Bilten Fondacije LIJEPA RIJEC BR 7

BILTENFONDACIJELIJEPARIJEKONJICBR.7,JANUAR2015.G.
AKTIVNOSTI U PROTEKLOM PERIODU

Zavrna veer manifestacije
"VEERI DUHOVNE MUZIKE ISLAMA"
U Petak, 12.12,2014.g. u sportskoj dvorani "Konjianka" u Konjicu, s poetkom u 19 sati
odrana je zavrna veer manifestacije VEERI DUHOVNE MUZIKE ISLAMA pod
nazivom "Veer humanosti i solidarnosti".
U programu su uestvovali: Sejfullah-Konjic, Ajman-Konjic, El-Misbah-Mostar, Hor "Prve
osnovne kole" Konjic, Hor "Druge osnovne kole" Konjic, Mostarske kie-Mostar; Latif
Moevi, Alma Subai, Hamza Sokolovi, Anida olji, Ena Brdar, Selma Droce. U sklopu
programa predavanje je odrao Suljo ef. Cikoti, glavni imam MIZ Mostar. Program je
pratilo vie od 1000 naih sugraana. Sav prihod od prodaje ulaznica najmjenjen je lijeenju
nae sugraanke osi Anele.
MAGISTRIRAO BENJAMIN MUINOVI

lan IO nae fondacije
Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, 11. 12. 2014. godine na temu PRAVNA
REGULACIJA MEUNARODNIH ONDOSA U DOMENU KULTURE magistrirao je
Benjamin Muinovi, lan Upravnog odbora fondacije "Lijepa rije" Konjic.Nadamo se da e
magistarski rad uskoro biti tampan u izdanju nae fondacije.
NO ISLAMSKE UMJETNOSTI
U okviru "Veeri duhovne muzike islama" u
petak, 31.oktobra 2014.god. s poetkom u 19 sati
u Kino Sali Narodnog univerziteta Konjic odran
je program pod nazivom NO ISLAMSKE
UMJETNOSTI.
Na repertoaru bili su: ANSAMBLI iz Konjica
ACUSTIC LIVE LOUNGE/ Vanja Alikadi,
Dino Dumhur, Sayd Rezi & UNPLUGGED
BAND KONJIC/Alija Kori, Elmas Ali, Harun
Zerem i Nezim Caki.
O estetskim dimenzijama islamske umjetnosti govorili su, profesorica Karaozbegove
medrese Mostar, mr.hfz. Lejla Bokailo Obradovi i prof. Munib Obradovi.
3
PROMOCIJA KNJIGE
"AHMED SUDI BONJAK - KOMENTATOR PERZIJSKIH KLASIKA"
U etvrtak 30 oktobra 2014. u 19,00 u
Galeriji Narodnog univerziteta u Konjicu
odrana je promocija djela "Ahmed Sudi
Bonjak komentator perzijskih klasika".
Promotori su bili dr. Munir Drki - koautor
djela, dr. Ahmed Zildi - struni saradnik
na Orijentalnom institutu u Sarajevu i prof
Amar Imamovi kao urednik knjige i
izdava.
Moderator promocije bio je Benjamin
Muinovi
PODJELJENI PAKETII ZA POLAZNIKE MEKTEBA U

POVODU NASTUPANJA 1436. HIDRETSKE GODINE
U subotu, 25.10.2014.g./ 1. muharrema , prvog dana Nove 1436.hidretske godine. u
mektebima u Konjicu podjeljeni su paketii za sve polaznike mekteba. Iste paketie je
delegacija Medlisa IZ-e Konjic na elu sa predsjednikom opinskog dobora "Ilmije" Konjic
i lanom proirenog Upravnog odbora nae fondacije, Alijom ef. Drkiem, darovala i djeci s
posebnim potrebama koja pohaaju Dnevni centar "I" pri Prvoj osnovnoj koli u Konjicu.
Fondacija "Lijepa rije" izraava svoje zadovoljstvo da je uestvovala i u ovim lijepim i
korisnim aktivnostima darovanja naih mektebskih polaznika u nadi da emo i u budue biti u
mogunosti jo aktivnije pomoi ovakve i sline aktivnosti.
SVEANOST POVODOM NASTUPANJA

NOVE 1436. HIDRETSKE GODINE
U petak 24.10.2014.g. u Kino sali Narodnog univerziteta u Konjicu s poetkom u 20:00
sati upriliena je centralna manifestacija povodom Nove 1436. hidretske godine koncertom
ilahija i kasida.
Uestvovali su horovi: Sejfullah Konjic, En-Nur Tutin, El Misbah Mostar, Ayman
Konjic. A jedan od organizatora ovog programa koji je dio manifestacije "Veeri duhovne
muzike islama" je i fondacija "Lijepa rije"
PRVA MANIFESTACIJA OVOGODINJIH "VEERI

DUHOVNE MUZIKE ISLAMA", KONJIC 2014
Petak, 17. oktobar 2014.- kocertom hora "Hazreti Hamza" iz Sarajeva uz predavanje mr.
Mustafe Prljae u Kino sali Narodnog univerziteta u Konjicu otvorene su ovogodinje Veeri
duhovnemuzike islama - Konjic 2014.
AKTIVNOSTI U KLUBU KNJIGE

PREDAVANJE ZA SREDNJOKOLCE
LGBT
KULTURA
SMRTI
U nedjelju 30.11. 2014.
godine u prostorijama
Kluba knjige odran je 5
as kursa islama za
konjike srednjokolce.
Predava je bio asistent
na predmetu filozofija
Fakulteta
islamskih
nauka
u
Sarajevu
Samedin Kadi. Tema
predavanja:
LBGT
kultura smrti.
"FENOMEN VODE"
U nedjelju 7.12.2014.g. odran je peti as
Kursa islama za srednjokolce.
Gost predava bio je mr. Ferid Serdarevi a
govorio je na temu: Fenomen vode.
VANOST GOVORENJA
ISTINE
U nedjelju 23. 11. 2014. godine odran je trei
as "Kursa islama" za srednjokolce. Kurs se
odrava u prostorijama Kluba knjige.
Gost predava bio je Senad eman koji je
govorio o vanosti prianja istine.
Mr. Senad eman, roen 1971. godine u
Tenju. Magistar erijatskog prava. Profesor u
Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu i
Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu..
TEORIJE O POSTANKU SVIJETA

U nedjelju 16. 11. 2014. godine odran je 3 as Kursa islama za srednjokolce. Kurs je
doran u prostorijama Kluba knjige a gost predava bio je Ago Omerbai, profesor na
Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu koji je govorio o teorijama o postanku
svijeta.
MUSTAFA SPAHI- PREDAVANJE ZA SREDNJOKOLCE

U nedjelju 09.11.2014.godine u okviru KURSA ISLAMA za srednjokolce, koji je prolog
vikenda poeo sa radom u Konjicu, gost predava bio je Mustafa ef. Spahi.
Kurs islama odrava se nedjeljom od 09-12 sati u prostorijama naeg Kluba njige.
NOVO U IZDANJU NAE FONDACIJE

Jasminko arac, STOLAKA BOHEMIJA, Konjic, 2014.g.
Nova knjiga Jasminka arca, STOLAKA BOHEMIJA zbirka
je svjevrsnih portreta sjeanja na boheme stolakog kraja
ispisana rukom i perom Jasminka arca. Kako "stolaka
mitologija ima svoje puteve i neto svoje to nije niije drugo"
tako i ovi zapisi, portreti ljudi, dogaaja, ivota i neivota u sebi
nose prvenstveno "stolaku mudrost" ali niim ograenu da ne
bude i mostarska, konjika, sarajevska...
Iznimno lijepim jezikom, znalaki probranim rijeima Jasminko
"slika" stolaki mozaik. Nie dogaaje, likove, oivljava davno
nestale objekte i samo u njegovu pamenju sauvane dijaloge i
monologe... od prve do zadnje stranice, interesantno, pouno, s
doziranim zahvatima tuge, sree i slijeganja ramenima... Knjiga koja se ita i koja nas ita.
Na jedinstven nain nudi slike Jasminkova sjeanja ali i ramove za naa sjeanja, za nae
boheme, nau ariju i pamenje, ko god da smo, gdje god da smo...
Esad Baji, HAZRETI HASAN, radijallahu anhu

Iz uvoda: "Da bi smo imali razlog interesovati se za neiji
ivot, rijei, posebice da bi smo smatrali korisnim uzimati
pouke iz neijih stavova i postupaka potrebno je da ta osoba
ostavi jasan i vaan trag, djelo koje bi svojom veliinom
svjedoilo o vrijednosti same osobe ili da nam neki vei
autoritet posvjedoi o veliini te osobe.
U islamu je najvei autoritet Boija objava i Poslanik islama
kao prenosilac i dostavitelj Objave.
Hazreti Hasan, koji je naslovom ove knjige oznaen kao njena
tema i sadraj ima uporite da bude uzet kao primjer i zbog
veliine svoje linosti, djela koje je ostavio iza sebe a jednako
je potvren i Poslanikovim, a.s., hadisom kao osoba velike
vanosti i vrijednosti.
Hazreti Hasanov ivot, njegovi postupci, moralne i sve druge
osobine koje su ga krasile sam po sebi dovoljan je da nam
poslui kao inspiracija, primjer i nadahnue a njegova nadobina vrijednost potvrena
slovom autentinih hadisa koji ga izmeu ostalog predstavljaju kao predvodnika
dennetskog izdiu njegov primjer iznad uobiajenog motrenja na onoj opte ljudskoj ravni
kojom prouavamo ivote slavnih vojskovoa, mudraca i sl.
Uzvieni Gospodar iz Svoje apsolutne i savrene mudrosti odlikovao je neke ljude nad
drugim ljudima. Jednima je dao posebne poasti i uzvisio ih nad ostatkom ljudskog roda.
Poslanik Muhammed, a.s., najodabraniji je i najasnij i od svih ostalih poslanika. Kur'an za
njegov moral veli: "Ti si (o Muhammede), doista, na najuzvienijem stupnju morala." (ElKalem, 4.)
Onaj koji posjeduje najuzvieniji moral nesumnjivo je najdostojniji da odgoji najasniju
porodicu, koja je ikad kroila dunjalukom. Ta najsavrenija i najodgojenija porodica jeste
Poslanikova, a.s., porodica - Ehlu-l-bejt.
Da bi se poimala stvarna slika te vrijednosti neophodno je prisjetiti se i vrlina i vrijednosti
Poslanikove, a.s., porodice (Ehlu-l-bjeta) kojoj hazreti Hasan, bez obzira koje miljenje o
okvirima Ehlu-l-bejta slijedili, sigurno pripada.
O tome ko se sve smatra Vjerovjesnikovom, a.s., porodicom postoji nekoliko miljenja:
l) da se Poslanikovom, a.s., porodicom smatraju svi oni kojima je zabranjeno primati zekjat.
To su sljedee porodice: Abbasova, Alijina, Daferova, Akilova i Harisova;
2) da se Poslanikovom, a.s., porodicom smatraju: Fatima, Alija, Hasan, Husejn, i njihovi
potomci
3) Miljenje da pored nabrojanih u pretohdnoj taci tu spadaju i Poslanikove, a.s., asne
supruge.
Cilj ove knjige nije dokazivati neku od ovih tvrdnji. Budui da se Hazreti Hasan nalazi u
svakom od ovih miljenja nedvojbeno je da je on lan Poslanikove, a.s., porodice, Ehlu-lbejta. Kako se svi hadisi o izuzetnosti Poslanikove, a.s., porodice time jasno odnose i na
hazreti Hasana prenijet emo nekoliko hadisa iz Tirmizijine zbirke hadisa[1], knjiga 7. koji
govore o vrijednosti i vrlinama Ehlu-l-bejta.
9
pazite kako ete se, nakon mene, odonositi

prema njima."
4051. ISPRIAO NAM JE Nasr b. AbdurRrahman e1-Kufi; kae: Obavijestio nas je

Zejd b. Hasan prenijevi od Dafera b.
Muhanuneda, on od svoga oca, a on od
Dabira b. Abdullaha, koji je kazao: "Vidio
sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, za vrijeme hadda, kako na
Arefatu sa svoje deve El-Kasve dri govor.
Tada sam ga uo kada je rekao: "O, ljudi,
ostavljam ono, ega ako se budete drali,
neete zalutati: Allahovu Knjigu i moju
porodicu."
Ovim nisu iscrpljeni hadisi o vrlinama

Ehlu-l-bejta u naim hadiskim zbirkama, no
kako ovo nije ua tema ovog kazivanja ja
sam se ograniio na ova nekolika hadisa,
pogotovo iz razloga to e slinih kazivanja
u nastavku knjige dok budemo govorili o
Hazreti Hasanu biti jo.
Kao to je evidentno iz prethodno citiranih
predaja vrijednost Poslanikove porodice je
velika a njen poloaj poseban. Potivanje i
iskazivanje ljubavi prema Poslanikovoj,
a.s., porodici naa je obaveza."
4052. ISPRIAO NAM JE Kutejbe b. Seid;

kae: Obavijestio nas je Muhammed b.
Sulejman b. El-Asbehani prenijevi od
Jahjaa b. Ubejda, on od Ataa, on od Omera
b. Ebu Selemea , Vjerovjesnikova,
sallallahu alejhi ve sellem, pastorka, koji je
kazao:
Zakljuak: Sve komplikovanija drutvena i

politika situacija, skretanje i izobliavanje
misli i osnova vjerovanja iziskuju da se u
primjerima onih na iju ispravnost je
ukazao sam Poslanik, a.s., trai istinska
mudrost upute i put koji valja birati i kojim
treba ii. Savremen ili da kaem
ovovremen pristup islamskim pojmovima
te njihovo predstavljanje, razumljivo u
naem periodu i naoj generaciji, trebalo bi
da spada u aktuelnu i stalnu obavezu
muslimanskih intelektualaca, jer kretanje
ukorak s promjenama i ovjekovim
intelektualnim potrebama jedna je od
odlika posljednje religije, vjenoga islama.
"Kad je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve

sellem, objavljen ovaj ajet: Allah eli da od
vas o, porodico Poslanikova, grijehe
odstrani, i da vas potpuno oisti,
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u
sobu Ummi Seleme pozva Fatimu, Hasana i
Husejna, prekri ih haljinom, Alija bijae iza
njih te i njega prekri (drugom) haljinom, a
onda, ree: Allahu, ovo je moja porodica,
odstrani od njih grijehe i potpuno ih oisti.
Na to e Ummu Selema: I ja sam sa njima,
o, Allahov Poslanie. On ree: I ti ima
svoje mjesto i za mene si dobra (Iako ne
spada u moju porodicu.) -dodatak u
zagradi na osnovu fus note br. 1942 ovog
hadisa u Tirmiznoj zbirci, knjiga 7. str.476.
Veliki uenjak Muhiddin b. Arabi je rekao:

Boiji Poslanik (a.s.) je traio od nas da
volimo njegove blinje i ako poslije ovoga
neko od vjernika ne ispuni ovu elju
Muhammeda (a.s.) kako e mu sutra na
Sudnjem danu pogledati u oi, kako e se
nadati efaatu od Boijeg Poslanika (a.s.)?
4053. ISPRIAO NAM JE Ali b. Munzir

el-Kufi; kae: Obavijestio nas je
Muhammed b. Fudajl; kae: Nas je
obavijestio A'me prenijevi od Atijjea, on
od Ebu Seida i A'mea, njih dvojica od
Habiba b. Ebu Sabita, a on od Zejda b.
Erkama, koji je kazao da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ostavljam vam ono, ega ako se budete
drali, neete, nakon mene, zalutati, iako je
jedno od njih dvoje vanije od drugoga:
Allahovu Knjigu, ue prueno s neba na
Zemlju i moju porodicu. Njih dvoje
(Allahova Knjiga i moja porodica) nee se
razdvojiti dok ne stignu do Vrela. Zato
Poslanik Muhammed, a.s., ostavio je

svojim sljedbenicima u amanet Kur'an i
svoju porodicu. Predaje, u kojima je
ukazano na Ehlu-l-bejt i njihove potomke,
potvruje toliki broj prenosilaca hadisa da
se u njih ne moe sumnjati. Nerijetko se iz
njihovih ivotnih biografija koriste oni
fragmenti kojima se potkrjepljuje samo
miljenje da ih se potuje i slijedi.
10
Znanje o ivotu, rijeima i djelima porodice

i potomaka poslanika Muhammeda, a.s.,
nije ni sufijska, ni i'ijska ni sunnijska
batina. To je pravo svakog sljedbenika
Muham-meda, a.s. To je potreba i obaveza
svakog muslimana, jer su oni katalizatori
Dobra, Ispravnosti i Uspravnosti s jedne
strane i dvolinjatva i dvolinjaka s druge.
Oni su Svjetlo Upute bez kojeg se prilike i
stanja ne mogu vidjeti u punoj mjeri, usljed
ijeg nedostatka nastaju prividi i djelimina
vienja, to kao posljedicu ima donoenje
pogrene procjene i odabira.[85]
kljunih faza meu ljudima na praktian

nain stvarao bratski odnos, da bi na taj
nain uklonio sve psiholoke prepreke i
stvorio u njima osjeaj meusobne bliskosti
i povezanosti.
Pozivajui na duhovne vrijednosti i
podizanje intelektualnog nivoa i ovjekovih
ambicija, Poslanik unitava sva materijalna
i izmiljena mjerila vrijednosti i
vrjednovanja, uspostavljajui meu ljudima
mjerila vrijednosti i duhovnosti, a istiui
jednakost meu svim lanovima ummeta
potie ih na meusobno dopunjavanje i
pomaganje u postizanju uzvienih vrlina i
dobrota. Kao jedino mjerilo isticanja on
predstavlja posjedovanje vieg stepena
takvaluka (svijesti o Bogu) i duhovnih
vrlina.
Jedna od islamskih doktrina koja bi trebala

da se prihvata i primjenjuje kao najvanija
dunjaluka dimenzija islamskog ummeta
jeste jedinstvo muslimana. U asnom
Kur'anu i predajama, jedinstvo se ubraja
meu temeljne farzove islamskog ummeta.
asni Kur'an, skreui panju na povijest
prethodnih ummeta, ukazuje na vanost i
poloaj jedinstva predstavljajui ga kao
jedan od kljunih zakona povijesti, od
kojeg zavisi ogroman broj velikih
promjena, te kao to je to inio prethodnim
ummetima i muslimanima, nareuje da ga
se pridravaju.
Zbilja, jedan od najveih iskaza

besprimjerene portvovanosti plemenitog
Poslanika, a.s., jeste stvaranje prisnog,
skladnog i slonog ummeta od bezbrojne
grupe pojedinaca i plemena, koje su se
decenijama meusobno nadmetale na temeljima
izmiljenih
vrijednosti,
proljevajui jedni drugima krv, teei za
prednjaenjem nad drugima, meusobno se
hvaliui.
Od samog poetka islamskog poziva asni

Poslanik, a.s., istovremeno prezentirajui
temeljne principe vjerovanja i vjerskog
uenja, pristupa izgradnji ummeta i
jedinstvene, meusobno povezane i
jednodune zajednice, borei se protiv svih
sredstava, velikih i malih, koja izazivaju
raskol i sukobe i postavljaju se kao
prepreka meusobnom zbliavanju i
postizanju
prisnosti
i
jednoduja,
uklanjajui ih jednu po jednu s puta svojih
sljedbenika. Njihovu je panja usmjeravao
i, upozoravajui ih, unosio napredne korake
u eliminaciji i brisanju iz zajednice svih
takvih prepreka, tako to je oko sebe
okupljao ljude s rasnim, jezikim,
drutvenim i grupnim razlikama razliitih
stremljenja, drutvenih nivoa te starosnih
doba, stvarajui na taj nain jedan ummet,
meusobno povezan vrstim nitima.
Danas se stotine asopisa, internet i

televizijskih kanala i desetine hiljada knjiga
s ogromnim tiraom irom svijeta, uz
finansijsku i tehniku podrku razliitih
centara, na razliite naine bave
proizvodnjom razdora i sukoba meu
muslima-nima. Uveliavaju se male razlike,
prikazuje se kao esencijalno ono to je od
perifernog znaaja, a u emu postoje
meusobne razlike, iskrivljuju se i
manipulie se vjerovanjima i gleditima da
bi se ismijala vjerovanja jedne skupine pred
drugima, bodri se tekfir, teke naune
rasprave povlae se po trotoarima i sputa
ih se na nivo obinoga naroda. Runa i
nazadna ponaanja pojedinaca pripisuju se
cijeloj skupini kojoj oni pripadaju. Tua
vjerovanja se komentiraju u skladu sa
sopstvenim miljenjem te se i sudi na
osnovu istih tih komentara i objanjenja.
Poziva se na izvore jedne grupe koji nisu
mjerodavni i pouzdani i na temelju istih tih
Nije se zaustavio na uspostavljanju bratstva

meu vjernicima i obavezi meusobnog
skrbnitva, ve je u nekoliko osjetljivih i
11
izvora iznosi se sud o toj grupi. Povezuju se

neke nepovezane stvari i mijeaju se s
vjerskim doktrinama, poput rase, jezika,
narodnosti,
podruja,
politikih,
geografskih i ekonomskih sporova,
kulturolokih
razliitosti,
obiaja
i
tradicije... i to sve je popraeno
etiketiranjima
poput
besmisleno,
idiotski, nevjerniki, uz pogrde i
razliite vrste omalovaavanja i proklinjanja. Kada te stvari stignu u ruke
povrnih osoba i neznalica i kada emocije
nadvladaju razum, tada je u potpunosti
pripremljen teren da neprijatelj pone
ubirati plodove, i kako taj fabrikovani
sukob postaje dublji, s jedne strane se
mrnja i neprijateljstvo koji izrastaju iz
slijepe nepodnoljivosti pretvaraju u fiziki
sukob i nastojanje da se protivnik eliminie,
to rezultira najgorim oblicima krvoprolia,
unitavanja sigurnosti, drutvenih i
ekonomskih
izopavanja,
problema
siromatva, zaostalosti i drugih popratnih
pojava, a s druge strane, meusobnom
razmjenom neosnovanih optubi, na udaru
se nalaze i one stvari koje su
opeprihvaene od svih muslimana. Upravo
to otvara put neprijateljima islama za
njihove neasne napade na islamske
svetinje. U takvim uvjetima obaveza
islamskih uenjaka, intelektualaca i
dobronamjernika je veoma teka. Svaki
propust i nepanja mogu prouzrokovati
nenadoknadive tete. Oni u svom
nastojanju trebaju ozbiljnim i uzastopnim
naporima podizati religijsku svijest i znanje
muslimana i u njihovim duama iriti i
jaati svijest o Bogu, pokoravanje i
predanost Bogu i Poslaniku, a.s. Treba
ukazivati na vanost, neophodnost i poloaj
islamskog jedinstva i na opasnosti koji
prijete ummetu, kao i na teke posljedice
unitavanja jedinstva meu muslimanima.
U vane ivotne potrebe u vremenu brzih i
pristupanih informacija spada i promicanje
morala i isprav-nih manira suivota,
podizanje duha potivanja shvatanja i
vjerovanja drugih ljudi kao i buenje
kritikog duha i oslanjanja na argumente te
prihvatanja injenice da je svaka osoba
odgovorna pred Bogom za svoja vjerovanja

