j»»Ht»» oof »*«wwww> v«i cacwwo aw hwti* j*«».

o«)m
) -
tsv •
%sx •
s?S!f '
5%sY I res?

r*T
J:S^ :^^ JiisV '^
%y; VcSx 5%Sv 5?>V /tSX ^ >cJ\ ^ ^ix /C3\ %Sn ^Cis Tcy: ^C5s •/Jjs ^C5s , yCs< ^ '

V' 'V-
VCJ'
''^-
^^CV
«• ^C3' 'V-
iV^ T ^^ "«S >(::^ ^(Clv rcy;:

4^^
,<?<;' /i^?;i',.v'>s.?^ t. J*.^^'..^ >?.% 4, ;^;;; ,. ;«.%i ^ J*.?4 .^ ^?^ .*: -9-^ .t. ^.'^ 4=. >^?a .<-. >^?a 4. X9^ 4.. ^?a ,. k^pA ..^ !^?a ..-^ i^?A •. ;

•*•

5%'
<|* * %*
^j:?4 ,. ^;^
<|^
^
-^^

Aca; 4.
<|t -^ <|>
x<t.% 4,
*
is?a
tt>
...
* <|^
>^?a ,t. x«?4
-^ tit
,.
* -^^^
>^?a ^ !S^ 4. x«% 4. ;^?^ 4. x«%i 4. ^^?a 4. xw>^ 4 X9-4 4, ^V'^

4- <|> 4- -frl* * t|> ^ f|> * tit * *|^ *•

tit *• ^^ ^-
tit * <|t •*•
tit * ^|t * fit * tit * tit •*•
tit * tit * ^It
f.^ 4. -9/i .v. ^.?< A ^9>; .1, ^f.% ,i. i^?A ,t. X9^ ..^ X9^ ,t. X9>i ..^ ^9^ .^ i^?A 4. X9- 4. ^9;^ 4. J^9« .u. ^9^ .f
><^?a .-i. >^?A 4. X9^ . ;.. ?

jfti
* <s>
PA
* ijfet. ^ JLS?X
t^t * -ft
^ X9>;
.i.

.i. Jf.K :.
A:
-
^^
W: * t5t *
X9/i 4. X«%i 4.
Jf. J^'i. '.^.

x:.2<
^vi
ts>
4,
1
•*•
# A*
J^Ji
A<:?4\*XW;;
i<^A. 1.
<St
..
* JiAC
%"> *
1 i%S.
t^t
X«%'4,'X«i5 4. X«%; 4. >S^A
*
J:. X^
t^ A.
•'
i^^X
tl^t
.t. A.^X.
V-
^
4, ^9-^ 4. X«.?^ 4. >^?A 4v X9/i
i^^A.
••*
^ jL^jC
••
.t. 'J^Ji
"V*
-i. JlA
.V- 'V>

* <$tJ^t5^t * t*t ;,
<^>
7^^ * ^^^
:, 7vr
^• 4^
*• ^^-fr •*•
:: j;^?: :<: 7: t^t t^t #
4^> ^ <$»
t^t t^-*- v. .^. ,v 'V* 'V« 'V' 'V- '>•
.w-4
i. X9X 4. ^?A .t ^9^ 4. ^PA 4. ?<9>; 4. ?s?< 4=. x«^ 4. ;^"/ 4. >^?A 4. ^9a I J^9/. 4. -9/5 .:, J*.Vi I >^.^ 4. «9A 4. -9A ;. ^9/. 4 ;

* iA:
* *5t -frgt * "^S^
x*.
* x^.
"^St * ti-t
J9bj;
*
t^t
x*.
tS> * * ^^ •*•
"C> •*•
1^ * "^Kt 5^
9>i .t J^*^ ,t. ^'^.^ 4. X9>i .+. ^9>i 4. >^?A ,^ X«%i
*
;^?4 ^ I x?% I iii:;>i
.1, ^«% .1. K9A -^ ^?.% .^ ^S.V^ 4. ^9>i .+. J<9>J 4. >^?A 4
'«v *^
%^
" yen %>v ^""^ ^'^'^ X
^<^^ '^'^ I %"5" ^^^"^ I^
'""^
I ^^'^
I ^^ ^^ 1 '"" ^""^ r '""

|> * t|> -^ ^|> * rif * tit * t|f * tit * t|t * tif * t|t * tit
^ .i. -9>s ^ i^?A 1 x«?i I i^?A :.. kzpA^k^pA 4. ;^W/;T>9>i I ^?A ^ >S'?a ... x<:.?4 ... i&?A >.oa 4.
^ A9/4
... j<9x 4. X9« ^ X9/
^ X9X '

.
*
Sis /t3\ .„.- . .,_, ....

T^T Ti%fT TyT ' T^T Tj^T TvT ^ T^T T^T TlST T^jt; T^T tS^t 4p>
'*vt
•*•
f^* * ^it * tit * "^vt * "^

9>; - ^
x9/i .t. ^9^ 4. ^9-^ .i. i§?A 4. ?»?.^ .L X«%S li^?A
" li^?Al'^?A I X«?4 1 .^?-4\.^*^.%'4.'j*.?4\.."x«?(;'4.*X9;;\^'jS;;^\.;,'x?^4' .^^

* v^^
f^ 4.
-^

"9r
<}&^
.-^
* -^s* *
if?A 4. X9/; 4. >§.^ 4.
m4 <|f 4-

X9r
f|>
4. X9>^
#•
f|f
.i. ^9A
* fit * f|> •*•

4. >s9>5 4. ^^?A 4. Jf.%5

f|f •*•
tit * t|t
.+. ^9/i 4
•*

x«M
t|t
4.
*•

^«^
t|t •*•
t|t
4. X«%5 4, X9'^
•*•
t|t
.+.
'^
rlf
^9-^ 4. -9*^ .t
t|>
^

*" -*- .A_ .» - *A» ^'Ak' **^' **^' "^ ^*6»' *'^* **^' ^ "^ *^'
**A»' ^VW' * ' •

^ .<^» ,<^. ,^» .^. ,^^ ."^i ..•'. ••^' '"^^ '•^- '-^^ .. .V" .. •*'' *^
Pc * ^'d ^ ^''6 i ^'-^ - 69>i .+. X9-^ ... >f;>J .L. ^?A ,. x«%; 4, ^;x 4. J^«%C 4. J*S.?>; ,. x?^ 4, x9a .+. ?$;/^ .-K ^?A ,v X9-^ .;. K9^
4"
•*•
<-|t
* tj^t * 'M^ * f%^ * t^"* «V> 'V^
.. »"¥*• "V'* 'V" • 'V* 'V' 'V> 'V> 'V*
P6 ^ d"g * 6"d #- s"g 4- o9^ *^ -9/4 4. ^;>i 4, >s^?a ,. X9x 4. ^?a 4, ^.%5 4. x9/i 4 ^9^ .^ x9<i .;=. ?f.%? 4.
x9/<^ .^u ?s9-^ 4. -9/ .i. ^

* tit •*• tit •*• tit * t|t * tit * tit •*• tl> •*• t|* •*• <!* •*• t|t * tit ^ t|> * <|> * t|* * <|> * t|>
V......V..... * ^1^ * t|^
v..„.'v.... V
*^""
9A .i. eV.V*
>".V> ^?A
,.41 >S^?A .1. «V.y»
«VV» J^.Vi .4.
..1. X9A I X9;i I XPA I J^>X I\>S.?/I'.^.5X I >&J^ 1 J*;/ T 'isr
I fiMrJ .-1. cSfl^ 4. tv% 4. pMq .v «>,v4 4. tv% 4-. r^/A 4. r
I3<*^?^
..h.

/0\ %^ T '^cii Y(n r %iV %^ %5V * ^

^ "*^

* iff * t|f * <§ * <|> * <|> * -^If i'^ *W-*-^

J?:
•*•
lif * * -^If^ <|> *^^ ^ ^^
tj ^ *^
* •*• >» 4=. ^•'g
h ^.''^ ^ ^?^ * ^.^ -^ ^9-*^ -i, i^%5 4. ^9^ 4. ^.^ 4u s^9A .+. Jf.%^ 4. >S?A ..^ Jf.% 4. X9A .+. x<%5 4, X9A .i. ?
/ii\ VtSi

* tit •*
tit * <lt * tit * tit * tit * tit * tIf * t^^
s9A .1. X9/i .1. ^?A .t X9-*i ^9>i .;. iS^PA ..fe

.1. ^«?^ .t. X9>i

vAV ^ t^r^'t^^ 'i^^ i^ 4^4 sjf;
'
Ycti
•*
%iV VcSi YrtV ^cii ^ r
^
•

>A' >>• >^« <

• • 'V- •• ''^> »V» 'V- .V« ''^' •• • ^ t|f ^4 * <|* '* tit *

• X» "A' *A' 'A' <'» ^•A' .

<$> +•

^.^ 4. i^?A

\«%
• A.' >JV 'A' *A' '>A' *A- ^A' *A' *A' 'A* *A* *A' «A'
^$*
*A'
* *m
SS54
3*
4- ^i^^ -t <i^> 4- <$> 4- «i> 4- <$> 4- 4^> 4- ^$> ''^
4^ 4^ <S> 4- <$> 4- <g> 4 4^
;y:
••

«A* «A> oX' *A' 'A- *A'' '^A' *A' '>A' "A' <A' "A' *A' "A' *A' "A' '^'
4- <|:> 4-
.^.
<5*
-A"
4- S*'
-A'
4- <S»
»A*
4 <S*
.v«
4- -frS* 4- -frS> 4-
-A* 'A-
<y>
-A*
4- <§
'A-
> 4y>> 4>
•A>
<K>
'A*
4- <«>
'A*
4- <«>
.A>
* -Ǥ
'A»
4- '«5> 4 4y>
»v» -A*
4- -«
*«v»
^.%5 4. AS.^ :. i^P^ K x9/. ;. >?.?^ 1 !S?A .1 ^.%i 4^. x«;^ 4. x«?^ ^ ;5;^ 4. x«%i .*.
xc?^
.J, )^PA ^ >$pA .^ ;<;;x ..^ ;*.^ . ;<i!s ^ ;«;

x>- 4- <:<>
• A-
4 • V i- 'M>- 4>
•A> <S*
'A«
4- AS> <Js- AS» 4^ •«>> * S* 4- (L?A
<S> + <g> 4 <£> 4^ <g> 4- <S> 4^ <S> 4- <S> 4-
40f *• i

f> 4>

X";
<A'
<g> 4-

i^PA
-A
<^^ 4 <$>
.. X94 ,.
<i^

ispA
<^ 4>
x«;>; ,s.
<«> 4-

?f;^
<$> 4-

x^.^
<§> *
x«u
<$>
.^ x<;x
^ <Sa + A$> + <«>
,. x9a >?.%; .*.
-f

^pa
A$A
.-. xwx
4- <S>
* x^
4- 4^>
?«<
»* J^ »*•• 4$» 4-

JM*
•«•

sf.vj
-<

.i. .;, j. fe. .t

i> 4 •««>
A
^A
r> <^> -^ M 4- 4^> 4- <J^^ * <^t ^ %t * t$t * -^it ^ t0t * ^f ^ t|f * "^t * f|f llf ^ lit *
-^ •<

» 4- '^$> 4 <0> 4- <f:> * 4$> 4 A*^ 4-

f|> -^ 4|> 4- 4|> * <* a|> ^ 4^* 4 <p^ 4- A$-> i> <|> 4- <0>-1:- <0> 4-
<|f *
-4 «<

'^PA'Ti^pA,\^>A'Z'k^^A'T'kOAT>s^PA 4. X9-=;'4. -^.'-^ 4.'-<=?r .* •^.'- 4. ^.^'.^.'^^-^^i -«5« ... ^9-^ .:.'>S?A'.J>^pAT'^/^Ti^M'

> 4 Ai^>
A 1^ 4- <>$> 4^
• Av A$>
.A»
4-
.
«^> * <«» 4 «§»
'V"',.. -V-
4- 4Sa
Av-- 'A'
A?:> 4-
A* ..
A$^
-A«
4- -i-^ 4-
-A^ ..
<$A
-A'
*
..
<-$> 4>
-A* .,
4^A
'A*
4-
_
<^
'A*
* AgA
.A«
4!^ 4 <

^
»4<«0f4-«0f44|>*<|fJ<0»*^^ ^4- ^ 4-
4|f -^
"
fr*A *
<^ t}t^:L'^^li^^^i <|fj^l|t*^^1$t=='^

:S?". ."A r;jT

^ i^PA X"^ ... J^?>; I ;i:2i; I ^;>i ^ >$?A .*, X9^ ..,.. ?$?A .i. XV>; ^ xwx ^ X9^ ... xox .i. }^pA ^.. >SPA .i. X9ri .*. >SiPA j, ?*?>

; x<:^ ;
-i>

>S%"I
A?^A 4-
";*??=;
4*A
I
-i- *^A
xw^I'xs;/^
fl^
..I
4|> 4-
<§f 4 <|>*<|f-*-^*<|f-*-4|f4-4|>4'^4-^-i:>-^
x«%i\fc*x«?4' :/x9«'^"x9/4\^'x9x'4.'x9<^'.k*x9/.\^'^^^^^
4- •::><^ ^ ^ .;
4-

X9/
<f

^» •.^.
> 4-
•
A^A
.A>
4- <?:> 4^
. «v-
.^??^
»A'
"<^A
'A
4'
w*
>A'
«A'
tit
A§» •*• <i>
'A' ., -A' 'A
55% I AS^ I X9-4 4, iSpA .i. X<.?« .i.
^ 4^A
>S^PA
4^

X«:i4
A$>
..
4-

X9/?
^^
^ X«?4 X"^ X'.^ IX9>;
<^^ "(•

X«?4
<& -^
Xi?;;
.,^.
*st
. »:iA
* f
.fe
..^,

„^*A' ... .i.

yciJ? : 5^«V
.c. .
• /oV "^ 9ft!f

<«>
M.,
-*-
4- ^" *
\At' <A>
«^>
7;(P;
*
..
'A'
<^S* 4-
.A>
^

_.
"A'
<g>
'A*
* <£>
'V»
'A*
*
*A'
-frS*
-A*
* <«>
-A"
*
*A'
,

4S>
'A*
^-
»A'
<&^
-A"
-^^
'A»
4y>
'A-
4'
'A*
-A*
'X» 'A'
<Sa 4 <«i;;i> * <£>
'A*.^. .^«
Ycti
-A'
? "#> r <
-A^
•

."W*- -V' /A» -A' .'A'. 'V* 'A** 'A* 'V* 'V* »V« 'V* 'V- '^« 'V'

> 4- a|a 4 a|> 4- ^> * <^|a •«• 4t^> •*• 4k> + <|f 4- <-|> 4^ 4«> 4- 4SA 4-
4s> 4^ -^> 4- <S> 4-
^^ 4- <;

*•
^ 4 <i
 / /

laic. Hrv. povj. HI. (5.J

POVJEST HrVATA
 PoVJEST HrVATA

OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC,
JAVNI REDOV. PROFESOR OBCe POVJESTNICE NA KR. SVEUCiLISTU FRANJE JOSIPA I.

SVEZAK TRECI : DIO PRVl.

CETVRTO DOBA: VLADANJE KRALJEVA IZ PORODlCE HABSBURGA (1527-1740).

PRVA KNJIQA: DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., MAKSIMILIJANA I RUDOLFA (1527.-I608;.

SA 160 ILUSTRACIJA.
\

TISAK 1 NAKLADA KNJ|2ARE I.. HaI^jJiANA (STJ. KUGLI). ZAGREB, ILICA 30.
603533
7. 3. 5-5-
 SADRZAJ.

XI. HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STO- tavom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.),
LJEClI I PRVOJ CETVRTI XVI. STO- zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna
LJECA (1409.— 1526.) 3 Kocijianova na Turke poraz krScana kod i

Teritorijalne promjene 3 Gorjana (9. listopada 1537.) 105

NaCin vladanja. Ban i banovci. Sabori. ... 7 Ban Tomo Nadazdi i Petar Keglevic (1538.
Upravne oblasti i oblastnici. . 14 do 1542.); Velikom Varadinu (24. ve-
niir u
2iteljipo narodnosti i po stalezima 16 Ijace 1538.);smrt Ivana Kocijana (27. listo-
Sudjenie pravo i 22 pada 1539.); smrt Ivana Zapolje {22. srpnja
Vojska mornarica
i 29 1540.); Cetvrta provala sultana Sulejmana u
Dace i porezi 33 Ugarsku (1541.) i posljedice njezine; junai-
Vjera i crkva 35 tvo Nikole Zrinskoga u boju pred Pe§tom
Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. . . 40 (1. listopada 1542.) 128
Umjetnosti 44 Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. do
Materijalna kultura 48 1556.); peta provala Sulejmanova u Ugar-
XII. FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527. sku; pad Valpova. Orahovice. Caklovca,
DO 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540). 53 Bijele Stijene. Voc^ina, StupCanice i Brezo-
Izbor kraija Ferdinanda I. (1. sijeCnja 1527.) vice (1543.); nastavak turskih osvajanja u
i kraija Ivana Zapolje (6. sije(3nja 1527.); Ugarskoj i Slavoniji; pad Kraljeve Velike
borbe izmedju protukraljeva do krunisanja (1544.) i utvrdjivanje Siska; poraz Bilden-
kraija Ferdinanda u Stolnom Biojjradu steina i Zrinskoga kod KonjScine (4. svib-
(3. studenojja 1527.) 55 nja 1545.) pad grada Moslavine; petogo-
i

Turci osvojiSe Jajce 5itavom banovinom

s di^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.).
(1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedjiu Erdeljski poslovi od godine 1548. do smrti
Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provale sul- Jurja Uti§eni(Ja (17. prosinca 1551.); obnova
tana Sulejmana u Ujrarsku i podsada BeCa rata s Turcima pad Virovitice (15.52.) i

(27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje (1552.), Cazme Dubrave; mejdan Nikole
i

u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Zrinskora kod Qjurgjevca (24. kolovoza

Srednja stranka u URarskoj i Hrvatskoj 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do
(1531.— 1532.) 82 31. srpnia 1556.) bojcvi Nikole Zrinskoga i

Bezvladje u Hrvatskoj Slavoniji (1532. do i kod Rinje (22. 23. srpnja 1556.); pad Ko-
i

15.^.). Treda provala sultana Sulejmana u stainice (17. srpnja god. 1556.). Nikola Zrln-
U^arsku i podsada jrrada Kiseka (9.—30. ski rijeSen banije (25. prosinca 1556.). a
^K kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Po2egu s Ci- Ivan Ungnad vrhovne kapitanije .... 156
Posljednje gocihe Ferdinandova vladanja povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu Karlu
(1557.— 1564.). Ban Petar Erdedi vrhovni i (6. veljace 1575.); sin njegov Rudolf okru-
kapitan Ivan Lenkovic. Pobjeda Ivana Len- njen ceskim kraljem (22. rujna 1575.) i nje-
kovica kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); mackim studenoga 1575.); Maksimilijan
(1.

provale bosanskoga pase Malkocbega u Hr- zaludo se trudi, da stece poljsko.prijestolje.

vatsku (1558.— 1561.) pad Otoka, Buse- i Ponovna turska cetovanja u Hrvatsk:)j god.
vica, Ljesnice (1558.) Novigrada (6. lipnja
i 1575.; smrt Herbarta Auersperga
poraz i

1560.); poraz Malkocbega na Kupi blizu kod Budackoga (22. rujna 1575.); pad Bu-
Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar zima (lipnja 1576.) Cazina (16. srpnja i

Erdedi provalio u tursku Slavoniju gotovo 1576.). Smrt cara kralja Maksimilijana (12. i

do Pozege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski listopada 1576.) 301

razbio pozezkoga sandzaka Arslanbega kod
XIV. RUDOLF (1576.— 1608.) (II.), 319
Moslavine na Dravi (26. ozujka 1562.); mir
Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Pod-
s Turcima na osam godina (1. lipnja 1562.).
zvizda (29. rujna 1577.), Qornje Doljne i

Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-

Kladuse, Bojne i Sracica, Ostrozca (13. stu-
hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljucak cr-
denoga 1577.), Zrinja (20. prosinca 1577.) i

kvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca

Qvozdanskoga (13. sijecnja 1578.); ban Kr-
1563.); Juraj Draskovic postao zagrebackim
sto Ungnad (1578.— 1883.), krall Rudolf po-
biskupom (19. studenoga 1563.). Smrt kraljia
vjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu
Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba nje-
Karlu (25. veljace 1578.), koji osniva Karlo-
gove drzavine medju sinove; osvrt na nje-
vac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima
govo vladanje u Ugarskoj Hrvatskoj i . . 211
do
god. 1578. 1582., Uskoci sa ziteljima
XIII. MAKSIMILIJAN (II.) (1564.— 1576.) . . 247 Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i

Kralj Maksimilijan nadvojvoda Karlo; nove

i
Solin (2. sijecnja 1583.) 321
borbe s Erdeljem Turcima; pad grada
i
Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583 ); ban
Krupe (23. lipnja 1565.) pobjeda bana Petra
Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta
i
Tomo Erdedi (1584. 1595.) njegova po- — i

bjeda nad Turcima kod Slunja (26. listopada

vojna Sulejmana II. na Ugarsku pad Si- i
1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bi-
geta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Er-
haca (19. lipnja 1592.) u turske ruke razo- i

deda (26. travnja 1567.); hrvatskim banima

renfiC Baga (Karlobaga) po mletackoj mor-
postadose biskup Juraj Draskovic knez i
narici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda krs-
Franjio Frankopan Slunjski; hrvatski sabor
canska kod Siska (22. lipnja 1593.) poslje- i

u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sulta-

dice njezine 350
nom Selimom II. na osam godina (17. ve-
Veliki cetrnaestgodisnji rat s Turcima (1593.
Ijace 1568.) 249
do 1606.) banovanje Ivana Draskovica
i

Banovanje Jurja DraSkovica Franje Franka- i

(1596.— 1607.); borbe za Petrinju (1593. do
—
pana Slunjskoga (1567. 1572.). Zavjerapro-
24. rujna 1595.), proglas kralja Rudolfa na
tiv kralja Maksimilijana (1568. — 1569.) i
Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6.
smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.);
travnja do 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha
izbor Stjepana Batora za erdeljskoga voj-
vodu (25. svibnja 1571.). Mletacko-turski
u Hrvatsku Slavoniju (1596. i1600.), pod- —
sada pad Kanize (8. rujna do 20. listopada
i

rat radi Cipra (1570.-1573.); krscanska

1600.), Uskoci u Senju smrt Josipa Rabate i

pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.).

(t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana
Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kralja
Bockaja (rujna 1604.), Be5ki mir (23. lipnja
ugarskoga hrvatskoga (25. rujna 1572.).
i 268 1606.) mir u 2itva Toroku (11. studenoga
i

Seljacki pokreti u Slavoniji (1565. — 1572.); 1606.) 393

velika seljacka buna u Slavoniji i susjednim Posljednje godine Rudolfovakraljevanja (1607.
slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. ve-
do 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.) 457
Ija5e 1573.); smrt Matije Qubca parnica i

protiv ostalih seljackih vodja (1573.-1574.) 282

PRILOZ I.

Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hr-
Draskovic dobiva za druga Qa§para Ala- vata u cetvrto doba I

pica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan II. Prilog. Transkripcija izprava IX
 SLIKE 1 IZPRAVE
Qrbovi kraljevina Dalniacije. Hrvatske i Sla- Stranica hrvatskoga (glagolskoga) misaia od
vonije 3 godf 1483 43
Maruli(Seva kuda u Spljetu 7 ProCelje carinare (dogana, sponza) u Dubrov-
Naslovni list prvoga izdanja Maruliceve »Ju- niku 45
dite« od {jod. 1521 9
Knezevska pala^a u Dubrovniku 46
Naslovni list drugoga izdanja Maruliceve »Ju-
dite« od god. 1522 11
Orb nadbiskupa i kardinala Tome Baka^a od
Erdeda 47
Orb kraljevine Slavonije 15
Nadgrobna ploCa Marka Marulica Stecak na grobu Ivana (IvaniSa) Pavlovi<Ja 48
19
Podor grada Cetina u Hrvatskoj 55
Stolna crkva sv. Jakova u Sibeniku .... 21
Izvorna izprava o izboru kralja Ferdinanda I.
Srebrna posuda biskupa Andrije de Scolaris
iz XV. stolje(5a
u Cetinu 1. sije^nja 1527 56
23

Biskupski §tap (pastorale) od godine 1460. u Ferdinand (I.) kao austrijski nadvojvoda . . 60
Kraljica Ana, zena Ferdinanda 1 61
riznici stolne crkve u Zadru 26
PeCat Nikole Juri§i(ia 63
2ak (balSak) sredovie^noga maCa bosan- Kralj Ivan Zapoija 69
skoga 29 RuSevina grada Cetina 71

Sajka ili nasada 33 Pismo kralja Ferdinanda I. od 21. svibnja

Stranica iz misaia, koii se iuwa. u prvostolnoj 1527., poslano Ivanii Ka$telanovi«^u ... 75
crkvi sv. Stjepana u Zagrebu 37
Stari grad u Vara2dinu 79
Stranica hrvatskoga (glagolskoga) brevijara Veliki dvogubi peCat kralja Ferdinanda I. . 83
od god. 1493 41 PeCat kralja Ivana Zapolje 87
 •
Pismo zagrebaCkoga biskupa Simuna od Er- Qrobnica kraljice Izabele 227
deda od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu Ka- Antun Vrancic 229
Stelanovicu 89 Kralj Ferdinand 1 233

prigodom pro- Noviji banski pecat Petra Erdeda 235

Spomenlca kralja Ferdinanda
Nikola Olah 239
vale sultana Sulejmana do Be£a god. 1529. 91
Tri podpisa Jurjia DraSkovica 243
Pismo kralja Ivana Zapolje izdano u Budimu
Varo§ Krupa s podorom staroga grada . . . 249
1. rujna 1530. . 95
Sultan Sulejman II 251
Naslovni list stampanoga govora, §to ga je
Qrad Krupa u prvoj polovici XVI. stoljeca . 253
knez Vuk Frankapan 24. kolovoza 1530. Mehmed Sokolovic 255
drzao na iijemackom drzavnom saboru u Oporuka kneza Nikole Zrinskoga 257
Augsburgu 99
Siget u drugoj polovici XVI stoljeca .... 259
.ledna stampanoga
stranica govora kneza Knez Nikola Zrinski 261
Vuka Frankapana 101 Sultan Selim II 263
Nikola Jurisic i Josip Lamberg 103 Lik Ivana Lenkovica 265
JanjiCar .
*. 107 Kaciga Mehmeda Sokolovica 267
Podpis Ivana Banida 109 Biskup i ban Juraj Draskovic 269
Pecat Jurja Utisenica . 113 Knez i ban Franjo Frankapan Slunjski ... 271
Qrad Spljet, Solin i Klis god. 1571 117 Zajednicki banski pe5at Jurja DraSkovica i

Podpis Ivana Kocijana 121 Franje Frankapana Slunjskoga 273

Qrad varos Klis god. 1571
i 123
Lazar Schwendi 275
Spljet s blizom okolicom god. 1571 127
PeCat biskupa Jurja DraSkovica 277
Podpis Tome Nadazda 131
Odlomak iz kronike Antuna Vran5i6a . . . 279
Izprava velikovaradinskom miru
o (1538.)
Hrvatsko pismo kneza i bana Franje Fran-
s podpisom kralja Ivana Zapolje 133
kapana Slunjskoga 281
Qrobni spomenik Ivana Kocijana 137
Kralj i car Maksimilijan (II.) 283
Podpis kraljice Izabele 139
Franjo Tahi 285
Cirilski podpis Nikole JuriSida 141
Najstarijii grb grofova Dra§kovi6a 287
Ivan Sigismund 143
Pismo kralja Maksimilijana 293
Podpis Jeronima Laskoga 147
PozoriSte seljacke bune god. 1573 295
Podpis Jurfa Utisenica 149
Nadvojvoda Karlo 297
Barunski grb Nikole JuriSica 151
Stubi5ko polje 299
Sajkas ill nasadista 153
Trako§dan prije obnove 301
Kraljica Izabela 155
Herbart barun Auersperg 303
Srebreni gro§ kneza Nikole Zrinskoga Stari- Podpis Herbarta Auersperga 305
jega 157
Adresa na pismu, §to ga je kralj Maksimilijan
Sultan Sulejman II 159
5. sijeSnja 1575. upravio na bana Jurja
Nikola Zrinski Sigetski 163 Draskovica 307
Banski pecat kneza Nikole Zrinskoga . . . 165
Pecat kralja Maksimilijana 307
Qrad knezova Zrinskih u Cakovcu 167
Sultan Murat III 309
Cirilski podpisPetra Keglevica 169
Pismo nadvojvode Karla 313
Kraljica Ana, zena kralja Ferdinanda I. 173 313
. . .
PeCat nadvojvode Karla
Podpis kneza bana Nikole Zrinskoga
i . . . 177
Sultan Murat III 317
Juraj Utisenic (Martinusius) 179 321
Bitka kod Siska 22. lipnja 1593
Qrad Nehaj kod Senja 181
Kralj i car Rudolf 325
Podpis Jurja Utisenica 183
Nadvojvoda Ernest 329
Kralj car Ferdinand 1
i 187 331
Ivan Ferenberger
Ivan Ungnad 191
Podpis nadvojvode Ernesta 335
Qrb Ivana Sigismunda, vojvode erdeljskoga 195
Padr>is nadvojvode Karla 3.19
Knez Nikola Zrinski Sigetski . 197
Banski pecat Krste Ungna'a 341
Dva mala pecata kneza Nikole Zrinskoga . . 199
Podpis bana Krste Ungnada 347
Hrvatsko pismo kneza Nikole Zrinskoga . . 203
PeCat nadvojvode Ernesta 349
Pismo Jurja Draskovica sigetskomu kapitanu Podpis kralja Rudolfa 351
Marku Horvatu (Stan5i6u) od 14. kolovoza Nadvojvoda Karlo 357
1556 207 Banski peCat Tome Erdeda 359
Zrinski grad u Kostajnici na Uni 209 Nadvojvoda Maksimilijan 363
Ban Petar Erdedi 213 Vid Halek 365
Stariji banski pecat Petra Erdeda 217 Podpisi eianova ugarskoga drXavnoga vijeda
Mali pe5at bana Petra Erdeda 219 na izpravi, izdanoj u Po2unu 16. prosinca
Podpis bana Petra Erdeda 223 1591 371
PozoriSte bojeva kod Siska, Bresta, Petrinje i Podpis nadvojvode Maksimilijana 4^
Hrastovice 373 Kralj car Rudolf
i 425
Andrija Auersperg 379 Senj Nehajgrad u XVI. stolje(iu
i 431
Veliki vezir Sinan pa§a 381 Usko^ka gostba 435
Karlo markgrof Burgavski 385 Smrt Josipa Rabate 439
BojiStekod Siska 22. lipnja 1593 389 Mihajlo Veliki, vlaSki vojvoda 443
Ruprecht Eggenberg 393 Qrobni spomenik grofa bana Tome Erdeda
i 447
Podpis bana Tome Erdeda 397 Stjepan BoCkaj god. 1605 449
Veliki peCat kraija Rudolfa 399 Kruna Stjepana Bo5kaja, darovana njemu
Sigismund Batori 401 god. 1605. po sultanu Ahmetu 1 453
Podpis nadvojvode Matije 403
Posljednja stranica izvornoga ugovora o beC-
Sultan Muhamed III 405
Podpis bana Ivana Dra§kovi<ia 409
kom miru zajedno s peCatima i podpisima
Banski peCat Ivana DraSkovica 411
povjerenika, koji su mir ugovarali ... 455
Qrobna plo5a Ivana Albertija 415 Punomod sultana Ahmeta I. od 5. kolovoza
Pe(^at nadvojvode Matije 417 1606.,kojom ovla^tuje Stjepana Boikaja, da
Podsada Petrinje i obrana njezina 20. rujna sklapa mir s carem kraljem Rudolfom
i . 457
1596 419 Kralj car Rudolf
i 459
Juraj Lenkovid 421 Kralj Matija II 461
 CETVRTO DOBA
VLADANJE KRALJEVA IZ PORODICE HABSBURGA,
(1527.— 1740.)

PRVA KNJIGA:
DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., M AKSI MILIJ AN A
I RUDOLFA.
(1527.— 1608.)
 XI.

HRVATSKO KRAUEVSTVO
U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECa.

(1409.— 1526.)

Teritorijalne promjene. — Nacin vladanja. Bani i bannvci. Sabori. — Upravne oblasti i oblast-
nici. — Ziteiji po narodnosti i po stalezima. — Sudjenje i pravo. — Vojska i mornarica. — Dace
I porezi. — Vjera i crkva. — Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. — Unijetnosti. — Materi-
jalna kultura.

Klaid, Hrv povj. III. (5.)

 Grbovi kraljevina Dalmacije, Hrvatske I Slavonije.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV- STOLJECU I

PRVOJ CETVRTI XVl. STOLJECA-

(1409.— 1526.).

eritoriialne promjene. Neprestane borbe, koje su iza smrti Ljude-

vita I. Velikoga (t 1382.) bjesnile u svim oblastima hrvatskoRa
kraljevstva, bi§e zavr§ene tako, da je kralj Ladislav Napuljski
9. srpnja 1409. Mi e t c i m a za 100.000 dukata prodao ne samo
svu svoju tada§nju drzavinu u D a m a c j i. nego sva svoja
1 i i

prava na tu kraljevinu. Time postadose nakon pol stoije^a Mletci

opet gospodari na izto^noi obali Jadranskoga mora.
Wc6 u koiovozu 1409. preuzeii su Mietci ono, §to ie krali Ladislav
dotle dr^ao u Dalmaciji i Hrvatskoj, poimence grad Z a d a r s tvrdjom
i kotarom, otok Pag, kao i hrvatske gradove Novigrad Vranu. i

Malo zatim, u ruinu iste godine, pokorili su se njima otok Rab i grad
N i n, a iza ovih do konca godine otoci Cres i Osor (LoSinj).

o ugovor s kraljem Ladislavom nijesu Mletci odsad

Opirucii se
propuStali ni jedne prilike, da obladaju preostalom Dalmacijom Hrvat- i

skom. Za prvoga rata s kraljem Sigismundom kupili su od bosanskoga

velikoga vojvode Sandaija Hranica znamenitc hrvatske gradove Ostro-
vicu Skradin (13. travnja 1411.), koje su im medjutim Hrvati poslije
i

\ oteli; no zato im je poSlo za rukom, te su nakon dvogodi§nje podsade

prinudili grad Sibenik, da im se preda (30. listopada 1412.). Kad je nakon pet godina
planuo drugi rat s kraljem Sigismundom, pokorili su se MIetcima u travnju 1420. otoci
 4 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

Brae, Hvar i Korcula sa susjednim manjim otocima; dne 21. lipnja iste godine osvo-
jili su oni T r o g i r, a 28. lipnja 1420. predao se je njima grad Sp 1 j e t.

No ni s time nijesu Mletci bili zadovoljni. U sijecnju 1444. predobise plemicku ob-

cinu Po 1 j i c a i grad O m is na uscu Cetine, koje je od god. 1440. drzao velilci vojvoda
Stjepan Vul^cic; iza nekoliko godina (1452.) napokon otese recenomu hercegu jos i Kra-
j i n u (Neretvu, danas Makarsko Primorje), te se tako prikucise kotaru grada Dubrovnika.
Hrvatsko kraljevstvo izgubiio je ovako citavo primorje (dalmatinsko hrvatsko) otocje i i

od Dubrovnika do podnozja Velebita usca rijeke Zrmanje. Pace i sjeverni otoci u Kvar-
i

neru bili su u mletackoj vlasti, izuzevsi jedini Krk, koji su zajedno sa knezijom Vinodolom
i gradom Senjem drzali hrvatski knezovi Frankapani, dok je preteziti dio Podgorja s gra-
dovima Bagom i Obrovcem ostao krbavskim knezovima Kurjakovicima, Ali i tu su Mletci
neprestano snovali, da se ugnjezde u torn ostatku hrvatskoga primorja. Nastojanje nji-

hovo, da ugrabe Senj, osujetio je kralj Matijas Korvin; ali zato im je poslo za rukom,
te su 22. veljace 1480. prevarom zauzeli o t o k Krk. Hrvatskomu kraljevstvu ostalo je

doduse krsno primorje od Obrovca do Senja i dalje pitomi Vinodol do Trsata; ali kako
su Mletci driali sve otoke pred tim primorjem, bilo je receno kraljevstvo posve potisnuto
od mora. Mletci su se napokon pomamili za R e k o m iztocnom Istrom, koje su tada i i j i

bile u vlasti austrijskih Habsburgovaca; ali premda su Rijeku dva puta (1508. i 1509.)

osvojili, a drugi put i spalili, ipak je nijesu mogli stalno zadrzati.

Qod. 1510. — 1512., za kralja Vladislava II. Jagelovica, mnogo se je snovalo, kako
da se mletackoj obcini otme ugrabljena Dalmacija; ali do rata ipak nije doslo. I tako je

Mletcima ostalo i dalje sve, sto bijahu kroz godine 1409. 1480. od hrvatskoga — kraljev-
stva odkinuli. U toj svojoj pokrajini Dalmaciji uredise oni vladanje na svoj nacin; namje-
stise u pojedine gradove svoje knezove (comites) i imenovase za citavu oblast zaseb-
noga providura (proveditor). Jake posade u gradovima imale su braniti posjed Dal-
macije, a brojno brodovlje imalo je osigurati njihovu neogranicenu prevlast na Jadran-
skom moru, koje se je pocelo nazivati »mletackim zatonom« (culphus Veneticus). $to su
god Mletci poslije oteli hrvatskomu kraljevstvu, sve su pridavali svojoj pokrajini Dalma-
ciji, Medjutim su i oni izgubiU Krajinu na jugu Cetine prema Neretvi, koju su im Turci
godine 1499. ugrabili, te tako odvojili mletacku drzavinu u Dalmaciji od kotara obcine i

grada Dubrovnika.
Dok su Mietcani odkidali mjesta i kotare u primorju, nastojali su u prvoj polovici
XV. stoljeca bosanski kralji i vojvode, da obladaju budi citavom zagorskom Hrvat-
skom, budi znatnijim mjestima u njoj. Gradovi Knin i Ostrovica, zatim Sinj i KHs, na-
pokon Omis, Poljica i Krajina bijahu vazda izlozeni njihovim napadajima. Stoga su bani
Talovci (1438. — 1453.) i onda ban Pavao Spirancic (1459. — 1463.) imali pune ruke posla,
da obrane svoju banovinu na medjama bosanskoga kraljevstva.

Padom recenoga kraljevstva (1463.) cinilo se, da ce se hrvatsko kraljevstvo na

iztoku prosiriti. To se doduse nije zgodilo; ali je kralj Matijas Korvin od onih oblasti
bosanskih, koje je u zimi 1463. i 1464. oteo Turcima, stvorio dvije banovine, naime J a-

j a c k u (Bosansku) i Srebrenicku, kojima je poslije pridodao jos i Sabacku

(1476.), tako da je jugu opasan zasebnim
veci dio hrvatskoga kraljevstva bio na iztoku i

banovinama. Jajacka Bosanska banovina obuhvatala je poglavito podrucje rijeke Vr-

ili

basa, Srebrenicka nekadanju bosansku oblast Usoru, a ^abacka bivsu banovinu Macvu.
Do Sabacke prostirala se je banovina Beogradska, a ovoj na iztoku banovina S e-
verinska. Tima banovinama, koje su bile na vojnicku uredjene, mislio je kralj Matijas
odoljeti najezdi turskoj, te obraniti juzne medje svoje drzave.

Medjutim Jajacka banovina nije bila od velike koristi za obranu hrvatskoga kra-
ljevstva, premda je vise puta jedan ban upravljao i hrvatskim zemljama recenom ba- i

novinom. Turci su naime jos od pada bosanskoga kraljevstva zadrzali podrucje rijeke
 TERITORIJALNE PROMJENE. 5

Sane gradovima KlJu»Sem

sa tvrdim Kamengrad(Jm, pak su odatle, kao sa Hli- i
i

vanjskoga Duvanjskoga poija mogli svaki c5as s vecim ili manjim Cetama provaljivati u
i

hrvatsko kraljevstvo, ostavljajuci na stranu utvrdjene gradove JajaCke banovine. Samo

tako mogu se razumjeti nebrojene navale turske na hrvatske zemlje po^ev od 1468. do
sedmogodi^njega primirja. utanacena 20. kolovoza 1503. Za to citavo vrijeme ipak nijesu
Turci osvojili nijednoga hrvatskoga grada ni oblasti, vec su njihove provale bile ograni-

dene naprosto na pustosenje otvorenoga poija i hvatanje roblja.

Padom Srebrenicke banovine (1512.) stala je prijetiti gotova propast hrvatskomu

kraljevstvu. Vec u sijecnju 1513. udarahu Turci na Sinj u zupi Cetini; taj se je grad tada
doduSe spasao, ali zato osvojise oni blize manje gradove. kao CaCv i n u u PosuSju, N u-
tjak na Cetini, i Vir kod Imotskoga. Slijedece godine 1514. uzese Turci gradove Ka-
rin i Korlat izmedju mletackoga Zadra i hrvatske Ostrovice. Ali jo§ veca nevolja
stigla je hrvatsko kraljevstvo nakon pada gradova Sabca i Beograda (1521.). Dne
28. svibnja 1522. osvojih su Turci siavni grad K n i n, nekadanju stolicu hrvatskih kraljeva
I poslije banova; malo dana zatim udjose i u Sk r a d i n, te se tako primako§e nioru. Na
koncu godine 1523. predobise izdajom znamenitu Ostrovicu, nekadanju djedovinu knezova
Bribirskih od plemena Subic. Cini se, da su god. 1524. osvojili napokon tvrdi grad Sinj, i

valjda u isto vrijeme, kad su obladaH i Severinskom banovinom na iztoku Ugarske.

U oci boja na Muhackom polju (1526.) bila je vec citava Hrvatska na jugu Velebita
u mletackim i turskini rukama; u vlasti hrvatskoga kralja ostala su samo jos dva grada:
gotovo nedobitni K li s bUzu mletackoga Spljeta, onda Obrovac na juznom podnozju i

Velebita uz rijeku Zrmanju. Na sjeveru Velebita drzaii su Turci grad U n a c na istoime-

noj rijeci, a jamacno Rmanj na sutoku Une Unca, odakle su se zalijetali u Krbavu,
i i

Liku Qacku. Qradovi uz Unu (od Ripca

i
BihaCa do Dubice) ostali su doduse u vlasti i

hrvatskoga kralja bana; no zato je Blagaj na Sani, djedovina knezova Blagaja, jos
i

oko god. pao u turske ruke. Tim bi nacinom Bosanska ili Jajacka banovina go-
1512.
tovo posve odijeljena od hrvatskoga kraljevstva; tek na sjeveru hvatala se je na Savi
kraljevine Slavonije, iz koje se je kod Q r a d § k e (»brod kod Qradisca«, »in vado Qra- i

dysche«, »in Qradischi brod«, »na brodu savskom na Qradiscih«) prelazilo na jug u do-
Vrbasa. Iztocni dio Slavonije, narocito velik dio Srijemske zupanije
linu (s gradovima
Mitrovica, Kupinik, Baric, Berkasovo, Karlovci, Slankamen Zemun) bio i je jo§ od go-
dine 1521. u turskoj vlasti; u oci boja kod Muhaca osvojili su Turci tvrdi Pe tro va-
ra d i n (28. srpnja 1526.), zatim I Vo k, slabo utvrdjeni O s i j e k (14. kolovoza), a uz ove i

druge gradove i ka§tele u Vukovskoj zupaniji (kao stolicu bosanskoga biskupa D j a-

k o V o). Tako je i u iztocnoj Slavoniji doprla turska vlast do Valpova, Qorjana gradova i

u Pozezkoj zupaniji.

Dok je hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljecu i u prvoj Cetvrti XVI. sve vi§e gubilo
i opadalo, obcina je grada Dubrovnika, priznavajuci vrhovnu vlast ugarsko-hrvat-
skih kraljeva, a poslije turskih sultana,razmakia svoju drzavinu du2 primorja na sjever
gotovo do Neretve, a na jug do Boke Kotorske. Kako je Ston Stonski Rat (PeljeSac) i

drzala jos od god. 1333., dobila je 1399. od bosanskoga kralja Stjepana Ostoje primorje
od Zatona do Stona (Terrenove). a god. 1419. 1427. od vojvoda Sandaija Hranica Rado- i
i

sava Pavlovi(5a 2upu Konavie sa starim gradom Cavtatom. Napokon je 1451. primila Vr-
sinje (Mrcine) iznad Konavala, tim je zaokru^ila svoj kotar onako, kako ga je odriala
i

do svoje propasti (1808.).

Hrvatski narod, gledc^i kako mu Mletci i Turci neprestano grabe djedovinu njc-
govu. bolno je osjecao veliku ncvolju svoju. Vec 1494. — iza boja na Krbavskom polju —
zovu se hrvatska gospoda na saboru u Bihacu »prclati et magnates potioresque nobiles
ct proceres universi, totum infelix Croatie representantcs.* To »nc- regnum
sreiino kraljevstvo* stalo se smatrati tek »ostatcinia« nekadanje dr^ave. pa tako je
6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

i taj naziv usao u diplomatick^ spise. Dne 15. prosinca 1525. pisao je kralj Ljudevit II.

banu Franji Bacanu : »Knezovi iostatciplemica kraljevine nase Hrvat-

s k e (comites et reliquiae nobilium Regni nostri Croatiae) posiali su ovih dana k nama
svoje oratore, od kojih smo doznali, da se kane s Turcima nagoditi, ako mi njima ne po-
mognemo u skrajnjoj nevoiji njihovoj (extremis et afflictis eorum rebus).

Ali knezovi i plemici nijesu samo jadikovali, nego su takodjer odlucno branili

»ostatke ili relikvij' < svoga kraljevstva. Narocito su se u tom pogledu izticali oni, kojih

su posjedovanja medjasila s turskim zemljama. Tako je za te njihove gradove i posjede

uz tursku medju postalo ime krajina ili granica (latinski c o n f i n i a, njemacki »die
Qrenitzen« = Qrenzen). Za obranu krajine ili granice brinuli su se ne samo neposredni
gospodari onih predjela, nego i hrvatski bani, pace i ugarsko-hrvatski kraljevi, kao i ugar-
ski sabori, Napokon od god. 1522. stao sc jc za obranu hrvatske krajine zanimati i habs-
burzki nadvojvoda Ferdinand, jer je tim nacinom mislio osigurati svoje nasljedne zemlje
(Kranjsku, Korusku i Stajersku) od provala turskih. Vec u lipnju 1522. imenovao je on
grofa Nikolu Salma vrhovnim kapitanom (generalis capitaneus) svojih ceta, te je taj ka-
pitan imao pomagati hrvatskoga bana kod obrane gradova i kotara na krajini hrvatskoj,
narocito uz rijeku Unu.*)

Sve to veci gubitci hrvatskoga kraljevstva na jugu Velebita dali su povoda, da se

je firvatsko ime stalo siriti na sjeveru Qvozda prema Kupi, Savi i doljnoj Uni. Dok su se
XIV. stoljecu pribrajale Hrvatskoj na sjeveroiztoku Qvozda tek Modruse, Plasi i Drez-
nik (sa Slunjem), u drugoj su polovici XV. stoljeca i na pocetku XVI. stall nazivati Hr-
vatskom onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se prostire na jugu Kupe
i Save, koji su i i

nekad obuhvatale zupe Qoricka Qorska. Ovamo se je izpred turske najezde sklanjalo
i

sila hrvatskoga plemstva puka iz juznih krajeva, da se je citav kraj od Qvozda do Kupe
i

i Save (izmedju Siska Dubice) na sjeveru, a Une na iztoku sve vise smatrao hrvatskom
i

zemljom u uzem smislu. Qradovi Bihac, Krupa, Kostajnica, Zrinj, Toplica ili Topusko,
Stenicnjak Dubovac, koji su prije bill u Slavoniji, jesu na koncu XV. stoljeca vec u
i

Hrvatskoj. Prema jednomu spomeniku od god. 1469. dijelila se je kraljevina Hrvatska u ono
doba na gornju doljnu (Croatiam inferiorem sue maiestatis, et Croatiam
i

superiorem serenissimi imoeratoris). Qornja Hrvatska zapremala je zupe oblasti od i

Radobilja na Cetini do Otocca i Vrhovina pod Qvozdom; doljna Hrvatska dopirala je od

Brinja, Modrusa i Dreznika do Kupe i Une.
Kraljevina Slavonija ostala po tom ogranicena na zemlju izmedju Drave
je Sav^ i

(doticno Kupe), te je obuhvatala poglavito cetiri zupanije: Zagrebacku, Varazdinsku, Kri-

zeva^ku i Viroviticku. U XV. stoljecu protegla se je osobito Krizevacka zupanija, koja je

* U zborniku »Corpus iuris Hungarici« spominju se vec od god. 1490. neprestano »loca et
castra f i n i t i m a«, »castra et fortalitia in confinibus regni« (Corp. iuris Hung., mil. izdanje,
I., str. 476, Qod. 1518. stvorio je ugarski sabor ovaj zakljucak: »Bani castrorum f n i-
582, 618). i

t i morum eisdem castris finitimis maneant. (Corp. iur. Hung. I. art. 21. str. 762). Dne
semper in
5. studenoga 1517. pise kralj Ljudevit II. Bodrozkoj zupaniji, kako su »confiniorum pericula
augmentata«, kako im treba pomoci, »nam sine vestro subsidio confinia ipsa, que sunt
i

clipei vestri, non possunt nee defendi nee conservari« (Rad jugosl. akad. III. p. 61 62). Hr- —
vatski ban Ivan Karlovic zahvaljuje se 15. ozujka 1522. iz svoga grada Udvine austrijskomu nad-
vojvodi Ferdinandu, §to je dao 300 dukata »pro tenendis exploratoribus«, nadalje sto se je po-
kazao zabrinut »erga nos et confinia nostra*. Napokon javlja ban, kako bosanski pasa »ad nos
et confinia nostra intendit venire«, da osvoji Krupu ili Bihac (Thalloczy Hodinka, Codex i

diplom. partium regno Hungariae adnexarum, I: str. 47). Namah zatim, 28. ozujka 1522. javlja
Ferdinand, da je sve udesio za »versicherung der slosser und ortflegken an den grenitzen«
(Ibid. str. 50). Qod. 1524. utanaCio je Ferdinand ugovor s hrvatskim plemicem Ivanom Kobasicem
od Brikovice (kod Une), da drzi »c u s t o d a s seu zthrasas in hiis confinibus* (lb. str. i

—
294 195). Te su straze na krajini imale vituljacama (kreidschuss) dojavljivati dolazak turskih
i!eta. Zametci potonje vojniSke krajine sezu dakle u doba prije boja kod Muha5a.
 NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORl.

zapremala velik dio Podravine, gotovo do Valpova i Osijeka. Poieika, Vukovska i

Srijemska zupanija smatrale su se i tada za cesti Slavonije; ali nijesu bile izravno pod
upravom hrvatskih i slavonskih banova, nego su Po^egom Cesto upravljali vojvode Usore,
a Vukovskom i Srijemskom najprije ban MaCve, a poslije Sabacki i Beogradski bani i

kapitani. Sve to dogadjalo se je poradi lak§e obrane od Turaka.

Na^in vladanja. Bani i banovci. Sabori. Poslije god. 1409. nema spomena, da bi se

koji kralj krunio na tlu hrvatskoga kraljevstva. Medjutim, kako su se kraljevske porodice
mijenjaie, dogadjalo se je viSe puta, da su Hrvati pristali uz jcdnoga protukraija, a Ugri
uz drugoga. Tako je liabsburgovac Fridrik kao takmac MatijaSa Korvina god. 1458. III.

do 1462. imao najviSe privrzenika ba§ u hrvatskom kraljevstvu. Jednako se je desilo,

kad se je god. 1490.— 1491. Habsburgovac
Maksimilijan borio s kraljem Vladislavom II.

Jagelovicem za ugarsko-hrvatsko prijcstolje.

U obce se opaza, da u vrijeme 1409. — 1526.

Hrvati mnogo naginju habsburzkim vladarima
u Kranjskoj, Koru§koj i Stajerskoj; biva to i

poradi susjedstva i poradi pogibli od Turaka.

Kraljevi Sigismund (1409.— 1437.), Al-
brecht Austrijski (1437.-1439.), Vladislav I.

Varnencik (1440. — 1444.), Ladislav Postumus

(1444.-1457.), Vladislav II. Jagelovic (1490.
do 1516.) i Ljudevit II. (1516.-1526.) drzali su
osim ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva ta-
kodjer druge kraljevine i zemlje, kao Cesku,
Poljsku Njema^ku (n^rocito zemlje austrij-
i

ske). Tako se je zgadjalo, da su mnogo bora-

vili izvan Ugarske, dok su u hrvatsko kraljev-
stvo male ili nikako dolazili. Jedini Matijas
Korvin (1458.-1490.) boravio je poradi ratova
s Turcima vi§e puta u zemljama hrvatskoga
kraljevstva.
Kralj Sigismund boravio je u dva maha
(1412.— 1429. i 1430.-1434.) po vi§e godina u
tudjini; za njegova izbivanja zastupao ga je

ostrogonski nadbiskup kao »kraljevine Ugar-

ske, Dalmacije i Hrvatske upravitelj i vrhovni
zamjenik*. Ako je bio potrebit upravitelj vec MARULICEVA KUCA U SPLJETU.
za izbivanja kraljeva, kako je tek bio nuz- S druge strane ulaza u ulici staroga grada.

dan, kad je kralj bio jo§ nedorastao. Tako

je za Ladislava Postuma postao upraviteljem
ili gubernatorom ugarskoga kraljevstva glasoviti junak Ivan Hunjadi ili Sibinjanin Janko
(1446. —1452.). Za hrvatsko kraljevstvo namjestio je Ivan Hunjadi zasebnoga podupravitclja

ili vicegubernatora. I za malodobnosti kralja Ljudevita II. zahtijevalo je ugarsko

ni^e plemstvo. da se imenuje gubernator, a taj da bi bio Ivan Zapolja; ali dvorska stranka
umjela je vazda to zaprijetJiti.

Vladari u XV. i prvoj Cetvrtini XVI. stolje<Sa nijesu viSc u hrvatsko kraljevstvo
Siljali zasebne hcrcege (duces), kako su to nekad Cinili ArpadoviCi i An^uvinci. Pogla-
viti razlog tome bit 6c ta okolnost, §to gotovo svi vladari toga doba nijesu imali komc
da povjere reCenu cast. Jedini herceg u toj perijodi bio je I v a n i s Korvin, nezakoniti
sin kralja MatijaSa; no ni taj nije bio hercegom hrvatskim za 2ivota otCeva, nego tek
8 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

kad su ga stalezi htjeli odstetiti za to, sto ga nijesu htjeli birati za

poslije smrti njegove,
kralja. Medjutim Ivan Korvin ostao je hercegom hrvatskim posve kratko vrijeme (1490.

do 1493.); k tome nije njegova vlast vrijedila toliko, kao nekad, kad su hercezi bill ili
braca ili sinovi vladajucih kraljeva.

Kako kraljevi ovoga doba (osim Matijasa Korvina) nijesu zalazili u hrvatsko kr.a-

Ijevstvo, a nijesu siljali u nj ni hercega od svojega roda: to se je sada vise nego ikad prije

podigla vlasticastbanska.
Bani hrvatski XV. stoljeca i u prvoj cetvrti XVI. ne samo da su vrsili prava i

duznosti banova za proslih stoljeca, nego su takodjer u mnogim stvarima preuzeli po-
vlasti i poslove nekadanjih hercega, pace i samih kraljeva. Sve to vecoj vlasti banskoj
doprinijelo je jos i to, sto su zaredali na banskoj stolici mnogi znameniti muzevi, koji su
ili po svom srodstvu s kraljevskom kucom (celjski knezovi Herman, Fridrik Ulrik) ili i

svojim licnim vrlinama (Matko Talovac, Petar Berislavic, Ivan Karlovic) povjerenu im
cast podigli do velikoga ugleda. Najznamenitiji ban ovoga doba bio je bas biskup vesprim-
ski Pctar Berislavic (1513. — 1520.), kojega je papa Leo X. u svojim poslanicama nazivao
podkraljem (prorex ili vicerex). Cini se, da se je u obce tada pocelo hrvatske
bane smatrati podkraljima, Vincenzo Guidoto pise u kolovozu
jer i mletacki poslanik
1525. ovako: »Druga cast medju svjetovnjacima (u drzavi kralja Ljudevita II.) jest ban
ili kapitan Hrvatske, koji je kao p o d k r a toga kraljevstva, te ga je duzan braniti (la 1 j

secunda dignita neli laici e il banno oner capitano di Croatia, el quale e quasi vice re
de quello regno, quale e obligato ad deffender . . .).

Buduci da banima u
doba bila poglavita zadaca, da brane kraljevstvo, primali
je to
su uz ostale prihode jos zasebnu placu za uzdrzavanje svoje banske cete. Ban Ladi-
i

slav od Egervara pobirao je godimice po 10.000 zlatnih forinti. God. 1491. zalaze kralj
Vladislav II. recenom banu neke gradove (Bihac, Krupu dr.) za 20.000 zlatnih forinti, i

buduci da je ban tvrdio, da posljednje dvije godine nije nikakve place primio. Jednako
se u proracunu za god. 1504. odredjuje »banu kraljevine Slavonije Hrvatske za placu i

kroz godinu 10.000 gotovom novcu

forinti u za 1000 for. soli«. Bane je kao i i prije na-
mjestao i skidao sam kralj; ali je pri tom morao paziti, da ta cast zapane ili domace
Ijude ili imadu posjedovanja u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Mimo to
bar takove, koji
trebalo je gledati, da novi ban bude pocudan hrvatskomu plemstvu, jer se je inace njemu
opiralo. Tako su se hrvatski slavonski stalezi god. 1505. svom snagom oprli banu Franji
i

Balasi od Gjarmata, jer nije imao posjeda u zemlji, jer je bio na zlu glasu kao okrutnik i

i smutljivac; napokon je morao kralj Vladislav II. popustiti, te je na pocetku god. 1506.
mjesto Balase imenovao za bana Marka Misljenovica (Horvata) iz Kamicca. No jos zesci
bio je odpor protv bana Ivana Taha (1524.— 1525.), dok nijesu kralja Ljudevita II. prinu-
dili, da ga napu^t!.
Od 1409. do 1463. upravljala su hrvatskim kraljevstvom o d i j e 1 j e n o po dva
bana: jedan kao ban citave Slavonije (banus totius Sclavoniae), a drugi kao ban
Dalmacije iHrvatske (banus Dalmatiae et Croatiae). Jedini Matko Talovac bio
jeneko vrijeme (1436.— 1444.) ban Dalmacije, Hrvatske citave Slavonije, dok su braca i

njegova (Perko Franko) u isto vrijeme vrsili bansku cast u samoj Dalmaciji Hrvatskoj.*)
i i

* Od 1409. do 1463. bill su bani

u hrvatskom kraljevstvu: a) bani 5itave Slavo-
nije: izpraznjeno (1408.— 1411.), Pavao Cupor od Moslavine (1412.-1415.), David Lackovic de
Szanto (1416.— 1418.), Dionizije de Marczaly (1419.-1421.), izpraznjeno (1422.), celjski zagorski i

knez Herman II. (1423.— 1435.), Matko Talovac (1435.— 1444.), celjski zagorski knezovi Fridrik i

i Ulrik Zajedno (1445.-1454.), celjski zagorski knez Ulrik sam (1454.— 1456.), Ivan de Marczaly
i

(21./III. 1457.), Ivan Vitovec od Qrebengrada

zagorski grof Jan Nikola Ilocki (de Wylak, 1457.
ili i

do 1463.); b) bani Dalmacije Hrvatske: izpraznjeno (1409.), knezovi krbavski Ivan

i i

Pavao Kurjakovici (1410.— 1411.), Petar ili Petermannus od Medvedgrada (de Alben, 1412.-1413.),
 NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORi. 9

—
Kad je u zimi 1463. 1464. kralj MatijaS Korvin Turcima oteo iedaii dio zapadne
Bosne s gradom Jajcem drugim gradovima u dolini Vrbasa, povjerio
i je on tu novu ba-
novinu Bosansku ili Jaja5ku vrstnomu Emeriku Zapolji, kojega je podjedno ime-
novao banom Dalmacije, Hrvatske Slavonije, a uz to mu podijelio Topusku opatiju.
i

God. 1464. —
1465. zove se Cmerik Zapolja u sluzbenim izpravama »regni Boznensis
gubernator, Dalmatiae, Croatiae nee non Sclavoniae banus*. Uz
toga vrhovnoga bana spominju se zagorski grof Ivan Vitovec kao ban Slavonije, a Nikola
IloCki kao ban Slavonije i Macve. Emcrika Zapolju zamijenio je Ivan T u z o d L a k a
Johannes Tuz de Lak), kojega u iz-

pravama 1466. — 1467. pisu »r e g n o-

rum Bozne, Dalmacie, Croa-
cie,ac tocius Sclavonie ba-
nus et capitaneus genera-
lis«. Slijedecih godina 1468. — 1469.
ofd^
spominje se Ivan Tuz tek kao ban ci-
!i '-^'^r;3 6ftrteudouiCC t«ui

tave Slavonije (godine 1469. — 1470.) uuijii OlophcrnjPofriduuoif

drug mu je u baniji pecujski biskup chegncgouc/ibflodobi pu-'
Ivan Cesmicki); dok u Dalmaciji i ch ifraelfchiddoeli
che pcgibtli.
lirvatskoj nema bana (vacat), nego
njima upravljaju banovci Ladislav
Markus i Pavao Tar. Od 12. ko-
lovoza 1470. do 28. sijecnja 1471. na- hicih annrdni'ufljicu
chidarfi Hbar fafi^nao,
lazimo kao jedinoga bana B aza I

Podmanickoga ili Magjara,

koji se u sluzbenim izpravama zove
»regnorum Bozne, Dalmatie
etSclavonie banus »regno- (ili

rum Dalmacie, Croacie nee non Bozne

ac Sclavonie banus). Medjutim u dru-
goj polovici 1471. odijelio je kralj Ma-
tijas Bosnu od hrvatskoga kraljev-
stva i povjerio ju knezu Nikoli Iloc-
komu kao kralju; dok su Slavonija i

uz nju Dalmacija s Hrvatskom ostale

Blazu Magjaru (Podmanickomu) i nje-
govu drugu Damnjanu Hor-
vatu od Litve (Damianus Hor-
vath de Lythwa). Nakon nevjere NASLOVNI LIST PRVOQA IZDANJA MARl'LI-
Blaza Magjara ostao je god. 1472. CEVE »JUDITE« OD QOD. 1521.
Damjan Horvat jedini ban kraljevina
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sve
do 20. studenoga 1473. Toga dana povjerio je kralj baniju u Slavoniji Ivanu ErnuStu, koji
je tu Cast obnaSao do smrti svoje 1476.; u is to vrijemc vrSio je bansku vlast u Dalmaciji
i Hrvatskoj gore reCeni Damjan Horvat (Chervat).

Ivan od Medvedgrada (de Alben, 1414.— 1419.), VranskI prior Albert de Ungh (1419.— 1426.). knez
Nikola ili Mikula Frankapan (1426.— 1432.). knezovi Ivan (An?.) Stjepan FrankapanI (1434.— 1436.). i

knez Stjepan Frankapan sani (1437.). Perko Talovac (de Thallowch. 1438.— 1453.) uza nj brat i

Franko Talovac (1444.— 1448.). Ladislav Hunjad (30. III. 1453.), izpra^njcno sod. 1454.— 1457.. Pavao
SpiranCi<3 (Paulus Horvat de Speranchich 1459. — 1463.), knez Stjepan Frankapan drugi put
(12./IX. 1463.).
10 liRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOL.IECU I PRVO.I CETVRTI XVI. STOLJECA.

Od kolofoza 1476. nastaje zamasna promjena, jer su odsad i Slavonija i Dalmacija

s Hrvatskom sjedinjene pod upravomjednogabana, koji se zove »reKnorum
Dalmacie, Croacie et tocius Sclavonic banus.« Citavo hrvatsko kraljevstvo stoji odsad
pod s k u p n o m upravom. Taj zajednicki ban dobiva koji put iznimice druga, ali tada
ne dijele medju se kraljevstva, nego sporazumno upravljaju citavom drzavinom svojom.
U vrijeme od 1476, do boja kod Muhaca (1526.) stoluju u hrvatskom kraljevstvu
kao bani Dalmacije, Hrvatske i citave Slavonije: Andrija Banic (Banfy, 30./VIII.

1476.), Ladislav od Egervara (Vladislav iz Egervara, rusagov kraljevstva ugar-

skoga Dalmacije i Hrvat i Slovinskoga dostojni ban, 1477. — 1481.), B az Po
1 d man i c k i

ill Mag j a r po drugi put (1482.), Matijas Qereb (de Wyngarth, 1483.— 1489.), L a-
d s a V o d Ege r v a r a po drugi put (1489. — 1493.), Emerik Derencin
i 1 drug mu i

Ivan B t od Bajne (1493.), Ladislav Kanizaj (1493. — 1495.), opavski liptovski i

herceg Ivan is Korvin (1495. — 1498.), Juraj Kanizaj (1498. — 1499.), opavski i

liptovski herceg Ivanis Korvin po drugi put (1499. — 1504.), Andrija Bot od
Bajne (1505. — 1507. drugovi mu Franjo Balasa od Qjarmata (1505.) Marko (H o r-
i i

vat) Misljenovic od Kamicca 1506.— 1507.), Juraj Kanizaj Ivan Ernust i

od Cakovca (1508.-1509.), Andrija Bot od Bajne po drugi put (1510.-1511.).

palatin i senjski kapitan Emerik Perenj (1512. — 1513.), vesprimski biskup Petar
Berislavic (1513.-1520.), krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic (1521. do
1524.) i drug njegov v a n T a h (1524.-1525.); napokon Franjo Bacani (de
I i Batthyan,
1525.— 1526.).
Ako su stalezi hrvatskoga kraljevstva budno bdili, da im se ne nametnu nepocudni
bani, jos su vise pazili, da banovci (podbani, vicebani) budu vazda domaci
Ijudi. Banovce (za Slavoniju obicno dva, za Dalmaciju Hrvatsku redovito jedan) ime-
i

Kad je
novali su sami bani.*) ban Ivanis Korvin god. 1495. imenovao slavonskim banov-
cem svoga pouzdanika Ivana Qjulaja (de Qywla, Qyulay), koji nije bio rodjen u zemlji
niti jeimao posjedovanja, slavonski su se stalezi tomu uzprotivili, iznoseci »kako
u njoj

se je u kraljevini Slavoniji vazda od starine po banima vrsio obicaj, da cast banovca

i

nijesu mogli dati ni podijeliti drugim osobama, nego moznijim plemicima, koji u istoj
kraljevini Slavoniji imadu posjeda imanja.« Ban Ivanis Korvin nastojao je staleze umiriti,
i

obrekavsi im pismom od 26. travnja 1495., da ce on u buduce jednako postupati. Ali sta- i

lezi kao da nisu banu Ivanisu Korvinu vjerovali, pak su se obratili na kralja Vladislava II.,
koji je 5. prosinca 1496. u pismu na bana staro pravo potvrdio, te zapovjedio, da ga on

* Slavoniji: Paulus de Fizezd (1417.), Petrus Ade de Zenth-

Poznatiji banovci jesu: a) u
lelek Hermannus de Qreben (1439.), Oeorgius de Bykzad et Thomas de Zyrak (1450.), Jan
et
Bythowecz de Qreben (1453.), Ladislaus de Qreben (1467.), Johannes de Mendszenth et Ladi-
slaus Hermann! de Qreben (1469.), Nicolaus de Posega (1475.), Petrus Bochkay de Razinakerez-
thur et Andreas Capitan de Desnicze (1480.), Petrus Bochkay et Ladislaus Rohfy de Deethe (1483.),
Petrus Bochkay de Razina et Michael Kerhen de Beliossowcz (1485.— 1488.), Bernardus de Thu-
rocz et Ludovicus de Peker (1494.), Johannes Qywlay et Bernardus de Thwrocz (1495.), Johannes
de Qywla et Stephanus Bradach (1496.). Balthasar de Alap et Marchynko (1497.), Petrus Bochkay
de Razynakerezthur et Balthasar de Alap (1500.— 1501.), Bernardus de Thwrocz de Ludbregh et
Balthasar de Alap (1503.), Paulus Chaulowych de Qywrkowecz (1510.), Balthasar de Bathyan
(1512.), Balthasar de Bathyan et Balthasar de Alap (1513.— 1517.), Nicolaus Dersfy de Zerdahel et
Emericus Bradach de Lodomercz (1518.-1519.), Paulus Kerecheny de Kanyafelwde (1521.— 1524.);
b) u Hrvatsko j: Jakov, sin Pavlov iz Bribira od plemena Subic (oko 1428.),
Dalmaciji i

Pomsa Vladihovic (Domsa de Vladichovichi, 1430.-1432.), Ivan Vlatkov Milinic (1435.), Tomas
'z

Tvrtkovic iz Bilaja (1446.— 1451.), Tomas BojniSic iz Plavna (1451.-1453.), Mihovil 2ivkovic od
Prozora (Sifkovich de Prozor, 1459.), Paulus Bosychcovich (1466.), Ladislaus Markus de Theryen
(1467.), Ladislaus Marcus et Tar Paulus (1469.), Tar Paulus (1470.— 1472.), Caspar Perusic (1484.
1493.), knez Mihovil Blagajski (comes Michael de Blagay, 1498.), Conte Paolo Starbaz et
voyuoda Coxule (1500.-1501.), Martinus Simonis et Ladislaus Vrdugi (1503.), krbavski knez Ivan
Torkvat Karlovic (1512.-1513.).
 NACIN VLADANJA. BAN! I BANOVCI. SABORI. 11

i njegovi nasljednici savjestno vr§e. NaCelo, da svagdje sluze samo domaci urodjenici,
provodilo se je do kraja, tako te je napokon kralj Vladislav II. na zahtjev slavonskih sta-
leza pismom od 15. lipnja 1503. nalozio banu Ivani§u Korvinu, da prema starotn hvale i

vrijednom obicaju kraljevine u pojedinim zupanijama namjeSta za podzupane (vicecomi-

tes) i plemicke sudce (iudices nobilium) samo takove plemenite muzeve, koji pripadaju
onoj zupaniji, kojoj treba reCenlh castnika.

Bani su i u XV. stoljedu i u prvoj Cetvrti XVI. vrhovni u p r a v 1 1 e 1 j i kraljevstva,

vrhovni s u d c i I vrhovni v oj vod e hrvatske vojskc. Kao vrhovni upraviteiji rade bani
sporazumno sa s a b o r i m a.
Sabori se u ovo vrijeme zovu
u latinskom jeziku congregatio
genera diaeta
lis, zatim ili

diaeta general! s, pace c o n- i

ventus generalis; u njemac-

kom Landtag ili Versamm-
1 u n g, a u hrvatskom s t ana k ill
mice 'Judjtii verftl? t>aruacc(?i flo
fcna:cbac^oonavt)i voivo
spraviSce. Redovito se sastaje
du j© loplperna TDofridu
sabor Slavonije posebice (vecinom u
Krizevcima, rjedje u Zagrebu, Cazmi,
(odobipud>irracir<>
Doljnim Zdencima), a sabor Dalma- dpiodvdtci^c
cije i Hrvatske opet zasebice (u pogibilu
Kninu, Bihacu, Topuskom i Ripcu); *
samo osobito u osudnim casovima
'g>jodaiufcv5adrit)iCTOlima -^
vijecaju stalezi svih triju kralievina
Zajedno. Saborima predsjedaju obicno
bani; ali ima sabora, kojima je na
celu sam kralj. Takovi-su sabori bill
/ //f
i^.
if^^
u Krizevcima god. 1466.
1481., kojima je predsjedao kralj
i u Zagrebu
Ma-
S
tija§ Korvin; zatim sabor u Virovi-
tici 1495. pod kraljem Vladislavom II.

Na one sabore, kojima su predsjedali

bani, §iljao je kralj po jednoga ili dva
poslanika svoja, zvana o r a t o r e s,

koji su stalefima saobcivali kraljeve

predloge ili propozicije, a zelje. Qod.

i

1525. spominju se kao kraljevski ora-

NASLOVNI LIST DRUQOQA IZDANJA MARU-
tori najprije dvorjanik Stjepan Des-
hazy, a poslije budimski prepoSt Ivan
LICEVE .JUDITE. OD QOD. 1522.

Statileo. Za potonjega izdao je kralj

ivjerovno pismo, upravljeno na bana
Franju Ba(iana. Kralj pi§e banu ovako: »VelemoZni vjerni na§ Ijubljeni. Saljemo na taj sa-
bor (diaetam) kraljevine na§e Slavonije vjernoga naSega Castnoga Ivana Statilea, pre- i

poSta budimskoga, tajnika savjetnika naSega, kojemu smo povjerili, da tvojoj vjernosti u
i

naSe ime neke stvari priobdi. Nala?.emo stoga, da svemu, §to 6e reCeni na§ orator kazati,
bez ikoje sumnje povjerujeS. Dato u Budimu dne 8. listopada 1525.*

Tako sabori kraljevine Slavonije, kao

sabori Dalmacije Hrvatske bavili su se u i i

ovo doba poglavito kako da se kraljevstvo obrani od vanjskih neprijateija, naroCito

time,
od Turaka. No pored toga izdavali su odredbe za osiguranje mira reda u samoj zemlji, i

dozvoljavali su redovite vanredne da(ie, birali protonotara kraljevstva

i kapitana voj- i
12 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJKCU I PRVO.I CtfTVRTI XVI. STOLJECA.

ske, vijecali glede crkvene desetine i t. d. Na saborima napokon rjesavao je ban parnice
izmedju prucih se stranaka.
Za XV. stoljece i za prvu cetvrt XVI. sacuvani su nam brojniji podatci za sabore
kraljevine Slavonije, nego li za Dalmaciju i Hrvatsku. Da ogledamo neke slavonske
sabore.
God. 1432. dne 1. svibnja sastao se je slavonski sabor (prelati, baruni, velikasi i ple-
mici zupanije krizevacke, zagrebacke, varazdinske i viroviticke) pod banom i grofom
Hermanom Celjskim, tastom kralja Sigismiinda. Od nazocnih prelata i velikasa spominju
se izrijekom kninski biskup Ivan, vranski prior Albert de Ungh, napokon viroviticki zu-
pani Emerik i Ivan de Marczaly. Na torn saboru bise izdane odredbe, kojima bi se stalo

na put bezakonju i metezu, maha za boravka kralja Sigismunda u

koji bijase preoteo

tudjini. ban Herman Celjski. Znameniti su nadalje zakljucci

Zakljucke sabora potvrdio je

slavonskoga sabora, drzana u Krizevcima 9. 11. ozujka 1439. pod banom Matkom Ta- —
lovcem. Tomu saboru pribivala su takodjer braca Matkova: hrvatsko-dalmatinski ban
Perko i vranski prior Ivan Talovac, nadalje kninski biskup Dimitrija Cupor i brojno plem-
stvo. Najprije bise stvorene uredbe, da se osigura mir i red u kraljevini; a zatim je ban
potvrdio stalezima staro pravo, da si sami biraju protonotara ili cuvara banskih pecata.
Znamenit je nadalje sabor, sto ga je na poziv kralja Matijasa Korvina od 18. listopada

1477. obdrzavao u varosi Zdencima ban Ladislav od Egervara. Tomu je saboru bilo odre-
diti shodna za obranu Slavonije od Turaka, i podjedno izabrati zasebnoga kapitana, koji

ce rukovoditi tu obranu. Jos je spomena vrijedan sabor slavonski, drzan 1. — 12. svibnja
1481. u Krizevcima pod istim banom Ladislavom od Egervara, kojom bi prigodom sastav-
Ijen tocan cjenik za mitnice na posjedima velikasa plemica, te odredjena kazan za vlastelu. i

koja bi od trgovaca trazila vecu dacu na svojim mitnicama. Napokon je znamenit jo§ sla-
vonski sabor, drzan 6. imao za kraljevinu Slavoniju
travnja 1522. u Krizevcima, koji je

prihvatiti sve one vanredne dace zrtve, sto ih je ugarski sabor u studenom 1521. do-
i

zvolio u samoj Ugarskoj. Ugarski je sabor onom prigodom clankom 27. odredio: »Item
quod regna Sclavoniae et Transylvaniae singulas illas solutiones et contributiones, que
superius declaratae sunt, aeque ac in Hungaria pro hac vice subire facereque debeant, et
superinde maiestas regia quamprimum oratores suos ad ipsa regna transmittere dignetur«
O djelovanju sabora u XV. stoljecu
hrvatsko-dalmatinskih prvoj cetvrti XVI. i

ostalo je posve malo pisanih spomenika. Sacuvano nam je znamenito pismo hrvatskih sta-
leza na rimskoga papu Aleksandra VI., kojim su iz svoga sabora u Bihacu 10. travnja
1494. zatrazili pomoc za obranu svoje tuzne domovine od Turaka. .Tednako se je sacu-
valo pismo, koje je »fidelis universitas nobilium regni Croaciae« 18. srpnja 1526. upravila
na austrijskoga nadvojvodu Ferdinanda; to j? vjerovno pismo za Bernarda Tumpica, po-
slanika hrvatskih plemica, sabranih tada na saboru u Bihacu.
Treba osobito iztaknuti, da je kraljevina Slavonija — a ne Hrvatska s Dalma-

cijom — p o c e 1 a u XV. stoljecu redovito siljati svoje zastupnike ili po-

uzdanike na ugarske sabore. Ovakovi zastupnici zovu se »nuncii regni
Sclavoniae* »o r a t o r e s regni S c a v o n a e.«
ili 1 i

Cini se, da su plemici i velikasi slavonski zalazili vec od XIII. stoljeca na one
ugarske sabore, kojima je predsjedao kralj, koji je samo vladar Ugarske, nego
bio ne i

hrvatskoga kraljevstva. No to nije bilo redovno, nego samo iznimice, to u onakim po- i

slovima, koje je jedini kralj rjesavao i obavljao. Takvi slucajevi bill su, kad se je radilo
o navjestaju rata iH sklapanju mira, a valjda i onda, kad se je odredjivalo nesto o nasljed-
stvu na prijestolju. Vjerojatno je jos, da su pojedini velikasi, ne samo slavonski, nego i

hrvatski, dolazili na te ugarske sabore budi kao posjednici u Ugarskoj. budi kad su pred
samim kraljem vodili parnice medju sobom. No sve to bilo je iznimno i neodredjeno, jer
do konca XIV. stoljeca nije ni ugarski sabor imao odredjena oblika, niti je bio stalezka
korporacija.
 NaCIN VLADANJA. BAN! ! BANOVCI. SABORI. 13

Ugarski sabor kao neko stalezko zastupstvo dobivao je stalne oblike tek u prvoj
polovici XV. stoljeca. U ono vrijeme po^eli su i stalezi kraljevine Slavonije — premda
su imali svoj posve samostalni sabor — Siljati svoje izabrane poslanike (nuncii, oratores)
na ugarski sabor. Kazlog tome postupku ne 6e biti nikako podredjenost slavonskoga sa-
bora prema ugarskomu, nego nasuprot te^nja, da bi povlasti i prava ugarskih staleza
vrijedila i za slavonske.*)
bili na okupu sa zastupnicima Ugar-
Prvi poznati slncaj, da su zastupnici Slavonije
ske i Erdelja, desio so god. 1442. o izmirenju kralja Vladislava I. Var- kad se je radilo
nenCika s obudovljelom kraljicom Elizabetom, majkom Ladislava Postuma. Na saboru u
Budiinu 17. kolovoza bili su osim prelata magnata ne samo zastupnici zupanijskoga i

pletnstva u Ugarskoj (comunitas regni Hungarie nominibus et in personis comunitatis —

regni Hungarie) i onda poslanici erdeljski (nuncii partium Transiluanarum), nego i cetiri

glasnika kraljevine Slavonije (nuncii regni Slauonie),po imenu Benedictus Nelepecz de

Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraszthya, Johannes i

filius Viti de Corbowa. Namah zatim, 20. rujna 1447., nalazimo na saboru u Budimu sest

izabranih poklisara (e 1 e c t i nuncii) iz kraljevine Slavonije (de regno Slavoniae), a

ti se zovu: Qeorgius filius Simonis, alter Qeorgius filius Juan, Johannes filius Viti, Pe-
trus de Fizesd, alter Petrus de Zenaharaszt, et Qeorgius de Magalocz,

Od toga casa (1447.), cini se, da su sve vise dolazili »electi nunciii regni Scla-
vonic* na sabore u Ugarskoj. Vjerojatno je medjutim, da je to bivalo samo iznimice, i u
zamasnim pitanjima, koja su se ticala ne samo Ugarske, nego takodjer Slavonije i Er-
delja. Stalezi Dalmacije i Hrvatske nijesu ni sada dolazili u Ugarsku (osim pojedinaca), a
jo§ manje njihovi poslanici. J e d i n i slucaj u citavom XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI.
desio se je godine 1492., kad su »baruni, velikaSi i plemici kraljevina Hrvatske i Slavonije*
(njih 63) na saboru u Budimu 7. ozujka potvrdili mir Pozunski, te zajamcili kuci Habs-
burg pravo nasljedstva na prijestolje. Kad se je poslije toga opet sastao sabor na Rakosu,
koji je 12, listopada 1505. izkljucio s prijestolja sve tudjince, nije na torn saboru bilo hr-
vatskih- staleza, nego tek cetiri poslanika slavonske kraljevine, i to protonotar Emericus
Hassagh, Qeorgius Castellanfy, Bernardus de Thurocz i Elias Bosnyak de Busthincz (orato-
res regni Sclauonie). Ali ni ti nunciji kao da nijesu mnogo utjecali u razprave ni zakljucivali,
nego su tek zahtijevali, da im se dade jedan pismeni primjerak jur stvorenoga zakljuCka »u
zaStitu svojih prava« (iurium eorum ad cautelam), jamacno da ga pohrane u pismari svoje
kraljevine. Pojedini kraljevi nastojali su koji put i hrvatske staleze skloniti, da u zamaSnim pita-
njima ill svi dodju ill bar svoje oratore po§lju na ugarski sabor. Kad se je g. 1509. i 1510. radilo o
tom, da se Mletcima silom otme Dalmacija, pozvao je kralj Vladislav 11. 6. sije(5nja 1510.
hrvatske i slavonske staleze na sabor u Ostrogon za dan sv. Qregorija pape (12. os^ujka).

Medjutim mletacki poslanik Petar Pasqualigo javlja 11. veljaCe iz Zagrcba, da se kraljcv
poziv nije najbolje dojmio hrvatske gospode, jer nije bio obiCaj, da ih zovu na sabor u

Ugarsku (non era consucto in le diete de Hungaria chiamar li signori di Croatia), budui^i
da su po starom obiCaju pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono,
i

haver loro auctorita ex concessione eis atributa far la loro dieta in Croatia da per se).
Ako skupimo sve u jedno, razabiramo, da je kraljevina Slavonija u nekim osobito
zamaSnim poslovima (nasljedstvo na priestolje, rat ili mir sa stranim drfavama) poCev
od god. 1442. Siljala svoje nuncije ili oratores na sabor ugarski; Hrvatska uCinila je to, §to

• U jednoj izpravi od Kod. 1517. eitamo: »de iure et consuetudine regni Hulf-

Kariae et per consequens rcRni Sclauonie, quod eisdem iuribus et con-

suetudinibus, quibus rcKnum HunRarie utitur, Kaudcrc solet...« No uza to
ipovrh toKa shi?,e se slavonski stalezi »consuetHdinaria... leRe dicti regni Scla-
vonic...* Starine jujtosl. akad. V. str. 172—173. Slavonija dakle ima dvojaka prava: ugarska.
ktija su i slavoiiska. — a onda i poscbna siavonska.
 14 Hi^VATSKO KRALJEVStVO U XV. SToLJECU I PRVOJ CETVRT I XVl. STOLJeCA.

se znade, kad se je radilo o nasljedstvu Habsburga, a prije ni poslije nikada sve do boja
na Muhackom polju. Tek u XVI. stoljecu, kad se je sabor hrvatski konacno zdruzio sa
slavonskim, stao je taj sjedinjeni sabor Hrvatske i Slavonije redovito siljati svoje iza-

brane nuncije na ugarski sabor.

Jos nesto o grbovima kraljevina Slavonije, Dalmacije Hrvatske, od kojih je u i

ono vrijeme sastojalo hrvatsko kraljevstvo. Najstariji grb, cini se, da je imala Slavonija;
u torn grbu bila je slika kune, koja se takodjer vidi na pjenezima banova u XIII. XIV. i

stoljecu. I na pecatu kralja Vladislava II. vidimo grb kraljevine Slavonije (kunu u stitu).
Ali bas taj kralj podijelio je diplomom od 8. prosinca 1496. kraljevini Slavoniji novi i do-
punjeni grb, koji se i danas jos rabi; ipak toga novoga grba nema ni na pjenezima kao ni

na pecatima prije Muhackoga boja.

Orb Dalmacije (tri leopardske glave) nalazi se, sto se znade, prvi put na dvogubom
pecatu kralja Sigismunda oko god. 1400. Grb kraljevine Hrvatske napokon (crvene i

srebrene kocke) nalazimo najprije na jednoj spomenici (taliru) kralja Ljudevita od god.
1525.; nadalje na slici istoga kralja Ljudevita II. od Hansa Burgkmaira (1472.— 1559.).
Uprava, upravne oblasti i oblastnici. Uprava, upravne oblasti i oblastnici bill su
u ovo doba gotovo jednaki, kao u XIV. stoljecu. Naravno, da je u krajevima, koji su
dolazili pod Mletke ili Turke, bila uprava uredjena po mletackom ill turskom nacinu.
2upanijsko uredjenje po ugarskom kalupu provodilo se je u Slavoniji sve do kraja.
Qod. 1486. ukinuta bi knezija Zagorje sa svojom zasebnom sudbenoscu, te bi privaljena
Varazdinskoj zupaniji i banskome sudbenomu stolu. U XV. stoljecu razsirena bi osobito
Krizevacka zupanija, koja je sezala daleko u danasnju slavonsku Podravinu, gotovo do
Valpova i Osijeka. Najmanja je bila Viroviticka zupanija, koja je bila odasvud opasana
Krizevackom zupanijom. Zagrebacka zupanija zadrzala je po prilici svoj prijasnji obseg;
Kupe stall nazivati Hrvatskom.
jedino su krajeve na jugu

U staroj Hrvatskoj na jugu Qvozda obstojale su u prvoj poll XV. stoljeca cetiri zu-
panije: Li5ka, Lucka, Kninska iPoljicka. Medjutim u Lickoj zadobise mnoge gra-
dove Krbavski knezovi i Frankapani, tako da je »knez ili span stola k r a 1 j e v a meju pleme-
nitimi Ijudi Mogorovici v Lici« imao razmjerno malenu oblast, dok su poglaviti gradovi
(Pocitelj, Belaj ili Bilaj, Lovinac, Barleta, Novigrad ili Novi) bili u vlasti nasljednih kne-
zova. Zupanija Poljicka ili zupanija Poljica dosla je opet god. 1444. konacno pod Mletke.
Tako su u Hrvatskoj ostale samo dvije prave zupanije (Kninska i Lucka), dok i te nijesu
u prvoj cetvrti XVI. stoljeca spale sasvim ili dijelomice pod tursku vlast.
Uz zupanije obstojale su u to vrijeme u staroj Hrvatskoj brojne k n ez i j e
(kneztva) ili grofovije, kojima su gospodovali nasljedni knezovi ili grofovi: Franka-
pani, Kurjakovici, Nelipici, Talovci drugi. Takove su
i knezije bile: Cetina s grado-
vima Sinj i Travnik, Po s u s j e s gradom Cacvina, K 1 i s s gradom Klis i vise sela, P e-
trovo polje s gradom Kljuc, Promina sa vise sela; napokon poznate vec odprije
knezije Krbava, Buzane, Qacka, Vinodol, Modruse i t. d.

Qod. 1469. oteo je kralj Matijas Korvin knezovima Frankapanima znameniti pri-
morski grad S e n j s kotarom, a poslije jos kneziju Qatansku ili Qacku s gradom O t o c- i

cem 1 jo§ nekim gradovima u onoj okolici. Od toga citavoga podrucja stvorio je na to
kralj zasebnu upravnu vojnicku oblast, naime Senjsku kapitaniju. Qlavaru te
oblasti, zvanu k a p t a n, bilo je poglavito s kraljevskom cetom braniti povjerenu mu
i

oblast od navala turskih

i od Mletcana; no pored toga bilo mu je paziti i na susjedne
i

knezove hrvatske. Ne zna se, koliko je kraljevska ceta brojila Ijudi; godine 1504. primao
je kapitan senjski za obranu Senja i ostalih gradova svoje kapitanije 2000 forinti u zlatu
i za 500 forinti soli.

Senjska kapitanija obuhvatala je ne samo grad Senj skotarom, nego nekadanju i

Qatansku knezevinu s Otoccem, pace i grad Brinjski (1479.). Qod. 1489. spadaju na Senj-
 UPRAVA, UPRAVNE OBLAStI I OBLAStNlCl. 15

sku kapitaniju gradovi: Senj, OtoCac, Starigrad na moru, Novigrad. Citavom kapitani- i

join upravlja kapitan iijcgov zamjenik, vicckapitan; u pojedinim gradovima stoluju ka-
i

stelani (castellani) ili porkulabi (Burggrafen). Vec 1472. izdao je kralj Matijas Korviii gra-
djanima Senja slobodno pismo, kojim je potvrdio njihove stare povlastice, te ih zastitio

od nasilja kraljevskih kapitana kaStelana. Po uzoru Senjske kapitanije bi§e i poslije u

XVI. stoljecu iiredjene i druge kapitanije uz tursku medju, od kojih je onda postala
krajina.'^

Prvi po imenu poznati kapitan senjski bio je god. 1473. Bolffgangus Frodnar. Poslije
njega spominje se god. 1477. — 1482.
Dubrovcanin Maroje 2unjevic kao kapitan. Godine
I486. — 1494. vrsi Mak§ak (Petrus Tarnok de Machkas); godine
tu sluzbu Petar Tarnik
1495. 1496. nalazimo u jedan mah zajedno dva kapitana: Nikolu Kolunica (Nikoiao Ko-
i

lonych, Nikolaus Horvath. Nicolao Croato) Zagrebcanina Ivana Pastorija (Johanni Pa- 1

stori, Soan de Zagrabia, Johannes Qyoan). Iza ovih zarcdase: Oeorgius Orbanas (1496.),
Benedictus de Werner (1499.) i Alber-
tus Lonyay (de Lonya, 1501. — 1505.).

Od godine 1506. pak do 1518. nema po-

sebnih kapitana u Senju, vec tu cast
vr§e tadanji bani hrvatski, koji uz svoju
bansku placu primaju za kapitaniju 2000
gotovom za 1000 fo-
zlatnih forinti u i

rinti Pocev od lipnja 1518. nala-

soli.

zimo opet po dva kapitana. Najprije su

Jeronim Petelinic i knez Ferenac Nele-
peci (1518.), onda Jeronim Petelinic i

Gregorije Orlovcic (1521.). Od godine

1523. upravljaju kapitanijom Gregorije
Orlov5i6 (Qregorius Orlowchyth de
Choka) i Petar Kruzic (Petrus Krwsyth
de Kroog), kojima bi podjedno povje-
rena i obrana grada Klisa. Oni se zovu
»capitanei Segnae et castellani Clis-

siae«. Kad je Gregorije OrlovCid u boju

na Muhackom polju poginuo, ostao je
QRB KRALJEVINE SLAVONIJE.
Petar Kruzic sam na braniku Senja i Snimak s grbovnice kralja Vladislava 11. od
Klisa (capitaneus Segnensis et Cli- Kodine 1496.
siensis).

Jednako kao Senjsku kapitaniju

uredio je kralj MatijaS Korvin i onaj dio Bosne, koji je god. 1463. i 1464. Turcima oteo. 1

ta banovina Bosna ili JajaCka banovina — kao i susjedna SrebreniCka —

imala je biti bedernom za suzbijanje osmanlijskc slle, te je bila na vojniCku uredjena.
prvo vrijeme (1464.— 1471.) upravljali su Bosnom hrvatski bani (Emerik Zapoija,
U
Ivan Tuz, Bla^ Magjar); no god. 1471. imenovao je MatijaS kneza Nikolu IloCkoga kra-
Ijem Bosne. Po smrti Nikolinoj (1477.) zaredaSe samostaini bani Bosne ili Jajca; najprije
jedan (Petrus Doczy 1480., Fichwr 1486.) a poslije (1494.) po dva zajedno. Najpoznatiji
bani u to vrijeme jesu: Balthasar de Batthyan (1494.— 1505.). Franciscus Beryzio dc

• B h a e k a (Bihae
Iza senjske kapitanije najstarija je RipaC). kojii je Nikola JurlAie n
I i

srpnju 1527. uredio. grad Biha(i doSao je po smrti hercesa

Sam bana IvaniSa Korvina (1504.) u i

kraljevsku vlast, te su njim u kraijevo ime upravljali bani. Ve(5 od 1512. namjeStali su bani u Rradu
BihaCu zasebnc kapitane. Poznati su kapitani lurai Straiemanski (Strcsemley) cod. 1512. Ivan I

SvctaCkl (do Zempchc) cod. 1526.-1527.

 16 HRVATSKO KRAUEVStVO U XV. StOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.
«
Grabarya (1494. — 1503.), Bartholomeus prior Auraiiae (1507.), Qeorgius Zthresemley
(1508.— 1512.), Nicolaus Zekel de Kewend (1508.), Petrus Keglewych de Bwsyn (1522.),

Nicolaus Gylethffy (1522.— 1527.), Johannes Horwath de Zedlak (1525.— 1527.).

Bosanskoj ili Jajackoj banovini pripadali su ne samo gradovi Jajce i Banja-
1 u k a (Banya-Luka), nego takodjer gradovi Grebe n, Sokoi, Jezero, Vijenac ili

Vjencac, Levac ili Livac, Komotin, Bocae, Zvecaj Vrbaski grad i

(Orbazvara). Po tome
je banovina obuhvatala citavo podrucje rijeke Vrbasa od izvora

do utoka u Savu. U
svima su gradovima bile vece ili manje posade; najjace utvrdjeno i

vojskom snabdjeveno bilo je Jajce. God. 1504. odredjeno bi za uzdrzavanje kapitana, voj-
nika (pjesaka konjanika), kao i straza u Jajackoj banovini do 20.000 zlatnih forinti. Oko
i

god. 1506. —
1512. bio je proracun za uzdrzavanje obranu Jajca ovaj: i

Banima Jajca za 200 konjanika i 300 pjesaka u ime place ... . . . . . . . 12.000
Istim (banima) soli za 2.000
Za obnovu zidova, kao za popravak drugih zgrada 3.000
Pjesacima (150), koji sluze u Jajcu ostalim gradovima i 3.600
Lakim konjanicima (120), koji sluze u Jajcu ostalim gradovima i ...(... 3.000
Za uzdrzavanje straza kod Jajca ostalih gradova i 700
Za uzdrzavanje redovnicima sv. Franje u Jajcu 200
Mestru, koji pravi solitar (barut) 150
Gradjanima i ziteljima u Jajcu i ostalim gradovima 300
Topnicima u Jajcu i njihovim pomagacima 150

Svega . . 25.100

zlatnih forinti ili dukata.

Izneseni podatci objasnjuju se jos bolje racunima kraljevskoga dvora za kralja Lju-
devita II. u vrijeme od 12. sijecnja do 16. srpnja 1525. Iz tih racuna doznajemo, da su u
ono doba vrsili cast bosanskih bana Nicolaus Gylethffi i Joannes Horwath de Zedlak, koji

su u ono pol godine primili u ime place (sallarium) 1700 + 2200 + 2000 + 400 = 6300
zlatnih forinti. Uz oba bana spominje se »provisor« grada Jajca, po imenu Ivan Hober-
danac (Oberdanci), koji je primio za sest mjeseci place 100 + 66 + 100 = 266 forinti, te

se je jamacno morao brinuti za obskrbu vojske, kao i za popravak i uzdrzavanje samoga

grada. Gradska posada sastojala je od pjesaka, naime 300 domacih zitelja (Jajcana),
zatim od konjanika, i to dvorskih huzara ili katana. Konjanicima bili su na celu dva kapi-
tana, po imenu Mihajlo Turak (Therek) i Petar Keglevic; jednako je i pje^adija imala
kapitana (Erews Petrus) i vojvodu (Lukarith Martin wayda).
Vrlo je znacajno, da se je nadvojvoda Ferdinand na pocetku god. 1526. smijerao
proglasiti i kruniti kraljem bosanskim, »jer Bosna pripada Hrvatskoj« (appartenendo la

Bossina a la Croatia).

Zitelji po narodnosti i po stalezima. U XV. stoljecu sve se vise mnoze V 1 a s i i

Mor 1 a c i (Murlaci) na teritoriju hrvatskoga kraljevstva, narocito u samoj kraljevini Hr-

vatskoj na jugu Kupe. S kopna prelaze na otoke (Krk), pa odanle u austrijsku i mletacku
Istru.

mnogo Vlaha Morlaka spominje se oko god. 1412. na imanjima knezova

Osobito i

Nelipica,poimence u zupama ili knezijama Cetini (oko gradova Sinja Travnika), Posusju i

(oko grada Cacvine), Petrovom polju (grad Kljuc), Odorji (grad Zvonigrad) na Zrmanji, i

zatim oko gradova Omisa, Klisa i Kamicca. Ti su Vlasi pomagali Nelepice u borbi s Mlet-
cima, pa su stoga uzivali posebne povlastice. Kad je god. 1434. umro posljednji knez Ne-
lipic, po imenu Ivanis, preuzeo
je svu njegovu bogatu bastinu zet njegov Ivan (Anz)

Frankapan. Taj boraveci

ozujka 1436. u gradu Klisu, izdao za Vlahe u zupi Cetini
je, 18.

oko Sinja poseban statut, kojim je »svim dobrim Vlasima« potvrdio »dobre postene i i
 :^ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALEZfMA. 17

0rave njih navadne zakone, ki su im bili za njih biv§ega gospodina bana Ivanisa Ivano-
vica (Nelipica) i za njegova otca, kneza Ivana.« Buduci da je statut sastavljen hrvatskim
jezikom i pisan cirilicom, nema sumnje, da su ti Vlasi govorili tada hrvatski. To posvje-
docuju i njihova imena, koja se u statutu spoiiiinju, kao Viganj Dubravcic, Ninoje San-
kovic, Tonias Kocevic, MatijaS Vukcic, Milic Ostoic, Dragic Prodanic, Blaz Kocic, Hrelia
Oolesevic, Vukat Voinovic, Ivanis QrobaCic, Budan GrubSic, Bilosav Drazevic, Jelovac
Drazivojevic, Radivoj Vitkovic, Bulat Kustrazic Ivan Poznanovic. Neke ustanove rece-
i

noga statuta, kojima se odredjuje »i da ne drze Hrvati Vlahov mimo jednoga bra-
vara«, zatim »i S r b 1 i n da nemore otdati na V 1 a h a, ni Vlah na S r b 1 i n a«, jasno
dokazuju, da se ti Vlasi ne mogu pribrojiti ni Hrvatirna ni Srbima. Znacajno je medjutim,
da se ti »dobri Viasi« nazivaju takodjer »dobri muzi k a t u n a r i«, kako se razabira iz

posljednje stavke recenoga statuta, gdje se kaze: »I na to im dasmo taj nas otvoren list,

jere svi ovi vise pisani dobri muzi katunari svojom bracom i svojimi katunami i svojim
opcinami obitovase se i prija§e i ob(v)ezase virami dusami svojimi, da nas na§ ostanak
i i

oni i njih ostanak bote virno i pravo sluziti svojimi glavami svojim blagom svom svo- i i

jom mocu i ne ostaviti nas i nas ostanak protiv vsakomu cloviku*. Vlasi u zupi Cetini
imali su svoje zasebne knezove, koje su sami izabirali; jos god. 1476. izdao je Vladislav
Talovac, sin bana Franka, u gradu Cacvini otvoren list, kojim je potvrdio MiklouSa Deho-
jevica za kneza vlaskoga u zupi Cetini. U tom listu pise Vladislav Talovac: ». da vi- . .

divsi mi prave i verne sluzbe Miklousa Dehojevica i njegovih prvih sluzbe, ke su sluzbe
nasoj kucisluzili, da mu ucinismo tu milost, da ga ucinismo kneza VlaSkoga strane Vlaske

po zakonu Vlaskom, onako, kako ga su Vlasi obrali, onako ga mi potvrdjujemo potvr- i

dismo ga za njegova zivota, da ga hocemo za njegova zivota u tomu uzdrzati .« . .

Qotovo u isto vrijeme, kad su Vlasi u Cetini dobili svoj statut, izticu se Vlasi u i

Lici na sjevernom podanku Velebita. Ti Vlasi imadu svoju obcinu, te izdaju 16. srpnja
1433. ovu hrvatsku izpravu u prilog franjevackom samostanu sv. Ivana vise dana§njega
Medka: »Mi Antun Tukovic i Ivan Herendic, knezi, vladiki, Paval voivoda. i sudci Vlaski,
po inieni: Dian Muskovic, Juraj Ruzic, Matias Vlkotic i Matias Jelcic, takoje pristava
stola Vlaskoga: Matul Rubanovic i Mikula Mulgasic, i takoje Ivan Sopkovic, Milota Pra-
visic, Lukac Milunovic, Tomas Aladinic, Franko Danilovic, $imun Bilkovic, Orgur Beko-
sevic i Bartol Ceprnic, i vsi dobri Vlasi v Hrvatih: damo viditi vsim, kim se dostoji, pred

kih obraz ta nas list pride, da ucinismo slobodscinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve
V Lici na gori, najprvo v selu Celopekam i v Kozlu rogu i v Nadbrdu i drugdi, gdi je
imanje svetoga Ivana crikve, ca k rccenomu imanju njim kmetom, ki su
njoj pristoji i

na 'nom imanju i ki napred budu, da nijedan Vlah s nami nas brat Hrvatskih Vlahov ne i

imi rccenomu imanju nijednoga zla uciniti, ni gajev pasti, ni zit ni senokoS trti, ni recenih
kmetov hasan zeti, ni ukrasti ... A to ucinismo cic Ivana svetoga i cic nasih du§ spa-
senia.« Licki dakle Vlasi, kojih imena svjcdoce, da su tada vec hrvatski govorili, imadu
poput Hrvata svoj »vlaski stol« (sud), kojcnni su na cclu kiicz, vladika i vojvoda. a uz
njih sudci i pristavi: oni nadalje izdaju slobodni list franjevackoj crkvi sv. Ivana, po iiemu
bi mogli nagadjati, da su sami bili rimokatolicke vjere. Licki Vlasi razasuli su se poslije
i

po Citavom Velebitu sve do Senja. Jedna se obcina vlaSka (universitas Valachorum) spo-
minje u primorju kod Starigrada u zupi Podgorju; tim je Vlasima god. 1521. zapovjedio
kralj Vladislav II.. da se niorajn pokoravati senjskim kapitanima Jeronimu Pctcllni«iu I

(Iregoriju Orlovcicu.

Osobito nniogo Vlaha okupilo se je u Oinarskim planinama. U 2upi Vrhrika (Vr-

lika) spominju se Vlasi od plemena Tulic (dc gcnere Thwlich); te le Vlahe kralj MatiiaS

Korvin, boravcci 13. prosinca 1463. u Jajcu, darovao hrvatskomu vlastelinu i plcmiCu
Ivanu Cuhrcticii iz Vrhrikc, koji ga je pomagao pri podsadi recenoga grada. Vlaha nala-
/iiiK. i.s na Zrmanji oko Kegal-grada. k^dic sc uod. 1486. i 1487. parbe s Keglevi^i^a radi.

Klaie. Hrv. povj. 111. (5.)

2
 18 HRVATsKO KRALJEVSTVO U tV. STOUECU 1 PRVOJ ceTVrti XVI. STOLJECA.

nekih zemaljaM ti su Vlasi jamacno bili vec pohrvaceni, jer se zovu Radic Quljevic, Rad-
mil Babic, Mozgota Quljevic, Radovan Skalic, Matija Terehimcic Toma Kalcic.
i

Uz imena Vlasi i Morlaci spominje se u XV. stoljecu jos i i. i ime C c Porijekio

toga
imena nije poznato; jednako se ne zna, da li je ime Cici vrijcdilo za sve Vlahe u obce ill
samo za neka zasebria piemena. Ali svakako stoji, da su Cici takodjer Vlasi, mozda ta-
kovi, koji se ne bijahu jos posve pohrvatili. Cici spominju se vec god. 1463. u Istri oko
Pazina kao podanici i vojnici kneza Ivana Frankapana; koruski zupnik Jakov Unrest
opet u svojoj njemackim jezikom sastavljenoj kronici Ugarske znade oko god. 1499. za
citavu Cicku zemlju, koja se prostire izmedju Hrvatske i Bosne (C z y s c h n-
1 a n d t lig zwischn Wossen und Krabaten).
Vlasi na tlu hrvatskoga kraljevstva nijesu ni u XV. stoljecu bili oslobodjeni od voj-
nicke sluzbe. Po vojnickom registru kralja Sigismunda od god. 1432. morali su se oni
okupljati pod hrvatskim banom u taboru, koji je bio smjesten protiv Mletaka Turaka i

duz Hrvatske i Dalmacije. U tom su taboru stajali »citava kraljevina Hrvatska i Vlasi
u njemu zivuci sa svim svojim silama« (totum regnum Croatiae et Valachi in
eo existentes cum potentiis eorum). Uz vojnu sluzbu placali su Vlasi lakodjer i r a t n u
dacu, kako se razabira iz jednoga popisa ratne dace u Hrvatskoj od god. 1504. U tom
se popisu spominju Vlasi kod Knina (Walachi Tinninienses), kod Obrovca (Walachi Petri
Tarnok ad Obrowacz), kod Vrlike (V/alachi Pauli Chobrethyth in finibus), napokon uz
grad Nutjak na Cetini, koji je tada pripadao knezu 2arku Drazojevicu.

Turska najezda na Srbiju, Bosnu i Humsku zemlju (Hercegovinu) bila je po-

V o d o m, da se je narod iz tih zemalja stao seliti u tada jos zasticeno hrvatsko kraljev-
stvo. Odkad je srbski despot Qjuragj Brankovic ustupio kralju Sigismundu godine 1427.
Macvu s gradovima Beogradom Qolubcem, pocelo se je sve vise Srba naseljivati po
i

Ugarskoj iztocnoj Slavoniji, a narocito po Srijemu. Ta je seoba Srba ili Rasana (Ras-
i

ciani) postala jos zivlja, kad su Turci nakon pada Smedereva Srbiju pretvorili u turski

pasaluk (1459.). Pad Bosne (1463.) Hercegovine (1482.) bijase opet povodom, da je hr-
i

vatski narod iz tih zemalja stao grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju, pace i u Slavoniju. Bje-
gunci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, koji su se pred turskom silom zaklanjali u slobodne
hrvatske zemlje, zvali su se u ono doba p r i b j e z i (prybeg, pribeg, prebeg). U drugoj
polovici XV. stoljeca i prvoj cetvrti sestnaestoga bilo je vec mnogo pribjega na teritoriju

hrvatskoga kraljevstva. Medju njima bio je i srbski despot Vuk Qrgurovic (Zmaj ognjeni
Vuk), zatim jedan ogranak hercega sv. Save iz Hercegovine, humski knezovi Vlatkovici i

druga gospoda, a s njima sila puka. Tako se primjerice god. 1504. spominje neki »Qeor-
gius M. Milithich una cum fratre suo, qui de Bistricia (Bistrica na Hlivanjskom polju u
Bosni) ad Klyz (Klis) venerat«, kako prima za svoja 32 konjanika godisnju placu od 320
zlatnih forinti, da sluzi protiv Turaka. Qod, 1525. zapovijeda opet kralj Ljudevit II. Petru
Keglevicu, da u kotaru svoga grada Bijelc Stijene doznaci zemljiste i seliste Tomi i Antunu
Qvozdenovicu, kao i Jurju Varjacicu, koji su od Turaka vi nasu drzavu pobjegli« (qui a.

Turcis ad nostrum regnum transfugerunt). Dogadjalo se je i to, da su i onaki Ijudi, koji su

bili silom poturceni, ostavljali svoju domovinu, te se pobjegavsi u Hrvatsku opet povratili
u krilo krscanske vjere.Tako je oko god. 1503. kralj Vladislav II. darovao kasteo Majko-
vec u Krizevackoj zupaniji nekomu Hadar vojvodi, koji se bijase ponovno pokrstio (agili
Hadar waivode, qui derelicta secta Machometica ad fidem veram cristianam exiit).
. . .

God. 1511. opet darovao je isti kralj posjedovanja »Podplaw et Dolywacz ad castrum
Ottochacz pertinentes in regno Croatiae in comitatu de Gaczka existentes« pribjezima
»strenuis militibus Petro, Qregorio et altero Petro Dorothych, qui nuper sectam Macho-
meticam spreverunt . . . (et) se in sanctam religionem christianam contulerunt«.
Kad je Hrvatska nakon strasnoga boja na Krbavskom polju (1493.) bila sve vise
izlozena turskim provalama, zapocelo je takodjer i razseljivanje hrvatskoga
 2ITELJI PO NARODNOSTI 1 PO STALE21MA. Id

tl a f od a. Najprije su ziteiji iz juzne Hrvatske stali preko Qvozda Rrniiti u tada jo§ za-
klonjenu Slavonijii, narocito u krajeve izmcdju Gvozda, Kupe. Save i Une, koji su se
tada i prozvali lirvatskoni; u prvoj pak Cetvrti Sestnaestoga stoljeca. narocito nakon
pada Knina (1522.), Skradina (1522.) i

Ostrovice (1523.) javija se o prvim

seobama Hrvata u tudjinu. Dne
17. svibnja 1524. dozvolio je kralj Ljude-
vit mestrii svojih peharnika Franji Ba-
canu, da se iia njegovim posjedima
(Enyng et Bathyan) u Ugarskoj smiju na-

I »Mrvati, koji u na§oj kra-

staniti

Ijevini Hrvatskoj radi straha

neprekidnih provala
i i navala
predivljih neprijatelja Tura-
ka mirno sigurno prebivati i

ne mogu, te kojima su vec isti

dusniani kuce, prebivalista i

sve zgrade ognjem u pepeo

obratili, a imanje sve stvari i

kao plijen razgrabili« (annuen-

dum duximus et conccdendum, ut Croati,
qui in regno nostro Croatie propter me-
tum et continuas incursiones et invasio-
nes ferocissimi hostis Thurcarum quiete
et secure habitare non possunt, quorum .

iam hostes ipsi domos, habitacula et omnia

edificia igne in cinerem, bonaque et res
universas in predam ipsorum convertis-
sent, pro ipsorum ampliore quiete, salute
et tranquillitate ad bona dicti Francisci .•'HMtr^tK.: ii^: Alt
Batthyani morandi causa venerint vel ve-
nire voluerint, quantocumque numero sint,

ubi hostium invasiones evitare et se vi-

tamque ipsorum unacum uxoribus et filiis

rebusque et bonis custodire et defcndere

possint, libera et sine uUo impedimento in

bonis suis Enyng Batthyan vocatis

et
descendere et descensum facere ibique
pro se habitacula ac domos et edificia
parare possint et valeant . . .). Slijedece
teitti*Mti*Ki tffe
godine 1527. bjcze opet Hrvati preko
mora u 1 1 a 1 i j u, gdje su osnovali na- NADQROBNA PLOCA MARKA MARULICA.
seobinc u Apuliji, Markama i Abruzzama.
U crkvi Franjevaca konventualaca u Spljetu.
Kukavni ostatci tih hrvatskih bjegunaca
2ive jo§ i danas u talijanskoj pokrajini
Molise, te u svojim pjcsmama spominju tadanjega krbavskoga kneza i bana, slavnoga
Ivana Karlovica.

Prigodom selenja u drugoj polovici petnaestoga stoljeca i prvoj polovici Sestna-

estoga dolazilo je mnogo Iirvatskoga naroda takodjer ii one primorskc gradove
2*
20 HRVATSKO KRALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CEtVRti XVI. StOLJECA.

Da mac t
1 i j i Hrvatske (Nin, Zadar, Sibenik, Trogir, Spljet, Omis), k o j i s u b i I i u
mletackoj vlasti, pa grada Dubrovnika. Tako se je zgodilo,
i u slobodnu obcinu
da je u onim dalmatinskini gradovima, u kojima je do 1420. bio pretezan romanski zivalj
(Zadar, Trogir, Spljet Diibroviiik), sada sve vise preotimao maha hrvatski elemenat, na-
i

rocito medju pucanima. U drugu ruku se je opet za mletackoga viadanja iza god. 1420. stao
siriti talijanski hrvatskim gradovima, kao u Sibeniku, Omisu, Hvaru
jezik u prvotno i

Korculi. U obce se je u svima gradovima mletacke Dalmacije (i Hrvatske) u ono doba u

javnomu zivotu rabio latinski, doticno talijanski jezik (mletacko narjecje), dok se je u pri-
vatnom zivotu i u porodicama govorilo mnogo hrvatski. Moze se reci, da je ogromna
vecina zitelja u mletackoj Dalmaciji tada govorila ili bar razumjela dva jezika: romanski
(starodalmatinski ili opet talijanski) i hrvatski (doticno srbski).

Sve izbrojene doseobe razseobe nijesu ipak b t n o promijenile etnografske pri-

i i

like u hrvatskom kraljevstvu sve do god. 1526. U citavom kraljevstvu sacinjavaju jos
uvijek ogromnu vecinu Hrvati, doticno Slavonci (Slovinci). To posvjedocuje savremeni i

dubrovacki povjestnicar Ludovicus Tubero (Crijevic ili Cerva, t 1527.), kad opisujuci
tadanju Ugarsku Hrvatsku do god. 1522. ovako govori: »0d dalmatinskoga primorja,
i

koje oplakuje Jadransko more, do rijeke Drave jesu r s k p u c koje Ugri djelomice i 1 i i i,

Hrvatima, a djelomice Slavenima il^asanima zovu. Od Drave pocinje ma-

gjarski govor«. (A littore Dalmatie, quod mari Adriatico abluitur, gentes lUyricae sunt,
Quos Hungari partim Crouatos, partim Sclauenos et Rascianos dicunt. A Dravo Hunga-
ricus incipit sermo.) f
''m! I

Pored bitno nepromijenjenih narodnostnih prilika nijesu se promijenile ni stalezke

prilike.

Za slabih kraljeva u prvoj polovici XV. stoljeca znatno se dize vlast visega plem-
stva, koje sacinjavaju nasljedni kn e z o v i (comites) ili g r o f o v i. U kraljevini Hr-
vatskoj jesu po izumrcu Nelipica (1434.) najodlicniji knezovi K r c k i ili M o d r us k i k n e-
z o vi (Frankapani), koji se god. 1449 dijele na o s a m 1 o z a, te drze ogroman posjed
izmedju Kupe, Une, Zrmanje i Jadranskoga mora. Uz njih izticu se u tom prijedjelu jos
krbavski knezovi Kurjakovici
kao gospodari Krbave, jednoga dijela Like, Podgorja
i nekih oblasti oko doljnje Zrmanje. Djedovinu izumrlih knezova Nelipica na jugu Krke
preuzeli su god. 1437. knezovi T a o v c porijeklom Dubrovcani (ili Korculani), koji se 1 i,

jos god. 1476. ponose naslovom »knezovi cetinski i kliski«. Tako krcko-modruski kne-
zovi, kao i knezovi Kurjakovici i Talovci drze brojna posjedovanja i u kraljevini Siavo-
niji, koja su stekli ili kraljevskim darovnicama ili zenitbama.

U kraljevini Slavoniji sve do god. 1456. silno utjecu u sve javne poslove Ce 1 j s k i

knezovi, koji uz kneziju Zagorje gospoduju prostranim posjedima diljem citavoga hr-
vatskoga kraljevstva. Njihovu bastinu preuzeo je velikim dijelom »pan Jan Vitovec od
Qrebengrada«, kojega su opet naslijedili (1468.) njegovi sinovi, »z a g o r s k i k n e z o v i«

(grofovi) Juraj, Ivan Tek i Vilim. god. 1488. skrsena bi vlast tih zagorskih knezova. U sla-

vonskim krajevima izmedju Save i Une nalazinio knezove Ba bo n i c e-B a g a j s k e. U

1

iztocnoj Slavoniji izticu se u drugoj polovici XV. stoljeca 1 1 oc k i knezovi, od kojih se

12 knez Nikola podigao do casti bosanskoga kralja (1471.— 1477.).
i I sin njegov Lovrinac

(t 1524.) ponosi se naslovom hercega bosanskoga.

