Professional Documents
Culture Documents
U zemljama Evropske Unije važi sledeća kategorizacija motornih vozila na osnovu koje se izdaju
vozačke dozvole
M – bicikl sa ugrađenim motorom do 50 cm³ i brzinom do 50 km/h,
A1 – laki motocikl do 125 cm³ i maksimalnom snagom od 15 KS,
A – motocikl do 34 KS u prve 2 godine, a zatim je dozvoljen prelaz na teže motocikle bez
dodatnog polaganja,
B – motorna vozila do 3,5 t ili sa maksimalno 8 sedišta,
C1 – teretna vozila do 7,5 t,
C – teretna vozila preko 7,5 t,
D1 – autobusi sa najviše 16 sedišta,
D – autobusi sa preko 16 sedišta,
BE, C1E, CE, D1E, DE – potrebno kada navedena vozila vuku priključno vozilo teže od 750 kg,
P – TAXI vozila, uslov je da se mora dokazati dvogodišnje iskustvo u B kategoriji,
T – traktori koji razvijaju brzine do 60 km/h,
L – radne mašine brzine do 32 km/h, kao i bageri.
Na osnovu pravila ECE (Ekonomske komisije za Evropu) vozila su kategorisana na sljedeći način:
kategorija L – motorna vozila sa manje od 4 točka,
kategorija L1 – motorna vozila sa 2 točka čija zapremina motora ne prelazi 50 cm³ i brzina ne
prelazi 50 km/h,
kategorija L2 – motorna vozila sa 3 točka koji su raspoređeni na bilo koji način i čija zapremina
motora ne prelazi 50 cm³ i brzina ne prelazi 50 km/h,
kategorija L3 – motorna vozila sa 2 točka čija zapremina motora prelazi 50 cm³ i brzina prelazi 50
km/h,
kategorija L4 – motorna vozila sa 3 točka koji su asimetrično raspoređeni u odnosu na podužnu
srednju ravan i čija zapremina motora prelazi 50 cm³ i brzina prelazi 50 km/h,
kategorija L5 – motorna vozila sa 3 točka koji su simetrično raspoređeni u odnosu na podužnu
srednju ravan i čija zapremina motora prelazi 50 cm³ i brzina prelazi 50 km/h,
kategorija M – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu putnika,
kategorija M1 – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu putnika i imaju
ne više od 8 sedišta pridodatih vozačkom sjedištu,
kategorija M2 – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu putnika i imaju
više od 8 sedišta pridodatih vozačkom sedištu ali ne prelaze masu od 5 t,
kategorija M3 – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu putnika i imaju
više od 8 sedišta pridodatih vozačkom sjedištu i prelaze masu od 5 t;
u okviru vozila kategorija M2 i M3 se razlikuju sledeće klase
klasa I – vozila konstruisana sa zonama za stajanje kako bi se obezbijedilo frekventno kretanje
putnika unutar vozila,
klasa II – vozila konstruisana sa sedećim i stajaćim mjestima u prolazu ili u zonama koje ne
zauzimaju više od prostora za 2 dupla sedišta,
klasa III – vozila konstruisana samo za sedenje,
kategorija N – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu tereta,
kategorija N1 – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu tereta i čija masa
ne prelazi 3,5 t,
kategorija N2 – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu tereta i čija masa
se nalazi u rasponu od 3,5 t i 12 t,
kategorija N3 – motorna vozila sa najmanje 4 točka koja su namenjena prevozu tereta i čija masa
prelazi 12 t,
kategorija O – prikolice (uključujući poluprikolice)
kategorija O1 – prikolice čija masa ne prelazi 0,75 t,
kategorija O2 – prikolice čija masa prelazi 0,75 t ali ne prelazi 3,5 t,
kategorija O3 – prikolice čija masa prelazi 3,5 t ali ne prelazi 10 t,
kategorija O4 – prikolice čija masa prelazi 10 t,
u okviru vozila kategorije O2, O3 i O4 se razlikuju sledeće podkategorije
poluprikolica – vozilo kod koga su osovine iza težišta vozila (pri ravnomerno natovarenom
vozilu) i sa priključnim uređajima za prenos horizontalnih i vertikalnih sila na vučno vozilo,
prikolica – vozilo sa najmanje dve osovine koje ima uređaje za vuču koji se pomjeraju vertikalno
u odnosu na priključno vozilo i usmeravaju prednju osovinu (osovine) i ne prenose značajno
statičko opterećenje na vučno vozilo; jedna ili više osovina može biti pogonjena od strane
vučnog vozila.
prikolica sa centralnom osovinom – vozilo sa krutom rudom i osovinom (osovinama) na sredini
pri čemu se ne više od 10 % mase prenosi na vučno vozilo; jedna ili više osovina može biti
pogonjena od strane vučnog vozila.
kategorija T – poljoprivredni i šumski traktori, motorna vozila sa točkovima ili gusenicama sa
najmanje 2 osovine koja vuku, guraju ili nose izmjenjiva oruđa ili prikolice,
kategorija G – vanputna vozila,
dužina (m)
Država visina (m) širina (m)
kamion prikolica drumski voz zglobno vozilo
Austrija 4 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Azerbejdžan 4 2,55 12 20 20
Belorusija 4 2,60 12 18 20
Belgija 4 (1) 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Bugarska 4 2,50 12 18,75 16,50
Hrvatska 4 2,60 12 18,35 16,50
Češka 4 2,55 12 18,75 16,50
Danska 4 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Estonija 4 2,55 12 18,75 16,50
Finska 4,20 2,55 (2) 12,50 25,25 16,50
Francuska 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Gruzija 4 2,50 12 20 20
Nemačka 4 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Grčka 4 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Mađarska 4 2,55 12 18,75 16,50
Island 4,20 2,55 12 22 18
Italija 4 (5) 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Letonija 4 2,55 12 18,75 16,50
Lihtenštajn 4 2,55 12 18,75 16,50
Litvanija 4 2,55 12 18,75 16,50
Luksemburg 4 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Moldavija 4 2,50 (2) 12 20 16,50
Holandija 4 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Norveška 2,55 12 (6) 18,75 16,50 (7)
Poljska 4 2,55 12 18,75 16,50
Portugal 4 2,55 (2) 12 18,75 16,50
Rumunija 4 2,50 12 18,35 16,50
Rusija 4 2,50 12 20 20
Slovačka 4 2,55 12 18,75 16,50
Slovenija 4 12 18,75 16,50
Španija 4 2,55 (2) (3) 12 18,75 (4) 16,50
Švedska 2,60 12 24 24
Švajcarska 4 2,55 (8) 12 18,75 16,50
Turska 4 2,55 12 18,75 16,50
Ujedinjeno
2,55 (2) 12 18,75 16,50
Kraljevstvo
Napomena (T.4.01):
margina visine +1%
vozila hladnjače 2,60 m
vozila sa stalnom nadgradnjom 2,60 m
prevoz vozila, 18,75 m prazna, 20,55 m puna
prevoz vozila 4,20 m, prevoz kontejnera ili stambenih objekata 4,30 m
kamioni ili prikolice registrovani prije 17.09.1997. =12,40 m, važi do 01.01.2007.
zglobna vozila registrovana prije 17.09.1997. =17 m, važi do 01.01.2007.