i djela. Meu muslimanima treba iriti
kulturu potenog, preciznog i neposrednog
meusobnog upoznavanja koje se oslanja
na izvore prihvaene i poznate od svake
grupe i mezheba. Ukoliko ova kultura ne
zaivi, i ukoliko se zbog toga muslimani ne
budu upoznavali na ispravan i poten nain,
uvijek e biti izloeni udaru zloupotrebe
ljudi s predrasudama i neprijatelja islama.
Knjiga koju drite u ruci, i pored toga to
nije obimna, nastoji predstaviti i oslikati
vrijednosti uzoritog Poslanikovog, a.s.,
unuka hazreti Hasana te ponuditi u
dananjem vaktu, prisjeanjem na njegov
ivot i djelo, nova preispitivanja naih misli
i inicijaciju nove nade i snage kojom bi
nadvladali trenutani rascjep i bezizlazni
put pred kojim se, pod utjecajima
totalitarnih
reima,
nalaze
mnogi
muslimani u svijetu a pod njihovim sve
jaim utjecajem i mi ovdje u Bosni.
I Poslanikovi unuci nazreti Hasan i Husejn
i njihovi potomci, zasmetali su, u
vremenima velikih politikih previranja u
islamskom svijetu, totalitarnim reimima
koji su eljeli sauvati vlast, i bili su
njihove rtve.[86] U njihovim ivotima
imamo ponuene module moguih
djelovanja i oni su nam potrebniji nego
ikad. Da li u situaciji kakva je bila u
vrijeme hazreti Hasana mi danas umjesto
primirja u korist islama i muslimana
vodimo ratove, a u situaciji koja karakterie
ivot Poslanikova, a.s., unuka, hazreti
Husejna, mi moda umjesto otpora i borbe
sklapamo mir. Zamjenom odabira u ovim
sluajevima mogu se muslimanima irom
svijeta nanijeti nesagledive tekoe.
Allahu Uzvienom upuujemo dove da
svim ljudima podari ljubav prema
Njegovom
miljeniku
i
odabraniku
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
njegovoj asnoj porodici i putu na koji je
on
pozivao.
Allahumme,
ujedini
muslimanska srca na putu promoviranja
istine i opeg dobra!
12
Esad Baji
KOREKTURA (SAMO)SVIJESTI
Allah objavljuje u asnom Kuranu: "A nad
vama bdiju uvari, kod Nas cijenjeni pisari,
koji znaju ono to radite".(El-Infitar, 10-12)
Svako od nas, dakle, ima svoj kitab, svoju
knjigu koju piu Kiramen-katibini, plemeniti
pisari, nai uvari koji nad nama bdiju i koji
dobro znaju ono to mi radimo. U stvari,
pisari zapisuju a mi smo ti koji svojim
postupcima diktiramo sadraj nae knjige.
Mi, dakle, u svakom trenutku svakog dana
popunjavamo
sadraj
nae
knjige,
odreujemo njen sadraj te tako svakog
momenta iznova definiemo ili kreiramo
nau stvarnost.
Ajet koji smo naveli je istina, njegov sadraj
je istina, postavlja se samo pitanje, koliko
jesmo i hoemo biti svjesni odgovornosti
spram ove istine. Ako mi svojim djelima
ispisujemo nau knjigu, tj, odreujemo njen
sadraj onda je jako bitno biti svjestan te
injenice u svakom danu naeg ivota pa i
svakom budnom momentu. Neodgovorno je
dopustiti da nam se ivot jednostavno
dogaa naspram injenice da nam je Bog
dao pravo i mogunost da odreujemo
sadraje naeg ivota time i nae knjige.
Pitanje budnosti, svjesnosti bitno odreuje
nae tastvo-ta smo kao i nau kakvou
kakvi smo.
Svi mi imamo, manje vie, osnovne ablone
zamiljenog sebe prema kojima se
ponaamo u ivotu. Imamo navike,
drutveno okruenje i obaveze, porodini
ivot... Unutar ovih odnosa mi smo razvili
odreeni tip sebe na koji pazimo i razvili smo
odreeni
kvalitet
interakcije
koji
ili
odravamo ili pokuavamo pospijeiti, uiniti
kvalitetnijim sve zavisno od same nae elje
ta i kakvi elimo biti u tim odnosima.
U mladosti smo jae povezani sa naim
eljama i planovima ali i sa turbulencijama
koje nastaju uslijed pormjena naina ivota i
razmiljanja, ee dolazi do pormjena elja,
usvajanjem novih znanja mjenja se naa
percepcija svijeta a samim time i onoga to
mi u tom svijetu jesmo i elimo biti.
Godinama se kod velikog broja ljudi deava
manjak linog htijenja, manjak propitivanja
ali i manjak sopstvenih htijenja po pitanju

samopromjene. Unutar drutvenih modela,
ablona, stjee se rutina, navika i ovjek se
polahko privikava na te ablone, sve manje
propituje i njihovu i svoju kakvou. Naga je
usmjerena na odravanje tih relacija a
nerijetko e doi i do protivljenja nekim
drugim snagama koje poele da mijenjaju te
ablone i modele. ovjek e se vrlo esto
usprotiviti bilo kakvim promjenama bez i da
promisli ta one donose. Zavisno od duine
perioda koje je ovjek proveo u sviknutom
modelu zavisie i njegova snaga protivljenja
promjenama. Naravno, ovdje prvenstveno
mislim na modele kojima je ovjek
zadovoljan, no iz bliskog okruenja i bez
dubljeg analiziranja prolosti nerijetko smo
svjedoci da i ljudi koji su dui period
natjerani, primorani na ivot u nekom
modelu koji i nije prijatan svikavaju na njeg i
nerijetko pruaju otpor promjenama ak i
kada one obeavaju popravak samog stanja.
Sve ovo svjedoi nedostatku aktivne
budnosti kod ljudi, svijesti o sebi, o ivotu, o
prirodi same nae stvorenosti naim od
Boga darovanim potencijalima.
Ne postoji musliman vjernik koji nije uo za
plemenite pisare koji biljee ono to inimo.
Malo ko od nas ne zna za knjige koje
ispisujemo, no isto tako, vjerujem, malo ko
od nas razmilja o tim knjigama, pogotovo
redovno.
Vie smo predati koloteini, uhodanim
sistemima djelovanja u kojima nerijetko iako
budni i ivi vie liimo na zombije nego li na
ive ljude.
Zombijem nazivamo hodajueg mrtvaca, no
isto tako ovjekova osnovna osobina jeste
duh i misao pa kada naiemo na ljude pa
skoro moemo govoriti i o drutvima u
kojima se potuno uspavao i duh i misao,
onda se postavlja pitanje imanja ivota u
opisanom.
Smrt nauke i znanja nastupa kada neko
zakljui da se nema vie ta nauit, da se
sve zna, kada prestane miljenje i
promiljanje a mozak, ta velika pokretaka
mainerija ovjeka se pone koristiti da bi se
13
pratio trasirani put navika i ideja, da bi se
opetovale radnje.
Makar te opetovane radnje bile dobre,
makar kompletna zajednica djelovala dobro
ona e, prebaci li se sa aktivnog u pasivno
ivljenje sigurno propasti.
U samoj ovjekovoj interakciji s prirodom, s
okruenjem nuna je aktivnost, nuan je
ivot, nuan je rast. Ne postoji zaleen
trenutak stvarnosti. Sve je u pokretu u
mijenjanju i sve je podlono nestajanju u
vremenu. S ovom milju i svaki dan naeg
ivota bitan je list knjige nae u svakom
dnau svaki sat, svaki momenat jednako je
bitan jer od kakvoe momenata ovog sata
koji je troim u svom ivotu zavisit e i
kakvoa dananjeg dana od dananjeg dana
kakvoa mjeseca od kakvoe mjeseca
kakvoa godine itd.
U samoj kakvoi prisutnost svijesti igra jako
bitnu ulogu. Veliki je broj predaja od
Poslanika islama koje na ovaj ili onaj nain
skreu panju na prisutnost ive svijesti a
sam
Kur'an
koristei
termin
takwa
(bogobojaznost, svjesnost, predanost, s
Bogom povezanost) svjedoi o ovome. Kad
kaem ive svijesti mislim na svijest koja
povezuje nae trenutno razmiljanje sa
naom podsvijesti s naom potpunosti, s
naom iskonskom prirodom-fitretom. Mislim
na djelovanje koje je popraeno sadrajem
nijeta-namjere i iji je pokret osmiljen s
jasnim zato, kada, kako, zbog ega.
Svjesno djelovanje ne znai nuno da samo
djelo u svojoj vanjtini mora imati neke
druge karakteristike od istog djela koje je
obavljeno s manje svijesti. Namaz neka
dobavimo a da smo jedva svjesni da smo u
namazu, idui namaz obavimo potpuno
svjesni uloge i vanosti namaza u naem
ivotu i trenutnom stanju. I jedna i drugi
namaz za posmatraa bi kroz propisan
erandje izgledlai isto, no, za nas same ne bi.
Snaga namaza u kom smo bili s vie
svijesti, u kom je na doivljaj i misaono
samoproimanje bilo jae i izraenije ini taj
namaz izrazito drugaijim od onog koji je bio
puko pregibanje i vrenje opetovanih,
naviknutih radnji.
Dakle promatrau izvana i jedna i drugi su
isti. Nama, pak, nisu ni blizu.
Postavlja se pitanje koliko se trudimo, koliko
smo svjesni mogunosti podizanja razine
kvaliteta ivota i njegovog cjelokupnog
doivljaja aktivnim sudjelovanjem u njegovoj

sutini a da se nuno u samoj vanjtini ne
mora nita promjeniti.
I dalje mi moemo i trebamo u krajnjoj liniji,
ivjeti s istom porodicom, raditi isti posao,
imati iste navike, isto okruenje ali da
podignemo kvalitet ivota koritenjem
potencijala koje nam je Bog dao u nama
samima.
Veliki broj ljudi na planeti danas juri za
sreom, udi za sreom. Mukarci i ene
jednako. Mladi i stari. No, velikim dijelom
obiljeje takvog traganja okrenuto je ka
izvanjskim pokretaima i donosiocima sree.
Ona je nerijetko povezana sa novcem,
poloajem, uspjehom u karijeri... No,
postavlja se pitanje, ta ako u Bosni i
Hercegovini danas 1000 ljudi pomisli da
moe biti sretno jedino ako postanu
predsjednici drave. A mjesta na toj poziciji
ima samo 3, to je i dobar broj u odnosu na
neke druge zemlje. Ovo je plastian, aljiv,
primjer kojim elim doi do jednostavnog
pokazatelja kolika je mogunost objektivne
nemogunosti sree ukolika se ona trai
izvana i vee za vanjske, fizike pojave ,
stvari, ivote... Jo opasnije je kada taj
izvanjski pokreta nae sree biva zamiljen
na nain da nuno uzrokuje drugom nesreu
(ako ja postanem predsjednik samim tim e
se unesreiti svi drugi koji zbog tog nee
moi biti predsjednici)
Ako bi smo s ove take gledita promatrali
ivote Boijih ugodnika, Poslanika o kojima
nam zbore predaje i historija, u nekim
sluajevima, ne bismo skoro ni za koga od
njih nali da je bio sretan. To su bili ivoti
ispunjeni djelovanjem, akcija-reakcija-otpor,
sukobima sa nevjernicima itd... No, vjerujem
da veliki postotak vjernika ipak ivote ovih
odabranika iznutra motri kao lijepe.
To nam ukazuje da vanjtina ne mora nuno
odraavati unutranjost, ba kao to ni
prekrasno klanjan namaz klanjaa koji
namazom kupuje ljubav posmatraa a ne
Boiju blizinu ne mora biti pokazatelj veliine
njegovog namaza kod Boga.
Svi mi u ivotu imamo manje ili vie
definisane obrise zamiljenje ili eljene
sree.
Koliko smo istinski sreni ili nesreno ne
podrazumijeva samo u kojim okolnostima
ivimo nego koliko smo svjesni kvaliteta
14
ivota. Deava nam sa da se nekad
osjeamo jako nesretni pa odemo na
razgovor s nekim pa nas taj neko smiri
priom i bez obzira to se okolnosti za koje
smo mislili da su nas unesreile nisu
promijenile mi ipak sretni odemo kui puni
zahvalnosti prema toj osobi.
ta je ta osoba uradila. Konstatovali smo da
nije promijenila situaciju. Recimo da smo
izgubili posao. Osoba nam nije nala novi
posao a nije vratila ni stari. No, mi vie
nismo alosni. Zato. Ta osoba nam je
probudila svijest, otrgla nas je od onog
uskog bolnog mjesta osjeanja na koja smo
do tada bili fokusirani, probudila nam je oko
za irinu, probudila nam je svijest o
mnogostrukosti prilika, ukazala nam, moda,
na veliki broj tetnosti samog posla koji smo
izgubili te na vrline kojima smo sami
obdareni a koje bude nadu u mogunost
pronalaska drugog posla i sl.
Ovdje naravno treba postojati naa
prisebnost da bi se omoguilo na ovaj nain
buenje jae svijesti, jer svijest ima nivoe.
Jedan dio svijesti, svijest, recimo, da smo
ivi uvijek je prisutna dok smo ivi i budni.
No, svijest ima svoje stepene i uvijek ima
onih koji su iznad ali i onih koji su ispod nae
razine svjesnosti. Ja trenutno ima odreenu
koliinu svijesti informacija vezanih za ovu
temu, no, sami vi dok itate inicirani ovim
informacijama probudiete nivoe svjesnosti
koji e nadi ove moje kao to se moe
desiti da tim nadilaenjem dovedete i neke
moje konstatacije u pitanje. Jednostavno na
viem nivou svijesti izvjesnost nekih
injenica uoenih na niem nivou svijesti i
nije vie toliko stabilna i postojana kao to ni
zemaljski zakoni ovdje na tlu ne vae za
nebeske visine i sl.. No svjedno se to i
desilo, javie se i svijest da se spram onih
za koje obino mislimo da su ispod nas,
takoer primjeni pravilo razumijevanja spram
nivoa na kojem se nalaze pa time i naini
uvoenja istih u vee nivoe probuenosti. A
probuenost, buenje jeste aktivacija, jeste
ivot, jeste upotpunjenje, samo budan
ovjek je ovjek, samo na budnog ovjeka
se primjenjuju i zemaljski zakoni, pravila,
odredbe. ovjek koji je budan, koji misli, koji
djeluje je potpun ovjek, ako ne mislimo, ne
razmiljamo ne ivimo svjesno svaki
momenat mi smo samo potencijal ljudski, ali
ovjekom e nas uiniti aktivacija.
Sama aktivacija je povezana sa nadom,

optimizmom a nada i optimizam su povezani
sa milju o dobru, srei i zadovoljstvu. Kad
oekujemo neto dobro to nazivamo nadom,
ako neko oekuje neto loe, onda se ne
koristimo
rijeju
nadom
nego
to
oslovljavamo rijeima strah, strepnja, slutnja
i sl.
Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi
ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost!
Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On,
doista, mnogo prata i On je milostiv. ( EzZumer, 53. )
Ako si se prema sebi ogrijeio, dakle, , ako
smo postali svjesni postojanja neeg to nas
ne ini sretnim, to nije dobro za nas, to
nam ini loe... ne gubi nadu u Boiju milost,
ne pomisli da nema mogunosti izmjene,
ostani pri svojoj svijesti i okrei stanje prema
optimizmu, posegni za sredstvima, nainima
i djelovanjima koja su neophodna da neto
to je loe preoblikujemo u dobro, da strah
preokrenemo u mir, sreu i zadovoljstvo.
U suri El-Hakka (19-37 ajet) Uzvieni
objavljuje istinu: onaj kome se knjiga
njegova u desnu ruku njegovu da - rei e:
"Evo vam, itajte knjigu moju, ja sam vrsto
vjerovao da u raun svoj polagati.". I on e
biti u ivotu zadovoljnom, u Dennetu
predivnom, iji e plodovi na dohvat ruke
biti. "Jedite i pijte radosni, za ono to ste u
danima minulim zaradili!". A onaj kome se
d knjiga u lijevu ruku njegovu rei e:
"Kamo sree da mi knjiga moja ni data nije,
i da ni saznao nisam za obraun svoj! Kamo
sree da me je smrt dokrajila - bogatstvo
moje mi nije od koristi, snage moje nema
vie!" "Drite ga i u okove okujte, zatim ga
samo u vatri prite, a onda ga u sindire
sedamdeset lakata duge veite, jer on u
Allaha Velikog nije vjerovao, i da se nahrani
nevoljnik - nije nagovarao; zato on danas
ovdje nema prisna prijatelja ni drugog jela
osim pomija, koje e samo nevjernici jesti."
-Ja sam vrsto vjerovao da u raun svoj
polagati- rei e onaj kome knjiga bude data
u desnu ruku. vrsto vjerovanje znai
izmeu ostalog i stalnu svjesnost i budnost
spram injenice da knjiga naa postoji, da je
piemo a time i da vodimo rauna o tom ta
piemo.
- Kamo sree da mi knjiga moja ni data nije,
i da ni saznao nisam za obraun svoj- rei
e onaj kome bude data u lijevu ruku. Ovo
15
izmeu ostalog moemo shvatiti i kao stanje
nekog ko se nakon dugog opiranja buenju
ipak probudio. Postao svjestan ali tek onda
kad od te svjesnosti nije nikakve koristi bilo u
smislu djelovanja i promjene stanja. On je
pisanje svoje knjige, slobodnim rjenikom
reeno, prepustio drutvu, navikama,
strastima, manje-vie nesvjesnim, snenim
faktorima spram njega samog.
Da li bi iko od nas bjanko ek od banke dao
drutvu da ga popunja kako hoe? Ne bi jer
svjesni smo moguih loih posljedica takvog
ina. Svjesnim nas ini svakodnevnica.
Zato smo nesvjesni spram knjige koju piu
plemeniti pisari? Zato to refleksija te
svjetlosti trai od nas stalni nivo budnosti i
suprostavljanja faktorima pospanosti a meu
njih spadaju nae tjelesne i druge strasti i
htjenja. Ta svjesnost trai insistiranje da se u
svakom
momentu
spram
podarenih
potencijala oitujemo u svojoj punini, dok
ove prizemne strasti uslovno ovdje nazvane
snenosti nae djelovanje okreu izrabljivanju potencijala. Svjesnost aktivnosti
plemenitih pisara znai akitvno i stalno
koritenje resursa za rad ostvarivanja dok
nesvjesnost nudi iskoritavanje smaih,
Bogom danih, resursa.
Na ovaj nain svejstan ovjek koristi mainu
da njome napravi put koji e ga odvest u
blagostanje, nesvjestan ovjek prodaje
mainu da bi novcem od nje kupio neznatno
i kratkotrajno blagostanje.
Svjestan pravi traktorom plodnu dolinu koja
e raat i njemu i drugima a nesvjestan
prodaje traktor i taj lahko steen novac vrlo
brzo troi ostajui i gladan i edan.
Svjestan snagom svijesti gleda iroko,
nesvjestan, pospan, opipava samo koliko
mu ruke doseu a nekad ni to.
Svjestan iskoritava od Boga dane
potencijale kao sredstvo da napreduje ka
veem cilju, nesvjestan potencijal pretvara u
cilj, jer je tako lake, jer je potencijal tu ne
treba ulagati trud, ne treba se buditi.
Svjestan koliinu truda da do neta doe
pridodaje veliini i ljepoti cilja, nesvjestan to
umanjuje od veliine cilja. Ako, primejra radi,
u dananjem trenutku, neki dobor plaen
psoao trai i dobro teak rad, mnogi taj
posoa vie i nee vidjeti tako dobrim.
No, buenje je neminovno. Sam san je
dokaz buenja.
Svaka pojedina misao u naoj glavi izjava je

koju odailjemo Bogu, ona svjedoi o naim
eljama. Mi smo, svjesni ili nesvjesni toga na
izvjestan nain proizvod naih misli, osjeaja
koje osjeamo, postupaka / djela koje smo
do sada poduzeli.
Mi smo dakle sadraj knjige plemenitih
pisara. Misli koje mislite danas, osjeaji koje
danas osjeate i postupci koje ete danas
napraviti odreuju vaa sutranja iskustva.
Stoga je najvanije da nauite misliti i
ponaati se na pozitivan nain, u skladu s
onim to u konanici elite biti, raditi i iskusiti
u ivotu.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
rijei: Svaki ovjek je grjenik, a najbolji su
oni grjenici koji se kaju. (Tirmizi) na
odreeni nain nas upoznaju s injenicom
da se sadraj knjige ne moe odrati
idealnim, to nam nakon buenja na
stanovit nain ulijeva nadu i daje snagu da
ostanemo budni da se ne onesvjestimo od
izvjesnosti do koje doemo kad shvatimo
svoje stanje. najbolji su oni grjenici koji se
kaju na metaforian nain moemo shvatiti i
kao mogunost da teke djelove svoje knjige
moemo i ispraviti za ivota.
Govorei o tevbi, Ibnul-Kajjim el-Devzi je,
izmeu ostaloga, rekao: Termini: tekfir
(pokrivanje i brisanje grijeha) i magfiret
(oprost grijeha) u Kuranu se spominju
zajedno i pojedinano. Zajedno se spominju
u suri Ali Imran u 193. ajetu: Gospodaru
na, oprosti nam grijehe nae (fagfir lena
zunubena) i prei preko hravih postupaka
naih (ve keffir anna sejjiatina). Dakle, u
ovom ajetu se spominju etiri termina:
zunub, sejjiat, magfiret i tekfir. Termin
zunub znai velike grijehe, a termin sejjiat
male grijehe za koje slijedi otkup ili keffaret
koji je od istog korijena kao i rije tekfir.
Dokaz da su zunub veliki, a sejjiat mali
grijesi, nalazi se u 31. ajetu sure En-Nisa:
Ako se budete klonili velikih grijehova, onih
koji su vam zabranjeni, Mi emo prei preko
manjih ispada vaih (nukeffir ankum
sejjiatikum) i uvest emo vas u divno
mjesto. Na to upuuje i hadis u kojem je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Pet namaza, duma do dume, ramazan do
ramazana, briu (mukeffirat) grijehe koji se
izmeu njih poine, ukoliko se ovjek
sustegne od velikih grijeha (Muslim).
Termin magfiret je sadrajniji i potpuniji od
termina tekfir, zbog toga se magfiret koristi
16
uz velike, a tekfir ili brisanje, uz male grijehe.
Magfiret znai zatitu i uvanje, a tekfir
pokrivanje i brisanje. Na osnovu reenog,
postaje jasno zato se vjernicima koje snau
nevolje i iskuenja, obeava tekfir, tj.
brisanje grijeha, a ne i magfiret. U hadisu
stoji: Nee vjernika snai nikakvo iskuenje,
kao to su briga, tuga i druge neprijatnosti,
pa ak ako ga trn ubode, a da mu Allah nee
obrisati (keffere) pogreke. To znai da se
magfiret ili oprost svih grijeha ne vee uz
iskuenja i nedae, ve samo uz tevbu ili
pak dobra djela kojih ima toliko da se grijesi
utope u njima, poput mora, kojem ne smeta
ako u njega upadne neznatna koliina
neistoe. Bilo kako bilo, grjenici imaju tri
velike rijeke u kojima mogu da se oiste od
grijeha na dunjaluku, a ako to ne uspiju onda
moraju proi kroz dehennemsko istilite
da bi se oisitili. To su: rijeka tevbe, rijeka
dobrih djela i rijeka iskuenja. Kada Allah
eli ovjeku dobro onda mu omogui da se
okupa i oisti u jednoj od ovih rijeka.
U islamskoj literaturi, kad je rije o pokajanju
od grijeha, koriste se dva termina: tevba i
istigfar (traenje oprosta od Allaha), tako da
mnogi misle da su to sinonimne rijei, to
nije tano. Tevba je iri i openitiji pojam od
istigfara i ona u sebi sadri ono to je
vezano za prolost, sadanjost i budunost.
Kajanje zbog grijene prolosti, ostavljanje
grijeha u sadanjosti i odluka da se pokajnik
vie nee vraati tim grijesima u budunosti.
A istigfar znai trenutano traenje oprosta
za poinjene grijehe, a Allahov oprost, ako
se dogodi, podrazumijeva pokrivanje grijeha,
nesramoenje i zatitu od kazne za
poinjene grijehe. esta je pojava da ljudi
ine istigfar i trae oprost za grijehe, a ne
kaju se i ne ine tevbu. Dakle, tevba u sebi
sadri istigfar, a istigfar u sebi ne sadri
tevbu. Vrijednosti tevbe ne mogu se
izbrojati. Tevba je uzrok sticanja Allahove
ljubavi, ona donosi svjetlo u srce i brie
tragove grijeha. Na odreen, Slobodan
anin, moemo rei da prava tevba
prepravlja stranice nae knjige, vri
potpunu lekturu i korekturu. A ovom
lekturom i korekturom vri se i
premjetanje knjige iz lijeve u desnu ruku.
Negativne misli, nemisli, loe utjeu na
stanje ovjeka. Pozitivne misli, pak, na
pozitivan nain utjeu i na nutrinu i na samo
tijelo ovjeka. Od njih ste oputeniji,
usredotoeniji i budniji. Pozitivne misli potiu
luenje endorfina u mozgu, smanjuju bol i