Kralj Matijas Korvin (t 1490.) radio je za citavoga viadanja svoga svima silama.
da ne samo u Ugarskoj, nego i u Hrvatskoj i Slavoniji skuci silne knezevske (grofovske)
oligarhe. Zatiruci njih na svaki nacin podigao je nize plemstvo, pace je kmetove uzvi- i

sivao do najvisih casti. Tako se za njegova viadanja osilise ne samo mnoge porodice ni-
zega plemstva, nego familije. U hrvatskom su se kraljevstvu tada
i neke kmetske
medju inim osilili plemici Keglevici, Berislavici drugi. Osobito pak podigao se i

je prvotno kmetski rod B a k a c a (Bakocz, Bakolcz), koji bi 1459. uzvisen na plemstvo

 2nt:LJl PO NARODNOSTI I PO STALE21MA. 21

primivsi pridjevak E r d e d i (de Erdod) pc istoimcnoin mjestu ii szatmarskoj ziinaniji

Znameniti nadbiskup Tomo Erdedi pomo.irao i obosatio je svoj rod tako. da je svome si-

riovcu Petru god. 1521. mogao ostaviti ogromna imanja u kraljevini Slavoniji (Moslavimi,

\ ''.Ij #,-.

m^"'Mln

. STOLNA CRKVA SV. JAKOVA U SiBENIKU.

Zasnovao ju i zapoCeo Kraditi Juraj Matejevid (1441).

Cesargrad, Okie s Jastrebarskim), po kojima je potonjega zapalo jedno od prvih rnjesta ii

toj zemlji.

Stari kne^evski rodovi lirvatski stali su u XV. stolje(3u izvoditi svoje porijeklo od
prastarih porodiea rimskih i talijariskih. Ne zna se, da Ii se je to zgadjalo pod dojmom

Ii
22 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

humanizma, ili su se oni htjeli tim odijeliti od n o v h velikasa. Krcko-modruski knezovi

i

prozvali su se Frangepani (Frankapani), a Babonici-Blagajci opet U r s i n i (Orsini).

Knez Ivan Karlovic (Kurjakovic) poceo je izvoditi svoju lozu od starorimskih Torquata
(Torkvata); god. 1519. pjevao je o njemu dalji mu rodjak, knez i zagrebacki kanonik Stje-
pan Posidarski ovako:
sManlius arces Romanas et templa repulso

j
Defendit Qallo saepius hoste procul.
Hie noster Torquatus agros defendit avitos,
Et saepe a nobis Turkica signa fugat;
Tarn gratus patriae quantum ille Quiritibus olim,
Et si fata dabunt prospera, maior erit!«

Pokusalo se je i knezove Zrinske od plemena Subic dovesti u srodstvo s rimskim

S u 1 pi c 1 j i m a, ali to nije poslo za rukom.

Dok oboga-
su se brojne porodice nizega plemstva, obavljajuci razne javne sluzbe i

tivsi se knezevsklm (grofovskim) rodovima, pre-

kraljevskim darovnicama, stale takmiti s

tezna se je vecina malih plemica morala boriti za svoju slobodu protiv nasilja premocnih
velikasa. Dogadjalo se je, da su citave plemicke obcine podlegle premoci tih veli-
kasa, koji bi obladali njihovim plemenskim gradom, pa im onda nametali razne dace i

druge duznosti. To se je narocito dogodilo slobodnoj plemickoj obcini u Tu r o po 1 j u.

Ona bijase radi obrane od Turaka oko godine 1467. podigla kasteo Lukavec. Kad
su na to godine 1469. Turci preko Turopolja sve do Zagreba provaljivali, za-
molili su receni plemici tadanjega bana Ivana Tuza od Laka za pomoc. Ban je

u kasteo Lukavec smjestio dvanaest puskara kad su Turci svojih, koji su ga branili; ali
otisli, nije vise htjeo plemicima kastela povratiti, vec ga je pridrzao za se, te je onda

silio plemice njihove podanike, da cine razne sluzbe ne samo u tome kastelu, nego
i u i

njegovu gradu Medvedgradu. Poslije Ivana Tuza drzali su Medvedgrad i Lukavec herceg
Ivanis Korvin, braniborski markgrof Juraj, kraljica Marija napokon knez Ivan Karlovic; i

za svih tih gospodara turopoljski su plemici nemilo stradali. Jos godine 1527, tuzi Krsto
Frankapan kneza Ivana Karlovica u jednom hrvatskom pismu na senjskoga biskupa Joze-
fica ovako: »Ovo je knez Ivan (Karlovic) v Lukavci, tr razcinja one uboge plemenite

Ijudi, otijuci je poda se podbiti i s e b r i je uciniti«. Slicno kao s Turopoljcima desilo se i

drugim nizim plemickim obcinama. Bilo je pace malih plemica, koji su sami svoje pleme-
nite zemlje predavali knezovima i drugim velikasima, te stupali u njihovu sluzbu, jer se
inace nijesu mogli odrzati. Tako su se god. 1432. plemici »de generatione Lokochew« do-
brovoljno podvrgli zastiti knezova Blagajskih.
Nada sve nepovoljno postajalo u ono doba stanje k m e t o v a, koje je uza sve
druge bijede zatirala jos i t u r s ka s i 1 a. Osobito nakon seljacke bude pod Jurjem Do-

zom sabor je ugarski u listopadu 1514. sasvim skucio nevoljne kmetove, oduzevsi im
pravo slobodnoga selenja, i nametnuvSi im toliko tereta, da su pod njim
pogibali.
Mletacki poslanik Oiustiniani kaze god. 1503. za Ugarsku, da su u njoj samo se-
Ijaci, vojnici i svecenici domaci Ijudi, a sve drugo da su stranci. Donekle vrijedi to i za
hrvatsko kraljevstvo, premda se ne moze pore6i, daje medju g r a- u XV. stoljecu u nas i

djanstvom bilo sve vise domacih Ijudi, to ne samo u primorskim gradovima Dalma- i

cije u Senju, nego takodjer u slavonskim gradovima, a narocito u gradovima Zagrebu

i i

Krizevcima.
Siidlenie i pravo. NajviSi sud na tlu hrvatskoga kraljevstva bio je i u ovo doba
ban s k i sud ili banski stol. Kako je hrvatsko kraljevstvo bilo podijeljeno na dvije
upravne oblasti, bila su i dva banska suda: jedan u Slavoniji, a drugi u Hrvatskoj. U
Slavoniji obdr2avao se je u Krizevcima Zagrebu, a u Hrvatskoj u Kninu
i poslije u i

PihaCu.
 SUDJENJE I PRAVO. 23

U Slavoniji bili su za redoviti banski siid odredjcni stanoviti rokovl. Sastaiao se ie

svakoga to u sijecnju nakon osmice iza
polugodista, i blagdana BoRojavljenja (octava
Epiphaniarum Domini) u kolovozu nakon osmice isv. Jakova (octava sancti Jacobi);
trajao je pak svaki put tako dugo, dok se nijesu svrSile sve parnice.* Tako se je doga-
dialo, da je sud bio na okupu preko petdeset dana (quinquagesimo sexto die octavarum
i

festi Epiphaniarum doniini). Buduci da se je banski sud sastajao nakon reCenih osmica

ili octava, prozvali su ga osmickim ili oktavalnimsudom (iudicia octavalia ili

octavae).
Banskoniu ili oktavalnomu sudu predsjedao je ban, a zamjenjivali su ga banovci.
I kad je ban predsjedao, bili su nazoCni banovci. Uz ove vr§ili su sudaCku slu2bu p r i-

SREBRNA POSUDA BISKUPA ANDRIJE DE bLULAKlb IZ XV. STOLJECA.

Riznica prvostoine crkve u Zagrebu.

s j e d n i c i ili a s s e s s o r e s, koje su slavonski stalef i sami izabirali. liuduci da su se

o odiukama suda izdavale pismene izpravc, prisustvovao je sudovanju i protonotar
kraljcvstva (prothonotarius regni Sclavoniae), koji je bio podjedno i izvjestitel] u

* Na slavonskom saboru Rod. 1432. bi§e odredjena Cetiri roka (quatuor octavas, videlicet
festivitatum sancti fieorjiii. Jacobi. Michaelis et Epiphaniarum domini), »ita videlicet, ut semper
i|)seoctave inchoentur fcria secunda (ponedeljak) proxima post octavum diem festorum predicto-
rum. ci l)irsagia distribuantur feria tertia (utorak) videlicet die sequent!.* Banski sud zapoCinjao ic
dakle prvi ponedeljak iza osmice odredienoga blagdana.
24 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. •

parnicama. Protonotar imao je zamjenika (pomocnika), zvao viceprotho-koji se ie

notarius.** Sastav banskoga suda ogleda se kojom redovito zapocinju

u formuli,

izprave o odlukama toga suda: »Nos . . . banus commendamus, quod nobis in presentibus
octavis festi . . . proxime preteritis, unacum vicebano (vicebanis) ac magistro prothono-
tario, necnon nobilibus huius regni Sclauonie, iuratis scilicet sedis nostre iudiciarie asses-

soribus, pro faciendo moderativo iudicio causantibus, in sede nostra iudiciaria

(Crisii, Za-

grabie) sedentibus Po . . .«. odredbi kralja Matijasa Korvina imale su se na banskom sudu
rjesavati sve parnice, izuzevsi parnice o veleizdaji (nota infidelitatis), zatim onih Ijudi,

koji su u Ugarskoj sluzbe obnasali, nadalje banskih napokon onih, koje bi

podanika, i

krali oslobodio od banskoga suda. Prizvati se je moglo od banskoga suda na kraljevski

dvor, doticno na sudca kraljevskogadvora (iudex curiae regiae).
Premda su bili odredjeni stalni rokovi za banski ili oktavalni sud, dogadjalo se je

ipak, te se radi turskih provala i nutarnjih smutnja koji put po vise godina nije sastajao

*" Cast »pr()tonotara kraljevinc Slavonije« kao pomocnika 1 izvjestiteljana banskom sudu
potjece jamacno od onda, kad su se pocele izdavati pismene izprave o odlukama toga suda. I zu-
panijski sudbeni stolovi (krizevacki, zagrebacki) imadu vec u XIV. stoljecu svoje protonotare i

notare (god. 1432. sponiinje se Nicolaus de Drenowa prothonotarius sedis iudiciariae Zagrabiensis,
a 1434. magister Michael prothonotarius sedis Crisiensis).
Vrlo rano stali su se protonotari kraljevine Slavonije takmiti s banovcima, da budu zamje-

nici banski na oktavalnom sudu. U poveljama god. 1364. — 1376. citamo vise puta »prothono-
tarius et in iudicatu vicesgerens (zamjenik) magnifici domini regni Sclavonic
. . .

b a n i«. Bas radi toga do§lo je i do smutnja izmedju banovaca i protonotara. Buduci da je proto-
notar izdavao odluke banskoga suda, te on takodjer ih je podkrjepljivao banskim pecatom, bio je

5uvar banskoga pecata. Bana je imenovao kralj, a banovce ban; protonotara pak b i-
rali su stalezi sabrani na saboru. Stoga je plemstvo smatralo protonotara za svoga
pouzdanika jamca, da ce se na banskom sudu vrsiti pravo
i zakon. i

Vec god. 1398. izdao je ban Nikola Qorjanski plemstvu kraljevine Slavonije povelju, kojom
ie obnovio potvrdio staro pravo njegovo jos od kralja Ljudevita I. (1342. 1382.), da po svojoj
i —
volji smije birati skidati notare za zupanijske sudbene stolove. Podjedno je ustanovio nadlez-
i

nost tih sudova, te odredio, da notari zupani ne smiju b e z plemickih sudaca (sine iudicibus no-
i

bilium) sami plemicke parnice rjesavati. Na saboru pak u Krizevcima 9. ozujka 1439. obnovio je
ban Matko Talovac od nekih njegovih predsastnika plemstvu zakra(?eno pravo, da samo bira i

skida protonotara (prothonotarios seu conservatores sigillorum banorum). Kralj Matijas Korvin
takodjer je plemstvu 23. lipnja 1465. potvrdio staro pravo, da slobodno bira protonotara; ali kad
se plemstvo dvije godine zatim nije moglo sloziti pri izboru njegovu, te su se stoga rodile smutnje,
onda je kralj sam 26. kolovoza 1467. imenovao protonotarom magistra Ivana Korotnaja (de
Korothna), koji je onda tu sluzbu obavljao preko dvadeset godina (svakako jo§ 1487.). Qod. 1498.
izdao je kralj Vladislav II. povelju slavonskomu plemstvu, kojom je odredio, da nakon odstupa
svakoga bana mora protonotar po starom obiCaju njegov peCat predati plemstvu, koje 6e ga na
komade razsjeci, da se njime ne cine zloporabe.
Poslije Ivana Korotnaja spominju se jo§ ovi protonotari kraljevine Slavonije: magistar Ni-
kola Vojkovic (Woykffy) od Vojkovca (1494. 1504.), koji se je 10. svibnja 1504. utopio u —
Dunavu, kad se je u camcu iz Budima u Pestu prevazao; zatim magister Emericus de Has-
—
sagh (Hassaghy, 1505. 1507.); onda magister F r an c s cu s de Marocha (1510. 1514.), i —
koji ie podjedno bio »personalis presenciae regiae«; nadalje magister Stephanus Henczelffy
de Pethrowcz (1516.— 1523.), koji je uza to vrsio cast dvorskoga sudca (iudex curiae regiae). i

Kad je po smrti ovoga potonjega bilo izpraznjeno mjesto protonotara kraljevine Slavonije, pisao
je kralj Ljudevit II. banu Bacanu 7. lipnja 1525. iz Budima, neka poradi kod slavonskih staleza,

da bude izabran »fidelis noster egregius magister Nicolaus (Mylethynczy), personalis praesen-
tiae nostrae prothonotarius*. Kako se vidi, kraljevski je dvor nastojao, da ugledna cast protono-
tara kraljevine Slavonije zapadne vazda takove muzeve, koji su bili njemu po(5udni.
Kao viceprotonotari regni Sclavoniae spominju se u poznatim dosad spomenicima
ovi muzevi magister Petrus de
: (1474. Qwdowcz
1494.), magister Petrus Wrathysa —
de Wratysyncz (1517.— 1518.), nadalje magister Qeorgius de Qregoryancz (1519.
do 1521.), napokon Balthasar Hobethych de
i (god. 1524.). Dobowcz
Protonotari i viceprotonotari sastavljali su takodjer zapisnike slavonskih sabora, pa i spise,
koje su sabori izdavali.
 SUDJENJE I PRAVO. 25

taj Slid. I^ilo je radi to.ica Ccstih tu2ba i na slavonskim i na uRarskini saborima. Cidjckad
trebalo je odluCnih poziva kraljevskih, da se sud teda negda nadje na okupu. Evo jednoga
primjera.

Qodine 1516. dne 8. prosinca javlja kralj Ljudevit II. iz Budima staleiima kralje-
vine Slavonije, kako je na njihovu naroc^itu molbii, koju sii preda nj iznijeli, zapovjedio
banu Petri! Bcrislavicu i njegovim banovcinia, da obiCajnim naCinom oglase oktavaini
sud na osmicu Bogojavljenja (u sije5nju) nastajne godine 1517. Podjedno nalafe i zapo-
vijeda, da se banovu pozivii odazovu svi imadu ma kakve parnice. Istoga i pojedinci, koji
dana izdaje kralj zapovijed slavonskomu protonotaru (magistro Stephano Henzelffy, regni
nostri Sclauonie prothonotario), da on na banov poziv pristupi re(Jenomu sudovanju. i

Tako se je izravnim posredovanjem kraljevim u polovici sijeCnja 1517. zaista sastao u

Zagrebii banski sud. kojcmu su iiz bam protonotara pribivali jos oba slavonska ba- i

novca, po imenu Baltazar Bacan i Baltazar Alapic. Bilo je na njemu obilato posia, jer se je

sudovanje oteglo do polovice oziijka. Cini se, da je banu ili drugim sudcima sudovanje do-
dijalo, pa su htjeli obustaviti posao i odgoditi neke parnice na drug! rok, toboze jer 6e na-
skoro zapoceti u Budimu kratki sud (indicia brevia); ali sabrani plemici. koji su te2ko
cekali na rije§enje svojih parnica, poslali su u Budim pred kraija zasebnoga poslanika, po
imenu literata Pavla od NespeSa, da se radi toga potuzi. Na to je 18. veljaSe 1517. kralj poseb-
nim ukazom zapovjedio banu, banovcima, protonotaru zaprisegnutim prisjednicima ban- i

skoga suda, da nastave sudovanje sve dotle, dok se ne obredaju sve parnice (ad finem
usque continuare ac causantibus et litigantibus quibuslibet secundum Deum iustitiam admi-
nistrare debeatis). I tako se je banski sud otegnuo, dok nijesu sve tuzbe i parnice rije§ili.

Sud se je narocito mnogo bavio tuzbama nizega plemstva i varoSkih obcina protiv mark-
grofa Jurja od Branibora i njegovih silovitih slu^benika u Slavoniji. Najzamasnija bila je

tuzba plemicke obcine u Turopoliu protiv recenoga markgrofa radi kaStela Lukavca, kao
i plemicima nanijeli njegovi kapitani kastelani Medvedgrada, Ra-
radi nasilja, koja bijahu i

kovca Lukavca. Markgrofa je zastupao njegov prokurator Ivan od MiSkovca (de Mys-
i

kolcz). Kad je banski sud osudio markgrofa njegove sluzbenike radi dokazanih nasilja, i

p r z V
i a o je receni prokurator na kraljevski dvor, doticno na sudca kraljevskoga dvora
(in curiam regiam, eiusdem scilicet iudicis curie regie presenciam). Na to je banski sud
zakljucio. da se po s t a r o m ob i c$ a j u (consuetudine et libertate dicti regni Sclauonie
in hac parte ab antiquo fieri solita requirente) ustupi ^itava parnica kraljevskomu dvor-
skomu sudcu, koji ce o njoj razpravljati na dojdncoj osmici iza blagdana sv. Jurja, ali je

podjedno nalo^io strankama, da pismenu odiuku toga suda imadu donijeti pred banski
sud, koji ce se obdrzavati na osmicu Bogojavljenja slijcde<Se godine 1518.* U drugoj par-
nici, koju bijahu podigli gradjani slobodnc obcine Oradca kod Zagreba, osudio je banski
sud markgrofa Jurja iz ogluhe, jer nije do^^ao pred sud, a niti je poslao zastupnika ili pro-
kuratora (legittime evocatus nostram in presenciam non venit neque misit).

Ovo je slika banskoga ili oktavalnoga suda u Slavoniji. U Hrvatskoj bila je stolica
banskoga suda redovito u Kninu (Tninu): tu ie ban, i ili, sto se vrlo Ccsto dogadja, mjesto
njega banovac Dalmacijc i Hrvatske sudio »zajedno sa nekim plemicima kraljcvine Hr-
vatske i drugim prisjednicima* (una cum nonnulis regni Croatie nobilibus et aliis asses-
soribus, cum universis nobilibus assessoribus nostris). Razlika je jedino ta, Sto se kod

• U povelji kraija Vladislava I!, od 5. prosinca 1496. iztiie se kao stara povlastica (antiqua
preroRativa), »quod . . . omnes cause ipsorum (nohllium
regni Sclavonic) pro quocunque facto vel
neeocio inter sese pro tempore mote vol suscitate, p r m u m in presencia bani eiusdem rejcni i

tractari et adiudicari. ct dchinc pars lititianciuni non contcnta. in curiam nostram rcjjiam per vlam
appcllationis suam causam deduccre, scd et de ipsa curia nostra indicium, ct sentenciam ipsius
hani nostri infirmatam aut confirmatam. rursusad eundem banum pro exccutione
semper rcducere debuerit et debeat*.
6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

till sudbenih fazprava ne spominje sudjelovanje protonotara. Od odluke banskoga suda

u Hrvatskoi bio je jednako dozvoljen priziv (appellatio) na
doticno na sudca kra- kralja,
Ijevskoga dvora. Vrlo poucna u torn pogledu jedna parnica. koja se je god. 1466.
je i

1467. vodila izmedju plemica Mekinjana Bobinaca (Bobinjana) u zupi ili kneziji Krbavi.
i

Bobinjani ili Bobinci naime tuzili su »svoju bracu« Mekinjane radi smetanja po-
sjeda, narocito sto su si toboze utirali putove kroz njihove posjede, i sto su pasli na
njihovim livadama. Prva razprava bila je namah poslije 15. svibnja 1466. pred sto lorn
Krbavskim, u kojem su bila c e t i r i podknezina
gospode knezova Krbavskih i tri rotna sudca stola
Krbavskoga. Pri sudovanju sudjelovao je i rotni pri-
stav (iuratus pristaldus). Osudom Krbavskoga stola
nijesu bili zadovoljni Mekinjani, pa su prizvali (exhibue-
runt sententiam appellationis) na zupanijski sudbcni
stol u Kninu, pred kojim se je 7. srpnja 1466. vodila
d r u g a razprava. Zupanijskomu sudbenomu
s t o 1 u u Kninu bio je na celu namjestnik (locumte-
ngns) banovca dalmatinsko-hrvatskoga Pavao Bozlc-
kovic, a uza nj su bila tri plemicka sudca (indices no-
bilium croatorum sedis Tyniniensis). Medjutim Meki-
njani nijesu bili zadovoljni ni tim sudom, vec su opet
prizvali, i to na b a n s k i s u d bana Ivana Tuza od
Laka, koji je tada bio ne samo ban Dalmacije, Hrvat-
ske i citave Slavonije, nego i vrhovni kapitan Bosne.
Na to je namjestnik banovca Bozickovic ustanovio za
obje stranke t r e c i s u d ili razpravu (in tertio iudicio)

pred banom Ivanom Tuzom, cim taj u Hrvatsku dodje,

pa je o torn obavijestio samoga i bana. Banski sud
sastao se je medjutim tek 23. ozujka slijedece godine
1467. u gradu Kninu. Bana Ivana Tuza nije bilo, jer je
bio zabavljen drugim poslovima; zato je sudu pred-
sjedao dalmatinsko-hrvatski banovac Ladislav Markus
(Ladislaus Markus de Theryen). On je zajedno s ple-

menitim prisjednicima kraljevine Hrvatske rijesavao

parnice svima, koji su pravdu trazili (causas cuncto-

rum iustitiam postulantium). Dosli su uz ine stranke

takodjer Bobinci i Mekinjani, trazeci sud od banovca
kao zamjenika banova (petentes a nobis de iudicio
'3ISKUPSKI STAP (PASTORALE) OD
nostro tanquam persona prefati domini bani). Banovac
GODINE 1460.U RIZNICI STOLNE
je sve izpitao, pak je nakon dogovora svjeta s pri- i

CRKVE U ZADRU.
sjednicima (habito maturo colloquio et diligenti consilio
Darovao ga zadarski nadbiskup Maf- ac tractatu cum nobilibus assessoribus) po pravu kra-
feus Valaressus. ljevine Hrvatske (iure regni Croatie requirente, lege
regni Croatie suadente) izrekao osudu, po kojoj su Bo-
binci izgubili parnicu, te bili osudjeni na globu. Sad su pak Bobinci, premda je parnica tekla
pred tri suda, prizvali na samoga kralja Matiju Korvina, doticno na sudca njegova
dvora. Banovac je Markus na to kralja posebnim pismom obavijestio o citavoj dosada-
njoj parnici i prilozio osude krbavskoga i kninskoga stola; a podjedno je kralju javio. da
je pruce se stranke pozvao pred kraljevski sud na osmicu iza sv. Jurja (1. svibnja). I

zaista je sudac kraljevskoga dvora, po imenu Ladislav Palocz u odredjeno vrijeme (poslije
1. svibnja) zajedno s ostalim prisjednicima dvorskoga suda citavu parnicu ponovo pre-
 SUDJENJE I PRAVO. 27

tresao, osiidu banovca Marku^a potvrdio. te oiida 7. lipnja 1467. kaptolu u Kninu zapo-
vjedio, lice mjesta svoga zastupiiika, pa da taj zajedno s kraljevim povjere-
da iza^alje na
nikom pred siisjedima osudu provede. Kaptol je odredio za taj posao popa Petra Zuba^ida,
koji je onda zajedno s kraljevim dovjekom Vukom Bobojeli(5eTn 28. lipnja osudu pred broj-

nim svjedocima izvr§io. Napokon je kaptol 13. srpnja 1467. samoga kralja izvijestio, da
je nalogu zadovoljio.

Uz redoviti banski sud u Kninu dogadjalo se je, da su ban ill banovac, putujudi po
zemlji, izricali osude i na drugim mjestima. Tako je primjerice dalmatinsko-hrvatski ban
Pavao Spirancic, boraveci 13. rujna 1462. u Kiisu, izrekao osudu u parnici izmedju kli^kih
zitelja Marka Santica Jakova Kozunica. Santic hijaSe svoga protivnika pozvao tri put
i

pred »Kli§ki stol«, naime pred sud varoSke ob(^ine u Klisu; ali Kozuni6 nije htjeo dolaziti
pred nego je svaki put prizvao na banski sud (modo se appellauit vestram in
taj stol,

presenciam). I sada je tek ban izrekao odiuku, ali ne sam, nego sporazumno s plemcnitiin
prislednicima (consedentes cum nobilibus Croacie habito exinde maturo colloquio cum —
nostris assessoribus).

O sastavu i djelovanju zupanijskih sudbenih stolova u XV. stoljecu

imade vrlo poucnih podataka iz juzne Hrvatske. narocito iz zupanije lucke kninske. i

Osobito su zgodni primjeri sudovanja u zupaniji Luki (izmedju Obrovca, Skradina Vrane i

u danasnjoj Dalmaciji). Na Celu suda stoji zupan (span, comes) te zupanije, koji je vise
puta i kastelan kraljevskoga grada Ostrovice; uza nj su cetiri plemicka sudca od c^etiriju

plcmena (§ubici, Karinjani, Kukari, Virevici) i dva pristava; sjediSte suda bilo je najprije u

Podgradju, a poslije u Vuksi<Jima. Sve su izprave toga suda pisane krasnim hrvatskim
puckim jezikom, te se odlikuju jezgrovitim, a ipak jasnim slogom. Evo jedne osude toga
suda od 3. svibnja 1492. u parnici izmedju KaSicana i Milote NeSustovica:

»Mi Luka Jurhanid (i)z Otres, Span rotni stola LuCkoga. Ivan Markovid od plemena Subi<5.
luraj Dujmovid od plemena Karinjani, Pavao Hatezevi(J od plemena Kukari. Ivan Banid od plemena
Virevic, sudci rotni stola LuCkoga; Juraj sin Qrcura PaviCi<5a z Otres, TomaS Sadrobi(5 s PolaCe.
takoje pristavi rotni stola —
mi sidece s plemenitimi Ijudmi kupno na na§em misti navadnom u
VukSicih, u punu stolu sudaCkom, pravdu dile^e od nas potribujucim. pridoSe prid nas plemeniti Ijudi i

KaJiicane, imenom rvani Stojan Mundic z bracom, Mihovio Mlat£i(J z bradom, JuraiSr§i(J, prokurator i

njih, pristupivSe prid nas izprosiSe govorenje od nas, kako je zakon na§,
i po^eSe govoriti Qospodo. i :

§pane, sudci, poiSteni stole; pozvali smo Milotu NeSustovica. ki dr2i na§u plemenStinu naSe brade Ka- i

si(ian', radi bismo od njega sliSati, po 5em ju drii, ali po kupu, ali po zakladu. 1 mi (sudci) rekosmo:
i

Milota odgovarai, jur su vsi zakoni roci svrSili, sada je pravem rok zabaSni. Milota pristupiv njegt)v
i i

prokuratur, rekoSe: Imamo na to pravi pisane, gospodo: ovo su, ogledajte je. I pokaza jedan list, u
kom listu biSe ponuda prodaja, da (ali) ne uvod. I u tom pristupivSe reCeni plemeniti Ijudi
i

KaSicane zgora pisani, njih prokuratur, po5e§e govoriti Miloti

i njegovu prokuraturu: Ima5 II i

ve(5e pravi na tu plemenStinu? A on i njegov prokuratur reCe: To, Ca smo imali, to smo ukazali.
I mi (sudci) sliSav obi strani, vsi kupno dogovorlsmo se cilim dogovorom, zakonom naSim: dasmo
re^enim plemenitim Ijudem viSe pisanim Ka§i<^a(no)m za dobito, a Miloti za izgubljeno, pokle ne
ima.^e Milota vsih pravi zakonlh. I u torn prIstupivSe vi^e pisani plemeniti Ijudi Ka§i(5ane s pniku-
raturom svojim poCeSe prosltl na to od nas Sentencije na§e. I ml vIdlvSe. da je zakono. dasmo
im tu naSu Sentenciju pod na§e peCatI navadne. Pisana dana na VukSidih. u lltlh gospodinih te- i

ku(5e tisuda i Cetirista i devetdeset i drugo teciSe. na dan naSastija svetoga kriia dana«.

SaCuvano je takodjer vi§e odiuka fupanijskoga sudbcnoga stola u Kninu, pisanih

takodjer hrvatskim jezikom. Iz njih se razabira. da se je na taj sud prizivalo od plemen-
skih i knc2evskih stolova (srbskoga, krbavskoga). Tako je 25. listopada 1451. na tom
sudu rijeSena parnica izmedju nekih Srba (na Uni) za neki vinograd, radi ko-
?Jtelja iz

jega se pru(5e stranke bijahu prije parbile pred srbskom stolom. Znaiajno ie, da su obje
stranke od suda u Kninu (Tninu) tra?jle: *... od uCite, Ca Ie pravda zakonu I i

hrvatskomu ugodno«. Pred isti sud u Kninu poslao je takodjer god. 1435. kncz
Nikola Frankapan svoga prokuratora Andriju Vuk§i(5a iz Stare vasi u Bu^anima moled,
neka sud izjavi po obiCajnom pravu kraljevine Hrvatske (de consuetudine regni Croua-
28 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CCTVRTl XVI. STOLJECA,

cie), da li je zaloziti neka posjedovanja u

njefhu (knczu) slobodno darovati, prodati ili

zupi Buzanima, koja bijase kralj Sigismund dao u zalog pokojnomu otcu njegovu. Sud je
10. sijecnja ocitovao, da je to po obicaju hrvatske kraljevine (secundum consuetudinem

regni Coruacie) dozvoljeno, Na zupanijski sud, kao na banski sud obracali su se svi i

u obce, koji su htjeli doznati za pravne obicaje zakone u Hrvatskoj. Tako je god. 1459. i

nacelnik mietackoga tada Zadra zamolio, da mu se izlozi nasljedno pravo hrvatskoga

plemstva od dvanaest plemena; toj je mo.bi zaista banovac Mihajlo Zivkovic zajedno
s plemenitim sudcima kninskoga stola u posebnom pismu zadovoljio.

Znamenito ovo pismo glasi doslovce ovako: »Magnifice domine amice noster! Ad requi-
sitionem eiusdem vestre magnificencie nobis littoritorie factam in facto et consuetudine huius
regni Crovatie in possessionibus videlicet hereditariis, eviticiis ac acquisitis, vestre magnificentie
ccrtiflcamus, easdem consuetudines notificamus, qualiter descendunt liereditaria et patrimonialia
nobiiiuni Chrohatorum, quod omnes possessiones omnium nobilium duodecim generationum
regni Crovatie descendunt in prolem masculinam germanis propinquis de eorum prole descen-
dentium de uno in aliud, que possessiones dictorum nobilium non sunt allenande extraneis' in
eorum preiudicio, neque pro anima testare neque legare ultra tres gognaios; de possessionibus vero
eviticiis et acquisitis per antecessores nobilium sive per predecessores eorum pro ut est descrip-
tum ct postmodum relicte eorum heredum, ipse possessiones transire debent per omnes descen-
dentes ab illo, a quo ipsa bona fuerunt acquisita slmili modo et conditione, prout alia bona patri-

monialia antiqua transeunt in prolem ut suprascriptum est. Item de possessionibus evictis et acqui-

sitis, quod si aliquis nobilis evicisset seu acquisivisset suo solo evictu et acquisitu, ipse nobilis
Iiabet libertatem, ipsa bona, per ipsum evicta et acquisita, alienare, eo quia ea, que solus acqui-
sivit, solus distribuere potest. Feminina autem proles non habet partem in possessionibus patri-

m:)nialibus, sed de bonis nobilibus debet adornari, cum transiverit ad vir(um). Quas consuetudines
per presentes nostras litteras vestre magnificencie declaramus. Data Thinini feria secunda proxima
ante festum beati Martini episcopi et confessoris, anno domini 1459. Michael Sifkovich de Prozor
regnorum Dalmacie et Croatie vicebanus. Judices nobilium Croatorum sedis Tininiensis«.

Izmedju plemenskih stolova (sudova) iztice se u XV. stoljecu osobito »ple-

meniti stol kraljev meju plemenitim! Ijudi Mogorov i c 1 v L i c i«. Sijelo (»va obranom
mesti«) toga plemenitoga stola (suda plemickoga) je izprva »u svete Marije v Crnoj Vasi«,
a poslije »u svetoga Jurja na Skurini«. Na celu stola je »s p a n (zupan) meju plemenitimi
Ijudi Mogorovici v Lici«, ili, sto je isto, »knez plemenitoga stola kraljeva meju plemenitimi

Ijudi Mogorovici v Lici«; uza nj su cetlri rotna sudca (iudices iurati), zatim po dva rotna
pristava, koji izvrsuju odluke suda. Dan sudovanja ili »dan navadni pitanja« bio je »pondi-
ljak«. Sijelo plemenskoga stola Lapcana bilo je u gradu Rmnju na sutoku Unca Une; i

knez ili span toga stola bio je podjedno kastelan (gracscak, porkolab) grada Rmnja; uz
kneza bila su samo tri sudca.
Banski sud, zupanijski i plemenski sudovi sudili su pretezno po obicajnom
p r a V u. I u Hrvatskoj i u Slavoniji pozivaju se u sudbenim odlukama »na obicajne za-
kone« (consuetudinaria autem lege dicti regni Sclavonic, iure huiusmodi regni Croatie

requirente, secundum nostram consuetudinem Croatorum). Ipak citamo u jednoj izpravi

od god. 1517. »de iure et consuetudine regni Hungarie et per consequens regni Sclavonic,
quod eisdem iuribus et consuetudinibus, quibus regnum Hungarie utitur, gaudere solet«.
Slavonija prisvajala si je dakle uz svoje obicajno pravo takodjer ona prava i obicaje, ko-
jima se je sluzila Ugarska.
(odluke) pisane su u Slavoniji beziznimno latinskim jezikom, a u Hr-
Sudbeni spisi

vatskoj pretezno hrvatskim (glagolicom ili rjedje cirilicom). Kaptol u Kninu imao je povla-
sticu kao locus da sluzbene spise (a narocito sudbene) prevadja iz hrvatskoga
credibilis,

jezika na latinski, te da izdaje te spise u ovjerovljenom prevodu. Zanimljivo je, da kninski

kaptol kaze, da su te hrvatske izprave pisane »i d e o m a t e b u g a r c a« (1456.), »i n 1 i

littera et lingua Bulgarica« (1462.), »i d e o m a t e v u 1 g a r c a« (1467.), aU ta- i

kodjer »in litera s c Knin dopanuo turskih ruku (1522.), preuzeo

1 a u a« (1498.). Kad je

je prevodjenje hrvatskih izprava na latinski jezik kaptol crkve zagreba^ke.

 VOJSKA I MORNARICA. ?9

Vojska I mornarica. Sve to ce§ce i zesce navalc Turaka, koji su imali izvrstno
iircdjcini i oboriizanu vojsku, silile su ugarsko-hrvatske kraljeve, da i oni podignii obran-
benu snajAii svojc drzave. Dakako da su im najvi§e brige zadavale zemlje lirvatskoga
kraljevstva, koje su bile prve na udaru.
Ziva briga za obranu drzave potakla 1432., da je za je vec kralja Sigismunda god.
boravka svoga u osnovu (regulamentum insurrectionale ge-
Sieiii (Italiji) izradio potan' i

nerale) o uredjcnjti \ ojnictva u Ugarskoj Hrvatskoj, kojim hi sc moglo odolijevati tako i

Turcima, kao Mletciiiia CeSkim Husitima. F^o toj osnovi mogla bi Ugarska s Hrvatskom
i i

podici do 80.000 konjanika; za obranu od Turaka 60.000, a za obranu od Husita 20.000.

Medjutim ugarski sabor, koji se je sastao u
ozujku 1435., izpravio je i dopunio kraljevu
osnovu, te tako je 12. ozujka iste godine izdan
dekret o vojnom uredjenju Ugarske i Hrvat-
ske, koji sastoji od devet clanaka. U glavnom
bi pridrzan banderijaini sustav, samo
bi radi lakse obrane podijeljena Ugarska s Er-
deljem i Hrvatskom na s e d a m doticno
osam) tabora. Zitelji hrvatskoga kraljevstva
bill su razvrstani u tri tabora.
P r V i tabor ili h r va t s k i bio je uz
Jadransko more i uzduz mletacke Dalmacije.
U tom taboru imali su ratovati: kraljevski
banderij od 1000 konjanika, banderij hrvat-
skoga bana, cete obcine grada Dubrovnika,
tri knezevska banderija (kneza krbavskoga,

cetinskoga i senjsko-modruskoga), svi ple-

mici i svi Vlasi kraljevine Hrvatske. D r u g i

tabor ili s 1 a v o n s k i prema rijeci Uni sa-

stojao je od pet banderija, koje su imali uzdr-
zavati ban slavonski, vranski prior, zagre-
backi biskup, Vladislav Toth od Susjedgrada i

knezovi Blagaji. Treci ili usorski tabor

bio je najveci; u njemu su bill: despot srbski
i bosanski velikasi sa svojim 5etama, zupan
pozezki sa 100 konjanika, bosanski biskup sa
100 konjanika i peCujski biskup sa banderijem,
velikasi iztocJne Slavonije (Marczali, Qorjan
ski, Morovici, Petar Ceh Levanjski i drugi)
s Cetama po 100 — 1000 konjanika, nadalje ma-
Cvanski bani sa 400 konjanika, Matko Talo-
vac na racun Srebrenika sa 1000 konjanika; DR2AK (BALCAK) SREDOVJEC-
napokon Cete sviju ^upanija slavonskih (za- NOQA MACA BOSANSKOQA.
grebaCke, kri^evaCke, vara^.dinske, virovi-
ticJke, poze^ke, vukovske i srijemske), kao i

nekih ju?.nougarskih (zaladske, Sime^ke, tolnanske, baranjske, baCke i bodro2ke). Cete fAi-
panijske brojile su po 2(M) do 600 Ijudi prema veliCini dotiiJne 2upanije (virovitieka. vu-
kovska i srijemska po 200, po2e2ka 300, Simeika, baranjska i baCka po 500, a zalad-

ska 600).
U dekretu od god. 1435. iztiCe se jo§, da je kraljeva du^nost braniti sa svolim (kra-
Ijcvskim) <5etama ne samo medja§ne gradove njlhove i kotare, ve6 i Citavu dri'.avu, ko-
liko nni sredstva dosczii; samn /a onaj sluCaj, ako bi se neprijatclj digao. kojemu ne bi

I
 30 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

kraljevske cete Ihogle same odoljeti, imadu se podici prelati, zupani, zastavnici i plemidi
posjednici onoga tabora, koji je odredjen za obranu od neprijatelja napadnute oblasti, pak
sjedinjeni stati sa svojim banderijirna i cetama pod kraljevskom zastavom, te svi Za-
jedno ratovati s neprijateljem. Kad pak zaprijeti velika opasnost za drzavu, te se pro-
glasi obci ustanak (tempore universalis exercitus generaliter proclamati), moraju pre-
lati, baruni i bogati plemici povrh svojin banderija jos od svaka 33 podanika (kmeta)
svoja dati po jednoga dobro opremljena i oruzana konjanika; oni pak, koji imaju manje
od 33 podanika, moraju se zajedno sloziti, i tako prema broju svojih podanika doprino-
siti za opremu takovih kmetskih konjanika. Napokon plemici jednoselci, koji u obce nemaju

podanika, moraju tada osobno i o svom trosku ici u rat; braca nerazdijeljena, bila dva ili
vise tijih, salju jednoga izmedju sebe na vojsku. Plemici opet, koji budi sami budi sa svo-
jom druzinom sluze za placu ili u kraljevskom ili kojem velikaskom banderiju, obvezani
su ipak, da prema gornjem kljucu opremaju salju svoje podanike u rat. Tko se ne odazove i

pozivu na vojsku, ili svojom krivnjom zakasni, ili ako bez dozvole vojsku ostavi, kaznit
ce se gubitkom svojih imanja.

*Kraljevski banderiji, zatim banderiji velikasa i zupanija nijesu ipak bill dostatni.

Kralj je na osobito izlozenim tockama, narocito na granici prema Turcima morao drzati
stalne posade s redovitom placom iz kraljevske blagajnice. Te su posade bile smje-
stene u pogranicnim tvrdinjama, a zapovjednici njihovi bill su kastelani tih tvrdinja, pro-
zvani poslije k a p i t an Prva takva kapitanija osnovana bi 1427. u srbskom B e o-
i.

g r ad u, kad je taj grad zajedno s Qolubcem Macvom presao u vlast kralja Sigismunda.
i

Kao prvi kastelani ili kapitani Beograda spominju se Ivan Titusevic (1427. 1428.) brat — i

mu Vladislav; poslije su tu cast obnasali braca Talovci, po imenu Matko (1433.), a za njim
Ivan (1438.— 1440.).

Nakon propasti bosanskoga kraljevstva (1463.) trebalo je jos bolje osigurati medje
hrvatskoga kraljevstva. To je dalo povoda osnutku dviju banovina: bosanske (ja-

jacke) i srebrenicke. Suvise je kralj Matijas Korvin osnovao senjsku kapita-

ni j u (1469.), posto je grad Senj oduzeo knezovima Frankapanima. U svim tim banovi-
nama i kapitanijama, koje su bile na vojnicku uredjene, bile su u poglavitim utvrdjenim
mjestima razmjestene kraljevske posade, koje su primale placu iz kraljevske blagajne, te
kojima su zapovijedali od kralja imenovani bani, kapitani i vojvode.

Sve te vojnicke uredbe vrijedile su poglavito za obranu, Za navalni rat na strane

zemlje ustrojio je kralj Matijas stalnu redovitu stajacu vojsku od placenika, koja
je u ratno vrijeme brojila 20.000 oklopnika i lakih konjanika, zatim 8000 pjesaka, napokon
puskara i topdzija, pekara, kovaca, tesara i podvoznika. U toj redovitoj stajacoj vojsci
osobito se je izticala crna ceta, tako prozvana po svojoj crnoj opremi (oko 6000 mo-
maka), koja je bila sastavljena poglavito od ceskih ,moravskih, poljskih i srbskih ceta, te
je bila jezgra vojske u velikom ratu. Kralj je obce tako podigao vojnu snagu
Matijas u
Ugarske i Hrvatske, da je u skrajnjoj potrebi mogao podici kopnenu vojsku od 148.000 do
163.000 Ijudi, s kojima je mogao ratovati u jedan mah na dvije strane. i

U XV. stoljecu javlja se u hrvatskom kraljevstvu uz bana jos »k a p t a n k r a- i i

1 j e v n
i e S avon
I i j e« (capitaneus regni Sclavonie). Vec Sigismund dozvolio je 8. travnja

1434. stalezima kraljevine Slavonije, da za »cete i vojnike, vjeste ratu«, koje bi sami
skupili i placali za rat s Turcima, smiju nekoga izmedju sebe izabrati za kapitana (ad-
iuncto sibi — bano — aliquo
de vestri medio per vos eligendo ipsis gentibus exercituali-
bus pro capitaneo). Kad nakon zestokih provala turskih u Hrvatskuje Slavoniju u i

Ijetu 1477. slavonski sabor posebnim poslanstvom trazio od, kralja Matijasa izdasnu pomoc.

kralj je poveljom od 18. listopada 1477. povjerio kraljevini Slavoniji, da sama upravlja voj-
nictvom obranom svojom, pozvav§i podjedno staleze, da u svojem saboru, koji ce se sa-
i

stati, »sloznom voljom i skupnim dogovorom izaberete onoga, koji vam se najsposobniji
 VOJSKA I MORNARICA. 31

uCini, za posebnuga kapitana na§emu banu po

(capitancutn specialcm), da bude
boku, te da zajedno s nasim banom
oko vase obrane nastoji, a kadgod se ucini
udili

potrebito, da po vasoj odredbi sve digne na noge, pak da vas kraljevinu ovu cuva i i

brani od neprijateljskih iiavala.* Kapitan kraljevine Slavonlje bio je dakle prvobitiio voi-
voda plaOenickih ceta, koje su stalezi Slavoniie o svom trosku uzdrzavali; poslije ga je za-
pala zadaca jos i ta, da dize narodni ustanak, te da ga vodi. iiuduci da je radi toga dola-
zllo do opreka iztnedju bana i kapitana, paCe i izmedju vi§ega i nizega plemstva, izdao
je kralj Vladislav II. due 24. svibnja 1499. sporazumno s drzavnini vijecem odredbu o
iiredjenjii vojske i si ban kralje-
obrane kraljevine Slavonije, ustanovivsi uz ino, da
vine Slavonije ne smije pris'vajati cast kapitana siavonskih pla-
cenika, nego da ce kapitana sam kralj izabirati (quod banus regni nostri
Sclauonie capitaneatum stipendiariorum vestrorum sibi vendicare non possit; sed talem
capitaneuin nos ex auctoritate nostra eligemus). Taj pak kapitan mora sa stalezkim pla-
cenickim cetama vazda onamo poci, kamo niu kralj i ban zapovjede, i gdje bi to po-
treba trazila. Po imenu poznati kapitani jesu: Faulus Kerecheny de Kanyaffelde, capita-
neus regni Sclavonic (1521.), zatim Ludovicus de Pekher, regni Sclavonic capitaneus (1525.).

Tako je bilo u kraljevini Slavoniji. U kraljevini Hrvatskoj, koja je iza krvavoga po-
kolja na Krbavskom polju (1493.) dnevice propadaia, knezovi plemici bijahu tako osiro- i

masili, da nijesu vise sami o svom trosku mogii braniti svoju zemlju, vec je sve vi§e mo-
rala kraljcvska blagajna za uzdrzavanje vojske prinositi. Ban je
primao veliku placu za uzdrzavanje svojih ceta, a tako isto i knezovi za svoja banderija.

Po jednom sacuvanom proracunu za kralja Vladislava (po prilici od god. 1506. do

1512.) trosila je kraljcvska blagajna za obranu granica i krajiskih gradova prema Tur-
skoj od Erdelja i Severinske banovine pa do Hrvatske na Jadranskom moru na godinu
123.594 zlatne forinte u gotovom za 21.384 forinti soli, svega dakle 144.878 forinti. Za
i

samu kraljevinu Hrvatsku (bcz Slavonije) trcbalo je 40.720 forinti, za .lajaCku banovinu
25.100 forinti, za Srcbrenik 3000 forinti, za Sabac 4050, za Beograd 16.800, za Severin
6600, za Temesvar 10.500, za Erdelj 12.000 forinti itd. Kako se razabira, stajala^je najviSe
bas obrana Hrvatske. Sam ban primao je za 200 konjanika i za obranu njemu izravno po-
vjcrenih gradova 10.0(K) forinti gotovog novca i za 1000 forinti soli; suvise primao je za
kapitanijii u Senju 2(M)0 forinti. Uz bansku cetu konjanika bila je druga ceta lakih ko-
njanika od 200 momaka, koja je stajala godisniih 4800 forinti, a kapitanom bio joj je
Baltazar Alapic, koji se u jednoj izpravi od godine 1508. zove »capitaneus gencium re-

giarum levis armature in Croacia«. Za posehnu cetu pje§aka od 200 momaka troSilo se

je na godinu daljih 4800 forinti. Pojedini knezovi i plemici hrvatski primali su opet za
uzdrzavanje 752 konjanika godisnjih 7200 forinti." Tako sc jc u svemu o kraljevu troSku
uzdrzavalo u Hrvatskoj 1152 konjanika i 200 pjesaka. Osim placa vojnickih trcbalo je joj^

znatnih svota za uzdrzavanje i utvrdjivanje gradova, kao Klisa, Sinja, Knina i Rmnja. Za
obskrbu i popravak Klisa, Sinja i Rmnja trcbalo jc 6000 forinti, a za sam Knin 4600. U

Pripomoe za uzdrzavanje konjanika bila je podijeljena medju hrvatske knezove

• plemide i

ovako: knez Ivan Karlovie od Krbave primao je za 200 konjanika (po 10 forinti svakomu kroz
1)

Kodinu) svcKa 2000 for.; 2) knez Mihovio Frankapan za 60 konjanika 600 for.; 3) knez Ani^ Fran-
kapan za 70 konjanika 700; 4) knez Bernardin Frankapan za 100 konjanika 1000; 5) knez Antun
Blairajski s bratom za 50 konjanika .SOO; 6) knez Nikola Zrinski za 25 konjanika 250; 7) knez Nikola
Frankapan za 50 konjanika 500; 8) knez Petar Mrsinjski za 25 konjanika 250; 9) Mihajlo Turak
(Thewrewk) za 25 konjanika 250; 10) Vojvoda Ko^ulid za 25 konjanika 250; 11) Bence Ratkaj za
25 konjanika 250; 12) kninski biskup (Brikcije od FRervara) za 25 konjanika 250; 1.3) Juraj M. Mi-
litic s bratom svojlm, koji su iz Bistrice (na HIivanjskom polju doSli u Klis), za 32 konjanika 320;
14) plemi(ii, koji se bijahu sklonili u Kninu. za 40 konjanika 400 forinti. Neki knezovi. kao Ivan
KarIovi<3, kojih su zemljc mcdjaSile s mIetaCkom nalmacijom, doblvali su podporc i place takodjer
od mletaCkc ohcine za uzdrzavanje svojih Ceta.
 32 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

Kninu trebalo*je: 2000 forinti za kopanje jarka, koji bi spajao dva potoka, zatim za po-

dizanje zida oko kninskoga kapitula; 200 varosi Kninu u iine pripomoci; 2000 za popra-
vak varosi Knina kapitula; napokon 400 forinti za uzdrzavanje straza. Nije zato nimalo
i

pretjerano, kad no se kraij Ljudevit II. nakon pada Ostrovice u jednom pismu od 8. ozujka
1524. tuzi, da se za Hrvatsku u mirno vrijeme lako potrosi iz kraljevske blagajne svake
i

godine 32.000 forinti za placu banima za drzanje posada na potrebitim mjestima; a i

nista manje da treba za Jajce, koje stoji usred neprijatelja, kamo se samo s jakom i

vojskom moze hrana unijeti.

Nemoc kralja Ljudevita II. i hrvatskih staleza, da sami obrane hrvatsku zemlju,
bila je povodom, da su od austrijskoga
i kralj i stalezi stall traziti ponioci n a d v o j-

vode Ferdinand a, gospodara Kranjske (s Istrom), Koruske Stajerske. i Od godine

1522. sudjeluje nadvojvoda Ferdinand vec znatno pri obrani Hrvatske, jer ju je smatrao
bedemom i predstrazom svojih zemalja. Po njegovu nalogu dolazi u llpnju 1522. austrij-
ski i stajerski kapitan (generalis capitaneus Styrie et Austrie) grof Nikola Salm
(stariji) u Hrvatsku, te zborom i tvorom pomaze bana Ivana Karlovica. Tako je Salm
prvi vojvoda Ferdinandovih ceta, koji god. 1522. i 1523. budi s velikim budi s manjim
cetama dolazi na tlo hrvatskoga kraljevstva. Salma zamijenio je god. 1524. B e r n a r-
d R c a n (Ritschan),
i n i zove »capitaneus generalis archiducis«. Iza Ricana slijedi
koji se
Ivan Kocijan (Hans Katzianer) god. 1525., all taj je tada samo zamjenik vrhovnoga
kapitana za rat s Turcima (locumtenens supremi capitaneatus exercitus contra Turchas,
Verweser der obersten Feldhauptmanschaft wider Tiirken), te je tek nakon pet godina
postao pravim kapitanom. Kocijana zamijenio je god. 1526. glasoviti hrvatski plemic N i-
kola Jurisic, zvan od Hrvata Mikulica, koji je kao vrhovni kapitan Ferdinandov
(veldhauptmann unseres Kriegsfolks wider die Tiirken) mnogo djelovao na politickom i

polju, narocito poslije osudnoga boja na Muhackom polju.

Nadvojvoda Ferdinand pomagao je Hrvate ne samo po svojim vrhovnim kapitanima,

nego i izravno, primivsi brojne hrvatske plemice u svoju sluzbu preuzevsi obranu nekih
i

knezevskih gradova na Uni (kao gradova Novigrada i Dobre njive kneza Nikole Zrinj-
skoga). Suvisc je hrvatskim knezovima pod jesen god. 1524, obecao pripomoc od 1200
rajnskih forinti, da bi se mogli kroz zimu odrzati Turcima odolijevati. Ferdinand je pace
i

i o torn snovao, kako bi se Turcima oteli bosanski gradovi Kamengrad i KHuc, odakle su
Turci spremali svoje navale na hrvatsko Pounje i na austrijske zemlje.

Odkad je citava Dalmacija spala u mletacku vlast, te je ugarsko-hrvatskim kra-

Ijima ostalo samo hrvatsko primorje od Obrovca do Trsata, propala je gotovo sasvim
nekadanja mornarica. Ostalo je tek nesto brodova u Senju, kojima su od god. 1469.
zapovijedali senjski kapitani. Senjski kapitan Maroje Zunjevic, porijeklom Dubrovcanin,
preveo je god. 1480. na brodovima cete Blaza Magjara na otok Krk. All kad je namah
zatim i taj otok Krk dosao u mletacku vlast, ne spominje se vise mornarica hrvatska na
moru. Medjutim za ratovanja s Turcima podigla se je znatno mornarica na Du-

n aVu njegovim pritocima. Ta je mornarica bila razmjestena uz poglavite dunavske

i

gradove tvrdinje, pa na nekim mjestima uza Savu. Sastojala je pak od velikih ratnih
i i

brodova, zatim od manjih s a k a ill n a s a d a, po kojima su mornare u obce prozvali

j

sajkasima ili nasadnicima (nasadistae.) Po nekom talijanskom izvjestaju brojila

je ratna mornarica na Dunavu za Matijasa Korvina do 364 ladje, medju njima i velikih
galija s topovima i podsadnim strojevim'a; mornara (sajkasa) bilo je na njima 2600, a
vojnika 10.000. U dunavskoj mornarici sluzili su od velike cesti doseljeni Srbi. Qlavna po-
staja sajkaska kod Beograda, a odavle redjale su se postaje po Dunavu do Qjura,
bila je

a po Savi negdje do Jasenovca. Qod. 1504. bilo je kod Beograda 1000 sajkasa s godis-
njom placom od 4700 forinti u gotovom 2250 forinti soli; kod Sabca bilo ih je samo 100, i

te su imali na godinu 400 forinti u gotovini za 225 forinti soli. Po proracunu od godine i
 Dace 1 Poi^Ezt. 33

i506.--l/5l2. bilo je kod Ikograda samo 500 sajkasa, kojima je zapovjedalo 50 desetnika
(decuriones) 2 vojvode; drugih 500 §ajka§a sa 50 desetnika 2 vojvode bilo je smjeSteno
i i

kod Slankamena; kod Sabca bilo je 100 sajka§a kao prije. SajkaSi nijesii tada davali ni- i

kakvih daca; placa biia im je po 2 3 forinte na jjodinu, osiin toga imali bi dobivati soli — i

sukna za odijelo. Dakako da toga nijesu redovito primali; pa tako se je moglo dogoditi, da
su sajkasi u oci podsade Beograda (152J.) doplovili pred Budim, da traze zaostalu placu.
Kad je nijesu primili, skinuli su sa svojih Sajka dvije kraljevske zastavc, privezali ih za
zdenac pred kraljevskim dvorom, pa se onda vratili na svoje nasade kliCuci: »Mi ne mo-
zemo vi§e ostati u kraljevskoj sluzbi. Propalo si ugarsko kraljevstvo! Bog bio s tobom!«

Medjutim je ipak malo zatim Hrvat Marko SkobIi6 branio Zemun sa 400 §ajka§a.

I Da(ie i porezL Za vladanja kraija Matijasa Korvina bijahu prihodi kraljevske bla-
gajne (fiska) dosegli najvecu visinu; iznosiii su nairne po izvjeStaju mleta^koga poslanika
Antuna Suriana godisnjih 940.000 ugarskih forinti ill dukata. Kralj je nairne primao: 1) Od
zlatnih majdana vadjenja zlata iz rijeka 400.000 forinti; 2) od majdana soli 140,000 fo-
i

rinti; 3) u ime tridesetine, dvadesetine ceterdesetine u Ugarskoj Slavoniji 50.000; 4) od i i

kraljevskih kraljicinih gradova i posjedovanja (12 kastela 4 zemlje, medju njima tri i i i

otoka u Dunavu) 50.000; 5) napokon u ime ratne dace (dica) od 74 2upanije 300.000 fo-
rinti. Za nasljednika njegovih spali su prihodi kraljevske (drzavne) blagajne znatno; go-
dine 1503. iznosiii su samo 249.000 forinti,
god. 1516. tek 220.000, a god. 1519. ciglih
140.000 zlatnih forinti ili dukata. QIavna
vrela kraljevskih prihoda bijahu za Jage-
lovica gotovo sasvim presahnula. Tako
bise zlatni majdani dani u zakup Thurzu
i Fuggerima, te je zakupnina (36.000 do
40.000 for. na godinu) iznosila tek dese-
tinu prijaSnjega prihoda. Jednako je i

ratna daca (dica) radi pusto§enja turskoga

i kraljevskih privilegija napokon spala na
ciglih 60.000 forinti ili na p e t i n u pri- Sajka ili NASADA.
jasnjega prihoda. I tridesetina je malo do-
nasala, jer je Hrvatska bila gotovo sasvim opustosena, a uz nju i jiigoiztocne strane Ugar-
ska; od kraljevskih i kraljicinih imanja nije bilo nikakve koristi, jer su bili ili zaiozeni ili

razgrabljeni. Tako se je zgodilo, da je kralj Vladislav na samrti (1516.), ostavio za so-

bom duga nekih 400.000 forinti, dok je Ljudevit 11. tako oskudno 2ivio, da nije imao koji put
da namiri potrebe svoga kraljevskoga stola.

(jiavna izravna daca u Slavoniji ostaia jc i nakon Ljudevita I. (t 1382.) k u n o-

V i n a ili mar t u r i n a. Godine 1439., kad je naime kralj Albrecht svojoj 2eni Elizabeti.
kceri kraija Sigismunda, ustupio svoju kunovinu u Slavoniji, iznosila je ta data jedva
6000 zlatnih forinti u jednoj godini. Poslije, oko god. 1453.. spao je prihod od kunovinc
jo§ na manje, tako te je brojao tek 4000 (crkvenih) forinti. Po^laviti neizravni porez i u Sla-
voniji i u Hrvatskoj bio je opet tridesetina (tricesimae) od robe, koja se je iz tudjine
u zemlju uvazala. Dok su kunovinu popisivali i pobirali »dicatores et exactores proventuum
mardurinalium«; primali su tridesetinu »tricesimatores regni Sclauonie* (god. 14%.~1499.
Benedictus de Werner, 1511. Thomas Zechy et Johannes de QywJa). Tridesetnice bile su

namjeStene poglavito na mjestima, koja su mcdjaSila s tudjinorti.

Budu(Ji da je od kunovine (u Ugarskoj lucrum camerae) i tridesetine bilo razmjerno

malo prihoda, jer su citavi krajevi i plemena, pace brojne (naro<iito duhovne) korporacije
i pojedinci tijekom stoljecia bili kraljevskim privilegijama oslobodjeni od pla(ianja tih da<ia:

to je kralj MatijaS Korvin mjesto njih pokuSao zavesti nove por e zc, za koje ne bi vrije-

K I a i c. Hrv. povj. Mi. (5.) 3

34 HRVaTSKO K^ALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRf I xVl. STOLJfiCA.

dile podijeljene povlastice. Kralj je zaista u ozujku 1467, predlozio saboru u Budimu svoju

reformu daca: neka se ukine dobit komore (lucrum camerae) u Ugarskoj kunovina (inar- i

turina) u Slavoniji, zatim i tridesetina, a s njima sve privilegije, bile ma komu podijeljene; i

mjesto dobiti komore i kunovine neka se zavede komorna daca (tributum fisci re-
galis, prouentus fisci regalis), a tridesetinu neka zamijeni krunska carina (vectigal
sacrae coronae); komornu dacu neka placaju svi podanici zemljoradnici bez iznimke,
kmetovi svjetovnih i samih kraljevskih imanja. Sabor je kra-
duhovnih posjednika, pace i

Ijev predlog prihvatio, na sto su kraljevski poreznici stall nove poreze utjeravati. Ali
svijet se je opro novotariji, osobito u Slavoniji i Erdelju, pa tako se nije mogla odrzati.
Dvije godine iza smrti Matijaseve vec je na ngarskom saboru od god. 1492. clankom 26.
odredjeno, da se u Slavoniji po starom obicaju (more ab antiquo consueto) placa kunovina
onako, kako se je davala za kralja Sigismunda Albrechta Austrijskoga, naime po 20 di-
i

nara od kmetskoga selista, ill po jedna zlatna forinta od pet dimnjaka (kmetskih). I tako
je ostalo sve do boja na Muhackom polju.

Poradi vjecitih borba Turcima .zavedena bi u XV. stoljecu nova izvanredna

s

daca, prozvana ratna daca ill riz (taxa, contributio, dica, subsidium ill iuvamen).
Ta ratna daca bila je izvanredna poglavito po tom, sto se nije mogla razporezati ni po-
birati bez posebne dozvole staleza i redova, sabranih na saboru budi ugarskom
budi slavonskom (hrvatskom). Nadalje nije se ta daca dozvoljavala v a k e godine, nego
s

samo onda, kad su to stalezi smatrali za potrebito; napokon su sami odredjivali,

stalezi
k o 1 i k a da bude ta daca u pojedinim slucajevima i u pojedinim godinama. Izvanrednu
ratnu dacu, koja se javlja vec za kralja Sigismund^l, htjeo je kralj Matijas Korvin pretvoriti
u redovnu, ali stalezi prisilili su ga god. 1462., da se je morao toga okaniti.

Izvanrednu ratnu dacu prinosila je uz Slavoniju i Hrvatska, dok ju nije kralj Vladi-

slav II. od toga sasvim oprostio. U pogledu ratne dace uzivala je Slavonija poglavito tri

osobite povlastice. Vec od postanja ratne dace vrijedilo je pravilo, da Slavonija (doticno
Hrvatska) placa uvijek samo p o o v c u one ratne takse, koja se je placala u Ugarskoj.
1 i

Ako su u Ugarskoj u ime ratne dace podavali od svakoga selista (porta, fumus) po jednu
ugarsku forintu ill dukat, placali su u Slavoniji (doticno Hrvatskoj) od dimnjaka samo pol
forinte. Ta osobita povlastica uzakonjena bi, sto se dosad znade, prvi put clankom XII.

od god. 1472., koji kaze: »Quod regnum Sclauonie etiam in hac parte maneat in antiqua
sua consuetudine, ut videlicetin taxis, censibus, et aliis omnibus reditibus medietatem dun-

taxat solvat, quantum regnum nostrum Hungarie solveret, aut solvere consuevisset.«
Druga je povlastica, da je Slavonija vazda sama na svome saboru dozvoljavala po- i

lovicu one ratne dace, koju bi Ugarska dozvolila na ugarskom saboru. Redovito je kralj,
cim bi ugarski sabor prihvatio ratnu dacu, poslao svoje oratore na slavonski sabor, da i taj

iednako ucini. Napokon ako se gdje koji zitelji u Slavoniji nijesu pokorili kraljevskim po-
reznicima, vec se kratili platiti dozvoljenu ratnu dacu, onda ih nijesu globile zupanije kao
u Ugarskoj, nego bani.
Od podmirivanja ratne dace bila su u Slavoniji oprostena sva crkvena imanja (bi-

skupa, kaptola, opata, zupnika, samostana), zatim posjedi svjetovnih dostojanstvenika i

castnika (hercega, bana, banovaca, zupana, plemickih sudaca), a mnogih velikasa; na-
i

pokon nije se nista placalo od kraljevskih imanja, pace je kralj posebnim dekretima oslo-
badjao od placanja ratne dace mnoge posjednike, koji bi to po obicaju ill saborskim de-
kretima duzni bill ciniti. Tako je u jednu ruku redovito sav teret padao na ledja manjih po-
sjednika, doticno njihovih kmetova; dok je opet prihod te dace bio razmjerno posve ne-
znatan. Sacuvani su popisi (registri) o uplati ratne dace u Slavoniji god. 1494. i 1495. koji
to posvjedocuju. Iz popisa za prvu godinu doznajemo, da su kraljevski dikatori u cetiri
zupanije slavonske (virovitickoj, krizevackoj, varazdinskoj i zagrebackoj na sjeveru Save)
popisali 31.225 (tocnije 32.225) selista ili dimnjaka (fumos). Buduci da je bilo odredjeno,
da se od svakoga dimnjaka ubere pol zlatne forinte ili 50 dinara, imalo bi svega uni6'
 VJERA I CRKVA. 35

samo 4.73()>a forinti, ne ubrojivSi amo place porez-

16.112)4 forinte. Ali u istinu ubrano bi
nika i zakonom
posjede oslobodjenih Cinovnika; preko dvije trecine (lO.OSOK- forinti)
ostale su pak neuplacene. Medju onima, koji nijcsu niSta platili, bili su herceg Ivanis Kor-
vin, herceg Lovro Ilocki brojni drugi veiikaSi. Oodine 1495. placala je Slavonija izvan-
i

rednu dacu d v a puta, u lipnju naime i studenom. U lipnju izbrojeno bi u zemiji medju
Dravom i Savoni (na jugu Save i Kupe riije se brojilo) u Cetiri ^.upanije 29.390 dimnjaka,
^to bi iznosilo 14.695 for. Od toga bi uplaceno 8525 for., a ostaio je neutjerano 5521 K- for.

U studenom izbrojeno bi jednako 29.390 dimnjaka. koji bi platili 14.695 for. Od toga bi

banu i hercegu Ivanisu Korvinu ustupljeno 18.890 dimnjaka ili 9445 for,, kraljevskomu
blagajniku predano bi 1000 forinti, a oproSteno po kraljevu nalogu 4190 forinti, dakako
najvise prelatima i velikaSima.

I Sav prihod izvanredne ratne dade pripadao

macih potreba kraljevstva (za placanje prisjednika banskoga stola t. d.) htjeo je sabor u
je kraljevskoj blagajni.
i
Za namirenje do-

Krizevcima god. 1523. zavesti manji porez po nekoliko dinara od svakoga ognjiSta. To
je tako zvana dimnica ili pecuniae fumales. Ali tomu se je opro velik dio
plemstva krizevacke zupanije, pa se ne zna, da li se je dimnica tada i pobirala.

Bilo je u Slavoniji u XV. stoljecu jo§ nekih daca, kao v o j § (i i n a (iudicium exer-
tus) za one, koji nijesu vrsili vojne duznosti, — zatim odkupnina od obccga ili gene-
ralnoga suda (taxa racione prorogacionis iudicii generalis); no te su dace bile viSc globe,

nego pravi porezi. Osim toga nijesu bile ni trajne ni obcenite.

Vjera i crkva. Sve pored brojnih seoba u zcmlje hrvatskoga kraljevstva ipak je

domace rimokatolicko ziteljstvo bilo tako brojno, da se nijesu znatno promijenilc ni vjcr-

ske prilike. Oospodujuca vjera ostala je i dalje rimokatolicka. Nema dvojbe, da je

vecina doseljenih Vlaha bila vjere grcko-iztocne; no da li su imali ovi Vlasi kakvo cr-
kveno uredjenje, ne moze se ustanoviti. Isto se ne zna ni za patarene (bogomile), koji su
prelazili iz Bosne. Srbi ili Rasani u Srijemu priznavali su svoga patrijarhu. H u s o v a
n a u k a udomila se je u jednom dijelu Srijema, narocito u varosi K a rn e n i c i. Protiv
Husovih sljedbenika gorljivo je revnovao bosanski franjevacki vikar Jakov de Marchia.
Dne 26. prosinca 1437. svjedoci u Djakovu bosanski biskup Josip, a 18. srpnja 1438. u Ba-
noStoru srijemski biskup Jakov, kako je re^eni vikar »u srijemskim stranama, gdje su
BoSnjani i Rasani, protivnici katolicke vjere, izpremijesani, te izmedju Save i Dimava Za-
jedno prebivaju, brojne krivovjerce, narocito zarazenc zlocom prokletih liusita, svojom
mudroscu trudom izkorijenio
i na katolicku vjeru obratio. te narod propovijcdanjcm u
i

katoliSkoj vjeri utvrdio«. Jednaku svjedocbu izdao je Jakovu de Marchia istoga dana go- i

dine u Valpovu velikas Vladislav od Morovica, koji kaze, da su u Srijemu »neke varoSi i

sela kroz mnogo godina bila zarazena sljedbom krivovjernih Husita (quedam villac et
civitates sectis Husitarum hereticorum infecte per plurimos annos cxtiterint)*, ali da ih
je reCeni vikar s Bozjom pomoci obratio. Medjutim uza sav trud vikara Jakova odr^ali

su se Husite u Srijemu, paCe su se razSirili i po Moldaviji, gdje ih nalazimo jo§ god. 1461.

Borbe s Turcima i razni dodiri s krScanskim inovjercima podigli su vjerski duh

rimokatoliCkih Hrvata. Taj se oCituje poglavito osnivanjem brojnih samostana
pavlinskih i franjevaCkih tako u Hrvatskoj kao i u Slavoniji. Na Celu svima
stoje knezovi Frankapani; njihova najodliCnija zadu^bina u to vrijeme jest glasoviti sa-
mostan Franjevaca s crkvom bla?.ene djevice Marije n a T r s a t u. koje je god.
1453. sagradio i obilato nadario pobo^ni knez Martin Frankapan. Frankapanske zadu?.bine
jo§ su pavlinski samostani u Crikvenici (1412.), Novom (1462.) i Brinjama (prije godinc
1476.). Za knezovima Frankapanima povodili su sc i uifA plenii(ii; tako su plemeniti Ijudi

Dra§kovi(Si (danas PazariSta) doljnoga u Lici god. 1489. osnovali pavlinski sa-
iz Zaf.'iCna.

mostan vrhn OradCini (danas KloStar), kojcmu je bio dobrotvorom

sv. Marije na glaso- i

viti junak 2arko Draio'ieviC. U Slavoniji osnovao je plemici Bencdikt Nclipic god. 1412.
3*
36 Ht^VAtSKO KRALJKVSTVO U XV. STOL.IRCU I PRVO.I CfiTVRTI XVI. STOLJFXA.

pavlinski samostan sv. Ane u Dobroj kuci (kod danasnjeg Daruvara); pace siloviti celjski
knezovi okajavali su svoje grijehe podizanjem i darivanjem samostana i crkvi. Zloglasni

inace kiiez Fridrik Celjski, ubojica svoje zene Clizabetc Prankapankc, podigao je oko go-
dine 1447. u medjumurskom Strigovu novu crkvu na cast sv, Jeronima, za kojega se je
tada mislilo, da se je u recenom mjcstu rodio. I knezovi Zrinski, ma da su zivjeli u Sla-

voniji, brinuli su se za zaduzbine svojih pradjedova u juznoj Hrvatskoj. je knez Ni- Tako
kola Zrinski god. 1514. dosao u stari franjevacki samostan u Bribiru na jugu Velebita,
te ga je 4, listopada zajedno s ostalim plemicima od plemena Subic (Jurjem Krivcicem,
Krstom Krivcicem, Stjepanom Ugrinovicem, Petrom Obradicem i Jurjem Stojsicem) po-
sebnirn pismom primio u svoju zastitu obranu, Vjersko niisljenje
i i osjecanje onoga doba
ogleda se u jednoj- hrvatskoj listini kneza Anza Frankapana od 5. lipnja 1495., gdje uz
ino citamo mi smisljajuci nestanovito stanjesega svita pozna-
: ». .. i

vajuci kratkost zica telesnoga, u kom jesmo postavljeni, prihodeci na pamet i

pisma svetoga recenje, ko rece David prorok: Clovik kako trava, a dni njega kako cvet
poljski tako procvatut i paki usahnut . . .«

Znatna neprilika za jedinstvo i napredak katolicke crkve u Hrvatskoj bila je ta, sto

su od god. 1420. (doticno 1409.) ne samo obje nadbiskupske stolice (Spljet i Zadar), nego
i neki primorski gradovi dalmatinsko-hrvatski, u kojima su bile biskupske stolice (kao
Nin, Sibenik, Trogir, Hvar) bili u vlasti mletacke republike. Tako se je zgodilo, da su
mnogi crkveni kotari spljetske nadbiskupije podrucnih joj biskupija spadali politicki pod i

hrvatsko-ugarske vladare, dok su opet nadbiskup biskupi bili mletacki podanici. Radi i

toga trpila je mnogo ne samo crkvena stega ugled crkve, nego su receni biskupi stra- i

dali u materijalnom pogledu. 2itelji primjerice zupa Cetine

i Klisa kratili su se placati i

spljetskomu nadbiskupu duznu desetinu, premda su spadali pod njegovu duhovnu vlast.
Dne 31. svibnja 1442. izdao je u Klisu Pctar Talovac, ban Dalmacije Hrvatske, na molbu i

spljetskoga nadbiskupa Jakova Badoarija pismo, kojim je zabranio svima kastelanima i

drugim sluzbenicima u zupama Cetini Klisu, da pobiru desetinu druge prihode, koji po
i i

pravu pripadaju crkvi spljetskoj (quatenus dictas decimas et alia iura ecclesiastica, ad
praefatam ecclesiam spalatensem de iure spectantia, a modo in posterum non exigatis).
U recenom pismu iztice ban izrijekom, da su neki kralji i bani hrvatski uzkratili nadbi-
skupiji spljetskoj desetinu i druga prava »radi neke opreke izmedju svete krune i kraljeviiic
Dalmacije* (propter quandam differentiam inter sacram coronam et regnum Dalmatiae
exortam), pa su te prihode namijenlli uzdrzavanju gradova i tvrdinja u Hrvatskoj. Jed-
nako su stradali i pojedini biskupi, kao primjerice ninski, kojega se je dnhovna vlast pro-
tezala na Liku.

Od hrvatsko-dalmatinskih biskupa ostali su u drugoj polovici XV. stoljeca pod vlascu

ugarsko-hrvatskih vladara samo k n i n s k i, s k r a d i n s k i, k r b a v s k i, s e n j s k i (i
".
do god. 14S0. krcki). .

Kninska biskupija bila je od njih najznamenitija, premda je bila najvise izlozena bo-
sanskim patarenima i poslije Turcima. Ona je obuhvatala podrucje gornje Cetine, gornje
Krke i njezinih pritoka, zatim gornje Une i pritoka joj Unca. U njoj se spominju cetirj
arcidjakonata: vrhricki (Vrlika), hrvatski (Knin, Kosovo polje), lapac.ki
(Unac, Rmanj, Lapac) i hum ski (Bihac, Ripac, Otoka, Cazin). Koji put prisva-
jali su si kninski biskupi i druge crkvene kotare, koji su pripadali onim biskupima,
sto su biU mletacki podanici. Kninski biskupi godine 1409. — 1526. bili su ovi: Ladi-
slav (1409.— 1412), Ivan (1427.— 1436.), Dimitrija Cupor (1438.— 1457.; ovaj se je mnogo
otimao za zagrebacku biskupiju), Franjo (1459.), Marko (1464.— 1466.), Nikola (1468. do
1469.), Benedikt (1471.), Nikola (1474.-1489), Brikcije od Egervara (1493.-1517.). Kad su
Turci osvojili Knin (1522.), biskupija je velikim dijelom bila razasuta, te je tadanji biskup
Andrija TuSkanic KHsanin (1522. — 1534) prenio svoju stolicu u Topusko, buduci da ie
 VJERA ! CRKVA. 37

podjcdno bio predstojtiik topuskc opatije. Zna(^ajno je, da se Andrija TuSkanic dugo nije

dao posvetiti za biskupa; jo§ 20. lipnja 1525. pozivao ga je papa Klement VII. na tu2bii
svjetovnjaka, da jednom primi posvetu, pa da vr§i biskupske poslove. Kninska biskupija
kao zaduzbina hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije imala je prostranih po§jeda po hr-
vatskoj zemlji. U okolisu Knina spominje se jos god. 1494. biskupski utvrdjeni grad, na-
zvan Oazi (in castro episcopali (lazi); .siiviSe pripadao je biskupu i grad Cazin s pro-

n'orqcir^rpm. I

tobuc 'Bhoi.onor- !
I i
ncir qi\oc- Ixciih ccuor
rnur'dgriic mc bii I ' b.ipnfin.mf it{!tiicr.in

mcttoma on bine clw^ H '

j
bn itncnr.ihatt
f.ta.u'
jucrtin. f curc.tpTn.^no
I

nun aranircocqiu pill

loe (;;;iUo:iini ncia^ms I l.^ciTiCiic'. <V.I>ri mifiiTa if

Uib:ie fUrnux^ fitvlib? U "hD cctcputclr.c.Jir. cjo.r

Ituani fptmi accIt in ^ I] L^S'lEuci qui p.ttcl>3fc c
B^iob rcmci'iu cbm
JmtSrc qfnm cifa. U iifh. (rtrccccrc brj icj>
,n«'mncnunj:pplinai
ccixTfan-fiarc I?j"c I !;im cclcfti wnoaiftcdi
atmm
I

J cifa qua cv.i n uria:}.>tniCiT'"'a.^ri\

amine mtlira-criUu-l
IC ctr.iftuni.cummTn
cxtpi'oiuinnicii; ttccfi IfjOilTain Intromit.
b? ccmcctiir: ci bii't'
ctcci'm aUftiigiunu
^rp? 'Jf^..'-2M
— far.'.nemr llxniu?.
j^tf^^ntiCQnU'an.

[ccrt^oJUtrnr ctxnc

I jqiu ifti f4h»ftll.':(^-

utr
I JUa ."IXGoiiftH,^
oicimr jU J
I vpnmx oif o X-qm at^'vc'
•

: ue qin .id crn.i m _' hiiTm T jobuc txcnnv

.nn irpi nrc'cn c o
r
fitm au:t pcnintiiVmciivf'

[nofttpaitiij.nnplcvic niuu nta iUr.i immbil fu

ranenicicifnbiicijcni I
c ictc»m.i ttia air.\ Jlti.^

mcnimrutaiinuicfti )»fc piobaiti inc iCi)^

M^wi^^^
%^

STRANICA IZ MISALA, KOJl SE CUVA U PRVOSTOLNO.!

CRKVl SV. STJEPANA U ZAQREBU.

straniiti inianjem, u kojemu je Cesto boravio i stolovao. Kaptol kniiiski sv. Bartolomcja
imao je (kao locus credibilis) pravo, da izdaje javne izprave.
Krbavska biskupija obuhvatala je 2upe Krbavu, Dre?Jiik, ModruSe, PlaSki I Novi-
grad, pa i ne^to Like. Stolica biskupa i kaptoia bila je izprva U d v i n a (Udbina, civltas

Corbaviae). Na in()ll)u Frankapana papa je i^io II. izdao bullu 4. lipnja

kiieza Stjepaiia
146()., kojoni je stolicu krbavske biskupije sa svima pravima (cum oinni iurisdictione)
pre-

nesao u M o d r u § e, gdje no bi dotadanja iupna crkva sv. Marka pretvorena u stoinu

38 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

crkvu sv. Mafije. Medjutim kako su Modruse god. 1493. stradale od Turaka, prenio je ta-

danji biskup krbavsko-modruski Kristofor Dubrovcanin svoju stollcu u Nov i (Novigrad u

Vinodolu), gdje su ostali i njegovi nasljednici sve do druge polovice sestnaestoga stoljeca.
Na molbu kneza Sigismunda Frankapana, koji nije htjeo zaostati za bratom Stjepanom,
dozvolio je receni papa Pio II .god. 1461., da se crkva sv. Nikole u Otoccu, kojom su
dosad upravljali opati, pretvori u stolnu (biskupsku) crkvu. Kao patron te novo osnovane
biskupije izabrao je knez Sigismund za prvoga otockoga biskupa dominikanca Blaza iz

Dubrovnika.
Senjska biskupija zapremala je ne samo citavu zupu ili kneziju Vinodol (od Trsata
do Ledenica) i kotar grada Senja, nego i Senju na jugu dio zupe Podgorja do Cesarice,
koja se je vec pribrajala ninskoj biskupiji.* U nutarnjoj zemlji obuhvatala je do osnutka
biskupije u Otoccu zupu Gatansku (Gacku), zatim Busku zupu ili Buzane (Krasno, Pe-
rusic, Stitar, Kosinj). Uz gubitak gatanske zupe bilo je senjskim biskupima od god. 1469.
podnositi koje sta od senjskih kapitana i njihovih sluzbenika. Bas radi tih kapitana izrekao
je biskup Fran jo Jozefic (imenovan 6. veljace 1521.), franjevac, rodom iz Rijeke,
crkvenu kletvu (interdikt) nad ^itavim Senjem, kako se to razabira iz poslanice pape Kle-
menta VII. od 27. kolovoza 1526.
U Slavoniji ostalo je uredjenje katolicke crkve onakovo, kakovo je bilo u cetrnae-
stom stoljecu; tek sto je porazom na Muhackom polju obladala turska sila srijemskom bi-

skupijom (biskup Stjepan Brodaric) i stolicom bosanskoga biskupa u Djakovu. I od pe-

Cujske biskupije stradala su tada dva arcidjakonata, po imenu morovicki i vukovski, dok
je pozezki ostao gotovo netaknut.
Najznatnija bila je u ovo doba zagrebacka biskupija.
Sacuvan je popis zupa
te biskupije od god. 1501., pak po njemu doznajemo za obseg njezin u ono vrijeme. Bisku-
pija je doduse izgubila na jugo-iztoku zupanije vrbasku, sansku, donekle i dubicku, a
s njima i sve katolicke zupe; no uza sve to imala je veci broj zupa (nekih 457),** nego u
polovici 14. stoljeca. Osobito se je pomnozao "broj zupa u krizevackoj zupaniji. Znacajno
je. da se u nekim mjestima oudi kao zupnici budi kao kapelani spominju popovi glagoljasi
(glagol th i a), medju njima i dva u Turopolju. Uz zupnike bilo je u pojedinim mje-
stima po vise kapelana, prebendara i altarista. Tako je u samoj Rasinji bilo sedam sve-
cenika; u Koprivnici zupnik sa dva kapelana, zatim dva altariste (sv. Mihajla i sv. Kriza),
rektor tamosnjega hospitala sa pet drugih svecenika (dva graciani, tri mansionarii). U
Prodavicu (Virju) opet bio je zupnik sa dva kapelana, zatim osam altarista i upravitelja
kapela. Mnogi zupnici imali su drugove (socius eiusdem), s kojima su valjda dijelili

posao i prihode. Prema svim ovim podatcima moramo suditi, da je duhovnicki stalez u za-
grebackoj biskupiji bio osobito brojan.
Mnogo je smutnje prouzrokovalo popunjivanje biskupskih stolica i opatija. Za sla-
bih vladara otimali su se za to (patronatsko) pravo pojedini knezovi i velikasi. Radi toga
je i u zagrebackoj biskupiji nastao razkol, koji je trajao trideset i tri go-
dine, naime 1433. — 1466. Celjski knezovi nametali su svoje pouzdanike (Benedikta de
Zolio i Baltazara de Montschiedel), dok je Ivan Hunjadi radio u prilog kninskom biskupu
Dimitriju Cuporu. Tek god. 1465. dokrajcio je smutnje kralj Matijas Korvin, predlozivsi
papi za zagrebackoga biskupa Osvalda Thuza de Szentlaszlo, kojega je papa Pavao II.

dne 16. travnja 1466. zaista imenovao. Receni Osvald Thuz, postav§i vrlo mlad bisku-

* Qod. 1500. bilo je pravde izmedju ninske biskupije i senjske radi Cesarice. U jednom
pismu od 25. travnja 1500. pise netko iz Senja vikaru ninskoga biskupa, »da nigdar po nijedno
vrime Cesarica ni bil' kumfin Ninski ni Baguski, nego bilo vazda senjsko duhovnim telesnim za- i

konom, kako cemo istrunienti verovanim pokazati.«

* Danasnja (nad)biskupija zagrebacka, kojoj pripada i velik dio pozezke zupanije, broji same
348 zupa, dakle za 109 manje.
 VJKRA I CRKVA. 39

pom, upravljao je povjercnom mu biskupijom kroz trideset i tri godine (1466. — 1499.).
Umiruci u ZaCezamu (Cazmi) sastavio je oporuku, u kojoj je odredio 10.000 forinti za uz-
dr^avanje stolne crkve sv. Stjepana, a 7000 forinti za dvije kule, koje bi se podigle za
obraiiu crkve. Osvalda Thuza naslijedio je dotadanji Canadski biskup Luka (1500.— 1511.);
poslije ovoga postao je »patronom protektorom* zagrebaCke biskupije svemocni tada
i

ostrogonski nadbiskup Tomo BakaC od Erdeda, koji je pomogao do biskupske Cast! dvo-
jici svojih rodjaka, najprije Ivanu od Erdeda (1514. 1518.), a onda znamenitomu Simunu —
od Erdeda (1518. — 1543.), koji je mnogo utjecao i u politicke prilikc hrvatskoga kraljev-
stva. Znacajno je, da je Tomo BakaC od Erdeda
pomenuti ostrogonski biskup i kardinal
god. 1513. sklonio papu Lava X.,
njemu nakon smrti senjskoga biskupa Jakova Bla-
te je

^evida podijelio u tu biskupiju, na §to je Tomo imenovao svojim namjest-

»commendu« i

nikom upraviteljem senjske biskupije tadanjega modruSkoga biskupa Simuna Ko^icica

i

Begnu, koji je njom upravljao nekih sedam godina (1513. 1520.). —

U Hrvatskoj prisvajali su si pravo patronata knezovi Frankapani za biskupije (senj-
sku, modrusku, otocku) u svojim oblastima. Oni su se pri tome pozivali na povelju kralja
Ladislava IV. Kumanca od 11. lipnja 1289., kojom bijase njihovim predjima potvrdio pa-
tronatska prava u biskupijama krbavskoj i senjskoj (iura patronatus ecclesiarum de Ck)r-
bouia et de Scenya). Knez Nikola Frankapan dao si je 18. rujna 1418. od zagrebaCkoga
kaptola izdati ovjerovljeni prepis te povelje, sto dokazuje, da je njegova porodica vazda
budno pazila na to svoje pravo. Ali bas radi toga doslo je cesto do sukoba izmedju njih

i papinske stolice, narocito kad se je radilo o popunjenju biskupije u Senju. Bernardin

Frankapan radio je pace, da svomu sinu Ferdinandu namakne biskupiju modrusku. I zaista
se Ferdinand u kraljevskim poveljama od god. 1501. i 1508. zove »izabrani«, doticno »iza-
brani i potvrdjeni« (electus et confirmatus) biskup modruSki. Kad je u to papa 7. stude-
noga 1509. zadarskoga kanonika Simuna Koziclca Begnu imenovao biskupom modruSkim,
uzkracivao je knez Bernardin potonjemu neko vrijeme investituru (denegat vestum); no
poslije ga je ipak priznao, te je biskup Simun postao gorljivim zagovornikom njegovim pri
rimskoj stolici, pade mu je posvetio i svoj govor, §to ga je god. 1513. drzao na lateran-
skom koncilu u Rimu.
Odkada je hrvatsko-dalmatinsko primorje od Zrmanje do u§ca Cetine doslo pod
mletaCku vlast, stall su nadbiskup! i biskup! primorskih gradova, vecinom od MletCana
nametnuti Ijudi, revnovati u svojim biskupijama protiv slavenske sluzbe bo^je
i glagolice. Tako je spljetski nadbiskup Bernardo Zane god. 1511. odredio, »da nijedan
svecenik, budi kojega god cina ili reda, ne smije tumaciti sveto pismo na jeziku slaven-
skom, osim jedino evangjelja (i) epistole, a uz to (vr§iti) izpovijest. priCest na odredjeni i

dan red mrtvih* (quod null! presbyter! cuiuscunque conditionis et gradus audeant inter-
pretari sacram scripturam in lingua illyrica, nisi evangelia, epistolas, et confessionem ac
communionem et in die proprio sequentia mortuorum). Kad je pak god. 1480. otok Krk
doSao pod mletaCku vlast, izdala je mletaCka vlada 24. travnja 1481. novomu krCkomu
providuru Franji Bembu ovaj nalog: »Nalaze se na onom otoku (Krku) u stanovitom sa-
mostanu nek! kaludjeri Hrvati, koji vr§e ! slave slufbu Bo2ju po obiCaju hrvatskom; ti

se (kaludjeri) iz stanovitih razloga moraju ukloniti s rec^enoga otoka. Stoga zapovijedamo

tebi, da mora§, Cim na otok stigneS, otjerati tc hrvatske redovnike, te im zabraniti, da se
ikad vi§e vrate na reCen! otok. Pobrini se jo§ za druge redovnike, koji Cc u reCenom sa-

mostanu boraviti i slu2it! po naSem, latinskom obii^aju*. Providur je jamaCno izvrSio nalog
svojih gospodara. Jo§ prije toga bijaSe kralj MatijaS Korvin. boravccM u drugoj polovici
studenoga 1480. u gradu Jajcu, primio neke franjevce, koje bijahu MletCani s otoka Krka
protjerali (religionis fratribus ordinis sanct! Francisci, quos Vcneti de insula Vegie eo.
quod nostri fuissent subditi. de quibusdam claustris exclusisscnt). pa im je odredio za pre-
bivanje neke manastire u okoliSu Skradina, Sto no su prije pripadali fratru Aleksandru
Dubrovcaninu. VrativSI se na to kralj u Zagreb, izdao je tu 24. sijeCnja 1481. banima i
40 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

banovcima Hrvatske i Dalmacije, kao i kapitanima grada i varosi Skradina posebni

pismeni nalog, da bjegunce Franjevce u darovanim njima samostanima brane i stite od
svih, koji bi im smetali.

Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. Vjecito komesanje na tlu hrvatskoga

kraljevstva tijekom petnaestoga stoljeca i u prvoj cetvrti sestnaestoga nije nimalo bilo na
nstrb knjizevnosti, pace je sve to vecim obcenjem i prometom urodjenika s doselicama

uznapredovala. Politicka je raztrganost prijecila, te se nijesu stvorila veca kulturna knji- i

zevna sredista, izuzev jedino obcinu grada Dubrovnika. K tomu je nevolja od Turaka
gonila brojne ucenjake, knjizevnike 1 umjetnike ii tudjinu (Italljii, Ugarsku, Njemackii,
Ffancuzku), gdje su nasli sigurnija zaklonista, pa onda radili i privredjivali za one zemlje i

narode, ii kojima su zivjeli.

Obcenje izmedju hrvatskih zemalja (narocito primorja hrvaisko-dalmatinskoga) i

Italije bilo je od starine zivahno, a postalo je jos zivlje, odkad je velik dio toga primorja
dosao (1409. — 1420.) izravno i konacno pod inletacku vlast. Tim bise u dalmatinskim gra-
dovima (Ninu, Zadru, Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Hvaru), pa i li slobodnom Dubrovniku
sirom otvorena vrata utjecanju tadanje talijanske kiilture, pa tako i preporodu kla-
s i c k i h n a u k a (h u man i z m a), koji je tada u Italiii slavlje slavio.

U Dalmaciju i primorsku Hrvatsku presadjivali su humanizam u prvi kraj brojni

Talijani, koji su ovamo dolazili kao svecenici (biskupi, opati), politicki i sudbeni cinov-
nici mletacki, kancelari i notari, a napokon kao ucitelji. Za njima su se povadjali i uro-
djenici, koji su vise nauke izucili u Italiji. Tako se je dogodilo, da se je narocito u primor-
skim gradovima Dalmacije sve vise zanemarivalo do mace narjecje romansko
(dalmatinsko), kojim se je dosad u obicnom zivotu govorilo, i koje je bilo srodno na-
p u 1 j s k o mu d i j a 1 e k t u talijanskomu; pa je mjesto njega u obicnom zivotu mah preo-
timalo mletacko narjecje talijansko, a u javnim poslovima klasicna latinstina.
Taj se preokret moze potanko pratiti u Dubrovniku, a obcenito i po ostalim gradovima na
otocima i u primorju.

U Dubrovniku govorilo je urodjeno plemstvo jos na koncu 14. stoljecu pretezito

domacim dijalektom dalmatinskim, slicnim napuljskomu narjecju; hrvatski jezik bio je

vecini plemica takodjer poznat, a govorili su njim brojni doseljenici s iztoka, zatim pucani
u gradu i podaniCx obcine po kotaru. Talijanski humanista i ucenik Petrarkin, po imenu
Ivan Raven janin (Ser Joannes quondam magistri Conversini de Fregnano), koji

ie god. 1384. — 1387. u Dubrovniku sluzio kao obcinski kancelar, tuzi se na nepriliku, s t o
njega nitko ne razumije, a ni on nikoga, pa mu treba sve raditi po
t u m a c u. Dubrovcani su doduse poslije osnovali skolu, u kojoj se je ucio klasicki
latinski jezik, pace i starogrcki jezik; no uza sve to pise Filip de Diversis
iz Luke, koji je godine 1434. — 1440. bio rektorom te gradske skole, ovako: »U
svim vijecima i uredima gradjanskim i kaznenim govornici, odvjetnici, sudci i konzuli
po odredbama zakona govore latinski, a ne slavenski; ali ne nasim italskim jezikom, ko-
jim govore i razpravljaju s nama, vecunekakvom drugom puckom govoru
njima osobitom, sto se od nas Latinaca ne moze razumjeti (sed
quodam alio vulgari idiomate eis speciali, quod a nobis Latinis intelligi nequit), ako nijesi
vican nekoliko, pace mnogo takvomu govoru. Kruh (panem) zovu pen, otca (patrcm) tata,
kuca (domus) kaze se chexa, ciniti (facere) fachir, pa tako dalje, sto sve cini govor nama
nepoznatim«. Medjutim vec u drugoj polovici petnaestoga stoljeca javljaju se u Dubrov-
niku urodjeni humaniste, koji se izticu poznavanjem klasickoga latinskoga jezika knjizev- i

nosti njegove. Izmedju njih proslavili su se svojim knjizevnim radom dva C r e v c a i j i

Ce
ili r V a, jedan kao latinski pjesnik, a drugi kao latinski povjestnicar, pa onda Jakov
Bun i c (Bonus).
 KNJ12EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 41

Aelius Lampridius Cerva (1463. — 1520.), hrvatski Ilija Crijevic, odu§evio

se je u Riniu za svoga naukovanja u kolu pjesnika i uc^enjaka, koji sii se skiipljali oko
Julija Pomponija Leta, predsjednika rimske akadeniije, tako za latinsku starinu, da su ga
ondje vec u 22. godini nje}3:ovoj ovjen^ali pjesni(3kim vijencem. VrativSi se oko god. 1490.
11 Dubrovnik bio je jedan od najgorljivih pobornika humanizma, te je u svojim pjesmama.
listovima govorima nastojao svojim sugradjanima utuviti
i u giavii, da su oni pravi prav-
cati potomci starih Rimljana (propago vera, verior colonia bis prolesque Quiritium). Nje-

gov imenjak Aloysius de Cerva (1459. — 1527.). koji je vi§e nauke izucio u Parizu i

ondje pritnio pridjevak Tu-

bcro (odatle zvani Lu d o-
V i c n s Tuber o). napisao
jc opet u latinskom jeziku
povjestnicu svoga vijeka od
god. 1490. do 1522., u kojoj '< 'nap a^truana la-frnnflf) 53 ihprfrg/nrfm.h-^.ih'c rftnlie

je prikazao ne samo tadanje

zgode u Hrvatskoj i Ugar- flDuj3vs.Dr.jjwitajF8<3ffiafl BH/gK-gRicffitfrfiJODvawAa^ii
skoj, nego i po ostaioj Ev- iffal>'<?ntijfnii3 prfisj'iiiljjitfi MTb 8A8 5atTWtfDn<vimjber8 nt:
«>inw^> jnadlia^n. [j|] stfti jtfta •n-fuamayxmb frobflBa*
ropi. Radi elegantnoga sloga
latinskoga prozvan bi dubro-
aiia<3nacs «>afi5a ionviliidi
vackim Sallustijem (il Sal-
lustio Raguseo).
<n>aEuara3!rafl8R>tfljg />li t biUd'ijoj;* ""Ci [fi:;?CijCM'^[h
I Jacobus Bonus
t-3.'3^jti|i!nm3U)BfiRi'3*?m.i
(1469.— 1534.), hrvatski Ja- ^»b(n)liR/.

kov Bunic, svrsio je nauke u

Italiji. Bio je trgovac po
zvanju i kao pleinic obav- •£i'3*viiimihi.»rh.vS'«ai'iU'0£i' j^aobiMWOTgrtiij «0baiJm«»
Ijao je mnoge visoke sluzbe
u svomu zavicaju, ali se mi-
niogred bavio i latinskim Clbunc bjcuian'nj 3.'e^*«vg/.« jgntn;^'

pjesnictvom. Jos oko 1500. tp:cmt magiitcr M.n ^^1^^,, f^^^ yg^ .-u^tB
godine stampao je on, valjda dread OC tbo:cfaniC5 Bwswasia+rvxsvanurtm-*
u Bologni, epsku pjesmu »Dc
raptu Cerberi«, najstariju po-
znatu epsku pjesmu, sto je

nikia na hrvatskom tlu. Do-

§av§i po njoj na glas i po-
svetivsi je naknadno papi mm^
Leonu X. dobi on od pape
Castni zadatak, da u epskoj
STRANICA HRVATSKOGA (GLAGOLSKOGA) BREVIJARA-
OD GOD. 1493.
pjesmi obradi evangjeosku
nauku o 2ivotu radu Isusa i ^

Krista. Na§ je DubrovCanin izvrSio zadatak prije talijanskoga pjesnika Jeronima Vide
taj

i 1526. godine za pape Kiementa VII. bude doStampana u Rimu njegova pjesma »De vita
et gestis Christi«, koja ima 16 pjevanja i prcko 1000 heksametara. U istoj knjizi Stampao jc

Bunic sav svoj dotadaSnji rad na pjesnii^kom polju.

Uz oba Cerve, Jakova Buni(ia druge Dubrovdane javljaju se humaniste po osta-

i
i

lim gradovima Dalmacije svc do Nina. U Trogiru iztiCe se osobito Johannes So-
bota ili Ivan Subotic (t 1469.) kao gorljiv hutnanista. Od njegovih radnja poznati
su dosad samo neki listovi, Sto ih je pisao zadarskomu iiadbiskupu Mafeju Vallarcssu,
takodjer prijatelju rimske starine i starolatinske kulture. No najodliCnlji od svih dahnatin-
42 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

sko-hrvatskih humanista bio je bez dvojbe Sibencanin Juraj Sizgoric (Sisgoreo),

kojega je zbirka latinskih elegija stampana u MIetcima s na- i pjesama izasla god. 1477.
pisom: »Georgii Sisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III. Impressum est hoc

opusculum in Venetiis per magistrum Adam de Rodueil, sub anno incarnationis domini
1477.« Pisao je latinskom prozom o povjestnici svoga rodnoga grada, kao
i u obce o i

Dalmaciji narodu u njoj. i

U Slavoniji, pa onda u Ugarskoj utro je humanizmu jedan od prvih Ivan (Q j e-

put
1 e t i c?) Vitez od Sredne (1400.— 1472.), siromasnoga plemica iz krizevacke zu-
sin

panije. Izucivsi vise nauke u Italiji bio je tajnikom gubernatora Ivana Hunjada i odgoji-
telj sina njegova, potonjega kralja Matijasa Korvina, kojemu je u srce zasadio Ijubav za
humanizam i preporodjenu uifijetnost. Vrseci zatim razne duhovne casti (kao biskup ve-
likovaradinski napokon nadbiskup ostrogonski) bio je glavni suradnik kralja Matijasa
i

na kulturnom polju. Njegovom pobudom osnovao je kralj Matijas sveuciliste u Pozunu,

zatim akademiju nauka glasovitu knjiznicu u Budimu. Na svim ovim zavodima pona-
i

mjestao je kralj pretezito umne muzeve iz Hrvatske Dalmacije, a narocito iz Dubrov- i

nika. Na sveucilistu naucali su uz ine Dubrovcani Serafin Bunic i Toma Baseljic, dva
ucena bogoslovca; u akademiji izticu se uz predsjcdnika Ivana Viteza mladjega (biskupa
vesprimskoga i sinovca nadbiskupova) jos Ivan Cesmicki (Janus Pannonius), zatim Tro-
giranin Ivan Statilic (Statileo), knez Juraj Frankapan, i Julio Dalmatin; a kao predstoj-
nici i cuvari knjiznice spominju se Feliks Dubrovcanin i zemljak njegov Petar Zamanjic.
Prvi je bio na glasu radi podpunoga znanja jezika kaldejskoga, arapskoga, grckoga, latin-

skoga, talijanskoga i hrvatskoga, kao i radi vjestine svoje u sitnoslikarstvu; drugi opet
bio je znamenit kao bogoslovac i filozof. No od svih je najpoznatiji Ivan Cesmicki
ili Janus Pannonius (1434. — 1472.), po majci svojoj Barbari necak nadbiskupa Ivana
Viteza od Sredne. Rodjen u Cesmici (de Chesmicze) u krizevackoj zupaniji izgubio je rano
otca; na sto ga je ujak Ivan Vitez u trinaestoj njegovoj godini (1447.) poslao na nauke u
u Italiju. Ucio je kod Ivana Quarinija u Ferrari, a zatim je zivio u Padovi i Mantovi,
odakle je zalazio u Firencu, Rim i Napulj. Qod. 1458. vratio se je kao vec dobro poznati
pjesnik latinski i ovjencani doktor prava u domovinu, te je 1460. postao biskupom pecuj-
skim, premda mu je bilo tek dvadeset i sest godina. Kao pouzdanik i poslanik kralja Matijasa
poSao je god. 1465. papi Pavlu II. u Rim, kojom je prigodom pokupovao u Italiji sve
knjige i rukopise, do kojih je samo mogao doci. Ali god. 1471. stupi zajedno sa svojim
ujakom i drugim velikasima u zavjeru protiv kralja, na sto morade pobjeci iz Ugarske,
te se skloni u pavlinski samostan u Remetama kraj Zagreba. Tu i umre u drugoj polovici
god. 1472., te bi sahranjen u samostanskoj crkvi. Na grobnicu mu stavise napis, koji bijase
sam za zivota izpjevao, i u kojemu kaze, da tu pociva Ivan, koji je prvi k zav i c a j-

nomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjencane bozice, te moli,

»neka zavist bar postedi njegov grob i napis na njemu« (Hie situs est Janus, patrium
qui primus ad Istrum — Duxit laurigeras ex Helicone deas. — Hunc saltem titulum
livor permitte sepulto; — Invidie non est in monumenta locus). Od njegovih historijskih
i pjesnickih djela sacuvane su samo njegove pjesme (Panegyricon, Elegiae, Epigrammata),
koje su god. 1512. — 1518. stampane u Becu, Bologni i Krakovu.
Humaniste bavili su se poglavito latinskom poezijom, povjestnicom i starinama. Ali
je bilo medju njima znatne razlike. Jedni su se zanosili, da sto bolje izuce i oponasaju kla-
sicni latinski jezik i slog; drugi su se opajali sadrzinom te stare knjizevnosti i pogan-
skim duhom njezinim. Medju humanistima dalmatinsko-hrvatskoga primorja razabiru se
nadalje jos dva smjera: jedni odisu strastvenom mrznjom na sve, sto nije latinsko, te pre-
ziru narocito slavensku i hrvatsku rijec; drugi se opet, potaknuti bas humanizmom, za-
nimaju za hrvatski govor, kao i za tvorevine puckoga duha hrvatskoga. Na celu prvima
stoji Dubrovcanin Ilija Crijevic, dok kolo drugih vodi Sibencanin Juraj Sizgoric. Crijevica
Ijubav za klasicku starinu cini gotovim odrodom; on se obara na hrvatsku rijec, koja se
 KNJI2EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 43

u Dubrovniku tada sve viSc ozvanja. U jednoj pjesmi svojoj vapi on: »Uz ponioc pre-
dobrih bogova neka se povrati stari kviritski (latinski) govor, koji je nedavno izumro
pritisnut poplavom divljeg susjedstva. Neka povrati Epidavru Plauto, §to mu
je oteo nezgrapni Skit a... Tako te nestati ilirskoga kriCanja (stribiligo illu-

rlca) . . .« Ali ti vapaji nijesu koristili, jer je u Dubrovniku sve vi§e preotimao maha hr-
vatski govor, pace se javljalo i dubrovaCke vlastele, kao primjerice Ivan QuCeti(S
(1451.— 1502.), koja su uz grCke i latinske stihove gradila i hrvatske.
Sizgoric nasuprot s najvedim zanimanjem i Ijubavl prouCava sve, §to je hrvatsko,
kako to svjedoc^i njegov latinski spis »0 polozaju Ilirije i varoSi Sibenika godine 1487.«
(De situ Illyriae et civitate
" . _
Sibenici a. 1487.). Govoreci
"IT^
u 17, glavi o obicajima svo-
jih Sibenskih sugradjana, koji
su tada bili pretezno Hrvati,
>•'
spominje i ovo: »Uz zakone "fijjricuira

imaju na§i gradjani i obicaje, ilidlnujii'.irii ; .

•;rrt0
^\
neke zasebne, a neke tudjin-
ske, koje prihvatiSe od su-
^.
sjeda, Sluze se naime ilir-

skim (hrvatskim) poslovica-

CO .

ma (proverbiis), koje smo

mi prozvali dicteria, i koje ;>;;^!

smo iz domacega jezika (ex UBasW.-iiXIUlpjl.'f.U;

iiiii/arvawia * *' muiJKw: iriiR>!b:j i

lingua vernacula) preveli na

latinski zajedno sa J. Nau-
pleom, ucenim i razboritim
dovjekom. Cini se bo, da
nijesu oStroumniji od njih
(poslovica) ni zakoni Solo-
"iJiti^UJ.:- „-.. -Talo
novi, ni §to je Numa Pompi- U'TUJDODO fIR? PiO[Dtjrg +t^ltt)F«B

lij izmislio, ni sama nauka

Pitagorina. 2ene osim toga
na pogrebu pjevaju n a r i-
.1/ llm '.nUJWSi K<-.;

c a 1 j k e (nenias), dirajuci i

potiCuci na suze srca gordih

muzeva; te su (naricaljke)
fe§(5e (ferventiores) od placa
Tetide i majke Eurialove,
kad su za izgubljenim sino- STRANICA HRVATSKOGA (OLAQOLSKOQA)
vima barbarski jadikovale. I MIS ALA OD QOD. 1483.
na vjenCane dane igraju6i
kolo pjevaju poskoCnice (epithalamia), kakovih nijesu Culi pjevati ni KatuI ni Klaudijan.
Obijestna nadalje i stra§6u obuzeta mlade2 pjeva nodu Ijubavne pjesme (amatoriuni
carmen), kakovih jedva da je saCinio ugladjeniTibul, ili meki Propercije, ili puteni Likoridin
Qal ili Lesbijka Safo. A vrte(ii tijest za priugotavljanje ulja smiSljaju i z m j e n i C n e
e k 1 o g e (eglogas alternas), rekao bi, da Damet i Menalka pripjevaju prcd Palemonom«.
Si2gori6 poznavao je dakle poslovice hrvatskoga naroda, a i sve vrsti narodnih pjcsama,
koje zovemo ?.enskima. Nesumnjivo da su mu bile poznate i gdjekoje junaCke pjesme, koje
su se pjevale o Filipu Mad^.arinu, Sibinjanin Janku i sestri(iu mu Sekuli, a mo2da ve(5 i o
kralju MatijaSu, Zmajognjenom Vuku i banu Doj^inu.
44 HRVATSKO KRAUEVSTVO U XV. STOLJECU I FRVO.I CETVRTI XVI. STOLJhXA.

Sizgoric je toliko cijenio i zavolio hrvatsko iiarodno pjesnictvo, da je cudo, sto

nije i sam propjevao hrvatskim jezikom. Medjutim je to uciiiio mladji suvremenik njegov,
Marko Marulic
Spljecanin (1450. — 1524.), koji se smatra o t c e m n m j e t n o ga
pjesnictva hrvatskoga, a po torn lijepe knjigc hrvatske. Bio •
je potomak stare
vlasteoske porodice spljetske, a iziicio je vise nauke u Padovi, gdje mu je bio uciteljem
glasoviti Picentini. on samo vanjsku formu humanizma, dok je
Uza sve to prigrlio je

inace ostao vjeran vjersko-crkvenomu smjeru sredovjecne knjizevnosti. To dokazuje sav

obilati rad njegov u latinskom i hrvatskom jeziku. Najznamenitije hrvatsko djelo njegovo
jest epska pjesma »J u d i t a«, koju je dovrsio 22. travnja 1501. u gradu Spljetu. Pjesnik je
n sest pjevanja (libara ili knjiga) obradio starozavjetnu pripovijest o junakinji Juditi, koja
je Olofernu glavii odrubila; a gradio je stibove, kako sam kaze, »po obicaju nasih (hr-
vatskih) zacinjavac i josce po zakonu onih starih (grckih i latinskih) poet«. Judita bi stani-
pana latinicom prvi put u Mletcima god. 1521. s napisom: Libar Marka Marula Splicanina,
u kom se iidrzi istorija svete udovice Judit u versih hervacki slozena, kako ona ubi voj-
vodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi piik izraeiski od velike pogibili«. Namah
stampom drugo izdanje te knjige. Marulic je spjevao jo§
slijedece godine 1522. izaslo je i

drugu epsku pjesmu manjega obsega, naime S u s a n u, zatim mnogo lirskih pjesama po-
glavito vjerskoga poboznoga sadrzaja, medju kojiina je
i »M o t v a suprotiva i 1 i

Tu r k o m«. Usvemogucemu, da spftsi krscanstvo suzbije Turke, kako

toj se pjesmi moli i

je pobio vojsku Idumejaca Moabite, kad su htjeli unistiti puk izraeiski.

i

Prilicno u isto vrijeme, mozda malo prije ili poslije Marulica, pojavili su se u Dubrov-
niku hrvatski pjesnici Sisko Mencetic (1457. — 1527.) i Gjore Drzic (1463.? do
1501.). Prvi je bio svjetovnjak, koji je god. 1521. i 1524. vrsio knezevsku sluzbu; drugi je

bio svecenik, te je god. 1498. obavljao sluzbu notara u kaptolu stolne crkve dubrovacke.
I ako se spominje, da je vec god. 1420. — 1430. bilo u Dubrovniku mlade vlastele, koja su
gradila hrvatske stihove; i ako se znade, da je vec Ivan Gucetic uz grcke i latinske pjesine
pjevao i hrvatske: Mencetic i Drzic ipak su prvi, kojih su se pjesme sacuvale. Oni su pro-
zvani prvim hrvatskim trubadurima, jer su sc povodili za juzno-francuzkini
trubadurima, kojih se je pjesma razsirila i po sjevernoj Spaniji (Kastiliji), pa odanle i po na-
puljskoj kraljevini u Italiji. Narocito se je Mencetic ugledao u Serafina (t 1500.), najmla-
djega izmedju znamenitijih pjesnika napuljske skole.
Sirenju knjizevnosti tako latinske kao i hrvatske mnogo je doprinijelo k n j i g o-
tiskarstvo. Latinske knjige stampale su se u Mletcima, Becu, Krakovu i drugdje; hr-
vatske pak knjige, narocito one s glagolicom pisane, u Mletcima i Senju.
Najstarija glagolicom tiskana knjiga hrvatska jest misal od god. 1483., na kojoj
je na posljednjem nastampano: »Let Qospodnjih 1483. meseca pervara (februara)
listu

dan 12. ti misali bi§e svrseni«. Qdje je stampana, nije zabiljezeno; ali se nagadja, da je
tiskana u Mletcima. Deset godina iza toga izasao je u Mletcima glagolski brevi-
jar ili casoslov, kojega je 13. ozujka ,1493. dostampao rnletacki knjigotiskar, magi-
star Andrija de Thoresanis de Asula, tast najslavnijega mletackoga tiskara Alda Manu-
cija. U Mletcima je izucio Stamparsku vjestinu Q r gu r S e n j a n i n, kojega je poslije

arcidjakon i vikar senjske crkve Silvestar Bedricic pozvao u Senj, da nastampa nekoliko
glagolskih knjiga. Njegovim trudom dovr§ena bi 27. kolovoza 1507. knjiga »Narucnik plc-
banusev«, sastavljena »po Urbanu po Tomasu djakonu«. kanonicima crkve iz Otocca i

senjske. Grgur Senjanin stampao je iza toga jo§ pet drugih kojc obrednih koje bogo-
slovnih knjiga, medju njima misal god. 1509. Prva latinicom stampana knjiga hrvat-i

ska bit ce. koliko se dosada znade, spomenuta ve6 »Judita« od Marka Marulica (go-
dine 1521.).
Umjetnosti. Preporod (r e n a i s s a n s c) umjetnosti u Italiji doimao se je silno ta-

kodjer susjedne Hrvatske i Dalmacije. Pojavilo se mnoztvo umjetnika sviju grana, koji
su slavno djelovali budi u domovini budi u tudjini
 UMJRTNOS>T(. 45

()d Hnijctnika, koji su sc proslavili izvan domovine, da spomenemo najprije one,

koji su radili II U^arskoj na dvorn kraija Matijasa Korvina. Tu sc osobito iztide J a k ov
S a t t i I i c (Statileo) iz Trojiira, jcdiiako odIiCan «raditeij. kao i kipalf ()d .icradjevina njc-
govih spoininjcmo biskupske dvorc u Novigradu (Ncograd) i stolnu crkvu u Vacu. Oko
god. 1467. izradio. je od mjedi Ijevene kipove kraija Matijasa i otca rnii Ivana Hunjada,
zatim kip Minerve, sva tri za kraljevski grad u Budimu. Nadalje je stvorio kipove Hor-
kiila, Diane i Apolona, kojima bi ureSen trg sv. Jurja u Budimu. Drug! Trogiranin, po imenu
Ivan D a 1 ma t i n (magister Johannes Dalmata de Tragurio) bio je znamenit kipar (sta-

tuarius sive marmorum sculptor). ProslavivJi se u Rimu, gdje je god. 1471. izradio grob-
nicu pape Pavla l\. za cikvu sv. Petra, posao je na poziv kraija Matije u Ugarsku, gdje
je djelovao svc do smrti kraljeve. Kralj mu je ostao duzan vece svote za njegove radnje,
pa da mu se oduzi, darovao mu je vi§e posjedovanja, medju njima i kaSteo Majkovec u
krizevackoj zupaniji. Jos god. 1489. dne
10. srpnja izdao je kralj Matija§ pismo na
slavonske bane i banovce, da magistra
Ivana Trogiranina stite u posjedu rece-
noga ka^tela. Po smrti Matijasa kraija
vratio se je magistar Ivan u Italiju, gdje
je radio poglavito u gradu Jakinu. Treba
jos iztaknuti Feliksa Dubrovca-
jii i n a, predstojnika knjiznice kraljeve u
'ilBudimu, koji je bio vrstan sitnoslikar
(fniniaturista) i poglavica sitnoslikara na
kraljevskom dvoru.
•'
Mnogo je hrvatskili uiiijetnika bilo

Vazasuto po Italiji, koji su sc ondje ili usa-

Vrsili ili zasluzbe trazili. No ostalo ih je
hjnogo i u domovini, tako da je go t o v o
p svakom gradu Hrvatske i

pa'Imacije bilo vise znameni- PROCELJE CARINARE (DOQANA, SPONZA) U

t1 h g r a d i t e 1 j a, k i p a r a, s 1 i ka r a DUBROVNIKU.
i iimjetnih obrtnika (zlatara,
Zsrada je dovrSena god. 1520. ProCelje sagradjeno
mjedorezaca, yezilja i t. d.). Pojedinaca
je u slogu renaissance, a veliki prozori u nile-
imadc u Slavoniji, narocito
i u Zagrebu i
taCkoni slogu, U udubitii drugoga sprata snijeSten
po samostanima. Najvise sc u to doba
je kip sv, Vlalia, zastitnika obcine dubrovackc.
,skupii() umjetnika bas u Dubrovniku, a za
iijim u Trogiru.
Od crkvi. kojo sii ii to vrijeme gradjcnc, iztiCe se osobito stolna crkva s v.

