You are on page 1of 66

1.

9 Molarni toplotni kapacitet gasa pri konstantnom pritisku i konstantnoj zapremini

Kod zagrevanja gasova potrebna količina toplote ne zavisi samo od početne i krajnje temperature
već i od načina zagrevanja gasa, pa tako i molarni toplotni kapaictet ima različite vrednosti u
zavisnosti od vrste termodinamičkog procesa pr kome se zagreva gas.
a) Zagrevanje gasa pri konstantnoj zapremini
Kada se gas zagreva pri konstantnoj zapremini on ne vrši rad, već se prema I zakonu
termodinamike dovedena količina toplote troši isključivo na promenu unutrašnje energije gasa.
Ako sa δQmV obeležimo količinu toplote koju treba dovesti 1 molu gasa da se zagreje za
beskonačno malu promenu temperature dT, pri konstantnoj zapremini , prema prvom zakonu
termodinamike
δQmV = dU m (1)
gde je Um bekonačno mala promena unutrašnje energije jednog mola gasa pri tom procesu.
Prema definiciji molarnog toplotnog kapaciteta za ovaj slučaj može se napisati da je
δQmV = CV dT = dU m (2)
gde je CV molarni tolotni kapacitet gasa pri konstantnoj zapremini i na osnovu izraza dobija se
dQmV dU m
CV = = (3)
dT dT
Kako je unutrašnja energija idealnog gasa srazmerna apsolutnoj temperaturi , tj. Um=Bm⋅T,gde je
Bm konstanta srazmernosti koja se odnosi na 1 mol. dobija se da je
B

d ( Bm ⋅ T )
CV = = Bm (4)
dT
Na osnovu ovoga je unutrašnja energija jednog mola gasa u zavisnosti od temperature jednaka
U m = CV ⋅ T (5)
Ako se posmatra n molova gasa unutrašnja energija je n puta veća , pa važi da je
unutrašnja energija U za n molova gasa jednaka
m
U = nU m = n ⋅ CV ⋅ T = ⋅ CV ⋅ T , (6)
M
a beskonačno mala promena unutrašnje energije gasa pri beskonačno maloj promeni temperaturi
dT je
m
dU = n ⋅ CV ⋅ dT = ⋅ CV ⋅ dT (7)
M
Zbog veze izmedju molarnog i specifičnog toplotnog kapacitete, tj da je C=M⋅c, specifični
toplotni kapacitet gasa pri konstantnoj zapremini cV jednak je
C
cV = V , (8)
M
pa se izazi (6) i (7) mogu napisati i preko specifičog toplotnog kapaciteta pri stalnoj zapremini
kao
U = nU m = n ⋅ M ⋅ cV ⋅ T = mcV ⋅ T , (9)
dU = n ⋅ M ⋅ cV ⋅ dT = m ⋅ cV ⋅ dT (10)

b) Zagrevanje gasa pri konstantnom pritisku


Ako se posmatra zagrevanje 1mola gasa pri konstantnom pritisku tada se dovedna količina
toplote koristi i za promenu unutrašnje energije gasa i za rad koji gas vrši jer se širi. Prvi zakon
temodinamike primenjen u ovom slučaju se izražava kao
dQm p = dU m + p ⋅ dV = CV dT + pdVm (11)
gde je Qmp količina toplote koja se dovodi 1 molu gasa pri konstantnom pritisku, dVm
beskonačno mala promena zapremine jednog mola idealnog gasa pri ovom procesu.

Pema definiciji toplotnog kapaciteta ova količina toplote se može napisati i u obliku
dQm p = C p ⋅ dT (12)
gde je Cp molarni toplotni kapacitet gasa pri konstantnom pritisku.
Na osnovu izraza (11) i (12) se dobija da je
dQm p dU m dV dV
Cp = = + p ⋅ m = CV + p ⋅ m (13)
dT dT dT dT

dVm
Da bi se odredio član , polazi se jednačine stanja idealnog gasa primenjene na 1 mol gasa ,
dT
T
pa se dobija da je Vm = R ⋅ , pa je
p
dVm R
= (14)
dT p
jer je p konstantno pri ovom procesu. Kada se ovo zameni u izraz (13) dobija se
C p = CV + R (15)
i jednačina (15) se naziva Robert-Majerova jednačina ili samo Majerova jednačina i ona daje
vezu izmedju molarnih toplotnih kapaciteta pri konstantnom pritisku i zapremini..
Pored molarnog topltnog kapaciteta pri konstantnom pritisku koristi se i specifični toplotni
kapacitet pri konstantnom pritisku cp koji je jednak
Cp
cp = (16),
M
pa se izaz (12) može napisati i preko specifičog toplotnog kapaciteta pri stalnom pritisku kao
dQm p = M ⋅ c p ⋅ dT (17)
Ako je u pitanju n molova gasa tada je izraz za količinu dovedene toplote pri konstantnom
pritisku može napisati kao
dQ p = n ⋅ dQmp = n ⋅ C p ⋅ dT = n ⋅ M ⋅ c p ⋅ dT = m ⋅ c p ⋅ dT (18)
Na osnovu Majerove jednačine jasno je da je Cp>Cv, a to je očekivano jer se kod zagrevanja gasa
pri konstantnoj zapremini sva toplota koristi na promenu unutrašnje energije gasa, a kod
zagrevanja pri konstantnom pritisku pored količine toplote potrebne za promenu unutrašnje
energije gasa potrebna je količina toplote i za rad koji gas vrši pri širenju.
Odnos Cp i CV se označava sa κ tj.
C Mc p c p
κ= p = = (19)
C v Mcv cv
Ovaj odnos zavisi isključivo od broja atoma u molekulu gasa i odredjuje se prema stepenu
slobode gasa koji se obeležava sa j. Broj stepeni slobode j predstavlja minimalan broj nezavisnih
koordinata kojima se može potpuno opisati kretanje nekog tela.
Kod jednoatomskog gasa koji se predstavlja kretanjem elestične kuglice broj stepeni slobode je
tri, tj j=3, a kod dvoatomskog gasa broj stepeni slobode 5, tj j=5.
Pokazuje se da je
j+2
κ= (20)
j
Na osnovu Majerove jednačine
C p = κCV = CV + R
se dobija da je
R κ ⋅R
CV = i Cp = (21)
κ −1 κ −1
Ako se κ predstavi preko broja stepeni slobode j, za Cp i CV se dobija
se dobija da je
R j j+2 j+2
CV = = R i Cp = Cv = R (22)
j+2 2 j j
−1
j

1.10 Primena I zakona termodinamike na različite termodinamičke procese

a) Izohorska promena stanja idealnog gasa


Posmaramo promenu stanja gasa pri konstantnoj zapremini V=V1=const. Gas se prvobitno
nalazio u stanju 1 na pritisku p1 i temperaturi T1 i prešao je u stanje 2 gde mu je pritisak p2 i
temperatura T1.
Kada se primeni I zakon termodinamike u diferencijalnom obliku na p
izohorski proces, zbog V=V1= const, elementarni rad dA=pdV=0, pa je
količina toplote dQV koja treba da se dovede gasu da bi on promenio
temperaturu za dT
V
δQV = dU = nCV dT (23)
Ukupna promena unutrašnje energije gasa pri promeni temperature tela od T1 do T2 ,tj.
ΔU12= U2 – U1 se dobija integraljenjem izraza (23) u granicama od T1 do T2 tj.
T2 T2 T2

ΔU 12 = ∫ dU = ∫ nCV dT =nCV ∫ dT =nCV (T2 − T1 ) (24)


T1 T1 T1

Ukupan rad kako je već rečeno u procesu promene stanja od stanja 1 do stanja 2 je jednak 0, tj
A12=0, pa je ukupna razmenjena količina toplote pri ovom procesu Q12 prema I zakonu
termodinamike jednaka ukupnoj promeni unutrašnje energije,
Q12 = ΔU 12 = nC v (T2 − T1 ) = mcV (T2 − T1 ) (25)

b) Izobarska promena stanja idealnog gasa


Pri izobarskoj promeni stanja idealnog gasa dolazi i do promene unutrašnje energije gasa i do
vršenja rada od strane gasa. Posmatramo izobarsku promenu stanja gasa koja se vrši pri stalnom
pritisku p= p1 gasa koji je u početnom stanju bio na temperaturi T1, a zatim se zagrejao na
temperaturu T2, pri čemu mu se zapremina promenila od zapremine V1 do V2. Ukupna količina
toplote razmenjena izmedju gasa i okoline pri ovom procesu Q12p prema prvom zakonu
termodinamike mora biti jednaka zbiru promene unutrašnje energije gasa od stanja 1 do stanja 2 ,
ΔU12 i ukupnog izvršenog rada gasa A12, tj.
Q12 p = ΔU 12 + A12 (26)
Promena unutrašnje energije gasa pošto zavisi samo od krajnje i početne temperature se
izražava na isti način kao i kod izohorske promene stanja tj.