poveavaju osjeaj zadovoljstva. Osim toga,
odailju vibraciju pozitivne energije koja e u
va ivot privui dodatna pozitivna iskustva.
Veina ljudi uglavnom je svjesna svojih
trenutnih misli, ali vano je da osvijestimo i
one uslovno ih nazovimo) nesvjesne misli
koje su tu stalno prisutne iako smo ih
zaboravili u ovom momentu. Ako paljivo
istraimo svoja uvjerenja i sliku o sebi, (ono
to smo izdiktirali plemenitim pisarima)
moemo raditi na otklanjanju svake
ograniavajue negativne ideje.
Moderne knjige psihologije savjetuju:
Ponekad sve morate odbaciti i proistiti se.
Ako ste zbog bilo ega nesretni, ako vas
neto deprimira, oslobodite se toga. Jer, kad
se oslobodite,otkrit ete da na povrinu
izvire vaa istinska kreativnost i vae
istinsko ja. (T. Turner)
Hajmo prouiti ehadet. ta prvo kaemo:
Svjedoimo da nema boga (boanstava),
dakle
prvo
odbacamo
sve,
vrimo
formatiranje, sve to mi moemo odbacit
odbacamo I ta se deava kao rezultat
toga odbacanja, brisanja, ienja?
Deava se drugi dio ehadeta osim Boga
(Uzvienog).
Spoznaja da je samo Allag Bog, nije
porizala na nain da smo mi sve odbacili,
poistili i onda Boga smjestili za Boga na tu
istinu, na nita. Ne. Mi smo negiranjem
svega to se da negirat, ienjem i
uklanjanjem svega to se da uklonit postali
svjesni, osvjedoili se da je nakon tog naeg
truda i ina Bog ostao, da Bog postoji, da je
jedan, da je samo On i da nita drugo i ne
postoji (nema sudruga). ehadet je
osvjedoenje a osvjedoenje znai da se
ovjek u neto osvjedoi-uvjeri. Mi se
pokuajem negiranja svega uvjeravamo u
postojaje Njega jer je On ostaonakon to se
sve to se moglo uklonit uklonilo.
Naalost, mnogi mnogi ljudi prilino
tvrdoglavo dre se podruja ugode - navikli
na
poznate
koncepte
o
zateenoj
stvarnosti
zagavljeni
su
u
svojim
nesvjesnim uvjerenjima. Veina misli i
osjeaja koji nas ograniavaju izvire iz
dogaaja, naslijeenih uvjerenja i iskustava
prolosti koje smo s godinama prihvatili i
pretvorili u vlastite osobne istine. Ti negativni
koncepti mogu nas ometati i ne doputaju
17
nam da spoznamo svoju potpunu sposobnost rasta i potencijale, sve dok svjesno ne
odluimo pozabaviti se njima, osloboditi ih i
pustih da odu. Pokuajte voziti automobil s
povuenom runom konicom. Bez obzira
na to koliko pokuavali ubrzati, konica e
vas usporavati, ali im je otpustite, pojurit
ete automatski i bez ikakva napora.
Ograniavajue misli, osjeaji i postupci
slini su psiholokoj konici. Usporavat e
vas sve dok ih svjesno ne odbacite i ne
zamijenite pozitivnijim mislima i osjeajima.
Koliko dana su naem drutvu imamo ljudi
koji sebe nazivjau komunistima al' tvrde da
vjeruju u Boga. No teko prelaze damijski
prag il saginju tjelo u molitvi. Koe ih
negativna iskustva prolosti i sl.
Trenutno svjesni um je dio nas koji razmilja
i zakljuuje, dio naeg uma kojim se koristite
u donoenju svakodnevnih odluka. U njemu
se nalazi naa slobodna volja, a svojim
njime moemo odluiti ta tano elimo
ostvariti sad u svom ivotu. Tim dijelom svog
uma prihvatamo ili odbacujemo neku ideju.
Nesvjesni je um zapravo mnogo udesniji. O
njemu se esto govori kao o duhovnom ili
univerzalnom umu i on ne poznaje granice
osim onih koje vi svjesno postavite. U
nesvjesnom umu skriva se vaa slika o sebi,
kao i vae navike. On funkcionira u svakoj
pojedinoj stanici vaeg tijela. Taj je dio uma
s vaim viim ja povezan na razini mnogo
vioj od svjesnog uma. Nesvjesni um vaa je
povezanost s Bogom, s Izvorom. Nesvjensi
um je ono na to pozivam kada korisitm rije
svjesnost. Svjesnost znai aktivirat i povezat
se sa nesvjesnim umom.
Na je nesvjesni um ispunjen navikama i
bezvremen, te funkcionira samo u sadanjosti. On pohranjuje naa nauena iskustva
iz prolosti i uspomene te nadgleda sve
tjelesne funkcije, kao to su motorike
funkcije, srani ritam, probava i slino. Na
nesvjesni um misli na doslovan nain, te e
prihvatiti svaku misao koju trenutni-svjesni
um odlui misliti. Nije sposoban odbacivati
koncepte ili ideje. To znai da se moemo
posluiti trenutnim-svjesnim umom kako
bismo svjesno reprogramirali svoja nesvjesna uvjerenja, a nesvjesni um mora prihvatiti
nove ideje i uvjerenja, jer ih ne moe
odbaciti. Mi zapravo moemo donijeti svjesnu odluku da emo promijeniti sadraj svog
nesvjesnog uma! Ba kao to i ja piui ovaj
tekst (ne)svjesno prelazim iz naina vi u
nain mi zavisno kako se u daotm

momentu oituje moj um. Pisholozi
predoavaju sliku u kojoj svoj um moete
zamisliti kao ledenu santu. Dio sante koji
vidite, koji se uzdie iznad vode, predstavlja
svjesni um. On predstavlja samo estinu
vaeg stvarnog mentalnog kapaciteta, a dio
ispod povrine (ostalih pet estina) va je
nesvjesni um. Kad djelujemo prvenstveno na
temelju svjesnog uma (kao to se obino
dogaa), koristimo se samo djeliem svog
istinskog potencijala. Svjesni um mnogo je
sporije i nespretnije sredstvo od nesvjesnog.
Ja u ovom tekstu ovaj nesvjesni-duhovni
um u stvari vidim i pretstavljam kao
svjesnost-pravu potpunu budnost.
Da bismo to lake shvatili prisjetimo se
koliko smo puta kazali da emo uiniti neto
i zaista smo to eljeli, no nismo istrajali, elja
je splasnula pod teretom zahtjeva tog to
smo eljeli. To je bila naa trenutna
svjesnost nekog dobra. Trenutno sam
svjestan, racionalno, da je puenje tetno.
No, kada treba istrajati na ostavljanju te loe
navike moja svjesnost se gasi pod teretom
traene odlunosti.
Znai moja navika utrnjuje moju svjesnost.
No ta se deava ako nas neto konkretno
povee s istinskim naim potencijalom
nesvjesnim-duhovnim umom? Koliko je
sluajeva da ljudi kad odu doktoru zbog
neke bolesti automatski nakon suoavanja s
nalazima bacaju cigarete.
Mnoga su jo svjedoanstva koja nam
svjedoe koliki je ljudski potencijal i koliko ga
mi u stvari vrlo malo koristimo i koliko vrlo
malo inimo da ga aktiviramo.
Ako bi smo potpunu bogobojaznost,
svjesnost Boga pokuali zamisliti ili pronai
u ovoj dunjalukoj luci gdje smo trenutno
usidreni onda bi svakako morali tragati za
najodbranijim od nas i najodabranijim
trenutkom njegovim zemaljskim.
Najodabraniji
je
Poslanika
islama,
Muhammed,a.s., a po meni, najdobraniji
trenutak iz Poslanikovog, a.s., ivota za
ovakvo promiljanje je Mirad. Tokom
Mirada objavljena su i zadnja tri ili u nekim
predajama zadnja dva ajeta sure Bekare iji
prijevod glasi:
Allahovo je sve to je na nebesima i to je
na Zemlji! Pokazivali vi ono to je u duama
vaim ili to krili Allah e vas za to pitati;
18
oprostie onome kome On hoe, a kaznie
onoga koga On hoe - Allah je kadar sve.
Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje
od Gospodara njegova, i vjernici - svaki
vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige
Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne
izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I
oni govore: "ujemo i pokoravamo se;
oprosti nam, Gospodaru na; tebi emo se
vratiti."
Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje
uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi.
Gospodaru na, ne kazni nas ako
zaboravimo ili to nehotice uinimo!
Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao
to si ga tovario na one prije nas!
Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost
ono to ne moemo podnijeti, pobrii grijehe
nae i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si
Gospodar na pa nam pomozi protiv naroda
koji ne vjeruje! (Bekare 284-286)
Ovaj ajet moemo shvatiti i s pozicije
svjedoenja postojanja potencijala u nama
koji su mnogo vei nego mislimo da jesu a
samim tim i da nas podstakne na
razmiljanje spram odgovornosti koje imanje
tih potencijala trai.
Moemo ga shvatiti na mnogo naina, u
smislu da nismo duni to ne moemo, no
isto tako ga moemo shvatiti i na nain da
nas Bog obavjetava da nam je za sve
obaveze propisane vjerom i za sve
mogunosti koje nam objava u vidu svjeta
stvorenog nudi (onog u nama a i onog oko
nas i u prostranstvima svemirskim[1]) dat i
potencijal-mogunost. Ako iskoristimo te
potencijale za dobro-u nau je korist, ako ih
isorisitmo za loe-na nau je tetu.
Jedan od naina loeg koritenja mislim da
jeste i nerazmiljanje o koritenju datih
potencijala, umalost i vrtnja u krug koja nije
na nain da svaki idui krug treba biti iri
nego nas svakim iduim krugom vraa
nazad i suava se, a na to mi lii stanje
naeg
ummeta
danas.
Allah
dovu
Muhammeda, a.s., s Mirada objavljuje
nakon konstatacije u kojoj se konstatuje da
On Uzvieni nikoga ne optereuje preko
mogunosti njegovih, to se moe promatrati
i u smislu ljudskog potencijala sadranog u
dovi. Ovdje je prvo konstatovano da je
dova prihvaena pa tek onda navedena
dova. U tom svjetlu moemo razmiljati i o
prvom ajetu gdje se kae: ...oprostie

onome kome On hoe, a kaznie onoga
koga On hoe - Allah je kadar sve.
Ako slijedimo prethodne misli na odreeni
nain nam se kazuje da u ovom Kome On
hoe moemo, naravski uslovno reeno, i
mi uestvovati svojom dovom, djelom,
htjenjem jer uzevi u obzir sadraj mnogih
drugih kur'anskih ajeta vidjeemo da nam se
(uslovno reeno) kazuje. Dau vam (Hou)
ono to elite, to traite, to svojim mislima,
eljama i djelima prizivate....
Sjetite se vi mene pa u se Ja vas sjetiti.
Zahvalni mi budite i nemojte nevjernici biti
(Bekare 152.) A kada te robovi Moji za Mene
upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se
molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni
pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u
Mene, da bi bili na Pravome putu. (Bekare,
186.)
Ovdje se moemo prisjetiti i hadisi kudsije:
Uzvieni Allah kae: "Objavio sam rat
onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju.
Najdrae ime Mi se Moj rob moe pribliiti
jesu farzovi. Moj rob Mi se pribliuje
nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga
zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim
uje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka
kojom prihvata i njegova noga kojom hodi.
Ako Me zamoli, udovoljiu, ako zatrai Moju
zatitu, zatitiu ga. Ni za ta se ne
dvoumim koliko se dvoumim da uzmem
duu vjerniku. On ne eli smrt, a Ja ne elim
da ga oalostim."
U ovom hadisu su postavljeni i okviri
ljudskog potencijala unutar Boije svemoi.
Ko postigne stepen takvaluka, bogobojaznosti,
svjesnosti
Boga
ovog
nivoa
navedenog u hadisi-kudsiji on u stvari
ostvaruje ovdje navedene potencijale.
Narodski reeno ovjeku su date mogunosti, potencijali da mu ni nebo nije granica.
Potrebno je usuditi se biti ovjek u punini
onoga kakvim nas je Bog Uzvieni stvorio.
Htjeli ili ne htjeli mi piemo svoju knjigu!
Svjesno ili nesvjesno pitanje je sad!
[1] Mi emo im pruati dokaze Nae u
prostranstvima svemirskim, a i u njima
samim, dok im ne bude sasvim jasno da je
Kuran istina. A zar nije dovoljno to to je
Gospodar tvoj o svemu obavijeten?
(Fussilat, 53)
19
VJERA I NAUKA NISU ODVOJENI

Uzvieni Allah u mnogobrojnim ajetima
Kur'an-i Kerima nareuje tefekkur
razmiljanje. U 191. ajetu sure Ali Imran
ovako se pohvaljuju oni koji razmiljajui o
Allahovim stvorenjima uzimaju pouku: "Oni
koji i stojei i sjedei i leei Allaha spominju
i o stvorenjima nebesa i Zemlje razmiljaju:
"Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio!"
Kroz kurànsku objavu, na oko 800 mjesta
se spominje, nareuje, prpeoruuje ili
ukazuje na vriejdnost znanja. Kroz te rijei
ljudima se savjetovalo da ue, izuavaju,
nauavaju,
prouavaju
zbog
svog
blagostanja i sree na ovome i onome
svijetu. Islam ne podstie svoje sljedbenike
da ue samo religijske nauke, kako to neki
uporno tvrde, nego ih podstie da steknu
svaku vrstu korisna znanja. Sticanje znanja
u svim vanim naukama i tehnologiji
obvezno je za svakoga u muslimanskoj
zajednici, osim ako, ili sve dok se ne
odkoluju strunjaci na tim poljima i sve dok
zajednica ne postane samodovoljna. Dakle,
sve dok u naoj zajednici ne bude dovoljno
doktora za neku oblast obaveza je na svima
nama (farz) da ispunimo taj nedostatak a
samim tim i grehota to ih nemamo.
Obuavati i slati daije irom zemlje koji e
enama govoriti da ne smiju ii mukom
ginekologu na pregled a pri tom prvo ne
proizvesti dovoljan broj ena ginekologa koje
mogu zadovoljiti potrebe naih ena za
ovom profesijom je pogreno i neprimjereno
islamskoj prirodi. Takvi postupci proizvode
osjeaj neloginosti i konfuzije u naoj vjeri i
onaj ko takvo to ini mislei pri tom da
dobro vjeri ini u sigurnoj je zabludi. Isto
tako je i sa ostalim granama nauke. Svako
muslimansko drutvo je cjelina koja ima
nune potrebe za odreenim znalcima u
svom drutvu kako bi moglo funkcionisati.
Ne radi se tu samo o vjerskim znalcima. Ne
znam da je i jedan svrenik obine vjerske
kole u stanju porjektovati i sagraditi
damiju, most, bolnicu itd... No, ja i dalje
znalca vjere stavljam na prvo mjesto
nunosti u muslimanskom drutvu. Znalca
vjere koji e ukazivati upravo na ovakvu
vrstu potrebe i snagom vjere organizirati
drutvo da uzmogne sebi obezbijediti
potrebne kadrove, i kvalitete za normalno
funkcionisanje ivota. O ovoj temi govore
mnogi hadisi Muhammeda, a.s. u kojima
asni Poslanik ne ograniava znanje na bilo

koje specifino polje, kao to je religija,
Kuran i sl..
U prilog ovoj tvrdnji prisjetimo se hadisa:
Traite znanje, pa makar to bilo u Kini.
Veoma je teko i naporno bilo u vrijeme
ivota Poslanika, a.s., putovati iz Medine (u
dananjoj Saudijskoj Arabiji) u Kinu.
Vjerojatno je takvo putovanje trajalo godinu
dana. Osim toga, u Kini nije bilo ni traga od
vjerskog znanja i islamske nauke. Samo su
se drevne vjere i svjetovno znanje tamo
nauavali.
Nije li to jedan od najboljih dokaza da je
islam religija znanja i mudrosti koja podstie
sticanje svakog korisnog znanja i nije li, kao
takav, vjera istine?
Da je islam lana religija, izbjegavao bi
znanje i intelekt, jer svaka la izbjegava
istinu kako tajne njene obmane ne bi izale
na vidjelo. Osobina manjkavih nauka, znanja
kao i manjkavih ljudi jeste da nastoje ostaviti
sljedbenike u mraku kako pod prisustvom
svjetla (znanja) ne bi shvatili i uvidjeli
nedostatke.
U
asnom
Kuranu
postavljeno
je
pitanje: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju? (Kuran, Skupovi, 39:9).
Drugim rijeima, oni koji poznaju sadraj
Kurana nisu jednaki sa onima koji ga ne
poznaju. Slino tome, onaj ko posjeduje
znanje iz oblasti medicine ne moe biti
jednak onome ko ne poznaje medicinsku
nauku, a vrhunski matematiar nije jednak
onome koji ne zna nita otome. Isto tako se
moe vriti poreenje u oblasti nauke o
atomima, istorije, politike, ekonomije, itd
Poslanik, a.s., je rekao jedne prilike: Kome
Allah eli dobro da mu vjeru da razumije, i
nadahne ga razboritou. (Zbirka Kebir, EtTaberi, Muttefekun àlejhi)
Jedne prilike rekao je Muhammed, a.s.,: Ko
krene putem na kom trai nauku, Allah e
mu njime olakati put u Dennet. (Rijadussalihin, skraeno izdanje, Travnik, 1994: 175
str.)
Od Ebu Umame r.a. se prenosi da je Allahov
Poslanik a.s. rekao: Prednost (vrijednost)
uenog nad pobonim je kao prednost mene
20
u odnosu na najnieg od vas. (Rijadussalihin, skraeno izdanje, Travnik, 1994: 175
str. )
U dananjem vremenu ne moemo da ne
primjetimo kako je muslimansko drutvo
manje-vie podbacilo u odgovoru i ispunenju
sovjih obaveza spram znanjem. Niko danas
ne moe negirati dostignua koja je
Zapadna civilizacija ostvarila, jer su ona
vidljiva. Krenuvi od aviona, odline
administracije, informatike i bioloke
revolucije, svemirskih istraivanja i drugoga.
Sve su to napori koji su se isplatili i koji su
dali pomaka.
Mi emo kroz mnoge islamske tekstove
dananjice nai kako je glavna boljka
Zapada u tome to je znanost odvojena od
vjere, to je cijeli sistem uspostavljen na
sekularistiki osnova i to ne priznaje Boga,
nego Ga odbacuje. Moemo se donekle
sloiti s ovim meutim, zabrinjavajue je to
veina naih tekstova spram ove tematike
staje ovdje pa kad se dublje sagleda, ovo
rezonovanje ispada kao najobiniji pokuaj
pravdanja, ono, eto, mi nemamo tehnologiju
al imamo vjeru a oni imaju tehnologiju al
nemaju vjeru.
Moemo, uslovno, primjetiti da njihovoj
znanosti i tehnologiji ne treba naa vjera jer
evo vidimo ona se i dalje razvija no ne bi li
mi sebi trebali postaviti pitanje treba li i moe
li naa vjera dosegnuti potpunost okoliko
ostanemo nijemi na znanost. Kakvo je to
opravdanje u suoavanju sa Zapadom
primjetiti da je zanemario Boga i zadovoljit
se time. Ja lino mislim da je veina
muslimanskog drutva jednako zanemarila
Boga kada je zapostavila put razvoja, nauke,
uenosti, znanja, ljudskog napretka.
Mi se spram Boga na odreeni nain
ponaamo kao neposluna djeca dananjic
espram asvojih roditelja. Znaju naa djecako
su im roditelji, pie im u linim dokumentima
ali kakve to veze ima ako ne sluaju i ne
potuju te roditelje.
I mi vjerujemo u Boga ali ne vodimo dovoljno
rauna o Njegovim savjetima, uputama,
potencijalima koje nam je dao na
raspolaganje.
U asnom Kuranu objavljeni su ajeti koji
obuhvataju sve sfere ljudskog ivljenja bez
obzira na vrijeme. Pa tako, primejra radi,
imamo i ajet o osvajanju svemira. Taj ajet
glasi:O druine dina i ljudi,ako moete da

preko granica nebesa i Zemlje prodrete,
prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku
mo!(Korkut prijevod sure Milostivi, 33).
Dakle, neminovno je da je ovjek prodro van
granica Zemlje i vinuo se u nebo i nebeska
prostranstva, Kur'an nije kazao da je to
nemogue, kazao je da je mogue i da za to
treba velika snaga, sila, mo....
U naim vjerskim knjigama da bi se zatitili
od premoi Zapada piemo-primjer: Zapad
u materijalnom pogledu veoma mnogo
napreduje, a gdje je tu srea!? Kada onog
drugog dijela nema (vjere), nema ni sree.
Mnogi su primjeri koji o tome govore, a neke
moemo i napomenuti, poput nuklearne
bombe, ili razliitih oruja za masovno
unitenje, ili kloniranja koja su aktuelna
trenutno, ili razliitih medicinskih poduhvata
koji ne vode nigdje, ili istraivanja u
kosmosu.
Mislimo li da smo ovim definicijama rijeili
stvar? Mislimo li da emo ovim jednostavnim
reenicama um nae omladine vezati za
sebe i spasiti iskuenja dunjalukog ivota.
Ja imam na kraju ove 2014. godine veliku
potrebu da upitam najiskrenije ovakve nae
alime
i
voe:
Gdje
naa
srea?
Gdje srea muslimanskog drutva? Kako je
mogue da pored svih prirodnih bogastava
koje je Bog dao na podruju gdje ive
muslimani mi danas svjedoimo velikoj
nesrei tih ljudi. Nesrei koja je u najveoj
mjeri izazvana naom neukosti, neznanjem.
Hoemo li zamiriti oi razuma i tvrditi da su
muslimani u Siriji danas sretni? U Iraku? U
Sudanu? U Libiji? U Afganistanu? Hoemo li
traiti da i mi ovdje u Bosni i Hercegovini
sreemo
sve
norme
razumskog
sagledavanja i kaemo: Da sretni smo! Da,
sretan sam, primio sam platu u ovom
mjesecu, to to hiljade drugih nije nema
veze sa mnom i mojom vjerom.
Elhamdulillah, ja sam, Boga mi, sretan. Moju
kuu nije zahvatila majska poplava, elhamdulillah, sretan sam. Da... al noas najavljuju
minuse od dvadeset stepeni, mogu li biti
sretan ako znam da ljudi jednaki meni
spavaju bez krova nad glavom, ili u
memljivim vlanim domovima, bez ikakve
plate, ve mjesecima ili godinama???
21
Ne mogu rei: ta u im ja! Moda ne mogu
pomoi da im budem bolje al' ne mogu biti ni
ravnoduan, a samim tim ne mogu rei ni da
sam sretan i zadovoljan osim u injenici da
je openito srea to u meni ima dovoljno
ljudskosti da saosjeam... Bez saosjeanja
govoriti o ovjeku i vjeri u njemu je
nemogue... Zapadni ovjek se okrenuo
Boijim
znakovima
u
prostranstvima
nebeskim i oko nas, molim Boga da
sagledavi i one znakove u nama samima
nae put potpunosti i osvjedoenja da nema
Boga osim Allaha i da je Muhammed Boiji
rob i poslanik. Molim Boga da i muslimani

dananjice na krilima ovog svjedoenja
posegnu za darovanim prostranstvima kako
bi sebi i drugima oko sebe podarili hajrdobro i napredak umjesto nazadovanja,
dobro umjesto loeg, osmijeh umjesto suza,
imanje umjesto nemanja, mir umjesto rata,
snagu umjesto slabosti, blagostanje umjesto
oskudice, pravednost umjesto nepravde...
Amin!
Esad Baji, Tekst za radio emisiju SVIJETLI
PUTEVI ISLAMA Medlisa IZ Konjic
ZNANJE, BLAGOST I RAZBORITOST