J a k o V a u S b i c n i k ii, koju je zasnovao i zapoCeo graditi Juraj Matejcvic (1441.), a od

icod. 1475.— 1517, nasiavio Trogiranin Ivan Fiorentino. Prekrasna crkva pokazuje dva
sloga; od temelja do stropa pobocnih ladja razabire se mietacka gotika, a u gornjem djelu
Zajedno s kubetom plemenita renaissanca. Sazidana je od samoga mramora i tesanog ka-
mena, a i krov joj je od kamenitih plo(ia, tako da na njoj nema nijedne opekc. Crkva ima
sliku bazilike, a razdijeljena je na tri ladje; srcdnja ladja pociva na pet visokih i vitkih

stupova. Osobito je znamenit glavni zrtvenik i visoko kiibc; u obce je crkva iznutra sva
od kamena (irtvenici,. krstionica i kanoniCke stolice), a to sve u slogu najplemenitije re-
naissance. Spomena je vrijedna joS crkva sv. Marka u KorCuli. Stolnoj crkvi u Trogiru

prigradjena bi god. 1468. pokrajna kapela sv, Ivana Ursina, koja je krasnim kipovima
ureSena, a gradili su je Nikola Fiorentino i Andrija Aleksijev. U Trogiru, Spljetu i Dubrov-
niku |K)digiiuti sn takodjer krasni nadgrobnl spomenici u slogu renaissance; najodliCniji Je
46 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CeTVRTI XVI. STOLIECA.

grobni spomenik Ivana Sobote (Subotica) od god. 1469. u dominikanskoj crkvi u Trogiril.
U Slavoniji podignuto bi u to doba vise gotskih crkvi; tako je herceg Ivanis Korvin
(1490. — 1504.) sagradio pavlinsku crkvu u Lepogiavi, od koje se je do danas sacuvao sanio
presbiterij.

Kako je u obsegu hrvatskoga kraljevstva bila do polovice XV. stoljeca vecina

crkvi izgradjena, to su se tada crkve pretezito samo pregradjivale i popravljale. U dru-
goj polovici toga stoljeca grade se vise s v j e t o v n e (profane) z g r a d e tako u Hrvat-
skoj i Dalmaciji, kao i u Slavoniji.

U primorskim gradovima, koji su pod mletackom vlasti, pa i u slobodnom Dubrov-

niku stalo se je po mletackom uzoru graditi palace za gradske knezove.

KNE2EVSKA PALACA U DUBROVNIKU.

stanice za obavljanje javnih posala (1 ogg i a\ zatim razni javni uredi, kao c a r i n a r e
(dogapa) itd. Najznacajnije zgrade te vrsti jesu knezevska palaca i carinara u Dubrovniku.
Knezevska palaca u Dubrovniku podignuta bi vec u cetrnaestom stoljecu, all

ta je prigodom pozara 9. kolovoza 1435. izgorjela. Na to bi napuljskomu graditelju Ono-

friju Onosiforo di La Cava povjereno, da gradi novu palacu. AH i ta je god. 1464. stradala
od pozara, tako da je od nje ostala samo dvorana u prizemlju i skaline s lijeve strane. Ve-
liko vijece dubrovacko pozvalo je na to graditelje Michelozza Michelozzi i Jurja Mate-
jevica (graditelja sibenske crkve). Potonji je izgradio krasno procelje palace, koje je pri-
godom potresa god. 1667. dosta stradalo. Uza sve to je knezevska palaca, i kakova je

sada, pravi biser javne gradjevine u slogu rane renaissance s gotickim primjesama. Ne-
daleko od knezevske palace stoji carinara (dogana, sponza), koja je takodjer neka
 UMjETNOSti. 47

mjesavina gotskih oblika i renaisance, ali se uza sve to prikazuje kao posve skladna cje-
lina. Dovrsena bi Kod. 1520.

Neprestana pogibelj od Turaka dala je povoda, da se je, osobito u krajevima, izlo^e-

nim turskim navalama, pocelo podizati gradove, kaStele, kiile tvrdinje, a uza to stalo se i

i vec obstojece varoSi, crkve dvore utvrdiivati, opasujiici ih zidovima i ku- i

! a m a. Tako nastadoSe brojne gradjevine za obranu hrvatskih zemalja. Tako su

primjerice plemici u Turopolju za obranu svoje obcine oko god. 1467. podigli kaSteo Lu-
kavec. Jednako su se biskupi i kaptol
zagrebacki pobrinuli, da sto jace
utvrde stoinu crkvu sv. Stjepana i

kaptol. Biskup Osvaldo Thuz ostavio

je za utvrdn stolne crkve 7000 zlat-
nih forinti. I zaista ie poslije nadbi-
skup ostrogonski i protektor bisku-
pije zagrebacke Tomo Bakac od Er-
deda dao crkvu i biskupske dvore
opasat' zidovima i kulaina, od koiih
bi jeuna prozvana Bakaceva kula. Ta
je kula stajala do najnovijeg vre-
tnena; nad njezinim zagradjenim vra-
tima bio je smjesten kamen s nadbi-
skupovim grbom i napisom (Tho.
Car. Strigon. A. D. 1517.), koji je jav-
Ijao, da su kule ograda oko crkve i

dovrsene god. 1517. Nakon potresa

od 6. (ili 26.) ozujka 1502., kojom bi

prigodom u varosi na brdu Qradcu

sru§en zvonik crkve sv. Marka, te
oStecene i varoske z'idine, pregnuse
gradjani, da obnove svoju varos.
Kralj Vladislav 11. darovao im je u to
ime god. 1505. sto zlatnih forinti a
1511. opet dohodke od tridesetine za
ORB NADBISKUPA KARDINALA TOME I
tri godine, koje bi dva gradjana platiti
bakaCa od RRDEDA.
morala. U izpravi kraljevoj, koju je
torn prigodom izdao, narocito se iz- Kamen s grbom napisom bio je uzidan u ne-
i

tiCe, da su onako od starinc troSne

i
davno poru!^enu (polu)kulu BakaCevu pred stol-
nom crkvom sv. Stjepana u Zagrebu. Sad je kamen
zidinc potresom pretvorenc u gotovu
pohranjen u zemaljskom arheolo?.kom muzeju u
ruSevinu, a jedan toranj da se je Zagrebu. Napis se 5ita ovako: Tho(ma)s car-
posve sruSio (cum intelligamus in (dina)l(is) StriRondensis) a(nno) D(omini) 1517.

meniis et edificiis civitatis nostre

montis Qrecensis alioquin longa ve-
stutate ruinosas per terremotum proximum magnam ruinam factam fuisse, unam
vero turrim penitus collapsam esse, et ob id menia ipsa, presertim cum in confinibus civi-
tas ipsa sita sit, necessaria reformacione et restauracione plurimum cgcre . . .).

R i z n i c e biskupskih crkvi u Zagrebu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, koje su ve6 u

proSla stolje(ia bile krcate umjetninama i dra?ocjenostima, obogatile su se novim daro-
vima. Herceg IvaniS Korvin, obnovitelj pavlinskoga samostana i crkve u Lepoglavi, da
rovao je oko god. 1491. samostanskoj riznici ove dragocjenosti: 1) dva kaleia. ureSena
dragim kamen jem, s pliticama; 2) dva kale^a bez dragulja, s pliticama; 3) Cetiri misnice
48 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. SToLJEdU I PRVOJ CETVRTI XVL STOLJECA.

(casulae) ures^ne biserjem i dragim kamenjem; 4) monstraciju ili pokaznicu (za pohranu
sv. tijela), i veliku, vrlo staru i tezku kadionicu od srebra, pozlacenu; 5) iiaKlaviiike (hu-
meralia) s gemmama; 6) veliku srebrenu kupu (phiala) s lijevkom (fusoriuin); 7) srebretie
i pozlacene vrceve sa srebrenim svijecnjacima. Suvisc je herccg dao samostanu vrlo dra-
gocjeni plast svoga otca kralja Matijasa, koji je kralju na frigijski nacin vezla i darovala
zarucnica njegova. Bas taj dar hercega Ivanisa svjedoci, kako se je u to vrijeme gomi-
lalo blago u biskupskim i samostanskim riznicama.

U Bosni su nakon pada kraljevstva umjetnosti posve zahirile. §to se bijase dotle
pribralo dragocjenosti i umjetnina, ili raznesose bjegunci na sve strane, ili razgrabise do-
bitnici Turci, Bogatoj riznici porodice Kosaca nestade traga, dok je predposljednja kra-
Ijica Katarina ponijela svoje dra-
gocjenosti sa sobom u Rim. U
Bosni ostadose razvaljeni zamci
i porusene crkve, koliko ih nijesu

Turci pretvorili u dzamije. Su-

vise preostadose jos s t e c c i ili

mramorovi (maseti), prekri-

vajuci citava polja. Medju ta-

kove stecke spada i grobnica

Ivana (Ivanisa) Pavlovica kod
Bukovice, sjeveroiztocno od Ja-
blanice na rijeci Neretvi. Na pro-
celju grobnoga kamena vidi se
cvatuce stablo, s desna je oru-
zano celjade, a s lijeva okrunjena
zenskinja. Na gornjoj strani ka-
mena vidi se opet s desna kaciga
s pokrovcem, koji se svrsava
krinom, a s lijeva stoji cirilicom

zapisano: »Sije grob Pavlovica

Ivana«.
Materijalna kultura. Tije-
kom XV. stoljeca stalo se je na STECAK na OROBU ivana (IVANISA)
tlu hrvatskoga kraljevstva raz- PAVLOVICA.
vijati rudarstvo. Dne 21. ve-
Kod Bukovice, sjevero-iztocno od Jablanice na
Ijace 1463. izdao je kralj Matijas
rijeci Neretvi. Cirilski napis »Sije grob Pavlovica
Korvin u Budimu knezu Petru
Ivana*.
Zrinskomu povelju, kojom je

ovlastio njega i njegove po-

tomke, da smiju svuda na svo-
jim posjedima traziti i kopati rude zlatne, srebrene, olovne i razne druge, a da zato
ne placaju nikakvih daca.* Na temelju te ovlasti uredili su knezovi Zrinski rudnik ili maj-
dan u Qvozdanskom, te su stali raditi i o kako da ondje osnuju
torn, k o v n c u i i

n o V a c a. Dne 15. sijecnja 1525. desio se je na kraljevskom dvoru u Budimu jedan sluz-
benik (Joannes Cherneky) kneza Nikole Zrinskoga »u poslu kovanja novaca srebrenih i

majdana gospodara svoga« (in facto et negocio cussionis monetarum et fodinarum argenti
domini sui). U svibnju iste godine slao je opet kralj Ljudevit II. cetiri rudara (magistris

* Knezovima Frankapanima bijaSe pravo bezplatnog kopanja ruda podijelio jos kralj Si-

gismund poveljom od 11. studenoga 1392., izdanom u prilog knezu banu Ivanu Frankapanu.
i
 MATERIJALNA KULtURA. 49

inontanistis) iz Zvolena u kraljevimi Hrvatsku (ad regnum Croacie), da pregledaju rudnike

knezova Zrinskih (ad reuidenda montana domini Zriny). Te je rudare 4. svibnja odveo u
Hrvatsku neki Mihajlo Radaj, sluzbenik bana Franje Bacana, te je za putni tro§ak primio
10 forinti.

Za knezovima Zrinskima povodili su se i drugi velikaSi i prelati. God. 1523. dozvoho

je kralj Ljudevit II. kiiezu Petru Keglevicu, tada jajackoimi kapitanu, da smije kroz dva-
deset i pet godina svuda na zemljiStima grada B u 2 i n a vaditi zlato, srebro, bakar, ze-
Ijezo, olovo i kositar, rude taliti i kovinu obradjivati i rudama se koristiti, placajuci jedino
propisanu dacu kraljevskoj komori. Dvije godine zatim, naime 1525., sklopio je Petar Ke-
glevi6 ugovor s nekim rudarskim majstorinia radi kopanja ruda u Buzimu; podjedno uta-
nacio pogodbu s kovacem novaca (conductio impressoris monetarum per Petrum Ke-
je i

g.'evich). Napokon je kralj Ljudevit II. 12. prosinca 1521. zagrebackomu kaptolu izdao po-

velju, kojoni je iijeinu dozvolio, da po svima gorama, gradovima posjedima, koje ima u i

Ugarskoj i Slavoiiiji, smije kroz deset godina traziti i kopati rude zlatne, srebrene, ba-
krene, zeljezne, olovnc, kositrene i ostale, i sav njihov prihod upotrebiti u svoju korist, je-
dino da od prihoda placa kruni pristojecu joj pristojbu (lucrum camcrae).

Sijela obrta i trgovine bili su i u ovo doba gradovi (varo§i) i trgovi (trgo-
vista). Qradjanski stalez bijase se tako podigao, da je vec Sigismund god. 1396. 1397. i

poceo zastupnike odlicnijih gradskih obcina pozivati i na sabore (u Temesvar Senj). Neki i

su kraljevi osobito pogodovali obrtnim zadrugama ili cehovima. Tako je kralj

Matijas Korvin, boraveci u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba, potvrdio 23. kolovoza
1466., obrtnu zadrugu i ceh sostara (sutorum et artificum societatem vulgariter c z e h),
podijelivsi jojsve slobostine uobicajene povlastice, koje su uzivali slicne zadruge u dru-
i

gim slobodnim varosima. Jednako slobodno pismo izdao je kralj istoga dana za zadrugu ili
ceh krznara, uzdara ili remenara (pro parte universitatis pellificum et artificum frenorum,
ac corrigiatorum). Oko god. 1480. pristupili su potonjoj zadrugi jo§ sedlari. SoStarskomu i

cehu potvrdio je statut ponovno herceg i ban Ivanis Korvin 11. travnja 1504. U prvoj
c^etvrti XVI. stoljeca poceli su i obrtnici drugih zanata na brdu Qradcu osnivati cehove.
Tako je nastao ceh ostrugara, bravara, kovaca i cestara (potonji su pravili mac^eve i no-
zeve), koji nije ili pravilnik, vec je god. 1521. pri-
doduSe sastavio posebni novi statut
hvatio onaj statut, sto ga imao jednaki ceh u Krizevcima. Velikomu obrtu
je od god, 1510.
i tvornicama nalazimo traga samo u Dubrovniku. Tu je Fiorentinac Petar Pintela go-
dine 1490. osnovao prvu tkaonicu sukna, a god. 1520. utemeljio je vlastelin Nikola Lukaric
prvu tvornicu svilenih tkanina. Suvise bilo je u Dubrovniku dilja (skverova) za gra- i

djenje brodova.

Kraljevi, bani i pojedini velikaSi trsili su se, da podjeljivanjem sajamskih pri-

vilegija podignu trgovinu onih varoSkih ill trgovistnih obcina, koje su im podlo^ne bile.
Kralj Matija§ Korvin podijelio je 22. svibnja 1489. gradu Senju privilegij, da mo?-e na
dan sv. Petra i Pavla, kao i nckoliko dana prije i poslijc toga blagdana obdrzavati go-
d i § n j i s a j a m (nundinas sen fora annalia). Trgovi§tu K r a p i n i podijelio je isti kralj

19. studenoga 1489. prava za dva godiSnja sajma; jedan na Florijanovo, a drugi na Ladi-
slavljevo (prvi sajamski privilegij dobila je Krapina jo§ g. 1418. od kneza Hermana Celj-
skoga). Va r a f d i n primio je privilegija sajamska od kneza i bana Ulrika Celjskoga
(1448.) i bana Ivana Vitovca (1462.) za sajam poslije blagdana sv. Jakova. Zagreb
imao je slicna privilegija jo§ iz proSlih stoljeCa (1256. i 1372.). Nema sumnje, da su sliCnc
povlastice imali jo§ i drugi gradovi i trgoviSta, kao Kriievci, Kopnvnica i drugi.

Huducii da su nutarnjoj trgovini po kopnu mnogo smetale mitnicc, koje su poje-

dini vclika^i i plemic^i podizali na svojim posjedovanjima, te od putujuCih trgovaca pobi-
rali mitniearirtu ili maltarinu, to je trebalo vi^e puta odrediti, tko i gdje smije mitnicu dr-

latl i koliku maltariiui pobirati. SuviSe su pojedini kraljevi davali i obnavljali povlastice

Klaie, Hrv. povj. III. (5.) 4

50 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOUECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

za neke graflske (varoske) obcine, kojima su njihove trgovce oslobadjali od svakoga pla-
canja maltarine.

Jos u XIV. stoljecu (god. 1349.) bise ukinute u Slavoniji sve nepravedno podignute
mitnice. Na saboru kraljevine Slavonije u Krizevcima 12. svibnja 1481. opet bi ustanov-
Ijen tocan cjenik za svaku robu, od koje se je placala mitnicarina, te odredjeno, da se
vlastela, kojima pripada pravo pobirati mitnicarinu, kazne gubitkom svoga prava, ako bi
pobirali vecu dacu, nego sto je bila cjenikom ustanovljena.
Frenia cjeniku od god. 1481. placala se je mitnicarina ovako: Od pojedinih kola sapetih,
(suknoni) natovarenih, jedan forint. Od kola, natovarenih suknom, a nesapetih, pol forinte. Od
tkane svile skupocjenog sukna talijanskoga, od mirodija, ulja, smokava
i juzno-talijanskih stvari, i

od svake funte 4 denara. Od limuna narandza po iunti 2 denara. Od kola natovarenih svinutom
i

kozom pol forinte. Od kola kamene soli, bude li sto kamena ili vi§e, po cetiri denara i jedan
kamen soli; ne bude li sto kamena, 4 denara. Od morske soli od svakih kola polovica vaganice
gradske mjere, zvane cetvrtinka, od iste soli jos i 4 denara. Od kola natovarenih zeljezom 4 de-
nara. Od kola svjezih riba 4 denara. Od kolica natovarenih ribama 2 denara. Od kola nasoljenih
ili osusenih riba 7 denara. Od kola natovarenih psenicom i zitom 4 denara. Od kolica recenoga zita
2 denara. Od kola natovarenih vinom ili pivom 4 denara. Od kola natovarenih (suhom slaninom
ih suhim mesorn, voskom, krznom za krznare, subama, lanom, platnom, bijelim darovcem, medom,
uzetima, loncima, postolarskim pepelom) po 4 denara. Od kola malvazije 12 denara. Od konja
trhonose svake robe 2 den. Od dvokolice svakovrstne robe 2 den. Od vola 1 denar. Od svinja i

krava po K' denara. Od manjih konja nepodkovanih zdrebica po 1 denar. Od velikih osedlanih
i

konja 4 denara. Od pet ovaca 1 denar. Od sira, jaja i slicnih stvari, koje obicavaju zene nositi na
glavi, /^ denara; ako je manje od 10 siraca i 50 jaja, ne placa se nista. Od pilica ptica, ako ne i

vrijede 10 den., ne placa se nista; ako vrijede 10 den., H den. Od covjeka trhonose 1 den. Od pjesaka H
den. Od 20 koza 1 den. Od 20 odojaka 1 den. Od dva prazna lagva za prodaju 34 den. Od tri bednja 1 den.
Od roguznih kosara, koje covjek nosi, 1 denar. Od skoranja ostale obuce do pet pari skoranja i i

do deset pari cipela Yi denara; sto je manje, ne placa se nista. Od dvije ugotovljene koze 1 denar.
Od cetiri neugotovljene (koze) 1 denar, Od novih kola 1 denar. Od dva nova kotaca 34 denara.
Od brenta i skafa, koliko se na krkacu moze ponijeti, 34 denara. Od lemesa, sjekira, motika, lo-
pata, svjedara, kosa, po funti 34 denara. Od voca kakve drage vrsti neka se uzme primjerena pri-
stojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, neka plate 1 denar; ako ne prodadu, 34 denara. Od koz-
lica ili janjica jednoga ili dva, od pet pilica, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli jednoga i

zeca ne placa se nista, ako se ne mogu prodati za 12 denara; ako se mogu za toliko prodati, Yi
denara. Kupci soli, koja vrijedi izpod 12 denara, ne placaju nista. Trgovci od jedne bacve ulja
1 denar. Od luka, maca, strjelice i stita po 34 denara. Od kola, u koja je upregnuto Cetiri ili sest
zivotinja, 4 denara; od kola sa dvije zivotinje 2 denara. Od kolica, koja covjek vuce, 1 denar. Od
svatovskih kola svatova ne placa se nista. Od zita plemica i neplemica, koje se vozi u mlin, ne
i

placa se nista. Oni, koji prate kmetove, ne placaju nista. Od svinja, koje se gone u sumu na ziro-
vinu, od sto glava 6 denara; od petdeset 3 denara, a sto je manje od dvadeset, 1 denar. Od stvari
ili pokuctva plemica, ako se prevazaju ili prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kad ga nabave
za kucnu potrebu, ne placa se nista. —
Jos bi odredjeno, da se placa onakim denarima, kojih sto
vrijede jednu forintu; zatim da se pristojba, placena na glavnim mitnicama, ne smije opet zahtijevati
na podruznicama.

Izmedju varoskih obcina, koje su posve oprostene od placanja maltarine, iztice

bile

se osobito siobodna obcina na brdu Qradcu kod Zagreba. Njezin privilegij potvrdjivali su
redom kralji ban! hrvatski, kao god. 1435. kralj Sigismund
i ban Matko Talovac, godine i

1449. knez i ban Ulrik Celjski, i 1464. kralj Matijas Korvin. Uza sve to nijesu pojedini veli-

ka§i postivali slobodu zagrebackih trgovaca, pa je stoga kralj Matijas na obcem sudu u
Zagrebu 22. veljace 1481. ponovo zapovjedio tuzenim velikasima i prelatima, da se po-
kore kraljevskim nalozima. Iz doticnoga spisa doznajemo, koji su knezovi i plemici nepra-

vedno utjerivali maltarinu. Bili su to poimence knez Stjepan Frankapan pod gradom ovi:
Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, Hre-
Ijinu, Modrusama, Tounju, Grobniku Dubovcu; knez Dujam Frankapan u Ledenicama;
i

knez Ivan Frankapan u Cetinu; knez Nikola Frankapan u Trzcu na Korani; knez Zrinski
pod Zrinjem Pedalj-gradom; Juraj Mikulicic u Buzimu Juraj Herendic u Lipi, Ivan Krup-
1 i

ski pod Krupom Feci, Qregorije Bradac u Bistrici, pan Luzicki u

i Mihajlo Tomo . . . . , i
 MATERIJALNA KULTURA. 5l

Tompa od Horsove u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski u mjestu Chorgd i Oara,
Bernardin StoCic u mjestima Skradu, Frajlihoviti u Komogojni, Juraj upravitelj opatije to-
puske u Topuskom, Qrangji i BerkiSevini, i napokon knez Ivan Kurjakovic u Mutnici.
Ali ni to nije koristilo, jer je i dalje bilo velikaSa, koji nijesu marili za kraljeve za-
povijedi. Jos 24. kolovoza 1498. zabranjuje kralj Vladislav knezu Bernardinu Frankapanu,

da trazi maltarinu od zagrebacke robe, koja se dovaza u ModruSe; a istoga dana javlja
svim crkvenim dostojanstvenicima, velika§ima, knczovima, kastelanima, plemicima nji- i

hovlm sluzbenicima, kao gradovima, trgovi^tima, selima

i njihovim upraviteljima, sud-
i

cima, vesnicima, mitnicarima svima drugima, da su Zagrebcaiii za svoju robu oproSteni

i

od svake maltarine; tko se njegovoj zapovijedi ne bi pokorio, nalo^it cc banima i ba-

novcima, da ga svom silom na posluh prisile.

Od god. 1420., dotiCno 1480., sva je morska trgovina u rukama mletac^ke ob-
cine, koja je gospodarica Jadranskoga mora. Jedinl Dubrovnik, koji je ostao pod zaStitoin
hrvatsko-ugarskih kraljeva, umio je odrzati svoju slobodnu trgovinu na moru, pa(ie je i

za svoju kopnenu trgovinu na balkansko-grc^kom poluotoku stekao od turskih sultana za-

sebnih povlastica.
 XII.

FERDINAND HABSBURGO VAC I.

(1527.— 1564.).

IVAN ZAPOLJA
(1527.— 1540.).

Izbor kralja Ferdinanda I. (1. sijecnja 1527.) kralja Ivana Zapolje (6. sijecnja 1527.); borbe iz-
i

medju protukraljeva do krunisanja kralja Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527). —
Turci osvoji§e Jajce s Citavom banovinom (1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedju Ferdinanda I.
i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku podsada Beca (27. rujna do 14. listopada
i

1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u Ugarskoj Hr- i

vatskoj (1531.-1532.). — Bezvladje u Hrvatskoj i Slavoniji (1532.-1537.).

Treca provala sultana
Sulejmana u Ugarsku podsada grada Kiseka (9.-30. kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Pofegu
i

s Citavom zupanijom (srpnja kolovoza 1536.), zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna Kocijanova
i

na Turke poraz krScana kod Qorjana (9. listopada 1537.).

i Bani Toino Nadazdi — Petar Ke- i

glevic (1538.-1542.). Mir u Velikom Varadinu (24. veljaCe 1538.). Smrt Ivana Kocijana (27. listo-
pada 1539.). Smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 1540.). Cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku
(1541.) iposljedice njezine. Junactvo kneza Nikole Zrinskoga u boju pred PeStom (1. listopada
1542.). — —
Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. 1556.). Peta provala sultana Sulejmana u
Ugarsku; pad Valpova, Orahovice, Caklovca, Bijele Stijene, Vocina, Stupcanice Brezovice (1543.); i

nastavak turskih osvajanja u Ugarskoj Slavoniji; pad Kraljeve Velike (1544.)

i utvrdjivanje Siska, i

poraz Bildensteina Zrinskoga kod Konjscine (4. svibnja 1545.)

i pad grada Moslavine; petogodiSnje
i

primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovi od god. 1548. do smrti Jurja Uti§eni(ia
(17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.), pad Virovitice (1552.), Cazme Dubrave; mei- i

dan Nikole Zrinskoga kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do
31. srpnja 1556.) bojevi Nikole Zrinskoga kod Rinje {22.
i 23. srpnja 1556.); pad Kostajnice (17.
i

srpnja 1556.). Nikola Zrinski rijeSen banije (25. prosinca 1556.), a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije.
— Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.-1564.). Ban Petar Erdedi vrhovni kapitan i

Ivan Ltnko\'\6. Pobjeda Ivana Lenkovi(3a kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga
pa§e MalkoSbega u Hrvatsku (1558.-1561.) pad Otoka, Bu§evi(ia. LjeSnice (1558.)
i Novigrada i

(16. lipnja 1560.); poraz MalkoSbega na Kupi blizu Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi
provalio u tursku Slavoniju gotovo do Po2ege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pofezkoga
sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ofujka 1562.); mir s Turcima na osam godina
(1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuiak
crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Dra§kovi(i postao zagrebaCkim biskupom
(19. studenoga 1563.). Smrt kralja Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba njegove drfavine medju

sinove; osvrt na njegovo vladanje u Ugarskoj Hrvatskoj. i

 Podor grada Cetina u Hrvatskoj.

FERDINAND I. HABSBURGOVAC
(1527.— 1564.)

IVAN ZAPOLJA
(1527.— 1540.).

zbor kraija Ferdinanda I. (1. sije^nja 1527.) i kralja Ivana Zapolje

(6. sijednja 1527); borbe izmedju protukraljeva do krunlsanja kraija
|L^^. Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527.). Namah iza
'^-- 5. rujna 1526. — mozda vec sutradan — stigli su u Slavoniju i Hr-
vatskij izvjestni glasi, da je nesre(3ni kralj Ljudevit 11. na bijegu
s Muhackog polja tuzno poginuo. SuviSe ie prestravljenomu narodii za-
prijetila pogibao, da ce Turci, koji bijahu vec obladali iztocJnom Slavoriijom
(Srij'emom i jednim dijelom Vukovske 2upanije), provaliti u zapadnu Sla-
voniju i Hrvatsku. Kako je ban Franjo Badani pobjegao za kraljicom Ma-
rijom u Pozun, a onda se sklonio na svoja posjedovanja u zapadnoj Ugar-
skoi, bio je tada narodu u Slavoniji i Hrvatskoj jedino uzdanje knez
Krsto Frankapan, a uza nj knez Ivan Karlovi(J. S (!3etama, koje bi-

jahu oba kneza u Zagrebu skupila, udariSe najprije prema Dravi, da zakrCe
turskim Cetama prelaz preko te rijeke; a onda predje Krsto sam preko
Drave, da brani jugo-zapadnu Ugarsku. Jednu Cetu od 500 konjanika posia
pade sve do Stolnoga Biograda, da ondjeSnje 2itelje ohrabri, da se ne
razbjegnu na sve strane.
Medjutim bijaSe i nadvojvoda Ferdinand 8. rujna doznao za smrt
svoga Surjaka. Desio se je ba§ u Innsbrucku, gdje se je spremio, kako 6c
pomagati svoga brata Karia V. protiv francuzkoga kraija Franje F. i njegovih saveznika.
Ferdinand se je s mjesta okanio daljega uplitanja u poslove zapadnc Kvropc. pak je svu
brigu posvetio nastojanju, da se zadobavi prijestolja ugarsko-hrvatskoga i CeSkoga, za
56
 57

^BM*

1^
58 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

koja je mislio, da ga idu i po nasljednom pravu supruge Ane i po zajamcenim ugovorima

izmedju Habsburga i Jagelovica. Nadao se je. da ce ga pri torn pomagati upravitelji i

velikasi njegovih nasljednih austrijskih zemaija, a uz njih poglavito obudovljela sestra

Marija. K tomu od poiedinih velikasa ceskih, ugarskih
je ocekivao podpore hrvatskih,
i i

narocito pak od posljednjih, mnogi od njih drzali imanja u Kranjskoj

i jer su
Stajerskoj. i

ijer ih je jos za ziva Ljudevita pomagao s vojskom novcima, da se obrane od Turaka. i

Ta njegovi »kapitani vojske protiv Turaka«, po imenu Nikola Jurisic Ivan Kocijan i

(Katzianer) bratimili su se vec vise godina s hrvatskom gospodom, koja su jos nedavno
htjela Ferdinanda proglasiti kraljem bosanskim!
•
Jos 8. rujna izdao je Ferdinand zapovijed svojim austrijskim namjestnicima u Be^u,
da sto prije razasalju u sve kraljevine i zemlje, koje su smrcu Ljudevita II. ostale bez
vladara, pouzdane povjerenike ili komisare, koji ce ugovarati sa stalezima, da ga priznadu
za svoga kralja i gospodara. Po njegovom nanutku izdaju namjestnici u Becu vec 15. rujna
vjerovna pisma za komisare, Za Hrvatsku bit ce komisari knez Krsto Frankapan, kojemu
je Ferdinand dva dana pred bojem na Muhackom polju darovao sest centi baruta, tri

centa olova i dvadeset pusaka; nadalje kapitan austrijske vojske Nikola Jurisic, i na-
pokon Ivan Puchler, zapovjednik grada Mebova na medji hrvatsko-kranjskoj. U Slavoniju
poci ce opet zemaljski kapitani susjednih austrijskih oblasti: Sigismund Dietrichstein iz

$tajerske i Ivan Auersperg iz Kranjske. Svi ti komisari ponijet ce sa sobom pisma Ferdi-
nandova na pojedine knezove, biskupe, plemice i gradove, u kojima ih poziva, da mu se
poklone, i da u njegove ruke predadu utvrdjena mjesta u svojim oblastima.

Malo iza toga, — dne 23. rujna — , sastao se je sabor kraljevine Slavonije u gradu
Koprivnici. Tko je sabor sazvao, nije izvjestno, no vjerojatno je, da je to ucinio knez
Krsto Frankapan, zeleci udesiti sve za obranu hrvatskoga kraljevstva, buduci da je sul-
tan Sulejman jos uvijek boravio u Budimu. Ne spominje se, tko je sve bio na saboru; ali

se znade, da su sabrani stalezi s najvecim odusevljenjem pozdravili kneza Frankapana. Iz

jednoga grla (una voce) klicali su stalezi: »Hocemo da tvoje gospodstvo bude nas upra-
vitelj i vrhovni branitelj (nostro governator et defensor generale), te se svi podajemo pod
tvoju vlast (et si damo tutti sotto 1' obedienza toa). Jer ti si u svoje doba pohitao Jajcu
u pomoc i oslobodio ga od Turaka, a sada u casu razsula ovoga kraljevstva ostavila su
nas sva nasa gospoda osim tvoga gospodstva. Stoga ne cemo nikoga nego tebe za svoga
glavara i branitelja«. Na to su stalezi pograbili kneza, te ga tri puta podigli u zrak, pro-
glasivsi ga tako svojim starjesinom (superior) i zastitnikom. Neka ih on brani od sva-
koga: tako od Turaka kao i od krscana, koji bi im htjeli nasilja ciniti; neka podjedno
bude u samoj zemlji sudac i miritelj medju strankama. Sabor je nadalje dozvolio knezu
izvanrednu dacu, po jednu zlatnu forintu ili dukat od svakoga ognjista (ili dimnjaka). Jos
bi knezu Krsti zagrebackomu biskupu Simunu od Erdeda povjereno, da na celu poslan-
i

stva podju kraljici udovici Mariji u Pozun, pak da joj izkazu sucut zalost staleza poradi i

smrti kralja i supruga njezina. Kako se je poslije javljalo iz Ljubljane u Mletke, predla-
gah su vec tada neki plemici nadvojvodu Ferdinanda za kralja; ali se Cini, da se je tomu
oprla vecina staleza. Sam Krsto Frankapan pise 29. rujna iz Koprivnice svomu prijatelju,

mletackomu patriciju Dandolu, da se nadvofvoda doduse sprema zauzeti ovo kraljevstvo

»oruzanom rukom« (armata manu); ali »da jednim glasom govore sva gospoda, plemici i

puk, da se vole pokoriti Turcima, nego biti pod Nijemcima« (che prima vono rendersi
al Turco che essere sotto alemani). Krsto se u tom pismu podpisuje »branitelj zaStitnik i

kraljevine Slavonije zupanije Pozege« (tutor protectorque regni Sclavoniae et comitatus

i

Posegae). Ne zna se, da li je saboru pribivao ban Franjo Bacani; namah nakon svrSena
sabora, dne 30. rujna, boravi on zajedno sa senjskim kliskim kapitanom Petrom Kru- i

Xidem u gradu Varazdinu, odakle zaklinje Ferdinanda, da §to prije poslje recenomu kapi-
tanu novaca i vojnika, »jer ako oni gradovi (Senj i KHs) propadnu, sto Bog odvratio, to
 STANAK U HAINBURQU. 59

ce i zemlje va§ega velicanstva snaci velika §teta« (nam si castra ipsa quod deus auertat
perierint: et regna vestre maiestatis dampna capient maxima).
Svakako
sabor u Koprivnici odredio tek najpotrebitije za obranu zemlje; u pi-
je

kao da nije ulazio. JamaCno su slavonski stale2i htjeli ciekati, tko

tanje, tko ce biti kraljem,

6c pretegnuti u Ugarskoj koga ce zapasti ceska kruna. Ina^e je vecina hrvatskih stalei^a
i

naginjala nadvojvodi Ferdinandu, dok je slavonsko plemstvo bilo oduSevljeno za vojvodu

Ivana Zapolju. Ta kolijevka roda Zapoljina stajaia je u slavonskoj zemiji (grad Zapolje
izmedju Vrbove i Nove Qradiske), pak kako da ne bi slavonski plemidi stajali uza svoga
zemljaka »Janu§a«. Kraj takih prilika sasvim je prirodno, da sc knez Krsto Frankapan
nije u prvi kraj priklonio ni Ferdinandu ni Ivanu Zapolji, pak ta njegova neodlucnost

I mogia je roditi misao, kao da on sam Cezne za kraljevskim

sto se on nije pridruzio poslanstvu, koje je polazilo kraljici Mariji u Po2un. On
rilo u oci,
prijestoljem. Jo§ je vi§e uda-

je vodstvo poslanika prepustio zagrebacikomu biskupu Simunu od Erdeda, a sam je nakon

sabora na ^elu svojih ceta opet presao preko Drave u jugozapadnu Ugarsku, kamo ga
pozivahu u pomoc zupanije izmedju Dunava i Drave, zaklinjuci ga da ih prime pod svoje
ombra et protezion sua). Od dvanaest ondjesnjih zupanija svakako
okrilje (accetar sotto V

je obladao baranjskom, Simezkom zaladskom, a valjda drugima. U svim je zupanijama

i i

ponamjestio straze posade za obranu onih krajeva; u Simegu

i Baranji ostavio je Cetu i

konjanika pod svojim dvorjanikom Jerolimom (Jurisicem) Zadraninom, koji je jo§ 22. li-

stopada ondje stajao. te u obsirnoj poslanici mletackoga patricija Ivana Antuna Dandola
svemu obavijestio.
Dok se ovako hrvatsko kraljevstvo u prva dva mjeseca nakon boja na MuhaCkom
polju nije izjavilo ni za Ferdinanda ni za Ivana Zapolju, radila su oba takmaca svom sna-
gom. da steku priznanje u Ugarskoj. Moglo se je nagadjati, da ce nekadanja dvorska
stranka u vrijeme kralja Ljudevita II. prionuti za Ferdinanda, a da ^e plemicka ili ni-
rodna stranka vodjom svojim Stjepanom Verbecom ostati vjerna svomu Ijubimcu Ivanu
s

Zapolji. Medjutim je Ferdinandu trebalo redom prije predobiti clanove bivse dvorske
stranke, ako je 2elio, da se oko njega okupe. Tu mu je u prvom redu pomagala sestra
Marija u Pozunu, gdje se bijahu oko nje skupili vodje recene stranke. Uz nju vrijedio je
Ferdinandu osobito nekadanji tajnik kralja Ljudevita, po imenu Toma Nadazdi, kojega
bijaSe nedavno na njemackom drzavnom saboru u Speieru upoznao zavolio. Jo§ prije i

20. rujna nalazimo Nadazda pri Ferdinandu u Linzu; tu mu predaje popis od dvadeset i

devet velikaSa ugarskih slavonskih, koje bi morao svakako predobiti, ako hode postati
i

kraljem ugarskim hrvatskim. Od slavonskih velika§a spominju se poimence zagrebaCki

i

biskup Simun od Erdeda, ban Fran jo Ba6an, Ivan Tab, Ladislav More, Ivan Bani^
(Banffy) i drugi; od ugarskih biskupi Pavao Varda, Toma Salahazi i Stjepan Brodaric:
nadalje palatin Stjepan Bator, vojvoda Ivan Zapolja, ^uvar krune Petar Perenj i jo§ neki.
Na osnovu toga popisa gledao je sada Ferdinand, da predobije reCenu gospodu. NajviSe
mu do biskupa Salahaza
je bilo i Brodarida, zatim do palatina Stjepana Batora, vrhov-
noga duvara blaga Aleksija Thurza i po^unskoga kapitana Ivana Bornemise; oni bi bili

kao ncka matica, oko koje bi se okupila austrijska stranka u Ugarskoj. Ferdinand jc tima
velikaSima obe(iavao, da de poStivati temeljne zakone drfavne, da 6e braniti zemlju od
svih neprijatelja, naroCito od Turaka. to ne samo svojom silom. nego silama Citavoga i i

carstva njemaCkoga. Tako

njemu vecina reCenih velikaSa ugarskih, to radije,
se prikloni
Sto im je nadvojvoda obe<5ao jo§ bogate nagrade. paCe gotove novce. Da bi se sve po-
i i

trebito udesilo, ureCe Ferdinand sporazumno sa sestrom Marijom stanak u Hain-

burg za 14. listopada 1526.; onamo 6e doC\ Ferdinand sa svojim austrijskim sa-
vjetnicima sestra njegova Marija iz PoJ!una sa najpouzdanijim ugarskim velikaSima.
i

Kraljica Marija obratila se je takodjcr na kneza Krstu Frankanana, da on dodje na i

stanak, i poslala mu je ovo pismo: »OdluCili smo sastati se s prejasnim principom Fcrdi-
nandom, nadvojvodom austrijskim, predragim bratom naSim. pak smo urekli ro^iSte za
60 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

dojducu nedelju u gradu Hainburgu, koji je odavie dvije milje udaljen. Buduci pak da je
na onom stanku potrebita nazocnost vase vjernosti, za koju razabrasmo, da je onako i

od vjerne nase gospode i podanika Hrvatske i Slavonije zajedno s drugovima odredjena

za oratora k prejasnomu bratu nasemu: stoga opominjemo vasu vjernost, da odlozivsi
sve druge stvari poslove zajedno sa svojim drugovima bez oklevanja doci izvoli
i i

mora, tako da vec buduce nedelje ill sutradan u Hainburgu budete. Inako da ne ucinite.
Dato u Pozunu 1526.« All Krsto Frankapan nije se odazvao pozivu kraljicinu, dok su ostali
posianici s biskupom Simunom od Erdeda malo zatim zaista u Pozun stigli.

Medjutim nije mirovao ni Ivan Zapolja sa svojim poglavitim privrzenikom Stje-

paiiom Yrbecom. Najprije su htjeli predobiti obudovljelu kraljicu Mariju tim, sto ju je Ivan
Zapolja zamolio, da podje za njega; ali

kad je ponosita kraljica ponudu njegovu

odbila, stali su pribirati svoje privrze-
nike, pak i oni urekose stanak za
14. 1 i s t o p a d a u To k a j u, koji je
tada bio u vlasti Zapob'inoj. Tako su se
u isti dan nasla na okupu dva zbora:
jedan u Hainburgu, a drugi u Tokaju,
a sve to nedelju dana iza toga, sto je
sultan Sulejman ostavio Ugarsku i Sla-
voniju.

Na stanku u Tokaju bili su uz

Ivana Zaoolju i Stjepana Verbeca jos
jegarski biskup Pavao Varda, Ivan Doj-
cin, Petar Perenj, zatim zastupnici ne-
kih gornjo-austrijskih gradova i mnogi
manji plemici. Odluceno bi nakon dvo-
dnevnoga vijecanja, da se sto prije sa-
zove sabor za izbor kralja. Dne 5. stu-
denoga imade se sastati u Stolnom Bio-
gradu izborni krunitbeni sabor; tko ne
i

dodje onamo, proglasit ce se izdajicom

i lisiti svih imanja svojih. Naravno, da
nazocni skupstinari nijesu ni pomisljali
na drugoga kralja, nego na svoga druga
FERDINAND (I.) KAO AUSTRIJSKI NADVOJ- Ivana Zapolju. U isti mah vijecao je
VODA. Ferdinand sa sestrom Marijom u Hain-
Po savremenoj slici nizozemskoga umjetnika u burgu. Sigurnosti radi bijase ona ve-
narodnoj galeriji slika u Budimpesti.
cinu velikasa ugarskih i slavonskih
ostavila u Pozunu, da ga cuvaju, a
sobom je povela tek vesprimskoga biskupa Tomu Salahaza i Aleksija Thurza. Tu
se je medju inim Ferdinand rijesio, da se i on dade birati za kralja na zasebnom iz-

bornom saboru. Kako je bio o svemu obavijesten, sto se je radilo u Tokaju, mislio je izprva
sazvati sabor u Komoran na isti dan, kad ga je urekla Zapoljina stranka, ali poslije se je

predomislio, te je odabrao blagdan sv. Katarine (25. studenoga). I zaista je namah nakon

svrsena stanka palatin Stjepan Bator razaslao pozive za buduci sabor, oznacivsi kao dan
izdanja tih poziva 9. listopada, da se ne bi razabralo, kako su ih .Zapoljci pretekli. Jed-
nako je Ferdinand dva svoja pouzdanika, Ijubljanskoga dekana Jurja
18. listopada poslao
Kreutzera Erazma Dornberga u Pozun, da ugovaraju sa zaostavsim ondje poslanicima
i

Slavonije, kao s njihovim vbdjom, zagrebackim biskupom Simunom od Erdeda. Medju-

i
 SABOt^ U STOLNOM BIOQRADU. 61

tlm ve6 22. listopada putuje biskup Simun k nadvojvodi u BeC, a 23. listopada svjetuje
Toma Nadazdi nadvojvodu, neka naprosto obeca biskupu sve, §to bi zatrazio; kad jednom
Ferdinand vlast svoju utvrdi, zadovoljit ce se Simun s manjim, nego §to sada zahtijeva. i

U to je vojvoda Ivan Zapolja io§ iednom pokuSao, da predobije kraljicu Mariju

^enitbenim ponudama. Ali mu je kraljica udova odlu(^no odgovorila: »Ako bih ja, Cesa
me Bog oslobodi, to ucinila, smatrala bi me moja braca Karlo i Ferdinand za svoju ne-
prijateijicu. Brat moj Ferdinand vec se je na stanku u Hainburgu zavjerio, da ce za krunu
toga kraljevstva zivjeti i umrijeti; ja ne mogu
svoga brata*. Uvrijedjeni pro- biti izdajica
sac pregnuo da se izvrSe zakljueci stanka u Tokaju. S pomocu Petra Perenja,
je sada,
svoga privrzenika, ugrabio je krunu sv. Stjepana, a zatim je smjestio svoje cete u pogla-
vite gradove Budim, Ostrogon, Vi§e-
grad i Stoini Biograd. Napokon je sam
poSao u Budim, kamo je stigao na koncu
listopada.

Medjutim osvanuo je 5. studeni,

a narod se jos ne bijase skupio u Stoi-
nom Biogradu. Sam Zapolja krenuo je
onamo tek 8. studenoga, te je onda
sutradan dao sve^ano sahraniti tijelo

pokojnoga kralja Ljudevita. Sabor bi

otvoren 10. studenoga. Tu su se nasli
na okupu svi biskupi osim Salahaza i

Brodarica, koji su stajali uz Ferdinanda,

zatim svjetovni velikasi, koji su nedavno
bili u Tokaju. Velikasi vijecali su u
gradskoj crkvi, a nize plemstvo i za-
stupnici gradova na otvorenom polju.
U zboru velikasa procitan bi najprije
zakljueak od god. 1505., kojim biSe svi
stranci izkljuceni s ugarskoga prije-
stolja, a na to bi Ivan Zapolja jedno-
duSno proglaSen za kralja. Poslije toga
po§ao je Stjepan Verbeci k sabranomu
KRALJICA ANA, 2ENA FERDINANDA I.
plemstvu na otvorenom polju, te mu je
progovorio: »Znadete li, gospodo, da se Po izvornom bakrorezu od godine 1530., koji
prejasninadvojvoda Ferdinand otima imade Sir Montague Cholmeley. Ne zna se, da
da budc nas kralj? liocete li ga iza- 11 je izvornik od Holbeina, Baldunga ill Brosa-

brati?« »»Ni za koju cijenu,«« kliknuSe mera.

plemiei u jedan glas. »Koga dakle ho- • *

cete«, pitao je on dalje. I opet se slozno odazvalo plemstvo: »»Vojvodu Ivana.«« Sad su
pristupili poslanici Marko Beck, Sigismund Weichselberger Filip
Ferdinandovi, po imenu i

Breuer; no tek §to je jedan od njih stao govoriti, prekinuo ga je Verbeci, te je nataknuvSi
na koplje saborski spis od god. 1505. stao klicati: »0j Ugri, vidite li ovdje zavjet velikaSa
i plemstva, da cemo po smrti Ljudevitovoj birati vojvodu za kralja, to bez odvlake. jer i

nam je duSmanin svaki cas za vratom?« Na to je pridodao Franjo liodo: »»Medju nama
nema razlike mnijenja, Citavo plemstvo 2eli vojvodu Ivana za kralja.«« To je potvrdila
Citava skupStina i stala prijetiti Ferdinandovim poslanicima, tako da su morali §to br2e
ostaviti skupStinu, da iznesu iivu glavu. VeC sutradan (11. studenoga) okrunjen bi Za-
polja za kralja; vjenCao ga je njitranski biskup Stjepan Podmanicki, jer su oba nadbi-

skupa (ostrogonski i koloCki) bili poginuli na MuhaCkom polju. Poslije krunisanja vije(ialo
 62 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1S40.).

*
se o vaznim stvarima. Uz ino bise pozvani svi, koji ne bijahu dosli na izborni sabor, da
se za petnaest dana poklone novomu kralju, jer ce se inace proglasiti za izdajice, Na to je
kralj Ivan stao nagradjivati svoje privrzenike. Biskupa Pavla
Vardu imenovao je ostro-
gonskim nadbiskupom, Stjepana Verbeca svojim kancelarom, a cuvarom kriine krun- i

skoga blaga ostavio je dalje Petra Perenja. Napokon je kralj razaslao glasnike na strane i

dvorove, da njegov izbor objave priznanje zatraze. Senjskomu biskupu Franji Jozeficu
i

povjereno bi, da ide u Mletke, papi Klementu VII. francuzkomu kralju Franji. i

Medju prvima, koji su se novomu kralju Ivanu pridruzili, bill su knez Krsto Fran-
kapan i zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Cini se, da biskup Simun nije u listopadu
postigao svoga ono u Becu boravio. Zlovoljan vratio se u domovinu, gdje ga
cilja, kad je

na dan izbora Zapoljina nalazimo u Cazmi. Malo pred tim, prvih dana studenoga, bijase
sam Krsto Frankapan posao u Pozun, da se u oci sabora u Stolnom Biogradu pogadja
s kraljicom Marijom Ferdinandom. Ne zna se tocno, sta je sve od njih trazio; nagadja
i

se, da je zahtijevao, neka mu se povjeri vrhovno zapovjednictvo vojske povrate njegovu i

rodu oteta imanja, narocito grad Senj; suvise se prica i to, da je za Simuna Erdeda trazio
biskupiju u Jegru. Sta se je u Pozunu dokoncalo, ne znamo; no moguce, da se je i knezu
Krsti obecavalo, sto se nije kanilo izpuniti. Jos 23. studenoga 1526. pise kraljica Marija iz
Pozuna Frankapanu, da »prema njihovom dogovoru njegovoj privoli« dodje svakako na i

izborni sabor (ihr wollt unserer Abred nach und Ewer Verwilligung zu diesen Rakusch
kommen), a to je svakako dokaz, da se je jos uvijek u nj pouzdavala. Medjutim bas u to
vrijeme okanio se je Krsto posve Ferdinanda, te je odlucno stao uz Ivana Zapolju. Mozda
ga je na to sklonio biskup zagrebacki Simun od Erdeda, s kojim se bijase na povratku
svomu iz Pozuna sastao u Corgu. Sto su oba velikasa
prigodom utanacila, nije zabi- torn
Ijezeno; ali njemu poklonili kao svomu kralju
se znade, da su ravno posli k Zapolji, te se
igospodaru. Zapolja je kneza Krstu svim mogucim nacinom odlikovao; imenovao ga je
svojim banom Hrvatske Slavonije, vrhovnim kapitanom Ugarske izmedju Dunava
i i

Drave, vratio mu Senj druge posjede njegova roda, pace povjerio mu

i kraljevski grad i

Bihac. Javljaju jos, da mu je podijelio Vransku prioriju, jer je tadanji prior Ivan Tah u
onaj par bio uz Ferdinanda, pace da mu je izbrojio gotovih 20.000 dukata, da opremi voj-
sku i zapocne borbu s Ferdinandovcima. Ni biskup Simun nije zlo prosao; on je dobio je-

garsku biskupiju, kako ju je trazio, a mogao je uz nju zadrzati i zagrebacku.

Pristupom kneza Krste i biskupa Simuna pretegla je posve Zapoljina stranka u kra-
Ijevini Slavoniji. No zato se je kraljevina Hrvatska to odlucnije priljubila Ferdinandu, kojega
su u to i Cesi dne 23. listopada 1526. izabrali za svoga kralja. Poslanici hrvatskih staleza
borave u polovici studenoga u Pozunu; jesu to dva starohrvatska plemica Ivan Perusic i

Caspar Krizanic. S njima je dosao i knez Ivan Karlovic. Dne 16. studenoga preporucaju
ih osobitoj paznji Ferdinandovoj Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, zatim velikasi Juraj
Herberstein, Erazam Dornberg i Stjepan Pempflinger, koji su sabrani u Pozunu oko kraljice
Marije. Oko 25. studenoga hrvatski su poslanici u Becu, te ugovaraju s Ferdinandom.
Knez Ivan Karlovic, kojega je zavicaj Lika — i Krbava — nemilo opustosen od Turaka,
tako da mu starica majka Dora nema kamo skloniti glavu, vec mora obijati tudje pra-

gove, prima od nadvojvode za 4000 dukata u zalog slavonske gradove Medvedgrad i

Rakovec, koje je dosad drzao stajerski velikas Ivan Ungnad od Sonnecka; osim toga
nastoji Ferdinand u svakom pogledu ugoditi knezu Ivanu
njegovim drugovima, pace na- i

miruje za njih trosak boravka u Becu. Ali do konacnoga sporazuma ne moze doci, jer
hrvatski poslanici nemaju obseznih punomoci. Ferdinand stoga salje hrvatske poslanike
natrag u Pozun, da ondje (mjesto u Komoranu, koji je u to dopanuo Zapolju) pribivaju
izbornomu saboru ugarskomu da rade njemu u prilog; poslije svrsena sabora, prije
i

nego se vrate u domovinu, doci ce oni jos jednom u Bee, da ga pozdrave od njega i

upute primu. U Hrvatsku pak poslat ce sam Ferdinand svoje zasebne poslanike ili ora-
 IZBORNI SABOR U POi^UNU. 63

tore s vjerovnim pismom

punomocima za hrvatski sabor, koji 6e se skupiti u gradu Ce-
i

tinu na dan sv. Tome, prosinca 1526. Za oratore izabrao je Ferdinand detiri svoja
21.

pouzdanika: beckoga prepoSta doktora filozofije prava Pa via Oberstaina, vrhovnoga

i i

kapitana Nikolu Jurisica. kapitana Ivana Kocijana, Ivana Puchlera. prefekta u Mehovu. i

Njima je takodjer 5. prosinca izdao vjeroyno pismo s generalnom punomo^i.

Medjutim skupljala su se u Po2unu ugarska gospoda na izborni sabor. U oCi sabora

izdao Ferdinand 30, studenoga dvije znamenite povelje. Prvom obvezao se je palatinu
je

Stjepanu Batoru, biskupima Salahazu Brodaricu, hrvatskomu banu Franji Ba(ianu, po- i

kladniku Aleksiju Thurzu, vranskomu priorii Ivanu Tahu. vrhovnomu stolniku Qa§paru
Horvatu, pecujskomu prepostu Ladislavu Macedonskomu, kraljevskim tajnicima Tomi Na-
dazdu i Nikoli Olahu, palatinskomu protonotaru Franji Revaju i ostalim kraljicinim sa-
vjetnicima, da ce za slucaj, ako bi izgubili svoja imanja ili casti, sve izgubljeno njima za
dvije godine povratiti ili im u svojim zemljama
jednako podijeliti, a dok to bude, davat ce
im zapadajucu ih placu i doznaciti primjerene
stanove; napokon da ce se u buduce kao kralj
kod razdavanja casti i posjedovanja osobito
na njih obazirati. Drugom poveljom zavje-
rio se citavomu narodu ugarskomu, »da
je

ce duhovne svjetovne velikase, plemice,

i

gradove i sve staleze drzavne uzdrzati u

svima zakonima, pravima i priviiegijama, koja
su od predjasnjih kraljeva primili, pace i onda,
kad bi oruzjem morao zemljom obladati, bas
kao da je jednodu§no proglasen za kralja;
strancima ne ce davati prelatura, casti ni

sluzba, niti ce ih primati u drzavno vijece; a

zlatnu bulu Andrije II., na koju kraljevi pri-

godom krunisanja prisizu, vjerno ce obdrza-

vati*. Sam sabor vijecao je 16. prosinca u pecat nikole jurisica.
crkvi Franjevaca. U uvodnom govoru prika- Snimljen s izprave od 21. o2u}ka 1528., koja
se cuva u c. i kr. kucnom, dvorskom i dr-
zao je palatin Stjepan Bator nevoljno stanje
zavnom arhivu u Beiu. Orb razdijeljen je
drzave, kako joj prijeti Turcin i kako je raztr-
na dva polja; na gornjem vidi se gavran; na
gana na stranke, opomenuvsi staleze, da biraju dolnjem Skorpijun. Obje se zivotinje raza-
takova kralja, koji ce moci zemlju od Turaka biru na kacigi. Napis naokolo pec^ata je nje-
i

braniti i rane joj zacijeliti. Napokon prepo- maCki: NICLAS JVRESCHITSCH RITER . .

1527.
ru^io je Ferdinanda kao takova vladara. Na
to su prihvatili rijec^ Ferdinandovi poslanici,
na Celu im Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, te su govorili po prilici ovako: »Na§ go-
spodar branit ce Ugarsku ne samo svojom snagom, nego i silama, koje 6e mu car, njemaCki
knezovi injegoviostali rodjaci podati; onje gotov, da za va§ spas irtvuje svoje imanje, svoju
osobu, svoj iWot i krv . . . Kao zetu kralja Vladislava i na osnovu ugovora, sklopljenih
od njegovog pradjeda Fridrika i djeda Maksimilijana, imao bi doduSe pravo, da traii krunu
ugarsku, i da podigne oru^je na vojvodu, koji si ju prisvaja; ali on ne 6c prolijevati krSdan-
ske krvi, a najmanje krv Ugara, koji se ved odavna hrabro bore za vjeru. Stoga nije ni-

kada ni pomiSljao, da na njih zaratuje, ve6 izCekuje njihovu privolu i izbor . . . QIasi, §to
ih njegovi neprijatelji raz§iruju, nijesu istiniti; kralj Ferdinand obriCe, da 6e zakone i pri-

vilegija uzdriati, pomno^ati i proSiriti, stranaca ne Ce primati u drzavno vije<ie, niti 6e im

podjeljivati ugarska posjedovanja, slu2be ni duhovne Casti; on 6e nasuprot ustanoviti i na-
stojati, da sve to ostane onima, koji potjeCu od ugarske krvi. NiSta manje brinut 6e se.
64 FERDINAND 1. MaBSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

da se mrznj^ izmedju Ugara Nijemaca, koju su ziobni Ijudi razpirili, prometne u medju-
i

sobnu bratinsku Ijubav. On obecaje, da ce tako vladati drzavom upravijati, te vam ne ce i

ni najmanje uzmanjkati njegove milosti,

Posto su blagosti, darezljivosti ni dobrocinstva«.
zatim ugarski savjetnici kraljice Marije iztaknuli, da Ferdinand suprug Ane, bastinice je

starih ugarskih kraljeva, predlozili su saboru, neka ga po zenskom nasljedstvu prime za

kralja. Jos bi na predlog paiatinskog protonotara Franje Revaja izbor Ivana Zapolje pro-
Stolnom Biogradu nije sazvao palatin, kako to
glasen nistetnim, jer izbornoga sabora u
zakon izrijekom odredjuje. Sada dade palatin Bator prvi svoj glas za kralja ceskoga, in-
fanta spanjolskoga nadvojvodu austrijskoga Ferdinanda. Svi nazocni ucinise isto, tako
i i

bi Ferdinand izabran za kralja ugarskoga. Zvonjavom zvona ipucnjavom topova navije-

sten bi narodu izbor Ferdinandov. O krunisanju nije bilo ni spomena, jer je kruna sv. Stje-
pana tada bila u rukama njegovog takmaca.
Prema dogovorima u Becu imao se je 21. prosinca 1526. sastati i hrvatski sabor
u gradu i varosi Ce t i n u, da i on izabere i prizna Ferdinanda za kralja. Knez Krsto
Frankapan sazvao je u to sabor kraljevine Slavonije za 18. prosinca, na kojem se je pred-
stavio stalezima kao ban, te su ga oni i primili, premda je Ferdinandov ban Franjo Bacani
iz grada svoga Nemethujvara (Gussing) u Ugarskoj poslao posebnog poslanika s prosvje-
dom (ut ilium nullomodo acceptent). Na torn je saboru jamacno knez Krsto radio i o
tom, da osujeti sabor u Cetinu. Bez sumnje je vec tada Krsto urekao izborni sabor u D u-
b r a V u, varos biskupa zagrebackoga, za 6. sijecnja 1527., te na nj pozvao hrvatske i sta-
leze, da se kralju Ivanu Zapolji poklone i za svoga vladara priznadu. Ako ne dodju, pro-
glasit ce ih sve do sedmoga koljena nepostenjacima, a suvise dat ce im i oci izkopati (mit
diser angehengter dronuss, das er si vill biss in die subent generation zu eerlass machen
und innen darzu die augen austechen iassen).

Sve pored prijetnja Krstinih sastala se gospoda hrvatska ipak u Cetinu, gradu i

varosi sa samostanom Franjevaca. Medjutim poslanika Ferdinandovih ne bijase u odre-

djeni dan (21. prosinca), pak tako se gospoda hrvatska opet razidjose svojim kucama, da
proslave bozicne blagdane. Na sam Badnjak stigose u Cetin Ferdinandovi poslanici, za-
kasnivsi poradi losih putova. Posebnim pozivima moradose opet skupljati gospodu, da se
nadju na okupu poslije Bozica. Tek 30. prosinca nakupilo se toliko velikasa i plemica, da
se je u ponedjeljak 31. prosinca moglo zapoceti saborovanjem. Po imenu spominju se kao
nazocni: kninski biskup i topuski opat Andrija Tuskanic KHsanin, knez Ivan Torkvat Kar-
lovic od Krbave, knez Nikola Zrinski, knez Krsto i Vuk Frankapani Brinjski, Juraj Fran-
kapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, nadalje plemici Krsto Subic Peranski, Bernard
Tumpic Zecevski, Ivan Kobasic od Brikovice, Pavao Jankovic, Caspar Krizanic, Toma
Cipcic, Mihajlo Skoblic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic (plemicki sudac zupanije za-
grebacke), Antun Otmic, Ivan Novakovic, Pavao Izacic, Caspar Cusic Stjepan Zimic. i

Ban knez Krsto Frankapan nije, naravno, dosao, kao ni otac njegov, stari knez Ber-
i

nardin, koji je ipak poslao svoje zastupnike s punomocima. Udara jos u oci, sto se u Ce-
tinu ne spominje ban Franjo Bacani, koji se je naumice uklanjao svim izbornim saborima,
samo da ne mora odrjesito pristati ni uz koju stranku.

Ferdinandovi poslanici, sastavsi se s hrvatskim stalezima 31. prosinca u samostanu

Franjevaca, nijesu tako lako mogli izvrsiti svoju zadacu. U jednu su se ruku hrvatska go-
spoda ipak zacala kneza bana Krsta Frankapana; u drugu opet nijesu bila zadovoljna,
i

sto im Ferdinandovi poslanici nijesu na sve upite trazbine mogh jasno odlucno odgo- i i

voriti. Narocito su trazili najupornije, da im se osigura obrana domovine tim, sto bi se Fer-

dmand obvezao, da svom

trosku uzdrzavati u zemlji 1000 konjanika
ce o 200 pjesaka, i

od kojih ce sa 200 konjanika 200 pjesaka razpolagati njegov vrhovni kapitan, dok bi se
i

preostalih 800 konjanika razdijelilo medju hrvatske knezove plemice, da njima brane i

svoje gradove na turskoj krajini. Bas radi toga zahtjeva otegle su se razprave na sutra- i
 IZBORNI SABOR U CETINU. 65

dan, te se je pogadjalo sve do kasnog poslije podneva 1. sijeCnja 1527. Tek kad su Ferdi-
nandovi poslanici taj zahtjev Hrvata prihvatili, progiasiSe staleii jednoduSno Ferdinanda
svojim kraljem, prisegose inu prisegu vjernosti, te mu opremiSe ovu svoju spomenicu:
»Mi Andrija bozjom i apostolske stolice miloscu biskup Kninski i opat TopIiCki, kne-
zovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braca i Juraj Frankapan Senj-
ski, KrCki Modru^ki, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpic ZeCev-
i

ski, Ivan Kobasic Brikovicki, Pavao Jankovic, UaSpar Krifanic, Toma CipCic, Mihajlo Sko-
blic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic, plemicki sudac zupanije zagrebaiike, Antun Ot-
mic, Ivan Novakovic, Pavao IzaCic, QaSpar Qusic, Stjepan Zimic i svikolici ostali plemici i

velikasi, kao sto i savkolik narod plemenitih zupanija, gradova i kotara kraljevine Hr-
vatske izpovijedamo, priznajemo na vjecito znanje dajemo ovim listom svakoniu! PoSto
i

je prejasni i premoguci princip gospodin Ferdinand, bozjom miloScu CeSki i hrvatski kralj,
i

spanjolski infant, svetoga rimskoga carstva izbornik, nadvojvoda austrijski, vojvoda bur-
gundski, brabantski, stajerski, koruski, kranjski, slezki, virtenberzki itd., markgrof mo-
ravski, burgovski itd., grof tirolski, celjski, goriCki itd., gospodar slovenske krajine, luke
naonske i solila, svetoga rimskoga carstva glavni namjestnik itd., vladar i gospodar na§
premilostivi, poslao k nama ovih dana savjetnike svoga svetoga kraljevskoga velicanstva
i poslanike, castnoga naime u Isukrstu otca i gospodina Pavla Oberstaina, bofjom
miloscu beckoga preposta, umjetnosti, mudroslovlja i obojeg prava doktora, Nikolu
vrhovnog vojvodu, vojvodu Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, prefekta
Jurisica,
grada Mehova, gospodu osobite nase prijatelje; ovi nas u ime spomenutog kra-
i

Ijevskog velicanstva, od kojega imadu dovoljnu punomoc, zamoliSe, da priznamo

njegovo velicanstvo za nasega zakonitoga naravskoga kralja gospodara, a pre- i i

jasnu viadaricu i gospodju Anu, ugarsku, cesku i hrvatsku kraljicu, za na§u premilo-
stivu viadaricu i gospodaricu, pak da o tome poiozimo prisegu vjernosti i poklonstva.
Uvaziv§i potanko i promotrivsi pomljivo pravo, kojima je isti na§ prejasni kralj s reCe-
nom svojom suprugom, prejasnom gospodjom kraljicom podpuno i dovoljno podkrijepljen,
da dobije ugarsku kraljevinu nasljednim pravom, osobito pak krijepoScu vi§e nepobitnih
ugovora, koje smo mi temeljito razgledali, procitali i proucili, i najposlije krijepoScu iz-

bora, dne 16. prosinca prosle godine po zakonima kraljevine Ugarske u saboru stale^a i

redova iste Pozunu valjano zakonito obavljenog progla§enog, pak

kraljevine a u gradu i i

uzevSi na um takodjer tolike milosti, podpomoci blagodati, kojima, izmedju tolikih kr§- i

canskih vladara, samo njegovo posveceno kraljevsko velicanstvo nas kraljevinu Hrvat- i

sku evo vec vise godina milostivo darivase od bijesnih Turaka branijase, da nas njihovo i

tbjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravoslavne drzave krScanstva, te kako je isto i

I kraljevsko velicanstvo druga nebrojena dobrocinstva nama podijelilo osobitom svojom i

miloScu darezljivo§cu oko svih naSih prava nastojalo: zato pristajemo smijerno
i sa §to- i

vanjcm na pravedno poSteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prijc

i

ruCka dok jo§te bijasmo na ta§te (hodie ante sumptum prandium, quum adhuc ieiuni
i

cssemus), bivSi u na§em saboru, svi pojedini u dobri tias jednoduSno jednoglasno iza- i i

brasmo primismo, uCinismo, ustanovismo, proglasismo po ulicama proglasiti dadosmo gore

i i

imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za nasega cijele ove slavne kra- i

|| Ijevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga naravnoga kralja gospodara, kao i i

Sto pomenutu prejasnu gospodju kraljicu Anu za na§u cijele kraljevine Hrvatske pravu,
i i

izakonitu, ncdvojbenu naravnu kraljicu gospodaricu, kao §to ihi po glasu ovoga lista i i

I izabiramo, priznajemo, Cinimo, ustanovljujemo, proglaSujemo poStujemo oba veliCanstva i

za naSe, kako je reCeno, kralja gospodara, kraljicu gospodaricu, a sve to putom, naCi-
i i

nom, pravom, obi(3ajem, svcCanoSdu koliko mogosmo mo^emo, morasmo moramo bo- i i

Ijom. usrdnijom uspjeSnijom. Podjedno pak prisegosmo s najvedm vescljem

i
prisegu i

du2ne vjernosti i poklonstva, i to takodjer javno, glasno i razgovjetno te dIgavSi prstc i

ruke u vis, kao Sto nam je reCeni Castni gospodin beCki prepoSt svojim glasom pred-
Klaie, Hrv. povj. Ill (5.) 5
 66 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (i527.— 1540.).

njacio. Evo rijec po rijec te zakletve: »»Prisizemo i obecajemo, da cemo biti odsad u
buduce uvijek vjerni i poslusni prejasnomu vladaru i gospodaru Ferdinandu, ceskomu
kralju, i njegovoj supruzi, prejasnoj gospodji Ani, rodjenoj kraljici ugarskoj i ceskoj itd.,

gospodarima nasima preblagostivima i premilostivima, kao pravim, zakonitim i naravnim

nasljednicima, i kralju i kraljici kraljevine Hrvatske, kao sto i njihovim nasljednicima, na-
mjestnicima i upraviteljima; da cemo za njihovu
i po svojim ju korist i srecu promisljati
silama pomagati, a stetu kvar po mogucnosti nasoj od njih odvracati i prijeciti, pak i sve
i

drugo ciniti, kako se pristoji kako je duznost obveza dobrih podanika i vjernih sluga
i i

prema svomu gospodaru, niti cemo ikad vise u buduce drugoga koga osim njihovih veli-
canstva i njihovih nasljednika za i priznati. Kad bismo svoga gospodara ili kralja primiti
pak svi Zajedno ili posebice razabrali, da tko,
duhovnoga iU svjetov- ili vise njih, bill

noga staleza ili reda, na stetu njihovih velicanstva a na korist drugoga ili drugih, rijecju
ili cinom uz drugoga pristati namjeravaju, to cemo, cim za takve Ijude doznamo, odmah
o torn nasa velicanstva ili poglavarstva od njih nam postavljena obavijestiti i opome-
nuti, te pomoci, da se svi ovaki neposlusnici k duznomu posluhu dovedu, i to sve bez
ikakve himbe i lukavstine, tako nam Bog pomogao i sveto evangjelje!«« Zatim odpje-
vasmo svecano u crkvi pohodjenja sv. Marije ovdasnjega samostana male brace u cast,
slavu hvalu svemogucega Boga pjesmu: »Tebe Boga hvalimo«, uz neprestanu tutnjavu
i

izvonjavu zvona. Tako dakle postadosmo svi pojedini, zajedno s nasim potomcima, basti- i

nicima i nasljednicima za sve vijeke pravi, naravni, zakoniti i nedvojbeni podanici spo-
menutoga prejasnoga gospodina kralja njihovih buducih nasljed- i prejasne kraljice nase i

od njih proizteci. Za sve ovo, sto rekosmo nepobitno za podpuno vjerovanje

nika, koji ce i

kao za dovoljno svjedocanstvo sastavismo

i izdasmo ovo pismo, utvrdismo ga svo- i i

jim obicnim pecatima, dijelom vlastitima, a dijelom obcima, da vrijedi za sve vijeke. Dano
u varosi Cetinu na nasem saboru, drzanom u gori spomenutom manastiru na prvi dan mje-
seca sijecnja godine poslije rodjenja Spasitelja nasega Isukrsta tisucu pet sto i dvade-
set sedme.«
Ovu spomenicu, utvrdjenu sa sedam pecata (medju njima i pecatom kraljevine Hr-
vatske sa kockama) predadose hrvatski stalezi poslanicima netom izabranoga kralja Fer-
dinanda, na sto su opet receni poslanici u ime kraljevo posebnim pismom zajamciH hrvat-
skomu kraljevstvu ove pogodnosti i povlastice:

»0 b r i c e mo n a j p r v o, da ce preiasni nas kralj za obranu svoje kraljevine

Hrvatske drzati u istoj kraljevini jednu tisucu konjanika s (mjesecnom) placom od tri

dukata za svakoga konjanika, i dvije sto pjesaka, i to tako, da ce te pjesake i dvije sto
konjanika slobodno snubiti (voditi) vrhovni kapitan njegovog kraljevskog velicanstva ili

tko drugi, komu to njegovo velicanstvo nalozi, tomu moci receni stalezi re- niti ce se i

dovi ili tko drugi opirati; a ostalih osam sto konjanika podijelit ce se medju recene sta-
lezc redove prema castnom
i dolicnom stanju svakoga od njih (secundum honestam et i

convenientem uniuscuiusque conditionem).* Ako pak njegovo velicapstvo naredi, da se ti

konjanici izvedu izvan kraljevine, duzni ce biti samo prvi mjesec sluziti takodjer za placu
od tri dukata, a kad taj mjesec mine, dobivat ce onoliko place, koliko i drugi njima slicni
konjanici«.

* Jos na saboru u Cetinu utanaCili su knezovi i plemici hrvatski, kako ce medju se raz-
dijeliti onih 800 konjanika, sto ce popisu Ferdinandovih poslanika imali
ih kralj uzdrzavati. Prema
bi knez Ivan Karlovic 200 konjanika, Nikola Zrinski 80, Vuk Frankapan Brinjski 50, Krsto
dobiti:
Frankapan Brinjski 50, Juraj Frankapan Slunjski 80, Stjepan Blagajski 50, Andrija biskup kninski
i opat topuski 50; nadalje: Kobasic, Tumpic, Krizanic Novakovic po 15. Zimic, Budacki Izacic i — i

po 5, —
Bartol Draskovic, Pavao Patafic Ajtic po 4, Tomasic, Stjepan Otmic, Qregorije Ot- i —
m\6, Farkasic, Mihajlo Skoblic jos neki po 3, itd. Suvise predlaZu poslanici kralju, koliku bi
i —
posadu morao metnuti u gradove Senjske kapitanije (Senj, Otocac Starigrad) Klis, zatim u kra- i i

Ijevske gradove na Uni: u Bihac Ripac. Za Klis predlazu najmanje 80 puSkara (Puchsenschiitzen),
i

za Senj 60, za Bihae 50, RipaC 15, OtoCac 28, Starigrad 12.
 IZBORNI SABOR U CETINU. 67

»n r u ji o. Njegovo posveceno veliCanstvo drzat ce na medji vojvodine Kraniske

prcma Hrvatskoj primjereni (condecentem) broj vojnika«.
» 1 r c e. Njegovo ce velicansivo dati gradove i tvrdinje u ovoj kraljevini (Hr-
vatskoj) pregledatl, te ih svim potrebltim obskrbiti«.
»C e t V r t o. Uvjeravamo iste staleze i redove, da ce njegovo posveceno kraljev-
sko velicanstvo svekolike njihove privilegije, prava, sloboStine i zakone (decreta), kra-
ljevini Hrvatskoj i njezinim prebivaocima i ziteljima od prijaSnjih prejasnih vladara ne-
kad dane i podijeljene, zajedno s njihovim starim hvale vrijednim obicajima i navadama
nepovrijedjeno uzdrzati, potvrditi i obdrzavati, niti ce za svoga zivota iste staleie i re-
dove bez obrane ostaviti, nego te njih i slavnu tu kraljevinu uvijek, §to bolje bude mo-
gu^e, braniti i stititi, kako dolikuje najvecemu i najboljemu vladaru*.

Jos za vijecanja prije izbora smetali su mnogo stalezima i Ferdinandovim poslani-

cima punomocnici kneza Bernardina Frankapana. Ti su prividno pristajali uz Ferdinanda,
ali su u potaji radili protiv njega, samo da staleze od njega odvrate (vil seltzamen ver-
giften red under si gestraet zu abwendung). Doslo i do sukoba izmedju njih i Ferdinan-
dovih komisara, koji im ovako stadose spocitavati: »Njegovo velicanstvo nije nipo§to
ovo ocekivalo od vasega gospodara, vec je prije mislilo, da ce on kao otac zajedno sa
svojim sinom, primivsi toliko dobra od austrijsko kucc, poslove njegova velicanstva kod
drugih promicati, a ne zaprijecivati«. Bernardino punomocnika nestade na to iz Cetina, ;ih

ali zato osvanu dan po izboru bana Krste, pozivajuci staleze,

(2. sijecnja) glasnik kncza i

da se pridruze Ivanu Zapolji. Mamio ih ponovo, da dodju na ureCeni sabor u Dubravu;

ako ne mogu doci, neka odrede dan, da ih knez pohodi, jer mu je s njima razpravljati o
zamasnim stvarima, o kojima zavisi njihova cast blagostanje. Ali stalezi odgovoriSe i

po savjetu komisara, da su vec izabrali kralja, pak da bez njegovog znanja privole ne i

siniju ici na sabor izvan zemlje, ni kakav novi sastanak udesiti; ako Krsto zeli njima §ta

kazati, neka to priobci njihovu kralju, jer se oni samo njemu pokoravaju. Stalezi iznijeSe
i razloge, radi kojih su Ferdinanda izabrali. Krstin glasnik upozori na to staleze, kako su
Krsto oni odavna sluzili Nijemcima, pak da dobro znadu, sta su time postigli. Ovi opet
i

odvratiSe: »Knez Krsto znade posve dobro, sto se je njemu u Ugarskoj dogodilo, kad su
ga ono za bradu cupali« (so man in pei seinem part daselbst umbzogn hat).

Bas poruke kneza bana Krste doprinijele su, da su se stalezi hrvatski 3. sijeCnja
i

posebnom predstavkom na netom izabranoga kralja svoga Ferdinanda. Javljaju

obratili
mu, kako su ga netom izabrali, kako su mu postom (per postas) poslali spomcnicu o
i

izboru i Nadalje preporucaju Ferdinandu, da primi to slavno kraljev-

zakletvi vjernosti.
stvo u svoju zastitu, kako se pristoji tako uglednu modnu vladaru; knezove pak hrvatske i

da uzme za svoje prave vjerne podanikc, te da ih §titi u to burno vrijeme pru2i zgodnu
i
i

pomoc protiv piijetnja vojvode Ivana Zapolje, Krste Frankapana i njihovih privrzenika.

Narocito izticu, da se ne boje samoga Krste, kojemu bi se mogli oprijeti, ali njega po-

made Zapolja, pa talto je silniji; oni 6c ipak progoniti Krsta radi njegove oCite ncharnosti
prema prejasnoj kuci austrijskoj, od koje je tolika dobroCinstva primio. Zato i mole kralja,

da im u roku od deset dana poSlje placu (stipendia) za konjanike mje- i pje§ake kroz tri

seca, ier 6e samo tako modi kraljevinu sebe obraniti. Neka nadalje obskrbi gradove i
i

druga mjesta u kraljevini zgodnim posadama drugim stvarima; a one gradove tvrdinje. i
i

koje mu se nijesu jo§ predale, neka gleda Sto prije zauzeti (recuperari faciat). Da bi se

pak u kraljevini mogla vrSiti pravda (ad regimen iusticie in hoc regno tenendum), za-
molili suvelemoinoga gospodina Nikolu Juri§i(Sa, savjetnika vrhovnoga kapitana nje- i

gova, da on preuzme sudovanje uz Cetiri plemica. koje su njemu pridali. Tako bi Juri§id

bio kao neki namjestnik (locumtenens) njegova veli(:5a:istva» pak stoga mole kralja, da tu
njihovu odredbu primi, odobri potvrdi. Napokon javljaju. da su htjcli poslati svoie sve-
i

Cane poslanike, da mu se poklone i obavijeste o saborskim zakljuCclma, ali su na 2eliu

5»
68 FERDINAND i. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
•

njegovih oratora privremeno od toga odustali, da ne bude prevelikoga troska. S molbom,

da im kralj ne upise u su uporno
mjesecnu placu od tri dukata za 800 ko-
zlo, sto trazili

njaiiika, uvjeravaju ga o svojoj odanosti, te mu zele, da jos dugo (ad Nestoreos annos)

vlada kraljuje, Ovoj predstavci prilozise Ferdinandovi oratori svoj obsezni, njemacki
i

pisani izvjestaj o svom boravku i djelovanju u Cetinu, pak se onda 4. sijecnja stadose
vracati prema Kranjskoj. Putem stavljahu im zasjede Krsto Frankapan i otac mu Ber-
nardin, pace posjedose sa svojim konjanicima i 500 pjesaka sve znatnije klance i prevale,
zeleci ih zarobiti. No
umakose ipak zasjedama, te stigose srecno u Ozalj, koji je
oratori
tada pripadao Ferdinandovu privrzeniku, knezu Vuku Frankapanu Brinjskomu, Iz Ozlja
predje prepost Oberstain s Nikolom Jurisicem u Kranjsku, te bijase vec 6. sijecnja u Me-
tlici, odakle je kralja izvijestio o svojim putnim neprilikama jos jednom preporucio zah- i

tjeve hrvatskih staleza. I Jurisic je trazio, da se nesto ucini protiv Krste Frankapana,
»jer je sigurno, da ce knez Krsto, ako mu se napokon ne stane na put, jos mnogo gorjih
stvari pociniti na sramotu, stetu i kvar njegova velicanstva«. (Dan es gewiss ist, wan
man Qr. Cristofn der enden nit widerstand thuet, das es vil poser sahen, so euerer maje-
stat zu schimpf, schadn und nachtail raichn mochte, handln und wurkn wirt).*
Bas onoga dana — 6. sijecnja 1527. naime, —
kad su se poslanici Ferdinandovi
ovako tuzili na kneza i bana Krstu, sastao se je u varosi D u b r a v (in oppido Dombro) i

sabor kraljevine Slavonije (in praesenti diaeta seu conventione universitatis domino-
rum et nobilium regnicolarum huius regni Sclavoniae). Tu je bio knez ili grof Krsto Fran-
kapan, koji se ponosito zove »knez Senja, Krka, i Modrusa prejasnoga principa gospo-
dina Ivana bozjom miloscu kralja ugarskoga itd. vrhovni kapitan, kao i kraljevina Dalma-
cije, Hrvatske i Slavonije ban, i zupanije Simezke i Pozezke itd. jednako vrhovni za-
stitnik i protektor«; uza nj bio je slavonski banovac i krizevacki zupan Emerik Bradac od
Ladomerca, zagrebacki biskup Simun od Erdeda, zatim jo§ drugi velikasi, plemici i za-

* Rodoslovlje porodice Habsburg.

1. Ferdinand I.

(1527.-1564.)
2. Maksimilijan (11.). Ferdinand Tirolski Karlo §tajerski, Kranjski
(1564.- 12./X. 1576.). f 24./I.1595. i Tirolski
supruga Filipina Welser f 10./ VI. 1590.
I

Andrija, Karlo
Jl
3. Rudolf (II). Ernest 4. Matija (II). Maksimilijan Albrecht
(1576-1608, 1 1612) f 1595. (1 608- 20./m. 1619,) f 1618. f 1621.

5. Ferdinand II. Maksimilijan Ernest Leopold Tirolski Karlo

(1619.— 15./II. 1637.) t 1616. f 1633. f 1624.

6. Ferdinand III. Leopold Vilim Ferdinand Karlo Sigismund Franjo

(1637.-1657.) t 1662. f 1662. f 1665.

Ferdinand (IV.) Franjo 7. Leopold L Karlo

t 1654. (1657.-1705.)
1. supruga Margareta Terezija f 1763., kdi Filipa IK.
od Spanije.
2. supruga Klaudija Felicitas od Tirola.
3. supruga Eleonora Magdalena od Pfalz-Neuburga.
Marija Antonija (1) f 1692. sTlosip L (3) 9. Karlo HI. ili VI. (.3)
Suprug Maksimilijan (1705-17./IV. 1711). (1711.— 1740.).
Emanuel od Bavarske "
Marija Amalija Maria Josipa
Josip Ferdinand Karlo Albert Suprug Fridrik
f 1699. izbornik Bavarski AugustllLizbor-
f 1745. nik Saski i kralj
Poljski.

Leopold
 IZBORNI SABOR U DUBRAVl. 69

stupniciKradova. Kao poslanici (nuncii) oratori kralja Ivana Zapolje bijahu doSli Ivan
i

Banic (Banffy) od Doljne Lendave, zupan jcospodar Virovitice drujjih brojnih posjedo- i i

vanja u Slavoniji. zatim plemid Mihajlo KeSeri. Poslanici Ivanovi donijeSe pred sabor
poznati spis od jjod. 1505.. kojim bi§e izkljuCeni stranci s ugarskojca prilestolia, pak taj
spis proCitaSe hrvatskim jezikom protumaciSe (sermone vul^ari declarandiim). Na to pri-
i

sutni stale;?! primi§e izabraSe Ivana Zapolju za kralja. No kako Nikola JuriSid 22. sijeCnja
i

javlja iz Crnomlja, ipak ie morao Krsto stalezima prise(5i i obedati. da 6c po najboljim si-

lama svojima o torn sporazuma izmedjii oba protukralja.

nastojati, da dodie do mira i

Onda tek dozvoli§e mii stale^i zatrazene dace (An den vergangen lantajf, den er zu Do-
braii . .gehalten, hat er under andern der landschaft daselbst schweren muessen und
.

zujjesajJTt. das er zwischen euer konigliche

Maiestat und des wayuoda frid und aini?:-

kait zu machen nach seinem hochsten ver-
mu?:en darinnen zu bemuen. Darauf hat
im die beruert landschaft ain steuer zu
geben bewili?:t). Zanimliivo, da !e za^re-
baCki biskup §imun od Rrdeda torn priffo-

dom zatra?io prepis spisa od Rod. 1505.

»za za^titu svoga prava* (juris sui ad
cautelam); taf bi mu spis izdan tredi dan
sabora (8. sijednja) i podkrjjepljen peCatom
banovca Emerika Brada5a.
Ovako }e hrvatsko kraljevstvo na
osvitku Rod. 1527. bilo podijeljeno na dva
velika tabora: kraljevina Slavonija imala
Ie kralja Ivana Zaoolju, a kraljevina Hr-
vatska kralja Ferdinanda. Tadanje stanjp
zRodno se oRleda u pismu. §to sra }e

8. sijednja OaSpar Pastor, odlidn! Rradjanin

varo5i na brdu Oradcu tik Zas:reba, pisao

svomu znancu u Mletcima: »Ovih dana
sticrla je zapovijed od naSesra kralja (Ivan^
Zapolje), da Nijemci ni kojim naCinom ni

putom ne mosru iz ovih krajeva izvoziti

ma kakvu robu, i to pod najvede kazni:
tako nije mosnide izva^ati volove za nri- KRALJ IVAN ZAPOLJA.
nomod presvijetle sJenorije (mletadkoV Po drvorezu iz djela »Mausoleum Potentissi-

Knez Krsto Je ovdje. te fe pro^le nedjelje morum Regum* (NurnberR. 1663.).

(6. siiednja) bio obdr^^avan sabor ove eo-

spode slavonske (de SchiavoniaV VeliCan-
Hrvatske vrhovnim ka-
(kneza Krsta) banom Slavonije i i
stvo kralj imenovao je njejra
Sen] s njegovim pripadcuna: na ovom sa-
nitpnom. te wu ie dao prioniti fvransku) i

.ijeinu neke svoje vla-

boru bio je potvrdjen. Jo§ je njegovo veIi<^anstvo podijelilo
tim je (knez) postao tako velik. kako
stite kaStele. kao i neke od odmetnika krune;

zaista ni jedan od njegovih nije bio; ako bude dobar za krSdanstvo. neka Ka Bor nz-

boljemu, ako bude protivno. neka Ka poniSti

Velieanstvo kralj dalo mu
dr^i u dobru i
. . .

je nadalje novaca da unovadi 5000 konjanika; ved

imade uza se do 2000 konjanika, a uno-
vaCuje ih dnevice. Ne znam. kako Ce se sve te stvari svrSiti: ma koliko
razabiram, biteeveHkrat(bellaKuerra) izmedju naScKa kralja
i principa Ferdinanda. Jedna stranka stoji uz principa, a druRa uz kralja; Ro-
spoda u Hrvatskoj, kao knez Ivan (Karlovie) od Krbave i sva druRa Rospoda u Hrvat-
70 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

skoj podloina su principu, te su mu ovih dana prisegla vjernost, a princip dao im je

placu (soldo) za neki broj konjanika, za koliko, nijesam jos doznao; all to je istina, da
su se svi podvrgli principu izuzev kneza Krsta i njegovog otca. Bacan Stjepan i veliki
Ferenac s mnogo plemica stoje svi uz principa, te su ovih dana s mnogo konjanika odpu-
tovali put Beca, da prate principa na krunisanje u kraljevinu Cesku i Slezku , . . Sudim
da cemo ovoga prolieca imati velik rat: s jedne strane s Nijemcima, a s druge s Tur-
cima. Blazen onaj, koji ce se moci zakloniti na mirno mjesto (beato
chi che si potra retirare a loco pacifico). Sudim jos, da se nas kralj ne ce moci odu-
prijeti Nijemcima, ako ne pozove Turaka; tako bar narod govori. Boze sacuvaj kr-
s c a n s t V o. Sta ce dalje slijediti, javit cu vama. Ali to je sigurno, da bez rata
n e cemo p r oc i.«

Medjutim rat ipak nije namah planuo, jer su se i Ferdinand i Ivan Zapolja zacali
da borbu zapocnu. K tomu novaca za ratovanje. Tako
nijesu ni jedan ni drugi imali dosta
su oba protivnika tek skupljala sile za eventualnu borbu. Ferdinand posao je u Cesku,
gdje bi 24. veljace 1527, u Pragu okrunjen za kralja, a zatim je jos neko vrijeme ostao u
zemljama ceske krune, da u njima svoje vladanje utvrdi. No zato nije ni za jedan cas od-
vracao oci s Ugarske Hrvatske. Kad se je 20. veljace Zapoljin poslanik
i senjski bi- i

skup Franjo Jozefic vracao kuci iz Italije Mletaka, nije mogao poci u svoju stolicu u Senj. i

jer je posve odan Ferdinandu, nego se je izkrcao u

ondjesnji kapitan Petar Kruzic bio
Novom, gradu Bernardina Frankapana. Medjutim tu malo da ga nije zarobio rijecki ka- i

pitan po nalogu svoga gospodara. Namah

svoga dolazka u Novi obavijestio je Jo- iza
zefic mletackoga duzda o svome putovanju, a suvise mu je javio kao novinu, da se je
knez ban Krsto nedavno ozcnio sa Katarinom Dragicevom, udovom iza Ladislava Ka-
i

nizaja, zenom preodlicnom, mhdom bogatom (la qual donna e nobilissima et ricca eti

zovene et honesta). Iz Novoga posao je Jozefic, uklanjajuci se oprezno zasjedama, u

Ugarsku, te ga vec 10. ozujka nalazimo u Segezdu, odakle odgovara knezu Krstu na nje-
govo pismo, pisano 3. ozujka u Sarvaru. Biskup pise knezu uz ino: »Znaj vasa milosti,
da sam to slisal, i po listih prijatelj razumil v Rimi jos, a navlastito u Benetcih, da bi
me volili Nimci uhititi nego basu bosanskoga«.

Jozefic bijase kralju Ivanu donio iz Mletaka i Rima samo pustih obecanja; ali vec
po tom moglo se je razabrati, da evropski vladari vise naginju Ivanu nego Ferdinandu,
kojega su se zacali radi premoci brata mu Karla. Odlucno pristao je uz Zapolju francuzki
kralj Franjo dusmanin kuce Habsburg. On je s mjesta poslao u Ugarsku zaseb-
I., zakleti
nog poslanika, po imenu Antuna Rincona, Spanjolca, koji se bijase Karlu iznevjerio. U
pismu kralju Ivanu veli Franjo, da je izbor njegov srecan dogadjaj po krscanstvo; pobu-
djuje ga, da uztrajno brani svoje pravo na prijestolje, obecaje mu krjepku podporu svoju,
englezku, papinsku i mletacku, te mu napokon nudi francuzku kneginju za zenu. U dalj-
nim pismima na palatina Batora, bana Bacana sav narod ugarski odvrada ih od Ferdi- i

nanda opominje ih, da budu vjerni

i odani kralju Ivanu. Rijeci svoje potvrdio je fran- i

cuzki kralj i cinom, saljuci svaki mjesec kralju Ivanu po 30.000 talira podpore.

Odlazkom Ferdinandovim u Cesku, a jos vise podporom stranih vlasti postajase

stanje Ivana Zapolje u Ugarskoj dnevice sve povoljnije. U gotovo
njegovoj vlasti bila je

citava zemlja izuzev tek krajeve uz austrijsku granicu s gradovima Pozunom, Starigra-
dom Sopronom; pace neki Ferdinandovi privrzenici stall su kolebati, ne bi li mu se
i i

pridruzili.Tako se iznevjeri Ferdinandu srijemski biskup kancelar Stjepan Brodaric, i

zatim vranski prior Ivan Tah. Napokon zaprijetio je ban Franjo Bacani, da ce se odmet- i

nuti od Ferdinanda. Vec u sijecnju 1527. javljao ie Nikola Jurisic, da se Bacani kani iz-
miriti s Krstom Frankapanom, pak da ce onda zajedno na Stajersku navaliti; u prvoj po-

lovici veljace javljala je opet kraljica Marija svome bratu, da Bacani ne moze dulje ostati
u njegovoj sluzbi, jer nema cime placati svoje vojnike. Malo zatim stigao je sam Bacan u
 BAN FRANJO BACANI. 71

Pofun, te je ondje 16. veljacJe s kraljicom Marijom i sa savjetnicima kralja Ferdinanda uta-
naCio formalan ugovor, u kojemu je oznaciio uvjete, pod kojima bi i dalje ostao u slu2bi
Ferdinandovoj. Ferdinand ie na to pismom
Praga 9. o^ujka Franju Ba(^ana ponovno
iz

imenovao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije, te zapovjedio staleiima Hr- i

vatske Slavonije, da ga »ponovo za bana priznaju, duinu mu Cast

i Stovanje izkazuju, te i

se njegovu sudu i vlasti pokoravaiu« (ut deinceps eundem Franciscum pro bano indubi-
tato agnoscatis et ea qua decet reuerentia et honore prosequamini ipsiusque iudiciis et

iurisdictioni paretis et obtemperetis). No budud da

nedavno sklopljenoga se ostali uvjeti
ugovora, narocito §to se tide novaca, nijesu izpunili, izjavio je Franjo Badani oko
12. o^ujka u Pozunu odiudno, da se mora, ako ga smjesta ne izplate, kako je utanaCeno,

io§ danas s Ferdinandom oprostiti, da uzmogne ved sutradan k Zapoiji pod. Kra-

RUSEVINA QRADA CETINA,

pod kojim je stajala varo§ Cetin sa samostanom Franjevaca.

IJica se je Marija te prijetnje tako prepala, da je od poiunskih gradjana uzajmila 500() du-

kata, i tako bana bar za neko vrijeme namirila.

Ban je Franjo Badani jamaCno samo zato tako odIuCno postupao, jer se je u to sa-
birao ugarski sabor, §to ga bijaSe jo§ 6. veljaee kralj Ivan Zapoija sazvao u Budim za

r 17. o2ujka 1527.. da se ukloni prijeteda pogibao kraljevstvu, bududi da ima preinnogih
koji »pod izlikom zaStite obrane kraljevstva rade o pogibiji
i zatoru ovoga naroda i je- i

zika ugarskoga*. Kako je ban knez Krsto svima silama tegnuo, da iz Slavonije dodje
i i

na taj sabor §to vi§e velikaSa i plemida (u pismu iz Sarvara od 3. o2iijka poziva i biskupa
JoJefida »k stanku, ki 6e biti drugii nedilju korizme«), i kako je zaista mnogo biv§ih pri-

vr?xnika Ferdinandovih u Ugarskoj i Slavoniji prelazilo na stranu Zapoljinu: posvc ie ra-

zumljivo, da se je i ban Franjo Badani htjeo osigurati, ako uztraje uz Habsburga.
72 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Zap«ljom ureceni sabor sakupio se je u Budimu u odredjeno vrijeme. Palatina Ba-

tora, bana Bacana, biskupa Salahaza pokladnika Thurza nije bilo; ali zato je bila zastu-
i

pana gotovo citava ostala Ugarska. Naslo se je na okupii devet biskupa (medju njima je-
garski zagrebacki Simun od Erdeda,
i srijemski Stjepan Brodaric senjski Franjo Jozefic), i

zatim tri preposta (budimski Ivan Statileo), osam drzavnih dvorskih dostojanstvenika, i

trinaest baruna, osam zupana, napokon po dva zastupnika plemstva iz gotovo sviju zu-
panija. Od slavonskih dostojanstvenika i velikasa bio je ban i knez Krsto Frankapan, vran-
ski prior Ivan Tah, zatim Petar Erdedi, viroviticki zupan Ivan Banic (Banffy), pozezki zu-
pan Ivan Dezevic (Desewffy); nunciji oratori kraljevine Slavonije bili su Mihajlo Ke-
i

Serev, Ladislav Ratkaj, Caspar Kecer, Ivan Turoc Matija Brodaric, u ime pozezke i —
zupanije dosli su Ivan Lewkws i Andrija Dresneky, u ime viroviticke Ivan Fanchy i Ivan
Fekethe, a za vukovsku Mihajlo Wolkowyth i Petar Rachyth. Sabor je u kratko vrijeme
stvorio 45 zakljucaka, izmedju kojih su najzamasnija dva: jednim bise privrzenici Ferdi-
nandovi proglaseni izdajicama i liseni svojih imanja; drugim bi kralju za obranu zemlje
'dozvoljen deseti dio od gotova novca, zlata, srebra i stoke svih podanika, plemica i neple-
mica. I Ferdinand bijase 7. ozujka 1527. iz Praga poslao pismo, u kojem je staleze pozvao,
da se pokore njemu kao svome zakonitome kralju, da se dulje ne dadu zavadjati od i

vojvode Ivana. Ali stalezi odgovorise mu 24. ozujka ostrom poslanicom, u kojoj uz drugo
izjavise, da kraljevstvo ugarsko nikada nije bilo ni miraz a ni tributarno (dotalitium,

vel tributarium, venaleque), nego slobodno i prosto od vlasti ma kojega stranoga vladara
(sed liberum et a cuiuslibet externi principis iurisdictione exceptum); pak stoga nije ni-
jedan ma ni krunjeni vladar mogao preuzeti kakve obveze u pogledu nasljedstva. Oni su
svi slozno ustanovili, da ne ce nikada strana vladara uzeti za kralja; stoga ga opominju
i mole, neka se u buduce vise ne zove kraljem ugarskim, niti njih svojim podanicima, i

neka se vise ne mijesa u poslove toga kraljevstva.

Dok je Ferdinand u Ceskoj Slezkoj svoju vlast utvrdjivao, a Ivan Zapolja privr-
i

zenike svoje u Ugarskoj Slavoniji okupljao, dotle je nesrecna kraljevina Hrvatska opet
i

krvarila. Ferdinand bijase svoja obecanja, zadata u Cetinu, slabo ili nikako izpunio, a to-
boznjega bana Bacana nije bilo ni blizu. Vrhovni kapitan Nikola Jurisic, kojega su Hr-
jvati od miloste zvali Mikulica, radio je zajedno sa senjskim kanitanom Petrom Kruzicem
:i s hrvatskim knezovima za obranu zemlje, sto je samo mogao; ali ni on nije imao do-
voljno vojske, zaire ni novaca. Dok je Ivan Karlovic stajao na strazi uz Unu kod grada
Krupe, stao je bosanski pasa Usrefbeg sa drugim sandzacima provaljlvati u njegovu dje-
dovinu, u Krbavu i Liku, da ju i onako vec opustosenu do kraja pohara i osvoji. Vec
19. veljace 1527. javlja Petar Kruzic iz Senja rijeckomu kapitanu Ivanu Apfaltereru, kako
je velika turska vojska stigla u Qacku, pak da ondale robi sve do grada Kastva. Namah
zatim, 24. veljace, javlja stari Bernardin kapitanu svoga sina Krste u Podgradu (Castel-
nuovo) u Istri, kako je turska konjica sa tri pase posla preko Like, pak harala na jednoj
strani do Metlike Novigrada, a s druge do Modrusa. Sama kraljica Marija u pismu od
i

28. Pozuna na bana Bacana zali nevolju Hrvatske, koja ju je snasla s turske
ozujka iz

provale (de Turcorum in Croatiam irruptione et depraedatione istic facta). Cini se, da je
povodom te turske provale sam ban Bacan teda negda dosao u Hrvatsku, te se negdje
oko Udbine s Turcima ogledao. U isto vrijeme, kada su jedne cete turske haracile preko
Krbave, Like, Qacke Modrusa sve do Istre Kranjske, dolazile su druge cete u predjele
i i

juzno od Velebita izmedju Knina Zadra. Tu je jos stajao jedini veci grad O b r o v a r,
i

na uscu rijeke Zrmanje, a u susjedstvu mletackoga Novisrrada i Posedarja. Prinadao i°

Obrovac knezu Ivanu Karlovicu kao ostatak njegovos- silnog nosjeda u onom kraju, a
zapovijedao njemu kao kastelan knez J u r k o ili Juraj Posedarskl, daiji rod
je u
kneza Ivana Krbavskoga. Jo§ u oci boja na Mubackom nolju odrekao se je knez Jurko
kastelanije, jer je zdvajao, da bi grad mogao dulie odr^ati. Ali n^ nismenu molbu Ivana
Karlovica od 12. kolovoza ostao je knez Jurko i dalje u gradu. Medjutim ve6 26. veljace
 PAD OBROVCA LIKE I KRBAVE. 73

1527. iavljaju zadarski knez Vetor Barbadigo i kapitan Zakarija Valaresso u Mletke, da
je 500 turskih konjanika doSlo pred Obrovac, u kojemu je tada bilo tek 25 pravih vojnika.
Mjesec dana poslije, 26. o2ujka, io§ su dva turska sandzaka doSIa pred kaSteo; stoga je

kaStelan Juraj poslao preko Zadra u Senj svoga sinovca, da tra2i pomoc. Na (5elu turskih
Seta, kojih je bilo oko 2000, stajao je Sibenski poturica Muratbeg, osobiti Ijubimac bosan-
skoga pa§e Usrefbega. U turskoj vojsci bio je takodjer neki krScanski odmetnik, po imenu
Damjan KlokoCic, koji je ved vi§e puta pomogao Turcima, da prevarom uzmu kr§6anska
mjesta. Cini se, da je i taj put main posadu u gradu, kojoj ne bija§e ni odkuda pomodi, na-
govorio, da se predade. Knez Juraj Posedarski govorio je vojnicima (drobantima): »Ju-
naci, braco, arvimo mi glavu usicite, nego se daste begom«. AH oni od-
se! Bra(io, prija
vrgo§e svoje »puk§e« rekoSe: »Brani se, ako oce§; mi cemo se predati«. Dne 30. o^ujka
i

stado§e Turci iz topa pucati na grad, ali vec nakon 13 ili 14 hitaca predade se posada.
Jurko Posedarski bi zarobljen odveden na robiju; cini se, da nije bio ni§ta kriv, premda
i

su ga poslije bijedili. da je izdao grad za veliku svotu novaca, tako da se je io§ u srpnju
vodila protiv njega iztraga. Ferdinand bio je poradi gubitka Obrovca duboko potresen;
dne poziva iz Jagerndorfa svu hrvatsku gospodu plemide, da svoje gra-
27. travnja 1527. i

dove ili njemu predadu. Medjutim malo dana iza pada Obrovca osvojiSe Turci
utvrde ili

posljednje gradove u Krbavi, medju njima iUdbinu, Komic Mrsinj, koje su s mjesta i

poceli utvrdjivati, da ih njih udaraju na ostatke hrvatske kraljevine. Vec 29. svibnja jadi-
kuje knez Krsto Frankapan: »Ono 5a smo imili u Hrvatih, to nam li savsema Turci razro-
bi§e, pokli je Udvina vzeta;
do danaska ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu robili*.
Pad Obrovca Udbine nemilo se je dojmio hrvatskih knezova plemida. Duboko po-
i i

treseni sastadoSe se 28. traynja u C e t n u na sabor. Bijahu tu biskup opat Andrija Tu-
i i

Skanid, Ivan Torkvat Karlovi($, knez Nikola Zrinski, knez Krsto Vuk Frankapani Brinjski, i

Juraj knez Franpakan Sluniski i Cetinski, knez Stjepan Blagajski, — i uz njih brojno malo
plemstvo (universitas nobilium regni Croatiae). Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u
predstavci, koju su upravili na kralja Ferdinanda, i koju su oratori saborski Bernardin
Tomoid i Mihajlo Skoblic imali kralju odnijeti. Hrvatski stalezi spotidu Ferdinandu. da su
ih od onoga dasa, kad su njega izabrali za kralja, ostavili svi dotadanji prijateiji i poma-
gadi; paCe i Slavonija, koja je kroz stoljeda podnosila dobro i zlo s njima, sada se je od
njih odvrgla. Hrvatska je odiieljena od svakoga saobracaja s ostalim svijetom ; s mora
joj brane dovoz MIetci, a sp Save slavonski privrzenici Zapoljini. Silan glad zavladao
je u zemlji, a narod umire od g'^di. Mnogi podanici hrvatskih knezova bjej^e u toj nevoiji u

susjednu Bosnu, te se je bojati. da de velik dio naroda ostaviti i vjeru krSdansku, samo
da spase 2ivu glavu. Novi kralj Ferdinand slabo mari za Hrvatsku; on ne drii zadatih
obedanja svojih prigodom izbora, da de Hrvatsku sjediniti sa svojim na-
sljednlm zemljama (nos coagregare erga alia regna sua hereditaria), saduvati ju

u sloboStinama i privileeifama, uzdrJ^avati u njoj tisudu konjanika i dvije sto pjeSaka (koji
«so7.0V' HiT'-foio'^i^. tp 'h~'tr^(^no r»b(«afi. grradove na krajini obskrbiti »pu§kama« hra- i

nom. Nekad su kraljevi troSili u ime brane Hrvatske jedino za topnike za bana
i^ i

60.000 forinti. Hrvatska je gotovo sva opustoSena do Kranjske. Turci se sprcmaju na

novu navalu, a gradovi uz Unu, koji su branik Hrvatske, nemaju ni vojnika ni drugo za
obranu. Pade kljud Hrvatskoj. grad Bihad, u kojem je uvijek bilo po sto konjanika
i sto i

puSkara, imade sada samo pet momaka. Ban Badani, koji bi morao biti zamjenik kraljev,
i ujedno vrhovni vojvoda sudac kraljevine, ne boravi nikad u zemlji, ved ostaje na
i

svojim posjedima u Ugarskoj. Hrvati su se ved vi§e puta poradi svega toga Uif.Wl vrhov-
nomu kapitanu Nikoli JuriSidn, koji je kralja izvjeSdivao o svemu, ali zahman. Napokon
zahtijevaju i mole, da kralj ipak jednom svojim pismom potvrdi ona obedanja, koja bijahu
prepo^^t Pavao Oberstain drugovi u njegovo ime na izbornom saboru u Cctinu zadali.
i

Uza sve te tu?.bc i tegobe odi.^e predstavka mjestimice i mu^.cvnim ponosom, kao ondje,
gdje staleJi kralju poruCuju: »Neka znade va§e vclidanstvo. kako se ne mo2e nadi, da b! i
74 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

koji gospodin » pomocu sile Hrvatskom obladao. Jer po smrti nasega posljednjega kralja,

srecne uspomene Zvonimira, slobodne sevolje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva

Ungarije, a poslije toga sada vasemu velicanstvu. (Nouerit maiestas vestra, quod inve-
niri non potest, et nullus dominus potencia mediante Croaciam occupasset. Nisi post disces-

sum regis nostri ultimi Zvonymer dicti, felicis recordacionis, libero arbitrio se coadiunxi-
mus sacram coronam regni Hungariae, et post hoc nunc erga maiestatem vestram).
circa
Na tu odlucnu predstavku kao na ustmena izlaganja hrvatskih poslanika odgovorio
i

je kralj Ferdinand porukom od petnaest tocaka, kojom je nastojao udobrovoljiti ohra- i

briti ojadjene staleze. On obecaje, da ce privilegija, slobode prava kraljevlne Hrvatske i

netaknuta cvrsto cuvatii postivati, on ce ih po svima silama pomagati hranom

i bojnom i

zairom, on ce preuzeta placanja tocno izpunjati. Buduci da nijesu s banom Bacanom za-
dovoljni, poziva ih, da imenuju nekohko sposobnih i dostojnih lica, izmedju kojih ce no-
voga bana imenovati. Jednako ih poziva, neka mu oznace vise zgodnih Hca, izmedju kojih
ce cetvoricu izabrati, da zajedno s vrhovnim kapitanom vrse pravdu u zemlji do daljne
odredbe njegove. Recenomu Jurisicu zapovjedio je jos, da nastoji pronaci nacin, kojim
bi grad i varos Bihac dosH u kraljevsku vlast, pak da onda tako utvrdi, da budu zastita
ih

i branik kraljevine i domovine. Nadalje ce Jurlsic i gradove na krajini pregledati prema i

potrebi utvrditi; jednako ce vrhovni kapitan vazda biti na oprezu sa svojim konjanicima
i topnictvom, da priskoci u pomoc, ako bi tko silovito u zemlju provalio. Neka se stalezi
ne boje, da bi se s vojvodom Ivanom pogodio; on toga ne bi htjeo uciniti, ako mu ne
ustupi kraljevinu Ugarsku. Poslat ce takodjer posebno izaslanstvo, da razvidi stanje u Hr-
vatskoj; Petra Keglevica, kojega su preporucili, vec je primio. Samo dvije zelje ne moze
im za sada izpuniti; on ne moze drzati u zemlji 1000 konjanika i 200 martolosa za obranu
njezinu, jer se sprema za rat u Ugarskoj protiv odmetnika (contra rebelles); jednako ne
moze udovolji^^i njihovu predlogu glede unije izmedju austrijskih zemalja i Hrvatske (con-
cernentem unionem patriarum austriacarum et Croatie) poradi ogromnoga tereta posala,
koji su ga zaokupiH. Ali i o tome odlucit ce u zgodno vrijeme (congruo tempore).
Prema svim izlozenim prihkama bilo ie stanje u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj u
prvoj trecini 1527. za Ferdinanda dosta nepovoljno, to vise, sto se je u polovici svibnja
jos i ban Franjo Bacani svoje casti odrekao, jer mu nije mogao izpunjavati zadatih ob-
veza. Da se je tada Ivan Zapolja svom snagom latio oruzja, kako ga je knez i ban Krsto
Frankapan neprestano sahjetao, bio bi u tinji cas malu cetu ocitih privrzenika Ferdinan-
dovih pokorio ili bar prinudio, da bjeze iz zemlje. A!i u Zapolje nije u osudni cas bilo po-
vec se je stao sa svojim protlvnikom pogadjati. Obratio se je na poljskoga
trebite energije,
kralja Sigismunda 1. Jagelovica, svoga surjaka (po sestri svojoj Barbari), da bi pokusao
nagodu s protukraljem Ferdinandom. Na predion: poljskoga kancelara SzydJowieczkoga
utanaceno bi primirje izmedju oba takmaca; to je primirje potvrdio Zapolja 14. travnja, a

Ferdinand jo§ 26. ozujka. Tek 1. lipnja sastat ce se punomocnici obiju stranaka u O 1 o-
mucu na dogovor, pak ce tu pod predsjedanjem poljskih poslanika (Szydtowieczkoga i

druga mu) kroz petnaest dana razpravljati o nagodi. Za citavo to vrijeme, dakle do
15. Hpnja, obvezuje se Zapolja, da ne ce dirati ni u Ferdinanda ni u njegove privrzenike.
Na zboru u Olomucu zastupat ce Ferdinanda Aleksije Thurzo, austrijski kancelar Leo-
nard Harrach, vratislavski biskup Jakov, vijecnik Adler i dr. Beato Widmann; a Zapolju
kolocki nadbiskup Franjo Frankapan, kancelar Stjepan Verbeci, viroviticki zupan Ivan
Banic (Banffy), napokon preposti: Andrija ostrogonski i Ivan Statileo budimski.
Utanaceno primirje pogadjanje u Olomucu bilo i je samo u prilog Ferdinandu, jer
se je mogao dovoljno pripraviti za osudnu borbu. Dok je Ivan Zapolja plandovao, Ferdi-
nand je sa sestrom Marijom, i sa svojim ugarskim i austrijskim savjetnicima sve moguce
cinio, da skupi novaca i vojnika za rat. Mimo to gledalo se na svaki nacin, da se sto vise
Zapoljinih privrzenika predobije za Ferdinanda, osobito u Slavoniji, gdje dosad austrijske
Stranke nije nj bilo. Uz Petra Keglevica, kojega bijahu vec hrvatski stalezi prepo-
 BAN KRSTO FRANKAPAN. 75

rucili, primio je Ferdinand u svoju sluzbu takodjer srbskoga despota Stjepana Beri-
slavica; u isto vrijeme ili poslije prcdobio jeLjudevita Pekrija (Pakrackoga)
od Fetrovine, gospodara gradova Rasinje k o u, nadalje i QiiScerovca, kao brata mu N i i I

Ivana Kastelanovica od Svetoga Duha (Castellanfy de Zenthlelek), Ivana, Krstii

i Franju od picmena 2 e mp^e (Zempche =. Svetaikije), Ivana Alapica ili Hlapt^ca
i druge. Stranka Ferdinandova osjecala se je naskoro vec tako jaka, da su Ljudevit
(Lau§) Pekri, KaStelanovic i braca Zempce sa 400 konjanika doSli 23. svibnja 1527. u Kri-
zevcc na sabor, sto ga bijaSe Krsto Frankapan ondje sabrao, te stali njemu prijetiti, Tek
kad je Krstu stiglo u pomoc uz onih 200 konjanika, koje je uza se imao, jo§ daljih 130(1

momaka, uzmako§e Pekri i drugovi uz prosvjed, te se je mogao sabor nastaviti. Medjutim

" ''-
/V - y i

ncfhthmnak nitvu ymnlU mt n,vmd}ilh nkn/ulij-iut at a arm ffsfty O^'cm cxKcifm, -nttottitir m yauM ^mu
nmisHuuiAnih^'.t.Mciiim Siufrnioi^c ncfhicjKtanpldtiieie ncitfehmh^m mtjuhrt S::* '

^fnfh .xi etOM

PISMO KRALJA FERDINANDA I. OD 21. SVIBNJA 1527., POSLANO IVANU KASTELANOVICU (2 .