2,60 m je vozilo sa fiksnom ili mobilnom nadgradnjom za transport rashlađene robe i sa bočnim
zidovima, uključujući izolaciju, debljine minimalno 45 mm
25,25 m u specijalnim slučajevima kad je ekonomičnije nego obični transport, uzimajući u obzir
godišnje doba i dane u nedelji, samo na pojedinim putevima
5 osovinazglobno vozilo
4 osovineautovoz
5 osovinaautovoz
2 osovinekamion
3 osovinekamion
pogonska osovina
gonjena osovina
Država
Napomena (T.4.02):
(1) 26 t je dozvoljeno ako je pogonska osovina sa vazdušnim ogibljenjem, inače 25 t
(2) 38 t generalno za teretni prevoz povećava se 5% za vozila registrovana u EU i važi i za vozila iz
zemalja koje imaju transportne sporazume sa EU
(3) 11,5 t za određene dionice opisane u Aneksu 5 Transportnog sporazuma između EU i Bugarske
(4) domaće/međunarodno
(5) autovoz 5 osovina =44 t, 6 osovina=53 t, 7 osovina=60 t, zglobno vozilo 5 osovina=42 t, 6
osovina=44 t
(6) zglobno vozilo, težina zavisi od zadnjeg razmaka osovina >8 m 48 t
(7) kamion 4 osovine 32 t
(8) osovinsko opterećenje bazne mreže, težina zavisi od ukupnog međuosovinskog rastojanja
(9) autovoz 5 osovina i zglobno vozilo 5 osovina koje vozi ISO kontejner 40 ft = 40 t
(10) 3 osovine sa ISO kontejnerom 40 ft = 44 t
(11) težina autovozova zavisi od ukupnog međuosovinskog rastojanja 60 t na primarnim
putevima BK1, 51,4 t na sekundarnim putevima BK2
(12) 26 t kad je pogonska osovina sa dvostrukim točkovima ili magnetnim vješanjem ili kad je
svaka pogonska osovina sa dvostrukim točkovima i maksimalnim opterećenjem po osovini koje
ne prelazi 9,5 t
(13) za 6 osovina 3+3 ili >44 t autovoz i zglobno vozilo sa motorom u skladu sa EURO 2
standardima
Tabela 4.03. Dozvoljene maksimalne brzine vozila i količine alkohola u krvi u Evropi
brzina, km/h
Država put sa razdvojenim put u izgrađenim
autoput glavni put
kolovozima područjima
Austrija 130 100 100 50
Azerbejdžan 110 90 90 60
Belorusija 110 90 60
Belgija 120 90 90 50
Bugarska 120 90 90 50
Hrvatska 130 100 100/90 50
Češka 130 130 (1) 90 50
Danska 110 80 80 50
Estonija 110 90 50
Finska 120 (3) 80/100 (3) 80/100 (3) 50
Francuska 130 110 90 50
Nemačka 130 130 100 50
Grčka 120 100 90 50
Mađarska 130 110 90 50
Island 90 90/60/70/80 30/50
Irska 97 97 97 48
Italija 130 110 90 50
Letonija 90 50
Lihtenštajn 80 50
Litvanija 110/130 100 90 60
Luksemburg 120 90 90 50
Malta 64 64 64
Moldavija 90 60
Holandija 100/120 100 80 30/50/70
Norveška 90/100 (2) 90 80 30/50
Poljska 130 110/100 90 60
Portugal 120 100 90/100 50
Rumunija 90 90 90 50
Rusija 110 90 90 60
Srbija i Crna Gora 120 100 80 60
Slovačka 130 130 90 60
Slovenija 130 100 90 50
Španija 120 100 90 50
Švedska 90/110 90/110 70/110 30/50/70
Švajcarska 120 100 80 50
Turska 120 90 90 50
Ukrajina 120 90 60
Ujedinjeno
112 112 97 48
Kraljevstvo
Napomena (T.4.03):
(1) putevi za motorna vozila
(2) test sa 100 km/h na nekim autoputevima
(3) zimi 100 km/h na autoputu, 80 km/h na putevima
Ostale transportne karakteristike i radne performanse drumskih transportnih sredstava će biti
definisane u nastavku teksta.
Teretni automobili
U okviru teretnih automobila u literaturi [2] se može naći njihova podela prema konstrukciono-
eksploatacionim karakteristikama, pa se tako razlikuju
standardna i
specijalna teretna vozila.
Standardni teretni automobil, popularno nazvan kamion, se koristi za prevoz različitih vrsta tereta, a
za čije smeštanje se primenjuje tovarni sanduk (slike 4.31 i 4.32).
Vučni vozovi
Vučni voz se može definisati kao skup vozila koje sačinjava vučno i priključno vozilo. Osnovni
zadatak vučnog vozila je da zahvaljujući postojanju pogonskog motora ostvari određenu silu na poteznici. Na
taj način je obezbeđeno kretanje kako vučnog tako i priključnog vozila.
Prema konstrukciono ostvarenoj vezi između vučnog i priključnog vozila razlikuju se tegljači i
specijalni tegljači.
Kod tegljača veza između vučnog i priključnog vozila (poluprikolice) je ostvarena pomoću sedla
(slika 4.33). Cilj korisnika je da u zavisnosti od karakteristika transportovanog tereta (masa, gabaritne
dimenzije...) može kombinovati različite tegljače sa različitim poluprikolicama. Takva potreba je uslovila da
sedlo ima montažno–demontažni karakter, a u cilju smanjenja gubitka vremena potrebno je ostvariti brzo i
lako spajanje i rastavljanje. Jedna od konstrukcija čijom primenom se ostvaruje automatsko vezivanje
tegljača i poluprikolice je Jost KKS (KKS – Komfort Kupplungs System). Sastavni elementi ovog sistema
(slika4.31-1) su:
1 – sedlo,
2 – okretni klin,
3 – kabal,
4 – aktuator,
5 – tastatura.
Specijalni tegljač čini vučno vozilo sa poteznicom na koju se vezuje specijalno priključno vozilo, sa
niskom platformom namenjeno za transport težih tereta.
Priključna vozila nemaju svoj sopstveni pogon, već se njihovo kretanje ostavruje zahvaljujući vuči
od strane vučnog vozila. U zavisnosti od tipa veze između vučnog i priključnog vozila razlikuju se sledeće
vrste priključnih vozila
prikolice – veza je ostvarena preko vučne viljuške (slika 4.34),
poluprikolice – veza je ostvarena preko sedla (slika 4.35).
Različiti uređaji za spajanje vučnog i priključnog vozila su prikazani na slici 4.36.
Tokom eksploatacije dolazi do habanja i trošenja pojedinih elemenata ranije definisanih sklopova.
Tako kod vučnih kuka (slika 4.37) sa tog aspekta kritični elementi su vučna čivija 5, gornja čaura 2, donja
čaura 3 i pločica 8 koja služi kao oslonac rude. Statistički pokazatelji nas upućuju na sa aspekta održavanja
značajan podatak, a to je gornja i donja čaura mogu da izdrže vek 2 do 3 vučne čivije. Preventivne kontrole
je neophodno ostvarivati tokom svakog servisa kamiona, dok se jednom godišnje preporučuje i kompletno
rastavljanje kuke i detaljno pregledanje delova.