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain
raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na
Pravome putu. (Kuran, Pela 16:125)
Islam se uvijek oslanjao na dijalog i razum kako bi promovisao svoje stavove i irio svoja
uenja. Za razliku od islamofobiara koji pogreno tvrde da je islam proirio svoju poruku uz
pomo maa, islam je privukao pobone sljedbenike sa etiri strane svijeta uz pomo
razuma, podstiui drugu stranu da razmisli i prostudira ono to ima da kae.
Ovaj pristup dolazi iz Allahovog uputstva iz kur'anskog ajeta: Na put Gospodara svoga
mudro i lijepim savjetom pozivaj...(Kuran, Pela 16:125).
Naoruani razumom i logikom, muslimanski vjernici pristupaju svakoj raspravi otvoreno i bez
ikakvih predrasuda, jer se zanimaju samo za istinu. Tako se poetno polazite za
muslimanskog vjernika i njegov stav u takvoj raspravi baziraju na temelju sljedeeg
kur'anskog ajeta: Da li smo onda mi ili vi na Pravome putu, ili uoitoj zabludi?(Kur'an, Saba
34:24)
Uz ovaj pristup mudrosti i rasuivanja, postoji i drugi koji ga nadopunjuje, a to je pristup
tolerancije, blagosti, ustrajnosti i oprotaja.i s njima na najljepi nain raspravljaj! (Kuran,
Pela 16:125)
Prenosi se preko hazreti Alije da je poslanik Muhammed, a.s.. dugovao neku sumu novca
nekom jevreju, te je jednog jutra taj jevrej doao Poslaniku izatraio svoj novac. Poslanik mu
je odgovorio da nema novca, tako da mu nije mogao vratiti dug. Jevrej je rekao, Neu vas
ostaviti na miru, sve dok mi ne vratite novac.Tada je on ograniio kretanje poslaniku
Muhammedu, neka je mir s njim. Budui da je jevrej nametnuo ogranienje Poslaniku i
budui da mu je on dugovao novac,povinovao se tome ogranienju. U to vrijeme Poslanik
poeli da mu prijete. Prigovarajui zbog
Muhammed nije bio samoBoiji Poslanik,
njihovog ponaanja, Poslanik ih je upitao:
nego i vladar i ef islamske drave, te
ta radite? Oni su odgovorili: O, Allahov
zapovijedao znatnim snagama iimao uticaja.
Poslanie! Jedan jevrej tebe driu pritvoru!
Kada je dolo vrijeme za podnevnu molitvu,
Poslanik Muhammed je odgovorio : Moj
Poslanik je klanjao a jevrej je nastavio da
Gospodar me nije poslao da uinim naao
stoji pokraj njega dok se Poslanik molio. To
onome ko je pod zatitom islamske drave,
stajanje se nastavilo sve dosljedeeg dana,
niti bilo kome drugome! Do podneva
jevrej je nastavio da stoji pokraj Poslanika
sljedeeg dana, nakon to je vidio kakvo je
Muhammeda, neka je mir snjim i njegovom
ponaanje Poslanika Islama, jevrej je rekao:
porodicom. Poslanikovi drugovi su se
Ja svjedoim da nema boga osim Allaha i
razbjesnili zbog ponaanjatoga jevreja i
da je Muhammed Njegov rob i Poslanik...
22
Ravnajui se prema kuranskom ajetu, a
kada ih bestidnici oslove,odgovaraju: Mir
vama! (Furkan 25:63, mnogi vjernici su
svojom mirnoom, potenjem, istrajnou
samo uz istinu pridobili srca mnogih ljudi i
pomogli da Boijom voljom njihova srca
ugledaju svjetlost vjere.
Na takav se nain Poslanik Muhammed,
a.s., odnosio prema drugima, uz blagost i
saosjeanje,
toleranciju,
opratanje
i
velikodunost, tako da je uspio pridobiti srca
i umove ljudi. U tom smislu je ajet: Samo
Allahovom milou ti si blag prema njima; a
da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje
blizine... (Imranova porodica 3:159).
Prisjetimo se hadisa: Traite znanje, pa
makar to bilo u Kini.
Veoma je teko i naporno bilo u vrijeme
ivota Poslanika, a.s., putovati iz Medine u
Kinu. Vjerojatno je takvo putovanje trajalo
godinu dana. Osim toga, u Kini nije bilo ni
traga od vjerskog znanja i islamske nauke.
Samo su se drevne vjere i svjetovno znanje
tamo nauavali.
Nije li to jedan od najboljih dokaza da je
islam religija znanja i mudrosti koja podstie
sticanje svakog korisnog znanja i nije li, kao

takav, vjera istine?
Da je islam lana religija, izbjegavao bi
znanje i intelekt, jer svaka la izbjegava
istinu kako tajne njene obmane ne bi izale
na vidjelo. Osobina manjkavih nauka, znanja
kao i manjkavih ljudi jeste da nastoje ostaviti
sljedbenike u mraku kako pod prisustvom
svjetla (znanja) ne bi shvatili i uvidjeli
nedostatke.
U
asnom
Kuranu
postavljeno
je
pitanje: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju? (Kuran, Skupovi, 39:9).
Drugim rijeima, oni koji poznaju sadraj
Kurana nisu jednaki sa onima koji ga ne
poznaju. Slino tome, onaj ko posjeduje
znanje iz oblasti medicine ne moe biti
jednak onome ko ne poznaje medicinsku
nauku, a vrhunski matematiar nije jednak
onome koji ne zna nita otome. Isto tako se
moe vriti poreenje u oblasti nauke o
atomima, istorije, politike, ekonomije, itd
Poslanik, a.s., je rekao jedne prilike: Kome
Allah eli dobro da mu vjeru da razumije, i
nadahne ga razboritou. (Zbirka Kebir, EtTaberi, Muttefekun àlejhi)
Esad Baji, Tekst za radio emisiju SVIJETLI
PUTEVI ISLAMA Medlisa IZ Konjic
IVOT U VJERI: TAKVA(LUK) STALNA

SVIJEST O BOGU, SVJESNOST BOGA
Rije takva oznaava nadziranje, tienje samoga sebe, zatita i uvanje sebe od opasnosti.
U naim prijevodima Kur'ana prevodi se kao bogobojaznost. Izvedena je od arapske rijei
veka vikajetun, a znai ono ime se ovjek titi. Takva u osnovi znai uvanje i zatitu od
neega. Neki prevodioci ovu rije prevode i shvataju kao svjesnost Boga te je i ja u ovom
shva-tanju primjenjujem u ostatku ovog teksta.
Svijest o Bogu, kao vrsta nadzora u ovjekovom djelovanju jako je bitna. Ovaj nadzor ima
veoma iroko i duboko znaenje. Ukoliko ljudsko tijelo izgubi sposobnost samoodbrane,
zasigurno e brzo umrijeti. Ukoliko drutvo izgubi mo odbrane od neprijatelja, neprijatelj e
veoma lahko ovladati tim drutvom. Vrt koji nema zida, bez sumnje e biti poharan od strane
lopova. Iman ili vjerovanje je, takoer, veliko bogatstvo za ije uvanje je vjernicima
potrebna duboka budnost i veliki nadzor kako bi se sprijeio prodor stranaca i kako bi se
ejtani onemoguili da poharaju cvjetove vrta imana.
U jednoj od predaja koja je dola do nas kae se da bi ovjek bio svjestan Boga treba prvo
biti svjestan sebe. Biti svjestan sebe znai biti i svjestan situacije u kojoj se nalazimo,
vremena u kom ivimo, njegovih zakonitosti...
Bog je taj koji nee ovjeku nanijeti ni najmanji zulum i nasilje, pa ak je zamiljanje neega
takvog pogreno. Boja ogromna milost obuhvata cijelu egzistenciju, a ljudima pripada naj23
vei dio ove milosti. Bog je Milostiviji od najmilostivijeg, a to znai da je prema ljudima blai
nego to su oni sami prema sebi, Bog je Plemenitiji od najplemenitijeg i Suosjeajniji od
najsu-osjeajnijeg i Njeniji od najnjenijeg pa zato je onda reeno da se pazimo i
nadziremo u odnosu na ovakvog Boga?
Boja milost i mudrost iziskuju ozbiljnost poretka koji vlada u svijetu. Nije mogue primijetiti
ni najmanju trunku slabosti u upravljanju Ovim svijetom, a Boji zakoni se ostvaruju u cijelosti. S druge strane, ovjeku kao najljepem cvijetu buketa stvaranja data je mo izbora kako
bi sam izabrao svoj put i kako bi sam odredio svoju sreu ili nesreu. U jednom takvom
prostoru za ovjekovo kretanje su odreene granice i ogranienja, precizirani su zatieni
prostori da ne bi siao sa srednjeg puta. Pribliavanje bilo kojoj od ovih granica oznaava
zastajanje i stagnaciju na putu, a ponekad to ovjeku nanosi i odreene tete, koje su bolne i
nepodnoljive. Ovi prostori i precizne granice su zacrtani putem savrene Boje mudrosti, a
putem Boje volje igraju svoju ulogu u ovom sloenom svijetu egzistencije. Ta-kvaluk u
odnosu na Boga znai nepribliavanje zatienim prostorima, koje je Bog odredio za
ureivanje ljudskog kretanja na putu usavravanja. Pribliavanje tim prostorima oznaava trpljenje odreene tete. Uvaavanje pravila ponaanja u Bojoj bliskosti u svim okolnostima,
predstavlja takvaluk u odnosu na Boga. To je kao da nam kau da pazimo da u prisustvu
neke uvaene osobe ne nainimo ni najmanju pogreku, a ne daj Boe da se primijeti kako
nismo utivi. Iako ove preporuke znae nae ograniavanje, njihova svrha je uvanje
potovanja i dostojanstva one osobe i vei stepen nae koristi.
Takvaluk u odnosu na Boga ili imati takvaluk prema Bogu znai upravo uvaavanje i uvanje
ovih propisa i samokontrola u prisustvu Boga. Kada se nalazimo u drutvu ljudi onda sami
sebi nametnemo jedan itav niz ogranienja govora i ponaanja. Sami sebi postavljamo
neke zapreke, koje vjerovatno neemo postavljati kada smo sami. Ukoliko se nalazimo u
prisustvu potovanije i autoritativnije osobe, onda emo imati vei stepen samokontrole i
obratit emo vie panje na nae djelovanje i ponaanje. Ukoliko nam je oito da je sav
svijet oitovanje Boga i Njegove prisutnosti i da nam je On blii od ile kucavice te da
promatra nae ponaanje i slua na govor, pa ak je upoznat i s mislima u naem srcu,
zasigurno e naa samokon-trola biti preciznija i ozbiljnija. Takva samokontrola i nadzor
predstavlja takvaluk prema Bogu.
Abdullah ibn Mesud komentariui Allahove rijei: Bojte se Allaha onako kako ga se trebate
bojati!, kae da Mu se treba pokoravati, a ne protiviti, da Ga treba spominjati, a ne zaboravljati, da Mu treba zahvaljivati, a ne biti neblagodaran. Takvaluk je Allahov, d.., imperativ i
oporuka svim njegovim stvorenjima: Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama
ve zapovjedili da se bojite Allaha.1
Stalna svijest o Bogu, da On postoji, da nam Je objavio Upu-tu2, da nam je dao propise po
kojima trebamo postupati, da nas vidi u svakom trenutku, da Mu nita nije skriveno3 da emo
pred Njim polagati raun za svaku trun dobra i svaku trun zla koju poinimo4 je ono to nam
je potrebno da bismo postigli ono to vjernici ele.
Plod nae panje, dakle, prema svim dinskim obavezama namazima, postu, zekatu i
pomaganju nemonima mora biti takav da se u naoj nutarnjosti osjeti naa
produhovljenost. Kao to proistie iz Kur'ana, takvaluk nije nevidljiva stvar. Moemo sebi
dokazati da li posjedujemo takvaluk ili ne na naim spoljnim efektima.
Nema nita od prie kako niko ne zna kolika je vjera u ijem srcu. Jasno da to samo Allah
zna, ali ako je ima u srcu mora je biti i u djelima, inae je to samo izreka kojom se mnogi od
nas peru i opravdavaju svoj nemar i svoje propuste. Sjetimo se prve generacije muslimana.
Sjetimo se primjera iz ivota asnog Poslanika islama. Lini primjer ovih odlinika bio je
razlogom da mnogi drugi prihvate put Istine. Nije to bilo puko flozofranje i raspravljanje
kojem mi danas tako esto pribjegavamo. Oni su istine islama govorili svojim djelima,
ponaanjem, usklaivanjem sebe i svojih postupaka s tim istinama i normama. Nije trebalo
da nekom dre predavanje o tome to je islam i kako djeluje na ovjeka, bilo je dovoljno da
neko s njima provede neko vrijeme i sam bi u njihovu ponaanju spoznao i vidio te istine i te
propise.
24
Kur'an o tome govori u suri Bekare, 177.
ajet: Nije dobroinstvo u tome da okreete
lica svoja prema istoku i zapadu, nego su
dobroinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi
svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, te
oni koji od imetka, iako im je drag, daju
roacima i siroadi, siromasima i putnicima
namjernicima, prosjacima, i za otkup iz
ropstva, oni koji namaz obavljaju i ze-kat
daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,
ispunjavaju, te oni koji su strpljivi u
neimatini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To
su oni koji su iskreni i oni koji se Allaha
boje.
Dakle,
pored
dimenzije
takvaluka,
bogobojaznosti koja ima, da tako kaem,
intimni, lini karakter odnosa izmeu roba i
Gospodara, kakva je recimo post gdje ja
nemam udjela u tvom
postu niti uvida u nj, niti ti u moj, gdje svako
od nas, ako nema vjere, moe kriomice da
se najede, napije i pri tom ne oteti nikog do
li sebe, takvaluk ima svoju vidljivu drutvenu
dimenziju u kojoj se naa prava i obaveze
isprepliu.
Danas se ulae velika energija da se pod
islamskim iskau samo neke dimenzije
boanske poruke i pouke koja nam je dostavljena. Kada se pogledaju dananje
rasprave o vjeri na internetu, koje posebice
ita i u njima uestvuje naa omladina, reklo
bi se po tim tekstovima da je Allah u Kur'anu
samo govorio o borbi, ratu, vanosti dizanja
ruku u namazu, bidatima itd No, kada
uzmemo Kur'an i ponemo ga itati nai
emo da se, posebice kada su u pitanju sure
tzv. mekanskog perioda objave Kur'ana, uz
postojanje Boga, prvo podsjea i na
postojanje siroadi, siromanih, bijednih,
slijepih, openito nemonih, zarobljenika i
ugnjetavanih. Ako pomno pratimo njihov
sadraj vi-djeemo koliko Kur'an posveuje
panje
prosjacima,
obespravljenima,
bijednim, ubogim, siromasima, robovima,
ratnim
zarobljenicima,
siroadima
te
potlaenim, podjarmljenim.
Poruka ovih kur'anskih ajeta je da ima Bog i
da treba vjerovati da Bog ima, ali da treba
isto tako u toj vjeri biti svjestan da postoje
meu nama i ove kategorije i da je
vjerovanje u Boga povezano s brigom o
ovim kategorijama. Plijen od stanovnika
sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome
daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i
blinjim njegovim, i siroadi, i siromasima, i

putnicima namjernicima da ne bi
prelazilo iz ruku u ruke bogataa vaih; ono
to vam Poslanik kao nagradu da to uzmite,
a ono to vam zabrani ostavite; i bojte se
Allaha jer Allah, zaista, strahovito kanjava; i
siromanim muhadirima koji su iz rodnog
kraja svoga protjerani i imovine svoje lieni,
koji ele da Allahovu milost i naklonost
steknu, i Allaha i Poslanika Njegova
pomognu, to su, zaista, pravi vjernici; i
onima koji su Medinu za ivljenje izabrali i
domom prave vjere jo prije njih je uinili; oni
vole one koji im se doseljavaju i u grudima
svojim nikakvu tegobu, zato to im se daje,
ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi,
mada im je i samima potrebno. A oni koji se
uvaju lakomosti, oni e sigurno uspjeti.
(Har, 7-10.)
Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe
ga na Allaho-vom putu navijesti bolnu
patnju. (Tewbe, 34. ajet)
Ili sura koju znamo kao El hakju, sura
Humeze, uimo je jo u mektebu
posluajmo njeno znaenje: Teko svakom
klevetniku podrugljivcu, koji blago gomila i
prebrojava ga, i misli da e ga blago njegovo
besmrtnim uiniti! A ne valja tako! On e
sigurno biti baen u Dehennem! (El
Humeze, 1-4.)
Ako neko i ne zna ovu suru, suru Ereejtel
lezi ili Maun znamo sigurno. U njoj se
temelji vjere u Boga povezuju sa odnosom
prema
obespravljenima,
siromasima,
siroadi
Zna li ti onoga koji onaj svijet porie? Pita
Uzvieni Allah u prvom ajetu ove sure. to
biste pomislili da e biti odgovor? Pa to je
onaj koji grubo odbija siroe!, kae Allah u
drugom ajetu. i koji da se nahrani siromah
ne podstie. (3. ajet) A teko onima koji,
kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako
treba ne izvravaju, koji se samo pretvaraju,
i nikome nita ni u naruje ne daju! (4 7.
ajeta sure Maun)
Sura Zarijat, 15-19: Oni koji su se Allaha
bojali u Dennet-skim baama e, meu
izvorima, boraviti, primae ono to im
Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su
prije toga dobra djela inili, nou su malo
spavali, i u praskozorje oprost od grijeha
molili, a u imecima njihovim bio je udio i za
onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.
25
U hadisi kudsiju se prenosi: Bog
Velianstveni e na Sudnjem Danu rei: O
ovjee! Bijah bolestan, a ti me ne obie!
O moj Gospodaru! rei e ovjek kako
da te obiem [bolesna] kad si ti Gospodar
svih svjetova [ne moe biti bolestan]?! A
zar nisi [o ovjee] saznao da se moj rob, taj
i taj, razbolje, pa ga ti ne obie! Zar nisi
znao, da si ga obiao, da bi Mene kod njega
naao?! O ovjee! Ja od tebe zatraih
hrane, a ti me ne nahrani! Gospodaru moj!
ree ovjek Kako da te nahranim kad si
ti Gospodar svih svjetova?! A zar ne zna
ree Bog da je jedan moj tovatelj/ rob, taj
i taj, od tebe zatraio da ga nahrani, pa ga
ti ne nahrani. Zar ne zna, da si ga nahranio,
da bi ti to kod mene naao?! O ovjee!
ree Bog zatraio sam da me napoji, pa
Me ti ne napoji! Kako da te napojim ree
ovjek kad si ti Gospodar svih svjetova?!
Od tebe je da ga napoji traio jedan moj
rob, taj i taj, pa ga ti ne napoji. A da si ga
napojio, to bi ti kod mene naao!
Danas smo svjedoci odreenih skupina koje
sanjaju vlast, priliku, mo da erijat, onakav
kakav se njima ini ispravnim, nametnu
cijelom svijetu. I ja bih, takoer, volio da
Boji zakon vlada na cijelom svijetu, ali moj
osjeaj Bojeg htijenja je takav da to nikada
ne bih uradio s pukom u ruci, ak i kada bih
imao tu mogunost, nego bi prije svega
iskoristio tu mo da islam i Boji zakon
prikaem u djelu takvim da ga cijeli svijet
poeli i kao poeljnog prihvati. Dakle, da
slobodno kaem djelotvorni Bog ili ivi
Bog, Bog ije prisustvo se svjedoi
ponaanjem i djelovanjem a nikako
nametnuti, po svaku cijenu i sl. Mislim da
Allah eli takvo neto, pa On je Najmoniji i
Njemu bi to bilo lah-ko. Islam je traio u
svakom vremenu, ba kao to trai i u sadanjem, umove i djelatnike koji e ga na
nain blizak svom vremenu lijepim pokazati
(kakav i jeste) i takvim ga predstaviti svojim
savremenicima.
Po meni ne postoji kontinuitet islamske vlasti
koja je ouvala islam, postoje odreene
voe, predvodnici, velikani, koji su svojim
djelovanjem, pristupom i stavom, zalaganjem i snagom omoguili da se islam lijepim
pokae, pa su onda svjetla takvih pregalaca
svijetlila i mnogima nakon njihova ivota. Ta
svjetla su se, zavisno od vremena i prostora,
gasila ili gasnula pa se opet posredstvom
istih palila. Uvijek su to bili slobodni ljudi. Od
Boga
(ispravnom
svjesnou
Boga)
nadahnute misli slobodnih ljudi nadahnjivale
su generacije vjernika. Istiem ovdje rije
slobodan vie u smislu slobodan u
prihvatanju i osjeanju Boga istinski nego li
to mislim na fziku slobodu, poto su nerijetko takvi pojedinci znali provesti i dobar dio
godina u hapsa-nama to samo pokazuje
koliko je esto drutveni, politiki erijat bio u
oprenosti sa stvarnim i iskonskim, koliko je
teve-kul bivao uskoteorijskim a nikako
praktinim i ivim kada je drutvo u pitanju.
I danas treba pronicati u svjetlo vjere.
Prepoznaemo ga po tom to prije svega
razgoni nau unutarnju tamu a onda kroz
nae djelovanje i drutvenu tamu. Poesto
smo u svom ponaanju slini nonim
leptirima koji udei za svjetlom lete na
uline svjetiljke i sagorijevamo na njihovim
staklima. Trebali bi liiti na zvijezde, koje
snagom unutranjih kemijskih procesa
dobijaju svjetlost i onda je odailjaju i u
prostor, a i vrijeme oko sebe.
Ispravna svjesnost Boga je na modem
kojim, ako se ustali u obliku dobrog djela,
umije automatski da nam pribavlja najnovije
antivirusne (antiejtanske) programe i zatitu
bez da, kako neko moe pomisliti, tragalac
za ovom svjesnou zanemari sve drugo u
ivotu i samo o tom misli. To u stvari i ne potrebuje zasebno vrijeme i zasebno motrenje,
to postaje svojstvo pogleda, svojstvo sluha,
svojstvo uma, srca...
Kako se prenosi od hazreti Ebu Bekra,
Omera i Alije, oni bi prije svake stvari, u
svakoj stvari ili iza svake stvari (pojave) vidjeli Boga. Sam Bog u hadisi kudsiji
obeava iskrenom pregaocu na putu k
Njemu da u datoj ispunjenosti Bog postaje
oko kojim taj pregalac gleda, uho kojim
slua...
Danas smo svjedoci vrlo male promocije ove
individualne svijesti bez koje, po meni, ne
moe biti nikakve uspjene drutvene
svijesti o Bogu. U mnogim video i drugim
internet sadrajima nude nam se ljudi koji
tvrde da su juer bili kriminalci, bogohulnici
pa su itali Kur'an (ili slino upoznali islam)
i preko noi skoro postali potpuno isti
vjernici. Mislim da su ovakvi primjeri razlog
to iz nekih dijelova svijeta sluamo strane
stvari o zloinima muslimana jednih nad
drugima ili nad pripadnicima drugih vjera ili
nevjera.
26
Kad ovjek promijeni svijest i kad se okrene
Bogu, to moe biti, kako oni navode u
trenutku, ipak taj isti ovjek ne mijenja svoje
tijelo, svoje prethodnim ivotom ipovane
navike i sklonosti koje, ako ovjek na
ispravan nain ne pristupi Bogu, ne izgradi
tevekul, a on trai vrijeme, mogu biti razlozi
da u stvari samo prethodne ivotne strasti
zamjeni vjerom. Bez obzira to se u novom
stanju to zove vjerom i ima vjerske termine,
ako i
dalje ostane na nivou strasti, to nije vjera.
Ako se kroz vjersko nastavi ispunjavati hir
unutarnjeg JA, ne spojivi ga i ne poni-tivi
ga snagom svijesti o Bogu, onda je lahko
mogue da ovjek ubija nedune ili zvjerski
ubija i dune te ini druge grozote, jer on nije
sebe ponitio u Bojem, nego je samo
posegao za zamiljenim boanskim da
udovolji svome JA. Njegov modem je
zaraen i on umjesto antivirusnih zatita,
mislei da su to one, downloaduje virus za
virusom.
Prekidanje veze s neim loim ne znai
nuno uspostavljanje svijesti o Bogu.
Poesto se jedno loe ostavlja da bi se drugo loe prihvatilo. Uenje Bojih lijepih
imena i razmiljanje o njihovim znaenjima
te prenoenje tih kvaliteta u ljudskoj mjeri i
mogunosti u svoje djelovanje priskrbljuje
nam i ispravan te-vekkul, ispravnu svijest o
Bogu. Ukoliko doivljavamo Boga samo kao
Monog i Silnog, zanemarujui jo 97
Njegovih lijepih imena i svojstava, onda
takva krnjava svijest moe poroditi itekako
krnjave rezultate.
Primjer iz ivota Ibrahima, a.s., koji se esto
spominje u naoj literaturi, kada uslovljava
siromaha primanjem vjere da bi mu dao
hranu, pa ovaj odbija, mnogo emu nas kad
se ovo pitanje razmatra moe nauiti.
Siromah ne pristaje i odlazi a Ibra-him biva
ukoren od Boga rijeima: Ja Sam ga stvorio
i iako me ne vjeruje hranim ga 40 godina;
tebi je doao jedan dan i ti ga uslovljava.
Kada se Poslanik izvinu siromahu i navede
mu razlog izvinjenja siromah prihvati vjeru.
Dakle, prihvati je, ne da bi se najeo, ne da bi
udovoljio nekom, nego se u poslanikovom
djelu manifestirala Boja dobrota na nain
da je siromah potpuno postao svjestan i u
mjeri dovoljnoj da prodre u njegovo srce i
obasja ga svjetlom istinskog gledanja. Mi
smo danas svjedoci velike reklame
potpunog islamskog ivljenja u kojem bi
osobine takvaluka trebale da se susreu,

