Professional Documents
Culture Documents
Kod zagrevanja gasova potrebna količina toplote ne zavisi samo od početne i krajnje temperature
već i od načina zagrevanja gasa, pa tako i molarni toplotni kapaictet ima različite vrednosti u
zavisnosti od vrste termodinamičkog procesa pr kome se zagreva gas.
a) Zagrevanje gasa pri konstantnoj zapremini
Kada se gas zagreva pri konstantnoj zapremini on ne vrši rad, već se prema I zakonu
termodinamike dovedena količina toplote troši isključivo na promenu unutrašnje energije gasa.
Ako sa δQmV obeležimo količinu toplote koju treba dovesti 1 molu gasa da se zagreje za
beskonačno malu promenu temperature dT, pri konstantnoj zapremini , prema prvom zakonu
termodinamike
δQmV = dU m (1)
gde je Um bekonačno mala promena unutrašnje energije jednog mola gasa pri tom procesu.
Prema definiciji molarnog toplotnog kapaciteta za ovaj slučaj može se napisati da je
δQmV = CV dT = dU m (2)
gde je CV molarni tolotni kapacitet gasa pri konstantnoj zapremini i na osnovu izraza dobija se
dQmV dU m
CV = = (3)
dT dT
Kako je unutrašnja energija idealnog gasa srazmerna apsolutnoj temperaturi , tj. Um=Bm⋅T,gde je
Bm konstanta srazmernosti koja se odnosi na 1 mol. dobija se da je
B
d ( Bm ⋅ T )
CV = = Bm (4)
dT
Na osnovu ovoga je unutrašnja energija jednog mola gasa u zavisnosti od temperature jednaka
U m = CV ⋅ T (5)
Ako se posmatra n molova gasa unutrašnja energija je n puta veća , pa važi da je
unutrašnja energija U za n molova gasa jednaka
m
U = nU m = n ⋅ CV ⋅ T = ⋅ CV ⋅ T , (6)
M
a beskonačno mala promena unutrašnje energije gasa pri beskonačno maloj promeni temperaturi
dT je
m
dU = n ⋅ CV ⋅ dT = ⋅ CV ⋅ dT (7)
M
Zbog veze izmedju molarnog i specifičnog toplotnog kapacitete, tj da je C=M⋅c, specifični
toplotni kapacitet gasa pri konstantnoj zapremini cV jednak je
C
cV = V , (8)
M
pa se izazi (6) i (7) mogu napisati i preko specifičog toplotnog kapaciteta pri stalnoj zapremini
kao
U = nU m = n ⋅ M ⋅ cV ⋅ T = mcV ⋅ T , (9)
dU = n ⋅ M ⋅ cV ⋅ dT = m ⋅ cV ⋅ dT (10)
Pema definiciji toplotnog kapaciteta ova količina toplote se može napisati i u obliku
dQm p = C p ⋅ dT (12)
gde je Cp molarni toplotni kapacitet gasa pri konstantnom pritisku.
Na osnovu izraza (11) i (12) se dobija da je
dQm p dU m dV dV
Cp = = + p ⋅ m = CV + p ⋅ m (13)
dT dT dT dT
dVm
Da bi se odredio član , polazi se jednačine stanja idealnog gasa primenjene na 1 mol gasa ,
dT
T
pa se dobija da je Vm = R ⋅ , pa je
p
dVm R
= (14)
dT p
jer je p konstantno pri ovom procesu. Kada se ovo zameni u izraz (13) dobija se
C p = CV + R (15)
i jednačina (15) se naziva Robert-Majerova jednačina ili samo Majerova jednačina i ona daje
vezu izmedju molarnih toplotnih kapaciteta pri konstantnom pritisku i zapremini..