Igla rude (slika 4.38) predstavlja još jedan element koji zbog izloženosti habanju je potrebno
kontrolisati. One su najčešće motažnog karaktera usled želje da se pri zameni igle ne mora menjati i cela
ruda. U tom slučaju montaža i demontaža se ostvaruje korišćenjem vijčane veze. Takođe postoje i
konstrukcije igle kod kojih se montaža ostvaruje primenom zavarivanja. U slučaju saobraćajne nezgode koja
podrazumeva prevrtanje vučnog ili priključnog vozila po pravilu uvek dolazi do savijanja igle. U tom slučaju
nije dozvoljeno njeno ispravljanje već se zahteva obavezna zamena.
a)
b)
Teretna vozila za vršenje rada zahvaljujući specifičnoj konstrukciji ujedinjuju karakteristike teretnih
vozila i mašina različitih namena. U zavisnosti od vrste dodatnih uređaja u okviru teretnih vozila za vršenje
rada se nalaze
autodizalice,
komunalna vozila,
terenske radionice...
Auto-dizalica predstavlja mobilno dizalično transportno pretovarno sredstvo, namenjeno za
podizanje tereta različitih masa na različite visine i dohvate. Kao i
ostala dizalična sredstva, ona ima mogućnost podizanja i
manipulisanja teretom, ali zahvaljujući svojoj mobilnosti poseduje i
sposobnost transporta, odnosno aktivnog učestvovanja u saobraćaju.
Zahvaljujući tome značajno se povećava prostor na kome se može
manipulisati teretom, a takođe se javlja i mogućnost brze promene
lokacije rada auto-dizalice.
Upoređujući auto-dizalice sa ostalim dizalično transportno
pretovarnim sredstvima, može se uočiti da auto-dizalice imaju
mogućnost realizacije znatno većeg broja radnih operacija (slika
4.39) koje se mogu realizovati na podlogama različitog tipa (zemlja,
asfalt...):
1 – podizanje/spuštanje tereta,
2 – podizanje/spuštanje strele,
3 – promena dužine strele (u slučaju teleskopskih strela),
4 – okretanje gornjeg stroja,
5 – kretanje dizalice po tlu.
Slika 4.39. Auto-dizalica u toku manipulacije teretom
Vozila za odvoženje smeća (slike 4.41 i 4.42) se najčešće izrađuju sa tri vrednosti zapremine
sanduka – 9, 13 i 15 m3, dok se stepen sabijanja nalazi u rasponu od 4 do 6. Sabijanje smeća se ostvaruje
primenom rotirajućeg bubnja ili potisne ploče. Vreme koje se utroši na proces sabijanja je različito i zavisi
od proizvođača. U slučaju Stummerove nadgradnje (sanduk+istresač kontejnera) ovaj perio se nalazi u
rasponu od 18 do 20 s. U cilju povećanja veka trajanja sanduci se se izrađuju od lima na kom je primenjena
antikorozivna zaštita. Utovar smeća se vrši ručno ili mehanizovano pomoću istrisača kontejnera. Pogon
istresača kontejnera je hidraulički, a proces pražnjenja kontejnera se ostvaruje kombinacijom zupčaste letve i
hidrocilindara jednostrukog dejstva (slika 4.43a) ili samo pomoću hidrocilindara dvostrukog dejstva (slika
4.43b). Maksimalna dozvoljena masa kontejnera iznosi 700 kg. Merenje ukupnog tereta se ostvaruje
primenom elektronskih uređaja, koji daju zvučni ili svetlosni signal obaveštenja o dostizanju maksimalne
dozvoljene vrednosti mase smeća.
a) b)
Vozila za čišćenje snega (slika 4.44) su namenjena za čišćenje snega i leda sa svih vrsta
saobraćajnica. Odstranjivanje snega i leda se ostvaruje njegovim odbacivanjem sa puta ili utovarom u
kamion. U slučaju utovara snega u kamion mogu se ugraditi dodatni uređaji za sabijanje snega sa
maksimalnim koeficijentom sabijanja od 50 %. Takođe ova vozila mogu ostvarivati i funkciju bacanja soli i
rizle.
U grupu komunalnih vozila spadaju i vozila za pranje i čišćenje ulica, pranje kanala, saobraćajnih
znakova, zidova, ograda, tunela (slika 4.45).
Slika 4.45. Vozila za čišćenje i pranje ulica
Specijalna teretna vozila se karakterišu konstrukcijom koja je prilagođena posebnim vrstama tereta
vrsti tereta. Ovu grupu vozila čine
cistrene,
furgoni,
hladnjače,
damperi,
dostavna vozila za prevoz hleba i prehrambenih proizvoda,
vozila za prevoz tereta većih gabaritnih dimenzija,
vozila za prevoz stakla,
vozila za prevoz stoke,
vozila sa betonskom mešalicom,
samoutovarivač,
kamion sa dizalicom,
kontejnerski kamioni...
Cisterne
Cistrene čine grupu specijalnih teretnih vozila koja su namenjena za prevoz različitih vrsta tečnosti,
kao na primer vode, mleka, nafte, gasa, opasnih materijala (slike 4.46...4.49).
Osnovni sklop cisterne je rezervoar. Poprečni preseci rezervoara mogu biti različiti: kružni (slika
4.47 i 4.49), eliptični (slika 4.46) i pravougaoni sa zaobljenim uglovima (slika 4.48). U slučaju potrebe za
rezervoarima većih dimenzija preporučuje se primena eliptičnog poprečnog preseka jer on poseduje nabolje
karakteristike sa aspekta vozila od njegovog preturanja, a usled nižeg položaja njegovog težišta. Nedostatak
njegove primene je u povećanoj ceni usled složenije izrade.
U cilju ostvarivanja utovara i istovara robe cisterne su opremljene dodatni uređajima, među kojima
su najčešći pumpe, cevovodi, merni instrumenti, sistemi za cirkulaciju vode.
Slika 4.48. MACK – cistrena Slika 4.49. MERCEDES – cistrena
Utovar se najčešće ostvaruje preko otvora koji se nalaze na gornjem delu rezervoara.
Pražnjenje rezervoara je uslovljeno njegovim poprečnim presekom, kao i karakteristikama
transportovane robe. Pražnjenje rezervoara sa eliptičnim poprečnim presekom se ostvaruje pomoću pumpi ili
na principu samonaginjanja. Cisterne sa kružnim poprečnim presekom rezervoara se prazne pod dejstvom
vazduha pod pritiskom čime se utiče na povećanje brzine istovara. Većina dodatnih uređaja koji se koriste za
pražnjenje rezervoara su hidrauličkog tipa.
Transport rasutih tereta se može ostvarivati i primenom kiper cisterni. Zapremina rezervoara je
najčešće u granicama od 40 do 70 m 3, a postoje i konstrukcije rezervoara čija je zapremina veća od 90 m 3
[69]. Istovar rasutog tereta kod kiper cisterni se ostvaruje klasičnim kipovanjem tereta. Rezervoar se na isti
način kao i tovarni sanduk podiže pomoću teleskopskog hidrocilindra. Da bi se sprečilo prevrtanje kiper
cisterna mora biti opremljena stabilizatorima (kao i u slučaju auto-dizalica, što je objašnjeno u prethodnom
delu teksta). Silosi su u većini slučajeva izađeni od aluminijumskih legura. Površina rezervoara je glatka
čime se sprečava lepljenje materijala za zidove rezervoara. Ovaj podatak je od izuzetnog značaja za slučaj
kada posle transporta npr. cementa se pojavljuje potreba za transportom nekog prehrambenog proizvoda
(npr. šećera). U tom slučaju se primenjuje ispiranje unutrašnjosti podignutog silosa, da bi se zatim ostvarilo
njeno sušenje primenom toplog vazduha pod pritiskom. Celokupan opisani postupak pripreme silosa za
transport novog tereta traje oko 15 minuta.