Na pismu podpisau se je Ferdinand sam svojom rukom. Izvornik pisma u arhivu jugoslavenske aka-
demije u Zagrebu.

kad se nakon svrSena sabora knez Krsto svratio sa svojim Cetama u Velikii, dodje
je

k njemu od nedavna privr?.enik Fer-

bivSi njegov dvorjanik Jerolim (JuriSic) Zadranin, a
dinandov, pak stade njega odvraciati od Zapoljc. Sam Krsto piSe o tom u pismu biskupu
i

Jo?.eficu 14. lipnja ovako: »Bil je pisal Jerolim knezi milosti naSemu otcu i gospodinu
jedan takajSe da bi na to stal knez,
list da bih ja postal sluga kraija
Ceskoga; ako ne budu kraija Ceskoga sluga, da je to kraija Ceskoga odlu»ienjc vsega
i i

njegova tanaCa, da imaju rat po(ieti nad nami trimi vojskami; jedna da gre na (o)vo
imenje, ko imamo u Hervatih tere u Vinodolu, Ca je vse z Nimci na meji; ova druga voj-
ska, da gre na (o)ne grade moje 2ene, ke imam na Ugrih, ki su takoje na meji nim§koj; a
s tretu vojsku da ote pojti uprav kadi nas sliSe. I na to se je klel i rotil, da Je tako odiu-
76 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

ceno, i da su fe jure ganule pukse z Beca, z Novoga mesta i z Praga, sto velikih pukas.
I obrh svih tih pisam rot, ke je nasemu otcu
i gospodinu i ucinil, ni se otel zadovoljiti;
juceraka (13, llpnja) je bil k nam ovdi prisal, ponavljajuci sve te rici i zalagajuci svoju
glavu na to, da je sve to isto, da na me gredu najprvo. Mi smo mu pako odgovorili: da
mu zahvaljamo, da nam se sluzbu kaze, kuliku on oce; mi to znamo, kada bi nam bil

tuliku sluzbu rad kuliko se obisce, bil bi pri nas ostal; da zac se je zbojal tih vojask, za
ke pripovidatr je proscenje vzel? Kavojskakadakuli pride pred li kuli
grad, ki mi derzimo, ote poznati, dasu dobriljudiugradih, idaion
dite ni ciji su gradi; to stanovito znaj, da moj gospodin kralj ugarski ni toga obi-
i

caja, da bi svoje sluge ostavil u koj nevolji, u ku bi zainj pali ... I ide dosti zle volje re-
ceni Jeronim od nas . . .«

U recenom pismu javljao je Krsto svomu prijatelju Jozeficu jos ovo: »Mir za ki i

V O o m u c truditi, povida Jerolim, da Nimci nete nistare zaklopiti,

se ote 1 i

nego da na prehinu t o c n e«. pravo je Krsto javljao: dogovaranja u Olomucu i I

svrsila su se bez ikakva uspjeha, Ferdinand bijase u to skupio dovoljno vojske i novaca
za rat. Brat mu je Karlo poslao 100,000 dukata u mjenicama, ceski stalezi i sabori na-
sljednih zemalja dozvolili mu
tomu je uzajmio novaca od novcara Fuggera
subsidija, a k
i grada Vratislave. S tim je sredstvima opremio malu, ali vrstnu vojsku. Poslali mu jos
pomocnih ceta vojvoda saski Juraj vojvoda Erich od Braunschweiga. Tako je skupio i

u sve 8000 pjesaka 3000 izabranih konjanika. Vrhovnim vojvodom imenovao'je brani-
i

borskoga markgrofa Kazimira, a podvojvodama Nikolu Salma, Ivana Kocijana, Leissera

i druge. Ta ce vojska poci niz Dunav ravno u Ugarsku sve do Budima. U isto vrijeme
treba u Slavoniji odmetnika Krstu Frankapana pokoriti. Ta bi zadaca namijenjena u
i

prvom redu Franji Bacanu, koji bi od palatina i ostalih savjetnika kraljevih zamoljen, da
ne razglasi svoje ostavke, vec da se opet primi banije; njemu ce pomagati hrvatski kne-
zovi, na celu im knez Ivan Karlovic, zatim velikasi i kapitani juzne Stajerske i Kranjske.
Franjo se Bacan pismom od 6. srpnja iz Race izvinjavao, da se nije odrekao banske casti,
sto bi se kratio sluziti Ferdinanda i drzavu, vec od skrajnjega siromastva (sed paupertas
id nos coegit facere). Ta tako je ubog, da svega imade samo sestnaest forinti (quod in tanta
paupertate sum, ut vix 16 flor. sum possessor). »Vasa gospodstva javise nam, da ne bi
nasu ostavku razglasili, Ali sto je treba razglasiti, kad svaki covjek znade, da ne mogu
u toj sluzbi dulje ostati radi najvece potrebe i siromastva svoga«. I knez Ivan Karlovic

pise kralju Ferdinandu 11. srpnja iz grada Krupe, da je razumio zapovijed njegovu, po
Nikoli Jurisicu i Ivanu Puchleru dostavljenu ; da nije zeljan prolijevati krscanske krvi, ali

da je sa svojim sluzbenlcima gotov poglnuti za njega. Ako ga dakle kralj zeli maknuti
iz ovoga kraljevstva (a regno isto movere et allienare), neka mu osigura placu za 300 ko-
njanika i podjedno mu posadom obskrbi grad Krupu, »jer ili idem u one krajeve ill osta-
nem ovdje, bojim se, da cu ga bez pripomoci vasega velicanstva izgubiti. Ako ga, sto
Bog odvrati, Turci zaposjednu, opustit ce citava kraljevina Hrvatska Kranjska«. Na tu i

jadikovku dopustio je doduse Ferdinand pismom Beca od iz 19, srpnja Ivanu Karlovicu,
»da za sada kod ku6e ostane i za obranu kraljevina udesava i cini, sto se njegovoj vjer-
nosti i odanosti prema njemu pristoii«; ali nesto poslije ipak Ivan Karlovic polazi s Fra-
njom Bacanom, koji se je opet prihvatio banije, u sjeverne strane prema Kupi i Savi, da
bije boj s Krstom Frankapanom. U isto vrijeme nekako imenovan bi Karlovic banom uz
Franju Bacana; vec 9. kolovoza 1527. izdqje Ivan Karlovic kao ban u Novigradu povelju
turopoljskim plemidma Tomi Qregoriju Pogledicu od Kurilovca. i

Medjutim bijase kralj Ferdinand jos 29. lipnja izdao proglas na Ugre, kojim je Ivana
Zapolju proglasio usurpatorom, a u polovici srpnja poslao je glasnika u Budim, koji je Za-
polji navijestio rat. One 30. srpnja dosao je Ferdinand sam s pratnjom od 600 lica na
granicu austrijsko-ugarsku ; tu su ga 31. srpnja docekali njegovi ugarski privrzenici, na
 BAN IVAN KARLOVIC. 77

celu im palatin Stiepan Bator, pred kojima ie polo2io zakletvu» da 6e vazda poStivati za-
kone i slobode ugarskoga kraljevstva, a narodto zlatnu bullu Andrije II. Na to udje s voi-

skom svojom uz desnu obalu Dunava u Ugarsku. Gradovi i tvrdinje u torn kraju, kao
Ojur, Totis (Tata), Ostrogon Visegrad predale su se njemu redom ili s mjesta Hi nakon
i

kratka odpora, tako da ie vec 20. kolovoza mogao unici u Budim, iz kojega bijaSe Ivan
Zapolja jo§ na Veliku Gospu izaSao i zaklonio se u liatvan.
Bas onoga dana, kad je Ferdinand provalio u Ugarsku, naime 31. srpnia bo- — —
ravio ie knez i ban Krsto Frankapan sa svoiim Cetama »u Ivanicih«. Krali Ivan Zapolja,
koji mu gotovo niie vierovao, kad mu ie po Jozeficu Siliao poruke, kako se »Nimci kruto

spravliaiu«, bio iesasvim prenerazen, te ie sada saliietao Krstu, da §to brie skupi sla-
vonske cete, pak da mu pohita u pomoc. Ali Krsto nije mogao niegovoi ielii ugoditi
s viSe razloga, koie ie iznio u svome pismu biskupu Jozeficu. Tu pi§e uz ino: »Krali hoce,
da ia gori grem ov vas orsag; ia cu gori poiti, kako mi pride ta miloSnak, kako sam
i

sobu ovo spravljam rusag, ako budu mogal koga spraviti. I ovo ie iure iedan misec, da
i

ih spraviiam, spovidaiuci pod vicnu nemilost, tere nis' mogal nikogare spraviti. Ovo ie

danaska osmi dan, da sam z Velike tr da sam u tabori samo svoiimi liudi; ni nigdo ioSCer
prisal, ca bi iedan, mimo vceraka pridose 50 liudi gospona Hampova, i Kere^ini Paval
s niimi. To su vsi Serezi slovinski, ke sam skupiti mogal u iednom misecu. Nete se kupiti,

dokle iim nigdor ne paci, ni ie voiske nepriiateljske v orsagi; ako pride gdoie, taki se hoce
kupiti, navlastito, kada ia tamo poidem, k tomu i rusaga onuliko, koliko se bude ga otelo
skupiti. Ovo ie knez Ivan (Karlovic) v Lukavci (u Turopolju), tr razCinia one uboge ple-
menite liudi, poda se podbiti
otiiuci ie sebri je uciniti. K tomu ie porucil ka vsim pleme-
i

nitim liudem, ki su meju Kupi tr Savu, da se Ferdinandu predadu; ako li ne, da ie hoce
visati glave iim sici, kako smo vam
i prvo pisali. Ki sada to tail na§emu poslu receni
i

knez Ivan koliko za (o)ne plemenite liudi meju Kupu tr Save; ali ne ce poiti z LukavCan,
nego ie tare razcinia. Hotih na ni poiti i ne dase mi Slovinci. Ki knez Ivan, kako sli§i,
i i

da sam ia k(a) kraliu sal, tako hoce zauieti Zagreb, za voliu moci mirniie spati u Rakovci;
s toga Zagreba hoce moci vas orsag ob dan; takaise
robiti, zderkuju6i z niega ob no6 i

z Varazdina, ter hoce imati u niih rukah vse brode na Savi, tako da ne ce moci nistare
shaiati iz Vlaske zemlie (Italije) u (o)v orsag; videci, da jim nigdove orsaga ne brani, i

tr hoce ostanak zauieti. Ako tako ne bude, tako recite, da ie knez KriStofor slagal ne-
i

podobno. Kada bi krali poslal pinezi, tako bih ja Ijudi imil, tr bih ka-
Stigal, ki se ne htie spraviti, tr bi ie vse tudie spravil. Jurve spravilsi
ostavili bi se, ca bi orsaga branilo, vzel bih sobu ca ie vridno, tr bi tamo
i
ovamo i

bilo sluzeno kralievi svitlosti. Aovakoho<5e biti ve6e zla, nego ga nigdore
V e rui e«.
Uza svu zlovoliu, koja se ocituie u tom pismu, knez ie Krsto svom snagom radio,

da §to prije pohita svomu kraliu u pomoc. Buduci da su clavonski stale2i svedier io§ ote-
zali, da sa svoiim Cetama dodju u niegov tabor, ureCe on sabor u Kriievce za 25.
kolo-

voza, na koii bi svi velikaSi plemici sa svoiim podanicima oruzani

i
morali doci. Mcdiutim
priienego se ie sabor sastao, dogodilo se ie, da se ie knez Krsto sukobio s Ferdinan-
dovim privrienikom Liudevitom Pekriiem, te u boiu dopanuo rane u neki se iarak svalio. i

Jedino s pomocu svoga dobroga konia teikom se ie mukom spasio iz grabe. U to je

osvanuo dan odredien za sabor, a u Kriievcima nema staleia. Stoga ie knez Krsto
i

27. kolovoza grada Velike ponovno odredio rok za sabor na 4. ruina, te ie pozivnice
iz

razaslao na sve strane. U pozivnici na plemi(ikoga sudca krii^evaCke ?.upaniie, Pavla

Zewlu, pi§e ovako: »Nedavno sazvali smo sabor u Kriievce, na koii niie nitko doSao od
plemiekih liudi u kralievini. Ne bi mi drug^ije u tako kratkom roku sabora sazivali. da se
niiesu Niiemci pribli2avali Budimu, te smo §to brie s podanicima ovoga kraljevstva htjeli

nitko niie do§ao, pak stoga

pohitati a pomo^ naSemu kralievskomu veliCanstvu. Ali

niiesmo nimi doSli. Danas su nam stigli glasi, da se je naS premilostivi kralj utaborio u

I
78 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.).

Kerepesu kod Hatvana, tri milje od Peste, da ima mnogo vojske, k( ja se dnevice mnozi.
Pise i nalaze kraljevsko velicanstvo nama, da sjetimo citavu kralje/inu na zadatu vjeru,
te ocekuje duznu pomoc od nas sviju. Zapovijedamo zato tebi oviin pismom, da oglasis
u kraljevo ime, da svi velikasi i plemici ove kraljevine dodju u srijedu po blagdanu sv,
Egidija (4. rujna) oruzani u Krizevce, tako sami, kako sa svojim seljacima. I mi cemo
glavom ondje biti. One pak neposlusnike, koji ne ce doci, kaznit cemo zasluzenom kaznom.
Razpravljati i vijecati cemo o spasu boljku nase i kraljevine, zatim kako bi sto brze po-
hitaii u pomoc nasemu premilostivomu kralju, koji ce se bez sumnje sukobiti s Nijemcima.
Neka ne misle neki, da ih zato sazivamo na okup, sto bi ih trebali za svoju pomoc; mi
imademo toliko vojske, da mozemo s Ljudevitom Pekrijem na kraj izaci (incompleta
complere). . . . Tko dodje na ureceni sabor, pokazat ce, da je pokoran kraljevskomu ve-
licanstvu, i da zadovoljava zadatoj vjeri . . . Ti pak plemicki sudce moras sam glavom
k svakomu gospodinu i plemicu poci, da se nitko ne bude mogao izpricati. Inace da nikako
ne cinis. nasega grada Velike u utorak tik pred blagdanom glavosjeka sv. Ivana Krsti-
Iz

telja. Qodine gospodnje 1527. Kristofor Frankapan, knez senjski, krcki modruski, kra- i

Ijevski vrhovni kapitan, ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i zupan so-
pronski itd.«

Krsto se je Frankapan pobrinuo jos i za novce, da bi mogao svoje konjanike pla-

cati. Kako je bio vec zalozio gotovo sve svoje gradove i imanja svoje zene u Slavoniji
i Ugarskoj, bijase jos u lipnju odlucio »poslati prodati u Benetke vse ca bolje marhe
imamo«; no kad je zaista nekoliko stotina volova u srpnju poslao preko Hrvatske Kranj- i

ske prema Mletcima, zaplijenio ih je Ferdinandov kapitan Ivan Puchler od Mehova. Sada
je Krstu preostalo tek jos »nic zeninih prstenov i veruge«, pak je sve te zlatns i srebrnc
dragocjenosti zenine pokupio, da ih u Mletcima ili zalozi ili prodade. Dne 1. rujna 1527.
predaje on u svome gradu Velikoj posljednje blago svoje vjernomu sluzbeniku svojemu
Martinu Hotkovicu, te ga s preporucnim pismom na svoga prljatelja Ivana Antuna Dan-
dola salje u Mletke. U pismu zaklinje prijatelja svoga, da mu pomogne recene drago-
cjenosti zaloziti ili prodati, da uzmogne pohitati pred svoga kralja, koji je nedavno
morao uzmaknuti iz svoje prijestolnice.

Iz pisma Krstova jos se doznaje, da su ce 1. rujna vec i cete Ferdinandovih privr-

zenika bile primakle do rijeke Drave. »Qospodin Juraj Bator . . . ceka nas kod brodova
rijeke Drave s citavom svojom vojskom, vitezovima i seljacima, a zajedno su s njim
Franjo Bacani, Ladislav More i mnogi drugi privrzenici njegovi«. Trebalo je napokon i

Krsti zapoceti osudni boj. Sta je Krsto u rujnu radio, pripovijeda potanko suvremeni hr-
vatski plemic Ivan Zermegh iz krizevacke zupanije, koji je sam u Krstinoj vojsci bio,

te poslije u posebnom djelu opisao ne samo tadanje dogadjaje u Slavoniji, nego i u Ugar-
skoj. Evo sta on pripovijeda.

»Kad smo (Johannes Rawony i Johannes Zermegh) dosli (iz Ugarske) u S 1 a v o-

niju (prvih dana rujna), zatekli smo kneza Krstu Frankapana u varosi Q j u r g j e v c u (in

oppido Sancti Qeorgii), koja je blizu rijeke Drave, te je pripadala velemoznomu gospo-
dinu Ivanu Ernustu, s pridjevkom Ham p o v u. Tu je knez skupljao cete protiv
njemacke stranke, tako plemice kao i seljake. Slijedili ga su neki velikasi, vjerni kralju
Ivanu, kao Ivan B a n i c (Banffy), Ivan Tah, PetarMarkusod Kereksalasa, i mnogi
odlicni plemici. on skupljao vojsku, posao sam u to na svoj dom, kojega od neko-
Dok je

liko godina nijesam vidio. Knez, sabravsi mnogo seljaka, oko 10.000, vodeci sobom 3000 i

konjanika, poduzeo borbu protiv odmetnika svoga kralja Ivana, te je najprije navalio
je

na Ljudevita Pekrija, koji ga bijase izranio. Pekrijevi kasteli Pakrac, Guscerovac, Sveti
Duh Rasinja bise osvojeni i razvaljeni. Dok se je knez time bavio, sabrala se je Ferdi-
i i

nandova stranka; vodja joj je bio ban Franjo Bacani, a uza nj ratovala su mnoga gospoda
velikasi kraljevina Hrvatske i Slavonije, kao Ivan Karlovic, Petar Keglevic, Zrinski, Sluni-
 KRStO FRANKaPaN PRED VARA2DIN0M. 79

ski, Blagajski, i drugi odlidni plemidi. Uza to pridruzile su se njemu i znatne pomocne
(^ete Nijemaca iz Stajerske, KoruSke i Kranjske. Cuv§i knez za priprave neprijateljske
nije ni§ta krzmao, nego je na njih podigao vojsku, vrlo zeljan. da §to prije mogude stvar
bojem odluCi. I3ijase se utaborio kod varoSa Kriievaca. Onamo doSao sam i ja, bivSi
mladic i zeljan vidjeti, §ta se radi; ostao sam
do konca rata zajedno s Mi-u taboru sve
hajlom Tomadocijem, s kojega sam kcerju po zelji majcinoj jo§ kao djeCak zaruCen bio
Krenuv§i odavle (iz Krizevaca) do§Ii smo do blizu Ludbrega, te smo se utaborili koa
D r a V e. U to su stigli vjestnici javljajud, da njemaCka stranka ho6e sre(5u u boju poku-
§ati. Veseo stoga knez ustao je ranom zorom, kako bija§e navikao, pak je stao redjati

cete: smjestio ialangu konjanika, te inaCe sastavio bojni red, a iza njega postavio je ko-
liju sa slabijim konjima, djecacima, tovare i druge zapreke. U tom stra^njemu bojnomu
redu bio sam i ja. I nama (djecacima) dana bi zastava, te bi§e odredjeni vodje i upravi-
da nas vode
telji, ravnaju, Sam i je knez obilazio bojne
redove; bodrio vojnike . . . .

Dosao je do nase skupine, te nam visokim glasom govorio: »Mladici, djecaci, budite
i

hrabra srca; sada se naucite, kako treba neprijatelju odolijevati; neka vas ne stra§i vika.

STARI GRAD U VARA2DINU.

niti jeka topova i bubnjeva. To su bo slasti vojnickoga zivota, a ne znaci u^asa. Tko od
vas imade mac, neka ga trgne, jer strasan je neprijatelju sjaj svijetloga oruzja*. Izrc-

kavSi ovo svratio se je drugamo. Dok smo tako poredjani iSIi, eto se vratiSe, koji bijahu
napred poslani, da razvide, gdje nas neprijatelj ocekuje; oni javiSe, da nigdje nijesu mogli
neprijateljske vojske zateci. Jer kad su doznali, da je knez spreman, nijesu se usudili

s njime se ogledati, veC su brzo uzmakli (subita fuga), po mostu preSli preko Drave kod i

O r m u 2 a, grada Luke Sekelja. RazumjevSi to knez poveo je vojsku prema Z a m a vi I i

(Zamlachia), varoSi Franje Banana, te se je ondje utaborio. Sutradan (24. rujna) u doba
zajutarka dodjoSe pred kneza poslanici varoSa Varafdina, te mu se pokloniSe i kljuCc va-

ro§kih vrata predadoSe. Samo

nedavno kraljica Marija darovala pala-
grad (koji bijaSe
tlnu Stjepanu Batoru) ne htjede se predati; u njemu je zapovijedao palatinov slu^benik
Pavao KeCkeS. Slijedecii dan (25. rujna), koji je bio srijeda. smjeStcn bi tabor pred Va-

raidin, da se grad silom uzme. Ovoga dana, Cim bi tabor uredjen, kao narednoga i

(26. rujna) razpravljalo se je u vije(^u, da li bi se podsada grada nastavila do kraja, ili bi

se preSlo preko Drave i poSlo u one 2upanijc, kojc su kneza zaklinjalc i molile, da k njima
dodje, jer su spravne pod njegovim vodstvom podnijeti sve nevoUe za svoga kralja, koji
 FERDINAND 1. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I iVAN ZAPOLJA (l527.— 1540.).
«
je vec protjeran iz svoje stolice. Odluceno bi, kako sam cuo od svoga tasta, koji je u
vijecu nazocan bio, da se s obzirom na to, sto je gospodin knez sve zapoceto dosad srecno
kraju priveo, ne dade da grad ostane zaposjednut od neprijatelja, nego da se pismima javi
onim zupanijama, neka se hrabro drze, a on ce s mjesta, cim grad osvoji, sto se nada
za kratko vrijeme uciniti, k njima doci, pak ono pruziti, sto Bog i sreca dade. Nakon toga
zakljucka i zavrsenog vijecanja knez je stao sve priprave za podsadu ciniti: kopali se
sancevi, ugotovili se bojni strojevi, namjestili se pjesaci u jarcima za cuvanje strojeva.
Sve to radilo se u nazocnosti knezevoj i pod njegovim nadzorom. Nekako u vrijeme ve-
cerrije (4 —6 poslije podne) Ivan Banic (Banffy), Ivan Tah moj tast igrali se karata, a mi
i

smo mladici do njih stajali, kadno se iz grada oglasise dvije bombarde (bombardae, quos
barbatas vocant), a malo zatim rucna puska. Nemaio zatim doleti momak knezev javljajuci,

da gospodar njegov ranjen zrnom lumbarde. Kao gromom osinuti

je prestravijeni osta- i

vise igru poletise iz satora. I mi podjosmo za njima,

i eto, knez sjedeci na konju, kao i

da je neozledjen, dolazi. Priskoci Ivan Tahi i zapita ga, kako mu je? Knez odgovori:
»Kako se Bogu svidjelo«, pak ce saci s konja. Ivan Banic hitjede mu pomoci, ali ga on za-
prijeci; premda je rana smrtna bila, ipak bez icije pomoci udje u svoj sator. Bise dove-
deni kirurgi, da ogledaju ranu, i da ranjeniku pomognu, ako lijeka imade. No vidivsi ranu,
kojom su izmetine izlaziie, pak osjecajuci sam knez, da mu nema lijeka, (jer mu je ranai

bila izmedju pupka stegna) odustalo se je od lijecenja. Bise dozvani svi, koji su bill
i

ugledniji u vojsci, tako velikasi kao plemici; na to ih je knez opominjao, da od zapocetog

i

ne odustanu, vec da svrsivsi podsadu, koju im je osobito preporucivao, predju preko

Drave, zatim da se s Ugrima zdruze, pak da kralju bjeguncu djelima svoju vjernost do-
kazu. Kralj bo, cim razbere njihovu spremnost, vratit ce se sa svojima, te ce protivniku
svomu sve pomrsiti. Vrhovnu pak upravu povjeri Ivanu Tahu kao muzu, koji je na turskoj
krajini odgojen, te je vidio mnoga preslavna djela ili je za njih cuo. Svi se zavjerise, da
ce uciniti, kako zapovijeda. Ali se posve drugcije svrsilo. Slijedece naime noci (od 26. na
27.) nije ostao nijedan pjesak u logoru; i mene su neki moji kmetovi, koji su bill na vojsci,

kroz bezpuca, klance i gore odveli na moj dom, Cuo sam poslije, da se je citava vojska
razstrkala, preostao je sam knez sa svojih 1000 konjanika. Ti su svoga vec izdisucega go-
spodara doveli do kastela Martijanca, gdje je predobri taj muz umro (27. rujna). Na
to ga metnuse u kola i stadose voditi u Koprivnicu. Ali cuvsi to njemacka stranka po-
hita za njim i sustavi ga na putu. Kaze se, da je narocito Ljudevit Pekri, kojemu bijasc
gradove razvalio, mnogo pogrda na nj sasuo. Ali ga je zato Ivan Karlovic, koji bijase rodjak
knezev, ostrim rijecima ukorio. Tako je tijelo mirno dopremljeno u Koprivnicu. Ovamo bi

dozvana knezeva zena, za pravo jos zarucnica Katarina Dragic, udova Ladislava Kani-
zaja, te bi sve za svecani pogreb pripravljeno. Tako bi u pratnji supruge tijelo odvedeno
u Modruse, te bi castno u grobnici predaka sahranjeno«.
Bas istoga dana, kad jc knez Krsto Frankapan izdahnuo (27. rujna), bude sam i

kralj Ivan Zapolja u boju kod T o k a a razbijen, a njegova vojska razprsena. Svladao ga
j

je grof Nikola Salm, kojega bijase Ferdinand iz Budima za njim poslao, da ga progoni.
Tako je sada Ferdinand mogao na sve strane razglasiti slavodobice svoje. I Ferdinandov
pouzdanik Ursinus Velius zabiljezio je u svojem djelu ovo: »Isti dan (kad je bila bitka
kod Tokaja) —
tko od smrtnika da se tomu ne cudi knez Krsto, koji jedini jos bijase —
Ivanu Sipuskomu sve uzdanje kod Hrvata, kada se je, hoteci izviditi, priblizio tvrdinji
kod Varazdina, covjek duha smjela neoprezna, pogodjen iz mjedenog topa
i zadobiv i

smrtnu ranu, brzo na rukama svojih dusu izpusti«. A kraljica Marija, doznavsi za Krstinu
smrt, ali ne vjerujuci pravo toj vijesti, pisa bratu Ferdinandu: »Svakako molim Boga, ako
nije istina, da se to dogodi«.
Dva dana nakon boja kod Tokaja i smrti Krste Frankapana — naime 29. rujna
1527. — je u Budimu sabor, sto ga bijase Ferdinand jos 20.
sastao se kolovoza sazvao.
Vec prvih dana zgrnulo se je onamo mnogo dosadanjih privrzenika Zapoljinih; kad se
 KRUNISANJE KRALJA FERDINANDA 3. STUDENOGA 1527. 8i

je pak razglasila njegova nesreca, pohitali su pred Ferdinanda i neki dosad gorljivi pri-
stasc njegovi, kao ostrogonski nadbiskup Pavao Varda i erdeljski vojvoda Petar Percnj,
koji je podjcdiio bio ciivar krune sv. Stjepana. Prcmda je Ivan Zapoija protiv zaklju-
Caka sabora ulozio nekaki prosvjed, ipak bi Ferdinand ob(ienito priznat za kralja, i to
6. listopada u zboru velikasa, a 7. u skupstini zastupnika plemickih i varoSkih. Jo§ bi odrc-
djenO, da se 3, studenoga u Stolnom Biogradu obavi krunisanje Ferdinandovo, na koje ce
doci ne samo obje kraljice, supruga Ana sestra Marija, nego velikaSi i pleini(ii hrvat-
i i

skoga kraljevstva.
Jo§ prije krunisanja imao se je sastati i slavonski sabor u Kri2evcima, na ko-
jem bi dosadanji privrzenici Zapoljini priznali Ferdinanda za svoga kralja. Za sabor taj

odredio Ferdinand kao svoga zastupnika Ijubljanskoga biskupa Kristofora Raubera, te

je

mu je u to ime 20. listopada izdao vjerovno pismo instrukciju. Dne 25. listopada bijahu i

u Budimu poslanici slobodne kraljevske ob(iine na brdu Qradcu kod Zagreba, da se Fer-
dinandu poklone; kralj im je istoga dana izdao pismo, kojim je zapovjedio Ivanii Karlo-
vicu i Franji l^acanii. da postivaju prava i privilegija te slobodne obcine.
Ve<S 29. listopada posao je Ferdinand s obima kraljicama u Stolni Biograd, gdje su
se u to skupljala ugarska i hrvatska gospoda na krunisanje, Samo krunisanje obavljeno
bi 3. studenoga, a izvrsio ga je njitranski biskup Podmanicki, buduc da ostrogonski nad-
biskup Pavao Varda ne bijase jos potvrdjcn od rimskoga pape. Nakon krunisanja pola-
gali su 5. studenoga velika§i i drugi zakletvu vjernosti. Medju njima spominju se i stariji

privrzenici Ferdinandovi (kao kninski biskup Andrija Tuskanic, ban hrvatski Ivan Kar-
lovic, srbski despot Stjepan Berislavic, Petar Keglevic, Ladislav More, Valentin Turak.
senjski i kliski kapitan Petar Kruzic, Ivan Kastelanovic, Stjepan Deshazi od Susjedgrada,
Juraj Frankapan Slunjski), ali takodjer i neki biv§i Zapoljevci, kao zupan u 2eIjeznom
gradu Petar Erdedi od Monjorokereka, jajacki bani Ivan Horvat i Nikola Qiletfi, Ivan
Ernu§t liampov od Cakovca i drugi. Najodlucnijih Zapoljinih privrzenika iz Slavonije
ipak nije bilo; stoga bi na saboru, koji se je zatim nastavio u Budimu, posebnim Clan-
kom odredjeno, da se zagrebacki biskup Simun od Erdeda, viroviticki zupan Ivan Banic
i prior vranski Ivan Tab pozovu, neka se najdulje do blagdana sv, Katarine (25. stude-
noga) Ferdinandu poklone i prisegu vjernosti poloze. Inace ce se smatrati za veleizdajicc,
te ce se proglasiti za proskribovane i osudjene (statim et de facto proscripti et condem-
nati habeantur). Prvi se je pokorio Ivan Tab u Ostrogonu; na pocetku godine 1528. doSao
je u Ostrogon i biskup zagrebacki, te polozio prisegu vjernosti. Jedini Ivan Banic (Banffy)
nije htjeo ni duti, da se iznevjeri svojemu kralju Janu§u. Salijetala ga i 2ena Margareta,
sestra Luke Sekelja, koja se je placuci preda nj bacila, pak ga zaklinjala, da ne upropasti
sebe i djecu svoju, jer ce biti liSen tolikoga imanja, koje su stariji njegovi stekli. Ali je
on odgovorio zeni: »Oj draga zeno, znades li, da dobar muz nema vise nego jednu vjeru?
Ako tu jedan put pogazi, ne moze se poslije pravo dr/^ati za Covjeka, nego tek za krinku
od t^ovjeka. Stoga dokle znadem, da 2ive moj kralj Ivan, kojemu sam jednom prisegao,
nikad ne cu priznati ni stati uz drugoga gosp^dara, pa makar izgubio sve svoje imanje,
te morao Cistiti konja Ivanova«.
Ferdinand je, naravno, nagradjivao svoje privr^.enike, a progonio kralja Ivana i

njegove pristaSe. Kralju Ivanu oduzeo kao Zelinu, koju jc da- je sva imanja u Slavoniji.
rovao vjernim plemicima Petru Ivanu Milialjevi^u, nadalje Nijemce Ilch u vukovskoj
i i

/.upaniji, koje je poklonio kapitanu nasadnika ili §ajka§a Stjepanu Revaju. napokon Ka-

mcngrad u po?-ezkoj zupaniji varoS Bagjanovec u kriievaCkoj. koje je podijelio svojemu

i

odanomu Ivanu Hoberdancu od Slatine (Johannes Hoberdanacz de Zalathnok knez

Ivan OberdanCa). Takodjer imanja Ivana Banida biSe razdijeljena medju Ferdinandovce.
Sam grad Virovitica doznaCen bi najprije kraljici Ani, a onda knezu i banu Ivanu Karlo-
vi^u; grad Sopronca (Soproncza, StupCanica) u kriievaCkoj 2upaniji i kaStco Borovo u

K:a =
(f Hrv. povj. II!. (5.) 6
82 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527—1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
*
vukovskoj dodijeljen bi Valentinu Turku (Therek de Ennyng), a predija u distriktu Or-
boni (Obrena) u krizevackoj zupaniji namijenjena Tomi od Kamarja. Znacajno je, da je
i dalji bana Ivana Karlovica, knez Petar Mrsinjski, 23. studenoga izgubio
rodjak kneza i

svoja posjedovanja Miholjanec Qlogovica u virovitickoj zupaniji, jer je bio privrzenik

i

Ivana Zapolje.
Boraveci Ferdinand nakon krunisanja u Ostrogonu pozvao je 17. prosinca i obcinu
grada Dubfovnika, da mu se pokloni. Podjedno je imenovao senjskoga kapitana Petra Kru-
zica svojim povjerenikom, da se urede odnosi izmedju Dubrovnika i ugarsko-hrvatske
krune. Ali Dubrovcani ne odazvase se njemu, kao ni potonjim pozivima od god. 1528. i

1529,, da mu
dohodak u ime zastitnine. Dubrovcani medjutim nisu marili ni za
placaju
Ivana Zapolju, vec su odsad davali nekadanji dohodak ugarsko-hrvatskih kraljeva tur-
skim sultanima, koji ih bijahu pod svoje okrilje primili. Naravno da je taj dohodak bio
kud kamo znatniji; po mletackom piscu Ivanu Krst. Qiustinianiju iznosio je god. 1553.
i

dubrovacki danak turskomu caru svake godine po 13.000 ugarskih dukata. No zato se
je dubrovacka trgovina razsirila po citavom turskom carstvu.

Turci osvojise Jajce s citavom banovinom (1527. — 1528.). Obnovljena borba iz-

ittedjii Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada

Beca (27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada
1530. Srednja stranka u Ugarskoj i Hrvatskoj (1531.— 1532.).
Dok je Ferdinand slavio slavodobice nad Ivanom Zapoljom, koji je nakon ponovnih
poraza u Erdelju i sjevernoj Ugarskoj (bhzu Jegra i Kosica, gdje ga je razbio Ivan Ko-
cijan) morao bjezati u Poljsku, dotle je dosadanji branik hrvatskoga kraljevstva, grad
Jajce, s citavom banovinom jajackom konacno dosao u vlast Turaka.
Bani jajacki Ivan Horvat i Nikola Qiletfi jos su u oci boja kod Tokaja bili privrze-
nici Zapoljini. Na polju kod Mohija izdao je Zapolja 13. rujna 1527. povelju, kojom je njima
za duznih 8000 forinti dao u zalog svoj posjed Regecz u Abaujvarskoj zupaniji, neka ga
drze tako dugo, dok se trosak za grad Jajce i njihova banska placa namiri. No vec 5. stu-

denoga polozila su oba bana zakletvu vjernosti dobitniku Ferdinandu, te je tako njega
zapala obrana grada banovine jajacke. Ferdinand medjutim kao da
i i nije svu paznju
svracao na tu udaljenu oblast, pak gradove u njoj dovoljno obskrbio posadama, hra-nije

nom zairom. U samom Jajcu namjestio je za kapitana nekoga Stjepana Qrabro-

i

V a c k o g a (Qorbonoc = Qrabounok Qrabrovnik ili Grabrovnica, danas Klostar iz- =

medju Qjurgjevca Virovitice), dok je po ostalim gradovima valjda ostavio dosadanje ka-
i

stelane, od kojih su neki jamacno biU potajni Zapoljevci. To kukavno stanje upotrebio je
bosanski sandzak Usrefbeg, te na koncu godine 1527. prvih dana 1528. bez velikog
je i

truda zauzeo Jajce, a namah zatim ostale gradove jajacke banovine, kao Vrbaski grad, i

Banjaluku, Levac, Sokol, Bocae, Zvecaj, Komotin, Jezero, Oreben druge. Ferdinandov i

povjestnicar, Siezanin Vel (Caspar Ursinus Velius), javija za godinu 1528. o padu Jajca u
kratko ovo: »Grad Jajce, inace osobito utvrdien, ali sad nimalo dostatnom posadom snab-
djeven, tako da je tek d e s e t v o n i k a u njemu bilo, bude nekako u ono vrijeme od
j

Turaka. koji su s one strane na nj udarili, lako osvojen«, Mnogo kasniji ugarski po-
vjestnicar Nikola Istvanfi pripovijeda, da je bosanski sandzak Usrefbeg zajedno sa svo-
jim sticenikom, sibenskom poturicom Muratom, i s drugim turskim vojvodama navalio

na grad Jajce, koje je bilo slabo obskrbljeno, i kojemu je zapovijedao Stjepan Qrabro-
vacki. Vec deseti dan podsjedanja zdvojio je kapitan Stjepan, da bi mogao grad obraniti,

pak ga je predao uz pogodbu, da smije s posadom, konjima prtljagom otici, i slobodno

samo da ostavi topove. Cuvsi za predaju Jajca kastelani ostalih gradova ili ih bez odpora
predadose ili se zajedno sa svojim cetama razbjegose. Tako je Andrija Radatovic tvrdi
grad varos Banjaluku zapalio, pak sramotno umaknuo. Turski Ijetopisci napokon (Pecevi
i

ili Ibrahim efendi Pecujlija) pricaju o padu Jajca: »Jedan krscanin iz grada Jajca otisao
 Pad jajca i jajaCke banovine. 63

je k vojvodama bega Usrefa, tc im je ponudio, da cc ih kod stare kapije s pomo^u Ijestava

nvesti u Krad. Vojvode su namah obavijestile o torn bega; ali nijesu cekali na njegov do-
lazak, da ne bi kr§cani u to doznali za stvar, vec su jo§ iste noci na recenom mjestu
osvojili Krad, tako da je Usreibeg, do§av§i pod Jajce, ondje vec doznao za pobjedu*.
Usiijed nehaja, a jamacno izdaje, palo je Jajce s Citavom banovinom u zimi
i

1527.— 1528. u turske ruke, te je tako nestalo posljednjega traga kr§(ianskoj vlasti u ne-
kadanjoj bosanskoj kraljevini. Sada je stajao otvorcn put Turcima ravno u zapadnu Sla-
voniju, dok su prije tek prcko Hrvatske (na Uni) mogli u nju provaijivati. Sasvim je
stoga naravno, da se je pad Jajca nemiio kosnuo slavonskih staleza, osobito velikasa i

plemstva u Pozezkoj i Krizevackoj zupaniji. samoga kraija Ferdinanda zivo je dir-

Ali i

nula vijest o predaji gradova jajacke banovine. On je redom drzavnim progonom kaznio
nchajne i kukavnc kapitane kastelane; tako je listinom od 10. veljaCe 1528., izdanom u
i

Ostrogonu, lisio Andriju Dresnekyja njegovih posjeda u Pozezkoj zupaniji, proglasivsi ga

VELIKI DVOQUBI PECAT KRALJA FERDINANDA I.

Na prednjoj strani sjedi kralj na prijestolju, drzeci u rukama znakove kraljevske vlasti. Njemu
na desno vidi se grb Ugarske pod njim Spanije (Kastilije, Leona, Aragonije Navarre); na lijevo je
i i

grb CeJ^ke pod njim grb Dalmacije. Nad kraljevom jjlavom dr2e dva orolava (gryphus) grb nje-
i

inaCko-rimskoga kraija s krunom; do kraljevih nogu izpod stepenica prijestoija vidi se na iietrri
poija razdijeljeni grb liabsburzke porodice (u 1. 4. polju austrijski, u 2. 3. burcundski grb). Napis i i

u dva redka: Ferdinandus: d(ivina) f(avente) cle(mentia) Romianoruni) : rex senip(er) au- : : : : :

«ust(us) : ac : Qerman(ie) : Hung(arie) : Boem{ie) : Dalm(atie) ; Croat(ie) : Bosne: Lodonicrie :

Bulgarie : Sclavon(ie) : Rame : Servieq(ue).

Na orao rimskoga kraija. kojemu je na grudima grb Ugar-
stra^-njoj strani vidi se u sredini
ske; naokolo redjaju se razni grbovi s kraljevskim hercezkim krunama. kao hrvatski, ramski. Iia- i

liCki. tirolski, luzidki. habsburzki, elzaSki, kranjski. wirtenberzki, moravski, siavonski (?), vladi- i

mirski. Napis (kao nastavak napisa na prednjoj strani): Rex infans Hispan(iaruni) archid(ux) : : : :

Aust(rie) dux : Burgundde) marchio

: Morav(ie) etc(etera)
: copies Habsp(urgi): Fland(riae):
: : : :

TiroKis) : e(t)c(etera).

za izdajicu nevjernika, jer je izgubio grad ZveCaj (per notam infidelitatis

i in quam . . . ,

idem Andreas ob ammissionem arcis finitimac Zwechan vocatae incurisse dinoscitur).

Dok su Hrvati zdvajali radi gubitka Jajca. a Ferdinand progonio kapitane i kaStc-
lane. koji su ga skrivili, bjegunac je Ivan Zapoija gotovo u2ivao, Sto je mogao pred kr-

G«
84 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

scanskim svijetom tuzakati svoga protivnika. Tijekom mjeseca travnja svibnja 1528. i

salje Zapolja iz svoga zaklonista, iz Tarnova u Poljskoj, neprekidno pisma na papu Kle-

menta VII., na cara Karla V., kao na drzavne staleze njemacke, te nastoji svu krivnju
i

svaliti na Ferdinanda, sto U pismu na papu kaze

je Jajce izmaklo krscanskim rukama.
izrijekom: »Uz ino zelim pred dok se onaj slavni branitelj
vasom svetosti ustanoviti,

krscanske vjere (Ferdinand) hvasta prisegom mojim Ugrima obecaje, da ne ce ugar- i

ske krune posaditi na svoju glavu, prije nego opet predobije Beograd ostaia prijasnjih i

godina izgubljena mjesta: da je izgubio sramotno (turpiter) takodjer preodlicni grad Jajce,
stoiicu kraljevstva bosanskoga i jedini branik Hrvatske, Slavonije i doljne Ugarske, p r o-
mijenivsi na moju stetu (in iniuriam meam) p r i j as n j e kap i t a n e«. U posla-
nicama opet na drzavne staleze njemacke bijedi Ferdinanda, kako je »s r a m o t n o s p a- i

V a u c i« (turpiter ac dormitando) dopustio, da »najtvrdji« grad krscanstva zajedno

j

s drugim susjednim gradovima padne u turske ruke.

Zapoljina pisma na papu i krscanske vladare tek su jedna strana njegova nastojanja,
da omrazi svoga takmaca i sebi omoguci povratak na ugarsko prijestolje. Kako mu je

poljsko plemstvo zajedno sa svojim kraijem pogodovalo, skupio je on u Tarnovu naj-

odlicnije privrzenike svoje, izmedju kojih su mu najvise vrijedili bas Hrvati, kao biskupi
Stjepan Brodaric i Franjo Frankapan, zatim prepost Statileo i drugi. Ali glavnim sa-
vjetnikom i pomagacem postade mu naslioro hrvatski redovnik sv. Pavla, po imenu J u-

r a j U t i s e n c. Umni taj Pavlin, prozvan »brat Juraj« (frater Qeorgius), rodio se je

i go-
dine 1482. u gradu Kamiccu u Hrvatskoj (danasnjoj Dalmaciji), gdje se jos danas vidi i

podor toga grada (Kamicac) uz lijevu obalu rijeke Krke iznad otoka Visovca. Otac mu je
bio Gregorije Utisenic od plemenite porodice hrvatske, koja je pripadala plemenu Mogoro-
vica; majka mu Ana bija je takodjer od plemenite porodice hrvatske Martinusevica, te se je
poslije Juraj cesto podpisivao porodicnim imenom svoje majke u polatinjenom obliku Martinu-

sius (odatle mu talijansko prezime Martinuzzi). Djecakom o*osam godina ostavio je Utisenic
god. 1490. svoj zavicaj, te je dosao na dvor hercega Ivanisa Korvina; taj ga je poslao u
svoj grad Hunjad u Erdelju, gdje je ostao nekih trinaest godina. Po smrti Ivanisevoj
presao je na dvor majke Ivana Zapolje, a poslije je sluzio u vojsci samoga Zapolje. No
najednom dodijao mu je vojnicki zivot, te je stupio u pavlinski manastir sv. Lovre kod
Budima, gdje je zapoceo svoje nauke naucio latinski jezik. Pokazavsi osobite umne da- i

rove napredovao je tako, da je naskoro postao nacelnikom ili priorom glasovitoga ma-
nastira pavlinskoga u Czenstochowu u Poljskoj (kod Krakova). Tu je jos vise izasao na
glas, te se je upoznao s brojnim velikasima poljskoga kraljevstva. Malo iza boja na Mu-
hackom polju preselio se je u Ugarsku, gdje je bio priorom manastira Lada na rijeci

Slanoj (Sajo) u sjevernoj Ugarskoj. Tu se je ponovo pridruzio Ivanu Zapolji, te mu ostao

u dobru i zlu vjeran sluzbenik sve do smrti njegove.

Bas ti odani sluzbenici Zapoljini, sabrani oko njega u Tarnovu, radili su za njega
tako u tudjini kao u Ugarskoj i Slavoniji. Jedni su obijali dvore englezkoga i francuzkoga
kralja, drugi su potajice dolazili u Ugarsku i Slavoniju, da bodre njegove privrzenike. Uz
te hrvatske i ugarske sluzbenike iztice se jos osobito poljski plemic Jeronim Laski,
koji ga bijase zajedno s francuzkim poslanikom Rinconom sklonio,' da zatrazi pomoc u
sultana. Jos u studenom 1527. bijase Ivan Zapolja poslao recenoga Jeronima Laskoga
k Sulejmanu, da s njime ugOvara. DosavSi Laski 22. prosinca u Carigrad predobio je

s pomocu prepredenoga draguljara Ljudevita Qritti-ja (naravnoga sina mletackoga duzda

Andrije Qrittija) velikoga vezira Ibrahima, koji je kod sultana zagovarao zelje Zapoljine.
Dne 27. sijecnja 1528. izjavi Sulejman Laskomu, da on Ugarsku, koju je svojim macem
stekao, ustupa Zapolji, te da ce ga pomagati protiv Ferdinanda. Nasuprot zakune se Laski,
da ce gospodar njegov vazda biti prijatelj sultanovim prijateljima, a neprijatelj njegovim
neprijateljima. Mjesec dana zatim, 29. veljace, predan bi Laskomu savezni ugovor, s ko-
 IVAN ZAPOLJA PONOVO SE DI2E. 85

jim se je vratio u Ugarsku. Uzdajuci se u pomoc francuzku i tursku, a i nekih protestant-

skih knezova u Njemackoj, mogao je sada Zapolja snovati, kako bi se vratio u Ugarsku.
Vec 11. svibnja 1528. pi§e on iz Tarnova svomu privrzeniku Pavlu Keredenju u Slavoniji
pismo puno pouzdanja. Hvaleci njegovu dosadanju vjernost poziva ga, da dalje uztraje, i

jer ce to biti koristno za njega njegove potomke. A onda dodaje: »Jer budi siguran, da
i

su nase stvari s bozjom pomo(ii tako napredovale i u takovu stanju, te ce§ radostna srca
doznati, kako smo se netom povratili u nase kraljevstvo ugarsko. Protivnik naime na§
imade toliko neprijatelja, te ce jedva moci zadrzati svoju djedovinu, kako de§ naskoro jo§
jasnije razabrati«. Nema suninje, da su jednake poruke primali drugi javni tajni pri-
i i

vrzenici Zapoljini po Ugarskoj i Slavoniji. Neki su paCe opet stali za nj raditi, kao zagre-

backi biskup Simun od Erdeda, koji se bijase i onako samo od skrajnje nuzde Ferdi-
nandu poklonio. Vec 5. lipiija pise Ferdinand iz Praga svojim ugarskim savjetnicima,
kako je razabrao, da je zagrebacki biskup razpisao i skupio nekaki sabor (conventum),
u kojemu bez znanja i ovlastenja njegova razpravlja o stvarima, koje mogu biti samo
protiv njega naperene. Stoga poziva savjetnike, da u njegovo ime postupaju, te da*
oduzmu imanja svima onima, koji urote kuju (conspirationes faciunt), te se vojvodi Ivanu
pridruzuju ili k njemu putuju, pak da ta oteta imanja razdijele medju one, koji ih traze.

Ne da se ustanoviti, sta je zagrebacki biskup tada sve radio u prilog Zapolji; doznajemo
jedino, da je bio zasuznjio nekoga glasnika Ferdinandovcg, odlucnog privrzenika Ivana
KaStelanovica. Radi toga sufnja posredovao je i sam ban Franjo Badani, te pismom
pozvao biskupa Simuna, da ga pusti na slobodu; ali biskup odgovorio je banu 4. svibnja
1528. iz Ivanica prilicno ostro, poricuci da je zarobio ma kakva poslanika, nego da je
biskupski kastelan u Hrastovici, po imenu Franjo Pozegaj, ulovio nekoga zlodinca, koji

je Zajedno sa svojim ortacima i Petrom Delijem orobio dva svecenika i jednoga od njih

ubio. Cini se medjutim, da je to bila pusta izprika, jer 12. rujna kori sam kralj iz Bu-
dima biskupa Simuna, sto na zahtjev bana slavonskoga sabora i nije pustio na slobodu
reCenoga poslanika, te mu zapovijeda, neka to s mjesta uCini, »jer ina5e nalozit cemo
nasim banima, sta da u tom poslu ucine, pak i mi cemo se pobrinuti, da se na§e zapo-
vijedi, narocito pak tako pravedne i zakonite, ne ce prezirati«.
Uza sve smutnje biskupa Simuna njegovih drugova jo§ se je u prvoj polovici 1528.i

po svoj Slavoniji priznavala vlast Ferdinandovih bana Ivana Karlovida Franje Ba(5ana. i

Dne 19. travnja obdrzavao je ban Ivan Karlnvic slavonski sabor u Krizevcima, na kojemu
bi§e uz ino izabrani »dobri ljudi«, koji ce suditi u parnici izmedju Petra Keglevida La- i

dislava Ratkaja radi neke livade na medjama njihovih gradova Kostela i Velikoga Ta-
bora.Sud dobrih Ijudi potvrdili su bani u Selnici 18. lipnja, te su svoju izpravu podkrije-
pilipecatom banovaca krizevackih zupana Rmerika Rradaca od Ladomerca
i
Ivana i

od ZempCa. Iz izpravc doznajemo, da je procelnikom obraniCkoga suda bio protonotar

kraljevine Slavonije Petar Konjski (de Konczka), a prisjednici Pavao KereCenji. Mihajlo
od Zempca, Nikola Vojkovic od Kloko^a, Ivan Boltizaric od Zaboka, Ivan Bedekovi**
od Komora i jo§ neki drugi. Ba§ ta izprava svjedoCi, da se je jo§ u lipnju 1528. u Sla-

voniji ob(Senito priznavala vlast Ferdinanda i njegovih banova.

Dok su bani Ivan Karlovic i Franjo Badani zajedno s kapitanima Petrom Keglevi-

|i 6em Ivanom KaStelanovicem guSili u Slavoniji svaki pokret u prilog Ivanu Zapolji. na-
i

stojao je sam Ferdinand, da se na ma koji naCin pogodi sa sultanom Sulcjmanom, pak da

tako svomu takmacu onemogudi svaku pomod sa strane Turaka. To je bilo potrebito I

stoga, Sto su se bosanski Turcinakon pada Jajca svaki Cas zaiijetali u preostalu Hrvat-
sku, te preko nje u Ferdinandove nasljednc zemlje, naroCito u Kranjsku. Za poslanika
k sultanu izabrao je Ferdinand poznatoga junaka Ivana Hoberdanca iz Slatine (de Zalath-
nok; Hrvati zvali su ga knez Ivan Oberdanea). kojemu je jo§ 1. veljaCc 1528. za brojne
zasluge darovao gradove Po^egu Kamcngrad u Po5^.c?.koj ^.upaniji. zatim varoS Bagja-
i

novec u Kri2evaCkoj zupaniji. Njemu je pridruiio kranjskoga veiikaSa Siglsmunda

86 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 1 IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.)

Weichselbepgera (Visnjegorskoga). Hoberdanac boravio je 9. travnja 1528. na savskom

brodu (ex portu Zawe), a 29. svibnja stigao je u Carigrad. Ali ni veliki vezir Ibrahim
ni sultan ne htjedose cuti o kakvoj pogodbi; pace veliki vezir izjavi, da bi o miru moglo

samo onda biti govora, kad bi se Ferdinand .sasvim odrekao .Ugarske. Jednako rece sam
sultan poslanicima u audienciji 28. lipnja, pridavsi, da ce sa svom silom pohoditi Fer-
dinanda, te mu glavom povratiti gradove, koje su njegovi poslanici trazili (Beograd, Jajce,
Knin, Petrovaradin i druge). Napokon dade sultan poslanike baciti u tamnicu, iz koje ih

je tek u studenom izpustio.

Nedaca Ferdinandovih poslanika u Carigradu ohrabrila je bosanske Turke na novc

provale u Hrvatsku Kranjsku. Bosanski sandzak Usrcfbeg, koji nije mogao pregorjeti,
i

sto je nakon druge provale bosanskih Turaka sve do Ljubljane u srpnju one godine sla-
vonski velikas Ivan Tab uzvratio nemilo za nedrago, te udario na Bosnu, spalio grad
Kotor na Vrbanji mnoga sela, pak zarobio dosta Ijudi
i stoke odlucio je s velikom i —
vojskom poduzeti treci napadaj na Hrvatsku Kranjsku. Vec 2. listopada javlja iz Senja i

"Petar Kruzic podkapitanu na Rijeci, kako je vrlo velika turska vojska (el campo de
Thurchi grandissimo e zonto) stigla do Otocca, pak ga moli. da to razglasi svim svojim
susjedima. Bosanski pasa udario je prema Metlici. Ali se je taj put Ijuto prevario. Hrvat-
ska i kranjska gospoda bijahu vec obavijestena o njegovu dolazku, te su ga dobro doce-
kala. U okolisu Metlike prema Ljubljani cekala ga je vojska od nekih 5000 momaka, medju
njima 1000 Hrvata, koje je vodio sam ban Ivan Karlovic, zatim braca Vuk Kristofor
i

Frankapani Brinjski. Bilo je tu jos Kranjaca, Stajeraca i Korutanaca pod njihovim kapi-
tanima, a vrhovni kapitan bio je Bernardin Rican, je dobro poznavao ratovanje
koji

s Turcima. Posto su Turci dva t^i dana harali i pustosili oko gornje Kupe, doslo je 5. li-
stopada poslije podne do boja izfod grada Belaja izmedju rijeka Mreznice Korane. a i

nedaleko od Novigrada. Nakon dva sata, kad se je stalo smrkavati, bise Turci potje-
rani u bijeg. Oni ostavise na bojnom polju do 700 mrtvih ranjenih, medju njima vise i

pasa i vojvoda (de Turchi sono morti il bassa Mostazi, et Skender vicebassa de
odlicnih
Bossina et el Couazeg, Turcho famoso, et uno altro Turcho, nominate Bellissa). I od krs-
canskih vojnika bijase dosta mrtvih ranjenih. No najgore prosao je ban Ivan Karlovic.
i

koji je od Turaka, nego od krscana, koji su ga drzali

dopanuo osamnaest rana, i to ne
za turskoga vojvodu. Protivnici banovi govorili su doduse, da su ga njemacki vojnici
izranili, jer je htio bjezati (perche volcano scampar); ali kranjski stalezi hvale u svome
izvjestaju njegovo junactvo, te ga poradi njegovog viteztva preporucuju kralju Fer-
dinandu.

Dok se je ban Ivan Karlovic borio u Hrvatskoj s Turcima, dotle je Slavonija ostala
bez njegove zastite, pa tako je u drugoj polovici 1528. mogao biskup Simun opet podici
stranku Zapoljinu u onoj kraljevini. Pomoglo mu je i to, sto je napokon uspjelo samomu i

Zapolji, da se slavodobitno vrati u Ugarsku. Posto je naime njegov vjerni privrzenik

Simun Athinaj 25. rujna razbio Ferdinandova kapitana Stjepana Revaja kod Sarospataka,
osvanuo je sam Zapolja 27. listopada u Homonni, gdje mu se je pridruzilo vise odanih
privrzenika sa 8000 Ijudi. S njima posao je preko Ungvara, Debrecina u Veliki Varadin
i Mako, gdje se je urocio sa smederevskim sandzakom Mehmet-begom. Na to je zelio
poci u Temesvar; no buduci da mu kapitan Andrija Sokol nije htjeo toga grada predati,
sklonio se je u Lipu, da ondje prezimi i sultana Sulejmana doceka.

Vec na prve glase o pobjedi Simuna Athinaja kod Sarospataka bijahu se podigli

Zapoljevci u iztocnoj Ugarskoj, Erdelju i Slavoniji. U potonjoj kraljevini pridruzili su se

zagrebackomu biskupu rodjak njegov Petar Erdedi Ivan Banic, a uz i njih jamacno jos i

Franjo Tahi, Pavao Kerecenji, Petar Markov od Pozege drugi. Vec i 26. listopada znalo
se je u Mletcima, da je zagrebacki biskup sa tri velikasa i s nekih 700 konjanika uzmakao
prema mjestu, koje se zove Sazina, a koje je prema Dunavu, te je 40 milja dalcko od
 ZAPOLJEVCI U SLAVONIJI GOD. 1529. 87

Zagreba, a vrlo jako utvrdjeno. Vjerojatno je, da se je biskup sklonio u svoj grad Cazmu
(Sazina?), pak ondje skupljao privr2enike kralja Ivana. Tu kod Cazme morale je do^l
mjeseca listopada do festokih sukoba izmedju Ferdinandovaca
i Zapoljevaca, ili iz- i

medju »njemacke« »turske« stranke. U tim okrSajima cini se, da su »Cete zagrebaCkoga
i

biskupa, velemoznoga Ivana Banida mnoge druge gospode razbile Cete principa Fer- i

dinanda*, te ih razpr§ile (rotte a gran confusione). Borbe izmedju njemaCke

. . turske
. i

stranke u Slavoniji trajale su takodjer kroz zimu. Dne in. sijeCnja 1529. pi§e biskup Simun
iz svoga grada Cazme pismo Ferdinandovu dvorjaniku i kapitanu Ivanu KaStelanovicu.
neka se okani dirati u grad Zelinu (ab
inquietacione et desolacione bonorum
ipsorura Zelyna), jer je taj grad povje-
ren njegovoj za^titi.

S proljeca 1529. bijahu Zapoljevci

(ili turska stranka) u Slavoniji vec tako
pretegli, da su se bani Ivan Karlovic i

Franjo Bacani morali 1. oznjka na kralja

Ferdinanda obratiti ovim pismom: »Va§e
velicanstvo moci ce se sjetiti, da smo
5esto. a osobito kad smo kod va§ega
velicanstva u Becu bill, prilike u kralje-

vini Slavoniji prikazivali, kako pogubno

(sinistre) buntovnici postupaju, te da
smo vase velicanstvo molili, neka se
pobrine za pomoc, jer mi inaCe u sluzbi
banskoj ne bi mogli ostati. Va§e veli-

canstvo obecalo nam je, da ce nama

poslati 5eta i drugih potreb§tina za rat,

kao topove; ali te pomoci nijesmo sve

do danas primili. Sada pak stole
PECAT kralja IVANA ZAPOLJE.
stvari u toj kraljevini kud i
U sredini izpod krune veliki grb ugarski, razdije-
kamo gore nego prije . . . Mo- ijen na polje grede, a 2. i 3. dvo-
detiri polja (1. i 4.

limo stoga va§e velicanstvo, da jo§ z? struki kriz); sred toga grba opet manji grb poro-
dice Zapolja, razdijeljen takodjer na Cetiri polja (1.
vremena ne§ta uCini, jer § t o d u 1 j e
i 4. jednorog, a 2. 3. vuk). Naokolo srediSnjega
i

ote2e, sve vi§e raste snaga velikoga grba ni2e se od desna na lijevo §est ma-
reCenih buntovnika«. I ugarska njih grbova, i to ugarski (s dvostrukim kri?.em),
ko mora podupirala je molbe hrvat- dalmatinski, kumanski (lav), slezki (orao), slavon-
skih banova; u pismu iz Budima javljala ski (kuna), i napokon bosanski ili haliCki (dvije

krune). Napis: Sigillum : serenissimi : principis :

je ona 10. o2ujka 1529. kralju ovako:

domini : Joannis : Dei gra(cia) : regis : Hungarie:
•Hrvatski bani tra2e neprestano no-
Dalmacie : Croacie.
vaca; jedan od njih nije paCe mogud da
onamo podje, —
drugi javlja o velikoj
opasnosti, jer su Ivanovci (Zapoljevci) u preteznoj veCini. Despot (srbski) jadikuje u svome
pismu, da mora sa svojima od gladi umrijeti; poznato je. da tako njega kao njegove Turci i

i Ivanovci (Zapoljevci) salijetaju, neka se odmetnu«. Napokon pi§u ugarski savjetnici i

4. o2ujka Ferdinandu, kako je hrvatski ban javio, da je biskup Simun sabor slavonski osu-

jetio kako je s vrhbosanskim paSom u tijesnom savezu. Sam kralj Ivan ima u Slavoniju
i

doei, da Zajedno Turcima opustoSi KoruSku. Banu treba 5000 momaka njemaekih
s Ceta, jer

prijeti skrajnja opasnost. Neka ih kralj §to prije poSlje.

Ba5 te tu2be vapaji hrvatskih banova

i
ugarskih savjctnika potakll su Ferdi- i

nanda, da se ozbiljno pobrine za sudbinu svojih privr^ciiika u Slavoniji. Kako se Je obCe-

§8 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

nito mislilo j^vjerovalo, da su slavonski Zapolievci sporazumni s Turcima, pace da pobu-

dom zagrebackoga biskupa i njegovih drugova bosanski sandzaci i begovi udaraju na hr-
vatske zemlje, nadao se je Ferdinand, da ce mu stalezi nasljednih pokrajina rado poma-
gati protiv Zapoljevaca, jer da ga tim podjedno pomazu i protiv Turaka. I nije se pre-
vario. Na stanku u Doljnom Dravbrku dne 4. lipnja 1529. dozvolise odbori triju nutarnjo-
austrijskih vojvodina (u ime Stajerske zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein, Ivan
Ungnad, Erazam Trautmannsdorf — u ime Koruske opat sv. Pavla Ulrik, Augustin Para-
deiser — u ime Kranjske biskup Kristofor Rauber i Ivan Rauber) znatne svote za uzdrza-
vanje spanjolskih ceta na hrvatskoj krajini, kao i za placanje uhoda. Tako je sada Ferdinand
uz 700 kranjskih konjanika, koje je vodio poznati Ivan Puchler od Mehova, imao jos do 1500
spanjolskih vojnika, s kojima je mogao takodjer suzbijati Zapoljevce u Slavoniji. I zaista
je on polovicu tih spanjolskih ceta smjestio u slobodnu obcinii na brdu Qradcu kod Za-
grcba, da ju brane od navala zagrebackoga biskupa i njegovih drugova.
Biskup Simun bijase naime u travnju i svibnju 1529. obladao gotovo citavom Sla-
vonijom, te se napokon na pocetku lipnja s vojskom od nekoliko tisuca Ijudi, vecinom

kmetova, utaborio izpod kraljevske varosi Qradca, koju je branilo 700 Spanjolaca. Ferdi-
nand je svemoguce pokrenuo, da to znamenito mjesto opet ne dodje u vlast Zapoljevaca.
Podsjednutim Spanjolcima u Qradcu neka pohita u pomoc Ijubljanski biskup Kristofor
Rauber sa svojim cetama, onda mehovski kapitan Ivan Puchler sa svojim konja-
nicima. Ali i na stajerske staleze obratio se je Ferdinand posebnim pismom od 16. srpnja
iz ceskih Budjejovica. »Buduci da se je zagrebacki biskup«, pise kralj, »obijestno i ne-
opravdano ponovo od nas odmetnuo, vojvodi se Ivanu (Ihanischweide) pridruzio, te do-
sad sa svojim privrzenicima nepokorno se prema nama ponio, pace se sada drznuo javno
sabor u Slavoniji sazvati s tom namjerom, da one vjerne stranke podanike nase u Sla- i

voniji, koji se ne bi njegovu pozivu odazvali, zajedno sa svojim ortacima djelotvorno na-
padne te ih na stranu vojvode Ivana privede: to smo mi, cim su nam glasi o tom stigli,
razpisali i razglasili slavonski sabor za posljednji dan ovoga mjeseca (31. srpnja), te
odredili, da se odmetnici, ako bi zatrazili, opet u milost primu. Suvise smo nalozili, da na
strah i trepet protivnika dodje neki broj ceta na taj sabor, koje ce zajedno s konjani-
cima, sto ce ih oba nasa bana Hrvatske i Slavonije uza se imati, biti dovoljne, da se opru
Turcima Ivanu vojvodi, ako bi ovi odmetnicima u pomoc dosli, kako
i to zagrebacki bi-
skup javno navijesta«. Ferdinand napokon poziva stajerske staleze, da i oni skupe odre-
djeni broj konjanika, koji bi na poziv zemaljskoga kapitana stajerskoga takodjer provalili
u Slavoniju. Jos prije toga, pismom iz Budjejovica od 10. srpnja 1529., bijase kralj Ferdi-
nand izdao nalog banima Franji Bacanu i Ivanu Karlovicu, da za 31. srpnja sazovu sla-
vonski sabor u Qradac kod Zagreba »poradi prijeke potrebe, koja je radi turske navalc
stala prijetiti<; (ob imminentem necessitatem, que ex Turcorum insultu ingruere cepit).

Vec Zagreba skupilo toliko Fer-

u prvoj polovici srpnja 1529. bijase se oko Qradca i

dinandove vojske, da je biskup Simun morao odustati od dalje podsade tvrdoga Qradca.
pak sa svojim privrzenicima cetama uzmaknuti u sjevero-iztocne krajeve Slavonije. Sad
i

se je »njemacka stranka« spremila, da vrati Zapoljevcima nemilo za nedrago, pa je stala

podsjedati biskupski grad u Zagrebu. O toj podsadi, za koje je mnogo stradala i stolna
crkva sv. Stjepana, pripovijeda ocevidac Ivan Zermegh ovako: »Neki velikasi u Slavoniji,
kao zagrebacki biskup Simun, Ivan Banic (Banffy) od Lcndave Petar Markov, cuvsi da i

se je kralj Ivan, kojemu su oni tajno vjeru odrzali, vratio iz Poljske u Lipu, da je tur- i

ski car takodjer posao na Ugarsku, ohrabrise se te skupise sto moguce brojnije cete ko-
njanika i pjesaka. a najvise seljaka. Sabravsi tako dolicnu vojsku podsjedose varos Qra-
dac (civitatem Montis Qraecensis), u koju bijase Ferdinand smjestio posadu od 700 spa-
Dok su ondje stajali, Ijubljanski biskup (Kristofor Rauber)
njolskih vojnika. neki nje- i

macki velikaS, po imenu Pullar (Puchler), skupise cete njemackih konjanika pjesaka, te i

ih povedose u pomoc podsjednutoj varosi. Njima se pridruzise sva ona gospoda Slavonci
 PODSADA ZAGREBA GOD. 1529 89

i Hrvati, koji su pripadali stranci Ferdinandovoj. Qovorilo se. da je u njemaCkom taboru

ne§to vi§e ili manje od 10.000 vojnika. Kad je stranka Ivanova zamijetila dolazak te voj-
ske, dize podsadu, skloni se u nutarnje krajeve Slavonije, pak opasa grad Ladislava Mo-
rea, po imenu Jelisavac (Szent-Ersebet). Nijemci pak, do§av§i iza toga, opasaSe Cvrsto
grad biskupa zagrebaCkoga, koji je nasuprot varoSi na brdu Qradcu. U torn (biskupskom)
gradu (Zagrebu) bio sam ja nazoCan, budu($ da sani obavljao slufbu ra^unovodje (ratio-
i

nista). Podsjednut bi pak grad (biskupov) oko blagdana svete Margarete (13. srpnja) go-

PISMO ZAQREBACKOQA biskupa SIMUNA OD ERDKDA

od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu KaStelanovi^u radi grada Zeline. (3.).

Arkiv lucotUvenske akadcniije.

dine 1529., a sve do blagdana rodjenja Marijina (8. rujna). U to

podsada je trajala

vrijeme. biiduci da je Nijemcima manjkalo topova za ruSenje zidova, kopali su sve pod
zidove podzemne prorove, te su ognjenim oru?,jem kuSali, da bi ma kojim naCinoin mogli
grad osvojiti. Ali sva nastojanja neprijatelja bila su zaiudo, Jer su na§i Cesto provaljivali

i laguinc razvalili, tako da su mnogi Spanjoici i Nijemci ili poginuli ili pak zarobljeni

u grad odvedeni. Napokon je zapovjednik grada Ivan Vagerovid (Vagorovits), io-

vjek star, hrabar, uvidivSi, da Nijemci nastavljaju podsjedanje, spustio po zidu nekoga
ali

sve(Senika s pismom na biskupa, u kojem je javio, da je grad u opasnosti, jer hrane dne-
90 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

vice nestaje,*a on s posadom od tolikoga bdijenja

je zajedno naprezanja vrlo izmoren; i

stoga moli biskupa, da propadajucemu gradu pomoc privede. Glasnik stigao je s pismom
srecno do biskupa, pak se je jednakim nacinom povratio s povoljnim odgovorom. Bi- i

skup je naime porucio, da ce brzo stici, pridruzivsi si pomoc Turaka. Stoga se je sve ra-
dovalo, a sutradan su sve lumbarde, sto su u gradu bile, u znak radosti izpaljene; jos se
je trubljama i talambasima neprijateljima oglasilo, da su podsjednuti veseli i bodri. Nasoj
je stvari pomogao jos i njemacki uhoda, kako smo poslije doznali, koji je Nijemcima do-
glasio, kako je svojim ocima vidio, da je velika turska vojska dosla u tabor nasih (bi-

skupa i njegovih drugova). Bila je na vrhu crkve (sv. Stjepana) izvjesena nekakva stara
zastava, za koju su Nijemci mislili, da je turska; pak tako prestravljeni digo§e podsadu i

odose. Mi pak oslobodivsi se svakoga straha zahvalismo se Bogu«.

Podsjedanje biskupskoga grada Zagreba trajalo je dakle gotovo dva mjeseca. Vr-
hovni vojvoda Ferdinandovih ceta bio je za to vrijeme Nikola Thurn (Nicolo dc la

Torre, Nicolaus a Turri) mjesto Nikole Jurisica, kojemu bi povjereno, da ide za poslanika
k sultanu Sulejmanu, daljih provala u Ugarsku; uz Nikolu Thurna bio
i da ga odvrati od
je Ijubljanski biskup Kristofor mehovski kapitan Ivan Puchler s kranjskim ce-
Rauber i

tama, nadalje hrvatski ban Ivan Karlovic drugi privrzenici Ferdinandovi iz Hrvatske i i

Slavonije, napokon stajerski zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein sa stajerskom

i

pomocnom vojskom. Medjutim spanjolski njemacki vojnici pocinjali su nasilja takodjer i

ipristasama njemacke stranke. Dne 15. kolovoza 1529. izdaje vrhovni kapitan (supremus ca-
pitaneus ad confinia Croatie Sclauonieque) Nikola Thurn u Zagrebu tjeralicu »protiv Tome
Trnkovica (Ternkouiz) i ortaka, koji su pod gospodinom Ivanom Puchlerom vojevali, te go-
spodina Stjepana Deshaza od Susjedgrada, kad se je od Nikole Turna vracao u svoj grad.
macevima kopljima grdno izranili, pa onda iz logora gospodina Puchlera pobjegli«.
i

Tko te zlotvore ulovi, neka ih predade ili vrhovnomu kapitanu ili banu Karlovicu, da ih
kazna ne mine. Tri dana zatim, 18. kolovoza, salju Ijubljanski biskup Kristofor Nikola i

Thurn (supremus capitaneus in confinibus regni Croatie) pismo Petru Keglevicu, u kojem
uz ino porucuju: »Ne dvojimo, da vase gospodstvo znade, kako nas je njegovo velican-
stvo ovamo poslalo, da izgrede nevjeru nekih baruna plemica ove kraljevine kaznimo.
i i

Mi smo se sada utaborili pred gradom Zagrebom, te ga podsjedamo. Stoga zelimo opome-
nuti va§e gospodstvo, da bude sa svojom druzinom spremno, pak cim se pokaze potreba,
da bez krzmanja i otezanja uzmogne do6i . . .«

U isto vrijeme, dok je Thurn s hrvatskim, kranjskim i stajerskim cetama podsjedao

biskupski grad u Zagrebu, bijase se pod zastitom te vojske o koncu srpnja sastao na
brdu Qradcu sabor Ferdinandovih privrzenika u Slavoniji. Biskupa Erdeda i njegovih
drugova nije dakako bilo; no zato su se uz bana Ivana Karlovica nasli na okupu jamacno
Ljudevit Pekri od Petrovine, Ivan Kastelanovic i drugi plemici. Ne zna se potanko, o cemu
se je sve vijecalo; za neke zakljucke doznaje se tek izodgovora Ferdinandova na sa-
borsku predstavku. Stalezi stranke Ferdin^dove na saboru na Qradcu izticaU su najprije,
kako su oni u pogledu rata s Turcima vazda pravo zdravo svjetovali, ali kralj nije slusao i

njihovih savjeta i opomena, pace im

pravo vjerovao, vec je slijedio one, koji su
nije ni

mu svagdje na ustrb radili. Nadalje su stalezi od kralja trazili 4000 forinti, koji bi se prema
njihovoj namjeni mogli koristno upotrebiti, da se sacuva kraljevina Slavonija; napokon su
se gorko potuzili na svoju nevolju i siromastvo, jer su imanja njihova opustosena i raz-
valjena ne samo od protivnika njihovih, stranke Zapoljine, nego i od istih Ferdinando-
vaca, narocito od njegovih vojnika, koji ne stede ni kraljevih prijatelja. Zato su zahtije-
vali, da im kralj dade ili odstetu ili pak druga imanja.
Kralj Ferdinand nije medjutim u taj mah bio moguc, da odgovori i pomogne svojim
prlvrzenicima u Slavoniji; on je pace bio prinudjen, da sve svoje cete pod Thurnom oda-
zove izpred Zagreba i poslje prema Becu, kojemu je najveca opasnost od Turaka zaprije-
 SULTAN SULEJMAN PODSJEDA BEC. 91

tila. Tako je Zapoljina stranka u Slavoniji posve pretegia, dok su Ferdinandovci ostali

bez za§tite i obrane. Sultan naime Sulejman, icleCi odr^ati obe^anje zadato Ivanu Zapolji.
poSao s vojskom svojom na Ugarsku. Dne 17. srpnja stajao je
bija§e jo§ 10. svibnja 1529.
kod Beograda, a 31. srpnja kod Vukovara. Ferdinandov poslanik Nikola JuriSId bijaSe tada
stigao tek do Metlike u juznoj Kranjskoj, pa tako nlje mogao ni misliti, da bi sultana
odvratio od dalje provale. Pre§av§i Sulejman 15. kolovoza kod Osijeka preko Drave,
dopro je 18. kolovoza na Muhacko polje, gdje ga do^ekao Ivan Zapolja sa svojim pri-
je

vrzenicima, te mu se poklonio i ruku mu poljubio. Nakon toga udarila su oba sa svojim voj-
skama uz Dunav prema Budimu, gdje se malena njemaCka posada nije mogla odriati, ve<i
je 8. rujna varo§ grad predala. Malo dana zatim
i 14. rujna posadio je drugi za- — —
povjednik janji(5ara Ivana Zapolju na kraljevsko prijestolje; sam sultan pak po§ao je s Ci-
tavom vojskom svojom ravno pred Be^, da ga osvoji.
Dne 27. rujna 1529. utaborio se je Sulejman pred gradom BeCom. Vojska mu je
brojila 270.000 Ijudi (od toga tek 100.000 pravih ratnika) 300 topova. Protiv te ogromne i

SPOMENICA (TALIR) KRALJA FERDINANDA

prigodom provale sultana Sulejmana do Be5a god. 1529.

Na prednjoj Ferdinanda naokolo u dva reda napis: Ferdinandus

strani iik kraija Dei i . .

gracia . Hungariae rex

. anno Domini M. D. XXIX. etatis suae XXV.
Boemiae . et c(etera) . . . . .

Na straznjoj stranici u sredini grb austrijsko-kastilski, a naokolo ovoga grbovi Ugarske.

Dalmacije, Hrvatske CeSke. Napis u dva redka: Doinine
i da mihi virtutem contra hostes . . . . . .

tuos . quia . tu . adiutor . mens . es.

Izvornik u arkeolosifkom muzeiu u Zagrebu.

sile malena posada od 16.(KK) do 18.(HK) Ijudi, kojoj je zapovijedao stari grot
branila je grad
Nikola Salm sa svojim Surjakom Vilimom Rogendorfom, zatim podvojvoda Ivan Kocijan
(Katzianer), Leonardo Vels, Eiteleck Reischach, napokon iz Slavonije nadoSli Nikola i

Thurn s Petrom Keglevieem drugima. Podsada Beca otegla se je do 14. listopada. kad
i

bi§c od hrabrih brapiteija suzbijeni posljednji juriSi turski. Jo§ one no(ii di?.e Sulejman
podsadu, te Budim zadriao se je ondje
se stade brzo kuci vracati. StigavSi 25. listopada u
tri dana; 6. studenoga bio je ved u Petrovaradinu. Na polazku iz Budima bija§e svomu

stideniku Ivanu Zapolji obrckao, da de mu do godine jo§ s vedom vojskom u pomod pri-
tcci, ako se dotle ije utanadi mir s deSkim kraljem Ferdinandom.
Pohod sultana Sulejmana uzpostava Ivana Zapolje na prijestolje po njemu doj-
i

mila se boino ne samo rimskoga pape. nego nckih svjetovnih vladara. Papa Klimcnt i

VII. kaznio je Ivana Zapolju crkvenim proklctstvom (21. prosinca 1529.), a francuzki kralj
Fratijo I., koji se u to izmirio s carcm Karlom V., uzkratio mu je dosadanju novdanii
|)omoc. Pade i narod u Ugarskoj stao se je odvradati od njega, odkad se je ponizio do
92 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

turskoga vaeala. Da je Ferdinand s mjesta s velikom vojskom provalio u Ugarsku, tezko

da bi mu Zapolja bio dugo odolio.
je pohod sultana Sulejmana ojacao stranku Zapoljevaca.
Jedino u Slavoniji kao da
Kad je ono u Thurn zajedno s Petrom Keglevicem morao pohitati u
rujnu grof Nikola
pomoc Becu, pretegla je u Slavoniji posve Zapoljina stranka. Biskup Simun od Erdeda
osjecao se je pace tako siguran, da je posao u Budim, te se sa svojim rodjakom Petrom
Erdedom poklonio kralju Ivanu. Jamacno je biskup boravio onda u Budimu, kad se je i

vracao Sulejman, valjda ga je vec tada Ivan Zapolja imenovao za svoga bana mjesto
i

kneza Krste Frankapana. U studenom 1529. vracao se je biskup Simun u Slavoniju, vo-
deci sobom izabranu cetu, koja je pratila njegovo poslanstvo. No putem docekao ga je
Ljudevit Pekri sa 300 konjanika. Zametnula se borba, u kojoj bi biskupova pratnja razpr-
sena, a sam biskup tezko ranjen. Pekri zarobio je bogat plijen, koji je razdijelio medju
svoje vojnike.
Biskup i ban Simun nije poradi te nesrece duhom klonuo. Oporavivsi se od zado-
bivene rane pozvao je privrzenike Zapoljine, da se skupe na sabor u Krizevcima prvih
dana sijecnja 1530. Na torn saboru priznat bi Simun za bana, te se je odsad podpisivao
»Simon episcopus ecclesiae Zagrabiensis, nee non Dalmatiae, Chroatiae et Sclavoniae ba-
nus«. Jos bi zakljuceno, da se svi slavonski velikasi plemici sakupe na novi sabor, koji i

ce biti u Ivanicu 25. sijecnja 1530., pa da se ondje kralju Ivanu Zapolji pokore. Pace Fer- i

dinandov ban Bacan bi pozvan, da dodje na taj sabor. Medjutim Bacan odbio je poziv
u pismu iz Nemethujvara od kojemu je Zapoljevcima uz ino poru-
19. sijecnja 1530., u
civao ovo: »Vi ste nas pozvali na sabor u Ivanic. Ali mi bi na taj sabor dosli niposto
i

kao prijatelj ili pristasa, nego kao neprijatelj protiv pogana (ut hostis contra paganos). Vi
mi pisete, ako na taj sabor ne dodjem, da ne ce nitko biti kriv nego ja, kad bi kraljevstvo
snasla kakva opasnost. Jamacno, braco i gospodo premila, ni predji moji ni ja ne prouzro-
cismo nikada opasnosti kraljevstvu, niti cemo htjeti to u buduce ciniti, jer smo vazda
s cijelom porodicom i svojtom nasom radili i nastojali, da uztrajemo u onoj vjeri kato-

lickoj, u kojoj su roditelji i predji nasi zivjeli; mi cemo i dalje ostati u castima, slobodi i

imanjima, koja su nam od Boga podijeljena, te ne cemo sluziti poganina i neprijatelja krs-

canske vjere«. U daljem pismu spotice ban Bacan biskupu Erdedu, da Slavoniju tura u
propast »onaj, koji ovu kraljevinu krscansku vjeru, onda dusu
je tijelo svoje,i pace i —
i vlastitu domovinu izdao zbog zavisti teznje za vremenim dobrom«. Lako je biskupu
i

zagrebackomu, koji u tome kraljevstvu nema djece ni potomaka, a ni bastine, pa se ne i

boji, da bi Stogod mogao izgubiti. No ostali Zapoljevci (svjetovnjaci) izgubit ce svoja po-

sjedovanja, pa ce se onda sa djecom potucati po tudjim zemljama. Jos za-

zenama i

klinje Bacan svoje drugove, neka ne vjeruju laznim prorocima. Moglo bi se dogoditi, da
dodju pod vlast Turcina, dosadanjega saveznika svojega. A onda ce izgubiti troje: vjeru,
kraljevstvo slobodu«. Medjutim poruka bana Bacana slabo je djelovala: velika vecina
i

slavonske gospode ostala je vjerna kralju Ivanu (Janusu) Zapolji njegovu banu Simunu i

od Erdeda. Na saboru u Ivanicu odlucise utanaciti savez s Turcima, te se oboriti na svoje

protivnike u Slavoniji, narocito na slobodnu obcinu na brdu Qradcu kod Zagreba, koje
prosle godine nijesu mogli svladati. Onda ce se jos osvetiti Hrvatima, koji bijahu Qradcu
u pomoc pritekli, kao i Kranjcima i Stajercima, koji su jednako s grofom Nikolom Thurnom
grad obranili.

Zaista su namah i Hrvatska i Kranjska osjetile posljedice saveza slavonsko-tur-

skoga. Vec u veljaci 1530. robili su Turci po Kocevju u Kranjskoj; u isto vrijeme pro-
valili su Turci, sporazumni sa Zapoljevcima, u Hrvatsku, te su ju nemilo poharali.

Bas ta posljednja provala nemilo je razcvilila i onako tuzne Hrvate. Kninski bi-
skup Andrija Tuskanic obavijestio je pismom od 24. veljace kralja Ferdinanda o toj pro-
vali, te ga je zaklinjao. neka ipak jednom javi, da li je sto ucinio za obranu nesrecnoga
 SaBOI^ HRVaTSKI dOD. lS3d 03

kraljevstva. Malo pred tim sastali su se i hrvatski stalezi na sabor, da se i oni posavje-
tuju o obrani svoje domovine. Oni se takodjer obratiSe poslanicom na kralia Ferdinanda.
Najprije kazu u njoj, da i Ferdinand i svi krScanski vladari dobro znadu, koliko vec go-
dina mora Hrvatska podnositi silne nevolje od Turaka, i kako su staie2i Hrvatske prvi od
svih stanovnika ugarske krune Ferdinanda priznali za svoga vladara, te ga dosad vjerno
sluzili i zivot svo] za nj ulagali, premda nijcsu za to ba§ nikakve nagrade primili. Spremni
su i dalje gubiti zivot za kraija i vjeru; ali nikada nije Hrvatskoj prijetila tolika opasnost
kao ba§ sada. Turci, koji su prije iz Bosne udarali na Hrvate, sada su gotovo pobijes-
i

nili, te bez prestanka provaljuju na imanja baStine njihove, osobito odkad su nedavno bill
i

u Ugarskoj, te u samo] zemiji (hrvatskoj) osvojili vi§e gradova, iz kojih se obaraju na

svoje krscanske susjede. K tomu su gospoda i plemici kraljevine Slavonije, koji su u pri-
ja§nje vrijeme Hrvatima u svakoj nevolji pomagali, prometnuii se u duSmane i protivnike
njihove, tc nanose stetu njihovim glavama i imanjima kao sami Turci, s kojima su se slo-

ziU u savcz (prout Thurci ipsi, qui et ahoquin cum ipsis confederati sunt). Nadalje rijeka
Una bila ie od starine Hrvatskoj glavnim branikom; no odkad je srbski despot (Beri-
slavic) dobio grad Kostajnicu, prijeti ba§ s te strane najveca opasnost. Pogovara se naime
pod izvjestno, da ce despot izdati grad Turcima. Ako se to zgodi, bez sumnje 6e 5itava
Hrvatska za sve vijeke propasti. Napokon i s morske strane, odakle je Hrvatska dobi-
vala dosad hranu, te u obce imala oduska, prijete joj Mletci, cinedi joj neprekidno neprija-
teljstva. S obzirom na te priUke mole i zakUnju stalezi kraija, da ved radi svoje Casti kra-
Ijevske izplati njima duzne svote, koje im duguje, §to su sluzili pod zastavom njegovog
kapitana. Buduci da nadalje hrvatski ban (Ivan Karlovid) sa svojim neznatnim sredstvima
ne moze sam suzbijati turske navale, mole kraija, da poslje za obranu zemlje svoju za-
sebnu vojsku od svojih vlastitih Ijudi. Hrvati se nadaju, da ce on izpuniti njihove molbe,
jer ne znadu razlog, zasto bi bas oni morali biti nesrecniji od ostalih vjernih podanika
kraljevih. Ako im pak ne ce pomoci, neka ih bar ne bijedi s nevjere opornosti, ako sami
i

potraze drugo utociste i nacin, kako bi spasli za neko vrijeme jo§ ono malo imanja ba- i

§tina, sto ih je turski bijes njima ostavio.

Svojcmu ultimatumu pridali su hrvatski stalezi jos neke molbe i tu^be. Tako mole,
da kralj pomiiuje senjskoga biskupa Franju Jozefica, privrzenika Zapoljina, kojega je Fer-
dinand tada drzao zarobljena. Nadalje javljaju, kako neki posjednici u Hrvatskoj ne 6e da
placaju desetinuzagrebackomu biskupu kaptolu; da se ti ne bi osvecivali, mole kraija,
i

neka zapovjedi banima, da doticnike na placanje desetine prinude. Jo§ se tu2e na kneza
Krstu Frankapana Brinjskoga, §to je nedavno poharao imanja plemida Zimida; suviSe mole
kraija, neka kazni reCenoga kneza, Sto dozvoljava, da njegovi podanici voze 2ito, vino i

drugu hranu u turski grad Udbinu.

Poslanica hrvatskih staleza zivo se je dojmila kraija Ferdinanda. 2e\e6i i sam ied-

nom izpuniti obecanja, zadata na izbornom saboru u Cetinu, odgovori im 8. oiujka iz

Praga vrlo utjesljivim pismom. Najprije javlja, koliko je radio kod pape, kod svoga brata
Karla i njemaCkih knezova izbornika, oko staleza CeSke krune i svojih nasljednih zemalja.

da izmoli od njih pomo(i protiv Turaka. Jednako nastoji o tom i sada, pa se nada uspjehu.
a onda 6e rado sve Ciniti »za utvrdjenje i obranu kraljevine Hrvatske i njezinih iitelja*

(in confortationem et defensionem regni Croatie et incolarum eiusdem). Na poziv svoga

brata poci de na dr?.avni sabor njemaCki u Augsburg, gdje Ce se s bratom zdruiiti, te

ozbiljno i revno razpravljati o opasnostima, koje prijete Hrvatskoj. PoruCuje Hrvatima,

neka ioni po§lju na taj sabor svoje poslanike, koji 6e o svojoj domovini znati bolje izvije-
stiti od drugih, koji 6e, poznavajudi dobro Turke njihov naCin ratovanja mo(ii savjcstniie
i i

i bolje savjetovati, te kazati sredstva, kako da se Hrvatska obrani od Turaka. Ako me-
djutim Turci u to vrijeme udare na Hrvatsku, ne 6e ih kralj ni tada zaboraviti, i ne 6e
dopuStati, da tako staro odliCno kraljevstvo propadne (regniim tani vctustum et nobile).
i

I za vojsku pobrinut 6e se Ferdinand, da se Sto prije poSlje u zemlju; hrvatskim svoiim

94 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (l527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
«
siuzbenicima placat ce tocno, cim samo dobije subsidija. Tako isto namirit ce i stare du-
gove. Olede Kostajnice odredit ce se, da ne bude opasnosti, te bi dopanula turskih ruku,
a glede dovoza hrane po moru kaze, kako bas sada nastoji oko mira s Mlctcima, pa se
nada, da ce se Mletcani nakon ovoga mira ponasati prema Turcima kao i ostali pristojni
krscani. Jos potanje izlozio je kralj svoje namjere oko obrane Hrvatske u pismu na vjer-
noga kninskoga biskupa Andriju Tuskanica, kojega bijase u to imenovao svojim savjetni-
kom (consiliario nostro). Odgovarajuci mu 17. ozujka iz Praga na njegovu tuzaljku od
prosloga mjeseca javlja mu, kako revno nastoji oko ceskih staleza, da mu podadu brzu i

izdasnu pomoc, da s njom najprije ponovo zauzme Ugarsku, Erdelj i Slavoniju, a onda da
obrani Hrvatsku. Suvise odredio je, da se po Stajerskoj, Kranjskoj i Koruskoj skuplja voj-
ska, pa da se sto prije smjesti na granicu Hrvatske. Vojvodom pak ili vrhovnim kapita-
nom te krajiske vojske imenovat ce Ivana Kocijana (Katzianera), u kojega se puno
uzdaje, da ce stare nevolje ublaziti i popraviti, zemlju od provala braniti, te joj povra-
titi nekadanji mir i red.

Ivan Kocijan, odsad giavni kapitan kraljevske vojske na krajini hrvatskoj i sla-

vonskoj, nije bio Hrvatima nepoznato lice. Rodjen u gradu Katzensteinu u Kranjskoj jos je

god. 1525. kao »zamjenik vrhovnoga kapitana« (locumtenens supremi capitaneatus exer-
citus, contra Turchas, Verweser der Hauptmanschaft wider Tiirken) zapovijedao ce-
tama tadanjega nadvojvode Ferdinanda u Hrvatskoj*; poslije je bio poslanik Fcrdinandov
na saboru u Cetinu, a onda se je proslavio razbivsi Ivana Zapolju u boju kod Tokaja. Na-
pokon je god. 1529. znatno doprinio srecnoj obrani Beca. Sada ga jc pak zapalo, da na
celu kraljevih ceta iz nasljednih zemalja brani te zemlje kao i kraljevstvo hrvatsko od
turskih provala, a podjedno da pomaze Ferdinandovim privrzenicima u Slavoniji do po-
bjede nad Zapoijinom strankom.
Tek sto je Ivanu Kocijanu stiglo imenovanje, vec se sa svih strana utjecu pod za-
krilje njegovo. Ne cine to samo zapovjednici kapitani kraljevskih gradova (KHsa, Senja,
i

Bihaca, Ripca), nego i isti hrvatski bani. Na samu Cvjetnicu, 10. travnja 1530., pise ban
Ivan Karlovic iz grada Mutnice pismo, javljajuci Kocijanu, da se Turci s velikom vojskom
i topovima dojducega Uzkrsa spremaju udariti mo- na Hrvatsku. Osim pase bosanskoga i

starskoga doslo je jos da osvoje Hrvatsku (ad occupandum regnum

drugih pet pasa,
Croatiae). Ako ne bude brze pomoci od kralja, Hrvatska mora propasti. Zato moli Kocijana
u Isusovo ime, neka sto prije skupi vojsku, kojom bi se zemlja mogla obraniti. Jos ga za-
klinje, da mu s obzirom na prijateljstvo blagonaklonost, koju mu je vazda izkazivao,
i

poslje nekih 20 puskara (pixidiarios) za njegove gradove, narocito za Krupu; jer ako taj
grad propadne, bit ce Ijute pokore. I hrvatski sabor, sabran u Perni, salje 24. travnja
vrhovnomu kapitanu zasebnoga poslanika Mihajla Budisica, jamacno da trazi pomoci. Na-
pokon kninski biskup Andrija Tuskanic pisao je 1. svibnja 1530. iz Topuskoga Kocijanu
i

ovo pismo: »Vas list primili smo po slugi razumjeli, sto zelite. Uslijed toga neka nam vasa
i

velemoznost sto prije naznaci mjesto, dan doba, gdje bi se s vama sastali o dobru do-
i i

movine vijecali, jer je kraljevsko velicanstvo sve staleze redove uputilo, da se u voj- i

nickim poslovima na vas obracamo«.

Vrhovnoga kapitana Kocijana potrazio je i Ljudevit Pekri, giavni vodja Ferdinan-
dovih privrzenika u Slavoniji. 2eleci se s njime sastati, dosao je Pekri u Brezce u
juznoj Stajerskoj, odakle je 9. svibnja kralja Ferdinanda o dogadjajima u recenoj kralje-

vini izvijestio ovako: »Posljednjih je dana zagrebacki biskup (Simun od Erdeda) sa sa-

branom vojskom na turski nacin poharao imanja Ivana (Ernusta) od Cakovca,. privrzenika
vasega velicanstva, te je dao velik dio njihov spaliti. Na to je svoje Ijude, oko 6(50 konja-

Ferdinandovi vrhovni zapovjednici vojske za obranu od Turaka bili su dosada: Nikola

*

grof Stariji (1522.— 1523.), Bernardin Ri5an (1524.), Ivan Kocijan (samo zamjenik 1525.), Ni-
Salm
kola JuriSic (1526.— 1528.), Nikola grof Thurn (1529.).
 VRHOVNl KAPITAN IVAN KOCIJAN. 95

nika, dobrih vojnika, medju kojima je bilo i Turaka, posiao da podju poljem kraj rijeke
Cazme; on sam sa svojim bratom Petrom Erdcdom, kao sa (^itavom pjeSadijom, i s topo-

vima drugim bojnim spravama po§ao je za njima. Oni su naime snovali, kako
i bi sve

dijelove kraljevine Slavonije gradove Varafdin

podvrgli vojvodi. Ivanu, pa Zagreb i i

osvojili«. Pekri nadalje pripovijeda, kako je on jo§ prije dolazka biskupova udario na nje-

govu konjicu, te jii potukao. Jedan od kapitana tih konjanika, po imenu PenoSi^, sre(5no
je umakao, ali su mu vojnici koje zarobljeni, koje poubijani; drugi vojvoda, zvan Kunovic,

dopanuo je rana, te se je s velikim gubitcima spasao. Sada su medjutim biskupu stigle

(3ete iz Ugarske, pa on oCekuje takodjer pomoci od Turaka. Zato moli Pekri od kraija za

:i-;
fS:i(Pr

„ Vu^tf-!^' >.-^w. A- iV"i^

w«..^.^ ^-.ijf^ l..fi.^^ y--f<iy- 9-^tfi^-eu ^^ i y

iX

PISMO KRALJA IVANA ZAPOLJE,

izdano u Budimu 1. rujna 1530., kojim nalaze biskupu Simunu od Erdeda, svome banu u Daltnaciji,
Hrvatskoj i Slavoniji, da plemi(5ima Petru i Stjepanu od BogaCeva povrati Rasinjicu. koju im bijaSe
Ljudevit Pekri ugrabio (4).
Arkiv lusoslavenske akademije.

brzu pomoc. Kocijanu predlo2io je Pekri, da se u Bre2cima sastanu, pak je stoga ovamo
I doSao; ali Kocijana nema, pa tako se mora bez ikakve koristi opet povratiti.
Medjutim je Ivan Kocijan odluCio, da svu gospodu hrvatsku i slavonsku skupi za
3. lipnja 1530. na stanak u Breicima. Tu bi najprije pokuSao izmiriti ratujude stranke u
Siavoniji^a tjnda udesio neSto za obranu Hrvatske od turskih provala. Naravno da je
pozvao na stanak privr2enike Ivana Zapolje. Medjutim Ivan Bani<i (Banffy) od Virovl-
i

tice boravio je na dvoru kraija Zapolje, koji ga bija§e izabrao za svoga palatina. dok su

ostali vodje Zapoljevaca izrijekom poziv odklonili. Biskup ban §imun od Erdeda odgo- i

vorio je iz Cazme 3. lipnja 1530. Kocijanu ovako po prilici: »Odkad se je prcjasni kralj
06 FERDINAND t. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.),
•

rerdinand podigao, da spravi pod svoju vlast Ugarsku, tako se je silno po Ugarskoj i bla-
voniji pustosiio i haracilo, da je to teK nesto manje, nego sto je prosaste godine cinio
silni car turski. Pogiiiuli su toliki Ijudi i vitezovi, kojih su predji krvlju svojom kraljevinu
Ugarsku i citavo krscanstvo hrabro branili. Koliku su samo pustos prosle godine pocinile
spanjolske cete kralja i^erdinanda u glasovitom kaptolu nase crkve zagrebacke, o torn
neka i sad jos svjedoce rusevine. Kolika su sela i posjede crkve zagrebacke i gospo-
dina Petra trdeda, nasega brata, minulih dana spaliii Ljudevit Pekri iz Varazdina i

Nijemci iz Zagreba, mozete doznati Svega toga ne smije iz usta vjerodostojnih svjedoka.
krscanin ciniti; medjutim to svjedoci, da je vama vise stalo, da se ovo kraljevstvo opu-
stosi, nego da se oslobodi. Jer ako se koji vladar za stalno nada koje kra-

ljevstvo zadobiti, on ce htjeti, da to kraljevstvo bude citavo ine-

o s t e c e n o (nam quicumque principum spem firmam potiundi regni habet, is integerrimum
et salvum regnum esse velit). I mi smo lanjske godine (1529.), kad smo se za boljitak i

mir ove kraljevine na noge podigli s gospodom prijateljima, mogli sva imanja Ferdi- i

nandovih privrzenika opustositi i spaliti. Ali buduci da je to za krscanina grijesno, a za

pobjednika vladara stetno, nijesmo to htjeli ciniti, pace nijesmo na to ni u dusi pomislili.
Promotrite dakle svojom pameti i razumom, tko je vise kriv haranju i zatiranju imanja
i neduznoga puka, tko to svedjer ne prestaje ciniti. Pozivate nas u varos Brezce (Rann),
i

sest milja od Zagreba udaljen, pa da se ondje poradi o miru. Mi vjerujemo vasoj vele-
moznosti, da iskreno zelite, o cemu pisete; a i mi, da ne zelimo mir i obce dobro, nikad
ne bi vama pisali. Ali da vam istinski kazem, nije to nacin, da se poluci obce dobro; jer
bi se veca sloboda stanovnicima kraljevstva poslanicima morala dati. Najvise bi se
i i

morala zabraniti pokarati drzkost Ljudevita Pekrija, koji za svoju vlastitu korist a bez
i

straha robi, a to bar za ono vrijeme, dok se sto u torn poslu dokonca. Velemoznost vasa
neka zato iz Zagreba odredi nacin, kako da se obustave neprijateljstva Ljudevita Pe-
krija i ostalih, koji rade na zator ove kraljevine a za svoj vlastiti dobitak, svakako dotle,
dok se ili pomocu Bozjom ne sporazumimo o
sami glavom ili po svojim poslanicima s

boljku domovine. Znadem, da je vasa velenioznost mnogo mladja od nas, da bi praved- i

nije pristojnije bilo, da se k nama u varos Ivanic potrudite, jer vam u Zagrebu radi
i

razsula konaka dati ne mozemo. Ako to hocete uciniti, dati cemo vama slobodno pismo
(litteras salvi conductus); ako pak zelite, da nas poslanik dodje k vama, posljite nam sto
prije takav list. obim domovinama svemu krs-
Vasa velemoznost neka tako poradi, da i

canstvu bude na korist, a ne na stetu. Simun, biskup zagrebacki, ban Dalmacije, Hrvat-
ske Slavonije«. Malo dana poslije, 9. lipnja, pise opet iz Moslavine Petar Erdedi od Mo-
i

nyorokereka susjedgradskomu vlastelinu Stjepanu Deshazyju, kako je sporazuman s bi-

skupom, pa ni on ne ce nikoga poslati u Brezce. »Bili smo ovdje na okupu s gospodinom
biskupom gospodinom Ivanom Tahijem. Danas su otisli od nas. Mnogo smo razpravljali
i

stanju spasu ovoga pretuznoga kraljevstva (de statu et salute huius miserrimi regni),
i

i sam Bog nam je svjedok, da kao dobri krscani nijesmo zelili drugo nego dobro«.
Jos prije snovanoga stanka u Brezcima prijetila je pogibao, da se u citavoj Slavo-
niji razplamti obci gradjanski rat. Vec na koncu svibnja tuzila se je Margareta Sekelj,

supruga Ivana Banica, iz grada svoga Virovitice u posebnom pismu na Petra Erdeda,
kako je cula, da ce »namah nakon izminuca primirja« Ljudevit Pekri sa svojim ortacima
njezina dobra poharati grad Viroviticu podsjesti. Ona moli Erdeda za pomoc, jer Zapolja
i

ne dopusta njezinomu muzu a svome palatinu, da se kuci povrati. Dne 5. lipnja 1530.
javija opet kninski biskup Andrija iz Topuskoga kapitanu Kocijanu: »Zagrebacki biskup
poslao je vec dva put moliti pomoc u Tursku, koju mu dosad uzkracivahu. Sad opet salje
k pasi i sultanu dva poslanika, naime kopilana pokojnoga kneza Bernardina (Frankapana)
i Matiju Matkosica, moleci za pomoc (subsidia). Isti biskup ponovo skuplja sile i daje sve
svoje gradove utvrdjivati. Sad netom ovih je dana unio ziveza u svoj grad Zagreb svim i

ga obskrbljuje po svojim silama. Hoce da se vaSoj velemoznosti opire. Ali vjerujemo u

 QRADJANSKI RAT U SLAVONUI 60t). 1536. 07

Boga i za stalno drzimo, da ce ga nada prevariti. To znademo: Cim vaSa velemoznost

dodje, svi cc se zitelji kraljevine Slavonije vama pokoriti«.
Fod zaStitom Ferdinandovih Ceta iz nasljednih zemaija, koje su bile smjeStene u
utvrdjenim gradovima Vara^dinu i (jradcu kod Zagrcba, sastali su se u potonjem gradu
privrzenici njegovi iz Hrvatske i Slavoniie dne 10. srpnja na sabor. Bill su tu nazoCni
bani, kninski biskup i ostali »vjerni sluzbenici« Fcrdinaiidovi. I saboraSi i obcina grada
Oradca obratise se na Ivana Kocijana za pomoc. Qradca tu^e se, kako posada od
2iteiji

pje§aka u njiliovu gradu ne prima place, pa zavrsuju: »Da nas vrhovni kapitan konjanika
Ljudevit Pekri nije dosad branio, ne znamo §ta bi se bilo dogodilo ovome gradu«. Cini
se, da je uslijed toga Kocijan jos jednom poku§ao izmiriti Zapoljevce s Fcrdinandovcima
u Slavoniji. Dne Cazme biskup
22. srpnja salju iz ban I^imun Petar Erdedi pismo na i i

Kocijana, u kojemu odgovarajuci njemu javljaju, kako su oni jo§ 18. srpnja poslali k njeniu
dva svoja punomocnika, po imenu Baltazara Hobetica Jurja od Kapele, koji su doprli do i

Oborova, ali se dalje ne usudjuju. Ljudevit Pekri, kojemu su javili, da imadu od Kocijana
slobodno pismo, ne ce da za nj znade, ve6 §kodi iijihovim Ijudima, gdje samo mo2e. Na
to se Erdedi potanje tuzi na Pekrija, kako on »imanja obojice kao posjede zagrebacikoga i

kaptola i sad jos opustosuje«. Ali to nije dosta, jer on hara takodjer po imanjima »nevolj-
nih plemica«. Suvise je poslao svoje cete, da se zdruze s cetama Ladislava Morea, pa
da se sve zajedno obore na imanja Ivana Banica, privrzenika palatina Zapoljina. Pismo i

svrSavaju navijestajuci nove 2e§ce borbe: »Mi tolika zuluma vise trpjeti ne mo2emo,
i

nego cemo s gospodom i prijateljima nasima u toj kraljcvini kazniti njegova zlodjela. Ne
cemo dirati u oblasti prejasnoga kralja Ferdinanda, ako nam one ne dadu povoda«.
Sada je na koncu srpnja 1530. planuo zestoki gradjanski rat u Slavoniji, koji je

trajao kroz mjesece kolovoz i rujan. Dne 31. srpnja javlja kralj Ferdinand svome dvor-
janiku Pctru Keglevicu, kako je odlucio svoje privrzenike braniti od navala biskupa za-
grebackoga i njegovih ortaka, pak zavrSuje: »Stoga tebi tvrdo zapovijedamo, da na§u
vojsku, koju smo u na§u kraljevinu Slavoniju poslali, i koju cemo poslati, svakim naci-
nom pomazes, pa da se ne kratis satirati i ostecivati one neprijatelje, gdje ti se samo
zgoda prufi«.
Potankosti o gradjanskom ratu nijesu poznate; tek pojedine vijesti mogu se zabi-

Ijeziti. Dne 8. rujna pise ban Ivan Karlovic iz Novoga vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »I
ako bi va§a velemoznost htjela sto god protiv redenoga biskupa (Simuna) poduzeti, bilo
bi sada vnjeme i cas, jer biskup ne moze ni od koga pomoci dobiti«. Namah sutradan,
9. rujna, javlja Karlovic iz Mutnice: »Pi§e nam Ljudevit Pekri i drugi podanici kraljev-

skoga velicanstva, da k njima posljemo svoje cete. Ali na§i Ijudi ne ce ici bez novaca, a
mi sami ne mozemo bez njih niSta uCiniti. Neka izvoli vaSa velemoznost krenuti s Cetama
put Slavonije, jer zagrebacki biskup skuplja mnogo vojske, pa se bojimo, da ce stradati
oni sluzbenici njegovog veliCanstva, koji su zajedno s gospodinom Ljudcvitom (Pekrijem).
Molimo va§e gospodstvo, neka nam sve doglasi, da li 6e put Slavonije po(ii ili ne, da i li

nam hoce slati novaca ili ne«. U trecem pismu od 14. rujna javlja ban iz Mutnice Kocijanu

ove novine: »Qospodin Ljudevit Pekri boravi sada u KriZevcima s ostalim sluibenicima
kraljevskoga veliCanstva. I ve6 dva put poSli su robiti oblasti zagrebaCkoga biskupa.
naime u Dubravu, ali nijesu niSta zarobili, jer su se svi ondje razbjegli sa svojim stvarima.
Oni pak biskupski konjanici,koji su ostali u Dubravi. jcdnako su pobjegli. te nema nikoga.

da se opre gospodinu Ljudcvitu. Ovaj o(iekuje va§u velemoznost. dok dodjete s topovima i

vojskom. Stoga vas molimo, ako ste naumili §to protiv biskupa preduzeti, da podjete na
njega, pa cete modi svladati one odmetnike kraljeve. Bolje je da vas zapane slava pohjedc.
nego koga drugoga. Mi smo pak sprcmni na sluZbu kraljevskomu vcliCanstvu, tc ja gospo- i

din Ljudevit oCekujemo dolazak va§e velemoZnosti*.

Ljudevit Pekri robio je ne samo po imanjima zagrebaCkoga biskupa, nego po obla- i

stima Zapoljevaca, naroCito u kri?.evaCkoj 2upaniii. Tako je plemieu Petru od Bogaeeva

Klaie. Hrv. povj. 111. (5.) 7

 '9^ FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (15^7.-1540.);
•
i sinu mu Stjepanu razgrabio citav posjed Kasinicu; iia sto je kralj Ivan Zapoija 1. rujna
iz Budima zapovjedio biskupubaim svomu Simunu od Erdeda, da nastoji Pekriju Kasi-
i

nicu oteti, te ju prijasnjemu vlastnikii povratiti. S druge strane opet poslo je Zapoljevcu
Ivanu Tahu, upravitelju Vranske priorije za rukom, te je Pekriju ugrabio njegovu djedo-
vinu, Petrovinu.
Bas gubitak Petrovine, cini se, kao da je djelovao, te su F'erdinandovci ill nje-
macka stranka stall o torn radlti, da se nagode s protlvnom (turskom) strankom. Ferdi-
nandovcl Petar Keglevlc od Buzima Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha obratlse se u to1

ime u drugoj polovicl rujna na Ivana Taha, da povratl Pekrlma Petrovinu; podjedno mu
ponudlse »slogu i savez«. Tahl se je Iz grada svoga Pakraca odazvao 29. rujna ovlm pl-

smom: »List vas razumlsmo, u kojem nas opomlnjete, da Ljudevltu 1 Nlkoll Pekriju po-
vratimo Petrovinu. Nama do toga grada nlje mnogo stalo; mi bl radije htjeli Imatl bra-

tlnstvo gospodlna Ljudevlta Pekrlja«. Tahl se nadalje raduje predlogu, da se medju ratu-
juclm strankama sklopl »sloga 1 savez« (concordlam et unlonem), samo trazi, da se u taj

savez prune 1 njegovl prljateljl, kao blskup Slmun 1 Petar Erdedi. Stoga predlaze, neka
svaka ratujuca stranka Izabere trl do cetlrl muza, pa da tl dobrl Ijudl ugovore pravi mlr
i savez (pax vera et unio). Jos dodaje: »Culi smo, da ste vl spalili cazmanskl kaptol;
nama se to ciini manje dobrim, jer ce od toga bit! stete ovoj citavoj kraljevlni i nasim
potomclma«.
Posredovanjem dobrlh Ijudl utanaceno bi napokon dolsta prlmirje 8. llstopada 1530.
O torn bl Izdana ova Izprava: »M1 Slmun, po Bozjoj apostolskoj mllostl blskup zagre- 1

backe crkve kraljevlna Daimaclje, Hrvatske

1 Slavonlje ban, Ivan Tahl gubernator prio- 1

rije Vranske, Petar Erdedi od Monyorokereka, zupan zupanlje zeljezne, kao drugl neki 1

vjernl podanicl prejasnoga prlnclpa 1 gospodlna Ivana kralja Ungarije ltd. s jedne strane;
zatlm Ljudevlt Pekrl od Petrovine, vrhovni kapltan lakog konjanlctva kraljevskoga vell-
canstva, Petar Keglevlc od Buzima, Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i

Franjo Svetackl (de Zempche), Nikola Pekrl od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuce,
Ivan Qolec od Sutiske, kao 1 neki drugl vjernl podanlci preblagoga prlnclpa 1 gospodlna
Ferdlnanda, Isto Ungarije itd. kralja s druge strane, dajemo na znanje, kako smo u subotu
namah iza blagdana blazenoga Franje Izpovjednlka stojeci jednl protlv drugih u logo-
rlma (in castrls nostris) blizu Dlsnlka (Desnycze) 1 Novog Dvora (Uyudvar), — promo-
trlvsl 1 uzevsl u obzir prolijevanje krscanske krvl, kao 1 medjusobno bratsko ubljanje,

koje od vise godlna nazad medju nama

je druglm prlpadnlclma ovoga kraljevstva bjes- 1

nilo, pa do sada, oj zalostl, potrajalo, pa da bl se takovo prolijevanje krvl ubljanje 1

ustedjelo svaka nesloga smirlla

1 —
posredovanjem stanovltlh dobrlh Ijudl, izabranlh od
nas iz sredine nase, utanaci ovaj sporazum mira 1 sloge. Prvo da se sva imanja, kao 1

sva posjedovna prava sve gospode 1 plemica ma kojega staleza i stanja, koja su za
vrijeme ovih borba i Ugarsku ma od
razmirica, a narocito nakon pohoda turskoga cara u
koga 1 ma kako
imadu prljasnjim vlastnicima svjetovnoga duhovnoga staleza otvo-
oteta, i

reno podpuno povratiti. Nadalje da se kasteo llterata Jurja od Kapele, kao

1 sva Imanja i

Cazmanskoga kaptola za trl dana odpuste povrate Kanonici crkve zagrebacke, prl- 1 . . .

stajucl uz oba kralja, neka jednako prlmaju prlhode crkve imanja svojlh, svakl neka 1 1

se zadovoljl svojim zakonltlm dijelom. Svikollkl ziteljl kraljevlne Slavonlje ma kojega sta-
leza 1 zanlmanja mogu slobodno 1 mlrno ovamo 1 onamo prolazltl 1 trgovati tako, da nltko
drugoga ne smeta, ne prijeci, nltl se ne usudl pod kojom izllkom mu stetu nanositl. Slobodna
obcina na Qradcu brdu i grad Zagreb neka kroz vrijeme ovoga primirja nasega 1 utanacenja
budu slobodnl 1 mirnl, te neka nijedna stranka ne dlra u drugu. Nadalje ako bl zltelji

(regnicolae) taksu od pol forlnte drage volje davall gospodlnu Ljudevitu Pekriju, neka
Jbude, all se nltko ne smije prljetnjama nl pustosenjem Imanja na to prlgonitl. Nadalje Stje-
pan Deszhazy, podanlk Istoga kralja Ferdlnanda, neka stoji na mlru zajedno sa svima, koji

njemu prlpadaju. Jo§ neka svl i pojedini zltelji ove kraljevlne Slavonije, gospoda, plemici
 t»l^lMmJE OD 8. LISTOPADA 1^30. 9d

1 nepiemici, viSega nizega stanja, ostanu u svojim domovima zajedno sa svima pripadni-
i

cima svojima slobodni, mirni spokojni bez ikakvog ma Cijeg zanovetanja. Jo§ cemo ovai i i

na§ sporazum savez dati na znanje obavijest velemo?,noj gospodi Ivanu Banicu od
i i

Doljne Lendave, knezu palatinu, kao Urbanu Bacanu, podanicima gospodina kralja
i i

Ivana, kao Ladislavu Moreu de Chula, podaniku reCenoj^a kralja Ferdinanda, da se

i
i

oni nasoj nagodi pridruze, ako bi htjeli. Nadalje ova na§a pogodba sporazum neka traje i

i vrijedi do blagdana Triju kralja (6. sije^nja), sto ce doci (1531.), to uz taj uvjet, da i

svaka stranka svoga kralja do recenoga roka uzmogne obavijestiti o tom, pa ako koii
od pomenutih vladara ne bi ovoga naSega utanacenja htjeo prihvatiti ni potvrditi, vet bi
unatoc toj pogodbi naSoj podigao svoje
cete na protivnu stranku, da je prinudi na
posluh, i u to ime poslao kojega posebnoga
kapitana u tu kraljevinu Slavoniju: tada
ce morati ovakva stranka privrzenicima
drugoga kralja deset dana prije navijestiti

i obznaniti dolazak istoga kapitana u kra-

ljevinu,

uzmogne
da se i

pobrinuti za svoje stvari

ta (protivna) stranka zrelo

i po-
ORATIOAD,
CAROLVM
SERENISSIMNM V.
Saoi Romani ltnp«rii Catfctctn ir.cJjiuir;
slove. Da cemo sve svako poje-
izlozeno i Acad llluftrilTiiros 6r potctitillmos Pnn4
j

ofpCJ Romani In-p«ij,f3(rta,cxparteRrg. I

dino tvrdo i nepovrijedivo tako sami kao i
:

nicoIjrunjCroaciarptrVuomgangum j

po nasim podanicima drzati, obvezali smo dc frangcpanibus Comitem &; c,

Oratorem ipftiis Croacix, Au«
se i obecali mi gore napisana gospoda svo- giiftac xMui.AueufiijAn
iK>i^3 0,hac)tca.
jom ca§cu, covjecnosti vjerom svom kr§-
RESPONSIO
i

canskom, pak se obvezujemo obecajemo, i

ILLVSTRISSIMI PRINCIPIS
potvrdjujuci to krijeposcu nasih pecata. -r loachimiMarchiore'sBrandenburgcnlis Sa
Dato logorima gore spomenutima, re-
u 4 cri Romani Imperij Arcliicamcrarii Ek #
(floris,Stctinenfiiim,Pom«raniar,Cjifl'ubi», ]

c^ne subote naredne iza blagdana svetoga Sdauorum Duc»s,Bijrgrauii Norcm.

beigcri.acRiigij Piincipis.
Franje izpovjednika (8. listopada), godine M D XXX.
(iospodnje 1530* .

Dok je u Slavoniji bjesnio gradjanski

rat, Hrvatska ve- je bila izlozena manjim i

cim turskim provalama. Ban Ivan Karlovic

i kninski biskup Andrija Tuskanic nepre-
stano su vrhovnoga kapitana Kocijana iz-
vjeScivali o pokretima u susjednoj Bosni i
NASLOVNI LIST STAMPANOQA QOVORA.
pozivali ga, da Hrvatskoj pomogne. Jed-
nako su i hrvatski stale2i, sabrani na sabo- §to ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza
rima u Perni 1530. drzao na njemaikom drJavnom saboru
(24. travnja), u SteniCnjaku
u Augsburgu.
(8. svibnja), i po drugi put u Stenienjaku
Po primjerku iz kr. svcu£iliitnc
(22. lipnja), neprestano razpravljali »kako knjiinice u Zagrebu.
bi se mogli dulje braniti od duSmana tur-
skih i ostati vjerni premilostivomu kralju
svomu.« Iz stale^i Kocijanu, kako su izabrali odli^-
potonjega sabora javljaju hrvatski
noga plemica Qaspara Bartakovi(5a za svoga poslanika komisara (oratorem et comis- i

sarium), koji ce u njihovo ime pod pred njegovo carsko kraljevsko veliCanstvo, kao i i

ostale krScanske vladare, da trail od njih pomov^i (ad eximia et ardua nostra negocia
nunc exequenda). Ocito je Bartakovi(iu bila namijenjena zada(^a, da podje i na njemaCki
dr2avni sabor u Augsburg, kako je kralj Ferdinand jo§ u o2ujku bio predloi^io u svojoj
poslanici na hrvatske staleie.
Nije poznato, da li je Bartakovi(5 poSao u NjemaCJku, aii Je zato na saboru u Augs-
burgu izloi.io svu bijedu i nevolju hrvatskoga kraljevstva knez Vuk Frankapan od
 iOO FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
•
ioze Brinjske. Knez Vuk od kralja Ferdinanda, da mil
trazio je jos u prvoj cetvrti 1530.
podijeli gospostiju doba nekako nudio se je stajerskim sta-
Ljutomjer u Stajerskoj, u isto

lezima, da ga prime u svoju sluzbu kao vojvodu lakih konjanika. Dne 9. kolovoza pise iz
grada Trzca kneginja Margareta, udova brata mu Krste, kapitanu Kocijanu: »Znademo,
da vasoj velemoznosti iiije skrovita nasa nevolja i bijeda, jer ih je prikazao knez Vuk
(13oiphangus)«. Ocito je tada Vuk bio vec na putu u Njemacku, gdje se bijase u Augsburgu
skupio drzavni sabor, da se u nazocnosti cara i kralja Karla V. i njegovog brata rijese

vjersiie razpre izmedju njemackih katolika i Lutherovih sljedbenika. Vec prvih dana na-
kon otvorenog sabora (posiije 18. lipnja) dosii su pred sabor poslanici habsburzkih na-
sljednih zemaija (Austrije, Stajerske, Koruske Kranjske), pa je u njihovo ime Sigismund
i

Dietrichstein oduljim njemackim govorom zaklinjao cara knezove, da »za sva buduca i

vremena skrse bijes turskoga neprijatelja, da osvete tolike po njemu pocinjene stetei i

nedjela«. Knez Vuk Frankapan dosao je u Augsburg tek u kolovozu, te je onda 24. kolo-
voza drzao na latinskom jeziku svecan govor, kojim je cara knezove zaklinjao da pomognu i

Hrvatskoj. Pozdravivsi cara i gospodu u ime hrvatskih staleza (magnates ac nobiles regni
Croaciae) zivim je bojama prikazao sve strasne nevolje, sto ih je bijedna Hrvatska (mi-
sera Croacia) kroz tako dugo vrijeme (tam diuturnis temporibus) od bijesa turskoga pod-
nosila. Pa i danas stoje Hrvati kao privezane ovce, izcekujuci smrt (in hodiernumque ut
ouis alligata occisionem exspectamus). »Gledajte dakle i razmislite, presveti care i vi kne-

zovi rimskoga carstva, imade li na citavom svijetu slican narod, koji bi kroz tako dugo
vrijemCi, moren od tolike nevolje, uztrajao u vjeri krscanskoj? Mogli bi nam spotaknuti:
zasto se nijeste borili za domovinu i slobodu svoju? Nitko ne moze uztvrditi, da se
nijesmo muzevno branili. Evo vec je osamdeset godina minulo, sto se neprestano borimo:
koji put odrzali smo pobjedu, a koji put smo Ijuto stradali ne mogavsi odoljeti jacoj sili,
koja je oborila grcko carstvo, bosansko kraljevstvo, te svladala Bugarsku, Srbiju i Alba-
niju. A netom dogodilo prebogatoj Ugarskoj? Sve je turska sila svladala, samo
sto se je
Hrvatske nije posve osvojila! Ali mi toga dulje podnijeti ne mozemo. Na vas se obra-
camo, care knezovi, i jer vas zapada veca briga za obranu krscanstva,
i jer se vec zlo i

i pogibli primicu vasim nasljednim zemljama. Ako ne dobijemo pomoci, mi preko zime u
svojim sjedistima ostati ne mozemo, vec cemo se ili nezasitnomu zmaju podvrci ili po cita-
vom svijetu razasuti. Promisli, care, kako ces Bogu poloziti racun radi propasti tolikih
dusa!«

Knez Vuk Frankapan predao je caru u ime hrvatskih staleza obseznu poslanicu, i

u kojoj su potanko bile izlozene molbe njihove. Na to je u ime cara knezova knezu Vuku i

i drugovima (magnificis dominis totius universitatis regni Croaciae oratoribus) odgovorio

braniborski markgrof izbornik Joakim. Najprije je Hrvate pozalio radi tolikih nevolja,.
i

sto su ih dosad snosili, hrabrio ih za dalji odpor, napokon im objavio, kako car Karlo i

Zajedno s kraljem Ferdinandom stalezima rjemackim razpravljaju o ratu na Turke kao

i i

o drugim potrebama krscanstva. AU uza sve to Hrvatska nije ipak primila nista, vec j

i dalje ostala izlozena neprestanim navalama turskih susjeda. Cak modruski biskup Simun
morao je u to vrijeme ostaviti svoju stolicu u Vinodolu, te se skloniti na Rijeku. Odatle
pisao je 18. listopada 1530. Kocijanu ovako: »2ivim sada na Rijeci, jer se ne usudjujem-
dalje prebivati u Vinodolu radi Turaka, kojih sam rukama jedva umaknuo« (Hie nunc
vitam vivo in terra Fluminis, quia esse in Vinodolo non audeo propter Turchos, ex quo-
rum manibus vix alias evasi). Dne 6. studenoga sastali su se hrvatski stalezi na sabor
na sjeveru Kupe u Turovom polju (in campo Twrowo), pa su onda poslali svoga pouzda-
nika Jurja Zimica kapitanu Kocijanu u Ljubljanu.

