jedinjenja saharida koji su polihidroksilni aldehidi ili ketoni. Nazivaju se ugljeni hidrati poto sadre ugljenik, vodonik i kiseonik, u kojima se poslednja dva elementa nalaze u veini saharida u istom odnosu kao i u vodi. Zato imaju generinu formulu (CH2O)n. U fiziolokim uslovima uglavnom se nalaze u ciklinom hemiacetalnom obliku. Klasifikuju se kao mono-, di-, tri, poli-, homopoli- i heteropolisaharidi. Ugljeni hidrati iz hrane znaajan su izvor energije za organizam. Najznaajniji monosaharidi su glukoza, fruktoza i galaktoza, a disaharidi su saharoza, maltoza i laktoza. U organizmu se ugljeni hidrati skladite u obliku glikogena.

UGLJENIK, C
(engl. carbon), nemetalni element sa atomskim brojem 8 i atomskom teinom 12,0111, koji pripada IV grupi periodnog sistema elemenata. Obino se nalazi u oksidacionom stanju +4, a moe biti i +2

(npr. u ugljen-monoksidu), -2, i -4 (u karbidima). Najei neorganski oblici ugljenika su oksidi ugljenika, ugljen-disulfid, ugljen-tetrahlorid i karbonatne soli. U neorganskim i organskim jedinjenjima ugljenik obino formira etvoro-valentne veze. Zbog jaine ugljenik-ugljenik veza, ugljenik formira duge stabilne lance koji su skeleti u brojnim organskim jedinjenjima.

UGLJENISANOST
, v. karbonifikacija.

UGLJEN-MONOKSID
(engl. carbon monoxide), CO, (RMM 28,01), otrovan gas bez boje, ukusa i mirisa, koji nastaje pri sagorevanju organskih materija bez dovoljno kiseonika. Jedini se sa gvoem hemoglobina na istom veznom mestu kao i kiseonik, ali sa 250 puta veim afinitetom pa istiskuje kiseonik iz hemoglobina; letalan je u koncentraciji od 0,1%.

UGNJEZDENA ANAMNESTIKA STUDIJA


(engl. nested case - control study ), anamnestika studija za koju se bolesnici (studijska grupa) i pripadnici kontrolne grupe biraju iz populacije obuhvaene kohortnom studijom.

UGRUAK
(engl. coagulum), v. koagulum.

UIBC
(engl. unsaturated iron-binding capacity ), engl. skraenica za nezasieni kapacitet vezivanja gvoa.

UJEDINA
(engl. bite, lat. vulnus morsum), specijalna vrsta razderine (v. razderina) koja nastaje dejstvom ivotinjskih ili ljudskih zuba. Po svom izgledu moe se nalaziti na prelazu izmeu tipine razderine i ubodine, to zavisi od oblika zuba kojim je nanesena. Kod ujedina postoji opasnost od prenoenja zaraznih bolesti (npr. besnilo). U forenzikoj praksi bitno je razlikovati posmrtne ujedine (npr. od glodara) od zaivotno nanesenih povreda (v. vitalna reakcija).

UKLANJANJE SOIVA
(engl. intracapsular or extracapsular cataract extraction), hirur-ka metoda kojom se uklanja zamueno so-ivo. Kod intrakapsularne ekstrakcije otklanja se celokupno soivo sa svojom ovojnicom (kapsulom). Kod ekstrakapsularne tehnike uklanjaju se kortikalne i centralne mase soiva, dok zadnja kapsula i deo prednje se ne uklanjaju, i u taj prostor se ubaci vetako soivo.

UKLETENJE MOZGA
(engl. brain herniation), v. modana hernijacija.

UKONCENTROVATI
(engl. concentrate), poveati koncentraciju rastvora uparavanjem rastvaraa ili poveati koncentraciju rastvora dodavanjem sastojka.

UKRTANJE
(engl. mating), 1. v. dekusacio; 2. spajanje para jedinki suprotnog pola u cilju seksualne reprodukcije.

UKRTEN ZAGRIAJ
, obrnut preklop zuba; obrnut odnos gornjih i donjih zuba u okluziji - donji zubi su postavljeni spolja u odnosu na gornje.

UKSORICIDIUM,
ubistvo izmeu supruni-ka.

UKUPAN PERIFERNI OTPOR


(engl. total peripheral resistance ), otpor u arteriolama i manjim arterijama ini 50% ukupnog perifernog otpora. Promena otpora u arteriolama znaajno menja ukupan periferni otpor. U kapilarima nastaje 27% ukupnog perifernog otpora zbog ukupnog, velikog broja kapilara (5 X 109) i dijametra jo manjeg od arteriola. Kod osobe sa minutnim volumenom 5.000 ml/min i arterijskim krvnim pritiskom od 100 mmHg, ukupan periferni otpor e biti 0,02 mmHg/ml/min ili 0,02 jedinice perifernog otpora.

ULANAVANJE
(engl. chain reaction), v. PCR.

ULAZ
(engl. opening, inlet, lat. aditus), v. aditus, v. introitus.

ULAZNO POLJE
(engl. hilum, lat. hilum), v. hilum, v. hilus.

ULCERACIJA
(engl. ulcer), defekt (prekid kontinuiteta) koe, nekada i potkoja koji nastaje kao posledica razliitih nekrotizirajuih procesa.

ULCERACIJE USNE UPLJINE


(engl. oral ulceration), ranice - grizlice na sluzokoi usne duplje. Mogu biti traumatske, infektivnog porekla (virusne), nepoznatog porekla ili prekancerozne i maligne grizlice.

ULCEROZNI KOLITIS
(engl. ulcerative colitis), zapaljenjsko, nespecifino oboljenje debelog creva, nepoznate etiologije, koje primarno zahvata sluzokou i submukozu. Bolest je ea kod bele rase, naroito meu Jevrejima i u ekonomski razvijenim zemljama. Kliniki se manifestuje otrim, grevitim bolovima u trbuhu praenim estim prolivom sa primesama krvi, sluzi i gnoja. U zavisnosti od oblika i aktivnosti bolesti broj stolica moe biti i do 40 dnevno praenih tenezmima i povienom temperaturom. Lei se medikamentozno, dok je hirurko leenje rezervisano za komplikacije i sluajeve refrakterne na konzervativnu terapiju.

ULCEROZNI STOMATITIS,
v. Vincentova angina.

ULKUS
(engl. ulcer, erosion), defekt tkiva, s tim to se plitki defekt oznaava kao erozija, a dublji kao ulcus. V. erozija.

ULKUS ELUCA
(engl. gastric ulcer), grizlica lokalizovana na eludanoj sluzokoi koja penetrira laminu muskularis mukoze. Naj-ee se javlja u antrumu eluca. Kliniki se manifestuje bolovima u gornjem delu trbuha koji su najjae izraeni kada je eludac pra-zan, a prolaze posle uzimanja hrane i antacida. Neki bolesnici oseaju nelagodnost (are-nje, pritisak, napetost) posle unosa vruih ili hladnih tenosti i zainjenih jela. Lei se medikamentozno, a hirurki u sluaju komplikacija ili rezistentnosti na medikamentoznu terapiju. Rendgenoloki, ulceracija se moe prikazati u reljefu, en face ili kao ivina, profilna nia. Reljefna nia se vidi kao ovalni, okrugli depo kontrasta, okruen svetlim haloom, nastao od edema okolne sluznice. Prisutna je i konvergencija otro ocrtanih i neprekinutih nabora sluznice, a kasnije nastupa oiljna kontrakcija. Ivina nia je viak u senci kontrasta izvan konture eluca, nalik je pupoljku, bradavici, trnu. Kontura je zadeb-ljana i glatka. Indirektni znaci su poremeaji tonusa, motiliteta i sekrecije. Spazam na velikoj krivini daje incizuru vodilju, kardiospazam, pilorospazam, spazam antruma, hipersekreciju. Kod starih ulkusa javlja se poremeaj peristaltike, prekid ili odsustvo peristaltikog talasa. Penetrantna nia, Haudekova nia, formira tri

sloja: kontrast, tenost i vazduh. Pilorini ulkus daje kupastu ivinu senku, spazam pilorusa, ekscentrian pilorus i zjapei pilorus. Komplikacije koje mogu da se jave su perforacija u peritoneum (srpovi ispod dijafragme), penetracija u pankreas, jetru, jejunum, omentum, popreni kolon i krvarenje. Promene oblika eluca su: kaskade, peani sat, oblik pua, duvankese i inije. Mogu da se jave i perigastrine adhezije.

ULLRICH-FEICHTIGEROV SINDROM
(engl. Ullrich-Feichtiger syndrome), kongenitalni sindom koga karakteriu: deformiteti unih koljki, gluvoa, polidaktilija, rudimentirani prsti noge, bangava stopala, parcijalna atrezija anusa, hipospadija, mikrognatija, lice oblika maske, vaginalne pregrade, prekobrojne falange, tendencija razvia rascepa nepca.

ULNA
(engl. ulna, lat. ulna), lakatna kost, parna, unutranja kost podlakta koja se svojim gornjim okrajkom spaja sa koloturom ramene kosti i glavom bice. Svojim donjim okraj-kom lakatna kost se spaja sa bicom, dok je od kostiju ruja odvojena zglobnim vezivno- -hrskaviavim kolutom. Tela lakatne kosti i bice povezuje meukotana opna podlakta postavljena u frontalnoj ravni.

ULNARNA DEVIJACIJA
(engl. ulnar deviation), deformacija ake koja se javlja kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom. aka se nalazi u poloaju abdukcije, odnosno iskrv-ljenosti upolje, prema ulni.

ULOGA
(engl. function, role ), funkcija koju pojedinac vri u razliitim vrstama drutvenih grupa, od primarne grupe - porodice, do drutva. Svaka linost se sastoji od niza uloga. Svaka uloga se sastoji od niza poduloga. Sukob moe biti na nivou uloga ili poduloga jedne iste uloge.

ULTIMOBRANHIJALNA TELA
(engl. ultimobranchial bodies, lat. corpus ultimobranchiale), male elijske grupe i/ili folikuli koji potiu od pete faringealne kese i nase-ljavaju titnu lezdu u razvoju. U. t. se ne mogu nai kod odraslih jer ona regrediraju tokom postnatalnog ivota, ali njihovi ostaci produkuju ultimobranhijalne folikule. U. t. sisara obezbeuju C-elije koje potiu od neuralne kreste i migriraju u u. t. tokom razvoja. Kod niih kimenjaka u. t. odvojeni su organi bogati kalcitoninom.

ULTIMOBRANHIJALNE ELIJE
(engl. ultimobranchial cells), termin koji se ponekad koristi za C-elije tiroidne lezde.

ULTIMOBRANHIJALNI FOLIKULI

(engl. ultimobranchial follicles), vrsta tiroidnih folikula koji potiu od ultimobranhijalnih tela. U. f. sastoje se od dva ili vie slojeva ploastih elija (U-elija), koji okruuju upljinu punu elijskog debrisa. Epitel u. f. je ploasto-slojevit epitel bez oroavanja. Znaaj u. f. nije jo otkriven.

ULTRA(engl. ultra-), koji je daleko od obinog, svakodnevnog; ekstremno.

ULTRACENTRIFUGA
(engl. ultracentrifuge), centrifuga veoma velike brzine, od 30.000 do 100.000 rpm (obrtaja) i proizvodi relativnu centrifugalnu silu (RCF) od 50.000 do 500.000 g. Analitika ultracentrifuga se koristi za kvantitativno razdvajanje i analiziranje uzoraka (npr. za analizu lipoproteinskih frakcija u plazmi). Tenost u epruvetama se izlae snanim centrifugalnim silama, a koristi se za izdvajanje velikih molekula, kao to su proteini, i odreivanje molekularne teine.

ULTRAFILTRACIJA
(engl. ultrafiltration), filtracija kroz filtre ije su pore dovoljno male da omoguavaju razdvajanje makromolekularnih (koloidnih) rastvoraka od manjih molekula. Ultrafiltracija se odvija i prirodno, npr. pri filtraciji plazme pomou kapilarnih membrana ili glomerularnoj filtraciji u bubrezima. U laboratoriji se ovaj postupak koristi za razdvajanje i koncentrovanje proteina u urinu i likvoru i za razdvajanje slobodnih jona ili metabolita od onih koji nisu vezani za proteine. Filtracioni proces moe da se ubrza pomou pritiska ili centrifugalne sile. V. glomerulska filtracija.

ULTRAKRIOTOMIJA
(engl. ultracryotomy), proces seenja ultratankih rezova duboko zamrznutog, nefiksiranog preparata, u cilju prikazivanja enzima i drugih supstanci koje su neotporne na fiksaciju. Prikazivanje se vri pomou transmisione elektronske mikro-skopije. Seenje se vri ultramikrotomom.

ULTRAMIKROANALIZA
(engl. ultramicroanalysis), hemijska analiza u kojoj se koristi manje od 10 mL ili 10 mg uzorka.

ULTRAMIKROSKOP
(engl. ultramicroscope ), mikroskop za ispitivanje estica koje lebde u gasu ili tenosti i koje su intenzivno osvetljene sa druge strane. Svetlost rasuta ili odbijena od estica vidi se kroz okular kao svetli objekti nasuprot tamnoj pozadini. Nekadanji sinonim za ultravioletni mikro-skop, a sada oznaava transmisioni elektronski mikroskop.

ULTRAMIKROSKOPSKI

(engl. ultramicroscopic), suvie mali da bi se razluio obinim svetlosnim mikroskopom.

ULTRAMIKROTOM
(engl. ultramicrotome), instrument za seenje ultratankih rezova. Sastoji se od metalne ipke koja je nosa za objekat. Du kontrolisanog zagrevanja ipka se kree prema staklenom ili dijamantskom nou koji obavlja seenje. Tokom kretanja ipka obavlja i rotatorne pokrete. Najee se koristi termodinamiki u., mada postoje i me-haniki i piezoelektrini.

ULTRAMIKROTOMIJA
(engl. ultramicrotomy), sve procedure kojima se vri seenje ultramikrotomom.

ULTRASONINI
(engl. ultrasonic), sinonim za ultrazvuk - zvune talase uestalosti iznad 20.000 Hz, iznad opsega ujnosti ljudskog sluha.

ULTRASONOGRAF
(engl. ultrasonograph), aparat koji koristi metodu ultrasonografije za dobijanje slike unutranjih strukura tela.

ULTRASONOGRAFIJA
(engl. ultrasonography), metoda u kojoj se koriste ultrazvuni talasi iznad 30.000 Hz za dobijanje slike unutranjih struktura tela. Kontrolisani snop se usmerava na telo preko sonde (pretvaraa), a eho odbijenih talasa koristi se za formiranje elektronske slike razliitih struktura tela. Bazirana na principima podvodnog otkrivanja brodova. Ultrazvuk moe biti korien za ispitivanje unutranje strukture tela, na isti nain kao to se koriste X-zraci za dobijanje slika, ali se bolesnik ne izlae potencijalno tetnoj radijaciji, a mogu se videti i strukture koje su neprozirne za X-zrake. Vibracioni efekat ovih zvunih talasa moe da se koristi i u terapiji razliitih oboljenja dubokih tkiva, ak za razbijanje kamena u bubregu ili drugde. Ultrazvuni instrumenti se koriste u stomatologiji za uklanjanje kamenca sa povrine zuba ili za ukla-njanje debrisa sa korena kanala zuba. V. ultrazvuk.

ULTRASONOTOMOGRAFIJA
(engl. ultrasonotomography), metoda u kojoj se koristi ultrazvuk za ispitivanje unutranje strukture tela formirajui slike od reflektovanih talasa sa razliitih dubina. Slika strukture unutar jednog sloja, odnosno iseka tela, moe biti bolje dobijena postupkom tomografije, na isti nain kao pri dobijanju tomograma pomou X-zraka.

ULTRATANKI REZOVI

(engl. ultrathin sections), rezovi debljine 20 do 60 nm, koji se seku ultramikrotomom, a posmatraju na transmisionom elektronskom mikroskopu.

ULTRAVIOLETNI MIKROSKOP
(engl. ultraviolet microscope ), svetlosni mikroskop koji koristi ultravioletnu svetlost, talasne duine 250 nm u cilju poveanja energije rasturanja. U praksi se to nikada ne radi, ve se u. koristi kao osnovno instrument citofotometra i fluorescentnog mikroskopa.

ULTRAVIOLETNO SVETLO
(engl. ultraviolet light), ultraljubiasta svetlost; deo spektra elektromagnetnih talasa koji se nalazi izmeu vidljive svetlosti i X zraka, talasnih duina izmeu 400 nm i 15 nm. Sunce je prirodni izvor ultraljubiaste svetlosti. Ultraljubiasta svetlost se dobija vetakim putem elektri-nim pranjenjem u lampama (tzv. UV lampe). Ultraljubiasta svetlost izaziva opekotine na koi, dok dugotrajno izlaganje dovodi do tumora koe.

ULTRAZVUNA SONDA
(engl. ultrasound probe), primarni deo aparata za ultrazvunu dijagnostiku, koji je ujedno predajnik i prijemnik ultrazvunih talasa. Koristei kristale sa piezoelektrinim efektom, sonda pretvara promene elektrinog signala u mehaniku promenu debljine kristala, odnosno, generie snop ultrazvunih talasa i alje ga u telo. Ultrazvuni snop posle interakcije sa razliitim slojevima tkiva u telu delimino se odbija natrag na sondu (povratni eho), izazivajui mehanika dejstva na kristale i pretvarajui u elektrine signale, koji mogu da slue: za generisanje dijagnostike slike. Osnovni parametri ultrazvunih sondi su frekventni opseg, broj elemenata - kristala, oblik, ve-liina, fizika organizacija elemenata kris-tala, nain pobude elemenata i dr. Savremene sonde su irokopojasne, to znai da gene-riu ultrazvuni snop u irokom opsegu frekvencija. Npr., postoje sonde za opsege 2--4 MHz, 4-7 MHz, 5-10 MHz, 7-12 MHz i dr. i koriste se zavisno od vrste pregleda. Broj elemenata, odnosno kristala, predstavlja broj istovremeno predajno-prijemnih kristala i kree se od 64, 128, 256 do 512 elemenata. U pogledu fizike organizacije, sonde mogu biti linearne i krivolinijske. Kod linearnih sondi kristali su postavljeni u pravolinijski niz, dok su kod krivolinijske sonde u obliku ispupenog luka razliitih poluprenika krivine. Sam oblik i veliina sondi zavisi od primene, pa tako postoje sonde posebnog oblika za ginekoloke, rektalne i druge preglede. Ako se svi elementi sonde istovremeno pobuuju, sa malim faznim pomerajem, takve sonde se koriste naj-ee u kardiologiji i zovu se fejzd erej (engl. phased array). Drugi nain je da se istovremeno pobuuje grupa od nekoliko elemenata, pri emu se sledea grupa delimino preklapa sa prethodnom.

ULTRAZVUNI TRETMAN
(engl. ultrasound treatment ), metoda u kojoj se koriste visoko frekventni ultrazvuni talasi da bi se ultrazvunim aparatima postiglo dubinsko zagrevanje zapaljenih mekih tkiva, kao to su miii, tetive i ligamenti.

ULTRAZVUK
(engl. ultrasound),v. ultrasonografija.

ULJE ZA RASTVARANJE BUBRENIH KAMENOVA


, eterina ulja iz etinara koja su blagi urinarni antiseptici, izazivaju hipe-remiju urinarnih puteva i time poboljavaju peristaltiku pri izbacivanju mikrokalkuloze; spreavaju agregaciju kristala na postojei organski nidus.

UM
(engl. mind), najvii stepen saznajne svesti (intelekta), najvea saznajna mo oveka (kojom on svodi raznovrsnost pojedinanih i posebnih razumskih saznanja) i njihovo naj-vie idejno jedinstvo. Um i razum razlikuju se po stepenu, ali ne i po sutini, no ipak se mogu poistoveivati ili zamenjivati.

UMBILIKALNA HERNIJA
(engl. umbilical hernia), pupana kila, ispadanje dela tankog creva kroz pupak; defekt u trbunom zidu i izlazak dela creva koji se pokriva koom i potkonim tkivom.

UMBILIKUS
(engl. belly button, lat. umbilicus), pupak. Oiljak u sredinjem delu prednjeg trbunog zida koji zaostaje posle presecanja pupane vrpce. Sredinji deo pupka je lako uvuen u odnosu na okolnu kou izdig-nutu slojem potkonog masnog tkiva.

UMIRANJE,
v. agonija.

UMNOAVANJE
(engl. multiply, polymerize), v. PCR.

UMNJAK
(engl. wisdom tooth, lat. dens serotinus), v. dens serotinus.

UMRLICA,
javna isprava sa zakonskom vanou pred svim sudovima, dokument koji slui kao osnov pravnog utvrivanja smrti. Nju izdaje matiar u optini gde je smrt nastupila. injenica da se na osnovu nje moe prekinuti progon lica, naplatiti premija osiguranja, osloboditi materijalnih obaveza i dr. ukazuje

na vanost ovog dokumenta i na tanost upisanih podataka o smrti lica koje je lekarski pregledano. Medicinska dijagnoza smrti, koju utvruje lekar, ini osnovni dokument zvaninog priznavanja smrti na osnovu koga matiar izdaje umrlicu.

UNAKRSNA RAZMENA NASLEDNIH FAKTORA


(engl. crossing over ), razmena odgovarajuih (homologih) segmenata iz-meu para homologih hromozoma. Proces se odvija tokom profaze I mejotike deobe kada su homologi hromozomi spareni (sinapsis). Na taj nain se rekombinuje postojei genetiki materijal to je vaan izvor ge-netike varijabilnosti organizama koji se seksualno reprodukuju. Postoje podaci da se crossing over deava i u somatskim elijama tokom mitoze. Nejednaki crossing over je rezultat nepravilnog sparivanja homologih hromozoma i ima za posledicu duplikaciju i deleciju odreenih delova hromozoma.

UNCINATUS
(engl. uncinate, hook-shaped, lat. uncinatus), kukast, nalik kuki, zaobljen u vidu kuke.

UNDULANTNA GROZNICA
(engl. undulant fiver), talasasta temperaturna krivulja. Periodi sa povienom temperaturom tokom bolesti su nepravilnog trajanja i ponavljaju se posle izvesnog perioda afebrilnosti. Visina temperature je obino oko 38oC sa vrlo blagim kolebanjima. Najee se javlja u toku limfogranulomatoze, bruceloze. V. malteka groznica (engl. Malta fever).

UNIOVULARNI
, jednojajani, odnosi se na vieplodnu trudnou. Nastaje razdvajanjem i samostalnim daljim razvojem prvih elija u deobi oploene jajne elije. Blizanci iz ovih trudnoa uvek su istog pola. Da li e njihova posteljica i ovojci biti zasebni ili zajedniki zavisi od momenta deljenja oplodne mase.

UNIPOLARAN
(engl. unipolar), jednopolaran, jednopolan. Fiziko znaenje odnosi se na telo koje ima jedan elektrini pol ili je u vezi sa jednim elektrinim (ili magnetnim) polom. Medicinsko znaenje odnosi se na telo sa jednim produetkom (kao jednopolarna nervna elija).

UNIPORT
(engl. uniport), transport proteina koji posreduje u prenosu jedne supstance, suprotno prenosu dve supstance. V. aktivni transport.

UNKUS

(engl. hook, lat. uncus), kuka, kukasto povijen prednji deo parahipokampalne vijuge koji se nalazi u donje-unutranjem delu slepoonog renja velikog mozga, neposredno iznad bademastog tela. Prednji deo para-hipokampalne vijuge, unkus i spoljanja mirisna traka grade deo mirisnog mozga koji se zove piriformna kora ili reanj.

UNOS
(engl. intake), in ili proces unoenja ili uzimanja neega. U ishrani se odnosi na koliinu uzete hrane koja moe biti iskazana po glavi stanovnika, za pojedine namirnice ili hranjive materije. Unos moe da se prikae za pojedine kategorije stanovnika po polu, godinama, zanimanju, socioekonomskim karakteristikama. Moe da se odnosi na koliine hrane po obroku, na dan ili vie dana. Moe se prikazati stvarni unos hrane ili unos koji se preporuuje prema potrebama za pojedine kategorije stanovnika, u svrhu planiranja is-hrane grupa ili pojedinaca. Na slian nain planira se ishrana i kada je re o dijetoterapiji kod bolesti, a prema posebnim preporukama za unos pojedinih hranjivih materija.

UNUTRANJA FISTULA
(engl. internal fistula), fistula je patolokim procesom stvoren spoj (otvor, kanal) izmeu upljeg organa ili telesne duplje i neke druge sredine: ako je to spoljna sredina, onda se naziva spoljnom fistulom (engl. external fistula); ako ovaj spoj uspostavlja komunikaciju sa drugim upljim organom ili telesnom dupljom, naziva se unutranja fistula. Npr. bronho-bilijarna fistula (fistula izmeu unih i disajnih puteva), ezofagotrahealna fistula (izmeu jednjaka i dunika), gastrokolina fistula (izmeu eluca i debelog creva), kolovezikalna fistula (izme-u debelog creva i mokrane beike). Uzroci nastanka fistule su hronini zapaljenjski (Crohnova bolest, tuberkuloza, ehinokok, aktinomikoza) i maligni procesi, mada neke fistule mogu biti i posledica hirurkih intervencija (jatrogene fistule). Leenje unutranjih fistula je teko i podrazumeva izdvajanje, av organa, umetanje zdravog tkiva, a nekada i uklanjanje jednog od organa.

UNUTRANJA JUGULARNA VENA


(engl. internal jugular vein, lat. vena jugularis interna), v. vena jugularis interna.

UNUTRANJA RESPIRACIJA
(engl. internal respiration ), respiracija na nivou tkivnih kapilara u kojoj se gasovi razmenjuju tako da kiseonik difunduje iz krvi u elije, a ugljen-dioksid iz elija u krv.

UNUTRANJE KOLENASTO TELO


(engl. medial geniculate body, lat. corpus geniculatum mediale), v. korpus genikulatum medijale.

UNUTRANJE SLUNE ELIJE

(engl. auditory cells, inner hair cells, lat. cellula sensoria pilosa interna), krupne, krukolike elije koje spadaju u mehanoreceptore i teleceptore, a primaju zvune nadraaje. Sme-tene su u aolikim udubljenjima unutranjih falangealnih (Deitersovih) elija u Cortievom spiralnom organu. Ima ih oko 3.500, rasporeenih u jednom nizu du bazilarne membrane. Imaju specifinu unutranju ultrastrukturu, a na apikalnom kraju svaka elija ima oko 60 slunih dlaica rasporeenih u vidu plitkog slova U. Bazalna plazmalema formira sinaptike kontakte sa aferentnim (dendriti ganglijskih elija Cortievog gangliona) i efe-rentnim nervnim zavrecima.

UNUTRANJI
(engl. internal, lat. internus), v. medijalis, internus.

UNUTRANJI KANAL KOHLEJE


(engl. internal sulcus of cochlea, lat. sulcus spiralis internus), mali spiralni kanal koji se nalazi na spoju bazilarne membrane i spiralnog ligamenta. Obloen je Bottcherovim i Claudiusovim elijama.

UNUTRANJI SLUNI KANAL


(engl. internal auditory meatus), kotani kanal u kome se nalaze: vestibularni ganglion, vestibulokoh-learni nerv, arterija i vena za labirint. V. meatus akustikus internus.

UPALA PLUA
(engl. pneumonia), v. pneumonia.

UPARIVANJE
(engl. matching), v. meovanje.

URACIL
(engl. uracil), kristalna baza, 2,4- -dioksipirimidin, koji je kao pirimidinska baza konstituent ribonukleinske kiseline (RNK) kod ivotinja i biljaka. Njegova komplementarna baza u sastavu DNK je adenin. Kao slobodna baza nalazi se u telesnim te-nostima.

URAHUS
(engl. urachus), kanal koji u ranom fetalnom ivotu povezuje vrh mokrane beike sa pupkom. U normalnim okolnostima on se zatvara i pretvara u ligament (vrpcu). Ukoliko je ovo zatvaranje nekompletno, a u zavisnosti od dela kanala koji se ne zatvori, nastaju sinus urahusa, cista urahusa, divertikulum mokrane beike ili urahusna fistula. Manifestuju se kao tumor u trbunoj upljini (cista) ili oticanje mokrae preko pupka (sinus i fistula), a mogu biti uzrok ponavljanih infekcija mokranih puteva.

URANIJUM 235
(engl. uranium 235), radioaktivni izotop urana 92U. Koristi se kao gorivo za rad nuklearnih reaktora. Uranijum 235 raspada se radioaktivnim nizom (alfa i beta-raspadima) u olovo ( 82Pb).

URAPIDIL
(engl. urapidil), vazodilatator, antagonist preteno a1, a u manjem stepenu a2 i b1 adrenergikih receptora. Deluje agonis-tiki i na 5-HT1a receptore. Koristi se u terapiji arterijske hipertenzije, uglavnom hiper-tenzivnih kriza. Preparat: Ebrantil.

URAT
(engl. urate), so mokrane kiseline. V. mononatrijum-urat.

URATNI ARTRITIS
(engl. gout), akutni artritis tipa kristalne artropatije, koji nastaje zbog poveane koliine mokrane kiseline. Moe biti primarni, kada je osnovni poremeaj hiperuratemija, najee nepoznate, a ree poznate, enzimske prirode, ili sekundarni, kada je hiperuratemija posledica nekog osnovnog oboljenja koje dovodi do poveanog stvaranja mokrane kiseline (mijeloproliferativne bolesti) ili njenog smanjenog izluivanja (insuficijencija bubrene funkcije).

UREA
(engl. urea), diamid ugljene kiseline ili amid karbaminske kiseline, NH2-CO-NH2, supstanca koja se nalazi u urinu, krvi, limfi i svim telesnim tenostima. Glavno je azotno jedinjenje u mokrai i neproteinsko azotno jedinjenje u krvi i krajnji proizvod metabolizma proteina. Urea se sintetie u jetri iz amonijaka i ugljen-dioksida serijom enzimima posredovanih reakcija. Koncentracija uree u krvi se poveava posle ingestije hrane bogate proteinima. Transport uree jukstamedularnim nefronima znaajno doprinosi mehanizmu koncentrisanja urina. Nakupljanje uree i dru-gih raspadnih proizvoda metabolizma proteina u krvi je uremija i predstavlja stanje koje je povezano sa smanjenom funkcijom bubrega.

UREA CIKLUS
(engl. urea cycle ), metabo-liki put koji se odigrava u jetri, a u kome se pomou pet enzimskih reakcija koristi i ponovo regenerie ornitin pri sintezi uree. Pomou ovog metabolikog puta amonijak kao toksini proizvod se detoksikuje, sintetizuje se arginin. Urea ciklus je poznat i kao Krebs-Henseleitov ciklus.

UREA U KRVI
(engl. blood urea ), nivo uree u krvi. Bubreg, ekskrecijom uree urinom, odr-ava nizak nivo uree u

krvi. Visok nivo uree u krvi ukazuje na smanjenu funkciju bubrega.

UREAZA
(engl. urease ), enzim iz roda hidrolaza (EC 3.5.1.5) koji katalizuje reakciju urea + H2O = CO2 + 2 NH3. Ureaza je prvi enzim koji je izolovan u kristalnom obliku. U analitikim metodama koristi se za odreivanje uree.

UREMIJA
(engl. uremia ), poveana koncentracija uree, kreatinina i ostalih azotnih jedi-njenja, krajnjih produkata u metabolizmu proteina i aminokiselina u krvi. Naziva se i azotemija. Javlja se u zavrnim stadijumima hronine bubrene insuficijencije sa mukom, povraanjem, gubitkom apetita, metalnim ukusom u ustima, ureminim zadahom, svra-bom, hladnom koom, neuromiinim pore-meajima, hipertenzijom, edemima, mentalnom konfuzijom, poremeajima elektrolitnog sastava i acido-bazne ravnotee.

URETER
(engl. ureter, lat. ureter ), mokrao-vod, cevasti organ koji se prua od bubrene karlice do mokrane beike, silazei zadnjim zidom trbune i karline duplje; ureter provodi mokrau peristaltikim kontrakcijama svoje muskulature, duine je oko 25 do 30 cm. Graa: 1. tunica mucosa: a. epitel tj. prelazni epitel; b. lamina propria, sloj dobro vaskularizovanog i inervisanog rastresitog vezivnog tkiva; 2. tunica muscularis je predstavljena helikoidno rasporeenim trakama glatkog miinog tkiva izmeu kojih se nalazi obilno rastresito vezivno tkivo. Iako nisu jasno razgranieni, mogu se razlikovati unutranji longitudinalni, srednji cirkularni i u donjem delu uretera spoljanji longitudinalni sloj. Tunica muscularis ima ulogu ostvariva-nja descendentnih peristaltikih pokreta; 3. tunica adventitia je sloj rastresitog vezivnog tkiva bogatog u masnim elijama, krvnim i limfnim sudovima i nervima. Bifidni u . (engl. bifid u.), udvojenost uretera u gornjem delu od nekoliko centimetara pa do iznad beike, sa jednim orificijumom; duplicitet u. (engl. double u.), udvojenost celog uretera sa bubregom i pijelonom; retrokavalni u. (engl. rectocaval u. ), desni ureter svojim delom ide iza uplje vene pa se vraa ispred nje i na desnu stranu pa je daljim donjim delom na normalnom mestu.

URETERINA KOLIKA
(engl. ureteral colic), v. renalna kolika.

URETERITIS
(engl. ureteritis ), zapaljenje uretera, obino je udrueno sa zapaljenjem beike (v. cistitis), naroito ako postoji vezi-kouretralni refluks; tuberkuloza urinarnog trakta moe takoe izazvati ureteritis koji progredira do striktura.

URETERNI
(engl. ureteric ), onaj koji se odnosi na mokraovod ili ureter, cevasti mi-ino-sluzokoni parni organ koji sprovodi mokrau od bubrega do mokrane beike.V. ureter.

URETEROLITOTOMIJA
(engl. ureterolithotomy ), hirurko odstranjenje kamena iz ure-tera (mokraovoda). Operativni pristupi ure-teru zavise od toga u kom delu uretera se na-lazi kamen. Ako je kamen u distalnom delu uretera moe se odstraniti endoskopskim pu-tem (pomou cistoskopa i specijalne sonde).

URETEROPLASTIKA
(engl. ureteroplasty ), operativno reavanje uroenog suenja mokranog kanala po izlasku iz bubrene karlice (mogu biti bez ili sa prekidom kontinuiteta kanala).

URETRA
(engl. urethra, lat. urethra ), mokra-na cev; neparni, zavrni deo mokranih puteva, koji polazi unutranjim otvorom sa dna mokrane beike, a zavrava se spoljanjim otvorom preko koga mokraa dospeva u spo-ljanju sredinu. Mokrana cev kod osoba mu-kog pola predstavlja istovremeno i mokrani i semeni put. Dugaka je 15 do 17 cm i sastoji se od tri topografska dela: poetnog ili prosta-tinog, srednjeg ili opnastog i zavrnog ili spo-ngioznog dela. Poetni, prostatini deo je okruen tkivom prostate i dug oko 3 cm. Srednji, opnasti deo je najkrai deo mokrane cevi, dug oko 1 cm, koji se probija kroz mokrano-pol-nu pregradu. Zavrni, spongiozni deo je naj-dui deo mokrane cevi, dug 12 cm, probija se kroz spongiozno telo polnog uda zavravajui se spoljanjim otvorom na vrhu njegovog gla-via. Kod osoba enskog pola mokrana cev je mnogo kraa. Dugaka je 3 do 4 cm i silazi prednjim zidom vagine, a zavrava se spo-ljanjim otvorom u predvorju vagine, nepo-sredno ispod i pozadi u odnosu na draicu.

URETRALNA STRIKTURA
(engl. urethral stricture ), suenje mokrane cevi zbog pov-rede ili zapaljenjskog oboljenja. Prouzrokovano je prorastanjem oiljnog vezivnog tkiva koje smanjuje prohodnost mokrane cevi. Bolesnici mokre u tankom mlazu, a moe da se pojavi i retencija mokrae (nemogunost mokrenja). Dijagnoza se postavlja pomou uretrocistografije (v. uretrocistografija). Lee-nje je hirurko (optika uretrotomija interna - unutranje prosecanje suenog dela uretre pomou specijalnog instrumenta ili isecanje suenog dela). V. uretrostenoza.

URETRALNE HROMAFINE ELIJE


(engl. urethral chromaffin cells ), hromafine elije razbacane po epitelu muke i enske uretre. Vrlo su blisko povezane sa senzornim aksonima, ali je njihova uloga nepoznata.

URETRALNE LAKUNE
(engl. urethral lacunae, lat. lacunae urethrales ), nelezdane depresije epitela u kojima se ponekad otvaraju kanali uretralnih lezda.

URETRALNE LEZDE
(engl. urethral glands, lat. glandulae urethrales ), epitelni uvrati uretre (i enske i muke) obloeni svetlim mukoznim elijama. Njihova sekrecija titi epitel od dejstva urina. U. . muke uretre zovu se i Littreove lezde. Lokalizovane su prevashodno na dorzalnom delu uretre. Razlikuju se dve vrste: kratke (sastoje se od svetlih mukoznih elija) i duge, razgranate lezde koje penetriraju izmeu vena spongioznog tela. Produkuju zatitnu koloidnu supstancu koja se sastoji od glikozaminoglikana. U. . enske uretre ili Skeinove elije su male mukozne lezde koje su smetene u lamini proprii zida uretre, a funkcionalno i morfoloki su vrlo sline u. . muke uretre.

URETRALNI
(engl. urethral), onaj koji se odnosi na uretru.

URETRALNI GREBEN
(engl. urethral crista, lat. crista urethralis ), oko 1,5 cm dugaak longitudinalni nabor zadnjeg zida prostatine uretre. Centralni deo u. g. je colliculus seminalis, na kome se otvaraju utriculus prostaticus i ejakulatorni duktusi. Prostatini duktusi otvaraju se lateralno od u. g.

URETRALNI ISCEDAK
, isticanje iz uretralnog kanala sluzave tenosti, mahom zapa-ljenske prirode.

URETRALNI SINDROM
(engl. urethral syndrome ), infekcija enske uretre, bez dokaza-nog patogena, pretpostavlja se da je uzronik Chlamidia Trachomatis.

URETRITIS
(engl. urethritis ), zapaljenje slu-znice uretralnog kanala, najee se javlja kao posledica infekcije gonokokama (u. gonorrhoica); sva ostala mikrobna i amikrobna zapaljenja uretre nazivaju se u. nongonorrhoica. Simptomi su: gnojni sekret sa bolnim i ote-anim mokrenjem. Lei se odgovarajuim antibioticima nakon izolovanja uzronika. Nele-eni i teki uretritisi dovode do striktura uretre.

URETRO(engl. urethro- ), u sloenicama se upotrebljava da bi oznaio stanje koje se odnosi na uretru, npr.

uretrografija. V. uretralni.

URETROPLASTIKA
(engl. urethroplasty ), hirurka procedura koja se primenjuje u uspostavljanju prohodnosti mokrane cevi, naroito kod striktura (v. striktura uretre). Hirurke procedure mogu da se izvode u jednom ili u dva akta. Transpubini (hirurko prosecanje pubinih kostiju karlice) pristup zadnjem delu uretre vri se uglavnom kod hirurkih intervencija na zadnjem delu uretre.

URETROSKOP
(engl. urethroscope ), endos-kopski instrument koji se sastoji od jedne metalne cevi u koju se uvlai optika O (instrument koji na svom poetku ima prizmu a na vrhu malu sijalicu). Uvuena optika u me-talnu cev spoji se sa izvorom svetlosti (hladno svetlo) i sa bocom sterilnog fiziolokog ras-tvora. Tako opremljen instrument uvlai se u mokranu cev da bi se videla njena unu-tranjost, ukljuujui i prostatini deo uretre.

URETROSTENOZA
(engl. urethrostenosis ), fibrozno suenje uretre koje moe da nastane kao posledica povrede ili zapaljenja zbog infekcije. Bolesnik ima tekoe u pasai urina to moe da rezultira retencijom urina. Mesto i duina stenoze se odreuje uretrografijom i uretroskopijom. V. striktura uretre.

UREZ
(engl. incisure, notch, lat. incisura), v. incizura.

URINA KISELINA
(engl. uric acid), mok-rana kiselina. U sluaju gihta njena koncentracija je poveana.

URINI ARTRITIS
(engl. gout), v. uratni artritis.

URIDIN
(engl. uridine), nukleozid, uracil-ribozid, kristalno jedinjenje koje moe da se dobije iz hidrolizata nukleinske kiseline (RNK).

URIDIN-DIFOSFAT, UDP
(engl. uridine diphosphate), jedinjenje koje je istovremeno i prekurzor i proizvod pri stvaranju uridin-trifosfata (UTP). Brojni derivati ugljenih hidrata UDP-a ukljueni su u metabolizam ugljenih

hidrata.

URIDIN-TRIFOSFAT, UTP
(engl. uridine triphosphate), energetski bogato jedinjenje koje je analogno adenozin trifosfatu (ATP). Biosintetski je intermedijer citidin-trifosfata.

URIKOSUPRESORI
(engl. inhibitors of uric acid synthesis), lekovi protiv gihta. Smanjuju koliinu mokrane kiseline u organizmu jer blokiraju njeno stvaranje inhibiui enzim ksantinoksidazu (alopurinol).

URIKOZURIK
(engl. uricosuric), lek koji poveava izluivanje mokrane kiseline i time smanjuje depoe urata (urine tofe) kod bolesnika sa gihtom. Najpoznatiji su: pro-be-necid i sulfinpirazon. Deluju tako to sprea-vaju reapsorpciju mokrane kiseline u proksimalnim tubulima bubrega. Koriste se oralno. Neeljeni efekti su: smetnje u gastrointestinalnom traktu i alergija.

URIN
(engl. urine), tenost koju izluuju bub-rezi, sadri mnoge tetne proizvode tela. Nazvan po konstituentu. Urin je vodeni rastvor organskih i neorganskih supstanci koje su veim delom tetni produkti metabolizma. Glavni je put kojim se ekskretuju krajnji pro-izvodi metabolizma proteina kao to su urea, mokrana kiselina, kreatinin i amonjak. Zna-ajan sadraj urina su natrijum hlorid, kalcijum, kalijum, fosfati i sulfati. U urinu je ta-koe vie od 100 drugih supstanci prisutno u malim, rutinskim metodama nemerljivim, koliinama. Urin je bistar, ukast, specifine teine 1,015-1,025 i blago kiseo. esto se na-ziva i mokraa, zbog mokrane kiseline koju sadri. Biohemijska analiza urina pomae u postavljanju dijagnoze bolesti. Testovi za otkrivanje trudnoe se izvode imunolokom analizom urina.

URINACIJA
(engl. urination), periodino pranjenje urina iz mokrane beike preko uretre. V. mikcija.

URINARNA INFEKCIJA
(engl. urinary infection), prodiranje patogenih klica u urinarni trakt usled ega nastaje oteenje tkiva obino praeno reaktivnim pojavama. Ascendentna u. i. ( engl. ascendens u. i.), ushodna infekcija kad prouzrokova prodire kanalikularnim organima suprotnim pravcem od pravca prodiranja sekreta; sekundarna u. i. (engl. secondary u. i.), nastaje dejstvom nekog mikroba u toku infekcije koju je izazvao neki drugi mikrob.

URINARNA KATETERIZACIJA

(engl. urinary catetherization), evakuacija mokrae iz mokrane beike pomou katetera (metalni kateter, poluvrsti od gumenih i sintetikih materijala, Nelatonov kateter, kateter sa pra-vim vrhom, Foleyev kateter sa balonskim proirenjem ispred otvora na vrhu).

URINARNA KOLIKA
(engl. urinary colic), v. renalna kolika.

URINARNE INFEKCIJE KOD DECE


(engl. urinary tract infection), razliiti kliniki poremeaji ili stanja sa zajednikom karakteristikom: nalazom signifikantnog broja bakterija u urinu (100.000 i vie u jednom mililitru, ako se za pregled uzima srednji mlaz urina). Najei uzronici su crevne bakterije, a u 80 - 90% sluajeva E. coli. U. i. se dele na nekomplikovane, kod dece bez anomalija i kalkuloze urinarnog trakta, i komplikovane, kod dece koja imaju ove poremeaje ili neurogenu disfunkciju mokrane beike. U. i. moe da se lokalizuje u gornjem delu urinarnog trakta (akutni pijelonefritis) i tada je po pra-vilu praena povienom temperaturom, ili u donjem delu (akutni cistitis) kada dominiraju tegobe prilikom mokrenja. Simptomska u. i. se javlja kod 3 - 5% enske i 1 - 2% muke dece do 11-te godine ivota. Recidivi su esti, naroito kod devojica; 20 - 50% dece sa u.i. ima vezikoureterni refluks, a 5 - 10% muke i 1 - 2% enske dece ima opstrukcione anoma-lije. Oiljci u tkivu bubrega (hronini pijelonefritis) nastaju kod 10% odojadi i 5 - 10% male dece sa akutnim pijelonefritisom i kod 20 - 40% dece sa vezikoureternim refluksom i u. i.: kod 10% dece sa oiljcima razvija se hipertenzija, a kod 20% dece sa ugaenom funkcijom bubrega uzrok je hronini pijelonefritis. Dijagnoza u. i. postavlja se bakterio-lokim pregledom urina (urinokulturom), a le-i se antimikrobnim lekovima.

URINARNI KAMEN
(engl. urinary stone), oksalatni k ., po sastavu oksalat tamnosiv, zrnasto posut po povrini sa malim sitnim kristalima; fosfatni k., javlja se u alkalnom tj. inficiranom urinu, beliasti, mekan, lako lom-ljiv k; uratni k ., ist kamen mokrane kiseline ili njenih soli, javlja se u kiselom urinu, zlatnoute boje, srednje vrstine, glatke povrine; cistinski k., ima votani sjaj dobre vrstine; ksantinski k ; mrkosivi kamen glatke povrine. V. urolitijaza.

URINARNI POL RENALNOG KORPUS-KULA


(engl. urinary pole of renal corpuscle, lat. polus tubaruis ), mesto prelaza kapsularnog epitela Bowmanove kapsule u epitel vratnog regiona nefrona.

URINARNI PUTEVI
(engl. urinary passa-ges), svi organi koji provode urin od bubrenog parenhima do spoljanje sredine. To su male i velike bubrene aice, bubrena karlica, ureteri, mokrana beika i uretra.

URINARNI SISTEM

(engl. urinary system, lat. organa urinaria ), grupa organa odgovorna za ekskreciju otpadnih produkata metabolizma, odravanje osmotske ravnotee organizma, produkciju urina i njegovo odvoenje iz tela. To su: bubrezi, male i velike aice, bubrena karlica, ureteri, mokrana beika i uretra.

URINARNI TRAKT
(engl. urinary tract), sistem kanala i kanalikula koji vodi urin iz bubrega u spoljanju sredinu. Urinarni trakt ine ureteri, mokrana beika i uretra.

URINIFERNI TUBULI
(engl. uriniferous tubules ), itav tubularni ekskretorni sistem bubrega. Svaki u. t. sastoji se od dva dela: nefrona i sabirnog kanalia.

URINIRATI
(engl. urinate), periodino pranjenje urina iz mokrane beike. V. mikcija.

URINOMETAR
(engl. urinometer), hidro-metar koji se koristi za merenje specifine teine urina.

URO
-, prefiks u sloenicama koji oznaava da je vezano za urinarni sistem i mokrau.

UROANTISEPTICI
(engl. urinary antiseptics), lekovi koji deluju antibakterijski samo u mokrai, jer se izluuju nepromenjeni, a u mokrai dostiu visoke baktericidne koncentracije. Nemaju antibiotiko dejstvo jer se u krvi i drugim telesnim tenostima ne ostvaruje dovoljna koncentracija. To su: nalidiksinska kiselina, pipemidna kiselina, cinoksacin, norfloksacin, nitrofurantoin. Ne smeju se propisivati kod oteenja bubrene funkcije. Koriste se u terapiji nekomplikovane akutne infekcije mokrane beike i u terapiji recidiva. U hroninoj profilaksi recidiva koriste se cinoksacin, norfloksacin, nitrofurantoin. Akutni pijelonefritis i prostatitis ne treba leiti uroantisepticima (ne prodiru dovoljno u tkiva), ve antibioticima.

UROBILIN
(engl. urobilin), pigment koji se nalazi u fecesu i ponekad u urinu. Oksidacioni je oblik urobilinogena koji nastaje redukcijom bilirubina u intestinalnom traktu.

UROBILINOGEN, UBG

(engl. urobilinogen ), pigment koji nastaje iz bilirubina u intestinalnom trakt pod uticajem bakterija. Iz intestinalnog trakta se apsorbuje u cirkulaciju i ekskretuje urinom. Vee koliine urobilinogena u urinu otkrivaju se u hemolitikim anemijama i nekim bolestima jetre. Bilirubina nema u urinu u stanjima kompletne opstrukcije u-nih puteva to spreava isticanje ui u intestinalni trakt.

UROGASTRON
(engl. urogastrone, hEGF ), gastrini hormon koji verovatno produkuju duodenalne lezde. Identian je kao i epidermalni faktor rasta, inhibira gastrinu hlorovo-doninu sekreciju. Izolovan je iz urina oveka.

UROGENITALNI
(engl. urogenital, lat. urogenitalis), mokrano-polni, koji pripada mokranim i polnim organima.

UROGRAFIJA
(engl. urography ), rendgensko snimanje mokranih puteva (bubrega, uretera i beike), posle ubrizgavanja organskog jod-nog sredstva u venu. Prikazuje morfoloke promene mokranih puteva i do neke mere funkciju bubrega. Infuziona u. (engl. infusion u.), inicira se vea koliina kontrastnog ras-tvora, te je prikazivanje bubrenog parenhima i mokranih puteva intenzivnije. V. pijelografija.

UROKINAZA
(engl. urokinase ), 1. enzim iz roda hidrolaza (EC 3.4.21.31) koji razgrauje peptidne veze izmeu arginina i valina kod plazminogena i na taj nain ga prevodi u plazmin. Naziva se i aktivator plazminogena; 2. fibrinolitik koji je ranije dobijan iz humanog urina, a sada preko rDNK. U poreenju sa drugim fibrinoliticima, deluje bre i potpunije, a izaziva i manje neeljenih efekata. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparat: Ukidan.

UROLIT
(engl. urolith), kamen, konkrement u mokranim putevima.

UROLITIJAZA
(engl. urolithiasis), kalkuloza mokranih puteva. To je grupa metabolikih i endokrinih poremeaja u organizmu koji udrueni sa promenama u mokranim putevima dovode do obrazovanja kamenja u mok-ranim putevima. Faktori u stvaranju kalkuloze su: metaboliki i endokrini, primarni hiperparatiroidizam, osteoporoza, osteolitine metastaze, produena kortikoterapija, mijelomatoza praena hiperkalcemijom i hiperkalciurijom, milk alcaly sindrom, renalna tubularna acidoza, idiopatska hiperkalciurija, primarna hiperoksalurija, uratna litijaza, cistinska litijaza. Kamenje moe da se javi u bubrenim upljinama, u gornjim mokranim putevima, u mokranoj beici. Solitarni kamen , jedan kamen razliite veliine, poloaja i oblika; multipli kamen , prisustvo vie kalkulusa;

koraliformni kamen , sve upljine bubrega ispunjene kamenom. Kamenje u gornjim mokranim putevima je najee sekundarno (iz bubrega).