T2 T2 T2

ΔU 12 = ∫ dU = ∫ nCV dT =nCV ∫ dT =nCV (T2 − T1 ) (27)


T1 T1 T1

Ukupan rad pri promeni zapremine gasa je jednak zbiru p


elementarnih radova pri promeni zapremine od V1 do V2 i
dobija se integraljenjem p1
V2 V2 V2

A12 = ∫ dA = A12
V1
∫ p ⋅ dV = p ∫ dV = p (V
V1
1
V1
1 2 − V1 ) = p1 ⋅ ΔV (28)
V1 V2 V
Kako je pritisak konstantan , rad pri izobarskoj promeni je jednak proizvodu tog konstantnog
pritiska i promene zapremine. Ovaj izraz za rad se može dobiti i na osnovu predstavljanja ovog
procesa u p-V dijagramu,. kako je prikazano na slici.
Količina toplote Q12 je na osnovu prethodnog jednaka zbiru promene unutrašnje energije gasa od
stanja 1 do stanja 2 ΔU12 i ukupnog izvršenog rada gasa A12, tj.

Q12 = ΔU 12 + A12 = nCV (T2 − T1 ) + p1 (V2 − V1 ) =


(29)
nCV (T2 − T1 ) + (nRT2 − nRT1 ) = n(CV + R)(T2 − T1 ) = nC p (T2 − T1 )
Jednakosti u drugom redu izraza (29) su dobijene primenom jednačine stanja idealnog gasa za
gas u stanju 1 i 2 ( p1V1=nRT1 i p2V2= p1V2=nRT2 ) kao i Majerove jednačine.
Krajni izraz se može dobiti direktnim integraljenjem izraza (18)

T2 T2

Q12 = ∫ n ⋅ C p ⋅ dT = n ⋅ C p ⋅ ∫ dT = n ⋅ C p ⋅ (T2 − T1 ) (30)


T1 T1

c) izotermska promena stanja idealnog gasa


Posmatramo promenu stanja idealnog gasa koji se nalazio na pritisku p1 i zapremini V1 i
temperaturi T1 i pri konstantnoj temperaturi mu je promenjen pritisak na p2, zapremina na V2.
Kako je temperatura gasa pri ovom procesu konstantna tj. T=T1=const, pošto nema promene
temperature ne postoji ni promena unutrašnje energije gasa pa je u ovom slučaju
ΔU12 = 0. (31)
Količina toplote koju je gas razmenio sa okolinom u ovom procesu je jednaka radu koji je gasa
izvršio A12
V2 V2

Q12 = A12 = ∫ dA = ∫ p ⋅ dV (32)


V1 V1
Primenom jednačine izotermskog procesa dobija se da je 1
p1V1=p2V2=pV=nRT1=const ., tj da je p
2
nRT1
p= (33) A12
V
pa ako ovaj izraz uvede u jednačinu (32 ) za rad A12 se dobija V

V2 V 2
nRT1 dV V p
A12 = ∫V V ⋅ dV = nRT1∫
V1
V
= nRT1 (ln V2 − ln(V1 ) = nRT1 ⋅ ln 2 = nRT1 ⋅ ln 1
V1 p2
(34)
1

d) adijabatska promena stanja gasa

Adijabatska promena stanja gasa, je promena koja se odvija bez razmene toplote gasa sa
okolinom. Kako je razmenjena količina toplote nula, gas vrši rad na osnovu smanjenja svoje
unutrašnje energije.
Ako se primeni I zakon termodinamike u diferencijalnom obliku za ovaj proces , polazi se od
toga da je δQ=0., tj.
0 = dU + p ⋅ dV
(35)
nCV dT + pdV = 0
Ovo je diferencijalna jednačina sa tri promenljive, p, V, T pa se jedna promenljiva mora
nRT
eliminisati primenom jednačine stanja gas i to će biti p. Kako je p = diferencijalna
V
jednačina (35) postaje
nRT
nCV dT + dV = 0 (36)
V
Ovo je diferencijalna jednačina koja se rešava metodom razdvajanja promenljivih , tj. svaki član
jednačine treba da sadrži samo jednu promenljivu. Da bi se to ostavarilo podelićemo jednačinu
sa n⋅T⋅CV i dobija se

dT R dV dT R dV
+ =0 =− (37)
T CV V T CV V

Da bi rešili jednačinu integralimo i levu i desnu stranu


dT R dV
∫ T = −∫ CV V (38)

i dobija se da je
R
ln T = − ln V + C1 , (39)
CV
gde je C1 integraciona konstanta
Ako članove sa V i T grupišemo sa leve strane izraza dobija se
R ⎛ R ⎞
ln T + ln V = C1 , tj. ln T + ln⎜V CV ⎟ = C , ili
CV ⎜ ⎟ 1
⎝ ⎠
R

ln(T ⋅ V CV
) = C1 , (40)

Ako na levu i desnu stranu izraza (40) primenimo funkciju ex dobija se


R

T ⋅ V = e C1 = C 2 = const. ,
CV
(41)
Kako je
R R(κ − 1)
= = (κ − 1) na osnovu izraza (41) se dobija jednačina adijabatskog procesa
CV R
T ⋅ V (κ −1) = const. , (42)
Ova jednačina povezuje temperaturu i zapreminu tokom adijabatske promene stanja gasa, ali
mogu se pomoću ove i jednačine stanja idealnog gasa dobiti i medjusobne veze pritiska i
zapremine ili pritiska i temperature tj..

p ⋅ V (κ −1) p ⋅ V κ
T ⋅ V (κ −1) = ⋅V = = const. ⇒ p ⋅ V κ = const. , (43)
nR nR

ili

κ
p (1−κ ) ⋅ T κ
1−κ
κ ⎛ nRT ⎞ 1−κ κ
p ⋅ V = p ⋅ ⎜⎜ ⎟⎟ = −κ
= p ⋅ T = const . ⇒ T ⋅ p k
= const. , (44)
⎝ p ⎠ (nR )

Tako jednačine (42) , (43), i (44) predstavljaju jednačine adijabatskog procesa.

Adijabatska promena stanja se prikazuje u p-V dijagramu kako je prikazano na slici. Ona je
p prikazana na istom dijagramu kao i izoterma koja polazi iz iste tačke
izoterma da bi se pokazalo da je adijabata strmija kriva od izoterme, ako se
posmatraju oba procesa da kreću iz istog početnog stanja.
Nagib neke krive u p-V dijagramu se dobija diferenciranjem krive
adijabata p(V) po V .
Zavisnost p(V) za adiabatsku promenu je na osnovu izraza (43)
V
const . A
p (V ) = κ
= κ , pa je nagib jednak
V V
A
d( κ )
dp A ⋅κ A κ p
= V = − κ +1 = − κ = −κ (45)
dV dV V V V V
const . B
Nagib izoterme se dobija difereciranjem izraza p (V ) = = i dobija se
V V
B
d( )
dp B B 1 p
= V =− 2 =− ⋅ =− (46)
dV dV V V V V
Na osnovu izraza (45) i (46) zaključuje se da su obe krive opadajuće, ali da adijabata ima κ- puta
veći nagib.
Kod adijabatskog procesa pri promeni stanja gasa od stanja 1 do stanja 2 razmenjena količina
toplote je Q12= 0 pa je zbir ukupnog izvršenog rada A12 i promene unutrašnje energije ΔU12
jednak nuli pa važi da je
A12 = − ΔU 12 (47)
Ako su veličine gasa u početnom stanju bile p1, V1, i T1 , a u krajnjem stanju posle adijabatske
promene p2, V2, i T2, promena unutrašnje energije je

T2 T2 T2

ΔU 12 = ∫ dU = ∫ nCV dT =nCV ∫ dT =nCV (T2 − T1 ) , (48)


T1 T1 T1

a ukupan rad je
R 1
A12 = −ΔU 12 = − nCV (T2 − T1 ) = − n (T2 − T1 ) = − ( p 2V2 − p1V1 ) =
κ −1 κ −1
A
κ
V2 κ −1 (49)
p1V1 p 2V2 p 1V1 V2 p1V1 ⎛ V1 ⎞
(1 − )= (1 − )= (1 − ⎜⎜ ⎟⎟ )
κ −1 p1V1 κ −1 A
V
κ −1 ⎝ V2 ⎠
κ 1
V1
Rad se može odrediti i prema izrazu(32) , primenom jednačine za adijabatski proces, tj. da je da
je p1V1κ=p2V2κ=pVκ=const.=A ., a odavde je ,
tj da je
A
p= κ (50)
V
pa je ukupan rad
V2 V2 V2 V
A 2
dV A 1 1
A12 = ∫ dA = ∫ p ⋅ dV = ∫ κ ⋅ dV = A ∫ κ = ⋅ ( κ +1 − κ +1 ) =
V1 V1 V1
V V1
V (−κ + 1) V2 V1
κ −1
(51)
p1V1 ⎡ ⎛ V1 ⎞ ⎤
κ
p1V1 1 1
⋅( − )= ⋅ ⎢1 − ⎜ ⎟ ⎥
1 − κ V2κ −1 V1κ −1 κ − 1 ⎢ ⎜⎝ V2 ⎟⎠ ⎥
⎣ ⎦

Primeri:

1 1. U datom p-T dijagramu predstavljena je promena stanja


p idealnog gasa koja se sastoji od tri procesa 1-2, 2-3 i 3-1.
Poznate su nam vrednosti pritiska , temperature i zapremine gasa
2 u sva tri stanja (tj. p1, V1, T1, p2, V1, T2, i p3, V3, T3)
3
T
a)Proces 1-2 je ?__izotermski________. Rad koji gas izvrši pri ovom procesu se odredjuje preko
V2
nRT1 V
izraza?__ A12 = ∫
V1
V
⋅ dV = nRT1 ⋅ ln 2
V1
b) proces 2-3 je ?__izobarski______, promena unutrašnje energije pri ovom procesu je ?
T3


_ ΔU 23 = dU =nCV (T3 − T2 ) ,
T2
a izvršen rad pri ovom procesu je__ ?

