Vesna Krmpoti

AR-PTICA

Pjesme

sedmi dio

S LJUBAVLJU LJUBAV VODIM

S ljubavlju ljubav vodim, i onda, aptom,
prepriavam poglede i milovanja.
More slua svim svojim olujama,
i nikad mu dosta. Poslije ja
sluam sluanje mora, i ne
mogu se nasluati. Ljubav
s nama ljubav vodi,
i ne dotie dno sitosti,
dno uvijek
za tren dublje
od ispunjenja.

NEKAD SKRENEM POGLED

Nekad skrenem pogled s Tvoga lica,
i odlutam s njim za grm rua,
nesigurna to kazati lisnatomu vjetru.
On zna da je Tvoje lice najljepe
na svijetu, jer zamirie i zaumi
kao nikad, kad se blizu zadesi.
Poelim mu priati o Tvomu licu,
ali rije mi odluta niz potok,
i povue moja usta za sobom,
dok se ne napune vodom.
Komu, meu Tebi odanima,
ispriati da se plaim dodirnuti
Tvoje lice oima, kako ga
ne bi pozlijedio njihov
uprti ar? Tko bi od
odanih shvatio odanost,
koja sebi uskrauje vidik
na ono to voli, strepei
od prenesmjernoga
divljenja svoga oka?

NISAM TE ZVAO NA GOZBU

Nisam te zvao na gozbu da bi
razbijala au za aom,
ve da bi pila iz jedne,
i dno joj
sputala,

sputala, u okomit
prostor ee bez mee,
ispunjenja bez dovrenja.

TVOJA AR-PTICA
Tvoja ar-ptica
u tebi je okomica,
to kljunom dira nebo,
a repom zemlju pometa.
Na zemlji nema
nita poletnije
od boja njena repa,
dok se nebo
talasa i ljulja
od njezina pjeva.
Zemlja ga ne uje,
ali kao da ga uje,
i ona se ljulja,
razdragana
bojama to
miluju dok
pometaju.

LJUBAVI,
TI MOJA AR-PTICO
Ljubavi, ti moja ar-ptico,
beri me od zore do zore.
Beri me zoru po ar-zoru.
Ne ostavi me neobranu.
Teko mi je zlato moga
ploda. Rastereti ga
mojih grana. Uzmi
kronji san
o jabukama.
Uzmi meni
elju da budem
obrana.
Ljubavi,
ti moja
ar-pjesmo.

NISAM TE ZVAO
Nisam te zvao
da Mi nosi skute,
niti da ih tebi nose.
Zvao sam te da u Moje
ime sebi ljubav iskae.
Sva svrha, sav razlog, sva
mudrost, sva radost, iz toga izviru iz ara, kojega za tebe tobom iskazujem.

DA BI ME
RASKONO SLAVILA

Da bi Me raskono slavila, treba do kraja imati ono to nema:

ponizno srce. Da bi Me srela i saznala, treba do kraja nemati
ono to ne moe imati: misao to sam i gdje sam Ja.

ODMORI SE
OD ELJE
Odmori se od elje
da Me kao
zlatoroga stigne,
kao zlatoperu
pticu

da Me ulovi i otme, al se ne odmori

i ne predahni od sjaja Moga zlata,
od Moje ljepote. Od svega smije
predahnuti, u stranu stati, ak
odustati, samo ne od onoga to Ja
zlatno jesam, od onoga, ime se i ti zlati.

SAMO AKO SE ZNA

Samo ako se zna da sam to Ja s kim zbori,
ove e pjesme sinuti udesnom rasvjetom, koja u nama, neujna,
na nas eka. Samo ako se zna da sam to Ja s kim zbori, ovi e
slogovi povesti kolo velike sloge, koja oko nas, neujna, na nas
eka. Ja sam taj koji donosi odnos blistav smislom, kojim veem
molitvene prste za islo, i svjetlost
za kristal. A ako se ne zna... stihovi
se smrknu kao utrnut krajolik,
i poput splasnuta zdenca svjedoe
plitkim aptom dubinu suhe vode.

JA, NEBESKA KRONJA

Ja, nebeska kronja, treperim oko tebe, ar-ptico, Ja se

u tebi spremam na berbu Svojih najslaih plodova. Oni ubrzano
sazrijevaju od Moje elje da ih jede. Oh, ne beri ih kriom.

Ne odlijei s grane na granu, mislei kako si daleko odletjela.

Ne krij pod krilom zlatnu jabuku, mislei da si ubrala neto,
to ti nisam dao, to u tebi nisam poelio imati.

SJEDEI U TORNJU
Sjedei u tornju prede zlatnu icu,
tka kouljicu, na kouljici veze
ar-pticu. Sluat emo njenu pjesmu,
i kad zgasnu tvoji pozlaeni prsti,
i kad se toranj spusti, gnijezdo
opusti. Pjesma kae da nema
ni konca ni are, koji bi
izvezli taj lik zlatozarni.
Jer je ar-ptica oduvijek a predilje, vezilje i tkalje,
u njoj gostuju, do daljnjeg.

MIHAELE, O DIVOVSKA AR-PTICO

Mihaele, oj divovska ar-ptico, spusti se u na
zadivljali vrt, jer jabuke divljake ve su dozrele
svake je noi jesen. Uberi,

opustoi,
grane polomi,
ali spusti se u na vrt,
poasti ga svojom berbom.
Jabuke nae sudbine ti
uberi, i negdje ih u nebu
posadi, Mihaele, ti
oluj-orle i sokole.
poarno kao ti,
oploditi,

oganj-voljo, iz Bojega jata

Jer nitko nas nee brati
nitko kao ti na rod pepelom
daleku granu u raju zanjihati
slutnjom pupoljaka.

SLETJELA JE PREDA TE AR-PTICA

Sletjela je preda te ar-ptica, da ti otplee svoju pjesmu. Ako umije,
itaj njenu poruku, pero po plesno pero, i svega e drugoga netragom
nestati. Odlui - jesi li ar-ptica, ili si njezina pjesma? I zbilja,
odlui, koliko je daleko od sunca do njegova sjaja?

Blagoslovene i sretne
dane adventa,
krsnih slava,
i ostalih blagdana
do mladog ljeta
od
srca
eli

Josip
iz Sombora