UROLOG
(engl. urologist), hirurg, specijalista za leenje hirurkih oboljenja urogenitalnog sistema.

UROLOGIJA
(engl. urology ), hirurka grana medicine koja se bavi prouavanjem, dijagnostikom i leenjem oboljenja urogenitalnih organa.

UROMUKOID
(engl. uromucoid ), nerastvor-ljivi mukoprotein koji se nalazi u urinu. Javlja se u obliku polimera i monomera manje veliine. Uromukoid moe da bude normalan proizvod izluivanja elija koje oblau renalne tubule. Jedna varijanta uromukoida je identifikovana kao Tamm-Horsfallov protein. Njegova koncentracija u urinu se poveava kod inflamacije urinarnog trakta i kod renalne litijaze, a smanjuje se kod tubularnih defekata.

URONJENI ZUBI,
v. ankiloza zuba.

UROPEPSIN
(engl. uropepsin ), eludani pepsin koji prelazi u krv i izluuje se urinom, uglavnom u obliku proenzima uropepsinogena.

UROPEPSINOGEN
(engl. uropepsinogen), pepsinogen koji se nalazi u urinu.

UROPODIJUM
(engl. uropodium, lat. uropo-dium), mali citoplazmatski rep koji se vidi kod selutajuih elija, kree po ravnoj podlozi u kulturi elija.

UROPORFIRIN
(engl. uroporphyrin), pripada grupi jedinjenja koja nastaju oksidacijom uroporfirinogena.

UROPORFIRINOGEN

(engl. uroporphyrinogen ), pripada grupi porfirina koji nastaju en-zimski kondenzacijom etiri porfobilinogenska molekula. Uroporfirinogeni se na vazduhu oksiduju do uroporfirina ili njihovih prekurzora i prevode se u koproporfirinogene gubitkom etiri CO2 molekula. Poviene kolii-ne uroporfirinogena I nastaju kod osoba sa naslednom eritropoetskom porfirijom, a poveane koliine se izluuju kod nekih oblika hepatinih porfirija.

UROPORFIRINOGEN-DEKARBOKSILAZA
(engl. uroporphyrinogen decarboxylase ), enzim iz roda liaza (EC 4.3.1.8) koji katalizuje reakciju uroporfirinogen III = koproporfirinogen + 4 CO2. Deficit ovog enzima izaziva porfiriju cutanea tarda, koja se prenosi na autosomalno dominantan nain i praena je poveanom koliinom uroporfirina u urinu.

UROPORFIRINOGEN I SINTAZA
(engl. uroporphyrinogen I synthase ), enzim iz roda liaza (EC 4.3.1.8) koji katalizuje reakciju 4- porfobilinogen = uroporfirinogen I + 4 NH3. Usled deficita ovog enzima javlja se akutna intermitentna porfirija, koja se nasleuje na autosomno dominantan nain. Ovaj enzim se naziva i porfobilinogen deaminaza.

URTIKARIJA
(engl. urticaria, wheal), koprivnjaa; primarna promena na koi najee u vidu papule ili ploe. Nastaje kao posledica iznenadnog i prolaznog otoka koe. Redovno je prati oseaj svraba. Kada je otok izrazit urtikarija je bele boje (u. porcelanea), kada je prisutna hiperemija moe biti ruiasta (u. rosea) do crvena (u. rubra).

URTIKARIJALNI VASKULITIS
(engl. urticarial vasculitis), karakteriu ga rekurentne epizode urtikarijalnih lezija koje su posledica vaskulitisa postkapilarnih venula. Mogu da se jave i artralgije ili artritis i kod veine hipokomplementemija. Ree su prisutni opti simptomi i sistemske manifestacije. Obino je benigne prirode.

URZODEOKSIHOLNA KISELINA
(engl. ursodeoxycholic acid), lek za rastvaranje holesterolskih unih konkremenata. Koristi se oralno. Neeljeni efekti su poremeaji u gastrointestinalnom traktu. Preparati: Destolit, Ursofalk.

USAMLJENO JEDRO
(engl. nucleus of solitary tract, lat. nucleus tractus solitari), v. nukleus solitarijus, v. nukleus traktus solitari.

USEK
(engl. incisure, notch, lat. incisura), v. incizura.

USHODNI KOLON
(engl. ascending colon, lat. colon ascendens), v. kolon ascendens.

USLOV SMRTI
(lat. conditio mortis), inilac koji potpomae tetno dejstvo uzroka smrti. U praksi se govori i o svojstvu i posebnom sta-nju organizma koji mogu da potpomau uzrok smrti.

USLOVLJAVANJE
(engl. conditioning), proces sparivanja, pridodavanja novog stimulusa na stari odgovor ili novog odgovora na stari stimulus. V. kondicioniranje.

USLOVNI REFLEKS
(engl. conditioned reflex ), automatski odgovor na stimulus koji prethodno nije izazivao odgovor. Stvara se ponovljenim sparivanjem stimulusa koji normalno ne proizvodi prirodni fizioloki odgovor sa drugim stimulusom koji normalno pro-izvodi specifian i uroen odgovor.

USLOVNI
REFLEKS IZBEGAV ANJA ( engl. condition avoidance response ), uslovni refleks koji spreava pojavu bolnog ili neprijatnog stimulusa.

USLOVNI STIMULUS
(engl. conditioned stimulus), stimulus na koji je razvijen uslovni refleks. V. kondicioniranje.

USNA
(engl. lip, lat. labium), v. labijum, v. labrum.

USNA DUPLJA
(engl. oral cavity, lat. cavitas oris), v. kavitas oris.

USNI
(engl. oral, lat. oralis), v. oralni.

USNO-DRELNI OTVOR
(engl. isthmus of fauces, lat. isthmus faucium), v. istmus faucijum.

USPORENOST
(engl. deceleration), menjanje tempa u kretanju, poremeaji u psihomotorici, smanjenje frekventnosti psihofizikih reakcija. Psihofizika dinamika ima i individualni karakter i promena tempa podrazumeva pore-enje u odnosu na period fiziolokog funkcio-nisanja osobe. Javlja se kod poremeaja motorno-perceptivnih funkcija, u psihoorganskim oteenjima pri procesu starenja, depresivnosti i slinim oboljenjima.

USPRAVNI LIST
(engl. perpendicular plate, lat. lamina perpendicularis), v. lamina perpendikularis.

USTRELINA
(engl. firearm wound, gunshot wound, lat. vulnus sclopetarium), rana nanesena projektilom ispaljenim iz vatrenog oruja. Bitni elementi ustreline nastaju kao posledica mehanikog kinetikog delovanja projektila na tkiva i to su: ulazni otvor sa defektom tkiva, nagnjeni prsten na koi (v. nagnjeina) oko ulaznog otvora i prostor u vidu kanala (v. prodor). U forenzikoj praksi znaajno je odrediti rastojanje sa koga je izvreno ispaljenje projektila (ustreline iz daljine ili ustreline iz apsolutne ili relativne blizine), to se utvruje postojanjem elemenata barutne eksplozije (estica, dima, plamena i gasova) na telu ili odei. Ukoliko se kanal ustreline slepo zavrava, odnosno ima dno, re je o zastrelini (npr. zastrelina glave sa projektilom zadranim u modanom tkivu), a ukoliko pored ulaznog otvora postoji i izlazni otvor re je o prostrelini (npr. prostrelina nadlaktice). Kao tzv. posebne ustreline izdvojene su one koje su nanesene samom ispaljenom iz lovake puke (engl. shotgun wound) i one nastale rasprskavajuim dejstvom eksplo-zivnog oruja (bomba, mina, granata i dr.), (lat. vulnus explosivum).

UNA KOLJKA
(engl. auricle, lat. auricula, pinna), deo spoljanjeg uva. Obloena je tankom koom, koja je nepokretna na prednjoj povrini, jer je tu vrsto povezana sa perihondrijumom elastine hrskavice na koju nalee. Fine dlake, sitne lojne i znojne lezde nalaze se samo na zadnjoj povrini. U predelu une resice nema hrskavice, a vezivo koe je veoma bogato masnim tkivom i krvnim sudovima.

UE
(engl. orifice, opening, lat. ostium), v. ostijum.

UTERINI

(engl. uterine, lat. uterinus), materini, koji pripada materici.

UTEROPLACENTALNE ARTERIJE
(engl. uteroplacental arteries, lat. arteriae uteroplacentales ), spiralne arterije endometrijuma koje bivaju izmenjene tokom trudnoe. Njihova tunika media je delimino naseljena cito-trofoblastom.

UTEROPLACENTALNE VENE
(engl. uteroplacental veins, lat. venae uteroplacentales ), endometrijalne vene tokom trudnoe. Njihov zid nije invadiran trofoblastom.

UTEROTONICI
(engl. uterotonics), lekovi koji kontrahuju uterus: oksitocin, ergometrin i prostanglandini E i F serije (npr. dinoproston i karboprost). Indikacije za oksitocin su indukcija poroaja kod prenesene trudnoe, slabih poroajnih trudova ili zastoj u poroaju. Indikacije za ergometrin su aktivno voenje III poroajnog doba kad su i ramena izala, kao i prevencija ili terapija krvarenja kod nekompletnog abortusa, krvarenja posle poroaja i atonija uterusa. Indikacije za prostanglandine su indukcija poroaja i medicinski abortus u ranoj i srednjoj trudnoi.

UTERUS
(engl. uterus, womb, lat. uterus), materica. Unutranji enski polni organ krukolikog oblika koji se nalazi u subperitonealnom spratu karline duplje, u njegovom sredi-njem, organskom prostoru. Materica lei po-zadi i iznad mokrane beike, ispred marnog creva i iznad vagine u koju se otvara svojim donjim krajem ili grliem. Gornji deo materice pokrivaju vijuge tankog creva i deo sigmoidnog kolona. Na materici se razlikuju tri dela, idui odozgo nanie: materino telo, materino suenje i vrat materice. Telo materice je njen gornji proireni deo koji se postepeno suava idui ka materinom suenju. Gornji deo tela je lako zaobljen i zove se dno materice. Sa bonih delova materinog dna odvajaju se kupasti produeci, desni i levi, koji se nazivaju materini rogovi. Materini rogovi se suavaju nastavljajui se jajovodima. Materino suenje je srednji, lako sueni deo koji se nalazi izmeu tela i vrata materice. Vrat materice je njen donji cilindrino sueni deo koga kruno obuhvata gornji kraj vagine. Upravo pripojem gornjeg kraja ili svoda va-gine grli materice je podeljen na dva dela: gornji, supravaginalni koji se nalazi neposredno iznad vagine, i donji, vaginalni koji se nalazi unutar gornjeg kraja vagine. Vaginalni deo materinog vrata je poznatiji pod nazi-vom grli materice i lako je dostupan pri vaginalnom pregledu. Materica se sastoji od mekotkivnog materinog zida koji ograniava materinu duplju. Materina duplja se deli na tri dela: duplju materinog tela, kanal materinog suenja i kanal materinog vrata. Kanal materinog vrata komunicira sa lumenom vagine preko otvora koji se naziva materini otvor. Materica svojom graom omoguava usaivanje oploene jajne elije i razvoj embriona i ploda.

UTERUS DIDELPHYS,
uroena anomalija u razvoju enskog genitalnog aparata kod kojeg se pojavljaju dve potpuno

odvojene materice sa dve zasebne vagine. Stidnica je zajednika za obe vagine, a obino postoji jedan zajedniki himen. Ova anomalija esto protie bez tegoba i otkriva se sluajno.

UTOPLJENJE
(engl. drowning, lat. submersio ), nasilno mehaniko uduenje iz grupe sufokativnih asfiksija (v. mehaniko uduenje), kod koga do poremeaja ili prestanka disanja dolazi usled zapuenja plunih alveola aspiriranom tenou (najee vodom). Zbog aspiracije tenosti koja se mea sa vazduhom i sluzi, disajni putevi i alveole bivaju ispunjeni penuavim sadrajem, to pluima na obdukciji daje karakteristian napet izgled (tzv. spumozni odnosno penasti emfizem, lat. emphysema spumosum). Po poreklu utopljenje moe biti zadesno, samoubilako ili ubilako (v. zades, samoubistvo, ubistvo). U foren-zikoj praksi bitno je razlikovati primarno od sekundarnog utopljenja; sekundarno je uslovljeno prethodnim gubitkom svesti ili malaksalou usled oboljenja ili povrede.

UTRIKULUS
(engl. utricule, lat. utriculus), meinica, deo opnastog labirinta unutranjeg uva; mala, ovalna kesica smetena u tremu kotanog labirinta. Na prednje-spoljanjem zidu meinice nalazi se statika mrlja me-inice koja sadri neuroepitelne elije koje reaguju na promenu poloaja glave. upljinu meinice ispunjava tenost koja se naziva endolimfa. Meinica komunicira, posredno ili neposredno, sa kesicom i polukrunim kanalima opnastog labirinta.

UTRIKULUS PROSTATIKUS
(engl. utriculus prostaticus, lat. utriculus prostaticus, utriculus masculinus, uterus masculinus, vagina masculina), kratka, slepa kesa koja se otvara na vrhu colliculusa seminalisa i koja je obloena slojevitim cilindrinim epitelom. U kolikulusu u. p. grana se na nekoliko lezdolikih formacija koje su obloene pseudoslojevitim epitelom. U. p. je verovatno pomona, muka polna lezda i predstavlja ostatak spojenih kaudalnih krajeva Millerovih kanala. On je homolog sa vaginom.

UTROBA
(engl. viscera), v. viscera.

UV
(engl. ultraviolet), skraenica za ultraljubiastu oblast.

UVEA
(engl. choroid, lat. choroidea), v. horoidea, v. sudovnjaa.

UVEANJE

(engl. hypertrophy), poveanje ili prekomeran rast organa ili dela organa sa poveanjem broja elija od kojih se inae sastoje. Moe da bude fizioloko (uveanje dojki za vreme laktacije), adaptivno, kompenzatorno, komplementarno, unilateralno, ventrikularno, vikarno i dr.

UVEANJE SRCA
(engl. heart enlargement ), patoloko stanje koje nastaje uveanjem bilo kog dela ili uveanja svih delova srca. Najpreciznije moe da se odredi ultrazvunim ispitivanjem srca. Manje je precizna teleradiografija srca. Mnogobrojni su uzroci.

UVEITIS
(engl. uveitis), zapaljenje uvealne op-ne u celini, koje moe da nastupi odjednom na svim delovima ili deo po deo, sukcesivno. Obino biva zahvaen samo jedan deo, pa se posle proiri i na ostale delove. Uveitis moe da ima karakteristike gnojnog ili negnojnog zapaljenja.

UVO
(engl. ear, lat. auris ), organ sluha i sastoji se od tri dela: spoljanje uvo (auris externa) sastoji se od une koljke i spoljanjeg unog kanala; srednje uvo sastoji se od bubne opne, bubne duplje, slunih koica i auditivne cevi; unutranje uvo (auris interna) sastoji se od kotanog i membranoznog labirinta. V. auris.

UVRTANJE
(engl. pronation, torsion, lat. pronatio, torsio), v. pronacija, v. torzija.

UVULA
(engl. uvula, lat. uvula), nepana resica. Kupasti, vezivnomiini produetak mekog nepca koji svojom uom osnovom polazi sa sredine zadnje, slobodne ivice mekog nepca. Pri zatvorenim ustima resica dodiruje koren jezika, dok pri otvorenim ustima tri usmerena nanie i unazad prema drelnoj duplji.

UZDICA
(engl. frenulum, bridle, lat. frenulum), v. frenulum.

UZENGIJA
(engl. stirrup, lat. stapes), v. stapes.

UZIMANJE UZORKA FETALNE KRVI

, v. kordocenteza.

UZNEMIRENOST
(engl. anxiety), stanje poremeene psihike ravnotee praeno disfunkcijama organa, vidljivim telesnim manifestacijama i karakteristinom motornom ekspresijom. Intenzitet moe da varira od blae uznemirenosti (kada linost uspeva da odri kontrolu nad svojim ponaanjem) do vrlo izraenog psihikog i motornog nemira (kao to je sluaj kod psihotinih bolesnika). Snana uznemirenost je praena razdralji-vou, gubitkom kontrole nagonskih poriva, agresivnou, potpunom dezorganizacijom ponaanja, deliminom dezorijentacijom, to se ponekad moe zavriti povreivanjem ili unitenjem sebe ili drugog. V. sumrani san, ubilaka manija.

UZORAK
(engl. sample), deo populacije, podskup nekog skupa jedinica, izabran po nekom postupku, sa ciljem ispitivanja svojstva populacije. Reprezentativan u. (engl. representative s. ), u statistici, uzorak po svojstvima koja se ispituju, slian populaciji iz koje je izabran, pri emu su jedinice uzorka izabrane nezavisno od atributa (vrednosti obeleja) koji se prouavaju; sluajan u. (engl. random s.), uzorak iz konane populacije je sluajan ako svaki element populacije ima podjednaku ansu izbora. Sluajan izbor se moe ostvariti uz pomo tablica sluajnih brojeva ili kompjuterskog generatora sluajnih brojeva (pse-udo sluajnih); u. sa ponavljanjem (engl. sampling with replacement ), sluajan uzorak iz konane populacije u kome jedan lan populacije moe vie puta da bude izabran; u. bez ponavljanja (engl. sampling without replacement ), sluajan uzorak iz konane populacije u kome lan populacije ne moe biti izabran vie od jednom. U sluaju beskonane populacije (ili velikih populacija) prost sluajan uzorak bez ponavljanja ekvivalentan je prostom sluajnom uzorku sa ponavljanjem. Slu-ajan uzorak u diferencijalnoj statistici podrazumeva prost sluajan uzorak sa ponav-ljanjem; sistematski u. (engl. systematic s.), karakterie sluajan izbor jedne jedinice meu prvih k, sa spiska jedinica populacije, a zatim izbor svake k-te jedinice, sve do kraja liste. Sistematski uzorak je sluajan (u smislu da sve jedinice imaju istu ansu izbora) samo ukoliko je lista ureena na sluajan nain; stratifikovan u. (engl. stratified s.), ako se populacija podeli na delove (stratume) prema nekim karakteristikama i iz svakog dela bira se sluajan uzorak, onda svi uzorci zajedno ine stratifikovan uzorak; u. skupina (engl. cluster s.), uzorak iz populacije podeljene u grupe koji se sprovodi u dve etape. Prvo se bira se sluajan uzorak grupa, a zatim slu-ajan uzorak iz svake od izabranih grupa; obim u. (engl. sample size), broj jedinica (opservacija) u uzorku. U planiranju istra-ivanja, veliina uzorka odreuje se uzimajui u obzir eljenu preciznost rezultata, varijabiliteta i frekvenciju pojave koja se ispituje, procenjeni procenat neodgovora, raspoloivo vreme i materijalna sredstva.

UZORKOVANJE
(engl. sampling), proces iz-bora izvesnog broja ispitanika meu svim lanovima odreene grupe ili populacije. Zakljuci zasnovani na ispitivanju uzorka mogu se odnositi samo na populaciju iz koje uzorak potie. Uzorkovanje se moe izvriti sluaj-nim, sistematskim ili stratifikovanim izborom.

UZRONA

POVEZANOST (engl. causal association), veliki deo istraivanja u epidemiologiji pripada etiolokim studijama, mada treba istai da epidemioloki dokazi, u nedostatku drugih naunih rezultata, nisu dovoljni da se utvrdi uzronost. Svi potrebni inioci koji dovode do pojave bolesti definiu pojam dovoljnog uzroka. Npr., uzronik malih boginja je virus, ali dovoljan uzrok za obolevanje ukljuuje i odsustvo specifinog imuniteta i odreene karakteristike sredine (prenaseljenost, nepovoljni socijalno-eko-nomski uslovi i dr.), koji zajedno odreuju pojavu bolesti. Ako se u spletu komponenata dovoljnog uzroka nalazi bar jedna koja ini neophodan uslov za nastanak bolesti, ona se zove nuan, neophodan uzrok - agens. U da-tom primeru, virus malih boginja je spens bolesti. V. uzronost u epidemiologiji.

UZRONI FAKTOR
(engl. causal factor), nezavisna varijabla koja dovodi do pojave bolesti, a to je zavisna, posledina odnosno manifestaciona varijabla.

UZRONOST
(engl. causality), vezivanje uzroka za posledice do kojih oni dovode. Naj-vei deo epidemiolokih istraivanja odnosi se na otkrivanje uzrone povezanosti izmeu odreenih pojava i poremeaja zdravlja, mada epidemioloki dokazi sami po sebi, najee nisu dovoljni da utvrde kauzalnu vezu.

UZRONOST U EPIDEMIOLOGIJI
(engl. causality in epidemiology), zakljuivanje o kauzalnosti u epidemiologiji ukljuuje logi-ko rasuivanje u dva pravca: prvi, da li je statistika povezanost izloenosti nekom faktoru i bolesti zapaena u jednoj studiji osnovana, sigurna, i drugi, da li ukupno saznanje o testiranoj povezanosti, prikupljeno sa razliitih izvora, podrava kauzalnu vezu. Ako se is-kljui uticaj sluajne i sistematske greke i konfaunding (pridruenost) faktora, moe da se zakljui da je dobijena statistika povezanost sigurna. Ali, to jo uvek ne znai da je i uzrona. Najsigurnija provera uzrono-posledinih veza je izvoenje kontrolisanog ekspe-rimenta. Meutim, u nedostatku eksperimentalnih dokaza zbog poznavanja ogranienja u eksperimentisanju na ljudima, za potvrivanje uzrone asocijacije koriste se kriterijumi (Bradford Hill i dr. autori), ije prisustvo poveava verovatnou uzronog odnosa. Kriterijumi su sledei: 1. vremenski sled - izlo-enost pretpostavljenom uzroku prethodi opaenoj posledici, bolesti; 2. konzistentnost - povezanost je postojala ako se rezultati ponav-ljaju pri ispitivanju u razliitim populacijama i razliitim metodama; 3. jaina - vrstina povezanosti je vea to se ee posle izlo-enosti odreenom faktoru pojavi bolest; 4. odnos doza - efekat -zapaanje da se incidencija bolesti poveava sa rastuim stepenom izloenosti odreenom faktoru, podrava kauzalnu vezu; 5. bioloka prihvatljivost - ovaj kriterijum je ispunjen ukoliko je uzrona veza prihvatljiva u odnosu na poznavanje faktora i prirode bolesti. Objanjenje povezanosti koje se ne slae sa postojeim nivoom naeg znanja, zasluuje da se ispita sa posebnom panjom, jer moe da bude novost za medicinu i nauku; 6. koherentnost - povezanost ne treba da bude u suprotnosti sa optepoznatim saznanjima o prirodnom toku bolesti; 7. spe-cifinost - ovaj kriterijum pokazuje do koje mere neki uzroni faktor odreuje pojavu bolesti. Specifinost je kompletna ako je jed-na bolest posledica samo jednog uzroka. Ovaj kriterijum manje zadovoljava od prethodnih, jer jedan uzrok moe da prouzrokuje vie bolesti, odnosno jedna bolest moe da bude multikauzalne prirode,

posledica delovanja vie uzronih faktora. Meu navedenim kriterijumima, vremenski sled je jedini neizostavan uslov.

UZROK, NEOPHODAN I DOVOLJAN


(engl. necessary and sufficient cause), uzrok ije je prisustvo nuno za nastanak efekta (neophodan uzorak) i uvek praeno efektom (dovoljan uzrok). Npr. uzronik malih boginja je virus odnosno neophodan uzrok, ali za pojavu bolesti nije dovoljno samo njegovo prisustvo. Potreban je dovoljan uzrok koji uklju-uje odsustvo specifinog imuniteta organizma i odreene karakteristike sredine (prenaseljenost, socioekonomski uslovi i dr.) koji zajedno odreuju pojavu bolesti. To znai da svi potrebni uzroni inioci, koji dovode do pojave bolesti, definiu pojmove neophodnog i dovoljnog uzroka.

UZROK SMRTI
(lat. causa mortis), prirodno ili nasilno telesno oteenje koje dovodi do smrti. Uzroci smrti mogu biti singularni ili pluralni. Kada postoji samo jedan jedini uzrok smrti, zove se singularni. Kada u izvesnom smrtnom sluaju deluju istovremeno, uporedo ili uzastopno, dva ili vie uzroka smrti, zovu se pluralnim. Pluralni uzroci smrti po svom postanku mogu biti samostalni, po svom raz-vitku naporedni, pa se u svom dejstvu uzaja-mno dopunjuju. Tada je re o konkurentnim uzrocima smrti. Ako su pluralni uzroci smrti meusobno zavisni, radi se ili o neposrednim (direktnim) ili o indirektnim (posrednim) uzrocima smrti.

UZVIENJE
(engl. eminence, lat. eminentio), v. eminencija.

UAS
(engl. horror ), intenzivan strah koji kod zdrave osobe moe biti izazvan neoekivanim iskustvom katastrofinog stresa (zemljotres, poar, bombardovanje, prisustvovanje nasilnoj smrti drugog), koji remetei sve psihike funkcije dovodi do potpune dezorganizacije ponaanja. Intenzivan strah ovog kvaliteta kod psihotinih bolesnika moe biti provociran doivljajem zastraujuih ulnih obmana i sumanutih ideja.

VAENJE ZUBA
(engl. tooth extraction, lat. extractio dentis), vaenje zuba iz kotane alveole specijalno konstruisanim instrumentima (kljetima, polugama) i odgovarajuom tehnikom.

VAGINA
(engl. vagina, lat. vagina), omota, usmina; 1. omota ili vezivna opna razliite debljine koja obmotava organ, krvni sud, ivac, mii ili tetivu; 2. usmina, deo unu-tranjih enskih polnih organa,

koji se nalazi pozadi mokrane beike i mokrane cevi, ispred marnog creva i ispod materice. Usmina predstavlja vezivno-miini organ cevastog oblika, duine 8 - 10 cm, koji se prua od grlia ili vrata materice do predvorja vagine. Gornji kraj vagine, ili svod vagine, kruno obuhvata grli materice sa ijim ka-nalom komunicira preko spoljanjeg materinog otvora. Donji kraj usmine se otvara u tremu vagine (v. vestibulum vagine) preko otvora usmine (v. ostijum vagine). V . karotika (engl. carotid sheat, lat. v. carotica), karotidni omota. Produetak vratne fascije koji obavija velike krvne sudove vrata: zajedniku i unutranju karotidnu arteriju i unutranju jugularnu venu, ivac lutalac (v. nervus vagus) i deo dubokih limfnih lezda vrata.

VAGINALAN
(engl. vaginal), koji se odnosi na vaginu ili rodnicu, unutranji enski polni organ, cevastog oblika, duine 10 - 12 cm; ima ulogu u obavljanju polnih odnosa, otica-nju menstrualne krvi, a u poroaju je meki deo poroajnog puta.

VAGINALIS
(engl. vaginal, lat. vaginalis), koji se odnosi na usminu kao deo unutranjih enskih polnih organa ili na omota koji obavija odreenu strukturu.

VAGINALNA HISTEREKTOMIJA
(engl. vaginal histerectomy ), hirurki metod odstra-njivanja materice vaginalnim putem. Naj-ee se vri kod nepotpunog i potpunog prolapsa materice i problema sa kontrolom oticanja mokrae. Ova hirurka tehnika zahteva izuzetno dobro poznavanje anatomije male karlice.

VAGINALNI
(engl. vaginal, lat. vaginalis), v. vaginalis.

VAGINALNI CIKLUS
(engl. vaginal cycle), sled promena koje se deavaju u vaginalnom epitelu tokom 28-dnevnog ciklusa ene. Nekoliko dana pre ovulacije, vaginalni epitel je najdeblji (oko 250 m) to je posledica dejstva estrogena. Keratohijalinske granule pojavljuju se u povrnim elijama koje imaju kondenzovano jedro, a u brisu su elije poli-gonalnog oblika i mogu biti acidofilne i ba-zofilne. U vreme ovulacije u elijama povr-nog i spinocelularnog sloja nakupila se znatna koliina glikogena i one poinju da des-kvamiraju. Osloboeni glikogen podlee fermentaciji i pretvara se u mlenu kiselinu, i to pod uticajem vaginalnih laktobacila. U brisu su sve elije acidofilne, nabubrele i imaju piknotino jedro. Pod uticajem progesterona za vreme sekretorne faze menstrualnog ciklusa, nastavlja se deskvamacija, epitel biva sve tanji, a koliina glikogena i aciditet vaginalnog sekreta se smanjuju. U brisu su elije bazofilne, grupisane i imaju podvrnute ivice.

VAGINALNI ISCEDAK

(engl. vaginal flux), sekret koji nastaje transudacijom tenosti iz krvnih i limfnih sudova i sekrecijom lezda grlia. Mleno je bele boje, slian sluzi i kisele reakcije. U njegov sastav ulazi i vaginalna flora sa odreenim odnosom pojedinih vrsta bacila. Fizioloki odnos inilaca vaginalnog sekreta ima vanu ulogu u zatiti unutranjih genitalnih organa od razvoja infekcije.

VAGINITIS
(engl. vaginitis), patoloka izme-njenost osobina vaginalne sredine -- smanjena kiselost, pojava zapaljenja (colpitis) raz-liite etiologije i pojaana sekrecija. Uzroci su endogeni (dijabetes, hormonski poremeaji) i egzogeni (zapaljenski procesi, mehanika oteenja).

VAGINITIS SENILIS
(engl. senile vaginitis), atrofini vaginitis, stanje karakteristino za period posle menopauze koje nastaje zbog hormonske insuficijencije. Karakterie ga osetljiva vaginalna sluzokoa koja je pogodna za razvoj mikroorganizama. Simptomi su po-jaana vaginalna sekrecija, svrab, peenje i bol. Terapija je lokalna hormonska.

VAGINIZAM
(engl. vaginismus), bolni spazam vaginalnih miia i miia podizaa anusa koji onemoguava imisiju penisa u vaginu. Pove-zan je sa psiholokim faktorima, neeljenim seksualnim odnosom, grubou koja se oe-kuje, zabranama, oseanjem krivice. Lei se psiholokim metodama, a ponekad je potrebno raditi ponavljane dilatacije vagine.

VAGINOSONOGRAFIJA
(engl. vaginosono-graphy), dijagnostiki metod ultrazvunog pregleda u ginekologiji koji se obavlja upotrebom vaginalne sonde.

VAGOTOMIJA
(engl. vagotomy), presecanje stabla ili ogranaka vagusnog ivca (sinonimi: X modani ivac, lutajui nerv, nervus pneumogastricus) u njegovom torakalnom ili trbunom delu, u cilju smanjenja eludane sekrecije i leenja ulkusne bolesti. Preseca-njem vagusa postie se svoenje sekrecije hlorovodonine kiseline u elucu sa normalnih 4 - 6, a kod ulkusne bolesti i do 12, na 0 - -1 mmol na sat. Usled toga kiselost eluda-nog soka (pH) opada, tako da ferment pepsin vie ne deluje, odn. ne vari belanevine, pa se tako omoguuje zarastanje ulkusa. Vagusu se moe hirurki pristupiti kroz trbuh (transabdominalno) ili kroz grudni ko (transto-rakalno). Prececanje vagusa (vagotomija) podrazumeva jednu od sledee tri mogunosti: trunkalna v., kada se transabdominalno ili transtorakalno presecaju stabla oba vagusa uz izvoenje piloroplastike (v. piloroplastika), poto po presecanju vagusa pilorus gubi sposobnost otvaranja; selektivna v. (sinonim: selektivna gastrina), kod koje se presecanje vagusnih ivaca vri abdominalnim putem, ispod odvajanja grana za jetru i une puteve i ispod odvajanja grane za druge organe trbune duplje (celijana grana). I u ovom sluaju mora se uraditi piloroplastika; supraselektivna v. (sinonim: proksimalna selektivna), kod koje se

transabdominalnim putem presecaju samo grane koje inerviu eludac, a sauvaju se grane za jetru i une puteve, celijana grana i grane za antrum i pilorus. Kod ove operacije nije potrebno raditi piloroplastiku. To je aseptina operacija, sa mortalitetom 0%. Supraselektivna vagotomija se danas radi i laparoskopskim putem. Uspeh vagotomije u leenju ulkusne bolesti je veoma zadovoljavajui, i recidivi oboljenja se javljaju kod 0,5 do 5% sluajeva, a mortalitet je mnogo manji u odnosu na resekcione metode, tako da su ove procedure bile veoma rairene sedamdesetih i osamdesetih godina. Sada se ree primenjuju zbog napretka konzervativne terapije ulkusne bolesti i upotrebe H2 blokatora (ranitidina, galitidina, cimetidina). Vagotomija ima i izvesne posledice: pokreti (motilitet) eluca postaju sporiji i oslabljeni, javlja se tzv. postvagotomina dijareja. Pan-kreasna sekrecija se smanjuje, a nastaju i odreeni poremeaji resorpcije masti. Kod trunkalne vagotomije, motilitet une kese se smanjuje i zato kod 25% vagotomisanih nastaje kalkuloza une kese. Prvu vagotomiju (trunkalnu) izveo je Dragstedt 1942. godine.

VAGOTONIJA
(engl. vagotonia), stanje prekomerne aktivnosti vagalnih nerava i pro-mene u funkciji organa koje oni inerviu.

VAGOTROPAN
(engl. vagotropic), koji ima uticaj na n. vagus.

VAGOVAGALAN
(engl. vagovagal), koji je porekla aferentnih i eferentnih impulsa n.vagusa.

VAKCINA
(engl. vaccine), supstanca koja unesena u organizam izaziva odgovor koji se sastoji u stvaranju antitela sposobnih da joj se suprotstave. Vakcine se mogu pripremati od ivih, u dovoljnoj meri oslabljenih, ili mrtvih prouzrokovaa kao i od toksina koji su pret-hodno lieni svoje patogene moi, ali su istovremeno sauvali svoja antigenska svojstva (tzv. anatoksini). Vakcine koje se pripremaju od ivih, dovoljno oslabljenih, prouzrokovaa su: Pasterova antirabina vakcina, Sabinova vakcina protiv deije paralize, Girardova vakcina protiv kuge, antitifusna vakcina po Blancu i Legreu, Dakarova vakcina protiv ute groznice, vakcina protiv antraksa. Vakcine za ije pripremanje su koriteni mrtvi prouzrokovai su: TAB vakcina (antitifusna i antiparatifusna A i B), vakcina protiv kolere i protiv kuge, Durandova i Giroudova antitifusna i Salkova i Lepineova vakcina protiv deije paralize. Danas se vakcinama nazivaju i anatoksini koji se koriste za vakcinisanje protiv difterije, tetanusa, stafilokoka. V . antivirusna vakcina, v. antibakterijska vakcina, v. meovita vakcina, v. autovakcina, v. anatoksin.

VAKCINIA VIRUS
(engl. vacciniavirus), DNK virus roda ortopoksvirusa porodice poksvirusa. Morfoloki, bioloki i

antigenski vrlo je slian variola virusu. Kod oveka izaziva samo lokalizovane pustulozne lezije na mestu prodiranja u kou. Zbog antigenske slinosti sa virusom variole ranije je korien za pripremu antivarioline vakcine. U novije vreme koristi se kao vektor za gene u proizvodnji vakcina.

VAKUOLA
(engl. vacuole, lat. vacuola), intracelularna formacija ograniena membranom, sferinog oblika, ispunjena sadrajem koji je tean i/ili neto vre konzistencije.

VAKUUM EKSTRAKTOR
(engl. vacuum extractor), ureaj koji pomae pri poroaju. Sadri kapu koja se po principu vakuuma privruje na glavu ploda, a zatim se plod polako izvue. Uveden je u praksu 1954. i esto je korien, ali nije prihvaen kao to su akuerska kleta.

VALEKULA
(engl. valley, lat. vallecula), jamica. Malo udubljenje ili mala i plitka jama.

VALENCA
(engl. valence), sposobnost nekog elementa da se vezuje tj. broj veza koje ini sa drugim atomima. Ovaj broj je uvek pozitivan. Jedan element moe da ima jednu ili vie razliitih valenci. Izraz valenca je zamenjen sa mnogo preciznijim konceptom oksidacionog broja. U imunologiji se ovim izrazom oznaava broj mesta na antigenu za koja se vezuju molekuli antitela. Tako npr. svaki molekul IgG, IgA, IgD i IgE ima po dva mesta, a IgM 10 mesta.

VALGUS DEFORMACIJA
(engl. valgus), deformacija kod koje je zglob potisnut ka srednjoj liniji tela, a okrajci kosti ine ugao otvoren upolje (X deformacija).

VALIDNOST
(engl. validity), valjanost; moe biti merna i validnost studije. Merna validnost je izraz stepena u kome rezultat merenja zaista odraava ono to se meri. Razlikuju se konstrukciona (konceptualna), sadrinska i kriterijumska validnost. Konstrukciona validnost je stepen u kome merenje odgovara teorijskim konceptima (konstrukcijama) koji se odnose na ispitivani fenomen. Sadrinska validnost je stepen u kome merenje obuhvata podruje ispitivanog fenomena. Kriterijumska validnost je stepen u kome merenje odgovara nekom spoljnom kriterijumu ispitivanog fenomena. Validnost studije je stepen u kome su opravdani zakljuci izvedeni na osnovu studije i generalizovani na populaciju iz koje je uzorak dobijen. Razlikuju se unutranja i spoljanja validnost. Unutranja validnost podrazumeva da su studijska i kontrolna grupa odabrane i uporeene na takav nain da razlike meu njima, u odnosu na ispitivanje za-visne varijable, mogu da se pripiu jedino ispitivanom hipotetinom

uzronom faktoru. Spoljna validnost podrazumeva da studija ima spoljnu validnost ili mogunost generalizacije odnosno nepristrasne zakljuke mimo uesnika u studiji. Npr., rezultati studije sprovedene samo meu mukarcima belcima mogli bi ili ne bi mogli da se generalizuju na sve mukar-ce (populaciju sastavljenu od mukaraca svih rasa).

VALIN
(engl. valine), prirodna esencijalna aminokiselina (RMM 117,15), koja je konstituent proteina. Izvor ove aminokiseline su proteini hrane.

VALPROINSKA KISELINA
(engl. valproic acid ), antiepileptik irokog spektra, efikasan kod svih oblika epilepsije, a posebno kod: toniko-klonikih napada sa primarnom ge-neralizacijom, kod izvesnih oblika mioklo-ninih i atoninih napada. Kod absence napada efikasan je kao i etosuksimid, ali nije lek izbora zbog potencijalne hepatotoksinosti. Ima jednaku aktivnost kao karbamazepin kod parcijalnih napada. Koncentracija u plazmi nije dovoljno precizan podatak za procenu efikasnosti. Noviji podaci ukazuju i na njenu efikasnost u terapiji bipolarnih afektivnih poremeaja i u terapiji migrene. Neeljena dejstva su: nauzeja, poliurija, prolazno opada-nje kose, dobijanje u teini, sedacija, teratogeni efekt. Oprez: tokom prvih meseci treba kontrolisati jetrine enzime zbog mogue hepatotoksinosti. Preparat: Eftil.

VALVA
(engl. valve, lat. valva), zalistak. Opnasta struktura ili opnasti nabor koji regulie protok tenog sadraja kroz cevasti organ, vod, kanal ili sud. Zalisci u venskim krvnim sudovima omoguavaju tok krvi samo i uvek ka veim venskim krvnim sudovima ili ka srcu. U sluaju kada krvna struja pod uticajem sile zemljine tee krene kroz venski krvni sud u suprotnom smeru, venski zalisci se zatvaraju onemoguavajui povratak krvi. Zalisci zatvaraju i pojedine otvore: otvore sranih pretkomora i komora, otvore aorte i plunog stabla, otvore uovoda i glavnog pankreas-nog kanala, otvor izmeu zavrnog dela tankog creva i debelog creva. V . aorte ( engl. aortic valve, lat. v. aortae ), aortni zalistak koji se sastoji od tri polumeseasta zaliska ili lista: dva prednja, desnog i levog i jednog zadnjeg. Aortni zalistak zatvara aortno ue na bazi leve srane komore; v. atrioventrikularis dekstra (engl. right atrioventricular v., lat. v. atrioventrikularis dextra ), desni pretkomorsko- -komorski zalistak, izgraen od tri kuspidalna zaliska (v. v. kuspidalis): prednjeg, zadnjeg i unutranjeg ili septalnog. Ovaj zalistak zatvara desno pretkomorsko-komorsko ue preko kojega komuniciraju desna pretkomora i komora. Ovaj zalistak je poznat i pod nazivom trikuspidalni zalistak; v. atrioventrikularis sinistra (engl. left atrioventricular v., lat. v. atrioventrikularis sinistra ), v. valva bikuspidalis; v. bikuspidalis ( engl. bicuspid v., lat. v. bicuspidalis ), dvolisni zalistak izgraen od dva kuspidalna zaliska ili lista: prednjeg i zadnjeg. Bikuspidalni zalistak zatvara levo pretkomorskokomorsko ue preko koga komuniciraju leva pretkomora i leva komora. Ovaj zalistak je poznat i pod nazivima levi pretkomorsko-komorski ili mitralni zalistak; v. kuspidalis ( engl. cuspid v., lat. v. cuspidalis), mali listi ili zaravnjeni, trouglasto oblikovan zalistak nejednake veliine. Kuspidalni ili listasti zalistak ulazi u sastav zalistaka koji zatvaraju desni i levi pretkomorsko- -komorski otvor. U zavisnosti od broja ovi zalisci se nazivaju: bikuspidalni (v. v. bikuspidalis) ili trikuspidalni (v. v.

trikuspidalis); v. mitralis ( engl. mitral v., lat. v. mitralis ), v. v. atrioventrikularis sinistra, v. bikuspidalis; v. semilunaris ( engl. semilunar v., lat. v. semilunaris ), polumeseasti zalistak. Polumeseasto ili kesasto oblikovan zalistak koji ulazi u sastav zalistaka koji zatvaraju aortni otvor i otvor plunog stabla; v. trikuspidalis ( engl. tricuspid v., lat. v. tricuspidalis ), v. v. atrioventrikularis dekstra; v. trunci pulmonalis ( engl. pulmonary trunk v., pulmonary v., lat. v. trunci pulmonalis ), zalistak plunog stabla. Zalistak koji se sastoji od tri polumeseasta zalistka: prednjeg, i dva zadnja, desnog i levog. Ovaj zalistak zatvara otvor plunog stabla koji se nalazi na bazi desne srane komore i esto se pogreno naziva pluni zalistak.

VALJAK
(engl. pulley, lat. trochlea), v. trohlea.

VALJKASTI CRVI
(engl. round worms ), kolo helminata oznaeno kao nematoda. Telo im je cilindrinog oblika sa suenim polovima na ijim krajevima se nalazi usni odnosno analni otvor. Odvojenih su polova. Najee su para-ziti digestivnog trakta oveka, ali mogu da se jave i u miinom i potkonom vezivnom tki-vu, limfnim sudovima i pluima. Za humanu medicinu najznaajnije su vrste iz rodova: Trichinella, Trichuris, Strongyloides, Ancylostoma, Enterobius, Ascaris i Filaria.

VAN BOGAERT-HOZAYEV SINDROM


(engl. van Bogaert-Hozay syndrome ), sindrom koga karakteriu: neoekivan, nagao prestanak razvoja ekstremiteta praen dekal-cifikacijom i osteolizom raznih kostiju aka i stopala. Karakteristike su: defekti lica, uiju, nosa, poremeena denticija, mikrognatija, astigmatizam, miopija.

VAN DER VOUDEOV SINDROM


(engl. Van der Voude syndrome ), hereditaran sindrom po tipu autosomno dominantnog nasleivanja. Karakteriu ga: paramedijalni useci donje usne, rascep usne sa ili bez rascepa nepca, hipodoncija, odsustvo drugog pretkutnjaka.

VAN DER WAALSOVE SILE


(engl. van der Waals forces ), Johannes Diderik van der Waals, nemaki hemiar, 1837 - 1923, slabe intramolekulske sile ili sile izmeu nevezanih atoma unutar jednog molekula.

VANILMANDELINA KISELINA, VMA


(engl. vanillylmandelic acid), 4-hidroksi-3- -metoksimandelina kiselina (RMM 198,17). Krajnji je proizvod metabolizma epinefrina i norepinefrina koji nastaje posredstvom o-, -metilacije i oksidativne deaminacije. VMA se izluuje putem urina, i to u poveanim koliinama u sluaju

feohromocitoma, neuroblastoma i ganglioneuroma.

VANKOMICIN
(engl. vancomycin), glukopeptidni antibiotik, poreklom od bakterije Streptomyces orientalis. Inhibira sintezu bakterij-skog zida i baktericidno deluje protiv Gram- -pozitivnih bakterija, a posebno protiv stafilo-koka. Rezervni je antibiotik. Glavna indikacija su teke infekcije izazvane stafilokokama rezistentnim na druge antibiotike (meticilin). Deluje sinergistiki sa aminoglikozidima protiv enterokoka. U terapiji pseudomembranoznog kolitisa, iji je uzronik Clostridium difficile, daje se oralno. Neeljeni efekti: flebitis, oteenje sluha i bubrega. Preparati: Vancocin, Vancoled.

VANPRIRODNI ANUS
(lat. anus praeternaturalis, anus praeter), v. kolostoma.

VANZGLOBNI REUMATIZAM
(engl. nonarticular rheumatism), razliita oboljenja vanzglobnih (okolozglobnih) tkiva kao to su tetivni i ligamentni pripoji, tetive i tetivne ovojnice, burze, kapsule zgloba, fascije, ner-vni omotai i potkono masno tkivo. Ovo su masovna oboljenja, benigne prirode.

VARENJE,
v. digestija.

VARFARIN
(engl. warfarin), oralni antikoagulans, derivat kumarina i prototip za ovu grupu lekova. Inhibira biosintezu protrombina i drugih vitamin K-zavisnih faktora koagulacije i usporava koagulaciju krvi. Koristi se za profilaksu tromboza dubokih vena, tromboza vetakih valvula, embolije plua i drugih tromboembolijskih komplikacija, kao i posle akutnog infarkta miokarda. Potrebna je redovna kontrola parametara koagulacije. Preparati: Farin, Waran.

VARICELA
(engl. chicken-pox), ovije bogi-nje; akutna, virusna, veoma zarazna i obino benigna bolest, uglavnom deijeg uzrasta, ree odraslih, podjednako zahvata oba pola i sve rase. Kosmopolitsko je oboljenje i ima sezonski i epidemijski karakter. Pored optih znakova infekcije (poviene telesne temperature, malaksalosti, gubitka apetita i sl.) karakteristika ove bolesti je pojava ospe po koi razliitih delova tela, ukljuujui i kosmati deo glave, dlanove i tabane. Ospa se javlja u naletima, koji su praeni porastom telesne temperature, zahvata povrinski deo koe i prolazi kroz stadijume makule, papule, vezi-kule i kruste. V. egzantem.

VARICELLA-ZOSTER VIRUS

(engl. Varicella-zoster virus ), DNK virus porodice herpes virusa, kojima je morfoloki slian, ali antigenski razliit. U primoinfekciji kod o-veka izaziva varicelu (ovije ili vodene boginje), a reaktivacija latentne infekcije izaziva herpes zoster razliite lokalizacije i teine. Herpes zoster se najee javlja kod imuno-kompromitovanih osoba.

VARIJABLA
(engl. variable), veliina koja menja svoju vrednost odnosno bilo koja oso-bina, fenomen ili dogaaj koji moe imati razliite vrednosti. Varijable mogu biti neza-visne i zavisne. Nezavisne se dele na uzrone i druge varijable u koje spadaju kontrolisane i nekontrolisane. Uzrona varijabla je nezavisna promenljiva koja dovodi do pojave zavisne varijable. Kontrolisana nezavisna varijabla moe da utie na zavisnu varijablu i taj efekat se moe izmeriti odnosno kontrolisati putem analize. Kontrolisanje ovih varijabli je takvo da se one mogu odstraniti ili da imaju jednako uee u grupama koje uporeujemo. Jedna od kontrolisanih varijabli je konfaunding. Nekontrolisane nezavisne varijable nemaju ili ne znamo da li imaju uticaja na zavisnu varijablu i ne mogu se izmeriti odnosno kontrolisati analizom. Njihovi eventualni uticaji mogu se neutralisati meovanjem ili sluaj-nim izborom grupa koje uporeujemo. Zavisna varijabla je promenljiva i nastaje pod uticajem uzrone nezavisne varijable. Ona je posledina ili manifestaciona varijabla jer je rezultat delovanja uzrone varijable i zove se bolest (disease) varijabla.

VARIJACIJA
(engl. variation), odstupanje od odreenih vrednosti ili karakteristika neke pojave. Npr. varijacije u telesnoj temperaturi, te-lesnoj teini, telesnoj visini, fenotipskim kara-kteristikama (boja koe, kose, oiju), psiholo-kim karakteristikama linosti, ponaanju itd.

VARIKOCELA
(engl. varicocele), proirenje i izvijuganost pramenog spleta tj. dela unu-tranje spermatine vene. Javlja se obino na levoj strani, ree na obe, izuzetno na desnoj, v. variks.

VARIKOZNE VENE
(engl. varicose veins), izvijugane, abnormalno proirene vene kod kojih su oteeni venski zalisci. To ih razlikuje od proirenih vena osoba atletske konstitucije. Smatra se da 10 - 17% osoba opte populacije boluje od varikoznih vena. Postoje dve grupe bolesti: primarne v. v. , sa ouvanim dubokim venskim sistemom i sekundarne v. v. , koje su posledica insuficijencije valvula dubokog venskog sistema. ee se javlja kod osoba koje rade u stojeem poloaju, kod trudnica i kod gojaznih osoba. Porodina predispozicija i starenje igraju ulogu u nastanku varikoznih vena. Lei se konzervativno i hirurki.

VARIKS
(engl. varix), proirene vene, cilin-drina ili ampularna proirenja vena naj-ee na donjim ekstremitetima. Uglavnom se razvijaju samo u povrinskim venama. Postoje: primarni v . kao

posledica nasledne konstitucije ili smanjene vrednosti potpornog aparata u venskom sudu; sekundarni v. su steeni. Smetnje odvoenja ven-ske krvi mogu nastati zbog pritiska spolja ili strangulacije velikih venskih sudova (tumori, infekcije, uveani organi pre svega u karlici i trbunoj upljini, oiljne promene i dr.).

VARIKSI JEDNJAKA
(engl. oesophageal varices), proirene vene jednjaka. Za nastanak variksa jednjaka glavni faktor je oteani protok krvi u sistemu vene porte to je sluaj kod portne hipertenzije. Variksi nastali usled portne hipertenzije uvek su lokalizovani u distalnom delu jednjaka, a odatle se mogu prostirati proksimalno. Lumen jednjaka je kod variksa umereno proiren. Pasaa barijumskog kontrasta je sporija, tako da je i i-enje jednjaka usporeno. Proirenje sluz-nikih nabora je prvi znak stvaranja variksa. U kasnijoj fazi vene se vie ire i podiu mu-kozu u lumen jednjaka. Na reljefu sluznice vide se rasvetljenja, defekti okruglog i oval-nog oblika u vidu brojanica ili niza bisera. U odmaklom stadijumu javljaju se defekti zmijolikog izgleda koji daju sliku nalik kori hrastovog drveta.