Pored molarnog topltnog kapaciteta pri konstantnom pritisku koristi se i specifični toplotni
kapacitet pri konstantnom pritisku cp koji je jednak
Cp
cp = (16),
M
pa se izaz (12) može napisati i preko specifičog toplotnog kapaciteta pri stalnom pritisku kao
dQm p = M ⋅ c p ⋅ dT (17)
Ako je u pitanju n molova gasa tada je izraz za količinu dovedene toplote pri konstantnom
pritisku može napisati kao
dQ p = n ⋅ dQmp = n ⋅ C p ⋅ dT = n ⋅ M ⋅ c p ⋅ dT = m ⋅ c p ⋅ dT (18)
Na osnovu Majerove jednačine jasno je da je Cp>Cv, a to je očekivano jer se kod zagrevanja gasa
pri konstantnoj zapremini sva toplota koristi na promenu unutrašnje energije gasa, a kod
zagrevanja pri konstantnom pritisku pored količine toplote potrebne za promenu unutrašnje
energije gasa potrebna je količina toplote i za rad koji gas vrši pri širenju.
Odnos Cp i CV se označava sa κ tj.
C Mc p c p
κ= p = = (19)
C v Mcv cv
Ovaj odnos zavisi isključivo od broja atoma u molekulu gasa i odredjuje se prema stepenu
slobode gasa koji se obeležava sa j. Broj stepeni slobode j predstavlja minimalan broj nezavisnih
koordinata kojima se može potpuno opisati kretanje nekog tela.
Kod jednoatomskog gasa koji se predstavlja kretanjem elestične kuglice broj stepeni slobode je
tri, tj j=3, a kod dvoatomskog gasa broj stepeni slobode 5, tj j=5.
Pokazuje se da je
j+2
κ= (20)
j
Na osnovu Majerove jednačine
C p = κCV = CV + R
se dobija da je
R κ ⋅R
CV = i Cp = (21)
κ −1 κ −1
Ako se κ predstavi preko broja stepeni slobode j, za Cp i CV se dobija
se dobija da je
R j j+2 j+2
CV = = R i Cp = Cv = R (22)
j+2 2 j j
−1
j
Ukupan rad kako je već rečeno u procesu promene stanja od stanja 1 do stanja 2 je jednak 0, tj
A12=0, pa je ukupna razmenjena količina toplote pri ovom procesu Q12 prema I zakonu
termodinamike jednaka ukupnoj promeni unutrašnje energije,
Q12 = ΔU 12 = nC v (T2 − T1 ) = mcV (T2 − T1 ) (25)
T2 T2 T2
A12 = ∫ dA = A12
V1
∫ p ⋅ dV = p ∫ dV = p (V
V1
1
V1
1 2 − V1 ) = p1 ⋅ ΔV (28)
V1 V2 V
Kako je pritisak konstantan , rad pri izobarskoj promeni je jednak proizvodu tog konstantnog
pritiska i promene zapremine. Ovaj izraz za rad se može dobiti i na osnovu predstavljanja ovog
procesa u p-V dijagramu,. kako je prikazano na slici.
Količina toplote Q12 je na osnovu prethodnog jednaka zbiru promene unutrašnje energije gasa od
stanja 1 do stanja 2 ΔU12 i ukupnog izvršenog rada gasa A12, tj.
T2 T2
V2 V 2
nRT1 dV V p
A12 = ∫V V ⋅ dV = nRT1∫
V1
V
= nRT1 (ln V2 − ln(V1 ) = nRT1 ⋅ ln 2 = nRT1 ⋅ ln 1
V1 p2
(34)
1
Adijabatska promena stanja gasa, je promena koja se odvija bez razmene toplote gasa sa
okolinom. Kako je razmenjena količina toplote nula, gas vrši rad na osnovu smanjenja svoje
unutrašnje energije.
Ako se primeni I zakon termodinamike u diferencijalnom obliku za ovaj proces , polazi se od
toga da je δQ=0., tj.
