P. 1
SLIKARSTVO - tehnologija i tehnike slikanja / PAINTING - technology and techniques of painting

SLIKARSTVO - tehnologija i tehnike slikanja / PAINTING - technology and techniques of painting

4.63

|Views: 21,188|Likes:
- Likovna umjetnost sa težištem na slikarstvu kao vrsti likovne umjetnosti, opcenito o slikarstvu, o tehnikama, o materijalima, o slikama, o slikarima i o ostalome po malo.
- Visual Arts with an emphasis on painting as a kind of visual art, generally about painting techniques, materials, about the pictures, the painters and by little else.
- Likovna umjetnost sa težištem na slikarstvu kao vrsti likovne umjetnosti, opcenito o slikarstvu, o tehnikama, o materijalima, o slikama, o slikarima i o ostalome po malo.
- Visual Arts with an emphasis on painting as a kind of visual art, generally about painting techniques, materials, about the pictures, the painters and by little else.

More info:

Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/19/2015

pdf

text

original

Tutkalo je protein (bjelančevina, polipeptid) vlaknaste strukture kod kojeg su paralelni proteinski lanci povezani
vodikovim vezama. Osnovna materija iz koje se tutkalo proizvodi je bjelančevina kolagen. Kolagen je sastavni dio
kože, tetiva i organskog dijela kostiju. Netopljiv je u vodi, raskuhavanjem se razlaže u glutin. Sve vrste životinjskih
tutkala nazivaju se glutinska ljepila.

Tutkalo u hladnoj vodi bubri, a u nabubrenom stanju lako se otapa u vrućoj vodi i stvara koloidnu otopinu koja ima
svojstvo ljepljivosti. Otopina tutkala hlađenjem prelazi u gel koji se otapa zagrijavanjem na 30-500

C. Koristi se kao
topla otopina koja stvara čvrsti film prelaskom u gel i isparavanjem vode uz veliko skupljanje. Tutkalo se na sobnoj
temperaturi otapa u dimetilformamidu.

Životinjska tutkala proizvode se iz otpadaka životinjskih koža i kostiju pa razlikujemo kožna i koštana tutkala.
Koštano tutkalo se dobiva iskuhavanjem mljevenih odmaštenih kostiju. Brže bubri, lakše se otapa, tvrđe i brže lijepi
od kožnog tutkala pa se više koristi kao ljepilo u drvnoj industriji (danas je zamijenjeno disperzivnim ljepilima-
drvofix).

Kožna tutkala se dobivaju iz štavljene kože. Elastičnija su pa se više koriste u slikarskoj struci. Cijenjeno je zečje
tutkalo
koje se dobiva iskuhavanjem zečjih kožica, a posebno francuski proizvodi “colle Totin” i “colle de lapin
extra”. Odlikuju se elastičnošću i uvijek istom kvalitetom. Najčistije je tutkalo želatina, posebno jestiva želatina. Po
sastavu je skoro čisti glutin, ima najveću snagu ljepljivosti i vezivanja. Kad se koristi umjesto tutkala zbog jače snage
vezivanja mora se malo smanjiti koncentracija želatine.

Riblje tutkalo (lat. ichtyocolla) je osušeni mjehur nekih vrsta riba (jesetre). Poznat je astrahanski riblji mjehur. U
nabubrenom stanju se otapa u alkoholu pa se koristi za pripremu fiksativa. Zbog visoke cijene koriste ga samo
restauratori.

14

Tutkalo dolazi u trgovinu u obliku ploča, zrnaca, krupice, ljuski. Priprema se tako da u manjoj količini vode bubri
nekoliko sati (ovisno o kvaliteti i veličini zrnaca). Nabubreno tutkalo otapa se na vodenoj kupelji na temperaturi 50-
600

C u preostaloj količini vode. Ne smije se otapati direktno na vatri jer bi moglo doći do gubitka vezivne snage
tutkala. Tutkalo je higroskopno, djelovanjem vlage bubri i otapa se. U vlažnoj atmosferi gljivice i plijesni napadaju i
razaraju tutkalo. Od djelovanja plijesni može se zaštititi dodatkom živinog klorida, HgCl2, fenola itd. Brzo se
razgrađuje u kiselom i lužnatom mediju (3 > pH >9), kao i djelovanjem enzima.