V3 V3

A23 = ∫ p ⋅ dV = p 2 ∫ dV = p 2 (V3 − V2 )
V2 V2

c) proces 3-1 je _?_izohorski__, a ukupna dovedena količina toplote pri ovom procesu je data
izrazom_?_ Q31 = ΔU 31 = nCv (T1 − T3 ) = mcV (T1 − T3 ) ____
d) Predstaviti date procese u p-V dijagramu.
p 1
Proces 1-2 je izotermsko
širenje jer pritisak opada, proces 2-3 je izobarsko sabijanje, jer se
temperatura smanjuje , pa samim tim i zapemina, proces 3-1 je 3 2
izohorsko zagrevanje jer pritisak i tepertura rastu.
V
2. a)U p-V dijagramu predstaviti izobarski process, od stanja 1 do stanja 2
kojim se zapremina gasa udvostručuje , zatim predstaviti od stanja 2
izotermski process kojim se zapremina udvostručuje u odnosu na stanje 2. p 1 2
b Ako je temperatura gasa u stanju 1 jednaka t1= 27 0C kolika je
temperatura gasa u stanju 2, a kolika u stanju 3. (0,2 boda) 3
c) napisati izraze za promenu unutrašnje energije i za razmenjenu
količinu toplote u procesu 1-2. izraženu preko p1 i V1 i R i κ(0,3 boda)

d) napisati izraze za promenu unutrašnje energije i za razmenjenu V1 2V1 4V1 V


količinu toplote u process 2-3 u zavisnosti od p1 i V1 i R i. κ (0,3 boda)

Rešenje :
a)Zapremina u stanju 2 je V2=2V1, a zapremina u stanju 3 je V3=2V2=4V1, pa su nacrtani odgovaajući
procesi u dijagramu .
b) Pošto se u jednačinama procesa javlja apsolutna temperature najbolje je prvo temperature u stanju 1
izraziti u Kelvinima i ona iznosi T1=(27+273)K=300 K
Temperatura u stanju 2dobija se primenom jednačine izobarskog procesa na process 1-2 tj
V1 V2 V
= pa sledi da je T2 = 2 T1 = 2T1 = 600 K . Pošto je process 2-3 izotermski T3=T2=600K
T1 T2 V1
T2
R R pV
T1

c) ΔU 12 = dU =nCV (T2 − T1 ) =
κ −1
(2T1 − T1 ) = n
κ −1
T1 = 1 1 ,
κ −1
V2 V2

A23 = ∫ p ⋅ dV = p ∫ dV = p (2V
1 1 1 − V1 ) = p1V1
V1 V1
d)Pošto je proces izotermski U23=0, a
V3
nRT2 V 4V
Q23 = A23 = ∫
V2
V
⋅ dV = nRT2 ⋅ ln 3 = nR ⋅ 2T1 ⋅ ln 1 = 2 p1V1 ln 2
V2 2V1

3. Idealan gas se iz istog početnog stanja 1 jednom adijabatski, jednom izotermski i jednom izobarski
proširio na dvostruku zapreminu. U početnom stanju 1 gas je imao pritisak p1, zapreminu V1i temperaturu
T1.
a) predstaviti u p-V dijagramu sva tri procesa.

b)Napisati izraz za rad izvršen pri adijabatskom procesu


ako je data krajnja temperature gasa pri adijabatskom
procesu T2 i ako znamo κ za ovaj gas. p izobara
c) Pri kom od opisanih procesa se vrši najmanji rad , a pri 1
p1 izoterma
kom najveći rad?
Rešenje: adijabata

a) procesi su ucrtani u dijagram, adijabata je strmija od V1 V


izoterme.
R
b) A12 = − ΔU 12 = − nCV (T2 − T1 ) = − n (T2 − T1 )
κ −1
c) Kako je površina ispod krive na dijagramu koja pokazuje izobaru najveća pri izobarskom procesu se
vrši najveći rad, a najmanji pri adijabatskom jer je površina (šrafirana na dijagramu) ispod krive koja
predstavlja adijabatu najmanja.
Termodinamika 2. (idealni gasovi, prvi zakon termodinamike, toplotni
kapacitet, rad i sl.)

1.5 Pojam idealnog gasa, jednačina stanja idealnog gasa i njena pimena na
različite promene stanja gasa

Gasovita tela se sastoje od molekula koji su povezani slabim medjumolekulskim


silama.
Zbog toga se u proučavanju gasova uvodi pojam idealnog gasa. Idealan gas je
onaj gas čiji su molekuli povezani zanemarljivo malim medjumolekulskim silama, pa se
može smatrati skupom elastičnih kuglica koje se neprestano elastično sudaraju, bez
gubitka energije.
Kod realnih gasova medjumolekulske sile u gasu su zanemarljive, ako je gas male
gustine. Zbog toga se vazduh, azot, kiseonik, mogu smatrati bliskim idealnim gasovima
na sobnim temperaturama (t~200C) i na normalnom atmosferskom pritisku. Posebno su
pod tim uslovima vodonik i helijum bliski idealnim gasovima.
Stanje neke mase gasa određeno je sa 3 parametra i to: pritiskom p, apsolutnom
temperaturom T i zapreminom V te mase gasa, i ovi parametri su medjusobno zavisni.
Postoji relacija F(p, V, T) =0 koja ih povezuje.

U slučaju idealnog gasa ova relacija glasi


p ⋅V
= const . (1)
T
Konstanta se odredjuje prema zakonu koji je ustanovio Avogadro i koji kaže da
jedan mol gasa koji sadrži Avogadrov broj molekula (NA=6,023⋅1023) na temperaturi od
00C, i na normalnom pritisku od 1,01⋅105Pa ima uvek istu zapreminu od 22,4dm3.
Ako ovu zapreminu od 1mol gasa obeležimo sa Vm, može se napisati jednačina
stanja idealnog gasa za jedan mol gasa u obliku
p ⋅ Vm
p ⋅ Vm = RT ili = R, (2)
T
a konstanta R se odredjuje na osnovu
1,01 ⋅ 10 5 Pa J
R= ⋅ 22,4dm 3 = 8,314
273,16 K mol ⋅ K
Konstanta R se naziva univerzalna gasna konstanta.
Ako masa gasa m sadrži n molova gasa, tada je zapremina te mase gasa na
normalnom pritisku i na 00C jednaka V=n⋅Vm, tada se množenjem jednačine (2) sa n
dobija
p ⋅ n ⋅ Vm = n ⋅ R ⋅ T ili
p ⋅ V = nRT (3)
Jednačina (3) se naziva jednačina stanja idealnog gasa.
Kako je broj molova gasa n odnos mase gasa m i molarne mase gasa M, tj.
m
n= jednačina stanja idealnog gasa se može pisati i u obliku
M
m
p ⋅V = ⋅ R ⋅T (4)
M
Na osnovu jednačine stanja idealnog gasa može se ustanoviti šta se dešava sa
parametrima stanja gasa kada se on zagreva, hladi , sabija is l.