Vazduh pod pritiskom se dobija korišćenjem kompresora koji može biti postavljen na samoj cisterni.
U najvećem broju slučajeva pogon kompresora se ostvaruje korišćenjem motora koji poseduje vozilo.
Specifičnosti konstrukcije cisterne su uslovljene vrstom transportovane robe. Tako se mogu naći
rezervoari sa termoizolacijom, specijalnom zaštitom, grejačima, unutrašnjim pregradama za ublažavanje
hidrauličkih udara...
Slika 4.50. Cisterna za transport praškastih materijala Slika 4.51. FAP – rifunzer
Furgoni
Slika 04.53. ZASTAVA – furgon sa hidroliftom Slika 04.54. MERCEDES – atego – furgon
Hladnjanče
Hladnjače predstavljaju specijalna transportna vozila, tipa furgona, koja usled kvarljivosti robe koju
transportuju moraju da obezbede potrebnu vrednost temperature (slike 04.55 i 04.56).
Tovarni prostor hladnjače se može podeliti gredama na dve polovine. Kada nisu u funkciji grede su
provučene ispod krova. Vreme koje je potrebno za njihovo postavljanje se kreće u rasponu od 3 do 7 minuta.
Kvalitet vršenja osnovne funkcije hladnjače se opisuje preko k-vrednosti koja predstavlja koeficijent
propuštanja toplote. Njegova potrebna vrednost se nalazi u rasponu od 0,28 do 0,4.
Prilikom izbora hladnjače značajna je i vrednost potrebnog vremena hlađenja. Tako na primer za
hlađenje sa plus 30 na minus 20 OC je potrebno između 4 i 6 sati. Maksimalna granična propisana vrednost
iznosi 6 sati.
Sprečavanje kvarenja robe u velikoj meri zavisi rešavanja probelema obezbeđivanja cirkulacije
vazduha unutar tovarnog prostora hladnjače. Usled toga je potrebno obezbediti opstrujavanje vazduha sa svih
strana tereta. To se obezbeđuje korišćenjem odgovarajućih paleta, zadovoljenjem minimalne vrednosti
međurastojanja između paleta sa teretom, kao i minimalnog međurastojanja između tereta i površina
tovarnog sanduka (slika 4.56a) [68].
U literaturi se može naći podatak da se godišnje u svetu gubi više milijardi evra usled kvarenja robe
tokom njenog transporta [67]. Kao rešenje ovog problema Thermo King je ponudio telematski sistem koji
se sastoji iz sledećih podsistema: Data Capture, Data Transfer i Data Managment.
Podsistem Data Capture ima zadatak da registruje podatke koji se odnose na upravljanje
temperaturom. Uređaji koji pripadaju ovom sistemu su mehanički i elektronski. Mehanički uređaji imaju
mogućnost registrovanja promene temperature tovarnog prostora u periodu od tridesetjednog dana. Zapis
rezultata se ostvaruje pisačima na mikrolistićima. Elektronski uređaji poseduju znatno veće mogućnosti.
Osim registrovanja promene temperature u funkciji od vremena se primenom elektronskih uređaja mogu
pratiti i druge veličine koje bitno utiču na rad rashladnog sistema. Jedna od njih je i otvaranje vrata teretnog
prostora. Interval merenja praćenih veličina je 10 minuta. Prikupljanje podataka se može ostvariti
korišćenjem prenosivog računara ili pisača.
Efikasnije prikupljanje podataka se ostvaruje primenom podsistema Data Transfer. U okviru njega
Thermo King predlaže dva rešenja: R:COM i Trac-King.
R:COM sistem poseduje mogućnost automatske bežične komunikacije između vozila (podsistema
Data Capture) i centralnog rašunara, ali samo u toku boravka vozila u depou. U slučaju kada merene
veličine izađu iz predviđenih granica na centralnom računaru se javlja upozorenje koje obuhvataju osnovni
podaci koji se odnose na praćeno transportno sredstvo (karakteristike vozila, tereta, vrednosti merenih
veličina, uočena kritična odstupanja...). Osim toga se automatski šalje SMS poruka na mobilni telefon osobe
koja treba da preduzme odgovarajuće akcije u cilju rešavanja problema.
Trac-King sistemom se putem GPS (Global Position System) i GSM (The Global System of
Mobile comunication) tehnologije omogućuje prenos podataka do centralnog računara tokom celokupnog
transporta. Prednost ovog sistema u odnosu na R:COM sistem je u mogućnosti približno kontinualnog
praćenja merenih veličina. zahvaljujući tome se znatno brže može reagovati u slučaju pojave problema.
Nedostatak se ogleda u pojavi dodatnih troškova usled korišćenja GPS i GSM sistema.
Podsistem Data Managment obrađuje prikupljene podatke primenom Fleetwatch softverskog
paketa. Rezultati rada se daju u obliku tabela i grafika u funkciji od karakteristika vozila, ugrađenog
rashladnog sistema i karakteristika tereta. Kao takvi oni značajno mogu doprineti praćenju i kvalitetnijem
upravljanju radom analiziranog transportnog sistema.
Za prevoz hleba i peciva se koriste specijalna vozila. Njihovi kapaciteti su različiti, pa tako u
Zastavinom programu postoje nadgradnje za prevoz 72, 96, 128 i 160 korpi. Unutrašnji deo nadgradnje
obložen je poliesterom otpornim na abrazivnu sredinu slane pare. Za nanošenje korpi služe police izrađene
od standardnih aluminijumskih profila.
Transport građevinskih mašina se najčešće ostvaruje korišćenjem poluprikolica, gde je jedna od njih
prikazana na slici 4.51-1. Ova poluprikolica je opremljena vazdušnim oprugama koje omogućavaju da se
tovarna površina u odnosu na standardnu površinu od 92,5 cm od podloge spusti ili podigne za 10 cm [58].
Maksimalna korisna nosivost iznosi 75,9 t. Utovar i istovar se ostvaruju pomoću dve hidraulične rampe koje
se nalaze na zadnjoj strani poluprikolice.
Konstrukciona rešenja mogu biti različita. U tom cilju transport se može ostvariti kombinacijom
tegljača i poluprikolice ili prikolice različitih dimenzija. Transport tereta veće dužine (cevi, stabala...) se
može ostvariti na taj način što se teret jednim svojim krajem oslanja na vučno, a drugim na priključno vozilo
(slika 4.58). U tom slučaju teret ima ulogu veze između vučnog i priključnog vozila.
Zahvaljujući velikim dimenzijama i masi transportovanog tereta javlja se problem utovara i istovara.
Usled toga veliki broj vozila ove namene je opremljen dizalicama koje mogu opremljene različitim
zahvatnim uređajima: kukom (slika 4.58), grabilicom (slika 4.59)... Određene grupe tereta poseduju posebne
zahteve trensporta, a sve sa aspekta zadržavanja sposobnosti
obavljanja funkcija za koju je transportovani teret namenjen.
Tako u slučaju transporta dugih cevi potrebno je
ostvariti zaštitu od udara,
sprečiti da deformacija njene sredine bude veća od
dozvoljene,
sprečiti oštećenje njenih krajeva, kao i izolacionog
sloja cevi ukoliko on postoji.