VARIOLA
(engl. smallpox, variola), variola vera, velike boginje; teka infektivna bolest iz grupe virusnih osipnih groznica iji je uzronik variola virus. Bolest karakteriu visoka temperatura i karakteristina pustulozna ospa, meutim postoji vie klinikih oblika bolesti, od blagih do tekih, sa krvarenjem. Zahvaljujui vakcinaciji ova teka bolest je eliminisana, a verovatno i iskorenjena. Pos-lednja epidemija velikih boginja zabeleena je u Jugoslaviji 1972. godine, a posle toga jo nekoliko manjih epidemija ili pojedinanih sluajeva u svetu.

VARIOLA VIRUS
(engl. variola virus), DNK virus roda ortopoksvirusa, porodice poks-virusa. Morfoloki, bioloki i antigenski vrlo je slian vakcinia virusu. Kod oveka izaziva velike boginje (variolu veru), teku, akutnu, vrlo zaraznu bolest sa visokom smrtnou. Bolest je eradicirana 1977. godine tako da se virus danas nalazi u arhivama dve ekspertne laboratorije u svetu.

VARUS DEFORMACIJA
(engl. varus), deformacija kod koje je zglob udaljen od srednje linije tela, a okrajci kosti ine ugao otvoren unutra (O deformacija).

VASKULARAN
(engl. vascular), odnosi se na krvne sudove ili obilje krvnih sudova.

VASKULARIZACIJA
(engl. vascularization), 1. proetost krvnim sudovima tkiva i organa u cilju obezbeenja krvi; 2.

proces nastajanja novih krvnih sudova, najee kapilara, u tkivima.

VASKULARNA KOMPONENTA KOSTNE SRI


(engl. vascular component of bone marrow ), deo kostne sri koji ine vaskularni sinusi i male arterije i vene kostne sri.

VASKULARNA PRUGA
(engl. vascular stria, lat. stria vaskularis), povrina sa dobro vaskularizovanim slojevitim cilindrinim epitelom koji pokriva unutranju povrinu spiralnog ligamenta. Struktura: 1. marginalne elije sa dobro razvijenim bazalnim la-birintom; 2. intermedijarne elije - zvezdolike elije koje nemaju kontakt sa unutranjom povrinom. Razgranati produeci intermedijarnih elija pruaju se izmeu marginalnih i bazalnih elija, a neki se zavravaju u susedstvu kapilara. Funkcija im je nepoznata; 3. bazalne elije, zaravnjene elije, ne-pravilnog oblika koje lee na bazalnoj membrani. Mogu se porediti sa bazalnim elijama drugog epitela. Apikalni bazalni produeci ovih elija dopiru do marginalnih elija, a lateralni se susreu sa onima koji stiu sa susednih bazalnih elija. Vaskularna strija je jedini vaskularizovan epitel u telu, a pretpostavlja se da ima ulogu u sekreciji endolimfe.

VASKULARNA RETINOPATIJA
(engl. vascular retinopathy ), promene krvnih sudova mrenjae najee u sklopu arterioskleroze, eerne bolesti, hipertenzije, bubrene hiper-tenzije, kod nedonoadi na terapiji visokim koncentracijama kiseonika, Purtsherova angiopatija.

VASKULARNE PAPILE
(engl. vascular papillae, lat. papillae vasculares ), vezivne i dermalne papile koje sadre brojne kapilarne petlje za vaskularizaciju debelog ploastoslojevitog epitela.

VASKULARNI POL ELIJE


(engl. vascular pole of cell), deo elije koji je okrenut krvnom ili limfnom kapilaru. Sekretorne granule su koncentrisane na vaskularnom polu endokrine elije.

VASKULARNI POL RENALNOG KORPUSKULA


(engl. vascular pole of renal corpuscle ), prostor kroz koji aferentne i eferentne arterije ulaze i izlaze iz renalnog korpuskula. U nivou vaskularnog pola susreu se dva zida Bowmanove kapsule.

VASKULARNI SISTEM
(engl. vascular system), v. kardiovaskularni sistem.

VASKULATURA
(engl. vasculature), sistem krvnih sudova koji vaskularizuju organ, deo tela ili celo telo.

VASKULITIS
(engl. vasculitis), zapaljenje krvnih sudova; v. angitis.

VASKULNI NEVUSI
(engl. vascular naevi), poremeaj razvoja krvnih sudova koe. Ovaj termin obuhvata razliite oblike koji se grubo dele prema vrsti i preniku promenjenog krvnog suda: kapilarni, venski i meoviti.

VASKULOZAN
(engl. vasculous), bogat krv-nim sudovima.

VASKULOZNI OMOTA TESTISA


(lat. tunica vasculosa testis), dobro vaskularizovan unutranji deo tunike albuginee testisa koji je sastavljen od rastresitog vezivnog tkiva.

VASO(engl. vaso-), prefiks koji se odnosi na sudove, a posebno na krvne sudove.

VASOPRESIN
(engl. vasopressin), v. adiurezni hormon.

VALJIVOST
(engl. pediculosis), stanje izazvano prisustvom vai (anoplura). Na oveku parazitiraju vrste Pediculus humanus var. capitis (va glave), Pediculus humanus var. vestimenti (va tela) i Pediculus pubis (stidna va). Prisustvo vai samo po sebi izaziva bla-ge simptome: eanje sa grebanjem, sekundarne infekcije, nadraaj koe i sl. Vai glave se najee pojavljuju kod dece koja se uglavnom zaraze u koli. Vai tela su najee prisutne u siromanim sredinama sa gustom naseljenou. Stidna va se prenosi najee tokom seksualnog odnosa.

VATRA SVETOG ANTONIJA


(engl. St. Antonys fire ), u angloamerikoj medicinskoj literaturi popularan naziv za oboljenje koje se kod nas zove crveni vetar. Struni naziv bolesti je i erizipel. V. Erysipelas.

VATS
(engl. video assisted thoracoscopic surgery, VATS), v. video-asistirana torakoskopska hirurgija.

VAZ
(engl. vessel, lat. vas), sud, izduena, ce-vasto oblikovana mekotkivna struktura kroz koju prolazi krv, limfa ili semena tenost.

VAZA
(engl. vessels, lat. vasa), sudovi, mnoina od vaz.

VAZA REKTA
(engl. vasa recta, lat. vasa recta, fasciculus vascularis ), uobiajeni naziv koji se koristi za male krvne sudove, tankog zida, koji se sputaju od renalnog korteksa do razliitih nivoa renalne medule, opet se vraajui u korteks. Arterijski vasa recta imaju kontinuirani endotel, dok je endotel venskih vasa recta fenestriran. Vasa recta slue kao protivstrujni izmenjiva difuzabilnih supstanci.

VAZDUH
(engl. air), meavina gasova koja okruuje zemlju i sadri proseno 77,3% azota, 20,9% kiseonika, 0,03 - 0,04% ugljen- -dioksida, vrlo male koliine plemenitih gasova i manje ili vee koliine vodene pare. U vazduhu se mogu nai estice praine, mikro-organizmi, produkti razgradnje organskih materija (gasovi), radioaktivne estice, polen itd. Vazduh je neophodan za disanje i razmenu gasova u pluima, pa se sastav izdahnutog vazduha razlikuje od udahnutog (ima 25% manje kiseonika, a 50 - 100 puta vie ugljen- -dioksida). Vazduh je bitan za proces regulisanja telesne toplote i za metabolizam i druge funkcije u telu.

VAZDUNA EMBOLIJA
(engl. gas embolus), embolija izazvana mehuriima gasa u krvnom sudu.

VAZDUNI PUT
PRENOENJA , nain pre-noenja uzronika zaraznih bolesti vazduhom. Uzronici zaraznih bolesti mogu da se pre-nose vazduhom na dva naina: kapljinim jezgrima i prainom. Kapljina jezgra ili nukleusi su sitne estice prenika od 1 do 10 mikrona koje nastaju isparavanjem vode iz sitnijih Fluggeovih kapljica. Sastoje se od sasuene sluzi i mikroorganizama. Poto su male teine, mogu satima da se odravaju u vazduhu i da se, zahvaljujui vazdunim strujama, prenose i na vea rastojanja (iz jedne bolesnike sobe u drugu, sa sprata na sprat i sl.). Nukleusima se moe ostvariti infekcija i u odsustvu izvora zaraze. Fluggeove kapljice i kapljina jezgra se posle izvesnog vremena taloe, padajui na okolne predmete i na pod, a njihov neisparljiv deo se, ukljuujui i

mikroorganizme, pretvara u prainu. ie-njem poda, brisanjem predmeta i na mnoge druge naine praina se die u vazduh i ovek je udie, a sa njom i mikroorganizme koji se u njoj nalaze. Prainom se prenose uzronici otporni u spoljanjoj sredini.

VAZOAKTIVAN
(engl. vasoactive), koji deluje na krvne sudove, posebno arterije, da im promeni dijametar. Primeri vazoaktivnog delovanja su: emocije, pritisak, ugljen-dioksid, temperatura. Neki od uticaja su direktni na krvne sudove, a drugi deluju preko vazomotornog centra u mozgu.

VAZOAKTIVNE SUPSTANCE
(engl. vasoactive substances), tkivni hormoni: kalidin, bradikinin, histamin (dilatator), angiotenzin II (vazokonstriktor) koji se oslobaaju usled lokalne i nervne stimulacije.

VAZODILATACIJA
(engl. vasodilatation, vasodilation), poveavanje dijametra krvnih sudova, posebno arterija, usled relaksacije miia u njihovim zidovima. Nastaje kao posledica aktivacije vazomotornog centra u mozgu koja vodi relaksaciji glatkih miinih elija u zidovima arterija. Posledica je sni-avanje arterijskog krvnog pritiska. Uporedi sa vazokonstrikcijom.

VAZODILATATOR
(engl. vasodilatator), lek ili supstanca koja smanjuje tonus glatkih miia krvnih sudova, usled ega nastaje njihovo irenje - vazodilatacija. Dilatacijom arterija smanjuje se periferni vaskularni otpor, a dilatacijom vena poveava se venski kapacitet i smanjuje venski priliv u srce. To su farmakoloki raznorodne grupe lekova koje se koriste u terapiji arterijske hipertenzije, angine pektoris, srane insuficijencije, perifernih vaskularnih oboljenja. Neeljeni efekti mogu biti posturalna hipotenzija, nesvestica, glavobo-lja.

VAZOGENI OK
(engl. vasogenic shock), ok izazvan vrlo izraenom vazodilatacijom.

VAZOKONSTRIKCIJA
(engl. vasoconstriction), aktivno suavanje dijametra manjih krvnih sudova, posebno arterija usled kontrakcije glatkih miinih elija u zidu krvnih sudova. Nastaje kao posledica aktivacije vazomotornog centra u mozgu. Vazokonstrikcija redukuje protok krvi kroz te krvne sudove i poveava krvni pritisak. Uporedi sa vazodila-tacijom.

VAZOKONSTRIKTOR

(engl. vasoconstrictor), lek ili supstanca koja suava krvne sudove i smanjuje protok krvi. Vazokonstriktori poveavaju periferni vaskularni otpor i arte-rijski krvni pritisak. Farmakoloki to su simpatomimetici koji deluju direktno preko receptora ili indirektno oslobaaju kateholamine iz adrenergikih nervnih zavretaka. Sistemski se neki koriste u terapiji arterijske hipotenzije, odravaju krvni pritisak tokom operacije, a neki se primenjuju i u terapiji oka i krvarenja. Lokalno se koriste kao na-zalni dekongestivi, a u sastavu kapi za oi otklanjaju hiperemiju konjunktive. Kao dodatak lokalnim anesteticima produavaju njihovo dejstvo.

VAZOMOCIJA
(engl. vasomotion), ritmika spontana promena dijametra koja nastaje kao posledica ritminih perioda zatvaranja pre-kapilarnih sfinktera ili terminalnih arteriola.

VAZOMOTORAN
(engl. vasomotor), odnosi se na kontrolu stanja miia u zidovima krvnih sudova, odnosno kontrolu protoka.

VAZOMOTORNA NERVNA VLAKNA


(engl. vasomotor nerve fibers), postganglijska, nemijelinizovana nervna vlakna koja iner-viu glatke miine elije krvnih sudova.

VAZOMOTORNI CENTAR
(engl. vasomotor centre ), grupa nervnih elija u produ-enoj modini koja prima informacije iz senzornih receptora u cirkulacionom sistemu (baroreceptora) na koje odgovara pro-menom frekvence, snage i dijametra krvnih sudova. Regulie krvni pritisak. Vazomotorni centar prima impulse i iz drugih delova mozga, tako da npr. emocije prati promena rada srca i dijametra krvnih sudova, odnosno promena vrednosti arterijskog krvnog pritiska. Centar deluje preko vazomotornih nerava simpatikog i parasimpatikog sistema.

VAZOPRESIN
(engl. vasopressin ), hormon koji se na impuls iz hipotalamusa oslobaa iz zadnjeg renja hipofize u cirkulaciju. Primarno ciljno tkivo hormona su tubuli bubrega (v. antidiurezni hormon). Takoe izaziva i vazokonstrikciju u hipotenziji i hemoraginom oku. Izaziva od endotela zavisnu relaksaciju u centralnom nervnom sistemu i koronarnim krvnim sudovima, koja tada titi mozak i srce od generalizovane vazokonstrikcije. Hormon se daje nazalno ili injekcijom.

VAZOSPAZAM
(engl. vasospasm), smanjenje dijametra ili spazam krvnih sudova.

VAZOVAGALAN
(engl. vasovagal), odnosi se na nerv vagus i njegove uticaje na krvne sudove.

VEB
(engl. www - Wold Wide Web ), usluga Interneta koja spaja dokumenta od servera ka serveru obezbeujui povezivanje informacija koje su u relaciji. Ona omoguava korisniku da skae sa jednog dokumenta na drugi koji je u nekoj relaciji sa njim, nezavisno gde je on pohranjen na Internetu. Veb brouseri (Web Browsers) su programi (Net-scape or Mosaic) koji dozvoljavaju korisniku da prelistava vebove. Veb omoguava da informacije budu javno dostupne na lak nain. Potrebno je kreirati svoj home page i postaviti ga na server bilo gde na Internetu. Home page je prva stranica ili pozdravna stranica koju veb brouser vidi od informacija postavljenih na raunar i prikljuenih na www i najee predstavlja tabelu sa sadrajem raspoloivih dokumenata kao veza sa drugim dokumentima na raunarima koji sadre home pages.

VE URA ENO
(franc. dja fait), u psihijatriji, utisak osobe da je radnju koju aktuelno obavlja i ranije obavljala, bez mogunosti da to bude deo doivljenog iskustva, time i seanja.

VE VI ENO
(franc. dja vu), u psihijatriji, doivljaj da je neto to je u toku ve ranije vieno i da se sada samo ponavlja. Deava se normalnim ljudima u stanjima umora, pos-panosti i iscrpljenosti, kao i neurotiarima i psihotiarima. Objanjava se moguim pro-duenim emocionalnim stanjem iz prethodnih sekvenci ponaanja kada se linost u novim uslovima nije preorganizovala, umorom ili drugim psiholokim smetnjama. Utisak neke osobe da je ve prisustvovala prizoru koji se trenutno odvija pred njom, a koji nije deo njenog iskustva, pa samim tim nije ni deo seanja.esto se povezuje i opisuje kao iskustvo iz prethodnog ivota, naroito ako osoba veruje u reinkarnaciju. Pojava je opisana i kod osoba bez psihikih problema, kao i u razliitim patolokim stanjima (psihoze, epilepsije).

VEGETACIJA
(engl. vegetation), izraslina nalik na peurku koja se javlja na povrini membrane razliitih organa. Izraz se naj-ee koristi za izrasline na sranim zaliscima i upljinama kod infektivnog endokarditisa.

VEGETARIJANIZAM
(engl. vegetarianism), princip ili shvatanje po kome ishrana ljudi treba da se sastoji samo od namirnica biljnog porekla. Motiv moe biti protest zbog ubija-nja ivotinja ili ouvanje zdravlja. Primarno, orijentacija na namirnice biljnog porekla prisutna je u zemljama u razvoju, naroito u

Indiji. Najvea zastupljenost je u siromanim slojevima, dok se bogati opredeljuju za meoviti tip ishrane. Sa aspekta ishrane postoji rizik da se ne zadovolje potrebe organizma za nekim esencijalnim materijama (amino-kiseline, kalcijum, gvoe, B12, folna kiselina i dr.). Zato postoji potreba da se dobro komponuju biljne namirnice koje su komplementarne (leguminoze i cerealije, npr.). Veruje se da vegetarijanizam pomae ouvanju zdravlja pa se mnogi u razvijenom svetu opredeljuju za ovaj nain ishrane i ivota, iako studije nisu uvek pokazale da strogo vegetarijanstvo ima prednost.

VEGETATIVNI NERVNI SISTEM


(engl. autonomic nervous system, lat. systema nervosum autonomicum), v. autonomni nervni sistem, visceralni nervni sistem.

VEKTOR
(engl. vector), matematiki pojam za veliinu koja je definisana brojnom vrednou, pravcem i smerom. Obeleava se strelicom iznad simbola veliine (primer F).

VEKTORKARDIOGRAFIJA
(engl. vectorcardiography ), vektorska analiza elektrokardiograma koja omoguava predstavljanje poloaja i veliine srca u grudnom kou u fiziolokim uslovima ili promena na miokardu u patolokim uslovima. Svaki odvod elektrokardiograma daje jednodimenzionalnu sli-ku integralnog vektora, tako da 2 odvoda u jednoj ravni odreuju integralni vektor u toj ravni.

VEKURONIJUM
(engl. vecuronium), nedepolariui miorelaksans umereno dugog dejstva, od 20 do 40 min, koji ima povoljne osobine da ne oslobaa histamin i ne deprimira simpatikus i parasimpatikus. Preparat: Norcuron.

VELIKA KARLICA
(engl. greater pelvis, false pelvis, lat. pelvis major), v. pelvis major.

VELIKA STIDNA USNA


(engl. greater lip of pudendum, lat. labium majus pudendi), v. labijum majus pudendi.

VELIKA ELUDANA KRIVINA


(engl. greater curve of stomach, lat. curvatura gastrica major), v. kurvatura gastrika major.

VELIKE VENE

(engl. large veins ), krvni sudovi dijametra veeg od 10 mm, koji nastaju spajanjem nekoliko vena srednjeg dijametra. Struktura veine ovih vena odgovara strukturi donje uplje vene. Glatko miino tkivo tunicae adventitiae je slabo razvijeno kod velike vene suprakardijane regije. Sinusi dure mater, iji se zid sastoji od gustog vezivnog tkiva, uopte nemaju glatke miine elije, ali se ipak smatraju velikim venama.

VELIKI KAALJ
(engl. whooping, cough), v. pertusis.

VELIKI KRVOTOK
(engl. greater circle, systemic circle, lat. circulus sanguinis major ), sistemski krvotok; v. cirkulus sangvinis major.

VELIKI MOZAK
(engl. endbrain, lat. telencephalon, cerebrum), v. telencefalon, cerebrum.

VELIKI OPORNJAK
(engl. greater omentum, lat. omentum majus), v. omentum majus.

VELIKI POTILJANI OTVOR


(engl. great foramen, lat. foramen magnum), v. foramen magnum.

VELIKI SEDALNI IVAC


(engl. ishiadic nerve, lat. nervus ishiadicus), v. nervus ishijadikus.

VELIKI SEDALNI OTVOR


(engl. great ishiadic foramen, lat. foramen ishiadicum majus), v. foramen ishijadikum majus.

VELIKOMODANA HEMISFERA
(engl. cerebral hemisphere, lat. hemispherium cerebri), v. hemisferijum cerebri.

VELIKOMODANA LJUSKA
(engl. putamen, lat. putamen), v. putamen.

VELIKOMODANI KLIN

(engl. wedge, lat. cuneus), v. kuneus.

VELIKOMODANI KRAK
(lat. crus cerebri), v. krus cerebri.

VELIKOMODANI SVOD
(engl. fornix of cerebrum, lat. fornix cerebri), v. forniks cerebri.

VELUM
(engl. veil, cover, lat. velum), veo, pokriva ili pokrov.

VENA
(engl. vein, lat. vena), krvni sud koji odvodi krv od tkiva i organa prema srcu. Vene nose dezoksigenisanu krv, bogatu ug-ljen-dioksidom koja je tamnocrvene boje. Jedini izuzetak su plune vene koje nose krv bogatu kiseonikom. Vene tokom svog puta primaju pritoke pri emu se i njihov dijametar pove-ava. Krvni pritisak u venama je neuporedivo nii nego u arterijama. Zid vena je tanak, neelastian uz oskudno izraen miini sloj. V . brahiocefalika ( engl. brachiocephalic v., lat. v. brachiocephalica), parni, desni i levi venski krvni sud koji drenira ili skuplja krv iz predela glave, vrata i gornjeg ekstremiteta. Brahiocefalina vena nastaje spajanjem unu-tranje jugularne i potkljune vene, nepo-sredno iza odgovarajueg grudno-kljunog zgloba. Ovaj spoj se naziva venski ugao (v. angulus venozus). Desna i leva brahiocefalina vena se meusobno spajaju gradei donju uplju ve-nu, neposredno iza hrskavice prvog desnog rebra. Leva brahiocefalina vena je neto dua od desne, jer je stablo donje uplje vene pomereno udesno u odnosu na srednju sagitalnu ravan. Ovaj krvni sud se naziva i bezimena vena; v. jugularis interna ( engl. internal jugular v., lat. v. jugularis interna), unutranja jugularna vena, glavni venski krvni sud glave i vrata. Unutranja jugularna vena je parni, desni i levi, krvni sud koji nastaje u nivou jugularnog otvora na bazi lobanje, odakle direktno nastavlja sigmoidni venski sinus. Od mesta nastanka ova vena se prua kroz karotidni omota (v. vagina karotika) prema bazi vrata. Zavrava se neposredno iza odgovarajueg grudnokljunog zgloba spajanjem sa istostranom potkljunom venom gradei venski ugao (v. angulus venozus); v. kava inferior ( engl. inferior v. cava, lat. v. cava inferior ), donja uplja vena, najvei venski krvni sud ljudskog tela. Donja uplja vena drenira svu vensku krv iz potpreanog dela tela: donjih ekstremiteta, karlice i trbuha, izuzev njegovog zadnjeg zida. Stablo ovog venskog suda nastaje spajanjem desne i leve zajednike bedrene vene u visini desne strane petog slabinskog prljena. Donja uplja vena se prua kroz retroperitonealni prostor trbune duplje, prolazi kroz istoimeni otvor na dijafragmi, ulazi u grudnu duplju, probija sranu kesu i uliva se u desnu sranu pretkomoru; v. kava superior (engl. superior v. cava, lat. v. cava superior ), gornja uplja vena, krvni sud koji drenira vensku krv iz itavog natpreanog dela tela: glave, vrata, gornjih ekstremiteta i grudnog koa. Nastaje neposredno iza hrs-kavice prvog desnog rebra spajanjem desne i leve brahiocefaline vene. Od mesta nastanka silazi nanie, probija sranu kesu i uliva se u desnu sranu pretkomoru; v. lijenalis (engl. splenic v., lat. v. lienalis ), slezinska vena, glavni venski krvni sud slezine i jedna od vena koja uestvuje u izgradnji stabla portne vene; v. mezenterika inferior ( engl. inferior mesenteric

v., lat. v. mesenterica inferior ), donja crevna vena. Krvni sud koji drenira vensku krv iz najveeg dela leve polovine debelog creva. Najee predstavlja pritoku slezinske vene. Izuzetno retko predstavlja krvni sud koji se spaja zajedno sa gornjom crevnom i slezinskom venom gra-dei stablo portne vene; v. mezenterika superior ( engl. superior mesenteric v., lat. v. mesenterica superior ), gornja crevna vena. Krvni sud koji drenira ili skuplja vensku krv iz tankog creva, desne polovine debelog creva i veeg dela eluca i guterae. Gornja crevna vena je jedan od venskih sudova koji uestvuje u izgradnji stabla vene porte; v. porte ( engl. portal v., lat. v. portae ), portna vena, glavni funkcionalni krvni sud jetre koji joj dovodi krv iz eluca, tankog i debelog creva, slezine i guterae. Portna vena nastaje neposredno iza glave guterae spajanjem gornje crevne i slezinske vene u koju se uliva donja crevna vena. Od mesta nastanka, portna vena se prua iza gornjeg dela dvanaestopalanog creva, ulazi u hepatoduodenalnu vezu, dospeva do ulaznog polja jetre (v. porta hepatis), unutar koga se deli na desnu i levu zavrnu granu koje se bogato granaju unutar parenhima jetre; v. pulmonalis (engl. pulmonal v., lat. v. pulmonalis ), pluna vena. Krvni sud koji nosi oksigenisanu krv - krv bogatu kiseonikom od plua i plunih kapilara prema levoj sranoj pretkomori. Postoje etiri plune vene, po dve za svako pluno krilo, gornja i donja; v. safena magna ( engl. great saphenous v., lat. v. saphena magna ), velika potkona vena donjeg ekstremiteta. Najdui venski krvni sud ljudskog tela koji se prua povrinski, kroz potkono tkivo, unutranjom stranom donjeg ekstremiteta. Nastaje u predelu korena stopala, neposredno ispred unutranjeg glenja iz unutranjeg dela venske mree korena stopala. Od mesta nastanka prua se unutranjim delom pot-kolenice, kolena i buta, da bi se zavrila kao pritoka butne vene. Tokom svog puta ova vena prihvata brojne pritoke koje su pove-zane sa dubokim venskim sudovima donjeg ekstremiteta; v. splenika ( engl. splenic v., lat. v. splenica ), v. vena lijenalis.

VENANI
(engl. coronary, lat. coronarius), v. koronarni.

VENEKTAZIJA
(engl. venectasia), proirenja venskog krvnog suda; variksi.

VENEREALAN
(engl. venereal), venerini; koji se odnosi na polne organe.

VENERINE BOLESTI
(engl. venereal diseases), v. polno prenosive bolesti.

VENERINE BRADAVICE
(engl. venereal warts), genitalne bradavice, v. kondilom.

VENEROLOGIJA

(engl. venerology), grana medicine koja izuava bolesti koje se prenose polnim putem.

VENESEKCIJA
(engl. venesection), terapijski metod isticanja krvi koji se primenjuje u sluaju hitne potrebe za smanjenjem volumena cirkuliue krvi. Danas se za iste svrhe koristi naziv venepunkcija. U tekim sluajevima plunog edema venepukcija moe znaajno da doprinese leenju ovog najteeg stadijuma poputanja srca.

VENE SREDNJE VELIINE


(engl. medium- -sized veins), krvni sudovi prenika 1 - 10 mm, koji su smeteni izmeu malih i velikih vena. Struktura: 1. tunica intima se sastoji od endotela koji lei na bazalnoj lamini i tankog sloja subendotelnih snopova kolagenih i retikularnih vlakana, a mogu biti prisutna i elastina vlakna; 2. tunica media podrazumeva nekoliko slojeva glatkih miinih elija, koji su protkani snopovima kolagenih i elastinih vlakana. Kod nekih v. s. v. unutranja elastina lamina moe da razdvaja ove dve strukture zida. V . s. v. donjih ekstremiteta imaju vie slojeva glatkih miinih vlakana; 3. tunica adventitia je sloj rastresitog vezivnog tkiva koji se sastoji prevashodno od longitudinalno orijentisanih snopova kolagenih vlakana.

VENSKI PULS
(engl. venous pulse), registruje se u venama blizu srca i u vezi je sa retrogradnom transmisijom krvi za vreme sranog ciklusa. Registruju se a, c i v talasi nad spo-ljanjom jugularnom venom. Talas a izaziva sistola desnog atrijuma; c talas ispupavanje trikuspidne valvule u desni atrijum za vreme izovolumetrijske kontrakcije desnog ventrikula. Relaksacija ventrikula (atrioventrikularna valvula zatvorena) izaziva poetni porast pritiska (v talas) koji se sma-njuje kada se valvula otvori i krv puni ventrikul.

VENSKI ZALISCI
(engl. vein valves, lat. valvula venosa), tanki nabori tunike intime, razliitih duina, koji prominiraju u lumen vene. To su parne strukture, smetene jedna nasuprot drugoj, koje usmeravaju krv da tee prema srcu. Prostor izmeu venskog zida i venskog zaliska zove se sinus. Venski zalisci su prisutni u venskom sistemu od nivoa postkapilarnih venula i nalaze se u venama koje sprovode krv nasuprot gravitaciji, pa su prema tome najbrojnije u venama donjih ekstremiteta. Cerabralne vene, vene lobanjskih sinusa, jugularne vene, vena kava superior i vene organa i kostne sri nemaju venske zaliske.

VENTER
(engl. belly, lat. venter ), trbuh, sto-mak, utroba. 1. sredinji trbuasto proireni deo odreene strukture; 2. deo miia, tr-buasti mii; 3. trbuh kao deo tela; 4. prednji deo trbuha ili stomak.

VENTILACIJA
(engl. ventilation), 1. zamena vazduha ili gasa u prostoru sveim vazduhom ili gasom; 2. izmena vazduha izmeu atmosfere i plua disanjem, sastoji se od inspirijuma i ekspirijuma; pokretaka sila za ventilaciju je razlika izmeu atmosferskog i alveolarnog pritiska. Arteficijelna v . ( engl. arteficial v.), vetaka ventilacija, metode (usta na usta, manuelne, mehanike) kojima se vazduh ili smea gasova ubacuje i izbacuje iz plua kod osoba kod kojih je spontana ventilacija smanjena ili je prestala; manuelna v ., u kojoj se upotrebom ruku direktno ili indirektno stvara razlika izmeu atmosferskog i alveolarnog pritiska to omoguava ventilaciju; mehanika v. ( engl. mechanical v. ), uz pomo aparata. Usta na usta (mouth to mouth) ukljuuje prekrivanje pacijentovih usta (i nosa kod male dece ili povrede usta) ustima spasioca, snano uduvavanje vazduha u plua unesreenog i pasivnu ekspiraciju nastalu zahvaljujui elastinosti grudnog koa i plua.

VENTILACIJA PLUA
(engl. lung ventilation), proces kretanja vazduha iz spoljne sredine do alveola i obratno u cilju ventilacije alveolarnih prostora. Normalna ventilacija iznosi oko 6 litara u minuti.

VENTILACIJA USTA NA USTA


(engl. mouth to mouth ventilation), ukljuuje prekrivanje pacijentovih usta (i nosa kod male dece ili povrede usta) ustima spasioca, snano uduvavanje vazduha u plua unesreenog i pasivnu ekspiraciju nastalu zahvaljujui elas-tinosti grudnog koa i plua.

VENTILACIONA SCINTIGRAFIJA PLU-A


(engl. pulmonary ventilation study, scintigraphy), v. scintigrafija plua.

VENTILATOR
(engl. ventilator), v. respirator.

VENTILATORNA INSUFICIJENCIJA
(engl. ventilatory failure), poremeaj ventilacije plua. Zbog suenja ili gubitka elastinosti disajnih puteva dolazi do opstrukcijske insuficijencije ventilacije plua sa smanjenjem protoka kroz disajne puteve, dok gubitak plunog parenhima dovodi do restrikcijske insuficijencije ventilacije plua. V . spirometrija, ventilacija plua.

VENTRALNA HERNIJA
(engl. ventral hernia), kila (hernija) lokalizovana na prednjem trbunom zidu, razliite veliine. Ona je: spontana , kada sadaj trbune duplje i kilna kesa prolaze kroz pojedina uroeno slaba mesta trbunog zida, kao to su: srednja bela linija (linea alba); pararektalna linija sa otvorima za krvne

sudove (hernia pararectalis), otvor pupka (hernia umbilicalis); zona u kojoj nema zadnje trbune fascije (hernia lineae Spigeli) i sl. ee je postoperativna , kada se hernija javlja kao posledica prethodne operacije usled slabljenja operativnog oiljka i slabosti okolnih miia (engl. postoperative hernia). Manifestuje se ispadanjem (protruzijom) kilne kese sa sadrajem, viseim trbuhom (venter pendulum) ili potpunim nestajanjem i razmicanjem miia trbuha (eventratio). Osim to slabe miinu snagu trbuha i optu sposobnost za naprezanje, ventralne hernije su esto uzrok ileusa i ukljetenja organa koji se nalaze u kilnoj kesi. Operativno leenje je delikatno i ne uvek uspeno (oko 12% recidiva), a za reparaciju se koriste i strani (aloplastini) materijali, kao to su polipropilenska mrea, neresorptivni konac i podrni (rasteretni) avovi. Konzervativno le-enje se svodi na noenje podrnog trbunog pojasa (engl. truss). Posebno je teko zbrinjavati ponovne (recidivne) hernije posle neus-pene plastike trbunog zida.

VENTRALNI
(engl. ventral, lat. ventralis), trbuni, onaj koji se odnosi na trbuni ili prednji deo tela. Odnosi se i na strukturu koja odgovara prednjoj povrini dela tela. Veoma esto odgovara pojmu anterior. Pojam ventralni je suprotan pojmu dorzalni.

VENTRIKUL
(engl. ventricle), 1. jedna od dve donje upljine, odnosno komore srca. Levi ventrikulum ima deblje miine zidove od desnog, dobija oksigenisanu krv iz plunih vena preko levog atrijuma i ispumpava je u aortu. Desni ventrikulum dobija deoksigenisanu krv preko desnog atrijuma iz vene kave, a ispumpava je u arteriju pulmonalis; 2. jedna od etiri upljine ili komore mozga ispunjene cerebrospinalnom tenou. Lateralni ventrikuli su parni i nalaze se u levoj i desnoj cerebralnoj hemisferi mozga, komuniciraju sa treom komorom koja se nalazi na sredini izmeu lateralnih ventrikula. Cerebrospinalna tenost kroz cerebralni akvedukt prelazi u etvrti ventrikul koji se nastavlja na spinalni kanal.

VENTRIKULARAN, KOMORNI
(engl. ventricular), oznaava da neto pripada levoj ili desnoj sranoj komori.

VENTRIKULARNA FIBRILACIJA
(engl. ventricular fibrilation), aritmija koju karakteriu mehaniki neefikasne kontrakcije sranog miia u vidu treperenja, uzrokovanih brzim repetitivnim nadraajima miofibrila bez koordinirane kontrakcije komore. Inkompatibilna je sa ivotom ako se ne preduzmu mere kardiopulmonalne i modane reanimacije u roku do 5 minuta.

VENTRIKULARNA TAHIKARDIJA
(engl. ventricular tachycardia ), abnormalno ubrzan ventrikularni ritam sa aberantnom komor-skom ekscitacijom (iroki QRS kompleksi), obino preko 150 otkucaja u minuti, koji je generisan u sranoj komori i najee udruen sa atrioventrikularnom disocijacijom. Ako je frekvenca velika, dolazi do

pada sistemskog arterijskog pritiska. esto progredira u ventrikularnu fibrilaciju.

VENTRIKULARNI
(engl. ventricular, lat. ventricularis), onaj koji se odnosi ili pripada komori ili elucu.

VENTRIKULUS
(engl. ventricle, lat. ventriculus), 1. mala upljina ili komora unutar organa, obino ispunjena tenou, kao to je sluaj sa modanim ili sranim komorama; 2. eludac. V . cerebri ( engl. cerebral v., lateral v., lat. v. cerebri ), bona modana komora. Parna, desna i leva, sredinja upljina velikomodane hemisfere ispunjena cerebrospinalnom tenou koju stvara horoidni splet bone modane komore. Komora se sastoji od sredinjeg proirenog dela od koga se odvajaju tri roga u razliitim smerovima: prednji (eoni) rog, zadnji (potiljani) rog i donji (slepooni) rog. Rogovi komore odgovaraju istoimenim renjevima velikog mozga. Desna i leva bona modana komora su odvojene meusobno prozranom pregradom (v. septum pelucidum), a sa treom modanom komorom komuniciraju preko meukomorskog otvora (v. foramen interventrikulare); v. kordis ( engl. ventricle of heart, lat. v. cordis ), srana komora. Parna, desna i leva srana upljina oblika zaobljene kupe sa bazom okrenutom pozadi, navie i udesno i vrhom okrenutim napred, nanie i ulevo; v. kvartus cerebri ( engl. fourth ventricle of heart, lat. v. quartus cerebri ), etvrta modana komora. Sredinja upljina zadnjeg ili rombastog mozga ispunjena cerebrospinalnom tenou koju stvara horoidni splet etvrte modane komore. Komora se nalazi iza produene modine i modanog mosta, a ispred malog mozga. etvrta modana komora ima dva zida, prednji i zadnji, i dva suena kraja, gor-nji i donji. Gornjim krajem ova komora komunicira sa treom modanom komorom preko modanog kanala (v. akveduktus cerebri). Donji kraj etvrte modane komore se nastavlja centralnim kanalom kimene modine. Cerebrospinalna tenost neprestano otie iz etvrte modane komore u subarahnoidalni prostor. To se odigrava oticanjem kroz tri otvora: jednog sredinjeg i dva bona na zadnjem zidu etvrte modane komore; v. lateralis (engl. lateral ventricle, lat. ventriculus lateralis), v. ventrikulus cerebri; v. tercijus cerebri ( engl. third ventricle of cerebrum, lat. v. tertius cerebri ), trea modana komora. Sredinja upljina meumozga ispunjena je cerebrospinalnom tenou koju stvara horoidni splet tree modane komore. Trea komora komunicira i sa bonim modanim komorama, preko meukomorskih otvora na njenim bonim zidovima, i sa etvrtom mo-danom komorom, preko modanog kanala koji polazi sa zadnjeg zida tree modane komore. Krov komore gradi pokrovna opna ependimalnog porekla na kojoj se nalazi horoidni splet. Dno komore gradi hipotalamus, a bone zidove, desni i levi, unutranje povrine talamusa i hipotalamusa. Prednji zid komore grade prednja modana spojnica i granina opna, dok zadnji zid gradi epitalamus.

VENULE
(engl. venule, lat. venula), krvni sudovi tankog zida koji nastaju spajanjem nekoliko kapilara. Strukturno su podeljene na postkapilarne i miine venule.

VEO
(engl. veil, cover, lat. velum), v. velum.

VERA
(engl. faith), celovito, potpuno i bezuslovno prihvatanje jednog sistema ve-rovanja, praeno naglaenim emocijama. Ve-ra se ne koristi dokazima, oni joj nisu potrebni, jer nisu racionalnog porekla. Zbog izme-njenih sistema verovanja moe doi do zna-ajnih promena u strukturi linosti i mentalnom aparatu, te posledica na racionalno miljenje.

VERAPAMIL
(engl. verapamil), antagonist kalcijuma koji deluje na srce i krvne sudove. Koristi se u terapiji supraventrikularnih aritmija, hipertenzije i u profilaksi angine pektoris. Ne sme da se kombinuje sa adre-nergikim b-blokatorima jer moe da izazove depresiju kontraktilnosti i zastoj srca. Nee-ljena dejstva su AV blok, srana insuficijencija, opstipacija. Preparati: Izopamil, Vepamil, Verapamil.

VERGENCIJA
(engl. vergence ), simultan di-sociran pokret oba bulbusa, karakterisan vidnim linijama oiju u suprotnom smeru. Kod konvergencije vidne osovine, oba oka se pokreu iz paralelnog poloaja jedno prema drugom; kod divergencije se kreu put spolja, a ciklovergencije su simultani podjednaki pokreti gornjih polova oba oka spolja ili prema unutra.

VERMICID
(engl. vermicide), antihelmintik; lek protiv crevnih parazita iz roda valjkastih crva, Nematodes. To su: mebendazol, pipe-razin, pirantel pamoat, levamizol. Uzimaju se oralno i deluju lokalno u crevima. Ubijaju parazite ili ih onesposobljavaju i omoguuju njihovo izbacivanje normalnom ili ubrzanom peristaltikom creva. Treba leiti sve lanove kolektiva.

VERMIS
(engl. worm, lat. vermis), crv, glistasto ili crvoliko izduena struktura. V . cerebeli ( engl. cerebellar worm, lat. vermis cerebelli), malomodani crv, v. cerebelum.

VERNETOV SINDROM
(engl. Vernet syndrome ), povreda u okolini jugularnog otvora; posledina paraliza IX, X i XI kranijalnog ivca sa sekundarnom ipsilateralnom paralizom mekog nepca, larinksa i sternokleidomastoidnog i trapeznog miia. Simptomi su: disfagija, anestezija nepca, gubitak osetljivosti i ukusa na zadnjem delu jezika.

VEROVATNOA
(engl. probability ), odnos povoljnih prema svim moguim sluajevima za ostvarivanje nekog dogaaja. Verovatnoa je neto izmeu potpune sigurnosti i potpune nemogunosti, pokazatelj

stepena verovanja u postavljenu hipotezu koji se kree u rasponu od 0 do 1.

VERSIKOLOR
(engl. versicolor), raznobojan.

VERTEBRA
(engl. vertebra, back bone, lat. vertebra), prljen. Kost nepravilnog oblika koja zajedno sa meuprljenskim kolutovima uestvuje u izgradnji kimenog stuba. Prljen ima: telo, luk, otvor i nastavke. Telo prljena je prednji, najvei i valjkasto oblikovani deo. Luk prljena je parni, desni i levi, deo koji se sastoji od prednjeg dela ili korena, i zadnjeg dela ili ploice. Koren luka polazi sa zadnje- -spoljanjeg dela prljenskog tela i idui una-zad prelazi u ploicu. Ploice lukova se spajaju meusobno ograniavajui prljenski otvor pozadi. Prljenski otvor je sredinji otvor ogranien napred telom, a bono i pozadi lukovima prljena. Prljen se sastoji i od nastavaka, jednog neparnog - trnastog, i tri parna nastavka: gornjeg i donjeg zglobnog, i poprenog nastavka. Prljenova ukupno ima 33 - 34, a u odnosu na deo tela kome pripadaju prljenovi se dele na vratne, grudne, slabinske, krsne i trtine. V . cervikalis ( engl. cervical v., lat. v. cervicalis ), vratni prljen. Vratnih prljenova ima 7. Osobenosti vratnih prljenova su: najmanje prljensko telo, najvei prljenski otvor, kratak trnasti nastavak i postojanje otvora na poprenom nastavku. Kroz otvore na poprenim nastavcima prvih est vratnih prljenova prolazi kimena arterija, dok kroz otvor na sedmom prolazi kimena vena. Vratni prljenovi se meusobno znaajno razlikuju, to se posebno odnosi na prvi (v. atlas), drugi (v. aksis) i sedmi vratni prljen (v. vertebra prominens); v. lumbalis ( engl. lumbar v., lat. v. lumbalis), slabinski prljen. Slabinskih prljenova ima 5. Karakteriu ih veliko prljensko telo, trouglasti prljenski otvor, masivni prljenski nastavci i posebno graeni popreni nastavak koji ima dva dela, prednji, rebarni nastavak, i zadnji, pomoni nastavak; v. prominens (engl. prominent v., lat. v. prominens ), sedmi vratni prljen osoben po dugakom i masivnom trnastom nastavku koji se zavrava kvrgom pa lako moe da se napipa pod koom zadnjeg predela vrata; v. sakralis ( engl. sacral v., lat. v. sacralis), krsni prljen. Krsnih prljenova ima 5, ali oni su meusobno srasli gradei kompaktnu kost - krsnu kost; v. toracika ( engl. thoracic v., lat. v. thoracica ), grudni ili leni prljen. Grudnih prljenova ima 12, i oni su posebno prilagoeni spoju sa rebrima. Njihova glavna osobenost je upravo postojanje zglobnih rebarnih jamica za spoj sa zadnjim okrajcima rebara. Postoje tri para rebarnih jamica, desnih i levih, od kojih se dva para nalaze u zadnje-spoljanjem delu prljenskog tela, a trei par se nalazi na vrhovima prenih nastavaka. Rebarne jamice na telu spajaju se sa glavom rebra, a rebarne jamice na pop-renom nastavku sa kvricom rebra.

VERTEBRALNE GANGLIJE
(engl. vertebral ganglia, paravertebral ganglia, sympathetic chain ganglia, lat. ganglia trunci sympatici), 21 - 22 para autonomnih ganglija koje formiraju dva lanca na svakoj strani kimenog stuba. Strukturno odgovaraju autonomnim ganglijama.

VERTEBROBAZILARNA INSUFICIJENCIJA
(engl. vertebrobasilar insufficiency ), skup simptoma i znakova koji se javljaju u okviru cervikalnog

sindroma zbog pritiska osteofita ili drugih promena kime na jednu ili obe vertebralne arterije. Karakteriu je pojava omaglice i vrtoglavice pri naglim pokretima u vratu, saginjanju ili uspravljanju.

VERTIGO
(engl. vertigo), oseaj vrtoglavice, pri emu bolesnik ima oseaj ili da se on okree ili okolina oko njega. Neki bolesnici sa mnogo tekoa opisuju ovu senzaciju i tada treba pomoi ciljanim potpitanjima. Oba-vezno treba utvrditi da li bolesnik u vezi sa vrtoglavicom osea muku ili povraa.

VERUKA
(engl. verruca wart), bradavica; dobroudna proliferacija epitela koe ili sluzokoe izazvana infekcijom papiloma virusa. Promene su veliine papule do nodusa, obi-no boje koe, izrazito neravne bradaviaste povrine. Bradavice na tabanima i dlanovima su zbijene i bolne na pritisak.

VERUKOZNI
(engl. verrucose), bradaviasti.

VERUKOZNI ENDOKARDITIS
, stariji termin koji je podrazumevao nebakterijski endokarditis sa bradaviastim (verucae) fibrinskim izratajima na ulcerisanom endokardu; esto se nalazio kod sistemskog lupusa eritematosusa, tzv. Libman-Sachs.

VERZIJA
(engl. version), 1. procedura pome-ranja fetusa u uterusu u poloaj povoljniji za poraanje; 2. istovremena rotacija oba oka u istom smeru.

VESTIBULARNE LEZDE
(engl. vestibular glands, vulvovaginal glands, Bartholins glands, lat. glandulae vestibulares majores et minores ), sloene, parne, tubuloalveolarne lezde, smetene u lateralnom zidu vaginalnog predvorja. Sastoje se od nekoliko fibromuskularnih pregrada koje dele parenhim na male lobuluse. Intralobularni kanali formiraju jedinstven izvodni kanal koji se otvara u uglu izmeu malih usana i himena (ili njego-vih karunkula). Izvodni kanal je obloen jednoslojnim cilindrinim epitelom koji na povrini prelazi u slojevit cilindrian epitel, dok su tubuloalveole prekrivene velikim, svetlim cilindrinim elijama koje produkuju mukoznu tenost koja vlai vestibulum. Posle 30. godine ivota, ove lezde poinju da involuiraju. Vestibularne lezde su homologne sa bulbouretralnim lezdama kod mukarca.

VESTIBULARNE ELIJE TIP I

(engl. vestibular cell type I, hair cell, lat. cellula cum synapse calciformi), krukaste, senzorne mehanoreceptorske elije razbacane u senzornom epitelu ampularnih krista i makula sakulusa i utrikulusa. Na apikalnom polu nalazi se grupa mikrovila i jedna nepokretna cilija sa izduenim vrhom. Fibrilarno jezgro mikrovila prodire u kutikularnu plou koja je prekinuta u predelu bazalnog tela cilije. Vestibularne elije lee na proirenju afe-rentnog nervnog zavretka. Sinaptiki tapii se nalaze u susedstvu onog dela plazmaleme vestibularne elije koji je u kontaktu sa nerv-nim zavretkom. Izmeu vestibularne elije i nervnog zavretka mogu se nai i elektrine sinapse. U ampularnoj kristi mikrovili i cilija su dui od onih u makulama.

VESTIBULARNE ELIJE TIP II


(engl. haur cell, vestibular cells type II, lat. cellula cum synapse disseminata), cilindrini senzorni mehanoreceptori koji su razbacani u senzornom epitelu ampularnih krista i makula sakulusa i utrikulusa. Apikalni pol sadri 40 do 100 mikrovila ija visina raste dok ne dosegne jednu nepokretnu ciliju sa izduenim vrhom. Filamentozna sr prodire u kutikularnu plou. Sinaptiki tapii su bliski bazalnoj plazmalemi koja je u kontaktu sa poje-dinanim aferentnim nervnim zavrecima. V . . takoe kontaktiraju sa eferentnim nervnim zavrecima koje karakteriu brojne sinaptike vezikule. U ampularnoj kristi samo je cilija vrlo dugaka, dok mikrovili imaju priblino istu duinu kao kod makula.

VESTIBULARNI APARAT
(engl. vestibular aparatus, lat. labyrinthus vestibularis), grupa senzornih organa koja pripada membranoznom labirintu i koja reaguje na promenu poloaja glave u prostoru. Sastoji se od: tri criste ampularis i makule sakulusa i utrikulusa.

VESTIBULARNI GANGLION
(engl. vestibular ganglion, ganglion of Scarpa, lat. ganglion vestibulare ), grupa mijelinizovanih bipolarnih neurona smetenih u unutranjem slunom kanalu. Njihovi dendriti doseu do ampularne kriste, i makula sakulusa i utrikulusa, dok aksoni formiraju vestibularni deo vestibuloakustinog nerva.

VESTIBULOCEREBELUM
(engl. vestibulocerebellum, lat. vestibulocerebellum ), filogenetski najstariji deo malog mozga odgovoran za funkciju odravanja ravnotee u miru i pokretu. U sastav ovog dela malog mozga ulaze: flokulonodularni reanj i krovno jedro malog mozga. Flokulonodularni reanj grade pahuljica ili flokulus i vori ili nodulus ma-log mozga. U ovaj deo malog mozga dospevaju vlakna vestibulocerebelarnog puta.

VESTIBULUM
(engl. vestible, lat. vestibulum), predvorje, trem. 1. mali, ogranieni pro-stor koji se nalazi ispred ulaza u vei prostor ili upljinu; 2. sredinji, proireni deo ko-tanog labirinta unutranjeg uva koji se

nalazi iza pua, ispred polukrunih kanala i unutra od bubne duplje. U vestibulumu unutranjeg uva nalaze se delovi opnastog labirinta, kesica i menica.

VEANJE
(engl. hanging, lat. suspensio), nasilno mehaniko uduenje iz grupe strangulacionih asfiksija (v. mehaniko uduenje), kod koga do poremeaja ili prestanka disanja dolazi usled stezanja vrata omom (kanap, gajtan, marama, al, lanac i dr.), koju pasivno zatee teina sopstvenog tela. Usled dejstva ome na koi se stvara trag stezanja (lat. sulcus suspensionis, v. trag stezanja). Ukoliko telo obeenog slobodno visi ne dodirujui podlogu, u forenzikoj praksi re je o tzv. potpunom veanju, za razliku od nepotpunog (npr. veanje u kleeem ili leeem polo-aju). Po poreklu veanje je najee samo-ubilako (v. samoubistvo), ali moe biti i zadesno (v. zades) i ubilako (v. ubistvo). Kod stezanja vrata bilo kojim sredstvom (v. zadavljenje, v. zaguenje) smrt moe da nastupi ne samo zbog mehanikog uduenja ve i zbog pritiska na vratne krvne sudove i sledstvenog poremeaja cirkulacije, odnosno pritiska na nerve i sledstvenog refleksnog pore-meaja sranog rada.