a) Zagrevanje ili hladjenje gasa pri konstantnom pritisku


Promena stanja gasa pri konstantnom pritisku naziva se
pa izobarska promena za nju važi da je p=const..
Na slici je predstavljen klip koji koji može slobodno da klizi gore-
dole i koji zatvara cilindar sa gasom. Ako klip miruje , njegov
položaj je odredjen ravnotežom pritiska gasa koji deluje na klip
odozdo i amosferskog pritiska koji deluje na klip odozgo. Ako se gas
p
zagreva i uled toga širi klip se pomera tako da je pritisak u gasu p
jednak uvek atmosferskom pritisku. pa, pa je ovakva promena
izobarska.
Ako se jednačina stanja idealnog gasa (3) primeni na izobarski
proces, i na količinu od n molova gasa, i ako se sve promenljive
veličine prebace na levu stranu jednačine, a sve konstantne na desnu
dobija se jednačina izobarskog procesa
V nR
= = const. (5)
T p
Ako je neka količina gasa bila na temperature T0 i imala zapreminu V0, i zatim se
zagrejala na temperturu T pri konstantnom pritisku tada važi da je
V0 V
= , gde je V zapremina gasa posle zagrevanja. i ona se dobija da je
T0 T
p
V
V = 0 ⋅T (6)
T0
Promene stanja gasa se obično predstavljaju dijagramima
stanja , najčešće u p-V dijagramu , al i u dijagramima koji imaju na V
osama različite veličine. Na slikama je prikazno predstavljanje
izobarskog procesa u p-V i u V-T dijagramu.
U V-T dijagramu su predstavljana dva izobarska process, V p1=const
pri ćemu se jedan odvija na konstntnom pritisku p1, a drugi na p2>p1
konstantnom pritisku p2, pri čemu je p2>p1. Izobarski proces se u
V-T dijagramu predstavlja pravom, čija je jednačina data izrazima p2=const
(5) i (6).
T

b) Zagrevanje ili hladjenje gasa pri konstantnoj zapremini


Promena stanja gasa pri konstantnoj zapremini naziva se izohorska promena.i ona
se predstavlja izrazom V=const.
Na slici je predstavljen klip koji je učvršćen i zbog toga nepokretan i koji zatvara
cilindar sa gasom. Pri zagrevanju gasa zbog nepokretnosti klipa zapremina gasa ostaje
konstantna
Ako se jednačina stanja idealnog gasa (3) primeni na
pa izohorski process, i na količinu od n molova gasa, i ako se sve
promenljive veličine prebace na levu stranu jednačine, a sve
konstantne na desnu dobija se jednačina izohorskog procesa
p nR
= = const. (7)
p T V
Ako je neka količina gasa bila na temperature T0 i imala
pritisak p0, i zatim se zagrejala na temperturu T pri jkonstantnoj
zapremini, tada važi da je
p0 p
= , gde je p pritisak gasa posle zagrevanja. i
T0 T
dobija se da je

p0 p
p= ⋅T (8)
T0
Na slikama je prikazno predstavljanje izohorskog procesa u
p-V i u p-T dijagramu. V
U p-T dijagramu su predstavljana dva izohorska procesa, pri
ćemu se jedan odvija pri konsatntnoj zapremini V1, a drugi pri
p V1=const
konstantnoj zapremini V2, pri čemu je p2>p1. Izobarski proces se V2>V1
u V-T dijagramu predstavlja pravom, čija je jednačina data
izrazima (7) i (8), ..
V2=const

Na osnovu izraza (8) može se dobiti da je


T
T
T = p⋅ 0 (9)
p0
i ova jednačina je osnov rada gasnog termometra. Merenjem pritiska gasa p, i
poznavanjem vrednosti za T0=273,16 K, i za p0 tj. pritisak gasa na temperature trojne
tačke vode može se odrediti temperature T gasa. Ovako izmerena temperature ne zavisi
od vrste gasa i njegovih karakteristika , već samo od karakteristika stanja idealnog gasa,
pa ovaj termometar spada u termodinamičke termometre. On je većih dimenzija i teško
prenosiv, pa nije praktičan , već se koristi za baždarenje drugih lakše prenosivih
termometara.

c) Kada se gas širi ili skuplja pri konstantnoj temperature


Proces promene stanja gasa pri konstantnoj temperaturi naziva se izotermski
proces i on se predstavlja izrazom T=const.
Ako se jednačina stanja idealnog gasa (3) primeni na izotermski i process, i na
količinu od n molova gasa, i ako se sve promenljive veličine prebace na levu stranu
jednačine, a sve konstantne na desnu dobija se jednačina izotermskog procesa
p ⋅ V = nRT = const . . (10)
Jednačina (10) predstavlja Bojl-Mariotov zakon , koji kaže da
p je proizvod pritiska i zapremine neke količine idealnog gasa konstantan
T2>T1
na konstantnoj temperature. Na slici su predstavljena dva izotermska
T1 procesa u p-V dijagramu, jedan koji se odvija na temperaturi T1, a
drugi na temperaturi T2>T1.
V Ako je neka količina gasa imala zapreminu V0 i pritisak p0, i
zatim je bez promene temperature zapremina gasa promenjena na V
tada važi da je
p 0V0 = pV , (11)
gde je p pritisak gasa posle promene zapremine , pa je

p 0V0
p= , (12)
V

1.6 Količina toplote i toplotni kapacitet

Toplota je vid energije, i kao i ostale vrste energije, ona može da se prenosi sa tela
na telo, i da se pretvara u druge vidove energije. Njena jedinica je džul (J).
Da bi se posmatrali procesi u kojima dolazi do prenosa toplotne energije i otale
pojave vezane za toplotu uvode se pojmovi sistem i okolina.
Sistem se odnosi na skup od jednog ili više tela, a sve što je van ovog sistema tela
ali ima direktni uticaj na ponašanje sistema naziva se okolina.
Kada sistm i okolina nisu na istoj temperaturi, oni razmenjuju toplotnu energiju
dok im se temperature ne izjednače.
Prenesena toplotna energija sa sistema na okolinu ili obrnuto naziva se količina
toplote i obečežava sa Q. Jedinica za koičinu toplote je džul. Količina toplote može po
algebarskoj vrednosti da bude pozitivna ili negativna.
a) U slučaju da je temperatura sistema TS veća od
TS>Tok Q<0 temperature okoline Tok sistem predaje količinu toplote Q
sistem TS okolini i ta količina ima negativnu algebarsku vrednost. Ovo je
šematski predstavljeno na slici.
Q
okolina Tok
TS<Tok Q>0
b) U slučaju da je temperatura sistema TS manja od
temperature okoline Tok okolina predaje količinu toplote Q sistem TS
sistemu i ta količina ima pozitivnu algebarsku vrednost. Ovo je
Q
šematski predstavljeno na slici.
okolina Tok
TS=Tok Q=0
c) U slučaju da temperatura sistema TS jednaka
sistem TS temperaturi okoline Tok, nema prenosa toplote sa sistema na
okolinu i obnuto , pa je Q=0
okolina Tok
1.6.1 Toplotni kapacitet

Ako se neko telo zagreva količina topote koja je potrebna da se ono zagreje sa
temperature T1 na temperaturu T2>T1 jednaka je

Q = CT ⋅ (T2 − T1 ) = CT ⋅ ΔT (13)
Veličina CT se naziva toplotni kapacitet tela i predstavlja količinu toplote
potrebnu da se neko telo zagreja za jedan stepen (Celzjusa ili Kelvina) i on se može
predstaviti izrazom
Q
CT = , (14)
ΔT
J
a jedinica za toplotni kapacitet tela je .
K
Količina toplote potrebna da se telo zagreje za beskonačno malu razliku
temperatura dT, je jednaka
dQ = CT ⋅ dT , pa se toplotni kapacite tela može izraziti i u diferencijalnom
obliku kao
dQ
CT = . (15)
dT
Toplotni kapacitet je različit za tela od istog materijala ali različitih masa, pa bi ga
trebalo određivati za svako telo , što je nepraktično, zato se uvode druge vrste toplotnih
kapaciteta i to su molarni toplotni kapacitet i specifični toplotni kapacitet.

a) Molarni toplotni kapacitet


Ako je QM količina toplote potrebna da se dovede količini od jednog mola neke
supstance, da se zagreje sa temperature T1 na temeraturu T2>T1 ona je jednaka

QM = C ⋅ (T2 − T1 ) = C ⋅ ΔT (16)
Veličina C se naziva molarni toplotni kapacitet i predstavlja količinu toplote
potrebnu da se 1 mol neke supstance zagreja za jediničnu temperaturu i može se
predstaviti izrazom
Q J
C = M , a jedinica za toplotni kapacitet tela je .
ΔT mol ⋅ K
Količina toplote potrebna da se jedan mol supstance zagreje za beskonačno malu
razliku temperatura dT, je jednaka
dQM = C ⋅ dT , pa se molarni toplotni kapacitet može izraziti i u
diferencijalnom obliku kao
dQM
C= . (17)
dT
b) Specifični toplotni kapacitet
Ako se neko telo mase m zagreva, količina topote koja je potrebna da se ono
zagreje sa temperature T1 na temeraturu T2>T1 jednaka je

Q = m ⋅ c ⋅ (T2 − T1 ) = m ⋅ c ⋅ ΔT (18)
Veličina c se naziva specifični toplotni kapacitet i predstavlja količinu toplote
potrebnu da se neko telo jedinične mase za greje za jediničnu temperaturu.i on se može
predstaviti izrazom
Q
c= , (19)
m ⋅ ΔT
J
a jedinica za toplotni kapacitet tela je .
kg ⋅ K
Količina toplote potrebna da se telo mase m zagreje za beskonačno malu razliku
temperatura dT, je jednaka
dQ = m ⋅ cT ⋅ dT , pa se specifični toplotni kapacite tela može izraziti i u
diferencijalnom obliku kao
dQ
c= . (20)
m ⋅ dT
Specifični toplotni kapacite se često naziva i specifična toplota.
Ako se masa m nekog tela sastoji od jednog mola neke supstance molarne mase
M, tada se toplota da se ovo telo mase m zagreje za razliku temperatura ΔT jednaka
QM = m ⋅ c ⋅ (T2 − T1 ) = M ⋅ c ⋅ ΔT ,
Sa a druge strane ova količina toploe je data i izrazom ( 16).
Kada se ova dva izraza izjednače dobija se veza izmedju molarnog i specifičnog
toplotnog kapaciteta
C = M ⋅c (21)