0 = dU + p ⋅ dV
(35)
nCV dT + pdV = 0
Ovo je diferencijalna jednačina sa tri promenljive, p, V, T pa se jedna promenljiva mora
nRT
eliminisati primenom jednačine stanja gas i to će biti p. Kako je p = diferencijalna
V
jednačina (35) postaje
nRT
nCV dT + dV = 0 (36)
V
Ovo je diferencijalna jednačina koja se rešava metodom razdvajanja promenljivih , tj. svaki član
jednačine treba da sadrži samo jednu promenljivu. Da bi se to ostavarilo podelićemo jednačinu
sa n⋅T⋅CV i dobija se
dT R dV dT R dV
+ =0 =− (37)
T CV V T CV V
i dobija se da je
R
ln T = − ln V + C1 , (39)
CV
gde je C1 integraciona konstanta
Ako članove sa V i T grupišemo sa leve strane izraza dobija se
R ⎛ R ⎞
ln T + ln V = C1 , tj. ln T + ln⎜V CV ⎟ = C , ili
CV ⎜ ⎟ 1
⎝ ⎠
R
ln(T ⋅ V CV
) = C1 , (40)
T ⋅ V = e C1 = C 2 = const. ,
CV
(41)
Kako je
R R(κ − 1)
= = (κ − 1) na osnovu izraza (41) se dobija jednačina adijabatskog procesa
CV R
T ⋅ V (κ −1) = const. , (42)
Ova jednačina povezuje temperaturu i zapreminu tokom adijabatske promene stanja gasa, ali
mogu se pomoću ove i jednačine stanja idealnog gasa dobiti i medjusobne veze pritiska i
zapremine ili pritiska i temperature tj..
p ⋅ V (κ −1) p ⋅ V κ
T ⋅ V (κ −1) = ⋅V = = const. ⇒ p ⋅ V κ = const. , (43)
nR nR
ili
κ
p (1−κ ) ⋅ T κ
1−κ
κ ⎛ nRT ⎞ 1−κ κ
p ⋅ V = p ⋅ ⎜⎜ ⎟⎟ = −κ
= p ⋅ T = const . ⇒ T ⋅ p k
= const. , (44)
⎝ p ⎠ (nR )
Adijabatska promena stanja se prikazuje u p-V dijagramu kako je prikazano na slici. Ona je
p prikazana na istom dijagramu kao i izoterma koja polazi iz iste tačke
izoterma da bi se pokazalo da je adijabata strmija kriva od izoterme, ako se
posmatraju oba procesa da kreću iz istog početnog stanja.
Nagib neke krive u p-V dijagramu se dobija diferenciranjem krive
adijabata p(V) po V .
Zavisnost p(V) za adiabatsku promenu je na osnovu izraza (43)
V
const . A
p (V ) = κ
= κ , pa je nagib jednak
V V
A
d( κ )
dp A ⋅κ A κ p
= V = − κ +1 = − κ = −κ (45)
dV dV V V V V
const . B
Nagib izoterme se dobija difereciranjem izraza p (V ) = = i dobija se
V V
B
d( )
dp B B 1 p
= V =− 2 =− ⋅ =− (46)
dV dV V V V V
Na osnovu izraza (45) i (46) zaključuje se da su obe krive opadajuće, ali da adijabata ima κ- puta
veći nagib.
Kod adijabatskog procesa pri promeni stanja gasa od stanja 1 do stanja 2 razmenjena količina
toplote je Q12= 0 pa je zbir ukupnog izvršenog rada A12 i promene unutrašnje energije ΔU12
jednak nuli pa važi da je
A12 = − ΔU 12 (47)
Ako su veličine gasa u početnom stanju bile p1, V1, i T1 , a u krajnjem stanju posle adijabatske
promene p2, V2, i T2, promena unutrašnje energije je
T2 T2 T2
a ukupan rad je
R 1
A12 = −ΔU 12 = − nCV (T2 − T1 ) = − n (T2 − T1 ) = − ( p 2V2 − p1V1 ) =
κ −1 κ −1
A
κ
V2 κ −1 (49)
p1V1 p 2V2 p 1V1 V2 p1V1 ⎛ V1 ⎞
(1 − )= (1 − )= (1 − ⎜⎜ ⎟⎟ )
κ −1 p1V1 κ −1 A
V
κ −1 ⎝ V2 ⎠
κ 1
V1
Rad se može odrediti i prema izrazu(32) , primenom jednačine za adijabatski proces, tj. da je da
je p1V1κ=p2V2κ=pVκ=const.=A ., a odavde je ,
tj da je
A
p= κ (50)
V
pa je ukupan rad
V2 V2 V2 V
A 2
dV A 1 1
A12 = ∫ dA = ∫ p ⋅ dV = ∫ κ ⋅ dV = A ∫ κ = ⋅ ( κ +1 − κ +1 ) =
V1 V1 V1
V V1
V (−κ + 1) V2 V1
κ −1
(51)
p1V1 ⎡ ⎛ V1 ⎞ ⎤
κ
p1V1 1 1
⋅( − )= ⋅ ⎢1 − ⎜ ⎟ ⎥
1 − κ V2κ −1 V1κ −1 κ − 1 ⎢ ⎜⎝ V2 ⎟⎠ ⎥
⎣ ⎦
Primeri:
∫
_ ΔU 23 = dU =nCV (T3 − T2 ) ,
T2
a izvršen rad pri ovom procesu je__ ?