Kroz citavu godinu 1530. nije dakle Ivan Kocijan nista ucinio, budi da pomogne Fer-
dinandovcima u Slavoniji, budi da obrani Hrvatsku. Pa sam Ferdinand uklanjao se je i

odluShom postupku, vec je, zabrinut za poslove u Njemackoj, nastojao, da u sultana iz-
 SREDNJA STRANKA U UQARSKOJ I SLAVONIJI. 101

prosi mir, a sa suparnikom svojim Ivanom Zapoljom da se nagodi. U listopadu 1530. bijahu
se punomocnici obaju protukraljeva sastall u Poznanju, da posredovanjem poljskoga
kralja i saskoga hercega ugovaraju o miru, na §to j'e i sultan bulejman pristao. Mira ne hi,

ali su posrednici predlozili, da se od 13. prosinca utanaCi primirje na godinu dana. Ferdi-
nand prihvati primirje 25. studenoga; Zapoija pak privoli tek 23. sijeCnja 1531. na tro-
mjesecno primirje, koje bi onda s privolom sultanovom produljeno do 1. svibnja 1532. Fer-
dinand bi u to 5. sijeCnja 1531. izabran za rimskoga (njemadkoga) kralja, pa ie onda na-
stojao. da ga priznaju protestantski
knezovi njemaCki, koji bijahu sklopili
savez u Schmalkaldenu na obranu svo-
jega vjeroizpovijedanja. .^oflTcf quifpiam o Sadratidlmc Cvrir^SacriA Ro

mani Imperii proccrcs Sif dommi iiliiltnirimiobicci

Bas to preveliko zanimanje Fer- re.Curnonpiignaftispropafria.'achbcrcatcueftra:
dinandovo za njemac^ke poslove s jedne Maicftati ucftraj Cxfarce , ccrtc&'omnifrauJc pro
cul po(rumdiccrc;Qt ha^c prouinciaab o^Truaginta
strane, a zavisnost Zapoljina od Tu- Cum
abundanci cffimonc
aniiisjConcinuo'afmis,
raka s druge bijase uzrokom, da se je fanguiniSjOon parccns pjcrfonis, dimJcarc non cdTa
najprije u Ugarskoj, a onda i u hrvat- uiCi Aliquando ui<floria Si.'cf iumpho pocira cftrAli*

skom kraljevstvu quandorandcmfiepiusinipar hoftiuinbus tcrucuj

javljalo Ijudi, koji
lenfcr cxciticproftrara:Q* ccrtum cfl:,Turci magni
nijesu bili zadovoljni s nijednim kra-
hubcrrimc uircs cdoccc,n5 modo, quid huicmikrg
Ijem. Jo§ u sijecnju 1530. bija§e ostro- prouitidsc cxigu j uif cs: fed quid grarcis; fumma fa*
gonski picnria incxplicabilcfq? diuida:; contra tyranm'dc
nadbiskup Varda pokrenuo :

p illiusS^pocaitiaprofcccrunt.Qui poft^ banc oar*

misao, da se vodje obiju protustranaka ^ rcmpclagiingrcflus,brcuiori tempore, fcdctnimi
sastanu na dogovor. Kasnije prihvatio '
pcTT) Grxcorum obtinuit: Rcgnum Bozne, Bulga^
je tu misao Petar Perenj, koji iza tiam,Scruiam Albaniamcp occupauit r cp hanc mife
Sulejmanova pohoda ra'mprouindam, pcnitus dclcrcualuit;Quotintes
nije pristajao ni
rim duccs.'Comitcffp profligauit: Quid hrjs tempo
uz koju stranku. Njemu su se pridru- hbusclapfis,ditiflimo Rcg.io HungariarcucnictoJ
zili mnogi odmetnici Ferdinandovi i to orbipatct.Omnia hare minori memento tempo*
fis: fyda gens Turcalis fupcr tam diCilTimis ac opu<
Zapoljini, pa i takovi muzevi, koji su
IcntifTimis Regius effccit^ ipfam Croaciam rotalu
bili vjerni svojim kraljima, ali im je
ter cxpugnauit: Idcirco nemo pofcft affcrerc :Qf
bilo vise do mira i srece svoje domo- ipfi Rcgnicolj usrris cafibus forrunae fc fubmittcn?
vine. Protivnici Petra Perenja govo- tcs: pro fua uirili fcfc non dcfcndiiTcnt.
Igitur Sacratiflime Ca:far,uorq; prindpcs &: do;
rili su doduse, da smijera ukloniti oba
ininillluIlrifTimj : noucririsnosharcdiutjusfoJlcn
protukralja, te se sam nametnuti za re, non pofTc; Quonianj; Res, &: negoaa noftra m
kralja i bar drzavnog kapitana pod za- Aiij^
stitom turskom; ali ta objeda nije ni-
I
cim dokazana. JEDNA STRANICA STAMPANOQA QOVORA
Dne 6. o2ujka 1531. sastali su se kneza Vuka Frankapana. Knez priCa njemaCkim
Petar Perenj, Juraj Suljok, Valentin stalezima, kako se Hrvatska \tt osamdeset go-
Turak, Juraj Bator, Ljudevit Pekri, dina odupire Turcima.
Ivan Lengjel i Toma Pethew u B o-
b v c u (Babolcsa), da vijecaju o
spasu domovine, koja je »spala na najnize grane« (iam in extremis laboret), pa da urade
ono, »§to im se cini koristnije za obranu vjere i domovine« (quae ad tuitioncm fidei et pa-

triae utiliora viderentur). Tom prigodom sastavili su poziv na staleie ugarske i hrvatske.

da se do 19. o?.ujka sastanu na skup§tinu ili sastanak u Be 1 ov a r (u Ugarskoj), gdje se

nc ce ni o Cemu drugomu vijecati, nego o spasu domovine i obrani vjere. Pozivu tomu
najviSe su se odazvali ba§ u hrvatskom 'kraljevstvu. koje je dosad toliko stradalo radi
prijestolnih borba. (lotovo svi poznatiji velikaSi hrvatski i slavonski do§li su ili sami na
sabor, ili su poslali svoje zastupnike. Tu je bio ban Franjo Badan, kapitan Ljudevit Pekri,
zatlm Antun Banic, Urban BaOan, Ivan Ka§tclanovie, Nikola Pekri, Ivan i Krsto od ple-
102 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

mena Zempce (Svetacki), a zastupnike poslali su zagrebacki biskup ^imun od Erdeda, za-
tim Petar Erdedi, kninski biskup Andrija Tuskanic, ban Ivan Ladislav More,
Karlovic,
Ivan Tahi i Petar Keglevic. Udara tek u oci, da nije bilo knezova Zrinskih, Frankapana i

Blagajskih, ali ti nijesu u obce u potonje doba utjecali u gradjanske borbe. Skupljenoj u
Belovaru gospodi stigli su doduse od Zapoljinih gorljivih privrzenika pozivi, da se za nj

izjave; ali stalezi nijesu se dali obmanuti, vec su jedino razpravljali, sto bi bilo na korist
domovine i vjere. Napokon izdase 21. ozujka proglas na narod, kojim ga pozvase za
18. svibnja na sabor u Ve s p r i m. Tu ce se bez mrznje i strasti vijecati o slozi i jedin-
stvu naroda, o obrani drzave o uzcuvanju svete vjere. Pripovijeda se, da je nakon
i

ovoga sastanka Petar Perenj skupio zbor svojih pouzdanijih prijateija, da je torn prigo- i

dom primljena njegova osnova, koja bi se u Vesprimu predlozila; tako isto da je Perenj
poslao bogat dar velikomu veziru, da si tako osigura zastitu i pomoc Turske.
Sasvim je prirodno, da ni Ferdinandu ni Zapolji nije bio pocudan sastanak u Belo-
varu, a jos su manje mogli dopustiti, da se bez njihove privole (i njihovih palatina) saziva
drzavni sabor. Ferdinand je 27. travnja 1531. iz Praga razaslao brojna pisma na hrvat-
sku i slavonsku gospodu (kao na Ivana Ernusta od Cakovca, Ivana Kastelanovica, Petra
Keglevica i druge), u kojima se svima zaprijetio svojom nemiloscu i kaznama (indignacione
nostra grauissima et pena pro arbitrio nostro), kad bi se odazvali. Jednako je i Zapolja
ucinio, pace je razglasio sabor svojih privrzenika za 21. svibnja u Stolnom Biogradu. Za-
brana obaju kraljeva je Vesprim tako malo velikasa
djelovala; na urecerii dan doslo je u
i plemica, da se sabor nije ni otvoriti mogao. Premda je Perenj ocekivao brojnu gospodu
iz Slavonije Hrvatske, nije odanle gotovo nitko dosao. Mnogi se bijahu na putu vratili
i

svojim kucama, doznavsi za zabranu obaju kraljeva. Medjutim ni na saboru Zapoljinu u

Stolnom Biogradu nije se skupilo dovoljno Ijudi, tako da se ni jedan zamasniji zakljucak nije
mogao stvoriti.

Nastojanje srednje stranke, da se gradjanske borbe smire, ostalo je taj put jalovo.
Rat izmedju Ferdinanda i Zapolje imao se je produljiti, pa su oba suparnika pregnula, da
se ojacaju i prikupe saveznika. Zapolja je u to ime slao Jeronima Laskoga na francuzki
i englezki dvor, a uza to je neprestano stajao u sporazumu s Ferdinandovim protivni-
cima u Njemackoj, poimence sa saskim izbornikom i bavarskim vojvodama. Ferdinand
nasuprot nastojao je novim poslanstvom izraditi mir sa sultanom. Ne htijuci ni jedan od
suparnika zapoceti rat, privolise pace na obranicki sud. Na torn sudu bill bi poslanici
njemackoga cara, francuzkoga, englezkoga poljskoga kralja, pa oba takmaca dosli i i bi

sami na sud, ako bi potrebito bilo. Ali razprave o tom, tko ce predsjedati sudu (car ili

poljski kralj), i gdje ce sud vijecati (Passau ili Krakov) otegnule su se tako dugo, dok nije

bilo prekasno.

Kralj je Ferdinand jos Praga izdao nalog banima Ivanu Karlovicu

6. svibnja 1531. iz

i Franji Bacanu, da rijese neku parnicu izmedju Stjepana Deszhaza od Susjedgrada i

Klare udove Martinove od Qornje Stubice radi posjeda Dubovca. No malo zatim stigla
je oba bana kraljeva nemilost, mozda zato, sto se bijahu nedavno pridruzili srednjoj
stranci pod Petrom Perenjom. Vec 10. lipnja tuzi se Ivan Karlovic kapitanu Kocijanu
iz Novigrada ovako: »Qospodine sinko moj! Mi smo ti osobito hude srece: gdje god i

sluzimo, svagdje nas bije bijeda. Pokojni kralj Ljudevit bijase nas otjerao sa svoga dvora
povjerovavsi rijecima nasih protivnika. Bojim se, da me ne ce takodjer prognati iz sluzbe
moga preblagoga i premilostivoga kralja Ferdinanda. Cull smo naime, da su ovi nasi
dusmani kralja obavijestili, da smo mi netom sa zagrebackim biskupom stvorili nekakav
zakljucak, naperen proti kraljevskomu velicanstvu. Onaj, koji sve znade, i to znade, da
nijesmo nikada ni pismom, ni mislju, a ni rijecima nista zajedno radili s recenim biskupom, §to
bi bilo protiv njegova velicanstva ili protiv na§e casti. Jedina je nasa krivnja, sto nijesmo htjeli

paliti ni obarati kraljevstva, kako su to drugi cinili. Mi naime ne smatramo, da bi sluziH nasega
 SMRT BANA IVANA KARLOVICA (KOLOVOZA 1531.) 103

kralfa. kad bi robili i palill po krallevstvu niegova veliCanstva . . . U ostalom vas molimo, javite
nama, dolazi li njegovo veliCanstvo i gdje sada boravi, jer <5emo k njemu podi, da se oprav-
damo. Oj kad bi tada mogli nazoCni biti na§i duSmani, vidleli bl, da nam ne bl mosrif
niSta uCiniti; zato se nadamo. da njegovo veliCanstvo ne 6e vi§e vjerovat! lafima naSfh
i

protivnika«. Malo zatim, 2. kolovoza pi§e opet iz ?rada svoga Lukavca u TiiropoIJii

kranjskomu podkapltanu Kristoforu Purgstalleru ovako: »List va§es:a gospodstva primismo

i razabrasmo, §to nam pi§ete, da 6e se obdr^avati nekaki zbor plemfda Hrvatske, gdle 6e
da se plada danak turskomu caru (pro ordinacione dandl* tributum imperatorl Tur-
odrediti,
carum). Neka znade vaSe gospodstvo, da ne 6e biti druj^i zbor, nes:o zato, da se hrvatsko
plemstvo po^odi radi nekoRa spora s knezom Stjepanom Blagalskfm. Olede danka pak
znajte. da su zsl s:ospoda mapfnati Hrvat-
ske ved odavna (iam diidiim) davali tur-
skomu caru. Jedino ia nijesam jsra davao.
A isti plemi(5i, koji ga nijesu pladali, kazu
svi, da 6e danak davati Turcima zato,
§to nemaju nikakve pripomoci od niego-
vog veliCanstva za svoje sluzbe. Medju-
tim neki iz KoruSke u velike ocrnjuju nas
i plemide hrvatske, te Cine na§e sluzbe
mrzkima njegovu velicanstvu; a to mi
nijesmo zasluzili, jer kad ^od mozemo.
jesmo vjerni njegovu veliCanstvu kao pre-
milostivomu ?:ospodaru. Z a k r a t k o
hodemo da osobno odputu-
iemo k njegovom velicanstvu.«
Medjutim banu Ivanu Karlovidu nije bilo
vi§e mogude, da se pred kraljem opravda.
Jos prije puta umro je on u Medved-
gradu, te bi sahranjen u Remetama u
crkvi pavlinskoga samostana, gdje mu
knezovi Zrinski kao rodjaci postaviSe
NIKOLA JURlSlC 1 JOSIP LAMBERQ
kao poslanici kralja Ferdinanda pred sultanotn
nadgrobnu ploCu s porodi5nim grbom i
Sulejmanom u Carigradu 7. studenoga 1530. Po
latinskim napisom. Nad grbom bila je slici, Stampanoj u savremenom njemadkotn puto-

uklesana Karlovideva lozinka: »Scio quod pisu „Itinerarium Wegraysz kun. may. pot-
redemptor meus vivit* (Znadem da moj schaft gen Constantinopel zu dem Turcischen
spasitelj 2ivi).
keiser Soleyman, Anno XXX.-MDXXXI. Putopis
napisao je Benedikt Kuripe§ic, koji je poslanike
Jedva §to je kralj Ferdinand do- pratio.
znao za smrt bana Karlovi(ia, upravio
je stale2ima redovima kraljevine Hr-
i

vatske 27. kolovoza iz varo§a Scherdingena poslanicu, u kojoj im je javio da se io§ nije
rijeSio, koga bi imenovao banom, pa stoga je kninskomu biskupu Andriji Tu§kanidu povjerio,

da zamjenjuje bana obavlja sve poslove njegove, dok se ban imenujc. Podjedno je pozvao
i

stale^e, da se biskupu u svemu pokoravaju, te tako izpunjaju obveze prisegom preuzete.

Tako je Ferdinand stvorio novu Cast banskoga namjestnika (locumtenens bana-
lis), koja je doslije u hrvatskom javnom fivotu bila nepoznata, te se je protivila starinskomu
ustavu.

Mo2da vec prije, no svakako sada odrekao se je i drugi ban Franjo Badani svoje
Casti, jer se nikad viSe ne spominje kao ban. Tako su sada u posljednjoj Cetvrti 1531.

bila na delu hrvatskoga kraljevstva dva biskupa: u Hrvatskoj bio Je banski namjestnik
.104 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

pravim banom kralja Ivana

kralja Ferdinanda kninski biskup Tuskanic, a u Siavoniji bio je
Zapolje zagrebacki biskup Simun od listopada kao ban izdao u
Erdeda, Potonji je 29.

Cazmi povelju, kojom je svomu rodjenomu bratu Ivanu Tompi i necaku Petru Palffyju od
Erdeda za vjerne sluzbe, ucinjene kralju Ivanu, podijeiio posjedovanja Lemes kod Qjur-
gjica Preseku u krizevackoj zupaniji.
i

Medjutim se je jos jednom pojavila srednja stranka, da utre put sporazumu miru i

u Ugarskoj hrvatskom kraljevstvu. Taj put stao joj je na celo Toma Nadazdi. Dne
i

1. studenoga 1531. skupili su se clanovi te stranke u gradu Zakonu (2akanju). Po imenu

spominju se pecujski biskup Suljok, Valentin Turak, Ivan Salaj, Pavao Bakic Stjepan i

Majlath. Oni su se dogovorili i sazvali za prvoga sijecnja dojduce godine 1532. sabor u
grad K kod Blatnoga jezera, da se ondje vijeca o boljku drzave (de permansione
e n e s e
et bono huius oppressi regni) bcz obzira na oba protukralja. Zapolja zabranio je Na-
dazdu valjda drugim svojim privrzenicima, da podju na taj sabor; Ferdinand nasuprot,
i

potaknut svojim privrzenicima Ivanom Salajem Stjepanom Majlathom, koji ga bijahu i

5. studenoga o svemu izvijestili, nadao se je od sabora koristi za svoju stvar, pak je 50-

zivao na nj svoje odane Ijude, da sto brojnije dodju, ne bi li njemu nepovoljne zakljucke
osujetili i kojega Zapoljevca premamili. Ferdinand je pace molio brata i papu, da i oni
onamo poslju svoje zastupnike.

Sabor se je zaista skupio u ureceno vrijeme, a doslo je na nj sila magnata plem- i

stva tako iz Ugarske kao iz Slavonije. U nazocnosti carevili Ferdinandovih poslanika i

stvorili su ovaj zakljucak: »Mi svi nazocni ovdje priznat cemo za kralja onoga od tak-

mecih se vladara, koji ce moci drzavu sacuvati. Zato saljemo poslanike tako Ferdinandu
kao i Zapolji. Poslanici, koji podju k Ferdinandu, neka ga pitaju, ima li u njega volje i

snage, da zemlju od Turaka brani i da ju iz njezine nevolje pridigne; za odgovor pak neka
ne primu prazne rijeci, cemo ga priznati.
nego golove cine; pa ako to moze uciniti, svi
Drugi poslanici neka opet pitaju kralja Ivana, uzdaje pomoc tako, da bi li se u svoju
mogao drzavu osigurati bez pomoci Turaka, koji su opasni kao prijatelji. Moze on po- i li

stici, da se u buduce ne bi Ugarska morala bojati turskih navala, moze li u sultana i

izraditi, da mu povrati medjasne tvrdje osim Beograda Sabca. Ako to zaista moze, i

neka bude nas kralj. Inace cemo se mi radije dobre voljc pokoriti Turcima, jer onako i

moramo zapasti pod njihovu vlast, ako borba izmedju oba kralja dulje potraje«. Jos bi

odredjeno, da se 12. ozujka ponovo sastane sabor u Berenhidi. Onamo bit ce po-
zvani jos poljski poslanici; jednako ce se saobciti odgovori obaju kraljeva na poruke, pa
ce se prema tomu konacno odluciti. O ponasanju hrvatskih i slavonskih magnata na sa-
boru u Keneseu znademo samo, da su bivsi ban Franjo Bacan, Valentin Turak i Tomo Na-
dazdi najvise rogoborili i receni zakljucak zagovarali; jedini Ivan Tahi izticao se je kao
najvjerniji privrzenik Ferdinandov, te je »deset i vise puta na ocigled sviju ozbiljno opo-
minjao plemstvo (uulgus nobilium), neka se svima silama cuva, da ne padne u turske
ruke«. Ali drugi su mu odgovarali, da ne znadu za nikakvu razliku izmedju Turaka i Nije-
maca (se vel Thurcas vel Qermanos nullo discrimine habituros).
Odluka staleza u Keneseu nije bila pocudna ni Ferdinandu ni Ivanu, te su oba od-
vracala svoje privrzenike od sabora u Berenhidi. Svaki je opet svoje Ijude skupljao oko
sebe. Medjutim svako dalje dogovaranje bilo je suvisno, jer je u to sultan Sulejman po
treci put s velikom vojskom dolazio u Slavoniju Ugarsku. Vec 5. travnja 1532. pise Ivan i

Tahi iz Pakraca Ivanu Kastelanovicu: »Znademo za stain o, da je turski car

na putu... S Ljudevitom Pekrijem izvolite govoriti ovako: Ako je njemu milo nase pri-
jateljstvo, neka nam vrati nasa imanja. Inace cemo nakon svrsena primirja (1.
svibnja) imanja nasa natrag uzeti, kako cemo moci. Ali bolje je, da gojimo medjusobno
prijateljstvo, nego da budemo neprijatelji. Ne zna se, komu bi se sreca nasmijala«.
Bezvladje u Hrvatskoj i Siavoniji (1532. — 1537.). Treca provala sultana Sulejmana
u Ugarsku i podsada grada Kiseka (9. —30. kolovoza 1532.). Turci osvojise Pozegu s cita-
 PODSADA KISEKA GOD. 1532. 105

vom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim j^rad Klis (12. oiujka 1537.). Voina Koci-
ianova na Turke i poraz krsi^ana kod Goriatia (9. listopada 1537.). Sulejman bijaSe privolio
na do svibnja 1532. samo zato, jer nije bio spreman, da povede veliku vojsku na
prifnirje

Ferdinanda brata mu, njemaCkoga cara

i Spanjolskoga kraija Karla V. Znajuci to Ferdi- i

nand pokuSao je, da posianstvom odvrati sultana od zasnovane vojne. Qrof Leonardo No-
sarola Josip Lamberg bi§e jo§ u studenom 1531. odredjeni, da idu pred Sulejmana
i

s vrlo obse^nom punomoci, Neka ponude sultanu godiSnji dar od 100.000 dukata, ako pre-
pusti Ferdinandu citavu Ugarsku (s Hrvatskom Slavonijom); ako mu ostavi samo ono, i

§to zaista drzi, neka mu bude 50.000 dukata svake godine. Ako Sulejman na to ne privoli,
neka izmole bar dulje primirje, ma uz uvjet, da Ugarska pripadne Ferdinandu tek iza
i

Zapoljine smrti. Medjutim poslanici poSli su iz Ljubljane na put tek 3. svibnja 1532., pa do-
djose Bosnom juznom Srbijom do Nisa, gdje su zatekli cara, koji bija§e 26. travnja iz
i

Carigrada poSao na vojnu. Imao je sultan vojsku od 140.000 Ijudi 120 topova. Ferdi- i

nandovi poslanici stupise preda nj 13. lipnja, te mu izlozi§e ponude svoga gospodara. Ali
on ne htjede cuti ni za mir ni za primirje, vec povede poslanike sa sobom. U Bcograd
stize Sulejman 21. lipnja, a tek 19. vojska kod Osijeka preko Drave.
i 20. srpnja presla mu je

Malo prije toga — 17. srpnja —

Ferdinandu ovo pismo: »Kod vas
napisao je sultan kralju

ondje varaju se vec dugo ubogi kr§(5ani, jer im se neprestano govori, da ce ih povesti na
Turke, pa im se u to ime otima novae. Zato sam odlucio podici vojsku na spanjolskoga
kraija (Karla V., kojega nije priznavao za cara, jer je samo jedan car — Sulejman — na
zemlji). Na granici Ugarske dosli su tvoji poslanici preda me i javili su mojemu zastav-
niku Ibrahimu, sto zele. Znaj, da se nijesam digao na tebe, nego na spanjolskoga kraija.
Cim dodjem do njemacke granice, neka mi dodje u susret, jer se ne bi pristojalo, kad bi
on svoju zemlju ostavio Kralj spanjolski govori vec dugo u sav glas, da
i pobjegao . . .

ce udariti na mene: eto sada na celu moje vojske. Ako je on hrabar muz, neka iwi
me
doceka. pa da bude, §to Bog hoce. Ako me pak ne ce docekati, neka salje danak mojemu
carskomu veli^anstvu«. Medjutim Sulejman ipak nije to pismo odpravio po Ferdinandovim
poslanicima, ve^ ih je dalje vodio sa sobom. i

Jo§ 23. svibnja bijahu kralju Ferdinandu javili ugarski savjetnici, da se je sultan
podigao s volskom. i da je Ivan Zapolja nakon minuloga primirja obnovio borbu, podsjed-
nuvSi grad Vi§egrad. Na
Ferdinand skupiti §to vecu vojsku oko Be^a.
te glase gledao je i

NjemaCki drzavni sabor dozvolio je na koncu svibnja 40.000 pje§aka 8000 konjanika, koji i

se pod falcgrofom Fridrikom moraju do 15. kolovoza skupiti u BeCu. CeSkia druge zemlje i

Ferdinandove obedale su velike svote novaca ili vojnika. Pa car bio je gotov poslati nekih i

40.000 §panjolaca. Talijana inozemskih placenika. Sam papa poslao je kralju 100.000 zlat-
i

nih forinti za 10.000 ugarskih pladenika; suvi§e darovao je posvedenu zastavu, koja bi i

se nosila pred Cetama Valentina Turaka i Pavla Baki(ia. Medjutim i Zapolja spremao se
je, da sjajno doCeka Sulejmana. Na koncu svibnja pozvao je sve velikaSe, da se do 24.

lipnjaskupc u PeSti, pa da odanle podju pozdraviti sultana. Ali naroCito slavonska go-
spoda nijesu se htjela odazvati pozivu. Biskup Sime od Erdeda odpisao je paCe Nada2du:
»Budi uvjeren, da ne 6u pred sultana dodi, van ako me do njega odvuku okovana, Cega me
ipak Bog oslobodio*.
Pre§av§i Dravu nije Sulejman poSao uz Dunav prema Budimu, \e6 je udario jugo-
zapadnom Ugarskom (?.upanijom baranjskom, zaladskom ?.eljeznom), koju bijaSc za pri- i

jaSnjih pohoda poStedio, kojom ga je vodio kraci put prema Austriji BeCu. Ne na§av$i
i i

nigdje odpora dopro je napokon do malenoga grada K s e k a blizu medje Stajerskc, iz- i

medju Sombotelja Sopruna. U tom je gradu tada bio kapitanom poznati hrvatski lunak
i

i diplomata Nikola (Mikulica) J u r § (i, Ijubimac hrvatskc gospode pouzdanik kraija

i i i

Ferdinanda. Da je Suleiman mimo taj grad proSao ravno prema BeCu udario, bio bi jo.^ i

nepripravne zatekao svojc neprijatelje. Ali on si bijaSc utuvio u glavu, da mora prije taj

grad uzeti.
106 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Nikola»Jurisic imao je uza se samo 28 lako i 10 tezko oruzanih konjanika, kad je

pred Kisekom osvanuo 6. kolovoza veliki vezir, a 9. sam car Sulejman. Jurisic bijase se
spremio, da s ceticom svojom podje glavnoj vojsci u Becu; ali biiduci da se je mnogo
seljaka iz okolice sa zenama i djecom u grad sklonilo, odluci ostati, te Kisek i narod u njemu
braniti. Premda je grad bio slabo utvrdjen, ipak je on od pridoslih seljaka i domacih gra-
djana sastavio malu posadu od 700 momaka. »Ja sam se usudio«, javljao je Ferdinandu,
»braniti ovaj maleni slab! grad protiv turske sile, ne zato, sto sam se nadao, da cu ga
i

nego da samo koji casak neprijatelja zabavim

spasti, tako krscanskim vladarima priba- i

vim vremena, da se priprave za odpor. Samo zato izlozio sam se najvecoj smrtnoj pogibli.«
Dok se je JuriSic jos spremao na obranu hrabrio zdvajajuce gradjane, smjestili su i

Turci svoje topove na obliznja brda i vinograde, pak su sipali vatru sa svih strana. Sreca
je bila po Kisek, da topovska zrna nijesu bila veca od jaja. Nakon trodnevne neprekidne
pucnjave stall su Turci 13. kolovoza sa cetiri strane jurisati, lagume kopati i na zidove
se uzpinjati. Branitelji suzbili su sve jurise i dizali su neprekidno lagume protiv turskih
laguma. Ali jedan turski lagum razvalio je zid na nekih 16 metara, te su onda pukotinom
stall prodirati u grad. Ali taj put suzbili su branitelji navalu i zatrpali pukotinu. Na to su
Turci podigli dva sanca (Jurisic ih je prozvao drveni bregovi), pa su s njih pucali na
grad. Tako su domala nacinili opet dvije rupe u zidu, naSto su juriSali bez prestanka,
pace su nekoliko puta prodrli tako daleko, da su vec nataknuli na zidove svoje barjake,
koje su medjutim opet morali skinuti. Osobito zestok bio je dvanaesti juri§ dne 28. kolo-
voza, kada su se vec cetiri zastave vijale na gradskim zidinama. Nakon odbitog juriSa
pisao je Jurisic jos istoga dana Ferdinandu pismo, koje je zavrsio rijecima: »0d nasih 700
oruzanih zemljaka vec je polovica poginula; od puscanog praha, sto sam ga za 300 forinti

kupio, imadem jo§ jednu centu. Samo Bozja milost cuva nas; budi ona milostiva mo-
joj du§i«.

Tek sto je Juri^id ovo pismo kralju odpravio, eto turskih glasnika kod razvaljenoga
zida, pozivajuci ga, da preda grad. On odgovori, da ne ce grada predati, dok 2ivi. Za pol
sata vrati^e se opet glasnici javljajuci, da je sultan planuo gnjevom radi njegove tvrdo-
kornosti, all ce mu veliki vezir pomo6i, ako odkupi grad budi godisnjim dankom budi za
2000 forinti za uvijek. Juri§i6 je odgovorio: »Qrad nije moj, ja ne mogu za nj danak pla6ati,
a 2000 forinti ovako veliki vezir Juri§ica na predaju grada,
nemam«. Tri put pozvao je

all svaki put odgovorio je Za mu

jedan sat udarili su turski talambasi poziva-
junak isto.

ju6i vojsku na juri§. Ibrahim obe6avao je dobitnicima ve6u pla6u nagrade. »Svaki je 1

uzeo du§u na jezik«, pi§e turski povjestnicar Pecevi, te je klicao: »Ili 6\i duSmaninu odru-
biti glavu, ili cu je sam izgubiti«. Bijesni janjicari druge i cete oborile su se na sve puko-
tine i natakli su osam zastava na zidove. Posada izgubila je 60 momaka, pa.i sam Jurisic
zadobio je dvije rane. S ostatkom posade sklonio se je za sanac, koji bi iza pukotlne po-
dignut, pa ce sada biti posljednji boj. U taj osudni cas udarili su zdvojni starci, zene i djeca
u tako grozan jauk i zapomaganje, da su se Turci prepali i stall uzmicati. Kasnije su
Turci govorili, da ih je neki konjanik s ognjenim macem gonio sa zidina, dok su krscani
pripisivali pobjedu sv. Martinu. »Moj puScani prah«, pisao je Juri§i(5 kralju, »bio je vec
posve potrosen; sto je od mojih Ijudi ostalo na zivotu, vec je svu volju izgubilo, te se

ne bi mogao ni jedan sat vi§e braniti«. Tri sata nakon odbijenog juriSa javio je veliki ve-
zir JuriSicu, mu je u sultana izprosio milost, te ga je pozvao, da dodje k njemu na
da
dogovor. Tu mu je Ibrahim javio, da mu je sultan poklonio grad Kisek. Po JuriSicevoj
zelji smje§tenobi pred pukotinom deset Turaka, da brane pristup ostaloj vojsci; po-

djedno bina zidovima nataknuta turska zastava. Kad su na to sultanu dojavili, da mu

se je toboze grad predao, zapovjedio je on, da vojska krene izpod Kiseka. Bilo je to
30. kolovoza 1532.
Medjutim minula je sultana volja, da ide na Bee. Posto su mu cete, koje bija§e

poslao, da haraju po Austriji i Stajerskoj, zlo prosle, udario je on s glavnom vojskom

 RASINJA SPALJENA QOD. 1532. 107

jugo-zapadnim pravcem na Stajersku, pa se je preko Friedberga, Hartberga, Qradca i

Maribora spuStao prema Dravi, progonjen od Ivana Kocijana i Pavla Bakica. PreSav kod
Maribora Dravu i§ao je uz desnu obalu njezinu, te je u drugoj polovici rujna iza Zavrca
kod grada Vinice u§ao u Slavoniju. Prolazeci Varafdinskim poljem nijesu Turci ni u sto
tek kod Rasinje, koja je pripadala Ferdinandovu kapitanu Ljudevitu Pekriju, uta-
dirali,

borili su se pred gradom. Tu izpali

netko iz grada pu§ku, te je zrno pogo-

dilo odIiCnog Tur^ina Sabana, brata

Sulejmanova tefterdara. Bijesni janjiCari

navalili su na to na grad, te su svu po-
sadu poubili, a grad I varo§ zapalili.

Fodjedno zarobili su mnogo ziteija,

medju kojima je bio i Juraj Hus, koji

je poslije citav iztok sve do Indije pro-
putovao i svoje putovanje opisao. Na-
kon razsula Rasinje poCivala je turska
vojska jedan dan; na to je sultan raz-
dijelio vojsku u dvoje. Jedan odio po-
vjerio je velikomu veziru Ibrahimu, koji
je po§ao Krizevaca, Qudovca,
kraj
Cazme, Moslavine, Kraljeve Velike i

Zapolja (djedovine kralja Ivana kod

Nove Qradiske) u Posavinu, dok je

drugi odio (sa spahijama i janjicarima)

sam sultan vodio Podravinom kraj Ko-
privnice i Virovitice u Pozezku zupa-
niju, koja je tada bila jos uvijek u
krScanskim rukama. Oba odjela robila
su i harala citavim putem; tek kod
Qorjana zabranio je sultan svojemu
odjelu dalje haracenje, jer je sada na
carskoj zemlji. Kod Beograda sastala
su se oba odjela, te su se zajedno
vratila u Tursku.

Prolazak turske vojske Slavoni-

jom bija§e velik udarac za zemlju, koja
je jo§krvarila od gradjanskoga rata.
All uz tursku bijedu gradjanske borbc i

zatirale su i Slavoniju i Hrvatsku na-

silja baruna i knezova, poCinjana ne
JANJICAR.
samo na ubogim kmetovima, nego i na
ni^emu plemstvu. Osjedalo se je u ii- Po slici iz 17. stoljeea, koju Cuvaju grofovi

tavom kraljevstvu od Drave do turske Kuefstein u zamku QrillenberKU.

granice, da nema pravoga bana, koji

bi Stitio progonjene i branio pravo. U
Slavoniji priznavali su zagrebaCkoga biskupa Simuna od Erdeda za svoga bana tek neki Za-
poljevci; u Hrvatskoj nije banski namjestnik biskup kninski Andrija TuSkanie imao gotovo
i

nikakve vlasti ni ugleda. Sudci plemidki u kri^evaCkoj iupaniji iztiCu 7. sijeCnja 1532. izrije-

kom, daje»banska stolica izpra2njena« (sede banatus vacante). U Hrvatskoj nijc

biskup Andrija Tu§kani<3 mogao stati na put naslljima kneza Stjepana Blagajskoga, koji
108 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

je zatirao plemice Smrckovice i Siravice, hoteci ih uciniti svojim sebrima ili kmetovima;
kmetovi pak, izlozeni samovolji svoje gospode i neprestanim turskim navalama, a-k tomu
i nemilosrdnomu utjerivanju razlicitih daca, stali su hrpimice ostavljati svoju domovinu, te
bjezati u susjednu Kranjsku i Stajersku, kamo su ih ondjesnja gospoda i plemici nepre-
stano obecanjima mamili. »Ako se toga ne okane«, tuzi se hrvatski sabor Ferdinandu,
»ostat ce s mjesta ovaj dio kraljevstva pust«. Bijeda u Hrvatskoj bila je napokon tolika,

a tuzbe na kralja tako ceste, da je Ferdinand bio prinudjen posredovati. I tako se je zgo-
dilo, da je iz tamnice izvadio senjskoga biskupa Franju Jozefica, te ga poslao u Hrvatsku,
da ucini red. Cini se, da se je toliko povjerenje dojmilo senjskoga biskupa, jer je on
zaista ugodio kraljevoj zelji. Stalezi naime hrvatski, sabrani 24. kolovoza 1532. u Kladusi
(u danasnjoj turskoj Hrvatskoj), javljaju vrhovnomu kancelaru i jegarskomu biskupu Tomi
Saiahazu o torn ovako: »Dosao je ovih dana u nasu sredinu stovani gospodin, senjski
biskup Josip, te nam je nam
predao pisma nasega veHcanstva i cara rimskoga, podjedno
je smo mi sa svim pocitanjem saslusaU
u ime obaju vehcanstva kojesta saobcio, sto i

razumjeH. Sada napokon vasoj precastnosti mozemo pisati kazati, da nije bas u zgodan i

cas u to vrijeme borba

i smutnja isti gospodin biskup u nase kolo dosao, te mnoge
i

opreke razmirice medju nama svojim izvrstnim duhom (suo optimo ingenio) izravnao,
i

mogla je ovu prenesrecnu zemlju zateci i snaci nemalena pogibao«.

Uz Franju Jozefica vrijedio je u Hrvatskoj kao pouzdanik kralja Ferdinanda jos i

Petar Keglevic, osobito od onoga casa, kad je u prvoj polovici 1533. umro kninski bi-
skup Andrija Tuskanic. Po nalogu kraljevu bilo je Keglevidu preuzeti opatiju u Topuskom,
koju je dosad Tuskanic drzao. No protiv toga digia su se druga gospoda hrvatska i sla-
vonska, poimence Ljudevit Pekri i Nikola Zrinski Stariji. Pekri se je pace s Keglevicem
natjecao za bansku cast.Jamacno je bilo drugih takmaca za baniju, pa tako nije Ferdi- i

nand jednomu povjerio te casti, nego je Keglevica imenovao svojim komisarom ili na-
ni

mjestnikom (regnorum Croacie et Sclauonie commissarius, regnorum Dalmatie, Croatie et

Sclauonie locumtenens). Kao takav predsjedao je Keglevic saboru u Zagrebu 24. lipnja
1533., na kojemu su sabrani stalezi ustali na obranu biskupa Jozefica, kojega bijahu neki

protivnici (valjda knez Stjepan Blagajski) ponovo opadnuli pred kraljem. Vrlo je znacajno,
da su na tom saboru bill sabrani stalezi Hrvatske i Slavonije zajedno,
§to se je poslije sve vise dogadjalo, tako da su napokon obje kraljevine imale samo jedan
zajedniCki sabor.

Nesredjene prilike u Hrvatskoj i Slavoniji ponukale su opet Ivana Zapolju, da po'

digne stranku svoju u Slavoniji na noge. All biskup i ban Simun od Erdeda kao da mu
se nije odazvao, jer ga Zapoljin palatin Ivan Banid u svom pismu od 25. travnja 1533. iz

svoga grada Virovitice tuzi papi Klementu VII. kao silnika, koji se ne 2aca prolijevati
krscansku krv, te progoniti plemenite i neplemenite Ijude. Medjutim ni druga gospoda sla-

vonska nijesu bila voljna da obnove gradjanske borbe, pace su se na saboru u Qradcu
kod Zagreba 8. rujna 1533. potuzila kralju Ferdinandu »na Ivana kneza sipu^koga, koji
nastoji privuci k sebi gospodu podanike kraljevine Slavonije«. Ferdinand je u pismu od
i

25. rujna tjesio i bpdrio svoje privrzenike, da uztraju u vjernosti; podjedno im Je Javio,
kako je zapovjedio kapitanu Ivanu Kocijanu, da s vojskom pohita u pomo6 onima, kojima
bi Ivan Zapolja zaprijetio. Tako nije ove godine doSlo do otvorenoga boja, to manje, §to
je u to umro najodlicniji privrzenik Zapoljin, nepokolebivi palatin njegov Ivan Bani(5 od
Lendave i Virovitice. Povjestnicar Isthvanffi kaze, da je kralj Ivan za njim osobito zalio,
jer ga je drzao za svoga najvjernijega pristasu (quum eum prae caeteris ob fidei integri-

tatem charum imprimis haberet). Nakon smrti Baniceve ostali su od Zapoljine stranke
biskup i ban Simun Erdedi, onda Petar Erdedi i jos neki. ali ti nijesu bili voljni, da zapo-
djenu nove borbe s njema5kom strankom, to manje, sto bijase u to po§lo kralju Ferdinandu
za rukom, da bar za neko vrijeme primiri sultana Sulejmana.
 MIR S TURCIMA QOD. 1533. 109

Velika vojska, koja se bijaSe u jcseni 1532. skupila oko BeCa, namah se je nakon
povratka Sulejmariova opet i razi^la. Tako nije Ferdinand smio ni misliti, da iztjera svoga
takmaca iz Ugarske, vec je jedino mogao odrzati ono, §to je dosad imao. A da ga i u torn
ne smetaju, stao je opet ugovarati tako sa Zapoljom kao i s Turcima. K sultanu poslao je

Hrvata Jerollma Zadranina, koji je vec 26. studenoga 1532. Dubrovnika krenuo prema
iz

Carigradu. Foslije pridruzio je Ferdinand Jerolimu jo§ jednoga poslanika, po imenu Kor-
nelija Scheppera. Dne 11. veljacie 1533. pi§e»Jerolim de Zara, kraljeve svitlosti i pro-
caja oratur* iz Carigrada hrvatski, cirilicom pisan list na »izvelicenu i zmoznu gospodu
bane hrvatske«, u kojem javlja, da je turski car spreman na mir, te da je izdao zapo-
vijed svojim sandzacima, basama i vojvodaina, da »imajii mir, Ijubav i prijaznjivo sused-
stvo vi§e imenovanim i cestitem kraljem rimskim (Ferdinandom), na§im gospodinom, Ijudi

podloznici i zemljami drzati«. Jerolim dodaje: »I zato vise imenovani cestiti car od mene
kao poklisara, ki ta mir versi i duguje, potribova, da imam vam slovinskim i hrvackim
banom pisati, i tolikoje gospodi beckoj, i kranjskoj, i u Pozegu, tolikoje svude inude, kude
se drze pokrajine na§ega kraija s cestitim carem, da imaju tolikoje mirno prijaznjivo i su-
secki na svili pokrajinah s Turci ziviti, i nedavati nijednoga uzroka jedan drugomu u nijednoj
neprijazni, ka bi uzrok mogla nazadovati
ali skrsiti vise receni mir i Bozju prija-

zan; zaci ce dobro biti, ne samo za hr-

vacku ali slovinsku zemlju, ki dugo vri- yi f -- '
-^ V^ /

mena da nimaju nijednoga mira, da ufan / 1V ify^^/'nfyi^\j </rn

sam u Bogu, da cc dobro mir biti za sve
hristijanstvo«. Zato moli »da vase mi-
losti hotite sami uciniti i svim ostalim
vasim podloznikom u Pozegi, Slovinije i

Hrvatih, u ime kraljeve svitlosti zapovi-

dati, da imaju vi§e rec^eni mir za svakim
podobnim zakonom s Turci na pokraji- PODPIS IVANA BANICA.
nah drzati, i po oni put, ki se budu oni Snitnljeno s njegova pisma od 11. rujna 1526.

mirno suprotiva vam drzati, kako je po- Cita se: Johannes Banffy (e)t (cetera),

dobno i dostojno da se i vi suprotiva

njini drzite«.
Sultan Sulejman, kojemu je nedavno brodovlje cara Karla pod vojvodom Andrijom
Doriom otclo tvrdinju Koron na Moreji, i kojemu je prijetio rat s Perzijancima u Aziji, bio

je zaista spreman na mir. U sveCanoj audienciji 2Z. lipnja izjavio je on, neka Ferdinandu
bude mir, dokle ga sam hoce drzati. Zapolju ne mo2e maknuti ni rijeC svoju pogaziti, ali

ako se Ferdinand sam pogodi sa svojim takmacem, sultan ce pogodbu priznati. I car

Karlo V. moze se dobaviti mira, ako ga zatrazi po zasebnom poklisaru. Vra(^u(ii se po-

slanici kuci pisali su 28. kolovoza 1533- iz Zadra kapitanu Petru Kruii^u u Kiis, da je mir

s Turcima ugovoren, pa su ga pozvali, da ne dozvoljava vi§e svojim Ijudima dirati Turke

i udarati na njihove oblasti. Malo zatim doSli su poslanici preko Bakra. Rijcke i Kranjske
u Bee, gdje su kralju 27. rujna predali pismeno izvjeS^e. Ferdinand je sada mir s Turcima
razglasio na sve strane; posebnim poslanicama od 6. listopada 1533. objavio je mir slo-
bodnoj ob(iini na brdu Oradcu kod Zagreba, kao Petru KegleviOu, svomu komisaru za i

kraljcvine Hrvatsku Slavoniju. Radost s tih vijesti bila je u hrvatskom kraljevstvu ve-
i

lika. Dne 15. listopada pi§e Ivan KaStelanovi^ iz Bisaga Stjepanu Ucszhazu u Susjedgrad:
•Novosti mogu vam javiti, da je kraljevsko veliCanstvo s turskim carem utanaCilo mir. dok

I njih dva 2ivu . . . Kralj Ivan otiSao je iz PeCuha«.

no Ferdinand i. habsburqovac (i5^7.-i564.) i ivan zapolja (1527.— iS4o.).

Medjutim za nekoliko mjeseci promijenile su se prilike opet na gore. Kad su Ferdi-

nandovi poslanici na pocetku god. 1534. ponovo posli u Carigrad, a Schepper stao ugova-
rati u ime Karla V., sultan nije htjeo ni da cuje o prijasnjim uvjetima mira. U posljednjoj
i

audienciji 2. lipnja govorio je sultan Schepperu ovako: »Kraljevina Ugarska pripada meni,
i sam u njoj namjestio svoga roba Ivana kralja, koji ne moze nista da nacini bez mene.
ja

Ja sam mu onu drzavu dao mogu mu je opet uzeti, ako hocu, Mogu s njom raditi sto me
i

je volja, kao sa ziteljima,

i koji su svi moji robovi. Neka se ne paca Ferdinand, jer ju ja ne
cu napustiti. Sto moje ime; stoga neka se Ferdinand cuva, da sto
cini kralj Ivan, radi u

protiv njega preduzme«. Doslo bi sada mozda do novih borba izmedju Ferdinanda i i

Turske, da nije sultan bio zabavljen ratom u Aziji, da nije u Erdelju (u Megjesu) 29. i

rujna 1534, tuzno poginuo turski pouzdanik Ljudevit Qritti, te je stoga sultan slabo pazio
svoga sticenika, kralja Ivana Zapolju.

Tako su i zemlje hrvatskoga kraljevstva godina 1534. i 1535. bile mirne od Turaka.
No zato su i Hrvatska i Slavonija patile od drugih nevolja. Ferdinandoy namjestnik Pe-
tar Keglevic umio je izraditi, da je kralj opatiju u Topuskom 30. sijecnja 1534. podijelio

njegovu sinu Franji, jer je recena opatija »na granici turskoj« trebala takova glavara,
koji ne ce samo obavljati sluzbu Bozju, nego ce biti sposoban za obranu njezinu i poda-
nika njezinih. Ostala gospoda hrvatska nijesu medjutim bila sporazumna s tim darovanjem,
jer se je njim jos vise osilio rod Petra Keglevica. Jos je bilo smutnja i radi toga, sto je

Ferdinand bio Ivana Kastelanovica imenovao svojim pobiracem daca (dicator ad exactio-
nem et connummeracionem subsidii in regno Sclauonie) u Slavoniji, pa je taj utjerivao

dace ne samo od privrzenika svoga kralja, nego i od Zapoljevaca. Zagrebacki biskup i ban
Simun od Erdeda ogradio se je protiv toga posebnim prosvjedom od 23. lipnja 1534.,

upravljenim iz kastela Dubrave na recenoga Kastelanovica. »Iz prituzaba podanika na-

sega vladara razabiramo«, tako pise biskup i ban, »da vase gospodstvo neku dacu (taxam)
hoce uz navijestanje prijetnja i od njih iznuditi. Kakva je to daca, mi nimalo ne znamo,
buduci da podanici nasega vladara ne spadaju na stranku vasega gospodara, pa nijesu
nikad od prvoga pocetka nikakve takse ni sto slicno vasemu vladaru placali. Moci ce se
vase gospodstvo sjetiti clanaka (utanacenih) izmedju vladara, kojima je nepobitno i nepo-
vredivo zabranjeno, da za trajanja primirja jedna stranka smeta stranci drugoga vladara.
Stoga vas ponovo molim, da se u to ne mijesate i u podanike nasega vladara s kakvim
nepravednim postupkom ne dirate, kao sto mi za volju mira u domovini (causa pacis pa-
trie) ne cemo dirati u stranku vasega vladara«.

Mnogo je nadalje smetalo, sto kraljevstvo jos uvijek nije imalo bana. Keglevic bio
je doduse komisar ili zamjenik, te mu je kralj povjeravao banske poslove (dne 19. srpnja
poziva ga kralj, da pokusa nagodu izmedju udove Ivana Karlovica i kneza Zrinskoga;
poslije nalaze mu, da dodje do 21. listopada u Bee i da mu donese oporuku pokojnoga Stje-
pana Deszhaza od Susjedgrada; 31. prosinca zapovijeda mu najstrozije, da ne pusta ni-

koga putovati u Italiju bez putnice, ali je bilo velikasa, koji ga nijesu slusali, vec se sami
otimali za bansku vlast. Samo tako mozemo razumjeti hrvatsko nize plemstvo, koje se
je 30. studenoga sastalo u gradu Ripcu (Rypach, Repach) na Uni (koji je tada Keglevic
ovom znacajnom predstavkom:
po nalogu kraljevu utvrdjivao), pa se na kralja obratilo s

»Posveceno kraljevsko velicanstvo, gospodaru nas prirodni najmilostiviji, da vam je i

najsmjernije preporucena nasa vjernost. Razabrali smo iz izvjestaja nekih (Ijudi), da

imade nekoliko gospode u ovom hrvatskom kraljevstvu vasega velicanstva, koji, kako
kazu, takodjer u nase ime zele po nekim posredujucim licima, kao nasim poklisarima, kod
vasega velicanstva izraditi, neka vase velicanstvo privoli, da bi ovo pretuzno kraljev-
stvo moglo izabrati bana izmedju iste gospode. Ako je tako, neka bude vasemu velican-
 BISKUP ^IMUN OD ERDEDA PRIKLONIO SE FERDINANDU (1535.). m
stvu znano, da mi takvirn poklisarima nijesmo dali svoje vjerovne listove. Ne sumnjamo
pak, da vase velicanstvo moze (samo)
od hrvatske gospode do-
prosuditi, da ii je koji
rastao za vrsenje takove sluzbe; ta oni sami nijesu podobni da sobom upravljaju i da sami
sebe dovoljno zasticuju. Nije toj stvari, preblagi gospodaru, drugi uzrok, nego §to neki
(koji onako sada nas ne prestaju dnevice tlaciti) nastoje nasim sijama nametnuti jaram
i

vjeCitoga kmetstva i robstva, bjesneci protiv viastite krvi i pravoga piemstva. Stoga
molimo vase velicanstvo, neka se ne obazire na takove zahtjeve da posve ne pro- . . . ,

padnemo; vec neka nam dade bana, koji ce biti za vrsenje toiike sluzbe u svakom po-
gledu sposoban i dostatan. Predobri Bog neka uzdrzi vaSe veiiCanstvo za boljitak krS-
canskoga svijeta*. Vapaj hrvatskoga nizega piemstva jamacno jos nije dopro do Ferdi-
nanda, kad je ovaj u Becu 4. prosinca 1534. izdao poveiju kapitanu i savjetniku svomu
Ljudevitu Pekriju od Petrovine, kojom mu je zadao kraljevsku rijec, da ce ga najdulje
do Ojurgjeva (24. travnja) dojduce godine imenovati za bana Dalmacije, Hrvatske i Sla-
vonije s drugom ili bez druga, te podjedno odredio, da mu se pol banske place mora ra-
cunati pocev^i od dana, kad je ova povelja izdana. Suvise je kralj istomu Pekriju za
dosadanje sluzbe darovao gradove Medvedgrad, Rakovec Lukavec, obe(^v§i mu jo§, da i

ce recene gradove do 24. travnja 1535. odkupiti od udovice i djece nedavno preminuloga
Nikole Zrinskoga.

Pitanje o popunjenju banske stolice u hrvatskom kraljevstvu postojalo je sve zamr-

senije tijekom slijedecih godina, to vise, sto kralj nije ni u Ugarskoj popunio cast pala-
tina, vec je kraljevskoga sudca Aleksija Thurza de Betthlenfalva imenovao za svoga na-
mjestnika. Cini se, da je bas Thurzo zajedno s kancelarom (i jegarskim biskupom)
taj

Tomom Salahazijem kao biskupom Nikolora Qerendijem poradio, da su u

i s erdeljskim
Slavoniji prvih mjeseci god. 1535. zagrebacki biskup Simun od Erdeda njegovi ortaci i

odrekli se kralja Ivana Zapolje, te se napokon pokorili Ferdinandu. Vec 9. svibnja javlja
Ferdinand Tomi Nadazdu, kako su zagrebacki biskup Simun Petar Erdedi kod njega bili, i

pa poziva Nadazda, da on to ucini. Ferdinand je zagrebackoga biskupa

i nagradio i

time, §to je njemu njegovim rodjacima darovao Susjedgrad, 2elin Stubicu, posjedovanja
i
i

nedavno preminuloga plemica Stjepana Deshaza. Tako se je Slavonija konacno odrekla

Zapolje, kojemu je i onako prijetila osveta turskoga sultana radi smrti Ljudevita Grittija.

Od onoga Casa, kad se je zagrebacki biskup Simun pokorio Ferdinandu i tim odrekao
banije, stale su i Slavonija i Hrvatska sve upornije traziti, da se jednom imenuje ban. Pe-
tar Keglevic, koji se na pocetku godine 1535. zove samo komisarom, pace tek savjetni-
kom, jamac^no je bio ozlojedjen, sto je kralj obecao bansku cast Ljudevitu Pekriju. Sklonio
se je zato u svoj grad Kostel u Zagorju, pa odanle Ferdinandu 11. srpnja odkazao svaku

dalju sluzbu, to vi§e, §to mu kralj ni za dotadanje sluzbe nije pogodjenu p\a6u namirio.
Kralj je na to iz Be(5a 31. kolovoza upravio pismo na Keglevi(ia, u kojem
je njemu obe(^o

§to skoriji obraCun za uCinjenu sluzbu, te ga uvjeravao, kako je sve uCinio, da se ne

bude mogao na njega potu2iti (ut iustae de nobis querimoniae causam habere possis). Dotle
pak neka bude miran (aequo animo) neka dalje radi »za korist dobro naSih kraljevina
i i

i podanika«.
Medjutim bijahu se prvih dana rujna 1535. sastali »baruni, velikaSi. plemidi i vite-
zovi kraljevine Hrvatske* na sabor u Topuskom. Bila su tu lietiri kneza Frankapana
(Jural Slunjski, Vuk
Stjepan Ozaljski Nikola TriaCki), knez Stjepan Blagajski
Brinjski,

I
i

(Ursinus), Petar Keglevi(i od Bu2ima, Franjo Tahi Ivan Alapi(i od Velikoga Kalnika, na- i

dalje GaSpar SubiC od Perne, Ivan Imprid od Jamnice, Juraj KobasiC, Stjepan Zimi<i, Ivan
BudaCki Nikola Spi§i(i od Qorice, napokon plemi<iki sudac Juraj PisaO. Sabrani staleii
i

iznijeli su u posebnoj predstavci od 9. rujna sve svoje tegobe icUe na kralja, te su i

podjedno izabrali plemide Ivana Tumpida Mihajla Budi§i(5a, da kao poklisari njihovi od-
i

nesu predstavku kralju. pa da mu jo§ naustice izloie neke stvari. U predstavci mole sta-
112 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— i564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
•

lezi iiajprije da Jeleni, udovi Nikole Zrinskoga (Starijega) kao i njezinrm sinovima Ivanu
i Nikoli ostavi gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec; nadalje da se parnica izmedju
Jurja Fraiikapana Slunjskoga Tome Nadazda radi triju sela, spadajucih pod grad Ste-
i

nicnjak, odgodi do onoga vremena, kad se urede poslovi izmedju kraljeva Ferdinanda i

Zapolje. Stalezi mole jos kralja, da im prema obecanju na izbornom saboru u Cetinu za-
datom plati duzne svote za izvrsene sluzbe, koje su mu dosad cinili, i za koje bi ucinjen
obracun vec pred tri godine u Varazdinu. Jos se ogradjuju protiv toga, sto gospoda iz

nasJjednih zemalja kraljevih (Kranjske, Koruske, Stajerske) mame i odvode kmetove hr-
vatskih staleza u svoje oblasti, pace salju kmetovima svoje poslanike, koji svasta obeca-
vaju, pa ih onda sve bez brojanumero) naseljuju u onim pokrajinama. Stalezi zah-
(sine

tijevaju od kralja, neka strogo zapovjedi, da se to vise ne cini, pace da se vec odvedeni
kmetovi podanici opet povrate. Izticu jos, neka se kralj pobrine, da se zemlja brani od
i

turskih navala, da se vrsi pravda u samoj zemlji (cim neizravno zahtijevaju namjestenje
i

bana). Napokon porucuju: ako ih kralj kani ostaviti i zapustiti, neka im vrati pismo, kojim
su ga izabrali na Cetinu za kralja i vjernost mu prisegli, a oni ce njemu nasuprot povra-
titi pismo, kojim su njegovi poklisari zajamcili Hrvatskoj stara prava i obecali razne po-
laksice i pomoc za obranu zemlje.

Jos tijekom rujna pozurio se je Ferdinand, da umiri ogorcene hrvatske staleze. Od-
govarajuci ira na predstavku obecao je, da ce zadovoljiti svim njihovim tegobama. On ce
poraditi, da ce knezovi Zrinski doci do svojih prava; on ce smjesta bane iza-
brati i namjestiti (quod banos propediem eliget et constituet); on ce se pobrinuti,
da se kmetovi vise ne primaju u susjedne zemlje, vec da budu primorani ostati u svojoj
domovini. On ce napokon u svakom pogledu nastojati, da osigura dobar mir pokoj i

svima ziteljima kraljevine, a napokon ce u svoje vrijeme nagraditi vjerne sluzbe hrvat-
ske gospode i plemica.

Jos nijesu hrvatski stalezi primili poruku kralja Ferdinanda, sastao se je 4. listopada
1535. ugarski sabor u Trnavi. Na taj sabor poslala je i Slavonija svoje poklisare, koji su
iznijeli tegobu, sto njihova domovina jos uvijek nema bana. Sabor je na to u predstavci
na kralja iznio tu zelju ovako: »Potaknuti molbama nase brace, koja su iz Slavonije, kra-

ljevine vasega velicanstva, ovomu saboru prisustvovala, prepokorno molimo vase velican-
stvo, da udostoji ipak jednom milostivo pobrinuti se, da se ondje namjeste bani, pa da se
red ucini radi javnoga mira«. Slavonski pokUsari obnovili su svoje tegobe i na drugom sa-
boru, koji se je malo zatim 19. studenoga 1535. sastao u Pozunu. I tom je prigodom ugar-
ski sabor zakljucio clankom petdesetim: »NadaIje u kraljevini Slavoniji pobrinut ce se
ozbiljno njegovo velicanstvo, da se namjesti ban za obranu kraljevine za povratak ob- i

cega mira, kao zato, da se ondje sve obavlja svojim redom«. Kralj je na to u odgovoru
i

(danom u prosincu iste godine) svecano odgovorio ugarskomu saboru, da je gotov sklon i

imenovati bana (ad banum Sclavonic preficiendum sua quoque maiestas se paratam offert
et benignam), pace da ce zadovoljiti drugim tegobama slavonskih poklisara.
i

Medjutim prolazih su prvi mjeseci godine 1536., a Hrvatska i Slavonija ostale su i

dalje bez bana, pa je tako sve vise preotimalo maha obce bezvladje u obim kraljevi-

nama. Za hrvatsko kraljevstvo bilo je to sve opasnije, jer su se obce prilike znatno pro-
mijenile u prilog Ivanu Zapolji. Sultan, koji je bio srecan u ratu s Perzijancima, oprostio
je Zapolji smrt Grittijevu, pa mu je opet naklonio svoju milost. Stoga je Zapolja gledao
prekinuti ugovaranje i s carem Karlom V. i s kraljem Ferdinandom, koje bijase prije sam
zapodjenuo. Prema poslaniku cara Karla, lundskomu nadbiskupu Ivanu Weseu, pona§ao
se je Zapolja u Velikom Varadinu mjeseca lipnja 1536. vrlo oporo, pace nije htjeo ni cuti
o kakvim pogodbama, koje bijase pred nekoliko mjeseci sam iznio. Pouzdavao se je u
svoga vrhovnoga pokladnika Jurja Utisenica, biskupa u Velikom Varadinu, koji mu je bio

glavnim savjetnikom, kao u novoga velikoga vezira Ajaspasu u Carigradu.

i
 TURCI UDARaJU NA POIeQV (1536.) 113

Vec u prvoj polovici 1536. nagadjalo se je, da de se sultan Sulejman opet podidi na
Ferdinanda, da pomogne svome Sticeniku. 13. srpnja vjernomu knezu Sam Zapolja iavlja
Urbanu Bacanu, kako je sultan Ferdinandovog poslanika Ivana Mariu Barzizia pozvao,
neka kaze svomu gospodaru, da Zapolji povrati zupaniju Pozegu (iitavu kraljevinu Sla- i

voniju (ut referret domino suo, quo Posegam et regnum totum Sclauonie nobis restituat),
jer ako toga ne ucini, da ce ih ognjem macem opustoSiti. U isto vrijeme, 18. srpnja, spo- i

ticie kralj Ferdinand bosanskomu sandzaku Usrefbegu, §to sprema brojne Cete za provalu

u Slavoniju; jednako 18. srpnja obraca se Ferdinand na zagrebaCkoga biskupa Simuna od

Erdeda, gdje mu
»kako se dnevice sve vise sabire golema vojska turska, koja kani
javija

u kraljevinu Slavoniju provaliti, te ju osvojiti*. Kralj je doduSe poslao sultanu svoga po-
slanika, da mu se radi toga potuzi, ali je podjedno zapovjedio vrhovnomu kapitanu Ivanu
Kocijanu. da prite(^e u pomoc recenoj kraljevini. Stoga poziva biskupa, koji spada medju i

prve velikase Slavonije, da ustane na obranu svoje domovine, pa da sporazumno s Iva-

nom Kocijanom sve poradi, kako da se turska sila suzbije kraljevina odrzi. i

Opasnost za zupaniju Pozegu citavu preostalu Slavoniju bila je u taj mah to veca,
i

§to su mnogi velikasi bill u ocitoj zavadi sa zemaljskim kapitanom Ljudevitom Pekri-
jem, koje radi njegova haracenja, koje
opet radi toga, §to je prema pismenom
obecanju kralja Ferdinanda gramzio za
banskom casti. Cini se, da je Pekriju bio
najveci protivnik bas zagrebacki biskup
Simun od Erdeda, koji se bijase tek proSle
godine odmetnuo od Zapolje priklonio i

Ferdinandu. Protivnici tuzili su Pekrija

radi nevjere samomu kralju, na sto je

Pekri po§ao u Bee, da se pred kraljem

opravda. Ferdinand je mislio, da ce svima
smutnjama stati na
ako poslje u Sla-
kraj,
voniju i Hrvatsku za banskoga namjest-
PECAT JURJA UTISENICA. .

nika erdeljskoga biskupa N i ko I u Q e-

Cita se: F(-ater» G(eorgius). U grbu vidi se odozgo
r e n d i j a. Pekri je izprva odvracao kra-
kruh u kljunu drieci gavran (znak pavlinskoga
lja od te nakane, jer se protivi »slobodi reda); pod gavranom je jednorog.
Vraljevine« (contra libertatem regni non
esse mittendum); no poslije je privolio,
znajuci dobro, da slavonska gospoda ne ce namjestnika priznati. I zaista, kad je na to Ni-
kola Qerendi do§ao u Slavoniju, te sabor sazvao, da se kao banski namjestnik prika2e,
stale^i slavonski nijesu se htjeli njemu odazvati niti ga slusati (quum per dominos ct regni-
colas pro voto maiestatis vestre dominus Qerendy non esset acccptatus).

Tako je u oci turske provale hrvatsko kraljevstvo bilo bez bana i bez zemaljskoga
kapitana. U dana srpnja 1536. bosanski sandfak Usrefbeg, utvrdivSi gra-
to je posljednjih
dove Brod (Brodt) KobaS (Kowatsch) na Savi, provalio u Zupaniju F^o^egu. Jednako je
i

iMehmetbeg JahijapaSic, »sand2ak smederevski, belgradski, podunavski, posremski po- i

savski* s iztocne strane udario na Po2egu, pa da iz njc prodre u zapadnu Slavoniju. naro-
Cito u virovitieku i kriievaCku Zupaniju. O toj provali javija lundski nadbiskup Ivan Wese

iz Velikog Varadina 20. kolovoza caru Karlu V. ovako: »Turci su netom minulih dana
provalili u kraljevinu Slavoniju, koja je pod vlaSdu prejasnoga kralja rimskoga. Bilo ih je

18.000 Ijudi. Vazali one kraljevine bill su za dobe obavijeSteni o njihovu dolazku. pa su
skupili vojnika i svojih podanika na broj 25.0(K), tako te je dostajalo, da se Turci
suzbiju

Kad se bijahu skupili, porodila se je medju njima svadja, tko ee biti vrhovni volvoda ili

kapitan. Nijesu se mogli sporazumjeti glede kapitanije, paCe radi privatne mrfnje (ob

Klald, Hrv. povj. III. (5.) 8

 ii-4 FERDINAND I. HABSBURuOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

privata odia^ planula je medju njima tolika nesloga i razpra, da su se svi kuci vratili, raz-
pustivsi sve svoje podanike, koji su inace bill odusevljeni za borbu. Kad su to Turci raza-
brali, napredovali su bez otezanja, te su zauzeli pet vrlo cvrstih gradova ili
t V r d i n j a, koje su namah potrebitim stvarima snabdjeli, pa su onda onu citavu pokra-
jinu opustosili. Sada drze Turci slobodne prelaze preko Save i Drave, tako da mogu ci-

tavu Slavoniju pokoriti, kad god im se bude prohtjelo. To je Turcin ucinio, premda je
vjeru zadao prejasnomu kralju rimskomu. Bojim se, da ce napokon seljaci u toj kraljevini

stoga, sto se s njima najnemilosrdnije postupa, ustati na noge, pa se listom pridruziti

Turcima. Za ove posljednje turske provale naime u jednom vrlo utvrdjenom seljaci su
gradu, u koji ih bijase kapitan za obranu njegovu primio, cim su doznali za dolazak Tu-
raka, primivsi od njih neznatne darove, kapitanu noge ruke svezali, te ga onako sputana i

Zajedno s gradom Turcima predali«. Weseovo pricanje dopunjuje povjestnicar, Isthuanfi,

koji pripovijeda, kako je smederevski i beogradski sandzak Mehmetbeg iz Osijeka posao

na Pozegu te ju lako osvojio, jer ju je slaba posada branila. Tom prigodom zauzeo je
takodjer glasoviti kaptol sv. Petra na pozezkom polju (danas selo Kaptol), kojega su ka-
nonici pobjegli preko Drave prema Pecuhu, te se sklonili u sigurnija mjesta.
Dok su Turci na koncu srpnja i prvih dana kolovoza osvajali i haracili po pozezkom
polju, skupio je zagrebacki biskup poglavite velikaSe i plemice hrvatske i slavonske u
svojem kastelu Dubravi na stanak. Bili su tu Petar Erdedi, Franjo Bacan, Toma Nadazdi,
knez Ivan Zrinski, Petar Pogan, Stjepan Gjulaj, a uz njih brojni nizi plemici. Ljudevita
Pekrija nije bilo; on se najavio bolestnim, te je ostao u svom gradu Varazdinu. Tek
8. kolovoza stigao je u Dubravu Ferdinandov vrhovni kapitan Ivan Kocijan, kojega su sa-
brani stalezi s velikom radoscu docekali. Na dan sv. Lovrinca, 10. kolovoza, vijecalo se
je, da li bi se poslo na Turke, da im se otmu ugrabljeni gradovi. Odluceno bi napokon,
da se kolovoza ponovo sastane sabor u Krizevcima, na koji bi pozvan
15. Ljudevit i

Pekri. Ali on nije ni ovaj put dosao. Zato su stalezi, sabrani u Krizevcima, izabrali zemalj-
skim kapitanom Ivana Alapica. Podjedno odredili su sve potrebito, da se sustave dalje
provale turske. Tako su razpisali sveobcu ratnu dacu od jedne forinte, koja se mora za
petnaest dana pobrati ne samo »od ubogih kmetova i plemica jednoselaca«, nego takodjer
od zupnika, opata, vranske priorije i drugih duhovnih staleza. Pobiracem dace i blagajni-
kom bit ce zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Nadalje bi odluceno, da se utvrde neki
medjasni gradovi prema Turcima, po imenu kasteo plemica Zempce (Svetacki), koji je bio
prvi na udaru. Jos bi zakljuceno poslati pred kralja zasebnog poslanika, da mu prikaze
svu nevolju i izmoli pomoc; zadaca ta povjerena bi bivsemu banu Franji Bacanu. Napo-
kon obvezali su se svi nazocni velikasi, da ce sa svima silama sa svojim cetama stajati
i

uz vrhovnoga kapitana Kocijana, kojemu ce se takodjer pokoravati zemaljski kapitan

Ivan Alapic.
Saborski zakljucci u Krizevcima nijesu bili pocudni Ljudevitu Pekriju. Iz svoga
grada Varazdina salje on 25. kolovoza prosvjed kralju Ferdinandu. On se opravdava, sto
nije dosao na sabore u Dubravu i Krizevce, jer je za izvjestno cuo, da su ga odlucili
ondje umoriti. Razpis zagrebackoga biskupa za pobiraca te
sveobce ratne dace i izbor
dace proglasuje nezakonitim (contra libertatem regni), te javlja, kako su mnogi plemici
namah nakon svrsenoga sabora k njemu dosli, te ga zamolili, da o svemu tomu njegovu
velicanstvu pise. Napokon se ogradjuje protiv toga, sto je za poklisara na kraljevski
dvor poslan bivsi ban Franjo Bacani. Medjutim prosvjed Ljudevita Pekrija nije ovaj put
ni§ta koristio.

Premda se bijahu bosanski i smederevski sandzaci jos u polovici kolovoza povra-

tili svojim kucama, ipak su se stalezi slavonski i kralj Ferdinand spremali, da odole da-
Ijim provalama njihovim. Dne 30. rujna 1536. pi§e Ferdinand iz Bjelaka u Koruskoj pismo
Aleksiju Thurzu, pozivajuci ga, neka ga izvjescuje o turskim namjerama. Podjedno mu
 BORBE ZA KLIS. 115

javlja, kako je pozvao preda se Ljudevita Pekrija, da ga svrati na bolji put (ad meiiorem
mentem). Malo zatim, 17. listopada §alje Ferdinand pisma smederevskom sandfaku Meh-

metbegu caru Sulejmanu; u posljednjem pismu tuii sand^aka, §to dopuSta svojim Cetama,
i

da provaljuju u medjaSne oblasti, naroCito u 2upaniju Po2egu Slavoniju, zatim sto su i

neke kaStele tvrdjice (castella et fortalitia) vec zauzele;

i napokon Sto reCeni sandfak i

skupija nove kopnene 5ete brodovlje, da siiom osvoji poglavite gradove Slavonije, a uz
i

to porucuje gospodi i plemicima slavonskima, da ih ne ce vi§e uznemirivati, ako se

dobre volje podloze Ivanu Zapolji (si se sua sponte Johanni Scepusiensi aduersario nostro
subiecerint). Namah sutradan, 18. listopada piSe kral] iz stajerskoga Qradca vlastelinu Ga-
sparu Ernustu od Cakovca u Medjumurju: »Razabrav§i da su Turci ponovo (rursum)
u velikom broju u ovu kraijevinu doSli, pa da su stali grabiti i paliti, poslali smo naSega
vjernoga vrhovnoga kapitana Ivana Kocijana sa stanovitim naSim cetama i osobama u
Zagreb, da se ondje s tobom i drugim na§ima vjernima sastane i ono radi, Sto bi se ^inilo
potrebito za osiobodjenje one kraijevine. Pozivamo stoga tvoju vjernost, da ti sa svo-
i i

jim c^etama recenom kapitanu podjeS, pa ako bude nu^dno, na njegov poziv zajedno sa
svojim podanicima na neprijatelja udaris*. Nema sumnje, da su jednaki pozivi stigli i osta-
lim magnatima gospodi u Slavoniji. AH kao da sve to nije koristilo, jer se zagrebaCki
i

biskup Simun od Erdeda kralju Ferdinandu u pismu, pisanom u kaStelu Dubravi 3. pro-
sinca 1536., ovako tuzi: »Netom (novissime) javio sam po svojim Ijudima, poslanima va-
semu velicanstvu, da su cete bosanskih Turaka pograbile oruzje, da su na na§u pogibao i

preSle preko rijeke Save. Kako su one malo zatim u kraljevini vaSega velicanstva robile
i grabile, jasno ce vase velicanstvo doznati iz prilozenih pisama. Evo je i Mehmetbeg,
smederevski i beogradski sandzak, skupio ogromno mnoztvo vojske, pa uprtivSi na ladje
bojne topove prijeti sada razsuiom ovoj zemiji (patriae), a narocito mojemu kaSteiu S o p j u
(Zopya, na Dravi), kojega podsadu dnevice izcekujem. Ubogi pak puk, zdvojivSi u skraj-
njoj nevoiji, i odmetnuvsi se od vjere Krista spasitelja prihvaca Muhamedov zakon, pa
je dotle doslo, da se i moji kmetovi, na imanjima kastela Sopja stanujuci, od mene odvr-
gavaju i Turcima pokoravaju, kako ce to velicanstvo va§e iz pisma svoga vjernoga Ladi-
slava More, kao i sluzbenika moga u recenom Sopju bjelodano razabrati. Sto vise, toliki
se glasovi cuju po Slavoniji, kako puk i plemstvo koje gdje koleba, da se pokori turskoj
vlasti, osobito jer je ova kraljevina lisena nazocnosti gospode. Gospoda naime, i to Petar
Erdedi boravi onkraj Save, a Hampo (ErnuSt) onkraj Drave; neki drugi jesu u Ugarskoj
ili opet kod vasega velicanstva. Ja sam s gospodinom Zrinskim ovdje se znojim. OtJe-
kivao sam novi dolazak bosanske vojske, pa mislim da ce to naskoro biti . . . Buduci da
u kraljevini imade malo tvrdinja, u koje bi se ubogi puk sa stvarima i vojnicima mogao
sigurno skloniti, po(3eo sam ovu moju varos nasipom pasati ... I Drava se je silno raz-
lila, tako da se onuda (Podravinom) nikako kolima ne mofe prolaziti . . .«

Ponovne provale turske

sklonile su Ferdinanda, te je u studenom 1536. odIuCio po-
slati svoga poslanika Franju Sprinzensteina k sultanu Sulejmanu njegovu velikomu ve- i

ziru AjaspaSi. U pismu na potonjega tuzi se kralj, kako su sand2aci beogradski (smede-
revski) bosanski pred malo mjeseci (perpaucis ante mensibus) s mnogo vojske u Sla-
i

voniju provalili, te svake vrsti zuluma po^injali. Nadalje osvojili su t r n a e s t g r a- i

do Va mnoga druga mjesta, od kojih su neka posadama snabdjcli, a druga do temcija

i

razorili. Napokon su pa§a bosanski Usrefbeg paSa hercegovaCki Piribeg nctom s nebro- i

jenom vojskom doSli pod kraljevski grad K s, te blizu njega dvije tvrdinje jednu za dru-1 i

gom podigli, da tako posadu u gradu prinude gladom na predaju, jer ina^e njom obladati
ne mogu. Kralj moli sultana, neka za volju mira, medju njima utanaCen. zapovjedi koji je
onim sand^acima ostalim svojim podanicima, da se okane daljih napadaja; otcte gra-
i

dove u Slavoniji zarobljenike neka povrate, a pred Klisom neka dignu podsadu. te
i

ga posve na miru ostave. Mcdjutim je Sprinzensteinu stiglo sultarovo slobodno pismo

8*
il6 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

tek u veljaci 1537,, a kad je na to prvih dana travnja dosao u Carigrad, bila je sudbina
grada Klisa vec odlucena.
Nakon sudbonosnoga boja na Muhackom polju i iza pada Obrovca svanuli su za
grad Klis crni dani. Okruzen s jedne strane mletackim posjedom, a s druge turskim
stajao je taj grad posve osamljen i odijeljen od ostale Hrvatske kao malen otocic sred
morske pucine. S kopnene strane nije mu Ferdinand mogao pomoci poslati, tek na bro-
dovima mogao je primati hranu i zairu iz Senja Rijeke. All tu su mu Mletci mogli i i

zakrciti svaki dodir s ostalim svijetom.

Junacki kapitan Petar Kruzic tuzio se je jos u prosincu 1530. Ivanu Kocijanu ovako:
»Nadao sam se primiti pripomoc za taj prenevoljni grad, ali nijesam nista dobio. Ja sam
se stoga pred njegovim velicanstvom htjeo rijesiti toga grada (izjavivsi), da ne cu nikad
vise u nj unici. Ali cuvsi, da je grad podsjednut i sjetivsi se vjernosti, pa da grad ne pro-
padne, skupio sam sve, sto sam imao u kuci, i usao sam u grad. Medjutim u velikoj sam
nevolji zajedno sa svojim slugama. Stoga opremite, gospodine, Ijude i topove i drugo po-
trebno za grad, jer su dvije pase pripravne da ga podsjednu. I ti tuzni gradjani hoce svi
da ostave grad, te da se razprse .« Dne 22. ozujka . . 1531. javlja opet Andrija Mihaljevic
iz Spljeta vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »Qrad Klis u skrajnjoj je opasnosti. Ocekuju
Turke svaki dan i sat, da ga podsjednu, a grad je slabo obskrbljen, narocito Ijudima. Qo-
spodin Petar Kruzic pak otisao je, mislim, pred kraljevo velicanstvo; bojim se, da se za
njegova izbivanja ne dogodi kakovo zlo, ako mu ne predusretne«. Zaista je 13. lipnja

osvanuo pred Klisom bosanski sandzak Usrefbeg, te je za petnaest dana podigao u blizom
Solinu kasteo, i metnuo u nj jaku posadu, koja ce Klisu braniti svezu s morem i tako ga
prinuditi na predaju. Siijedece godine 1532. osvanula je pod KUsom opet oveca turska voj-
ska, koju je vodio Mletcanin Nikola Querini. Petra Kruzica nije bilo u gradu. Tom se je
zgodom usuljao u grad neki izdajica, koji je bio obucen u redovnicke haljine, pa je gra-
djane nagovarao na predaju. Tako je Nikola Querini 4. lipnja unisao u Klis, te je zauzevsi
tvrdinju i varos stavio u njih jaku posadu. No malo zatim, kad je nekom prigodom Que-
rini posao na sajam u Poljica, doplovio je Petar Kruzic iznenada sa 2000 momaka iz Ja-
kina, pa udariv snazno na varos osvojio ga je s pomocu svojih privrzenika u njemu. Ne-
koliko dana poslije predala se njemu i tvrdinja, gdje su razjareni vojnici razsjekli toboz-
njega redovnika, koji bijase Klisane na predaju sklonio. Napokon 18. rujna osvojio je

Kruzic i tursku tvrdjicu u Solinu, posto mu je stigla pomoc od senjskoga i rijeckoga kapi-
tana. Papa Kliment VII., kojega bijase car Karlo V. jos 26. srpnja zamolio za pomoc
Klisu, podijelio je 22. listopada Kruzicu i njegovim vojnicima oprost, sto su pogubili toboz-
njega redovnika, a u istinu izdajicu. Znajuci Petar Kruzic dobro, da Turci ne ce mirovati,
vec ce htjeti da osvete svoj poraz, svjetovao je kralja Ferdinanda, neka i on sagradi na
solinskom polju tvrdjavu, u koju bi se mogla posada kliska skloniti, kad bi opet doslo do
nevolje. Medjutim Ferdinand nije se obazirao na njegove savjete i molbe, pace nije ni re-

dovito placao vojnike, koji sii cuvali grad. Osim Turaka prijetili su Klisu i Mletcani; bu-
duci da im Kruzic uza sve molbe i ponude nije htjeo grada predati, da bude branikom
mletackoga posjeda u Dalmaciji, stall su mu otimati na moru ladje, a na kopnu posjede,
samo da ga tako prinude, pa da ga ostavi. U toj nevolji pomagali su Kruzica jedino pape
Kliment VII. Pavao III. Oni su siljali vojske novaca toliko, da je sultan Sulejman jed-
i i

nom uzkliknuo: »Ta to je papinski grad«.

Premda je 1533. — 1536. u obce bilo primirje izmedju Ferdinanda i Sulejmana, nijesu
ipak nikad prestale borbe oko Klisa. Sad bi Turci podsjedali grad, sad bi opet brojni
uskoci, koji se bijahu u njemu nastanili, zalijetali u turske oblasti i ondje cetovali. Dne
25. listopada 1533. tuzio je Vespazijan, sin Jeronima Zadranina, Petra Kruzica kralju Fer-
dinandu, sto sa svojim uskocima udara na turske kotare; sam Jeronim Zadranin pred-
lagao je 27. veljace 1534. kralju, da skine Petra Kruzica s kapitanije, jer njegovi uskoci
 PAD KLISA 12. OZUJJCA 1537. 117

nikada ne ce da miruju. U lipnju 1534. opet sandi^aci su bosanski i hercegovaCki podsjedali

Klis kroz dvadeset i osam dana, ali mu nijesu mogli nauditi. Qodine 1535. pokuSali su
Turci, da zavladaju Klisu izdajom. Podmitili su uskoka Matu TvrdosaIi(Ja, da ih uvede u
grad zadnju noc poklada (9. veljade). On je tobo^e privolio, ali je smjesta obavijestio i

svoje drugove, da budu na oprezu. U ureCeno doba no<Si spustio je Tvrdosalid Ijestve niz
zidine, pa je tako nekih 30 Turaka u§lo u grad. Ali sad se je na njih digla posada, pa ih

je sve sasjekla, na sto je provalila iz grada, te ostalu dru2inu raztjerala.

Cim su Turci na koncu srpnja i prvih dana kolovoza 1536. osvojili Poiegu i druga
mjesta u poze^koj zupaniji, vratio se je namah sandzak bosanski Usrefbeg u Bosnu, da

I
" ChUSA .
"7*

GRAD SPLJET, SOLIN (SALONA) I KLIS (CLISSA)'QOD. 1571.

Iz atlasa (Isole famose), Sto ga je nacrtao mletaCki mjernik Qianfrancesco Camotio, te ga godinc
1571,-1572. u Mletcima izdao.

odanle podje na Klis. VeC 31. kolovoza stajao je izpod Klisa. Njemu se bijaSe pridruiio i

hercegovacki sandiak Piribeg.

Borbe oko Klisa trajale su ovaj put viSe mjeseci. Turci su najprije za dvadeset
dana obnovili razvaljenu tvrdinju u Solinu, a na to su stall graditi jo§ dvije nove tvr-
djice, jednu u Ozrini, a drugu u KuCini. Tim naCinom htjeli su Klis ograditi od svijeta,
te ga napokon gladom prisiliti na predaju. Medjutim posada se je junaCki driala, a u to je

kapitan Kruiii trafio pomodi na sve strane. Napokon je izradio, da mu je u oiujku 1537.
kralj Ferdinand poslao 30(H) njemaCkih vojnika pod grofom Nikoloni Thurnoni. a papa

Pavao in. 7(K) momaka pod Lukom Jakinjaninom. la je pomo(i dolazila morem na brodo-
vima, na kojima je bilo takodjer dovoljno topova, puSCauoga praha i hrane. Cim se je ta
118 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

pomocna vojska izkrcala, Kruzic je namah stao udarati na turske tvrdinje. Dvije bijase
vec i razvalio, pa se onda svom snagom oborio na trecu u Solinu. Krscanska vojska bila

je vec i na jednom na Solinskom polju osvanuo Ijubimac bo-

u nju provalila, kad no je

sanskoga sandzaka, krscanski poturica Muratbeg Sibencanin zajedno s Malkocbegom, vo-

deci sa sobom 1000 pjesaka 1000 konjanika. Murat udario je na krscane tolikom zesti-
i

nom i vikom, da su se Talijani i Nijemci silno prepali, pa misleci, da je Turaka kud i kamo
vise, stali bjezati prema morskoj obali, da se ukrcaju u brodove, Hrabri Kruzic sustav-
Ijao je rijecju i cinom bjezece vojnike, ali ih nije mogao zadrzati; napokon stali su i nje-

govi Hrvati bjezati k moru, te se gurati na ladje. Videci to Kruzic, on je posljednji zajasio

na konja i pohitao za bjeguncima. Stigavsi do obale skocio je s konja i posao na brod. Ali

taj bise prenatovaren vojnicima, pa ga veslaci nijesu mogli u plitcini s mjesta maknuti.
Tako su se i Turci prikucili brodu, te poceli sjeci. Prepoznavsi Kruzica oborili se na
njega, te ga napokon nadjacali i ubili, premda se je osobito hrabro (acerrime) branio.
Konjanicki vodja Atliaga brzo mu je odrubio glavu, pa ostavivsi Ijesinu njegovu u ladji,

odnesao ju slavodobitno Muratbegu. Qrof Nikola Thurn i Luka Jakinjanin spasli su doduse
zive glave, ali su izgubili veci dio svojih ceta. S odrubljenom glavom kapitana Petra
Kruzica dosao je Muratbeg pred KHs, te je pozvao posadu gradjane, da se dobre volje
i

predadu. Ako to ucine, poklonit ce im zivot; inace ih ne ce pomilovati. Buduci da su

Turci malo prije bill zauzeli jedini izvor, koji je Klisanima vode davao. nije im preostalo
drugo, nego da se odazovu. I tako je Klis dne 12. ozujka, na blagdan sv. Qregorija, godine
1537. dosao u tursku vlast. Qradjani i uskoci, koji se bijahu udomili u gradu, razselili su
se na sve strane; mnogi uskoci sklonili su se u Senj. Dne 10. travnja pisao je kralj Fer-
dinand iz Praga svojoj sestri Mariji, koja mu bijase tuzne vijesti doglasila, ovako: »Da ti

vratim nemilo za nedrago, javljam ti bas takve glase; dne 12. prosloga mjeseca naime
bise porazeni moji i papinski Ijudi, koje bijasmo Klisu u pomoc poslali. Na to se je taj
grad predao Turcima, premda je u njemu jos za dugo vrijeme bilo zaire i hrane«.
Padom Klisa u turske ruke izgubilo je hrvatsko kraljevstvo posljednje upori§te na
jugu Velebita, a u danasnjoj Dalmaciji. Preostala Hrvatska i Slavonija kao da nijesu osje-
cale taj ogromni gubitak, jer su i same bile u onaj mah tezko zabrinute za svoj obstanak.
Kolika je bijeda bila u Slavoniji, pokazuje povelja kralja Ferdinanda od 10. sijecnja 1537.,
kojom je dozvolio Ivanu Salaju od Kerecenja Qasparu Ernustu od Cakovca, da na
i

rijeci Muri izmedju svojih posjeda Legrada i Dubrave podignu brod (vadum) s ladjama
za prevazanje. Ferdinand kaze izrijekom, da je to dozvolio »s obzirom na nevoljne bje-
gunce, koji od straha pred Turcima iz krajeva kraljevine Slavonije i drugih mjesta u onim
stranama zajedno sa stokom je za obce dobro i drugim svojim, »sto
za ocuvanje kralje- i

vine Ungarije«. Ali Ferdinand bijase se ozbiljno pobrinuo za obranu kraljevine Slavonije. i

kao i Ugarske, a pri tom pomagale su ga izdasno ne samo te zemlje. nego i nasljedne
pokrajine, kao i zemlje ceske krune. Tako je Ferdinand u prosincu 1536. i prvih mjeseci
1537. primio toliko vojske i novaca, da je mogao misliti na navalni rat na Turke. Jos
21. prosinca 1536. bijase u Becu povjerio Ivanu Kastelanovicu, da podje u Slavoniju, pa da
ondje u kraljevo ime razpravlja s gospodom »sto je za obce dobro i za ocuvanje kralje-
vine* (Slavonije); medju gospodom, kojoj je Ivan Kastelanovic imao poci. izrijekom se spo-
minju knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, Ljudevit Pekri od Petrovine
(zupan varazdinski i kraljevski kapitan), Franjo TaM, Petar Erdedi drugi. 05ito je, da i

se je Ferdinand tada nagodio s odmetnim Ljudevitom Pekrijem, premda su potonjega mnogi

hrvatski i slavonski velikasi i nadalje neprestano tuzakali radi njegovih zuluma. Tako je

Franjo Bacan jos 13. veljace 1537. podnio tuzbu protiv Pekrija, u kojoj je kralja ovako
opominjao: »Cujem da se je vase velicanstvo opet s njim (Pekrijem) pogodilo glede neke
kapitanije. Neka promotri vase velicanstvo, da je dostojno unapredjivati onakvoga, koji li

vi§e obara nego gradi (si dignum sit, talem proficere, qui pocius destruit quam edlficaret)«.
Po nalogu kralja Ferdinanda sazvan bi slavonski sabor u Kri^evce za 4. ozujka 1537.
 SABOR U KRI2EVCIMA U TRAVNJU 1537. 119

Podjedno je kralj poslao onamo vrhovnoga vojvodu Ivana Kocijana s vojskom iz nasljed-
nih pokrajina, da zajedno sa staleiima Slavonije zavede u da toj kraljevini ob(ii mir, pa
onda sve pripravi za velikii vojnu, kojom bi Turke posve potisnuli iz te zemlje. Medjutim
kao da se slavonska gospoda nijesu odazvala u dovoljnom broju, pa zato bi ureCen novi
sabor u Kri^evcima za 15. travnja iste godine. Kocijanu bilo je osobito stalo,
da na sabor dodje i ono doba obavljao slu2bu kapitana u kra-
Petar Keglevic, koji je u
Ijevskim gradovima Bihacu Ripcu na Uni. Dne 13. travnja pi§e Kocijan iz Zagreba Ka-
1

Stelanovicu: »Premda je gospodin Petar Keglevic nama pisao, da radi vrlo izmorenih i

konja ne moze dodi na sabor u Krizevce, ipak smo ga ponovo pismom zamoliii, pa se na-
damo, da ce doci«.

Sabor sastao se je zaista 15. travnja u Krizevcima. Poznati su nam zaklju(3ci toga
sabora. Najprije se stale2i zahvaljuju kralju, §to je Kocijana poslao s vojskom )»na krajinu
ove prenevoljne kraljevine*, te ocituju, da su toga vrhovnoga kapitana rado primili uz po-
godbe, na koje je i on pristao, i koje ce redom izloziti. Buduci da su medju stale2ima ne-
prestano bjesnile razmirice i pravde, koje se nijesu mogie umiriti, pa se radi njih nije

moglo niSta uCiniti za obranu zemlje, proglasuiu sada do dojdudega Bozi(ia obdi zemaljski
mir (ut universi domini nobiles regni Sclauonie usque festum nativitatis domini nunc ven-
turum sint inter sese pacific!). Buduci nadaije da kralj »iz stanovitih razloga« jo§ nije

mogao imenovati bana, te kraljevina nema redovitoga sudca, izabiru oni izmedju sebe Ce-
tvoricu za upravu zemlje (ad dirigenda negocia regni). To su zagrebac^ki biskup Simun
Erdedi, Ljudevit Pekri, Franjo Bacani i Petar Keglevic. Oni ce sporazumno s vrhovnim
kapitanom Kocijanom brinuti se za sve oko obrane kraljevine dotle, dok kralj imenuje
bana. Videci veliku opasnost, §to prijeti kraljevini, i ugadjajuci zelji kraljevoj odredjuju
stalezi, da se podigne ceta od 800 konjanika i 200 pjesaka za obranu zemlje. Za tu Cetu
morali bi doduse »iz sredine sveukupnoga
mstva« poobicaju kraljevine izabrati kapitana;
pie
no buduci da je vrijeme kratko za skupljanje takve cete, mole Ljudevita Pekrija, da ju on
s pomocu druge gospode sabere, pa da joj bude kapitanom. Pekri mora medjutim vazda

raditi sporazumno s kraljevskim vrhovnim kapitanom Kocijanom. Jo§ bi zakljuc^eno, da

svaki velikaS plemic od svojih deset seli§ta opremi po jednoga pjeSaka, jednako neka
i

cini po deset plemica jednoselaca zajedno. I tu ce vojsku voditi Ljudevit Pekri. SuviSe
mole kralja, da sto prije poslje u zemlju jo§ druge cete (pedites scilicet et armigeros), koje
bija§e obecao, da ih Kocijan razmjesti gdje bude trebalo. Napokon pobrinuSe se i za uzdr-
zavanje tolikih Ceta. Citavoj kraljevini nametnuta bi daca od jedne forinte (subsidium unius
fioreni), koja se mora za osam dana pobrati i predati blagajniku Emeriku BradaCu. Tko
ne plati milom, prinudit ce ga Bradac silom, a pomagat ce ga Ljudevit Pekri sa svojim C:c-

tama. Da ne bi pojedinci hranu za vojsku preskupo prodavali, ustanovljen bi cjenik i odbor,

koji ce paziti, da se cjenik obdrzava. Vojnici placat ce hranu gotovim novcem. Staleii
zakljuc^uju svoje odredbe ovako: »Ako bi se tko otimao gore receno obdriavati, neka se
na nj dize vojska, a mi cemo glavom ustati na njega. da ga kao gazitelja naSih odre-
i

daba kaznimo*.

Ferdinand bio je sa zakljuCcima sabora zadovoljan, jer se je ubijedio, da su stalc2i

gotovi na sve zrtve, da obrane svoju domovinu. On ih je pismom od 2. svibnja odobrio.
SuviSe je stale^e pozvao, da i dalje ostanu sporazumu s Kocijanom, koji ga
u najboljem
bijaSe potanko izvijestio o po2rtvovnosti njihovoj. Medjutim kralj je od njih tra2io jo§ I

vi§e, te je njegove ?xlje saobdio Kocijan poscbnim pismom od 17. lipnja. NaroCito je kralj
zahtijevao, da se svi velikaSi slavonski podignu listom na oru?Je zajedno sa svojim
bander ijima; nadaije da se pobrinu za kola, koja Ce hranu za vojskom voziti; na-
pokon da nadju nekoga, koji 6c hranu dobavljati. U tom pismu iztaknuo je Kocijan, kako
su isti dolnjoaustrijski stalezi doSli sa svojim <ietama na obranu Slavonije, a mediu njima
su mnogi odlicni plemiCi i grofovi, koji su gotovi poginuti za vjeru krSCansku.

I
12C FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
•

Slavonski sabor, koji je jos spreman istoga dana (17. lipnja) vijecao, bio je
na te i

zrtve, to vise, sto se bijase u to skupila vec lijepa vojska iz svih zemalja kraljevih, te
se utaborila oko Koprivnice. Odredjeno bi, da za banderijalnu vojsku stave pojedini veli-
kasi plemici: zagrebacki biskup Simun od Erdeda 300 momaka, Ljudevit Pekri 200, braca
i

(Ivan Nikola) Zrinski 100, Caspar Ernust od Cakovca 200, Franjo Bacani 100, Petar Er-
i

dedi 200, Tomo Nadazdi 100, Petar Keglevic 60, Franjo Tahi 25, Stjepan Banic (Banffy)
60, Ladislav More 100, knez Vuk Frankapan 25, Stubenberger 32, Stjepan Qjulaj 25,
Pavao Ratkaj 12, Emerik Bradac 6, imanje Susjedgradsko 32, grad Samobor 25, zagre-
backi kaptol 40, cazmanski kaptol 20, pavlinski samostan u Lepoglavi 8, udova Drzic 12,
bastinici Pavla Kerecenja 8, dakle svi zajedno 1690 momaka. Glede podvoza ustanovljeno
bi, da ce dati kola: Petar Erdedi 32, Ladislav More 25, braca Zrinski 25, Caspar Ernust

36, Franjo Bacani 25, zagrebacki kaptol 20, cazmanski kaptol 15, Cesargrad 20, Susjedgrad

10, Samobor 5, Petar i Vuk Keglevic 15, Stjepan Qjulaj 5, Pavao Ratkaj 5, doljni gornji i

grad Krizevci 10, obcina Qradec kod Zagreba 6, Ivan Thuroz 6. Za svaka kola, u koja je

upregnuto sest konja, placat ce se dnevice 20 krajcara. Za dobavljaca hrane odredjen bi

zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Napokon bi proglasena odredba protiv onih, koji su
potajno prodavali hranu Turcima. Na te kriomcare pazit ce u Podravini Simun od Er-
deda, Ladislav More i Ladislav Banic, a u Posavini porodica Zempce (Svetacki) i sluzbenici
grada Kraljeve Velike. S tima zakljuccima slavonskoga sabora mora da je kralj bio oso-
bito zadovoljan, jer je 29. lipnja Ljudevitu Pekriju darovao grad Mali Kalnik, a 10. kolo-
voza Ivanu Kocijanu Susjedgrad i Stubicu.

Jos 29. kolovoza 1537. bio je Ivan Kocijan u taboru kod Koprivnice (ex castris
prope Kaproncza), odakle je s ostaMm vojvodama i kapitanima pozvao Petra Keglevica,
da se i on sa svojim cetama vojsci pridruzi. Tako brojne i lijepe vojske nije Slavonija davno
vidjela. Bilo je na okupu 24.000 momaka, i to 16.000 pjesaka, a 8000 konjanika. Konjanici
bill su pretezito iz Hrvatske i Slavonije, a vodili su ih uz Ljudevita Pekrija jos Franjo
Bacani, Pavao Bakic, Baltazar Banic, Ivan Tahi, Ivan Zrinski Ladislav More. Pjesaka i

bilo je od svih naroda iz svih zemalja: Cehe je vodio grof Albrecht Schlick, Stajercc zemalj-
i

ski kapitan Ivan Ungnad, Korusce Erazmo Mager, Austrijance Hardeck, a ratoborne Tirolce
i talijanske strijelce grof Ljudevit Lodron. Kranjske cete vodio je Kocijan, koji je bio i vr-
hovni vojvoda citave vojske, premda ne bijase jos nigdje pokazao, da je podoban zapo-
vijedati u velikom ratu. Topova imala je vojska 7 8 velikih 40 manjih (poljskih). — i

Ferdinand ocekivao je od te lijepe vojske velike stvari. Prvih dana rujna stala je

vojska slavonskom Podravinom micati se prema Virovitici. No vec putem planule su raz-
mirice izmedju Schlicka i Kocijana, jer ceski vojvoda nije htjeo slusati zapovijedi vr-
hovnoga kapitana. Suvise nastalo je trvenje izmedju Ceha i Stajeraca. Dne 10. rujna stigla
je vojska do Virovitice, gdje ioj je ponestalo hrane, za koju bijase brigu preuzeo zagre-
backi biskup Simun. K tomu zaharacile su usiijed jesenskih kisa i bolesti, tako da je od
nevolje i bolesti poginulo do 8000 pjesaka. Iz Virovitice poslao je Kocijan Pavla Bakica
sa 1000 konjanika k Sopju, da ga otme Turcima, koji ga bijahu pred vi§e mjeseci osvojili.
Od 13. do 20. rujna boravila je vojska u Valpovu, pa se je spremala da udari odanle na
Osijek, i da tako preotme Turcima najznatnije mjesto na prolazku iz Beograda u Ugarsku.
Ako uzmu krscani tvrdi Osijek, sustavit ce se i dalje napredovanje Turaka prema zapad-
noj Slavoniji.

Medjutim nijesu ni Turci mirovali. Smederevski i beogradski sandzak Mehmedbeg

Jahijapasic bijase za dobe pohitao Osijeku u pomoc, pa je primivsi i od bosanskoga pa§e
nekih 5000 momaka udesio obranu grada tako, da Kocijan nije mogao ni pomisliti na redo-
vitu podsadu, a sandzak Mehmedbeg nije opet htjeo da zametne bitku na otvorenom polju.
Ne izvrsivsi bas nista pod Osijekom stade se Kocijan prvih dana listopada s izmo-
renom vojskom vracati. Ali i tu su ga Turci pretekli, pa su mu zakrcili najkraci i najbolji
 PORAZ KOD QORJANA (9. LISTOPADA 1537.). 121

put od Osijeka prema Valpovu. Tako bi krScanska vojska potisnuta prema jugozapadu u
moCvarne krajeve uz rijeku Vuku. Ali i na torn putu oblijetali su vojsku progonedi ju

Turci, zadavajuci joj mnogo jada. Na torn uzmaku poginuo je i junaCki Pavao Baki(S, koji

je kao posljednja straza sa svojim konjanicima zadr?.avao Turke. Od toga Casa obladala
je krScanskom vojskom velika strava, to vi§e, §to joj bija§e ponestalo hrane za Ijude i

konje. Kad je tako smalaksala i obnemogla vojska stigla 9. listopada do Qor j a n a neda-
leko od Djakova, odlu5i§e vojvode, da de ondje ostaviti sva kola i topove, pa udariti prav-
cem k sjeveru prema Valpovu, jer su se nadali, da ce ondje nadi hrane. Vojska de krenuti
tim putem dojduce noci, kad ce joj Kocijan zvekljom znak podati. Ali jo§ prije toga doznao
je on, da su Ljudevit Pekrl i zagrebacki biskup sa svojim Ijudima ve(5 otiSli. Tad je njega
spopao tolik strah, da je i on sa svojom 5etom kukavno pobjegao, ne pobrinuvSi se ni-

malo za preostalu vojsku. Za njim poveo se je Stajerski zemaljski kapitan Ivan Ungnad i

od Sonnecka. Nad preostavsim Tirolcima, Talijanima, Koru§cima Cesima preuzeo je vr- i

hovno zapovjednictvo grof Lodron. Sad je planula straSna, zdvojna borba protiv kud i

kamo pretezitijih Turaka. Namah na pocetku boja pobjegao je grof Albrecht Schlick. Vedina
preostalih, medju njima i Erazmo Mager, poginuli su junaCkom smrdu. Grof Lodron bi

s posljednjim ostatcima vojske (Tirolcima) potisnut u moCvaru tefko ranjen, pa se

i je

napokon predao, kad mu bija§e Mehmedbeg

zajamdio, da ce mu zivot pokloniti. Medjutim
nevjerni sandzak nije odrzao rijeci, vec mu je /-> /^ I
^
dao odrubiti glavu, jer bi toboze i onako mo- — ^^j<5*Vk»-»^ ^m/^^T-k^t^v^^v^
rao putem u Carigrad umrijeti od zadobivenih ^^ ^^ -

rana. Turci zarobili su citav logor i sve preo-

^s^M^
stale topove, medju njima osobito veliki top

»Kacijanerica«, koji su oni poslije kroz pol PODPIS IVANA KOCIJANA.

stoljeca i vise vodili na kr§cane. Najvise su Snimak s njegova pisma od 19. pro-

stradali na toj vojni ba§ Cesi: od 5000 nije se ^'"^* ^^^^^ ^**^ ^^= "^""^ Catzianer

gotovo ni jedan kudi povratio.

Poraz Kocijanove vojske kod Osijeka

i Qorjana dojmio se je nemilo krscanskoga svijeta. U Njemadkoj zaredalc su rugalice; na
crkvenim vratima u Becu ditali se stihovi:

»Kazianer, Ungnad und Schlick,

Die mochten hangen an einem Strick«.

(Kocijan, Ungnad i Schlick neka vise na uzetu). I kralja Ferdinanda kosnula se je duboko
nesreda njegove vojske, to vi§e, §to su sada Slavonija i Hrvatska stajale otvorene tur-
skoj sili. K tomu je i Ivan Zapolja Siljao svoje glasnike Slavoncima i Hrvatima. pozivajudi
ih. neka se njemu pokore, ako zele, da se rije§e daljih nevolja.

Vec 19. listopada 1537. pisao je Ferdinand tridentiriskomu kardinalu pismo, ukojemje
korio Kocijana i drugc kapitane, da su »sramotno ostavivSi ovce kao nevjerni pastiri po-

bjegli« (capitaneos illos turpiter relictis ouibus tanquam infidos pastores aufugissc). Istoga
dana imenovao je Ferdinand vjernoga, junaCkoga i prokuSanoga Nikolu JuriSida zcmalj-
skim kapitanom Kranjske i vrhovnim kapitanom svoje vojske na krajini. U isti mah radio
je, da kazni glavne krivce posljednjega poraza. Kocijan nije se usudio ostaviti Slavoniju.
ved je iz Susjedgrada 6. studenoga molio mi lost i kuSao da se opravda. Suvi§e jc kroz
kraljcvskoga savjetnika Trojana Auersperga poslao kralju obscinu spomenicu o Cita-
vom ratovanju. Kralj mu je zaista dao slobodno pismo na tri mjeseca, da do 11. pro-
sinca dodje glavom u Krems, pa da se ondje opravda. DoSavSi ii Krcms predao je pismcnu
obranu, te je jo§ ustmeno dodao, »da je glavni uzrok uzmaku izpred Osijeka bile pomanj-
 122 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.- -1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
•
kanje hrane; povratak bio je prihvacen u bojnom vijecu od svih vojvoda, ali se je poslije
prometnuo u gotov bijeg, koji se nije mogao zaprijeciti. On sam umaknuo je posljednji,
pa ga zato nitko ne moze obijediti s Medjutim to opravdavanje Kocijanovo nije
izdaje«,
se smatralo dovoljnim, pa bi kao veleizdajica bacen u tamnicu. Sve molbe vapaji nijesu i

mu koristili. Pozivao se je na slobodno pismo, kao i na svoje vjerne sluzbe; spominjao je,

koliko je puta slavno vojevao za Ferdinanda, te ga je zaklinjao, da mu oprosti posijed-

nju »nespretnost njegovu«. Ali sve molbe nijesu koristile, kao ni posredovanje kranjskih
staleza, odlicnih prijatelja i samoga poljskoga kralja. Napokon je zahtijevao, da ga stave
pred redoviti sud, pa kad ni to nijesu ucinili, pobojao se je i gorega, te je nocu od 30. na
31. sijecnja 1538. pobjegao iz zatvora u Becu. Ostavivsi srecno gradske zidine nasao je

seljaka, kojega je prisilio, da s njim jasi do predjela, koji je sam poznavao. Onda je ubio
seljaka provodica, te je putovao dan i noc, dok nije stigao u Slavoniju. Vec oko 15. veljace
1538. boravio je opet u svom tvrdom Susjedgradu,
odsad gotovo kroz dvije godine te je
neprestano prebivao u Slavoniji Hrvatskoj, okupljajuci oko sebe nezadovoljnu gospodu i

i roteci se s njima protiv Ferdinanda njegovih privrzenika. i

Kralj je kaznio i kapitana Ljudevita Pekrija. Dozvao ga je u stajerski Qradac na

dogovor, kako ce ga imenovati za bana. Ne sluteci nikakovo zlo dosao je Pekri u Qra-
dac, ali ga je na to kralj, potaknut jos Thurzom Bacanom, dao baciti u
i tamnicu, u kojoj
ga je vise godina drzao zatvorena, premda su se za nj zauzimali slavonski stalezi, ugarski
sabor, a i supruga njegova Sofija, herceginja od MUnsterberga. Kad je napokon Pekri
pusten iz tamnice, nije vise utjecao u javne poslove. Isthuanffi pripovijeda, da je Ferdi-
nand zamrzio najvise na Pekrija zato, sto ga jednom u druztvu Ugara Nijemaca nazvao
je i

Pelbartom. A taj Pelbart bio je valjan i mudar muz,koji je pisao pobozna razmatranja,

ali mu se je svijet rugao i smijao radi njegovog silno zavinutoga nosa nakaznoga lica. i

Ferdinandu nije bilo samo do toga, da kazni poglavite krivce nesrecne vojne na
Osijek, nego da takodjer osigura hrvatsko kraljevstvo od podpunog razsula. Vec tim, sto
je Nikolu Jurisica imenovao nasljednikom Kocijanovim, ohrabrio je nanovo narod u Sla-
voniji i Hrvatskoj. Jurisic, Ijubimac hrvatskoga naroda i pouzdanik Ferdinandov, doveo
je namah i nesto nove vojske (5 —600 konjanika oklopnika, nekoliko stotina pjesaka i do
2000 lakih konjanika), kojom je zaustavljao dalje napredovanje Turaka i zastitio poglavite

gradove na turskoj medji. Suvise je kralj nastojao i o tom, da Turcima preotme ugrab-
Ijenu Slavoniju, pace da dojduce godine poduzme veliku vojnu na Turke u savezu s bra-
tom Karlom V., Mletcima rimskim papom. Za to poduzece medjutim trebalo mu je znat-
i

nih pomocnih sredstava od podloznih zemalja, pa stoga je svoje nasljedne zemlje austrij-
ske sazvao za 11. studenoga 1537. na zajednicki stanak u stajerski Qradac. Na taj stanak
zelio je, da i slavonski stalezi poslju svoje zastupnike, koji bi svjetovali i izvijestili, koliko
je Slavonija voljna i podobna da prinese za snovanu vojnu i tim za oslobodjenje izgublje-
nih oblasti svojih.

Da bi slavonski stalezi mogli izabrati zastupnike za Qradac, sazvao je kralj slavon-

ski sabor za 5. studenoga 1537. uDubravu. Na tom saboru iznijet ce kraljeve zelje nje-
govi poslanici ili oratori, po imenu Nikola Jurisic, Franjo Bacani, pecuvski prepost Albert
Pereg, i napokon Luka Sekelj, gospodar grada Ormuza u Stajerskoj. Oratori primili su
27. listopada obsezni naputak ili instrukciju. Tu se izlaze najprije, sto je kralj sve cinio, da
osigura mir s Turcima Ivanom Zapoljom. Turcin je doduse pristao na primirje, ali uza
i

sve to nedavno osvojio Klis, pace provalio u kraljevinu Slavoniju, te tako prekrsio pri-
je

mirje. Da bi Slavoniju spasao, skupio je kralj veliku vojsku, koja je bila podobna tursku
silu ne samo zaustaviti, nego unistiti. Vodjama ili kapitanima te vojske bijase zapovjedio,
i

da budu oprezni razboriti, pa da nista ne preduzmu, sto bi se moglo zlo svrsiti. Ipak je
i

vojna nesrecno prosla, mnogo gore, nego se je misliti moglo, jer kapitani nijesu pazili na i

njegove naloge, vec su ostavivsi za sobom hranu prtljagu posli s vojskom iza neprija- i
 SABOR. U DUBRAVI U STUDENOM 1537. 123

telja, pa mu ovako omogu(5ili, da ih obkoli i zive2 im otme. Taj poraz silno se je kosnuo
Ferdinanda; ali se je s mjesta pobrinuo, kako da prestravljenoj Slavoniji pomogne.
Mjesto Kocijana imenovao je slavnoga Nikolu JuriSica za vrhovnoga kapitana, te odredio,

da bez krzmanja povede u Slavoniju novu vojsku, te da ju razmjesti na izlo^enim mje-

stima. No da se uzmogne jo§ jaCe odolijevati Turcima i neSto zamaSnije protiv njih predu-
zeti, sazvao je kralj mimo dosadanji obiCaj na stanak u Qradac za 11. studenoga stale^e
Stajerske, Kranjske, KoruSke i Qorice. Sada pozlva i slavonskl sabor u Dubravi, da iza-
bere iz svoje sredine nekoliko odlicnijih muzeva (potiores et primores), koji bi doSli na
stanak. Ti bi zastupnici morali imati najobseinije punomoci (plenissimam facultatem et po-

testatem), da sa zastupnicima ostalih

zemaija vijecaju i odlucuju, »kako bi

se sada i poslije trebalo oduprijeti

turskoj sili« (quemadmodum nunc et

posthac Turcarum potentie resisti

oporteat).

Ferdinand je dobro osje^ao, da

ne§ta trazi, §to doslije nije hrvatski
ustav poznavao. Sta ce zastupnici
slavonskih Gradcu medju
staleza u
stalezima njegovih nasljednih zema-
ija? Bas zato gledao je razlicitim

razlozima prikazati veliku korist za

Slavoniju od toga stanka. Suvise je u
naputku za svoje poslanike potanko
izlagao, §ta je vec na diplomatskom
polju uradio, da oslabi tursku silu.

On pripovijeda o svojim savezima

s Mletcima, s papom i bratom Kar-
lom, pa nagovijesta, kolika ce hasan
od njih za Slavoniju i Hrvatsku biti,

Bosanski sandzak bit 6e prinudjen da

se bori s Mletcima u Dalmaciji, te se
ne ce usuditi, da udara i na Slavo-
niju. Napokon javlja kralj, kako na-
stoji skloniti perzijskoga kralja, da se QRAD (FORTEZZA) I VAROS (BORQO) KLIS
i on podigne na sultana. Tako de se (DE CLISSA) QOD. 1571.

u jedan mah oboriti na Turke s vi§e Iz atlasa, §to ga je nacrtao Qianfrancesco Camotio.
strana, pa stoga ne 6e oni vi§e mo6i
mnogo Skoditi Slavoniji.

Sabor slavonski skupio se je zaista 5. studenoga. Kao Ferdinandovi poslanici doSli su

na sabor u Dubravu samo Nikola JuriSid i pe(3uvski prepoSt Albrecht; Luka Sckelj desio
se je tada, s jednim odjelom JuriSicevih deta u Virovitici, da brani slavonsku granicu. a
Franjo BacJani nije valjda za vremena primio kraljeve pozivnice. Dne 6. studenoga izlagao
je JuriSic prcd stalezima ieVic i predloge kraljeve, te su stale?.i s mjesta izabrali nekoliko
mu2eva, koji ce kao zastupnici ill delegati njihovi po6i u Qradac. Sutradan 7. studenoga
izvijestio je JuriSid jo§ iz Dubrave kralja posebnim pismom o sre<inom uspjehu svoje za-

da(ie. On javlja, kako je zatekao stale^e osobito vjerne i odane Ferdinandu (in vestram
regiam maiestatem fideliter et sincere affectos). nadalje da je govored s odlidnijim velika-

Sima posebice i u saboru zamiietio. kako le staieiima drago, §to je Ferdinand ba§ njega
124 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

izabrao za vrhovnog kapitana. Stalezi su pace Jurisica molili, da ostane uza njih (u Va-
razdinu), dok se njihovi zastupnici ne povrate iz Qradca, na sto je on i privolio, ako kralj ne
bi inace odredio.