narodski reeno, na svakom koraku, ali smo,
u isto vrijeme, svjedoci da je mito na
najveoj razini prisutnosti u drutvu, materijalno je potpuno potisnulo duhovno.
Buenjem islama nije dolo do buenja
zuhda kod ljudi, nego se sve ee govori o
4 ene i slino, ime se u stvari intencija
pristupa vjeri svodi na strastveno. Ljudi se
dijele u mnoge stranke, frakcije, grupice i
izmeu njih se ne uspostavlja milosre i
suradnja nego, dapae, suprotnost toga,
otra kritika, neprijateljstvo i mrnja. Uveliko
se insistira na vanjskom i vanjtinom
zadovoljava, dok nutrina ostaje neispunjena,
kako jedinki u drutvu tako, shodno tome, i
cijelog drutva.
Prisjeam se primjera ene iz doba Poslanika islama koja priznaje blud i trai kaznu.
Poslanik je odbija govorei da saeka
roenje djeteta. Ona raa dijete i ponovo
dolazi po kaznu. Poslanik je odbija dok dijete
ne podigne na noge (ne zavri sa dojenjem
djeteta). Nakon toga ona ponovo dolazi i
Poslanik joj ispunja elju. Kae se da je
kamenovana. Zabiljeena je predaja da je
Poslanik kazao kako su u trenutku
sprovoenja kazne nad njom nebesa plakala
od snage njenog pokajanja za ono to je
uinila. Dakle, na zemlji je ona kamenovana
kao bludnica, dok je k nebu otila kao
denetski stanovnik. Iz ovog dogaaja se
mnogo moe nauiti o takvaluku, predanosti,
bogobojaznosti...
Piui ovaj tekst zatee me i vrijeme
namaza. Prekinuo sam tekst i stao na
namaz. U poetku su moje misli bile
nadojene ovim to sam napisao, ali s prvom
seddom onaj prvotni napor oko pisanja
teksta koji se da izraziti sa rijeima treba
hou mogu nestao je u smiraju
jednostavnog zavriu, s Bojom pomoi. I
nije ovo bio bijeg od tereta sebi nametnute
obaveze nego ba suprotno vezanjem za
Onog koji sve moe, sve zna i osjeaj
olakanja kroz pouzdanje postojanosti ove
veze.
Na teehudu podiem kaiprst i svjedoim
da nema Boga osim Boga. Promiljam
zakonitostima raunara na kom ovo kucam.
Prvo u ehadetu vrim formatiranje svega na
hard disku i onda ne instaliram nita da bi to
bilo Bog, nego se Bog jasno ukazuje kad se
sve drugo (koprene i podaci koji slue za
zaklanjanje i odvlaenje panje) izbriu.
27
Dakle, ako ne vidimo i ne osjeamo Boga
valja izvriti brisanje svega to Bog nije da bi
se On ukazao. On je uvijek tu. Nepostojanje
nae svijesti o njemu nije uvjetovano
Njegovim
nebi-vanjem
nego
naom
percepcijom i neosjeanjem, lake reeno
svijesti nema jer smo mi u nesvijesti.
ehadet se upotpunjuje svjedoenjem da je
Muhammed Boji rob i poslanik.
Iskustvo potpunog tevekula, potpune predanosti Bogu je ostvareno kroz Muhammeda,
a.s. Dokaz zemaljski. I kako se taj dokaz
refektuje na Zemlji, kako ga nebeska Objava
opisuje: Kao milost svim svjetovima, Kao
obveseljitelja i usavritelja plemenitih moralnih osobina (Poslan sam da usavrim
plemenite udi kod ljudi Hadis).
Sjeam se rijei jednog psihologa koji kae
da se ovjek na niskom stupnju napretka
oituje snagom, na viem stupnju napretka
se
oituje
znanjem
(informacijama,
govornitvom), dok se na potpunom stupnju,
najveem stupnju, oituje svojim lijepim
ponaanjem. Kada pogledamo kompletan
razvoj ovjeanstva vidjeemo da se i na
njemu mogu primijeniti ova gledita.
Nije udo to je Kur'an zadnja Boja objava.
Upravo Kur'an nareuje da se ui u ime
Gospodara naeg Koji stvara. Samo uenje
ne bi bio najvei stepen. Ali uenje s
tevekulom, sa svijeu o Gospodaru,
rezultira djelatnim sprovoenjem Boje rijei
u individualni, a zatim drutveni ivot kroz
lijep edeb, lijepu etiku, lijepe postupke, lijepo
ponaanje, lijep govor, lijepa karaktera i
osobine da se pod teretom drutva kad se
nae kao takav ne povlai u osamu
asketizma nego istrajava da svijetli u tom
drutvu u nadi iekujui radost drugih na
koje e to njegovo svjetlo prei i usreiti ih.
Ova spomenuta naredba, naputak, je
sadran u suri Aleq; prouimo jo neke ajete
ove sure: Jesi li ikada razmiljao o onome
koji brani robu [Allahovom] da se moli? Jesi
li razmiljao da li je on na Pravome Putu, ili
je zaokupljen svijeu o Allahu? Jesi li
razmiljao [ne] dokazuje li on, moda, da je
Istina la i ne okree li Istini lea? Zar on ne
zna da Allah sve [vidi]? (Sura alek
Zamteka 9-14.)
Jesi li ikada razmiljao o onome koji brani
robu [Allahovom] da se moli?
Doslovno koji zabranjuje [Bojem] robu
kada se moli, implicirajui pokuaj
spreavanja. Poto izgleda da se ovo odnosi

na javnu molitvu, veina klasinih mufessira
vidi u ovome odlomku (koji je objavljen
barem jednu godinu nakon prvih pet ajeta)
aluziju na Ebu Dehla, Vjerovjesnikova
najogorenijeg protivnika u Mekki, koji je
ustrajno pokuavao da sprijei poslanika
Muhammeda i njegove sljedbenike da
klanjaju ispred Ka-be. Meutim, nema
sumnje da je svrha gornjeg odlomka daleko
izvan bilo kojeg historijskog sluaja ili
situacije budui da se on odnosi na sve
pokuaje, u svako doba, da se vjeri
(simboliziranoj u glasu moliti) ne prizna
njezina legitimna funkcija u oblikovanju
drutvenog ivota pokuaje uinjene bilo u
uvjerenju da je religija privatna stvar svake
osobe i, prema tome, ne treba da se
mijea u podruje drutvenih razmatranja,
bilo u podravanju iluzije da je ovjek iznad
svake potrebe za metafzikim vodstvom.
Jesi li razmiljao da li je on na Pravome
Putu, ili je zaokupljen svijeu o Allahu?
Doslovno ili zapovijeda svijest o Bogu
(taqwa) tj. da li je njegov cilj produbiti
svijest o Bogu svojih blinjih insistirajui na
tome da je vjera isto osobna stvar;
oigledna implikacija je da to nije njegov cilj,
i da on nije na Pravome Putu mislei i
djelujui onako kako to ini. Kroz cijelo ovo
djelo, termin taqwa koji se ovdje javlja
najranije u kronologiji kur'anske Objave
prevoen je sa svijest o Bogu, s istim
znaenjem koje se pridaje glagolskim
oblicima iz kojih je ova imenica izvedena.
...I koji o povjerenim im amanetima i
zavjetima svojim brigu brinu... (El-Mu'minun,
8.)
Nadziranje ustvari podrazumijeva stanje u
kojem nijedan tren neemo zaboraviti na
Boga, i u kojem emo istrajati u svojim
djelima i ibadetima koji nas sjeaju na Boga,
te stanje u kojem emo svakom naem djelu
dati boanski izgled i svako nae djelo
zapoeti sjeanjem na Boga. Jednom rijeju,
stanje u kojem niti jednog trena neemo
zaboraviti na Boga, jer tko god zaboravi
Boga, i Bog njega zaboravi:
...Boga su zaboravili, pa je i On njih
zaboravio. ( Et-Tevbe, 67.)
Osoba koja zaboravi Boga na kraju e
postati nesvjesna same sebe pa e izgubiti
svoju uzvienu ljudsku linost. Uzvieni o
tome kae: I ne budite kao oni koji su Boga
28
zaboravili, pa je On dao da sami sebe
zaborave... (El-Har, 19.)
Kau da je Zulejha, u trenutku kada je
Jusufa, u osami, prizivala sebi, iznenada
ugledala kip koji se nalazio u toj
prostoriji.Bez oklijevanja je ustala i prekrila
ga nekim zastorom. Jusuf, a.s., ju je upitao:
Ti se stidi ako te gleda neivi predmet, pa
kako da se ja ne postidim kad me nadzire
Bog Svemogui!? (Damiu-l-seadat, sv. 3.,
str. 96.)
Treba znati da svijest ili nadziranje ima
nekoliko razina, a te razine zavise od drugih
razina. Prva razina je nadziranje bogobojaznih, a najuzvienija je razina Bogu
bliskih.
ovjek moe, zahvaljujui zalaganju i
samonadzoru, stii do poloaja bliskosti sa
Uzvienim i utopiti se u ljepoti i prelijepom
licu Lijepog, gdje odnosi postaju takvi da
Uzvieni Bog nadzire i uva Svoga roba, kao
to o Jusufu, a.s., kae: I ona je bila poeljela njega, a i on bi nju poelio da od
Gospodara svoga nije opomenu ugledao ...
(Jusuf, 24.)
Zulejha, iako je od Jusufa dobila odrian
odgovor, zanesena ljubavlju, nije od njega
odustajala, nego je uporno eljela biti s njim.
Da posebna Boja milost i jasan dokaz
Istinitog ne uvae Jusufa, i on bi se, voen
svojim prirodnim nagonom, priklonio Zulejhi.
Tako je Uzvieni Bog Svoga iskrenog roba
odvratio od lijepoga Zulejhinog lica,
pokazavi mu neprolaznu ljepotu i vjeno
velianstvo, i spasio ga od posrtanja tako to
mu je iz srca uklonio grjenu misao. Blago
onome tko uvijek na Boga pazi i od grijeha
svoga strahuje. (arh-e Gurer, sv. 4., str.
238., hadis 5938.)
Hazreti Alija je o nadziranju izgovorio rijei
koje ukazuju na dva sluaja: ovjek treba
bdjeti nad sobom, paziti na srce svoje i
uvati jezik svoj. (Fihrist-e Gurer, str. 393.,
hadis 10947.) A na drugom mjestu
razumnog vjernika opisuje na sljedei nain:
On danas razmilja o svome sutra i gleda
nekoliko koraka ispred sebe (Nehdu-lbelaga, Subhi Salih, govor 83.)
Takvaluk ima kao to vidimo utjecaj na sve,
pa tako moemo govoriti i o naem jedinstvu
s pozicije govora o takvaluku ili svijesti o
Bogu. O vjernici, bojte se Allaha onako
kako se treba bojati i umirite samo kao
muslimani! Svi se vrsto Allahova ueta

drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se
Allahove milosti prema vama kada ste bili
jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio
srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom,
braa; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas
je On od nje spasio. Tako vam Allah
objanjava Svoje dokaze, da biste na
Pravom putu istrajali. (Ali 'Imran, 102-103.)
Kroz prethodni govor vidjeli smo da je
takvaluk i njegovo stjecanje cilj kompletnog
ibadeta, da je sam Kur'an objanjen kao
Knjiga u koju nema sumnje, a koja je
uputstvo onima koji su bogobojazni, koji su,
dakle, posjednici takvaluka5. Stepeni takvaluka doseu se ovladavanjem svojim
eljama i strastima i obuzdavanjem svojih
tjelesnih prohtjeva, nastojanjem da sebe
potinimo Istini.
Izraz Boje ue spomenut u citiranom ajetu
na poetku, poput ostalih primjera u kojima
se neto dovodi u vezu s Bogom, kao Boja
kua, Boji duh i Boji ukras, predstavlja
poasni odnos. To znai da se ono Bogu
pripisuje zbog velianstve-nosti i asti koju
posjeduje.
Habl ima znaenje ueta ili konopca. Kada
se neko kree putem na kojem postoji
opasnost od padanja, da bi bio sigurniji, oko
sebe vee konopac. Drugi njegov kraj
privruje za neko uporite i na taj nain se
spaava od pada.
Boje ue je sredstvo koje uspostavlja vezu
izmeu robova i Uzvienog Boga i koje ih
uva od opasnosti padanja, a uvjet za to je
vrsto dranje za to ue.
Ovaj ajet koji smo citirali dolazi iza ajeta: A
kako moete nevjernici postati kada vam se
kazuju Allahovi ajeti i kada je meu vama
Njegov Poslanik? A ko je vrsto uz Allaha,
taj je ve upuen na Pravi put, u kojem je
rije o vrstom dranju uz Alla-ha dok se u
ovom ajetu govori o vrstom dranju za
Allahovo ue. To znai da je za vrsto
dranje uz Allaha potrebno imati odreena
sredstva. Prema tome, kao to se svi poslovi
i sve stvari na Ovom svijetu obavljaju uz
pomo niza sredstava i pomagala, vrsto
dranje uz Allaha ne predstavlja izuzetak od
tog pravila te takoer ima svoja posebna
sredstva. U prethodnom ajetu, u kojem je
nareeno vrsto dranje za Allaha,
navedena su dva glavna sredstva za to:
Boji ajeti to je Kur'an, i Boji Poslanik
29
koji je olienje Kur'ana i tuma kur'anskih
ajeta.
Boji ajeti predstavljaju ivotvorni recept
kako za pojedinca, tako i za drutvo. Taj
recept, poput ostalih recepata, nee izlijeiti
ni jednu bolest samim itanjem, ljubljenjem i
uokviravanjem. Neophodno je djelovati u
skladu s njim i pridravati se njegovih uputa.
Kur'an je najljekovitiji recept koji je nainjen
za ovjeanstvo. Meutim, njegovi dobri
uinci e se osjetiti tek onda kada se pokau
i u miljenju i u ponaanju muslimana.
Slijeenje Bojeg Poslanika i ozbiljno sprovoenje njegovih uputa predstavlja jedini put
vrstog dranja za Bojeg Poslanika.
Dakle, razmiljajui ovako vidimo da Boje
ue moemo shvatiti kao vrsto dranje za
Kur'an i Poslanikovu, a.s., praksu. U
dananjem razjedinjenom islamskom svijetu
vidimo da se deklarativno sve struje pozivaju
na Kur'an i Poslanika, a.s., pa se postavlja
pitanje kako je to mogue da kao rezultat
toga imamo razjedinjenost a ne jedinstvo?
Pogledom na deavanja danas u svijetu
moemo doi do zakljuka da dananji svijet
nema istinske bogobojaznosti, istinskog
takvaluka te da trenutno pozivanje na Kur'an
i Poslanika nije zbog Allaha Objavitelja
Kur'ana niti zbog Poslanika kao njegovog
prenositelja nego je u slubi uskih ljudskih
interesa, stoga ni rezultat tog pozivanja nije
ono to bi trebalo biti jedinstvo, nego
suprotno
tome nejedinstvo,
sukob,
krvoprolie.
Kada posjednik istinske bogobojaznosti
doe u situaciju da se zbog nekog njegovog
linog interesa ugrozi stablo jedinstva on e
odustati od svog interesa i podredie se
veem interesu, no, kada nema istinske
bogobojaznosti onda ovjek proda i narod i
dravu zarad koje stotine maraka na linom
raunu.
Danas se u mnogim sredinama vjera za
strast uzela, za sredstvo, pa se njome slui
umjesto njoj da se slui. Umjesto da sebe
spram istine mjerimo mi sebe istinom
uzimamo i onda spram sebe istinu krojimo.
To to se pri tom koristimo kur'anskim ajetima i Poslanikovim hadisima ne znai da iste
slijedimo, jer nismo se mi podredili njima
nego njih podreujemo sebi.
Ako neko pod pomaganje rodbine podvede
iskoritavanje svog poloaja za zapolja-
vanje svojih najbliih, a pri tom zanemari

prava drugih, ako neko Poslanikovu izreku
da se sadaka prvo udjeljuje sebi uzme za
pravdanje zadovoljavanja svojih i najsitnijih
interesa dok drugi ni najkrupnije nemaju itd.,
onda tu ne govorimo o pokornosti Allahu i
Poslaniku Njegovu niti o dranju za Boje
ue, nego govorimo o tekom obliku
nepokornosti koji dovodi do razjedinjavanja
muslimana,
unoenja
nesloge,
nezadovoljstva, u konanici do grubog
krenja Bojih propisa i granica koje je
odredio. Pozivanje na poslunost, pokornost
i jedinstvo s ovakvih pozicija nije pozivanje
na pokorNost i robovanje Bogu nego na
pokornost i robovanje ovjeku to je u
potpunoj suprotnosti s dinom.
Rezultat dananje razjedinjenosti muslimana, mislim, rezultat je koritenja Boijom
knjigom bez stjecanja one bitne kvalifkacije
kojom Kur'an biva uputa a to je bogobojaznost. Kur'an je uputstvo onima koji su
bogobojazni: Kada nema bo-gobojaznosti,
koritenje Kur'anom, kao to moemo
svjedoiti u dananjem svijetu, samo jo vie
poveava razdor i u kona-nici nas lahko
dovodi u nevjerovanje.
SLUI ALLAHU KAO DA GA VIDI...
Jahja b. Ja'mer prenosi od Abdullaha b.
Omera ibnu l Hatta-ba: Obavijestio me
je moj otac Omer ibnu l Hattab rekavi:
'Jednoga dana dok smo bili kod Allahova,
d.., Poslanika doe neki ovjek koji je
imao izrazito bijelu odjeu i sasvim crnu
kosu, a na kome se nije uoavao trag
putovanja i koga od nas niko nije poznavao.
On sjede do Allahova Poslanika, svoja
koljena nasloni na njegova, svoje dlanove
stavi na njegova stegna i ree: Muhammede, reci mi neto o islamu! Boji
Poslanik odgovori: Islam je da posvjedoi
da nema boga osim Allaha, d.., da je Muhammed, a.s., Allahov Poslanik, da obavlja
namaz, daje zekjat, posti ramazan,
obavlja had ako si u mogunosti. Pravo
si rekao. ree ovjek. Mi smo se bili
zaudili tome to ovjek pita i potvruje ono
to Poslanik izgovara. Reci mi neto o
imanu. ree ovjek. Muhammed, a.s.,
odgovori: Da vjeruje Allaha, d.., Njegove meleke, objave, poslanike, Sudnji dan i
da vjeruje u Boje odreenje (kader), bez
obzira da li je to po ovjeka dobro ili loe.
Pravo si rekao. ponovno ree nepoznati
ovjek, pa dodade: A reci mi neto o
30
ihsanu! Da slui Allaha, d.., odgovori
Poslanik kao da Ga vidi, jer ako ti Njega
ne vidi vidi On tebe!'
U ovom poznatom hadisu, Boji Poslanik je,
odgovarajui na pitanje meleka Debraila,
opisao to je islam, zatim to je iman i, na
kraju, to je ihsan. Vidimo ovdje da je Ihsan
prezentiran na takav nain da je jasno da on
predstavlja najvei nivo vjere koji jedan
ovjek moe postii. Ako se prisjetimo svega
reenog o takvaluku, bogobojaznosti, uvidjet
emo da bi se ihsanom mogla nazvat trajna i
potpuna prisutnost takvaluka u naem
ivotu. Dakle nai ibadeti: namaz, zekjat,
post, dobra djelo, predanost naeg srca i
uma Bojoj volji uz potpuno vjerovanje u
hadisu nabrojanih imanskih sadraja inioci
su u napredovanju kojim se vjernik, rob
Boji, nastoji pribliiti Bogu i zadobiti milost
Njegovu. INSAN je jedan od etiri kur'anska
izraza koja mi prevodimo na na jezik kao
OVJEK. Znaenje rijei insan je bie
koje zaboravlja koje je sklono zaboravu.
Zaboravnost je dio nae ljudske prirode i
stoga ovaj proces mora biti kontinuiran da bi
se nadvladala naa nepanja i naa lijenost.
Da bi se sjeanje na Boga i sluenje Njemu
uvrstilo u sri naih ivota, u srcu naih
srca, potrebna je neprestana budnost,
potrebna je odlunost kako bi se nadvladala
naa prirodna osobenost da se odluta
daleko od Boje opomene. To nije lahko i
Bog je putem islama i imana dao ovjeku
sredstva koja su u isto vrijeme pravila,
intimno prisjeanje i duhovna zatita kako
bismo ovladali svojom ljudskom prirodom i
kako bismo ju proistili.
Namazi, post i zekat jesu sredstva
neophodna
sredstva,
naravno,
koja
odgovaraju naoj ljudskoj situaciji. U svakom
sluaju, ona nisu krajnji cilj naeg sluenja.
Krajnji cilj jest da se putem dobrih djela,
kako se danas voli rei, akcijom, voli Bog, da
se On slui i da se postigne Njegovo
zadovoljstvo. Dobro je da se ponekad
muslimani podsjete na ovu sutinsku Istinu.
Vrlo esto, oni mijeaju sredstva i ciljeve i
gube vrijeme u besplodnim diskusijama o
detaljima i tako zanemaruju sutinski aspekt
obreda, naime da proiste svoja srca kroz
iskrenu ljubav prema Bogu.
Boji Poslanik je od samog poetka
pouavao svoje ashabe ovakvom smislu za
prioritet. Pouavao ih je kako da ire Boju