V3 V3
A23 = ∫ p ⋅ dV = p 2 ∫ dV = p 2 (V3 − V2 )
V2 V2
c) proces 3-1 je _?_izohorski__, a ukupna dovedena količina toplote pri ovom procesu je data
izrazom_?_ Q31 = ΔU 31 = nCv (T1 − T3 ) = mcV (T1 − T3 ) ____
d) Predstaviti date procese u p-V dijagramu.
p 1
Proces 1-2 je izotermsko
širenje jer pritisak opada, proces 2-3 je izobarsko sabijanje, jer se
temperatura smanjuje , pa samim tim i zapemina, proces 3-1 je 3 2
izohorsko zagrevanje jer pritisak i tepertura rastu.
V
2. a)U p-V dijagramu predstaviti izobarski process, od stanja 1 do stanja 2
kojim se zapremina gasa udvostručuje , zatim predstaviti od stanja 2
izotermski process kojim se zapremina udvostručuje u odnosu na stanje 2. p 1 2
b Ako je temperatura gasa u stanju 1 jednaka t1= 27 0C kolika je
temperatura gasa u stanju 2, a kolika u stanju 3. (0,2 boda) 3
c) napisati izraze za promenu unutrašnje energije i za razmenjenu
količinu toplote u procesu 1-2. izraženu preko p1 i V1 i R i κ(0,3 boda)
Rešenje :
a)Zapremina u stanju 2 je V2=2V1, a zapremina u stanju 3 je V3=2V2=4V1, pa su nacrtani odgovaajući
procesi u dijagramu .
b) Pošto se u jednačinama procesa javlja apsolutna temperature najbolje je prvo temperature u stanju 1
izraziti u Kelvinima i ona iznosi T1=(27+273)K=300 K
Temperatura u stanju 2dobija se primenom jednačine izobarskog procesa na process 1-2 tj
V1 V2 V
= pa sledi da je T2 = 2 T1 = 2T1 = 600 K . Pošto je process 2-3 izotermski T3=T2=600K
T1 T2 V1
T2
R R pV
T1
∫
c) ΔU 12 = dU =nCV (T2 − T1 ) =
κ −1
(2T1 − T1 ) = n
κ −1
T1 = 1 1 ,
κ −1
V2 V2
A23 = ∫ p ⋅ dV = p ∫ dV = p (2V
1 1 1 − V1 ) = p1V1
V1 V1
d)Pošto je proces izotermski U23=0, a
V3
nRT2 V 4V
Q23 = A23 = ∫
V2
V
⋅ dV = nRT2 ⋅ ln 3 = nR ⋅ 2T1 ⋅ ln 1 = 2 p1V1 ln 2
V2 2V1
3. Idealan gas se iz istog početnog stanja 1 jednom adijabatski, jednom izotermski i jednom izobarski
proširio na dvostruku zapreminu. U početnom stanju 1 gas je imao pritisak p1, zapreminu V1i temperaturu
T1.
a) predstaviti u p-V dijagramu sva tri procesa.