1.7. Unutrašnja energija sistema


Da bi se objasnili procesi prenosa energije sa sistema na okolinu i obrnuto, uvodi
se pojam unutrašnje energije sistema ili unutrašnje energije tela koja se oeležava sa U.
Unutrašnja energija sistema ili tela se definiše kao ukupna energija tog tela
umanjena za kinetičku energiju tela kao celine, i umanjena za potencijalnu energiju tela u
nekom spoljašnjem polju.
Ovo se može najlakše zamisliti ako se
posmatra gas mase m u nekom zatvorenom
v sudu.koji se kreće. Unutar suda gas čine molekuli
koji se kreću, sudaraju , medjusobno se privlače ,
a ceo sud sa gasom je u gravitacionom polju
h Zemlje na visini h i ima potencijalnu energiju, a
zbog kretanja i kinetičku energiju.
Ukupna energija gasa je zbir njegove
unutrašnje energije U, njegove potencijalne
energije Ep i njegove kinetičke energije Ek=mv2/2, kako je šematski pikazano na slici.
Do sada je objašnjavano šta ne spada u unutrašnju energiju tela , a treba videti šta
spada .
U unutrašnju energiju tela spada kinetička energija svih molekula, energija veze
izmedju molekula, i energija veze unutar samih molekula koja potiče od njegovih
komponenti.
Ako posmatramo sistem makroskopskih tela , tada je unutrašnja energija sistema
jednaka zbiru unutrašnjih energija tela.
Unutračnja energija sistema ili tela je funkcija stanja sistema. To znači da kada
se god sistem nalazi u odredjenom stanju on ima istu vrednost unutrašnje energije, bez
obzira na koji je način dospeo u to stanje i bez obzira u kom se stanju prethodno nalazio.
Kod idealnih gasova stanje gasa je odredjeno, pritiskom , zapreminom i tmperaturom..
Ako posmatramo neku količinu gasa koja se nalazi u stanju 1 i ima pritisak p1,
zapreminu V1 i temperaturu T1, onda je njegova unutrašnja energija U1. Ako se stanje
gasa promeni u stanje 2 , tako da se veličine stanja gasa promene i postanu p2, V2 i T2
tada se njegova unutračnja energija menja i postaje U2. Ako se gas bilo kojim procesom
ponovo vrati na prvobitno stanje okarakterisano sa p1, V1 i T1, tada će njegova unutrašnja
energija ponovo biti U1.
Promena unutrašnje energije sistema (u prethodno opisanom slučaju gasa) pri
prelasku iz stanja 1 u stanje 2 jednaka je razlici unutrašnjih energija karakterističnih za ta
stanja. , tj.
ΔU = U 2 − U 1 (22)
Ova promena ne zavisi od vrste procesa, odnosno načina na koji je došlo do
promene stanja.
Pokazuje se da unutrašnja energija idealnog gasa zavisi od apsolutne temeperature
, tj, da je srazmerna apsolutnoj temperature gasa T, pa se može predstaviti izrazom
U = B ⋅T (23) .
gde je B konstanta srazmernosti.

1.8 Prvi zakon termodinamike

Promena unutrašnje energije sistema može se vršiti pomoću dve vrste procesa i to su
a) dovodjenjem količine toplote Q sistemu i
b) vršenjem rada nad sistemom , i taj rad obeležavamo sa A′.
tj. ΔU = Q + A′ (24)
Ako okolina vrši rad nad sistemom A′, tada se može reći na osnovu zakona akcije i
reakcije da sistem vrši rad A nad okolinom koji je jednak radu A′ po apsolutnoj
vrednosti , ali suprotnog znaka. Tako je A=’A′.
Promena unutrašnje energije se može na osnovu ovoga predstaviti kao
ΔU = U 2 − U 1 = Q − A (25)
gde je U1 - početna vrednost unutrašnje energije u stanju 1, U2- krajnja vrednost
unutrašnje energije sistema čije se stanje promenilo usled dovođenja količine toplote Q i
vršenja rada A′ nad , a A predsavlja rad koji sistem vrši nada okolinom.
Izraz (25) se može predstaviti u obliku
Q = (U 2 − U1 ) + A (26)
i ovaj izraz predstavlja I zakon termodinamike u inegralnom obliku.

Prvi zakon termodinamike glasi:


Količina toplote koja se dovodi sistemu se troši na povećanje unutrašnje energije sistema
i na rad koji sistem vrši nad okolinom.
Ako se sistemu dovede deo Δ′Q od ukupne dovedene količine toplote, tada će se njegova
unutrašnja energija promeniti za neko drugo ΔU, i gas će izvršiti deo Δ′A ukupnog rada ,
pa se može napisati da je
Δ ′Q = ΔU + Δ ′A (27)
gde je jedino ΔU prava razlika izmedju krajnje i početne unutrašnje energije sistema, dok
se Δ′Q i Δ′A ne mogu definisati kao razlike krajnje i početne dovedene toplote ili rada
već samo kao delovi od ukupne dovedene količine toplote odnosno ukupnog izvršenog
rada sistema nad okolinom.
Prvi zakon termodinamike moše da se izrazi i u diferencijalnom obliku preko izraza
δQ = dU + δA (28)
Beskonačno mala količina toplote δQ koja se dovodi sistemu troši se na beskonačno
malu promenu unutrašnje energije dU i na beskonačno mali rad δA koji sistem vrši nad
okolinom.
Beskonačno male promene δQ i δA nisu pravi diferencijali, jer oni zavise od vrste
procesa kojim sistem menja stanje, dok je dU pravi diferencijal jer je to beskonačno mala
razlika dve unutrašnje energije koje zavise samo od temperature.

1.9 Rad pri termodinamičkim procesima


Interakcija ili međudejstvo nekog tela i okolnih tela koja su sa njim u kontaktu se
može određivati preko pritiska koje to telo vrši na okolna tela. Stoga, pritisak može da se
iskoristi za određivanje dejstva gasa na zidove suda .
Pretpostavimo da se idealan gas nalazi u cilindričnom sudu koji ima klip koji
tesno prijanja uz zidove i može lako bez trenja da se pokreće, ka o što e prikazano na
slici.
Ako gas počne da se širi on će pomerati klip nagore i izvršiće rad
nad klipom.Ako se pri širenju klip momerio za beskonačno malu
dh visinu dh, rad koji je nad njim izvršen jednak je
δA = F ⋅ dh (29)
p Sila kojom gas gas deluje klip jednaka je proizvodu pritiska gasa
p i površine klipa na koju gas deluje S, tj.
F = p⋅S (30)
pa je rad jednak
δA = p ⋅ S ⋅ dh (31)
Proizvod S⋅dh predstavlja beskonačno malu promenu zapremine gasa usled širenja.
dV = S ⋅ dh , pa se elementarni rad, tj rad pri beskonačno maloj promeni zapremine gasa,
može izraziti kao
δA = p ⋅ dV (32)
Rad koji vrši gas može biti pozitivan ili negativan po algebarskoj vrednosti. Ako se gas
širi on vrši rad i rad je pozitivan. Ako se gas sabija nad njim se vrši rad, pa je rad koji
vrši gas negativan.