poruku, kako da izgrade zajednicu vjernika
koji vole svoga Stvoritelja i Njegovog
Poslanika i koji su duboko svjesni svojih
dunosti prema Bogu i cijelom ovjeanstvu.
Prvi drugovi Bojeg Poslanika razumjeli su,
kroz neposredne impulse i ivljenje svoje
vjere, da oboavati Boga, obavljati obrede i
ponaati se na lijep nain jesu razliiti
aspekti jedne te iste bitnosti, ija je sutina
iznijeta u temeljnom svjedoenju (ehadet)
pred ovjeanstvom: Nema boga osim
Allaha, a Muhammed je Njegov rob i
Poslanik.
Dakle, namaz nije tu da ga obavimo pa im
izaemo iz damije da radimo ta hoemo,
ogovaramo koga hoemo i doputamo svom
nefsu da ini to hoe. Namaz je tu da nam
pomogne da inimo ono to je lijepo, da
zborimo lijepo ili da utimo, da nam podari
snagu da se ophrvemo nefsanskim niskim
porivima. Namaz dakle nije uslov ili
opravdanje za injenje kako hoemo, nego
pomagatelj u injenju kako trebamo initi.
Zekjat nije tu da nam umanji imetak, on je tu
da ga oisti da nam podari svijest o tom da
je u konanici sve Allahovo, da shvatimo da
ne trebamo mi zekjatu nego da zekjat treba
nama. uo sam priu o bogatau koji je
doao dati pozamaan iznos zekjata, pa kad
je na mjestu gdje se zekjat daje naiao na
red u kom su manje bogati ljudi davali male
iznose zekjata, pobunio se da ga puste,
kako mi kaemo, preko reda jer je mislio da
to zasluuje, jer mu je iznos zekjata velik, pa
je izaao neko od onih koji brinu o zekjatu i
rekao mu da eka u redu ili da ide, na lijep
nain mu napominjui da on ne treba njima
nego oni njemu, te stoga nek bude strpljiv. I
zaista je to tako. Danas mnogi postavljaju
pitanje zato se zekjat treba davati u
institucije Rijaseta? Ja volim odgovoriti
protupitanjem: A to bi da nema tih
institucija? to bi da nemamo organiziranu
zajednicu koja je preuzela na sebe to teko
breme odgovornosti za na zekjat? Kako se
prenosi od hazreti Alije, onaj koji ima u veoj
je potrebi za davanjem, nego onaj koji nema
za primanjem.
Ovako je i sa naim postom, naim hadom,
i drugim naim ibadetima. Vrlo esto u
naem ivotu zaboravljamo razloge neeg
pa sredstva poinjemo doivljavati kao
ciljeve. Ponemo praviti kuu da bi imali gdje
ivjeti, a onda nas ponese elja za
31
dokazivanjem pa ostatak ivota ivimo da bi
pravili kuu. Muslimani su nekad klanjali pa
nakon namaza sjeli i raspravljali o bitnim
stvarima u njihovom ivotu, ekonomiji,
socijalnim pitanjima, drutvenim potrebama.
Mi danas vidimo da se veina vremena troi
u raspravama o tom kako treba klanjati,
treba li ruke vezat ovdje ili ondje ili ne treba
nikako? I kad se to vidi reklo bi se da smo
rijeili sve nae drutvene potrebe, da
ivimo u idealnim uslovima, a opet kad nam
pogledamo uslove u kojima ivimo vidjet
emo da slabo ita imamo. Posebno sam se
razoarao ovog ljeta kad sam vidio da naa
dijaspora boluje do sli-ih problema. Nadat
se je da ljudi koji dolaze iz ureenijih drutava donesu ta pozitivna iskustva ivljenja
za kojima vapi naa svakodnevnica, no
veina onih sa kojima sam ja razgovarao
boluje od istih bolesti kao i mi ovdje. Zabavili
smo se sitnicama prije nego li smo rijeili
krupne stvari. Prenijet u priu o jednom
istonjakom uitelju meditacije u kojoj se
govori kako je za vrijeme njegovih asova
meditacije u prostoriji gdje su to inili znala
ui maka i remetiti im koncentraciju. Uitelj
je stoga naredio da se maka u vrijeme
meditacije vee u dvoritu. Nakon to je
uitelj umro naslijedio ga je novi uitelj koji je
nastavio s praksom vezanja make u
dvoritu. No, kad je i maka umrla neko je
postavio pitanje moe li se vriti meditacija
ako nema svezane make u dvoritu, pa su
vrlo brzo nali drugu maku, i tako iz
generacije u generaciju, da bi nakon nekih
stotinjak godina jedan uenik te kole
napisao djelo o vanosti vezanja make u
dvoritu za vrijeme meditacije. Lahko je
pretpostaviti da se vremenom kasnije
pojavio i komentar na ovo djelo i tako redom.
Bila ova pria istinita ili ne, zorno nam
svjedoi kako je bitno razlikovati sredstva od
cilja, poznavati i drati se sutine. Primjera
radi, sufzam se razvio iz nastojanja vjernika
da dosegnu stepen ihsana, da se kroz
odreena ibadetska djelovanja dosegne
stanje u kojem vjernik vjeruje u Boga kao da
Ga vidi no taj pokret se danas ne naziva
ihsanom nego imamo izraz sufzam. Ovo
naravno ne vai samo za sufzam nego za
kompletan mozaik islamskog naslijea. Gdje
god nain stizanja do pravog cilja postane
sebi svrha tu nema dosezanja cilja.
Na kraju ovog skromnog nastojanja da
napiem ukratko tekst o svom vienju
takvaluka da se prisjetimo i predaje koja

kae da na brodu koji tone nema nevjernika.
Bosna i cijeli Balkan su manje vie u ratnim
deavanjima 1992.-1996. tonuli i sumnjam
da ima iko tko se nije naao u trenutku
dizanja ruku i molitve Bogu. To ne znai da
su ti ljudi posjednici takvaluka i svijesti o
Bogu. To jeste dokaz da je ona uroena,
usaena u ljudsku prirodu, da je prisutna
kao potencijal. Potencijal koji treba izraziti i
ostvariti ukoliko elimo osjetiti puninu onog
to ovjek jeste i to ovjek, u pozitivnom
smislu moe biti. Kada se u Kur'anu govori
da niko nije optereen onim to ne moe
podnijeti,
pored
iskazivanja
prirode
boanskog naputka da je usklaen s
ljudskim mogunostima, isti se aje-ti mogu
shvatiti i u smislu da nita to je Kur'anom
predloeno (nareeno) ovjeku, nije izvan
ovjekovih potencijala. Pitanje je samo
dajemo li sebi slobodu da ih ostvarimo ili
prihvatamo zatvor nitavnosti i neostvarenja.
Kao djeak mnogo puta sam gledao razne
epizode crtia u kom zec nadmudruje patku.
esto je u tim crtiima u trenutku kada bi
patka padala u provaliju izgovarana reenica
od strane zeca: Hoe li se sjetiti da zna da
leti? No kako nikad nije letjela u tom crtiu,
ja sam, iako ivei na selu gdje sam ptice
svakodnevno gledao, odrastao u potpunom
ubjeenju da ona pada jer ne moe letjeti.
Onda mi je Bog podario djecu i ponovo sam
imao priliku poesto gledati ovaj crti s
njima. Osjeao sam se poprilino zauen i
postien ovom (kasnom) spoznajom da
patke mogu letjeti. (Esad BAJI, BILTEN
MEDLISA IZ ZAGREB BR.158 Str:82-90)
Biljeke:
1
U drugom ajetu druge kuranske sure, El Bekare,

Uzvieni Kuran opisuje kao knjigu u koju nema
sumnje koja je uputstvo muttekinima.
3
On je Allah, i na nebu i na Zemlji. On zna vae tajno i

javno. I On zna ta vi zaraujete. (Al Anam, 4.). U
Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini
zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne
opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama
Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u
jasnoj Knjizi. (Al-Anam, 59.).
4
Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjee ga, a

onaj ko bude uradio koliko trun zla vidjee ga.
(Zilzal, 7-8.).
5
Podsjeanje na prve ajete sure Bekare gdje se kae:

Ova knjiga (Kuran) uput-stvo je onima koji su
bogobojazni. (Boga svjesni muttekini).
32
Sura En Nisa 131.
Moje odrastanje u islamu (sjeanja)

Teko je dokuiti od kada see djeije
pamenje, jo tee od kada to pamenje
biva aktivno i djelatno u razvoju djeteta.
Vjerovatno i samo sjeanje na prva
pamenja pomjera svoju granicu i ugao
gledanja kako ovjek stari. Ne postoji
ustaljen ablon po kom se moe rei da
djeca u ovom ili onom periodu ivota poinju
da spoznaju stvari koje e se bitno odraziti
na ostatak njihova ivota. Mislim da je velik
broj inilaca koji na to utiu.
Moje traganje za svojim prvim sjeanjima
imalo je dvojaka polazita. Jedno polazite
bilo je, uslovno reeno, knjievno, analiza
sjeanja koja sam ugraivao u svoje prie, i
drugo polazite, unutar svoje zrele potrage
za sobom samim, u cilju vjerske spoznaje.
Djetinjstvo mi je, bar onako kako ga
doivljavam sad, sa napunjenih 40 godina
ivota, obiljeeno sa osjeajem usamljenosti
i straha, a opet bezgranine sigurnosti i
topline. Te odrednice, danas, sa ove
vremenske distance, najjae isijavaju kad se
prepustim fragmentima svojih djetinjih
sjeanja. Bile su to zadnje godine sedmog
desetljea prolog stoljea i itavo osmo
desetljee s ijim krajem sam napunio 16
godina
i
zavrio
osnovnu
kolu.
Prvenstveno sam odgajan od strane dede i
nene s kojima sam provodio najvie
vremena i iz ijeg sam ponaanja i
razgovora upijao najvie informacija o
ivotu. Postojala je, kako sada vidim, i
odreena dvojnost po pitanju autoriteta. Ta
dvojnost nije bila suprostavljenog nego
nadograujueg karaktera. Najjai autoritet
bio je dedo zapovjedni autoritet (snaga),
uz kojeg je skoro ravnopravno kao
emocionalni autoritet stajala nena. Na drugoj
stepenici autoriteta bili su babo i majka, s tim
da je u ovoj relaciji meni babo bio
emocionalni autoritet, a majka zapovjedni
autoritet. Dedo je bio poprilino utljiv sa
svojom eljadi pa je prirodno da sam, ne
uzimajui mu to za pozitivnu osobinu, neninu
go-vorljivost i pojavu uzimao kao nekakav
ideal za kopiranje. Ne sjeam se od kad
poinje moj vjerski odgoj. Vjerovatno
indirektno od ezana to mi ga je po roenju
dedo prouio na uho, ili djelatno od prvih
mojih zapaanja da dedo i nena klanjaju, da
se u naoj kui za razliku od onih komijskih
ne pije rakija, da se ne psuje i da smo

siromani. Iako nisam nikad u svom sjeanju
naao nikakav objektivan pokazatelj da sam
bio siromaan, da mi je neto falilo, svjestan
sam da sam tu injenicu imao kroz
djetinjstvo i prihvatao je kao normalnu i
polazinu i da sam je direktno ili indirektno
vezao za osjeaj vjere. Uz ovaj osjeaj
nuno se vezao, u manjoj ili veoj mjeri, i
osjeaj posebnosti, osjeaj drugaijeg kada
je u pitanju naa kua u odnosu na komiluk
i drutvo.
Ve s proljeem odlazili smo iz sela na
planinu sa stokom i ostajali do sredine jeseni
(luina). Dok nisam poao u kolu, a i
kasnije, budui da se ovo prtljanje na
planinu dobrim djelom poklapalo sa kolskim
raspustom, taj sam period provodio u
planinskoj kolibi s dedom, nenom i
tetkom.Najvie svojih sjeanja veem za te
predjele i te periode. Danas ih se sjeam
kao najljepih sjeanja no znam da sam
ve prvog dana odlaska na planinu,
pogotovo nakon polaska u kolu, pokuavao
zbrojati dane do septembra i radovao se
prvom danu kole kao danu kad u se vratiti
meu djecu, vrnjake. Vjerovatno sam bio
jedno od rijetke djece koje se tako
radovalo koli. Iako danas sjeanje na taj
period svog ivota doivljavam ispunjen
nutarnjom toplinom i pozitivnim emocijama
mislim da sam u toj djeijoj stvarnosti taj
period gledao kao period teko e,
prvenstveno zbog tog jer sam bio jedino
dijete na toj planini. Planina na koju smo
izlazili imala je jo jednu bitnu karakteristiku.
Bila je bezvodna. Skoro svaki dan, ukoliko
ne bi padala kia, ovce i krave su morale da
se gone na vodu u podnoje planine. Sva
voda koju smo pili i koristili za ienje u
kolibi takoer je u burlima i bidonima na
konjima dogonjena. Bilo je to mnogo prije
nego sam uo za miletsku flozofsku kolu i
Talesa koji je tvrdio da je bit svega voda,
mnogo prije nego sam nauio uiti Kur'an i u
njemu ajet sure El-Enbija da Od vode
smo stvorili sve ivo. Da mi je neko kao
djeaku ovo citirao ne bih znao ta znai
flozofja, ne bih znao ni ta znai stvaranje i
slino, ali bih ga vjerovatno upitno pogledao
u smislu:ta je tu toliko mudro, to je tako
oito?
33
Ne znam kad sam nauio prve sure, jesam li
od majke ili od nene. Sjeam se da sam
Ettehijjat nauio od nene, po sluanju na
putu od Mujine doline do Bojita. Tih 500
metara dva-tri ponavljanja bila su dovoljna
da ga upamtim i po tom sam kasnije mjerio
koliko brzo pamtim. Poto je na planini
rijetko bilo sjedenja, sve se nekako
obavljalo u pokretu, tako sam i ja sure uio
ponavljajui za nenom u hodu. Nena proui
dva tri puta neku suru dok mete maslo, ja
ponovim za njom, onda nena kae da joj se
maslo nee razbrati bez hladne vode, a ja,
ponavljajui sto puta tu suru s bidonom od 5
litara odem do podnoja planine (3-4
kilometra), na esmi napunim bidon vodom i
onda, to bre da se voda ne ugrije, vratim
se neni u kolibu.
Sura Kjafrun bila je poznata kao zapetljana
sura i ja sam je nekako povezivao sa
krivinama na putu. Kad bi silazio s planine
tih krivina nije bilo, jer bih iao ravnom
strmom linijom ne gledajui na stazu, no pri
povratku, zbog velike uzbrdice, koristio bih
utabane puteljke pune krivina koje su
olakavale penjanje i usporeivao ih sa
ajetima sure Kjafrun. Ne znam kako, al'
u jednom od tih hodanja sam shvatio da je
najbitnije kod te sure zapamtiti da prvo ide
ENTUM a onda ENNE i od tada se
nisam zabunjivao u njenom uenju.
Uz sure uio sam i ahlak. To da se ne
smije krasti, lagati,tui, hrana bacati, voda
bezveze
prolijevati,
priati
dok
se
jede,govoriti neu starijima, ne sluati
starije i sl. Nauio sam prije nego sam poeo
pamtiti za kasnije, prije one granice do
kojedanas see moje sjeanje, mada je
naravno, bilo dosta popravaka, podsjeanja i
u sutini to je uenje koje se ui i
ponavlja kroz itav ivot.
Nena je znala dosta sura i itav fkh od
Serdarevia napamet. Babo joj je bio hoda,
ali kako je sama rekla, iz straha da kad se
uda nee imat vremena da ui Kur'an zbog
obaveza prema kui i djeci, nikad je nije
nauio harfove. Ne znam zato je nije bar
nauio latinina ili irilina slova bila je
nepismena. Dedo je znao itati arebicu i
latinicu ali ne i Kur'an. To me u periodu mog
aktivnog interesovanja za vjeru, negdje oko
4. razreda osnovne kole, iritiralo, jer nisam
imao odakle vie da uim.
Imali smo u kui Namaz-salat sa surama

do Ved-duha i ja sam to ve bio preao, a
za dalje mi ni dedo ni nena nisu
htjeli kazivati jer su se bojali da su i oni te
vie sure pozaboravili. Nekih kilometer-dva
nie od nae kolibe ivjela je ena koju sam
ja znao po njenom djevojakom prezimenu
Hajdarua. Znala je mislim itav Amme-duz
napamet pa sam ponekad u slobodno
vrijeme trao do nje s olovkom i papirom i
zapisivao sure. Tako sam nauio Vel-lejli,
Ve-emsi i jo neke sure, ali dosta
nakaradno, kako u kasnije shvatiti, jer
nisam umio pravilno zapisati.
... Ne sjeam se tano da li je to bilo u
petom ili estom razredu kada sam donio
odluku da klanjam svaki vakat na vrijeme i
kako treba. Ovo kako treba odnosilo se na
injenicu da sam dobar dio djetinjstva
klanjao sa rukama svezanim na prsima
oponaajui tako nenu. Vrlo slabo se sjeam
detalja veeri kada su me dedo i nena
posjeli kraj sebe na slamaricu i objasnili mi
da sam dovoljno veliki i da trebam klanjati
veui ruke na stomaku kao mukarac, a ne
na prsima.
Ta moja odluka da klanjam svaki vakat i to u
njegovo pravo vrijeme, ukoliko je mogue,
znala je praviti i odreene probleme. Dok mi
je prije toga bilo dovoljno litar vode za cio
dan dok uvam ovce sad mi nije moglo
dotei ni 5 litara. Onda me dedo nauio
tejemumu a nena trikovima kako s puno
manje vode uzeti abdest. Dok umivamo
ruke i lice ne branimo vodi da pada po
stopalima, pa tako kasnije za njihovo pranje
treba tek aka vode. Ako nema dovoljno
vode, ne mora se tri puta umivat svaki dio
tijela pred vien abdestom nego moe i
jednom, a ako vode imamo tek za pie,
moe se uzeti i tejemum. Ta tednja vode
nikada me nee napustiti u ivotu.
Taj period svog djetinjstva pamtim kao
najsretnije doba. Mnogo manje sam osjeao
ljeti samou zbog nedostatka druge djece na
toj planini. Poeo sam da traim i pronalazim
Boga. to sam Ga vie traio to Sam Ga
vie nalazio i uskoro sam po cijele dane
priao s Njim. Fascinirala su me jutra,
bogatstvo nebeskih boja pri granjanju sunca,
magla koja bi pokrivala kotlinu ispod planine
i djelovala nevjerovatno mehko i isto kao
dua nekog od evlija o kojima bi dedo znao
govoriti pred spavanje u kolibi dok bi ispijali
vareniku. Nakon kie, dok bi sunce
34
probijalo kroz bijele oblake, ja sam pogled
dizao ka nebu. Oblaci, kada bi bili bijeli i isti
liili su mi na due Boijih poslanika, a kada
bi bili crni, tmusti, onda na due faraona i
drugih zloinaca o kojima bi dedo
pripovijedao.
U tim dedinim priama formirao sam i svoje
slike najbliih Poslanikovih ashaba. Hazreti
Ebu Bekr je bio lijep i bogat stariji ovjek,
uvijek lijepo obuen i nasmijan. Njega sam
zamiljao u liku Ibre (Hajdaruina ovjeka)
koji je esto nosio kaput i izgledao dosta
sreeno u njemu a imao je i obiaj da iz
njegova depa esto izvadi neku bombonu,
kocku eera, jabuku, kruku il' neto slino i
poasti me. Hazreti Omer je bio krupan, jak,
potovan ovjek al' dosta strog. I za nj sam
naao priliku meu starijim ljudima koje sam
poznavao i susretao. Hazreti Osman je bio
blag, stariji insan koji stalno ui Kur'an.
Komija Jusuf mi je nevjerovatno liio na
njega. Kada sam uo da ima stolicu u kui
na koju niko ne sjeda jer on na njoj dri
Kur'an kada ui, bio sam sto posto siguran
da se poklapaju. Hazreti Alija je u dedinim
priama bio mlad ovjek, izrazite snage i
vjetine. U njegovim opisima mi se esto
poklapao sa opisima Hrnjica Muje i Halila o
kojima je kao narodnim junacima dedo
takoer poesto priao, s tim da sam ve
tada jasno znao da su Hrnjica Mujo i Halil
ljudi kao i mi, a hazreti Alija je hazreti to
je meni znailo svet. Za hazreti Aliju nisam
mogao da naem nekog ko bi me zadovoljio
u smislu preslikavanja. Ponekad, kad bi
babo izlazio ljeti na planinu u koevinu, dok
bih ga gledao kako kosi pun snage, znao
sam zamiljati da u njegovim rukama nije
kosa nego dvosjekla Alijeva sablja i da
umjesto trave kosi dumane. Od ashaba
sam jo kroz dedine prie nauio o hazreti
Hasanu i Husejnu. Oni e predvoditi sve
muslimanske mladie u Dennetu. Nisam
uopte traio u svom okruenju nekoga ko bi
im odgovarao, nekako ih nisam ni poimao
kao zemaljske ljude, vie sam ih zamiljao
kao cvjetove. Dedo je moda spomenuo da
su oni dvije rue dennetske i znam da sam
se od tada s posebnim potovanjem odnosio
prema crvenim ruama. Neke od pria mi je
svakako ispriala i nena no, meni se u
sjeanje dedo sloio kao osoba koja zna
mudrost i pria, a nena kao osoba koja
objanjava ono to nisam dobro razumio iz
dedine prie. Pasao sam se dedu neto vele
zapitkivati, jer on osim tih vjerskih stvari nije
bio govorljiv, osim ako bi neko doao da nas