1.5 Pojam idealnog gasa, jednačina stanja idealnog gasa i njena pimena na
različite promene stanja gasa
p0 p
p= ⋅T (8)
T0
Na slikama je prikazno predstavljanje izohorskog procesa u
p-V i u p-T dijagramu. V
U p-T dijagramu su predstavljana dva izohorska procesa, pri
ćemu se jedan odvija pri konsatntnoj zapremini V1, a drugi pri
p V1=const
konstantnoj zapremini V2, pri čemu je p2>p1. Izobarski proces se V2>V1
u V-T dijagramu predstavlja pravom, čija je jednačina data
izrazima (7) i (8), ..
V2=const
p 0V0
p= , (12)
V
Toplota je vid energije, i kao i ostale vrste energije, ona može da se prenosi sa tela
na telo, i da se pretvara u druge vidove energije. Njena jedinica je džul (J).
Da bi se posmatrali procesi u kojima dolazi do prenosa toplotne energije i otale
pojave vezane za toplotu uvode se pojmovi sistem i okolina.
Sistem se odnosi na skup od jednog ili više tela, a sve što je van ovog sistema tela
ali ima direktni uticaj na ponašanje sistema naziva se okolina.
Kada sistm i okolina nisu na istoj temperaturi, oni razmenjuju toplotnu energiju
dok im se temperature ne izjednače.
Prenesena toplotna energija sa sistema na okolinu ili obrnuto naziva se količina
toplote i obečežava sa Q. Jedinica za koičinu toplote je džul. Količina toplote može po
algebarskoj vrednosti da bude pozitivna ili negativna.
a) U slučaju da je temperatura sistema TS veća od
TS>Tok Q<0 temperature okoline Tok sistem predaje količinu toplote Q
sistem TS okolini i ta količina ima negativnu algebarsku vrednost. Ovo je
šematski predstavljeno na slici.
Q
okolina Tok
TS<Tok Q>0
b) U slučaju da je temperatura sistema TS manja od
temperature okoline Tok okolina predaje količinu toplote Q sistem TS
sistemu i ta količina ima pozitivnu algebarsku vrednost. Ovo je
Q
šematski predstavljeno na slici.
okolina Tok
TS=Tok Q=0
c) U slučaju da temperatura sistema TS jednaka
sistem TS temperaturi okoline Tok, nema prenosa toplote sa sistema na
okolinu i obnuto , pa je Q=0
okolina Tok
1.6.1 Toplotni kapacitet
Ako se neko telo zagreva količina topote koja je potrebna da se ono zagreje sa
temperature T1 na temperaturu T2>T1 jednaka je
Q = CT ⋅ (T2 − T1 ) = CT ⋅ ΔT (13)
Veličina CT se naziva toplotni kapacitet tela i predstavlja količinu toplote
potrebnu da se neko telo zagreja za jedan stepen (Celzjusa ili Kelvina) i on se može
predstaviti izrazom
Q
CT = , (14)
ΔT
J
a jedinica za toplotni kapacitet tela je .
K
Količina toplote potrebna da se telo zagreje za beskonačno malu razliku
temperatura dT, je jednaka
dQ = CT ⋅ dT , pa se toplotni kapacite tela može izraziti i u diferencijalnom
obliku kao
dQ
CT = . (15)
dT
Toplotni kapacitet je različit za tela od istog materijala ali različitih masa, pa bi ga
trebalo određivati za svako telo , što je nepraktično, zato se uvode druge vrste toplotnih
kapaciteta i to su molarni toplotni kapacitet i specifični toplotni kapacitet.
QM = C ⋅ (T2 − T1 ) = C ⋅ ΔT (16)
Veličina C se naziva molarni toplotni kapacitet i predstavlja količinu toplote
potrebnu da se 1 mol neke supstance zagreja za jediničnu temperaturu i može se
predstaviti izrazom
Q J
C = M , a jedinica za toplotni kapacitet tela je .