Vozilo za šlep službe se primenjuje prevoz oštećenih vozila i vozila u kvaru. Nadogradnja je
konstruisana tako da obezbeđuje bezbedan transport prevoženog vozila kao robe, a zahvaljujući postojanju
dizaličnih mehanizama omogućava brz i bezbedan utovar i istovar. Utovar i istovar se ostvaruju primenom
elektrovitla koje poseduje čelično uže i kuku ili primenom dizalice. Upravljanje dizaličnim mehanizmima se
ostvaruje pomoću komandne table koja se nalazi bočnoj strani šasije. Platforma na koju se postavlja oštećeno
vozilo zbog olakšanja procesa utovara i istovara poseduje mogućnost promene njenog nagiba.
Samoutovarivač
Slika 4.62. MACK – betonska mešalica Slika 4.63. MACK – vozilo sa pumpom za transport betona
Vozila sa betonskom mešalicom (slika 4.62) se primenjuju za transport betona od fabrike betona
(pogona za proizvodnju betona) do građevinskog objekta. Specifičnost njene eksploatacije je u zahtevu da
beton zadrži svoje karakteristike tokom transporta. U tom cilju potrebno je da se nadgradnja, tj. betonska
mešalica tokom transporta okreće. Dato kretanje se ostvaruje pogonom sa motora vozila ili dodatnog pogona
(slika 4.64). Takođe je neophodno i dodavanje aditiva koji treba da spreče očvršćavanje betona.
Veoma često se na gradilištima koristi kombinacija vozila sa betonskom mešalicom i vozila koje je
snabdeveno pumpom za transport betona (slika 4.63).
Kamion sa dizalicom
Slika 4.66. Avtovlek Kopitar sa dve dizalice Slika 4.67. Avtovlek Kopitar sa tri dizalice
U zavisnosti od potrebe naručioca Avtovlek Kopitar izrađuje kamione i sa većim brojem dizalica
od dve (slika 4.67).
Proizvodnjom kamionskih dizalica se bavi veći broj kompanija. Ipak, među njima svakako treba
izdvojiti dve koje su izrazito rasprostranjene na našem, a i svetskom tržištu. To su Palfinger [65] i Hiab
[66].
Kontejnerski kamioni
Tehnički komitet ISO (R 688) prema dimenzijama kategoriše kontejnere u dve grupe (tabela 4.04)
[2]:
grupa 1 – sa zajedničkim poprečnim presekom 2435x2435 mm (standard SAD),
grupa 2 – sa zajedničkom visinom 2100 mm (preporuka Međunarodne železničke unije 590 YIC –
standard koji se primenjuje u većini zemalja Evropske Unije).
Maksimalna
Visina Širina Dužina
Grupa Oznaka bruto masa
mm kg
1A 2435 2435 12190 30000
1B 2435 2435 9125 25000
1C 2435 2435 6055 20000
I
1D 2435 2435 2990 10000
1E 2435 2435 1965 7000
1F 2435 2435 1460 5000
2A 2100 2300 2920 7000
II 2B 2100 2100 2400 7000
2C 2100 2300 1450 7000
Tabela 4.04. Grupe kontejnera prema ISO (R 688) preporukama sa gabaritnim dimenzijama
Slika 4.69. Kontejner proizvođača Ackermann-Fruehauf Slika 4.70. Taxi-Box – Mini kontejner proizvođača
– hladnjača Kogel
a) b)
Slika 4.71. Utovar kontejnera na šinska vozila sa
a) ramnom dizalicom, b) auto-dizalicom
Slika 4.71-1. Kontejnerski kamion – Iveco CM Slika 4.71-2. Noga kontejnera u rasklopljenom i
sklopljenom stanju
Slika 4.72. Zaštita transportovane robe postavljanjem Slika 4.73. Tovarni sanduk sa pomičnim krovom i
ciradnog platna bočnom ciradom
Posmatrajući jedno teretno motorno vozili sa sandukom može se uočiti više mogućih modifikacija
samog sanduka koji se postavlja na određeno vučno vozilo. Prema vrsti materijala od kog je izrađen razlikuju
se tovarni sanduci sa drvenom i limenom oplatom. U zavisnosti od vrste transportovanog materijala u
najvećem broju slučajeva u cilju zaštite transportovane robe na određene tipove sanduka se postavlja ciradno
platno (slika 4.72).
Slika 4.74. Samoistovar preko zadnje strane (IVECO) Slika 4.75. Samoistovar preko zadnje strane (FAP)
Sa aspekta korisnika takođe je značajan i podatak kako prilagoditi konstrukciju transportnog sredstva
u cilju lakog obavljanja procesa utovara, odnosno istovara transportovane robe. Jedna od mogućnosti je da
stranice tovarnog sanduka mogu biti pomerljive, što pruža mogućnost istovara robe sa pogodne strane (slika
4.73). Ova mogućnost je značajna prilikom ručnog istovara, npr. paketa,, jer je u tom slučaju roba
pristupačnija. Kod rasutog tereta, tipa peska i šljunka, uvođenjem mogućnosti kipovanja, tj. samoistovara se
značajno povećava brzina istovara. U tom slučaju razlikujemo konstrukcije kod kojih se istovar ostvaruje
preko preko zadnje (slika 4.74) ili bočnih strana (slika 4.75). Podizanje tovarnog sanduka se ostvaruje pod
dejstvom hidrocilindra.
Na slici 04.76 je prikazano transportno sredstvo koje je namenjeno za transport stabala. Teretni
sanduk čini platforma sa rakanjcima i dizalicom za podizanje stabala.
U cilju povećanja brzine utovara i istovara mogu se primenjivati uređaji za samoutovar i
samoistovar. Oni se mogu klasifikovati na više načina [2] i to prema
nameni
građevinarstvo,
poljoprivreda,
rudarstvo,
trgovina...
izvoru pogonske energije
pogon od motora vučnog vozila,
spoljni pogon,
Slika 04.76. FAP 2634 VB/45 Šumar
od inercije tovarnog sanduka sa teretom,
gravitacija,
ručni pogon,
kombinovano,
konstrukcionim karakteristikama
mehanički,
hidraulički
dizalica,
podizna platforma,
pauci,
liftovi,
pneumatski, Slika 4.76-1. Poluprikolica Pushing Floor
kombinovani.
Slika 4.77. Hidraulične podizne platforme
Konstrukcija poluprikoli-ce Pushing Floor (slika 4.76-1) poseduje zadnju i bočne strane koje se
zahvaljujući hidrauličnom pogonu mogu pomerati, a sve u cilju olakšavanja procesa utovara i istovara [58].
Bočne strane se mogu vertikalno podići, a zadnja strana se može zakrenuti oko oslonaca koji se nalaze na
gornjem delu konstrukcije. Unutar poluprikolice se nalazi i unutrašnja pokretna pregrada koja je namenjena
ubrzavanju i olakšavanju procesa istovara tereta sa zadnje strane,
sabijanju tereta i
ostvarivanju ravnomernog opterećenja poluprikolice.
Neki od tipova tovarnih sanduka sa hidrauličnom platformom koji su namenjeni podizanju tereta od
nivoa podloge do nivoa sanduka su prikazani na slici 4.77.
Uobičajena želja za brzim i kvalitetnim utovarom, tj. istovarom se može ostvariti odgovarajućom
promenom položaja robe u toku same vožnje. Tako je fabrika TLS (Truck Loading System) iz Münchena
razvila dvoetažni sistem utovara tereta na palete, koji se programski
priprema za istovar još za vreme vožnje (slika 4.78). U zavisnosti od
redosleda istovara radom računarskog sistema se određuje lokacija
potrebne paletne jedinice. Zatim se po principu izmenjivih pločica sa
jednim uvek praznim mestom ona transportuje do vrata za istovar.