Qlavna zadaca sabora u Dubravi bila je ta, da poslje zastupnike s punomocima u

Qradac. Medjutim obavljali su se i drugi poslovi. Tako je Kocijan poslao molbu, da ga kao
gospodara Susjedgrada i Stubice primu u svoje kolo, da mu naime podijele indigenat. Ali
stalezi znajuci, da je on u kraljevoj nemilosti, odgovorili su, da bez kraljeve privole ne
mogu nista uciniti, premda da je gotov s njima podnosisti svako zlo
bijase Kocijan izjavio, i

dobro. Jos se obzirom na veliku opasnost, koja prijeti domovini,

je radilo na saboru, da s

zavadjeni veiikasi medjusobno izmire. To se je vecinom postiglo; isti Ljudevit Pekri iz- i

mirio se je s Tomom Nadazdom. Pojedini veiikasi tuzili su se, da su im gradovi uz tu^sku

granicu slabo providjeni momcadi, topovima i puscanim prahom: stoga bi odredjeno, da se
vojnici, koji su bas u zemlji, zgodno razmjeste po izlozenim gradovima, dok ne stigne iz-

dasnija pomoc.

Medjutim su zastupnici sabora dosli u Qradac, gdje ih je sam Ferdinand radostno

i On je izticao, kako mu je njihov dolazak drag radi toga, sto oni, bu-
Ijubezno primio. i

duci da se radi o Hrvatskoj Slavoniji, najbolje znadu potrebe tih zemalja, kao
i s toga, i

sto su im najbolje poznata sredstva kako da se pomogne. Kralj im je u to ime

i nacini,

predao spis sa vise upita, zamolivsi ih, da na njih savjestno odgovore. Najprije pita ih
kralj, kako da se doskoci tako sadanjemu kao buducemu udaranju Turaka na Hrvatsku i

i Slavoniju a i na druge kraljeve zemlje, pa sto i koliko bi sami Slavonci, koji su najvise
izlozeni pogibli, u to ime mogli uciniti? Buduci da su se nadalje prigodom posljednje ekspe-
dicije na Osijek opazili brojni nedostatci i pogrijeske, koje su uspjeh vojne osujetile, neka
svjetuju, kako da se u buduce rat vodi, da li na kopnu Hi na vodama (rijekama), kako da
se upotrebljuju pjesaci i konjanici; zatim treba li ladja i koliko, i gdje bi se mogle naj-
lakse i najjeftinije sagraditi? Koliko bi vojske trebalo za te sajke (nasade)? Koje su na-
pokon utvrde najznatnije za obranu zemlje? Buduci da je kralj saznao iz vjerodostojnih
izvora, da je nedaci posljednje vojne bila kriva poglavito nesta§ica hrane, pita sada, gdje
bi semogla kako dobavljati hrana, kako bi se vojsci dovazala gdje bi bila zgodna skla-
i i

hranu? Kralj pita jos, kako da se odsad unovacuju sabiru laki konjanici, kolika
dista za i i

da im bude placa? Trosak za lake konjanike bio je prevelik, a konji bili su im posve losi.
Napokon zeli kralj znati, sto su slavonski stalezi spremni uciniti i zrtvovati, gdje se radi
poglavito o spasu njihove domovine.

Delegati odgovorili su na stavljena pitanja po prilici ovako. Na prvo pitanje, kako

da se doskoci buducim turskim provalama, svjetuju oni, neka kralj sto bolje utvrdi gra-
dove na granicama preostale Slavonije Hrvatske, neka ondje namjesti konjanike, pje- i

sake sajkase s dostatnim oruzjem

i zairom. Za to treba u Hrvatskoj 1000 lakih konjanika,
i

a u Slavoniji 2000 lakih konjanika, 500 oklopnika i 1000 pjesaka, napokon 1000 sajkasa
(nazadista). Te bi se cete morale poslati jos ove zime i prije velike vojne, §to ju kralj

smijera preduzeti; ako se to ne ucini, biti ce do proljeca Hrvatska i Slavonija tako poha-
rane, da ce za buducu veliku vojnu ostati kralju tek »opusto§ene kraljevine« (deserta
regna). Slavonci i Hrvati gotovi su kralju pomagati, koliko samo mogu, ta oni su i za prosle
vojne, koja je u sve do pol godine trajala, od pojedinoga kmeta davali po pet forinti;

suviSe pograbili su svi listom oruzje, premda su im na krajini mnogi gradovi razvaljeni,
tako od njih nemaju nikakvih prihoda. Da se Hrvatska i Slavonija, a uz njih i ostale
zemlje kralja Ferdinanda osiguraju za sva dojduca vremena od turskih navala, predlazu
zastupnici jos ove stvari: 1) Neka se kralj najprije pomiri sa svim svojim protivnicima, a

narocito neka se nagodi s Ivanom Zapoljom, jer ce onda one cete, sto ih dize na njega,
moci protiv Turaka voditi, pa ce mu onda Ivan Zapolja pomagati u borbi s neprijateljima i

krS^anstva. 2) Kralj neka gleda, da obje obale tako Dunava kao Dr^ve biidu uvijek slo- i
 SLAVONSKl POkLlSARl U STAJERSKOM QRADCU. 125

bodne, i da se na tim rijekama ne prijeCi prolaz kraljevskim ladjama i Sajkama. 3) Dele-

gati zele, da za dojduce velike voine kralj Ferdinand po primieru svoga brata Karla i dru-
gih kr§canskih vladara, a i po obicaju nekadanjih ugarskih kraljeva, sam stane na Celu voj-
ske, jer ce tada i svi velika§i podici svoja banderija, a i strani vojnici hrlit ce pod za-
stavu vojske, koju sam kralj vodi. 4) Delegati svjetuju kralja, neka osobito pazi na ladje
i §ajke, te neka pri svakom podhvatu protiv Turaka opremi bar toliko ladja §ajka, ko- i

liko i Turci, »jer tko ce biti prete2itiji na vodama, njegovo 6e biti kraljevstvo« (qui erit
forcior in aqua, iilius erit regnum). 5) Neka naro^ito nastoji, da steCe saveznika, ime-
nito MletCane, koji bi eventualno mogli placati i onih 1000 konjanika za Hrvatsku, bu-
duci da bi isti mogli braniti i mleta^ki posjed.

Na drugo pitanje kraljevo o ladjama i §aikama oCituju delegati, da bi slavonski sta-

\eii rado preuzeli teret da grade ladje, ali nemaju smrekovine, a hrastovina ostale vrsti i

drveca nijesu za to zgodne. SuviSe ne bi mogli ni §ume sjeci bez vjeCitih strata za
obranu od Turaka; napokon nemaju ni graditelja, ni radnika, a ni pila vodenica. Pa kad
bi za to doznali Turci, te bi onda, kad bi se rijeke smrzle, poslali koju tisucu Ijudi, da
spate sve ladje. Zato svjetuju kralja, neka gradi §ajke ili nasade u svojim nasljednim po-
krajinama uz gornji tok Mure, Drave i Save, gdje ima jelovine, vje§tih graditelja. i rad-
nika, a nije pogibli od Turaka, jer bi se ladje samo onda spu§tale u donji tok rijeka, kad
bi potrebito bilo. Sto se tice vojnika na Sajkama, opominju na prvaSnju izjavu, da broj
'Sajka i mora biti tolik, da bude ravan turskoj mornarici, te pridaju, da <te se uz
sajkasa
rijeke Savu, Dravu Dunav medju narodom naci sajkasa,
i to valjanih. samo neka kralj i

poSlje vjeste muzeve, koji ce ih izabiratl. Na trece pitanje u pogledu hrane odgovaraju de-
legati, da za naumljenu vojnu ne bi bilo dosta zivezai u Hrvatskoj i Slavoniji, tako radi

netom minule vojne, kojoj je mnogo trebalo, kao i zato, sto se i sada neprestano vojska
hranom obskrbljuje. K tomu se radi provala turskih nije u nekim krajevima moglo sijati,

dok se mjestimice nije prirod mogao pobrati. No ipak neka kralj po banu ili vrhovnom
kapitanu dade pretraziti dvore velikasa plemica, pa ako se suviSe nadje, neka se odkupi i

uz primjerenu cijenu odveze u odredjena skladiSta. Glede mjesta, gdje bi se hrana spre-
i

mila, preporucaju kao osobito zgodna Zagreb Varazdin. U Zagreb neka se uvaia iz i

Kranjske Hrvatske, pa onda neka se odanle odprema kopnom ili vodom (Savom); Va-
i

razdin neka opet bude skladiste za hranu iz Stajerske, Medjumurja i Slavonije. Dele-
gati svjetuju kralja, da oslobodi zupanije zaladsku, simezku i baranjsku u Ugarskoj, jer su
one prave zitnice. Osim toga, vele delegati, primat ce vojska hranu, ne samo od gra-
dova i imanja nasih, nego i od kuca i posjeda plemickih, samo neka kralj naredi, da se ne
dogadja kao za prosle vojne, kad se je Ijudima, koji su hranu dova^ali, silom otimala. paCe
kadkada i blago, a koji put i gotovi novel, koje bi za prodani iWei primili. I za proSle
vojne bilo je dovoljno hrane, ali se nije radi nesigurnosti mogla dopremati na odredjena
mjesta. Na cetvrto pitanje glede lakih konjanika svjetuju slavonski zastupnici. da im se ne
smanje place, jer od kraljeva nastupa na prijestolje imaju po dva forinta na mjesec za
sebe i za konja; neka toga ne 5ini osobito sada, jer MletCani plaCaju lakim konjanicima
mjeseCno po §est forinti, a i Zapolja 2eli premamiti te lake konjanike, nude(5i im ve(iu

placu i slobodno plijenjenje. Mnogi 6c zato, ako im se plaCa snizi, ostati kod ku(ie; ta i

onako slu2e jeftinije od pjeSaka, koji imaju po 3 forinta i 20 denara na mjesec. K tomu ie

i hrana poskupila, odkad se je kraljevstvo umanjilo. Ferdinand neka dakle ostavi lake ko-
njanike pri staroj placi; jednako 6e uiiiniti i slavonski staleii s konjanicima. koje oni uz-
drfavaju. Napokon na peto pitanje o pomo(ii, Sto bi ju Slavonija doprinijela. izjavljuju

zastupnici, da 6e Slavonija kao i dosad davati kralju njegove prihode (proventus regii ab
antiquo consueti); nadalje Ce svaki velikaS opremiti za svakih 36 kmetova svojih po jed-
noga vojnika, dati mu hranu i odijelo, te 6e se Citavu godinu u ob<ie za nj brinuti. Konja-
nici ovako opremljeni slu^at de zapovijedi vrhovnoga kapitana. Ako bi pak kraU sam gla-
 1^ FERDINAND I. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

vom posao i!a vojnu, pridruzit ce se njemu svi velikasi (prelati, barones, nobiles et alii

possessionati homines) zajedno sa svojim banderijima.

Ovomu mnijenju svojemu pridali su delegati jos nesta. Dopunjujuci svoj odgovor na
prvo pitanje o obrani zemlje nabrajaju poimence sve pogranicne gradove, ko'ie bi trebalo
obskrbiti pjesacima i puscanim prahom. U Hrvatsko] trebalo bi obskrbiti gradove: Bihac
i R i p a c (Bihegh, Repacii), koji su i dosad kao kraljevski gradovi bili pod posebnim
kapitanima; zatim K r Wywar) knezova
u p u i No V i g r a d (Krupa, Zrinskih, Otok i

B u s e V i c (Otiirok, Bwssowyth) knezova Blagajskih, C e t n S u i i 1 n j (Ciiethyn, Zlwn)

kneza Frankapana Siunjskoga, Dreznik I z a c i c (Isaciiych) Pavla Izacica, Trzac i

(Thersacz, Dresnyk) kneza Frankapana Trzackoga, Brekovicu Jurja Kobasica, G r a-

d e c (Qradecz, Veliki Gradec) zagrebackoga kaptola, Hrastovicu (Hrazthowycza) i

jos dva grada zagrebackoga biskupa, napokon KostajnicuiDubicu (Kozthanycza, i

Dwbycze) nekad despota Stjepana Berisiavica. U Slavoniji: Veliku (Velyke, Kraljevu

Veliku) Tome Nadazda, Subotski grad, Novsku
gospodina Britvicevinu i

(Zombathel, Vywar, Brijthwijchewijna) plemica od Zempca Svetackih, R a s u P a- ili i

k r a c (Rassa, Pekrecz) knezova Zrinskih, Bijelu Stijenu (Feyerkew) kneza Kegle-

vica, .Petrovinu (Pethrowijna) gospodina Pekrija, Caklovac i Kamengrad
(Chakovcz) gospodina Taha, Zelinjak i Sirac (Selnyak, Zyrch) plemica Kastelano-
vica, samostan S r e d i c e (monasterium Zerdahel) gospodina Nadazda, Kristalovec
(Krystaloocz) gospodina Bacana, Dijankovec (Dijanvara) Petra Palfija, D s n k (De- i i

snycze) razlicitih plemica, Voc i n (Athyna) Urbana Bacana, Orahovicu (Rahocza) La-
dislava Morea, Belu Oporovec
Franje Kapelskoga (Kapolnay),
i (Bela et Oporocz)
Drenovac i Miklous (Darnocz, Zenth Myklos)
nekad Ladislava Banica (Banffy),
Ko r og j (Korogh) Baltazara Banica (Banffy), Brezovicu (Berzewcze) plemica Kere-
cenja i Kruzica, Pas i n e c (Paschijncz) Jurja Paske, i Racicu svetoga Stjepana
(Rachyza zenth Isthwan) gospodina Tahija.
Mure spremi do ce-
Delegati svjetuju jos kralja, da u nekim mjestima blizu Drave i

terdeset sajka (nasada) za slucaj, ako bi promet na Dunavu bio zakrcen; a uza Savu, u
koju se ne mogu ladje prevesti ni iz Drave ni iz Dunava bez neprilika, neka takodjer na
blizim mjestima sahrani do sestdeset sajka. Suvise sude, da bi kralj namah morao imeno-
vati kapitana sajkasa, koji bi skupio vojnike, te im trazio vojvode satnike. Napokon i

zaklinju Ferdinanda, neka preko zime ostavi u Hrvatskoj I Slavoniji bar onih 3000 voj-

nika, koje bijase po Jurisicu na saboru u Dubravi obecao, jer ako toga ne ucini, zitelji cc

tih zemalja zdvojiti. Ta Keglevic moze mu kazati, sta stanovnici Hrvatske vec sada snuju.
Na posljedku mu osobito preporucaju, da nanovo sagradi grad Jasenovac. Oni pri-

spodabljaju Jasenovac s Beogradom, te mole Ferdinanda, da taj grad ili sam obnovi, ili

zapovjedi banima i kapitanima, neka nastoje Turcima zaprijeciti obnovu toga grada. Jer
ako to Turci ucine, propala je citava Hrvatska i Slavonija izmedju Une i Save (si Turce
illius — castelli Jazenocz — edificationem preripuerint, tota pars Sclavonic et Croacie
que Savo et Vn fluminibus est vicina, pereat — nam locus ille et exercitui terrestri et
classe alenda longe est Belgrado commodior).

Na savjete i predloge slavonskih izaslanika odgovorio je Ferdinand za koji dan. On

ih u obce odobrava i prihvaca. On ce zaista kroz zimu drzati u Slavoniji i Hrvatskoj 3000
vojnika (2000 konjanika i 1000 pjesaka), on ce krajiske gradove po mogucnosti utvrditi i

opremiti. Suvise ce nastojati, da sklopi mir sa Zapoljom, a savez s Mletcima i krscanskim

vlastima. Nadalje prima njihove predloge glede sajka i njihova razmjestaja, onda glede
dobavljanja hrane i skladista u Zagrebu i Varazdinu. U obce prihvaca sve, tek dodaje
neke svoje zelje i primjetbe. Najprije se izpricava, sto radi zamasnih i zamrsenih posala
(tarn ardua negocia) nije mogao stati na celo vojske za proSle vojne, all da ce to u buduce
vrlo rado uciniti. Nadalje ocituje svoju radost, sto su stalezi spremni za dojducu vojnu
 BANI TOMO NADA2DI 1 PETAR KEQLEVIC. 127

sve moguce doprinijeti; ali da bi se od svakih 36 kmetova opremio samo jedan konjanik,
cini mu se premalo. No buduci da su delegati kako nemaju punomo(ii da pristanu
izjavili,

na vece zrtve, opominje ih, neka na buducem saboru, §to 6c ga on sazvati za Slavoniju i

Hrvatsku, porade i uznastoje oko staleza, da bar od svakih 25 kmetova dozvole po jed-
noga konjanika posve opretnljena i obskrbljena. Napokon je kralju drago, §to su se sjetili

starinskihkraljevskih dohodaka; on ce zato na sabor poslati svoje oratore, pa neka se

i delegati tada pobrinu zajedno s njegovim oratorima, da se dozvoli po jedna forinta i pol
od svakoga dimnjaka, a kralj ce ditavu ubranu svotu upotrebiti jedino za obranu kraljevina
Slavonije i Hrvatske.
Dok su tako slavonski izaslanici vijecali u Oradcu, bio je sabor u Dubravi jo§ neko
vrijeme na okupu, pa su na nj do§li i hrvatski stalezi. Sabrani stale^i hrvatski i slavonski

SPLJET S BL120M OKOLICOM QOD. 1571.

(Qianfrancesco Camotio).

zamolili su sada posve ozbiljno kralja, neka ipak jednom imenuje dva ban a, koji 6e
kraljcvstvo braniti i sud suditi. Za bane neka izabere takove mufeve, koji su »(iestiti,

hrabri i pravedni« (qui sunt viri probi, militares et iusti).

Ako je Hrvati zaista izpune svoja obeiSanJa glede pomo^i

Ferdinand htjeo, da mu
za snovanu vojnu, morao je napokon ugoditi tolikim vapajima molbama, da kraljevstvu i

postavi na eelu bane, kojih nije imalo jo§ od godine 1532. I tako napokon kralj nakon do-
govora u Qradcu izdade u Kremsu 9. prosinca 1537. sveCano pismo, kojim objavi stale-
Slavonije, da je po starom obiCaju uredbi tih kra-
iima kraljevine Dalmacije, Hrvatske i
i

ljevina (ex veteri more institutoque regnorum istorum nostrorum). a

na opomene slavon-

skih izaslanika u Qradcu svoje Ijubljene vjerne Nadaida Petra Keglc- Tomu i
128 FERDINAND I. 1 ABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

vica Bu5imskoga imenovao zakonitim i pravim b a n i ma (legitimos et veros banos),

te poziva staleze i zitelje, da ih priznaju, primu, svaku im cast izkazuju i u svemu im se
pokoravaju. Istoga dana sazove kralj takodjer i sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije,
koji ce se sastati na sveta Tri kralja (6. sijecnja) 1538. u Krizevcima. Na torn svecanom
saboru predstavit ce se i uvesti novi bani (ad declarandos banos), zatim ce se izabrati i

protonotar za citavo kraljevstvo. Iza toga izvijestiti ce slavonski delegati o nekim stva-
rima, kojih nijesu mogli u Qradcu dokrajciti, jer nijesu imali povlasti; suvise ce i ora-
tor! kraljevski iznijeti neke kraljeve predloge, o kojima se u Qradcu nije moglo razprav-
Ijati ni zakljuciti.

Dne 18. prosinca 1537. imenovao je kralj za svoje oratore na dojducem saboru u
Krizevcima vrhovnoga kapitana Nikolu Jurisica zupana zeljezne zupanije Franju Ba- i

cana, podavsi im naputak iii instrukciju, sta

i kako da rade. Kralj u instrukciji hvali pri- i

pravnost slavonskih staleza, sto su u Qradac poslali svoje delegate, ali se tuzi na potonje,
sto su se neprestance pozivali na odluku sabora, premda su imali obsezne povlasti. Nje-
govi zahtjevi pak bill su, da mu se dozvole po dva ugarska forinta od svakoga dim-
njaka po jedan konjanik od svakih 25 kmetova. Kralj se sada obraca na sabor, neka to
i

dozvoli, pa razlaze obsirno, kako su njegovi zahtjevi opravdani nuzdni za obranu i

zemlje. U dodatku prica kralj potanko, zasto je Ljudevita Pekrija vrgao u tamnicu. On
pise po prilici ovako: »Motreci vec dugo nesnosno stanje ovih zemalja, osobito pak tur-

ske provale i razmirice izmedju gospode u toj kraljevini, odlucih u zemlji uvesti red i mir
tako, da namjestim jednom bane. Cinilo mi se, da bi za tu cast bio najpouzdaniji Lju-
devit Pekri, pa sam vec odlucio potraziti mu Pozvao sam ga u Qradac
druga. stao i

s njim ugovarati zahtijevajuci, da i on, kad se bude pravda vrsila, bude vazda spreman
odgovarati svakomu, koji bi protiv njega tuzbu podigao. Ali Pekri nije bio voljan to uci-
niti,vec je zahtjev osorno bezstidno odbio, pace je bez svakoga razloga trazio sva-
i

kakve stvari govoreci i prijeteci, da ce se drugacije za se pobrinuti, ako ne ugodim nje-

govim zeljama. U svojoj drzkosti nije se zacao pridati takove prijetnje, kojima je odao i

svoju zlu nakanu, da bi se mogao opet od nas odmetnuti bunu u Slavoniji pokrenuti. Po- i

bojavsi se mi za dobro sigurnost ovih nasih kraljevina,

i da zaista on ne bi svojih i

prijetnja izvrsio, bill smo prinudjeni, da ga uhvatimo bacimo u zatvor, a to ne manje za i

dobro mir nasih podanika, koliko za sve one zulume, koje je dosad ucinio«. Ferdinand
i

dodaje jos, da je Pekrija zasuznjio po savjetu slavonskih delegata (non absque consilio
suasuque unanimi eorum, qui a regnicolis istis ad nos oratores missi fuere), pa se nada,
da ce i sabor njegov cin odobriti.

Baiil Tomo Nadazdi i Petar Keglevic (1538.— 1542.); mir u Velikom Varadinu (24.

veljace 1538.); smrt Ivana Kocijana (27. listopada 1539.); smrt Ivana Zapolje (22. srpnja
1540.); cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku (1541.) i posljedlce njezine; junactvo
Nikole Zrinskoga u boju pred Pestom (1. listopada 1542.). Novi hrvatski bani spadali su
medju najznamenitije velikase u hrvatskom kraljevstvu. Tomo Nadazdi bio je od stare po-
rodice Prodavica; njegov jedan pradjed (Mikac Prodavic) bio je jos za Karla Roberta
hrvatski ban. Porodica drzala je znatna imanja u Hrvatskoj i Slavoniji; njima je pripadao
Stenicnjak u Hrvatskoj i Kraljeva Velika u Slavoniji, dva znamenita grada za obranu
tih kraljevina. Sam Tomo, sin Franjin, bio je vele obrazovan muz. Humanisticke nauke
bijase izucio u stajerskom Qradcu, a filozofiju u Bologni i Rimu, gdje se je izvjestio u ta-
lijanskom jeziku tako, da je govorio talijanski kao rodjeni Talijan. Tomo je u prvi kraj
bio odlucan privrzenik Ferdinandov, te ga je svjetovao, kako da predobije ostalu gospodu
i^garsku i hrvatsku. AH kad su 8. rujna 1529. njemacki vojnici predali caru Sulejmanu
grad Budim i njega, svoga vrhovnoga zapovjednika, presao je na stranu Ivana Zapolje,
kojl ga je poslije imenovao svojim pokladnikom. Qod. 1531. 1533. pripadao je Nadazdi —
srednjoj stranci, koja je radila oko izmirenja protukralja; ali jos iste godine 1533. radio
 i3ANI TOMO NADAZDI I PETAR KEQLEVlC. 129

je,da ga Ferdinand primi u milost svoju. Jegarski biskup Toma Salahazi i Aleksije
Thurzo javljaju 6. kolovoza 1534. Tomi Nadazdu, uz koie bi ga pogodbe kralj Ferdi-

nand opet uzeo u svoju sluzbu. Medju inim obecavao mu je kralj sva imanja Ladislava
Kanizaja, s kojega se kcerju Ursuiom bijaSe tada Nada^di zaruCio; suviSe je kralj bio
spreman njemu njegovim prijateljima oprostiti sve, §to bijahu protiv njega rijeCju, pis-
i

mom i cinom sagrije§ili. Na to je Nadazdi opet pristupio stranci Ferdinandovoi, koji ga je

9. svibnja 1535. posebnim pismom pozvao, da mu se za dvanaest dana dodje pokloniti u BeC.
Medjutim Nadazdi ucinio je to tek onda, mu je kralj 1. sijecnja 1536. dao slobodno
kad
pismo, kojim mu je zajamcio podpunu sigurnost. Od toga je casa bio opet u punoj milosti
kraljevoj, koji ga je napokon imenovao i banom hrvatskim.
Drug Nadazdov Petar Keglevi^ od Buzima (Buzina) bijaSe vec ostario u borbi
s Turcima
u vjernoj sluzbi kralja Ferdinanda. Osim djedovskih imanja
i posjeda, ba- i

stinjenih po Jurju Mikulicicu izmedju Une Save, drzao je znameniti grad Bijelu Stijenu
i

(Feyerkew) u krizevackoj zupaniji vise gradova (kao Lobor Kostel) u Zagorju. Sin nje-
i i

gov Franjo bijase god. 1534. primio od kralja Ferdinanda opatiju u Topuskom, a kdi nje-
gova Ana bila je udata za Qaspara Ernusta, gospodara gradova Gjurgjevca Kopriv- i

nice, kao citavoga Medjumurja s Cakovcem

i mjestom Strigovo. Sam Petar Keglevic i

vrSio je god. 1533. do 1535. sluzbu kraljevskoga namjestnika ili komisara (commissarius,
locumtenens) za Hrvatsku i Slavoniju; u posljednje vrijeme (1535. — 1537.) bio je kapita-
nom kraljevskih gradova Bihaca i Ripca na Uni. U svima borbama s Turcima, onamo
jo§ od obrane Jajca pa sve do posljednjih dana ponio se je Petar Keglevic vazda junaCki,
pa se je moglo nadati, da ce sada kao ban jos bolje proslaviti se hrabroscu ratnom vje- i

§tinom. Jos 21. kolovoza 1537. tuzio se je Keglevic kralju iz Novigrada na Uni, da jo§
uvijek nije primio obecanih mu 150 pjesaka puskara iz Ljubljane, niti novaca za uzdr-
zavanje 200 konjanika, kojima mu je bilo braniti hrvatsku medju uz Unu kod Bihaca
i Ripca.

Zakazani sabor Hrvatske i Slavonije sastao se je zaista 6. sijeCnja 1538. u Krizev-

cima. Sabrani stalezi najprije primise nove bane, a onda se pozuriSe, da ugode
i ustolicise
zeljama kralja Ferdinanda njegovih oratora Nikole Jurisica
i Franjc Bacana. U svemu i

stvorise 26 zakljucaka (articuli), koji se ticu poglavito obrane zemlje pomoci kralju za i

snovanu vojnu. Clanci ti jesu: I. Dozvoljuju kralju za ovu godinu dacu (subsidium) od
dvije forinte, i to u dva roka: jedna forinta pobirat ce se namah, a druga o Duhovima. Od
placanja dace oprosteni su samo oni seljaci, kojima posjed ne vrijedi vi§e od §est forinti.
Stoga se mora preduzeti novi popis i oporezovanje svih podanika. II. Svaki velika§ ple- i

mic mora za svakih 36 kmetova ili dimnjaka opremiti za obranu zemlje po jednoga ko-
njanika, te ga uzdrzavati kroz cijelu godinu. Ta 6e vojska biti pokorna kapitanu kralje-

vine, te Ce onamo, kamo ban zapovjedi. Od opremanja konjanika nije nitko oproSten:
ici

ni bani, ni banovci, ni mestar protonotar, a ni plemicki sudci. III. Svi magnati, pa ona go- I

spoda, koja dosada nijesu opremali vlastitih banderija, moraju to sada Ciniti, a njihova
banderija bit ce podlo2na kapitanu kraljevstva. IV. Sva gospoda. plemici iitelji (regni- i

colae) moraju vazda biti spremni na rat, tako da u slu(^aju, ako ncprijatelj s vecom silom
provali u zemlju ili podsjedne koji grad, uzmognu namah s petinom podanika, a u nu^di
sa svima kmetovima onamo pod, kamo bani zapovjede. V. Ako bi takav ustanak (insur-
rectio) bio potrebit, kapitan 6e kraljevstva, primivSi upute od banova, razaslati svoje
Ijude, koji 6e s pomocu plemickih sudaca u pojedinim kotarima narod pozivati na oru2jc

i dovoditi ga kapitanu. VI. Za prevaianje topova, koje je kralj za zasnovanu vojnu udo-
stojao prirediti, dati de grad Kriievci Sestnaest konja. a obdna Oradec ili Zagreb dva-
deset i Cetiri konja zajedno sa svim, §to tomu pripada. Za vo2nju puSCanoga praha I

drugih topovskih sprava dati 6e redovnici pavlinski u Lepoglavi drugim samostanima i

u kraljevstvu dvoja kola i dvanaest konja. Zato «ie biti oproSteni od voinje f.iveia. VII.

Klaie, Hrv. povj. MI. (5.) 9

130 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZaPOLJA (1527.— 1540.).

Zamolit c© kralja, da drzi pouzdana covjeka u kraljevstvu, koji ce zajedno sa zemalj-

skim kapitanom svake cetvrt godine pregledati gradove na krajini, te o potrebi popravka
izvjescivati, doticno popravke odredjivati. VIII. Ako bi se zgodile takve turske pro vale,
koje bi mogle biti opasne kraljevstvu i susjednim austrijskim pokrajinama, moraju poje-
dina gospoda i plemici pod prijetnjom kazne u dekretu odredjene susjedima oglasivati te
provale pucnjavom lumbarada, krijesovima (vituljacama) i svim drugim znamenjima, koja
se dati mogu. IX. Sve ostalo, sto se tice obrane zemlje (kao namjestanje straza) a sto ne
treba ocito biti, povjerava se banima. X, Cete i placenici (gentes et stipendiarii) ma koje
vrsti ne smiju se nastanjivati (condescendere) po kucama i dvorovima (curiis) gospode
i plemica, kao ni zupnika. XI. Molit ce se kralj, da u kraljevstvo poslje jednoga obskrb-
nika (magister victualium), osobito vjesta, koji ce se uz covjeka, pridana mu od staleza,
brinuti za zivez i ostale potrebe. XII. Sva gospoda zitelji moraju od svakih dvadeset i

dimnjaka imati uvijek pripravna hranom natovarena kola, te ih odvesti onamo, kamo ob-
skrbnik ziveza odredi. Za tu hranu ustanovit ce se posebni cjenik. Vozit ce se hrana odre-
djenim po obskrbniku redom, da ne bi jedni na korist drugih bili suvise obtereceni.
XIII. Kola moraju se pripraviti prema prijasnjem popisu, jer sadanji popis ce se otegnuti,
a potreba hrane je velika. XIV. Spremista (loca depositionis) hrane, u koja ce se zivez
dovazati, bit ce Virovitica, Novi dvori (Ujudvar) i Kralj eva Velika. Varaz-
dinska zupanija i u obce Podravina vozit ce zivez u Viroviticu, zagrebacka zupanija
s obje strane Save do Kupe, zatim imanja zagrebackoga biskupa i kotar grada Moslavine
u Kraljevu Veliku, a treci i nutarnji dio kraljevine (ostatak krizevacke zupanije) u Nove
Dvore. XV. Da ne ostanu krajiski gradovi bez hrane, moraju sva gospoda, velikasi i ple-
mici, pace i kaptoli jednu dvadesetinu svoga ziveza (zita, prosa ltd.) odijeliti, te na za-
povijed banovu o svom trosku i trudu odpremiti onamo, kamo ban odredi.

Ostali clanci saborski ne ticu se obrane zemlje, nego sadrzavaju odredbe, da se u

kraljevstvu povrati mir i Clanak XVII. ustanovljuje, da se vrate ugrabljena imanja
red.
starim vlastnicima, i nacin, kako da se pri tome postupa; clanak XVIII. odredjuje pocetak
sudbenih razprava za 17. ozujka, te da se na njima vode parnice gradjanske i kaznene
(tam factum bonorum et iurium possessionariorum, quam etiam actum potentiarium tan-
gentes), Clancima XXI. —
XXIV. odredjuje se, na koji nacin uz koje uvjete mogu kmetovi i

od jednoga gospodara preci k drugomu. Clanak napokon XXV. odredjuje nagrade od- i

stete onima, koji su u posljednje vrijeme u poslovima kraljevstva kuda isli i sto izvrsili,
a nijesu dobili place (Bacanu Franji 216 forinti za put kralju prosle godine; delegatima u
Qradac po deset forinti, sudskim prisjednicima plemicima za svaki tjedan sudovanja po i

dva forinta). Clankom XXIV. ustanovljena bi vrjednota novca (75 krajcara vrijedi forintu)
i cjenik za zivez (pinta vina 2 denara, vol za oranje 12 forinti, krava muzara 2 forinta,
svinja od pol godine 50 denara, pile 1 denar, funta govedjega mesa 1 krajcar, funta svi-
njetine 2 denara, guska 3—4 denara, koza 25 denara, ltd.).

Tek sto se bijase sabor svrsio, pojavise se nove smutnje dolazkom bjegunca Ivana
Kocijana u Susjedgrad. Kralj Ferdinand bijase namah nakon bijega njegova 4. veljace 1538.
u Pragu izdao pismo, kojim ga je proglasio veleizdajicom (laesae maiestatis crimini obno-
xius) i javnim neprijateljem (publicus hostis), te pozvao sve vlastodrzce u Ugarskoj i

Hrvatskoj, da ga nastoje sto prije ziva mrtva uhititi. Poziv stigao je medju inima ne
ill

samo Nikoli Jurisicu, nego i banima Nadazdu Keglevicu; kralj ih je ovlastio, da u nje-
i

govo ime obecaju 6 do 10.000 forinti onima, koji bi ga ziva zarobili i kralju u ruke predali,
a polovicu ucjene onima, koji bi ga mrtva donijeli. Medjutim tjeralica kraljeva slabo je

djelovala; nasuprot je Kocijan iz Susjedgrada sve moguce cinio, da odrzi sebe svoje i

imanje. Dne 15. veljace trazio je od Stajerskih staleza, da izmole u kralja za njega opro-
stenje; u isto vrijeme kao da je radio, da hrvatsku i slavonsku gospodu odvrati od Ferdi-
nanda. Vec 21. veljace javio je netko iz Hrvatske na dvor kralja Ferdinanda: »Hrvatski
 kOCIJANOVO ROVARENJE. 131

knezovi dr^ali sli U Ovozdanskom (majdanu knezova Zrinskih) stanak protiv kraljevskoga
veliCanstva*.
Medjutim bijahu oba bana, Tomo Nadazdi i Petar Keglevi^, sa svojim i^etama po§Ia
u jugo-iztocne krajeve Slavonije. U drugoj polovici veljaCe nalazimo ih u Keglevicevu gradu
na uscu Lonje u Savu (Wzthylonya) u kotaru TituSevini ili Totu§evini, na koji je spadao
igrad Blinja. U jednu ruku paze tu na Turke, a u drugu na pokret medju hrvatskom i

slavonskom gospodom. Dne 16. veljaCe javljaju odavle kralju Ferdinandu: »Listove va-
§ega velicanstva za Franju Taha i Franju Zaya u poslu Kocijanovu zadrzali smo, jer ta
dva iednake su misli kao i Kocijan, a vase je velicanstvo pisalo, da se ta stvar izvrSi §to
skrovitije. Dok to pisemo, doSao je literat Matija, odlican gradjanin zagreba^kl, poslan
k nama od sudca i obcine zagreba^ke, po kojemu nam javiSe, kako im je Kocijan za-
povjedio, da ne puste u grad ni nas ni na§ih Ijudi, buduci da je on sporazuman sa zagre-
bac^kim biskupom, Valentinom Turkom
hrvatskom gospodom. SuviSe je Kocijan poka- i

zivao recenomu sudcu neko pismo va§ega velicanstva, u kojemu da je va§e velidanstvo
njemu zapovjedilo, da bi morao dati svu gospodu pogubiti. ako bi vojna na Turke sredno
po§la za rukom. Po tomu moze va§e velicanstvo razabrati, da svakako hoce neSto protiv
vasega velicanstva pokrenuti, Spomenuto pak pismo va§ega velic^anstva pokazao je go- i

spodi, koja su kod njega bila. Neka se

stoga §to brie pobrine va§e velicanstvo
za tu stvar. Mi smo gotovi s nasim gla-
vama vasemu velicanstvu sluziti, samo
kad bi imali s

Kud i kamo
kime«.
obseznije je izvjesce, x
k7£,. (

§to ga bani salju kralju iz istoga mjesta ^

^^^VYl^a^,^..^^
nakon jedanaest dana (27. veljace). »Sada
vec«, pi§u oni, »mozemo vasemu veli-
canstvu izvjestnije pisati. Jer gospodin
drug moj i gospodin Ka§telanovic imadu
brace i prijatelja u Hrvatskoj i Slavoniji,
PODPIS TOME NADA2DA.
koji su potajno kao posve izvjestno (cer- Snimljeno s njegova pisma od 22. travnja 1543.
Jdern Tho(mas) Nadasdy "wnu P(ro).
tissime) javili, da su se sva go- ^]^\
spoda ... ,,
kraljevine Hrvatske ,
^X^
p(ri)a. Izvornik u narodnom tnuzeju u Budimpe^ti.

s 1 o2 i 1 a (confoederati) i u r o t i 1 a co-
niurati) s Kocijanom. da jedan drugoga ni u kojem siuCaju ne tt osta-
V i t i. Nadalje da je Valentin Turak (Therek) zasebnoga Covjeka k njima poslao, po kojemu je
Kocijanu kao i Hrvatima da turski car
javio, kako je Ivan (Zapolja) njima obe(iao,
kraljevine Slavonije Hrvatske ne te pustoSiti, paCe da 6e im Ci- i

tav Sri em Po2egu, kao onaj dio Slavonije, §to ga je osvojio, po-
j i i

vratiti, samo ako budu slofni ostave vaSe veli(ianstvo, te se pri- i

dru2e Ivanu. O svemu tomu da je konaCna odluka uCinjena izmedju Valentina, Koci-
jana i ostalih ortaka, pa je radi toga ve6 i Kocijan odputovao u Hrvatsku u pratnji hrvat-'
ske gospode sve do Qvozdanskoga; Valentin pak krenuo je k Ivanu (Zapoiji), da
preteCe poslanike Kocijanove i hrvatske, poslane k Ivanu. Cim se Valentin vrati od Ivana.
s velikom te silom provaliti u tu kraljevinu i namjestiti bane«. Bani nadalje javljaju i

druge vijesti, koje su im stigle, kako se Kocijan hvali, da ima 200.0(X) forinti kako tt ih
i

jo§ vi§e primiti sa strane, odakle nitko ne bi mislio. Tu se jo§ tu2e, kako malo vojske
imadu, pa ka2u: »Sve do ovoga 5asa nitko nije k nama do§ao osim gospodina KaStelanovi^.
Krste ZempCea (SvetaCkoga) i Ceta gospodina Baciana; paCe od ostalih neki su poJII
k Ivanu, neki k Valentinu, neki Kocijanu, a neki k Zrinskima ... Da je va§e vellCanstvo
nama dalo one dvije tisuCe konjanika tisu(5u pjeSaka, i mogli smo sve to zaprijeCiti, te
isamoga Kocijana u Susjedgradu zatvoriti«. Napokon mole kralja, da §to brie (citisslmc)
9*
 132 FERDINAND I. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.).

posije iz btajerske, Kranjske i Koruske pjesake i konjanike u Zagreb zajedno s novcimd

za uzdrzavanje lakih konjanika. Tada ce moci oni sve nezadovoljnike dobrim ili silom
pokoriti, te po zemlji dacu pobrati, koju sada uzkracuju. Suvise moci ce kraljeve protiv-
nike razstaviti, tako te Kocijan s Hrvatima ne ce moci preko Save u Slavoniju, a ni Va-
lentin Turak iz Ugarske preko Drave. A k tomu ce nastojati, da s Bozjom pomoci i

Turcima odole. Bani zavrsuju: »Da nam vase velicanstvo nije obecalo onih 2000 konjanika
i 1000 pjesaka, pa i nama stalnu placu, voljeli bi u tamnici vasega velicanstva trunuti,

nego ovu cast (bansku) primiti. Bojimo se naime, da se ne ce o nama govoriti, kako je

za nasega banovanja vase velicanstvo izgubilo ove kraljevine, po kojima bi nesumnjivo

propale i susjedne zemlje vasega velicanstva«.
Bojazni hrvatskih bana nijesu se ipak izpunile, jer se je u to kralj Ferdinand nagodio
sa svojim takmacem Ivanom Zapoljom. Jos Qorjana u pro- prije nedace kod Osijeka i —
Ijecu 1537. — pokusao svoga brata Karia V, svojih ugarskih savjet-
je Ferdinand po zelji i

nika, da sklopi mir sa svojim protivnikom. Ali dugo nijesu se mogli pogoditi, jer nijedna
stranka nije htjela popustiti. Tek kad je na Zapoljinu zelju lundski nadbiskup Wese dosao
oko 20. prosinca u Veliki Varadin, cinilo se je, da ce dogovori uroditi nekim plodom. Nad-
biskup Wese Leonhard Fels zastupali su Ferdinanda brata mu Karla, dok su Zapolju za-
i i

stupali biskupi Franjo Frankapan i Stjepan Brodaric, a njima na celu brat Juraj Utise-
nic. Napokon bi ipak utanacen mir u Velikom Varadinu 24. veljace 1538. izmedju
Ferdinanda i cara Karla s jedne strane, a Ivana Zapolje s druge. Poglaviti uvjeti mira
jesu ovi: Car Karlo i kralj Ferdinand prima ju kralja Ivana za brata (in fratrem adopti-
vum), te mu priznaju naslov kralja ugarskoga, hrvatskoga i dalmatinskoga, pace ce za-
jedno s njim nastojati, da pogranicne gradove Ugarske zajedno s Beogradom Turcima
oduzmu. Ivan odrice se svih saveza protiv Karla Ferdinanda, te i ce poslati poklisare
francuzkomu kralju Franji I., da ga odvrate od neprijateljstva protiv Karla V. i sklone na
savez protiv dusmanina krscanstva, sultana Sulejmana. Ako se Ivan Zapolja ozeni i dobije
sina, Ferdinand ce toga sina ozeniti kojom kcerju svojom. Svakome ostaje onaj dio Ugar-
ske, sto ga ovaj cas drzi, a medje njihovu posjedu ustanovit ce povjerenici obiju stra-
naka; Slavonija s Hrvatskom i Dalmacijom neka bude Ferdinand u,
a Erdelj Ivanu Zapolji (ponendis Sclauonia cum Croatia et Dalmatia in manibus serenissimi
regis Romanorum, Transilvania vero sub ditione potestateque nostra permanente). Iza
smrti Ivanove pripasti ce c i t a v a Ugarska s Erdeljem Ferdinandu ili njegovu sinu, a kad
ne bi imao sina, njegovim potomcima; jedino ako bi izumrla muzka loza Habs-
caru Karlu i

burgovaca, dobit ce Ugarsku potomci Zapoljini. Ovaj ugovor o nasljedstvu potvrdit

cijelu

ce prelati, magnati, drzavni cinovnici nacelnici gradova stranke Zapoljine posebnom pri-
i

segom. Zapoljin sin naslijedit ce sva djedovska i stecena imanja otceva, pa i zalozena
imanja; sta je u tudje ruke doslo, Ferdinand ce i Zapolja za dvije godine na zajednicki
Ta ce posjedovanja uzvisiti car na Sipusku knezevinu, a Ferdinand ne ce
trosak izkupiti.
moci postati kraljem citave Ugarske, dok Zapoljinu sinu ne predade tu cijelu knezevinu
sa svima imanjima. Ako Zapolja ne ostavi sina, polovicu ce njegova posjeda naslijediti

•car, da mu bude vise stalo do obrane Ugarske; drugom polovicom moze Zapolja razpola-
gati po svojoj volji. Ostane li iza Zapolje udovica, uzivat ce polovicu drzavine; ako se po
drugi put udade, platit ce joj Ako bi
car 100.000 dukata i preuzet ce njezinu drzavinu.
Zapolja ostavio kceri, obvezuje se Ferdinand, da ce prema njihovu stalezu dostojno ih

poudati. Ferdinand ce, cim ga Zapoljin dio zapane, ponovo prisegom se zavjeriti, da ce
cuvati braniti pravice
i zakone ugarske, te ce o tome izdati svojim novim podanicima
i

posebnu zavjernicu. Sve nepravde, sto su ih dosad oba kralja njihovi privrzenici medju- i

sobno neka se zaborave, oteta dobra imanja neka se povrate prvotnim vlastni-
nanijeli, i

cima, a zarobljenici pustit ce se na slobodu. Prelaz od jednoga kralja k drugomu nije vise
dozvoljen. Ako neprijatelj navali, branit ce se oba kralja zajedno kao braca. Buduci da je
kralju Ivanu osobito stalo, da zadrzi svoj dio Ugarske, ne ce se ovaj ugovor o
 MIR U VELIKOM VARADINU (1538.). 133

mini razglasiti, nego ce se drzati tajnim, dok car ne pronadje za shodno, da ga

bez opasnosti za drzavu objelodani. Za Citavu Ugarsku birat Ce se samo jedan palatin,
ostale casti i sluzbe popunjavat ce svaki kralj po svojoj volji. Objavit te se samo to, da
je izmedju oba kralja utanaCeno primirje za godinu dana.
Mirom u Velikom Varadinu svrSen bi gradjanski rat u Ugarskoj i Slavoniji, koji je

uz neke stanke bjesnio nekih jedanaest godina. Osudjeni Kocijan sa svojim ortacima nije

se vi§e mogao pouzdavati u pomoc kralja Ivana, vec je morao ili traiiti milost u Ferdi-
nanda ili izravno se dati pod okrilje turskoga sultana. Medjutim Sulejman bijaSe se jo§
god. 1537. zaratio s Mletcima, pa tako su njegovi sandzaci iz Bosne i Hercegovine morali

vtcfcnptvs, cr ommA. arum conttntd (uctttntnui aPju^Pamus ratifi

f «»Mus<t IX confiitn»mH''M r^tn aiAta ct hrma. .pre novn tt h-ftfdt<

bii» fi\\hv. hADcnmn . ptgnntlrntrs m urtbc HoHro V^CAio (t m fidr

noStrd Cpitii-Tiana q^unnauw super ho* V-^^tUc etiitm (t Cftpural^

luTfinicntuw ccrdm py^jvtv dcrmno 'oraniTf Ce^^fCO (t cffmnnfidtu)

m niu pfl»tT ipim^ C cCajcc'. (t y^^nt^norum IkjTiffj* fAaui ca tunu-,

et (OTKm Consiliaru\no)'rn^ yycstirtmn^ cir.mx . tt imduia bteniip*

firnntei tt rnwOiADiiittt OD'>ciuAi( . Cmni dilo (J frmiJx iHMibd a

tnacnmaciotu t(met\i. jh<uui^ V^ti tncryiffritfiyi frnnttttrMq Pffpf

mam f»>c>c»!rr5 litciAi no5}>ar> ^ladlt noitrc Qj^P nt . I^ c x KundA •

>it vtimut mjt>cnaenti (t '>upscrit>arne munuA Hollre commiAmttn

iuttww coyicedcnda* i^ann}i\rii>adnti in fdlo'hcm ktAttbtC \jfft

nne Donim^^lllciitro Qitmji(tncnmo -rtueinne oCinuc K^Stncrum^

\me

IZPRAVA O VELIKOVARADINSKOM MIRU (1538.) S PODPISOM KRALJA IVANA ZAPOUE (5).

Izvornik u c. i kr. drzav. arhivu u BeCu. Podpis Ivana Zapolje: Joannes rex manu p(ro)p(ri)a.

vojevati u mletaCkoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kako Mletci nijesu ba§ srednl bili u prvo
vrijeme rata, ogledali su se za saveznicima. I tako bi 8. veljaCe 1538. u Rimu ugovorciia
sveta liga izmedju Mletaka, pape Pavla III., cara Karla V. i kralja Ferdinanda, kojoj je

bila zadaca, da se skrSi turska sila. osobito na moru, gdje se je b^nio zloglasni hajredin
Barbarossa, gospodar Tunisa. kao §ticenik i vojvoda turskoga sultana. U torn ratu stra-

dali su osobito primorski gradovi Dalmacije (Hercegnovi, Kotor, Risan ()mi§). na koje su i

udarale izmjenice obje mornarice; no bilo je 2estokih borba na kopnu. gdje su se Mletci i

obarali na turske gradove Obrovac, Skradin druge, dok su opct turske Cete osvojile i

mletaCka mjesta Nadin i Vranu, te podsjcdale Zcmunik i Nin. Da bi Mletci lakSe odoljeli

turskoj sili, uzimali su s privolom kralja Ferdinanda u svoju slu2bu i hrvatske U s k o k c.

134 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Koji se bijahu ugnijezdili ne samo u Senju i senjskoj kapitaniji, nego i po ostalom hrvat-
skom primorju od Rijeke do Obrovca. Ti su Uskoci, prolazeci na kopnu mletackim obla-
stima, cetovali i provaljivali u turske krajeve sve do rijeke Neretve i obcine grada Du-
brovnika, dok su se na moru na svojim malim ladjicama zalijetali i u juzne krajeve Ja-
dranskoga mora. Turcima pomagao francuzki kralj, nijesu Mletci sa svojim
All kako je

saveznicima mogli odrzati premoc nad svojim neprijateljima, pace su izgubili brojna po-
sjedovanja svoja u Levanti. Napokon bi mletacka republika prinudjena, te je 2. listopada
1540. sklopila mir s Turcima, na sto se je sveta liga sasvim razpala.
Rat s Mletcima svetom ligom (kao istodobna navala na Moldavsku) prijecio je
i i

Sulejmana, te nije onih godina preduzimao vecih vojna na Ugarsku Hrvatsku. Uza sve i

to bilo je ipak vecih i manjih okrsaja na granici hrvatskoj i bosanskoj. Nekako namah iza

toga, sto je bosanski sandzak Usrefbeg 20. travnja 1538. oteo Mletcima kastele Nadin i

Vranu u Dalmaciji, ugrabile su ili njegove ili druge turske cete bosanske znameniti hrvat-
ski grad D u b i c u na Uni blizu utoka te rijeke u Savu. O torn nesrecnom dogadjaju pise

Ivan Kocijan stajerskim stalezima iz Qvozdanskom 1. svibnja ovako: svoga skro vista u
»Prvo mi je javiti, da je 24. (travnja) krajiski grad Dubica po izdaji onih, koji su ga
drzaU (durch Verraterey der Inhaber), od Turaka osvojen Tim je Turcima otvoren Slo- . . .

bodan proiaz do Zagreba. Bojati se je, da ce sada Hrvati biti prinudjeni s Turcima se na-
gadjati njima se pokoriti, ako ne ce da propadnu
i Neka razmisle vase milosti, da ce . . .

onda zaprijetiti propast Stajerskoj i Kranjskoj ... "Ja bih rado posluzio krscanstvu, ali ne
smijem, jer znadem, u kolikoj sam nemilosti, i kako se radi protiv moga tijela i zivota . . .«

Posve inace dojmio se je pad Dubice bana Petra Keglevica, jer je sada zaprijetila pogibao
njegovim gradovima (Wzthylonya, Bijela Stijena), jer se je bilo bojati, da ce Turci preko i

Hrastovice i Siska prodrijeti do Zagreba. Keglevic je stoga namah sazvao sabor u Zagreb,
koji bi se imao sastati u drugoj polovici svibnja. Ali na tom saboru pojavila se je jaka
stranka, na celu joj Baltazar Hobetic, koja je s obzirom na to, sto kralj Ferdinand Hrvate
dovoljno ne pomaze u tezkoj borbi, otvoreno trazila, da se Turcima placa danak (cepe-
runt aperte loqui, ut Turcis tributum daretur). Sam ban Petar Keglevic izjadao se je

kralju iz Zagreba 21. svibnja ovako: »Vase velicanstvo moglo kako je grad je razumjeti,
Dubica odprije (iampridem) izgubljen. Tim je Turcima otvoren sirok put u ovo kraljev-
stvo, narocito u Hrvatsku. Cim je grad pao, odlucio sam podici vojsku i opet ga osvojiti,
prije nego ga neprijatelji utvrde i obskrbe. Sazvao sam zato sabor za citavo kraljevstvo
u Zagreb, da na nj svi zitelji oruzani sa svojim kmetovima dodju, pa da ih s mjesta bez
krzmanja povedem onamo. Dosli su zaista gospoda zitelji spremni i gotovi za sve, poslala
su gospoda magnati svoje oratore, ali ipak nije se kraljevstvo moglo brzo podici na
i

oruzje, poglavito jer nije bilo ceta vasega velicanstva. I hrvatski stalezi poslaH su svoje
oratore, izjavivsi, da su gotovi na obranu domovine za svaku stvar; ali ja sam se i

ubijedio, da smo bez ceta vasega velicanstva posve nesposobni, da izvedemo svoju
odluku. Morao sam stoga promijeniti svoju prvu namjeru, da ne bi kojim nepromisljenim
cinom u ovo vrijeme kraljevstvo nastradalo. Vase velicanstvo dobro znade, koje cete
imademo ja moj drug uza se; ima medju njima takovih, koji od Triju kralja nijesu
i i

primili ni pare place. Tuzio se je gospodin Kastelanovic Ijuto, da nije imao, cim bi s me-
nom na sluzbu vasemu velicanstvu krenuti mogao; on je dosao ovamo sa svom opremom
i sa svojim sluzbenicima, nadajuci se, da bi ovdje kakvu placu dobiti mogao, ali mu se
nista nije dati moglo. Stigli su takodjer ovamo gotovo iz citave krajine vrlo mnogi, tu-
zeci se na svoje siromastvo i nestasicu u krajiskim gradovima; mnogi od njih bill su pri-
pravni izaci iz svojih bastinskih domova i tvrdinja, te ostaviti pustos, Buduci da na nji-

bove tuzbe i prosvjede nijesam ni mogao pomoci, sazvao sam ponovo sa-
kojim nacinom
bor u Krizevce za 11. lipnja, nadajuci se, da cu u to o svemu va§e velicanstvo ubavije-
stiti i pomoci dobiti. Utjesiv ih ovako dobrom nadom krenuo sam sa svojim cetama i

s Cetama svoga druga, kojega svaki cas ocekujem da ce k meni stici, u one krajeve kra-
r Ijevine Hrvatske,
vratiti se u zemlju medju
koji sada stradaju
Savom i
BORBE OKO DUBICE.

Dravom,
i trebaju zaStite, a na to 6u morati bez krzmanj'a
jer su tu turski martolosi duboko u zemlju
135

prodrli. Molim zato va§e velicanstvo, da pomoc ovomu kraljevstvu, da osigura

pritece u
medje, i da poslje pla(Su za mene i za moga druga kao za na§e 5ete. PoSljite nam §to
i

Ne zalimo na§e glave

I vise vojske, jer inace uz na§e nedostatne sile propade kraljevstvo.
i iivot, ali ne 6emo da u ludo ginemo*. U dodatku k ovomu pismu moli Keglevic kralja,

da ga oslobodi brige za gradove Bihad i Ripac, te da ih predade u druge ruke, jer ne

moze na dvije strane stra2u straziti. Napokon javlja kao posve izvjestno, kako se Bo§-
njaci, osvojivSi neke gradove mletacke, ponovo spremaju na Hrvatsku.

Sto se je Znademo, samo, da je Ferdinand

dalje dogadjalo, nije dovoljno poznato.
jo§ 10. svibnja bio iz Praga oba hrvatska bana obavijestio, kako je stajerskoga zemalj-
skoga kapitana Ivana Ungnada imenovao predsjednikom ratnoga vijeda, kojemu 6e biti
sjedi§te u gradu Optuju, pa je podjedno banima zapovjedio, da podju u Optuj, ako bi ih
Ungnad onamo pozvao. Dne 26. rujna 1538. boravi Keglevic »u svom gradu* Topuskom,
pa nalaze odanie Kastelanovicu, da drzi na okupu svoje 5ete da bude pripravan, ako ga i

pozove na vojnu. Dva mjeseca poslije, 20. studenoga, bodri Ferdinand bana Keglevida,
da uztraje u svojoj sluzbi, te mu obecaje brojne cete, s kojima ce moci o v e z m e suz- i

biti turske navale. Napokon 28. veljace 1539. priznaje kralj Ferdinand, da je Keglevicu

za baniju i za uzdrzavanje konjice do sad duzan 20.000 forinti, te obecaje njemu, zeni nje-
govoj Barbari Sthresemlyey, kceri Ani i sinovima (Jurju, Ivanu, Franji, Gasparu, Nikoli,
Petru, Simunu i Matiji), da ce receni dug kroz tri godine izplatiti,

Iz ovih podataka ne da se ustanoviti, da li je ban Petar Keglevic ista uradio, da

opet predobije grad Dubicu. Prema tomu obazrijeti se je nama na potonjega povjestni-
5ara Isthuanfija, koji o tome ovako prica: »Cim su Turci s malo napora (parvo labore)
obladali Dubicom, prestravise se s toga oni vojnici, koji su bili u posadi u Jasenovcu i

Novskoi, gradovima na obali Save a u vlasti gospode od Zemp^a ili SvetaCkih, pa zapa-
li§e tegradove onda se razbjegose. Te stvari skloni§e Keglevica Nadazda, pa da oslo-
i i

bode od prijetece pogibli preostale jo§ gradove Sisak, Hrastovicu druge, paCe sam i i

Zagreb, odluciSe vojsku podici Turcima u susret poci, da ih suzbiju. Medjutim je Kegle-
i

vit radi slaboga zdravlja ostao kod kude, pa tako je sam Nada^di iznenada navalio na
Turke u Jasenovcu, te ih s pomo(iu Marka TomaSovida iz grada otjerao. RazdijelivSi za-
robljeni medju svoje vojnike
plijen i razvalivSi grad Jasenovac odlucio je Nadazdi dalje
po^i, pa ploved na Sajkama uz Unu prikuCiti se skopnene vodene strane Dubici, tei i

nju osvojiti. Ali se je toga okanio do5uv§i od uhoda, da je sultan Sulejman s ogromnom
vojskom poSao na Ugarsku, te da je ved dopro blizu Beograda«.
Nema dakle nikakve sumnje, da je uza sve nastojanje hrvatskih bana Dubica ostala
u turskim rukama. Bani jama(^no nijesu bili dosta jaki za kakav podhvat, jer im ne bijahu

stigle pomo(ine Cete iz Tek u sijeCnju 1539. doSle

austrijskih zemalja kralja Ferdinanda.
su u Slavoniju toli ieljkovane (Jete njegove. Bili su to Spanjolslfi pladenici, kojima
je kralj dao za vodju savjetnika svoga Ivana Ka§telanovi<ia. Dne 12. sijednja 1539. izdao

je Ferdinand proglas na sve velikaSe, plemi<5e druge iitelje kraljevine Slavonije, kojim i

je javljao ovako: »Poslali smo na obranu ovoga kraljevstva svih vas na§e Spanjolske i

Cete, s kojima 6e biti vjerni na§ Ivan Ka§telanovi(i od Svetoga Duha, na§ savjetnik. Za-
povijedamo dakle vama tvrdo pod prijetnjom na§e nemilosti, da kadgod reCeni Ivan Ka-
i

§telanovi(i bude zahtijevao, ovim Spanjolcima priskrbite sve vrsti hrane uz pravednu i

pristojnu cijenu, i da im i mate svakim naCinom budete u pomo(i Cinom i savjetom*. Spa-
njolske Cete nijesu medjutim svagdje nalazile dovoljno susretanja, paCe zagrebaCki bi-
skup Simun od Erdeda odluCno se je kratio, da ih prima u svoja mjesta, ved im je nasu-
prot prijcCio prolaz kroz svoja imanja. Radi toga se je Ivan KaStelanoviC pismom od
23. veljaCe izravno potuiio kralju Fcrdinandu. Medjutim bilo je plemiCa, koji su radostno
136 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.)

docekali kraljevu vojsku, jer im bijase dodijao zulum velikasa. Tako je Emerik Bradac
od Ladomerca ovako pisao Ivanu Kastelanovicu: »Dajemo na znanje
2. ozujka iz Bistrice
vasemu gospodstvu, kako su knezovi Zrinski, ne zna se zasto, iz Rakovca poslali svoje
Ijude na posjedovanja, koja pripadaju nasemu kastelu Ladomercu, te su nanijeli ogromne
stete nasim ubogim kmetovima, odvedavsi im vino iz njihovih klijeti Toga radi pisali . . .

smo takodjer gospodinu banovcu Pavlii Ratkaju, jer bi nas on morao od takovih stvari
stititi braniti... Molimo vas, da nam pismom obznanite, hoce li se gospoda bani
i

naskoro od kraljevskoga velicanstvapovratiti(si domini bani proxime

et tempestive a regia maiestate venient), i da li nam je iz Qermanije ocekivati kakva
ratna pomoc, koja bi nas mogla od toga zastititi. Napokon molimo vase gospodstvo, neka
nas kada ce sa Spanjolcima kraljevskoga velicanstva u Krizevce doci, jer mi bi
izvijesti,

zeljeli vasim se gospodstvom ondje sastati, kako smo vec prije ugovorili. Molimo jos
s

za vijesti, ako ste ih primili, narocito sa strane Turaka«.

Kralj je Ferdinand pismom od 8. ozujka 1539. dao Ivanu Kastelanovicu naputak, u

kojem je uz ino osudio postupanje zagrebackoga biskupa. Ali podjedno odlucio je sazvati
sabor kraljevina Hrvatske Slavonije, pa od njega traziti, da pomaze ne samo u svakom
i

pogledu spanjolske cete, nego vojsku iz austrijskih zemalja, koju je dovodio u Slavoniju
i

vrhovni kapitan Nikola Jurisic. Svojim oratorima za taj sabor izabrao je kralj Franju Ba-
cana i Luku Sekelja od Ormuza.
Za oratore sastavljen bi naputak ili instrukcija 28. ozujka 1539. Neka kazu stale-

zima, »da je kraljevsko velicanstvo vazda se brinulo za obranu tih kraljevina, i da nije

nista zanemarilo, sto je spoznalo da spada na njihovu zastitu. Ako se je kakvo zlo (quid
aduersi) ovih dana njemu (kraljevstvu) od neprijatelja dogodilo, nije tomu krivo njegovo
velicanstvo, nego onaj neocekivani poraz, koji je vojsku pod vodjom Kocijanom zadesio«.
Kralj je vec poslao stanovitu vojsku od konjanika i pjesaka, pa ne ce prestati da je mnozi;
ali ta vojska ne moze uztrajati u sluzbi za obranu kraljevstva bez place hrane, a kralj kao i

pojedinac ne moze sve iz vlastitoga svoga dzepa namirivati. Stoga poziva staleze, da i

oni svoje cine, pa da dozvole dacu (subsidium) za uzdrzavanje pjesaka, konjanika i saj-

kasa (nazadistarum). Neka zrtvuju sto vise, ako Ijube domovinu, zene i djecu svoju. Jos
je obsezniji drugi naputak za poslanike, izdan 14. travnja. Tu javlja kralj, da je bane
opremio s dobrim brojem ceta i s drugim stvarima, a tako je ivrhovnomu kapitanu Nikoli
Jurisicu pridijelio stanovite savjetnike, koji ce svi zajedno poraditi, da se Turcima one-
moguce dalje provale.

Sabor sastao se je 8. svibnja 1539. u Dubravi, gradu biskupa Simuna od Erdeda,

te je pregnuo da u svemu ugodi zahtjevima kraljevskih oratora. Stalezi zahvalno spo-

minju, kako je kralj poslao u Slavoniju Hrvatsku za obranu »pretuznoga kraljevstva«i

novu jaku vojsku spanjolsku (novum validumque exercitum hispanicum), zatim kako je
i

vrhovnoga kapitana Jurisica gospodu bane obskrbio s dovoljnim cetama (cum gentibus
i

non contemnendis). Za'obskrbu i hranu tih ceta odredjuje se, da se mora od svih poda-
nika, gospode i plemica po jedna cetvrt zita pobrati i u Krizevce donijeti, gdje ce se uz
cijenu od 25 denara za cetvrtinku obskrbniku vojske prouentuum) prodavati. (magistro
Suvise dozvoljava se od svakoga kmeta po jedna cetvrtinka hrane za obskrbu medjasnih
gradova, to bezplatno. Kao skladista za taj zivez odredjuju se gradovi: Koprivnica Qa-
i

§para Ernusta, Kristalovec Franje Bacana i Kraljeva Velika bana Tome Nadazda. Tu se
mora skupiti hrana do 25. svibnja, a onda ce ju bani prema potrebi razdijeliti po kra-
jiskim gradovima. Da se nadalje stane na put turskim martolosima, koji prodiru daleko
u zemlju, te se klate po gorama, unovacit ce se 300 pjesaka haraclija (haramija), koji ce
se drzati na okupu kroz citavo Ijeto i takodjer u jeseni. Unovacit ce ih bani, te razmje-

stiti po zgodnim mjestima, gdje bude potreba. Za uzdrzavanje i placanje tih haramija
razpisuje se daca od jedne forinte od svih imanja po novom popisu; polovica te dace
 SABOR U DUBRAVI 1539 137

mora se skupiti do 25. svibnja, a ostatak do 15. kolovoza. Pobirat ce pak da(Su proto-
notar kraljevstva Mihajlo Ravenski (de Rawen), koji ce ju i silom utjerivati. Buduci da

je zemlju pritisnula skrajnja bijeda, ne mogu se od dace oprostiti ni duhovnici; stoga ce

se oporezovati i zupnici, pace i kapelani. Potonji moraju dati pol forinte; 2upnlci bez ka-

GROBNI SPOMENIK IVANA KOCIJANA

na juznom vanjskom zidu zupne crkve sv.

Fortunata i Mohora u Qornjeni Qradu (Ober-

burg) u Staierskoj. Na torn spomeniku, koji

je prenesen oko god. 1757. iz starije tada

poruSene crkve vidi se vitez u bojnoj opremi,

dried zastavu u desnici. Uz desnu nogu

njegovu prikazana je u reliefu basna o lisici,

koja je zdrala pozvala u goste, te mu onda

vrat izgrizla. Izpod toga vide se dvije zmije;

jedna proviruje kroz mrtva5ku glavu, dok se

druga na tlu previja. Obje zmije imadu

CovjeCje glave, kojih crte opominju (toboze)

na lica knezova Zrinskih. Nadpis (jama5no

nije prvobitni) na podnozju spomenika giasi

ovako: Oenerosi D. Joannis Khazianneri Ba-

ronis in Khaczenstein et Flednick etc. sta-

tura qui miserabiiiter in Costanovicza Croa-

tiae perijt an(no) MDXXXVIII. Oct. XXV.

Da je taj nadpis mnogo mladji od samoga

spomenika, razabira se vec po krivom da-

tumu smrti Kocijanove. Vjerojatno je taj

nadpis dometnut prigodom prenosa spome-

nika iz stare crkve u novu. Od staroga i

prvotnoga nadpisa preostalo je samo one,

§to se vidi uz lijevu ruku Kacijanerovu na

samom spomeniku, gdje Citamo: »aetatis

suae anno XLVIII.*

pelana i altariste po Jednu forintu, Zupnici s Jednim kapelanom dvije forinte, s dva kape-
lana Cetiri forinte, a sa tri po §est forinti. Napokon hi ustanovljciio, da svaki put, kad
Turci s jakom vojskom u zemlju provalc ill koji grad podsjediiu, moraju na poziv banova
listom ustati na noge svi velika§i i plemid sa svojim podanicima, te zajedno s banima
138 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

poci na neprijatelja. Tko se oglusi banskomu pozivu, gubi sva imanja svoja, koja ce bani
zauzeti i za kraljevsko velicanstvo drzati.
Dok je je vrhovni kapitan Nikola Jurisic s vojskom
sabor vijecao u Dubravi, stajao
u Krizevcima. Qasparu Paradeiseru, upravitelju u Optuju,
Odanle pisao je 11. svibnja
pismo, u kojem javlja, kako ga
je ban Petar Keglevic sa sabora u Dubravi izvijestio, da

je 5000 turskih konjanika preslo preko Save, da preko Cazme provale do Zagreba; no

cuvsi, da je velika vojska pod Jurisicem oko Krizevaca, udarili su Turci drugim putem
na sjever, pa ce provaliti u Podravinu do Koprivnice i Varazdina. Jurisic poziva stoga
Paradeisera, da stajerske cete, ako ih imade na okupu, poslje u Vinicu kod Varazdina, pa
da mu to onda doglasi. O daljim okrsajima s Turcima nema vijesti; znademo samo, da
je ban Tomo Nadazdi 23. lipnja boravio na krajini u svojem gradu Velikoj (Kraljevoj
Velikoj), odakle je pisao Barbari Kastelanovic pismo, iz kojega doznajemo za nedavne
okrsaje s turskim cetama. Medjutim vecih bojeva kao da nije bilo.

Spanjolska vojska, kao i cete iz austrijskih zemaija pod Jurisicem imale su medju-
tim jos jednu zadacu, naime da ma kojim nacinom dobe u svoje ruke izdajicom proglase-
noga bjegunca Ivana Kocijana. Taj bijase nakon svoga bijega iz Susjedgrada u Qvozdan-
sko knezove Ivana Nikolu Zrinskoga pozvao, da mu ustupe za neko vrijeme svoj grad
i

Kostajnicu na Uni, koji bijahu oni primili u zalog za neki drugi s\oj grad. Premda su Zrin-
ski smatrali Kostajnicu »za glavu i vrata citave kraljevine Hrvatske i svoga vladanja«,
predali su ju ipak Kocijanu, jer im bijase prisegao, da ce im ju s mjesta vratiti, cim stece
milost kralja Ferdinanda. Obladavsi medjutim Kostajnicom nije Kocijan vise ni mislio, da
zatrazi milost usvoga kralja, vec se je stao s Turcima pogadjati. Napisao je pace kne-
zovima vlastitom rukom pismo, da ce preci k turskomu sultanu (qualiter ad caesarem
transibit), te ih je pozvao, da jedan od njih zajedno s njime k caru podje. Ako to ne ucine,
predat ce Kostajnicu u turske ruke. Dok je ovako Kocijan u jednu ruku knezove Zrin-
ske gonio pod tursko okrilje, nastojao je vojvodu spanjolskih ceta u Slavoniji uvjeriti, da
je skroz neduzan. U pismu, sto ga je 19. travnja 1539. pisao iz grada Kostajnice vrhov-
nomu kapitanu spanjolske vojske i svome prijatelju (Ivanu Kastelanovicu), brani se on
ovako: »Javljam vam, kako sam doznao, da vase gospodstvo hoce moje sluzbenike
(familiares) pohvatati i imanja njihova razgrabiti. Bog mi je svjedok da ne znam, zasto
to vasa velemoznost cini, jer moji sluzbenici odrzali su poput vjernih Hrvata vjernost
kraljevskomu velicanstvu cuvajuci s menom krajinu na korist kraljevine. Neprijatelji moji
opadnuli su me doduse zlobno pred vama, da sam poganskim nacinom poradio, da dove-
dem neprijatelja u kraljevinu Hrvatsku i protiv njegova velicanstva. Molim vas, da tako-
vim rijeCima ne vjerujete ... Mnogo se je doduse izmedju mene i Turaka
d o g o V a r a o, 1 ali inace nije se moglo ciniti, ako se je htjelo sacuvati ovu krajinu, u
kojoj prebivam . . . Suvise sam docuo, kako su me obijedili, da zelim protiv vas povesti
tursku vojsku, u kojoj imade i mojih sluzbenika . . . Medjutim Turcin imade dosta Ijudi

za vojsku, da provaljuje i pustosi u kraljevstvu. Tim se nijesam nikad posluzio, niti cu se

ikad posluziti. Smiono kazem, da bih sve Turke utamanio, kad bi to mo-
gao . . . Kao novinu vam javljam, da se je moj uhoda iz Bosne vratio te posve izvjestne
glase donio, kako je bosanski pa§a skupio sve svoje sile, pa hoce da provali u kraljevinu

Hrvatsku. Bojim se, da prijeti kraljevini veliko zlo, ako ne bude pomoci .«. . .

s Turcima
Surovanje Ivana Kocijana prijetnje njegove, da ce sultanu predati Ko- i

stajnicu, knezova Zrinskih. Stoga stadose snovati, kako da se oslobode

silno se dojmise
nemiloga gosta svoga. Dne 9. srpnja 1539. borave oni u Ivanicu kod vrhovnoga kapitana
Jurisica, te ugovaraju s njime. Jurisic im obecaje, da ce njima u prilog poraditi kod
kralja. On ce izmoliti u kralja za njih slobodno pismo (literas, quae vocantur salvus con-
ductus), kojim ce im sve oprostiti, ako su ikad protiv njegova velicanstva sagrijesili. Kralj
de nadalje braCi i njihovim sluzbenicima predati gradove Susjedgrad, 2elin, Kostajnicu i
 SMRT IVANA KOCIJANA. 139

Petrovljan; a za gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec izdat ce im nasljedna pisma

(literas hereditarias). Ako to JuriSic u kralja ne izradi do 1. sijeCnja 1540., neka im onda
bude njegov grad Kiseg s varoSem, selima i prihodima, kako ih on sada drzl. Medjutim
toga nije trebalo, jer Juri§i(iev ve6 24. srpnja izdao braci
je kralj Ferdinand na predlog
Zrinskima posebnu povelju, kojom im sva obedanja, po JuriSicu zadata, sveCano po-
je

tvrdio obecao, da ce ih do nove godine izpuniti. ZnaCajno je, §to Ferdinand kaze, da je
i

on to Zrinskima u5inio ne samo poradi njihovih dosadanjih buducih sluzba, nego tako- i

djer »iz stanovitih, inaCe razlo^itih uzroka*.

Nema sumnje, da su dogovori izmedju Zrinskih i Juri§ica u Ivanicu, kao i obecanja

kralja Ferdinanda jos vi§e doprinijela, da su se braca odlucila osloboditi Ivana Kocijana.
Sto se je dalje zgadjalo, nije izvjestno; samo je to stalno, da je knez Nikola Zrinski dao
27. listopada u Kostajnici ubiti Ivana Kocijana. Isthuanffy pripovijeda o tom ovako. Fer-
dinand, kaze on, pisao je potajno list Nikoli Zrinskomu, u kojem ga je korio, sto je Koci-
janu ustupio Kostajnicu, te ga je pozivao, da Kocijana ill zasuznji ili pogubi. Nikola je na
to poSao u Kostajnicu, gdje ga je Kocijan pogostio. Kad je poslije gostbe Kocijan otisao u
svoju loznicu, poslao je Zrinski k njemu dva svoja vojnika, rodom Hrvata, po imenu
Jurja Qrabusa i Ivana Hojsica, a sam je sasao do gradskih vrata, govoreci sva§ta s raz-

nim Ijudima strazarima, da se ne bi

i dosjetili i njegovu namjeru pomrsili. Uzpevsi se
ona dva hrvatska vojnika u gornji
sprat zgrade pritajili su se, kao da ce
Kocijanu ne§to saobciti, §to se njega
tiCe, pa kad je on svoju druzinu od- rot^c^^ >Y^cft^y}^^y
pustio i njih primio, oborio se je na nj
cT
prvi Juraj Qrabus, te ga je
ranio

ali

po
u
u
smrtna, pobrzao

tom ga
glavi,
trbuh.

te
je
Premda
je

svoje oruzje, koje je o stijeni visilo;

je

Hojsic sjekirom udario

se je Kocijan
bodezem
rana bila
Kocijan da pograbi

mrtav na
PODPIS KRALJICE IZABELE.
Snimljeno s izprave od 4. kolovoza 1542, koja se
Y
zemlju sru§io. Na to su mu IjeSinu ba- Suva u narodnom muzeju u BudimpeSti.
cili na gradsko dvoriSte, odsjekavSi
mu prije glavu, koja bi poslje poslana
imenu Franjo ForgaC, pripovijeda opet, da je sam
u I3ec kralju Ferdinandu. Drugi pisac, po
Nikola Zrinski ubio Kocijana, pomamivSi se za njegovim blagom. Jednoga dana objedovao
je knez Nikola s Kocijanom u Kostajnici. Poslije objeda izvukao je Kocijanu maC iz korica,

kao da ga 2eli ogledati, a onda ga je njim umorio.

Tri dana iza katastrofe u Kostajnici (30. listopada 1539.) pi§e kaStelan grada Kra-
Ijeve Velike, banu Tomi Nada^du, koji je 16. listopada zajedno
po imenu Nikola Mikuli(5,

s banom Petrom Keglevidem u Zagrebu boravio, posve kratko ovako: »Za ubojstvo. po-

Cinjeno po knezu Zrinskomu na Ivanu Kocijanu, vjerujem da je va§e velemo?.no gospod-

stvo \^t doznalo* (Decollationem autem Johannis Koczianeris per comitem Zryny factam
credo vestram magnificam dominationem iam intellexisse). KaStelana Mikuli(ia kao da se to
nije ba§ osobito kosnulo; njega su vi§e zanimale priprave Turaka u Bosni i Po^egi. pa je

po nalogu banovca slavonskoga Siljao stra^.e od konjanika pjeSaka prema Po?-egi, Ca- i

klovcu, kao prema Savskom Brodu kod QradiSke, gdje je kliSki sandiak Muratbeg skup-
i

Ijao vojsku za nove provale u preostalu Slavoniju. ViSe se je dojmila smrt Kocijanova

oCitih tajnih protivnika kralja Ferdinanda. Valentin Turak odgovara iz grada Pape 6. stu-
i

denoga banu Tomi Nada2du na njegovu vijest o smrti Kocijanovoj, da se ta »bezsmislena«

(absurda) pogibija »ubogoga« (misero) Kocijana ne mo2e ni od koga odobriti. pa onda do-
daje: »Jedino to vaSoj velemoinosti piSemo i po dufnosti vjernoga prijatelja svjetujemo.
140 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOL.IA (1527.-1540.).

da cuva glavu i imanja svoja. Ne znamo dosta,

moglo vjerovati, kad je gazenje komu bi se

prisege svima tako obcenito, da se nijedna stvar ne smatra tako neznatnom, kao sto pre-
krsiti vjeru, koju je, vjerujemo, Kocijan uglavio s knezovima, jer im se inace ne bi

bio povjerio«,

Bas radi toga, sto su mnogi proglasivali knezove Zrinske vjerolomcima i ubojicama,
bila su braca prinudjena, da se sklone pod osobitu zastitu kralja Ferdinanda. Ivan i Nikola
Zrinski izlazu u posebnoj spomenici kralju,kako su Kocijana uklonili s puta »ni za imanja
ni za vladanje« (pro nullis bonis nee dominio), nego jedino »s obzirom na krscansku

vjeru njegovo posveceno velicanstvo«, pa ga onda mole, da im izdade milostivo pismo,

i

da se ni njima ni njihovim potomcima nikad ne bi moglo isto spocitavati. Suvise ga mole,

da im zapise gradove Susjedgrad, Stubicu, Kostajnicu, Petrovljan 2elin, nadalje da im za i

sva vremena potvrdi Medvedgrad, Rakovec Lukavec, a oni ce mu za to oprostiti sav i

dug, koji duguje njihovim predjima i njima. Jos traze od njega, da im osigura imanja Vran-
ske priorije, dok se ne povrate njima ili njihovim potomcima onih 12.000 forinti, za
koje su ih oni odkupili. Napokon ga zaklinju, neka im odredi godisnju placu za uzdrza-
vanje 500 lakih konjanika, s kojima ce sluziti vjerno kralja i citavo krscanstvo, te izla-
gati za njih svoja imanja i glave. Ferdinand je knezovima rado oprostio sve, sto su ma
ikada (eo vel alio nomine) pocinili, rijesio ih je kraljevske nemilosti, koju su zato zaslu-
zili, te je odredio izrijekom »da nitko ne smije njima ni njihovim potomcima receni cin spo-
citavati, niti tako njihovu cast vrijedjati« (quod a nemine vobis vel heredibus vestris iam
dictum factum improperari sive crimini verti aut contumeliose objici debeat, neque adeo
honorem vestrum offendere possit). No zato ce knezovi izdati zasebnu izjavu, da ce ga i

vazda zakonitim kraljem svojim priznavati, svakoga se pogadjanja s Turcima ili drugim
neprijateljima kloniti, te uvijek kao vjerni podanici u duznoj vjernosti i posluhu uztrajati.
Qradova Susjedgrada, Stubice, Kostajnice, Petrovljana moze im za sada i Zelina ne
zapisati, jer nijesu u taj mah u njegovim rukama; glede Medvedgrada, Rakovca Lu- i

kavca, kao i glede imanja Vranske priorije ucinit ce, kako zele. Napokon sto se tice place
za uzdrzavanje 500 lakih konjanika, ugovarat ce s njima vrhovni kapitan Nikola Jurisic;
osim toga poslat ce kralj komisare, koji ce krajiske gradove pregledati, te sve udesiti,

da budu zgodniji za obranu.

Dok su tako knezovi Zrinski od Ferdinanda mogli ocekivati cak i nagradu, sto su
uklonili s puta Ivana Kocijana, zamrznuli su na njih javni i tajni privrzenici kralja Ivana
Zapolje. Sto vise, sam gnjevom na hrvatske knezove, te
sultan Sulejman planuo je silnim
je zahtijevao od kralja Ferdinanda, da ih radi toga umorstva kazni. Ako to ne ucini Fer-

dinand, kaznit ce ih sam sultan, pa ce na njih poslati svoje sandzake (bosanskoga sme- i

derevskoga), da satru njih njihovu djedovinu. A buduci da su posjedovanja knezova Zrin-

i

skih »vrata i stit Hrvatske«, zaprijetila je velika opasnost citavomu kraljevstvu hrvat-
skomu. Stoga je mnogo zavisilo o tom, sto ce u Carigradu izraditi Ferdinandov poslanik
Jerolim Laski, nekad Zapoljin privrzenik, a od dvije godine natrag pristasa i pouzdanik
kralja Ferdinanda. Laski bijase poslan k sultanu, da mu omrazi Ivana Zapolju, i da onda
i njega Ferdinand lakse ukloni s puta.

Ivan Zapolja naime slabo je mario za to, da se izpune uvjeti mira, koji bi utanacen
u Velikom Varadinu. Vec radi toga bijase ponovo doslo do opreka izmedju protukraljeva.
No jos veci jaz nastao je medju njima, kad se je Ivan Zapolja 2. ozujka 1539. ozenio u
Stolnom Biogradu Izabelom, kcerju poljskoga kralja Sigismunda I., te se je moralo bojati,
da ce potomci iz toga braka svom snagom pregnuti, da Habsburgi ne obladaju citavom
Ugarskom. Stoga je Laskoga zapala zadaca, da obznani sultanu uvjete velikovaradinskoga
mira, ne bi on neharnoga Zapolju odvrgao
li sudbini njegovoj prepustio. I zaista je i

Laski prigodom audiencije 7. studenoga 1539. sultanu priobcio sve potankosti tajnoga
mira. Medjutim ipak nije postigao cilja. Sultan bijase vec prije obavijesten o miru; k tomu
 IVAN UNGNAD KAO VRHOVNI KAPITAN. 141

se je opet priklonio Ivanu Zapoiji, koji bijase odlucio poslati mu poslanstvo pod Jur-
jem Utisenicem i godisnji danak. Tako je Laski malo ne stradao, jer su neki veziri i

piSe svjetovali sultana, da mu dade nos i usi odrezati, te ga u tamnicu baciti. Tek bo-
gatim darovima izmolio je Laski za sebe Slobodan povratak, a za svoga kraija primirje
na pol godine pocevSi od 1. sije^nja 1540, Ali knezovi Zrinski bise Iz primirja izrijekom
izkljuceni, koje zato, §to bijahu nekadanji danak uzkratili, koje opet radi toga, §to su Koci-
Jana pogubili.

Medjutim bijaSe se i Ferdinand pobrinuo za dalju obranu hrvatskoga kraljevstva.

Najprije poniilovao je kcer sinove nesrecnoga Kocijana, kao zeta njegova Ulrika Eit-
i 1

zinga, zabranivsi medju ostalim hrvatskomu banu Petru Keglevicu pismom iz Beca od
27. prosinca 1539., da silom utjeruje duznih 600 forinti od kmetova njihovih na imanjima

Susjedgrada Stubice. Suvise povratio je kralj kceri

i sinovima Kocijanovim neka dje- i

dovska imanja, kao i razlicite prihode u Kranjskoj i Koruskoj. Tim milostivim djelom udo-
brovoljio je brojne prijatelje toga roda tako u Hrvatskoj kao i u nasljednim zemljama. Na-
dalje je kralj rijesio vrhovne kapitanije vjernoga Nikolu Jurisica, ostavivSi mu samo cast
zemaljskoga kapitana za Kranjsku i brigu za hrvatske gradove na Uni; vrhovnijn pak
kapitanom svojih ceta iz nasljednih pokrajina u Slavoniji imenovao je 12. sijecnja 1540.
Stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je jos prije boja na Muhac-
kom polju mnogo utjecao u poslove kra-
Ijevine Slavonije. Napokon je kralj uredio
ne§ta i u poslu hrvatske banije. Buduci da
se je Tomo Nadazdi posljednjih mjeseci
1539. odrekao banije, ostao je Petar Ke-
glevic jedini ban u citavom kraljevstvu.
Ferdinand nije mu imenovao druga, vec
je 12. sijecnja 1540. izdao u Becu ovaj zna-
ClRILSKI PODPIS NIKOLE JURISICA
meniti dekret: »Ferdinand po Bozjoj mi-
na iednoj izpravi od 21. ozujka 1528. Cita se:
losti kralj rimski, Ungarije, Ceske, Dalma- •Mikula Jurisi6 moje ruke pismo«. Izvorua
cije, Hrvatske i Slavonije. Velemozni izprava a c. i kr. kuinom, dvorskom dr- i

vjerni i Ijubljeni. Proslo je vec mnogo zavnom arhivu u BeCu.

dana, sto smo primili tvoje pismo, poslano
nam po zasebnom covjeku; ali nijesmo
htjeli da na nj odgovorimo, dok ne uredimo sve stvari glede odrzanja i obrane recenih
naSih kraljevina, da bi tako tebi vi§e doliCan odiucan odgovor
i i dati mogli. Jav-
Ijam ti dakle milostivo, da smo, spoznavsi naime stalnu tvoju vjernost, hrabrost u

vojniCkim poslovima, kao i razboritost i pravednost pri upravljanju ovih naSih po-
slova, odredili, da ti sam bez ikakvog druga bansku slu2bu za sada
obaV 1 j a § (ut tu solus sine aliquo collega banatus officium pro nunc geras). Ne
dvojimo, da ti sam upravi tih stvari i vladanju (kako sada stvari stoje) zadovoljavati mo-
2e§, te da ti druga ne treba. Da bi tu sluzbu lagodnije vrSiti mogao, odluCili smo ti dr-

2ati tri prema potrebi slu^iti. A za uzdrzavanje,

sto lako orufanih konjanika, kojima ce§ se
koje bi se tebi u svako doba podati imalo, razpravljat cemo s nekim drugima na dojdu-
dem saboru, koji smo veC u Slavoniji sazvali, te se nadamo, da 6e se stale?-! kraljevine
naSemu zahtjevu u tom pogledu odazvati. Dano u naSem gradu BeCu, dana devetnacstoga
mjeseca sijeCnja, godine tisu(Su pet sto cetrdesete .« Tako je Keglevici ostao banom bez . .

druga, te je iza njega pretegnuo obiCaj, da hrvatskim kraljevstvom upravija vazda samo
jedan ban.

Na po«Jetku veljaCe 1540. vratio se je Jeronim Laski iz Carigrada u BeC. Ali Ferdi-
nanda nije ondje zatekao, jer je ovaj odputovao u Nizozemsku, gdje se je s bratom Kar-
lom sastao vije(Sao, kako da se dokrajCe vjerske smutnje u NjemaCkoj. U BeCu je ostala
i
 142 Ferdinand i. habsbui^qovac (i527.-i564.) i ivan zapoua (1527.-1540.).

kraljica Ana, koja je vec 5. veljace bana Petra Keglevica izvijestila o dozvoljenom pri-

mirju na pol godine, te mu podjedno zapovjedila, da nastoji na krajini pod svaku cijenu
odrzati mir. Neka o sklopljenom takodjer kapitane u Senju, Otoccu,
primirju obavijesti
Bihacu i Ripcu, da ga uza to
i neka po uhodama neprestano razpituie, sta
oni drze; ali

Turci snuju i rade. Cim sto dozna, neka joj sto brze javi, jer ona zeli, da za svaki slucaj
bude pripravna sigurna. Slicna pisma razaslala je kraljica takodjer namjestniku u Ugar-
i

skoj, Aleksiju Thurzu, zatim vrhovnomu kapifanu Ivlnu Ungnadu, a i supruga svoga Fer-
dinanda obavijestila je o svemu, sto joj je Laski priobcio.
Premda je tako bilo proglaseno primirje, ipak hrvatsko kraljevstvo nije uzivalo
mira. Sandzaci bosanski smederevski sve pored primirja udarali su na Slavoniju
i Hr- i

vatsku, te su narocito pregnuli, da satru knezove Zrinske. Prve zesce navale zaredale su
vec mjeseca ozujka 1540. Knezovi Ivan i Nikola Zrinski stali su sada vapiti za pomoc u
kralja Ferdmanda, kraljice Ane, band Kegievica drugih drzavnih castnika. Kraljica Ana i

salje 4. travnja Jeronima Laskoga u Hrvatsku, da odanle podje bosanskomu sandzaku

Usrefbegu i smederevskomu Mehmedbegu Jahijapasicu, pa da ih makar mitom odvrati od
i

daljih provala. U isti mah porucuje Ferdinand 8. travnja iz dalekoga Qenta knezovima
Zrinskima, neka se sporazume njegovim vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom, pa im
s

uza to salje pismo sigurnosti, kojim prima sve njihove gradove na krajini u svoje ruke
s obecanjem, da ce ih njima opet vratiti, cim sultana sklone, da se okani dalje osvete.

Jerolim Laski vec je 10. travnja u Zagrebu, gdje no skuplja darove (vrceve) i

dukate, koje ce sandzacima odnijeti. Dne 16. travnja opet je u Kraljevoj Velikoj, odakle
trazi, da mu se za njegove vjerne sluzbe najdulje do Qjurgjeva ustupi Susjedgrad. U po-
sebnom pismu vrhovnomu kapitanu Ungnadu javlja, kolika pogibao prijeti Pakracu, gradu
knezova Zrinskih, u kojemu nema ni hrane ni puscanoga praha. Ako taj inace jaki grad
Turci osvoje, propasti ce citava Slavonija sve do njemacke medje. Da ga ipak obrani,
pisao je Laski smederevskomu i beogradskom sandzaku Mehmedbegu, da Pakrac nije

vise knezova Zrinskih, vec njegov, da ga stoga pusti na miru. Laski ce poci u Qradisku,
i

gdje ce ugovarati s kliskim sandzakom Muratom, a onda ce na povratku uci u Pakrac,

te ga preuzeti. Ungnad neka stoga sto brze poslje Savom dovoljno hrane za taj grad. Kne-
zovi su Zrinski medjutim ugovarali s vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom. Oni su
i

bili spremni sve svoje gradove na krajini ustupiti svojemu prijatelju Tomi Nadazdu ili ih

predati u kraljevske ruke, ako im kralj mjesto njih podijeli druge gradove i imanja u
"

Ugarskoj.
U dogovorima u pogledu predaje gradova izvijestio je knez Zrinski kraljicu Anu
pismom iz Petrovljana 13. lipnja 1540. Uza to javljao je, kako se Turci ponovo spremaju
da udare na gradove njegove i brata mu Ivana, pa ju je zaklinjao, neka zapovjedi vrhov-
nomu kapitanu Ivanu Ungnadu, da im pritece u pomoc, »jer ako ijedan (od tih gradova)
dodje u turske ruke, propala je sigurno kraljevina Hrvatska (de regno Croatiae actum
erit). »Prosvjedujem pred Bogom vasim kraljevskim velicanstvom (i ocitujem), da
i ja s mo-
jim bratom recene gradove protiv tolikog neprijatelja dulje odrzati ne mogu«.
I zaista spremali su se Turci u ono vrijeme na sve strane, da obraCunaju s knezo-
vima Zrinskima. Smederevski i beogradski pasa Mehmedbeg sa svojim sinom Oroslanbe-
gom skupljao je svoje cete koje u Qorjanu koje u Pozegi; u isto doba sabirao je bosanski
sandzak Usrefbeg sa svojim gojencem Muratbegom, sandzakom kliskim, druge cete oko
QradiSke na Savi. Prvih dana srpnja javljaju kastelani iz krajiskih gradova potanko o
tim turskim pripravama: Ivan Horvat iz Pakraca, Stjepan Bosnjak iz Dianovca, a Mi-
hajlo Knilosy i Sebastijan Ember iz Kraljeve Velike. Pakracki kastelan Ivan Horvat,
znade i to, da su u Qradisku (Qradische brod) dovezeni topovi nekad Kocijanovi i despota
Stjepana Berislavica, nadalje da su onamo stigli janjicari, kao kliski sandzak Muratbeg. i i

Jedno samo ne zna sigurno, kojim smjerom naime kane Turci poci: jedni kazu, da 6e
 SMI^T IVANA 2AP0UE. 143

udariti na Pakrac, drugl opet, da 6e krenuti prema Uni, te podsjesti Kostajnicu, Zrinj i

druge gradove u kotaru Totu§evini. Zagrebacki biskup Simun od Erdeda javlja opet u
pismu iz Dubrave 10. srpnja, kako su Turci odlucili nakon pada Kostajnice ostalih gra- i

dova knezova Zrinskih podsjesti takodjer njegove gradove varoS u Hrastovici, pak moli i

stoga ratno vijece §tajersko za §to brzu pomoc.

U polovici srpnja 1540. provalili su zaista bosanski i kliSki sandzak prema Uni, te su
s vojskom od 30,000 Ijudi stali podsjedati gradove Kostajnicu i Zrinj. Potonji grad preuzeo
je braniti mladji brat Nikola Zrinski, dok je stariji brat Ivan iz bliza i daleka skupljao po-
modne Cete. Dne 14. srpnja pi§e knez Ivan iz Qvozdanskoga pismo Ivanu Ungnadu, u ko-
jem se kako su Turci sve njihovo vladanje pozgali, ostaviv§i tek puste
tuzi, prazne i

gradove. Knez zaklinje kapitana, neka mu za volju Bozju radi krscanske vjere ipak i

jednom pomogne. Teda negda dobio je knez Ivan toliko pomoci, da je mogao do6i pod
Zrinj i prinuditi Turke na uzmak. Oslo-
bodivSi braca svoje vladanje predjose
malo zatim sa svojim sluzbenicima i

prijateljima preko Une na tursko zem-

IjiSte, da ondje cetuju. Tom zgodom
spaliSe i razvaliSe varo§i pod Dubicom
i Kamengradom, te odvedose odanle
mnogo naroda u suzanjstvo.
Turske navale na vladanje kne-
zova Zrinskih prestale su neko vrije-
me iza posljednje nedace, jer su i sul-

tan i pase njegove morali obracati svu

paznju na dogadjaje u Ugarskoj i

Erdelju. U Erdelju naime bijase se

vojvoda Stjepan Majlath podigao pro-
tiv kralja Zapolje, pak je radio, da se
s pomoci budi Sulejmanovom budi
Ferdinandovom uzpne na knezevsku
stolicu u onoj zemiji. Kralj Ivan bio
je stoga prinudjen da zaratuje na Maj- IVAN SIQISMUND.
latha i njegova druga Emerika Ba-
Snimljeno s mjedene medalje u narodnom muzeju
laSu. OsvojivSi vi§e buntovniCkih gra- u BudimpeSti. Napis: Johannes Sigismund(us) . .

dova u Erdelju dao je napokon pod- D(ei) . Q(ratia) . Rex . Ung(arie).

sjedati tvrdi grad FogaraS, u koji se

bijahu Majlath i BalaSa zatvorili. Ali

za vrijeme podsade obolio malo zatim pala kap, tako

je Ivan Zapolja, a na to mu je i

da mu je lijeva strana tijela posve obumrla. Te2ko bolestna dopremili su ga po savjetu

lijeenika 10. srpnja u Szdszsebes, gdje ga je zatekla radostna vijest, da mu je supruga

Izabela 7. srpnja u Budimu rodila sina IvanaSigismunda (Stjepana). Radostni taj do-

gadjaj proslavljen bi u gradu i u logoru s velikim slavljem i sveCanostima, kod kojih je

sudjelovao i No vet sutradan pala mu je kap po drugi put. Slute(ii,

sam bolestni Zapolja.
da mu oko sebe poglavite privr^enike svoje, kao Petra PetroviCa,
je umrijeti, skupio je

Jurja UtiSeni^a, Stjepana Verbeca, Valentina Turka, Antuna VraniiCa peCujskoga bi- i

skupa Ivana, te im je preporuCio svoju suprugu sina, kojega neka dadu proglasiti za i

kralja. Podjedno je tada ve6 velikovaradinskoga biskupa Jurja UtiSenida imenovao skrb-

nikom svoga sina, te zamolio ostalu gospodu, da Jurja zborom tvorom slo2no po- i

maiu. Neka se okane misli, da bi se ikad podvrgli kojemu kralju od habsburfke poro-
dice, veC neka si osiguraju milost sultanovu, pa neka u to ime §to prije poSiju k njemu
 144 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (15?7.— 1564.).

poklisare s bogatim darovima. Iza toga lezao je Ivan jos devet dana nijemo i bezsvijestnoi
te je napokon umro 22. srpnja 1540. u 53. godini dobe svoje.

Smrt Ivana Zapolje pokrenula je nove borbe za Ugarsku. Skrbnici djeteta Ivana
Sigismunda nijesu snivali o torn, da bi izpunili pogodbe velikovaradinskoga mira od go-
dine 1538., vec su nastojali, da njemu osiguraju vladu u Ugarskoj i Erdelju. Kancelar Ver-
beci i pecujski biskup Ivan posli su u Carigrad, da znatnim novcima i bogatim daro-
vima steku miiost sultanovu njegovih savjetnika. Juraj Utisenic, Petar Petrovic
i i

Valentin Turak pohitali su na poziv kraljice Izabele sa svojim cetama u Ugarsku, gdje
su najprije u Stolnom Biogradu sahranili Ivana Zapolju, a onda u polovici rujna skupili
sabor svojih privrzenika na Rakoskom polju, te ondje jednodusno Ivana Sigismunda pro-
glasili kraljem. Jos bi tada odluceno, da kraljica zajedno sa svojim savjetnicima upravlja
drzavom; Utisenic neka ostane vrhovnim pokladnikom, Petar Petrovic neka kao temeski
zupan upravlja doljnim krajevima, a Valentin Turak da bude vrhovni vojvoda vojske. Uza
sve to nijesu prilike za kraljicu Izabelu i njezinog sina bile najpovoljnije. U jednu ruku
od Jurja Utisenica, prikloniti se Ferdinandu, kao kolocki
odlucili su neki velikasi, zaziruci
nadbiskup Franjo Frankapan, mocni Petar Perenj Sigismund Balasa; u drugu ruku opet i

kratio se je erdeljski vojvoda Stjepan Majlath sa svojim drugom, da polozi prisegu vjer-
nosti kraljici i njezinu sinu, vec je gledao da odrzi svoju samostalnost, bilo to s pomocu
sultanovom bilo s Ferdinandovom.
Da je u kralja Ferdinanda u onaj mah bilo dovoljno vojske, te da je s mjesta pro-
valio u Ugarsku, bio bi vjerojatno obladao pretezitim dijelom kraljevstva. No kako nije

imao dovoljno novaca za opremu vojske, a nije se ni od brata Karla mogao nadati kakvoj
pomoci, nastojao je da i u kraljice Izabele i u sultana izradi priznanje velikovaradinskoga
mira, pa da tako mirnim putem oblada citavom Ugarskom. U Budim poslao je u tom poslu
kraljici Izabeli grofa Nikolu Salma mladjega, a u Carigrad ponovo Jerolima Laskoga.

Jos prije smrti Ivana Zapolje bijase Ferdinand namjeravao, da opet poslje Laskoga
u Carigrad, i da izmoli produljenje primirja i da uredi neke druge poslove. U to ime po-
dijelio mu je vec 8. srpnja 1540. posebnu instrukciju, a podjedno ga imenovao banom kra-
je

Ijevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te mu je k tomu ustupio gradove Susjedgrad Stu- i

bicu, koji su jos nedavno pripadali Ivanu Kocijanu, a poslije su ih trazili knezovi Zrinski.
Kako je Laskomu
bilo prolaziti Slavonijom, Hrvatskom Bosnom, izdao je kralj Ferdinand, i

vrativsi se iz tudjine u Bee, 23. kolovoza za nj vjerovna pisma na hrvatskoga bana Ke-
glevica, zagrebackoga biskupa Simuna od Erdeda, kao na zagrebacki kaptol. Jerolim i

Laski bio je vec 27. kolovoza 1540. u Optuju, a 31. kolovoza u Susjedgradu kraj Zagreba,
odakle izvjescuje kralja o svom dosadanjem putovanju i prilikama, koje je u hrvatskomu
kraljevstvu zatekao. Od nekoga sluzbenika bana Petra Keglevica doznao je, da su Turci
bill vec sve spremili za podsadu Kostajnice, ali u to su doznali za smrt Ivana Zapolje, pa su
posli u Srijem. Nadalje je dosao k njemu Krsto Zempce (Svetacki), koji drza dva grada
dvije milje daleko od Gradiske, pa mu je pripovijedao, da je stigla iz Carigrada zapovijed
bosanskomu sandzaku i Muratbegu, neka podju u Budim; ako bi ih Ugri htjeli na tom putu
zaustavljati, neka sve spale i opustose. Jos se Laski tuzi na nevoljno stanje u Susjedgradu,
jer je Kocijanova udova sve sobom odnijela, tako te nije ostalo u njemu ni toliko hrane, da
bi oko moglo metnuti«. Zato moli kralja, neka nalozi vrhovnomu kapitanu
se »u jedno
Ivanu Ungnadu, da od kraljevskoga zita, sto je u Zagrebu pohranjeno, uzajmi bar toliko,
da bude dovoljno za sjeme. Malo dana zatim, 10. rujna, javlja Laski kralju iz kastela
Stubice ovo: »Neka znade vase velicanstvo, da je bosanski sandzak sve svoje sile

skupio, ladje (sajke) opremio i hranu u njih metnuo, kako je to svojim ocima vidio moj
covjek, kojega sam u Qradisku poslao. Qospodin Krsto Zempce (Svetacki), koji ima dva
grada do dvije milje daleko od Gradiske, dosao je jucer k meni zajedno s Nikolom Tar-
noveckim (Tarnoczy). Oni su mi govorili, kako njihove uhode sude, da ce (Turci) poci u
 J. LASKt U SLAVONlJi. 145

Ugarsku i pokusati da zauzmu Peduh. Jo§ su mi saobcili, da se brojni (Turci) u Beogradu

skupljaju, te da se u velike spremaju poci prema Budimu. Receni gospodin Krsto napo-
kon mi je kazao, da mu je jedan zarobljeni Turcin, koji mu je odkupninu donio, pripo-
viiedao, kako je sultan beogradskom sandzaku, da potece u pomoc udovici
nalozio kralja
Ivana, a na to je reCeni sandzak poslao kraljici u Budim vijest, neka bude dobre volje.

Drugo novo nemam ni§ta, nego da je gospodin ban Keglevic^ od nemale cesti svoje voj-
nike izgubio«. Dne 18. rujna boravio je Laski u Qradiskoj, odakle je opet kralju pisao:
»Jucer dosao sam ovamo, tu sam zatekao ^au§a Topukliju, covjeka meni
i prijateljskoga,
koji je jednom devet mjeseci boravio u Budimu. On je zato pohitao ovamo, da sandzake
od Bosne, Zvornika i Krusevca opremi u Srijem. Ostavio je sultana zdrava i citava u Cari-
gradu, a dosao je od njega ovamo za devet dana. Sutra pak vraca se i sobom
nosi sa
novinu, da vase velicanstvo salje 20.000 vojske za osvajanje Budima. Ja sam mu uz pri-
segu govorio protivno, ali on mora takvu novinu donijeti, buduci da njihove (turske) uhode
i zarobljenici, koji su netom izmedju sluga Keglevicevih dovedeni, jednako govore, te se
podudaraju glede broja vojske, Jos mi je rekao, da zaiudo putujem, ako se radi o Budimu,
jer ga sultan ne ce nikad dati vasemu velicanstvu . . . Nadalje tvrdi, da ce se sultan sva-
kako podici na va§e veliCanstvo i gospodina brata vasega. Vec je naredjeno, da se hrana
iz Qrcke dovozi u Smederevo. Stoga neka to vidi vase velicanstvo, da za vrijeme
Citave
bude pripravno. Neka se za Bozju volju najprije oboruza na rijekama, jer ako dobro Du-
nav Savu oruzjem obskrbi, prinudit ce Turke, da kod kude ostanu. Ja pak, ako pozivim
i i

vasemu se velicanstvu povratim, obecajem, da cu Turke prisiliti da se ne micu. Samo neka

mi dade na Dunavu 20.000 vojske, i to 6000 Spanjolaca ili Talijana, toliko isto Nijemaca,
zatim 4000 ugarskih sajkasa i toliko lakih konjanika, suvise jos brodove, most i nekoliko
tisuca stupova. Sve to moralo bi biti gotovo do prvoga ozujka. Ako take udesi va§e veli-

canstvo, zaustavit cu Turke. Ako to ne ucinim, kako obecajem, neka me vaSe velicanstvo
objesi . . . Na Savi opet moralo bi biti 5000 vojske, i to 3000 Talijana, a 2000 Slavonaca
i Hrvata, Bojim se medjutim, da cu ovdje zaostati te ne cu moci vase velicanstvo sluziti.
Ako se to zgodi, preporucam ponovo va^oj visosti moju zenu djecu .« Iz Gradiske pro-
i . .

lazio je Laski Bosnom na jugoiztok, te je 31. listopada 1540. stigao u Carigrad.

Turski caus u Qradiskoj bijase dobro nacuo, da kralj Ferdinand sprema vojsku na
Budim. Qrof Nikola Salm naime nije od kraljice Izabele nikako mogao primiti izvjestna
odgovora, da li prihvaca pogodbe velikovaradinskoga mira ili ne. Kraljica je zatezala odlu-
kom izvinjuju(ii se, da deka upute od svoga otca, poljskoga kralja Sigismunda. Medjutim

je ona po savjetu sinovih skrbnika izcekivala pomoc od sultana, kao povratak ugar- i

skih poslanika iz Carigrada. RazabravSi sve to Ferdinand skupio je mornaricu na Dunavu

i malenu vojsku, imenovao zapovjednikom Leonarda Velsa, te ga poslao u Ugarsku.
joj

Na poCetku listopada 1540. zapoceo je Vels vojnu. krenuvSi iz Ostrogona prema Budimu.
Zauzevsi uzput varoSi Visegrad Vac utabcrio se je 22. listopada vi§e Staroga Budima.
i

U to je grof Nikola Salm

jednom poku§ao, da se pogodi s kraljicom Izabelom. Ali ve(i
jo§
24. 25. listopada, nakon sastanka s kraljicom u Budimu, javio je Salm kralju Ferdi-
i

nandu: »Kraljica rado bi uCinila, sto va§e velicanstvo trazi; no ona imade tek ime a ni-
kakve vlasti. Sve stoji do kaludjcra (Jurja). Taj pak zajedno s Turkom (Tortikom) snuje
samo o prcvari*. Sad se je spremio Vels, da podsjeda sam Budim, premda se je slabo
nadao. da ce ga zauzeti. U jednu ruku bio je u novije doba znatno utvrdjeni Budim snab-
djeven jakom posadom, u drugu opet bill su Ferdinandovi vojnici nezadovoljni, jer nijesu
primali plaCe, a nijesu imali ni hrane ni za se ni za konje. Tako je napokon Vels morao
19. studenoga podsadu dignuti. OstavivSi posadu u Pe§ti osvajao je s preostalom vojskom

gradove ViSegrad Tatu, dok mu se je Stolni Biograd po naputku Pctra Pcrenja sam
i

predao.
K a 1 I <i. Hrv. povj. III. (5.) 10
146 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.).

Nekako u isto vrijeme, kad je Leonard Vels provalio u Ugarsku, stigli su posld-
nici Verbeci i pecujski biskup Ivan u Carigrad, gdje su vrlo prijazno docekani.
Dne 9. listopada primio ih je sultan prvi put i buduci da ih je francuzki poslanik Rincon
podupirao, mogli su vec 17. listopada javiti u Budim, da je sultan mladomu kraljevicu
prepustio citavu Ugarsku zajedno s Erdeljem, te da ce oni vec za dva dana kuci poci. I

zaista je sultan izdao njima pismo, u kojem je Zapoljinu sinu za godisnji danak od 50.000
dukata zapisao Ugarsku, »koju je on svojom sabljom osvojio«. Ako bi pak mladi kra-
Ijevic umro, vrsit ce ugarska gospoda ono, sto ce im zapovjediti.

Kud i kamo gore prosao je Jeronim Laski, osobito radi toga, sto je sultan u to

docuo, da je Ferdinandova vojska provalila prema Budimu, Kad je 7. studenoga Laski pred
sultana dosao, oborio se ovaj na njega bijesno: »Zasto je tvoj gospodar poslao vojsku na
moju zemlju? Zaista umije on da vara. Tu moli primirje do konca Ijeta, a onda se oruza,
da udari na Budim. Sada je zima, ali nakon zime svanut ce proljece i ljeto«. Laski htio
je da opravda svoga gospodara, ali je na to sultan jos zesce planuo, tako da je veliki

vezir poslaniku namignuo, neka zasuti ode. Sad se je tri sata vijecalo, sta da se uradi. Na-
i

pokon bi odluceno, da sultan podje u Drinopolje ondje proglasi rat. Treci vezir rume- i i

lijski beglerbeg dobise nalog, da sa 3000 vojske s mjesta pohitaju Budimu u pomoc. Neki se

predlagali, da se Laskomu odreze nos, usi ustnice, ali sultan nije to prihvatio, vec ga je
i

dao zatvoriti u kuci velikoga vezira, gdje je ostao zasuznjen do sultanova polazka u rat
(20. lipnja 154L).