ΔT mol ⋅ K
Količina toplote potrebna da se jedan mol supstance zagreje za beskonačno malu
razliku temperatura dT, je jednaka
dQM = C ⋅ dT , pa se molarni toplotni kapacitet može izraziti i u
diferencijalnom obliku kao
dQM
C= . (17)
dT
b) Specifični toplotni kapacitet
Ako se neko telo mase m zagreva, količina topote koja je potrebna da se ono
zagreje sa temperature T1 na temeraturu T2>T1 jednaka je
Q = m ⋅ c ⋅ (T2 − T1 ) = m ⋅ c ⋅ ΔT (18)
Veličina c se naziva specifični toplotni kapacitet i predstavlja količinu toplote
potrebnu da se neko telo jedinične mase za greje za jediničnu temperaturu.i on se može
predstaviti izrazom
Q
c= , (19)
m ⋅ ΔT
J
a jedinica za toplotni kapacitet tela je .
kg ⋅ K
Količina toplote potrebna da se telo mase m zagreje za beskonačno malu razliku
temperatura dT, je jednaka
dQ = m ⋅ cT ⋅ dT , pa se specifični toplotni kapacite tela može izraziti i u
diferencijalnom obliku kao
dQ
c= . (20)
m ⋅ dT
Specifični toplotni kapacite se često naziva i specifična toplota.
Ako se masa m nekog tela sastoji od jednog mola neke supstance molarne mase
M, tada se toplota da se ovo telo mase m zagreje za razliku temperatura ΔT jednaka
QM = m ⋅ c ⋅ (T2 − T1 ) = M ⋅ c ⋅ ΔT ,
Sa a druge strane ova količina toploe je data i izrazom ( 16).
Kada se ova dva izraza izjednače dobija se veza izmedju molarnog i specifičnog
toplotnog kapaciteta
C = M ⋅c (21)
Promena unutrašnje energije sistema može se vršiti pomoću dve vrste procesa i to su
a) dovodjenjem količine toplote Q sistemu i
b) vršenjem rada nad sistemom , i taj rad obeležavamo sa A′.
tj. ΔU = Q + A′ (24)
Ako okolina vrši rad nad sistemom A′, tada se može reći na osnovu zakona akcije i
reakcije da sistem vrši rad A nad okolinom koji je jednak radu A′ po apsolutnoj
vrednosti , ali suprotnog znaka. Tako je A=’A′.
Promena unutrašnje energije se može na osnovu ovoga predstaviti kao
ΔU = U 2 − U 1 = Q − A (25)
gde je U1 - početna vrednost unutrašnje energije u stanju 1, U2- krajnja vrednost
unutrašnje energije sistema čije se stanje promenilo usled dovođenja količine toplote Q i
vršenja rada A′ nad , a A predsavlja rad koji sistem vrši nada okolinom.
Izraz (25) se može predstaviti u obliku
Q = (U 2 − U1 ) + A (26)
i ovaj izraz predstavlja I zakon termodinamike u inegralnom obliku.
Ako se pritisak gasa menja tokom širenja tada je on u opštem slučaju različit za svaku
zapreminu gasa , pa se može reći da je tada pritisak funkcija zapremine, tj, da je p=f(V),
tj, da za neku zapreminu V pritisak gasa je jednak p(V).
Ako je pritisak gasa u sudu pri nekoj zapremini V jedak p(V) i ako se pod dejstvom tog
pritiska zapremina gasa promeni za beskonačno alu vrednost dV, tada je elementarni rad
koji gas izvrši jednak
δA = p (V ) ⋅ dV (33)
Da bi se dobio ukupan rad koji gas izvrši pri širenju
V2 od zapremine V1 do V2, potrebno je sabrati sve
dV δA elementarne radove (elementarni radovi δA1, δA2,
δA
δA 3..,. na slici ) koje gas izvrši pri beskonačno malim
δA2 3 promenama zapremine u toku tog ukupnog širenja.
δA1
V1 Sabiranje beskonačno malih tj. elementarnih radova
se vrši integraljenjem . Ukupan rad A12 koji je gas
izvršio pri promeni zapremine od V1 do V2 je jednak
V2
A12 = ∫ p(V ) ⋅ dV
V1
(34)
V1 V2 V1 V
V2 V
p
a 2 Ciklična promena stanja gasa us u kome se gas
A1a2b1 prvo širi iz stanja 1 gde mu je zapremina V1 do
1 stanja 2 (gde mu je zapemina V2) jednim
b procesom, a zatim sabija iz stanja 2 do
početnog stanja 1 drugim procesom
V1 B
V2
B B
V
,predstavljen je na slici. Širenje gasa od stanja 1 do 2 je predstavljeno krivom 1a2 i rad
pri ovom širenju A1a2 je pozitivan i jednak pozitivnoj površini ispod krive 1a2.