Ako se pritisak gasa menja tokom širenja tada je on u opštem slučaju različit za svaku
zapreminu gasa , pa se može reći da je tada pritisak funkcija zapremine, tj, da je p=f(V),
tj, da za neku zapreminu V pritisak gasa je jednak p(V).
Ako je pritisak gasa u sudu pri nekoj zapremini V jedak p(V) i ako se pod dejstvom tog
pritiska zapremina gasa promeni za beskonačno alu vrednost dV, tada je elementarni rad
koji gas izvrši jednak
δA = p (V ) ⋅ dV (33)
Da bi se dobio ukupan rad koji gas izvrši pri širenju
V2 od zapremine V1 do V2, potrebno je sabrati sve
dV δA elementarne radove (elementarni radovi δA1, δA2,
δA
δA 3..,. na slici ) koje gas izvrši pri beskonačno malim
δA2 3 promenama zapremine u toku tog ukupnog širenja.
δA1
V1 Sabiranje beskonačno malih tj. elementarnih radova
se vrši integraljenjem . Ukupan rad A12 koji je gas
izvršio pri promeni zapremine od V1 do V2 je jednak
V2

A12 = ∫ p(V ) ⋅ dV
V1
(34)

.Ako je poznata zavisnost pritiska od zapremine


p(V) tj, ako je poznato p(V), ona se može predstaviti u
p
p-V dijagramu kao na slici. Ako uočimo
beskonačno malu promenu zapremine dV tada
p osenčeni pravougaonik na slici površine pdV
δA odgovara elementarnom radu δA koji je gas
izvršio pri ovoj beskonačno maloj promeni
V1 V2 V zapremine .
dV Ukupan rad koji p
gas izvrši pri 2
promeni
1
zapremine od V1 do V2, dobija se sabiranjem svih malih
površina i jednak je površini ispod krive od početne do A12
krajnje vrednosti zapremine, tj. osenčnoj površini na
slici. V1 V2 V
Ako se gas širi tj. zapremina se povećava ova površina
ima pozitivnu algebarsku vrednost, a ako se zapremina smanjuje , tada je površina
negativna, kao je prikazano na sledećim slikama.
p p
A12<0 1
A12>0 2 2
1
A12 A12

V1 V2 V1 V
V2 V

p
a 2 Ciklična promena stanja gasa us u kome se gas
A1a2b1 prvo širi iz stanja 1 gde mu je zapremina V1 do
1 stanja 2 (gde mu je zapemina V2) jednim
b procesom, a zatim sabija iz stanja 2 do
početnog stanja 1 drugim procesom
V1 B
V2
B B

V
,predstavljen je na slici. Širenje gasa od stanja 1 do 2 je predstavljeno krivom 1a2 i rad
pri ovom širenju A1a2 je pozitivan i jednak pozitivnoj površini ispod krive 1a2.
Proces sabijanja gasa iz stanja 2 u stanje 1 predstavljen je krivom 2b1, pa je rad A2b1 pri
sabijanju po apsolutnoj vrednosti jednak površini ispod krive 2b1, a po algebarskoj
vrednosti je negativan.
Ukupan rad A1a2b1 u celom ciklusu je jednak algebarskom zbiru radva pri čirenju i
sabiranju , tj
A1a 2b1 = A1a 2 + A2b1 = A1a 2 − A2b1 (35)
Kako je A1a2 jednak površini ispod krive 1a2, a apsolutna vrednost ⎜A2b1⎟ je jednaka
površini ispod krive 2b1, pa je prema izrazu (35 ) ukupan rad jednak razlici ovih
površina tj. površini oivičenoj zatvorenom krivom 1a2b1.
Na osnovu izraza za elementarni rad I zakon termodinamike može se u
diferencijalnom obliku napisati kao
δQ = dU + p ⋅ dV (36)

Primer:

a) Promena stanja gasa je predstavljena grafikom u p-V dijagramu. Gas se prvo od stanja
1 do stanja 2 širi i taj proces je predstavljen a
p
pravom 1-2, a zatim se širi od stanja 2 do stanja 3
2p1 2 3 po pravoj 2-3. Ako se vrednosti p1 i V1 smatraju
poznatim izraziti ukupan rad pri promeni stanja od
1 1 do 3 u zavisnosti od p1 i V1.
p1 A23
A12 Rešenje:
Ukupan rad A123 jednak je osenčenoj površini ispod
V1 2V1 3V1 krive 123. On je jednak zbiru radova A12 i A23.
Rad A12 je pozitivan i jednak površini u obliku
trapeza , pa je
2 p + p1 3p
A12 = 1 ⋅ (2V1 − V1 ) = 1 ⋅ V1 ,
2 2
a rad A23 je takodje pozitivan i jednak površini pravougaonika ispod linije 23 tj.
A23 = 2 p1 ⋅ (3V1 − 2V1 ) = 2 p1 ⋅ V1
Ukupan rad A123 je jednak
3 p1V1 1 7 p1V1 1
A123 = + 2 p1V1 =
2 2

p b) Promena stanja gasa je predstavljena grafikom u p-


V dijagramu. Gas menja stanje prvo u procesu 1-2,
3p1 2
zatim 2-3 i procesom 3-1 se vraća u prvobitno stanje.
2p1 1 Koliki je rad izvršen u procesu 1-2, koliki u procesu
2-3, a koliki u procesu 3-1. Koliki je ukupan izvršeni
p1 3 rad pri ovoj cikličnoj promeni stanja 1231.Sve radove
izraziti preko p1 i V1.
V1 4V1 V Rešenje:
Rad A12 je jednak površini ispod prave 12, i on je pozitivan po algebarskoj vrednosti i
jednak

3 p1 + 2 p1 5p 15 p1 ⋅V 1
A12 = ⋅ (4V1 − V1 ) = 1 ⋅ 3V1 = ,
2 2 2
Rad A23 je jednak površini ispod prave 23 i on je očigledno jednak nuli , jer i nema
promene zapremine.
Rad A31 je rad pri sabijanju gasa pa je po algebarskoj vrednosti negativan, a njegova
apsolutna vrednost je jednaka površini ispod krive 31. Na osnovu ovoga je

2 p1 + p1 3 9 9
A23 = ⋅ (4V1 − V1 ) = p1 ⋅ 3V1 = p1 ⋅ V1 , A31 = − ⋅ p1V1 pa je
3 2 2 2
Ukupan rad A1231 se može izraziti ili algebarskim zbirom ova tri rada pri čemu se dobija

15 p1V1 1 9 p1V1 1
A1231 = − = 3 p1V1
2 2
Ukupan rad A1231, pošto je u pitanju ciklična promena stanja može se dobiti i preko
površine trougla 123 oivičenog zatvorenom linijom 131, koji je osenčen na slici.
Tada je
(3 p1 − p1 1 ) ⋅ (4V1 − V1 ) 2 p1 ⋅ 3V1
A1231 = = = 3 p1V1
2 2
Fizičko-hemijski principi

HEMIJSKA TERMODINAMIKA
Prof. Mirjana Miloradov
i saradnici
26. oktobar 2009.
Toplotni kapacitet
 Specifični toplotni kapacitet – c (J/kgK)
Količina toplote potrebna da se u datim
uslovima povisi temperatura 1kg supstance
za jedan stepen.
 U fizičkoj hemiji se obično posmatra toplota
svedena na jedan mol supstance -molski
toplotni kapacitet, cm (J/molK).
dq
cm =
dT
Toplotni kapacitet
 Zamenom dq=dU+pdV dobiće se:
dU + pdV
cm =
dT

 Pri konstantnoj zapremini cm=cv,m, a dV=0, pa se


jednačina svodi na izraz:
 ∂U 
cV ,m =  
 ∂T V
 Ako se apsorpcija toplote izvodi na konstantnom
pritisku, u reverzibilnim uslovima, kada je i p = P:
 ∂U   ∂V 
c p,m =   + 
 ∂T  p  ∂T  p
Toplotni kapacitet
 Diferenciranjem jednačine H=U+PV i
uporeñivanjem sa prethodnom jednačinom
dobija se:
 ∂H 
c p ,m = 
 ∂T  p

 Toplotni kapacitet pri konstantnoj zapremini


i pri konstantnom pritisku razlikuju se
meñusobno.
 Pri konstantnom pritisku sistem vrši rad,
potrebno je više toplote za jednaku promenu
unutrašnje energije, pa je cp,m> cv,m .
ZAVISNOST FUNKCIJA STANJA OD
PROMENLJIVIH
 Unutrašnja energija, entalpija i toplotni kapacitet
zavise od veličina koje odreñuju stanje sistema.
 Kada se menja temperatura, pritisak ili zapremina,
menja se i vrednost funkcija stanja.

 Ako unutrašnju energiju posmatramo kao funkciju


temperature i zapremine, U=U(T,V) promenu dU
možemo izraziti kao zbir parcijalnih diferencijala:
 ∂U   ∂U 
dU =   dT +   dV
 ∂T V  ∂V T
 Odnosno:
 ∂U 
dU = cV ,m dT +   dV
 ∂V T
ZAVISNOST FUNKCIJA
STANJA OD PROMENLJIVIH
 Za entalpiju, posmatranu kao funkciju temperature
i pritiska H=H(T,P) može se pisati:
 ∂H   ∂H 
dH =   dT +   dP
 ∂T  P  ∂P T

 Odnosno:
 ∂H 
dH = c p ,m dT +   dP
 ∂P T

 Prvi član pokazuje uticaj promene temperature pri


konstantnom pritisku a drugi član pokazuje uticaj
promene pritiska pri konstantnoj temperaturi.
Prvi zakon termodinamike:
Energija univerzuma je konstantna
Ovaj zakon ne kaže ništa o spontanosti fizičkih i hemijskih
promena
Razmotrimo nastajanje vode:

H2(g) + 1/2O2(g) → H2O (t) ∆fH0=-286 kJ/mol


Korišćenjem I zakona lako računamo ∆U i ∆H za spontanu reakciju ali
isto i za reakciju u suprotnom smeru koja se ne dešava spontano.