Osnovni nedostatak ovakvog sistema je njegova cena, pa tako za
jednu poluprikolicu ona iznosi 75000 DEM.
Jedan od aktuelnih problema distributivnog transporta je brzo
prilagođenje transportnog sredstva zahtevima različitih vrsta roba.
Kao jedno od rešenja na sajmu Logistike München 2001 su
predstavljene posebne furgonske nadogradnje sa dva sprata, zatim
Slika 4.78. Sistem automatizovanog nadogradnje koje pružaju mogućnost brzog montiranja stalaža (slika
pretovara paleta TLS 4.79) ili nadogradnje kod kojih postoji mogućnost otvaranja čitavog
bočnog dela tako da se roba može uzeti sa bilo koje strane (slika
4.80). Nedostatak ovakvih rešenja je značajno povećanje mase vozila, što za negativnu posledicu ima
smanjenje korisne mase tereta. Proizvođači taj problem rešavaju izradom nadogradnje od specijalnih
materijala koji se karakterišu manjom gustinom i većom čvrstoćom.
Slika 4.79. Mehanizovana nadgradnja sa brzim Slika 4.80. Nadogradnja u koji se mogu montirati stalaže
otvaranjem stranica
Primena stalaža se može objasniti i potrebom da se na efikasan način odgovori na problem transporta
tereta koji ima malu masu, a koji zauzima veliki prostor (slika 4.80-1). Takođe, njihovom primenom se može
ostvariti zbirni transport za slučaj kada je transportovani teret različitih visina i različitih oblika.
Utovar/istovar tereta se često ostvaruju pomoću viljuškara. Osnovni problem koji se u tom
slučajujavlja je potreba za postojanjem viljuškara na mestima na kojima se vrši manipulacija teretom. Većina
viljuškara je po svojim gabaritnim dimenzijama i masi nepogodna za zajednički transport sa teretom. Kao
rešenje ovog problema Palfinger [65] je patentirao mali montažni viljuškar. Njegova ukupna masa je u
granicama od 1,5 do 2,1 t. Tokom transporta vilkuškar je u rasklopljenom položaju postavljen ispod
priključnog vozila (slika 4.80-2).
Tovarni sanduci i šasije transportnih sredstava se najčešće izrađuju od čelika. Osim njega se mogu
naći transportna sredstva koja su izrađena od aluminijumskih legura. Osnovne osobine aluminijumskih
legura su:
mala specifična težina,
dobra otpornost na koroziju,
veća cena u poređenju sa čelikom.
Značajan iskorak u korišćenju materijala manje specifične težine za izradu šasije i tovarnih sanduka
vučnih i priključnih vozila je ostvario The Team Technology iz Hamburga. Oni su korišćenjem materijala
CFK napravili poluprikolicu mase 3,6 t, sa kojom se može ostvariti transport 30 t korisnog tereta [61]. CFK
materijal poseduje sledeće osobine:
mala specifična težina (ušteda u materijalu iznosi 30 do 55% u poređenju sa čelikom),
dobre karakteristike prigušenja,
zadovoljavajuća čvrstoća i torziona krutost,
dobra otpornost na koroziju,
brzo starenje usled čega materijal postaje krt,
visoka cena.
Na osnovu statističkih rezultata do kojih su došla nemačka osiguravajuća društava loše smešten i
učvršćen teret predstavlja uzrok nastanka 13% saobraćajnih nezgoda u kojima su učestvovala teretna
transportna sredstva [64]. Usled toga se pred proizvođače postavlja zahtev za stvaranjem novih tehničkih
rešenja, čijom primenom bi se obezbedio bezbedniji transport. Sa druge strane radi se i na uvođenju novih
pravnih regulativa kojima bi se precizno definisala pravila i ograničenja koja se odnose na smeštaj i
učvršćenje tereta. Kao primer se može navesti proizvođač priključnih vozila Krone koji je uticao na
definisanje TUV sertifikata koji se odnosi na osiguranje tereta za poluprikolice Profiliner [64]. Ovim
sertifikatom se definišu:
maksimalna dozvoljena opterećenja pojedinih sklopova i delova,
pravila o rasporedu tereta,
pravila o osiguranju tereta
Laka gradska dostavna transportna sredstva su vozila, maksimalne ukupne mase 3,5 t, koja su
namenjena transportu manjih količina tereta na relativno manjim rastojanjima. Kao takva ona se karakterišu
različitim vrednostima zapremine i dimenzija tovarnog prostora, kao i primenom obične ili ojačane
karoserije u slučaju potrebe za povećanom nosivosti. Jedan od primera ovakvog tipa vozila je Volkswagen
Transporter 1.9 TDI. Nosivost ovog vozila je 1,2 t, a zapremina tovarnog prostora iznosi 6,7 m 3. Utovar i
istovar se ostvaruju preko zadnjih i jednih bočnih vrata.
Zavisno od vrste transportovane robe, kao i njenih dimenzija potencijalni kupac se odlučuje za lako
dostavno vozilo manje ili veće zapremine. Za neka od vozila su u tabeli T.4.6 priložene zapremine njihovih
tovarnih prostora.
Tabela 4.6. Zapremine tovarnog prostora lakih gradskih dostavnih transportnih sredstava [58, 59]
Kao jedan od većih problema koji se javljaju tokom eksploatacije lakih gradskih dostavnih
transportnih sredstava javlja se problem manevrisanja vozilom tokom operacije parkiranja. Usled toga vozila
ovog tipa bi trebala da poseduju senzore za parkiranje.
Svaka opasna materija (roba) tokom transporta mora biti označena korišćenjem ustanovljenih pravila
koja su definisana ADR-om (slika 4.81).
Preduzeće, drugo pravno lice i preduzetnik može da obavlja prevoz opasnih materija u drumskom
saobraćaju u slučaju da [47]
je registrovano za obavljanje delatnosti prevoza opasnih materija;
raspolaže odgovarajućim prevoznim sredstvima za prevoz opasnih materija;
ima stručno osposobljena lica za obavljanje prevoza;
ima odobrenje za prevoz opasnih materija;
ispunjava uslove za prevoz propisane ADR-om.
Transportna dokumentacija koju je neophodno posedovati pri transportu opasnih materija obuhvata
[18, 49]:
sertifikat o obuci vozača,
sertifikat o ispravnosti vozila (vozila se moraju podvrgnuti godišnjem pregledu u cilju utvrđivanja
ispunjenja propisanih zahteva),
dozvole kojima je odobren prevoz,
tovarni list za opasne materije koje se prevoze,
uputstvo o posebnim merama bezbednosti,
potvrda o osiguranju tereta,
pismena uputstva za slučaj nezgode.
Sertifikat o obuci vozača (ADR sertifikat) predstavlja potvrdu da je vozač osposobljen za prevoz
opasnih materija. Sertifikat mogu dobiti svi vozači stariji od 21 godine koji su položili odgovarajući test
predviđen ADR-om [57]. Sertifikat o obuci vozača važi 5 godina, a za njegovo produženje je potrebno
ponovo polagati test.
U toku transporta opasnih materija u vozilu se smeju nalaziti samo vozači i pratioci. Prevoz putnika
je zabranjen.
Uputstvo o posebnim merama bezbednosti treba da sadrži [18]:
naziv materije,
osobine materije,
opasnosti,
zaštitna oprema,
mere predostrožnosti u slučaju nezgode, isticanja i požara,
brojeve telefona policije i vatrogasaca,
prva pomoć,
adresa i broj telefona pošiljaoca.