Trajnost tutkalnog nanosa, netopljivost i otpornost u vlažnoj sredini povećavaju se dodatkom alauna (stipse) koji je
po sastavu kalijev-aluminijev sulfat, u količini od 10% u odnosu na količinu suhog tutkala. Formalin se koristi za
špricanje osušenog tutkalnog sloja. Tutkalo se štavi i postaje netopljivo u vodi. Upotrebljava se 5% otopina formalina
koja se dobije rijeđenjem običnog formalina s šest dijelova vode. Tutkalo postaje netopljivo i reakcijom s taninom
koji je sastojak drva pa se koristilo za konsolidaciju drva.

Priprema tutkalne otopine:

Za pripremu 500 ml 6%-tne otopine tutkala treba :

- tutkala (5 x 6 g)..............................30 g

- alauna (stipse) (10% od 30 g)........... 3g

- vodom dopuniti do........................... 500 ml

ili

Za pripremu 100 g (100 ml) 6%-tne otopine treba 6 g tutkala, a za 500 ml 6%-tne otopine treba 5 puta više tutkala
(30 g).

Tutkalo se stavi u manju količinu hladne vode da bubri, nabubreno tutkalo doda se u preostalu količinu vode. Alaun
se otopi u maloj količini vode i doda toploj tutkalnoj otopini koja se priprema u vodenoj kupelji.

želatina u listovima – najčišće tutkalo

2.6. PREPARIRANJE PLATNA

Preparacija se sastoji od veziva punila (filera) i bjelila, koji joj daju potrebnu gustoću, bjelinu,
sposobnost upijanja i vezivanja boje. Punila su: kreda (šampanjska kreda, brdska kreda), gips

15

(bolonjska kreda), kaolin. Bjelila su: titanovo bjelilo, cinkovo bjelilo, litopon, olovno bjelilo. Vezivo daje specifična
svojstva preparaciji, prilagođuje je tehnici slikanja i nositelju slike.

Prema vezivu razlikuju se četiri vrste preparacija: tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo), poluuljena ili emulzijska
(vezivo je emulzija - mješavina hidrofilnog i hidrofobnog veziva), uljena (vezivo je ulje) i disperzna (vezivo je
disperzija akrilne smole u vodi). Svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke.

Tutkalo-kredna preparacija brzo se suši, ne žuti jer nema ulja koje dovodi do tamnjenja, ali je manje elastična od
ostalih preparacija. Upojna je i krta, bez dodatne obrade kojom se smanjuje upojnost, nije preporučljiva na platnu.
Uglavnom se koristi na dasci. Poluuljena preparacija je zbog emulgiranog ulja manje upojna, otpornija je na
djelovanje vlage i elastičnija je u odnosu na tutkalo-krednu preparaciju. Bolje je prilagođena uljenoj tehnici i platnu
kao elastičnijem nositelju slike. Zbog ulja žuti i zahtijeva duže sušenje (barem 6 mjeseci). Uljena preparacija je
najbolje prilagođena uljenoj tehnici, ali zbog ulja zahtijeva dugo sušenje (čak do 3 godine) kojem se uglavnom ne
posvećuje dovoljna pažnja pa je tehnolozi nazivaju “otrovom uljene slike”. Veliki broj slika iz 19. stoljeća izvedenih
na uljnim preparacijama brzo je počeo propadati. Razlog brzom propadanju je nedovoljno sušenje preparacije, slabo
tutkaljenje i prekomjerna upotreba sikativa zbog čega platno postaje krto i raspada se. Disperzna preparacija je
novijeg datuma, do sada je pokazala dobra svojstva, a njenu pravu vrijednost će pokazati njeno trajanje. Najbolje je
prilagođena tehnici akrilika, ali se koristi i za druge tehnike. Elastična je i ne žuti.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->