VETAENJE
(engl. expertize), institucija krivinog postupka. Vetaenje je korienje znanja i iskustava raznih nauka, njihovih disciplina ili specijalnosti u utvrivanju, obja-njavanju i razjanjavanju injenica, koje su predmet sudskog dokazivanja. Vetaenjem se prikupljaju strune injenice iju dokaznu vrednost tek treba da prihvati sud. Vetaenje se vri prema pravilima Zakona o krivinom postupku (ZKP), koja osiguravaju da niko nevin ne bude osuen, a da se krivcu izreknu krivine sankcije pod uslovima koje predvia Krivini zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka. Pravni znaaj vetaenja sastoji se u tome to se sudu na pristupaan nain prua struni nalaz ili struno miljenje (ili istovremeno i jedno i drugo miljenje), o ijoj dokaznoj vrednosti odluku donosi sud. Ne treba nikada zaboraviti da je dokaz koji daje vetaenje samo dokaz o delu, a nikad i o krivici, jer krivica ne zavisi od injenice materijalnog dokaza dela, nego od svesti i name-re o izvrenom delu. Istrani sudija odluuje o potrebi za vetaenjem pismenom naredbom u kojoj se navodi u pogledu kojih injenica se vri vetaenje i kome se isto poverava. Vetaenje je obaveza, ali i posebna dunost, koja se zasniva na sudskoj naredbi.

VETAKA ISHRANA
(engl. artificial feeding), vetako hranjenje, davanje hrane oso-bama koje ne mogu ili nee da se hrane prirodnim putem tj. preko usta. Treba da obezbedi sve bitne hranjive materije i u veini sluajeva ona se primenjuje u bolnikim uslo-vima, a moe i kod kue. Prema tipu, ishrana moe biti: enteralna, koja se sprovodi preko nazogastrine ili nazoduodenalne sonde (tan-ka savitljiva sonda koja se postavlja kroz nos) ili preko gastro odnosno enterostome (otvora preko koga se dodaju hranjivi rastvori); parenteralna, koja moe biti parcijalna ili totalna a sprovodi se preko centralne ili perifernih vena. Indikacije za vetaku ishranu su brojne i strunjak odluuje za koji se tip ishrane treba opredeliti. Pojam vetaka ishrana, kada je o odojadi re, znai ishranu koja nije prirodna tj. kada se u ishrani koristi kravlje mleko ili industrijski preraeno kravlje mleko. Koristi se samo u sluaju kada majka nema mleka i/ili ne moe da doji svoje dete. Nikada ne moe u potpunosti da zameni prirodnu ishranu i preti opasnost od alergije, infekcije zbog zagaenja mleka i dr.

VETAKA PLUA
(engl. respirator), v. respirator.

VETAKA VENTILACIJA PLUA


(engl. artificial respiration ), disanje koje se odrava na vetaki nain, u sluajevima kada je prirodno disanje prestalo ili je insuficijentno (nedovoljno); vetako disanje metodom pozajmljenog daha ili izdahnutog vazduha koje se izvodi metodom usta-na-usta, usta--na-nos i usta-na-usta i na nos. Postoji vetako disanje reanimacionim balonom pri emu se koristi atmosferski vazduh (21% kiseonika) i vetako disanje koje se izvodi mehanikim aparatima, danas najee respiratorima, koji kroz endotrahealni tubus uveden u traheju (dunik) ritmiki ubacuju odreenu koliinu vazduha ili kiseonika u plua bolesnika, v. respirator.

VETAKI BUBREG
(engl. artificial kid-ney), maina za dijalizu u kojoj se krv bolesnika proputa sa jedne strane kroz siune kanalie omeene tankom membranom velike ukupne povrine, a sa druge strane membrane nalazi se tenost za dijalizu u koju e nepoeljni sastojci prei iz krvi prirodnom difuzijom. U dijalizator se dovodi arterijska krv, gde se vri proces difuzije, a ista krv se vraa kroz venu. Bolesnici koji podleu dijalizi, moraju imati stalno ugraen ant izmeu arterije i vene, najee na ruci, da bi se mogli lako prikljuiti na mainu. Ukupna koliina krvi koja se nalazi u dijalizatoru je obino manja od 500 ml, protok krvi je nekoliko milimetara u minuti, a ukupna povrina kroz koju se obavlja difuzija iznosi izmeu 0,6 i 2,5 m2. Jedan tretman dijalize traje izmeu 2 i 6 sati i mora se ponoviti tri puta nedeljno. Pored dijalizatora, vetaki bubreg se sastoji od krvnog monitora, koji slui za kontrolu i praenje vantelesnog krvotoka kroz dijalizator i fluidnog monitora, koji se koristi za dobijanje tenosti za dijalizu pomou vode i koncentrata i za transport fluida kroz dija-lizator.

VETAKO DISANJE USTA NA USTA,


v. disanje usta-na-usta.

VETAK
(engl. expert), lice koje vri ve-taenje i ima specijalno znanje ili vetinu da ulima opaa ili znanjem ocenjuje izvesne injenice, okolnosti ili pojave, za koje je opte ili posebno sudijsko znanje nedovoljno, i da o tome daje svoje miljenje. Prvi uslov dobrog vetaenja je da vetak poznaje svoju struku, jer je njegov zadatak da svojim znanjem i iskustvom doprinese rasvetljavanju pitanja koja su predmet sudskog dokazivanja; drugi uslov je da bude besprekorno moralan, odnosno da bude istinoljubiv i da potuje i voli ovu vrstu delatnosti; trei uslov je njegovo poznavanje Zakona o krivinom postupku i Kri-vinog zakona u onom obimu koji je neophodan da bi se u procesu vetaenja uspostavila puna saradnja izmeu organa koji vodi postupak i vetaka; etvrti uslov je da struni nalaz vetaka mora biti saopten strunim jezikom koji je prihvatljiv i razumljiv i istovremeno ubedljiv za organ koji zahteva vetaenje. Pravilo je da vetak nalaze i miljenja daje iskljuivo

organu koji vodi postupak i koji je naredio izvoenje vetaenja. Dunost organa koji rukovodi vetaenjem sastoji se i u tome da vetaku tano odredi predmet vetaenja, da prisustvuje vetaenju i postavlja jasna pitanja na koje od vetaka trai odgovor. Saop-tenje vetaenja mora biti precizno i jasno uneto u zapisnik. Vetaku mogu da postavljaju pitanja: tuilac, branilac, okrivljeni i oteeni, ali i vetak moe u procesu veta-enja da postavlja pitanja optuenom ili svedoku. Izuzee vetaka je regulisano zakonom; odnosno, vetak je zamenjiv, pa je mogue i njegovo izuzee.

VETIIJE MLEKO
(engl. witchs milk), izluevina mlene lezde novoroeneta bilo kog pola, koja se javlja 3 - 4 dana od roenja. Vetiije mleko je retke konzistencije i lii na kolostrum, a smatra se da nastaje kao posledica dejstva povienog nivoa majinog prolaktina.

VETAR
, isputanje kroz anus velike koliine gasa iz eluca i creva.

VEZANA CREVA
(engl. ileus), ileus, opstrukcija creva praena jakim bolom u vidu gra, povraanjem, esto praena groznicom i dehidratacijom. Adinamiki i. ( engl. adynamic i.), v. paralitiki ileus; dinamiki i. (engl. dynamic i.), spastini ileus, opstrukcija zbog spastine kontrakcije segmenta creva; meha-niki i. (engl. mechanical i.), opstrukcija creva zbog mehanike prepreke, npr. volvulus, uni kamen, adhezije; mekonijumski i. (engl. meconium i.), crevna opstrukcija kod novoroenadi nastala kao posledica nago-milavanja zadebljalog, kondenzovanog me-konijuma, a zbog nedostatka tripsina udruenog sa cistinom fibrozom pankreasa; okluzivni i. (engl. occlusive i.), kompletna mehanika blokada lumena creva; paralitiki ileus (engl. paralitic i.), adinamiki ileus, nemehanika opstrukcija creva nastala kao posledica paralize crevnog zida, najee uzrokovane lokalizovanim ili generalizova-nim peritonitisom ili okom; spastiki ileus (engl. spastic i.), v. dinamiki ileus.

VEZICA
(engl. frenulum, bridle, lat. frenulum), v. frenulum.

VEZIKOURETERALNI REFLUKS
(engl. vesicoureteric reflux ), vraanje mokrae iz mokrane beike u uretere (mokraovode) za vreme mokrenja. Javlja se zbog insuficijencije vezikoureteralnih ua. Moe biti uroen ili steen. Zbog njega se javljaju ponovljene akutne infekcije bubrega (akutni pijelonefritis). Uroeni v. r. kod dece esto je praen urinarnom infekcijom pa se ispitivanjem tako i otkriva. Kod male dece lei se antibioticima, pa ako to ne uspe, hirurkim putem. Steeni v. r. je opstruktivni (nastaje zbog opstrukcije u predelu vrata mokrane beike) i inflamatorni. Lei se hirurkim putem i antibioticima odnosno uroantisepticima prema antibiogramu klice izolovane bakteriolokim pregledom urina.

VEZIKULA
(engl. vesicle), jasno ogranieni mehurovi prenika manjeg od 5 mm. Zid mehura je tanak i providan tako da se vidi njegov sadraj (serum, limfa, krv). Predstavlja jednu od primarnih promena na koi.

VEZIKULACIJA
(engl. vesiculation), proces intenzivnog nastanka mikropinocitotikih vezikula, primeen u nekim endotelnim i glatkim miinim elijama.

VEZIKULOVIRUS,
RNK virus roda veziku-lovirus porodice rabdo virusa. Izazivaju vezi-kularni stomatitis, zaraznu bolest goveda, ko-nja, svinja, a vrlo retko i oveka kod koga protie najee asimptomatski ili u vidu blage febrilne bolesti.

VEZIVANJE
(engl. emotional relationship ), razvoj bliskog odnosa; stanje emocionalne privrenosti nekom licu i velikog oslanjanja na to lice radi emocionalnog zadovoljenja.

VEZIVANJE RADIOFARMAKA
(engl. uptake), proces odreivanja relativnog stepena vezivanja (koristi se i izraz fiksacija) radioobeleivaa u ispitivanom organu posle izvesnog vremena nakon aplikacije. Poznate su dijagnostike metode nuklearne medicine zasnovane na ovom principu, kao fiksacija titaste lezde.

VEBANJE
(engl. exercising), ponavljanje odreenih pokreta razliite sloenosti; predstavlja terapijsko sredstvo kineziterapije. Prema anatomskoj lokalizaciji postoje vebe za: miminu muskulaturu, miie vrata i trupa, miie gornjih i donjih ekstremiteta, respiratorni sistem, kardiovaskularni sistem i dr. Prema cilju koji se eli postii vebanjem, vebe se dele na one za: odravanje i poveanje obima pokreta, za jaanje snage i izdrljivosti, za razvijanje koordinacije. V. gimnastika.

VENJAA OKA
(engl. conjunctive, lat. conjunctiva), v. konjunktiva.

VIBRACIONA BOLEST
(engl. vibration syndrome ), skup poremeaja koji se javljaju pri dugotrajnom izlaganju lokalnim ili optim vibracijama. Manifestuje se oteenjem peri-ferne cirkulacije, kostiju, zglobova, miia, nerava i optim poremeajima. Do izloenosti preteno lokalnim vibracijama dolazi u radu sa runim

vibrirajuim alatom (motornom testerom, pneumatskom builicom i brusilicom, pneumatskim ekiem i sl.). Radnici na transportnim sredstvima: vozai tekih ka-miona, buldoera, bagera, kombajna, zatim radnici koji stoje na podlogama koje vibriraju u tekstilnoj industriji, tamparijama i sl. izloeni su preteno optim vibracijama. U osnovi veine poremeaja u vibracionoj bo-lesti jeste oteenje krvnih sudova, koje se u poetku ispoljava prolaznim spazmima, zatim nastaje naizmenino spastino i atonino stanje kapilara, da bi na kraju nastupila atonija kapilara s poveanom propustljivou, deformisanim izgledom i redukovanim brojem. Kliniki se javljaju napadi belih prstiju (digiti morti) praeni trofikim promenama na koi i miiima. Oteenja nervnog sistema ispoljavaju se, u poetku, ispadima u senzibilitetu, zatim se javljaju poremeaji u motorici, pleksitisi, radikulitisi i neuritisi. Promene na kostima i zglobovima su u vidu cista, enostoza, egzostoza, aseptinih nekroza, osteoartroza, osteoporoze i dr. Promene su najee na kostima i zglobovima ruja, ali mogu da se jave i na drugim kostima, zavisno od smera irenja vibracija. Pri veoma dugom izlaganju vibracijama mogu nastati organska oteenja kimene modine s rasprostranjenim poremeajima senzibiliteta i progresivna atrofija miia, zatim poremeaji cerebralne i koronarne cirkulacije, poremeaji metabolizma, endokrini poremeaji i dr. Leenje je simptomatsko uz prekid izlaganja. Uspeh zavisi od stadijuma bolesti; u poetnim stadijumima, bez veih organskih oteenja, mogu se oekivati znatna poboljanja.

VIBRATOR
(engl. vibrator), aparat koji stvara vibracije pomou elektromotora i nastavka kojim se prenose vibracije na povrinu tela i izvodi masaa. Razliitih su oblika, veliine i snage. Frekvencije ispod 10 oscilacija u sekundi imaju relaksantni efekt, a frekvencije preko 10 oscilacija u sekundi tonizirajui i nadraajni efekt na muskulaturu. Pozitivna osobina vibratora jeste da odmenjuje terapeuta, a negativne osobine su nemogunost selektivnog delovanja na pojedine tkivne strukture i nemogunost praenja reakcije tkiva na vibromasau i prilagoavanje tehnike (primene vibratora) prema promenama. V. vibroma-saa.

VIBRISE
(engl. vibrissae), dlaice u predvorju nosa. One nemaju mm. erectores pili. Ves-tibularne lezde se otvaraju u folikule ovih dlaka.

VIBROMASAA
(engl. vibromassage), sastavni deo fizikalnog leenja koji se primenjuje u bolestima plua i disajnih puteva. Sekret u disajnim putevima je podloga za bakterije, a infekcija disajnih puteva pogorava plunu funkciju. Kod pacijenata koji imaju viak sekreta u disajnim putevima najpre se prime-njuje inhalacija lekova (udisanje preko specijalnih sistema), koji omekavaju sekret (sekretolitici) i ire bronhije (bronhiolitici). Zatim se pristupa tzv. posturalnoj drenai (pacijent zauzima razne poloaje leei na specijalnom stolu, da bi se sekret iz disajnih puteva slivao prema bronhijama). U toku posturalne drenae terapeut izvodi vibracionu masau specijalnim aparatom sa velikom okruglom dodirnom povrinom, na pojedinim delovima grudnog koa. Vibraciona masaa pomae da se sekret odvoji od zidova bronhiola i lake odstrani iskaljavanjem.

VID
(engl. vision), sposobnost primanja vidnih oseaja (svetlosti, pokreta, oblika i boja), preko senzornih elija mrenjae. Periferni delovi mrenjae, u kojima su smeteni ta-pii, slue za oseaj svetlosti i pokreta, a centralni, u kojima se nalaze epii, slue za ras-poznavanje oblika i boja. Centralni mrenjaini delovi odgovorni su za precizan vid, kolorni vid i za raspoznavanje oblika. Oseaj oblika meri se ispitivanjem vidne otrine (vizusa), stereoskopskog vida i vidnog polja.

VIDARABIN
(engl. vidarabine), antivirusni lek, inhibira virusnu DNK polimerazu, najefikasniji i najmanje toksian od svih analoga purina. Primenjuje se lokalno u terapiji herpetinog i vakcinalnog keratitisa, dok na koi i sluznicama nema dejstva. Parenteralno se koristi u terapiji teih Herpes simplex i Varicella zoster infekcija, ali je manje efikasan od aciklovira. Javljaju se manji neeljeni efekti na kostnu sr, jetru i bubrege. Nije registrovan u Jugoslaviji. Preparati: Vira-A.

VIDEO-ASISTIRANA TORAKOSKOPSKA HIRURGIJA


(engl. video assisted thoracoscopic surgery, VATS ), torakohirurka procedura zasnovana na sistemu posebno konstruisanih instrumenata i introduktora, koji se vode teleskopskom optikom i videosistemom. Podrazumeva dve do tri male incizije sa plasiranjem troakara. Jedna slui za optiki, a druge dve za sistem instrumenata i samouivaa (staplera). Koni oiljci su manji, kao i postoperativne komplikacije.

VIDEO-KONFERENCIJA
(engl. videoconference ), istovremena, direktna konferencija nekoliko ljudi sa dva ili vie udaljenih mesta pomou opreme i programa za video i govornu podrku, pri emu se uesnici meusobno vide i uju. Za video-konferenciju se tradicionalno koristi posebno projektovana video- -oprema. Takoe, mogu biti korieni i perso-nalni raunari povezani uz pomo digitalnih telefonskih linija i centrala. Prenesene slike mogu biti nepokretne (gde se televizijski ekran osveava svakih nekoliko sekundi) ili potpuno pokretne.

VIDNA BOJA
(engl. rhodopsin), v. rodopsin.

VIDNA POLJA
(engl. visual fields), projekcija funkcionalnog, optikog dela retine u prostoru. Razlikujemo monokularno i binokularno vidno polje. Monokularno vidno polje je prostor koji se vidi jednim okom, kada se gleda pravo, a pri tom se ne pokreu ni glava ni oko. Binokularno vidno polje obuhvata onaj prostor koji se vidi sa oba oka pri pogledu pravo, pri emu se ne pokreu ni glava ni oi.

VIDNI
(engl. optic, lat. opticus), v. optiki.

VIDNI IVAC
(engl. optic nerve, lat. nervus opticus), v. nervus optikus.

VIDNI PIGMENT
(engl. visual purple, rhodopsin), v. rodopsin.

VIDNI PUT
(engl. optic tract, lat. tractus opticus), v. traktus optikus.

VIDNO EVOCIRANI POTENCIJALI


(engl. visual evoked response ), svetlom izazvan elektroencefalogram, kojim ispitujemo sprovoenje poruke od retine do vidnog korteksa, kao i sam prijemni mehanizam mozga. Snimanje se vri korienjem flash ili model stimulacije. To je kliniki objektivna tehnika za lokalizaciju lezije vidnog puta. Moe se snimati kod male dece i dementnih osoba.

VIGILNOST
(engl. vigility), karakteristika panje koja podrazumeva sposobnost usmeravanja panje na odreeni sadraj.

VIJUGA
(engl. gyrus, convolution, lat. gyrus), v. girus.

VILI
(lat. villi), mnoina od vilus, resice.

VILLARETOV SINDROM
(engl. Villaret syndrome ), lezija retroparijetalnog prostora; paraliza IX, X, XI, XII i ponekada VII kranijalnog nerva dajui Bernard-Hornerov sindrom.

VILOKSAZIN
(engl. viloxazine), antidepresiv atipine strukture, koji ne deluje sedativno. Preparat: Vivalin.

VILONODULARNI SINOVITIS
(engl. synovitis villonodularis), v. pigmentni vilonodularni sinovitis.

VILOZNI ADENOM
(engl. villous adenoma), uglavnom solitarni tumor, najee lokalizovan u rektosigmoidnom delu kolona, kada dovodi do pojaane crevne peristaltike, luenja sluzi i dijareje. Vilozni adenom je graen od resiastih, vilusnih struktura obloenih cilindrinim epitelom. Predstavlja premalignu leziju i u 2/3 sluajeva vei je od 2 cm.

VILUS
(lat. villus), resica, mali prstoliki produetak koji je bazom usaen du odreene povrine.

VILUSNA ATROFIJA
(engl. villous atrophy), atrofija crevnih resica koja dovodi do sindroma loe apsorpcije.

VINBLASTIN
(engl. vinblastine), alkaloid iz biljke Vinca rosea, citostatik. Zaustavlja mitozu u metafazi tako to se vezuje za mikrotubularni protein mitotikog vretena i inaktivira ga. Indikacije su iroke: karcinomi, sar-komi, leukemije, Hodgkinova bolest. Nee-ljeni efekti su isti kao kod ostalih citostatika. Preparati: Velbe, Vinblastne.

VINCENTOVA ANGINA,
ulceronekrotini gingivostomatitis koji se iri prema tonzilama i farinksu. V . ulceronekrotini gingivitis.

VINDEZIN
(engl. vindesine), citostatik, slian vinblastinu i vinkristinu. Dodatni neeljeni efekti su alopecija i periferna neuropatija. Preparat: Eldisine.

VINKRISTIN
(engl. vincristine), slian vinblastinu, ali manje mijelotoksian. Koristi se u leenju akutnih leukemija, Hodgkinovih i non Hodgkinovih limfoma, retikulo-sarkoma, neuroblastoma i karcinoma koji ne reaguju na druge lekove. Neurotoksinost je najozbiljniji vid toksinosti. Preparati: Oncovin, Onko-kristin, Vincristine, Vincristine Sulphate.

VINKULIN

(engl. vinculin), intracelularni protein koji se nalazi na mestima zavretka mi-krofilamenta, prevashodno aktina (zonula adherens, gustih tela glatke miine elije, fascia adherens, kostamere itd.) u elijskoj membrani razliitih elija, gde uestvuje u uvr-ivanju mikrofilamenata.

VINSKA KISELINA
(engl. tartaric acid), HOOC-(CHOH)2-COOH (RMM 150,09), kiselina koja postoji u tri izomerna oblika i to kao D-, L- i DL- kiselina. U prirodi se u razliitim biljnim izvorima nalazi L-vinska kiselina. Osim u industriji sokova ova kiselina se koristi i kao hemijski agens.

VINYL CHLORIDE BOLEST


(engl. poly-vinyl chloride disease), pojava nekrotizirajueg vaskulitisa zbog intoksikacije polivinilhloridom u toku hemodijalize. Histo-patoloki je karakteriu tromboza krvnih sudova u koi, depoziti fibrina u zidovima arteriola i inflamatorni infiltrati bez leukocitoklazije.

VIOLETAN
(engl. violet), ljubiast.

VIREMIJA
(engl. viremia ), prisustvo virusa u cirkulaciji. Virusi mogu slobodno cirkulisati u plazmi, apsorbovati se na eritrocite, vezati se sa leukocitima i razmnoavati se u makro-fagima ili limfocitima. Moe se dokazati razliitim virusolokim tehnikama kao to su: izolacija virusa u kulturi tkiva ili na laboratorijskim ivotinjama, elektronskom mikro-skopijom, imunoenzimskim testovima za do-kazivanje virusnih antigena (ELISA-imunofluorescencija, radioimunoesej) ili dokaziva-nje specifinog dela virusnog genoma (hibridizacione tehnike, PCR). Najea je u akutnoj fazi virusne infekcije, traje nekoliko sati do nekoliko dana, a zatim se virus lokalizuje u pojedinim organima (npr. enterovirusi, respiratorni virusi i dr.). Kod nekih perzistentnih virusnih infekcija (npr. CMV , EBV i dr.), posebno u stanjima imunodeficijencije (HIV infekcija, ili medikamentozna imunodeficijencija kod pacijenata sa transplantacijom), moe doi do povremene reaktivacije latentnih virusa i do njihovog po-novnog ulaska u cirkulaciju. Kod hroninih virusnih infekcija (HIV , HBV , HCV) u cirkulaciji je uvek prisutno manje ili vie virusnih estica. Detekcija i kvantifikacija virusnih estica kod ovih infekcija je znaajna za odreivanje teine infekcije tako i za praenje progresije infekcije i uspeha primenjene tera-pije. Za to se koriste veoma osetljive tehnike (hibridizacija, PCR).

VIRILIZAM
(engl. virilism), razvoj sekundarnih mukih karakteristika (dlakavost, habitus, boja glasa, miiavost, masna koa) kod ena. Klitoris je veliki. Adrenalna virilizacija nastaje zbog pojaanog luenja androgena u kori nadbubrenih lezda.

VIRILNOST

(engl. virility), muevnost, mas-kulinost; posedovanje normalnih primarnih polnih odlika mukarca.

VIRION
(engl. virion), kompletna virusna estica. Kod virusa bez spoljanjeg omotaa sastoji se od nukleinske kiseline i proteinskog omotaa. Pojedine grupe virusa imaju jo i spoljanji lipoproteinski omota.

VIROID
(engl. viroid ), po veliini sitnije i po grai jednostavnije estice od virusa. Sastoje se samo od jednolanane RNK, bez proteinskog omotaa. Najmanje su autonomno replikativne jedinice i nije tano poznat mehanizam replikacije njihove RNK, jer zbog malog broja nukleotida ne moe sadrati genetske informacije. Izazivaju bolesti biljaka, a za oveka nisu patogeni.

VIRULENCIJA
(engl. virulence), stepen patogenosti virusa, njegove sposobnosti da izazove oboljenje. Moe se menjati genetskim ili vetaki izazvanim promenama.

VIRUS
(engl. virus), najsitniji i po grai najjednostavniji mikroorganizam. Sadre samo jednu nukleinsku kiselinu, DNK ili RNK, nemaju enzime za metabolizam energije, pa se mogu razmnoavati samo u ivoj eliji. Nemaju ribozome ni druge elijske organele, pa se koriste elijskim organelama. Razmno-avaju se sloenim ciklusom tako da po ulasku u eliju genom virusa diriguje sintezu molekula specifinih za virus, potrebnih za stvaranje novih virusnih estica.

VIRUS KRPELJNOG ENCEFALITISA,


RNK virus porodice flavi viridae. Kompleks od 14 antigenski srodnih virusa. Najznaajnija su dva podtipa: virus centralnoevropskog encefalitisa i virus ruskog proletnje-letnjeg encefalitisa. Bolest je prisutna u svim zemljama centralne Evrope i Dalekog istoka. Prirodni rezervoar virusa su glodari, a prenosioci krpelji.

VIRUSNA PNEUMONIJA
(engl. viral pneumonia), zapaljenje plunog parenhima distalno od terminalne bronhiole izazvano virusima. Najee se javlja kao komplikacija vi-rusnih infekcija gornjih disajnih puteva, osip-nih groznica ili kod imunosuprimiranih oso-ba. Najei uzronici kod dece su: respiratorni sincicijelni virus, influenca A, parainfluenca virus, a ree: adeno virusi, influence B, rino virusi, ponekad entero virusi, virus morbila, a kod odraslih: influenca A i B, adeno virusi, entero virusi, EBV , CMV , parainfluenca, VZV , HSV . Patoloke promene uglavnom su locirane u intersticijumu. Kliniki tok je blai u odnosu na bakterijske pneumonije. RTG nalazi su raznoliki. Bolest je kratke inkubacije i

poinje naglo visokom temperaturom, jezom, drhtavicom, glavoboljom, su-vim kaljem i pojaanom sekrecijom iz nosa. Dijagnoza se bazira na klinikoj i RTG slici i serolokim testovima. Leenje je simptomatsko.

VIRUSNI ARTRITIS
(engl. viral arthritis), artritis koji spada u infekcijske artritise, obi-no se javlja u prodromalnom stadijumu ne-kih infektivnih bolesti (hepatitis B, rubeola, varicela, parotitis, infektivna mononukleoza i dr.) istovremeno sa konim promenama (najee eritemom). Obino je migratornog karaktera, akutnog toka i benigne prirode.

VIRUSOIDI,
razlikuju se od viroida po tome to imaju proteinski kapsid. Takoe su patogeni samo za biljke.

VIRUSOLOGIJA
(engl. virusology), deo mikrobiologije koji prouava viruse.

VIRUS UTE GROZNICE


, RNK virus porodice flavi virusa (lat. flavus - ut). Kod oveka izaziva utu groznicu, bolest koja moe varirati od umerenog febrilnog obolje-nja do fulminantnog oblika sa letalnim is-hodom. Bolest je prisutna u tropskim krajevima, rezervoar virusa su majmuni i inficirani ovek, a prenosioci komarci raznih rodova.

VISCERA
(engl. viscera), organi u upljinama tela; posebno se odnosi na digestivni sistem. Jednina je od rei viscus.

VISCERALNA LAJMANIJAZA
(engl. visceral leishmaniasis, kala azar), veoma teko hronino, parazitarno oboljenje retikuloendotelnog sistema izazvano parazitom Leishmania donovani. Pojavljuje se u ogranienim geografskim predelima gde postoji prenosilac, komarac iz roda Phlebtomina. Javlja se na Jadranskom primorju, u unutranjosti Cr-ne Gore i na jugu Srbije, kao i u okolnim zemljama. iroko je rasprostranjena bolest u tropskim i suptropskim krajevima. Bolest ka-rakteriu dugotrajna temperatura, uveanje slezine, jetre i limfnih lezda, smanjenje bro-ja belih i crvenih krvnih zrnaca uz znatan gubitak telesne teine. Ako se ne lei, ili se leenje kasno pone, izaziva visoku smrtnost.

VISCERALNI GLATKI MIII,


v. jednojedinini glatki miii.

VISCERALNI MIII
(engl. visceral muscles), miii upljih unutranjih organa, prvenstveno onih smetenih u abdomenu, iner-visani od strane autonomnih nerava, iji je rad nezavisan od nae volje. Uglavnom su splanhinog mezodermalnog porekla, a funkcionalno jednojedinini glatki miii.

VISCERALNI NERVNI SISTEM


(engl. autonomic nervous system, lat. systema nervosum autonomicum), v. autonomni nervni sistem, v. vegetativni nervni sistem.

VISCEROPTOZA
(engl. visceroptosis, enteroptosis ), sputanje organa. Stanje u kome su organi trbune duplje sputeni, odnosno anatomska granica im je pomerena nadole. Ekstreman oblik je ispadanje (prolaps) organa na telesne otvore, najee materice, beike i rektuma. Visceroptoza je praena i mlitavo-u, odn. slabou peristaltike i rada sputenih organa, usled ega nastaju razne, preteno funkcionalne smetnje. Obino se radi o mravim i visokim osobama, sa slabim vezivnim tkivom. Najee se dijagnostikuje ptoza sledeih organa: eluca - gastroptoza , ija donja ivica normalno dopire do pupka, a ovde je sputena nadole, nekada ak do male karlice. Osnovne tegobe ovakvih bolesnika su sporo varenje hrane, oseaj teine u trbuhu, nadimanje, podrigivanje, goruica; tankog i debelog creva - entero-koloptoza, koja se manifestuje usporenim radom creva, nadutou i opstipacijom; bubrega - nefroptoza (ren mobilis), koja se manifestuje bolovima u lumbalnom predelu, titanjem u slabinama i nekada opipljivim tumorom u trbuhu, uz povremenu pojavu manje koliine krvi u mokrai. Dijagnoza se postavlja rendgenski. Za gastro i enteroptozu nije potrebna hirurka terapija; dovoljne su dijetetske mere i eventualno noenje pojasa. Kod nefroptoze ponekad se izvodi i operativni zahvat koji se sastoji u fiksiranju bubrega za lumbalni zid (nefropeksija). Prolaps genitalnih organa se lei odgovarajuim ginekolokim operacijama, a prolaps rektuma, rektopeksijom (v. rektopeksija), ili spoljnim operacijama (resekcija mukoze i fiksiranje rektuma po Delormeu, suavanje anusa po Thierschu ili Sarafovvu).

VISINA
(engl. height), telesna karakteristika koja je pokazatelj ishrane u prolosti za razliku od teine koja je pokazatelj tekueg stanja uhranjenosti. Zaostajanje u vrednosti visine moe da bude posledica malnutricije u dei-jem dobu, ozbiljne i dugotrajne. Iako je te-lesna visina genetski determinisana, uslovi spoljne sredine utiu i promene se zapaaju iz generacije u generaciju za istu populaciju. Taj tzv. sakularni trend poveavanja visine i te-ine zapaa se irom sveta, a bio je zaustavljen za vreme ratnih godina u mnogim zemljama Evrope. Poseban znaaj ima praenje porasta visine kod dece kada se prati stepen deficita u odnosu na godine i kada znaajno zaostajanje visine u odnosu na godine ili teine u odnosu na visinu znai nedovoljnu uhranjenost.

VISINSKA BOLEST

(engl. high altitude disease), javlja se kod osoba pri penjanju ili boravku na velikim visinama. Poremeaji nastaju zbog opadanja parcijalnih pritisaka ki-seonika i ugljen-dioksida, sniene spoljanje temperature, poveanog zraenja, poveanog isparavanja. Promene nastaju posebno kod neadaptiranih osoba zbog hipoksije. Kod osoba koje su hronino izloene boravku na veim visinama javlja se niz kompenzatornih reakcija meu kojima je jedna od najznaajnijih policitemija.

VISKOZITET
(engl. viscosity), fiziko svojstvo fluida koje odreuje internu otpornost prema silama cepanja.

VISKOZNI
(engl. viscous), fluid okarakterisan visokim stepenom trenja molekula pri njihovom meusobnom klizanju.

VISOKOADAPTIRANO MLEKO
(engl. infant adapted milk formula), kravlje mleko posebno obraeno da bi se maksimalno prilagodilo digestivnim sposobnostima odojeta, odnosno mleko iji su sastojci izmenjeni tako da po koliinama odgovaraju humanom mleku. Dobija se industrijskim postupcima i stavlja u promet kao mleko u prahu koje je strogo kontrolisanog kvaliteta. Pogodno je jer se jednostavno priprema prema tampanom uputstvu. Podeavanje sastava vri se tako da se smanjuje koliina belanevina i poboljava im se sastav; masti se zamenjuju lake svar-ljivim i kvalitetnijim; dodaju se eeri i drugi ugljeni hidrati; koliina mineralnih soli se smanjuje, a neke se i dodaju (gvoe, kao i vitamini). Za adaptirano mleko se obino preporuuje po 6 obroka dnevno, a posle treeg meseca po 5.

VISOKORAFINISANA I PREIENA HRANA, VISOKOENERGETSKA


(engl. refined and processed food, high energy ), ista i fina hrana, osloboena drugih sastojaka, neistoa, taloga, primesa, sedimenata, koja ima veliku energetsku gustinu. Po pra-vilu ta hrana nema veliku bioloku vrednost, jer je u toku prerade smanjen sadraj hranjivih materija. Primenjuje se esto, naroito u visokorazvijenim industrijskim zemljama (gla-zirani pirina, belo brano tip 400, beli eer i sl.). esto korienje rafinisane hrane velike energetske vrednosti esto izaziva gojaznost, dijabetes, kardiovaskularne i maligne bolesti.

VIEKANALNI ANALIZATOR
(engl. multichannel analyzer), analitiki instrument koji istovremeno moe da analizira iz jednog uzorka vie sastojaka.

VIEJEDININI GLATKI MIII


(engl. multi-unit smooth muscle), miii koje ine individualna miina vlakna bez veznih mostova, pa se elektrina aktivnost ne propagira sa jednog na drugo miino vlakno, ve njegova kontraktilna

aktivnost zavisi od inervacije. Nalaze se u mnogim krvnim sudovima, epididimusu, vasu deferensu, irisu i cilijarnom telu.

VIESTRUKI PRELOMI
(lat. farcturae multiplices), komplikovana vrsta preloma kod kojih akcidentalna sila dejstvuje na razliite anatomske regije i izaziva prelome vie kostiju.

VITALNA REAKCIJA
, u sudskoj medicini pojava koja sa sigurnou ili sa verovatnoom ukazuje da je neka povreda nastala za vreme ivota. Prema dijagnostikoj vrednosti mogu biti apsolutne i relativne. Apsolutne nastaju iskljuivo intravitalno (iskrvarenje, tromboza, embolija, aspiracija, degluticija, inflamacija), a relativne (krvni podliv, krvni izliv, krustanje oguljotine, nagnjeina, retrakcija tkiva) mogu nastati i za ivota i posle smrti, s tim to je njihov intenzitet u drugom sluaju slabiji (v. posmrtna povreda). Mogu se ispoljiti na mestu povreivanja (mesne vitalne reakcije: tromboza, inflamacija i sve relativne vitalne reakcije) ili na delovima tela koji su udaljeni od povreenog mesta (opte vitalne reakcije: iskrvarenje, embolija, aspiracija, degluticija).

VITALNA STATISTIKA
(engl. vital statistics), sistematska obrada informacija koje se odnose na roenje, venanje, razvoj i smrt, a koje su zasnovane na kontinuiranom regi-strovanju ovih vitalnih dogaaja.

VITALNI KAPACITET
(engl. vital capacity, VC ), maksimalna zapremina vazduha koja se sporo izdahne iz plua posle dubokog udaha. Merenje se jednostavno izvodi i VC je jedna od najkorisnijih mera plune funkcije. Karakteristino je njegovo progresivno smanjivanje sa pogoranjem teine restriktivnih pore-meaja.

VITAMIN
(engl. vitamin), opti naziv za jedan broj razliitih organskih supstanci koje se nalaze u hrani u malim koliinama i koje su neophodne za odvijanje normalnih metabo-likih procesa u organizmu. Vitamini su rastvorljivi u vodi (vitamini B6, B12, C) ili u mastima (vitamini A, D, E, K).

VITAMIN D
(engl. cholecalciferol ), vitamin topljiv u mastima koji poveava apsorpciju kalcijuma i fosfora iz tankog creva i poveava njihovo odlaganje u kosti. Ispoljava se u dve forme: ergokalciferol (vitamin D2, kalciferol) i holekalciferol (vitamin D3), koji se proizvodi iz 7-dehidroholesterola, sterola koji je iroko zastupljen u koi, pod dejstvom suneve svetlosti. Deficit vitamina D, zbog nedostatka u hrani ili neizlaganja sunevoj svetlosti, vodi dekalcifikaciji kostiju i razvoju osteomalacije. Dobri izvori vitamina D su jetra i riblje ulje. Preporueni dnevni unos iznosi 10 mg za dete do 5 godina,

odnosno 2,5 mg u kasnijem periodu. Vitamin D je toksian i velike doze treba izbegavati. Ima sva svojstva hormona i danas se ubraja u hormone sterolne prirode.

VITELOGENEZA
(engl. vitelogenesis), proces formiranja umancetnih granula u oocitu. Pretpostavlja se da se proteinski deo umanca sintetie na granuliranom endoplazmatskom retikulumu, a ugljenohidratni deo u Golgievom aparatu. Tokom ove sinteze vitelogenin, koji je apsorbovan od strane oocita, biva dodat umancu. Prema nekim autorima umancetne granule nastaju od mitohondrija, koje pri tom postepeno gube kriste i transformiu svoj mitohondrijalni matriks u umance.

VITELOGENIN
(engl. vitellogenin), u-mancetni protein koji se sintetie u jetri i biva apsorbovan mikropinocitozom u oocit.

VITILIGO
(engl. vitiligo), teleak; relativno esta bolest koe u vidu jasno ogranienih, mlenobelih makula, obino u blizini zglobova. Koa na ovim mestima je bez melanocita. Uzrok bolesti je nejasan.

VITREALNA HEMORAGIJA
(engl. vitreous hemorrhage, lat. haemophthalmus ); pojava krvi u staklastom telu. Moe da bude: totalni h. , kada je staklasto telo potpuno ispunjeno krvlju, i parcijalni h. , kada je st. telo delimino ispunjeno krvlju. Krv najee potie sa retine zbog: traume, povienog krvnog pritiska, tromboze centralne vene retine, odmaklog dijabetesa, krvnih bolesti, vaskulitisa. Posle dueg zadravanja krvi u st. telu, razvijaju se najee patoloke vitrealne membrane.

VITREKTOMIJA
(engl. vitrectomy ), sloena operativna tehnika seenja i aspiracije staklastog tela u cilju ienja zamuenog staklastog tela, oslobaanja ili prevencije vitreoretinalne trakcije. Sprovodi se pod mikroskopskom kontrolom, uz pomo stripera i fiberoptikog osvetljenja. Najee indikacije za vitrektomiju su: hemoragije u staklastom telu, komplikovane ablacije retine (dinovske rupture, PVR, makularne rupture), traume sa unutaronim stranim telima, endoftalmitis itd.

VIZING
(engl. vising), v. zvidanje.

VIZOSKOP
(engl. visuscope), instrument koji se koristi u oftalmologiji za utvrivanje da li bolesnik koristi ili ne

koristi tamnu mrlju mrenjae. Ureaj projektuje sliku na mre-njau i moe se posmatrati njeno dejstvo na foveu.

VIZUELNA ANALOGNA SKALA, VAS


(engl. Visual Analogue Scale, VAS ), skala za merenje intenziteta bola, podeljena u podeoke od po 1 cm, od 0 do 10. Bolesnik na skali pokazuje svoj intenzitet bola, gde 0 oznaava stanje bez bola, a 10 maksimalni bol.

VIZUELNO EVOCIRANI POTENCIJALI


(engl. visual evoked responses ), elektrini signali koji se detektuju preko skalpa kao serija voltanih promena, a provocirani su vizuelnim stimulusima. Vizuelni stimulusi izazivaju se najee kod pacijenta gledanjem u stroboskopsku lampu. Snimanje se vri preko elektroda postavljenih preko okcipitalne regije skalpa, uz korienje pojaivaa slinog pojaivau elektroencefalografa. Odgovori na multiple stimuluse se snimaju (jer odgovor na pojedinane stimuluse ne moe da se detektuje), a zatim se sabiraju mikroprocesorom. Izraunavaju se elektrini potencijali, a nasuminim voltanim promenama (npr. elektroencefalografika aktivnost koja nije u vezi sa stimulusima) se nalaze srednje vrednosti. Vizuelno evocirani potencijali su obino abnormalni nakon epizoda optikog neuritisa. Koriste se u dijagnozi multiple skleroze i za testiranje integriteta vizuelnog sistema kod dece.

VIZUS
(engl. visual acuity), vidna otrina, izraz kvaliteta centralnog vida ili makularnog vida. To je sposobnost oka da jasno vidi odvojeno dve take, koje su veoma blizu jedna drugoj. Odreuje se najmanjim uglom pod kojim oko moe da vidi dve take kao odvojene. Za to se najee koriste optotipi. Uzima se kao normalno kad ovaj ugao iznosi najvie 1 minut.

VLAGA
(engl. humidity), stepen zasienja vodenom parom, posebno kada je re o vazduhu ali i o drugim sredinama (tlo, predmeti, mate-rijali i sl.). Sadraj vlage u vazduhu moe se izraziti kao: maksimalna v ., maksimalna koliina vodene pare koju vazduh moe da primi pri datoj temperaturi; apsolutna v., koliina vodene pare u kubnom metru vazduha, izraena u gramima ili milimetrima i-ve; relativna v., procentualni odnos izmeu maksimalne i apsolutne vlage i pokazuje koliko se vlage nalazi u vazduhu u odnosu na onu koju bi vazduh mogao da sadri pri toj temperaturi do maksimalnog zasienja. Od sadraja vlage u vazduhu, uz delovanje temperature i strujanja vazduha, zavisi i mo-gu-nost odravanja telesne temperature. Ako je temperatura vazduha vea od 36 oC i vazduh zasien vodenom parom, oteano je odavanje toplote. Naime, to je razlika izmeu maksimalne i apsolutne vlage vea (deficit zasi-enja) to je vea mogunost odavanja toplote. Fizioloki deficit zasienja je razlika izmeu maksimalne vlanosti za temperaturu 37oC i apsolutne vlanosti na datoj temperaturi.

VLAKNA

(engl. fibre ), suspstance trakaste strukture koje u kombinaciji sa drugim mate-rijama ulaze u sastav tkiva ivotinja ili biljaka. Vlakna mogu da budu vezivna, elastina, miina i vunena.

VLAKNASTO VEZIVNO TKIVO


(engl. fibrous connective tissue, lat. textus connectivus fibrosus ), vrsta vezivnih tkiva koja su bogata vlaknima. Vlakna mogu biti kolagena, retikularna i elastina. Prema koliini i rasporedu elija, vlakana i osnovne supstance v. v. t. podeljena su na rastresito i gusto vezivno tkivo.

VLAKNA U ISHRANI
(engl. dietary fibre ), prema originalnom konceptu iz 1953. to su materije dobijene iz zida biljne elije. Prema definiciji iz 1972. to je ostatak biljne elije otporan na varenje u crevima oveka, da bi po najnovijoj definiciji bila svrstana u grupu neskrobnih polisaharida (NSP). Koliina vlakana u namirnicama je razliita, odreuje se hemijskim putem i izraava se kao ukupna v. ili kao nerastvorljiva v. (celuloza, hemi-celuloza, lignin) i rastvorljiva v. (pektin, guar, gume i dr.). Vlakna su prisutna u zrnevlju itarica, semenkama, povru i vou. Na znaaj za zdravlje prvi je ukazao Beaumont jo pre 150 godina. Ako ih je malo u ishrani, ee se javljaju opstipacije, divertikuloza, neka maligna oboljenja, dijabetes, ishemijska bolest srca, gojaznost, pa je u svim ovim stanjima poeljno poveati unos (najvie 35 - 40 grama na dan). Vlakna poveavaju crevni sadraj, ubrzavaju pasau sadraja i tako smanjuju vreme kontakta sa sluzokoom creva; povoljno utiu na postprandijalni nivo glukoze i insulina u krvi; smanjuju nivo triglicerida i holesterola u serumu, a poto smanjuju energetsku gustinu hrane, poeljni su i u dijetote-rapiji gojaznosti. Preterano veliki unos vla-kana nije poeljan jer se javlja nelagodnost u digestivnom traktu, a moe da ometa iskoriavanje nekih mikronutritijenata.

VLDL
(engl. very-low density lipoprotein), skr. za lipoproteine veoma niske gustine.

VMA
(engl. vanillylmandelic acid), skr. za vanilmandelinu kiselinu.

VOAJERIZAM
(engl. voyeurism), parafilija kod koje se seksualna gratifikacija ostvaruje gledanjem genitalija ili seksualnog akta drugih.

VONA KAICA
(engl. fruit pure), hrana koja se koristi za dohranjivanje odojadi na vetakoj ishrani, poev od 4. a najkasnije od 6. meseca. To je hrana dobijena pasiranjem, gnjeenjem voa. Moe biti od jedne vrste ili meana, razreena ili vie zgusnuta, sa dodatkom 5% seera. Razreuje se ili vodom u kojoj

se voe kuvalo ili limunovim sokom. Kaice se uvode postepeno, po dve do tri kaice u poetku, a moe da se koristi jabuka, breskva, kruka, kajsija i kasnije banana. Kaice od voa mogu da budu i industrijski pripremljene, uz stroge kriterijume o kvalitetu sirovina koje se koriste za preradu.

VODA
(engl. water), tenost bez boje, mirisa i ukusa, H2O (RMM 18,016). Molekul vode je krajnje polaran. Voda rastvara sva jonska je-dinjenja odreenim intenzitetom. V. balans vode.

VODENA DIUREZA
(engl. water diuresis ), kada urin primarno sadri vodu. Veliki volumen razblaenog urina se ekskretuje kada je nizak nivo antidiureznog hormona u plazmi.

VODENJAK
, deo plodovih ovojaka i plodove vode, koji se na poetku poroaja, u doba irenja, nalazi iznad unutranjeg ua materice, odn. ispred prednjaeeg dela ploda. Klinasto se uvlai i potpomae dilataciju cervikalnog kanala. Celovitost vodenjaka omoguava normalne intrauterine pokrete ploda i titi ga od ascedentne infekcije u toku trudnoe i poroaja.

VODONIK, H
(engl. hydrogen), gasoviti element, bez boje i mirisa, koji se nalazi u molekularnom obliku kao H2 i ima atomski broj 1 i atomsku masu 1,0079. Pripada I grupi periodnog sistema i nalazi se u oksidacionim stanjima +1, -1 (u hidridima). Najzastupljeniji je element u atmosferi. Ulazi u sastav vode i organskih jedinjenja.

VODONIK-PEROKSID
(engl. hydrogen peroxide ), H2O2. U dodiru sa tkivima oslobaa molekularni kiseonik koji deluje antibakterij-ski. Razblaeni rastvor (3%) koristi se za ispiranje usta i ienje rana.

VOKALNI LIGAMENT
(engl. vocal ligament, lat. ligamentum vocale), snop elastinih vlakana koji je razapet izmeu aritenoidne hrskavice i sredinje take tiroidne hrskavice. V. l. je deo glasne ice.

VOKALNI MII
(engl. vocal muscle, lat. musculus vocalis), unutranji skeletni larin-gealni mii, razapet izmeu processusa vocalisa aritenoidne hrskavice i sredinje take tiroidne hrskavice. Svojom kontrakcijom regulie veliinu otvora glotisa i prema tome igra znaajnu ulogu u fonaciji.

VOKSEL
(engl. voxel), trodimenzionalni element medicinske slike. V. element prostora.

VOLARIS
(engl. palmar, volar, lat. palmaris, volaris), v. palmaris.

VOLARNA SUBLUKSACIJA
(engl. volar subluxation), deformacija ake, pri kojoj postoji pad ake, iskrivljenost put dole. Obino se via kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom.

VOLFRAMOVA KISELINA
(engl. tungstic acid), H2WO4, ukasto kristalno jedinjenje koje se koristi u analitikim procedurama kao sredstvo za taloenje proteina.

VOLKMANNOVI KANALI
(engl. Volkmanns canals, lat. canalis perforans ), kanali irine 20 - 50 mm, koji povezuju Haversove kanale jedan sa drugim i sa kostnim povrinama (periostalnom i endoostalnom). Oni su kosi ili popreni u odnosu na osovinu kosti. Kroz V olkmannove kanale prolaze krvni i limfni sudovi i nervi na svom putu od periosta (manji deo stie iz upljine kosti) do Haversovih kanala. Volkmannovi kanali nisu okrueni koncentrinim kostnim lamelama.

VOLTANO-ZAVISAN KANAL
(engl. voltage-gated channel), jonski kanal u elijskoj membrani koji se otvara ili zatvara pri promeni membranskog potencijala.

VOLUMEN DISTRIBUCIJE
(engl. volume of distribution), odnos izmeu koliine leka u organizmu i koncentracije leka u krvi ili plazmi. Vaan je parametar farmakokinetike za doziranje lekova i voenje terapije.

VOLVULUS
(engl. volvulus), uvrtanje, okretanje upljih organa oko svoje osovine i vaskularne peteljke (uvrtanje solidnih organa i njihove vaskularne peteljke naziva se torzijom). Uvrtanje se moe odigrati oko poprene osovine (transverzalni volvulus) ili oko uzdune osovine (organoaksijalni volvulus). V olvulus je akutan kada se promene odigravaju naglo, a klinika slika je burna, uz simptome akutnog, strangulacionog ileusa; ili hronian kada se javljaju blae smetnje u vidu hroninih tegoba, pri emu pasaa nije poremeena. Razlikuje se: akutni v. eluca , sa burnom klinikom slikom akutnog abdo-

mena, bolovima, povraanjem i dilatacijom eluca; hronini v. eluca , sa uvrtanjem po: poprenoj osovini, udruen sa dijafragmalnom paraezofagealnom hernijom i uzdunoj osovini (engl. upside down stomach). Iako je poloaj eluca znatno izmenjen, tegobe nisu izrazite i svode se na hroninu dispepsiju sa akutizacijama. V . sigme je ozbiljno obo-ljenje akutnog toka, sa izrazitim simptomima akutnog abdomena i loom prognozom ukoliko se ne operie. Posebno je esta pojava ovoga oboljenja u muslimanskim zemljama, kada se iz verskih razloga dugotrajno posti, a zatim unosi hrana koja fermentira, usled ega dolazi do uvrtanja kolona; v. cekuma , istih karakteristika kao v. sigme; v. tankog creva , najee izazvan priraslicama ili komplikacijama usled prisustva Meckelovog divertikuluma, sa potpunom slikom akutnog abdomena i strangulacionog ileusa. Klinike slike volvulusa tankog i debelog creva moraju se hitno operativno reiti odvrtanjem (detorkvacijom) i fiksiranjem (enteropeksijom, kolopeksijom), a u sluaju pojave gangrene i resekcijom oteenog segmenta.