Za razliku od transporta uobičajenih vrsta tereta u slučaju transporta eksplozivnih, otrovnih ili
radioaktivnih materija zahteva se i posedovanje odobrenja nadležnih ustanova sa naznačenim uslovima za
prevoz. Tako u slučaju potrebe za ostvarivanjem opasnih materija klase 1 (eksplozivne materije i predmeti sa
eksplozivnim materijama) pošiljalac opasne materije podnosi zahtev koji treba da sadrži [47]:
naziv, odnosno lično ime i adresu pošiljaoca,
vrstu, tehnički naziv, količinu i način pakovanja opasne materije,
naziv i adresu proizvođača opasne materije,
naziv, odnosno lično ime i adresu prevoznika,
datum i vreme početka prevoza, relaciju kretanja i krajnje mesto prevoza,
naznačenje vrste i oznaku prevoznog sredstva,
naziv, odnosno lično ime i adresu primaoca,
posebne mere bezbednosti za vreme prevoza opasne materije,
sertifikat o ispravnosti prevoznog sredstva izdat od strane akreditovane i ovlašćene organizacije,
sertifikat o stručnoj osposobljenosti lica koja rukuju opasnim materijama i koja učestvuju u
prevozu,
odobrenje za nabavku opasnih materija iz klase 1, izdato od strane organa unutrašnjih poslova
nadležnog prema mestu upotrebe tih materija,
dokaz o osiguranju.
Tokom transporta vozilo treba da bude opremljeno osnovnom i dodatnom opremom koja je
definisana vrstom tereta koji se transportuje. Ona treba da obezbedi ostvarivanje svih neophodnih aktivnosti
u slučaju nastanka nezgode.
ADR-om se, osim pravila koja se odnose na sam proces transporta, definišu i pravila koja se odnose
na slučajeve parkiranja i nadzora vozila.
Vozilo tokom transporta treba da bude obeleženo listicama opasnosti i tablama za obeležavanje
vozila, čiji izgled je definisan vrstom opasne materije koja se transportuje.
U vezi sa transportom opasnih materija potrebno je pomenuti i transport opasnih materija u režimu
malih količina [57]. Pod režimom malih količina se podrazumeva transport malih količina samo
određenih tipova opasnih materija. Granična dozvoljena vrednost opasne materije je uslovljena vrstom
transportovane materije, kao i načinom njenog pakovanja, a što je takođe precizno definisano ADR-om.
Propisi za vozila koja prevoze opasne materije se odnose na tip vozila, zaštitu vozila od podletanja,
označavanje vozila, kočioni sistem vozila, protivpožarnu zaštitu, elektroopremu vozila i raznu opremu.
Prama ADR-u razlikujemo sledeće tipove vozila:
EX/II, EX/III – vozilo opremljeno za prevoz eksploziva,
FL – vozilo namenjeno transportu tečnosti kojima je tačka paljenja ispod 65 OC,
OX – vozilo namenjeno transportu hidrogen peroksida,
AT – vozilo namenjeno prevozu opasnih materija u tank-cisternama, ili malim tankovima,
fiksiranim i demontažnim cisternama kapaciteta većeg od 1 m 3.
Vozila se zaštićuju od podletanja primenom zaštitnika koji se postavljaju sa zadnje i bočnih strana.
Karakteristike zaštitnika zavise od dimenzija i mase vozila.
Uređaj za ograničavanje brzine kretanja vozila je funkcija kontrole napajanja motora gorivom, a sve
u cilju ograničenja maksimalne brzine kretanja vozila na propisanu ili željenu vrednost manju od propisane.
Sastavni delovi ovog uređaja su: elektronski regulator, elektromotor, prekidač za podešavanje željene brzine
kretanja vozila, adapteri za spajanje poluge gasa sa pumpom visokog pritiska, set kablova. Elektronski
regulator poseduje informaciju o maksimalno dozvoljenoj brzini kretanja za kategoriju vozila na kojem je
ugrađen. Elektronski regulator informaciju o stvarnoj brzini kretanja vozila dobija od strane tahografa.
Upoređujući vrednosti maksimalno dozvoljene i stvarne brzine kretanja vozila regulator šalje elektromotoru
informaciju na osnovu koje se reguliše napajanje gorivom. Prekidačem za podešavanje željene brzine
kretanja vozila se vozaču daje mogućnost da sam podesi željenu brzinu kretanja vozila. Ta vrednost je manja
od maksimalne dozvoljene brzine kretanja za kategoriju vozila na kojem je ugrađen. Adapteri za spajanje
poluge gasa sa pumpom visokog pritiska pružaju uređajima za ograničavanje brzine kretanja vozila osobinu
univerzalnosti na taj način što omogućavaju njegovu ugradnju na različite tipove vozila.
ADR prupisuje obavezu posedovanja uređaja za ograničavanje brzine, ABS-a i dopunkse kočnice
(usporača) za sve tegljače i kamione najveće dopuštene ukupne mase preko 16 t izvedene kao vozila cisterne.
Transportna sredstva koja su namenjena transportu opasnih materija od klase 1 do klase 5.2, izuzev
opasne materije klase 4.3, moraju biti opremljena hvatačem varnica koji je postavljen na izduvnoj cevi.
ADR propisom se definišu posebni zahtevi koji se odnose na elektroopremu, i to na:
provodnike sa stanovišta dimenzionisanja, izolovanja i ugradnje u cilju zaštite od pregrevanja,
kratkog spoja, fizičkih oštećenja i slično;
posedovanje prekidača za prekidanje svih električnih tokova (upravljanje se mora ostvariti iz
kabine i izvan vozila; posle prekidanja električnih tokova pod naponom ostaje samo tahograf);
deo opreme koja se nalazi iza kabine vozača sa stanovišta konstrukcije, instalacije i zaštite, a sve u
cilju sprečavanja pojave varnice.
Vozila koja su namenje transportu opasnih materija trebaju biti opremljena opremom za odvođenje
statičkog elektriciteta na kolovoz (elektroprovodljiva guma – bakarni provodnik u gumenoj traci). Tokom
procesa punenja i pražnjenja vozila se moraju uzemljiti.
Tokom transporta vozila koja su namenjena transportu opasnih materija trabaju biti opremljena i sa:
torbom sa potrebnim alatom za neophodne terenske popravke na vozilu,
najmanje jednom dizalicom odgovarajućeg kapaciteta,
najmanje dve svetiljke nezavisne od električnog izvora na vozilu koje moraju biti takvih
konstrukcionih karakteristika da ne mogu izazvati zapaljenje tovara koji se prevozi,
najmanje jednu svetiljku koja se može napajati sa akumulatora i tako konstruisane da ne mogu
izazvati zapaljenje tovara koji se prevozi,
najmanje jedan klinasti podmetač,
opremu za vuču vozila – poluga, uže,
najmanje dva znaka za zaustavljeno vozilo,
znak za ograničenje brzine kretanja vozila (70 km/h),
signalizator pritiska u pneumaticima,
opremom za ostvarenje mera bezbednosti vozača – upozoravajući prsluk za vozača, odgovarajuća
zaštita očiju, uređaj za normalno disanje, odgovarajuće rukavice i čizme, flašu vode za pranje
očiju.
Detaljni izvodi ADR-a sa konkretnim ograničenjima i preporukama se mogu naći u priručniku
Transport opasne robe u drumskom saobraćaju – upoznavanje restruktuiranog ADR-a [46], pa zato ti
podaci neće biti ovde dodatno priloženi.