Sultan bijase Laskomu zabranio, da ista javlja ili pise svome gospodaru. Uza sve
to Laski je neprestano dopisivao s kraljera Ferdinandom. Oko L prosinca 1540. opisuje mu
svoju audienciju kod sultana, te kako je bio u najvecoj opasnosti. O miru ili primirju nema
ni govora; zato neka se i Ferdinand dobro pripravi za rat. Javlja nadalje, kako je 20. stude-
noga dosao k sultanu slavonski plemic Kristofor Zempce (Svetacki), da mu predade cetiri
grada; sultan ga je primio, te mu zapisao godisnju placu od 600 forinti. Taj Kristofor
Zempce, koji je »Turcima prodao cetiri grada domovinu«, govorio je takodjer mnogo i

toga, sto je bilo nepovoljno opasno za Laskoga. Nadalje svjetuje kralja, neka dozvoli, da
i

zagrebacki biskup poslje u ime Slavonije u Carigrad poslanike ponudi danak. Neka zapo- i

vjedi kralj, da biskupov poslanik donese Laskomu u to ime pismo sa mnogo pecata, pa ce
onda (Laski) kao clan one kraljevine (tanquam illius regni membrum) posao izvrsiti. Je-
dino tim nacinom mogao bi kralj svoje nasljedne kraljevine odrzati za bolja vremena. Ako
bi kralj htio sinu Zapoljinu ono ostaviti, sto mu je otac drzao, i suvise jos sultanu kakav go-
disnji darak davati, mogao bi se mozda poluciti mir; ako pak kralj osvoji Budim, neka
poslje u Carigrad jos drugoga poslanika, natovarena zlatom (onustum auro), pa bi Laski
mogao ugarsko kraljevstvo. U drugom pismu od 5. prosinca
tada kralju pribaviti mir i

predlaze isti Laski kralju po drugi put, neka dozvoli zagrebackomu biskupu njemu, da i

sultanu ponude danak za Hrvatsku Slavoniju. Ako pak toga ne ce, neka onda te zemlje
i

dobro pripravi za obranu namjesti vrstnoga kapitana. U Slavoniji neka skupi 3000 mar-
i

toloza i jednaki broj konjanika, pa neka ih drzi u gradovima: Kraljevoj Velikoj, Plovdinu,
Moslavini, iCazmi
Dubravi. Javlja jos, kako je poslan caus beogradskom i smederev-
skom pasi, da dulje ne zateze, vec da podje u Budim ondje ceka sultana do Ijeta. Kra- i

Ijicu Izabelu neka poslje poljskomu kralju, a mladoga kraljevica zajedno s bratom Jurjem
i ostalim poglavicama neka odpremi u Beograd. I u daljim izvjestajima tijekom prvih mje-
seci 1541. Laski neprestano salijeta kralja Ferdinanda, neka dozvoli, da zagrebacki biskup
kao toboze bez znanja kraljeva (tamquam sine maiestatis vestre scitu) poslje pismo s pe-
catima, kojim u ime Hrvatske Slavonije nudi sultanu godisnji danak; s tim pismom ce
i

onda Laski u ime biskupovo kao ban (nomine suo et meo tanquam banus) ugovarati
i

s Turcima obecati im danak. Tim ce nacinom ne samo Hrvatska

i Slavonija biti oslobo- i

djene od daljih turskih provala, a nasljedne pokrajine zasticene od njihovog haracenja,

i
 PRANJO t^RANkAPAN U REOfiNSBURQU (1541.). l47

Hego 6e takodjer kralj Ferdinand, kako ne Ce trebati

i osobitu paznju svracati na kra"
jinu hrvatsku slavonsku, skupiti sve svoie sile na
i jednom mjestu za osudni boj u
Ugarskoj. A da tu odrzi pobjedu, neka se narocito
i obskrbi sajkama i §aika§ima na
Dunavu Dravi, da tako zakrci napredovanje turskini
i cetama. Laski javlja jo§ kralju o
pripravama sultanovim, o ratu njegovu s Perzijancima, kao o svemu drugomu, §to i

moze doznati u svome zatvoru. U jednom pismu svjetuje kralja, da utvrdi gradove Val-
povo Siklos, nadalje da skupi sve svoje brodovlje blizu usca Drave u Dunav. U pismU
i

napokon od 10, lipnja pi§e Laski, da ce sultan svakako (omnino) 20. istoga mjeseca kre-
nuti iz Carigrada u rat na Ferdinanda.
Kralj je Ferdinand zaista sve moguce radio, da se pripravi za borbu s Turcima.
Ne samo da je trazio pomoci od svojih nasljednih ceskih zemalja, nego od njemackoga i i

drzavnoga sabora. Posebno poslanstvo ugarskih staleza, na celu mu nadbiskup Franjo

Frankapan, poslo je u Regensburg, da izmoli pomoc od njemacke gospode. Dne 9. lipnja
1541. drzao je Frankapan pred carem Karlom kraljem Ferdinandom sabranim knezo- i i

vima sjajan latinski govor, koji je namah zatim stampan u latinskom izvorniku njemac- i

kom prijevodu. Najprije je izlozio kako je Ugarska nakon pada Beograda Srijema izlo- i

zena neprestanoj pogibli od Turaka, koji drze u svojoj vlasti usca Save, Drave Tise, pa i

tako po tim rijekama prodiru daleko u zemlju. »Izmedju Save Drave tako su napredovali i

u nutarnjost Slavonije, da su gotovo vec na

pragu Stajerske i Kranjske«. Sultan zali, §to
usavsi dva put u Budim, nije toga grada za
se pridrzao, jer sada tek uvidja, koliko mu / /
/ / / /^
l-^^' ic{>
vrijedi ugarsko kraljevstvo, tako za odrzanje // _7 raCi,-

svoga vladanja kao za osvajanje

i ostalih
C j
^
'^
S^
r-j-^i'*^c\TH*ji4^
/"
kr§canskih zemalja. Iz Ugarske mu je lako
udarati na Qermaniju, Qalliju i samu Italiju, jer

ga tek gdje koja rijeka zaustavlja. Frankapan PODPIS JERONIMA LASKOQA.

poziva njemacke staleze, neka bar odgode s izprave od 27. listopada 1541. Cita se:
vjerske razmirice, pa neka se slozno dignu na Hier(onim)us de Lasko P(a)l(atinu)s Sira-
dien(sis) (e)t c(etera) manu sua.
obranu Ugarske, koja je dosad bila bedem
ostaloga krScanstva. Bolje je, da Turke suz-
biju u Ugarskoj, nego da ih oni zateku u nji-

hovoj domovini. Neka se ne uzdaju u svoje tvrde gradove, jer ovi Turcima ne smetaju.
Turci su tirani, koji sve u pustoS obra(5aju, a narod zasuznjuju, ne §tede(Si ni plemide ni
vladajucie porodice. K tomu sile mame krScane, da se odmetnu od
i svoje vjere, te da
postanu poturice, »Molimo vas stoga Bogom zaklinjemo, oslobodite
i potiStenu i ved po-
gibaju(^u vama ruke pru2a.. Povedite se za Rimljanima, koje ste naslijediii,
UgaiSku, koja k
i koji susjede Cesto samo radi slave oslobadjali od jarma
su svoje saveznike, prijatelje i

tirana Neka barem u toj te?.koj pogibli zanijcme vase razmirice

. . . Ako sloznim srcinia . . .

ne ustanete za spas svoj Citavoga krScanstva, bojimo se, da vam poslije ne <ie preostati
i

nikakvo mjesto za te razpre Nema sumnje, da tt sam Bog, za koga se radi, biti u
. . . i

pomo(i. Pod njegovim vodstvom oslobodit dete, suzbivSi Turke, Citavo krSdanstvo od go-
lemoga straha, k tomu to. vas zapasti vjec^na dika, da ste spasili Ugarsku, te (ie va§u
slavu navijeStati CovjeCja usta kroz sve vijekove«. AM ni vatrene rijcCi nadbiskupove
nijesu mnogo djelovale; tek nakon dugih razprava dozvolio je njema<iki driavni sabor mje-
seca srpnja »brzu pomo(i« od 12.000 momaka.
Dok se je Ferdinand spremao na veliki rat, bjcsnio je neprestano mali rat na me-
djama ostataka hrvatskoga kraljevstva. Da se suzbiju provale turskih martolosa, uzimao
je Ivan Ungnad u slu?,bu kr§(ianskc martolose. SuviSe stra?,ili su knezovi Zrinski nepre-
stano u svojim gradovima na krajini, narocito u Qvozdanskom, jer su susjedni turski

10*
148 FERDINAND I. HABSBUrQOVAC (1S27.— 1564.).

sandzaci htjeli da osvete svoju nedacu od prosle godine. Ali vece vojne nijesu knezovi Zrin-
ski poduzimali, jer su u isti mah bili upleteni u borbu sa zagrebackim biskupom Simunom

od Erdeda. J\azmirica izmedju knezova biskupa obstojala je, ne zna se zasto, jos od
i

god. 1539., kad je knez Ivan Zrinski zajedno s Ivanom Alapicem Jurjem Vidosicem bio i

udario na biskupove posjede na jugu Kupe oko gradova kastela Qradca, Hrastovice Vi- i i

nodola. Ratoborni biskup Simun bijase tada kneza Ivana suzbio u bijeg natjerao, te tako i

svoje imanje obranio. Sada u svibnju 1541. podigao se je knez Ivan, da osveti svoju
sramotu. Poharavsi najprije Hrastovicu dodje s topovima pod kasteo Vinodol, kojim je

upravljao biskupski kastelan Ivan Suskovic od Qrabrovca. Za podsade Vinodola dogodi se,
da je kneza Ivana neprijateljsko zrno shvatilo, te ga ubilo (19. svibnja 1541.).

kneza Ivana Zrinskoga u oci cetvrte provale Sulejmanove u Ugar-

Silovita smrt
sku bila je kobna za hrvatsko kraljevstvo. Mladji brat njegov Nikola pograbio je oruzje, te
se je digao na biskupa. Dne 24. svibnja 1541. tuzi se on iz Qvozdanskoga gorko svome pri-
jatelju Tomi Nadazdu: »Znajte za stalno, da se s bracom prijateljima svojima hocu osve- i

titi ili umrijeti radi smrti svoga predragoga brata« (sciat pro certo, quod cum fratribus ei
amicis meis vindicare voio aut mori pro nece fratris mei charissimi). U istome pismu
javija jos knez Nikola, kako je pisao kralju »za svoj grad Pakrac na krajini slavonskoi« (pro
arce mea Pekrecz), da ga kralj preuzme iz njegovih ruku, jer ako to ne ucini do Duhova
(5. lipnja), onda ce knez grad kako su zidovi grada ogromni, te se
upaliti i zapustiti. Ali
lako spaliti ni razvaliti ne dadu, mogli bi ga Turci obnoviti. Knez je Nikola ocito na-
pustio obranu Pakraca, da se lakse obori na zagrebackoga biskupa. I zaista je poslije
udarao na biskupska kaptolska imanja oko Zagreba
i (narocito oko Vugrovca). Jos
21. listopada javIja Andrija Tarnovecki, kastelan grada Stenicnjaka, u pismu iz Zagreba

kralju Ferdinandu: »U ostalom cujem, da su gospoda slavonska (domini regnicolae Scla-

voniae) zamolila vase velicanstvo, da smiri smutnje (intestina discordia) medju njima.
Neka znade vase velicanstvo, da te razmirice gospode mnogo (plurimum) skode toj kra-
Ijevini, te je vrlo potrebito, da ih vase velicanstvo obustavi. Za taj posao cini mi se do-
bar gospodin Tomo Nadazdi, moj premilostivi gospodar ili koji velikas . . .«. Kastelan jos
dodaje: »Na Sesvete (1. studenoga) bit ce dva puna mjeseca, sto se nije nista dalo mojim
sluzbenicima, koje drzim na krajini ovdje u Velikoj, a oni, kako citava kraljevina znade,
stalno sluze, te se neprestano (assidue) bore s Turcima. Meni pak nije placeno vec ce-
tiri mjeseca ono, sto mi je vase velicanstvo milostivo odredilo . . .« Napokon se je umije-
sao kralj, te je kneza Nikolu pozvao pred svoj kraljevski sud. Na to je Zrinski 23. listo-
pada 1541. iz grada Lukavca odgovorio kralju: »Ja sam najspremniji podvrci se zakonu
(legem accipere) po obicaju ove zemlje (iuxta patriae huius consuetudinem), ali neka bi- i

skup ceka na sud, te u mene ne dira. Ponovo prepokorno molim vase velicanstvo, da se
spomene poniznih sluzba mojih kao nekadanjih predaka brace moje, koji su u vjernosti
i i

vasemu velicanstvu umrli, pa da ne vjerujc tolikim izpraznim tuzbama biskupovim«. I

i

opet moli knez kralja, da se pobrine za grad Pakrac, te da ga preuzme u svoje ruke, »da
ne propadnu kraljevina Slavonija, Kranjska i Koruska, koje ce naskoro opustiti, cim Pa-
krac dodje u vlast Turaka«. Nikola zavrsuje: »Ja grada dulje drzati ne mogu, te ne cu biti

povod njegovom gubitku«.

momaka, koje je povjerio staromu kod

Kralj Ferdinand bijase skupio jedva 20.000 i

vojnika omrazenomu Vilimu Rogendorfu, da zauzme Budim prije, nego sto Sulejman
dodje u Ugarsku. Vec 3. svibnja 1541. zapoceo je Rogendorf podsjedati grad Budim, koji
je branio biskup Juraj Utisenic, buduc da je Valentin Turak bio posao na jug do Save.
Dne 2. lipnja zapovjedio je Rogendorf, da se jurisa na grad. Ali nakon zestokog boja kroz
tri sata suzbise branitelji juris, pri cemu izgibe od Ferdinandove vojske 800 mrtvih i ra-
njenih.Medju smrtno ranjenima bio je Jerolim Zadranin, zapovjednik mornarice na Du-
i

navu, te je malo zatim umro. Drugi pokus vojvode Rogendorfa, da zauzme Budim izda-
i
 BORBE ZA BUDIM. 149

jom, izjalovio se je Uza sve to nastavio je podsjedanje, dok nije 21, srpnja
13. lipnja,

stigao Budimu u pomoc Mehmedpa§a zajedno s Valentinom Turkom, vodeci sobom tur-
sku vojsku od 2000 janjicara i 30,000 konjanika. Buduci da su poslije u kraljevoj vojsci
zaharac^ile bolesti, a uza to su stizavali sve sigurniji glasi, da se i sam sultan primiCe,
odlucio napokon Rogendorf 21. kolovoza, da slijedece no6i vojska preko Dunava uz-
je

makne u PeStu. Topovi konjanici bijahu se na ladjama vec srecno prevezli, kadno ma-
i

gjarski prebjeg obavijesti o torn neprijatelje, koji se sa svih strana oboriSe na logor. Preo-
stali u njemu pjeSaci, nekih 5000 Ijudi, stadoSe sada grnuti na brodove, koji se Hi pretova-

reni potopise Hi bRe od turske mornarice pohvatani, Najveci pak dio vojnika ili izgibe ili
dopade suzanjstva, Sada prevlada strah one, koji se vec bijahu spasli, pa se razbjegoSe, i

ostaviv§i neprijateljima Pe§tu s topovima obiiatom zairom. Sam Rogendorf, koji je vet i

prije dopanuo rana, trazio je smrt, ali ga silom odvedose, te je malo zatim umro na otoku

Calokezu, Vojvodom postao je mjesto njega Leonard Vels, kojega zapade zadaca, da
skupi ostatke razprSene vojske, ve^inom konjanike.

Pet dana nakon razsula Ferdinandove vojske — 26, kolovoza — osvanuo je pred
Budimom sultan Sulejman, Premda mu je stajao otvoren put do Beca, nije htjeo da podje
dalje, ve6 je odlucio pokazati, da je zaista gospodar Ugarske, Nakon sto je dao pogubiti
vi§e stotina kr§6anskih suznjeva, ocitovao je 28. kolovoza kraljici Izabeli zelju, da vidi
njezina sina, pa ju je pozvao, da ga k njemu posalje, jer mu zakon brani, da on k njoj
dodje, S djetetom neka dodju poglaviti i

savjetnici njezini, Tezkim srcem poslala

je kraljica 29, kolovoza sina svoga u >*'*•
^y^
'
^
pozla(5enim kolicama u turski logor.
^ y ^>^^ T^X
Pratile su ga dvije starije zene i dojka, Jt^ ^KCVl'^^^^ fj^^
zatim Uti§enic, Petrovie, Turak, Ver-
J
^^ '^
beci. Urban Bacani, Petar Markov i
^
p^^pj^ j^^j^ utiSENICA.
Ivan Podmanicki. Kad su stigli pred
,, J-
, .J J J.
• • Snimljen s izprave kralja Ivana Zapolje od
sultana, ogleda on dijete dade ga smu i , ...
, /l^^ ^.. v! f ^ \ n
14. svibnja 1533. Cita se: Fr(ater) Qeorgius
Bajazitu, da ga poljubi, Na to ga pre- Her(enii)ta,
dade Podmanickomu, da ga odnese;
a ostalu gospodu zadrza uza se, da
budu nazoCni u vijedu, gdje bi im receno, da je sultan odluCio zadrzati Budim u

svojoj vlasti, dok Ivan Sigismund doraste, jer se tako znameniti grad ne moze povjeriti

slaboj zeni, Neki ugarski savjetnici stall su prigovarati, ali im odgovori§e, da sultan svojc
odluke ne mijenja, pak ih odvedoSe, Na to se dalje vije(Salo, §ta da se Jedan je pred-
uCini.

lagao, neka se kraljica sa sinom i savjetnicima poslje u Carigrad, a Ugarska pretvori u

turski paSaluk; drugi je opet neka se kraljica odpremi k otcu u Poljsku, sin u Cari-
traj^.io,

grad na odgoj u saraju, ugarski velika^i neka se pogube, a Ugarska neka postane turskom
pokrajinom. Ali po naputku drugoga vezira zeta Rustema izrekao je napokon sultan ovu i

odluku: Budim zajedno sa zemljom naokolo Dunava pa sve do Tise bit 6c turska zctnlja:
Ugarska onkraj Tise zajedno s Erdeljem neka ostane Ivanu Sigismundu kao turskomu kle-
tveniku uz godiSnji danak od 10,000 dukata, Jo§ isti dan dao je sultan od svojih vojnika
iznenada Budim zapremiti i gradjanstvo razoruj^ati. Dne 2. rujna u§ao je sam sultan u
u Budim, te se je pomolio u crkvi sv, Marije, Cim ju je posvetio za tursku d^amiju. Dne
5, rujna ostavili su kraljica sa sinom i savjetnicima I^udim, te su poSli u Lipu, ponesavSi
sa druge driavne znakove za krunisanje. Na to je sultan imenovao potu-
sobom krunu i

ricu SulejmanpaSu svojim namjestnikom u Budimu, pridavSi mu Stjepana Verbeca kao

sudca za krSdane uz dnevnu pla<^u od deset dukata, SulejmanpaSa nastanio se u kudi Uti-
§eni(Sevoj, a Verbeci u kraljevskom dvoru. Ali Vcrbeci umro je vcC slijedede godine od
kuge, te bi sahranjen na iidovskom groblju. Valentina Turka i crdeljskoga vojvodu Stje-
150 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

pana Majlatha, kojega je u to nikopoljski sandzak zarobio, poveo je sultan sa sobom u

Carigrad, gdje su u tamnicama poginuli.
Tako je Sulejman obladao Budimom, kojijeodsadostaoutur-
skoj vlasti kroz sto i cetrdeset i petgodina. Kralj Ferdinand bijase doduse
poslao dva poslanika, grofa Nikolu Salma i Sigismunda Herbersteina, da sa sultanom ugo-
varaju, nudeci mu za citavu Ugarsku godisnji dar od 100.000 forinti, a za ono, sto kralj
drzi, 40.000 forinti. Pri audienciji 8. rujna nije ih Sulejman htjeo ni siusati; nakon dva
dana dao im je ovaj odgovor: Ugarska je sultanova, jer ju je macem osvojio; o miru ugo-
varat ce samo onda, ako mu Ferdinand vrati Visegrad, Totis i Ostrogon, a za ostatak
godisnji danak obeca. Dne 22. rujna stao se je Sulejman vracati. Uzput osvojio je u Slavo-
niji grad Nasice, za koji se vec 21. listopada javlja, da je netom (nuper castrum fortis-

simum Nekche expugnatum) doslo pod tursku vlast. Tek u Beogradu pustio je sultan na
slobodu Ferdinandova poslanika Jerolima Laskoga, kojega je dosad neprestano sa sobom
vodio. Malo zatim, 22. prosinca, umro je tezko bolestni Laski, te bi sahranjen u Krakovu.

Postupak sultana Sulejmana duboko se je dojmio ne samo kralja Ferdinanda, nego

i hrvatskom. Mnoga ugarska gospoda, koja su se dosad
naroda u kraljevstvu ugarskom i

tudjila od tudjinca Ferdinanda, pristupila su sada njegovoj strand. A ni Ferdinand nije

mogao mirnim okom gledati, da Budim ostane u turskoj vlasti, pa je stoga namjerio veli-
kom vojnom nadoknaditi, sto je dosad zanemareno. Vec 6. sijecnja 1542. sazvao je u to
ime u Pragu ugarski sabor, koji bi se iznimice sastao u Banjskoj Bistrici 19. veljace iste
godine. Na taj sabor bise pozvani takodjer stalezi hrvatski i slavonski, da zajedno s ugar-
skima vijecaju o oslobodjenju domovinc. Pored namjestnika ugarskoga Aleksija Thurza,
vrhovnoga kapitana kancelara Petra Perenja,
i nadbiskupa ostrogonskoga Pavla Vardei

imali su na torn saboru zastupati kralja kao zasebni oratori Franjo Bacani doljno- i

austrijski kancelar Marko Beck, koji su u to ime dobili obsezne instrukcije. Znacajno je,
da su se kraljevu pozivu odazvali ne samo brojni velikasi, nego zastupnici mnogih zupa- i

nija, nedavno stajale uza Zapoljevce. Dosli su

koje su jos zastupnici od petnaest slo- i

bodnih gradova. Bilo je doduse izmedju pojedinih velikasa nizega plemstva opreka; ali i

ipak su se svi stalezi gotovo natjecali, koji ce vise zrtvovati, da se opremi sto jaca vojska
i mornarica. Svako citavo seliste dat ce jednu forintu, a imucniji plemici od svakoga svoga
kmeta dvije trecine forinte; plemici jednoseici gradjani u slobodnim gradovima dati ce
i

sestdeseti dio svoje pokretnine, strani trgovci ceterdesetinu vrijednosti svoje robe, a sve-
cenici desetinu svojih prihoda. Ako sam kralj podje u rat, pratit ce ga svi prelati, magnati
i plemici, a suvise ce oni od svakih svojih dvadeset kmetova opremiti po jednoga lako
oruzanoga konjanika. Za trajnu obranu krajine dat ce jos od 100 kmetskih selista po tri

konjanika. Da
se napokon dovrse sve razmirice, osobito radi posjeda, te povrati obci mir,
odluceno prvim clankom saborskim (od njih 51), da se sva posjedovanja, koja su pocev
bi

od smrti kralja Ljudevita II. na ma koji nacin nepravedno (indebite) presla u tudje ruke,
imadu ustupiti starim gospodarima. Tim bise narocito opozvane sve darovnice protukra-
Ijeva, u koliko su svojim privrzenicima razdavali imanja svojih protivnika.

Spomenuti saborski clanak ticao se je medjutim hrvatskoga bana Petra Keglevica. i

Petrova kci Ana bila je naime udata za Qaspara Ernusta (Hampova), gospodara citavoga
Medjumurja, kao gradova Koprivnice
i Qjurgjevca. Qodine 1541. umro je Caspar Ernust,
i

posljednji muzki potomak te bogate porodice, te bi sada imala sva njegova imanja pri-

pasti kruni, koja ih bijase tomu opro se je ban Petar Keglevic

njegovu rodu darovala. Ali
tvrdeci, da ga je pokojni zet imenovao skrbnikom svoje udove djeteta, kojemu se je od i

•nje nadao. Kralj Ferdinand nije htjeo u prvi kraj nista odrediti, dok se ne vidi, da li je

Ernustova udova zaista trudna ostala; ali da ne bude prevare, pa da se mozda tudje
dijete ne podmetne, odluci ipak, da nekoliko odlicnih zena podje u Cakovac, pa da ondje

budu pri porodu. Keglevic medjutim ne dopusti ni toga, pace kad je kci mu Ana oplakala
 PAD BANA PETRA KEQLEVICA. 151

svoga muza, udao ju je po drugi put za Ladislava Banica od Doljne Lendave. Sad je kralj

odlu^no zahtijevao, da mu Keglevic predade ErnuStova imanja; a kad ovaj nije htjeo da
to ucini, liSio ga je uz ino i Ba§ na ugarskom saboru u Banjskoj
banske Casti. Bistrici

mnogo se je o torn nagadjalo, tko da bude njegovim nasljednikom. Nakon §to su kraljevi
ugarski savjetnici (Thurzo, Perenj i Varda) nazocnim ugarskim i hrvatsko-slavonskim
stalezima izlo^ili kraljevu zelju, da se §to vi§e ucini za obranu hrvatskoga kraljevstva, pa
da se za to imenuje novi ban, predlozili su stalezi za tu cast Andriju Bathora i Sigismunda
Balasu, »koji ne ce za Ijubav prema domovini (amore patriae) te Casti odkloniti, ako im
se ona podijeli valjanim nac^inom i

s onim ugledom, kojim su je stari bani

drzali«. Jo§ svjetuju stalezi, da se i

»strane cete, kojima je na celu u Sta-

jerskoj gospodin Ivan Ungnad, pod-
vrgnu zapovijedi banskoj (sub imperium
banorum), ili pak da se njihov vojvoda
(praefectus) dade banima za druga (in

collegam), kako je to nekad bilo obi-

Cajno, pa da budu mogle biti sto sprem-
nije za svaku obranu. »Jer obrane za
stalno ne moze inace ni biti, ako se ne
pridruzi strana pomoc«. Medjutim ugar-
ski namjestnik Aleksije Thurzo izvijestio
o banskom pitanju
je 14. travnja kraija

ovako: »Qlede izbora bana Hrvatske i

Slavonije za cijelo nije mi dovoljno

jasno, §ta da sudim. Vidim bo, da su
ona kraljevstva dosad tako satrta,
bijedna i neuredjena, te se gotovo za
Citavu Slavoniju mo2e kazati, da se
pretvara u pustos i samo(^u. Vase veli-
Canstvo ne ce moci ondje namjestiti i

uzdr^avati bane nego s velikim troSko-

vima; suviSe ne 6e se bani radi pu- BARUNSKI ORB NIKOLE JURlSiCA
stode, kao i radi nepokornosti i neraz-
na grobnici njegove djece (Adania i Ane) u
boritosti hrvatskih knezova moci ondje
crkvi sv. Jakova u Kisegu (iz god. 1538.). Grb
odrzati bez jako velikih pomocnih Ceta, je razdijeljen na (3etiri polja; 1. i 4. polje imadc
niti razabiram, koliko bi se dace (sub- crnoga gavrana i zlatnoga !^korpijuna, a 2. i 3.

sidium) u opustoSenoj pokrajini moglo zidine i Rule (grada Kiseka).

pobrati za placu vojnicima. Sto se pak

tiCe zgodnih osoba za baniju u tim zem-
Ijama: gospodin je Andrija Bathori doduSe mladia, dobre (iudi i 2cljan rata; no buduc da se
za baniju ne tra2i samo bojna vjeStina, nego i sposobnost za vrScnjc pravde, jer mora
u ime va§ega velieanstva (in persona maiestatis vestre) upravljati ratnim i pravnim
stvarima, dr^im ledja gospodina Bathora slabim i nedostatnima za noScnje tolikoga tcrcta.
osobito kraj izloienih prilika u Hrvatskoj i Slavoniji. Sigismund BalaSa dosta je dobar
voinik. ali vrlo slaboga zdravlja; k odputovao u Mlctke, da si
tomu ie i odsutan, poSto je

zdravlje povrati. Sumnjam, da bi on tu sluibu s tako obnemoglim tijelom priniio. Meni bi

se Cinilo, da bi vaSe veliCanstvo odgodilo ovo imenovanjc bana sve do sre(inoga povratka
svoga k nama, jer su onako gotovo svi ratoborni Ijudi iz Hrvatske
i Slavonije poSli za i

pla(iu sluiiti pokrajinama (nasljednim) va§ega veliCanstva .« . .

 152 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Ne samo Ferdinandu skloni stalezi na saboru u Banjskoj Bistrici, nego i privrzenici

Ivana Sigismunda Zapolje nerado su gledali tursku vlast u Budimu. Brat Juraj Utisenic i

erdeljski biskup Statileo pokiisali su pace, da se s Ferdinandom na temelju velikovaradin-

skoga mira pogode. I zaista su njih dva i Petar Petrovic kao punomocnici kraljice Iza-
bele s Ferdinandovim kapitanom i zastupnikom Qasparom Seredyjem jos 29. prosinca 1541.

u erdeljskom gradu Gyali utanacili ugovor prema uslovima recenoga mira. Ferdinand ce
kraljici Izabeli njezinu sinu predati sipusku kneziju
i do rijesenja ostalih spornih pitanja i

• placati godisnjih 12.000 dukata, a kraljica ce njemu ustupiti sve gradove varosi, sto ih i

drzi po Ugarskoj Erdelju, k tomu jos predati ugarsku krunu. Ako se sporna pitanja o
i i

svim posjedovanjima za dvije godine povoljno rijese, podvrci ce se obje stranke konacnoj
odluci cara Karla i poljskoga kralja Sigismunda. Sam Juraj Utisenic priznao je Ferdi-
nanda posebnom izpravom zakonitim kraljem Ugarske, te mu je obecao vjernost. Sve to
potvrdio je Ferdinand 23. travnja 1542.
Ferdinand ogledao se je u to za pomoc i na drugim stranama. Jos u prosincu 1541.
bijahu mu zastupnici ceskih i austrijskih zemalja na stanku u Pragu obecali novcanu po-
moc od 1,146.000 forinti (Ceska 375.000, Morava 150.000, Slezka 200.000, Luzica 50.000,
nasljedne zemlje 371.000), s kojom se je mogla kroz osam mjeseci uzdrzavati vojska od
1300 tezkih i 10.000 lakih konjanika, 12.350 pjesaka 1000 martolosa. Napokon je
i nje- i

macki sabor u Speieru s proljeca 1542. obecao za sest mjeseci 40.000 pjesaka 10.000 i

konjanika pod uvjetom, da se Ferdinand pobrine za hranu prevoz, a uz to da sam i

opremi po 10.000 konjanika toliko pjesaka. Svakolika vojska imala se je skupiti kod Beca
i

prviii dana svibnja. Medjutim mnoga obecanja ostadose neizpunjena, a k tomu se skup- i

Ijanje vojske vrlo oteglo. Tek 8. srpnja 1542. pocela je vojska primicati se Ugarskoj.
Njemacke drzavne vojske nakupilo se polagano 25.000—26.000 pjesaka 5000—6000 konja- i

nika; njoj pridruzilo se je 3000 Talijana pod Vitellijem. koje bijase papa poslao, zatim 600
Talijana pod Sforzom Pallavicinijem, nadalje 10.000 husara pod Ivanom Ungnadom, koje
su ceske austrijske zemlje placale, onda 10.000 drugih ugarskih vojnika pod Petrom Pe-
i

renjem, napokon hrvatske cete pod Nikolom Zrinskim, a uza nj kapitan Juraj Poljicanin,
i vojvode Grgur Farkasic, Ivan Alapic, Juraj Matija Hrvat. Putem udario je Zrinski i

17. kolovoza na Corgo, grad odmetnika Valentina Turka, a onda je krenuo prema Stari-

gradu (Owar), gdje mu je zasjede stavio barun Ulrik Eitzing (Eyczing), zet umorenoga
Kocijana. Ali Zrinski srecno je umakao zasjedama, pa se je onda potuzio pismom kralju Fer-
dinandu, spomenuvsi to, kako ga neprestano osudjuju
i opadaju, sto je izdajicu Kocijana i

pogubio. Kralj je na to 8. rujna svecanim pismom uzeo kneza Nikolu u svoju zastitu, te
je nemiloscu svojom zaprijetio svakomu, koji bi se usudio Zrinskoga radi toga klevetati.

Podjedno je kralj 17. rujna 1542. bodrio Nikolu, neka se ne boji nicega u logoru, jer je
kralj vec poslao pisma sigurnosti tako na vrhovnoga vojvodu njemacke drzavne vojske,

braniborskoga izbornika Joakima, kao na vrhovnoga kapitana lakoga konjanictva, Ivana

i

Ungnada. Uza sve to ipak se nije Zrinski zurio, da se pridruzi ostaloj vojsci.
Medjutim bijase se glavna vojska nekih 55.000 Ijudi —
zajedno s vrstnim pod- —
sadnim topovima jakom dunavskom mornaricom primakla Ostrogonu, gdje je pocivala
i

od 20. kolovoza do 4. rujna. Tek nakon mnogih razmirica izmedju vojvoda odlucilo je

bojno vijece, da podsjedne Pestu, a nipoSto Budim, koji bijahu Turci jace utvrdili. Posto je

mornarica zauzela Margaretin otok i vojska presla Dunav, zapoceo je braniborski iz-

bornik Joakim 28. rujna podsjedati Pestu. Dne 1. listopada 1542. provalise Turci iz grada,
te se oborise na cete Vitellijeve i Perenjeve. Planuo je zestok boj, u koji se je upleo i

mladi saski vojvoda Mavro. Uza sve to naginjala je pobjeda vec Turcima, kadno u osudni
cas osvanu iznenada na bojnom polju knez Nikola Zrinski s hrvatskom cetom od 400 mo-
maka, te pomoze krscanskoj vojsci, da je Turke suzbila i razprsila. Suvremenici smatrali
su dolazak kneza Nikole kao »pomoc s neba poslanu« (subsidium caelo veluti delapsum),
 BORBE OKO BUDIMA I PESTE 1542. 153

te su uz Vitellija Perenja uznosili njeROvo junac^tvo (Nicolaus Zrinianus comes eximiac

i i

ac admirabilis iam tuam virtutis et fortitudinis adolescens). Cetiri dana poslije 5. listo- —
pada —
poduzele su doduSe talijanske, ugarske hrvatske cete juriS na zidine, koje su i

na jednom mjestu bile topovima razvaljene, ali kako im nije htjela pomoci njemaCka vojska,

morale su napokon uzmaknuti. Sutradan izjavio je izbornik Joakim sa svojih osam ratnih
vijednika, da je vojna za ovu godinu svrSena, jer se zima primice, jer se Cuje, da rumelijski i

beglerbeg dolazi gradu u pomo(5. I tako se je vclika krscanska vojska razisla, ne ucinivsi
ba§ ni§ta za oslobodjenje Budima Pe§te. Suvremeni hrvatski kronicar Antun Vramec za-
i

pisao je o toj tuznoj vojni ovako: »1542. Dvize sc vojska Ferdinandu§eva i od imperioma
hercegi i gospoda, i od Italije papina vojska, i vogrska gospoda, i od Horvat i Sloveni, Du-
naj priOstiogomu prebrodiSe i pojdo^e podsesti Pest vara§. Bise
ih vece od sto tisuc ali je-

zer, rvase Pesta,da nemogose ga vzeti. A v Hudimu Pestu behu Tiirci, v Budimu besc i

KaCarbeg, a v PeStu Ulambeg bosanski. Onde knezMiklovus Zrinski pred Pe-

StomrazbiTurkesvoimiljudmi,
ianjicare i konjike na harcu. 1

tako se vojska dvize, vrnu se domom, n 1-

§tar dobra ne opraviv§i, a zato

d o s t a p o g i n u n a § 1 h«.
Sam kralj Ferdinand izjadao se je

radi neda^e u posljednjoj vojni bratu Karlu

ovako: »Nije manjkalo ni oruzane vojske
ni Zaire, jer je svega u obilju bilo. Samo
nije bilo vrstne glave, koja bi vojsku vo-
dila. Ve^e sramote nije njemacka drzava
do2ivjela«. Pa ipak je kralj bacio u tam-
nicu Petra Perenja, jer da je on bio u taj-
nom sporazumku s turskim pa§ama. No tim
povrijedio je drugu ugarsku gospodu, tako
da se je i namjestnik Aleksije Thurzo na
svojoj casti zahvalio. Kraj takih prilika nije
sada Juraj Uti§enic ni snivao, da izvrsi
ugovor utanaCen u Qyali, pa da predade
SAJKAS ILI NASADISTA.
Ferdinandu iztocnu Ugarsku Erdelj. Ta i
Snimak s grba biskupa Stjepana BrodaricJa.
kako ce se povjeriti vladaru, koji ne mozc
Ugarske obraniti, a k tomu postupa s v?li-
kaSima onako nemilo, bacajuc ih u tamnice, premda im ne moze krivnje dokazati!
Ferdinand bio je jamaCno siguran, da mu Sulejman ne deoprostiti, §to se je usudio
udariti na PeStu. Da se pripravi za obranu, bija§c vec 21. listopada 1542. sazvao ugarski
sabor za studenoga u Po2un, da se vijecia »o spasu sviju« (de vestra omnium salute).
1.

ZnaCajno da kralj bodri staleze, neka se ne zacaju doci na sabor mo^da zato. §to je on
je,

zasu2njio Petra Perenja. Uza sve to izostala su od sabora brojna odliCna gospoda. Na-
zo^ni dozvolili su ipak sve, §toje tr^balo .za obranu domovine, a mjesto Thurza odredjen
bi za namjestnika ostrogonski nadbiskup Pavao Varda. Na saboru razpravljalo seje o i

bivSemu banu Petru Kegleviciu, koji ne samo da nije kruni povratio posjcdovanja svoga
pokojnoga zeta QaSpara ErnuSta, nego je poc^injao novih nasilja. Ba§ na dan otvorenja i

sabora u Po^unu pi.sao je kralj iz BeCa Petru KeglevitJu pismo, u kojem mu je zaprijetio,
Sto je Keglevi(5 plemi(iu Emeriku BradaCu htjeo oteti njegov kaSteo Ladomerec. »Tvoiemu
bi stale2u«, opominjao je kralj kneza, »vi§e pristojalo, da ne samo nc grabiS tudje, nego da
takodjer slabije brani§«. (Tue enim condicioni id potius appcterct, ut noii modo aliena tibi

non usurpares, sed etiam infirmiores defenderes.) No kako sve opomene kraljeve nijesu
154 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

hasnile, izrekao je napokon sabor u Pozunu 9. studenoga clankom cetrdeset i trecim ovu
odluku: Ako Petar Keglevic za dva mjeseca zadrzane- gradove (Cakovac i Strigovo u za-
ladskoj zupaniji, a Qjurgjevac i Koprivnicu u krizevackoj) ne povrati i tako se s njegovim
velicanstvom ne izmiri, proglasuje se ocitim nevjernikom, te se osudjuje na gubitak zivota
i sviju imanja svojih. Cini se, da ova osuda
je ili proskripcija napokon ipak djelovala, jer
je Petar Keglevic stao traziti milost u svoga kralja i gospodara. Medjutim Ferdinand
izjavio je pismom od 22. prosinca 1542., da ce ga primiti u svoju milost samo onda, ako
se odrece Ernustovih imanja; ako toga ne ucini, ostaje u krijeposti proskripcija pozun-
skoga sabora.

Dva dana iza toga — 24. prosinca — izdao je Ferdinand u Becu proglas na hrvatski
narod, kojim javlja, da je za hrvatskoga bana izabrao i imenovao kneza Nikolu
Zrinskoga.* Proglas taj u hrvatskom prevodu glasi ovako: »Zvelicenim, zmoznim,
odlicnim i plemenitim podanicima kraljevina Hrvatske i Slavonije, Ijubljenim vjernima, po-
zdrav i milost. Hocemo da znate, kako smo mi, uzdajuci se u vjernost, neporocnost i spo-
sobnost zvelicenoga i zmoznoga kneza Nikole Zrinskoga, i zeleci podjedno udovoljiti po-
trebama vasim i kraljevstvu tako u pogledu vrsenja zakona kao glede obrane tih kra-
jeva, recenoga kneza Nikolu izabrali, imenovali i proglasili za bana tih kraljevina, podije-

livsi mu svu onu jurisdikciju, ugled, i podpunu vlast, koje je od davnih vremena ovo do-
stojanstvo na svakojaki nacin po pravu ili po obicaju izvrsivalo. Stoga vas svekolike
ovim sadanjim (pismom) pozivamo nemanje strogo vam zapovijedamo, da recenoga i

kneza Nikolu za svoga bana priznate drzite, da mu izkazujete duzni posluh, da njegove i

pravedne uobicajene zapovijedi tako u ratu kao

i u drugim poslovima poslusno izvrsu- i

jete, da se osudama njegovim njegovih banovaca podvrgavate, a da inace (drugo) ne ra-

i

dite. Dato u Becu, dvadeset cetvrtoga prosinca godine Gospodnje tisucu pet sto cetr-
i

* Knezovl Zrinski od plemena §ub!c

do smrti Nikole (IV.) Sigetskoga (1566).

J u r a j I. (III.) Zrinski
Ustupio Ostrovicu u Hrvatskoj i primio Zrin u
Slavoniji (31/VII. 1347).
t oko 1361.
Magistar Pavao (I.).
1362.— 1408. J
Petar I. Nikola I.

1408.— 1446. 1435.

Pavao (II.) Juraj (II.) Petar II.

1435.— 1448. 1435.-M47. 1435.-1493.
n^^ i^ ,1
-
t 9./IX. 1493. na Krbavskom
1451 P°'J"- ^^ ^^^'^- ^^"^ (2-) J^"
lena, kci kneza Gregorija Bla-
gajskoga.
Pavao (III). Nikola (III.)
1475.-1492. 1498.— 1534. (prije 3./V.). Zena Jelena,
I
sestra kneza Ivana Karlovica.

Mihajlo Ivan (I.) Nikola (IV.) Si gets ki

t 29./VIII. 1526. t 19./V. 1541. Rodjen 1508. (ili 1518) Umro
na Muhackom polju. 7/IX. 1566.
1. fena Katarina Frankapan (od
17./VI, 1543.).
2. iena. Eva od Ro^emberka (od
lO./IX. 1564.).

Ivan (11.) Ivan (HI.) '

rodjen 14./1X. 1545. sin Eve od Rozem-

t kao djecak. berka, rodjen 1565.
t 24./1I. 1612.
 BAN NIKOLA ZRINSKI (1543.— 1556.). 155

deset i druge.« Osim ovoga proglasa izdao

je kralj 27. prosinca samomu knezu Zrin- i

skomu ovaj dekret: dajemo na znanje ovim pismom svojim, kako su

»Mi Ferdinand itd.

na§e kraljevine Hrvatska Slavonija kroznekoliko minulih mjeseci bile bez

i

stanovitoga vodje bana, pa je mnogo toga ludo propusteno, sto bi se tako za upravu
i i

obranu onih (kraljevina), kao za vladanje nad podanicima u onim kraljevinama uciniti
i

moralo. I tako su sve prilike tih kraljevina ve6 trazile, da im stavimo na Celo vodju bana. i

Potaknuti dakle vrlinom i 5estito§cu na^ega vjernoga, zvelic^enoga i zmoznoga kneza Ni-
kole Zrinskoga, za kojega smo razabrali, da je nadaren i duhom i valjanom ratnom vje-
Stinom, §to je ne jedanput vec i dokazao (quarum etiam non seinel iam specimen de se prae-
buit), to smo njega izabrali za bansku Cast u reCenim na§im kraljevinama Hrvatskoj
\ Slavoniji, te ga i ovim pismom (dokle nas volja bude) izabiramo i imenujemo. Podjedno
mu dajemo i podjeljujemo tu cast sa
svima pravima (iurisdictionibus), koja
su izvr§ivali njegovi predSastnici bani,
ali tako, da tu Cast obavlja najprije na
diku i slavu svemogucega Boga, i, ko-
liko je do njega, da Sto vecim trudom
svojim brani te kraljevine od svakoga
neprijateljstva, da drzi podanike u miru
ipokoju, da ih brani od otimaCa, da ni
od koga ne podnosi grabeza, da vrSi
pravdu bez obzira na osobe, da na- i

pokon sve ono cini izvrsuje, sto na i

dobroga vjernoga bana onih kraljevina

i

spada.
Da bi pak isti knez Nikola znao
tocno za svoju godiSnju pladu, ucinili
smo s njim pogodbu za §est sto lako
oruzanih konjanika, te 6e za svakoga od
njih dobivati godiSnju placu po dvade-
set forinti. Kad pak bude u sluzbi na§oj
i nalih kraljevina, dati 6emo njemu u
ime
KRALJICA IZABELA,
mjeseCnine
svakoga mjeseca za
svakoga konjanika po dva forinta; su- supruga Ivana Zapolje. Po savremenoj slid
Luke Kranacha u muzeju knezova Cartorijskih
viSe morat ce on drXati Cetiri sto pje-
u Krakovu.
Saka, za koje Ce mu se svaki mje-
sec po dva forinta. A za
plaCati
uzdr2avanje njegova stola, za drzanje uhoda Siljanje poklisara, kako potreba vremena i

trazi, dati ce se njemu kroz godinu Cetiri tisuce ugarskih forinti. Za podkrepu ove naSe

odredbe izdali smo dajemo ovaj na§ list knezu Nikoli Zrinskoniu. U Ikcii, dvadcset scd-
i i

moga prosinca godine Qospodnje 1542., kraljevanja naSega rimskoga dvanaeste, a u osia-
lim kraljevinama §estnaeste«.

Tako je u oCi novih te^kih borba i s Turcima dobilo hrvatsko kraljevstvo za bana
junaCkoga kneza Nikolu Zrinskoga.
Banovanie kneza Nikole Zrinskoga (1543.— 1556.); peta provala Sulejmanova u U^ar-
sku; pad Valpova, Orahovice, Cakiovca, BIjele Stljene, Voeina, StupCanice I Brezovice
(1543.); nastavak tursklh osvajanja u Ugarsko] l Slavonlil; pad Kraljeve Velike (1544.) I

utvrdjivanje Siska: poraz Bildensteina i Zrinskoga kod Knnj^Cine (4. svibnja 1545.) i pad
grada Moslavine; petogodi^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovl od
godine 1548. do smrti Jurja UtiSeniCa (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.)
 156 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

i pad Virovitice Cazme Dubrave; mejdan Nikole Zrinskoga kod Gjurgjevca

(1552.), i

(24. kolovoza Prva podsada Sigeta (11. lipnja

1554.). 31. srpnja god. 1556.) i bo- —
jevi Nikole Zrinskoga kod Rinje (22. i 23. srpnja god. 1556.); pad Kostainice (17. srpnia
god. I556J. Nikola Zrinski rijesen banije (25. prosinca god. 1556.), a Ivan Ungnad vr-
hovne kapitanije. Odkad su Bribirski knezovi presli u Zrinj, te postali knezovi Zrinski
(1347.), oni su vise od jednoga stoljcca slabo utjecali u razvoj hrvatske povjestnice. Tek

za kneza Petra II. (1435. — 1493.), djeda bana Nikole, pomaljaju se opet iz svoje zabili,
napose od onoga casa, kad se je nakon pada Bdsne turska sila primakla k rijeci Uni, pa
take i njihovim gradovima: Zrinju, Qvozdanskomu, Pedlju i drugima. Petar bijase tako-
djer od kralja Matijasa Korvina 21. veljace 1463. dobio poveliu, kojom je kralj dozvolio
njemu i njegovim potomcima, da mogu na svojim posjedovanjima traziti i kopati rude zlata,
srebra, olova i drugo bez ikakve dace. Take bise vec za Petra u Qvozdanskom otvo-
reni rudnici, uz koje je poslije za kralja Ferdinanda I. nastala kovnica novaca. Petrov sin
Nikola III. (1498. — 1534.) primio je od recenoga kralja 18. studenoga 1529. povelju, kojom
mu je podijeljeno pravo kovanja srebrnih ugarskih filira, pa su se zaista kroz nekoliko go-
dina u Qvozdanskom novci kovali. Suvise je knez Nikola III. kao surjak posljednjega kr-
i

bavskoga kneza Ivana Karlovica (po zeni svojoj Jeleni) nakon smrti njegove (1531.) s kra-
Ijevom dozvolom preuzeo njegove gradove Medvedgrad, Lukavec Rakovec u predjelu iz- i

medju Kupe Drave. Napokon su sinovi njegovi prikupili svojoj drzavini jos
i neke gra- i

dove vranske priorije, narocito Kostajnicu na Uni, Bozjakovinu kod Zagreba Pakrac na i

skrajnjemu iztoku tadanje krizevacke zupanije.

Sin Nikole III., novi ban hrvatski Nikola (IV.), bio je po torn jedan od najuglednijih
velikasa hrvatskih, kad ga je zapala banska cast. Bio je tada jedini muzki potomak od
roda Zrinskih. Jedna mu je sestra bila udata za Franju Taha od Susjedgrada, a druga za
Ivana Alapica od Velikoga Kalnika. Bansku cast preuzeo je na samu novu godinu 1543., a
malo zatim sastao se je kojemu bi svecano za bana priznat
i sabor Hrvatske i Slavonije, na
i uveden. Kraljevski komisari na tome saboru Bacan Luka Sekelj, te je bill su Franjo i

prvi o torn 31. sijecnja 1543. izvijestio ostrogonskoga nadbiskupa ugarskoga namjest- i

nika Pavla Vardu ovako: »2elim da znade vase precastno gospodstvo, kako je kraljev-
sko velicanstvo mene i Luku Sekelja poslalo u kraljevinu Slavoniju, gdje smo sve po-
slove dobro izvrsili, bana Zrinskoga njima postavili, kojega su drage volje (grato animo)
primili, jer je tezko kada ban bio tako nuzdan kao sada. Jos smo odredili da drze sudove,
te smo i prisjednicima (suda) place ustanovili. Oni su napokon u svemu najvecu vjernost
i pokornost kraljevskomu velicanstvu pokazali. Prihvatili su, da ce dati kraljevskomu veli-
canstvu ratnu dacu (subsidium) od dvije forinte; jednu s mjesta, a drugu na Duhove. Kme-
tovi, koji stoje pod gradovima spremni na bijeg, platit ce po pol forinte, a oni, koji su
po selima, dat ce citavu forintu. Jer ti su kmetovi stradali ne toliko od Turaka, koiiko od
pomora i gladi, pa i sada pogibaju . . .« Sacuvan je popis ratne dace, dozvoljene na torn
saboru, iz kojega doznajemo, da je Slavonija bila tada tako opustosena, da se je u njoj
samo moglo oporezovati (u krizevackoj zupaniji tek
10.645 ognji§ta 1501.). Hrvatsku na
jugu Kupe pak do Une do mora nijesu ni oporezovali; ona je jos od
i kralja Vladislava II.

bila oprostena od ratne dace, jer je bila nemilo poharana.

Novoga bana Nikolu Zrinskoga zapala je prva zadaca, da brani povjereno mu kra-
Ijevstvo od Turaka, koji su se spremali na nove provale u Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku.
U to je zivahne sveze s Tomom Nadazdom, vrhovnim kapitanom Ugar-
ime podrzavao
ske, Ivanom Ungnadom, kapitanom Stajerske
kao i s vrhovnim kapitanom kraljevskih i

ceta u Ugarskoj, Slavoniji nasljednim pokrajinama. Uza to je banu bilo u samoj zemlji
i

smiriti sku5iti odmetnike, kao Petra Keglevica. Dne 14. veljace

borbe izmedju velikasa i

boravi Zrinski u Varazdinu, odakle poziva Nadazda, da'obskrbi hranom svoj grad Veliku;
uza to mu javlja, kako se knez Juraj II. Frankapan Slunjski krati Nadazdu ustupiti grad Ste-
 TURCl OSVOJISE VOClN. STUPCaNICU, BIJELU STIJENU I VALPOVO. 157

niCnjak, tvrdeci, da je njegova plemenStina. Malo dana poslije, 21, veljace, boravi ban u
§tajerskom Optuju, odakle moli Nadazda, da prime u svoju sluzbu njegova §urjaka Ivana
Alapica, koji imade vrstnu ^etu konjanika, podobnih za svaki posao. Prvih dana ozujka vec
je ban u svom kastelu Lukavcu u Turopolju, pa se tuzi Nadazdu, da od slavonske ratne
date nije ubrana ni prebita para (neque in partibus Sciauoniae unicus obolus est exactus),
a k tomu nije od kralja primio obecane place, pa nema cime da namiri svoje sluzbe-
nike i vojnike. Ipak se sprema poci na jug u Hrvatsku, gdje ce se sastati s knezom Slunj-
skim, jamaCno radi Stenicnjaka. Medjutim knez Juraj Slunjski ostao je tvrd, pace se je
zdruzio s ostalim Frankapanima, sa svojim svojakom knezom Blagajem, a i sa odmetnim
Petrom Keglevicem, da obrani svoj posjed. Zaprijetio se pace, da ce zatraziti tursku i

pomoc, ako inace ne bi moglo biti. Ban se je na to vratio u Lukavec, pa je odanle

30. travnja pisao Ivanu Ungnadu, neka mu sto prije poSlje topove za podsadu Stenicnjaka,
jer inaCe ne bi mogao svladati odpornika, a tim bi stradao samo kraljevski ugled u onim

Israjevima.

U recenom pismu zaklinje ban Ungnada, da izpuni njegovu molbu, »jer bi se stvar
morala izvrSiti prije nego nas zapadne drugi posao povodom dolazka turskoga
c a r a, za kojega smo doznali od nasih
zarobljenika, da ce se ove godine sva-
kako podici na Ugarsku.* Nikola je Zrin-
ski bio zaista dobro obavijesten, jer se
je sultan Sulejman II. bio vec spremio
za p e t u provalu u Ugarsku, da se
osveti za proslogodisnji napadaj na Bu-
dim i Pestu. Pripravljao se je kroz ci-

tavu zimu, da podigne vojsku od 200.000 SREBRENl GROS, KOVAN U QVOZDANSKOM

Ijudi, a 26. travnja posao je iz Drinopolja za kneza Nikole Zrinskoga Starijega god. 1527. do
na sjever prema Savi. Mnogo prije njega 1534. Na prednjoj strani vidi se ilk kralja Ferdi-

podigao se je bosanski pasa Ulama, nanda i naokolo napis: Dominus adiu(tor) et pro-
te je
t(ector) meus. Ps. 7. Na straznjoj strani ili zalicju
provalio u Slavoniju. Vec 15. travnja
(orlova krila) i naokolo napis: Moneta Nicolai
piSe Ivan Ungnad Tomi Nadazdu, da su comiti(s) Zr(iniensis).
Turci naglo nahrupili (subita irruptione),
te osvojili C a k o v a 1 c (Schakocz) i

i Bijelu Stijenu (Wallestinum), pace i varo§ Cazmu ili ZaCezan. I hrvatski

Ijetopisac Vramec javlja za godinu 1543. ovako: »Ulama basa bosanski vuze z voj-
sku gradi Ocin, StupCenicu, Cakovac Bijelu stenu«. Povjestnii^ar Isthuanffi i

priCa o toj provali potanje. Po njemu je Ulama namah s prolje(^a provalio u preostalu
Slavoniju. Njemu se bijaliu pridru^ili kliSki sandf ak Muratbeg (SibenCanin) i jo§ neke paSe.
Granice Slavonije bile su tada slabo uredjene; narod se bijaSe ved odavna od straha na
sve strane razbje2ao, a u pojedinim medjaSnjim gradovima prema Po2e?.komu sand?.aku
bile je malo vojske s malo ognjenoga oru2ja jo§ manje hrane. Ulama pao je najprije pod i

grad V C i n (VuCin, Athina) izmedju Krif evaca i Po^ege, koji je pripadao Urbanu Ba-
6anu, a zapovijedao malo posade Stjepan Paprotovi^. Turci su poCeli udarati
je u njemu s

na grad iz topova; junai^ki Paprotovii uzpeo se je na zidine, da razvidi, odakle bi se

Turcima moglo najviSe naSkoditi. No u to ga je shvatilo neprijateljsko zrno, a malena se
je posada predala Turcima pod pogodbu, da smije slobodno otiCi. Malo zatim doSao jc

u tursku vlast i jedan grad Stjepana Banida, po imenu S t u p C a n i c a (Sophroncia), i

napokon i Bijela stijena (Belostina), koju bijaSe nedavno Petar KegIevi<S oteo Kati
Ba(^ani. udovi srbskoga despota Jovana. Oba grada zaprcmili su Turci lako, jer su se
njihove posade veC prije od straha razbjegle. Iza toga poSao je Ulama na iztok prema
gradu Orahov i c i (Rahocia), u kojemu je tada gospodovao zioglasni Ladislav More. Taj
 158 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.).

se je prepao ogromne turske sile, pa je pobjegao u Ugarsku, dok su Turci zauzeli njegoV
grad. More ipak nije umakao svojoj sudbini, jer su ga Turci malo zatim sa dva njegova
sina u Ugarskoj zarobili, te poslali u Carigrad, gdje su ga bacili u tamnicu. Da se rijesi

robije, presao je sa svojim sinovima na moslimsku vjeru,

Cekajuci sada bosanski pasa Ulama, kojemu se bijase pridruzio jos i pozezki sand-
zak Muratbeg, na dolazak sultana Sulejmana njegove velike vojske, posao je pod zna- i

meniti grad Valpovo, koji je pripadao zarobljenomu od kraija Ferdinanda Petru Pe-
renju, te je bio jedino nijesto u iztocnoj Slavoniji, koje je dosad ostalo u viasti krscan-
skoj. Qradom je zapovijedao kapitan Mihajlo Arky (Archius), vrli junak i izkusan vojvoda
(vir apprime militaris ac plurimorum stipendiarum veteranus), koji bijase grad obskrbio
dobrom posadom i hranom, te je mogao kroz dulje vrijeme odbijati turske navaie. Dne
9. lipnja javlja svoga grada Lukavca kranjskomu kapitanu Nikoli Ju-
ban Nikola Zrinski iz

risicu o podsadi Valpova: »Grad Valpovo nijesu Turci niposto jos uzeli, ali su ga cvrsto

opasali (strictissima obsidione) pozezki pasa Muratbeg bosanski pasa Ulama. Mi pak zapo- i

vjedili smo svoj gospodi ove kraljevine, da poteku onomu gradu u pomoc. I vase bi

velemozno gospodstvo dobro cim pomogne tomu gradu, jer mi sami sa

ucinilo, da ma
600 konjanika ne mozemo njima (Turcima) ni najmanje odoljeti«. Ali ni banu ni Valpovu
nije bilo pomoci ni odkuda. Ban se 22. lipnja iz grada Lukavca tuzi Tomi Nadazdu ovako:

»Pisao sam gospodinu namjestniku i savjetnicima kraljevskoga velicanstva u Pozun tako

o tom, kako bi se pohitalo u pomoc gradu Valpovu, kao o mojim zasebnim poslovima. i

Neka znade vase velemozno gospodstvo, kako mi je receno, da vasa velemoznost skuplja
vojsku na obranu toga grada. I ja sam bio svedjer pripravan sa svojim cetama, a spreman
stojim sada, te svaki sahat ocekujem zapovijed od gospode savjetnika
i vase velemoz- i

nosti. Sada ponovno molim zaklinjem vasu velemoznost, neka se pobrine, da se onomu
i

gradu pomogne. Ja sam gotov sa svime, sto mogu podici, poci sluziti ondje, gdje mi i

zapovjedite, te pokazati, da su lazne potvore onih, koji me pred kraljevskim velicanstvom

opadnuse, da ne drzim podpuni broj svojih ceta. Ako Ijudima onim kastelanima (u
i Val-
povu) s mjesta ne pomognemo, stalno je, da ne cemo moci vise dobiti kastelana za kra-
jiske gradove, kad budu
vidjeli, da ih tako ostavljamo.«

Medjutim molbe bana Nikole nijesu hasnile: Valpovu ne stize pomoc ni odkuda.
U to je glavna turska vojska pod Sulejmanom, za koju bise jos na pocetku lipnja sa-
i

gradjeni mostovi kod Petrovaradina Osijeka, stigla pod Valpovo, te je stala na nj uda-
i

rati iz najtezih topova. Ban Zrinski pise 24. lipnja iz Lukavca namjestniku ugarskomu
Pavlu Vardi vrhovnomu kapitanu Tomi Nadazdu, kako je
i sultan sam glavom stigao pred
Valpovo (caesar est sub Walpo), pa dodaje: »Qotov. sam poci u Bee ili u Ugarsku, ili
opet ostati u Slavoniji na granici te kako se god zgodnije vidi njegovu velicanstvu
sluziti,

i vasemu precastnomu velemoznomu gospodstvu«. Ali vec dan prije toga pisma,
i 23. —
lipnja —
bila je sudbina Valpova odlucena. Junacki Arky branio je grad neko vrijeme i

protiv sultana; no napokon pobunila se je protiv njega posada seljaci, koji se bijahu u i

grad sklonili. Buntovnici zarobise svoga vojvodu, te 23. lipnja predadose sultanu njega i

grad. Po jednoj vijesti dao je sultan Arkija potajno smaknuti; druge vijesti kazu, da je
Sulejman junaka pomilovao poklonio mu zivot
i darovao mu neko imanje kod Budima. i

Dne 3. srpnja obavijestio je Franjo Bacan stajerske staleze o padu Valpova ovako: »Taj
(neki Turcin zarobljen kod Pecuha) prica, da se je Valpovo branilo dva mjeseca,
dok nije sam sultan onamo dosao, te v a r o s topovima razasuo. Ali grad ipak se nije
htjeo predati, dok njega nijesu tako razvalili, da se nije moglo dulje u njemu zadrzavati.
i

K tomu je grozni smrad od Ijesova gore dolje onemogucio dalji boravak. Posto se je na
i

to grad predao, turski je sultan one, koji su se u njemu tako dugo odrzali, pomilovao
i i

placu im obecao, tako da bi i ostali uza nj na njegovu dvoru«.

Za podsade Valpova umro je u gradu Cazmi ili Zacezanu 2. lipnja zagrebacki bi-

skup Simun od Erdeda, te bi sahranjen u stolnoj crkvi zagrebackoj. Namah iza njegove
 SMRT BISKUPA SiMUNA ERDEDA. 159

smrti moli ban Nikola 4. lipnja iz Lukavca kraija Ferdinanda, da bi mu gradove i posjede
zagrebacke biskupije, koji su na granici i izlozeni neprijateljskim napadajima podijelio bar
n^ tako dugo vrijeme, dok ga inaCe namiri. Jo§ pita Zrinski, odakle ce primati ili oceki-
vati placu, »jerako mi se placa moja ne izplati, to nioze vase velicanstvo samo nagadjati,
da 6u biti posve nesposoban (omnino insufficiens), da vrsim sluzbu va§ega velicanstva«.
Kralj je moibii banovu, da mu dade imanja zagrebacke biskupije, vec 22. lipnja odbio; ali
mu je podjedno navijestio, kako je nalozio ugarskoj komori, da mu izplacuje placu, kako
je to i prijasnjim banima cinila. Medjutim Nikola ipak nije nista primio. Dne 23. srpnja
tuii se on svoga grada Rakovca
iz

kralju Ferdinandu, kako od nastupa

banije do onoga dana nije dobio go-
tovo nista, tako da mu je kralj vec
dosad duzan 12.000 forinti. Uza sve to
drzi na granici do 1000 konjanika, pa
je spreman poci, kamo god zapovjedi
kralj ili vrhovni kapitan Ivan Ungnad.
»Molim najponiznije, neka se vase ve-
licanstvo za mene pobrine, da ne mo-
ram odpustiti svojih vojnika, koje ne
6u mod u Ugarskoj drzati, ako mi se
ne dade novaca. Neka stoga zapo-
vjedi istomu gospodinu Ivanu Un-
gnadu, da mi novaca dade. Ja sam
glavom biti cu ondje tako dugo, dok
l)ude volja vasega velicanstva; ali

sluzbenika svojih ne bih bez novaca

mogao pridrzati.« Zrinski se je ipak
spremio na put u Ugarsku, te je vec
8. kolovoza, putujuci onamo, boravio
u Varazdinu.

Sultan Sulejman bijase namah

nakon pada Valpova preSao preko
Drave u Ugarsku, gdje je za nekoliko SVLIMANOTOMAN-KEX TVRC- X-
dana osvojio tvrdi grad Siklo§. Namah
SULTAN SULEJMAN H.
zatim predao mu se je i Pecuh. Dne
22. srpnja bio je vec u Budimu, gdje Po drvorezu AuKUStina de Musi u narodnom mu-
zeju u BudinipeSti. F^oCetna slova na slici: A(uku-
ga je sveCano doCekao pa§a Muhamed stinus) V(enetianus) 1535. ozna^uju unijctnika i

Jahioglu. Slijede^ega mjeseca kolo- godinu, koje jc drvorez izradien.

voza osvojio je Ostrogon (10. kolo-
voza) i neke manjc tvrdinje, a 1. rujna
obladao je Stolnim f3iogradom, odakle je razaslao na sve strane glase o svom
slavodobidu. Dok je redovna vojska otimala gradove i tvrdinje, haraCile su ncredovite
Cete na sve strane. S jednom takvom Cetom sukobio se je ban Nikola Zrinski, kad je iz Va-
ra^dina jaSio prema Gjuru, gdje se je sabirala vojska kraija Ferdinanda. Bill su to Tatari,
koji su haraCili oko F^latnoga jezera. Zdru2iv§i se s viSc ugarskih plcmiOa (s Andrijom Ra-
torom i Pavlom Ratkajem, kapitanom u Papi, udari Zrinski
Emerikom Verbecom), zatim s

prema §omljovu. gdje je bilo najviSe tatarskih haraClija. Kad su Tatari spazili kr§<ianske
Cete, pohitali su sa svih strana, da se brane. Kao (laid obasule su njihove strjelice ba-
novu vojsku. Ali prvi bojni red njegovih vojnika. medju njima Pavao Ratkaj s Nikolom Ra-
 160 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (l527.— 1564.).

dovicem sa dva Bartola Hrvata, udario je na njih ostrim kopljima, te ih je mnoge poubio.
i

Tatari medjutim sipali su neumorno svoje strijele, pa tako je i vise Hrvata poginulo, kao
poimence Gregorije Farkasic, banov castnik, kojega je shvatilo deset neprijateljskih strje-
lica. Boj je bivao sve zesci. Vidivsi to ban Zrinski umijesao se je sam u borbu, pa uda- i

rivsi na Tatare s prijeda s boka natjerao ih je napokon u bijeg. Uo 3000 Tatara utopilo se
i

na bijegu u susjednoj mocvari, a Zrinski zarobio je bogat plijen, narocito sila konja. U
boju dopanuo je i sam rane, ali ju je lako preboljeo.
mah, kad se je Zrinski ponovno proslavio u Ugarskoj, odrzala su
Nekako u isti i

hrvatska gospoda pobjedu nad Turcima u svojoj domovini. Hrvatski kronicar Tomasic
pise: »Qodine gospodnje 1543. dodjose Turci u Hrvatsku, pustoseci naime Ribnik, Metliku,
Novigrad, Krupu, Bosiljevo premnoge druge (gradove), te vodeci sa sobom sila nesrecnih
i

dusa. Tada se podigose gospodin Petar Keglevic, knez Juraj Frankapan Slunjski, knez Bla-
gaj i knez Frankapan Trzacki, pa zajedno s citavim plemstvom Hrvatske, pace i sa bijed-
nim kmetovima oborise se na dan sv. Bartolomeja (24. kolovoza) u Qackoj na neprijatelje,
te razbise nemilo Turke«. Vramec zapisao je vijest o hrvatskoj pobjedi:
I »Razbise
Turke gospoda hrvatska s knezom Petrom Keglevicem pri Otoccu v Qatskoj«.
Junactvo Nikole Zrinskoga i pobjeda hrvatska pri Otoccu nijesu medjutim utjecale
u veiiki rat. Sultan Sulejman, nakon sto je zauzeo Stolni Biograd, stao se je u polovici rujna
iz Ugarske vracati svojoj kuci, ostavivsi na polju Rakosu vezira Rustema sa 50.000 Ijudi,

da brani tecevine posljednje vojne. Sada se je tek prenuo kralj Ferdinand, koji bijase na
tromedji Austrije, Morave i Ugarske sabrao nekih 40.000 Ijudi, pace i sam dosao u
Pozun, pa ce svoju vojsku povesti na Ostrogon, da ga opet otme Turcima. Ali tomu uz-
protivili su se Cesi i Moravljani, kojih je bilo polovica vojske, pa i druge cete njegove.
I tako se je opet vojska razisla, ne uradivsi nista za obranu Ugarske i Hrvatske. Posve
je stoga prirodno, da je u oba kraljevstva preotela maha velika zlovolja, koja se
ocituje i u pismu, sto ga je ugarsko drzavno vijece 19. rujna pisalo samomu kralju: »Budu
h se ostali narodi vasega velicanstva ogranicili tek na obranu vlastite zemlje, bit ce i sud-
bini svojoj prepusteni Ugri prinudjeni, da se za svoj spas pobrinu drugim nacinom, narocito
posto su njihovi podanici tajno podjareni od Turaka, da im se pokore, pa ce im pod turskim
vladanjem mnogo bolje biti. Tako se je zgodilo, da su se kmetovi vec na vise mjesta uro-
tih, svoju gospodu pohvatah, te ih zajedno s njihovim posjedovanjima Turcima predah«.
Malo zatim, 4. listopada, sastao se je ugarski sabor u Pozunu, na kojemu su jamacno bill

i zastupnici (oratores ili nuncii) Hrvatske i Slavonije. Sabrani stalezi spoticali su kralju
isto, sto i drzavno vijece; a onda su traziU, da se ozbiljno pobrine za obranu preostale
Ugarske i Slavonije. Turci imadu u svojim krajiskim gradovima prema ovim kraljevinama
najmanje deset do dvanaest tisuca Ijudi, ne racunajuci ovamo cete u Bosni i Pozegi, kojih
opet moze biti osam do deset tisuca. Slicnu krajisku vojsku morao bi i kralj Ferdinand uz-
drzavati. Suvise bi trebalo utvrditi ili popraviti gradove Komoran, Visegrad, Qjur, Tatu,
Papu i Vesprim, a napokon Siget
Dobrogosce u Ugarskoj. Jos vise trebalo bi se pobri- i

nuti za preostalu Slavoniju.

ako je malo jos imade, ipak je preznamenita kao predzidje
1 i

nasljednih zemalja austrijskih kao izlaziste turskih provala u Ugarsku. I ti ostatci tezko
i

stradaju tako od bosanskih Turaka, kao od onih, koji su u Pozegi. Najbliza je Turcima tvr-
dinja Velika (Kraljeva Velika), a njoj su za ledjima PlodiniMoslavina oko rijeke
Save. Kod Drave jesu Brezovica Virovitica, zatim neki drugi gradovi, kao P a- i

krac i Petrovina. Nadalje su K r i z e v c i i mjesta zagrebacke biskupije (Cazma, Du-

brava, Ivanic). Sva su ta mjesta lisena svega tako, da se od svojih prihoda ne mogu uz-
drzavati; ni tvrdinje zagrebacke biskupije ne mogu se same drzati, buduci da na mnogim
mjestima nema kmetova, pa ako ih imade, uzkracuju desetinu. »Buduci da se za obranu i

medja kraljevine Slavonije trazi posebna briga, neka vase velicanstvo milostivo misli na
placu banovu kao na potrebitu zastitu (krajiskih) mjesta«. A ta krajiska mjesta nije dosta
i

za§ticivati kroz godinu po jedan ili tri mjeseca, nego za 5itave vojne trajno. i
 PAD BREZOVICE U SLAVONIJI. 161

S^bor dakle trazio je stainu organizaciju slavonske krajine, kao i redovitu placu za
bana. Ferdinand je medjutim u svome odgovoru 6. listopada ocitovao, da ne moze nje-

govoj molbi ugoditi, vec neka se stalezi sami pobrinu, da pronadju nacin sredstva, kako i

da se slavonski medjasni gradovi osiguraju ban Zrinski namiri. Malo dana zatim odvratili i

su opet stalezi kralju, da se ne mogu domisliti nacinu, kako da se ban namiri. U prijasnje
se je vrijeme ban placao od prihoda slavonske tridesetnice (ex tricesima sclavonica); no
buduci da se taj prihod od stanovitog doba upotrebljuje za drugo, a uz bana moraju se uz-
drfavati i dva vrhovna kapitana, koji drze vojske: to ne znaju, odakle bi sve to smogli.
Dok se medjutim nesta ne odredi, neka se ban oba kapitana placaju od prihoda komore,
i

tridesetine i ratne dace, koja bi se nametnula slobodnim gradovima rudnicima. i

Natezanje izmedju kralja i sabora ozlojedilo je bana Zrinskoga. Videci, kako duznu
placu ne prima, a bez novaca ne moze nista da cini za obranu zemlje, poslao je svoga
glasnika ugarskomu namjestniku i drzavnim savjetnicima u Trnavu, te se je na banskoj
Casti zahvalio. Na to se je opet za nj zauzeo sabor, koji se bijase sastao u Banjskoj Bi-
strici u studenom neka se pobrine, da se Nikola Zrinski uz-
1543. Stalezi molili su kralja,
drzi u banskoj casti, koje se je netom odrekao. Nadalje podastrli su druge molbe glede i

Slavonije. Kralj neka zapovjedi vrhovnomu kapitanu Ungnadu, da pomaze bana pri pobi-
ranju ratne dace na posjedovanjima pokojnoga Ernusta (Hampova), a Nadazda pri gradnji
utvrda nasuprot gradova Cakovca Strigova, koje je svedjer Petar Keglevic drzao. Jos
i

neka kralj nalozi onima, koji u Slavoniji vojuju, da pomazu bana tako protiv Turaka kao
protiv buntovnika tajnih neprijatelja; napokon neka poslje dva pouzdanika, po imenu
i

Pavla Ratkaja i Tomu Kamaraja, koji ce izraditi u staleza kraljevine Slavonije, da i oni
prihvate sve zakljucke ovoga sabora u Banjskoj Bistrici, pa da se citava ratna daca, koja
se sada ondje pobira, upotrebi za namirenjc bana Nikole Zrinskoga. Suvise nijesu stalezi
propustili ni ove zgode, vec su zamolili kralja, da vrati jednom slobodu Petru Perenju I

Ljudevitu Pekriju.

Dok je sabor u Banjskoj Bistrici vijecao, zadesio je kraljevinu Slavoniju nov udarac.
Iza pada Valpova bilo je najiztocnijc mjesto u slavonskoj Podravini kasteo Brezovica
(Berzewcze) izmedju Vaske Virovitice. Taj je kasteo zajedno s trgovima Brezovicom,
i

Ivancem brojnim selima pripadao ilockomu knezu Lovri; iza smrti njegove dobili su ga
i

1524. senjski kapitan kliSki ka§telani Qregorije Orlovcic

i Petar Kruzic; napokon su ga i

po Orlovcicevoj udovici Marti, udatoj po drugi put za Pavla KereCenja, primili receni
Pavao KereCenji sin mu Ladislav. U potonje je vrijeme uz gospodara Ladislava Kere-
i

^enja branio taj ka§teo kapitan Budanec, koji je s jednim dijelom posade poSao na voj-
nicku vjezbu u Viroviticu. To je docuo pozezki sandzak Muratbeg, pa je 5. studenoga 1543.
s vojskom svojom nahrupio na Brezovicu. Prije nego §to su Ceie iz susjednih gradova
(Virovitice, Grabrovnika ili KloStra) mogle pohititi u pomoc, ye6 je sutradan (6. studenoga)
Brezovica bila u turskim rukama. Padom toga kaStela biSe napuSteni gradovi Pakrac i

Petrovina, pa tako se jc turska vlast primakla Virovitici u Podravini i Velikoj u Pon-

vini. PaCe i Virovitici zaprijetila je najve<5a opasnost, kako se to razabira iz izvjeStaja

raznih kapitana i ka§telana u slavonskoj krajini na Stajerskoga kapitana Luku Sekelja od

Kevenda Ormuza. Ivan Ungnad naime. vrhovni kapitan kraljevskih Ceta u Ugarskoj
i
i

Slavoniji, bijaSe radiobde neda(Se u ratu s Turcima tako ozlovoljen, da je od kralja Fcrdi-
nanda zatra?-io odpust. Kralj se je neko vrijeme opirao. \)aic jc Ungnada nastojao sklo-
niti. da ostane, te mu jc u to ime povcljom od 9. listopada 1543. darovao grad i
varos i

Vara?.din; ali Ungnad ostao je tvrd. Ni ponovne pohvale kralja Fcrdinanda 27. prosinca. kao
ni molbe Stajerskih stale?.a nijesu koristile, i napokon Ferdinand
tako je 12. sijeCnja 1544.

Ivana Ungnada rijeSio vrliovne kapitanije. Vrhovnim kapitanom imenovao jc vrstnoga voj-
vodu Leonliarda Velsa, a kapitanom za Slavoniju Jurja Wildensteina (Bildcnstcin).

Nikola Zrinski bijaSe se medjutim ipak sklonio, te zadriao bansku Cast. Oko 13. stu-

Klaic:-. Hrv. povj. III. (5.) ll

 162 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.)

denoga 1543. boravio je u svom gradu Qvozdanskom, gdje je izdao jameevno pismo zd
Ljudevita Pekrija, kojega je kralj na njegov zagovor pustio iz tamnice. Poslije toga bavio
se je ban uredjivanjem svojih porodicnih posala. Jos 17. lipnja 1543. bijase se on u Ozlju
ozenio Katarinom, sestrom Stjepana II. Frankapana, posljednjim muzkim potomkom
ozaljske loze. Take su se zdruzile dvije najmogucnije porodice hrvatske onoga doba. Dne
1 veljace 1544. sastali su se Nikola Zrinski Frankapan u Zagrebu, i surjak mu Stjepan
gdje su pred kaptolom utanacili znameniti ugovor o zajednici dobara medjusobnom na- i

sliedstvu. Promotrivsi ugovarajuce stranke (Nikola Zrinski Stjepan Frankapan) tezke pri- i

like svoga doba, koje cine, da velike opasnosti prijete ne samo pojedinim velikasima, nego

takodjer istim krunjenim glavama tako zbog domacih buna razmirica, kao zbog nepre- i i

stanih navala turskih: odlucise, da ce se sjediniti udruziti svoje sile, da im tako lakse i

bude stati terete nositi,

i da tim nacinom budu podobni sto vece sluzbe ciniti kralju
i

svomu Ferdinandu, od kojega ih ne ce odijeliti nikakove tezkoce, drzavi, za koju su i

njihovi predji svagda najvece zrtve prinosili, osobito pak za Bele IV., kojega bijahu Tatari
potrli. U to se ime dakle primaju ugovarajuci knezovi medjusobno kao rodjena diona i

braca, kao da su od jednoga otca rodjeni. Medju sobom uvadjaju oni podpunu zajednicu
dobara odredjujuci, da Zrinskomu bude na sva Frankapanova imanja na njihove dohodke i

toliko prava, koliko ga ima sam Frankapan, a obratno. Dalje se obvezuju, da ce u — i

svojim nutarnjim vanjskim poslovima biti vazda slozni

i jednodusni. Napokon odredjuju, i

da ce u slucaju, ako jedna stranka izumre, sva njezina imanja preci na prezivjelu stranku.
Vrijedno je spomenuti, da je Zrinski u taj mah drzao sedamnaest gradova imanja i

(Zrinj,Gvozdansko, Pedalj, Krupu, Novi »u Kostajnici«, Mutnicu, Jamnicu, Ljesnicu, Novi

»na granici«, Kostajnicu, Komogovinu Prekovrski grad, zatim Medvedgrad, Lukavec, i

Bozjakovinu, Vrbovec Pakrac), dok je drzavina kneza Stjepana Frankapana brojila d v a-

i

deset pet gradova (Ozalj, Ribnik, Dubovac, Novigrad, Zvecaj, Skrad, Lipu, Mlaku
i

iliDespotovicu u zagrebackoj zupaniji, Modruse, Vitunj, Ogulin, Plaski, Jasenicu, KUuc,

Pec, Janjac Lukovdol u kninskoj zupaniji,
i napokon Qrobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Dri- i

venik, Qrizane, Bribir i Novi u Primorju ili Vinodolu).

U isto doba, kad je ban Zrinski ugovorom o zajednici dobara sa Stjepanom Fran-
kapanom Ozaljskim, premda su protiv njega prosvjedovale ostale loze Frankapana (slunj-

ska i brinjsko-trzacka; cetinska bijase 1543. izumrla), znatno podigao vlast svoju i svoga
roda, te ju opet prikucio k moru, od kojega je bila potisnuta do dva stoljeca, pobrinuo seje
i za ojacanje povjerenoga mu
uzmogne lakse odoljeti novim turskim pro-
kraljevstva, da
valama. Nema nikakove sumnje, da je bas njegovom pobudom zagrebacki kaptol stao o
tom snovati, kako da utvrdi S s a k. Padom naime Jasenovca bijase Turcima otvoren
i

put u zemliu medju Dravom Savom, te ih je jedina Velika (Kraljeva Velika) mogla neko
i

vrijeme zaustavljati. Joste u travnju 1544. radilo se je o tom, da se bar jedno mjesto na
Savi utvrdi. Izbor pade na Sisak, koji je svojim smjestajem na stjecistu Kupe i Save branio
ne samo Pokupje, nego i gornju Posavinu. Znamenitost Siska cijenila se je jos za rim-

skoga vladanja i u prvo vrijeme srednjega vijeka za Ljudevita Posavskoga; no u drugoj

polovici srednjega vijeka zanemaren bi Sisak gotovo sasvim. Sada, nakon sto je iztocna
Slavonija dopanula turskih ruku, postao je Sisak ponovno znatno obranbeno mjesto za
preostalu Slavoniju. Zagrebacki kaptol, kojemu je mjesto pripadalo, vec je u travnju 1544.
poceo podizati tvrdinju, koja je pod jesen bila toliko vec dovrsena, da se je mogla smjestiti
u nju malena posada. Dalje utvrdjivanje nastavljalo se je slijedecih godina, te je ban
Zrinski god. 1545. sam dosao u Sisak, da ogleda njegovu tvrdinju.

Utvrdjivanje Siska zapocelo je u srecan cas po Slavoniju i Hrvatsku, jer su u to

Turci nastavili ratovanje od proSle godine. Sam sultan nije doduse posao na vojru, ali

su zato pase i sandzaci od Budima do Bosne otimali redom krScanske gradove i kotare.
Budimski pasa osvojio je jos prije 10. svibnja 1544. tvrdi Visegrad, na sto je obladao Novi-
w gradom, Hatvanoni
braniti, jer kralj nije
i

nikako
FAU KkALJtVti VtLlKt.

drugim mjestima u Ugarskoj. Ferdinandovi kapitani mogli su se tek

mogao skupiti vece vojske. Dok je budimski pa§a osvajao po
163

Ugarskoj, spremao se je bosanski pasa Ulamabeg sa svojim sandzacima na Hrvatsku i

Slavoniju. Dne 20. svibnja javlja kapitan Juraj Wildenstein iz Varazdina §tajerskim sta-
le^ima, da su Ulamabeg Muratbeg presli Savu, pa da kane podsjesti sam Varazdin. Me-
i

djutim navala turska bila je ovaj put naperena na V e 1 i k u (Kraljevu Veliku), za koju je

ugarski sabor jos prosle godine molio kralja, da ju iz ruke Tome Nadazda primi pod
svoju skrb, pa da ju ili dobro obskrbi, ili posve razvaH, da ne dodje u turske ruke.
Isthuanffi prica, da su bosanski pasa Ulama i hercegovacki sandzak Malkocbeg dosli pod
Veliku, te ju podsjeli. U gradu se bijase sklonilo od straha mnogo kmetova, tako da ih je

bilo visenego vojnika. Neki Andrija Pilat,

sluzbenik Vuka Svetackoga (de Zemche),
koji bijase takodjer u grad pribjegao,

sklonio je kmetove, da su grad protiv

volje posadnih vojnika Turcima prcdali.
Kmetovi nadali su se za to nagradi i slo-

bodi; ali Turci su ih s mjesta poubijali,

dok su vojnike zarobili, pa ih poslije uz
odkup pustili na slobodu. I Vramec pise
u svojoj kronici za godinu 1544.: »Grad
Velika zavjet be od Turkov izdan od
nekih kmetiCev.« Vijesti kroniSara potvr-
djuje kapitan Juraj Wildenstein, koji 10.

srpnja iz Varazdina javlja, da je (Kra-

premda grad nije bio
Ijeva) Velika pala,
ni malo ostecen, kako pripovijeda sluga

kapitana Marka Tomasovica.

Pad Velike opet je silno uznemirio

ne samo bana Zrinskoga kapitana Jurja i

Wildensteina, nego i kapitane preostalih

krajiSkih gradova. Napose se boje za Vi-
roviticu, za koju vapi za pomoc gospodar
njezin Stjepan Banic od Doljne Lendave
kaStelan njezin Ivan Salaj provizor Mar- i

tin Paxi. Ban Zrinski stoji na strazi u

Qvozdanskom, pa javlja odanle 25. srpnja NIKOLA ZRINSKI SIQETSKI.

Wildensteinu: »JuCer vam obznanih, da Po savremenom drvorezu Matije Ztindta.

.^ 6e Turci do(ii i podsjesti jedan na§ grad,

Krupu ili Kostajnicu. Sada je k nama sko-
m^
kom doSao jedan pribjeg iz Kostajnice, koji zala^.c svoju glavu, da (3e tako biti. Stoga vas
molimo, da budete spremni, pa da pi§ete gospodinu Velsu i ostaloj gospodi, neka nas nc
ostave, vec neka nam budu u pomo(J. Vapaji i molbe nijesu ovaj put ostalc bezuspjeSnc,
Qrad Zagreb bi utvrdjen i posada u nj smjeStena, Virovitica bi hranom obskrbljena, u
Ivani(5 grad posada poslana pod vojvodom Markom Tomasovi(iem. Napokon biSc razmjc-

Stene stra?x, koje ce paziti na kretnje neprijatelja. tako isto bi§e odredjena nijcsta za vitu-
IjaCe (kreuthfeuer). kojc 6e navijeStati dolazak Turaka.

Izlo^enc pripreme zaustavile su dalje napredovanje Turaka u Slavoniji i Hrvatskoj.

Cinilo se je paCe,kao da 6e zaredati mirnija vremcna, jer je Icralj Ferdinand u prosincu
1544. poslao jegarskoga prepoSta Jerolima Adurna u Carigrad, da u sultana izradi mir ili
*bar primirje. Medjutim Adurno umro je u Carigradu 15. o^ujka 1545.. prije nego §to ga |c
164 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.)

sultan primio u audienciju, na sto se je ugovaranja o miru prihvatio Nikola Sicco. No i to

se je oteglo, premda je u Ijetu i sam njemacki car i spanjolski kralj Karlo V. poslao u
Carigrad Holandjanina Gerharda Veltwycka, da s pomocu poslanika (Jean de Montluc)
francuzkoga kralja, s kojim se bijase Karlo jos prosle godine izmirio, utanaci za citavo

krscanstvo toll potrebiti mir na vise godina.

Za vrijeme ovoga ugovaranja utanaceno bi primirje s turskim pasom u Budimu, pa
tako kroz citavu godinu 1545. nije u Ugarskoj bilo vecih okrsaja. Ali bosanski pasa Ulama
nije mario za to primirje, vec je s pozezkim, hlivanjskim i hercegovackim sandzakom i

dalje udarao na Hrvatsku i Slavoniju. Vec u travnju 1545. javljale su se turske cete na
slavonskoj krajini, koje su skupljali bosanski pasa Ulama, hercegovacki sandzak Malkoc-
beg, i pozezki sandzak Muratbeg. Cim se je to proculo, podigose se i ban Zrinski i kapitan
Juraj Wildenstein, da im se opru. Wildenstein skupio je do 600 konjanika, koje su vodili
u sluzbi stajerskih staleza stojeci kapitani Pavao Ratkaj, Franjo Tahi, Stjepan Drzic
(Dersffi) i drugi, a banskoj ceti pridruzili su se sa svojim cetama neki hrvatski velikasi,
kao knezovi Juraj Frankapan Slunjski i surjak mu Stjepan Blagajski, zatim mladi Petar
Erdedi i jedan mladi Keglevic. Oba se vojvode pripravise, da pohitaju u pomoc, ako bi
Turci udarili na koju tvrdinju ili grad.

Medjutim su Turci, njih 7000 — 10.000 Ijudi, oko 1. svibnja 1545. iz grada Velike, koji
bijahu prosle godine osvojili, provalili kraj Ivanica na sjeverozapad prema Varazdinu, te
su se 2. svibnja u vecer utaborili po bregovima kod Varazdinskih toplica. Sutradan u ne-
djelju 3. svibnja krenuli su odanle medju gorama u Zagorje prema Zlataru, ali nijesu
mnogo robili, jer ih je pratio Wildenstein sa svojih 600 konjanika. Tako su dosli (preko
Huma i Hrascine) u dolinu Krapine do mjesta, gdje se Selnica u nju ulijeva, i gdje je blizu

bio grad Selnica ili Konjsko (Conscae seu Selniciae arcis planities, pod Konjskim),
danasnja Konjscina, koja je tada pripadala plemicu Jurju Vragovicu. Nocu u nedelju stigao
je onamo i ban Zrinski s vise stotina konjanika. Kad je ponedeljak 4. svibnja jutro svanulo,
hrvatski su knezovi, koji su bana pratili, predlagali, da se ne zametne boj s citavom tur-
skom vojskom, nego da manje cete dijele mejdan i medjusobno koplje lome (scharmut-
zeln und copi prochen, ut indictis momentaneis induciis ex utraque acie conspicui et promp-
tissimi militum infestis hastis sub publica fide concurrerent). Wildenstein i Pavao Ratkaj
protivili su se doduse tomu predlogu, ali hrvatski su knezovi pretegli. I tako bi s Tur-
cima primirje na neko vrijeme utanaceno, te sa svake strane po sto momaka odabrano, da
na ocigled obiju vojska koplje lome dijele. U tim vitezkim igrama sudjelovali su i mejdan
i manji odjeli, a i pojedinci. Tako
medju ostalima Demirkan Spanakovic, zapovjed-se je i

nik cete bosanskoga Kamengrada, ogledao na mejdanu s krscanskim junakom Stjepanom

Segovicem. Prije boja priskocio je Spanakovic k Zrinskomu, sjahao s konja, poklonio mu
se na tursku, te ga ogrlio, da tako izkaze pocast slavljenomu junaku.

Dok
ovako izabrane cete koplje lomile, hrvatskim je knezovima dodijalo gle-
su
danje, pa su mnogi ostaviU bojne redove, te se razisli. Ovaj nered u krscanskoj vojsci
upotrebise Ulamabeg Muratbeg, da Hrvate zaskoce. Ulamabeg najednom proglasi, da
i

je primirje minulo, pak presavsi brzo neki jarak, koji ga je od Zrinskoga i Wildensteina
dijelio, navali na njih svom snagom. Oba vojvode uprese sve sile svoje, da im odole; ali

se njihove zatecene cete razbjegose. Pjesaci odmakose u susjednu sumu, a za njima po-
tekose konjanici, sjahavsi s konja
i ostavivsi ih Turcima za plijen. Posljednji ostadose
i

na bojistu Zrinski Wildenstein; no oni napokon moradose pobjeci

i skloniti se u kasteo
i i

Selnicu ili Konjsko. Zrinskomu ubise Turci konja Mrkasa bas u onaj cas, kad je preko
mosta ulazio u grad; Wildenstein, ne mogavsi se obraniti od progonecih ga Turaka, skoci
s konja i baci se u duboki jarak, gdje bi se bio u vodi utopio, da ga nije pograbio za dugu
bradu Stjepan Baletic, te ga izvukao i ziva donio u kasteo. Slicnim nacinom spasli su se i

drugi kapitani, kao Pavao Ratkaj, Ivan Tahi, Stjepan Drzic. U obce je malo krscana po-
 SUKOB KOD SELNICE ILI KONJSKOGA. 165

ginulo ill robstva dopanulo, jer se je vecina sklonila budi u ka§teo budl u §umu, gdje ih

Turci nijesu mogli proRoniti. Medjutim je i Turaka nesto ostalo na bojnom polju, a medju
njima i junak Spanakovi(i. Ulamabeg nije se koristio pobjedom, pac^e nije ni pustoSio po
Zagorju, ved se je s mjesta stao vracati, te je preko Dubice oti§ao u Banjaluku.

Nedacu bana Zrlnskoga kapitana Wildensteina zabiljezio je hrvatski kroniCar Vra-

I

mec za godinu ovako: »Miklovu§a Zrinskoga, bana slovenskoga, pod Konjskim Tnrci
1545.
razbiSe i porobiSe dosta*. Premda turska pobjeda nije bila znatna, ipak je nemilo zastraSila
ne samo zitelje u Slavoniji, nego i susjedne austrijske pokrajine. K tome su i bjegunci raz-
nosili pretjerane vijesti. Vec 5. svibnja javlja Wildensteinov tajnik Bartol Lehner iz Va-
razdina §tajerskim stale^ima, da su krScani hametom potiiceni: od 1500 konjanika nije
uteklo ni 300, a konji sy svi izgubljeni. Silan strah obladao je ziteljima slobodne obcine
Qradca kod Zagreba. Varoski sudac Bogdan jiirati jadikujii 5. svibnja u pismu na kranj- i

skoga kapitana Ivana Werneka u Kostanjevici ovako: » Sad vam javljamo kao posve
izvjestno, da ogromna vrlo jaka turska vojska nedaleko
i

od naSega grada po toj pretuznoj kraljevini naokolo ma-

cem i ognjem bjesni, da je dosla svakako podsjesti ovu
na§u varos, ali je zadovoljivsi se plijenom na neko vrijeme
opet otiSla. Qospodin ban i gospodin Wildenstein digli su
vojsku, sto su brojniju mogli, pa su se oduprli njima (Tur-
cima), ali su posve razbijeni (penitus profligati) i s main
(Ijudi) umakli. Sad nam vec uhode i zasuznjeni Turci jav-
Ijaju, da ce se Turci povratiti i podsjesti ovu nasu varos.
Molimo vas stoga za Ijubav Bozju i nasu, da nam posljete
puSkare, topnike i praha za topove . . . Inace prosvjedu-
jemo pred Bogom i vama (i oCitujemo), da smo u toj pro-
BANSKI PECAT KNEZA
stranoj varoSi posve nedostatni za suzbijanje tako preo- NIKOLE ZRINSKOQA.
krutnoga neprijatelja, te ne c^e biti nasa krivnja, ako se
S povelje, izdane u Zagrebu
dogodi nesreca ovoj na§oj varoSi i poslije onoj vaSoj do- 26. srpnja 1553. Izvornik u ar-
movini . . .« Dne 6. svibnja izvje^cuje iz Varazdina sam kivu juRoslavenske akademije.
Wildenstein §tajerske staleze o boju kod KonjScine, te Na peCatu vidi se star! grb

ka^e izrijckom, »da su Hrvati on izgubili vecinu konja, knezova Subica Zrinskih (orlo-
i

va krila). Nadpis naokolo pe-

ali vojske nije mnogo izginulo, a ni robstva dopanulo.«
cata: Sigil(lum) Nico(lai) Co- . .

Wildenstein medjutim navijeSta, kako je od svojih (mitis) . Zrinien(sis) . RegCno-

uhoda i zarobljenih Turaka saznao, da ce turski pa§e, cim rum) . Dal(macie) . Cro(acie) .

se njihovi konji odmore, naskoro opet provaliti, da 6e im et . Scla(vonie) . Bani. — Sni-

mio prof. Qjuro Szabo.
se pridruziti jo§ vi§e sandzaka, i da ce sa sobom povesti
topove, jer 2ele da zauzmu poharaju sva mjesta gra- i i

dove na krajini. Tako im je zapovjedio sam sultan. Wildenstein se boji, da ne 6e mo(ii sa svo-
jih 800 konjanika odugu granicu obraniti, pa zato trail pomoO od Stajerske Kranjske. i

I zaista su u lipnju 1545. zaredale nove 2estoke navale tako na Slavoniju, kao i na
Hrvatsku. Slavoniju branio je Wildenstein, Pounje u Hrvatskoj od Kostajnice do Biha(ia

zaStidivao je sam ban Zrinski, u Bilia^u stajao je na stra?J kapitan Jural Sauer (u RipCu
Erazam Sauer), a u Senju kapitan Martin Gall mjesto dosadanjega kapitana Ivana Lcnko-
vj(5a. Qall ovo hrvatsko, glagolicom pisano pismo: »Vsim
je jo§ 7. svibnja razaslao vsa- i

komu dajem na iz Dalmacije glasi istinno, da ov ba§a hiivanjski

znanje: kako mi pridoSe
ovu miseCinu, ka nastane, ima van izajti, za drCati u ove primorske strane; ne s tolikom
vojskom koliko prvo, neg s malom pi^om konjiCkom. Zato to sam otil dati na znanje za i

dobe, da se vsak i^uva; zaC tko zna kako obrne. Bog s vami. Dan v Senju na 7. maja I

1545. Martin Qall, kapitan senjski«. ZnaCajne su rijeCi na hrbtu pisma: »Vsim vsako»nu i

gornje strane da se da. Brzo, brzo, brzo!«

 166 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.)

Od polovice lipnja pa do polovice kolovoza teku sada neprestano vijesti o turskim

provalama na sve strane. Vec 19. lipnja javlja ban iz Ozlja, kako se Ulama sastaje sa
Mehmetpasom u Bilaju, pa ce zajedno udariti na unske gradove (Bihac, Ripac, Krupu ili
Novigrad); on poziva stoga Wildensteina, da sto prije dodje iz Varazdina u Zagreb, pa
da jedan dio konjanika svojih poslje preko Save Kupe na jug. Jos ga moli, da o svemu i

tomu vrhovnoga kapitana Leonarda Velsa. U isto vrijeme

obavijesti poslije stizavale su i

vijesti o provalama u juznu Hrvatsku Kranjsku. Neprestane borbe sklonise napokon vr- i

hovnoga kapitana Velsa, te je pismom pozvao bosanskoga pasu Ulamabega, neka on drzi i

primirje, kako je utanaceno s pasom u Budimu. AH kako ban Zrinski 12. kolovoza iz
svoga grada Pedlja Wildensteinu javlja, Ulamabeg je poklisara, koji je Velsovo pismo
donio, dao zarobiti i okovati, te ga je kroz tri tjedna drzao u tamnici. Kad se je vec spremio
na vojnu, onda je tekar pustio poklisara na slobodu, te mu rekao: »Kazi svojoj gospodi, a
poglavito vasemu kapitanu Velsu, da sam razumio, sto mi pise o miru. Ali ja ne znam
ni za kakvi mir, nego izmedju Dunava i Drave. Vidjet cete medjutim na-
mah, da li imadete mir ili ne, jer meni je nepobjedivi car zapovjedio, da zauzmem
t u z e m 1 j u (Slavoniju i Hrvatsku). Na posljedku cu poslati i pitati cara, da li je uta-
nacio mir ili ne. Ako vam ga je dozvolio, odpisat cu vasemu kapitanu«.
Na ove vijesti zabrinuli se i ban Zrinski i kapitan Wildenstein. U drugoj polovici
kolovoza pozvao je ban vojsku kraljevine Slavonije u Zagreb, a Wildenstein prikupio je

svoje cete u Varazdinu i Ulamabeg nesto

Koprivnici. I bilo je skrajnje vrijeme, jer je

prije 20. kolovoza kod Qradiske presao Savu, pa se sjedinio s pozezkim sandzakom. Pod

konac mjeseca pljackao je Ulamabeg sa 1000 konjanika sv. Kriz (na Obedu) Cazmu, a i

onda je udario prema gradu M o s a v n koji je zauzeo, jer su se Ijudi Petra Erdeda
1 i i, i

prije razbjegli, nego sto je pasa pred grad dosao. Juraj Wildenstein u svom izvjestaju od

1. rujna pise iz grada Varazdina, »da su kastelan i Ijudi Petra Erdeda b e z i k a k ve

nuzde (an alle Not) davno prije pobjegli i grad sramotno (schantlich) ostavili; u gradu
su ostala tek dva bolestnika, koji su Turke dozivali i zahtijevali, da grad zauzmu«. Nema
sumnje, da su tom prigodom dopanuli turskih ruku i drugi gradovi u Moslavackim i Qa-
rickim brdima (Plodin, Kosuta, Qaric). Iza toga oborio se je Ulama na grad U s t i 1 on j a
kod utoka Lonje u Savu, kojega se ostatci vide jos danas, Tomu je gradu pohitao Wilden- i

stein u pomoc. Jos 1. rujna javljao je kapitan Marko Tomasovic iz Ivanica, da Turci

Ustilonju bijesno podsjedaju, i da ju topovima biju. Nema vijesti o svrsetku vojne, ali nije

dvojbe, da Ulama ipak nije mogao Ustilonje osvojiti. Wildenstein vratio se je poslije u
Varazdin. gdje je 12. studenoga 1545. zamolio, da bude rijesen kapitanije u Slavoniji.
Medjutim je ipak poslanicima cara Karia i kralja Ferdinanda poslo u Carigradu za
rukom, te su 10. studenoga utanadili primirje na godinu dana. Malo zatim, 18, prosinca,
sazvao je kralj Ferdinand ugarski sabor, koji ce se sastati u Pozunu 25. sijecnja. 1546.,
i kojemu ce pribivati sam kralj. Ali sabor sastao se je tek u veljaci. Na nj je dosao i ban
Nikola Zrinski, koji Pozuna zamolio komesare vojvodina Stajerske, Kranj-
je 24. velja5e iz

ske Koruske, sabrane na zboru u Varazdinu, da mu §urjaka Franju Taha

i njegovih 100 i

konjanika dalje zadrze u svojoj sluzbi. Sabor u Pozunu stvorio je u drugoj polovici ve-
i

Ijace vise zakljucaka za obranu Hrvatske Slavonije. Clankom 42. moli kralja, neka po- i

vjeri banu ili kojemu od svojih kapitana (ili komesara), da tocno pregleda sve gradove, ka-
Stele i tvrdjice u kraljevinama Slavoniji i Hrvatskoj, koje su na turskoj granici, pa da one
gradove, koji bi potrebiti bill za obranu te kraljevine, primi u svoje kraljevske ruke, te
da ih na svoj trosak utvrdi i svim, sto je nuzdno, po mogucnosti obskrbi; ostale pak
gradove, koji su manje potrebiti za obranu zemlje, neka dade porusiti i spaliti, da ne dodju
u tursku vlast. Clankom
43. moli nadalje, neka se kralj ozbiljno (mature) pobrine za obranu
Slavonije, a uz ino neka banu namah (subinde) tocno doznaci novaca za njegove potrebe,
da bi sa svojim cetama mogao svakamo priskociti, gdje bi se nufda pokazala. Tako isto
 SABOR U P02UNU 1546. 167

moli sabor za brojne plemi(^e hrvatske, kojima su imanja uz tursku medju, te ne mogu
svojih poija obradjivati, jer Turci za sadasnjega primirja 5e§ce provaljuju u Hrvatsku.
nego ikada prije. Bududi da ti plemidi ne mogu od svojih prihoda zivjeti, neka kralj njima
doznaci stalnu placii, da bi i oni mogli stajati vazda pripravni za obranu onih kraljevina.

3
O
>
o
<

(/)
Z

<
>
o
N
U
Z
Q
<:
Q^
O

Kralj Ferdinand, koji je za saborovanja zaista boravio u Po^unn. bio je gotov za-
dovoljiti svemu, §to se jc od njcga tra^ilo. Jo§ 20. veljaCc 1546. izdao je povelju, kojoni
je Jurju Poljicaninu, kapitanu bana Zrinskoga potvrdio pleniicike dvore u Zlataru, te niu
suviSe darovao posjedovanja QranCari i Ratkovec, §to no su prije pripadala kliSkomu ka-
stelanu Martinu Bufani(iu. Dne 27. veljaCe potvrdio je opet kralj sve Clanke saborskc. pa
168 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.)

i one glede obrane Hrvatske i Slavonije. U isto vrijeme promijenio je i svoje kapitane u
Ugarskoj i Slavoniji. Vrhovnim kapitanom za Ugarsku i Slavoniju imenovao je mjesto
Leonarda Velsa Nikolu Salma mladjega; mjesto Jurja Wildensteina izabrao je za
kapitana Slavonije od tri kandidata (Qaspara Herbersteina, Luke Sekelja Ivana Lenko- i

vica), koje bijahu komesari Stajerske, Kranjske Koruske jos u prosincu predlozili, kao
i

najpodesnijega L u k u Sekelja od Kevenda Ormuza, koji se bijase vec u vise

i

prilika iztaknuo u bojevima s Turcima. Luka Sekelj imade odsad naslov »kapitan cetama
nasljednih pokrajina u kraljevini Slavoniji«.

Vrativsi se zatim u Bee uredjivao je Ferdinand poslove s banom Nikolom Zrinskim,

koji je takodjer iz Pozuna, gdje je jos 24. veljace 1546. boravio, onamo dosao. Jos 10. pro-
sinca 1544. bijase Ferdinand Zrinskomu pismenom zaduznicom obecao, da ce mu 20.000 fo-
rinti, koje mu je dugovao u ime banske place, ili u gotovom izplatiti, ili mu za njih ustupiti

gradove posjedovanja Vuka

i Gaspara Ernusta od Cakovca, »cim ta imanja dodju u nje-
i

gove ruke«. Medjutim ta je imanja drzao za sebe knez Petar Keglevic, ne mareci ni za
kraljevske naloge ni za saborske odluke, po kojima bi ih morao kruni ustupiti. Tako
Zrinski nije nikako mogao doci do svojih novaca, pace nije primao ni dalju bansku placu.
Da mu namiri stari dug od 20.000 forinti, a jednako da mu izplati i dalju dospjelu placu,
koja je gotovo istu svotu iznosila, utanaci sada 15. ozujka 1546. Ferdinand s Nikolom
Zrinskim poseban ugovor. Kralj je za stari dug od 20.000 forinti, za novi dug od 20.000 fo-
rinti, kao i na racun place za buducu sluzbu banovu do iznosa od 10.000 forinti, dakle
Zajedno za 50.000 forinti za sva vremena ustupio banu Nikoli Zrinskomu i njegovim potom-
cima gradove Cakovac i Strigovo u Medjumurju (u zaladskoj zupaniji), koji
su nakon izumrca porodice Ernusta pripali kruni, ali ih je knez Petar Keglevic za se pri-
drzao i svedjer jos drzi. Zato je opet ban Zrinski preuzeo zadacu, da nevjernika i odmet-
nika Petra Keglevica svlada i ponisti, da mu oduzme ne samo recene gradove Cakovac i

Strigovo u Medjumurju, koje je samovlastno pridrzao, nego i sav ostali posjed njegov,
bastinjeni i darovani, sirom citave Hrvatske Topusko i Slavonije (Buzin, Lobor, Krapinu, i

drugo). Kad Zrinski skrsi odmetnoga Keglevica otme sva dobra njegova, Cakovac Stri- i i

govo ostat ce njemu njegovu rodu za sva vremena; sve ostalo pak predat ce u kraljeve
i

ruke. No da ne bi on vise za tim isao, da najprije dobije opatiju u Topuskom i bastinjena

imanja Kegleviceva, obvezao se je Zrinski narocito, da ce boj zapoceti u Medjumurju, a
onda tek da ce udarati i na ostale gradove i imanja, i to tako dugo, dok ne predade kralju
svih posjeda Keglevicevih, te, ako bude moguce, i samoga Keglevica.
Ugovorom u Becu 15. ozujka 1546. postigao je kralj Ferdinand dvoje: u jednu je

ruku namirio dug banu Zrinskomu, a u drugu pokrenuo odlucan postupak protiv nepo- je

kornoga kneza, koji se je vec tri godine opirao osudi sabora kralja. Da bi Zrinski lakse i

svladao Keglevica, pozvao je kralj istoga dana kneza Petra Erdeda druge velikase, da i

pod kazan vjecne nevjere pomazu bana pri vrsenju kraljeve osude. Suvise je kralj zapo-
vjedio sluzbenicima podanicima Petra Keglevica u Topuskom, Buzinu, Kostelu
i Loboru, i

kao i svake vrsti ziteljima u Cakovcu

kastelanima, sudcima Strigovu, da se odreku
i i

svoga dosadanjega gospodara, jer je od sabora kralja proglasen »ocitim nevjernikom i i

odinetnikom« (manifestus et notorius indifelis et rebellis noster pronunciatus), a da po-

mazu onoga, koji ce vrsiti kraljevu osudu. Napokon je i novi kapitan Luka Sekelj dobio
nalog, da s cetama nasljednih zemalja pomaze bana u torn poslu.

Kralj se je Ferdinand u isto

doba pobrinuo, da se sto prije sastane sabor kralje-
vina Hrvatske Slavonije. Vjerodajnicom (cum Uteris credencie) izdanom u Becu 20.
i

ozujka 1546. povjerio je Luki Sekelju od Kevenda Ormuza, kao Krsti Bacanu, svojim i i

savjetnicima, da kao njegovi poklisari ili oratori podju na sabor kraljevina Hrvatske i

Slavonije, koji je on sazvao za 2. svibnja u gradu Zagrebu, Na tom ce saboru oratori

prema naputku ili instrukciji, koja bi jos 18. ozujka sastavljena, sa stalezima i redovima
 NIKOLA ZRINSKI DOBIO CAKOVAC I STRIQOVO U MEDJUMURJU. 169

onih kraljevina vijecati i zakljuCivati o svemu, §to se tiCe javnoga mira i obrane re^enih
kraljevina. U instrukciji poruCuje kralj stalezima, kako je vec od po(3etka svoga vladanja
radio oko toga, da oslobodi svoje podanike od nevoija, koje ih tako dugo ti§te, te da nije

jos nikada nicega propiistio ciniti, sto bi bilo za spas, obranu i odrzanje kraljevine Ugar-
ske i podlozenih joj strana (parciumque sibi subiectarum). Ba§ najvi§e stoga raz-
loga sazvao je nedavno ob(ii sabor (generalem conuentum) u Pozun, da se izmire medju-
sobno pruce se i neprijateljske stranke, pa da se neSta ucini, kako bi se ne samo sacuvali
ostatci kraljevstva (reliquie regni), nego i izgubljeni dijelovi povratili, pa tako stari mir i

pokoj obnovili. U to ime dozvolili su mu stalezi i redovi ugarski uz dobit komore takodjer
stanovitu ratnu dacu ili kontribuciju. Kralj poziva i staleze kraljevine Slavonije, da se i

oni okane svih medjusobnih mrznja i razmirica, koje su dosad bjesnile na veliku §tetu
zemlje, pa da i oni stanu raditi jedino za obranu domovinc i svoje spasenje. Naro^ito im
preporuca, da i oni pristanu na ratnu dacu, dozvoljenu od ugarskoga sabora, jer ce se
ubrani novae upotrebiti jedino za obranu zemlje i za placu banu. Kralju su doduse poznate
nevolje kraljevine, all on bas zato trazi kontribuciju, da se jednom te nevolje dokraj^e.
Kralj dalje javlja, da je uvazio molbu staleza i redova kraljevine Slavonije, iznesene na
saboru u Pozunu u pogledu krajiskih gradova, pak je zato odredio svoga vrhovnoga ka-

CIRILSKI PODPIS PETRA KEQLEVICA.

Cita se: Petar KeKJevic rukom svojom. Snimljeno s izprave od 21. prosinca 1523., kojom je markiz
Juraj Braniborski prodao Keglevicu zagorske gradove Krapinu i Kostel. Izvornik u arhivu jugosla-
venske akademije. — Snimio prof. Qjuro Szabo.

pitana Nikolu Salma, koji ce razgledati krajinu zajedno s njezinim gradovima i tvrdi-
njama, pa ce se popraviti i utvrditi svi oni gradovi, koji su nuidni, a razvaliti oni, koji su
manje potrebiti. Jo§ opominje kralj staleie, da placaju crkvenu dcsctinu zagrebaCkomu bi-

skupu i njegovu kancelaru (Nikoli Olahu), jer se samo tako mogu braniti i odr^ati gradovi
i tvrdinje zagrebaCke biskupije, koje su na turskoj granici. Napokon govori kralj i o razmi-
ricama, koje bijahu planule izmedju kneza Stjepana Blagajskoga i plemicJa od plemena
Meni6 knezova Blagajskih, a ban ga je Zrinski njima
radi posjeda, koji bijaSe prvobitno
oteo i dao plemenu Menid. Oratori neka toCno stvar razvide, posjed dosude onomu. koga i

po pravu patri.

da li se je sabor kraljevina Hrvatske

Nije poznato, Slavonije 2. svibnja 1546. u i

Zagrebu sastao, ako se je skupio, §ta je na njemu zakljuCeno. Bana Zrinskoga nalazimo
i

13. lipnja u Gvozdanskom, odakle pi§e Luki Sekelju, »kapitanu kraljevine Slavonije*. da
su Turci preko Save preSli, pa da su nakanili pustoSiti krajeve oko Zagreba. Ban f.c\'\
kapitanu svu sre<iu, da ih suzbije. On sam provalit 6e s Bo^jom pomo<ii u Tursku (Bosnu),
da bi na tom Cetovanju poharao koje to selo. Jcdnako javlja Radonja Hrecikovac iz i

kaptolskoga grada Qradca, da su hlivanjski sand?.ak MalkoCbeg prcSli Savu. pa Ce se i

zdru^iti s poiefMlm sandXakom udariti prema Zagrebu. OCito su ovc turske provale bile
i

samo uzvrata na Cetovanje zagrebadkoga 2upnika Matije Delije (Deli popa) mladoga i

kneza Petra Erdeda, koji bijahu u proljeCu (svakako prije 17. travnja) udarili kraj Velike
170 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.)

preko Save, pa harajuci prodrli sve do Banjaluke. Malo zatim, 18. lipnja, iavlja Zrinski ka-
pitanu Sekelju »sa pasnjaka izpod svetoga Ivana« (ex pascuis sub sancto Joanne), da je

turska vojska, koja se je spremala na Slavoniju, udarila na Ugarsku, pa da je harala

oko Lendave. U to se je ban stao dogovarati s kapitanima Pavlom Ratkajem, Ivanom
Alapicem, Ivanom Qezthyjem 1 drugima, koji su bili u slu^bi stajerskih staleza pod Lukom
Sekeljem, kako bi Turcima vratili za njihova pustosenja. Oni su odlucili, da ce udariti
prema Sloboscini i Cerniku, pace su pozvali Sekelja, da se on njima pridruzi. Neka im i

to ne upise u grijeh ni kralj ni vrhovni kapitan Salm, »jer kad Turci nas pustose, ne mogu
se ni oni postedjeti«. Dne 20. lipnja boravi ban vec u Ozlju, gdje je zajedno sa svojim
surjakom Stjepanom Frankapanom svojemu sluzbeniku i kastelanu grada Lukavca u Turo-
polju, Ambrozu Qregorijancu, za njegove vjerne sluzbe na kraljevskom dvoru darovao
posjed Pobrezje u kotaru grada Ozlja i u zupaniji zagrebackoj.

Medjutim su carkanja i cetovanja na krajini hrvatskoj i slavonskoj prestala, te je

ban Zrinski mogao misliti, da izvrsi osudu protiv kneza Petra Keglevica.
Keglevic Petar bijase se pripravio, da silu silom odbije. Obranu Cakovca, u kojemu
je sam boravio sa sinovima Qasparom i Matom, povjerio je Qasparu Pozezaninu; tvrdju
u Koprivnici branit ce Juraj Sisko, a Qjurgjevac i Prodavic Nikola Kerljevacki. U Topu-
skom i Ustilonji bili su stariji sinovi Keglevicevi, po imenu Juraj i Franjo. Inace je Kegle-
vic imao privrzenika medju plemstvom hrvatskim i slavonskim; tako je uza nj pristajao
plemic Ivan Forcic, gospodar Sutiske, Buzina i Beretinca u Zagorju. Napokon se Petar
Keglevic nije zacao traziti pomoci u Turaka, samo da odoli sili kraljevoj i banovoj.

Na koncu srpnja 1546. stigao je ban Zrinski pod grad Cakovac, koji je bio tada opa-
san tvrdim zidovima i okruzen dubokim jarkom. Da bi ga lakse mogao uzeti, dozvao je

onamo i kapitana Luku Sekelja. Taj je 31. srpnja iz grada Varazdina potanko obavijestio
stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada o dogadjajima kod Cakovca, Koprivnice
i Qjurgjevca. Kapitan se tuzi na bana, da ne udara na Cakovac onako, kako se pristoji (wie
sich ainen khriegsman gebuert), pa se boji, da grad ne ce pasti, ako kralj ili Stajerska banu
pomoci ne poslju. Cuje se, da su Keglevica ostavili najbolje sluge; pa prosle noci pobjeglo i

mu je cetrnaest vojnika, tako da mu je ostalo tek 40 —50 za oruzje sposobnih Ijudi, no i

od tih je pet ili sest najboljih jucer za okrsaja poginulo. Priredio je sve na kopnu i na
vodi, da bi mogao odanle umaknuti. All se Sekelj nada, da mu to ne ce za rukom poci.
Ako pak pobjegne, onda se je i najgorega bojati, jer ce se on smjesta Turcima pridru-
ziti, pa ce onda biti zlo za ubogu iztrosenu zemlju i njezinu krajinu. Jucer je Sekelj pozvao
gradjane varosi Koprivnice, da se kralju pokore, sto su oni rado ucinili; ali kad su nje-
govi Ijudi htjeli uci u grad, suzbio ih je porkulab Juraj Sisko. Jos je gori Kerljevacki u
Qjurgjevcu, koji cak udara i na kraljeve Ijude u Virovitici, i koji je netom razbio Qaspara
Nadazda, kojega je Sekelj netom onamo poslao. Kerljevacki pace prijeti, da ce Kopriv-
nicu, Prodavic (Virje) i Qjurgjevac predati Turcima.
U to se je zaista Petar Keglevic spremao, da sa svojim sinovima Petrom Pozeza- i

ninom prebjegne u Zabjak kod Rovisca (Belovara), pa da zatrazi pomoc u Turaka. Ali mu
je osnovu izdao Zrinskomu nevjerni Petar Pozezanin. Kad je na to zaista Keglevic nocu iz

grada izasao, zarobise banovi vojnici njega sinove u sumici, koja je tada stajala izmedju i

grada pavlinskoga samostana sv. Jelene. Sutradan u jutro predala se je posada u Ca-
i

kovcu banu Zrinskomu. Bilo je to svakako 1. rujna 1546. jer je vec 2. rujna ban Zrinski
»u taboru pod Cakovcem« (in castris sub Cliaktornya) izdao pismo, kojim je potvrdio, da
mu je zarobljeni Petar Keglevi6 zajedno sa svojim sinovima Qasparom Matom predao i

gradove Cakovac Strigovo u zaladskoj zupaniji zajedno sa svim pripadcima

i
topovima. i

sto sve da mu je oporukom ostavio pokojni zet Caspar Ernust. Istoga dana izdao je ban
Zrinski jos tri druga pisma: jednim je ocitovao, da 6e Petrove sinove sa svima sluzbeni-
cima, vojnicima, novcima, rogatim blagom i konjima, koje je u Cakovcu zatekao, po svo-
 NIKOLA ZRINSKI PREMA PETRU KEQLEVICU. 171

jim Ijudima odpremiti u grad Kostel u Zagorju; drugim je zajamcio, da ne 6e Petru Keglc-
dok ga u kraljeve ruke ne predade, ni§ta na zao CinitI, da 6t njegova dva sina, po
vicu, i

imenu Jurja Franju, koji su sada u Topuskom, kroz mjesec dana ostaviti da slobodno
i

obilaze svoje gradove imanja; trecim napokon obecao je, da ce kod kraija posredovati,
i

da se knez Petar zarobljeni sinovi slobode zadobave. Pace ban je na molbu kne^evu si-
i

nove mu Qaipara Matu naknadno pustio na slobodu, poSto se je Petar Keglevid 11. rujna
i

pismeno obvezao, da ce se sinovi s mjesta banu u suzanjstvo povratiti, ako bi to kralj

zahtijevao. Dne 14. rujna obavijestio je ban kraija vrhovnoga kapitana Nikolu Salma o i

svemu, te je podjedno obrazlozio, zasto nije Petra Keglevica predao Luki Sekelju, kako je
vrhovni kapitan odredio, i za§to je oba zasuznjena sina pustio na slobodu. Jedan od njih
poci ce pred kraija, da izmoli u njega milost. Radi toga doslo je i do opreke izmedju
Zrinskoga s jedne strane, a kapitana Sekelja Salma s druge; pa5e Salm se je 21. rujna
i

potuzio iz Pozuna samomu kralju. Kralj je medjutim pismom od 7. listopada iz Praga odo-
brio postupak banov, tek mu je zapovjedio, da nastavi izvrsivanje osude, pa da Keglevicu
oduzme i ostale gradove i imanja. Medjutim su poslije Keglevicevi sinovi sami predali
gradove Koprivnicu, Qjurgjevac Prodavic (Vine), na sto je najstariji sin Juraj po§ao u
i

CeSku kralju Ferdinandu, da izmoli u njega milost. Mladi je knez Juraj u Litomeficama pao
pred kraija na koljena, te ga molio, da pomiluje bar njega i bracu njegovu. Kralj je zaista
sinovima oprostio, te je poveljom od 24. lipnja 1547. povratio braci Jurju, Franji, Qasparu,
Mati, Nikoli, PetruSimunu Keglevicima sve gradove, imanja
i posjede, tako djedovske i

kao stecene kako su ih nekad drzali, izuzev jedino polovicu grada Krapine,
i kupljene,
koju bija^e kralj nedavno (12, travnja u Hebu) ustupio kapitanu Luki Sekelju za dug od
2000 forinti. Tako su sinovi do§li do svih svojih gradova imanja izuzev ona u Medju- i

murju (Cakovac Strigovo) Podravini (Koprivnica, Qjurgjevac. Prodavic), koja si bijaSe

i i

otac njihov protupravno pridrzao nedavno opet izgubio. Napokon je kralj pomilovao sta-
i i

roga kneza Petra Keglevica na molbe njegovih sinova drugih zagovornika. Poveljom, i

izdanom u BecJu 14. listopada 1548. povratio mu je slobodu milost svoju uz pogodbu, i

»da bude u rukama vlasti svojih sinova, pa da boravi u kojem gradu njihovom, koji oni
i

oznaCe, ali da nikud ne izlazi iz njega«. Podjedno je kralj pozvao sve dostojanstvenike u
Ugarskoj Hrvatskoj (ugarskoga namjestnika Pavla Vardu, dvorskoga sudca Tomu Na-
i

dazda, bana Nikolu Zrinskoga i njegova banovca), da vi§e u Petra Keglevica ne diraju,
vec da ga ostave na miru.

Nekoliko mjeseci iza toga, §to je ban Nikola Zrinski oteo Petru Keglevicu gradove
Cakovac i Strigovo u Medjumurju, uveden sve5ano u posjed re- bi on 1. i 2. sijeCnja 1547.
Cenih gradova. Uvodu Ugarske Slavonije; iz Sla-
pribivali su brojni susjedi i plemici iz i

vonije spominju se izrijekom Franjo Tahi iz Qrabrovnika (Qorbonok), Ivan Alapid od Ve-
likoga Kalnika, Pavao Ratkaj od Velikoga Tabora, Franjo Bo(^kaj od Rasinje, Josip Vrago-
y\6 od MaruSevca i Mihajlo Humski od Beretinca. Tom je najnovijom teCevinom rod Zrin-
skih znatno se podigao, ali se je podjedno tjesnije priljubio ugarskoj gospodi, §to je poslije
osudno utjecalo i na sudbinu njegovu. Kako je ugled bana i kneza Nikole silno porastao.
najbolje dokazuje to, da je starohrvatsko pleme Kre§Ci(ia (Kri§Ci<5a) namah zatim 26.

sijeCnja 1547. njegove potomke pred zagrebaCkim kaptolom primilo u svoje

bana Nikolu i

bratstvo, izabralo ga svojim »starje§inom«, te mu predalo upravu obranu svojih fjoS i

1456. podignutih) gradova VranograCa Podzvizda. kojima je dosiije upravljao rod i

Tumpi^a.