VOLVULUS ELUCA
(engl. gastric volvulus), uvrtanje eluca u celini ili pojedinih njegovih delova za 180 i vie stepeni oko uzdune osovine (osa kardija - pilorus) ili na nju okomite osovine. U prvom sluaju radi se o organoaksijalnom, a u drugom o mezenterij-sko-aksijalnom volvulusu. Prvi tip je 4 - 5 puta ei od transverzalnog. V olvulus moe da bude primarni - subdijafragmalni ili se-kundarni supradijafragmalni. Takoe moe biti potpun ili delimian, akutan, intermitentan ili hronian. inioci koji stvaraju pogodne uslove za nastanak volvulusa su slabljenje potpornih veza eluca, istezanje ligamenata, poveana pokretljivost fiksnih taaka eluca (kardija i pilorus), hijatus hernija, relaksacija dijafragme, mlitav trbuni zid, gastroptoza. Kongenitalni uzroci su: fiksacija zadnjeg mezogastrijuma, labavost omentuma minusa. Neposredni povodi za nastanak volvulusa su: pojaana peristaltika, prepunjenost eluca, meteorizam kolona, naglo poveanje intraabdominalnog pritiska. Rendgenska slika je raznovrsna i zavisi od tipa i mehanizma nastanka volvulusa. Na nativnom snimku u sto-jeem stavu postoje dve hidroaerine senke. Prepreka u prolasku sadraja postoji u pod-ruju kardije i/ili pilorusa. Kod organoaksijalnog tipa forniks eluca lei dole, a velika krivina eluca kree prema napred, nagore i udesno (upside down stomach). Kod mezenterijsko-aksijalnog volvulusa velika krivina se podie i dolazi pod levu hemidijafragmu, piloroantralni deo dolazi napred i navie, ispred kardije koja se ne kree.

VOLJA
(engl. will), sposobnost oveka da upo-trebi svoju psihiku energiju radi realizacije postavljenog cilja, ali i sposobnost kontrole impulsa.

VOLJA ZA IVOTOM
(engl. living will), popularna psihologija raspolae skoro potpunom doktrinom u pogledu voljne aktivnosti, elja i njihovog usmeravanja ka pozitivnom cilju. V olja za ivotom je termin koji je izveden iz prethodnih. Najvie se pominje psihoanaliza, a kasnije Franklova logoterapija, u kojoj se nalaenjem smisla pojaava volja za ivotom. Freud je u svojim kasnijim radovima terminu libida proirio znaenje, te on oznaava manifestaciju impulsa koji vie tee ivotu nego smrti. U tom smislu volja za ivotom je ciljno usmerena delatnost koja tei ouvanju ivota.

VOLJNI MIII
(engl. voluntary muscles), skeletni miii koje kontrolie somatski nervni sistem.

VOMER
(engl. vomer, lat. vomer ), ralasta kost. Neparna kost lica trapezastog oblika koja uestvuje u izgradnji zadnje-donjeg dela nosne pregrade.

VON WILLEBRANDOVA BOLEST


(engl. Morbus von Willebrand ), Erick von Willebrand, finski lekar, 1870 - 1949, nasledni poremeaj koji karakteriu usporena koagulacija krvi, krvarenje iz nosa i gingiva zbog deficita faktora VIII i poremeene agregacije i adhezije trombocita. Jae krvarenje se javlja posle poroaja, tokom menstruacije i operacija. Zove se i angiohemofilija.

VRAT
(engl. neck, lat. collum, cervix), v. kolum, v. cerviks.

VRATNA FRAKTURA
(engl. cervical spine fracture), prelom jednog ili vie vratnih prljenova. Za gornji deo vratne kime karakteristine su kompresivne rasprskavajue frakture prvog vratnog prljena sa rupturom prednjih i zadnjih lukova i atlasno-aksijalna dislokacija sa pomeranjem ili prelomom odontoidnog nastavka drugog vratnog pr-ljena.

VRATNI
(engl. cervical, lat. cervicalis), v. cervikalni.

VRATNI PRLJEN
(engl. cervical back bone, lat. vertebra cervicalis), v. vertebra cervikalis.

VRATNI SPLET
(engl. cervical back bone, lat. vertebra cervicalis), v. pleksus cervikalis.

VREME KOAGULACIJE
(engl. coagulation time), neosetljiv test za utvrivanje poreme-aja u endogenom stvaranju tromboplastina. Normalno iznosi 5 - 15 minuta, a produeno je kad postoji znatno smanjenje faktora koagulacije XII, XI, IX ili VIII.

VREME KRVARENJA
(engl. bleeding time), vreme potrebno da se zaustavi krvarenje iz male rane. Test se izvodi po metodi Ivya. Maneta aparata za merenje krvnog pritiska stavi se na nadlakticu i naduva do pritiska od 40 mmHg. Napravi se mali zarez na volarnoj strani podlaktice duine 1 cm i dubine 1 - 2 mm. Produeno vreme krvarenja postoji kod kvalitativnih i kvantitativnih promena trombocita ili posle uzimanja aspirina ili drugih antiinflamatornih lekova. Normalno vreme krvarenja po Ivyu iznosi od 1 do 9 minuta.

VREMENSKA KRIVA AKTIVNOSTI


(engl. time activity curve), kriva koja se dobija nakon zaokruivanja regije od interesa i predstavlja kinetiku radiobeleivaa kroz ispitivani organ, deo organa ili tkivo. V. dinamska scintigrafska studija.

VREME REAKCIJE
(engl. reaction time), vremenski interval izmeu delovanja drai i odgovora na tu dra. Obino je re o nekom signalu i specifinom odgovoru. Vreme reakcije se meri od trenutka pojave signala do poetka reakcije. Najdue vreme reakcije je za zvuni signal, zatim za svetlosnu dra, za miris, ukus i temperaturu (kod zdrave normalne osobe). Kod odraslih postoje vrlo znaajne individualne razlike.

VREME SMRTI
, vreme kada dolazi do prestanka svih ivotnih funkcija, a koje je prema lanu 182 Zakona o zdravstvenoj zatiti, lekar duan da utvrdi. Meutim, utvriva-nje vremena kada je nastupila smrt ima mnogo vei znaaj u kriminalistici. Od lekara se na licu mesta trai da se izjasni o vremenu smrti, naroito ako je to od vanosti istranim organima. Zato lekar, koji nije forenziar, treba samo paljivo da upie promene na osnovu kojih se moe (aproksimativno: od - do) odrediti vreme nastanka smrtnog ishoda, a tumaenje treba prepustiti iskusnijim lekarima sudske medicine. Lekar najee utvruje vreme smrti na osnovu podataka uzetih od lica koje je prisustvovalo umiranju. Ukoliko je smrt nastupila bez prisustva bilo koga od rodbine ili prijatelja, suseda, onda je lekar u obavezi da aproksimativno utvrdi vreme smrti, na osnovu njenih znakova. Zbog toga lekar nikad ne moe pregledom objektivno ustanoviti vreme smrti, ve samo u manjim ili veim vremenskim razmacima. I za aproksimativno utvrivanje vremena smrti potrebno je posebno obrazovanje, pa ak i specija-listiko znanje. Pored opteg znaaja u kriminalistici, utvrivanje vremena smrti vano je u realizaciji osiguranja, raspravama o nas-leivanju, za medicinsku statistiku, zakazivanje sahrane i dr.

VRETENAST
(engl. fusiform, lat. fuzoformis), v. fuziformis, v. fuziforman.

VRH
(engl. apex, top, cupola, lat. apex, cupola), v. apeks.

VROLICKOV SINDROM
(engl. Vrolick syndrome ), retka, rapidna i fatalna forma konge-nitalne bolesti osteogenezis imperfecta, koju karakteriu defekti osifikacije in utero. Kosti kod novoroeneta postaju krte, deavaju se multiple frakture. Javlja se mikromelija, oskudna kalcifikacija kranijalnog svoda, proporcionalno smanjeno lice u odnosu na loba-nju, kratak vrat.

VRPCA
(engl. chord, cord, funicle, lat. chorda, funiculus), v. horda, funikulus.

VRTOGLAVICA
(engl. vertigo), oseaj posturalne nestabilnosti, esto se opisuje kao doivljaj da se okolina okree. Vrtoglavica je simptom povezan sa disfunkcijom vestibularnog sistema; patologija moe da pogodi unutranje uvo, osmi kranijalni nerv, nucleus vestibularis, ili njegove direktne veze. Vertigo je obino udruen sa muninom, a esto sa povraanjem. Kada je izraeno u jaem obli-ku, hodanje je onemogueno a pacijent moe biti u prostraciji. esta neuroloka oboljenja koja izazivaju vertigo ukljuuju benigni pozicioni vertigo (lat. semicircular canalithiasis), Menierovu bolest, vestibularni neuritis i vertebro-bazilarnu insuficienciju. Kada je uslovljeno endoorganskim (vestibularnim) poreme-a-jem, vertigo je najee provociran pokretima glave. Za vreme akutnog napada, ili esto nakon napada, na neurolokom pregledu mo-e da se vidi nistagmus. Simptomatska terapija vertiga obino se sprovodi meklizinom i benzodiazepinima. Prognoza zavisi od uzroka.

VULNERABILNOST
(engl. vulnerability), sklonost ka povreivanju.

VULNUS EKSPLOSIVUM
, v. ustrelina.

VULNUS INCISSUM s. SCISSUM


, v. sekotina.

VULNUS LACERUM
, v. razderina.

VULNUS MORSUM
, v. ujedina.

VULNUS PUNCTUM
, v. ubodina.

VULNUS SCISSUM s. INCISSUM


, v. sekotina.

VULNUS SCLOPETARIUM
, v. ustrelina.

VULNUS SECATUM
, v. sekotina.

VULNUS
, v. rana.

VULVA
(engl. vulva, lat. vulva, pudendum femininum), stidnica; spoljanji enski polni organi u celini. U sastav stidnice ulaze: velike i male stidne usne, predvorje ili trem vagine, erektilni organi: draica i tremna glavica, i tremne lezde, velike i male.

WAARDENBURGOV SINDROM
(engl. Waardenburg syndrome ), kongenitalni sindrom, kod veine po tipu autosomno dominantnog nasleivanja sa kompletnom penetracijom i razliitom ekspresivnou. Karakteriu ga: hipertelorizam, pomerenost suznih izvoda bono, irok nazalni koren, hipoplazija hrskavica nazalnih nozdrva, hiperplazija obrva, hipoplazija irisa, vitiligo, prerana osedelost kose, kongenitalna senzornoneuralna gluvoa, progenija, rascep usne i/ili nepca.

WALDENSTROMOVA MAKROGLOBULINEMIJA
(engl. Waldenstrom macroglobulinaemia), v. makroglobulinemija.

WALLENBERGOV SINDROM
(engl. Wallenberg syndrome ), vaskularno oboljenje modanog stabla, najee tokom pete decenije ivota. Okluzija zadnje donje modane arterije uzrok je ipsilateralnog gubitka oseaja bola i temperature lica, mekog nepca, farinksa i larinksa; hipoestezije bola i temperature ekstremiteta i trupa; ipsilateralne ataksije; hipotonije miia, nistagmusa, vertiga, nauzee, tekoa pri vakanju i

govoru; mioze, enoftalmije, ptoze, diplopija, nistagmusa.

WASMUNDOVA FIBROMATOZA DESNI


(engl. Wasmundis gingival fibromatosis ), bolest deijeg doba, nepoznate etiologije. Krakteriu je jako uveane, vrste, blede desni bez zapaljenja i krvarenja. Uveanje desni je najee u predelu tubera i oko molara gornje i donje vilice. Ponekad potpuno prekriva zube. Terapija je hirurka.

WASSERMANOVA REAKCIJA
(engl. Wass-ermanns reaction - test ), test fiksacije komplementa za detekciju treponeme, izazivaa sifilisa. Razvijen je 1906. godine. Zamenjen je savremenijim dijagnostikim testovima.

WATERHOUSE-FRIDERICHSENOV SINDROM
(engl. Waterhouse-Friderichsen syndrome ), akutna hemoragija adrenalnih lezda sa hemoragijom u koi, udruena sa skorim poetkom akutnog bakterijemijskog oka. Obino je uzrokovana meningokoknom septikemijom (v. meningitis).

WATSON-CRICK MODEL
(engl. Watson- -Crick model ), model organizacije molekula DNK koji su predloili 1953. godine James D. Watson i Francis H.C. Crick. Prema ovom modelu DNK molekul se sastoji od dva polinukleotidna lanca koji su meusobno povezani vodoninim vezama izmeu purinskih i pirimidinskih baza (A/G, C/T) stvarajui dvostruku zavojnicu (helix). Azotne baze (nukleotidi) povezane vodoninim vezama su komplementarne i nalaze se u unutranjem delu molekula. Prema tome dva polinukleotidna lanca u molekulu DNK su komplementarna, a imaju suprotne orijentacije (jedan je 3 - 5 smera a drugi 5 - 3 ).

WEGENEROVA GRANULOMATOZA
(engl. Wegeners granulomatosis ), retko oboljenje plua nepoznatog uzroka sa nekrotinim granulomatoznim lezijama u gornjim disaj-nim putevima i pluima, sa znacima vaskulitisa i glomerulonefritisom. Osim opte slabosti, gubitka teine i febrilnosti javljaju se purulentni sinuzitis, rinitis, ulceracija na nosnoj pregradi, poliartralgija, promene na oima, kaalj, hemoptizije i bol u grudima. Na radiografiji plua zapaaju se difuzne, esto slivene nodularne promene, nekad sa znacima ekskavacije. Leenje se sprovodi primenom ciklofosfamida, a prognoza je loa uprkos terapiji.

WEILOVA BOLEST
(engl. Weils disease ), ikterohemoragini oblik leptospiroze praen otkazivanjem funkcije bubrega. To je najtei oblik leptospiroza koji moe da ugrozi ivot bolesnika, a javlja se u 5 do 10% sluajeva. Mogu ga izazvati razliiti tipovi leptospira, a najee ga izaziva leptospira

icterohaemorrhagiae. Weilova bolest se manifestuje izra-enom malaksalou, uticom, krvarenjima po koi i sluzokoama, smanjenim izluiva-njem urina ili prestankom mokrenja. Retko se javlja zapaljenje miia srca, plua i mozga. Smrtnost bolesnika sa Weilovom boleu je od 5 do 19%. Najei uzroci smrti su otkazivanje funkcije bubrega, poremeaj cirkulacije krvi i krvarenja naroito u pluima. Dijagnoza se potvruje nalazom specifinih antitela na leptospire.

WEILOVA ZONA
(engl. zone of Weil), zona zubne pulpe, siromana elijama, koja lei ispod sloja odontoblasta.

WERDING-HOFFMANNOVA BOLEST
(engl. Werding-Hoffmann spinal muscular atrophy, SMA type 1, acute infantile ), nasledno oboljenje koje karakterie izumiranje elija motornih neurona prednjih rogova kimene modine i kranijalnih jedara. Bolest se prenosi autosomno recesivno (ponekad dominantno ili vezano za Xhromozom), sa pre-valecijom oko 1:20.000 novoroenadi. Ispoljava se kao: 1. Akutna infantilna forma ili SMA tip 1. To je najtei oblik. Ispoljava se u prvih 6 meseci, a u 1/3 obolelih ve na roenju, kao miina hipotonija, odsustvo tetivnih refleksa, atrofija i fascikulacije jezika, uz ouvanu funkciju ekstraokularnih miia i sfinktera. Velike su tekoe sa hra-njenjem ove dece; javlja se i respiratorni distres. Obolela odojad lee skoro bez pokreta, sa abdukcijom ruku i nogu koje su flektirane u laktovima i kolenima (kao aba - engl. frog-leg posture). Veina umire u prvoj godini ivota. 2. Hronina, intermedijarna forma, SMA tip 2. Blai oblik oboljenja, ini oko 1/3 W-H atrofija. Deca sisaju i gutaju prvih meseci normalno, disanje nije kompromitovano. Naue da samostalno sede, a neka i prohodaju. Slabost miia se javlja obino krajem prve godine, progresivna je i difuzna, a najizraenija u proksimalnim miiima nogu i ruku. Refleksi su oslabljeni ili odsutni. Ova deca ponekad doive treu deceniju, ali nepokretna i sa sve veim problemima gutanja hrane, nazalnim govorom i tekim skoliozama. 3. Kugelberg-Welanderova bolest, juvenilna ili SMA tip 3. To je najblai oblik. Javlja se slabost proksimalnih miia, naroito ramenog pojasa i nogu izmeu 5. i 15. godine ivota. Otean je hod, penjanje uz stepenice i dizanje sa stolice. Miii listova izgledaju hipertrofini u odnosu na atrofine miie butina (to podsea na miine distrofije tipa Duchenne ili Becker). Slabost miia ramena i ruku se obino neto kasnije javlja. Veina obolelih je pokretna i u treoj deceniji ivota. Vezivanjem za stolicu javljaju se kifoskolioza i kontrakture. Laboratorijska ispitivanja u ovom obliku pokazuju lako povienje nivoa kreatin kinaze seruma. Srce nije zahvaeno, a inteligencija obolele dece je normalna (koriste kompjuter veoma veto). EMG pokazuje fibrilacije u mirovanju, uz normalnu motornu nervnu sprovodljivost (ali i druge znake denervacije miia). Biopsija miia u SMA je karakteristina za perinatalnu denervaciju (SMA tip 1), ili u juvenilnom obliku, podsea na adultni mii koji je proao vie faza denervacije i reinervacije. Genski lokus za sve SMA je na hromozomu 5 (5q11-13), a prenatalna dijagnoza, kao ni tera-pija oboljenja, za sada nisu mogui.

WERNEROV SINDROM
(engl. Werner syndrome), retko hereditaran; prenosiv kao autosomno recesivna osobina. Aficirana su oba pola. Obino poinje tokom druge ili tree decenije. Karakteriu ga prerano starenje, kratak trup, katarakta, promukao glas, rana osedelost i gubitak kose, atrofija koe, ulcer noge, vaskularni

poremeaji, prerani gubitak zuba, endokrini poremeaji: eerna bolest i atrofija testisa. Ostali simptomi mogu biti kalcinoze, hipertrofini artritis, distrofija nokata, skleropoikiloderma, osteoporoza, hipofunkcija adrenalne kore i pituitarne lezde; hipertiroidizam i hiperparatiroidizam.

WERNICKE-KORSAKOFFLJEV SINDROM
(engl. Wernicke-Korsakoff syndrome ), komplikacija zbog deficijencije tiamina kod alkoholizma ili malnutricije drugog uzroka. Sindrom se sastoji od dve udruene bolesti - Wernickeovog i Korsakoffljevog sindroma. Karakteristike Wernickeovog sindroma su: oftalmoplegija, ataksija i oteenje kratkotrajne memorije. Dijagnoza se postavlja mere-njem tiamina u serumu i REFom. Wernickeov sindrom se obino razreava nadoknadom tiamina, ali ponekad moe da evoluira u hroninu bolest - Korsakoffljev sindrom, koga karakterie izraeno oteenje kratkotrajne memorije, tj. nesposobnost da se nove informacije i doivljaji zadre u memoriji. Konfabulacija je esta kod Korsakoffljevog sindroma. Karakteristine patoloke promene udruene sa Wernickeovim sindromom ukljuuju i atrofiju mamilarnih tela i odre-enih periventrikularnih nukleusa.

WERNICKEOVA ENCEFALOPATIA, POLIOENCEPHALITIS


HAEMORRHAGICA SUPERIOR ( engl. Wernicks encepha-lopaty ), bolest koja se najee javlja kod alkoholiara, a uzrokovana je izrazitijim nedostatkom vitamina B1, to dovodi do krvarenja i degenerativnih promena u odree-nim delovima mozga (modanom stablu, oko III modane komore, akvedukta). Ukoliko se ne preduzme hitno leenje, bolest se zavrava letalno ili prelazi u Korsakoffljevu psihozu. Leenje: velikim dozama vitamina B1, dijetom bogatom vitaminima B grupe. Poetak bolesti je nagao sa gubitkom apetita, povraanjem, paralizom onih miia, promenama na zenicama, nesanicom, nestabilnou pri hodu, oteenjem funkcije vidnog ivca, drastinim gubitkom teine.

WERNICKEOVO PODRUJE
(engl. Wernickes area ), zadnji deo levog gornjeg temporalnog girusa, Brodmannova podruja 41 i 42, ija destrukcija izaziva gubitak sposobnosti razumevanja govora. Naziva se i opte interpretacijsko podruje, zato to u njega pristiu sve senzorne informacije koje ulaze u korteks; tu se obrauju, dobijaju svoj bioloki znaaj i kategoriju svesti.

WHIPPLEOVA BOLEST
(engl. Whipples disease ), sistemsko zapaljenje izazvano aktinomicetom Tropheryma whippelli. Infekcija moe da zahvati gotovo svaki organ, a uvek tanko crevo. Ispoljava se bolovima u trbuhu, malapsorpcijom, povienom telesnom temperaturom, artralgijama i artritisom, hiperpigmentacijom koe, limfadenopatijom, pleuritisom, perikarditisom, simptomima od strane centralnog nervnog sistema. Dijagnoza se postavlja biopsijom tankog creva, a uspeno se lei antibioticima.

WILCOXONOV TEST
(engl. Wilcoxons test ), test ekvivalentnih parova, (rangova sa znakom), neparametarski test za

ispitivanje razlike izmeu dva zavisna uzorka (engl. matched samples). Razlike xi-yi n parova opservacija rangiraju se prema veliini i svakom rangu daje predznak originalne razlike. Izraunavaju se sume pozitivnih i negativnih rangova i manja od tih suma koristi kao test statistika. Test se koristi kao alternativa t- -testu kada formirane razlike nemaju normalan raspored, a moe da se primeni i na ordinarne podatke.

WILLISOV KRUG
(engl. arterial circle of cerebrum, circle of Willis, lat. circulus arteriosus cerebri ), v. cirkulus arteriozus cerebri.

WILMSOV TUMOR
(engl. Wilms tumor, adenosarcoma ), maligni embrionalni tumor bubrega, koji potie od metanefrogenog blastoma. Javlja se kod dece, a naen je i kod fetusa i novoroenadi (prenatalni Wilmsov tumor). Retko se javlja kod odraslih. Histoloki se klasifikuje kao: dobro, umereno i loe diferenciran. Terapija: hirurko leenje, radioterapija i hemioterapija.

WINCHESTEROV SINDROM
(engl. Winchester syndrome ), sindrom koga karakteriu: patuljast rast, kontrakture, zamuenje kornee, resorpcija karpalnih i tarzalnih kostiju, destrukcija zglobova koji simuliraju jako izra-en reumotoidni atritis, grubo lice sa isture-nim elom, irokim nosem, ulegnutim nosnim grebenom i tankim usnicama.

WINDOW SIGN U ARTRITISU


(engl. window sign in arthritis), otok sinovije meta-tarzofalangealnih zglobova koji dovodi do nenormalnog udaljavanja palca od ostalih prstiju.

WIRCHOF-ROBINOVI PROSTORI
(engl. Wirchow-Robin spaces ), kupasti produeci subarahnoidalnog prostora koji okruuju krvne sudove koji ulaze i izlaze iz mozga. Oni su od mozga odvojeni piom mater, a sadre u normalnim okolnostima cerebrospinalnu tenost, fibrocite, kolagena vlakna i lutajue elije.

WOLF-HIRSCH-HORNOV SINDROM
(engl. Wolf-Hirsch-Horn syndrome ), relativno redak sindrom koji nastaje zbog deliminog gubitka kratkog kraka na 4. hromozomu. Karakterie ga: psihomotorna i razvojna retardacija i multiple anomalije; obino je teina novoroen-eta manja; hipotonija i iznenadni napadi simptoma ispoljeni kod novoroeneta; mikrocefalija, asimetrija lobanje, isturenost glabele, okularni hipertelorizam, antimongoloidne palpebralne fisure, ptoza onih kapaka, deformiteti unih koljki sa uzanim spoljanjim unim kanalima; oboreni uglovi usta, rascep usne ili nepca, mikrognatija, zakasnela

osifikacija karlice i metakarpalnih kostiju, sinostoze, fuzija kostnih struktura; urogenitalne i kardiovaskularne abnormalnosti; strabizam, hidrocefalus. Period ivljenja je kratak: oko jedne treine dece umire tokom prve dve godine ivota.

WOMAC INDEX
(engl. Western Ontario and McMaster Universities Osteoarthritis Index ), trodimenzionalni upitnik koji pacijent samo-stalno popunjava i koji prati bol, ukoenost i funkcionalno oteenje.

WORMIANOVE KOSTI
(engl. Wormian bones ), izolovane koice koje se nalaze u gustom vezivnom tkivu sindezmoze. Nastaju odvajanjem grupa osteoblasta sa ivica kostiju koje formiraju spoj.

W SINDROM
, hereditaran sindrom po tipu X- -vezanog nasleivanja sa parcijalnom ekspresijom kod osoba enskog pola. Karakteriu ga: prerana mentalna retardacija; napadi lakih greva, tremor; isturenost ela, hiperte-lorizam, antimongoloidna iskoenost palpebralnih fisura, strabizam, ravan, irok greben i vrh nosa, nekompletan medijalni oralni rascep (medijalni rascep gornje usnice, odsustvo gornjeg centralnog sekutia, medijalni rascep maksilarnog luka i prednjeg nepca), kratka i visoka mandibula, subluksacija proksimalnih radioulnarnih zglobova, kratka ulna, kamptodaktilija i klinodaktilija.

127Xe,
radioaktivni izotop ksenona, metaboliki inertan gas. Fiziko vreme poluraspada je 36,4 dana. U nuklearnoj medicini, u obliku gasa, slui za ventilacionu scintigrafiju plua i merenje regionalnog protoka krvi.

133Xe
, radioaktivni izotop ksenona, metaboliki inertan gas. Emituje g fotone, energije od 81 KeV . Fiziko vreme poluraspada 5,25 dana. U nuklearnoj medicini, u obliku rastvora za i.v. ubrizgavanje, omoguava ispitivanje perfuzije plua, merenje regionalnog protoka krvi i protoka krvi u miiima.

X-HROMOZOM
(engl. X-chromosome, lat. X-chromosoma), submetacentrini heterohromozom, srednje veliine, koji odreuje en-ski pol kada se pojavljuje u paru. U tom slu-aju, samo jedan X je genetiki aktivan i nosilac je velikog broja gena vanih za organizam. Deo drugog X postaje inaktivan i transformie se u Barrovo telo i doboarsku palicu.

X-NOGE

(engl. valgus), deformacija kod koje su kolena potisnuta ka srednjoj liniji tela, a natkolenice i potkolenice ine ugao otvoren upolje sa temenom u visini kolena.

X-VEZANO NASLE IVANJE


(engl. X linked heredity ), geni smeteni na X hromozomu i osobine koje su pod kontrolom ovih gena. Do sada je odreen veliki broj takvih gena kod oveka, koji kontroliu i dominantna i recesivna svojstva. Najvei broj pore-meaja je prouzrokovan recesivnim mutacijama gena na X hromozomu (npr. Duche-nne/Becker miina distrofija, hemofilija A i B). U ovom sluaju su oboleli gotovo uvek mukarci, dok su ene prenosioci bolesti (criss-cross nasleivanje). Gonozomna konstitucija mukaraca je XY tako da postojanje samo jednog X hromozoma dovodi do oba-veznog fenotipskog ispoljavanja recesivne mutacije. Prisustvo samo jedne doze gena predstavlja tzv. hemizigotno stanje. Bolest kod ena je mnogo rea jer je neophodno pri-sustvo mutacije na oba X hromozoma (recesivni homozigot). ee se recesivna mutacija kod ena nalazi u heterozigotnom stanju, pa su one fenotipski zdravi prenosioci. Kod ena sa ovakvim genotipom postoji rizik od 50% da e njihovi sinovi oboleti, odnosno da e kerke biti prenosioci mutacije. Dominantni poremeaji vezani za X hromozom su malobrojni (npr. jedan oblik ra-hitisa rezistentnog na vitamin D) i u tim sluajevima ene, poto imaju dva X hromozoma, dva puta ee obolevaju od mukaraca.

XXX SINDROM
(engl. XXX syndrome ), trizomija polnog X-hromozoma. Otkriva se, uglavnom sluajno ili u toku ispitivanja sve novoroene dece, jer nema karakteristinih anomalija. Prevalencija je 1:1.000 do 1:1.500 novoroenih devojica. Ipak, ove devojice imaju neke karakteristike: neto vii rast (odrasle ene oko 172 cm), a neto manji (ali u okvirima normalnih varijacija) obim glave. Motorni razvoj je usporen, a koordinacija pokreta slabija (nespretna deca). I.Q. je neto ispod oekivanog (85 - 90), a esti su i problemi sa govorom i izraavanjem, tako da skoro polovina zahteva specijalno kolovanje. Pubertet i fertilnost su normalni.

XXXX SINDROM
(engl. XXXX syndrome ), redak hromozomski poremeaj koji, ponekad, podsea na Down sindrom: devojice pokazuju mentalnu retardaciju (I.Q. 30 - 80), a govor je najvie oteen. Rast je normalan ili visok. Postoji hipoplazija sredine lica, mongoloidno ukoeni otvori kapaka, blag hipertelorizam, epikantus. Ponekad je vrat irok, sa pterigijumom. Poremeaji menstruacije su esti, fertilnost smanjena. Potomstvo je, po pravilu, normalno.

XXXXX SINDROM
(engl. penta X syndrome ), veoma retka hromozomska anomalija koju karakterie nizak rast, mentalna retardacija i mikrocefalija u devojica koje izgledom podeaju na XXXX devojice (kao i na decu sa Down sindromom). U ovih devojica zabeleene su i uroene srane mane (defekt pretkomorske ili pregrade izmeu komora), kao i druge anomalije, ali ne tako esto. Nema jo podataka o plodnosti ovih ena. Interesantno je da su X-hromozomi majinog porekla.

X-Y NASLE IVANJE


(engl. X - Y linked heredity), v. X-vezano, v. Y-vezano nasleivanje.

XYY SINDROM
(engl. XYY syndrome), esta hromozomska anomalija, jedan na 850-1.000 ivoroenih deaka. Retko se otkriva, jer je izgled (fenotip) normalan. Ipak, definisane su anomalije koje mogu da ukau na ovaj sindrom: ubrzanje rasta od kolskog uzrasta, visoki rast odraslih; ponekad laka mentalna retardacija. Ove osobe su fiziki slabije, uskih ramena, fina motorna koordinacija je loa, ponekad imaju intencioni tremor. Ponaanje je esto izmenjeno: hiperaktivni su, zbunjeni, rastrojeni, sa naglim promenama raspolo-enja. U koli imaju probleme. Agresivnost nije esta, izuzev u tee mentalno retardiranih. Ponekad imaju nesputene testise i/ili mali penis, a pubertet u lakom zakanjenju. Veina mukaraca sa ovim sindromom je fertilna, normalne heteroseksualne aktivnosti i potomstvo je normalno.

X-ZRAK
(engl. X-ray), elektromagnetni talas talasne duine u oblasti od 10 nm do 0,001 nm. X-zraenje nastaje na dva naina: u prvom sluaju naelektrisana estica, velike brzine (najee elektron), biva usporena. Zraenje dobijeno ovim putem naziva se zakono X-zraenje. U drugom sluaju, pri prelasku elektrona na unutranje orbitale atoma (K, L, M) viak energije oslobaa se emitovanjem zraenja, koje se naziva karakteristino X-zraenje. X-zraenje spada u grupu jonizujuih zraenja i opasno je po ljudski organizam. Primena X-zraenja je veoma rasprostranjena, a u medicini se uglavnom koristi u dijagnostici i terapiji zraenjem.

90Y
, radioaktivni izotop itrijuma, emituje b estice s najveom energijom od 2,24 MeV i neznatno malo g fotona. Najvei domet u mekim tkivima je 5 mm, odnosno 3 mm u hrskavicama. Raspada se do stabilnog cirkonijuma (90Zr), vreme poluraspada je 2,7 dana. U nuklearnoj medicini se u obliku estica silikatnog ili citratnog koloida koristi za radionuklidnu sinoviektomiju kolenog zgloba i leenju malignih izliva u pleuri i peritoneumu.

YAG LASER
(engl. YAG laser ), tip lasera, koji kao aktivnu sredinu koristi neodijum-itrijum aluminijski garnet (Nd. YAG), a generie zraenje u oblasti infracrvenih zraka talasne duine 1,06 um, relativno velike snage. Prodornost je nekoliko milimetara ispod koe, pri emu dolazi do proteinske koagulacije, termolize, isparavanja i dehidratacije. Koristi se za seenje tkiva u oftamologiji, ginekologiji, urologiji, pulmologiji, torakalnoj hirurgiji, neurohirurgiji, ortopediji, gastroenterologiji i dr.

Y-HROMOZOM

(engl. Y-chromosome, lat. Y-chromosome ), mali, akrocentrini heterohromozom bez satelita, koji slui za razvoj testisa kod svih sisara. Moe da se vizualizuje u interfaznom jedru posle bojenja kvinakrinom.

Y-VEZANO NASLE IVANJE


(engl. Y lin-ked heredity, holandric heredity ), holandrino nasleivanje; nasleivanje gena koji se nalaze na Y hromozomu i svojstava koji su pod njihovom kontrolom. Ova svojstva se javljaju iskljuivo kod mukog pola. Jedino somatsko svojstvo za koje se pretpostavljalo da se nasleuje preko Y hromozoma su dlakave ui kod mukaraca. Najnovija istraivanja ukazuju da se, pored segmenata koji kontroliu razvie gonada, na Y hromozomu nalaze i geni koji odreuju razliita somatska svojstva, a nasleuju sa na autosoman nain. Ovi geni smeteni su u segmentu koji sinapsira sa X hromozomom, imaju svoje homologe alelne parove na X hromozomu i oznaeni su kao pseudoautosomni geni. Stoga su ovi geni kod mukaraca, i kod ena prisutni u paru i ne ispoljavaju se holandriki.

ZABODINA
, v. ubodina.

ZAETAK
(engl. fetus), plod od osme do tridesete nedelje trudnoe. Pravno, zaetak znai da je dete zaeto u majinoj utrobi, ali da jo nije roeno. Zaetak u majinoj utrobi ima sva prava kao i ivo roeno dete.

ZADAH
(engl. fetor), neprijatan, jak, odbojan miris. Obino se misli na zadah iz usta, a moe da se javi kao posledica nedovoljne higijene usne duplje, karijesa, zapaljenskih procesa, divertikuloze jednjaka, hepatine kome, uremije i dr. Zadah iz usta ( engl. bad breath, lat. foetor ex ore ), neprijatan zadah iz usta, najee kao posledica loe higijene usta i razliitih oboljenja usta i zuba (karijes, gangrenozni zubi, ulcerozni procesi u ustima, parodontopatija) ali i drugih oboljenja (sinuzitis, tonzilitis, bronhopulmonalna obolje-nja, oboljenja digestivnog trakta, acidoza, uremija). Sinonim: halitosis.

ZADAVLJENJE
(engl. strangulation by ligature, throttling, lat. strangulatio funalis), nasilno mehaniko uduenje iz grupe strangulacionih asfiksija (v. mehaniko uduenje), kod koga do poremeaja ili prestanka disanja dolazi usled stezanja vrata omom (kanap, gajtan, marama, al, lanac i dr.) aktivno ili pasivno zategnutom. Usled dejstva ome na koi se stvara trag stezanja (v. trag stezanja). Najee je ubilakog porekla (v. ubistvo) npr. ubistvo aktivnim stezanjem vrata kana-pom. Moe biti i zadesno (v. zades) npr. pasivno stezanje vrata alom iji je slobodni kraj upao meu zupanike maine, i retko samo-ubilako (v. samoubistvo). Kod stezanja vrata bilo kojim sredstvom (v. zaguenje, v. vea-nje) smrt moe nastupiti ne samo zbog me-hanikog uduenja, vei zbog pritiska na vratne krvne sudove i

sledstvenog poremeaja cirkulacije, odnosno pritiska na nerve i sledstvenog refleksnog poremeaja sranog rada.

ZADES
(engl. accident), nenamerno ili slu-ajno nasilno oteenje sopstvenog ili tueg zdravlja, odnosno unitenje sopstvenog ili tu-eg ivota. Samozades je nenamerno i nasilno oteenje vlastitog zdravlja, odnosno unitenje vlastitog ivota. Bitni faktori zadesa su: zadesilac (nenamerni izvrilac zadesa), zadeenje (sam in zadesa) i zadeenik (rtva zadesa).

ZADNJA UKRTENA VEZA ZGLOBA KOLENA


(engl. posterior cruciate ligament of knee, lat. ligamentum cruciatum posterius genus), v. ligamentum krucijatum genus posterior.

ZADNJA VELIKOMODANA SPOJNICA


(engl. posterior cerebral commisure, lat. commisura cerebri posterior), v. komisura posterior.

ZADNJI
(engl. behind, lat. posterior), v. posterior.

ZADNJI KORENOVI
(engl. dorsal roots), strukture kojima aksoni senzornih neurona ulaze u kimenu modinu.

ZADNJI MOZAK
(engl. rhombencephalon, gr. rhombencephalon), v. rombencefalon.

ZADNJI ROGOVI
(engl. dorsal horn), deo kimene modine u kome zavravaju senzorni neuroni.

ZAGA ENJE
(engl. contamination), prisustvo tetnih, najee biolokih i hemijskih materija u vazduhu, hrani, tlu, koje se mogu nai kao prirodni konstituenti ili kao posledica aktivnosti oveka. U literaturi se navodi na desetine hiljada raznih hemijskih materija i drugih kontaminenata sa poznatim a sve ee i nepoznatim efektima na zdravlje oveka. Jedan od naina zatite ljudi i sredine od tetnih posledica zagaenja je postavljanje granice prisustva kontaminenata. To su maksimalno dozvoljene koncentracije za radnu i spoljnu sredinu; standardi za vodu; lista i dozvoljene koliine kontaminenata u hrani, koje se regularno kontroliu.

ZAGRIAJ
(engl. bite), 1. izazvan, dejstven kontakt, pritisak donjih nasuprot gornjim zubima; 2. mera sile naprezanja ostvarena kontaktom gornjih i donjih zuba kao i meusobnim odnosima vilica i zuba. Boni z ., zagriaj sa laterookluzijom; infantilni z. , nastao pre formiranja alveolarnog nastavka i nicanja zuba u predelu molara; ivini z. , onaj kod kojeg se sekutii obeju vilica susreu seivnim ivicama; izbalansiran z., onaj kod kojeg su uspostavljeni harmonini odnosi vilica i zuba; otvoren z. , onaj kod kojeg je vertikalna dimenzija lica uveana, a odgovarajua grupa zuba prilikom zagriaja ne ostvaruje meusobni kontakt, nazvan jo i apertognatijom; ukrteni z., onaj kod kojeg su pre svega srednje linije oba zubna niza ukrtene, ne poklapaju se; zatvoren z., malokluzija sa umanjenom vertikalnom dimenzijom lica, velikim preklopom zuba i isturenom donjom vilicom, naziva se jo i dubokim zagriajem.

ZAGUENJE
(engl. manual strangulation, throttling, lat. strangulatio manualis ), nasilno mehaniko uduenje iz grupe strangulacionih asfiksija (v. mehaniko uduenje) kod koga do poremeaja ili prestanka disanja dolazi usled stezanja vrata akom ili akama. Naj-ee je ubilakog porekla (v. ubistvo). Kod stezanja vrata bilo kojim sredstvom (v. zadavljenje, v. veanje) smrt moe nastupiti ne samo zbog mehanikog uduenja vei zbog pritiska na vratne krvne sudove i sledstvenog poremeaja cirkulacije, odnosno pritiska na nerve i sledstvenog refleksnog poremeaja sranog rada.

ZAKLJUAN IZNUTRA SINDROM


(engl. locked inside syndrome), v. fiksirano nepokretno stanje.

ZAKON SVE ILI NITA


(engl. all or none law), dogaaj koji se deava, i pri tome je maksimalan za date uslove, ili se ne deava.

ZALCITABIN
(engl. zalcitabine), antivirusni lek, analog citidina. Koristi se u kombinovanoj terapiji AIDS-a, pogotovo kod bolesnika koji ne podnose zidovudin, ili je zidovudin neefikasan. Preparat: Hivid.

ZALISCI LIMFNIH SUDOVA


(engl. valves of lymphatic vesses, lat. vavula lymphatica), parni nabori endotela limfnog suda koji su smeteni jedan nasuprot drugom i ija je funkcija da dozvoljavaju tok limfe samo prema srcu.

ZALISTAK
(engl. cusp, valve, lat. cuspis, valvula), v. kuspis, v. valvula.

ZALISTAK PLUNOG STABLA


(engl. pulmonary trunk valve, lat. valva trunci pulmonalis), v. valva trunci pulmonalis.

ZALOGAJ,
v. bolus.

ZAMENA MESA
(engl. meat substitute, meat exchange), odmerene koliine pojedinih namirnica sline energetske i hranjive vrednosti kao meso, koje ga mogu zamenjivati u dnevnom obroku. Na primer: 30 g posnog mesa sadri 7 g belanevina, 3 g masti i 55 kcal. Ta koliina mesa odgovara: 30 g posne ribe ili 30 g posnog sira (15% masti) ili 1/2 olje soje, pasulja ili graka. Moe i jedno jaje da bude zamena, ali ima vie holesterola, a isto vredi i za 30 g digerice.

ZAMETAK
(engl. embryo), u sudskomedicinskom smislu plod do kraja osme nedelje trudnoe.

ZAMOR
(engl. fatigue), fenomen koji nastaje kao posledica aktivnosti pojedinih organa, organskih sistema ili organizma u celini, prilikom savlaivanja razliitih vidova opte-reenja iz svakodnevnog ivota ili iz radnog procesa. Spada u domen fiziolokih reakcija organizma i predstavlja signal koji opominje organizam da treba da prekine aktivnost (fiziku, mentalnu itd.) zbog prekomernog optereenja i moguih posledica. Moe se manifestovati kao lokalni zamor ili zamor celog organizma. Posle odmora oseaj zamora se gubi i sve funkcije se vraaju u poetno, stabilno stanje, pripremljene za ponovnu aktivnost (reverzibilnost zamora). Nastaje usled: apsolutne ili relativne refraktarnosti, kada nijedna dra ne moe da dovede do ponovne depolarizacije elijske membrane nervnog vlakna (teorija promenjene hronaksije); usled nastanka disproporcije u zahtevima organizma za kiseonikom i aerobnog kapaciteta organizma (teorija uguenja); usled utroka energijom bogatih jedinjenja i jedinjenja koja slue za njihovu resintezu u aktivnim elijama (teorija iscrpljenja); usled nagomilavanja anaerobnih produkata metabolizma - laktata i piruvata (teorija intoksikacije); usled nastanka odre-enih strukturnih promena u intelektualnim funkcijama (teorija neurofiziolokih promena). Hronini zamor - premor je patoloka pojava nastala usled nagomilavanja zamora kada se na fizioloko stanje tj. zamor ne odgovori adekvatnim odmorom. Ne prolazi u toku dana u kome je nastao i predstavlja patoloki efekat rada.

ZANOKTICA
(engl. hangnail, agnail), otcepljeni deo koe uz nokatnu plou na prstima aka.

ZAOSTAJANJE SPUTANJA GORNJEG ONOG KAPKA

(engl. Von Graefes sign ), u sklopu oftalmolokih znakova kod hipertireoze, pri pogledu na dole dolazi do zaostajanja sputanja gornjeg onog kapka.

ZAOSTAJANJE U RASTU
(engl. growth retardation, short stature ), visina koja je za 2 standardne devijacije ispod srednjih vrednosti za uzrast i pol. Po drugoj definiciji, sva deca ispod P3 (treeg percentila) su niskog rasta. To znai da je oko 3% dece nisko. Nekad se rast dece ispod P1 (prvog percentila visine) oznaava kao patuljasti rast (a ona iznad P99 kao dinovski rast). Za procenjivanje pravilnosti rasta nekog deteta vano je odrediti i brzinu rastenja (izraunava se kao razlika dve visine u 6 ili 12 meseci i izraava u cm/god). Dete se moda i nalazi u granicama normalnih vrednosti za visinu, ali je njegova brzina rastenja usporena (ili ubrzana), to zahteva ispitivanje i utvrivanje uzroka, eventualno i leenje.

ZAPALJENJE MOZGA, MODANIH


OP-NI I KIMENE MODINE (engl. meningoencephalomyelitis), oboljenje mozga, mo-danih opni i kimene modine izazvano razliitim infekcijama i neinfektivnim uzro-nicima, koji dovode do zapaljenja svih navedenih struktura. Kliniki se manifestuje broj-nim tekim neurolokim poremeajima i centralnog, i perifernog nervnog sistema. Meu infektivnim uzronicima najei su virusi i bakterije. Re je o tekom oboljenju sa velikom smrtonou i tekim posledicama kod preivelih.

ZAPALJENJE ONIH KAPAKA


(engl. blepharitis), upala ivice onih kapaka koja je esto udruena sa konjunktivitisom. Najei uzronik je Staphylococcus, koji je odgovoran za hronini tok i moe da bude praen povrnim punktiformnim keratitisom. Lei se lokalno antibioticima i toplim vlanim oblogama.

ZAPREMINA
(engl. volume), oblast prostora okruena trodimenzionalnim objektom ili delom prostora. Jedinica za zapreminu je kubni metar (m3).

ZAPREMINSKA GUSTINA
(engl. volume density), parametar koji se koristi u sterologiji.

ZARAZNA BOLEST
(engl. contagious disease), bolest razliitih organa ili sistema organa koja je uzrokovana prenosom zaraznog agensa (mikroorganizma) sa jedne osobe na drugu. Izvor zaraze moe biti bolesnik ili kliconoa. Bolest se moe preneti i sa zaraenih ivotinja (v. zoonoze). Prenoenje infektivnog agensa moe biti direktno ili indirektno. Kliniki se bolest najee ispoljava kao akutna infekcija, mada

moe proticati subakutno ili biti hronina. Dijagnoza se postavlja kli-niki, laboratorijski (otkrivanjem uzro-nika) i epidemioloki. Leenje se sprovodi u zavisnosti od uzronika (v. terapija zaraznih bolesti). Odgovarajue epidemioloke mere spreavaju prenoenje zaraze od izvora infekcije. V. hepatitis B.

ZARAZNA UTICA A
(engl. viral hepatitis type A), akutna nekroza i zapaljenje jetre izazvano virusom hepatitisa A (HAV). Infekcija HAV prenosi se kontaktom (bolest prljavih ruku), hranom i vodom. Tipian, ikterini oblik (oblik praen uticom) ove bolesti prolazi kroz preikterini, ikterini i rekonvalescentni stadijum - bolest traje 2- 4 meseca. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, poviene aktivnosti serumskih transaminaza (AST, ALT) i nalaza anti-HAV antitela IgM klase. Nema hroniciteta, a smrtnost je mala (umire manje od 0,1% bolesnika sa kliniki manifestnom formom bolesti). Terapija je simptomatska. Specifina pasivna zatita postie se davanjem obinih gamaglobulina 0,02 - 0,04 ml na kilogram telesne teine. Aktivnu zatitu daje mrtva ili iva vakcina protiv hepatitisa A (aplicira se potkono ili intramuskularno 0., 30. i 180. dana od vakcinacije).

ZARAZNA UTICA B
(engl. viral hepatitis type B), virusno zapaljenje jetre prouzrokovano hepatitis B virusom (HBV). Rasprostranjen je u celom svetu. Prenosi se putem krvi ili produkata krvi i telesnim tenostima zaraenim HBV . Otkako je poelo obavezno testiranje dobrovoljnih i svih drugih davalaca krvi na prisustvo hepatitis B antigena (HBsAg), smanjena je uestalost infekcije hepatitisom B koja se prenosi putem transfuzije krvi. Danas se najee hepatitis B prenosi nesterilnim iglama i pricevima (zajednikom upotrebom igle ili prica, npr. kod narkomana), akupunkturom, tetoviranjem i seksualnim kontaktom. Inkubacija akutnog hepatitisa B traje od jednog do est meseci (najee 2 do 3 meseca). Klinika slika varira od asimptomatske pa sve do tekih formi (fulminantnog hepatitis oboljenja). utica je naj-karakteristiniji znak bolesti, ali se ne javlja kod svih bolesnika, vekod manje od 50% sluajeva. Pre pojave utice simptomi akutnog hepatitisa B su nekarakteristini. To su obino: malaksalost, slab apetit, guobolja, muka, povraanje, a kod 10 do 20% bolesnika bolovi u zglobovima, ospa po koi i poviena temperatura. Svrab koe je retko prisutan, a izraen je samo kod retke forme bolesti praene veoma izraenom uticom. Akutni hepatitis B traje dva do tri meseca. Prelazi u hronini hepatitis B kod 5 do 10% sluajeva. Hronini hepatitis B je podmukla bolest i u najveem broju sluajeva protie bez simptoma. Ukoliko se simptomi jave, oni su najee blagi i u vidu umora, slabog apetita, muke, bolova ili oseaja nelagodnosti u trbuhu, bolova u zglobovima i retko utice. Hronini hepatitis moe prei u cirozu jetre, koja se ponekad razvija u rak jetre.

ZARAZNA UTICA C
(engl. viral hepatitis type C), akutna nekroza i zapaljenje jetre izazvano virusom hepatitisa C (HCV). Infekcija HCV prenosi se najee parenteralnim putem (intravenski narkomani, bolesnici na hemodijalizi, hemofiliari i dr.), ali kod oko polovine inficiranih osoba putevi prenoenja HCV nisu poznati. Zarazna utica C je laka bolest koja najee prolazi neprimetno. U kliniki manifestnim, ikterinim oblicima (oblicima praenim uticom) bolest lii na odgovarajue oblike zarazne utice A ili B. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike, porasta aktivnosti serumskih transaminaza

(AST, ALT) i prisustva anti-HCV antitela. Prognoza je ozbiljna: kod 60 - 90% obolelih od zarazne utice C, bolest uzima hronian tok. Smrtnost je manja od 0,1%. Nema specifine terapije niti profilakse.

ZASENENJE
(engl. shadow), u rendge-nologiji, vizuelna manifestacija nekog patolokog procesa tj. supstrata koji pojaano apsorbuje rendgenske zrake pa se na ekranu manifestuje u vidu zasenenja tj. senke. Nae oko je u stanju da razlikuje tri gradacije: senku ili zasenenje, svetlinu ili rasvetljenje i polusenku ili polusvetlinu. Senke mogu biti intenziteta mekog tkiva, kalcijumove gustine i intenziteta metala. Svetlina je rendgenska manifestacija rendgentransparentne sredine, tj. vazduha. Polusenku daju masno tkivo, fibrozna hrskavica, perifokalno zapaljenje.