posjeti; tada sam uivao u dedinoj
otvorenosti i nekad nisam mogao vjerovati
da je to isti onaj dedo kojeg sam ja
generalno shvatao kao utljivog ovjeka.
Od ena sam sluao prie o hazreti Hatidi,
Poslanikovoj supruzi i to je defnitivno za
mene bila moja nena Amina. Hazre-ti Aia
mi je nekako, bez posebnog objanjenja,
bila moja tetka Aia (koja je po hazreti Aii
vjerovatno i dobila ime), dok sam hazreti
Fatimu iz ovih pria poimao kao leptira. Ta
djeija elja da sve likove iz pria
usporeujem s neim kako bi lake pamtio i
poimao i danas me na odreeni nain dri.
Iako sam znao da su svi stanari dedinih
pria davno umrli, ja sam ih uzimao kao
uvijek ive, kao klasifkatore za sve druge
ljude koje sam tad znao i koje u kasnije
upoznati.
Sluao sam i o Ibrahimu, a.s., Musa, a.s.,
Ejjubu, a.s., Isa, a.s., i veini Boijih
poslanika. Ibrahim, a.s., mi se u mom
slikovnom sjeanju upio kao snaan star
ovjek duge bijele brade koji zna to niko
drugi ne zna, Musa, a.s., je bio jak kao
zemlja, Isa, a.s., sam zamiljao kao
providnog ovjeka, koji skoro da je vie
duh nego li ovjek a Muhammeda, a.s.,
nisam zamiljao. Kako izgleda Bog i kako
izgleda Poslanik, bila su pitanja koja se nisu
postavljala niti odgovori na njih davali osim
ako neko hoe da ga Bog pokara.
A to bi bilo strano, neto najstranije to
sam mogao zamisliti. To je bio osnovni
iskonski strah, vei do svih drugih strahova.
Strah kojeg se jednako bojao i moj dedo i
nena i babo i majka i tetka. Strah koji sam ja
tada, valjda zato to sam ga zamiljao kao
zajedniki, manje osjeao nego druge
strahove, poput onog od medvjeda, noi,
vjetica. Strah da me Bog ne pokara bio je
unutranji i vie sam ga doivljavao kao
tugu, doksam druge strahove doivljavao na
vanjski nain kao nasilje i uopte kao neto
zlo i strano.
Jednom je dedu pokarao Bog. Ne znam ta
je bilo tog jutra, ta je dedo uradio, no kad
sam se ja probudio on je utio u oku
kolibe i gledao preda se a nena mi je rekla s
nekom posebnom gorinom u glasu da ga je
Bog pokarao. Zaobilazio sam ga tog
dana, sa strahom ga tek ponekad kriomice
gledajui. Ne znam zato, ali oekivao sam
35
da e se najkasnije do veeri pretvoriti u
majmuna. I mene dva puta zamalo nije
pokarao Bog. Prvi put sam skresao mladi
jasen ispod kue kravama i ovcama da ga
obrste. Nena me naruila i rekla da se jasen
ne smije sjei jer me moe Bog pokarati. Bio
sam uplaen nekoliko dana i kriomice sam
uzimao ito iz kolibe i davao ga ovcama
onako s dlana, da uinim dobro djelo da me
Bog ne pokara. Bio sam i posebno posluan
neni i dedi, ta god bi rekli odmah sam trao
da to uradim i Bog mi je oprostio i nije me
pokarao.
Drugi put sam bio ljut na nau kravu Ljetavu
koja nije htjela ii kuda treba. Obadala se i
trala u gustu umu da bi se sav izgrebao
dok bi je iz nje istjerao. Ubrao sam veliku
ipku i dobro je iibao njome. To je vidio i
moj dedo. Nije mi tada nita rekao, samo me
poslao kui, ali sam naveer uz vatru kraj
ognjita, nakon veere, ponavljao za njim
dovu pokajanja. Estagfrullah, estagfrullah,
estagfrullah Rabbi ve etubu ilejke Znao
sam da je to zbog ibanja Ljetave i trudio se
da je to prije zapamtim da me Bog ne
pokara.
Onda me godinu-dvije nakon toga, Bog
pokarao i to dva puta. Prvo sam gledajui
ta rade druga djeca u selu i ja uzeo
miolovku i stavio na nju zrno kukuruza u
namjeri da uhvatim goluba. Miolovku sam
postavio na balkon a ja sam iz sobe kroz
prozor gledao hoe li doletiti. No nije doletio
golub nego vrabac. Za as ga je miolovka
udarila i bio je mrtav. Vrabac je kao i guter,
kao i jasen, bio neto to se ne smije dirati.
Znao sam to. Prepao sam se. Uzeo sam
vrapca, zamotao u neku krpu, stavio u dep,
nabrzinu ponovio iz Namaz-salata kako se
klanja denaza i otiao iznad tale na bau,
poloio ga u rupu koju sam iskopao te mu
klanjao denazu, dobro pazei da me ko ne
vidi.
Sve loe to mi se desilo u narednom
periodu prihvatio sam pokajniki, jer sam
znao da sam uradio loe djelo i da e me
Bog pokarati. Drugi put sam shvatio kako to
moe djelovati teko i neobjanjivo. Bila je
jesen i gonili smo sijeno s planine na koju bi
prtljali, u selo gdje smo ivjeli. Nije bilo
nikakvog puta za traktor tako da smo svo
sijeno koje bi pokosili na planini i splastili u
stogove na jesen na konju gonili do tale u
selu. Bio sam dovoljno velik da sam gonim
konja. Dedo, tetka i nena bi natovarili sijeno
na konja, sve dobro stegli i pritegli i ja bih ga

stjerao do sela gdje me ekala majka i neko
do amida i rastovarili sijeno. Onda bih ja
opet vratio konja nazad i tako bi po dva
tovara dnevno mogao stjerati s planine. No,
jednom sam odluio da se nazad vratim
jaui konja. No kako god bih ja uzjahao
konj bi se ritao i podizao na prednje noge.
Bio sam strano ljut i na sebe to ne mogu
da ga natjeram da me nosi i na konja to se
tako ponaa. Da mu se osvetim i pokaem
da sam dovoljno velik i da se ne moe sa
mnom tako ponaati uzeo sam ipku i skoro
trkom ga istjerao nazad na planinu. Po
dolasku do njive s koje smo gonili sijeno
poalio sam se dedi kako je konj
bezobrazan. Dedo ga je pogledao, pipao
samar a onda otpuio kolan i skinuo samar s
konja. Na leima naeg vranca vidjela se
povelika krvava rana. Samar se bio zagulio i
nauljao konja. Kad sam video njegovu
krvavu ranu i sjetio se koliko sam ga mrzio
zbog otimanja jahanju, neto me estoko
zaboljelo u grudima. Neobjanjivo, kao da je
neko u njima naloio vatru. Osjetio sam
vruinu u licu i veliku elju da zaplaem.
Nena je to primijetila i tepala mi da nisam ja
kriv, da e rana zamiriti, samar dedo
popraviti, ali nije bilo fajde. Bio sam ubjeen
da me Bog pokarao i da tegobe nee nestati
dok mi Bog ne oprosti. ak sam pomislio da
mi moda nee ni oprostiti. Idueg dana je
dedo privio neto na lea vranca, stavio
popravljen samar, natovario neto laki tovar
i sam otjerao sijeno u selo. Bliila se veer a
nije se vraao. Ja sam se strano bojao
noiti ako nema muka u kolibi. Bili smo
samo ja i nena koja mi pred sami mrak
saopti da e dedo moda ostati zbog nekog
posla u selu. Dan je bio oblaan, kian, pred
veer je poeo puhati jak vjetar, a sve ovce
se nisu vratile s pae. Falilo ih je desetak i
nena je krenula pred sami mrak da ih trai.
Ja sam ostao pred kolibom sam. Traio sam
da idem s njom ali ona ree da ostanem i da
je zovem ako ovce odnekud bahnu. Poelo
je i grmiti, puhati tri put jae nego prije
inilo mi se. Mraalo se i sve je poelo liiti
na Sudnji dan. Izgovarao sam: Estagfrullah,
estagfrullah Oprosti mi Boe, i bojao se da
je sve to zbog mog mog grijeha. Nebo je
grmilo, mrak padao, kia pljutala, vjetar
puhao a ja sam plakao i uio estagfrullah.
Nena se nije pojavljivala a moj strah je
rastao dok nije narastao na onu neku mjeru
kad bi prestajao. Tako je bilo i prije. Taman
36
kad bih pomislio da e mi srce pui od
straha, odjednom bi svega nestalo.
Zakoraio sam, obrisavi nos, kroz vratnicu
na ogradi i krenuo prema kosi iznad kolibe.
Vie me nije bilo strah, bilo mi je svejedno.
Odluio sam nai nenu jer sam se odjednom
poeo brinuti za nju. Kroz bijelu kamenu
stazu prema meni ila je neka crna sjena.
Kad sam je spazio protrnuo sam cijelim
svijetom. To je to pomislio sam. Azrail.
Udahnuh duboko i krenuh u susret sjenki.
Taman kad sam ja zavravao izgovaranje
ehadeta, za ta sam vjerovao da trebaju biti
zadnje rijei jednog vjernika prije nego mu
Azrail uzme duu, munja osvijetli prostor i ja
umjesto Azraila ugledah svog babu. Poletjeh
mu u zagrljaj. Tu veer sam bio ubjeen da
Bog ne samo da prata onima koji se kaju
nego ih i mnogostruko nagrauje.
Babo je donio punu torbu smokava, groa,

kruaka, okoladu i povrh svega jednu
lubenicu.
Moj Halile, to si ovoliko teko teglio?, ree
mu nena kad je sve izvadio iz torbe.
Ja sam je po prvi put u ivotu pogledao na
nain da znam neto to ona ne zna.
A znao sam da to nita mome babi nije bilo
teko jer on je nosio Boiji oprost i nagradu
meni.
Tekst preuzet iz Biltena Medlisa Islamske
zajednice Zagreb br.160, Autor: Esad Baji, tekst
DJETINJSTVO, str. 65,
MUHAMMED, A.S. - MILOST SVJETOVIMA

Hvala Allahu Uzvienom, koji je Svoja
stvorenja blagodatima nebrojenim obasuo, i
put Istine im pokazao, koji ih iz tmina na
svjetlo izvodi i koji ih je poslanikom
Muhammedom, s.a.v.s, poastio. Neka su
blagoslovi na Vjerovjesnika, s.a.v.s, peeta i
odabranika onih koji su mu predhodili,
suzbijatelja sile i nepravde, glasnika istine,
donosioca
radosne
vijesti
i
milosti
svjetovima. Blagoslove upuujmo i na
njegovu istu porodicu i iskrene sljedbenike
njegova puta.
Draga brao, danas je 4 rebiu-l-evvel 1436.
godine po hidri. Za osam dana, suklando
tradiciji na naim prostorima uenjem
mevluda i drugim lijepim sveanostima
prisjetiemo se roenja posljednjeg Boijeg
poslanika Muhammeda, a.s. Za razliku od
drugih poslanika Muhammed, a.s., se
izdvaja meu njima izmeu ostalog to je
ivio pod punim svjetlom povijesti i
povijesnog
vremena.
O
poslaniku
Muhammedu, a.s., imade mnogo detaljnih
ivotopisa, a velianstvene zbirke njegovih
predanja, i predanja drugih ljudi o njemu,
iznose na svjetlo dana na hiljade
svjedoanstava o njegovoj velianstvenoj
pojavi. Upravo e u tome biti glavni razlozi
da je i danas Muhammed, a.s., meu svim
drugim prvacima svjetskih religija, ovjek
kojega se u svakodnevnom ivotu najvie
slijedi. Tokom povijesti milijarde muslimana
u njemu su imale i imadu svoj uzor u svakodnevnom ivotu, u prefinjenim detaljima
porodinog
ophoenja,
drutvenog
saobraanja, te u jednoj grandioznoj kulturi i
filozofiji muslimanskoga ivota. Nema
sumnje da je on "najoponaenija" osoba
koja se uope pojavila meu ovjeanstvom.
Ovo nas takoer obavezuje da se trudimo
uiti, poznavati ivotopis posljednjeg Boijeg
poslanika kako bi se okoristili njime.Za
razliku od prijanjih vremena danas su nae
biblioteke bogate knjigama na ovu temu i
neemo imati opravdanje to nismo itali i
uili. Iz poslanikovih ivotopisa vidimo da
Muhammed, a.s., nije mistik koji bi iz svoje
usamljenosti i druenja sa Boanskom
Tajnom izdaleka posmatrao ljude i gradove,
premda u njegovom ivotu imade dosta
detalja koje su islamski mistici uzeli kao par
excellence mistine. Muhammed, a.s., isto
tako, nije ni filozof (povijesti ili drutva) koji bi
iz svoje uronjenosti u miljenje davao
zgotovljene sisteme ljudskom drutvu,
premda, naravno, u njegovom ivotu
zapaamo i otitavamo i jednu velianstvenu
filozofiju islama. On nije ni revolucionar koji
bi u jednome mahu sruio sve staro i unitio
svu prolost, zarad izgradnje novog.
Naprotiv, on je Boiji poslanik, koji Objavu
prima u etapama tokom dvadeset i tri
godine, koji Objavu i njezina naela
postupno usauje u ovjeka i u ljudsko
drutvo. Pritom je i sam Muhammed, a.s., taj
koji naela Objave ivi, ivi ih tako to ih
ucjepljuje u svoje srce, u svoje djelo i meu
ljude.
37
Vjera islam nije za poslanika profesija, islam
je za njega njegova vjera koju mu objavijuje
dragi Bog i u koju i sam Muhammed, a.s.,
vjeruje. On sam je, dakle, poslanik Boiji osim drugima - i samome sebi! U ranom
periodu Muhammedove, a.s., vjere i misije
Objava ga ponekada najizrav-nije oslovljava,
reklo bi se ak prisno. Pita ga:
Znade li ta je pakao?[1]
Znade li ta je Smak Svijeta?[2]
Znade li ta je Sudnji Dan?[3]
Znade li, nadalje, ta je zvijezda Danica?[4]
Bila su to najizravnije postavljena rana
pitanja koja su slijedila nakon nareenja da
ui u ime svoga Gospodara koji sve
stvara.[5]
Kada se povezuje Poslanikovo vjerovanje i
praksa sa vjerovanjem i praksom drugih
Boijih glasnika, kur'anske rijei: "Tebi se
Muhammede ne govori drugo, osim ono to
se i drugima poslanicima prije tebe
reklo",[6] treba tumaiti i tako da je svim
Boijim poslanicima, zajedno uzev, Bog
saopio ono to je Muhammedu, a.s.,
saopio u cijelosti samom. Po tome je on
odabran, jer ovi poslanici njega nagovjetavaju, a on potvruje, opeauje i dovrava
njihovu zadau.Poslanik, s.a.v.a.: Ja sam
Poslanik, onome koga zateknem ivog i
onome ko se rodi nakon mene. (EtTabekatul-Kubra, 1/191.)
Kur'an: Mi smo te poslali svima ljudima da
radosne vijesti donosi i da opominje, ali
veina ljudi ne zna.(Sebe', 28.)
Naredne hutbe, ako Bog da posvetiemo
podsjeanju na najljepi primjer ivljenja,
govorit emo, ako Bog da, o Poslaniku kao
donosiocu radosne vijesti, kao obveselitelju,
kao primjeru morala, o naim obavezama
spram njegova primejra i dr... a u dananjoj
emo se dotai segmenta sadranog u ajetu
107 sure el-Enbija:A tebe smo samo kao
milost svjetovima poslali.[7]
Razmotrimo li poslaniku misiju Resulullaha,
s.a.v.s, to ju je kroz 23 godine njenog
trajanja demonstrirao u svim sferama ivota,
uvjeriemo se da su njegove rijei i postupci
bili suta milost data ljudima.
Uzvieni, govorei o Vjerovjesniku, s.a.v.a,
kao milosti, kae: Allah je vjernike
milou Svojom obasuo kad im jednog
izmeu njih kao poslanika poslao, da im

rijei Njegove kazuje, da ih oisti i da ih
Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u
oitoj zabludi.[8]
Oni ija srca su optereena krivovjerstvom,
neposlunou, neprijateljstvom, mrnjom i
drugim pogubnim osobinama, Poslanika,
a.s, ne mogu prepoznati kao milost
svijetovima.
Onaj ko Milost prihvata i na njoj kao
blagodati bude zahvalan, bie sretan na oba
svijeta. Ko tu Milost odbije, na oba svijeta je
propao, kako to Uzvieni istie: 'Zar ne vidi
one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na
blagodatima, nazahvalnou uzvratili.'[9]
Muhammed, a.s., je poslan kao milost, i
muslimanima i nemuslimanima, i ljudima i
dinnima i ivotinjama i cijeloj prirodi. U
njegovom ponaanju i rijeima vrlo lahko
moemo prepoznati zakon o milosti. Rekao
je: ''Budite milostivi prema onima koji su na
Zemlji, pa e se i vama smilovati Onaj Koji je
na nebesima.''
Poslanik je pokazivao milost i prema roditeljima svojih ashaba. Tako se navodi da je
jedan ashab doao Poslaniku i rekao mu:
''Dajem ti vjernost na hidru. Roditelje sam
ostavio da plau.'' Poslanik mu je odgovorio:
''Vrati im se i razveseli ih isto kao to si ih i
rasplakao.''
U vezi s tim je i hadis, koji prenosi Ebu Zerr,
r.a. On je upitao Poslanika, a.s.: ''ta e
ovjeka spasiti od vatre, o Boiji Poslanie?''
Poslanik mu je odgovorio: ''Vjerovanje u
Allaha.'' ''Ali, Boiji Poslanie, uz to
vjerovanje treba ii i dobro djelo'', ree Ebu
Zerr. ''Da, da dijeli ono ime te je Allah
opskrbio'', ree mu Poslanik. Ebu Zerr ga
ponovo upita: ''A ta ako je ovjek
siromaan?'' ''Nareivat e dobro, a
odvraati od zla'', nastavio je Poslanik. ''A
ako to ne mogne uiniti?'' ''Neka pomae
maloumnom'', odgovori Poslanik. ''A ako ni
to ne moe?'' ''Neka pomae onome kome je
nanesena nepravda'', odgovori Poslanik. ''A
ako je slab, pa ni to ne mogne? Kakvu bi
nadu ostavio svome prijatelju?'', upita Ebu
Zerr. ''Neka izbjegava vrijeanje drugih'',
ree Poslanik. A Ebu Zerr opet upita: ''Hoe
li ui u Dennet ako se bude drao toga?'' A
Poslanik odgovori: ''Koje god od navedenih
djela vjernik bude inio, ono e ga uzeti za
ruku i uvesti u Dennet.''
38
Muhammed, a.s., je Allahova, d.., milost
svim svjetovima. Upuivao je ljude na milost
prema drugima i obradovao ljude Allahovom,
d.., milou. Muhammed, s.a.v.s., nam je
preporuio da ivimo i djelujemo izmeu
nade u Allahovu, d.., milost i straha od
Njegove kazne. Ipak, u svakodnevnoj
komunikaciji s ljudima davao je prednost
nadi u milost Gospodara. Govorio je: "Ne
plaite se, va Gospodar je Milostiv." I zato
prihvatimo ga kao milost nama, slijedimo
njegove upute o milosti i oekujmo da e
nam na Gospodar biti milostiv na
Obeanom danu. Molimo Allaha, d.., da

nam u svemu ovome pomogne. Amin!
(Hutba: Buturovi Polje 4.rebiu-l-evel 1436,
26.decembar 2014.g.) Hatib: Esad Baji
[1] el-Muddesir, 27.
[2] el-Kari'ah, 2.
[3] el-Infitar, 17.
[4] et-Tarik, 2.
[5] el-'Alek, 1.
[6] Fussilet, 43.
[7] El Enbija, 107.
[8] Alu Imran, 164
[9] Ibrahim, 28.
O MIRU I SMIRENOSTI
Tako mi vremena, ovjek, doista, gubi,
Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i
koji jedni drugima istinu preporuuju i koji
jedni drugima preporuuju strpljenje. (ElAsr 1-3)
Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih
zavara nada znat e oni! (Hidr,3)
Stanje nereda, nazatka, neperspektivnosti,
ukratko stanje haosa koje se odavno,
vjerujem, jako ciljano, podastire i servira
putem tampe i medija polahko pronalazi
svoj cilj i naseljava se u nama samima. Sve
ee i u naim razgovorima osnovna
tematika biva tekoa ivota, nezadovoljstvo
kroz jasno iskazivanje strepnje, straha,
zabrinutosti. Nezadovoljstvo se polahko
uvlai u nae svakodnevne stvari, posao,
radno okruenje, nezadovljstvo spram
mjesta
ivljenja,
nezadovoljstvo
sa
postignutim rezultatima, prenosi se naim
razgovorima u kojima rijeima izraavamo
ova stanja i na kraju zavrava u naem
karakteru i linosti.
Ako se prisjetimo hoda ulicom kroz koju smo
proli do ove damije i lica koja smo sreli
onda emo zapaziti i da na licima ljudi fali
osmjeha. Vjerovatno i mi sami tee
moemo da se prisjetimo kad smo zadnji put
osjetili zadovoljstvo, istinski mir, osmjeh.
Ovim pitanjem bave se psiholozi, sociolozi
ali bavi se i teologija, bavi se Boija rije i
hadis Poslanika islama, a.s.. Koliko smo
selama nazvali od jutros? Koliko smo puta
bili svjesni da dovu mira upuujemo bratu
muslimanu selamei ga? Da li u ovom
trenutku dok sjedimo u damiji i sluamo