4.6. Izrada specifikacije pri nabavci vozila, poluprikolica i prikolica
U prethodnom delu teksta upoznali smo se sa osnovnim tipovima drumskih transportnih sredstava,
kao i nekim njihovim osnovnim karakteristikama. Tokom nabavke potencijalni kupac treba da bude upoznat
sa osnovim karakteristikama vozila, osnovnom, kao i dodatnom opremom. U daljem delu teksta je
predstavljena specifikacija za tegljač VOLVO, kao i za poluprikolicu.
Motor
VOLVO D12D460 INTERCOOLER
šestocilindrični, dizel motor, snage 338 kW (460 KS) pri 2200 Nm,
emisija izduvnih gasova u saglasnosti sa EURO 3 propisima,
spoljna buka ispod 80 dB,
VEB Volvo motorna kočnica snage 285 kW (386 KS),
limitator brzine na 90 km/h.
Kvačilo
VOLVO CS 43 B-OR
suvo, jednolamelasto sa servo uređajem ojačano,
prečnik ploče – 430 mm.
Menjač
VOLVO V 2514
14 sinhronizovanih brzina,
12 brzina unapred i 4 brzine unazad sa razdelnikom, poslednja brzina je direktna.
Zadnja osovina
VOLVO RS1356SV
jednostruka redukcija,
blokiranje diferencijala,
odnos redukcije – 2,79:1.
Rezervoar za gorivo
650 l plus 330 l, aluminijumski,
električni grejan filter za gorivo,
separator vode iz goriva,
zaključavanje rezervoara.
Oslanjanje
napred – parabolično ogibljenje,
pozadi – vazdušno ogibljenje,
amotrizeri napred, stabilizatori napred i pozadi.
Naplatak
6 kom. disk točkovi 9.00x22.5,
rezervni točak,
parking podmetači za točkove – 2 kom.
Pneumatici
prednji i rezervni – 315/70 R22.5 Michelin, XZA1,
zadnji – 315/60 R22.5 Michelin, XDA,
crevo za pumpanje guma.
Kočioni sistem
Volvo disk kočnice
EBS sistem
ventil za podešavanje kočenja prema opterećenju
automatsko podešavanje zazora kočnica
automatski sistem protiv proklizavanja
odvlaživač vazduha u kočionoj instalaciji.
Kabina
VOLVO Globetroller
kabina sa vazdušno ogibljenim i grejanim sedištem vozača, regulisanim sedištem za suvozača sa
naslonom za ruku, sa dva kreveta
znak kompanije osvetljen
sigurnosni pojasevi na oba sedišta
otvor na krovu
mehaničko podizanje kabine
centralno zaključavanje
gumene patosnice
zatamnjena stakla
krovni i bočni spojler kabine
električno podizanje stakala
električno grejana ogledala
ogledalo za kontrolu točkova sa desne strane
spojleri šasije
pranje farova
Oprema u kabini
instrumenti na komandnoj tabli: za sve vitalne funkcije vozila, kao i brzinomer (sa tahografom 1
dan 2 vozača)
Električna oprema
električna instalacija 24V,
akumulator 225 Ah,
alternator 80 A,
glavni prekidač
Oprema tegljača
sedlo JQST 37C za 2 vučni čep; Visina sedla oko 1090 mm neopterećeno,
elektro i kočioni priključci poluprikolice,
zadnje svetlo na kabini,
staza iza kabine,
nisko montirani trodelni blatobrani uključujući držač na zadnjem delu kabine
Oprema
dizalica 12 t
prva pomoć uključujući trougao
set osigurača i sijalica
protiv požarni aparat
set alata
dokumentacija za vozače na srpskom jeziku
bočna zaštita od podletanja
Završna obrada
kabina u plavoj boji kod 1616
Mase i dimenzije:
dužina – 13620 mm,
širina – 2480 mm,
širina između stubova – 2470 mm,
visina pregrade – 2400 mm,
rastojanje između kabine i sanduka – 720 mm,
visina prazne prikolice – 2740 mm,
visina opterećene poluprikolice (mereno na njenoj prednjoj strani) – 4012 mm,
visina opterećene poluprikolice (mereno na njenoj zadnjoj strani) – 3938 mm,
visina od tla do poda neopterećene poluprikolice – 1153 mm,
masa poluprikolice sa teretom – 35000 kg,
masa prazne poluprikolice – 4 % – 6728 kg,
masa korisnog tereta – 28272 kg,
opterećenje na sedlu – 24000 kg,
nosivost vučnog čepa – 1100 kg,
širina preko pneumatika – 2446 mm,
rastojanje od tla do vučno čepa u neopterećenom stanju poluprikolice – 1090 mm,
rastojanje od tla do vučno čepa u opterećenom stanju poluprikolice – 1065 mm,
pneumatici – 385/55R22.5.
Engine
VOLVO D12D460 INTERCOOLER
six cylinders line diesel engine, net output 338 kW (460 KS) at 2200 Nm,
exhaust emission according to EURO 3 regalutive,
external noise bellow 80 dB,
VEB Volvo engine brake net power 285 kW (386 KS),
road speed limiter 90 km/h.
Clutch
VOLVO CS 43 B-OR
dry, single plate power assisted reinforced,
plate diametre – 430 mm.
Gearbox
VOLVO V 2514
14 synchronised speed,
2-crawl speed,
12 speeds forward speeds are 4 reverse speed, with splitter,
top gear is direct.
Rear axle
VOLVO RS1356SV
single reduction of hypoid type,
differential lock,
ratio – 2,79:1.
Fule tank
650 l plus 330 l, aluminium,
electricaly heated fuel filter,
water separator,
lockable fuel tank cap.
Suspension
front – parabolie suspension,
rear – air suspension
shock absorbers front, stabiliser front and rear.
Wheels
6 pcs. disc wheels 9.00x22.5,
spare wheel,
wheel chocks 2 pcs.
Tyres
front and spare – 315/70 R22.5 Michelin, XZA1,
rear – 315/60 R22.5 Michelin, XDA,
tyre inflation hose.
Brakes
Volvo disc brakes,
EBS system,
load sensing valve,
automatic slack adjuster
ABS system,
air dryer.
Cab
VOLVO Globetroller
cab with air suspended and heated driver seat, regular passanger seat witharmrest and two bunks,
illiminated roof sign,
seat belts on both seats,
roof hatch,
mechanically operated cab tilting,
central door locking,
rubber mats,
tinted windows,
roof and side cab spoiler,
electrical window lift,
electirically heated rear-view mirrors,
close view mirror passanger side,
chassi skirts,
head lamp cleaner.
Cab equipment
instrumentation on front panel: for important vehicle functions,
speedometar (with tachograph, one day – two drivers).
Steering
left hand driver,
adjustable steering wheel with power steering.
Electrical
voltage 24V,
battery capacity 225 Ah,
alternator 80 A,
battery master switch.
Tractor equipment
fifthwheel JQST 37C for 2 kingpin, fifthwheel heigh approx. 1090 mm unloaded,
electrical and brake conections for semitrailer,
cab rear light,
catwalk.
Equipment
jack 12 t
first aid kit,
warning triangl,
bulbkit and extra fuses,
toolkit,
driver documentation in Serbian,
side undrerun protection.
Painting
cab in royal blue colour code 1616.
Tri-axle tilt semi-trailer for 34 EURO pallets (model: SPR 24/L – 13.62 E)
Vehicle equipment