ZASIEN
(engl. saturated), znai da su svi hemijski afiniteti zadovoljeni. Izraz zasien ugljovodonik oznaava odsustvo dvogubih ili trogubih veza u ugljovodoniku npr. heksanu.

ZASIENE MASNE KISELINE


(engl. saturated fatty acids), masne kiseline sa optom formulom CnH2n +1COOH.

ZASTOJ SRCA
(engl. cardiac arrest ), pres-tanak istiskivanja krvi iz srca sa posledinim padom arterijskog krvnog pritiska i gubitkom svesti. Moe da nastane zbog bloka u sporovoenju impulsa u SA, AV voru ili sranom miiu, ili zbog ventrikularne fibrilacije. Forma sranog zastoja koji karakterie registrovanje elektrine aktivnosti srca (na EKG-u), a odsustvom mehanike kontrakcije naziva se elektro-mehanika disocijacija.

ZASTRELINA
, v. ustrelina.

ZATITA NA RADU,
aktivnosti koje otklanjaju opasnosti i nepovoljne posledice u tehnolokom procesu i stvaraju uslove za bezbedan rad i ouvanje zdravlja lica obuhvaenih zatitom. Potuje tri osnovna principa: eliminacija rizika, izolacija rizika i izdvajanje radnika. U mere zatite na radu spadaju tehnike, organizacione, higijenske, medicinske, socijalne i zakonodavno-administrativne, kao i lina zatitna sredstva.

ZATITA OD SUNCA

(engl. sun protection), upotrebom odgovarajuih krema postie se zatita od tetnog dejstva sunevih zraka. V. zatitna krema.

ZATITNA KREMA
(engl. sunscreen cream ), kreme sa odreenim faktorom zatite od zraenja sunca (engl. sun protection factor, SPF ). Slue da se u situacijama kada je izlaganje sunevom zraenju poeljno ili se ne moe izbei, minimizira ili sprei oteenje koe ultravioletnim zracima.

ZATEZA
(engl. tensor, lat. tensor), v. tenzor.

ZATEZANJE
(engl. tension, lat. tensio), v. tenzio.

ZATKOLENA JAMA
(engl. popliteal space, lat. fossa poplitea), v. fosa poplitea.

ZATVOREN
(engl. obturator, lat. obturatus), v. obturatus.

ZAVISNOST
(engl. adiction), u najirem smislu uslovljenost stanja pojedinca od postupaka drugih. Znaajnu ulogu ima u detinjstvu i u procesima socijalizacije. Do odreenog uzrasta deteta smatra se fiziolokim oseanjem u odnosu na roditelje. Stanje zavisnosti se pro-duava i kasnije u porodici i drutvenoj intera-kciji. Ukoliko roditelji spreavaju osamo-staljivanje deteta na odreenim fazama psihoseksualnog razvoja, zavisna pozicija ometa dostizanje oekivanog stepena zrelosti u odraslom dobu. Termin se koristi i kao zavisnost od neke droge ili psihoaktivnog sredstva (alkohol, psihofarmakoloki medikamenti, opijati, nikotin i sl.) i podrazumeva da osoba iz psiholokih i fiziolokih razloga (psihika i fizika zavisnost) nije u stanju da prekine upotrebu omiljenog otrova.

ZAVISNOST OD LEKOVA
(engl. drug dependence), posebno psiholoko i fiziko sta-nje u kome postoji prisilna elja da se nastavi uzimanje leka kako bi se postigli eljeni ili spreili neeljeni efekti koji nastaju kad se obustavi uzimanje leka. Osnovne karakteristike zavisnosti su: psiholoka zavisnost (pri-silna elja da se uzima lek), fizika zavisnost (nagli prekid uzimanja leka prouzrokuje niz psihikih i fizikih poremeaja), apstinencijalni sindrom (skup simptoma i znakova koji nastaju posle prekida uzimanja

leka) i tolerancija. Neki tipovi zavisnosti imaju samo jednu, a neki sve tri karakteristike zavisnosti. Tipovi zavisnosti su: opijatni, alkoholno-barbituratni, marihuanski, amfetaminski, kokainski, kat, duvanski i organski rastvarai. Uspeh leenja za sada ne zadovoljava jer samo 10% zavisnika postie potpuno izleenje, oko 70% se ponovo vraa drogi, dok ostali zavravaju u zatvoru ili umiru. Apstinencijalni sindrom se medikamentno moe uspeno ublaiti i izleiti, ali najvei problem u leenju zavisnosti je resocijalizacija.

ZAVIST
(engl. enoy), kombinovano stanje oseanja (nezadovoljstvo, psihika napetost, agresivne tenje) kod osoba lienih gratifikacija i osujeenih u najrazliitijim sferama ivota. Obino ljubomora prethodi zavisti, a mrnja je sledi.

ZAIVOTNA POVREDA
, povreda (v. povreda) nastala u toku ivota (intravitalna povreda), tj. povreda nanesena ivom telu. Za razliku od posmrtne i agonale povrede, karakteriu je do-bro izraene vitalne reakcije (v. posmrtna pov-reda, v. agonalna povreda, v. vitalna reakcija).

ZAIVOTNA REAKCIJA
, v. vitalna reakcija.

Z DEFORMACIJA PALCA
, fleksija u prvom metakarpofalangealnom i hiperekstenzija u interfalangealnom zglobu. Javlja se kod bolesnika sa reumatoidnim artritisom.

ZDRAVA HRANA
(engl. healthy food), hrana za koju se smatra da pomae unapreenju i ouvanju zdravlja. Takva hrana mora biti zdravstveno bezbedna i higijenski ispravna, ne sme biti kontaminirana biolokim, hemijskim ili fizikim agensima koji mogu da dovedu do oteenja zdravlja i jedino je takva dozvoljena za ljudsku upotrebu. Pod ovim pojmom esto se podrazumeva i tzv. organska hrana proizvedena bez pesticida, herbicida i vetakog ubriva, ili tzv. prirodna hrana koja ne sme da sadri vetake ili sintetske sastoj-ke i koja je minimalno tehnoloki obra-ivana. U ove grupe bi mogle da se svrstaju integralne itarice, ulja dobijena hladnim ceenjem, ali i neke posebne namirnice kao penine klice, semenke suncokreta ili bundeve, pivski kvasac i dr. Za prehrambene proizvode koji se deklariu kao zdravi dobija se poseban atest.

ZDRAVLJE
(engl. health), 1. opte stanje osobe ili organizma. Zdravlje moe da bude dobro ili loe; 2. stanje odline kondicije tela ili mozga, bez bolesti, nepravilnosti ili poremeaja.

ZDRAVOG RAZUMA
(engl. commonsense), neposredan i jasan prilaz problemima zasnovan na injenicama i objektivnoj realnosti. Lienost sadraja zasnovanih na predrasudama, iluzijama i slinim fenomenima koji bi iskrivljene injenice mogli plasirati kao realne. Nerazvijeno i oteeno miljenje je kontradikcija zdravom razumu. Postoje dobne, kulturoloke, istorijske i ekonomske spe-cifinosti.

ZDRAVSTVENA SITUACIJA
(engl. health care situation ), socijalno-medicinski status jedne populacije. Obuhvata mnoge drutveno-ekonomske, ekoloke, sociokulturne, geo-politike i druge karakteristike, a ne samo zdravstveno stanje. Zdravstvena situa-cija jedne populacije obuhvata i higijensko-epidemioloke prilike, mere za poboljanje zdravlja; sredstva koja se izdvajaju za zdrav-lje, zdravstvenu zatitu i slubu; stepen znanja populacije o sopstvenom zd-ravlju i putevi za njihovo poboljanje. Pored toga, zdrastvena situacija podrazumeva i kvantitet i karakter resursa koji se angauju u sprovoenju zdravstvene zatite (kadrovi i tehnologije), a u irem smislu i obim prava i mogunosti korienja zdrav-stvene zatite i slube. Analiza zdrav-stvene situacije sve ee se koristi u socijalnomedicinskim opservacijama, jer se njome omo-guava dobijanje ire osnove za razume-vanje zdravstvenog stanja populacije i faktora rizika po zdravlje, odnosno ostalih inilaca koji utiu ili mogu uticati na zdravlje.

ZDRAVSTVENA STATISTIKA
(engl. health statistics), prikupljeni podaci koji opisuju dogaaje, usluge, sredstva, ishode i trokove vezane za zdravlje, bolest i zdravstvenu slubu. Podaci mogu da potiu iz rezultata epidemiolokog ispitivanja, medicinske dokumentacije ili administrativnih protokola. Vitalna statistika je deo zdravstvene statistike.

ZDRAVSTVENA ZATITA
(engl. health care ), organizovano obavljanje zdravstvene delatnosti pruanjem medicinskih usluga bolesnicima i drugim osobama u cilju ou-vanja i unapreenja njihovog zdravstvenog stanja i sposobnosti za rad. Obuhvata sprea-vanje i suzbijanje oboljenja ili stanja, blagovremenu dijagnostiku, efikasno leenje i otklanjanje posledica obolevanja i povreivanja putem rehabilitacije. Savremena zdravstvena zatita sprovodi se po naelima sveobuhvatnosti, dostupnosti, efikasnosti i neprekidnosti. Osnovni postupak savremene zdravstvene zatite obuhvata aktivnosti na unapreenju, zatiti i promociji zdravlja pojedinca i populacije u celini, pri emu se tei postizanju aktivne uloge pojedinca i porodice u smislu zahteva zdravlje kao nain ivota. Zdravstvena zatita populacije obezbeuje se putem higijensko-protivepidemijske, socijalno-medi-cinske, laboratorijske, farmaceutske, stomatoloke, ambulantno-poliklinike, bolnike, specijalistike i drugih oblika zdravstvene delatnosti.

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

(engl. heal-th insurance), obaveznim zdravstvenim osigu-ranjem zaposlene osobe i druga lica (osiguranici) uplatom odreenog namenskog doprinosa u fond zdravstvenog osiguranja obezbeuju sebi i lanovima svoje porodice sledea prava: 1. pravo na novanu naknadu za vreme pri-vremene spreenosti za rad (bolovanje); 2. naknadu putnih trokova u vezi sa korienjem zdravstvene zatite; 3. naknade pogrebnih trokova. Dobrovoljnim (naknadnim) zdrav-stvenim osiguranjem osiguranici mogu doplatom i pod posebnim uslovima da obezbede i iri obim prava koja nisu obuhvaena obavez-nim osiguranjem: leenje u inostranstvu, vei standard pri korienju bolnikog leenja, opremu za novoroeno dete, rehabilitaciju u banjskim i rehabilitacionim centrima i sl. Invalidskopenzijskim osiguranjem obezbeuju se odreena prava osiguranicima u sluaju trajne invalidnosti ili hendikepiranosti, odnosno pravo na penziju nakon prevremenog (zbog invaliditeta) ili redovnog prestanka radnog odnosa.

ZENICA
(engl. pupil, lat, pupilla), v. pupila.

ZENKEROVA DEGENERACIJA
(engl. Zenkers degeneration ), posebna vrsta degene-racije u popreno prugastim miiima koja prati dugotrajna febrilna stanja, a javlja se i u nekim anemijama i intoksikacijama.

ZENKEROV DIVERTIKULUM
(engl. Zenkers diverticulum), v. faringoezofagealni divertikulum.

ZEVANJE
(engl. yawning), duboki nevoljni inspirijum i ekspirijum kroz iroko otvorena usta, esto praeni protezanjem.

ZGLOB
(engl. joint, lat. articulatio), v. artikulacio.

ZGLOBNA HRSKAVICA
(engl. articular cartilage, lat. cartilago articularis), ima veoma specifinu grau; oblae zglobne povrine kostiju, debljine je oko 0,2 do 6 mm. U zoni hijaline hrskavice postoje tri razliita sloja: tangencijalni, prelazni i radijalni, u kojima se nalaze hondrociti (hrskavine elije) razliite veliine, oblika i orijentacije. Ispod zone hijaline hrskavice nalazi se tanka talasasta bazofilna linija kalcifikovane hrskavi-ce, koja oznaava funkcionalnu granicu izmeu plastinog dela hrskavice i tvrde kalcifikovane hrskavice. Kolagena vlakna u intercelularnom prostoru su strateki orijentisana prema glavnim mehanikim silama koje deluju na hrskavicu tokom raznih pokreta i optereenja zgloba. Z. h. se gotovo u potpunosti ishranjuje iz sinovijalne tenosti, nema perihondrijuma pa se ne

moe regeneri-sati. Z. h. temporomandibularnog i sterno-klavikularnog zgloba su fibroznog tipa.

ZGLOBNA VEZA
(engl. ligament, band, lat. ligamentum), v. ligament, ligamentum.

ZGLOBNI DISK
(engl. articular disc, joint cartilage, lat. discus articularis), ploica fibrozne hrskavice smetena u duplji zgloba. Svojom periferijom pripojena je za zglobnu kapsulu i deli duplju zgloba na dva dela. Z. d. su veoma slabo vaskularizovani i nemaju nervna vlakna. Slue za efikasnu distribuciju pritiska koji nastaje tokom funkcije datog zgloba. Nalaze se u sternoklavikularnom i temporomandibularnom zglobu.

ZGRUAVANJE
(engl. coagulation), v. koagu-lacija.

ZID
(engl. wall, lat. paries), v. parijes.

ZIDNI
(engl. parietal, lat. parietalis), v. parijetalni.

ZIDOVUDIN
(engl. zidovudine), AZT, antivirusni lek, analog timidina. To je prvo korien relativno efikasan lek protiv AIDS-a. Danas se koristi kao jedan od lekova u duploj ili triploj terapiji, naroito kod novih sluaje-va kod kojih se jo nije razvila rezistencija. Neeljeni efekt: supresija kotane sri. Preparati: Retrovir, Zidosan.

ZIGOMATIKUS
(engl. zygomatic, lat. zygomaticus), jabuni, onaj koji se odnosi na jabuni luk (v. arkus zigomatikus) ili jabunu kost (v. os zigomatikum).

ZIGOT
(engl. zygote, lat. zygota), prva diploidna elija novostvorenog organizma nastala spajanjem dve haploidne germinativne elije suprotnih polova.

ZIMOGENE GRANULE

(engl. zymogen granules, presecretory granules, lat. granulum zymogeni ), sferine inkluzije obavijene jedininom membranom. Imaju fini granularni sadraj i prisutne su u apikalnom polu glavnih elija glavnih eludanih lezda i acinusnih elija pankreasa. One nastaju iz Golgievog aparata i pored mnogobrojnih drugih inaktivnih enzima sadre propepsin u glavnim elijama eluca i tripsinogen u acinusnim elijama pankreasa. Sadraj z. g. se oslobaa egzocitozom u lezdani ili acinusni lumen, a aktivacija enzima odvija se iskljuivo u lumenu eluca ili duodenuma.

ZJAP
(engl. hiatus, opening, lat. hiatus), v. hijatus.

ZLATO
(engl. gold), preparati zlata: aurotioglukoza, aurotiomalat i auranofin koji pripadaju grupi antireumatika drugog reda. Deluju antiinflamatorno i koriste se u terapiji tekih oblika reumatoidnog artritisa koji ne reaguje na nesteroidne antireumatike. Mehanizam dejstva je nedovoljno poznat. Imaju izraene neeljene efekte: ulceracije u ustima, kone reakcije, oteenje bubrega i krvne slike, a ree oteenje jetre, plua, kolona i dr.

Z-LINIJA
(engl. Z-line, Z-disc, lat. linea Z, telophrama), tamna linija smetena u sredini I-pruge. Struktura: 1. na uzdunom preseku mogu se videti aktinski miofilamenti koji stiu do Z-linije, delei se pri tom na dva Z- -filamenta koji se spajaju sa dva Z-filamenta suprotne strane. Na taj nain nastaje cik-cak struktura; 2. na poprenom preseku vidi se mrea pravilnih kvadratia koja podsea na pletenu korpu. Sve strukture Z-linije su uro-njene u Z-matriks. Z-linije susednih miofibrila spojene su jedna za drugu i za sarkolemu sistemom popreno-orijentisanih, intermedijarnih dezminskih mikrofilamenata.

ZLOSTAVA
(engl. abuse), razlikuje se od telesne povrede po tome to se njome ne napada integritet tela, nego se izazivaju telesne i duevne neprijatnosti (pljuvanje, amaranje, upanje kose itd.) i patnje. Zlostava ne ostav-lja na telu vidljive tragove i zbog toga se teko objektivizuje. U Krivinom zakonu zlostava se ne odreuje kao izdvojeno krivino delo.

ZLOSTAVLJANJE DETETA
(engl. child abuse), namerno povreivanje deteta. Klini-ki, zlostavljanje podrazumeva svaku namernu povredu: fiziku zloupotrebu ili povredu, za-nemarivanje ili neuspeno spreavanje povreivanja ili nepruanje adekvatne zatite, prevencije ili nadzora, seksualnu zloupotrebu ili nametljivost, otvorenu torturu ili osakaivanje (onesposobljavanje). Fiziku zloupotrebu podrazumevamo u svakoj situaciji koja rezultira namernim, fizikim povreivanjem deteta. To su najee ishodi nerazumnog, ozbiljnog kanjavanja deteta, kada povrede mogu nastati na: koi i povrnim tkivima, na glavi, na unutranjim organima. Kao oblik zlostavljanja mogue je i maliciozno ili ignorantsko uskraivanje fizikih, emocionalnih i obrazovnih neophodnosti za blagostanje deteta.

Seksualno zlostavljanje podrazumeva silovanje, grupno silovanje, incest, sodomiju, oralno seksualno optenje, penetraciju kroz vaginalni ili analni otvor stranim predmetom kao i nepristojno, razvratno i pohotljivo ponaanje sa decom. Drugi aspekt seksualnog zlostavljanja ukljuuje i seksualnu eksploataciju dece (pornografija ili prostitucija u dejem uzrastu). Kliniki i zakonski, veoma je bitno istai da je u svim ovim radnjama jasno postojanje razlike u godinama, psihofizikoj zrelosti i odgovornosti zlostav-ljanog deteta i zlostavljaa.

Z-MATRIKS
(engl. Z-matrix), fin granularni, vrlo gust materijal, pronaen u Z-liniji. Iako se zna da su tropomiozin i aktinin prisutni u z--matriksu, njegova tana hemijska struktura nije poznata.

ZNAK
(engl. sign), subjektivna tegoba ili promena koju moemo da objektivizujemo, a ukazuje na odreenu bolest (npr. poviena telesna temperatura).

ZNAK ZALAZEEG SUNCA


(engl. setting sun eye sign), jedna od manifestacija povienog pritiska u lobanji kod odojeta (one jabuice su postavljene tako da se ima utisak Sunca koje zalazi) koje jo ima otvorene fontanele, a ija je osnovna bolest hidrocefalus.

ZNOJENJE
(engl. sweating), nain odavanja toplote tela isparavanjem preko znojnih lezda, kada je temperatura okoline via od temperature tela. Znoj je produkt znojnih lezda iji sekretorni deo aktivno sekretuje tenost - primarni sekret (prosekret), koji je po sastavu slian plazmi (samo ne sadri proteine plazme). Prolaskom primarnog sekreta kroz izvodne kanalie dolazi do reapsorpcije Na, Cl i vode, tako da u definitivnom znoju njihova koncentracija pada, a raste koncentracija K, uree i mlene kiseline. Kod obilnijeg znojenja neaklimatizovanih osoba, zbog brzog protoka prosekreta kroz kanalie reapsorbuje se mnogo manje Na i Cl, pa se velika koliina soli gubi znojenjem (15 - 30 g/dan) dok se ne aklimatizuju. Zato se ovim osobama pored vee koliine tenosti u hranu mora dodavati i so.

ZNOJNE LEZDE
(engl. sweat glands, lat. glandulae sudoriferae), male, vijugave tubularne i tubulo-alveolarne lezde koje su pode-ljene u dve grupe: apokrine i ekkrine. Apokrine znojne lezde ( engl. apocrine sweat glands, odoriferous sweat glands, lat. glandula sudorifera apocrina ), nepravilan termin za znojne lezde aksile, pubinog regiona, veli-kih usana, skrotuma, perinealnog i cirkumanalnog regiona i areole dojke. Istraivanja elektronskim mikroskopom pokazala su da ove lezde, imaju apokrinu sekreciju. Struktura: 1. telo lezde sastoji se od brojnih kesastih tubuloalveola, obloenih jednoslojnim kocka-stim epitelom. U poreenju sa ekkrinim znoj-nim lezdama apokrine su dublje

postavljene u dermisu, inervisane su adrenergikim nervnim zavrecima i sekretuju viskozniji sadraj. Oslobaanje sekreta potpomognuto je brojnim mioepitelnim elijama. Njihov sekret je bez mirisa, ali njegovom razgradnjom od strane bakterija na koi nastaje otar miris. Promenom svoje veliine i voluminoznosti elija apokrine lezde reaguju na cikline hormonske varijacije; 2. izvodni kanal je obloen jednoslojnim kockastim epitelom. Nasuprot ekkrinim lezdama izvodni kanal apokrine lezde je povezan sa folikulom dlake. Ekkrine znojne lezde (engl. eccrine sweat glands, lat. glandula sudorifera eccrina), proste tubularne kone lezde. Struktura: 1. telo, jednostavna nerazgranata cev, savijena u glomerulusu koji je smeten u dermisu i hipodermisu. Epitel koji oblae ovu cev sastavljen je od dva tipa kockastih ili cilindrinih elija: mukoidnih (tamnih) i svetlih elija izmeu ijih baza lee brojne mioepitelne elije; 2. izvodni kanal, blago uvrnut i obloen slojevitim epitelom. Slojevit epitel nedostaje u predelu keratinizovanog sloja epiderma. Ovde se duktus transformie u kanal oblika vadiepa i otvara na epidermalnoj povrini. Postoji 2 - 5 x 106 ekkrinih znojnih lezda, koje se nalaze svuda po koi osim na ivicama usana, bradavicama, unutranjoj povrini prepucijuma, glansu penisa, nokatnom krevecu, klitorisu i malim usnama. Produkuju hipotonu vodenastu tenost sa malo Na-hlorida, a ine-rvisane su vazomotornim nervnim vlaknima simpatikog nervnog sistema.

ZONA
(engl. zone, lat. zona), kruni region ili polje koje je jasno uokvireno ili ogranieno u odnosu na okolne strukture. Zonu karakteriu osobena graa ili raspored. Z. inserta (lat. z. incerta), nejasno ogranien i tanak sloj sive mase delimino isprepletan nervnim vlaknima koji ulazi u sastav suptalamusa. Smatra se da je zona inserta deo retikularne formacije (v. formacio retikularis) koji lei izmeu dva sloja bele mase: talamikog snopa ili Forelovog polja H1 i lentikularnog snopa ili Forelovog polja H2. Forelovo polje H1 razdvaja zonu insertu od donjeg ili ventralnog dela talamusa, a Forelovo polje H2 od gornjeg ili dorzalnog dela suptalamikog jedra.

ZONA INTERMEDIJA KORE NADBUB-RENE LEZDE


(engl. intermedial zone of adrenal cortex ), nestalan, uzak elijski sloj, koji se nalazi izmeu zone glomeruloze i zone fascikulate.

ZONA PELUCIDA
(lat. zona pellucida, membrana pellucida), amorfan, PAS-pozitivan ekstracelularan sloj, koji okruuje primarni i sekundarni oocit. Z. p. se prvi put pojavljuje u stadijumu primordijalnog ovarijalnog folikula u vidu plakova koji se meusobno stapaju. Sastoji se od elatinoznog glikoproteina. Broj-ni mikrovili koji polaze i od oocita i od folikularnih elija prodiru u z. p. i ostvaruju meusoban kontakt. Neki autori veruju da z. p. sintetiu folikularne elije, dok drugi misle da uestvuju i oociti.

ZONULA
(engl. zonule, lat. zonula), mali kruni region ili kruno oblikovano polje koje graom jasno odudara od okolnih struktura. Z. cilijaris (engl. ciliary zonule, zone of Zinn, lat. z. ciliaris), trepljasta zona. Tanka, kruno rasporeena zona razapeta izmeu trepljastog tela (v. korpus cilijare) i soiva (v. lens)

one jabuice. Trepljasta zona je sastavljena od brojnih, tankih i ukrtenih zonularnih vlakana i upljikavih zonularnih prostora koji se nalaze izmeu zonularnih vlakana. Zonularna vlakna su rasporeena u tri sloja i svojom akcijom deluju na soivo. Kontrakcijom trep-ljastog miia (v. muskulus cilijaris) dolazi do potiskivanja trepljastog tela napred i unutra, ime se zonularna vlakna oputaju a soivo u veoj meri ispupi. Na ovaj nain se menja i njegova prelomna mou sklopu refleksa akomodacije (v. akomodacija). Van kontrakcije trepljastog miia on svojim tonusom lagano zatee kapsulu soiva onemoguavajui njegovo ispupavanje. Zonularni prostori pripadaju upljini zadnje one komore.

ZONULA ADHERENS
(engl. adhering junction, intermediate junction, lat. zonula adherens ), deo terminalnog tapia koji se nalazi ispod zonule okludens. U predelu z. a. postoji intracelularni procep irine 15 - 20 nm, a sadri umereno izraen, gust, osmiofilan, amorfan materijal nepoznate prirode. Slojevi citoplazme, neposredno uz elijsku membranu, koja je u sastavu z. a. su pomalo zgusnuti. Aktinski mikrofilamenti se ovde pri-vruju granajui se u terminalnu mreu. Kao i zonula okludens i z. a. gradi cirkumferentni pojas oko apikalnog pola i uestvuje u odra-vanju elijske kohezije. Prostrane z. a. pri-sutne su u interkalatnim diskovima, gde im je struktura modifikovana i tada se zovu fascija adherens.

ZONULA OKLUDENS
(engl. tight junction, occluding junction, lat. zonula occludens), pojas koji nastaje stapanjem spoljanjih slojeva elijske membrane dve susedne epitelne elije. Transmisiona elektronska mikroskopija pokazuje da se pravi spoj ostvaruje samo u pojedinim takama z. o. U z. o. ne postoji glikokaliks. Z. o. je najudaljenija komponenta terminalnog tapia i obuhvata itav obim apikalnog pola. Ona zatvara intercelularni prostor koji se nalazi ispod, delei ga od okoline. Doprinosi meuelijskoj vezi i uestvuje u jonskim i metabolikim elijskim reakcijama.

ZONULARNA VLAKANCA
(engl. zonular filaments, zonular fibers, lat. fibrae zonulars), usnopljeni mikrofilamenti koji formiraju cilijarnu zonulu. Rastegnuta su izmeu cilijarnog epitela i ekvatora soiva, tako to su vezana za bazalnu laminu cilijarnog nastavka i kapsulu soiva. Na poprenom preseku z. v. imaju tubularan izgled. Njihova hemijska struktura odgovara elastinim vlaknima. Zategnutost z. v. regulisana je kontrakcijom i relaksacijom cilijarnog miia, tj. kontrakcija oputa z. v., te soivo poprima konveksniji oblik i poveava svoju refraktarnu mo.

ZOOFILIJA
(engl. zoophilia), sklonost ka seksualnom optenju sa ivotinjama. Potie od grke rei zoon ivotinja, philien - voleti. Zastupljena je kod oba pola. Moe biti jedini oblik seksualnog optenja, ili privremeni zbog izolacije. esto je asocirana sa sadizmom ili mazohizmom. Ranije je bilo prihvaeno miljenje da se ovaj oblik seksualnog optenja javlja kod mentalno zaostalih osoba i ee je vezivan za seosku sredinu, ali se danas podjednako javlja i u gradu. ivotinje se koriste za pruanje oralnih zadovoljstava, mada je mogua i penetracija bilo ivotinjskog uda ili penisa u

ivotinju.

ZOOFOBIJA
(engl. zoophobia), patoloki strah od ivotinja. Potie od grke rei zoon - -ivotinja i fobos - strah.

ZOONOZA
(engl. zoonosis), infekcija ili infektivna bolest koja se pod prirodnim uslovima prenosi sa ivotinje na ljude (kuga, besnilo, bruceloza i dr.). U naoj sredini, obe bolesti se esto nazivaju antropozoonoze ili zooantroponoze.

ZRAENJE
(engl. radiation), proces prenoenja energije kroz prostor u formi talasa ili snopa estica. Zraenje koje se sastoji samo od estica naziva se estino zraenje. Ako je zraenje posledica radioaktivnih transformacija jezgara, re je o radioaktivnom zraenju, koje obuhvata: a-zraenje (jezgra helijuma), b-zraenje (elektroni i pozitroni), g-zraenje (elektromagnetni talas) i neutronsko zraenje. Zraenje koje pri interakciji sa okolinom menja atomsku strukturu okoline (jonizuje atome okoline) naziva se jonizujue zraenje (X-zraenje, g-zraenje i sva estina zraenja visokih energija). Zraenje u prirodi koje ne jonizuje materiju kroz koju prolazi, spada u grupu nejonizujuih zraenja (infracrveno zraenje, vidljiva svetlost, ultralju-biasto zraenje).

ZRAK
(engl. ray), pravac normalan na talasni front. Poklapa se sa pravcem prostiranja talasa.

ZRAKASTI
(engl. radial, lat. radialis), v. radijalis, radijalni.

ZRELOST
(engl. maturity), dostignuto stanje nekog organizma koje strukturalno i funkcionalno odgovara merilima pune razvijenosti. U razliitim kulturama razliito se ocenjuje. Linost je zrela tek onda kad dostigne emocionalnu, intelektualnu i socijalnu zrelost. Zrela linost je samoaktualizovana. U stanju je da adekvatno percipira realnost. Ne prihvata iluzije, prihvata da se bori ak i sa neprijatnom stvarnou i ne provodi vreme u ekanju da se stvari spontano razree. Istrajava u svojim namerama ak i kada je to bolno. Ne stidi se da bude ono to jeste i prihvata slabosti i nedostatke drugih ljudi. Sposobna je da se usredsredi na konkretan problem. U stanju je da ostvaruje tople emocionalne kontakte sa odreenim brojem ljudi, ali ima potrebu i da povremeno bude sama. Spontana je i kreativna sa jasnim ivotnim ci-ljevima. Ima oseanje pripadnitva celokupnom oveanstvu i razvijena etika oseanja.

ZRNASTE ELIJE
(engl. granular cells), mali multipolarni neuroni Goldgi tip II. Imaju nekoliko kratkih dendrita i jedan kratak akson, koji ostaje u blizini perikariona sopstvenog neurona. Jedro zauzima gotovo celu citoplazmu, mada su prisutne i sve ostale tipine organele. Postoje tri vrste zrnastih elija: zrnaste elije malog mozga, zrnaste elije velikog mozga i zrnaste elije olfaktivnog bulbusa.

ZRNASTE ELIJE KORE MALOG MOZ-GA


(engl. granule cells of cerebellar cortex ), kategorija multipolarnih interneurona, veliine 5 - 10 mm. Izgrauju najvei deo granuloznog, zrnastog sloja kore maloga mozga. Postoje dve vrste zrnastih elija : 1. sitne, veliine 5 - 6 mm. Dendritima se sinaptiki povezuju sa mahovinastim vlaknima u cerebelarnoj kori, a aksoni se specifino ravaju i uspostavljaju kontakte sa Purkinjeovim, korpastim, zvezdastim i krupnim zrnastim neuronima; 2. krupne z. ., promera 8- - 10 mm, uspostavljaju specifine sinapse sa raznim neuronima u okolini i ispoljavaju inhibitorni efekat na sitne z. . Sve ove elije igraju veoma vanu ulogu kao modulatori sinaptike transmisije u malom mozgu.

ZRNASTE ELIJE KORE VELIKOG MOZGA


(engl. granule cells of cerebral cortex ), mali multipolarni neuroni sa nekoliko dendrita i aksonom, ije se kolaterale lokalno razgranavaju, uestvujui u formiranju slojeva kore velikog mozga. Spadaju u neurone Goldgi tip II i kao takve imaju veoma vanu integrativnu funkciju.

ZRNASTE ELIJE OLFAKTIVNOG BULBUSA


(engl. granule cells of olfactory bulb), mali neuroni u unutranjem zrnastom sloju olfaktivnog bulbusa. Nemaju tipian akson, ali dendriti igraju i ulogu aksona. Formiraju dendro-dendritske, reciprone sinapse sa mitralnim neuronima.

ZRNO
(engl. grain), seme koje sadri klicu za rast budue biljke i rezerve hrane koje e podmiriti potrebe germinativnog perioda. Zrno itarica ima posebnu strukturu, tipinu po sastavu za svaku vrstu. Generalno, struktura je slina: klica je izdvojena opnom, a najvei deo zrna, endosperm, sadri skrob, koji pokrivaju dve opne u kojima ima belanevina, mineralnih materija i vitamina, a spoljanja opna sadri celulozu. Mlevenjem i obradom zrnev-lja itarica dobija se brano koje, u zavisnosti od stepena ekstrakcije, ima razliit sastav (belo, crno) i bioloku vrednost.

Z-TEST
(engl. z-test), statistiki test za ispitivanje znaajnosti razlike izmeu: jedne sredine velikog uzorka i neke unapred fiksirane vrednosti (norme); aritmetikih sredina veli-kih nezavisnih uzoraka; aritmetikih sredina velikih zavisnih uzoraka (opservacije jednog uzorka u korelaciji sa opservacijama drugog, npr. merenja pre i posle terapije kod istih bolesnika, merenja kod blizanaca).

Test statistika, z, kolinik je razlike i odgovarajue standardne greke. Za velike uzorke (veliine bar 30), z statistika ima, ili priblino ima, standardan normalan raspored, veprema tome da li su populacije iz kojih su izabrani uzorci normalnog ili nekog drugog rasporeda. Ako je z vee od 2 (u stvari 1,96) razlika se moe smatrati znaajnom na pragu znaajnosti 5%.

ZUBALO
(engl.denture), uobiajeni naziv za ugraene vetake zube i neku vrstu pro-tetike, ortopetske nadoknade; u formi fiksnih ili pokretnih reenja.

ZUBI
(engl. teeth, lat. dentes), vrsti, konini organi sa centralnim mekim tkivom, tzv. pulpom. Oni su implantirani u odgovarajue alveolarne jamice u vilici. Zub se sastoji od sledeih delova: 1. krunica (lat. corona dentis), koja prominira iz gingive. Gle oblae itavu krunicu; 2. koren (lat. radix dentis), koji je smeten u jamici alveolarne kosti i koji se zavrava kao apeks. Koren je obloen cementom; 3. vrat (lat. cervix dentis), uska je zona izmeu korena i krunice; 4. pulpina komora (lat. cavitas dentis), komunicira sa periodontalnim prostorom preko vrnih otvora na apeksu zuba. Komora je iznutra obloena dentinom. Postoje primarni zubi, tzv. decidualni, kojih ima 20 i koji se pojavljuju posle roenja, a nestaju izmeu 6. i 13. godine ivota, da bi bili zamenjeni sekundarnim zubima, tzv. stalnim, sukcedualnim zubima. Stalnih zuba ima 32. U cilju zamene primarnih zuba stalnim, primarni bivaju resorbovani od strane osteoklasta koji potiu od peridoncijuma i pulpe primarnog zuba. Resorpciji su podloni svi delovi korena zuba, a tokom nje osteoklasti formiraju Howshipove lakune. Prednji zubi , sekutii i onjaci, imaju oblik klina sa izraenom seivnom ivicom kojom seku i kidaju hranu; boni zubi , pretkutnjaci i kutnjaci, imaju grizne povrine, neravne sa izraenim kvricama i sistemom fisura i jamica, kojima sitne i melju hranu.

ZUBNA FISTULA
(engl. dental fistula, lat. fistula dentis), patoloki kanal koji se prua od hroninog apikalnog procesa zuba do povrine sluzokoe usta ili koe lica.

ZUBNA GLE
(engl. dental anamel), tvrd, tanak transparentni sloj kalcificirane supstance koja obuhvata i titi dentin krunice zuba. To je najtvra supstanca ovejeg tela sastavljena od kalcijumovih soli (preko 95%), organskih materija i vode. Mikroskopski ga ine glene prizme, spojene cementnom supstancom i obavijene glenom opnom. Naziva se jo i adamantinski sloj, adamantinska supstanca i sl.

ZUBNA PASTA
(engl. tooth paste), pomono sredstvo za odravanje oralne higijene. Sadri abrazivne materije, sapune, humektante, punila, korigense i osveivae usta. Savremenim pastama za zube se dodaju fluoridi i bioloki kompatibilni antiseptici.

ZUBNA PULPA
(engl. tooth pulp), dobro vaskularizovano i inervisano vezivno tkivo koje ispunjava zubnu upljinu, komoru pulpe. Na periferiji pulpe, prema dentinu nalazi se sloj cilindrinih elija, odontoblasta, koji stalno lue predentin i iji se protoplazmatiki produeci ugrauju u dentinske kanalie kao Tomesova vlakna. Vitalitet pulpe , stanje zdravlja pulpe. Ukoliko je tkivo pulpe zahvaeno degenerativnim promenama, ili je potpuno razoreno, zub se smatra nevitalnim ili bez pulpe, mrtav zub.

ZUBNI CEMENT
(engl. cementum, lat. substantia ossea), tvrdo zubno tkivo slino kosti. Pokriva dentin korena zuba, meki je od glei i dentina. Stvara se tokom celog ivota, ima izvanredne reparatorne sposobnosti.

ZUBNI KAMENAC
(engl. dental calculus), vrste naslage na zubima nastale deponova-njem kalcijumovih i magnezijumovih soli iz pljuvake u obliku karbonata i fosfata u zubne plake. Razlikuju se supragingivalne (kame-nac) i subgingivalne (konkrementi) vrste naslage na zubu.

ZUBNI PLAK
(engl. dental plaque), providna lepljiva, mucinozna naslaga koja se nakuplja na zubu. Sadri masu bakterija (bakterijski plak) i njihovih produkata; najee odgovoran za pojavu karijesa ili paradontopatije.

ZUBOBOLJA
(engl. dentalgia), bol zuba, koji najee nastaje kao simptom karijesa ili njegovih komplikacija, javlja se spontano ili na nadraaje (mehanike, termike, hemijske). Moe biti stalan, pulzirajui, sa ili bez irenja u druge delove vilica i lice.

ZUB U ZUBU
(engl.dens in dente), razvojni defekt nastao invaginacijom krunice zuba pre njene kalcifikacije.

ZUJANJE U UIMA
(engl. tinnitus), v. tinitus.

ZUPASTO JEDRO
(engl. dentate nucleus, lat. nucleus dentatus), v. nukleus dentatus.

ZVEZDASTE ELIJE
(engl. stellate cells), 1. zvezdaste elije hipofize imaju oskudnu citoplazmu i duboko invaginiran nukleus, kao i dugake vitke produetke koji se pruaju izmeu susednih granuliranih elija. Smatra se da nisu samo potporni elementi, nego da su ukljueni i u opskrbu granuliranih elija hra-njivim materijama i u uklanjanje elijskih otpadnih produkata. Opisane su kod zeeva; 2. zvezdaste elije cerebeluma su mali neuroni koji su u vezi sa Golgi neuronima tip II i nalaze se u molekularnom sloju cerebelarnog korteksa. Njihovi dendriti ostvaruju sinap-tike kontakte sa paralelnim vlaknima. Njihovi aksoni se granaju i uspostavljaju kontakt sa dendritima Purkinjeovih elija, na koje imaju inhibitorni efekat.

ZVEZDASTI GANGLION
(engl. stellate ganglion, lat. ganglion stellatum), v. ganglion stelatum.

ZVEZDASTI RETIKULUM
(engl. stellate reticulum, enamel pulp, lat. reticulum adamantinum ), atipini epitel koji ispunjava gleni organ.

ZVIDANJE
(engl. wheezing), propratni pluni zvuci (vizing) karakteriu se trajanjem duim od 250 msec. Zvidanje je kontinuirani um kraeg ili dueg trajanja koje moe da bude dvojako: visokotonsko i niskotonsko. Visokotonsko zvidanje ima frekvenciju oko 400 Hz ili veu i osoben zvidei ili itav kvalitet. Niskotonski zviduci (krkori) imaju strugav ili krei kvalitet. Pored razliitog kvaliteta tona, kontinurani propratni unjevi se dalje opisuju kao inspiratorni ili ekspiratorni, kratki ili dugi, pojedinani ili multipli. Visokotonsko i niskotonsko zvidanje je glasno i zbog toga esto pokriva disajni um. Najee prihvaeno objanjenje o mehanizmu nastanka vizinga jeste da su disajni putevi cevi koje se ponaaju analogno vibrirajuoj trsci. Po nekim akustikim ispitivanjima zakljueno je da se vizing javlja kad su disajni putevi sueni skoro do take zatvaranja, a suprotni zid pone da vibrira. Vizing se javlja u rasprostranjenom bronhospazmu, edemu sluznice ili veem prisustvu sekreta. Lokalizovani vizing je posledica tumora u duniku ili spoljanje kompresije na zidove disajnih puteva.

ZVUNA HALUCINACIJA
(engl. acutic hallucination), v. halucinacija.

ZVUK
(engl. sound), mehaniki talas uestalosti u intervalu od 20 Hz do 2.000 Hz koji ovek registruje ulom sluha, a pri kome se poremeaj manifestuje kao promena gustine (ili pritiska) sredine kroz koju se prostire.

PRILOZI SI Jedinice Vitamini Preporuke Za Dnevni Unos Vitamina Preporuke Za Dnevni Unos Minerala Preporuke Za Dnevni Unos Elemenata U Tragovima Vrednost Leukocitarne Formule U Zavisnosti Od ivotnog Doba Prosene Hematoloke Vrednosti Osnovne Biohemijske Analize Elektroforeza Proteina Krvi Vrednosti Imunoglobulina Osnovne Hematoloke Analize Gasne Analize Krvi Analiza Uzoraka Telesnih Tenosti Srani Enzimi/Izoenzimi U Krvi Pojedine Referentne Vrednosti Tumorski Markeri Odredjivanje Rizika Za Obolevanje Od Koronarne Bolesti Pomou Lipidnog Profila Nivoi Holesterola Koji Zahtevaju Tretman (Dijetom I/Ili Lekovima) Rizici Za Cerebrovaskularne Bolesti Rizici Za Obolevanje od Kardiovaskularnih Bolesti Klasifikacija Hipertenzije Prema Starosnim Grupama Klasifikacija Krvnog Pritiska Diferencijalna Dijagnoza Bola U Grudima Klasifikacija Neoplazmi Vodi Prevencije,Skrininga i Rane Detekcije Kancera Puna Krv; Pojedine Komponente i Derivati - Upotreba Analiza Urina Komplikacije Intravenske Primene Lekova Simptomi i Znaci Hipoglikemije Klinike Manifestacije Dehidratacije Glasgow Skala Za Procenu Kome Metode Kontracepcije Tipovi Disanja Procena Stanja Novoroeneta Na Roenju - Apgar Skor Varijacije U Boji Koe Nivoi Odbrane Od Infekcije HIV Infekcija

SI JEDINICE (INTERNACIONALNE SISTEMSKE JEDINICE)


OSNOVNE SI JEDINICE
VELIINA duina masa vreme jaina struje temperatura intezitet svetlosti koliina supstance NAZIV metar kilogram sekund amper kelvin kandela mol SIMBOL m kg s A K cd mol

NEKE IZVEDENE SI JEDINICE


VELIINA povrina zapremina brzina ubrzanje gustina koncentracija supstance specifina zapremina luminescencija NAZIV kvadratni metar kubni metar metar u sekundi metar u sekundi na kvadrat kilogram po kubnom metru mol po kubnom metru kubni metar po kilogramu kandela po kvadratnom metru SIMBOL m m

2 3 2 3 3 2

m/s m/s kg/m mol/m m

3 /kg

cd/m

IZVEDENE SI JEDINICE SA SPECIJALNIM NAZIVIMA


VELIINA frekvencija teina pritisak energija, rad, koliina toplote snaga koliina naelektrisanja napon kapacitet elektrini otpor provodljivost indukcija iluminiscencija apsorbovana doza zraenja ekvivalentna doza zraenja aktivnost zraenja NAZIV herc njutn paskal dul vat kulon volt farad om simens henri luks grej sivert bekerel SIMBOL Hz N Pa J W C V F W S H lx Gy Sv Bq IZRAENO PREKO DRUGIH JEDINICA s

-1 2 2

kgx m/s N/m kgx m

2 /s2 ili Nxm


J/s A xs W/A C/V V/A A/V Wf /A ln/m

J/kg J/kg s

-1

PREFIKSI I MNOIOCI KOJI SE KORISTE U SI SISTEMU


PREFIKS SIMBOL MNOILAC tera T 10

12

1.000.000.000.000

giga

10 mega kilo hekto deka jedinica M k h da 10 10 10 10

9 6 3 2 1

1.000.000.000

1.000.000 1.000 100 10 1

deci centi mili mikro nano piko femto ato

d c m m n p f a

10 10 10 10 10 10 10 10

-1 -2 -3 -6 -9

0.1 0.01 0.001 0.000001 0.000000001 0.000000000001 0.000000000000001 0.000000000000000001

-12 -15 -18

Temperaturni ekvivalenti u Celzijusima i Farenhajtima


o

oC

ooF
-40,0 -38,2 -36,4 -34,6 -32,8 -31,0 -29,2 -27,4 -25,6 -23,8 -22,0 -20,2 -18,4 -16,6 -14,8 -13,0 -11,2 -9,4 -7,6 -5,8 -4,0 -2,2 -0,4 1,4 3,2 5,0 6,8 8,6 10,4

o
oC -11 -10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17

oF

oC
18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 50 60 70 80 90

oF

-40 -39 -38 -37 -36 -35 -34 -33 -32 -31 -30 -29 -28 -27 -26 -25 -24 -23 -22 -21 -20 -19 -18 -17 -16 -15 -14 -13 -12

12,2 14,0 15,8 17,6 19,4 21,2 23,0 24,8 26,6 28,4 30,2 32,0 33,8 35,6 37,4 39,2 41,0 42,8 44,6 46,4 48,2 50,0 51,8 53,6 55,4 57,2 59,0 60,8 62,6

64,4 66,2 68,0 69,8 71,6 73,4 75,2 77,0 78,8 80,6 82,4 84,2 86,0 87,8 89,6 91,4 93,2 95,0 96,8 98,6 100,4 102,2 104,0 122,2 140,0 158,0 176,0 194,0 212,0

100

VITAMINI
VITAMIN GLAVNE FUNKCIJE SIMPTOMI I ZNACI DEFICITA blag : usporen rast povecana sklonost ka infekcijama poremecena funkcija gastrointestinalnog, genitourinarnog i respiratornog trakta zbog otecenja epitelnih membrana suva i zadebljala koa kokoije slepilo te ak: kseroftalmija lokalne infekcij e blag: VITAMIN D kalciferol ergokalciferol holekarciferol kalcitriol antirahiticni faktor remeti ulogu kalcijuma i fosfora u formiranju zuba i kostiju iritabilnost slabost te ak: rahitis kod dece osteomalacija kod odraslih GLAVNE FUNKCIJE Vaan antioksidans koji: VITAMIN E alfa-tokoferol beta- tokoferol gama- tokoferol prevenira hemolizu eritricita sprecava oksidaciju vitamina A i nezasicenih masnih kiselina odrava inegritet celijske membrane pobolj ava imuni odgovor titi od kancera smanjenje otpornosti eritrocita na rupturu deficit retko nastaje, osim kod prevremeno rodene dece i ljudi sa hronicnom malapsorpcijom masti rastvorljiv u mastima stabilan na toploti u odsustvu kiseonika i UV zracenja nestabilan pri hladenju i pri obradi hrane biljna ulja margarin cerealije zeleno lisnato povrce itarice SIMPTOMI I ZNACI DEFICITA KARAKTERISTIKE formira se u koi tokom suncanja mleko i mlecni proizvodi umance riblje ulje riba jetra ostrige IZVORI rastvorljiv u mastima ne unitava se pri kuvanju unitava se na visokim temperaturama kada je prisutan kiseonik u visokom procentu je deponovan u jetri prekomeran unos karotena moe da izazove uckastu prebojenost koe prekomeran unos vitamina A daje simptome slicne nedostatku ovog vitamina KARAKTERISTIKE IZVORI odrava integritet epitelnih membrana pomae u odbrani od infekcije neophodan je za produkciju rodopsina i prevenciju kokoijeg slepila neophodan je za rast kostiju ubrzava formiranje RNK prevenira nastanak kancera zbog svog antioksidantnog dejstva

VITAMIN A retinol karoten beta-karoten

jetra ivotinjske masti (puter, sir, umance, mleko) riblje ulje povrce (zeleno lisnato, uto)

regulie metabolizam kalcijuma i fosfora putem uticaja na gastro-intestinalnu apsorpciju, mineralizaciju kostiju i zuba i reapsorpciju u bubregu antirahiticna uloga

rastvorljiv u mastima i organskim rastvaracima relativno stabilan pri hladenju skladiti se u jetri cesto je u vezi sa vitaminom A

VITAMIN

produeno vreme koagulacije koje se ispoljava krvarenjem

VITAMIN K menadion filokvinon menkvinon

pospeuje sintezu faktora koagulacije

deficit se retko javlja ako pacijent ne uzima antikoagulantnu terapiju crevne bakterije obezbeduju oko polovinu rezerve u organizmu malapsorpcija masti moe da izazove deficit sintetski oblik (menadion) nije zavistan od apsorpcije masti

rastvorljiv u mastima stabilan na toploti

zeleno lisnato povrce meso intestinalne bakterije mlecni proizvodi

VITAMIN B

12

cijanokobalamin hidroksikoba-

neophodan za sintezu mijelina neophodan za normalan razvoj eritrocitne loze u vezi je sa metabolizmom folata

perniciozna anemija neurolok i poremecaji

rastvorljiv u vodi i alkoholu nestabilan u toplim rastvorima baza i kiselina

zastupljen je samo u ivotinjskim namirnicama (mesu, jajima, mlecnim proizvodima) najveci deo potrebnog vitamina

lamin

12 kod ljudi

stvaraju intestinalne bakterije VITAMIN GLAVNE FUNKCIJE SIMPTOMI I ZNACI DEFICITA blag : esencijalan u produkciji cementne sup-stance u razlicitim tkivima: koi, dentinu, hrskavici i kotanom matriksu vaan u procesu zarastanja rana i kotanih fraktura prevenira skorbut ubrzava apsorpciju gvodja titi folate antioksidant pojacava permeabilitet kapilara smanjena otpornost ka infekcijama osetljivost zglobova sklonost dentalnom karijesu, pioreji i krvarenjima iz desni usporeno zarastanje rana teak: hemoragija anemija skorbut KARAKTERISTIKE IZVORI

VITAMIN C askorbinska kiselina

rastvorljiv u vodi lako biva uniten oksidacijom gubi se pri kuvanju zadrava se u naglo zamrznutoj hrani skladiti se u telu u ogranicenoj kolicini

svee voce i povrce, a narocito limun, pomoranda i paradajz

blag: gubitak apetita poremecen metabolizam ugljenih hidrata slabost iritabilnost teak: razliciti nervni poremecaji gubitak koor-dinacije miica beriberi paraliza kod ljudi