Proces sabijanja gasa iz stanja 2 u stanje 1 predstavljen je krivom 2b1, pa je rad A2b1 pri
sabijanju po apsolutnoj vrednosti jednak površini ispod krive 2b1, a po algebarskoj
vrednosti je negativan.
Ukupan rad A1a2b1 u celom ciklusu je jednak algebarskom zbiru radva pri čirenju i
sabiranju , tj
A1a 2b1 = A1a 2 + A2b1 = A1a 2 − A2b1 (35)
Kako je A1a2 jednak površini ispod krive 1a2, a apsolutna vrednost ⎜A2b1⎟ je jednaka
površini ispod krive 2b1, pa je prema izrazu (35 ) ukupan rad jednak razlici ovih
površina tj. površini oivičenoj zatvorenom krivom 1a2b1.
Na osnovu izraza za elementarni rad I zakon termodinamike može se u
diferencijalnom obliku napisati kao
δQ = dU + p ⋅ dV (36)
Primer:
a) Promena stanja gasa je predstavljena grafikom u p-V dijagramu. Gas se prvo od stanja
1 do stanja 2 širi i taj proces je predstavljen a
p
pravom 1-2, a zatim se širi od stanja 2 do stanja 3
2p1 2 3 po pravoj 2-3. Ako se vrednosti p1 i V1 smatraju
poznatim izraziti ukupan rad pri promeni stanja od
1 1 do 3 u zavisnosti od p1 i V1.
p1 A23
A12 Rešenje:
Ukupan rad A123 jednak je osenčenoj površini ispod
V1 2V1 3V1 krive 123. On je jednak zbiru radova A12 i A23.
Rad A12 je pozitivan i jednak površini u obliku
trapeza , pa je
2 p + p1 3p
A12 = 1 ⋅ (2V1 − V1 ) = 1 ⋅ V1 ,
2 2
a rad A23 je takodje pozitivan i jednak površini pravougaonika ispod linije 23 tj.
A23 = 2 p1 ⋅ (3V1 − 2V1 ) = 2 p1 ⋅ V1
Ukupan rad A123 je jednak
3 p1V1 1 7 p1V1 1
A123 = + 2 p1V1 =
2 2
3 p1 + 2 p1 5p 15 p1 ⋅V 1
A12 = ⋅ (4V1 − V1 ) = 1 ⋅ 3V1 = ,
2 2 2
Rad A23 je jednak površini ispod prave 23 i on je očigledno jednak nuli , jer i nema
promene zapremine.
Rad A31 je rad pri sabijanju gasa pa je po algebarskoj vrednosti negativan, a njegova
apsolutna vrednost je jednaka površini ispod krive 31. Na osnovu ovoga je
2 p1 + p1 3 9 9
A23 = ⋅ (4V1 − V1 ) = p1 ⋅ 3V1 = p1 ⋅ V1 , A31 = − ⋅ p1V1 pa je
3 2 2 2
Ukupan rad A1231 se može izraziti ili algebarskim zbirom ova tri rada pri čemu se dobija
15 p1V1 1 9 p1V1 1
A1231 = − = 3 p1V1
2 2
Ukupan rad A1231, pošto je u pitanju ciklična promena stanja može se dobiti i preko
površine trougla 123 oivičenog zatvorenom linijom 131, koji je osenčen na slici.
Tada je
(3 p1 − p1 1 ) ⋅ (4V1 − V1 ) 2 p1 ⋅ 3V1
A1231 = = = 3 p1V1
2 2
Fizičko-hemijski principi
HEMIJSKA TERMODINAMIKA
Prof. Mirjana Miloradov
i saradnici
26. oktobar 2009.
Toplotni kapacitet
Specifični toplotni kapacitet – c (J/kgK)
Količina toplote potrebna da se u datim
uslovima povisi temperatura 1kg supstance
za jedan stepen.