Šta je sa gasovima? Iz iskustva znamo da se gasovi spontano šire


ispunjavajući raspoloživi sud a suprotno se ne dešava samo od sebe
dok se ne izvrši neki rad da bi se promena desila u suprotnom smeru.

Ni veličina ni znak ∆U i ∆H ne odreñuju put kojim će se


promena desiti.

Informaciju o tome dobijamo iz II zakona termodinamike.


Primeri procesa koji se odigravaju u odreñenom
smeru:

→Šolja tople kafe ostavljena u hladnoj sobi će se


ohladiti
→Voda teče nadole
→Rastvorak difunduje iz
koncentrovanijeg u
razblaženiji rastvor
→Gvožñe postepeno rña ali nikada se ponovo ne
izdvaja Fe i O2
→Toplota uvek prelazi iz oblasti
više temperature u oblast niže
temperature
Spontani procesi
Spontani procesi

spontano

→Gasovi se šire iz oblasti visokog u oblast niskog pritiska

Procesi spontani pri datim uslovima samo u jednom smeru


a ne i u obrnutom.
•Spontani procesi su oni koji se dešavaju sami od
sebe odn. bez intervencije spolja bilo koje vrste.

•Na osnovu iskustva zaključujemo da je uzrok svih


spontanih procesa nepostojanje termodinamičke
ravnoteže.

•Bitna karakteristika spontanih procesa je da se oni


u početno (neravnotežno) stanje ne vraćaju
spontano tj. bez spoljne intervencije, drugim
rečima spontani procesi su termodinamički
ireverzibilni.
Svi procesi u prirodi su spontani i ireverzibilni!
Zajednički izvori ireverzibilnosti:

 konačna brzina promene


 trenje
 iznenadno širenje ili sabijanje
 razmena toplote izmeñu tela sa konačnom
razlikom temperature

Kvazireverzibilni procesi:
 veoma sporo širenje ili sabijanje bez trenja,
 sporo hlañenje ili zagrevanje
Veza I i II zakona termodinamike

• Zadovoljavanje samo I zakona ne garantuje da će se


proces desiti

• I zakon ne daje ograničenja u pogledu pravca i smera


procesa

• Iz iskustva znamo da će se neki proces odvijati u


odreñenom smeru, a ne u suprotnom - II zakon
termodinamike.

• Proces se neće desiti ako nisu zadovoljeni i I i II


zakon termodinamike.
Osnov II zakona

•II zakon tvrdi da energija ima i kvantitet i kvalitet.

•I zakon se odnosi na količinu energije i njene


transformacije, dok II zakon obezbeñuje sredstvo da se
odredi njen kvalitet kao i stepen degradacije energije
tokom procesa (Rezervoar energije na višoj temperaturi
ima viši kvalitet jer je moguće lakše iskoristiti njegovu
energiju za vršenje rada).

•Drugi zakon termodinamike daje kriterijum za mogućnost,


odnosno verovatnoću odigravanja odreñenog
termodinamičkog procesa.
•II zakon se takoñe koristi da se odredi teorijska granica
za realizaciju sistema u praksi (npr.tehnički sistemi).
II zakon termodinamike se može izraziti
na različite načine.

Kelvin-Planck-ova definicija:
Lord Kelvin
“Nemoguće je napraviti mašinu koja bi (1824-1907)
radeći u ciklusu uzimala toplotu iz
rezervoara konstantne temperature i
pretvarala je u ekvivalentnu količinu
rada bez ikakvih promena u sistemu i
okolini.”

Max Planck
(1858-1947)
odnosno …

Ni jedna toplotna mašina ne može imati efikasnost 100%


tj. perpetuum mobile II vrste je nemoguće realizovati
ili

Da bi mašina radila radni fluid mora razmenjivati toplotu


sa okolinom i izvorom.

TH
QH
Toplotna masina
Wnet
Hladno
Toplo

Clausius-ova definicija
“Nemoguće je napraviti mašinu koja
bi radeći u kružnom procesu,
prenosila toplotu sa hladnijeg na
topliji sistem, bez ikakvih drugih
promena na ovim sistemima i okolini”
Rudolf Clausius
(1822-1888)
Ludwig Boltzmann-ova definicija:
“U zatvorenom adijabatskom sistemu
entropija ne može nikada opadati.
Stoga je visok nivo organizacije
veoma
malo verovatan.”

S = k ln W

W – termodinamička verovatnoća sistema


– odnos verovatnoće stvarnog stanja Ludwig Boltzmann
i stanja u kome su, pri istoj ukupnoj (1844-1906)
energiji i zapremini,
molekuli potpuno ureñeni.
Makroskopska priroda II zakona
termodinamike

•Drugi zakon termodinamike odnosi na


makroskopske sisteme koji su osnova ljudskog
posmatranja i iskustva.

•Ako bi se meñutim posmatrali sistemi koji se


sastoje od svega nekoliko molekula, spontani
procesi bi mogli biti povratni.
Makroskopska priroda II zakona

Samo su 2
stanja (25 %) u
kojima su svi
molekuli u istom
balonu od od 8
mogućih stanja.

Najverovatnije
stanje u kome
su molekuli
rasporeñeni u
oba balona.
E N T R O P I J A
 Stepen do koga se viši oblik potencijalne energije
degradira u niži oblik energije odnosno toplotu, zavisi od
količine osloboñene toplote.
 Promena entropije srazmerna količini osloboñene toplote
iz sistema.
 Treba uzeti u obzir i temperaturu na kojoj se nalazi
sistem, jer će degradacija energije biti veća ukoliko se
toplota prenosi na sistem niže temperature.
 Mora se uzeti da je stepen degradacije energije, kao
merilo spontane promene, obrnuto srazmeran temperaturi.

∆S = ΔQ / T Za konačnu promenu stanja,

dS = dQ / T Za beskonačno malu promenu


stanja.
Ako se poñe od transformisanog izraza za
efikasnost toplotne mašine, tada se može
pokazati da za svaki Karnoov ciklus važi:

ciklus
Q2 Q1 Qi
+
T2 T1
=0 odnosno ∑ i T
=0

Kontinualna kriva se može dobiti izvoñenjem beskonačnog broja


uzastopnih Karnoovih ciklusa u kojima je beskonačno mala
razlika temperature izmeñu parova izotermi, a u kojima su
razmenjene beskonačno male količine toplote dQi. Stoga gornja
suma, u slučaju beskonačno velikog broja stupnjeva, prelazi u
integral po zatvorenom putu, odnosno za potpun prelaz
reverzibilnog ciklusa imamo da je:
dQ
∫ T
=0
Ukupna promena entropije u izotermskom reverzibilnom
kružnom procesu, koji se izvodi od stanja A do stanja B,
a zatim opet do početnog stanja A, će biti:
B A
∆S = ∫ dS + ∫ dS = S B − S A + S A − S B = 0
A B

II ZTD:
Tokom adijabatske promene
stanja entropija sistema ne može
opasti nego samo porasti ili u
krajnjem slučaju kvazistatične
promene ostati nepromenjena.
∆SS ≥ 0
GIBSOVA SLOBODNA ENERGIJA
Definicija Gibsove slobodne energije:

G = H – TS

Iz veličina koje definišu Gibsovu slobodnu


energiju, sledi da je ona termodinamička funkcija
stanja i ekstenzivna veličina.

Ukoliko sistem zbog neke fizičke ili hemijske


promene menja stanje, tada će promena Gibsove
slobodne energije biti data kao:

∆G = G2 – G1 = (H2 – T2S2) - (H1 – T1S1) = ∆H – T∆S


GIBSOVA SLOBODNA ENERGIJA

• Korišćenjem prvog i drugog zakona


termodinamike, pri reverzibilnoj promeni stanja
zatvorenog sistema, dobija se da je:
ΔG = wrev + PΔV

•Promena Gibsove slobodne energije pokazuje


koliki deo entalpije se može iskoristi za vršenje
korisnog rada dok je preostali deo osloboñen kao
toplota.
Ako se poñe od osobine Gibsove slobodne energije da
je ona termodinamička funkcija stanja, tada je pri
beskonačno maloj promeni stanja sistema konstantnog
sastava u kome se jedino vrši zapreminski rad,
promena ove funkcije data totalnim diferencjalom:

dG = dU + PdV + VdP – TdS – SdT = TdS – PdV + PdV + VdP – TdS – SdT

dG = VdP – SdT

Ova jednačina takoñe predstavlja osnovnu jednačinu


termodinamike i jednu od Gibsovih jednačina. Ona
pokazuje da je promena Gibsove slobodne energije
srazmerna promenama pritiska i temperature, odnosno:
G = f(P,T).
Iz prethodne jednačine se takoñe dobija promena
Gibsove slobodne energije sa temperaturom pri
konstantnom pritisku, odnosno promena Gibsove
slobodne energije sa pritiskom pri konstantnoj
temperaturi:

 ∂G   ∂G 
  = −S   =V
 ∂T  P i  ∂P T

Kako je entropija uvek pozitivna, sledi da Gibsova


slobodna energija uvek opada sa temperaturom.