TIAMIN vitamin B

vana uloga u metabolizmu ugljenih hidrata neophodan za odravanje normalnog apetita neophodan za normalno funkcionisanje nervnog sistema koenzim u produkciji celijske energije

rastvorljiv u vodi moe da se odri pri kuvanju unitava se pri izlaganju visokoj temperaturi, alkalijama i sulfatima ne skladiti se u organizmu deficit je cesto povezan sa alkoholizmom

zastupljen je u biljnim i ivotinjskim tkivima, ali retko u visokim koncentracijama osim u pivskom kvascu cerealije svinjsko meso lenici, orasi, bademi

RIBOFLAVIN vitamin B

vaan kao koenzim u celijskoj oksidaciji neophodan za normalan rast ucestvuje u adaptaciji na svetlost vaan za metabolizam proteina funkcija mu je u vezi sa funkcijom niacina i vitamina B

poremecen rast slabost heiloza glositis dermatitis anemija fotofobija katarkta

rastvorljiv u vodi i alkoholu ne unitava se pri kuvanju ukoliko nisu prisutne alkalije nestabilan na svetlosti, posebno ako su prisutne alkalije

mleko i mlecni proizvodi obogacena hrana itarice i cerealije jetra meso jaja

6
SIMPTOMI I ZNACI DEFICITA KARAKTERISTIKE IZVORI

VITAMIN

GLAVNE FUNKCIJE

NIACIN nikotinska kiselina nikotinamid antipelagra vitamin

kao komponenta dva vana enzima, vaan je u glikolizi, tkivnom disanju, sintezi masti i produkciji energije u celiji nikotinska kiselina, ali ne i nikotinamid izaziva vazodilataciju i crvenilo prevenira pelagru

pelagra gastro-inetstinalni poremecaji mentalni poremecaji nedostatk je cesto u vezi sa alkoholizmom

rastvorljiv u toploj vodi i u alkoholu ne unitavaju ga toplota, svetlost, vazduh i alkalije ne unitava se pri kuvanju

mleko jaja meso leguminoze obogacena hrana cerealije orasi, bademi, lenici nastaje i u organizmu iz triptofana

VITAMIN B

piridoksin piridoksal piridoksamin

ucestvuje u sintezi hemoglobina neophodan za metabolizam triptofana u niacin potreban za metabolizam nekih aminikoselina

anemija smanjen imunitet dermatitis oko ociju i usta neuritis muka, povracanje, gubitak apetita

rastvorljiv u vodi i alkoholu brzo se unitava u prisustvu toplote, sunceve svetlosti ili vazduha

meso cerealije neke vrste voca lenici, bademi, orasi

FOLAT folacin folna kiselina

neophodan za normalno funkcionisanje hemato- poetskog sistema vaan koenzim za sintezu RNK i DNK vaan u fetalnom razvoju funkcije su mu u vezi sa funkcijama vitamina B

anemija defekti neuralne cevi (npr. spina bifida) su u vezi sa nedostatkom ovog vitamina kod majke alkohol i kontraceptivi uticu na apsorpciju

12

slabo rastvorljiv u vodi lako se unitava toplotom u prisustvu kiselina unitava se na sobnoj temperaturi visoke doze mogu da sprece nastanak anemije kod perniciozne anemije, ali pri tom ostaju neurolok i poremecaji

jetra zeleno lisnato povrce graak, pasulj neke vrste voca

PREPORUKE ZA DNEVNI UNOS VITAMINA


vitamini rastvorljivi u mastima Starost (god) ili stanje Teina (kg) Visina (cm) Vitamin A ( m g RE) 0,0-0,5 0,5-1,0 1-3 4-6 7-10 11-14 15-18 19-24 25-50 51+ 11-14 15-18 19-24 25-50 51+ I 6 mes, II 6 mes, 6 9 13 20 28 45 66 72 79 70 46 55 58 63 65 60 71 90 112 132 157 176 177 176 173 157 163 164 163 160 Vitamin D ( m g) Vitamin E (mg a TE) Odojad 375 375 400 500 700 1000 1000 1000 1000 1000 800 800 800 800 800 800 1300 1200 7,7 10 10 10 10 10 10 10 5 5 10 10 10 5 5 10 10 10 vitamini rastvorljivi u vodi Niacin (mg NE) 5 6 9 12 13 17 20 19 19 15 15 15 15 15 13 17 20 20 Vitamin B Vitamin Folat ( m g) B Kategorija

c
3 4 6 7 7

Vitamin K ( m g)

Vitamin C (mg)

Tiamin (mg)

Riboflavin (mg)

6
0,3 0,6 1,0 1,1 1,4 1,7 2,0 2,0 2,0 2,0 1,4 1,5 1,6 1,6 1,6 2,2 2,1 2,1

12
( m g) 0,3 0,5 0,7 1,0 1,4 2,0 2,0 2,0 2,0 2,0 2,0 2,0 2,0 2,0 2,0 2,2 2,6 2,6

(mg) 25 35 50 75 100 150 200 200 200 200 150 180 180 180 180 400 280 260

5 10 15 20 30 45 65 70 80 80 45 55 60 65 65 65 65 65

30 35 40 45 45 50 60 60 60 60 50 60 60 60 60 70 95 90

0,3 0,4 0,7 0,9 1,0 1,3 1,5 1,5 1,5 1,2 1,1 1,1 1,1 1,1 1,0 1,5 1,6 1,6

0,4 0,5 0,8 1,1 1,2 1,5 1,3 1,7 1,7 1,4 1,3 1,3 1,3 1,3 1,2 1,6 1,8 1,7

Deca

Mukarci

10 10 10 10 10 8 8 8 8 8 10 12 11

ene

Trudnice Dojilje

Retinol ekvivalenti, 1RE = 1m g retinola ili 6m g beta-karotena kao holekalciferol, 10m g holekalciferola = 400IU vitamina D Alfa-tokoferol ekvivalenti, 1mg d-alfa-tokoferola = 1 alfa-TE1 NE (niacin ekvivalenata) = 1mg niacina ili 60mg triptofana iz hrane

PREPORUKE ZA DNEVNI UNOS MINERALA


Kategorija Odojad Starost (god) ili stanje 0.0-0.5 0.5-1.0 1-3 4-6 7-10 11-14 15-18 19-24 25-50 51+ 11-14 15-18 19-24 25-50 51+ I 6 mes. II 6 mes. Teina (kg) 6 9 13 20 28 45 66 72 79 70 46 55 58 63 65 Visina (cm) 60 71 90 112 132 157 176 177 176 173 157 163 164 163 160 Kalcijum (mg) 400 600 800 800 800 1200 1200 1200 800 800 1200 1200 1200 800 800 1200 1200 1200 Fosfor (mg) 300 500 800 800 800 1200 1200 1200 800 800 1200 1200 1200 800 800 1200 1200 1200 Magnezijum (mg) 40 60 80 120 170 370 400 350 350 350 280 300 280 280 280 300 355 340 Gvoe (mg) 6 10 10 10 10 12 12 10 10 10 15 15 15 15 10 30 15 15 Cink (mg) 5 5 10 10 10 15 15 15 15 15 12 12 12 12 12 15 19 16 Jod ( m g) 40 50 70 90 120 150 150 150 150 150 150 150 150 150 150 175 200 200 Selen ( m g) 10 15 20 20 30 40 50 70 70 70 45 50 55 55 55 65 75 75

Deca

Mukarci

ene

Trudnice Dojilje

PREPORUKE ZA DNEVNI UNOS ELEMENATA U TRAGOVIMA


Kategorija Odojad Starost (godine) 0.0-0.5 0.5-1.0 1-3 4-6 7-10 11+ Bakar (mg) 0.4-0.6 0.6-0.7 0.7-1.0 1.0-1.5 1.0-2.0 1.5-2.5 1.5-3.0 Mangan (mg) 0.3-0.6 0.6-1.0 1.0-1.5 1.5-2.0 2.0-3.0 2.0-5.0 2.0-5.0 Fluorid (mg) 0.1-0.5 0.2-1.0 0.5-1.5 1.0-2.5 1.5-2.5 1.5-2.5 1.5-4.0 Hrom ( m g) 10-40 20-60 20-80 30-120 50-200 50-200 50-200 Molibden ( m g) 15-30 20-40 25-50 30-75 50-150 75-250 75-250

Deca i adolescenti

Odrasli

Vrednost leukocitarne formule u zavisnosti od ivotnog doba


starost Na ro. Posle 12 h Posle 24 h 1 nedelja 2 nedelje 2 meseca 6 meseci 10 meseci 2 godine 6 godina 10 godina 14 godina 21 godina segmentirani neutrofili (%) 47+/-15 53 47 34 29 25 23 22 25 43 46+/-15 48 51+/-15 tapiasti neutrofili (%) 14.1+/-4 15.2 14.2 11.8 10.5 8.4 8.8 8.3 8.0 8.0 8.0+/-3 8.0 8.0+/-3 eozinofili (%) 2.2 2.0 2.4 4.1 3.1 2.7 2.5 2.5 2.6 2.7 2.4 2.5 2.7 bazofili (%) 0.6 0.4 0.5 0.4 0.4 0.5 0.4 0.4 0.5 0.6 0.5 0.5 0.5 limfociti (%) 31+/-5 24 31 41 48 57 61 63 59 42 38+/-10 37 34+/-10 monociti (%) 5.8 5.3 5.8 9.1 8.8 5.9 4.8 4.6 5.0 4.7 4.3 4.7 4.0

PROSENE HEMATOLOKE VREDNOSTI U ZAVISNOSTI OD IVOTNOG DOBA


Starost Na ro. 1.dan 2.- 6. d. 14.- 23. d. 24.-37. d. 40.-50. d. 2-2.5 mes. 3-3.5 mes. 5-7 mes. 8-10 mes. 11-13 mes. 1.5-3 god. 5 god. 10 god. Mukarci Hemoglo-bin (g/l) 171+/-18 194+/-21 198+/-24 157+/-15 141+/-19 128+/-19 114+/-11 112+/-8 115+/-7 117+/-6 119+/-6 118+/-5 127+/-10 132+/-12 155+/-11 Hematokrit (%) 52.0+/-5 58.0+/-7 66.0+/-8 52.0+/-5 45.0+/-7 42.0+/-6 38.0+/-4 37.0+/-3 38.0+/-3 39.0+/-2 39.0+/-2 39.0+/-2 37.0+/-3 39.0+/-3 46.0+/-3.1 RBC (10

6/mm3)

MCV (fL) 113+/-6 110+/-6 122+/-14 106+/-11 104+/-11 103+/-11 101+/-11 95+/-9 91+/-9 90+/-8 88+/-7 87+/-7 80+/-4 81+/-6

MCH (pg) 37+/-2 37+/-2 37+/-4 32+/-3 32+/-3 31+/-3 30+/-3 29+/-3 27+/-3 27+/-3 27+/-2 27+/-2 27+/-2 28+/-3

MCHC (g/dl) 33+/-1 33+/-1 30+/-3 30+/-2 31+/-3 30+/-2 30+/-2 30+/-2 30+/-2 30+/-1 30+/-1 30+/-2 34+/-1 34+/-1

4.64+/-0.5 5.30+/-0.5 5.40+/-0.7 4.92+/-0.6 4.35+/-0.6 4.10+/-0.5 3.75+/-0.5 3.88+/-0.4 4.21+/-0.5 4.35+/-0.4 4.44+/-0.4 4.45+/-0.4 4.65+/-0.5 4.80+/-0.5 5.11+/-0.38

ene

137+/-10

40.9+/-3

4.51+/-0.36

M. i .

90.1+/-4.8

30.2+/-1.8

33.7+/-1.1

OSNOVNE BIOHEMIJSKE ANALIZE


ANALIZA ILI TEST Adrenokortikotropni hormon (ACTH) Alanin aminotransferaza (ALT) = Glutamat piruvat aminotransferaza (GPT) IZVOR Plazma NORMALNE VREDNOSTI <60 pg/ml (SI:<60 ng/l) KOMENTAR Sekrecija je pulsatilnog tipa, pa se preporuuje vie uzoraka. Najvie vrednosti ACTH su izmeu 6h i 10h, te krv treba uzimati izmeu 9h i 12h.

Serum

8-45 U/l

Albumin

Serum

Odojad: 2.9-5.5 g/dl (SI: 29-55 g/l); odrasli: 3.5-5.0 g/dl (SI: 35-50 g/l) >=1 Novoroenad: do 4 puta vie vrednosti od odraslih; deca do 2 god.: 3.4-11.8 U/l; deca od 2-16 god.: 1.2-8.8 U/l; odrasli: 1.7-4.9 u/l 4-30 ng/dl (SI: 111-832 pmol/l)

Posle 40. godine nivo postepeno opada.

Albumin/globulin odnos

Serum

Aldolaza

Serum

Aldosteron

Serum ili plazma

Vrednosti se odnose na perifernu vensku krv pacijenta koji nije redukovao unos soli u poslednje 2-4 nedelje (135 mmol ili 3 g Na na dan) i koji je bio u usprav-nom poloaju 2 ili vie asova pre uzimanja krvi. Isto MOM (engl. multiples of the median), mnoilac medijane. Vrednost medijane zavisi od gestacione nedelje. NORMALNE VREDNOSTI KOMENTAR

Aldosteron Alfa-1 fetoprotein ANALIZA ILI TEST Alfa-1 fetoprotein

24-asovni 2-26 m g/dan urin (SI:6-72 nmol/dan) Amnionska Od 0.5 do 2.5 MOM tenost IZVOR Serum

Trudnice: 0.5-2.5 MOM; normalni odrasli: 2-16 ng/ml (SI: 2-16 m g/l) Period intenzivnog rasta do 1000 U/l; odrasli 35-100 U/l 23-85 U/l Krv uzimati nate.

Alkalna fosfataza Amilaza

Serum Serum 2-asovni urin

Amilaza

4-30 U/2h Novoroene: 90-150 m mg/dl (SI:65-107 m mol/l); deca: 21-50 m mg/dl (SI:64-107 m mol/l); odrasli: 15-45 m mg/dl (SI:1132 m mol/l) Mukarci:75-125 ng/dl (SI: 2.6-4.4 nmol/l); ene: 110-190 ng/dl (SI:3.8-6.6 nmol/l) 20-50 U/l 0.6-2 mg/dl (SI:34-114 m mol/l) NORMALNE VREDNOSTI Odrasli: 8-45 U/l; deca: 2-3 puta vie Odojad: 4-16 mg/dl (SI: 1.4-5.7 mmol/l); odrasli do 40 god.: 5-20 mg/dl (SI: 1.8-7.1 mmol/l). Novoroenad i odojad: 16-24 mmol/l; deca i odrasli: arterijski: 21-28 mmol/l, venski:22-29 mmol/l Odrasli:<=0.4 mg/dl (SI:<= 7 m mol/l) Odrasli: 0.3-1 mg/dl (SI: 5-17 m mol/l) 20-40mg/dl (SI:1.62-2.52m mol/l) 5.6-10.9 ng/ml (SI: 17-33 nmol/l) Nate: 0.5-2.5 ng/ml (SI: 0.17-0.83 nmol/l) Mukarci:2.0-3.4 m g/ml (SI:5.2-8.7 m gmol/l); ene:u premenopauzi 0.83.4m g/ml (SI:2.1-8.8 m mol/l; u postmenopauzi 0.1-0.6 m g/ml (SI:0.3-0.6 m gmol/l); pred poroajem 0.2-1.2 m g/ml (SI: 0.6-0.3 m mol/l) NORMALNE VREDNOSTI Neonatalni nivo je nii nego kod odraslih, a dostie nivo odraslih 3-6 meseci posle roenja Izbegavati ispitivanje radioizotopima pre uzimanja uzorka. Uzorke krvi treba uzimati nate. Sinonim: konjugovani bilirubin

Amonijak

Plazma

Pacijent bi trebalo da izbegava puenje pre uzimanja uzorka.

Androstenedion Angiotenzin konvertujui enzim Askorbinska kiselina ANALIZA ILI TEST Aspartat aminotransferaza (AST) = Glutamat oksalacetat transaminaza (GOT)

Serum Serum Serum ili plazma IZVOR

Preporuuje se uzimanje uzoraka ujutru, nate, kao i bar 7 dana pre ili posle menstruacije. Uzorak uzimati nate. Uzorak uzimati nate. Kritina vrednost ispod 0.3 mg/dl KOMENTAR

Serum

Azot iz ureje

Serum ili plazma

Vrednosti se polako poveavaju posle 40. godine ivota.

Bikarbonati Bilirubin direktni Bilirubin ukupni

Serum ili plazma Serum Serum

Ceruloplazmin Ciklini AMP C-peptid

Serum Plazma Serum

Dehidroepiandrosteron sulfat (DHEAS)

Serum ili plazma

Normalne vrednosti variraju meu laboratorijama

ANALIZA ILI TEST Delta aminolevulinska kiselina

IZVOR

KOMENTAR

24-asovni Do 7 mg/24h urin (SI:53 m mol/dan)

Eritropoetin

Serum

RIA: 5-36 mU/ml (SI: 5-36IU/l); imunoesej: negativan:<10mU/ml (SI: <10 IU/l), jednak: 11-48mU/ml (SI:11-48 IU/l), pozitivan:>48 mU/ml (SI:48 IU/l) Deca:<10pg/ml (SI:<37pmol/l), mukarci:10-50pg/ml (SI:37-184pmol/l); premenopauzne ene: Kod ena je potrebno interpretirati nivo estradiola u zavisnosti od faze menstrualnog 30-400pg/ml (SI:110ciklusa. -1468pmol/l); postmeno-pauzne ene: 0-30pg/ml (SI:0110pmol/l) Urin :od 2 mg/24h (SI:7nmol/dan) u 16. nedelji, do 1040mg/24h (SI:35-139 nmol/dan) u terminu; Serum: od 3.5-10m g/l (SI:12-35nmol/l) u 25. nedelji, do 5-40 m g/l (SI:17-139nmol/l)

Estradiol (E

2)

Serum

Estriol

Urin, serum, plazma

Koncentracije esriola rastu sa nedeljama gestacije.

Fekalne masti

72-asovni 2-6g/dan feces Puna krv, serum ili plazma <=2mg/dl (SI:<121 m mol/l)-Guthriev esej bakterijjske inhibicije; <4 mg/dl (SI:<242 m mol/l)-fluorometrijski Mukarci: 33-236 ng/ml (SI:33-236 m g/l); ene<40god.: 11-122ng/ml (SI;11-122m g/l); ene>40god.: 12-163ng/ml (SI:12-163 m g/l) Mukarci: 33-236 ng/ml (SI:33-236 m g/l); ene<40god.:11- -122ng/ml (SI;11- -122 m g/l); ene>40god.:12- -163ng/ml (SI:12-163 m g/l) NORMALNE VREDNOSTI Serum:pre puber-teta:<10IU/l; odrasli mukarci:<22 IU/l;ene van sredine ciklusa:<20 IU/l; ene u sredini ciklusa:<40IU/l; potmeno-pauzno:40-160 IU/l Urin : deca do 8 god.: <5IU/dan; mukar-ci>9god. I ene od 9-15 god.:<22IU/l; ene>15 god.:<30IU/l; postmeno-pauzne vrednosti su 2-3 puta vee od ciklusnih.

Analiza je kvalitativna i podrazumeva pripremu pacijenta dijetom sa 80-100g masti/dan tokom 3 dana pre kolekcije i tokom kolekcije Novoroenad bi trebalo da budu na 48-asovnoj mlenoj (proteinskoj) ishrani pre uzimanja uzorka.

Fenilalanin

Feritin

Serum

Feritin ANALIZA ILI TEST

Serum IZVOR

KOMENTAR

Folikulo stimulirajui hormon (FSH)

Serum ili plazma, urin

Kod ena i reproduktivnom periodu potrebno je interpretirati nivo FSH u zavisnosti od faze menstrualnog ciklusa.

Fosfor Fosfor Gama glutamil transferaza (gama GT)

Serum Urin

Deca: 4.0-6.0 mg/dl (SI:1.29-1.94 mmol/l); odrasli:2.5-4.5 Preporuuje se uzimanje uzorka nate, jer je nivo fosfora nii posle jela. mg/dl (SI:0.81-1.45 mmol/l) Odrasli: 0.9-1.3 g/24h (SI:29-42 mmol/dan) Uzorak uzeti nate; vrednosti su vee kod dece do 6 meseci; fenobarbital i fenitoin mogu izmeniti rezultat. Poeljno je uzimanje uzorka nate. Proteinski obrok moe da izazove znaajan porast gastrina, a takoe i gastroskopija.

Serum

Mukarci: 15-85 U/l; ene: 5-55 U/l Nate: do 100 pg/ml (SI: do 47.7 pmol/l); postprandijalno; 95-140 pg/ml (SI:45.3-66.7 pmol/l)

Gastrin

Serum

Glikozirani hemoglobin Glikoza (2h posle jela) Glukagon Glukoza (cerebrospinalna tenost) ANALIZA ILI TEST

Puna krv (op-rani eritrociti ili hemolizat) Serum ili plazma Plazma

4-7%

Vrednosti ne zavise od godina. Uzorke nate ne treba uzimati.

<140 mg/dl (SI:<7.8 mmol/l) <= 60 pg/ml (SI: <= 60 ng/l)

Uzorak se uzima 2h posle poetka uobiajenog obro-ka koji traje 15-20 min. ili posle davanja 75 g glukoze. Za odreivanje bazalnog nivoa potrebno je uzeti uzorak nate, a kod dijabetiara je poeljno dobro kontrolisano stanje u vreme uzimanja uzorka Koncentracija glukoze u li-kvoru treba da bude 60-70% koncentracije u plazmi. KOMENTAR

Cerebrospi- 50-80mg/dl nalna tenost (SI:2.8-4.4mmol/l) IZVOR NORMALNE VREDNOSTI Prematurusi: 40-65 mg/dl (SI:2.2-3.6 mmol/l); deca do 2 god.:60-110 mg/dl (SI:3.3-6.1mmol/l); starija deca>2god. i odrasli: 60-115 mg/dl (SI:3.3-6.4 mmol/l) 50-160 m g/dl (SI:9.0-28.8 m mol/l); vrednosti za ene su neo nie (5-10%) 40-180 mg/dl (SI:0.4-1.8 g/l)

Glukoza (nate)

Serum ili plazma

Uzorke uzimati nate.

Gvoe Haptoglobin

Serum Serum

Uzorak uzimati nate, ujutro jer postoje cirkadijalne varijacije u koncentraciji gvoa. Odojad dostiu adultne vrednosti sa oko 4 meseca.

17-hidroksikortiko steroidi

Deca <8 god.: <1.5mg/24h (SI:<4.1 m mol/dan); deca 8-12 god.:<4.5mg/24h (SI: 24-asovni <12.4 m mol/l); odrasli: urin mukarci:4.5-12mg/24h (SI:12.4-33.1 m mol/l), ene: 2.5-10.0mg/24h (6.9-27.6 m mol/l) Serum ili plazma, amnionska tenost Krv: odrasli mukarci: 50-200 ng/dl (SI 1.5-6.0 nmol/l); ene u foliku-larnoj fazi 20-80ng/dl (SI:0.6-2.4 nmol/l); ene u lutealnoj fazi 100-300 ng/dl (SI 3.0-9.0 nmol/l); postmenopauzne ene <50 g/dl (SI <1.5 nmol/l)

Poeljno bi bilo da pacijent ne uzima lekove nekoliko dana pre uzimanja uzorka, a takoe se preporuuje izbegavanje stresa.

17-Hidroksi progesteron

Izbegavati ispitivanje radioizotopima pre uzimanja uzorka.

Hidroksiprolin (ukupan)

24-asovni Odrasli mukarci 15-45 mg/24h (SI 76-381 m mol/dan); urin vrednosti odraslih ena su 1/2 mukih Prematurus: 95-110mmol/l; donesena novoroenad: 96-106mmol/l; deca i odrasli: 97-107mmol/l 110-250 mmol/dan 5-40 mmol/l NORMALNE VREDNOSTI

Izbegavati hranu koja sadri elatin i meso pre i tokom kolekcije urina, kao i aspirin

Hloridi Hloridi Hloridi ANALIZA ILI TEST

Serum Urin Znoj IZVOR

Vrednosti su nie kod dece. Rezultati zavise od unosa hlorida.

KOMENTAR

Holesterol

Serum

Novoroenad: 45-100 mg/dl (SI: 1.16-2.59 mmol/l); odrasli (>20 godina): 100-210 mg/dl

Priprema pacijenta: ne menjati dijetu 3 nedelje pre uzimanja krvi,

(SI: 2.59-5.43 mmol/l) Deca:<20 ng/ml (SI:<880 pmol/l); odrasli mukarci: <5 ng/ml (SI:<220 pmol/l); odrasle ene:<10 ng/ml (SI:440 pmol/l) Van trudnoe <3mIU/ml (SI<3IU/l) Vrednosti nate 20-25 m IU/ml (SI 144-179 pmol/l)

poeljna stabilna telesna teina u tom periodu; krv uzimati nate. Uzorak uzimati nate, posle potpunog mirovanja u trajanju od 30 min. Pacijent ne sme da bude uznemiren.

Hormon rasta (GH) Humani horionski gonadotropin (hCG)

Serum

Serum

Insulin

Serum ili plazma Puna krv (poeljno), serum ili plazma

Uzrok uzimati nate i izbegavati radioizotope.

Kalcijum (jonizovani)

4.48mg/dl-5.28mg/dl (SI:1.12-1.32 mmol/l)

Pacijent treba da lei 30 min. pre vaenja krvi.

Kalcijum (serumski)

Serum

Novoroenad: 7.0-11.5mg/dl (SI:1.75-2.87mmol/l); Odojad:8.6-11.2mg/dl (SI:2.15-2.79mmol/l); Odrasli:8.2-10.2mg/dl (SI:2.05-2.54mmol/l) 100-250 mg/24h (SI:2.5-6.2mmol/24h) <19 pg/ml (SI:<19ng/l) 3.5-5.0 mmol/l NORMALNE VREDNOSTI 26-123 mmol/dan Nepuai:<2%; puai (1-2 pakle/dan): 4-5%; puai (>2pakle/dan): 8-9% Mukarci:5-24 mg/24h (SI:17-83 m mol/dan); ene:4-15 mg/24h (SI: 14-53 m mol/dan) Normalno negativna pri semikvantitativnom skrining testu. Enzimski metod: <= 5 U/l (ukupna), <= 1.2 U/l (prostatina); RIA: 2.5-3.7 ng/ml Odrasli mukarci:

Nivo polako opada u starosti.

Kalcijum (u urinu)

Urin Serum ili plazma Serum, plazma IZVOR Urin Puna krv 24-asovni urin Serum Serum ili plazma

Koliina izluenog kalcijuma zavisi od unosa. Navedeni rezultati odgovaraju unosu kalcijuma od 600-800mg/24h (SI:1520mmol/dan). Uzorak uzimati nate Deca imaju neto vee vrednosti; ukoliko su eritrociti hemolizirani u uzorku e se pojaviti vii nivo kalijuma. KOMENTAR Vidno zavisi od unosa i od koncentracije kalijuma u plazmi; postoji i dnevna varijacija sa znatno veim izluivanjem tokom noI. U sluaju sumnje na trovanje ugljen- -monoksidom uzorak krvi treba uzeti odmah.

Kalcitonin

Kalijum (K

+) +)

ANALIZA ILI TEST Kalijum (K

Karboksihemoglobin 17-ketogeni steroidi

Ketonska tela

Kisela fosfataza

Uzorak ne uzimati ne-posredno nakon rek-talnog pregleda prostate. Preporuuje se uzimanje krvi nate, jer lipemija moe da utie.

Klirens kreatinina

Serum i 24-asovni urin

85-125ml/min/1.73m

(SI:1.422.08ml/s/1.73m2 ); ene: 75-115ml/min/1.73m2 (SI:1.25-1.92ml/s/1.73m2 ) Pre podne: 5-25 m g/dl (SI:138-690 nmol/l); posle podne:2-9m g/dl (SI:55248nmol/l) 30-100 m g/24h (SI: 83-276 nmol/dan) NORMALNE VREDNOSTI 0-250 U/l <6% vrednosti ukupne CK Odrasli mukarci: 1-2g/24h (SI:8.8-17.7 mmol/dan); odrasle ene: 0.8-1.8g/24h (SI:7.1-15.9 mmol/dan) Odrasli mukarci: do 1.2 mg/dl(SI:do 106m mol/l); odrasle ene do 1.1 mg/dl (SI:do 97 m mol/l) Od 17. do 43. godine 90-156 U/l; preko 43 god. 90-176 U/l

Vebanje moe da uzrokuje skok klirensa kreatinina, individualne varijacije u klirensu kreatinina su oko 15%. Pre merenja izbegavati cefalosporine, a pre i tokom merenja dobro hidratisati pacijente.

Kortizol Kortizol ANALIZA ILI TEST Kreatin kinaza (CK) Kreatin kinaza specifina za miokard (CK-MB)

Serum ili plazma 24-asovni urin IZVOR Serum Serum

Nema koristi od doziranja kortizola ukoliko su pacijentu ordinirani egzogeni, sintetiki kortikosteroidi. Koncentracija nia kod dece i odojadi. KOMENTAR Povien kod akutnog infarkta miokarda i skeletnih miinih bolesti. Koristi se u dijagnozi akutnog infarkta miokarda.

Kreatinin

12- ili 24asovni urin

Nivo kreatinina opada sa godinama i sa nestajanjem miine mase.

Kreatinin

Serum

Poeljno je uzimati uzorke nate; pre uzimanja uzorka izbegavati cefalosporine. Poviena je kod neoplazmi, hipoksijskih kardiorespiratornih bolesti, hemolitine i megaloblastne anemije, infektivne mononukleoze, zapaljenja, hipotiroidizma, infarkta miokarda, infarkta plua i bolesti jetre.

Laktat dehidrogenaza (LDH) Leucin aminopeptidaza Lipaza

Serum

Serum, 12-33 U/l ascitna tenost Serum Serum ili plazma Serum IZVOR Serum <200U/l

Lipoprotein (a) Lipoprotein niske gustine (LDL) ANALIZA ILI TEST Lipoprotein velike gustine (HDL)

10-20mg/dl (ELISA) Do 130 mg/dl (SI:<=3.36 mmol/l) NORMALNE VREDNOSTI Mukarci: 35-65 mg/dl (SI: 0.9-1.7 mmol/l); ene: 35-80mg/dl (SI:0.9-2 mmol/l) Mukarci:7-24 mIU/ml (SI: 7-24 IU/l); ene: 6-30 mIU/ml (SI:6-30 IU/l)-bazalni nivo; vrednosti u sredini ciklusa su etvorostruko vee od bazalnih. 1.5-2.3 mg/dl (SI: 0.60- 0.95 mmol/l) 7.3-12.2 mg/dl (SI: 3-5 mmol/l)

Vrednosti mogu biti i vee kod drugih metoda. Priprema pacijenta podrazumeva postupak kao kod odreivanja ukupnog holesterola. KOMENTAR Pacijent bi trebalo da bude na stabilnoj dijeti 3 nedelje pre uzimanja uzorka, a 12- 24h pre ne treba da uzima hranu. Vrednost HDL<35mg/dl za mukarce i <40mg/dl za ene je faktor rizika.

Luteinizirajui hormon (LH)

Serum ili urin

Izbegavati ispitivanje radioizotopima pre uzimanja uzorka.

Magnezijum

Serum 24-asovni urin

Magnezijum

Methemoglobin Mioglobin

Puna krv Serum Puna krv, arterijska ili venska; plazma

Do 1.5 % ukupnog hemoglobina 5-70 m g/l Plazma: arterijska: 4.5-14.4 mg/dl (SI: 0.5-1.6 mmol/l); venska:4.5-19.8 mg/dl (SI:0.5-2.2 mmol/l) Odrasli: mukarci: 3.4-7.0 mg/dl (SI: 202-416 m mol/l); ene:2.4-6.0 mg/dl (SI:143-357 m mol/l). ene:250-750 mg/24h (SI:1.5-4.5 mmol/dan); vrednosti kod mukaraca dostiu i do:800 mg/dl (SI:4.8 mmol/dan) NORMALNE VREDNOSTI Odrasli: 135-145 mmol/l

Puai imaju neto vei procenat od nepuaa. Ne preporuuje se upo-treba radioaktivnih izo-topa pre analize ukoliko se koristi RIA metod.

Mlena kiselina

Mokrana kiselina

Serum

Idealno, uzorak treba uzi-mati nate. Dnevni ritam postoji, sa viim vrednostima ujutro, a niim uvee. Pacijent bi trebalo da bude na uobiajenoj is-hrani. Mnogi lekovi utiu na ekskreciju mokrane kiseline:aspirin i drugi antiinflamatorni lekovi, kontrastna sredstva, vita-min C, varfarin. Diuretici smanjuju ekskreciju mokrane kiseline. KOMENTAR

Mokrana kiselina

24-asovni urin IZVOR Serum ili plazma

ANALIZA ILI TEST Natrijum

Natrijum 5' nukleotidaza Oksalat Pankreasni polipeptid Paratiroidni hormon (PTH) Placentni laktogen Porfobilinogen (kvalitativna) Porfobilinogen (kvantitativna) Pregnantriol ANALIZA ILI TEST Progesteron Prolaktin Proteini (ukupni)

24-asovni 27-287 mmol/dan urin Serum 0-1.6 u/dl

Izluivanje zavisi od unosa natrijuma, a postoji i dnevni ritam (izluivanje se smanjuje nou). Preporuuje se uzorak nate. Izbegavati vitamin C 24h pre skupljanja urina; piridoksin smanjuje oksaluriju; pacijent treba da unosi uobiajenu hranu i tenosti; prvi jutarnji urin moe da da iste rezultate kao i 24-asovna kolekcija Prvo se uzima uzorak nate, a posle stimulacije hranom jo jedan uzorak Uzorak uzimati nate; skorija injekcija radioizotopa moe da utie na rezultat u zavisnosti od metode koja se koristi. Nivo raste sa napredovanjem trud-noe, a plato se dostie oko 37. nedelje. Nivo porfobilinogena bi trebalo meriti tokom akutnog napada abdominalnog bola, bola u ekstremitetima ili parestezija, tahikardije, muke, povraanja, neurolokih abnormalnosti ili pri ispitivanju tamnog urina.

24-asovni 10-41 mg/24h (SI: 0.11-0.46 mmol/dan) urin Plazma Nate: 50-200 ili 250 pg/ml (SI:50-200 ili 250 mmol/l) Intaktan:10-50 pg/ml (SI:1.1-5.3 pmol/l); C-terminalni: 0-340 pg/ml (SI: 0-35.8pmol/l); N-terminalni: 8-24 pg/ml (SI:0.8-2.5 pmol/l). Do 10 m g/ml (SI:463 nmol/l) Negativan <2.0 mg/24h (SI:<9 m mol/24h)

Serum Serum ili plazma Sluajan uzorak urina Urin

24-asovni Do 2 mg/24h urin (SI: do 5.9 m mol/dan) IZVOR Serum Serum Serum NORMALNE VREDNOSTI Folikularna faza: <2ng/ml (SI:<6nmol/l); lutealna faza: 220 ng/ml (6-64 nmol/l) <20 ng/ml (SI:<20 m g/l), u trudnoi do 500 ng/ml (SI:500 m g/l) 6-8 g/dl (SI:60-80 g/l)

Izbegavati fiziki rad pre i tokom kolekcije urina. KOMENTAR Nivo progesterona treba procenjivati u zavisnosti od faze menstrualnog ciklusa. Uzorak treba uzimati nate. Fenotiazini, estrogeni, antihipertenzivi mogu poveati, a levodopa, dopamin, bromokriptin i tiroidni hormoni mogu smanjiti nivo prolaktina.

Renin

Plazma

1-6 ng/ml/h (SI:0.77-4.6 nmol/l/h)

Antihipertenzivi, steroidi, ciklini progestogeni i estrogeni ne bi trebalo da budu primenjivani 2-4 ne-delje pre izvoenja analize. U istom periodu obezbediti normalan unos natrijuma.

Saturacija kiseonikom

Puna krv (arterijska)

2 =80 mmHg, SO2 =95%; mlai: pO2 =100mmHg, SO2 =97%


Stariji: pO Slobodan: odrasli:mukarci: 9-30 ng/dl (SI:0.3-1.0 nmol/l); ene:0.3-1.9ng/dl (SI:0.01-0.06 nmol/l) Ukupan : odrasli:mukarci: 300-1200 ng/dl (SI:10.4-41.6nmol/l); ene:20-80 ng/dl (SI:0.7-2.8 nmol/l) 250-350 m g/dl (SI:45-63 m mol/l) 1-20 ng/ml 0.7-1.8 ng/dl (SI:9-23 pmol/l) NORMALNE VREDNOSTI Deca >10 god.: 5.8-11.0 m g/dl (SI:75-142 nmol/l); Odrasli:4-12 m g/dl (SI:65-135 nmol/l) Odrasli:21-52 m g/dl (SI:270-669 nmol/l); deca u prvoj nedelji:21-90m g/dl (SI: 270-1158 nmol/l); odojad: 21-76 m g/dl (SI: 270-978 nmol/l) 0.4-10.0 mIU/l 200-360 mg/dl (SI:2.0-3.6 g/l) <250 mg/l (SI:2.82 mmol/l) 80-230 ng/dl (SI:1.2-3.5 nmol/l) Odrasli: 22-30mmol/l KOMENTAR Na roenju je nivo mnogo vii, dok prvih godina polako opada. Izbegavati radiozitope pre uzimanja uzorka. Vrednosti kod dece su nie.

Testosteron

Serum ili plazma

TIBC (engl. total iron binding capacity) Tiroglobulin Tiroksin (slobodni) ANALIZA ILI TEST Tiroksin (tetra-jod- tironin, T

Serum Serum Serum IZVOR

Uzorak uzimati nate, ujutro, jer postoje cirkadijalne varijacije u koncentraciji gvoa. Izbegavati sve vrste radioaktivnog zraenja pre vrenja analize. Uzorak ne treba uzimati posle biopsije iglom ili operacije tiroideje.

4)

Serum

Tiroksin vezujui globulin (TBG)

Serum

Izbegavati radiozitope pre uzimanja uzorka.

Toreostimulirajui hormon (TSH) Transferin Trigliceridi Tri-jod-tironin (T

Serum

Navedeni opseg vrednosti je prilagoen godinama, pri emu najvia vrednost odgovara osobama od 80 godina. Pre uzimanja uzorka preporuuje se izbegavanje radioaktivnih zraenja. Uzorak uzimati nate. V. pripremu za odreivanje vrednosti holesterola u krvi. Izbegavati radiozitope pre uzimanja uzorka. Vrednosti su vie kod dece, a povienje se javlja i u trudnoi.

Serum Serum

3)

Serum Puna krv

Ugljen-dioksid u

krvi Urea Vanilil-mandelina kiselina Serum ili plazma 24-49 mg/dl (SI:4.0-8.2 mmol/l) U nekim laboratorijama se zahteva prestanak uzimanja lekova, osim digitalisa 2 nedelje pre sakupljanja urina , kao i dijeta bez kafe, aja, banana, i sl.

24-asovni Odrasli: do 7-9 mg/24h (SI: do 35-45 m mol/dan) urin Vitamin A: 30-95 m g/dl (SI: 1.05-3.32 m mol/l); betakaroten: 50-200 m g/dl (SI:0.93-3.72 m mol/l) 60-500 m g/24h (SI: 0.18-1.48 m mol/dan) NORMALNE VREDNOSTI 180-900 pg/ml (133-664 pmol/l) 2.6-3.7 m g/dl (SI:70-100 nmol/l) 25-80 ng/ml (SI: 122-389 nmol/l) 25-hidroksi vitamin D3: 10-60 ng/ml (SI:25-150 nmol/l); 1,25 dihidroksi vitamin D3: 20-76 pg/ml (SI: 48-182 pmol/l) 0.8-1.5 mg/dl (SI: 19-35 m mol/l)

Vitamin A

Serum

Uzorke krvi uzimati nate.

Vitamin B1 ANALIZA ILI TEST Vitamin B

Urin IZVOR Serum

KOMENTAR

12 2 6 3

Vitamin B

Serum

Vitamin B

Plazma

Vitamin D

Serum ili plazma

Uzorak uzimati nate.

Vitamin E

Serum, plazma

ELEKTROFOREZA PROTEINA KRVI


Komponenta Ukupni proteini Albumin Alfa 1 globulin Alfa 2 globulin Beta globulin Gama globulin Odnos albumin/globulin Normalne vrednosti 59-80 g/l 58-74% 2-3.5% 5.4-10.6% 7-14% 8-18% 1.4-2.6

VREDNOSTI IMUNOGLOBULINA
Imunoglobulin IgA IgD IgE IgG IgM Normalne vrednosti 85-385 mg/dl 0-14 mg/dl < 300 IU/l 564-1765 mg/dl 53-375 mg/dl

OSNOVNE HEMATOLOKE ANALIZE


ANALIZA IZVOR Mukarci : Eritrociti Puna krv NORMALNE VREDNOSTI NAPOMENA

6 /mm3 ; ene: 3.9-5.5x106 /mm3


4.6-6.0x10 10 mg/dl (83-117% od normale); poluvreme eliminacije 3 dana

Procena anemije, policitemije.

Faktor II (protrombin) Faktor IX (autoprotrombin II, Christmas disease factor) Faktor V (proakcelerin) Faktor VII (prokovertin) Faktor VIII (antihemofilni faktor) Faktor X (Stuart factor) ANALIZA Faktor XI Faktor XII (Hageman factor) Faktor XIII (Fibrin stabilizing factor) Fibrinogen

Plazma

Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. Povien kod pacijenata koji koriste oralne kontraceptive. Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. NAPOMENA Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom.

Plazma

50-150% od normale (koncentracija u plazmi je oko 4mg/l)

Plazma

50-150% od normale

Plazma

50-150% od normale

Plazma

50-150% od normale. (koncentracija u plazmi je oko 100 mikrog/l)

Plazma IZVOR Plazma Plazma Plazma

50-150% od normale (koncentracija u plazmi je oko 12mg/l) NORMALNE VREDNOSTI 50-150% od normale 50-150% od normale. Ugruak je stabilan u 5M ureji najmanje 24h

Krv

2-4 g/l Nalaz je normalan ako posle meanja sa deficijentnom plazmom u F. faktoru, meavina ima normalno aktivirano PTT; bioesejem odreena, normalna koncentracija u plazmi je 90mg/l Nalaz je normalan ako posle meanja sa deficijentnom plazmom u F. faktoru, meavina ima normalno aktivirano PTT; RIA metodom koncentracija u plazmi je oko 50 mg/l, a RID metodom oko 100 mg/dl. NORMALNE VREDNOSTI Mukarci : 2 god.:35-44%; 6 god.: 31-43%; odrasli: 42-52%; ene: 2 god.: 35-44%; 6 god.: 31-43%; odrasli:35-47% Mukarci: 15.5+/-1.0 g/dl; ene: 13.7+/-1.0 g/dl Periferna krv:

Koristi se u dijagnozi kongenitalne afibrinogenemije, DIK-a, kao i za procenu fibrinolitike aktivnosti. Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. Pre uzimanja uzorka dve nedelje prestati sa terapijom kumarinskim derivatima, a dva dana pre sa terapijom heparinom. NAPOMENA Koristi se za procenu anemije, gubitka krvi, policitemije i sl.

Fitzgeraldov faktor

Plazma

Fletcherov faktor ANALIZA Hematokrit

Plazma IZVOR Puna krv

Hemoglobin

Puna krv

Koristi se za procenu anemije, gubitka krvi, policitemije i sl.

Leukociti

Puna krv ili druge telesne tenosti

4.500-11.000/mm (4.5-11x10

9 /l)

Koristi se u dijagnozi inflamatornih oboljenja, neoplazmi, imunolokih bolesti.

MCH (prosena koliina hemoglobina u eritrocitu) MCHC (prosena koncentracija hemoglobina u eritrocitu) MCV (proseni volumen eritrocita) Parcijalno tromboplastinsko vreme Produkti razgradnje fibrina Protrombinsko vreme Retikulociti ANALIZA Retrakcija ugruka

Puna krv

30.2+/-1.8 pg

Puna krv

33.7+/-1.1 g/dl

Puna krv

90.1+/-4.8 fl

Krv

25-39 s

Tri sata pre uzimanja uzo-rka prekinuti davanje hapa-rina. Slui za procenu unu-tranjeg sistema koagulacije. Pomae u dijagnozi DIK-a. Koristi se za procenu spoljanjeg sistema koagulacije. Koristi se za procenu eritropoeze, npr. za procenu terapijskog odgovora kod razliitih anemija. Povien je kod akutnog i hroninog krvarenja, hemolitikih anemija. NAPOMENA Procena formiranja ugruka, funkcije/broja trombocita, abnormalnosti i/ili nivoa/funkcije fibrinogena.

Krv Krv

< 10 mikrog/l 10-13 s Odrasli: 0.5-1.5%; novoroenad:<=7%; pri kraju druge nedelje ivota dostie se adultna vrednost. NORMALNE VREDNOSTI >= 40% koliine seruma i Er je van ugruka; <5% Er i <20% seruma je u ugruku; iz ugruka se izdvaja oko 2 ili manje kapi u sekundi. Mukarci: <50god.: 0-15 mm/1.sat; >50god.:0-20mm/1.sat. ene: <50god.: 0-25mm/1.sat; >50god.: 0-30mm/1.sat 150000-450000/mm

Puna krv IZVOR Plazma

Sedimentacija

Puna krv

Koristi se u proceni nespecifinog odgovora na infekciju, inflamatornih stanja, autoimunih poremeaja, i sl.

Koristi se u dijagnozi i praenju krvarenja, purpura, petehija,

Trombociti

Puna krv

(150-450x10 Vreme koagulacije (Lee-White) Vreme krvarenja (Duke) Krv 8-15 min.

9)

trombocitopenija, DIK-a, leukemije, i sl. Tri sata pre uzimanja uzorka prekinuti davanje haparina. Koristi se za procenu itavog sistema koagulacije, kao i za monitoring pacijenta na terapiji heparinom. Vrednosti se razlikuju u zavisnosti od laboratorije. Skrining test za procenu funkcije trombocita i kapilara.

Plazma

5 minuta Uopte: 2.5-10 min.; deca (1-10 god.): 2.5-13 min; deca (11-16 god.: 3-8 god.); odrasli: 1-7 min. 2-7 minuta

Vreme krvarenja (Mielke)

Plazma

Skrining test za procenu funkcije trombocita i kapilara.

Vreme krvarenja (Ivy)

Plazma

Krae je kod mukaraca, nego kod ena; krae je kod osoba starijih od 50 godina. Skrining test za procenu funkcije trombocita i kapilara.