U fizičkoj hemiji se obično posmatra toplota
svedena na jedan mol supstance -molski
toplotni kapacitet, cm (J/molK).
dq
cm =
dT
Toplotni kapacitet
Zamenom dq=dU+pdV dobiće se:
dU + pdV
cm =
dT
Odnosno:
∂H
dH = c p ,m dT + dP
∂P T
spontano
Kvazireverzibilni procesi:
veoma sporo širenje ili sabijanje bez trenja,
sporo hlañenje ili zagrevanje
Veza I i II zakona termodinamike
Kelvin-Planck-ova definicija:
Lord Kelvin
“Nemoguće je napraviti mašinu koja bi (1824-1907)
radeći u ciklusu uzimala toplotu iz
rezervoara konstantne temperature i
pretvarala je u ekvivalentnu količinu
rada bez ikakvih promena u sistemu i
okolini.”
Max Planck
(1858-1947)
odnosno …
TH
QH
Toplotna masina
Wnet
Hladno
Toplo
Clausius-ova definicija
“Nemoguće je napraviti mašinu koja
bi radeći u kružnom procesu,
prenosila toplotu sa hladnijeg na
topliji sistem, bez ikakvih drugih
promena na ovim sistemima i okolini”
Rudolf Clausius
(1822-1888)
Ludwig Boltzmann-ova definicija:
“U zatvorenom adijabatskom sistemu
entropija ne može nikada opadati.
Stoga je visok nivo organizacije
veoma
malo verovatan.”
S = k ln W
Samo su 2
stanja (25 %) u
kojima su svi
molekuli u istom
balonu od od 8
mogućih stanja.
Najverovatnije
stanje u kome
su molekuli
rasporeñeni u
oba balona.
E N T R O P I J A
Stepen do koga se viši oblik potencijalne energije
degradira u niži oblik energije odnosno toplotu, zavisi od
količine osloboñene toplote.
Promena entropije srazmerna količini osloboñene toplote
iz sistema.
Treba uzeti u obzir i temperaturu na kojoj se nalazi
sistem, jer će degradacija energije biti veća ukoliko se
toplota prenosi na sistem niže temperature.
Mora se uzeti da je stepen degradacije energije, kao
merilo spontane promene, obrnuto srazmeran temperaturi.
ciklus
Q2 Q1 Qi
+
T2 T1
=0 odnosno ∑ i T
=0
II ZTD:
Tokom adijabatske promene
stanja entropija sistema ne može
opasti nego samo porasti ili u
krajnjem slučaju kvazistatične
promene ostati nepromenjena.
∆SS ≥ 0
GIBSOVA SLOBODNA ENERGIJA
Definicija Gibsove slobodne energije:
G = H – TS
dG = dU + PdV + VdP – TdS – SdT = TdS – PdV + PdV + VdP – TdS – SdT
dG = VdP – SdT
∂G ∂G
= −S =V
∂T P i ∂P T
dA = dU – TdS – SdT
∂A
= −P
∂V T
dok je:
∂A
= −S
∂T V
Iz µ = Gm sledi:
P
µ = µ + ∫ Vm dP
0
P0
Kod idealnog gasnog stanja molarna
zapremina je Vm=RT/P odakle sledi:
dP
P P
µ = µ + RT ∫
0
= µ 0
+ RT ln
P0 P P0
G id
m (P2 ) − G (P1 ) = µ (P2 , T ) − µ (P1 , T ) = ∫ Vmid dP = RT ln P2
id
m
id id
P1
P1
∫ (V )
P
f 1
ln = m − Vmid dP.
P RT 0
Zavisnost Vm od P
1. Idealan gas: Vmid = RT / P
2. Realan gas: Z = Vm / Vmid = PVm / RT
Z ( P, T ) − 1
P
f
Sledi: ln = ∫ dP
P 0 P
ili
P Z (P, T ) − 1 zavisnost
f = P exp ∫ dP .
0 P fugasnosti od
pritiska
Potrebni su eksperimentalni podaci za
kompresioni faktor od vrlo niskih pritisaka
do traženog pritiska.