Takoñe, može se zaključiti da Gibsova slobodna energija


uvek raste sa porastom pritiska pri konstantnoj
temperaturi.
HELMHOLCOVA SLOBODNA ENERGIJA
•Iz definicije Helmholcove slobodne energije,
A = U – TS, slede i njene osobine.
•S obzirom da je ova veličina definisana termodinamičkim
funkcijama stanja U i S i osobinom stanja T, veličinama
koje zavise od stanja sistema, a ne od načina na koje je
dato stanje dostignuto, to će i A biti termodinamička
funkcija stanja.
•Promena A, pri beskonačno maloj promeni U, S i T u
sistemu, data je totalnim diferencijalom:

dA = dU – TdS – SdT

Pri izotermskom uslovu, dT = 0: dA = dU – TdS

Za konačnu promenu stanja sistema: ∆A = ∆U – T∆S


Ako se proces izvodi reverzibilno, tada je:
qrev=T∆S; ∆U = T∆S + wrev :

∆A = T∆S + wrev – T∆S odnosno: – ∆A = – wrev

•Smanjenje funkcije rada u zatvorenom sistemu, u kome se izvodi


reverzibilna izotermsko-izohorska promena jednako je radu koji
sistem vrši na okolini.
•Rad koji se vrši u reverzibilnom procesu tj. pri beskonačno sporoj
promeni u sistemu je maksimalan rad koji se pri datoj promeni može
dobiti.
•Smanjenje Helmholcove slobodne energije - merilo maksimalnog rada
koji se dobija pri reverzibilnom procesu.
Iz definicije za Helmholcovu slobodnu energiju,
beskonačno mala promena ove funkcije stanja, zbog
promene stanja sistema, data je totalnim diferencijalom
pa je:

dA = dU – TdS – SdT = TdS – PdV – TdS – SdT = – PdV – SdT

što predstavlja osnovnu jednačinu termodinamike, odnosno


jednačinu, koja pokazuje promenu funkcije rada sa

promenom zapremine i temperature. A = f(V,T).


Ako se pretpostavi da se stanje sistema menja pri
konstantnoj temperaturi, tada parcijalnim izvodom
jednačine totalnog diferencijala dobijamo zapreminski
koeficijent funkcije rada:

 ∂A 
  = −P
 ∂V T

dok je:

 ∂A 
  = −S
 ∂T V

promena funkcije rada sa temperaturom pri konstantnoj


zapremini.
Hemijski potencijal čiste supstancije

 Hemijski potencijal čiste supstancije:


 ∂G   ∂nG m 
µ =  =  = Gm
 ∂n  P ,T  ∂n  P ,T

 Zavisnost molarne slobodne energije od


pritiska: P
Gm = Gm + ∫ Vm dP
0
0
P

 Iz µ = Gm sledi:
P
µ = µ + ∫ Vm dP
0
P0
 Kod idealnog gasnog stanja molarna
zapremina je Vm=RT/P odakle sledi:
dP
P P
µ = µ + RT ∫
0
= µ 0
+ RT ln
P0 P P0

 Hemijski potencijal veoma zavisi od pritiska.


Fugasnost
 Zavisnost molarne slobodne energije od pritiska
kod idealnog gasnog stanja:
G m (P ) = G m0 + RT ln
P
P0
Gm - molarna slobodna energija na pritisku P (Ј/mol);
G m0 - molarna slobodna energija na standardnom pritisku (1 bar); (J/mol);
R - univerzalna gasna konstanta, R=8,314 J/K mol

 Standardno stanje idealnog gasa - stanje


čistog gasa pri standardnom pritisku od 1
bara pri čemu ovaj pritisak potiče samo od
kinetičke energije molekula jer nema
meñumolekulskih interakcija.
 U realnom gasnom stanju, u oblasti srednjih
pritisaka, hemijski potencijal ima nižu vrednost
nego u idealnom gasnom stanju, dok je pri višim
pritiscima hemijski potencijal za realno gasno
stanje veći od vrednosti za idealno gasno stanje.

 Zavisnost molarne slobodne energije od pritiska


za realne gasove - uzeti u obzir zavisnost
molarne zapremine od pritiska na osnovu neke od
jednačina realnog gasnog stanja (npr. Van der
Valsove) i zatim izvršiti integraciju jednačine –
složena jednačina.

 Luis (Lewis) - isti oblik jednačine u realnom


gasnom stanju kao i u idealnom;
Odstupanja od idealnosti uračunavaju se
kroz novu veličinu, f - fugasnost (Pa).
f
µ = µ 0 + RT ln
P0
 Pri vrlo niskim pritiscima - realni gasovi počinju
da se ponašaju kao da su u idealnom gasnom
stanju - fugasnost se približava stvarnom
pritisku:
f
lim P →0 =1
P
 Standardno stanje realnog gasa - stanje pri
P=1 bar - hipotetičko stanje u kome bi se sve
meñumolekulske interakcije svele na istu
vrednost. Razlike u vrednostima standardnih
potencijala pojedinih gasova poticale samo od
unutrašnje strukture i osobina samih molekula,
a ne i od njihovih meñusobnih interakcija.
 Fugasnost je u odreñenoj funkcionalnoj
vezi sa pritiskom:
f = φP
φ - koeficijent fugasnosti - pokazuje u
kojoj meri realan gas odstupa od
idealnosti.

P→0 φ →1 realan gas počinje da se ponaša


idealno.

 Ako uzmemo u obzir ovu zavisnost


fugasnosti od pritiska, možemo napisati
izraz za hemijski potencijal realnog gasa:
µ = µ 0 + RТ ln P + RT ln φ
 Da bismo mogli da koristimo fugasnost kod
egzaktnog termodinamičkog tretiranja
hemijske ravnoteže, potrebno je naći
funkcionalnu vezu izmeñu fugasnosti i
pritiska.
 Razlika molarnih slobodnih energija za dva
pritiska gasa u realnom gasnom stanju:
P2
f2
Gm (P2 ) − Gm (P1 ) = µ (P2 , T ) − µ (P1 , T ) = ∫ Vm dP = RT ln
P1
f1
 Idealno gasno stanje:
P2

G id
m (P2 ) − G (P1 ) = µ (P2 , T ) − µ (P1 , T ) = ∫ Vmid dP = RT ln P2
id
m
id id

P1
P1

 Razlika ove dve jednačine:


∫ (V )
P2
f2 P
m − Vmid dP = RT ln − RT ln 2
P1
f1 P1
 Pretpostavka: P→0 , tada f1 / P1 → 1 sledi

∫ (V )
P
f 1
ln = m − Vmid dP.
P RT 0

 Zavisnost Vm od P
1. Idealan gas: Vmid = RT / P
2. Realan gas: Z = Vm / Vmid = PVm / RT

 Z ( P, T ) − 1 
P
f
 Sledi: ln = ∫  dP
P 0 P 
ili

 P  Z (P, T ) − 1   zavisnost
f = P exp  ∫  dP .
0  P   fugasnosti od
pritiska
 Potrebni su eksperimentalni podaci za
kompresioni faktor od vrlo niskih pritisaka
do traženog pritiska.

1. Numeričke tablice - integral se odreñuje


grafički,
2. Analitički izraz za Z(P, T) - integral se
može rešiti analitički.
3. Ako ne postoje rezultati za P-V-T
merenja ili nije na raspolaganju
odgovarajuća jednačina stanja - zakon
korespodentnih stanja
 Zakon korespodentnih stanja - ako se
pritisak, zapremina i temperatura izraze
preko svojih redukovanih vrednosti (P/Pc,
V/Vc, T/Tc), ista jednačina stanja će važiti
za sve gasove.
 3 
 Pr + 2 (3Vr − 1) = 8Tr
 Vr 
redukovana jednačina stanja

 Pri istim vrednostima Pr i Tr, svi gasovi


pokazuju isto odstupanje od idealnosti -
izraženo kompresionim faktorom, Z.
Podaci za Z u funkciji Pr i Tr za sve gasove mogu
se uneti u jednačinu za fugasnost i zatim grafički
integraliti.

Grafici koeficijenta fugasnosti u funkciji redukovanog


pritiska za različite redukovane temperature
 Z<1, eksponent u jednačini fugasnosti
negativan, f<P - dominiraju privlačne sile i
molekuli teže da se povežu zajedno;

 Z>1, integral je pozitivan, f>P – dominiraju


odbojne sile. Tabela 1: Fugasnost azota
na T=273 K
P/atm f/atm
1 0.99955
10 9.9560
100 97.03
1000 1839
Fugasnost

 Fugasnost - mera hemijskog potencijala preko


jednačine
µ = µ 0 + RT ln f

 Moguće egzaktno izraziti konstantu ravnoteže


preko fugasnosti komponenata.
 Korišćenje fugasnosti umesto pritiska pri
termodinamičkim izračunavanjima je posebno
značajno pri povišenim pritiscima, kada su
odstupanja gasova od idealnog ponašanja veoma
izražena.

You might also like