GASNE ANALIZE ARTERIJSKE KRVI


pH odrasli alarmantne vrednosti deca od ro|enja do 2. meseca od 2. meseca do 2. god. starija od 2. god. PaCO 7.32-7.49 7.34-7.46 7.35-7.45 35-45 mmHg <20 mmHg >70 mmHg 75-100 mmHg <40 mmHg 22-26 mEq/l <10 mEq/l >40 mEq/l 96-100% <60% 7.32-7.49 7.34-7.46 7.35-7.45 4.7-6.0 kPa <2.7 kPa >9.4 kPa 10.0-13.3 kPa <5.3 kPa 22-26 mmol/l <10 mmol/l >40 mmol/l 0.96-1.00 <0.60 nesistemske jedinice 7.35-7.45 <7.2 i >7.6 SI jedinice 7.35-7.45 <7.2 i >7.6

alarmantne vrednosti PaO

2 3

alarmantne vrednosti HCO

alarmantne vrednosti O

saturacija

alarmantne vrednosti

GASNE ANALIZE VENSKE KRVI


pH nesistemske jedinice 7.32-7.43 alarmantne vrednosti pCO pO <7.2 i >7.6 38-50 mmHg 20-40 mmHg 22-26 mEq/l <10 mEq/l >40 mEq/l 60-80% SI jedinice 7.32-7.43 <7.2 i >7.6 5.0-6.7 kPa 2.6-6.5 kPa 22-26 mmol/l <10 mmol/l >40 mmol/l 0.60-0.80

2 3

HCO

alarmantne vrednosti O

saturacija

GASNE ANALIZE KAPILARNE KRVI


pH odrasli alarmantne vrednosti deca od ro|enja do 2. meseca od 2. meseca do 2. god. starija od 2. god. PaCO 7.32-7.49 7.34-7.46 7.34-7.45 26.4-41.2mmHg <20mmHg >70mmHg 75-100mmHg <40 mmHg 22-26 mEq/l <10 mEq/l >40 mEq/l 96-100% <60% 7.32-7.49 7.34-7.46 7.35-7.45 3.5-5.4 kPa <2.7kPa >9.4kPa 10.0-13.3kPa <5.3 kPa 22-26 mmol/l <10 mmol/l >40 mmol/l 0.96-1.00 <0.60 nesistemske jedinice 7.35-7.45 <7.2 i >7.6 SI jedinice 7.35-7.45 <7.2 i >7.6

alarmantne vrednosti PaO

2 3

alarmantne vrednosti HCO

alarmantne vrednosti O

saturacija

alarmantne vrednosti

INTERPRETACIJA GASNIH ANALIZA 26 HCO Respiratorna acidoza Metaboli~ka alkaloza NORMALNE VREDNOSTI Metaboli~ka acidoza Respiratorna alkaloza 45 PaCO 35

22

7.35 pH 7.45

Analiza uzoraka telesnih tenosti


perikardna tenost Izgled bistra do ukasta SI jedinice

transudat priblino kao u uzorku pune krvi Glukoza

eksudat nia nego u uzorku pune krvi


Laktat-dehidrigenaza transudat: nia nego u serumu Peritonealna tenost Izgled Albumin bistra do ukasta negativan SI jedinice

Alkalna fosfataza

ene: 76-250 U/l mukarci: 90-239 U/l

Amonijak

< 50g/l

Holesterol

transudat: <46 mg/dl eksudat: >46 mg/dl

<1.19 mmol/l >1.19 mmol/l

Glukoza

transudat: 60-100mg/dl eksudat: nia nego u uzroku pune krvi

3.3-6.1 mmol/l

Mlena kiselina

10-20 mg/dl

1.1-2.3 mmol/l

Laktat dehidrogenaza

transudat: nia nego u serumu eksudat: via nego u serumu

pH

7.4

7.4

Specifina teina

transudat: <1.016 eksudat: >1016

<1.016 >1.016

Ukupni proteini

transudat: <2.5 g/dl eksudat: >3.0 g/dl

<25 g/l >30 g/l

Volumen

<100ml

Leukociti

3 3 eksudat: >1000/mm
transudat: <100/mm pleuralna tenost SI jedinice

9 /l >1000x109 /l
<100x10

Izgled

bistra do svetlo smea

Holesterol

transudat: <60 mg/dl eksudat: >60 mg/dl

<1.55 mmol/l >1.55 mmol/l

Glukoza

transudat: priblino kao u uzorku pune krvi eksudat: nia nego u uzorku pune krvi

Laktat dehidrogenaza

transudat: nia nego u serumu eksudat: via nego u serumu

pH

7.4

7.4

Specifina teina

transudat: <1.016 eksudat: >1016

<1.016 >1.016

Ukupni proteini

transudat: <2.5 g/dl eksudat: >3.0 g/dl

<25 g/l >30 g/l

Volumen

<25 ml

Leukociti

3 eksudat: >1000/mm3
transudat: <100/mm sinovijalna tenost

9 /l >1000x109 /l
<100x10 SI jedinice

Izgled

bistra do ukasta

Kristali

odsutni

Glukoza

transudat: za 10 mg/dl nia vrednost od vrednosti glukoze u krvi eksudat: nia nego u uzorku pune krvi

Laktat dehidrogenaza

transudat: nia nego u serumu eksudat: via nego u serumu

pH

7.4

7.4

Specifina teina

transudat: <1.016 eksudat: >1016

<1.016 >1.016

Ukupni proteini

transudat: 1-3 g/dl eksudat: >3g/dl

10-30 g/l >30 g/l

Volumen

<4 ml

Viskoznost

visoka

transudat: <100/mm Leukociti

eksudat: >1000/mm3

9 /l >1000x109 /l
<100x10

SRANI ENZIMI/IZOENZIMI U KRVI


Srani enzimi su grupa enzima koji se oslobaaju iz srca kao posledica oteenja miokarda. Oni su dobar parametar u diferencijalnoj dijagnozi infarkta miokarda u odnosu na kongestivnu sranu insuficijenciju, perikarditis, infarkt plua, anginu pektoris, kao i druga stanja. Kreatin kinaza (CK) je enzim koji se nalazi u odreenim tkivima dok je laktat dehidrogenaza (LD) enzim prisutan u brojnim tkivima. Oba enzima poseduju potkomponente-izoenzime koji se u istoj meri oslobaaju uvek pri pojavi oteenja miokarda. Izoenzim CK2MB (prisutan prevashodno u srcu) se normalno ne nalazi u serumu, ali se pojavljuje kada su miokardne elije unitene. Izoenzimi LD1 i LD2 (prisutni prevashodno u srcu i eritrocitima) u serumu se nalaze u konstantnom odnosu od 1:2, ali se tokom oteenja miokarda taj odnos remeti i postaje skoro obrnut. Viekratno odreivanje nivoa CK i LD i njihovih izoenzima u krvi je korisno u diferencijalnoj dijagnozi akutnog infarkta miokarda. Serumska aspartat aminotransferaza (AST) je enzim koji se nalazi u mnogim organima, ukljuujui i srce, pa nije specifina za oteenje miokarda. Nekada se poredi sa serumskom alanin aminotransferazom (ALT) koja se prevashodno nalazi u jetri, a malo je ima u srcu i drugim organima. Kada nivo AST raste mnogo vie nego nivo ALT, to ukazuje na oteenje miokarda. CK: nivo ukupne CK moe biti normalan kod akutnog infarkta miokarda, ak i kada je CK-MB povien. Nivo CK poinje da raste pre LD i AST. CK poinje da raste 4 do 8 asova posle infarkta miokarda, maksimum dostie posle 12 do 24 asa, a vraa se na normalne vrednosti kroz 3 do 4 dana. CK-izoenzimi: CK2MB poinje da raste 6 asova, maksimum dostie 18 asova, a vraa se na normalan nivo 72 asa posle nastanka infarkta miokarda. LD: nivo ukupne LD poinje da raste 24 asa, maksimum dostie 3 do 4 dana, a vraa se na normalne vrednosti 8 do 12 dana posle poetka infarkta miokarda. LD-izoenzimi: LD1 raste i dovodi do inverzije odnosa LD1:LD2 48 asova posle nastanka infarkta miokarda. AST: poinje da raste 6 do 10 asova, maksimum dostie posle 12 do 48 asova, a vraa se na normalne vrednosti 4 do 6 dana posle infarkta miokarda. ALT: AST odnos je vei od 3.1 posle infarkta miokarda.
ENZIM Kreatin kinaza (CK) ene mukarci CK izoenzimi CK <80 U/l <90 U/l % od totalnog CK 0-3 0-6 90-97 NORMALNA VREDNOST

1 BB (mozak) 2 MB (srce) 3 MM (mii)

CK CK

Laktat dehidrogenaza (LD) Odrasli mlai od 60 godina Odrasli stariji od 60 godina Deca LD izoenzimi LD LD 45-90 U/l 55-102 U/l 60-170 U/l % od ukupnog LD 14-26 29-39 20-26 8-16 6-16

1 frakcija (srce, eritrociti) 2 frakcija (srce, eritrociti)


LD

3 frakcija

LD LD

4 frakcija (jetra, skeletni miii) 5 frakcija (jetra, skeletni miii)

Aspartat aminotransferaza (AST, SGOT) ene mlae od 60 godina ene starije od 60 godina Mukarci mlai od 60 godina Mukarci stariji od 60 godina Alanin aminotransferaza (ALT, SGPT) ene mlae od 60 godina ene starije od 60 godina Mukarci mlai od 60 godina Mukarci stariji od 60 godina Porast nivoa enzima i izoenzima u drugim stanjima: 8-20 U/l 7-16 U/l 8-20 U/l 6-24 U/l 8-20 U/l 10-20 U/l 8-20 U/l 11-26 U/l

2 MB, CK 3 MM, ukupan LD, LD1 , LD2 , inverzija LD1 /LD2 , AST (znaajno) i ALT (malo) kardiomiopatija: ukupan CK, CK 1 BB, CK 2 MB, ukupan LD
infarkt miokarda: ukupan CK, CK kongestivna srana insuficijencija: CK miokarditis: ukupan CK, CK perikarditis: AST

2 MB (retko), ukupan LD, AST i ALT

2 MB

2 i LD3 teka angina pektoris: ukupan CK (retko), CK 2 MB


infarkt plua: ukupan CK, AST, ukupan LD, LD

POJEDINE REFERENTNE VREDNOSTI


Referentne vrednosti pojedinih sastojaka cerebrospinalne tenosti
Konvencionalne jedinice elije Elektroforeza Glukoza IgG Deca ispod 14 godina Odrasli Pritisak Ukupni proteini <8% ukupnih proteina <14% ukupnih proteina 50-175 mmH <0.08 ukupnih proteina <0.14 ukupnih proteina 50-175 mmH <5/mm SI sistem <5x10

3 , sve mononuklearne
Predominantno albumin

-6 /l, sve mononuklearne


Predominantno albumin

50-70 mdl (20 mg/dl manje nego u serumu)

2.8-4.2 mmol/l (1.1mmol/l manje nego u serumu)

2O

2O

15-45 mg/dl

150-450 mg/l

Referentne vrednosti toksinih supstanci i pojedinih sastojaka cerebrospinalne tenosti


Konvencionalne jedinice Arsenik Bromidi Karboksihemoglobin Urin Serum Krv <130 m g/24h <100 mg/dl SI jedinice <1.7 m mol/dan <10 mmol/l

Urbana sredina

<5% (saturacija)

<0.05 (saturacija)

Puai Etanol Intoksikacija Krv

<12% (saturacija) <0.05 mg/dl (<0.005%) >100 mg/dl (>0.1%)

<0.12 (saturacija) <1.0 mmol/l >22 mol/l

Izraena intoksikacija

300-400 mg/dl (0.3-0.4%)

65-87 mmol/l

Alkoholni stupor

400-500 mg/dl (0.4-0.5%)

87-109 mmol/l

Koma

>500 mg/dl (>0.5%)

>109 mmol/l

Olovo

Krv

Odrasli

<25 m g/dl

<1.2 m mol/l

Deca iva Urin

<15m g/dl <30 m g/24h

0.7m mol/l <150 nmol/l

Referentne vrednosti testova za procenu gastrointestinalne funkcije


Konvencionalne jedinice Fekalne masti Kvalitativno Kvantitativno eludana sekrecija odsutne masne globule na mikroskopskom uzorku <6g/24h (koeficijent apsorpcije masti<95%)

1. Bazalna

Mukarci ene Maksimalna (posle histamina ili pentagastrina) Mukarci

0-10.5 mmol/h 0-5.6 mmol/h

9-48 mmol/h

ene 3. Odnos: bazalna/maksimalna Mukarci ene Sekretinski test, pankreasna tenost Zapremina Bikarbonati Test apsorpcije d-ksiloze, urin

6-31 mmol/h

0-0.31 0-0.29

>1.8ml/kg/h <80 mEq/l vie od 20% unete doze se ekskretuje za 5h

Referentne vrednosti analize semene tenosti


Konvencionalne jedinice Zapremina Likvefakcija pH Leukociti Spermatozoidi 2-5 ml Zavrava se za 15 min. 7.2-8.1 obino odsutni, poneki prisutan SI sistem 2-5 ml Zavrava se za 15 min. 7.2-8.1 obino odsutni, poneki prisutan

Broj Motilitet Izgled Fruktoza

60-150x10

6 /ml

60-150x10

6 /ml

>80% pokretnih 80-90% normalnog izgleda >150 mg/dl

>80% pokretni 80-90% normalnog izgleda >150 mg/dl

Referentne vrednosti pojedinih inilaca imunog sistema


Konvencionaalne jedinice Komplement, serum C3 C4 Imunoglobulini u serumu odraslih IgG IgA IgM IgD IgE Antigen CD3 CD19 CD3 i CD4 CD3 i CD8 CD3 i DR CD2 CD16 i CD56 640-1350 mg/dl 70-310 mg/dl 90-350 mg/dl 0-6.0 mg/dl 0-430 ng/dl elijski tip Ukupne T elije Ukupne B elije elije indukovane helperima Supresorne-citotoksine elije Aktivirane T elije E rozeta T elije NK elije 6.4-13.5 g/l 0.7-3.1 g/l 0.9-3.5 g/l 0-60 mg/l 0-430 m g/l Procenat 56-77 7-17 32-54 24-37 5-14 73-87 8-22 Apsolutna vrednost 860-1880 140-370 550-1190 430-1060 70-310 1040-2160 130-500 85-175 mg/dl 15-45 mg/dl 0.85-1.75 g/l 150-450 mg/l SI jedinice

Referentne vrednosti koncentracije pojedinih lekova u serumu


Lek Analgetici Acetaminofen Salicilati Antibiotici Amikacin Hloramfenikol 20-30 m g/ml 10-20 m g/ml 10-20 m g/ml 100-250 m g/ml Terapijska koncentracija

Gentamicin Vankomicin Antikonvulzivi Karbamazepin Etosuksimid Fenobarbiton Fenitoin Primidon Valproina kiselina Citostatici i imunosupresivi Ciklosporin A Metotreksat (visoke doze, 48h) Bronhodilatatori i stimulatori respiratornog sistema Kofein Teofilin (Aminofilin) Lekovi za leenje KVS poremeaja Amjodaron Digitoksin Dizopiramid Flekainid Lidokain Meksiletin Prokainamid Propranolol Kinidin Tokainid Psihofarmaci Amitriptilin Imipramin Litijum Nortriptilin

5-10 m g/ml 5-10 m g/ml

5-12 m g/ml 40-100 m g/ml 15-40 m g/ml 10-12 m g/ml 5-12 m g/ml 50-100 m g/ml

50-400 ng/ml Varijabilne vrednosti

3-15 ng/ml 10-20 ng/ml

1.0-2.0 m g/ml 15-25 ng/ml 2-5 m g/ml 0.2-1 ng/ml 1.5-5.0 m g/ml 0.7-2.0 ng/ml 4-10 m g/ml 50-100 ng/ml 2-5 m g/ml 4-10 ng/ml

120-150 ng/ml 125-250 ng/ml 0.6-1.5 mEq/l 50-150 ng/ml

TUMORSKI MARKERI
NAZIV IZVOR NORMALNE VREDNOSTI Odrasli:2-16 ng/ml (2-16 mikrog/ml); u serumu majke dostie i 50ng/ml (550 mikrog/l) tokom III trimestra Mukarci:<4ng/ml; ene: <0.5ng/ml (imunoesej) <35 U/ml ( 35 kU/l); nivo>35 U/ml je u visokoj korelaciji sa malignitetom <37 U/l <25-30 U/l (SI:<25-30 kU/l) SIE Koristi se u dijagnozi hepatocelularnog karcinoma, gonadalnih i ekstragonadalnih germinalnih tumora. Marker za adenokarcinom prostate, mada moe biti povien i kod benignih promena. Vrlo pogodan za procenu prognoze i izbor pacijenata za adjuvantnu terapiju. Povien je kod pacijenata sa uznapredovalim seroznim karcinomom ovarijuma; koristi se preoperativno za procenu prognoze, kao i za praenje odgovora na hemioterapiju. Najira upotreba ovog markera je u praenju karcinoma pankreasa, mada moe da bude deo dijagnostike baterije za male tumore pankreasa. Koristi se za praenje ca. dojke, kao i terapijskog odgovora pri tretmanu istog. Nije pogodan kao skrining test. NAPOMENA Alfa

1- -

Serum

Pre analize izbegavati radioizotope.

fetoprotein Antigen specifian za prostatu (PSA) CA 125

Serum

Preporuuje se uzimanje uzoraka nate. Pomou njega ne razlikujemo benigne od malignih tumora; nije pogadan za skrining test.

Serum

CA 19-9 CA15-3

Serum Serum

ODREIVANJE RIZIKA ZA OBOLEVANJE OD KORONARNE BOLESTI POMOU LIPIDNOG PROFILA


Poviene vrednosti ukupnog holesterola i LDL u krvi, kao i sniene vrednosti HDL poveavaju rizik za nastanak koronarne bolesti. Rizik za nastanak koronarne bolesti prema vrednostima ukupnog holesterola Poeljne vrednosti (mmol/l ) Odrasli Deca <5.18 <4.4 Blago povean rizik (mmol/l) 5.18-6.19 4.4-5.15 Visok rizik (mmol/l) >6.22 >5.18

Rizik za nastanak koronarne bolesti prema vrednostima HDL Visok rizik <0.91mmol/l Rizik za nastanak koronarne bolesti prema vrednostima kolinika: ukupan holesterol/HDL Rizik za nastanak koronarne bolesti Mukarci ene prosean 5.0 4.4 2 x prosean 9.6 7.1 3 x prosean 23.4 11.0

Rizik za nastanak koronarne bolesti prema vrednosti LDL Poeljne vrednosti (mmol/l ) Odrasli Deca <3.37 <2.85 Blago povean rizik (mmol/l) 3.37-4.12 2.85-3.36 Visok rizik (mmol/l) >4.14 >3.37

NIVOI HOLESTEROLA KOJI ZAHTEVAJU TRETMAN (DIJETOM I/ILI LEKOVIMA)


Holesterol je glavni steroid kod viih ivotinja koji se sintetie u svim elijama iz acetilCoA. Oko 3/4 serumskog holesterola je esterifikovano nezasienim dugolananim masnim kiselinama, masnim kiselinama, dok se preostali deo nalazi u slobodnom stanju.
GODINE 2-19 20-29 30-39 40 i vie UMEREN RIZIK mmol/l > 4,39 > 5,16 > 5,68 > 6,19 VISOK RIZIK mmol/l > 4,77 > 5,68 > 6,19 > 6,71

RIZICI ZA CEREBROVASKULARNE BOLESTI


FAKTORI RIZIKA NA KOJE NE MOEMO DA DELUJEMO 1. ivotno doba 2. Pol 3. Rasa 4. Prethodni inzult 5. Naslee 6. Asimptomatski um nad karotidnom arterijom FAKTORI RIZIKA NA KOJE MOEMO DA DELUJEMO 1. Povien krvni pritisak 2. Povien hematokrit 3. Srano oboljenje 4. Diabetes mellitus KAKO IH TRETIRATI ? Incidenca CVI je tesno povezana sa uzrastom, tj. udvostruava se posle 55. godine ivota. (CVI- cerebrovaskularni infarkt). Rizik za CVI je vei kod mukaraca nego kod ena, mada ene koje uzimaju oralnu kontraceptivnu terapiju imaju neto vei rizik nego ostale. Takoe, kod ena posle menopauze rizik se pribliava riziku mukaraca.Terapija supstitucije hormonima je nain za prevenciju CVI kod postmenopauznih ena. Rizik umiranja od CVI je mnogo vei kod amerikih crnaca nego kod belaca. Moda je razlog u veoj prevalenci povienog krvnog pritiska meu crnci-ma. Rizik od inzulta je viestruko uvean kod ljudi koji imaju pozitivnu linu anamnezu CVI. Rizik od inzulta je vei kod ljudi sa pozitivnom porodinom anamnezom CVI. Ukazuje na aterosklerozu i povien rizik CVI, ali ne znai da e arterija obavezno biti zapuena, te da e se inzult odigrati. KAKO IH TRETIRATI ? Kontrola hipertenzije e smanjiti rizik za CVI. Znaajno ili osrednje povienje moe biti faktor rizika za inzult. Bilo zbog oteenja pumpe, bilo kao izvor embolusa (trombi koji se formiraju u srcu mogu stii do mozga i izazvati blokadu). Tretman sranih bolesti smanjuje rizik od inzulta. Iako je mogue konrolisati dijabetes, ova bolest i dalje poveava rizik od CVI.

RIZICI ZA OBOLEVANJE OD KARDIOVASKULARNIH BOLESTI


Faktori rizika na koje ne moemo da delujemo 1.Naslee 2.Pol 3.Rasa 4.Uzrast Faktori rizika na koje moemo da delujemo 1.Puenje 2.Hipertenzija 3.Nivo holesterola 4.Gojaznost Faktori rizika na koje moemo da delujemo 5.Nedostatak fizike aktivnosti 6.Stres 7.Dijabetes Kako ih tretirati ? Predispozicija za kardiovaskularna oboljenja (KVO) i aterosklerozu se nasleuje. Mukarci imaju vei rizik za oboljevanje od KVO nego ene, ak i ako ih poredimo sa postmenopauznim enama. Ali, KVO postaju ubica br. 1 ena posle menopauze. Terapija supstitucije hormonima ena u postmenopauznom periodu predstavlja najznaajniji vid prevencije KVO kod ena. Crnci mnogo ee oboljevaju od hipertenzije nego belci. 55% svih rtava infarkta su mukarci, osobe starije od 65 god., a meu onima koji umiru etvoro od petoro su stariji od 65 god. Kako ih tretirati ? Procenat infarkta miokarda kod nepuaa je znaajno nii nego kod puaa. Kod onih koji su prekinuli puenje, stopa smrtnosti opada, pribliavajui se stopi onih koji nikada nisu puili. Dakle, nemojte da puite! Ovo je jedan od glavnih faktora rizika za CVI i KVO, a moe se otkriti jednostavnim, bezbolnim testom. Osoba sa blagom hipertenzijom obino poinje tretman programom redukcije telesne teine i dijetom bez soli, a u sluaju neuspeha tretman se nastavlja lekovima. Visok nivo holesterola u krvi dovodi do aterosklerotinih promena, suavanja lumena arterija i vodi u CVI i KVO. Dijetom i/ili lekovima nivo holesterola se moe normalizovati. Ona proistie iz preobilne ishrane i umanjene fizike aktivnosti, a predstavlja teret za srce, negativno utie na krvni pritisak, nivo holesterola u krvi i pravi milje za nastanak dijabeta. Niskokalorinom dijetom i fizikom aktivnou moe se regulisati. Kako ih tretirati ? Nije sigurno potvreno da je ovo nezavistan faktor rizika, ali sigurno jeste faktor koji u kombinaciji sa drugim podstie razvoj KVO. Treba savetovati programe vebi koji su prilagoeni uzrastu i fizikoj kondiciji. Nemogue je izmeriti nivo stresa individue. ta vie, razliiti ljudi razliito reaguju. Stres je u maloj meri neophodan, ali preteran stres stvara zdravstvene probleme kod nekih ljudi, zato se preporuuje izbegavanje istog. Pojavljuje se najee u srednjim godinama, ee kod gojaznih. Ako je u blagoj formi, moe ostati neotkriven godinama. Snano utie na rizik od KVO. Meutim, dijabetes se moe otkriti i kontrolisati redukcijom telesne teine, ishranom i lekovima, pa se na taj nain smanjuje i pomenuti rizik.

KLASIFIKACIJA HIPERTENZIJE PREMA STAROSNIM GRUPAMA


Starosna grupa Novoroenad do 7 dana Znaajna hipertenzija (mmHg) Sistolni KP vei ili jednak 96 Teka hipertenzija (mmHg) Sistolni KP vei ili jednak 106 Sistolni KP vei ili jednak 110 Sistolni KP vei ili jednak 118 Dijastolni KP vei ili jednak 82 Sistolni KP vei ili jednak 124 Dijastolni KP vei ili jednak 84 Sistolni KP vei ili jednak 130 Dijastolni KP vei ili jednak 86 Sistolni KP vei ili jednak 134 Dijastolni KP vei ili jednak 90 Sistolni KP vei ili jednak 144 Dijastolni KP vei ili jednak 92 Sistolni KP vei ili jednak 150 Dijastolni KP vei ili jednak 98 Sistolni KP vei ili jednak 240 Dijastolni KP vei ili jednak 115 Novoroenad od 8 do 30 d. Sistolni KP vei ili jednak 104 Odojad Deca od 3 do 5 godina Deca od 6 do 9 godina Deca od 10 do 12 god. Adolescenti od 13 do 15 godina Adolescenti od 16 do 18 godina Odrasli Sistolni KP vei ili jednak 112 Dijastolni KP vei ili jednak 74 Sistolni KP vei ili jednak 116 Dijastolni KP vei ili jednak 76 Sistolni KP vei ili jednak 122 Dijastolni KP vei ili jednak 78 Sistolni KP vei ili jednak 126 Dijastolni KP vei ili jednak 82 Sistolni KP vei ili jednak 136 Dijastolni KP vei ili jednak 86 Sistolni KP vei ili jednak 142 Dijastolni KP vei ili jednak 92 Sistolni KP vei ili jednak 160 Dijastolni KP vei ili jednak 90

KLASIFIKACIJA KRVNOG PRITISKA


KATEGORIJA VREDNOST KRVNOG PRITISKA (mmHg) DIJASTOLNI PRITISAK Normalan krvni pritisak Vii normalan krvni pritisak Blaga hipertenzija Srednja hipertenzija Teka hipertenzija SISTOLNI PRITISAK (kada je dijastolni normalan) Normalan krvni pritisak Granina izolovana sistolna hipertenzija Izolovana sistolna hipertenzija </= 140 140-159 >/= 160 </= 85 85-89 90-104 105-114 </=115

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA BOLA U GRUDIMA


BOL KARDIOVASKULARNE ETIOLOGIJE UZROK BOLA Pektoralna angina na napor izazvana fizikim naporom, stresom, izlaganju niskoj temperaturi, preobilnim obrokom. Angina u miru koja spontano nastaje, sa moguim dnevnim variranjem. OSOBINE BOLA Steui bol u vidu pritiska koji obino traje od 2 do 15 minuta. PRESTANAK BOLA NASTAJE UZ: Odmor ili nitroglicerin. Nitroglicerin. Kao kod angine na napor.

Akutni infarkt miokarda. Perikarditis, a provocira ga dubok udah i leanje.

Anginozni bol, koji nastaje spontano, mnogo je jai i obino traje due od 20 minuta. Otar, probadajui, neprekidan.

Nitroglicerin, odmor nisu dovoljni, ve su potrebni narkotiki analgetici i odgovarajua terapija za infarkt miokarda. Antiinflamatorna terapija, analgetici, sedei poloaj, naginjanje napred. Odmor, beta-blokatori.

Hipertrofina kardiomiopatija, a provocira ga fiziki napor i stres.

Anginozni bol koji ide sa bledilom, vrtoglavicom i sinkopom.

Vreme. Prolaps mitralne valvule. Spontano nastaje, raznolikog je karaktera, ponekad migratoran.

Velike doze analgetika. Akutna disekantna aneurizma aorte. Spontan, iznenadan, jak, razdirui bol u sredinjem delu grudi, koji se iri u lea i abdomen.

BOL POREKLOM IZ RESPIRATORNOG SISTEMA UZROK BOLA Pluna embolija. OSOBINE BOLA Spontano nastaje, otar, kao ubod noem, neprekidan, praen dispnejom i pleuralnim tipom disanja. Otar, gorui bol sa jedne strane grudnog koa. Pogorava se pri respiratornim pokretima. U anamnezi postoji skoranja respiratorna bolest. Vreme. PRESTANAK BOLA NASTAJE UZ:

Pleuritis.

Vreme.

BOL DRUGE ETIOLOGIJE UZROK BOLA Bol muskuloskeletnog porekla, provocira ga kaalj, dubok udah ili pokret. OSOBINE BOLA Otar, probadajui, lokalizovan bol. Nestalan je, a moe trajati danima. PRESTANAK BOLA NASTAJE UZ: Antiinflamatorna terapija, analgetici. Antacidi. Gastrini ili duodelni ulkus. Javlja se kod praznog stomaka, u vidu peenja u epigastrijumu, ili 60 do 90 minuta nakon jela.

Ezofagealni spazam ili iritacija. Emocionalni stres.

Bol spontano nastaje, u vidu peenja duboko u drelu. Praen je gubitkom teine, disfagijom i regurgitacijom. Steui bol. Ukoliko je praen hiperventilacijom, mogu se javiti i promene u ST segmentu i T talasu na zapisu EKG-a. Steui bol, pleuritinog tipa, lokalizovan retrosternalno.

Nitroglicerin. Otklanjanje stimulusa. Vreme ili uklanjanje tumorske mase. Vreme, sanacija povrede.

Medijastinitis ili medijastinalni tumori.

Ruptura ili razdiranje tkiva, tupa povreda.

Razdirui, otar bol.

KLASIFIKACIJA NEOPLAZMI
TKIVO POREKLA Epitel Planocelularni karcinom Bazocelularni karcinom Karcinom prelaznog epitela Adenokarcinom BENIGNI TUMOR MALIGNI TUMOR

Koa i sluzokoe

Papilom Polip Adenom Cistadenom

lezdani Endotel Krvnih sudova Limfnih sudova

Hemangiom Limfangiom

Hemangioendoteliom Angiosarkom Limfangiosarkom Multipli mijelom Ewingov sarkom Leukemija Limfosarkom Limfoendoteliom Retikulosarkom (teko se klasifikuje zbog elijske embriologije) Limfatina leukemija Limfomi

Kostna sr

Limfoidno tkivo Vezivna tkiva Embrionalno vezivno tkivo Fibrozno tkivo Masno tkivo Hrskaviavo tkivo Kostno tkivo Sinovijalna membrana Miina tkiva Glatko miino tkivo Leomiom Miksom Fibrom Lipom Hondrom Osteom Sinoviom

Miksosarkom Fibrosarkom Liposarkom Hondrosarkom Osteosarkom Sinoviosarkom

Leomiosarkom Rabdomiosarkom

Popreno-prugasto miino tkivo Rabdomiom

TKIVO POREKLA Nervno tkivo Nervna vlakna Nervne ovojnice Ganglijske elije Glijalne elije Meninge

BENIGNI TUMOR

MALIGNI TUMOR

Neurom Neurinom (neurilemom) Ganglioneurom Gliom Meningeom

Neurogeni sarkom Neurofibrosarkom Neuroblastom Glioblastom Spongioblastom

Pigmentovane neoplazme Melanom Melanokarcinom

Melanoblasti Meoviti Placenta

Pigmentni nevus

Hidatiformna mola Dermoidna cista

Horion-epiteliom (horiokarcinom) Embrionalni karcinom Embrionalni sarkom Teratokarcinom

VODI PREVENCIJE, SKRININGA I RANE DETEKCIJE KANCERA


LOKALIZACIJA PREVENCIJA ALARMANTNI ZNACI Potovati preporuke za ishranu u cilju odranja normalne telesne mase Samopregled dojke jednom meseno poev od 20. god. Lekarski pregledi na 3 godine (izmeu 20. i 40. god.) Uraditi jednu mamografiju izmeu 35. i 39. god, a potom na svakih 1-2 godine do 49. god. Posle 50. god. preporuuje se mamografija jednom godinje Kod osoba sa pozitivnom porodinom anamnezom, preporuuje se zapoinjanje redovnih mamografija 5 godina ranije Palpabilna masa ili zadebljanje u dojci ili aksili. Smeuravanje i rupiavost koe, retrakcija bradavice. Ogrubelost ili sekret iz bradavice Edem (peau dorange) Eritem, ulceracije Promena veliine, kontura, oblika dojke.

Dojka

Cerviks

Izbegavanje seksualnih odnosa u mlaim godinama i/ili sa veim brojem partnera Korienje mehanikih kontraceptiva Izbegavanje cigareta Odravanje genitalne higijene Papanicolau test i ginekoloki pregled jednom godinje kod seksualno aktivnih i/ili starijih od 18 god. Posle 2-3 uzastopna Pap testa, isti se moe obavljati i ree

Abnormalno vaginalno krvarenje Perzistentno postkoitalno takasto krvarenje

Kolon/rektum

Pridravati se preporuka u ishrani Uklanjanje kolorektalnih polipa Jednom godinje rektalni pregled poev od 40. god. Jednom godinje ispitivanje krvi u stolici poev od 50. god. Sigmoidoskopija poev od 50. god. jednom godinje, dok ne dobijemo 2 normalna nalaza sa razmakom od 1 godine, pa moemo prei na sigmoidoskopiju jednom u 3-5 godina ee, obimnije i ranije preglede treba raditi kod osoba sa sindromom famillijarne polipoze i kancera kolona u porodici

Rektalno krvarenje Promena u ponaanju creva Bol u stomaku Smanjen prenik stolice Pritisak u rektumu

LOKALIZACIJA

PREVENCIJA

ALARMANTNI ZNACI

Kolon/rektum

Pridravati se preporuka u ishrani Uklanjanje kolorektalnih polipa Jednom godinje rektalni pregled poev od 40. god. Jednom godinje ispitivanje krvi u stolici poev od 50. god. Sigmoidoskopija poev od 50. god. jednom godinje, dok ne dobijemo 2 normalna nalaza sa razmakom od 1 godine, pa moemo prei na sigmoidoskopiju jednom u 3-5 godina ee, obimnije i ranije preglede treba raditi kod osoba sa sindromom famillijarne polipoze i kancera kolona u porodici

Rektalno krvarenje Promena u ponaanju creva Bol u stomaku Smanjen prenik stolice Pritisak u rektumu

Endometrijum

Pridravati se preporuka u ishrani Primenu supstitucije estrogenima razmotriti prema rizicima i koristima svake pojedinane osobe Pregled karlice Kod postmenopauznih ena, endometrijalna biopsija se radi u sluaju povienog rizika (infertilitet u anamnezi, insuficijentna ovulacija u anamnezi, nenormalno krvarenje iz uterusa, estrogena terapija, gojaznost)

Abnormalno takasto ili obilnije vaginalno krvarenje Bol i/ili masa u abdomenu ili karlici

LOKALIZACIJA

PREVENCIJA

ALARMANTNI ZNACI Promena boje u ustima Bolne lezije oralne mukoze Oteano vakanje Bol u uvetu Uporna upala grla Nepokretnost jezika Promuklost Vratna masa Tekoe u otvaranju usta Nemogunost mirisanja Oteano disanje

Glava i vrat

Izbegavati sve forme upotrebe duvana Umerena konzumacija alkohola Oralna higijena Zatitna sredstva pri izlaganju karcinogenima na radnom mestu Pregled kod strunjaka jednom godinje

Plua

Prestanak puenja i korienja bilo kojih duvanskih proizvoda Pridravanje preporuene zatite na radu

Uporan, umarajui kaalj Tup bol u grudima Perzistentne prehlade Vizing, dispneja Hemoptizije Promena zapremine i mirisa sputuma

Prostata

Digitalni rektalni pregled jednom godinje, posle 40. godine

Oteano mokrenje Bolno, uestalo mokrenje Krv u mokrai

Izbegavati prekomerno izlaganje suncu Korienje krema sa zatitnim faktorom preko 15

Nositi zatitnu odeu pri boravku na suncu Koa Izbegavati sunanje od 10 h do 14h Izbegavanje solarijuma Ekscizija sumnjivih konih promena Godinji lekarski pregled Samopregled koe, svakog meseca, pose-bno: mladea, oiljaka, stigmata od roenja Osobe sa sindromom displastinog nevusa bi trebalo da budu paljivo praene

Promene na bradavicama i mladeima Ranica koja ne zarasta

LOKALIZACIJA

PREVENCIJA

ALARMANTNI ZNACI

Testis

Lekarski pregled jednom godinje Samopregled testisa jednom meseno poev od adolescentnog perioda Hirurko sputanje testisa kod kriptorhizma ne smanjuje rizik za tumor, ali olakava pristupanost za pregled

Testikularna masa ili vori Oseaj teine u skrotumu Bezbolno uveanje testisa Ginekomastija

Bubreg i beika

Redovni pregledi sa analizom urina

Tegobe pri mokrenju Krvarenje

Grkljan

Redovni pregledi sa laringoskopijom

Promuklost Tegobe pri gutanju

eludac

Redovni pregledi sa palpacijom

Poremeaji varenja

PUNA KRV; POJEDINE KOMPONENTE I DERIVATI KRVI - UPOTREBA


Komponenta krvi je deo krvi izdvojen nekim od fizikih postupaka, dok su derivati krvi proteinski preparati pripremljeni iz plazme primenom nekog od hemijskih i fiziko-hemijskih postupaka.

SREDSTVO Eritrociti Puna krv Trombociti

NAMENA Akutna ili hronina anemija, aplastina anemija, insuficijencija kostne sri, kongestivna srana insuficijencije, hronina renalna insuficijencija, hepatika koma Akutni masivni gubitak krvi, hipovolemijski ok Trombocitopenija, oteena funkcija trombocita

Svea, zamrznuta plazma Hipovolemija u kombinaciji sa hemoragijom Krioprecipitat Albumin Eritrociti bez leukocita Hemofilija, von Willebrandova bolest, hipofibrinogenemija, nedostatak faktora XIII ok zbog opekotina, odravanje volumena krvi kod pacijenata sa hipovolemijom, hipoproteinemija Ponavljane febrilne reakcije, reakcije posredovane antitelima na leukocite, pacijenti koji su kandidati za transplantaciju organa

ANALIZA URINA
Urin je ekskretorni produkt bubrega, koji nastaje ultrafiltracijom plazme na glomerularnim kapilarima. Njegov sastav i koliina zavise od sekretorne i apsorptivne aktivnosti tubularnog epitela, kao i od sastava same plazme. TEST Boja NORMALAN NALAZ uta PATOLOKI NALAZ Crvena:ukazuje na hematuriju (mogua urinarna opstrukcija, tumor, kalkuloza, renalna insuficijencija) Mutna: zbog debrisa, bakterijskog sedimenta (urinarna infekcija)

Transparencija Providna pH

4,6-8,0 (proseno oko 6,0) 1.003 ( maksimalna diluciona sposobnost Obino ukazuje na unos tenosti: to je Specifina bubrega) -1.035 (maksimalna koncentraciona vei, manja je specifina teina urina, i teina sposobnost bubrega) obrnuo. Proteinurija se moe pojaviti u Proteini 0-8 mg/dl visokoproteinskoj dijeti i pri vebanju. Via se kod bubrenih bolesti. Glikozurija se javlja kod prevelikog eer 0 uzimanja eera i kod diabetesa mellitusa. Ketonurija se javlja kod gladovanja i Ketonska tela 0 dijabetesne ketoacidoze Eritrociti 0-4 Povreda bubrenog tkiva Leukociti 0-5 Infekcija urinarnog trakta Cilindri 0 Infekcija urinarnog trakta, bubrena bolest

KOMPLIKACIJE INTRAVENSKE PRIMENE LEKOVA


Intravenska primena lekova je nain aplikacije lekova direktno u venu. Ovakav nain primene podrazumeva davanje iskljuivo vodenih rastvora i to u vidu bolusa ili infuziono. KOMPLIKACIJA Preoptereenost cirkulacije Lokalna infiltracija Tromboflebitis Pirogena reakcija SIMPTOMI I ZNACI Venska distenzija, promuklost, dispneja, kaalj, pluni pukoti, nemir Samnjuje se ili prestaje protok; tkivo oko igle je hladno, bledo, oteeno, napeto, bolno Bol, crvenilo, toplota, edem du vene Groznica, jeza, nelagodnost, muka, povraanje posle 30 min. od poetka infuzije; hipotenzija POSTUPAK (osobe koja daje lek) Obavestiti lekara, redukovati protok leka, podii uzglavlje u cilju olakanja disanja Prekinuti infuziju i ukljuiti je na nekom drugom mestu; na oteeno mesto pimeniti vlanu toplotu, a ruku elevirati. Isto kao i kod lokalne infiltracije, a u poetku se mogu primenjivati hladne komprese Promeniti infuzionu tenost, obavestiti lekara, pratiti vitalne znake, sauvati infuzionu tenost za kulturu Zameniti infuziju neproteinskom, obavestiti lekara, pratiti vitalne znake

Anafilaktika reakcija Jeza, dispneja, vizing, stezanje u grudima, svrab, hipotenzija

SIMPTOMI I ZNACI HIPOGLIKEMIJE


Hipoglikemija je smanjenje koncentracije glukoze u krvi. Moe biti izazvano preteranom aktivnou beta elija pankreasa, predoziranjem insulina, intestinalnom malapsorpcijom ili drugim endokrinim i hepatikim bolestima. Koji potiu od simpatikog nervnog sistema: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Bledilo Znojenje Piloerekcija Tahikardija Palpitacije Nervoza Razdraljivost Slabost Drhtanje Glad

Koji potiu od centralnog nervnog sistema: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Glavobolja Nejasan vid Diplopija Nepovezan govor Emocionalne promene Zamor Ukoenost usana i jezika Mentalna konfuzija Konvulzije Koma

KLINIKE MANIFESTACIJE DEHIDRATACIJE


Dehidratacija je smanjenje koliine vode i, najee, elektrolita u organizmu. Moe se javiti u tri oblika: izotona, hipotona, hipertona.
Izotonina (gubitak soli i vode) Boja koe Temperatura koe Turgor Oseaj pri dodiru koe Sluzokoe siva hladna smanjen suva suve Hipotonina (gubitak soli uz viak vode) siva hladna izrazito smanjen vlana, lepljiva oskudno vlane odsutno utonule utonula subnormalna ili poviena vrlo ubrzan ubrzano Hiperonina (gubitak vode uz viak soli) siva hladna ili topla zadovoljavajui testasta, zadebljala suve odsutno utonule utonula subnormalna ili poviena umereno ubrzan ubrzano

Luenje suza i pljuvake odsutno One jabuice Fontanela Temperatura tela Puls Disanje Ponaanje utonule utonula subnormalna ili poviena ubrzan ubrzano

od razdraljivosti do letargije od letargije do komatoznog stanja upadljivo letargino sa izraenom razdraljivou na stimulaciju

GLASGOW SKALA ZA PROCENU KOME


Koma je najtee stanje poremeaja svesti iz kog pacijent ne moe biti probuen. Osim kome postoje i laki oblici poremeaja svesti: somnolencija, sopor, stupor. TA SE BODUJE Otvaranje oiju: BODOVA

spontano

na zahtev

na bolni stimulus (digitalni ili supraorbitalni)

ne postoji

Verbalna komunikacija:

orjentisana u vremenu, prostoru i prema linostima

uputa se u razgovor, ali je govor konfuznog sadraja

izgovara rei, ali se konverzacija ne odrava

jeanje izazvano bolo

nema odgovora

Motorni odgovor:

slua komandu ("pokai tri prsta")

lokalizuje bolni stimulus

fleksija ekstremiteta

ekstenzija ekstremiteta na bolni stimulus

nema odgovora

METODE KONTRACEPCIJE
Kontracepcija podrazumeva spreavanje zaea. Moe biti mehanika, hemijska, hormonska, a mogua je i kombinacija metoda, kao i korienje biolokih metoda (npr. metod plodnih dana, coitus interuptus, itd.).
Oblik kontracep. sredstva Intrauterini uloak Dejstvo Procenat Prednosti neuspeha Nedostaci Moe izazvati pojaano menstrualno krvarenje, perforaciju, infekciju; moe biti izbaen; ne preporuuje se nuliparama; rizik od zapaljenja u maloj karlici, infertiliteta; opasan u trudnoi Pilule se moraju redovno uzimati, minimalni neeljeni efekti; nije za ene sa kardiovaskularnim rizicima i puae preko 35 godina Zahteva uee mukarca, umanjuje spontanost, moe da pukne Zahteva paljivu aplikaciju, izaziva neugodnost prilikom stavljanja i skidanja; moe da se pomeri pri odnosu

Mali plastini ili metalni uloak koji se smeta u matericu i spreava zaee ili implantaciju; neki sadre bakar, a neki otputaju hormone

1-5

Udoban, vrlo efikasan, ne mora se esto menjati Udobni i vrlo efikasni; obezbeuju zatitu od karcinoma ovarijuma i endometrijuma Jednostavan za upotrebu, efikasan, jeftin, titi od STD Nema neeljenih dejstava; pouzdana, ako se pravilno koristi; prua deliminu zatitu od STD i ca. cerviksa

Oralni kontraceptivi

Hormoni: estrogen-progesteron ili sam progesteron; spreavaju ovulaciju

1-5

Kondom

Omota penisa, obino napravljen od lateksa; skuplja spermu

3-15

Dijafragma

Meka, gumena navlaka koja spreava prodor spermatozoida i sadri spermicide

4-25

Oblik kontracep. sredstva Cervikalna kapa Pene, kreme, gelovi, vag. supozitoriji

Dejstvo

Procenat Prednosti neuspeha

Nedostaci

Slino kao Nema opasnih neeljenih Mala dijafragma koja prisno titi ulaz u uterus, spreavajui prodor sperme i sadri kod efekata, moe da ostane na spermicide dijafragme cerviksu due od dijafragme Hemijski spermicidi koji se stavljaju u vaginu pre odnosa, a spreavaju i spermu da prodre u uterus Moe da ih upotrebljava svako ko nije alegian, nema poznatih neeljenih dejstava, delimino titi od STD Sigurni, laki za primenu, daju deliminu zatitu od STD, mogu biti ostavljeni u vagini 24 sata Vrlo sigurni i udobni, dugotrajni (5 godina)

Oteano postavljanje i nametanje; postoji ogranien broj veliina

10-25

Relativno nepouzdan, mora se stavljati 5-10 min. pre svakog odnosa

Suneri

Deluje kao barijera za spermu i oslobaa spermicide

15-30

Relativno nepouzdani, dostupni u samo jednoj veliini; problemi prilikom vaenja; ne mogu se koristiti za vreme menstruacije Neredovne menstruacije, periodi amenoreje; potreba za malom hirukom intervencijom pri skidanju

Implanti

Kapsule, hirurki postavljene ispod koe, koje polako oslobaaju hormone koji spreavaju ovulaciju

0,3

Injekconi Injekcija hormona svaka 3 meseca obezbeuje lagano otputanje hormona iz kontraceptivi miia i blokadu ovulacije Oblik kontracep. sredstva Metod kalendara Merenje bazalne temperature tela (BTT) Metod cervikalne sluzi Simptoteralni metod?

Eksperimenti na ivotinjama ukazuju na migunost Udobni, efikasni, bez ozbiljnih razvitka karcinoma, ali su nove sudije na ljudima neeljenih efekata ohrabruje; povremeno jako menstrualno krvarenje Nedostaci

Dejstvo Odreivanje plodnog perioda: 1) oduzimanje 18 dana od kraja najkraeg ciklusa u cilju odreivanja prvog "nesigurnog""""" dana i 2) oduzimanje 11 dana od kraja najdueg ciklusa u cilju odreivanja poslednjeg """"""nesigurnog dana""""""; apstinencija tokom plodnog perioda Vreme ovulacije se odreuje padom i sledstvenim skokom bazalne temperature; apstinencija tokom plodnog perioda

Procenat Prednosti neuspeha Nema neeljenih dejstava; prihvatljivo za verske grupe koje zabranjuju upotrebu kontraceptiva Nema neeljenih dejstava; prihvatljivo za verske grupe koje zabranjuju upotrebu kontraceptiva Nema neeljenih dejstava; prihvatljivo za verske grupe koje zabranjuju upotrebu kontraceptiva Pouzdaniji od drugih kalendarskih metoda

9-23

Duina ciklusa moe biti nepredvidiva; zahteva dug period apstinencije

7-21

BTT moe da varira u zavisnosti od zamora, neadekvatnog sna, infekcije, anksioznosti; zahteva motivaciju i posveenost eni moe biti neprijatno dodirivanje sopstvenih genitalija; sluz moe da sadri sapun, lekove, spermu ili sekret zbog infekcije Isto kao kod prethodna dva

Vreme ovulacije se odreuje na osnovu promena osobina cervikalnog mukusa

3-15

Kombinacija BTT i metoda cervikalne sluzi

3-27

TIPOVI DISANJA
Tip disanja Eupnea Tahipnea Bradipnea Apnea Hiperpnea Kusmalovo disanje ejn-Stoksovo disanje Biotovo disanje Apneustino disanje Frekvencija disanja 16-20 >20 <16 Periodi bez respiracija koji traju oko 15 sekundi 16-20 Obino 35, moe biti sporije ili normalno Varijabilna Varijabilna Poviena Kliniki znaaj Normalno Javlja se kod groznice, anksioznosti, nedostatka vazduha, respiratorne infekcije Respiratorna depresija, predoziranje lekova, lezija CNS-a Moe biti intermitentna kao kod apnee u snu; respiratorni arest Nastaje zbog anksioznosti, bola. Moe da izazove znaajnu respiratornu alkalozu, parestezije, tetaniju, konfuziju Vid tahipnee povezan kod dijabetesne ketoacidoze, metabolike acidoze ili bubrene insuficijencije Kreendo-dekreendo tip disanja, izazvan poremeajima acido-baznog statusa. Poremeaji metabolizma ili neuro-vaskularni inzult u osnovi Periodi apnea i plitkog disanja izazvani poremeajima CNS-a, mada se mogu nai i kod zdravih Produeno vreme inspiracije i skraen i otean ekspirijum; via se kod lezija respiratornog centra

PROCENA STANJA NOVOROENETA NA ROENJU APGAR SKOR


Apgar skor je metod za procenu stanja deteta na roenju davanjem ocena 0, 1 ili 2 za svaki od pet parametara: srana radnja, disanje, miini tonus, refleksni odgovor na nadraaj i boja i kasnijim sabiranjem vrednosti. Dete se procenjuje odmah po roenju i posle pet minuta. Znak Srana radnja Disanje Miini tonus Odsutna Odsutno Mlitav 0 Spora (<100) Slab pla, hiperventilacija Slaba fleksija ekstremiteta 1 100 Jak, glasan pla Zadovoljavajua fleksija Pla, kijanje 2

Refleksni odgovor na nadraaj (odgovor na stimulaciju koe tabana) Nema odgovora Slab pokret Boja Plava, bleda

Ruiasto telo, a plavi ekstremiteti Potpuno ruiast

VARIJACIJE U BOJI KOE


Boja koe je osobina koe koja potie od prisustva pigmenta u njoj, prokrvljenosti i sl. Predstavlja bitan deo nalaza u optoj inspekciji pacijenta, te prema tome vaan je parametar u dijagnozi mnogih bolesti.
Boja Plaviasta (cijanoza) Uzrok Povien nivo deoksigenisanog hemoglobina (u vezi sa hipoksijom) Stanje Bolest srca ili plua; boravak u hladnijoj sredini Lokalizacija Nokti, usne, usna upljina, koa (kod teih oblika) Koa, nokti, konjuktive, usne Bledilo Smanjena koliina oksihemoglobina; smanjena vidljivost oksihemoglobina zbog smanjenog protoka krvi. Anemija ok

Vitiligo uto-narandasta (utica)

Kongenitalni ili autoimuni Povien nivo bilirubina

Stanja koja izazivaju nedostatak pigmenta Bolesti jetre, destrukcija eritrocita

Krune povrine na koi lica, aka i ruku Sklere, sluzokoe, koa Lice, predeo povrede, sakralni predeo, ramena i druga mesta izloena pritisku

Crvena (eritem)

Poviena vidljivost oksihemoglobina izazvana dilatacijom krvnih sudova ili pojaanim protokom krvi

Groznica, trauma, unos alkohola

Tamna

Povien nivo melanina

Sunanje, trudnoa

Delovi izloeni suncu; areole bradavica, linea fusca

NIVOI ODBRANE OD INFEKCIJE


Odbrana od infekcije je vano svojstvo svakog organizma i predstavlja sloen mehanizam koji ima vie nivoa: povrna odbrana, nespecifina odbrana i imuni odgovor.
TIP ODBRANE MEHANIZAM

Povrna odbrana

Fizike barijere: koa, konjuktive, sluzokoa Mehaniko odstranjivanje: deskvamacija koe, suze, dejstvo cilija, pljuvaka, gutanje, kaalj, mikcija, defekacija Normalna bakterijska flora Hemijski inhibitori: eludana kiselina, mlena kiselina, masne kiseline, spermin, laktoperoksidaza, une soli Antimikrobne materije: liozim, sekretorni IgA

Nespecifina odbrana

Groznica, interferoni, komplement, lizozim, C-reaktivni protein (reaguje sa polisaharidima povrine bakterija i aktivira komplement), laktoferin (vezuje i uklanja gvoe koje koriste bakterije), l-antitripsin (inhibira bakterijske enzime) Solubilni faktori:

Zapaljenje

Koagulacioni sistem: Hagemanov faktor (faktor XII) Sistem komplementa: hemostatski faktori, anafilatoksini Sistem kinina: bradikinin Cirkuliui neutrofili, eozinofili, monociti, makrofagi Fiksne elije (mononuklearnog fagocitnog sistema) u alveolama, slezini, jetri, kostnoj sri
Humoralni imuni odgovor: B elije, plazma elije, imunoglobulini elijski imuni odgovor: T elije, limfokini

Imuni odgovor

SPEKTAR MANIFESTACIJA HIV INFEKCIJE


HIV infekcija je infekcija virusom humane imunodeficijencije (engl. "human immuno-deficiency virus", HIV) koja ima odlike hronine infekcije, u toku koje se kod veine osoba posle oko 10 godina razvija teka imunodeficijencija tj. terminalna faza bolesti koja se naziva steeni sindrom imunodeficijencije.
I Akutna infekcija Serokonverzija koja lii na mononukleozu Simptomi meningita

II Asimptomatska infekcija

Prividno dobro stanje HIV infekcija se moe dokazati serolokim reakcijama

III Perzistentna generalizovana limfadenopatija (PGL)

Prisutna u dve ili vie ekstraingvinalne regije Drugi simptomi mogu postojati, ali dominira limfadenopatija HIV infekcija se moe dokazati serolokim reakcijama

IV Druge manifestacije Podgrupa A Podgrupa B Podgrupa C Podgrupa D Podgrupa E Konstitucionalna bolest ili ARC (kompleks u vezi sa SIDA-om): groznica, gubitak u teini, dijareja Neuroloka oboljenja, ukljuujui i kompleks AIDS demencije Sekundarne infektivne bolesti, ukljuujui i Pneumocystis carinii pneumoniju (PCP) Sekundarni karcinomi, ukljuujui i Kapoijev sarkom Druga stanja

SIMPTOMI I ZNACI HIV INFEKCIJE:


groznica i poviena temperatura nono znojenje suv, produktivan kaalj dispnea letargija konfuzija ukoen vrat glavobolja progresivni generalizovan edem zamor epileptini napadi malaksalost oralne lezije promene po koi abdominalna nelagodnost dijareja gubitak u teini limfadenopatija

Pretrai renik

You might also like