hutbu osjeamo mir? Da li je mogue da se
zbog tog to smo nemirni ne primaju nai
selami? Moemo li dati drugom ono to sam
nema?
Imamo li vremena da se za vrijeme namaza,
za vrijeme hutbe osjetimo izolovani od onog
prije i onog poslije i da se u ovom trenutku
zapitamo, svak za sebe, ta se u stvari,
ovog asa odvija unutar mene?
Ne bi li bilo normalno da se zainteresujemo
za ono to se deava unutar nas bar onoliko
koliko smo zainteresovani za ono to se
deava oko nas? Moda se varamo, moda
na nemir nije izazvan onim oko nas, moda
je on u nama a mi ga ne rjeavamo. Moda
rjeavamo ili pokuavamo rijeiti milion
stvari u drutvu ( i to dodue najee
jezikom samo) ne bi li pronali mir a njega
nema jer je nemir u naem srcu kao i
njegov uzrok.
Ako sam ja juer slagao i laju ustalasao
svoju unutranjost ali neu da to sebi
priznam pa umjesto tog priznanja u elji da
postignem mir koji sam izgubio uslijed te lai
krenem da osuujem sve politiare i tzv.
javne ljude kako su laci, da ocrnjujem
drutvenu stvarnost i slino, ta to znai. To
znai da ja nemam i neu kajanje zbog
loeg djela, da hou da sam u pravu pod
svaku cijenu i umjesto da pokajanjem za
izreenu la umirim sebe ja u stvari
spominjanjem, a esto i izmiljanjem lai
drugih, pokuavam samo da opravdam
svoju la kod onog to svi imamo pri sebi a
zove se savjest.
39
esta tema i esto pominjan pojam u zadnje
vrijeme je STRES. Svako malo ujemo da
ivimo pod stresom? Pitamo li se kao
vjernici ima li mjesta ovolikom stresu u srcu
jendog vjernika u okruenju aksioma naeg
vjerovanja u injenicama da je Allah
pojasnio kako postoji muka ali kako iza nje
dolazi i slast i kako je teret i tegoba samo
put uspinjanja u Boije blizine.
Ako nema slasti ako je sve teret, tegoba,
stres... jel to danas ne vae kur'anski ajeti?
Vae sigurno, s mukom je zaista i olakanje
i last, kako prevode neki prevodioci Kur'ana
asnog. Zato onda nema prie o lasti. Pa
koju blagodat Gospodara poriemo?
Zar emo primjeivati i osjeati samo loe, a
ne i dobro. Zar emo kad nam neko
spomene nekog razmiljati samo o njegovim
loim stvarima i njih spominjati a zaboraviti
loe. Zato ako neko i spomene dobro
nekog ovjeka odmah poletimo da
pojasnimo da to, moda, jest tako, ali taj i
taj je isto tako i lo u neem?
Volio bih da se ne prepoznajemo u ovim
primjerima, ali vjerujem da jesmo, ja ih
govorim iz linog iskustva vienog i
svakodnevnog.
Pitamo li se ta je u sutini stres o kojem
govorimo? Jedna od definicija stresa je da je
stres elja da se sad bude negdje tamo
dok smo trenutno ovdje ili eljom da se
bude u budunosti ili prolosti u neem gdje
nam je bilo fino ili emu se kao finom
nadamo. U bosni se uvrijeio i jedan
pozdrav koji glasi e si? pri susretu. Naoko
izgleda nelogino gledati u ovjeka i pitat ga
gdje je? Ali kad dublje pormislimo ipak ima
logike. Nae e si? u sebi nosi puno vie
svrsishodnosti nego smo je poesto i
svjesni. Sama potreba da se pitamo e je?
dok gledamo u ovjeka znai da smo
primjetili kako esto nismo ondje gdje se
fiziki nalazimo. Moda kod nas danas
prolost zauzima vie prostora nego i
sadanjost i budunost. Vrlo esto
svjedoimo da se kod sagovornika pojavi
nekakav pozitivan stav i mir samo kad
priaju o prolosti, o godinama davnim, koje
su prole, vrlo esot o onim ratnim. Ratovali
smo da bi ivjeli a danas nekako vidim cijelu
generaciju boraca koja na odreeni nain
ivi da bi se sjeala rata. Hranimo se tim
sjeanjima i umjesto da se borimo za
sadanjost i budunost mi polahko spram
sadanjosti i budunosti bivamo povueno,

skeptini, razoarani a ivnemo i oi nam
zasvijetle samo kad se sjetimo prolosti.
Ovo je problem i ovo je problem i unutar
vjere a ne neto o em treba ii razgovarati
sa psiholozima koji su naravno tu da
pomognu ali valja i prije potrebe za njima
posegnuti za receptom vjere.
Valja nekad ivjeti ovdje i sada jer prolost je
prola, budunost nam niko ne moe
garantovati da e biti, dakle, ovdje smo i
sada smo, onakvi kakvi smo i trebali bi toga
biti svjesni. Kada sam u prethodnim
hutbama govorio o svijesti o Bogu rekao
sam da je potrebno biti svjestan sebe, a biti
svejstan sebe znai biti svjestan sebe sad i
ovdje, ne samo sebe nekad niti zamiljenog
nadajueg sebe u nekoj zamiljenoj
budunosti.
Ima ljudi koji vazda neto ekaju da ovo- pa
u ovo eka bajram pa onda eka drugi
bajram pa eka i novu godinu pa eka
svjetsko prvenstvo pa eka odmor... Stalno
je takav um u budunosti a ivot mu vazda
u sadanjosti.
Da li smo od onih koji esto protrnu pitajui
se ta ako? ili od onih koji esto koriste
rijei da sam ili da nisam? Nijedna od
ovih rijei niti misaonih tokova koje nose uza
se nema mjesta u pogledu na ivot nae
vjere osim ako se koristi u smislu
osvjeenja koje nas pokree u kajanje i
popravljanje, ali i to kajanje i to popravljanje
nikad se ne mogu smjestiti u juer niti se
trebaju ostavljat za sutra i oni su vezani za
nae danas, nae sad i nae ovdje?
Koliko nas puta Allah u Kur'anu pita dajemo
li mi nafaku ili ON? Upravljamo li mi danom i
nou, svemirom, disanjem i treptanjem
sopstvenim?
Kada bi sada naiao muezin s papiriima da
svako od nas napie ta nam trenutno fali
malo ko ne bi napisao dosta toga to mu
trenutno fali a vrsto vjerujem da od tog
napisanog vrlo mali broj bi se odnosio na
ono to nam ba sad za vrijeme dume fali.
ta hou re. Smatram da smo vrlo esto
nesvjesni trenutka, da se projektujemo da
mislimo i ivimo od problema do problema a
da bivamo nesvjesni onog izmeu. Kunje
su priroda ovog svijeta ali mir i ljepota su
darovi Boiji. Puno je ljepe ivjeti od lijepog
do lijepog nego li od runog do runog. Ako
40
bi uenjem Kur'ana i razmiljanjem o
njegovim ajetima uspjeli da sebi pribavimo
dovoljnu dozu mira onda bi vjerovatno
uvidjeli da je u ivotu puno manje trenutaka
kada nam neto fali nego mislimo.
Je li vrijedi ivjeti u prolosti i budunosti?
Odgaati trenutke za sutra? Razbijati glavu
trenucima iz prolosti? uvati stvari za
posebne prilike u budunosti ili moda
danas napraviti posebnu priliku, dati unato
svemu prednost dobru nad zlom, miru nad
nemirom. Moemo s dume otii kui
hanumama i rei: Eh, eno, sve me iga,
umirem, za koji dan e doi rauni ja ih ne
mogu platiti, iskljuie nam struju, ovo ono...
a moemo doi i rei: Eh to mi je danas bilo
lijepo u damiji, klanjao sam i shvatio da
nismo sami, da je Bog s nama vazda i da
On vjerniku daje izlaz odakle se i ne nada.
Ako postupimo po prvom primjeru sebe smo
uvlei u gorinu, hanumu jo vie,
djecu...cijelu porodicu. Ako postupimo na
drugi nain, olakali smo sebi, hanuma e
osjetiti smirneost, vaa smirneost e se
prenijeti na vau djecu i ukuane i unato
svim raunima koji trebaju stii vi ete imati
ljepotu i toplinu mir ai zadoovljstva u kui a
kroz vae zajendike psjeaje vrhunie
takvaluk, bogobojaznost, svijesnost Boga.
Imamo mi problema. Problem je mnogima
kupiti drva za ogrjev, skupiti djetetu za
fakultet da plati stanarinu, problem je platiti
mjesene raune... sve to postoji, ali
moemo li sad na dumi rijeiti taj problem?
Moramo li ga drati na pleima trenutno?
Moemo li kad izgovorimo poetni tekbir za
namaz da pokuamo ui u posebno vrijeme i
poseban prostor u kom emo ostaviti
probleme kao to smo ostavili cipele pred
ulazom u damiju. Ako pokuamo, ako
uspijemo, ako nam sebi kroz namaz
obezbjedimo to stanje mira i domora od
stresa, problema, tegoba onda emo,
vjerujem, jedva ekati ezan. esto u
predavanjima ujemo kako nam se govori da
nas Bog na Sudnjem danu nee pitati gdje
smo radili nego kako smo radili, Jesmo li
gledali neku seriju nego jesmo li klanjali,
koliko smo imali para nego jesu li bile halal
itd... Dali je naa tegoba i zabrinutost
izazvana promiljanjem o tom kako emo
dogovoriti na ova pitanja ili je glavnina nae
tegobe vezana za prolazne dunjaluke
stvari. Svjedoci smo kako neki pojedinci
osjeaju veliku tegobu zbog naina
vjerovanja drugih. Zaboravlja se pri tom da

je i Poslaniku, a.s., bilo reeno tvoje je
samo da im dostavi uputu. Svjedoci smo
da u ovom nedostatku sadanjosti imamo i
nedostatak
dosljednosti
i
nedostatak
postojanosti Istine. Ako ne ivimo sad i ovdje
onda nemamo ni mogunost da vidimo
dobro ovog sad i ovog ovdje. Ne vidimo ni
vrijendost dume namaza ako smo dok smo
u njoj ve umom otili na ono to mislimo da
nas eka poslije nje ili smo zbog neeg prije
ostali u prolosti. Zamislimo da nam u tijelu
ode centar koji nam govori da smo ugasili
e. I mi pijemo vode, stomak nam se naduo
od vode, organizmu vode vie ne treba, ali
mi nemamo centar koji nam govori da je e
ugaena, osjeamo je i jednostavno stalno
gledmao da pijemo i koliko god pili edni
smo jednako. Mislim da se slina stvar
deava kada izgubimo osjeaj za sad, za
sadanjost. eli ovjek neto, Bog mu da da
se ispuni ta elja, ali on je elei to neto
elio jo hiljadu neega pa kad mu se ovo
neto ispuni on nema osmjeha, nema da
pane na seddu Allahu to mu je to ispunio,
on ide za drugim eljama, esto nesvjestan
da su se u meuvremenu mnoge od njih
ispunile... on je pun elja i vremenom pun
nesree jer se one ne ispunjavaju... Pria mi
insan kako bi elio da se zaposli u jednu
firmu. Nakon nekog vremena ujem da se
uspio zaposliti i kad ga sretnem drago mi,
eljan sam te njegove sree i radosti, no,
nema je, on pri susretu ne govori kako je
sretan, kako mu se elja ispunila, nego
govori kako je teko na tom radnom mjestu,
kako je nov, kako nema mogunost napretka
jer su ovi koji su doli prije zaposjeli vee
pozicije, ostvarili veze, ovo-ono...
Trebamo se ee sjetiti hazreti Ebu Bekra u
trenucima kada je uz Poslanika u peini
Sevr za vrijeme poznatog dogaaja Hidre.
Ebu Bekr se bio uznemirio, a Muhammed,
a.s., mu ree: 'ta misli o dvojici s kojima je
Allah trei? Ne boj se, Allah je s nama!
Ne boj se ni za juer ni za sutra ako osjea
da Je Allah s nama danas. Ako Allah nije s
nama danas, ako nismo dali tojs vijesti
priliku, onda nam daba i prolos ti
budunost.
ovjeku je data snaga da se nosi sa
sadanjim trenutkom ali nam nije data sada
snaga da se nosimo s neim to e biti sutra
ili u jo daljoj budunosti ba zato i to nam
nije data ikakva garancija da takva
41
budunost kakvu mi zamiljamo istinski i
postoji? Nerjetko sretnem nasekirana
ovjeka u februaru zbog registracije auta
koju treba izvriti u maju. Od hazreti Alije
sam naao preneeno: Nije smrt shvatio
onako kako treba onaj ko je sutranji dan
uvrstio kao dio od svoga ivota.
Naravno, nekad e biti i kunji. U hadisikudsijji se prenosi gdje Poslanik a.s., kae
da je Allah rekao: Ko nije strpljiv na Mojim
iskuenjima, nije zahvalan na Mojim
blagodatima i nije zadovoljan Mojom
odredbom, neka uzme sebi drugog
gospodara. (Ihjau-ulumud-din, str. 348).
Ovaj hadisi-kudsijj kazuje nam da se Allah
d. . odrie onih koji su nezadovoljni
Njegovom odredbom, da se odrie onih koji
u nevolji ne pokau strpljivost. Pravog
muslimana ne mogu pokolebati nikakvi
dogaaji u ivotu, ni pozitivni, ni negativni, ni
veseli, ni tuni. Pravi musliman vrsto vjeruje
i zna da sve to je iznad njegovih snaga
dolazi voljom i odredbom Uzvienog Allaha
d. . i zato sve shvata i prima kao Boiji dar
i poklon i uvijek je zadovoljan.
Zahvalnost na sadanjem trenutku, na onom
to je sada, onom to sada imamo,
predstavlja pravu zahvalnost i osnovni korak
ka dobru svakog od nas. Teko je ne ivjeti
u sadanjosti a na pravi nain biti zahvalan
Bogu. Da bi bili svjesni Boijih blagodati
trebamo biti svjesni trenutka u kom smo.
Svjesni injenice da smo sretna, odabrana
bia jer smo u ovom trenutku na jedinom
mjestu gdje vjernici sada trebaju biti, u
damiji, na dumi namazu. Trebali bi svjesni
toga osjeati i zahvalnost Bogu a ta
zahvalnost e se u nama reflektovati
unutarnjim
zadovoljstvom.
Pogledajmo
ivote Boijih poslanika, a.s. Kad ih
posmatramo historijskim opisom, to su ivi
devrovi od ivota, stalni trud, tegoba... ali
kad pogledamo u ono to su govorili, kada
pogledamo kako su se ponaali, vidimo da
oni nisu imali nae stresove i nemire. ivot
su osjeali na pravi nain. Deavalo se da je
cjelo naselje u Medini zanoilo gladno, neko
nekom ipak pokloni komad mesa a taj neko
pomisli moda je komija gladniji pa odabere
da zadovolji glad vjernike due prije nego li
stomaka i taj komad mesa da svom
komiji...i do jutra se taj komad mesa vrati
onom ko ga je prvi dao komiji. Izvanjski
gledano svi su osvanuli gladni, ali s pozicije
vjere gledano svi su tog jutra osvanuli siti.
Vidite ako propustimo namaz omogueno

nam je da ga naklanjamo, izraz za to je na
kaza a u bosanskom jeziku kad se to spoji
ima bosansko znaenje, i u najmanju ruku,
pokazuje da nema vrjednost namaza u
njegovo vrijeme, isto tako nema propisa o
tom da neko danas klanja namaze za sutra.
Jelde da nema? Bog nas okree da ivimo
sada i da se ponaamo spram sada.
Naravno ovo ne iskljuuje planiranje, ne
iskljuuje ni analiziranje onog juer za rad
iskustva, ispravke, ali nikad se ta ispravka
ne moe uraditi juer ili sutra, ona e se
uvijek kad se bude inila initi u onom to
zovemo sad. To sad je vrlo vano elimo li
pronai mir, elimo li svjedoiti ispunjenju
naih selama.
Ako
ovjek
nije
razvio
mogunost
zadovoljstva s onim to ima ma ta to bilo on
moe imati milione al jednako e vazda
osjeat manjak i da mu fali.
Poslanik, s.a.v.s.: Tako mi Allaha, ne bojim
se za vas siromatva, nego se bojim da vam
se otvori dunjaluk, kao to se otvorio onima
koji su bili prije vas, da se ponete natjecati
u njemu, kao to su se oni natjecali i
upropasti vas, kao to je njih upropastio.
(Buhari i Muslim)
Ja bih volio i smatrao bih ovu svoju dananju
hutbu uspjehom i odgovornim ispunjenjem
svoje zadae imama i hatiba kada bi bar na
nekoliko minuta ovog dumanskog vremena
i ja i vi uspjeli osjetiti kako nam je dragi Allah
blizu, kako isputa svoju milost na nas i kako
se ne treba preputati tegobi i oaju ako je
Allah s nama, a pitanje je koliko osjeamo
da smo Bogu blizu i da je On s nama kada
smo u stalnoj tranziciji izmeu onog juer i
onog sutra. Istinski pregaoci na Boijem
putu su zato preporuili da prije nego uemo
u namaz predstavimo sebi da nakon tog
namaza nema nieg, niko osim Boga nam
ne moe garantovati da ima ivota nakon
ovog naeg namaza danas. Kako bi smo u
takvom predoavanju stupili u namaz i ta
bismo osjeali i o emu mislili u tom
namazu? Dajmo selamu- miru, ansu u
svojim ivotima i proimo se govora i
razmiljanja o stvarima koje ne donose
nikakvu korist a tete nam. Ako se ve
moramo baviti neijim ivotima ponimo od
sebe i ostanimo pri sebi.
Smirenost (enatun) - To je srednji put
ponaanja, izmeu urbe i sporosti, rekao
42
bih izmeu prolosti i budunosti (dunjaluke
naravno) Smirenost je veoma vaan temelj
mudrosti, za razliku od urbe koja ovjeka
stavlja veoma esto u probleme, nered i
neuspjeh, zatim, zaostajanje u stvarima u
kojima je htio napredovati, a poznato pravilo
glasi: Ko pouruje neku stvar prije njenog
vremena, biva kanjen njenim neostvarenjem. Takoer, jedna poslovica kae: U
smirenosti je spas (mir i selamet), a u urbi
je kajanje. Dakle, urba je osobina
lakomislenih, nevjetih, nepromiljenih i
neznalica koji nemaju pozitivno razmiljanje,
niti ispravno rezonuju stvari. Suprotno tome,
sporost je takoer pokuena i ona je
osobina lijenih osoba i neradnika. Uzvieni
Allah u pogledu pokuenosti urbe kae:
ovjek nekada dovom kojom eli hajr
priziva neto to je loe po njega (zlo);
zaista je ovjek nagao (pouruje stvari) (ElIsra, 11. ajet).
Uzvieni Allah hvalei Poslanika, a.s., kae:
Oni su se trudili (urili), da to vie dobro
uine. (El-Enbija, 16.). U drugom ajetu
Uzvieni Allah kae: I pourite da zasluite
oprost Gospodara svoga i Dennet prostran
kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji
se Allaha boje. (Ali Imran, 133.ajet).
Poslanik sallallahu alejhi we sellem u
jednom hadisu kae: Polaganost je u
svakoj stvari dobra, osim u poslovima
ahireta (Ebu Davud i Hakim).
A pourit se u dobru ne znai ivjeti danas u
sutra nego sad, uveat aktivnost dobra i ove
preporuke, istine, ne odudaraju od
kompletnog naeg dananjeg govora.
donio, osim ono to ti je propisano, i kada bi

se cijeli svijet sakupio da ti kakvu tetu
nanese ne bi ti nanijeli, osim ono to ti je
propisano!' Mu'min se ne boji za nafaku jer
je ona odreena, niti za svoj ivot, jer je
edel odreden. Ti osjeaji znatno pomau
ovjeku i daju nam snagu da napreduje.
Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Allah
je Gospodar svih spletki; On zna ta svako
zasluuje. A nevjernici e sigurno saznati
koga eka najljepe boravite.(Ar-R'ad, 42)
I ne gubite hrabrost i ne alostite se; vi ete
pobijediti ako budete pravi vjernici. (AliImran, 189)
Ima stvari sa kojima moramo biti zadovoljni i
ne
smijemo
pokazivati
znakove
nezadovoljstva kao to su Allahov kader, a
ima i stvari sa kojima bi trebali biti
nezadovoljni. Trebali bi biti nezadovoljni to
ne znamo uiti u Kur'anu, nezadovoljni to
se u naoj kui ne ui Kur'an, to se ne
klanja, to nam djeca ne idu pravim putem,
to nam prolaze prilike da zaradimo
Allahovo zadovoljstvo. trebali bi biti
nezadovoljni to se grijei prema Allahu, to
se napada i vrijea Njegov Poslanik itd.
Meutim, rijetko nalazimo ljude nezadovoljne stanjem svoje vjere, ali zato nalazimo
daleko vie onih koji su nezadovoljni
ovodunjalukim stvarima. Onaj ko nae
zadovoljstvo u onome to mu Allah daje
imae jedno ogromno bogatstvo koje e mu
ispuniti i duu i srce i dati mu da
ovodunjulaki ivot proivi u miru i srei, a
nagrada onoga svijeta e biti jo ljepa i
bolja.
Muhammed, a.s., je rekao: '...I kada bi se

cijeli svijet okupio da ti korist donese ne bi je
E. Baji
43

Bilten Fondacije LIJEPA RIJEC BR 7

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bilten Fondacije LIJEPA RIJEC BR 7

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BILTENFONDACIJELIJEPARIJEKONJICBR.7,JANUAR2015.G.

AKTIVNOSTI U PROTEKLOM PERIODU

MAGISTRIRAO BENJAMIN MUINOVI

PODJELJENI PAKETII ZA POLAZNIKE MEKTEBA U

SVEANOST POVODOM NASTUPANJA

PRVA MANIFESTACIJA OVOGODINJIH "VEERI

AKTIVNOSTI U KLUBU KNJIGE

TEORIJE O POSTANKU SVIJETA

MUSTAFA SPAHI- PREDAVANJE ZA SREDNJOKOLCE

NOVO U IZDANJU NAE FONDACIJE

Esad Baji, HAZRETI HASAN, radijallahu anhu

pazite kako ete se, nakon mene, odonositi

4051. ISPRIAO NAM JE Nasr b. AbdurRrahman e1-Kufi; kae: Obavijestio nas je

Ovim nisu iscrpljeni hadisi o vrlinama

4052. ISPRIAO NAM JE Kutejbe b. Seid;

Zakljuak: Sve komplikovanija drutvena i

"Kad je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve

Veliki uenjak Muhiddin b. Arabi je rekao:

4053. ISPRIAO NAM JE Ali b. Munzir

Poslanik Muhammed, a.s., ostavio je

Znanje o ivotu, rijeima i djelima porodice

kljunih faza meu ljudima na praktian

Jedna od islamskih doktrina koja bi trebala

Zbilja, jedan od najveih iskaza

Od samog poetka islamskog poziva asni

Danas se stotine asopisa, internet i

Nije se zaustavio na uspostavljanju bratstva

izvora iznosi se sud o toj grupi. Povezuju se

odgovorna pred Bogom za svoja vjerovanja

ali i manjak sopstvenih htijenja po pitanju

doivljaja aktivnim sudjelovanjem u njegovoj

Sama aktivacija je povezana sa nadom,

Svaka pojedina misao u naoj glavi izjava je

luenje endorfina u mozgu, smanjuju bol i

nain mi zavisno kako se u daotm

prvom ajetu gdje se kae: ...oprostie

VJERA I NAUKA NISU ODVOJENI

asni Poslanik ne ograniava znanje na bilo

glasi:O druine dina i ljudi,ako moete da

rob i poslanik. Molim Boga da i muslimani

ZNANJE, BLAGOST I RAZBORITOST

sticanje svakog korisnog znanja i nije li, kao

IVOT U VJERI: TAKVA(LUK) STALNA

blinjim njegovim, i siroadi, i siromasima, i

osobine takvaluka trebale da se susreu,

spreavanja. Poto izgleda da se ovo odnosi

muslimani! Svi se vrsto Allahova ueta

vanje svojih najbliih, a pri tom zanemari

prioritet. Pouavao ih je kako da ire Boju

takvaluka da se prisjetimo i predaje koja

U drugom ajetu druge kuranske sure, El Bekare,

On je Allah, i na nebu i na Zemlji. On zna vae tajno i

Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjee ga, a

Podsjeanje na prve ajete sure Bekare gdje se kae:

Sura En Nisa 131.

Moje odrastanje u islamu (sjeanja)

ne pije rakija, da se ne psuje i da smo

Imali smo u kui Namaz-salat sa surama

bio govorljiv, osim ako bi neko doao da nas

na konja, sve dobro stegli i pritegli i ja bih ga

Babo je donio punu torbu smokava, groa,

MUHAMMED, A.S. - MILOST SVJETOVIMA

izmeu njih kao poslanika poslao, da im