Medjutim su poslanici kraija Fcrdinanda cara Karla io§ od jescni 1546. ugovarah i

u Carigradu o miru s Turskom. Ali protiv mira radio je opet u jednu ruku francuzki kralj;
k tomu su utanaCeno primirje neprestano krSili susjedni sand^aci u Bosni Poiegi, kao i i

i sa hrvatske strane Uskoci u Senju i Vinodolu. Oko 16. o2ujka 1547. nudio je mladi
Juraj Keglevi6 svoj grad Ustilonju zagrebaCkomu kaptolu. da ga preuzme u svoje ruke.
172 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (:527.— 1554.)

jer mu je ban Zrinski sve kmetove razasuo, pa ga ne moze vise od Tiiraka braniti. Ako
kaptol grada ne uzme, on ce ga spaliti. Dne 20. srpnja pise opet ban Zrinski iz Zagreba
kapitanu Luki Sekelju, da mu javlja Ivan Karincic, njegov kastelan u Krupi, kako je feo-

sanski pasa Ulamabeg odiucio osvojiti Ustilonju i Sisak, pa onda udariti i na sam Zagreb,
Sekelj neka o torn obavijesti vrhovnoga kapi':ana Nikolu Salma.

Kraj cetovanja turskoga nijesu mirovali ni U s k o c i u Senju i Vinodolu (osobito ii

Bakru). Oni su se neprestano zalijetali u turske pokrajine, a odkad su Mletci (1540.) sklo-
pili mir s Turskom, nijesu stedili ni mletackih oblasti i podanika. Pace i dubrovacka ob-
cina stradala je mnogo od uskockih provala. Obala Jadranskoga mora od Rijeke do Ko-
tora nije nikad bila sigurna ni mirna od uskockih brodova, koji su gusarili i na debelom
moru. Najobicnije njihove navale prcma Obrovcu u Novigradsko more, pa onda
isle bi

prcma uscu Neretve. Ce+ovanja uskocka po kopnu moru zadavala su Turcima Mletcima i i

toliko jada straha, da su napokon

i jedni drugi zatrazili zastite u kralja Ferdinanda. Na
i i

tuzbe mietacke zapovjedio je kralj pismom iz Vratislave 16. travnja banu Zrinskomu, neka
nastoji obustaviti dalje cetovanje Uskoka »tako protiv nasih krscana kao mletackih poda- i

nika«; 21. travnja pace javlja mu, da je turski sultan odiucio podici jako brodovlje i

udariti na Senj, da kazni Uskoke, pa ga poziva, neka svim mogucim nacinom zaprijeci
dalje provale uskocke bar za vrijeme primirja. TJ ostalom neka pripazi i udesi, da bude
sve pripravljeno, ako bi zaista jaka turska mo.narica nahrupila u one strane. Ban je zaista
bio na oprezu. Dne lO.lipnja 1547. javlja on \z Ozlja kapitanu Luki Sekelju, kako je k njemu
dosao Mihajlo Desic, upravitelj njegovih gradova u Vinodolu, te mu saobcio, da je sultan
poslao glasnika u Mletke, trazeci od republike, da mu ustupi svoje gradove u Dalmaciji
(Zadar, Sibenik), ili del dade slobodu, da osvoji grad i varos Senj. Onda ce smrviti ne
samo Hrvatsku, nego jos i Kranjsku i Stajersku.

Poslanicima kralja Ferdinanda i cara Karla poslo je uza sve to ipak za rukom, te
utanacise 19. lipnja 1547. s Turskom mir (ili primirje) na pet godina. Sultan je pristao
na mir, jer mu je bilo ratovati s Perzijancima, a Ferdinand i Karlo prihvatili su ga i uz
nepovoljne pogodbe, jer im je prijetio rat s protestantima u Njemackoj. Po torn miru za-
drzao je Ferdinand sve ono u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, sto je dosad imao; ali je
za to morao sultanu obecati godisnji »dar« (pravo danak) o d 30.000 d u-
k a t a. Prema tomu Ugarska (sa Hrvatskom
ostala je Slavonijom) razdijeljena
i dalje i

medju t r gospodara. Ferdinandov dio Ugarske sastojao je od 35 zupanija zapadne

i sje- i

vero-zapadne Ugarske, naime od 17 d o n o-u g a r s k h zupanija (simezka, zaladska, 1 j i

zeljezna, soprunska, vesprimska, gjurska, mosonjska, komoranska, pozunska, ostrogonska,

I'jitranska, barska, zvolenska, hontska, trencinska, turocka i oravska) i 18 go r n j o-
u g a r s k i h (novigradska, gemerska, tornanska, heveska, borsodska, abaujvarska, zem-
plinska, saroska, sipuska, liptovska, ungvarska, berezka, marmaroska, satmarska, sa-
bolcka, ugocka, krasenska i srednjo-solnocka = zolnok mediocris). Od Slavonije
pripadala je Ferdinandu zupanija varazdinska, zagrebacka i krizevacka do Hove i Virovi-
tice, a od Hrvatske zemlje na jugu Kupe do Senja i Bihaca. Turski dio sterao se je

s obje strane Dunava od Budima do Beograda;od nekih 15 sandzaka (budim- sastojao je

ski, ostrogonski, stolno-biogradski, hatvanski, segedinski, vesprimski, muhacki, sikloski,

pecujski, pozezki, srijemski ltd.), koji su svi bill podlozni beglerbegu u Budimu. Ostatak
napokon jugo-iztocne Ugarske (iztocno od Tise Segedina) citav Erdelj sacinjavao je i i

dio kraljice udove Izabele sina joj Ivana Sigismunda Zapolje, dakako pod vrhovnom
i

vlasti turskoga sultana.

Utanacivsi Ferdinand petgodisnji mir sa sultanom mogao je sada brata si Karla iz-

dasnije pomagati u Njemackoj u ratu sa schmalkaldskim savezom protestantskim; a jednako

je mogao skrsiti odpor ceskih staleza, koji se bijahu nakon smrti njegove supruge, kra-

ljice Ane (t 27. sijecnja 1547.), podigli, da ospore nasljedno pravo ku6e Habsburg na cesko
 MiR $ TURCIMA QOD. l547. 173

prijestolje. Ferdinand je na »krvavom saboru* u Pragu 2. rujna 1547. prinudio CeSke sta-
leze. da su se odrekli mnogih povlastica, te priznali nasljedno pravo njegovo i njegovih
Rptomaka. Na osnovu toga izradio je Ferdinand, da je ceski sabor vec nakon dvije godine
(!549.)najstarijega sina njegova Maksimilijana »primio« za (^eSkoga kralja.

Medjutim je jo§ neko vrijeme proslo, dok je doslo do podpunog mira na turskoj kra-
jini. Ni ugarskomu saboru, koji se bija^e sastao na koncu studenoga 1547. u Trnavi, nije
bilo drago, §to je kralj uz tako nepovoljne pogodbe utanaCio mir; ali buduci da se nije

moglo niSta viSe promijenlti, molili su stalezi kralja, neka bar poradi, da bi Turci mir
savjestno obdrzavali. Suvise su ga molili, da bi onda, kad u zamasnim poslovima boravi
u tudjini, sina svoga Maksimilijana sta-
vio na Celo vlade u Ugarskoj. Napokon,
cini se, da ni ban Zrinski nije bio osobito
zadovoljan s utanacenim mirom. Kralj
Ferdinand pise 22. rujna 1547. banu, da
fnu je budimski pa§a dojavio, kako on
sa svojim sandzacima vojnicima nije i

dosada nigdje mira pogazio, dok obratno

kraljevi vojnici i podanici bez obzira na
mir ne prestaju udarati na podanike tur-
$koga cara. Ferdinand stoga u ime svojc
i svoga vrhovnoga kapitana Nikole
Salma zapovijeda banu najstrozije, da
on i njegovi podloznici vjerno drze mir.
»Ipak ako bi se desilo, te bi Turci sami
mir prekrsili, pa na na§e podanike i

mjesta udarili i plijenili ih, onda ti ne

branimo, pace hocemo, da mjestima
i i

podanicima nasima u pomoc pohitas i

na njihovu obranu stanes, da nastojis i

neprijateljsku navalu. kako je samo mo-

guce, suzbiti.* Da bi se napokon stalo
na put i ^etovanju Uskoka, povjerio je
kraljuskoCkomu kapitanu Ivanu Lenko-
KRAUICA ANA, 2ENA KRALJA FERDINANDA I.
vicu Ivanu Wagenu, da sporazumno
i

s banom Zrinskim, senjskim kapitanom Po izvorniku ambraSke zbirke slika u umjetniCko-

Martinom Qallom bihackim kapitanom i povjestnom dvorskom muzeju u Be(^u. Napis na

Jurjem Sauerom po Citavoj Hrvatskoj slid: Anna rcgina F^()eniia(e) uxor Perdinan(di)
razglase petogodisnji mir s Turcima Ro(manorum) im(peratoris).

(funfjarigen fridlichen anstand mit den

turkhen), a naroCito da obustave pro-
vale Uskoka u turske krajeve. Kralj je za te svoje komcsare izdao i obSiran naputak 20.
prosinca 1547. u gradu Augsburgu. Kako je te?.ko bilo osigurati mir na krajini, svjcdoCe jo§
dva kralja Ferdinanda na bana, izdana u Augsburgu 2S. sijeCnja 1548. U jednome mu
lista

javija,kako se sultan tuii, »da on (ban,) njegovi Ijudi na krajini boraveci ni najmanjc mir
i

ne dr^e, nego ga mnogim naCinom gaze kr§e«; u drugom obavjc^Cujc bana. da je saznao i

za svadju razmirlcu izmedju njega

i vrhovnoga kapitana Salma. paCe za pisma. u kojima
i i

su se medjusobno grdili, pa ga opominjc, da toga vi§c ne im, vcC ako ima kakovu tegobu
protiv kapitana, neka se pritu?.i njemu kao svomu kralju. koji je gospodar i kapitanu. Jo5 mu
javija. da je jednako pismo upravio na kapitana.
1?4 FERDINAND I. HABSBURCjOVAC (1527.— i564.)

Pisma kralja Ferdinanda ne bijahu jos stigla banu u ruke, kad je na hrvatskoj i sla-
vonskoj krajini zavladao podpuni mir. Vec 2. veljace 1548. pise Zrinski prijatelju Franji
Bacanu: »Turci na ovoj krajini mir (primirje) dosta dobro obdrzavaju, te sada nista ne
poduzimaju, vec dolaze k pogranicnim gradovima sa 20 i vise konjanika, pa se opet mirno
vracaju. Kako ce se to svrsiti, ne znamo«.
Cim su se vjecite borbe s Turcima bar za neko vrijeme
smirile, mogao je kralj Fer-
dinand i na to misliti, da u Ugarskoj Hrvatskoj (sa Slavonijom) povrati davno zudjeni nu-
i

tarnji poredak i mir, pa da ih osigura od buducih navaia turskih. Tu je zadacu namijenio

ugarskomu saboru, koji je sazvao u Pozun za 18. listopada 1548., na koji je sam glavom i i

dosao. Saboru su prisustvovali takodjer nmiciji kraljevine Hrvatske Slavonije, pa sam i i

ban Nikola Zrinski. Sabor je stvorio 71 clanak, koje je kralj u Pozunu 22. studenoga po-
tvrdio. Neki se elanci ticu Hrvatske Slavonije. Tako se kaze u 24. clanku: »Qospoda paki

i plemici, koji tako u Ugarskoj, kao u Hrvatskoj Slavoniji imadu gradove na krajini
i i

(turskoj), neka od njegova velicanstva primaju pomoc, koliko je moguce, za uzdrzavanje

njihovo. One pak gradove kastele, koji su manje potrebiti, neka velicanstvo dade raz-
i

valiti«. Clankom 46. nadalje trazi sabor, da se gradovi, koji su u novije vrijeme po Slavo-

niji Ugarskoj bez dozvole kraljeve podignuti, poruse od zupanija, koje od njih trpe.
i

Clankom 56. opet traze stalezi, da se medju inim dosadanje slobostine varosi Qradca kod
Zagreba uzdrze i zasticuju. Clankom napokon 58. trazi se, da se svim onim plemicima, koji
su za proslih burnih vrernena silomice ucinjeni kmetovima, povrati njihova sloboda pod
prijetnjom jace sile (Nobiles quoque tam in Hungaria, quam Sclavonia et Croatia, qui per
vim et potentiam his temporibus disturbiorum in rusticitatem redacti sunt, in suam liber-
tatem restituantur sub poena facti maioris potentiae).
Nema sumnje, da je posljednjemu clanku poglavito dala povoda parnica, koju su u
to vrijeme plemici slobodne obcine Tu r o po 1 j a podigli protiv kneza i bana Zrinskoga.
Poslanici naime Turopolja, koje je vodio i svjetovao literat (djak) Matej Slatinski
(Zalathnoky aliter Zlathynzky), dosli su prigodom sabora u Pozun, te su kralju protiv
Zrinskoga predali pismenu tuzbu, da ban drzi njihov plemeniti grad L u k a v e c, koji su
oni nekad za svoju obranu podigli, zatim da vrijedja gazi njihovu plemicku slobodu, i

kao sto su to vec prije njega cinili ujak njegov Ivan Karlovic (1527. 1531.), a iza njega —
otac njegov Nikola i brat Ivan. Ban Zrinski branio se je, nemaju pravo, kad
da tuzitelji

tvrde, da im je Lukavec oteo tek njegov ujak, ban Ivan Karlovic, jer je taj grad bio vec
i prije u vlasti drugih gospodara: najprije ga je imao Ivan Tuz, koji ga bijase dobio u zalog
od kralja Matijasa Korvina, zatim je spadao redom na hercega Ivana Korvina, Jurja
Braniborskoga, kraljicu Mariju, Ivana Ungnada Franju Bacana. Od potonjega presao je i

na Ivana Karlovica, i to ne silom, nego prodajom; po smrti Karlovicevoj presao je

s ostalim posjedovanjima njegovima na knezove Zrinske. Svim tima gospodarima grada

Lukavca davali su plemici Turopolja i njihovi kmetovi razlicite dace (kao desetinu od
svinja) i cinili razne sluzbe, sto sve on moze zivim svjedocima i pisanim izpravama
dokazati.
Tako je doslo do znamenite parnice izmedju bana i Turopoljaca, koja se je otegla
kroz vise godina. Turopoljce zastupao je (director cause nobilium campi Zagrabiensis
contra Nicolaum Zriny) spomenuti vec literat Matej Slatinski, gradjanin iz varosi Qradca
kod Zagreba, kojega bijase jos 1539. plemkinja turopoljska Jelena Bezaj posinila i osta-
vila mu svoj posjed u Kurilovcu u Turopolju. Matej Slatinski bio je poslije biljeznik (no-
tarius) i napokon sudac slobodne obcine Qradca, a Turopoljci primili su ga u svoje brat-
stvo i izabrali ga svojim plemenskim zupanom. Tko je kneza i bana Zrinskoga zastupao,
nije izrijekom spomenuto; no bit ce da ga je najvise svjetovao njegov vjerni sluzbenik,
literat Ambroz Qregorijanec. Kralj je Ferdinand na tuzbu Turopoljaca i obranu banovu,
saslusavsi prije drzavno vijece, izdao u Pozunu 13. prosinca 1548. dva pisma. Prvim je na-
lozio banu Nikoli, da se mora podvrci sudu kraljevskih komesara ili oratora, koje ce on po-
 SABOR U KRI2EVCIMA 1. 02UJKA lS40. 1^5

felati na dojduci sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, da oni zajedno s magistrom proto-
notarom kraljevine Slavonije, s plemickim sudcima, kao i sa zakletim prisjednicima sud-
benoga stola kraljevine Slavonije sude u parnici Turopoljaca protiv Zrinskoga. Ako se
koja stranka ne bi odlukom toga suda, neka prizove na sudca kraljevskoga
zadovoljila
dvora (kurije). Ban ne moze recenomu sudu predsjedati, jer nitko ne moze biti sudac i

stranka u svojoj parnici (quia nemo in propria causa index et actor fieri potest).

Ovim Ddredbama mislio je kralj banski sud zamijeniti sudom svojih oratora. Inace
je kralj nastojao ugoditi obim strankama, da ne dodje do jacih opreka. Tako je jos 25.

studenoga potvrdio Turopoljcima povelju kralja Matijasa Korvina, kojom bise plemici
jednoselci oslobodjeni od placanja ratne dace. I sa Zrinskim uredio je stvar u pogledu
banske place. Zrinski bijase io§ 1. kolovoza predao obracun, po kojemu je njemu kralj po-
novno za vrijeme od 1. ozujka 1546. do 1. kolovoza 1548. bio duzan veliku svotu od
39.067)4 forinti. Kralj je 7. prosinca 1548. namirio svu duznu placu do konca te godine,
a podjedno je s njim ucinio novu pogodbu za dojducu godinu 1549. Buduc da su nastala
mirnija vremena, drzat ce ban mjesto 500 konjanika samo 250, a za svakoga dobivat ce
mjesecno po 4 rajnska forinta. Za svoje potrebe primat ce svaki mjesec 312)4 rajnskih
forinti, dakle za sve mjeseCno po 1312)4 rajnskih ili 1050 ugarskih forinti.

Da se urede nutarnje prilike Hrvatske i Slavonije, i da se rijesi parnica izmedju

bana i Turopoljaca, odredio je kralj Ferdinand u Becu 12. sijecnja 1549., neka ban sazove
sabor recenih kraljevina u grad Krizevce za 1. ozujka 1549. Svojim oratorima imenovao
je dana Krstu Bacana
kralj istoga kapitana Luku Sekelja, te im je podjedno dao pismenu
i

instrukciju. Oratori neka izloze stalezima, koliko je dosad kralj doprinio za obranu i odr-
zanje svojih vjernih u kraljevini Slavoniji, koliko je truda, troska nepriUka imao, da
i i

svoje sveto nastojanje protiv sile neprijateljske s Bozjorn pomoci kraju privede. ProSle je

godine kralj zajedno s drugim poslovima, narocito ratom u Njemackoj,

carem bio zabavljen
pa je bio prinudjen, da sklopi mir ili primirje s Turcima na stanovito vrijeme. On je sklo-
pio mir s Turcima na pet godina, poglavito zato, da Ugarska, Slavonija druge zemlje i

njegove uz tursku medju budu sigurne, dok kralj zajedno s carem bratom izvr§i druge i

zadatke. No buduci da stoji, da Turci i za mira obicavaju prigodimice provaljivati, pusto-

§iti i otimati, stoga treba i u vrijeme mira krajiska mjesta i gradove utvrdjivati i posa-
dama obskrbljivati, a narocito bditi nad Slavonijom, kako su to nunciji ili poklisari reCene
kraljevine na posljednjem saboru u Pozunu trazili, pa zato je kralj odluCio, da se tako i

^ini i da se zakrci neprijatelju put za provale, i da se stalezi i redovi Slavonije od svake

pogibli zastite. Kralj je za obranu Ugarske i Slavonije neizmjerno mnogo novaca potro§io,
§to ih je primio od ostalih kraljevina i zemalja svoga vladanja, pa 6e to i dalje C^initi; ali

opominje i stale^e Slavonije, da se ugledaju u primjer Ugarske, pa da i oni priloie §to

vi§e pripomoci (subsidium) za zajedniCku obranu. Tako ce ostali krScanski vladari do- i

prinositi za njihov spas. Napokon opominje kralj stale2e, da se prema zakljuCcima sabora
u Pozunu nastoje medju sobom izmiriti; da oni, koji dr2e tudja imanja, povrate
onima, kojih zapadaju; da se kane uzkradivati desetinu, u ob(ie da crkvi crkvenim Iju- i i

dima ni§ta ne otimaju.

Sabor se je sastao, i staleii su stvorili prema kraljevim predlozima i 2eljama vi§e

i^lanaka, koji nam nijesu viSe poznati. Oratori su Clanke uz svoje izvjeStJe kralju podastrii,
te 24. lipnja hvali Ferdinand Krstu Ba(iana, §to ga je onako vjerno na saboru u Kri^evcima
zastupao, pa mu javlja, da 6c odgovor na artikule saborske poslati po zasebnom posla-
niku. Znademo jo§, da na taj sabor ban Zrinski nije do$ao, ved da je na nj poslao svoga
zastupnika (procuratorem), koji medjutim nije htjeo k sudu pristupiti (iurl stare), kad je
kraljevski orator Krsto BaCan prema kraljevoj odredbi stao razpravljati o tu2bi Turo-
poljaca protiv bana. Nasuprot je banov kaStelan u Lukavcu, po imenu QaSpar Dr2ani(i,
ba§ u isto vrijeme udarao na kolovodje Turopoljaca, te im opIjaCkao dvore imanja. Ban i
176 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.)

ocito nije priznavao suda, kojemu nije predsjedao redovni sudac kraljevstva, a uz to je

smatrao i plemice Turopolja za buntovnike, a niposto za pravedne tuzitelje.

Cini se, da je u to vrijeme nastao citav pokret protiv kneza i bana Zrinskoga, te

da su protiv bana ustali brojni licni protivnici i zavidnici, koji su turopoljske plemice
svedjer jace podticali. Nema sumnje, da su kolovodje toga pokreta biii stari knez Petar
Keglevic sa svojim sinovima, koji nijesu banu mogli oprostiti, sto im je po kraljevu nalogu
oteo Medjumurje i gradove u Podravini. Zastupnik Turopoljaca, literat Matej Slatinski,
podjedno je zastupnik staroga Petra Keglevica, te ga u listovima zove svojim »miiosti-
vim gospodinom«. I u zagrebackom kaptolu bilo je protivnika banovih; dne 20. veljace
1549. moli ban iz Ozlja zagrebacki kaptol, da ga poceka, dok gotovim novcem namiri
duznu desetinu, kad ne ce da primi od njega naplatu onim, sto imade.

Kad se nije mogao obdrzavati, odlucili su

zakazani sud na saboru u Krizevcima
turopoljski plemici po drugi put poci pred samoga kralja. Prvih dana kolovoza 1549., kad
je Ferdinand u Pozunu boravio, doslo je onamo sedamdeset plemica turopoljskih, da ob-

nove svoju staru tuzbu, da se potuze radi novih nasilja banovog kastelana Drzanica.
i

Na to je kralj 7. kolovoza izdao nalog zagrebackomu kaptolu, neka po svomu pouzdaniku

saobci Zrinskomu kraljevsku zapovijed, da se petnaest dana nakon te dostave stavi pred
sud samoga kralja budi sam budi po svome zastupniku (ut coram nostra personali . . .

presentia comparere debeat). No taj nalog kao da nije imao uspjeha, jer kralj Izdaje u
Pozunu 14. rujna spomenutomu kaptolu ponovnu zapovijed, da radi daljih nasilja kaste-
lana Drzanica, pocinjenih u lipnju, srpnju i kolovozu, pozove pred kraljevski osobni siid

ne samo bana, nego i njegovog kastelana.

Ban je mjeseca srpnja i kolovoza navlastice boravio na jugu Kupe u Hrvatskoj, da

se ukloni kraljevskim pozivima. Dne 15. srpnja boravi u Ozlju, gdje zajedno sa svojim
surjakom Stjepanom Frankapanom daje Ivanu Hojsicu, kastelanu u Dubovcu, u ime duzne
place od 1000 forinti kasteo Mlaku na Mreznici, a u kotaru ozaljskom. Iza toga boravi
1. kolovoza u Dubovcu, odakle javlja Tomi Nadazdu, da je Bog poslao na nj nekakvu bo-
lest, radi koje nije mogao k njemu doci, kako bijase obrekao. No 3. kolovoza vec je u

Perni, pa javlja Nadazdu, da je knez Juraj Frankapan Slunjski odputovao u Pozun, pa da

je na polazku njemu preporucio svoju zenu i djecu. U drugoj polovici kolovoza (11.-19.!^
nalazimo bana u Qvozdanskom. Tek 16. listopada opet je u Cakovcu, odakle se tuzi kralju
Ferdinandu, da je Petar Keglevic odabrao dva svoja covjeka, kojih imena ban znade, a
kojima je Keglevic povjerio uz velika obecanja, da bana sto prije ubiju (ut vitae meae
insidientur meque extinguant ego opera illorum interimar atque quovismodo occidar).
. . . ut
Nema sumnje, da se je tada banu zaista radilo o glavi, jer je malo zatim posao u Ugar-
sku u Sarvar, gdje je 22. listopada s Tomom Nadazdom, svojim prijateljem i sudcem
kraljevskoga dvora, utanacio »medjusobno prijateljstvo i slogu« (amicitiam et concordiam),
obvezavsi se, da ce jedan drugoga zasticivati i braniti u svakoj nevolji, kako se pristoji

cestitim muzevima. Namah zatim ovlastuje kralj 28. listopada iz Praga Zrinskoga, da ona
dva od Keglevica podmiceni, da ga ubiju, slobodno zarobi; ali da ih ne
zlocinca, koji su
mece na muke, niti da im sam sudi, nego da ih preda stajerskomu zemaljskomu kapi-
tanu Ivanu Ungnadu. Medjutim kao da se je kralj poslije predomisilo, jer 16. stude-
noga 1549. nalaze iz Praga zagrebackomu kaptolu, da banu Zrinskomu saobci neki kra-
ljevski nalog »za stranu nasih v e r n h, odlicnih Petra Jurja Keglevica od Buzina«, pa
j i i

da onda tocno jave, sta je ban na taj nalog odgovorio. Uza sve to ipak je ban Zrinski ostao
u kraljevskoj milosti; pace Ferdinand mu je 5. studenoga u Pragu izdao povelju, kojom mu
jeza vjerne sluzbe darovao posjed Otok u Medjumurju, koji je prije pripadao Stjepanu
Horvatu sinu mu Franji. Da taj novi posjed zauzme, dosao
i je Zrinski u Medjumurje, te

se 24. studenoga Cakovca zahvaljuje Tomi Nadazdu,

iz sto ga je obavijestio, da je ugar-
ski sabor odgodjen do 6. sijecnja 1550. Dne 13. prosinca pi§e opet iz Cakovca Nadazdu,
 NiKOLA 2RINSKI I TUl^OPOUCl. 17?

kako je pukao glas, da se kralj Ferdinand (poSto je 10. studenoga 1549. umro papa
Pavao III.) 2eli popeti na papinsku stolicu (velle pontificatum romanum assumere), ali se
ne zna, da li je to istina Hi ne. Osobito se pak raduje vijesti, da je sultan Sulejman ne-
milo potucen od Perzijanaca, te dodaje, da se za taj »ogromni poraz« (de ingenti clade)
treba Bogu zahvaliti.
Dne 6. sijeCnja 1550. imao se je sastati ugarski sabor u Pozunu, na koji je i ban
Zrinski po§ao. Uzput pi§e on 7. sijecnja iz varo§i Ceprega Tomi Nadazdu, da ide pred
kralja u Pozun. SuviSe javlja mu. da su na novu godinu njega i surjaka mu Stjepana Fran-
kapana tuziii »neprijatelji na§i Qu§ici« radi uvrede poStenja (in facto honoris), pa da vodi
sa sobom svoga surjaka u Pozun.
Sabor ugarski, na kojemu su po obicaju bili nunciji Hrvatske Slavonije, vijecao i i

je neko mjesec dana, te je stvorio 78 clanaka, koje je kralj Ferdinand 13. veljaCe u Po-
zunu potvrdio. Znamenit je clanak peti, kojim stalezi mole, da kralj Ferdinand, ako vec
sam ne moie staino boraviti u Ugarskoj, dozove sto prije iz Spanije svoga sina Maksi-
milijana, tada vec priznatoga kralja ce-
§koga, pa da ga ostavi u zemlji kao
upravitelja uz drzavno vijece (ad reipu-
blice moderationem curandam). Spo-
mena su vrijedni jos clanci, koji rade
o torn, da se izaberu odbori, koji

ce uredjivati medje Ugarske i Slavo-

nije prema susjednim zemljama. Za
uredjenje granica Slavonije prema
Kranjskoj izabran bi clankom 44. od-
bor od pet lica (biskup bosanski, bi-
skup kninski, Bacani, magistar Mihajlo
Ravenski i Andrija Choron), koji bi
PODPIS KNEZA I BANA NIKOLE ZRINSKOGA.
imao zapoceti svoje djelovanje 1. svib-
Snimljen s izprave, izdane od njega u Varazdinu
nja u Samoboru. No najzamasniji je
5. kolovoza 1543. punici udovi Ivana Horvata. i

clanak 72., kojim se odredjujc »da se Izvornik u arhivu Jugoslavenske akademije. Cita
oni seljaci, koji su se posljednjih go- se: Nicolaws comes Zrynyens(is) banus m(anu)
dina budi radi glada, budi od straha p(ropria). Snimio prof. Qjuro Szabo.

pred Turcima iz Slavonije preselili u

Ugarsku, ako se dobre volje ho6e po-
moraju odpustiti od onih, na Cijim su imanjima da ih ovi ne smiju zadr2avati pod
vratiti, i

kazan (odredjenom) u Clancima o slobodnom selenju kmetova.

Prigodom saborovanja Poiunu iznesena bi opet parnica Turopoljaca protiv bana
u
Zrinskoga. Literat Matej Slatinski s Bla^om Pogledi(iem, Petrom Dijankovi(Sem Martinom i

Trclicem veC je 5. sijeCnja bio iznio ponovnu tuzbu pred kralja. Ferdinand je nakon svr-
Senog sabora 22. veljat3e 1550. u Pozunu izdao nalog onomu odboru, koji je bio odrcdjen
za uredjenje granice izmedju Slavonije Kranjske, da nakon izvrSena posia u Samoboru u i

varoSi Qradcu kod Zagreba sasluSaju svjedoke obiju pru(iih se stranaka, pa da se onda
prema izkazu tih svjedoka konaCna osuda izreci uzmogne. Kao odbornici ili kraljevski ko-
mesari spominju se ovaj put peCujski biskup Juraj Tompa, kninski biskup Matija Za-
brdin, kapitan Luka Sekelj od Kevenda Ormu?.a, vara^dinski pod^upan Pavao Ratkaj i i

napokon zagrebaCki kanonik arcidjakon (^azmanski Luka. Ti su se zaista poslije, dne

i

21. svibnja sastali plemicikomu sudcu zagrebaCke fupanije Filipu Horvatu

u Zagrebu, te

od Crnkovca naloXili, da svjedoke bana Zrinskoga do prvoga lipnja u Zagrebu okupi.

Dugotrajna parnica izmedju Zrinskoga Turopoljaca svrSila se je napokon tek pod i

konac godine 1553. Nije ju dokrajCio redovni sud. nego obraniCki sud, u kojemu su sudje-
Klaie, Hrv. povj. 111. (5.) 12
178 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.).

lovali pouzdanici obiju stranaka, po imenu zagrebacki i gjurski biskup Pavao Qregorija-
nec, kraljevski personal Mihajlo de Mere, podsudac kraljevskoga dvora Toma de Ka-
rharja, i protonotar kraljevine Slavonije Mihajlo od Ravna. Ovi su bana sklonili, da je

plemicima Turopolja obecao ustupiti kasteo Lukavec sa svima posjedima pravima, te se i

je podjedno odrekao svih daca, koje su mu plemici dosad morali davati; nasuprot su

Turopoljci odrekli se svake odstete za sve nevolje, progone i gubitke, sto su ih kroz tolike
godine od banovih sluzbenika Odluku obranih sudaca potvrdio je
i Ijudi pretrpili.
kralj i

Ferdinand 26. listopada 1553. u Pozunu, na sto su se ban Zrinski njegovi dosadanji pro- i

tivnici 12. studenoga sastali u Brezovici, dvorcu literata Ambroza Qregorijanca, te su

pred izaslanicima zagrebackoga kaptola izmirenje i proveli. Ban je ustupio kasteo Lu-
kavec, a plemici turopoljski odrekli su se svake odstete za pretrpljena zla.

Uz parnicu s Turopoljcima, zasjede sa strane Keglevica, kao i tuzbe s Gusicima

zaokupile su bana Zrinskoga godine 1550. jos i druge neprilike. Tezko da bi im bio svima
odolio, da mu sudac kraljevskoga dvora i veliki kapitan Tomo Nadazdi nije bio onako
odan i stalan prijatelj, kako mu Ca-
se bijase zavjerio. Dne 4. ozujka 1550. pise Zrinski iz

kovca Tomi Nadazdu: »Novina nemamo gotovo nikakvih. Onoga dana, kad smo se po-
vratili od vasega poglavitoga i velemoznoga gospodstva, doneseno bi nam pismo bosan-

skoga pase s pismom na njegovo kraljevsko velicanstvo, koje smo namah dalje poslali;

iz lista pak na nas upravljenoga nismo nista novih stvari razabrali, nego da ti Turci na-
stoje utanaceno primirje savez sto tvrdje i i neoskvrnuto drzati«. Iza nekoliko mjeseci,
koje je ban vecinom u Cakovcu probavio, dosao je u Slavoniju Toma Nadazdi, da izmiri
Zrinskoga s poglavitim njegovim protivnicima, kojima se je na posljedku pridruzio sam
surjak njegov, knez Stjepan Frankapan. Vec 7. lipnja miri Nadazdi u Zagrebu bana s Bla-
zem Krpicem, a 13. srpnja sa surjakom njegovim Stjepanom Frankapanom. Tom se pri-
godom receni Stjepan nagodio sa svojom sestrom Katarinom, doticno sa Zrinskim tako,
da je njima posve ustupio grad Ozalj i kasteo Dubovac u zagrebackoj zupaniji, a gradove
Qrobnik, Bakar i Hreljin u Vinodolu, pridrzavsi za sebe do smrti sve ostale gradove u
modruskoj i zagrebackoj zupaniji, kao i Drivenik, Qrizane, Bribir i Novi u Vinodolu. Malo
zatim, 3. ban svomu surjaku polovicu svega blaga pokretnina, sto
kolovoza, povratio je i

je Stjepan Frankapan pred dvorskim sudcem posebnim pismom zajamcio. Medjutim ne-

stalni Frankapan predomislio se je brzo, jer vec 1. prosinca 1550. poziva kralj Ferdinand

iz Augsburga bana na tuzbu kneza Stjepana, da ucini postenu nagodu (concordiam hone-
stam) sa svojim surjakom, jer ce inace kralj nakon povratka svoga sa svojim vijecni-

cima posredovati, da ne bude krivo ni jednomu ni drugomu. Uza sve to ne bi pravoga

sporazumka izmedju njih, te vec 23. sijecnja 1551. tuzi se ban Nikoli Nadazdu na svoga
Surjaka iz Ozija ovako: »Hocu da javim vasoj velemoznosti, kako je taj mudri svojak
na§ (iste sapiens affinis noster), knez Stjepan Frankapan (assumta cum quibusdam rusticis
animositate sibi simili) dosta ludo (temerarie) stao ziviti. Evo je treci dan, sto je kasteo
nekoga plemica Zitomera dao kradom zauzeti, premda nikojim putom njemu ne pripada.
Dosao je k nama onaj plemic s tuzbom, kojemu bi rado zadovoljili, da nam je imati posla
s manje mudrim covjekom.«
Ban Zrinski ne bijase se posve izmirio ni nagodio ni s jednim od svojih brojnih
protiynika i zavidnika u kraljevstvu, kad su Turci opet krvavo kolo zaigrali. Vec 12. pro-
sinca 1550. tuzi se on iz Rakovca gjurskomu biskupu i ugarskomu namjestniku Franji
Ilockomu, »kakb Turci na krajini, a narocito Bosnjaci posve zlo drze primirje, dnevice
sve jace te jace udaraju na kraljevine njegovog velicanstva.« Cine to sada krisom, a sada
javno i ocito. Tako je 500 Turaka udarilo na Vinodol, grad zagrebackoga biskupa, te za-
robilo sve Ijude i stoku, koju su zatekli izvan grada; jednako su oCito navalili na grad
zagrebacke biskupije, po imenu Ivanic, te silu Ijudi odagnali. Suvise su poharali i oplije-
nili okolis gradova Jamnice, Kostajnice, Zrinja i Hrastovice. Sam ban Zrinski, kojemu je
 Pk\L\](t U fel^DELJU. 1?9

kralj \T to vrijeme mira dodijelio samo 300 konjanika, ne moze braniti tako prostranu kra-
jinu od tolikih neprijateljskih susjeda, kao §to su sandzaci bosanski, pozezki, hlivanjski i
hercegovacki, od kojih svaki ima bar toliko, koliko dva ili tri sand^aka u Ugarskoj. »Ako
samo jedan grad uz Unu neka vjeruje va§a pre-
u Hrvatskoj padne, §to Bog sa(5uvaj,

Castnost, da ce naskoro ostali gradovi Hrvatske osvojeni biti. I jednako, ako u Slavo-
i

niji propadne samo jedan grad zagrebacke biskupije, koja je Turcima skroz na domaku i

prezgodna za pustosenje, zaprijetit ce s mjesta citavoj kraljevini Slavoniji ocita propast**

Dne 23. sijecnja 1551. javlja ban iz Ozlja Tomi Nadazdu: »Dosao je jucer k nama posebni
na§ uhoda, koji boravi u Livcu (in Lewach), te kaze, da su bosanski i hlivanjski pasa sa

svima svojim silama bili na okupu, prije nego sto je ovaj snijeg zapao, pa se je razgla-
silo, da smijeraju ovamo provaiiti. Ne

znam ipak, da ii ce poci ovamo ili u

Ugarsku. To sam medjutim od drugih i

obaznao, da su zaista bili na okupu,

i da je po Turskoj javno proglasena
careva zapovijed, neka se priprave za
rat u nastajno proljece.« Tezka briga
za obranu kraljevstva odagnala je

bana sve do grada Vranograca, odakle

pise Nadazdu 8. veljace 1551.: »Mi bo-
ra vimo ovdje u Hrvatskoj u pustim
nasim gradovima, gdje nista dobra ni

novine ne cujemo; vidimo samo sve

kao opustoseno u domovini* (videmus
saltern deserta quasi omnia in patria).

Povod novim bojevima s Tur-

cima dali su dogadjaji u Erdelju i jugo-
iztocnoj Ugarskoj, gdje je vladala kra-
Ijica Izabela sa svojim nedoraslim si-

nom Ivanom Sigismundom i gdje je

svedjer kolo vodio Hrvat Juraj Utise-

nic (Martinuzzi). Taj umni muz, koji
je u jedan mah vr§io sluzbu »poklad-
nika, namjestnika i zemaljskoga sud-
ca«, imao se je boriti ne samo protiv
vlastohlepne kraljice, koja mu bijaSe JURAJ UTISENIC (MARTINUSIUS).
uzkratila naslov gubernatora, nego i
Po izvornojslici, koja se Cuva u vite^koj dvorani
protiv njezinog rodjaka Petra Petro- grada TrakoSCana (Krofova Dra§kovi(5a).
vi(5a, koji mu je zavidjao, te se otimao
za njegovo mjesto. Petrovi(S je tada
bio 2upan temeSvarski i vrhovni kapitan doljne Ugarske, te je svakom prigodom
radio, da ponizi svoga mo(Snijega takmaca. Napokon nije ni sultan prijaznim okom gledao
suviSe mo(3noga »brata Jurja«, jer mu je on mogao najviSe smetati, da Erdelj polagano
skuCi, te ga polagano iz vazalne kne^evine pretvori u turski paSaluk. A da je sultan o torn
snovao, pokazao je ne samo tim, Sto je utvrdjivao grad Segedin, nego i tim, Sto je tra^io,
da mu se izruCe tvrdi gradovi TemeSvar, BeCkerek i BeCej, pa da si tako osigura prelaz
preko doljne Tise.

Ba§ te nestalne prilike u Erdelju i jugo-iztoCnoj Ugarskoj uCiniSe, te je Juraj Uti§eni<*

stao o tom kako da se s kraljcm Ferdinandom pogodi. Ta njcmu je zgodnije bilo,
misliti,

da upravija Erdeljem u ime Ferdinandovo, nego da vazda strepi od Turaka, ili da ga zbace

ly
IgO FERDINAND 1. HABSBUl^aoVAC (1527.— 1564J.

kraljica Izabela i njezini privrzenici. Napokon je i vecina erdeljskih staleza voljela .poklo-
niti pod turskim jarmom. Pa
se Ferdinandu, nego stenjati sama kraljica Elizabeta nije i

mnogo marila za to, da se kiti pukim naslovom kao kraljica Ugarske Erdelja, vec bi se i

bila zadovoljila skromnijim stanjem, samo da bude posve samosvojna

i slobodna. i

Jos u studenom 1547. bijahu erdeljski stalezi, jamacno pobudom Jurja Utisenica, na
svom saboru u erdeljskom Biogradu zakljucili, da se poslju caru Karlu i kralju Ferdinandu,
koji su tada boravili na njemackom drzavnom saboru u Augsburgu, zasebni poklisari, da
ih sklone, neka se dignu za oslobodjenje Ugarske, te neka se pogode s kraljicom Izabe-
lom, Ferdinand se je izprva kratio, da ne pogazi nedavno sklopljeni petgodisnji mir s Tur-
cima; tek 8. rujna 1549. sastade se njegov opunomocenik, vrhovni kapitan Nikola Salm
s Jurjem Utisenicem u Nyir Bathoru jugo-iztocno od Tokaja, da ugovaraju o torn, uz koju
da odstetu Izabela zajedno sa sinom ustupi kralju svoj dio Ugarske Erdelj. Medjutim do i

sporazumka nije doslo, a protivnici Jurja Utisenica, na celu im Petar Petrovic, opadnuse
na to njega kod sultana, da kani izdati Erdelj kralju Ferdinandu. Sultan je stoga u srpnju
1550. izdao ferman na kraljicu, Petrovica i erdeljske staleze, u kojem se je zestoko oborio
na Jurja i zahtijevao, da ga pogube.

Bojeci se Turaka i Petrovica radio je sada Juraj Utisenic svima silama, da svoju na-
mjeru izvede. U sijecnju 1551. izjavio je pred erdeljsko-ugarskim stalezima u Velikom Va-
radinu, da ih ni on ni kraljica ne mogu vise odrzati, pa da ce im potraziti drugoga go-
spodara, ako ne ce zajedno s Petrovicem Turci postati. Namah zatim sastao se je 3. ve-
Ijace u Dioszegu (sjeverno od Velikog Varadina) s velikim zupanom Andrijom Batorom i

Erazmom Teufelom, kapitanom lakih konjanika u Ugarskoj, pa ih je zaklinjao, neka Fer-

dinand sto prije dade Ivanu Sigismundu zgodnu odstetu za Erdelj i Izabeli naknadu za
miraz, pa neka pripremi jaku vojsku, s kojom ce Erdelj zauzeti. Da bi u to sultana pri-
mirio, poslao mu je zaostali danak i uvjeravao ga je o svojoj odanosti. Napokon osvanula
je u Erdelju i vojska kralja Ferdinanda. Vodio ju je Napuljac Ivan Krstitelj Castaldo, koji
je od rane mladosti kralja sluzio, te na glasu bio kao vrstan vojvoda. On je na koncu
svibnja sa 6 do 8000 Ijudi usao u Erdelj, te 1. lipnja stigao u Kolozvar. Dne 4. lipnja po-

klonili su se zastupnici erdeljskih staleza Ferdinandu kao svome kralju. Deset dana zatim,
14. lipnja, posao je Ferdinandov poklisar Tomo Nadazdi zajedno sa Castaldom i s Jurjem
Utisenicem kraljici Izabeli u Szasz-Sebes, kamo se bijase ona jos u svibnju sklonila. Uti-
senic radio je tom prigodom, da nagoda bude za kraljicu sto povoljnija. Radi toga se je
i ugovaranje dugo oteglo. Tek kad se proculo, da se primice turska vojska, utanacena i

podpisana bi 19. srpnja 1551. u erdeljskom Biogradu konacna pogodba. Izabela ustupila je
u svoje ime svoga sina caru Karlu kralju Ferdinandu, kao
i u ime njihovim potomcima i i

sve, sto je dosada u Ugarskoj Erdelju drzala. Suvise predala je njima

i ugarsku krunu i

sv. Stjepana. Nasuprot je kralj Ivanu Sigismundu njegovim muzkim potomcima predao slezku i

vojvodinu Opolje kao cesko leno zajamcio mu godisnji prihod od 25.000 dukata. Dok se
i

ta vojvodina izkupi od braniborskoga markgrofa Jurja Fridrika, kojemu je bila zalozena,

drzat ce kraljica i sin joj grad Kosice s jednakim dohodkom. Mladi Ivan Sigismund uzet ce

nadalje za zenu jednu kcer kralja Ferdinanda. I Petar Petrovic predao je svoja posjedo-
vanja Temesvar, Lipu, Beckerek i druga mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj, pa je za njih
primio grad Munkac s gospostijom. Vec 6. kolovoza ostavila je Izabela se sinom Kolozvar,
te je sa svojim vjernima i s Petrovicem otisla u Kosice, na sto su erdeljski stalezi pro-
glasili Ferdinanda svojim kraljem.
Tako je bas Juraj Utisenic najvise doprinio, da je Erdelj s jugo-iztocnom Ugar-
skom u kolovozu 1551. dosao u vlast kralja Ferdinanda. Za tolike je zasluge Ferdinand
obasuo brata Jurja miloscu svojom; on mu je oprostio svu dosadanju nevjeru i obecao mu,
da ce mu ostaviti biskupiju velikovaradinsku i sve ostale dohodke, ostavio mu cast po-
kladnika i imenovao ga erdeljskim vojvodom, a napokon je zamolio papu, da ga uzvisi
 POSLJEDNJI DANI JURJA UTISENICA. 181

na kardinala, §to je papa u listopadu i u^^inio. Ali uza sve to ipak mu nije posve vjerovao,
jer su ga mnogi zavidnici, na Celu im Castaldo, neprestano opadali i sumnjicili. Samo tako
moie se razumjeti, za§to je Ferdinand jo§ 20. srpnja podijelio tajni nalog reCenomu Ca-
staldu, da u slucaju, ako bi Juraj §to snovao na propast kraljevu, s njime ono uc^ini, §to
tra2i probitak kraljev, njegove driave i njegovih podanika.

UtiSenicevo stanje postade jo§ opasnije, kad je i sultan Sulejman pregnuo, da ob-
novi svoju vrhovnu vlast u Erdelju, Ferdinand bijaSe naime sve unatoc savjeta Jurjeva
jo§ 18. lipnja svojemu poklisaru u Carigradu, Malvezziju, zapovjedio, neka otvoreno ot\-
tuje, da se je njemu Erdelj poklonio da je njim zavladao, jer za pravo nije nikad u
i tur-
skoj vlasti bio, vec je njemu pripadao
jo§ od smrti Ivana Zapolje; u ostalom ^

je i on spreman, da daje sultanu ono,

§to su mu dosad placali Izabela i brat
Juraj. UtiSenic nasuprot nastojao je iz-
vinjavanjem i raznim obedanjima obsje-
niti sultana, koji bijaSe vec zapovjedio
rumelijskom beglerbegu Mehmedu So-
kolovicu. da udari na juznu Ugarsku i

Erdelj. je danak
Utisenic pace poslao
sultanu u ime Ivana Sigismunda, kao da
je on jo§ svedjer gospodar Erdelja, a

podjedno uvjeravao je opetovano u li-

stovima beglerbega Sokolovica, koji je
s vojskom vec kod Petrovaradina sta-
jao, da je kao i prije sultanu vjeran;
Erdelj i juzna Ugarska da jos uvijek QRAD NEHAJ KOD SENJA.
pripadaju Ivanu Sigismundu, a taj nije
Grad Nehaj uzdize se na jugu grada Senja na
oti§ao u tudju zemlju, nego u grad Ko-
strmoi, 64 metara visokoj hridini. Sagradio ga je
§ice, koji njemu pripada, da se vjenca u polovici XVI. stoljeca hrvatski junak i senjski
s kderju rimskoga kralja, koji je ne- kapitan Ivan Lenkovi6. — Vet 1550. predlagao je

davno utana^io mir s Turcima. Nje- Ivan Lenkovid, da se na onoj hridini jufno od
Senja podigne jaka utvrda, da bude branik gradu i

maCki vojnici da su do§li u Erdelj samo

Senju Citavoj drazi senjskoj. Jo§ iste godine
i

radi nemira, koje su njegovi protivnici

dozvolio ie kralj Ferdin?nd za gradnju te utvrde
pokrenuli; ali neSto njemacike vojske do 5000 rainskih forinti. Qradnja bi zapoCeta go-
vg6 je opet otiSlo, a on ce s Bozjom dine 1551., te se nastavljala kroz vi§e godina. tako

pomoci naci put, da i zaostale ukloni. da je god. 1558. bila dovrSena. prigodom dao Tom
je Lenkovi6 crkve samostane,
razvialiti sve ku(ie. i
Sva ta pisma pisao i oda§iljao je Uti§e-
koji su stajali izvan zidina grada Senja, da se nebi
n\6 sporazumno s Tomom Nadazdom Turci u njima ugnjezdili. Nijemci su prozvali grcd
i Castaldom, premda mu bija^e kralj Nehaj »Der newe Thurnc.
saobcio svoju instrukciju i zapovjedio,
da se kloni Saranja i krivih izvjeStaja.

Medjutim ni kralj ni UtiSenid nijesu svoje svrhe postigli da zaprijeCe provalu tursku.
Priob(iiv§i Malvezzi kraljevu poruku zatvoren bi u crnu kulu na Bosforu, »jer poklisari

jamCe za rijeC. zadatu od svojih gospodara*. Beglerbeg Mehmed Sokolovid mislio je opet.
da 6e lakSe Erdelj oiistiti od njemaCke vojske, ako bi mu pri tome UtiSenid pomagao. I
tako je prvih dana rujna 1551. Sokolovid sa nekih 40.(KX) momaka kod Petrovaradina

preSao preko Dunava je onda gotovo bez ikakva odpora osvojio

i onda preko Tise, pa
gradove BeCej, BeCkerek, Canad Lipu. Dne 15. listopada stajao je vet pred TcmeSva- i

rom, koji je branila posada od Spanjolskih njemaCkih vojnika pod kapitanom Stjepanom i

Losonczyjem. Vrstni hrabri kapitan branio je povjereni mu grad tako hrabro, da je

i
182 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Sokolovic za jurisanja izgubio mnogo Ijudi, te napokon 27. listopada od podsade odustao,
pa natrag k Tisi uzmaknuo.

Kad bijahu Ferdinandu stigli glasi o dolazku i napredovanju beglerbega Sokolovica

u jugo-iztocnoj Ugarskoj, zabrinuo se za siidbinu svojih ceta u Erdelju. Buduc da su se
Sokolovicu bile pridruzile i brojne bosanske i slavonske cete pod Ulamabegom, mislio
je kralj na to, da bi ban Zrinski sada mogao poduzeti cetovanje u bosanske krajeve. U
to ime pisao je 18. listopada iz Beca Zrinskomu, da su mu kranjski stalezi javili, kako su
Turci ostavili krajinu hrvatsko-slavonsku, pa posli k beglerbegu u Erdelj; stoga predlaze,
da ban zajedno sa slavonskim kapitanom Lukom Sekeljem
bi senjskim kapitanom Iva- i

nom Lenkovicem provalio u Bosnu, u kojoj nema vojske, pa vratio Turcima za tolika pu-
stosenja po Hrvatskoj Slavoniji. Ali ban neka nista ne poduzme sam, nego vazda spora-
i

zumno Lenkovicem. Potonji je bas u ovo vrijeme poceo graditi tvrdinju

sa Sekeljem i

N e h a vise Senja, da tako osigura taj grad od turskoga podsjedanja. Ali Zrinski nije
j

mogao zadovoljiti kraljevoj zelji. Dne 28. studenoga pise Zrinski iz Qvozdanskoga Tomi
Nadazdu, koji mu bijase iz Szasz-Sebesa u Erdelju pisao, »da protiv Turaka ima dobre
nade«, kako »na krajini imade jos uvijeke toliko Turaka, kao da nije nitko otisao«. Pase
bosanski, hlivanjski i hercegovacki kroz citavo Ijeto i jesen sve dosad stoje na granici, te
ima dosta brige i truda, da im odolijeva sa malo svojih ceta, koje redovito ni place svoje
ne primaju.
Zasnovana dakle diverzija, kako bi ju imao Zrinski poduzeti, nije bila izvediva.
Medjutim je markgrof Sforza Pallavicini doveo na koncu listopada nekoliko tisuca vojske

u Erdelj, a k tomu je Utisenic digao pucki ustanak u samoj zemlji. Svu tu vojsku vodili su
i

sada Castaldo, Utisenic Nadazdi duz Morisa u Ugarsku prema Lipi, koju bijase Sokolovic
i

povjerio hrabromu Ulamabegu, da ju brani s posadom od 5000 Ijudi. Slabo utvrdjenu yaros
uzeli su jurisem, a na to su stall podsjedati tvrdinju, u koju se bijase Ulamabeg sklonio sa
preostalih 1500 do 2000 vojnika. Ali tom prigodom doslo je izmedju Castalda drugih ka- i

pitana s jedne strane, a kardinala Jurja Utisenica s druge do opreke, koja se je napokon
krvavo svrsila.

Jos prije vojne, 16. listopada u dva sata po noci bijase Jurjev tajnik Pesty pohodio.
Castalda, te mu je suze lijuci i Boga za svjedoka pouzdano govorio, kako njegov
zazivljuci
gospodar drugo ne snuje, nego da njega i njegovu vojsku Turcima izdade, jer se nada, da
ce s pomocu sultanovom sam zavladati u Erdelju. Bas zato je i namjerice udesio, da su
neprijatelji osvojili tolika mjesta u jugo-iztocnoj Ugarskoj. Castaldo povjerovao je toj po-
tvori, premda je dva dana prije toga u svojemu izvjestaju pohvalio Jurja za to, sto se je
toliko Erdeljaca diglo na noge, pa je s mjesta javio to Ferdinandu. I taj nije sumnjao o
istinitosti podvale, to manje, sto bijase doznao od nekoga covjeka, sto se bijase iz Cari-
grada povratio, pa i od nekoga mletackoga trgovca, da se je Utisenic ponudio, kako ce
Ferdinandove cete izdati Turcima. Zato je ponovno Castaldu izdao nalog: »Ako se inace.
ne moze stvari pomoci, neka fratra (Jurja) pretece, i neka ga radije makne s puta, nego
da ceka, kako ce ovaj izvesti svoje namjere protiv njega na stetu citave drzave i cije-

loga krscanstva«.

Sada prigodom podsade grada Lipe jos je jace Castaldo s drugima posumnjao na
kardinala.Dne 22. studenoga ponudio je naime Ulama, da ce predati tvrdju, ako ga puste
slobodno s posadom otici. Utisenic zagovarao je odlucno ponudu, da bi se jos prije, nego
sto zima svane, mogli oboriti na beglerbega Sokolovica, te osvojiti ostale izgubljene i

gradove u podrucju Tise. Ali Castaldo druge vojvode ne htjedose o tom ni cuti, pace i

smatrahu Jurjevo pristajanje uz ponudu Ulamovu za novi dokaz njegovih izdajnickih

osnova. No vec za nekoliko dana morado§e ipak na to privoljeti, jer su zaredale kise, a
uz to nije vojska imala ni tezkih topova za podsjedanje, kao ni dovoljno hrane. Kad su
se napokon i neredovite cete erdeljskoga ustanka pocele razilaziti i kucama svojima vra-
 SMRT JURJA UTISENICA. 183

dati, a uz to se io§ proCulo, da se je budimski pa§a Alibeg zdru2io s beglerbegom Meh-

medom Sokolovicem, da priteku u pomoc Lipi, riie§io se je napokon i Castaldo, te je

28. studenoga pustio Ulamu slobodno iz grada oti(ii. Naravno, da su sada i Castaldo i nie-
govi jo§ jade zamrznull kardinala smatrajuci, da je on sve to skrivio. Utvrdilo ih je jo§,

§to se je Uti§eni6 u noci nakon predaje Lipe sastao s Ulamom na tajni dogovor, kojom je

prigodom, kako se iz pisma na beglerbega razabira, jedino o torn nastojao, da Turke skloni
na povratak jo§ preostalih tvrdinja Bec^eja i BeCkereka. Dne 4. prosinca pisao je Uti§eni(i
kralju: »Za§to mi nakon predaje Lipe nijesmo neprijateija progonili, te s mjesta poSli osva-
jati Becej i Beckerek, doznat 6e va§e velicanstvo u svoje vrijeme. Sada su na§e Cete
uslijed dugotrajne podsade i nepogode vrlo izmorene, te su vojnici, koji su ovaj put dugo
slu2ili, puSteni svojim kucama. Da li ce se rat nastaviti ili ne, zavisi o odluci vaSega veli-

Canstva; ako bi se htjeio ratovati, morala bi se nova vojska podici i §to prije sazvati
sabor, na koji neka blagoizvoli vase velicansivo sam giavom doci.« U drugom pismu od
6. prosinca nuka opet kralja, da §to prije sazove ugarski sabor i da odredi, gdje bi se
s njime sastao; javlja mu nadalje, da je erdeljski sabor urekao za 21. prosinca, te da ce
naskoro skupiti takodjer sabor za iztocnu Ugarsku. Sutradan poslap je Utisenic kralju
svu svoju korespondenciju s Mehmedom Sokolovicem. Ferdinand odgovorio mu je 14. pro-
sinca iz Stajerskoga Qradca pismom, u kojemu povladjuje svemu, sto bijase dosad ucinio,
hvali njegovu spretnost, te uznosi njegovu
mo2e ni cime potresti.
vjernost, koja se ne
Napokon ga poziva na sabor, sto ce ga ob- _
y^ j
'

drzavati u Pozunu 22. prosinca. Jednako

/ I^ Vx\Cj\'=^*''^^^^'^^^
laskavo bilo je pismo cara Karla na Jurjevu / J
I
^-w^^^^/vr^v^ 34 ^^
zahvalnicu, §to ga bijaSe preporucio papi za X / '
'71^
kardinala. »Ti se iztice§«, pi§e car, »svojim . / / /
duhom nad sve svedenike ovoga vijeka, jer / /
ti braniS kr§canstvo svojim savjetom i mi§i- PODPIS JURJA UTISENICA. •

com protiv bijesa nevjernika.« Medjutim ni

, ,.
kraljevo
.

ni
...
carevo pismo nije
,,,.x
Utisenica vise
., .X S izprave
^.,
u narodnom muzeju u BudimpeSti.
c / * \ *u / \ •

Cita se: rr(ater) thesaur(arius) manu

zateklo na 2ivotu. p(ro)p(ri)a.
Uti§eni(5 bija§e nakon predaje Lipe ras-
pustio svoj banderij od 1500 Ijudi, §to ga je
kao erdeljski vojvoda vodio, pa je uza se pridrzao tek svoju tjelesnu strazu. Po§av§i zatim
na ureceni erdeljski sabor u Vasarhely svratio se je uzput u svoj grad Vinicu (Alvincz).
Onamo doSli su takodjer Castaldo Pallavicini, koji su svoje Cete vodili u zimske stanove,
i

pa ih je kardinal lijepo primio. Htjeo ih paCe i sjajno pogostiti u susjednom Biogradu, pa je

stoga poslao onamo najvedi dio svoje tjelesne straze i sluzincJadi. To su upotrebili Castaldo
i Pallavicini, da ga skonCaju. Dne 17. prosinca jutrom u§lo je 150 Talijana i Spanjolaca
kroz otvorene dveri u grad, te je zapremilo sve ulaze i vrata; Pallavicini po§ao je sa §est
talijanskih i dva §panjolska Castnika u predsoblje kardinalovo, a njegov sekretar Marcos
Antonius Ferrari u§ao sa spisima u ruci u njegov kabinct. Uti§eni(S sjedio je za pisa(iiip

stolom, pa pozvao sekretara da pristupi bli2e, te da mu

je preda spise. Kardinal se zadubio
u spise, a u to mu je Ferrari zadao bodeiem dva udarca u zatiljak. Ali jaki, prcmda
sedamdesetgodiSnji starac bacio je ubojicu pod stol. U to je provalio Pallavicini sa svojim i

ortacima, te su ga ranili na vratu lieu. UtiSenid uza sve to nije klonuo, vtt Im je do-
i

viknuo: »Bra(io, §ta radite?*; ali u to ga je Monino iza ledja prostrijelio, na Sto se je svalio
na zemlju uzkliknuvSi: »Isuse i Marijo!* I vjerni sluga njegov, koji bijaSe na buku priskoCio i

htjeopomod prizvati, oboren bi na zemlju; do kraja nijesu ga zatukli, jer su ga driali

mrtvim. Mercada je na to mrtvomu kardinalu odrezao desno uho, da ga kralju poSlju. Kroz

70 dana lefalo je mrtvo tijelo kardinalovo na is tome mjestu, gdje ga bijahu umorili: tek onda
 184 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

zakopali su ga kanonici biogradskoga kaptola u grobnici svoje crkve. Na grobni kamen

stavili su mu napis: »Omnibus moriendum est« (Svima je umrijeti).

Smrt Ivana Utisenica imala je kobnih posljedica samo za Ferdinanda njegovo i vla-

danje u Ugarskoj Erdelju. Novi vojvoda erdeljski Andrija Bator nije pored svoje
i sta-

rosti i bolezljivosti bio nimalo podoban, da zamijeni okretnoga i neutrudljivoga kardinala.

K tomu je i narod (narocito Sikulci) zamrzio na Castalda njegove ortake, ubojice onoga i

muza, koji je svojim umom i vjestinom umio kroz tolike godine sacuvati Erdelj od turskih
provala Napokon je sultan planuo pregnuo, da osveti muza, za kojega je
i pustosenja. i i

bio uvjeren, da je samo zato nastradao, sto je njemu bio odan. Sultan je stoga odlucio
jos vecu silu podici, pace sam opet u rat poci. Dne 27. veljace 1552. javlja ban Zrinski
i

iz Cakovca Tomi Nadazdu, kako svi suznjevi, sto no se iz turskoga robstva vracaju, su-

glasno javljaju, »da ce car turski nastajnoga Ijeta izaci i pocl iz Carigrada« (caesarem
thurcarum ad proximam aestatem exiturum et moturum ex Constantinopoli) i da se sve do
Qjurgjeva svakoga petka navijesta i obznanjuje svima podanicima sirom carstva, neka
se svatko pripravi za ratovanje kroz citavu godinu (ad integrum annum).
Ferdinandu bi|o se je dakle ozbiljno spremiti za dojduci rat. Stoga je on, sve jos po
savjetu pokojnoga Utisenica, sazvao ugarski sabor u Pozun za 22. veljace 1552., pace je i

sam sa svoja dva starija sina onamo dosao. Sabor, kojemu je pribivao ban i Zrinski, stvorio

je 46 clanaka ili artikula, koje je Ferdinand 26. ozujka potvrdio. Stalezi dozvolili su ratnu
dacu za tu godinu, i to po tri forinta u dva obroka od kmetskoga selista; zatim su odredili,
da svi prelati, magnati i plemi6i imadu osobno poci u rat pod vodstvom kraljevim nje- i

gova sina Maksimilijana. Suvise je sabor ustanovio, da svaki velikas plemic od deset i

kmetova opremi po jednoga konjanika, a dvadeset seljaka po jednoga pjesaka. Ali prvi
obrok ratne dace, koji se ubrao u proljecu, iznosio je samo nekih 80.000 forinti, cim bi se
tek neznatna vojska mogla uzdrzavati. Stoga se je moralo opet uzajmljivati zalagati, pai

se je tako financijalno stanje Ferdinandovo jos pogorsalo, a ipak se mogla podici samo ne-
dostattta sila. K tomu je Ferdinand malo zatim morao svratiti svoju pozornost na Nje-
macku, gdje se bijase podigao saski izbornik Mavro, i gdje je zatim morao ugovarati
s protestantima u Passovi.
Rat s Turcima u Ugarskoj Erdelju vodio se i je stoga godine 1552. ne samo nesrecno,
nego donekle neslavno. Budimski pasa Ali bijase
i jos u ozujku natrag osvojio Segedin,
kojisu Ugri malo pred tim jedne noci ugrabili, zatim je oteo Vesprim, kojega je posada
nakon kratka odpora posluh uzkratila, a onda je redom obladao nekim tvrdinjama u dolini
Medjutim bijase se drugi vezir Ahmetpasa, kojega je sultan imenovao za vr-
rijeke Ipole.
hovnoga zapovjednika, zdruzio s rumelijskim beglerbegom Mehmedom Sokolovicem, te je
s vojskom od 50.000 Ijudi posao iz Beograda prema Temesvaru, koji je stao podsjedati

26. lipnja. Qrad je branio hrabri Stjepan Losonczy sa 1300 vojnika i 250 gradjana kroz
trideset i dva dana; no kad mu je ponestalo hrane zaire, morao se i je 27. srpnja predati.
Malo zatim zauzeli su Turci i Lipu, koju je kukavni kapitan Aldana ostavio, premda se je
mogla dugo braniti, jer ju bijase Castaldo dobro utvrdio i svim obskrbio, potrosivsi na to
150.000 dukata. Tako su Turci zauzeli citavu zemlju izmedju Erdelja, Morisa, Tise i Du-
nava, pa su od nje stvorili temesvarski pasaluk, koji su povjerili Kazimpasi.
Castaldo morao je skrstenih ruku gledati podsadu Temesvara pad Lipe. Imao je i

malo vojske, a ta je bila ozlojedjena, jer nije kroz vise mjeseci dobila place. Kad mu je
i

napokon na kraju lipnja grof Helfenstein doveo nesto pomocnih ceta iz Njemacke, stanje
se je njegovo samo pogorsalo, jer nije imao novaca, da dosljake namiri. Stoga su se oni
pobunili, pa udarili na Kolozvar na polak ga razorili; jednako su djelomice poharali
i i

Biograd. Sibinj spasao se od njihova zuluma samo tako, da su gradjani pograbili za

je
oruzje susjedne seljake u pomoc pozvali. Poradi svega toga narod je u Erdelju bio tako
i

ogorcen, da je volio robovati Turcima, nego dulje gledati u svojoj zemlji njemacke vojnike.
 TUR5KA PROVALA U SLAVONIJU 1552. 185

koii su, kako sam Castaldo javlja, seljake ubijali, te njihovo imanje grabili i ku6e njihove
ruSili. Da su tada Turci udarili na Erdelj, bili hi ga nesumnjivo smjesta predobili. Medju-
tim sultan zadovoljio se je time, §to mu je erdeljski vojvoda Bator obecao naskoro poslati
duzni danak; k tomu se je nadao, da ce Bator opet prizvati u zemlju kraljicu Izabelu i sina

ioj Ivana Sigismunda.

Take je Erdelj ostao i ovaj put poStedjen od turske sile. No zato su turske vojvode
§to odluCnije vojevale u Ugarskoj, koja je pripadala kralju Ferdinandu. Alipasa od Budima
osvajao redom gradove, uz koje je vodio put do znamenite tvrdinje Jegra (kao Dreg-
je

hely. Sag, Qjarmat, Bujak dr.). Teda negda skupio je Ferdinand vojsku od 9—10.000
i

Ijudi (3500 talijanskih pjesaka pod Sforzom Pallavicinijem, 3000 njemackih placenika pod

Detritzem, 800 Moravana, neSto domacih hajduka), te joj je imenovao za vrhovnog voj-
vodu Erazma Teufela. Premda su ovoga ugarski hrvatski kapi^ani (Pavao Ratkaj, Juraj i

Keglevid drugi) svjetovali, da ne zametne boja, dok ne stignu veliki topovi

i ugarski veli- i

ka§i sa 7000 momaka, on se je ipak upustio 9. kolovoza s AlipaSom u boj kod Palasta
jugoiztocno od Scavnice. Ali u dvodnevnom boju bi posve porazen. Vecina ugarskih i hr-
vatskih kapitana je poginulo. Nijemci s Detritzom su se razbjegli, a Teufel, Pallavicini i

4000 vojske dopanuli su suzanjstva. Pallavicini izkupio se je poslije sa 16.000 dukata; Teu-
fela poslali su u Carigrad, gdje ga je sultan dao usiti u koznatu vrecu i baciti u more. Hr-
vatski Ijetopisac Vramec zapisao
o torn krscanskom porazu ovo: »Vojska kralja Ferdi-
je

nanda od turskoga ba§e Herrelt zvana, s njih kapitanom Erazmom Teiffel, kojega Ugri
imenuju Matijas Ordeg, na Palaste ali Plesivice pobijen be. V (o)noj vojske boju poginu i

vnogo dobrih vitezov, pusek, orozja, k boju dostojna. Biskup vacki Augustin Sbardalat
vmorjen v (o)nom boju be. Turci po boju gradi Dergelt, Qjermar, SeSen i okolu ostale
gradi, kastele i imenja zavje§e«.
Nakon razsula Ferdinandove vojske mogli su Turci poci, kamo su htjeli. Vec 4. rujna
zauzeo je Alipasa jako utvrdjeni grad Solnok na Tisi, kojega se posada bijase razbjegla;
a zatim je vezir Ahmet, sjedinivSi se s Alipasom, prizvavSi smederevskoga, peCujskoga,
i

stolnobiogradskoga i druge sandzake, s vojskom od 100.000 momaka 9. rujna do§ao pod

grad J e ga r, da ga osvoji i tim si otvori put u sjevernu Ugarsku. Ali taj grad branio je
junacki Stjepan Dobo sa 2000 momaka, kojima su pomagale iste zene i djevojke, bacajuci
na Turke kamenje i polijevajuci ih kipucom vodom. Nakon mnogih zaludnih juriSa (osobito
14. AhmetpaSa, da grada ne ce uzeti, te dize
listopada) ubijedi se 18. listopada podsadu.
Junac^ki Stjepan Dobo imenovan bi poslije od kralja Ferdinanda erdeljskim vojvodom
mjesto Batora. Medjutim bijaSe io§ na pocetku listopada do§ao u Ugarsku sa 11.000 nje-
maCkih vojnika saski izbornik Mavro. pa se je utaborio kod Qjura, gdje je nekoliko tjedana
stajao, dok je vezir zemlju ostavio.

Za turskoga ratovanja u Ugarskoj tijekom godine 1552. stradalo je i hrvatsko kra-

Ijevstvo, a poglavito kraljevina Slavonija. nakon svrSetka Ban Nikola Zrinski bijaSe se
sabora u Pozunu povratio u Slavoniju, gdje je onda zajedno s kapitanima Lukom Sekeljem
i Ivanom Lenkovi(iem mnogo radio, da pripravi povjereno mu kraljevstvo za odpor protiv
Turaka. U to ime nalazimo ga sad u Kri^evcima, sad opet u Ormu^u u §tajerskoj. Oso-
bito gradjani slobodne ob(Sine Qradca kod Zagreba bili su zabrinuti za svoj grad. jer nije
bio ni dovoljno utvrdjen, niti je imao dostatnu posadu. Obcina je stoga vi§e puta §iljala po-
klisare (Mateja Slatinskoga) pred kralja zaklinjaju(^i ga, da se pobrine za obranu grada.
Ferdinand je na to zapovjedio banu Zrinskomu, da zajedno sa Sekeljem Lenkovi(iem I

poCne utvrdjivati Zagreb, a za troSak ustupio je kralj sav dohodak od tridesetine, koja
se je pobirala od gradjana na brdu Qradcu. Zrinski, Sekelj i Lenkoviif sastali su se do-
du§e u Zagrebu 16. svibnja 1552., da zapodnu posao; ali nijesu na§li ni dinara (neque
obulum) za troSak. Tek gradjani obeciali su, da ce za utvrdu svoga grada doprinijeti 200 fo-

rinti; ali je to bilo premalo, pa je stoga ban odredio, da se Citava stvar iznese pred
186 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564).

hrvatsko-slavonski sabor, koji je on sazvao za Duhove na 5. lipnja one godine. Sabor se

je u ureceno vrijeme ili nesto poslije sastao; ali sto je zakljucio, nije poznato, jer su spisi
toga sabora zametnuti ili izgubljeni, Znade se samo za jedan zakljucak, da je dozvolio nesto
drva i vapna za utvrdjivanje gradova, ali ni to nije izvrseno.

Dan poslije sastanka bana Zrinskoga sa Sekeljem i Lenkovicem, naime 17. svibnja
1552. izvijestio je on o svemu svoga prijatelja Tomu Nadazda. Ban zavrsio je svoje iz-

vjesce ovako: »Tako nakon svrsena dogovora gospodin Sekelj posao u Susjedgrad, a
je

gospodin Lenkovic u Kranjsku; ja cu pak sutra rano otici k svojim cetama u Rakovec.
Stigli su nam naime glasi, da je bosanski pasa s jakom silom u Levacu (Livacu); Malkoc

pak, koji je boravio u Bosni, te je sada postao sandzakom u Hlivnu, takodjer je spreman,
da ovih dana provali u Hrvatsku-ili Slavoniju. Culi smo to, da se druga
i

turska vojska sakuplja oko Osijeka, pa ce ona izaci na pustosenje«. I Luka Sekelj javljao

je iz Ormuza 21. svibnja Nadazdu: »Ovih su se dana Lenkoviceve haramije povratile iz

Turske, pa su javile pod najtvrdju vjeru, da je bosanski pasa sa 5000 Ijudi sasao do Le-

vackoga (Livackoga) polja. Ulamabeg (kojemu bijase sultan jos 1550. podijelio sandzak
Pozegu) stoji u Pozegi, ali ne s mnogo njih. Da li ce oni svoje sile sjediniti poci na put s to- i

povima gdje bi ih trebalo ocekivati, nije poznato«. Mnogo potanje javlja vec ban Zrinski
i

u svojemu pismu, sto ga je iz Novih Dvora u Medjumurju 30. svibnja pisao knezu Petru
Keglevicu: »Bosanski pasa s mnogo ceta dosao je na Hlevacko polje, te je stanovite to-
pove i druge spreme u Qradiskom brodu u ladje ukrcao . . . Neprijatelj Turcin odlucio je,

da podsjedne koji od gradova, kao Sisak, Kostajnicu ili Ustilonju (Hwsthylowyna), pa da

ga osvoji. Buduci dakle cujemo, da tolika opasnost ovim gradovima, duzni smo vasu prijeti

velemoznost pozvati i opomenuti, da svoj grad Ustilonju svim potrebitim tako providi i

obskrbi, ako neprijatelj dodje pa ga podsjedne, sto Bog odvratio, da ne zatece vas ne-
pripravna neuredjena«. Jamacno je
i ban ovako opomenuo upraviteija zagrebacke biskupije
i cazmanskoga preposta Jurja Heresinca, zatim zagrebacki kaptol i napokon mladoga
Petra Erdeda.
Ban se je Zrinski ozbiljno spremao, da doceka tursku vojsku, koja se je u svibnju
1552. na granici Hrvatske i Slavonije skupljala. On je ocekivao, da ce Turci udariti budi
na Kostajnicu budi na Ustilonju i Sisak. Medjutim Turci su ga prevarili, te su provalili u
Podravinu, gdje ih nije nitko ocekivao. Tu je u Podravini bila povjerena obrana kapitanu
Luki Sekelju, kojemu bijase kralj Ferdinand jos 22. prosinca 1548. predao nekadanje Ernu-
stove (a poslije Kegleviceve) gradove Koprivnicu, Qjurgjevac i Prodavic, da uz godisnju
placu od 2000 rajnskih forinti drzi u njima svoje cete i sluzbenike. Kao kapitanu Kopriv-
nice bilo je Sekelju braniti takodjer Qrabrovnik (Qorbonog) i Viroviticu, koja je najdalje
dopirala u tursku krajinu.

Jos 8. lipnja pise Zrinski iz Cakovca Tomi Nadazdu: »Pase hlivanjski, hercegovacki
i pozezki stoje na Levackom polju sa svojim cetama; pasa bosanski pak je u Pozegi.
Kako cujemo, zovu ih neprestano u Ugarsku, ali se oni krate, vec se ovdje na sve mo-
guce nacine pripravljaju. §ta snuju, nije izvjestno; mi dovoljno bdijemo i brinemo se za
obranu ovoga kraljevstva, ali nas je odvise malo. Koliko je do nas, ne cemo nista pro-
pustiti, sto bi se za obranu kraljevstva«. Poslije toga ne javlja nista
cinilo (potrebitim)
kroz vise tjedana; bit ce ban tada obdrzavao sabor kraljevina Hrvatske
da je Slavonije, i

na kojemu bi izabran protonotar Mihajlo Ravenski, da ide pred kralja, pa da mu izlozi ne-
voljno stanje ovoga kraljevstva i veliku opasnost, koja mu prijeti.

Medjutim je Ulamabeg u drugoj polovici srpnja 1552. iznenada iz Pozege krenuo

na sjever u Podravinu, te banuo pred grad Viroviticu. Vec 1. kolovoza pise ban
Zrinski iz Cakovca: »Prosle subote (30. srpnja) obci je neprijatelj Turcin podsjeo grad
Viroviticu, te neprestano udara zestoko na nju (illudque in horas strictissime et sine inter-
missione oppugnatur). Grad Viroviticu branio je Juraj Brodjanin s nekih petdeset hara-
 PAD VIROVITICE 1552. 187

mija. On je jos prije, nego §to su Turci grad zatvorili, poslao pisma glasnike kapitanu i

Luki Sekelju, moleci ga za pomo6. Medjutim su Turci zauzeli franjeva^ki samostan pred
gradom, te iz njega stali sipati topovska zrna na gradske zidove, koji su i onako stari i

troSni bili. Juraj Brodjanin nije radi toga mogao docekati pomo(inih ceta, koje mu bijaSe

Sekelj pod Ratkom Malicem Petrom Besedicem i poslao, vec je 2. kolovoza predao Viro-
viticu Ulamabegu. Dne 4. kolovoza javlja Sekelj iz Varazdina Tomi Nadazdu: »Pro§le su
srijede (2. kolovoza) oni posve nevaljaiii (nequissimi) ijudi, koji su bili u Virovitici, prcdali
grad u ruke Ulamabega. Sada isti Ulama ne radi drugo, nego daje cistiti jarak gradski. Bje-
gunci, koji su iz onoga boja ovamo utekli, govore, ^to Bog odvratio, da ce (Ulama) za
kratko vrijeme podsjesti Koprivnicu, te ju osvojiti*. Dva dana poslije, 6. kolovoza — javlja
opet Sekelj: »Turcin se je pobrinuo, da
se spali kasteo Qrabrovnik (Qorbonog),
pa je onda podsjeo tvrdjicu Prodavic
(Prodawyz, Virje). Odavle pa iz Qjur-
gjevca pobjegao je veci dio nevoljnih
ijudi preko Drave; stoga je tolik strah
obladao Koprivnicanima i samim Varaz-
dincima, da bi tezko ostala i petina od
njih, kad mi ne bi ovdje bili. Grad i

varo§ Koprivnicu odlucili smo braniti,

jer, kako sobom
kazu, Turcin vodi
mnogo lumbarada, samo ako budemo
mogli na to skloniti haramije i ostale
neplacene Ijude, koje smo uzeli za
placu«. Istoga dana javljao je i Zrinski
Tomi Nadazdu iz Rakovca, da je Viro-
vitica pala, te da su ju »ne silom, nego
dobre volje kraljevske haramije u njoj
stojeci neprijatelju predali. Sto se je

ondje dogodilo, dogadjat (Se se i u bu-

du6e« (non vi, sed spontanea volutante
haramiae regii in eo habiti hosti tradi-
derunt. Quae hie acciderunt, futurumque
accident). I Zrinski i Sekelj pozurili su
se, da tu nesrecu razglase na sve KRALJ I CAR hKROlNAND I.

strane, ne samo kralju i ugarskim veli-

Izvorna slika u ambraSkoj zbirci umjetniCko-histo-
kaSima, nego i Lenkovicu, Stajercima i riCkoga dvorskoga muzeja u BeCu.
Kranjcima, pa i ostalim stale2ima osta-
lih austrijskih pokrajina.

Pad Virovitice stra§no bi se bio kosnuo hivatskoga naroda. te bi imao nemilih po-
sljedica za kraljevstvo, da nijesu u isti mah stigle i povoljne vijesti. U istome pismu od
6. kolovoza, u kojemu Zrinski obznanjuje pad Virovitice. javlja on podjedno, da jc mladi
knez Petar Erdedi osvojio turski grad Veliku (Kraljevu Veliku). te u nju stavio hrvatsku
posadu. O tom javlja i hrvatski kroniCar Vramec za godinu 1552.: »Qospodin Peter Rr-
devdi po?,ga i popali grad GradiSko i Veliku porobi i popleniti vCini. Dober dobiCek vitezove
i dobra srca odnesoSe*. Isthuanffi pripovijcda potanje, kako jc Rrdedi.
junaci jaki, mo(ini i

ogorCen pustoSenjem Turaka u Podravini, skupio od svojih slu?.bcnika podanika lijepu i

Cetu, pa slo2iv§i se s kaptolskim kapitanima u Sisku, s knczoni Jurjem Frankapanom

Slunjskim drugima, te skupivsi main mornaricn od §ajka ili nasada, spustio se niza Savu
i

u turskc krajeve. Vodja mu je bio poznati vec junak Marko Tomasovic. NahrupivSi izne-
 188 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

nada najprije na Qradisku, a onda pri povratku na Veliku, spali i razvali oba grada i va-
rosi uz njih, Turaka sila poubi, suvise zarobi mnogo Ijudi i stoke, a osobito konja, pa se
slavodobitno zajedno sa sajkasima kopnenim cetama gotovo bez ikakvog gubitka kucii

povrati. Nesreca je samo

drug njegov, knez Juraj Frankapan Slunjski, vrativsi
htjela, da je

se sa slavodobitnoga cetovanja bas na vratima grada Stenicnjaka nastradao. Udarila ga

strijela i s mjesta ostao mrtav.

Bas taj pohod kneza Petra Ejdeda bio je i uzrokorn, da se je Ulama morao brzo
povratiti iz Podravirie, pa tako nije mogao ni misliti na podsjedanje Koprivnice ili Varaz-
dina. Vec 8. kolovoza pise Sekelj, da su Turci od Prodavica posli na Qjurgjevac, te na nj

udarali kroz sest sati; ali junacka posada odbijala ih je tako hrabro, da su poginule sta-
novite turske age vojvode. Napokon je Ulama nakon zaludnog jurisanja ostavio grad
i i

krenuo jugo-zapadno prema Domanjkusu (versus Sanctum Dominicum) kod Belovara, pa

ce, kako jedan pribjeg kaze, na povratku uzeti redom Cazmu, Dubravu, Ivanic, Sisak na- i

pokon Kostajnicu.
I zaista je Ulama osvanuo pred Cazmom ili Zacezanom, prije nego su li

Zrinski, Sekelj i Erdedi mogli onamo pohitati. U gradu bila je malena posada od dvade-
setak Ijudi, sve biskupskih sluzbenika, koji su bill tako prestravljeni, da su s mjesta grad-
ska vrata otvorili, te se Ulami predali. I cuvari kastela i varosi D u b r a v e prepali su
se, te su kasteo zapalili i razvalili, pa se razbjegli na sve strane. Napokon razasut bi tom
prigodom ili od Turaka ili od vlastite posade i Keglevicev kasteo Us t i 1 o n j a, sve do-
sad predstraza grada Siska. Sve to dogodilo se je u dva tri dana, jer su Turci jos u prvoj
polovici kolovoza ostavili Slavoniju, pa se sklonili u pozezki sandzak.

Vec 16. kolovoza obavijestio je ban Zrinski mladoga kralja Maksimilijana potanko o
netom minulim dogadjajlma u tuznoj Slavoniji. I 21. kolovoza obznanjuje ban iz Krizevaca
Tomi Nadazdu Franji Bacanu, da su Turci nedavno ostavili kraljevinu Slavoniju, ali da su
i

medju inim osvojili grad Cazmu »u srcu ove kraljevine« (in regni huius visceribus), pa
i

da ce odatle uzslijediti »posvemasnje opustosenje ovoga kraljevstva« (totalis huius regni

desolatio). Javlja nadalje, kako je cuo, da su Stajerska Kranjska ustale na noge, pa da i

se je kod Optuja skupilo nekih 4000 Ijudi; stoga je on molio kralja, da poslje vojsku re-
cenih pokrajina u Slavoniju, jer bi se samo onda, kad bi se ta vojska zdruzila sa svima
cetama, koje borave u zemlji, moglo pomisljati, da se Cazma Turcima preotme. Ban sam
dosao je sa placenicima ovamo u Krizevce, pa je okupio oko sebe cete kraljevine Slavo- i

nije, koliko ih je nakon potonjega poraza pribrati mogao; ali te slavonske cete tako su

uboge, da ne ce moci dugo u taboru stajati vojevati. Malo dana zatim, 25. kolovoza, pisao i

je sam kralj Ferdinand iz Beca banu Zrinskomu kao odgovor na njegov izvjestaj o po-

sljednjoj turskoj provali. »Tuznim srcem podnosimo«, pise kralj, »sto nam pises, da je
Cazma oteta; ali sto se je dogodilo, ne moze se uciniti kao da se nije dogodilo. Ipak
treba se pobrinuti, da se s Bozjom pomoci opet sto prije predobije, sto je izgubljeno. Glede
onih pjesaka, koji su bill odredjeni za obranu grada varosi Dubrave, pa su sramotno i

mjesto ostavili, premda su primili placu, pobjegli, gdje god kojega od njih uhvatis, po-
i

stupaj s njima prema krivnji njihovoj. Sto se pak tice tvojih plemenitih sluzbenika, koji
unatoc tvojemu nalogu nijesu htjeli gradu varosi priskociti u pomoc, hocemo da ih sa i

Lukom Sekeljem Petrom Erdedom pozoves pred vojnicki sud, da oni radi primjera ne
i

ostanu nekaznjeni. Sto nam pises, da su se pa§e vec kuci povratile, drago nam je; no bu-
duci da su se vec cete slavonske na noge digle, pa se je
i vojska Luke Sekelja tebi pri- i

druzila; buduci da nadalje nas senjski kapitan Ivan Lenkovic u Zagreb dolazi, pa se onamo
i nase cete iz Koruske Kranjske spremaju: to bi se vi morali sporazumjeti, te po moguc-
i

nosti pokusati, da neke gradove, kako vam se cinilo bude, neprijateljima opet oduzmetc,
narocito pak Veliku, Cazmu i Moslavinu, da se i vrijeme zaludo ne gubi i da troskovi ne
budu u tutanj«. Napokon poziva kralj bana, da pomaze na svaki nacin upravitelja zagre-
 rURSKA PROVALA DO VARA^DINA l55l ife

backe biskupije i zitelje Dubrave pri obnovi njihovog grada i varo§i. »Nalazemo ti i pozi-

vamo te«, zavrsuje kralj. »da sve svoje sile skupi§ (ut omnes tuos nervos intendas), da
se nikakvo zio ne dogodi kraljevini Slavoniji*.

Na koncu dakle kolovoza 1552. stajao je ban Zrinski u Krizevcima, te se je spremao,

da Zajedno sa Sekeljem Lenkovicem, kao s cetama iz Kranjske, Koruske Stajerske uz-
i i i

vrati Turcima za netom proSlu provalu. Medjutim nijesu ni Turci mirovali, vec su skupljali
sile za nova cetovanja. Dne 28. kolovoza javlja neki vojvoda iz Krizevaca Luki Sekelju,

da se bosanski pasa i Malkocbeg nijesu u Bosnu povratili, nego da su se utaborili kod

Trnave (blizu danaSnje Nove Gradiske), dok je Ulamabeg u Pozegi, pa da su namjestili
topove u Velikoj. Sultan im je zapovjedio, daili Zagreb osvoje ili da se za
uzicu objese (ut aut Zagrabiam adimant aut sese laqueo suspendant), a kad uzmu
Zagreb, da navale na majdane gospodina bana. U to ime dao im je u pomoc jedan sandzak
i mnogo janjicara i Cim Ce nastati mladj (facto novilunio), s mjesta ce poduzeti, sto su
namjerili. Buduci da ovoga mjeseca obdrzavaju nekaki post (ieiunium quoddam), ostat ce
mirni dok se ukaze mladi mjesec. I sam ban pise 6. rujna iz Rakovca kapitanu
i tihi,

Lenkovicu o turskim pripravama. Bosanski pasa utaborio se je u Trnavi, Malkocbeg u

Ba^indolu, a Ulamabeg stoji u Pozegi, pa traze konje volove, kojima ce topove vuci. i

Turci smjeraju ravno na Sisak, onda ce udariti na Zagreb, ako radi nepogodna vremena
ne bi mogli sobom povesti topove, onda ce cetovati prema Zagrebu ili sve do Varaz-
dina. Ban stoga moli Lenkovica, da sve to saobci stalezima Kranjske Koru§ke, pa da i i

oni pohitaju, »da ne bi neprijatelj iznenada nahrupio i nepripravne zatekao, pa ovoj kralje-
vini kakav poraz zadao (ne hostis ex improviso veniens nos imparatos reperiat, regnoque
huic cladem aliquam inferat). »Ako bi se 5ete one gospode (iz Kranjske KoruSke) Sta- i i

jeraca (jer ovima smo pisali) s nama zdruzile, mogli bi s Bozjom pomocu neprijatelju
i

odoljeti. te ga od granica ove kraljevine odbiti. Mi smo sa svima svojima ovdje na

okupu*. I poslije je Zrinski kroz citav mjesec rujan neprestano stajao na strazi, izvjes-
(iivao o turskim kretnjama vapio za pomoc. Dne 13. rujna javljao je iz Cakovca, da je
i

banovca Qa§para Gusica poslao pred kraija, neka ga potanko obavijesti o velikoj opas-
nosti, jer cim prodje ovaj mjesec (rujan), neprijatelj ce se podici, te udariti ili na Zagreb

u Slavonji ili na Kostajnicu. Ban Cuje, da se kralj na nj srdi, premda ne zna za§to; mo2da
zato, »§to nas jedan nije i§ao na deset« (quod uno contra decern non ivimus).
Medjutim sva izvjesca i svi vapaji bana Zrinskoga ostali su bez uspjeha. Cete iz

Stajerske, Kranjske i KoruSke, koje se bijahu u kolovozu podigle, opet su se iza nekoga
vremena raziSle; pa(3e ni Lenkovici nije ostao u Slavoniji, ve(5 je u Hrvatskoj nastavio iz-

gradnju tvrdjice Nehaja kod Senja. Tako su ban Nikola i kapitan Luka Sekelj sami ostali
na braniku kraljevine Slavonije. Prvih dana listopada 1552. desio se je ban u Krizevcima,
a Sekelj u Gjurgjevcu, gdje je pregledavao svoje Cete. kad je najednom bosanski pa§a
s Ulamabegom MalkoCbegom nahrupio na Slavoniju, te u tinji Cas proletio zemljom do
i

Vara2dina. Tek na VaraZdinskom polju zaustavili su ga Zrinski Sekelj, te su ga i

prinudili, da nakon nekoliko okrSaja 3. 4. listopada uzmakne prema Cazmi, te se povrati i

na tursko zemljiSte. O toj provali i okr§ajima izvijestili su ban i kapitan vet 4. listopada
kraija Ferdinanda iz vaScmu veliCanstvu, da
Varai^dina ovako: »Mozemo sada obznaniti
su se re«iena tri pa§e (bosanski, Ulama MalkoC) prvoga dana ovoga mjeseca (listopada) i

podigli, te kroz predjel Herbochya zvan vi§e Koprivnice provallli, pa su onda tre(iega
dana ovoga mjeseca na VaraZdinskom polju uCinili nalet (excursionem) sve do grada
Vinice do broda na Dravi, koji se zove ZavraC (Zawrachya). Kad sam la ban Zrinski,
i

stojeCi s pla(ieniCkim Cetama u Krifevcima, doznao za tu provalu, smjcsta sam se digao

te danju i noCu s boka te vojske hrlio, da prije nje stignem na Vara2dinsko polje, gdje
sam takodjer po mojim silama s Boilom pomoCu vaSemu veliCanstvu ovomu tu2nomu i

kraljevstvu poslu2io, koliko je do mene bilo. Ja pak Luka Sekelj bio sam pozvan u Gjur-
 i90 Ferdinand i. habsburqovac (1527.— i564.).

gjevac na pregledavanje ceta, pa kad sam obaznao za dolazak vojske, obskrbio sam one
krajiske gradove prema potrebi, pa sam s ostatkom svojih ceta pohitao u susret (turskoj
vojsci). Tako sam trecega ovoga mjeseca stigao amo u Varazdin, bas kad se je neprijatelj

vec sa svoga naleta u svoj tabor (in stationem) vracao, pa smo onda ban i ja zdruzili

svoje cete i borili se protiv neprijatelja, koliko smo mogli. Ali velicanstvo vase znade
za nase nedostatne sile, s kojima ne mozemo ni pod koji nacin tako prejakomu neprija-
telju odolijevati. Da smo imali pri ruci primjerene cete, bill bismo vasemu velicanstvu i

bijednoi svojoj kraljevini lijepo posluzili, premda zarobljenici kazu, da je Turaka bilo do
10.000 Ijudi. Ali koliko smo mi s nasim silama jnogli razabrati, bilo ih je jedva vise od 6000.
To mozemo reci, da neprijatelj nije iz vase kraljevine odnio mnogo plijena, niti da je od-

vise poveo sa sobom roblja. On je doduse nekoliko sela imanja oko Varazdina u pri- i

gorju do grada Vinice razorio, te je prosle noci ovdje kod Varazdina nocio; ali je danas u
jutro uzmaknuo posao prema Ludbregu
i Koprivnici. Kako ce kroz ona mjesta proci i i

koliko ce stete nanijeti, o tom ne mozemo sada nista pisati. Ali kako neki odlicni zarob-
ljenici kazu, ta se vojska nakon povratka dok joj ne stignu kiici ne ce tako dugo razici,

zapovijedi od njezinog cara«. Dva dana zatim izlaze ban Zrinski u pismu na zagrebac-
koga biskupa Pavla Qregorijanca, pisanom 6. listopada u Cakovcu, vec potanje o svojoj
pobjedi na Varazdinskom polju. Bosanski pasa s Ulamom i Malkocbegom dosli su s ne-

brojenom vojskom pod Varazdin, pa su se onda 3. listopada u selu Biskupcu utaborili,

odakle su posli na cetovanje do Vinice Zavraca na Dravi. Ban je medjutim, cuvsi za i

dolazak Turaka, smjesta ostavio Krizevce, te sa svojih 700 konjanika tako brzo jasio
prema Varazdinu, da je Turke prestigao, te se sklonio u kasteo Marusevac na Varazdin-
skom na to jedan dio neprijateljske vojske udario iz Biskupca prema Vi-
polju. Kad je

nici Zavracu, ban je na nj iz zasjede udario u bijeg nagnao. Tom je prigodom mnogo
i i

Turaka palo, a jos vise dopanulo suzanjstva; suvise je ban oslobodio sila krscanskoga
roblja. Tim je ban takodjer zaustavio dalje prodiranje neprijatelja prema Stajerskoj. U to
je s druge strane iz Gjurgjevca dosao Sekelj sa svojim konjanicima, pa su nakon po-
i

novnih navala potisnuli Turke s Varazdinskoga polja na iztok. Do kraja ih nijesu mogli
svladati, jer su bill preslabi. Uza sve to, sto pobjeda krscanska nije bila podpuna, ipak
se je na daleko i siroko razglasila nedaca turskih pasa. Cak u talijanskoj kronici Omiskoj
zabiljezeno je za godinu 1552., kako su u lirvatskoj mjeseca rujna (listopada) razbijena
trisandzaka turska, po imenu Malkocbeg, Ulamabeg jos jedan sandzak kako je tom i i

prigodom poginuo jedan sin Ulamabega. Takodjer Isthuanffi opisuje potanko provalu i

poraz turski. On pripovijeda, da je turska vojska provalila kraj Krizevaca, Kalnika i Va-
razdinskih toplica na Varazdinsko polje, ali da se je ondje nasla izmedju dvije vatre:
s jedne strane oborio se je na nju Sekelj iz predgradja varazdinskoga, a s druge ban

Zrinski, koji se bijase zaklonio u Marcanskoj dolini kod Vinice. Turaka je mnogo izgi-

nulo, medju njima i neke vojvode, na celu im najstariji Ulamin sin, Dzafer, kojega je po-
gubio Ivan Margitic, konjanicki castnik u ceti bana Zrinskoga.

Ni nakon odlazka triju pasa iz Slavonije nije bilo mira na krajini. Turci bijahu naime
jos u kolovozu namjestili posebnoga sandzaka u osvojenoj Cazmi, te mu
pridodali krajeve uz Ilovu i Pakru sve do pozezkoga sandzaka. Novi sandzak imao je

1400 pjesaka i konjanika, te se je neprestano zalijetavao u preostalu Slavoniju. Jos 13. li-

stopada pise Zrinski kralju Ferdinandu: »Neka znade vase velicanstvo, odkad su ta dva
grada, Cazma i Virovitica, izgubljena, ne prestaju skrovite provale tako konjanika kao i

haraclija turskih u ove krajeve. Njima ip tako radi gustih suma i brojnih brda, kao i radi
neposredne blizine samoga grada Cazme tezko odolijevati, dokle taj grad ostane u ne-
prijateljskim rukama . . . Ako im se taj grad
s mjesta ne otme, propasti ce jos ove je-

seni ili najdulje dojduce zime kukavni ostatci ove kraljevine. Vec se cuje obci glas, da je
puk uslijed ovoga nedavnoga poraza (hac nuperrima clade) ovih neprestanih provala i
r tako zastraSen
njima se predati,
i zdvojan, da su neka sela vec
samo da budu od pustosenja
CazManski saNd2aK.

potajno
oslobodjeni.
Turcima pisala, da su spremna
Molimo stoga vase veli^an-
191

stvo, neka se dostoji ii tako oCitoj i prijekoj opasnosti kraljevine svojim vjernim podani-
cima u pomoc priskociti, te povremeno kojom bi se u to
nekii dostojnu vojsku poslati,

dok izmoreni neprijatelj svoje sile nadopuni, pokusalo, te Bozjom pomocu Cazma mozda s
predobila«. Cini se, da su jadikovke banove bar donekle djelovale, jer se je na ponovnu
zapovijed kralja Ferdinanda 27. listopada sastala u Zagrebu komisija, koja je pregledala
grad na kaptolu i obcinu na brdu Gradcu, te predlagala, kako da se Zagreb §to jaCe
utvrdi. U komisiji bili su osim bana jos kapitani Sekelj i Lenkovic, zatim upravitelj Sta-
jerske Juraj Herberstein i upravitelj Kranjske Jakov Lamberg zum Stain zajedno s po-
klisarima vojvodina Stajerske, Koruske i Kranjske. U obseznoj, njemacki sastavljenoj
spomenici izlazu komesari potanko, §ta
da se razvali kao rusevno ili nepotre-
^~~^~
bito, a §ta da se na novo sagradi ili po- T]

pravi. Komisija primila je i od zagrebac-

koga kaptola predstavku, u kojoj se iz- ,

la2e,kako je nakon razsula kastela Usti-

Icnje zapala tezka zadaca kaptolski
grad Sisak, da bude i predstraza i

branik one krajine, i kako je sav taj

teret pao kaptolu na ledja. Kanonici

smjeraju u toj skrajnjoj potrebi podici
bedeme duz Save i Rasohatca do utoka
Blinje u Savu, da bi se s tih bedema
mogla opazati neprijateljska mornarica, i

podjedno da bi se topovskim hitcima u

gradu Sisku opominjali, neka se priprave
za docek neprijatelja, a narod pozvao,
da se pobrine za svoje spasenje. Tako
bi ovi bedemi sluzili kao straza narodu,

koji prebiva u gradovima Blinji, Vino-

dolu, Hrastovici, Sisku i na savskoj luci.

Sada mora kaptol. odkad je Ustilonja

razvaljena, drzati nocne i dnevne straze,
§to ga kroz tjedan stoji po §est forinti.
Medjutim kaptol ne ce kralj zdvojnoga IVAN UNONAD.
stanja na krajini moci dulje o svom Po savremenoj slid.

tro§ku uzdrzavati grad Sisak, jer se

mora jo§ brinuti za druge svoje me-
djaSnje gradove, kao §to su Pe t r i n j a, oba Q r a d c a, zatim kaSteo Soko I i

kula C u 1 1 i c u Hrvatskoj, koje je potonje proSle i ove godine o svom troSku

za obranu ostataka krajiSkih trudom svojih podanika podigao. Stoga moli kaptol
komesare, neka izrade u kralja, da smjesti u Sisak kraljevsku posadu od 100 Ijudi

i vi§e topova sa municijom, ili da kaptolu daje primjerenu svotu za uzdr^avanje rcc5enih
gradova. SuviSe neka kralj namjesti u varoSi Sisku jednoga vojvodu nasadista (SajkaSa)
sa sto puSkara, koji bi vazda bili spremni u §ajkama, ako bi turska mornarica onamo
doplovila. »Ako bi propao grad Sisak*, zavrSuje predstavka, »§to Bog odvratio, propasti
6q svi ostatci ove kraljevine i k tomu pokrajine Kranjska, KoruSka ^tajerska, Sto mogu i

potvrditi gospodin Luka Sekelj gospodin ban, koji su vidjeli mjesto grad'. Napokon je
i i

komisiji predao spomenicu i upravitelj zagrebaCke biskupije, C^zmanski prepoSt Juraj od

192 t^ERDiNAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1S64.).

Heresinca, u kojern je prikazao stanje gradova receiie biskupije. U tvrdjici Sv e t i K r i z

izmedju Moslavine i Cazme stoji jedan kastelan, osam vratara i cetiri strazara. U I v a-
nicu Klostru i Ivanicu tvrdji drzi po prilici jednaku posadu. U tvrdinji Q r a-
d e c stoji kastelan, osam vratara dva strazara, dok su kasteo
i i varos D u b r a v a
posve razvaljeni i propali. U gradicima kod Hrastovice drzi radi napadaja nepri-
iateljskih vecu posadu, ali posto je okolica njihova jako opustosena, prima redovito od
podanika tek godisnjih 100 forinti, sto ne dostaje za uzdrzavanje gradova. U obce moli
upravitelj biskupije komisare, da radeci oko obrane slavonske i hrvatske krajine uzmu
u pretres takodjer manjke i potrebe izbrojenih gradova i tvrdjica, pa da ih obskrbe voj-
nicima, topovima, puscanim prahom, i svim sto je potrebito.

Cini se, da citava komisija nije ipak mnogo izradila. Vec 1. studenoga 1552. javlja
Sekelj iz Varazdina, da.je cazmanski sandzak sa 300 konjanika provalio do Qradca i Vr-
bovca, ali da su sluzbenici bana Zrinskoga oslobodili sve suznjeve, koje je na tom ceto-
vanju zarobio. Tri zarobljena Turcina i kapitanov uhoda tvrde, da je bosanski pasa na
Levackom polju, a Malkocbeg u Banjaluci u svom citluku, pa su svoju vojsku razpustili
do dojducega mjeseca, da skupi hranu za nove provale. Ulamapasa prosjaci za cete na
sve strane, jer se je zavjetovao izpuniti sultanovu zapovijed, pa osvojiti gradove Qjurgje-
vac, Koprivnicu, Rasinju i Ludbreg.

Pored takih prilika nije cudo, da je Zrinskomu dodijalo banovanje. Dne 7. stude-
noga tuzi se on iz Cakovca Nadazdu, kako se osjeca >'U p a k e n s k m m u k a m a« (in 1 i

poenis infernalibus positum me sentio), kako je kralju podnio molbenicu, da ga rijesi

i .

banske casti. Nagnalo ga je na to, sto kralj nije izpunio obecanja svoja i sto vidi »kako
kraljevstvo danju i nocu propada«, poradi cega mu je lice oblilo crvenilo, a suze mu oci
zalile. To je sve na stetu imena njegova (cum derogamine aestimationis nominisque mei),
pa stoga moli Nadazda, da njegovu molbu kod kralja zagovara. Molba medjutim nje-
i

gova nije bila s mjesta rijesena; zato je poslao u Qradac na Stajeru protonotara Mihajla
Ravenskoga, da u kralja sto brze rijcsenje izmoli, Bilo je to u prvoj polovici prosinca 1552.
Cini se, da je tom prigodom Luka Sekelj zatrazio, da ga maknu s kapitanije na slavon-
i

skoj krajini.

Kralj Ferdinand boravio je prvih mjeseci 1553. u stajerskom Grad c u. Ostavka

bana Zrinskoga sklonila ga je, da ozbiljno poradi oko obrane ostataka kraljevstva hrvat-
skoga, kao svojih nasljednjih vojvodina Stajerske, Kranjske
i Koruske. Sporazumno sa i

zastupnicima tih triju zemalja odlucio je za obranu hrvatsko-slavonske krajine drzati od-
sada stalnu vojsku pod vrhovnim kapitanom, bojnim marsalom, ratnim
vijecnicima i svim drugim potrebitim g s kriegsvolkh sambt einem (ain merers und s t a t i

obristen veldthauptmann, veldtmarschalkh). Ta krajiska vojska brojit ce nekih 4200 Ijudi

(200 oklopnika, 2000 lakih konjanika, 1000 njemackih vojnika i 1000 hrvatskih haramija),
a placat ce ju prinosima Stajerske, Kranjske i Koruske, koje su zastupnici tih pokrajina do-
zvolili za tri godine. Vrhovnim kapitanom vojske, kao vrhovnim kapitanom na slavon- i

skoj i hrvatskoj krajini (obristen feldhauptmann an den Windischen und Crabatischen

granczen) imenovao je stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je
vec jednom obnasao cast vrhovnoga kapitana za Slavoniju Ugarsku, te se je vazda odli- i

kovao svojom vjestinom, ratnim izkustvom, postenjem vjernoscu. Vrhovni kapitan Un- i

gnad primit ce sluzbu svoju na godinu dana, te ce biti zavisan jedino od kralja nje- i

gova sina Maksimilijana. A da bi mogao uspjesno koristno djelovati, izdan bi za nj ob- i

sezan potanki naputak, u kojemu bise oznacene sve njegove duznosti

i prava. Najza- i

masnija je odredba, da u pogledu obrane krajine imade raditi sporazumno prijateljski i

s banom u Hrvatskoj, s kapitanom (senjskim uskockim) Ivanom Lenkovicem, kao i i

s ostalim kapitanima i zapovjednicima na »A kad bi se desilo, te bi trebalo za-

krajini.

jednicki raditi tako, da ne bi smjela biti dva vrhovna kapitana, nego samo jedan, onda
 LENKOVldF.VA OSHOVa tk UREDJENJK KRAJINR. ifiS

je naSa milostiva zapovijed, da taj na§ vrhovni kapitan ne bude samo vrhovni vojvoda
ovih zemalja (Stajerske, Kranjske 1 KoruSke), nego i svima drugima cetama iz
Hr Va t s k e i S 1 a v o n i j e, prema tomu
jer su tako priznali za dobro i potrebito, pa i

prihvatili takodjer na§i ugarski savjetnici i sam

vrhovnomu ban«. Naputak nalaze dalje
kapitanu, da drzi uhode, da osobitu paznju posveti Senju, Bihacu Uskocima u Hrvatskoj, i

kao i Zagrebu i mjestu Zettschan (Zetschan) u Slavoniji; da nastoji, kako bi od Turaka

osvojena mjesta na krajini opet predobio; da ne dize puckoga ustanka, jer mnogo stoji

a malo vrijedi, nego da ratuje samo s dobrim i izvjezbanini cetama, Napokon sc odre-
djuje, da se uz velikoga kapitana imadu namjestiti posebni cinovnici za dobavu ziveza,
za smotru vojnika, kao i zasebni blagajnik (profiandtmaster, mustermeister und zallmei-
ster), koji ce kapitana u svemu pomagati, te mu potrebito i dobavljati. Svi castnici Za-
jedno moraju tocno i ozbiljno vr§iti svoje duznosti, naro^ito pak paziti, da se sve utvrde
gradova i obranbenih mjesta savjestno obavljajii; a osobito pak paziti, da krajiska vojska
ne bude na teret ubogim podanicima, nego da vojnici zive u Bozjem straliu, prijateljski
i mirno s narodom na krajini.

Namah zatim nagodio se je kralj s banom Nikolom Zrinskim, sklonivsi ga da i

dalje ostane u sluzbi. Najprvo mu je izplatio sav dosadanji dug za uzdrzavanje ceta, a
onda je Gradcu utanacio novu pogodbu. Kralj s obzirom na njegovu
s njim 22. veljace u
bojnu vjestinu u njegovu osobu daje mu pcvlast, da od 1. ozujka 1553.
i pun pouzdanja
dr2i §est sto lakih konjanika cetiri sto pjesaka. Ban ce vazda raditi sporazumno s mla- i

dim kraljem Maksimilijanom vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom; branit ce povje- i

reno mu kraljevstvo od neprijateljskih napadaja, smetat ce neprijateljima po svima si-

lama, obce ce ^initi sve, kako se pristoji vjernomu banu kraljevine Hrvatske
i Slavo- i

nije. Vojnici banovi primat ce jednaku placu, kao ostale kraljevske cete, to svakoga i i

mjeseca; suviSe ce ban primati za svoj stol mjesecno 300 ugarskih forinti. Za cete svoje
moze ban sam zgodne momke novaciti, te ih odpustati. Jos istoga dana izdao je kralj
nalog nacelniku ugarske komore, njitranskomu biskupu Franji Thurzu, da banu ytt od
1. ozujka izplacuje mjeseCno po 40 rajnskih forinti za uzdrzavanje uhoda na ugarsko-§ta-
jerskoj granici.

Kralj bijase jos zapovjedio senjskomu kapitanu Ivanu Lenkovi^u, da sastavi osnovu
o stalnoj i redovitoj obrani hrvatske i slavonske krajine. Vjesti i izkusni Lenkovi(i, koji je
jo§ u lipnju 1550. izradio obsezan predlog o popravcima
dogradnjama kod hrvatskih kra- i

jiskih gradova u senjskoj bihackoj kapitaniji, zgotovio je svoj nacrt vec do 1. ozujka
i

god. 1553. Njegove predloge prihvatio je gotovo doslovce vrhovni kapitan Ivan Ungnad, i

pak bi po njima uredjena obrana Citave hrvatsko-slavonske krajine. Na i^elu krajini bio
je vrhovni kapitan Ivan Ungnad, a njemu je bio podredjen kao lajtnant dosadanji senj-
ski kapitan, kojemu bi posebice povjerena obrana hrvatske krajine od Senja do Biha<fa
i dalje. Tako je Ungnad vedinom boravio u Slavoniji (Vara^dinu, Zagrebu, Gradcu). a
Lenkoviii u Hrvatskoj, poglavito u Senju. Flaca za Ungnada nije nam poznata; pla(^a za
Lenkovica (i za njegov stol) iznosila je godisnjih 600 forinti. Za hrvatsku krajinu dopri-
nosila je uz kralja vojvodina Kranjska, a za slavonsku vojvodine Stajerska i KoruSka.
Vrhovni kapitan uzdr2avao je Cetu od nekih 1050 momaka, od kojih je uza nj bilo 300
konjanika 200 njemaCkih vojnika; Lenkovic imao je uza se od te Cete 2(M) konjanika,
i

dok ih je 50 sIu?Jlo pri poSti; napokon je 100 konjanika 100 njemaCkih vojnika stajalo u i

Gradcu (kod Kri^.evaca), dok je 100 konjanika bilo razmje§teno u pet mjesta kod Kaniie
u Ugarskoj. Osim te 5ete vrhovnoga kapitana bilo je u posadama na slavonskoj krajini
1375 konjanika 1416 hrvatskih haramija, koje su plaCali staleii Stajcrski
i koruSki. Po- i

sade pak bile su razdijeljene po gradovima ovako: u Zagrebu njemaiJkih vojnika 100, za-

thn 100 haramija i nepoznat broj konjanika, u Ivani(!u 300 konjanika i 140 haramija, u
Sisku 1(K) haramija (koji su podjedno vrSiii siuzbu kao SajkaSi), u Kri?-evcima 300 konja-

Klai(i. Hrv. povj. III. (5.) 13

 194 PERD^AND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.).

nika i 100 haramija, u Cirkveni (blizu turske Cazme) 100 konjanika i 50 haramija, u To-
polovcu 50 konjanika i 40 haramija, u Koprivnici 200 konjanika, 100 haramija i 50 nje-
mackih vojnika, u Qjurgjevcu 150 konjanika i 150 haramija, u Ludbregu 75 konjanika i 20
haramija, u mjestu Kopnitz (?) 50 haramija i 3 konjanika, i onda na ugarskoj strani u
Bobovcu (Baboca, Bobovisce) i Korotni 20 konjanika, koji ce vrsiti sluzbu uhoda. Jos su
u Kalnickoj gori i po Ivancici bile razmjestene straze od haramija, da hvataju turske mar-
tolose, Apatovcu 32, u Qlogovnici 20, u Vehkom Kalniku 20, u Canjevu 32, u Reme-
i to u
tincu 32, u Varazdinskim Toplicama 50 i u Varazdinu 200. Napokon je ceta bana Nikole i

Zrinskoga od 1000 momaka (600 konjanika 400 pjesaka) i^ila djelomice u posadama: i to u i

Rakovcu Bozjakovini 200 konjanika 100 pjesaka, u Vrbovcu 100 konjanika i 100 pjesaka,
i i

zatim u Kostajnici na Uni 100 pjesaka, a u Novigradu na Uni Prekovrskomu po 50 pjesaka. i

Ostatak od 300 konjanika vodio je ban Nikola vazda uza se. Tako je citava redovita stalna i

vojska, kojoj je bilo braniti ostatke Slavonije, brojila nekih 4840 momaka, konjanika i

pjesaka.

Jos je bolje bila uredjena obrana preostaie Hrvatske, koja je prema racunu Ivana
Lenkovica stajala godisnjih 68.618 forinti. Tu su vec odprije obstojale dvije posve ure-
djene kapitanije, po imenu senjska Brlog)
(s gradovima
onda Senj, Starigrad, Brinje i i

bihacka (s gradovima Bihac, Ripac, Qolubic, Sokol, Brekovica, Topiicki turanj Izacic); i

u prvoj je bila posada od 383 momka, a u drugoj od 190 momaka. Sad bi jos sastavljena

ceta od 200 konjanika i 400 pjesaka, koja je imala cuvati gorske krajeve i klance, te
braniti Turcima prelaz u Kranjsku i Istru. (^d te cete smjesteno bi 50 konjanika i 50 pje-
saka u Bihac, a ostalo bi razmjesteno po gradovima zamcima hrvatskih knezova pie-
i i

mica, koji sami nijesu mogli braniti svojih gradova. Tako je Ogulin dobio 50 konjanika
i 30 pjesaka, Slunj 50 konjanika i 20 pjesaka, Trzac 50 konjanika, Dreznik 20 pjesaka,
Ledenice 20 pjesaka; nadalje u Velebitu strazilo je 50 pjesaka a na Krsu (Krasu) oko
Kostela, Klane i Qotnika opet 50 pjesaka. Osim konjanika i pjesaka bilo je topdzija i pu-
skara, koji su bill razmjesteni tako po poglavitim gradovima, kao i po izlozenim tockama
na krajini. Suvise bilo je placenih uhoda (dva na bosanskom zemljistu, a jedan na mle-
tackom zemljistu), koji su dojavljivali sve pokrete i priprave turske; onda jedan oprem-
ijeni brod, koji je krstario od Senja do Dubrovnika, te pazio na svaku kretnju neprija-
teljsku. Jos bi namjesteno 36 strazara (scartleut) u gorama izmedju primorja i Ripca,
zatim bi uredjena postanska sluzba sa 48 konja, koja je promicala promet izmedju hrvat-
ske krajine i Kranjske. Napokon bi zavedeno pet postaja (na brdu Krpelju izmedju Mo-
drusa i Ogulina, na Krsu izmedju Qotnika i Jablanca, na brdu Plesivici kod Metlike, na
brdu Ostrcu u Uskockim gorama ili Qorjancima i na Ceroveckom brdu izmedju Kosta-
njevice i Brezca), gdje je staino prebivao po jedan placeni strazar, koji je vituljacama
(kreudsfeuern) pucnjavom muzara (kreudsschussen) dojavljivao
i i razglasivao narodu
dolazak neprijatelja. Sve te, kao druge neke uredbe za obranu i i osiguranje hrvatske
krajine stajale su godisnjih 77.000 rajnskih forinti.

Boraveci u stajerskom Qradcu sazvao je kralj Ferdinand 20. veljace jos i ugarski
sabor za 9. travnja 1553. Buduci da je tada u Pozunu harala kuga, sastat ce se sabor
U Soprunu. Na samomu saboru, kojemu je i kralj priblvao i kpjega je zakljucke (30) kralj
19. svibnja u Soprunu potvrdio, radilo se je o zemaljskoj obrani, o dacama, o vjerskim
poslovima, kao i poboljsanju seljackih prilika. Stalezi pokazase se spremni, da svi listom
ustanu na obranu zemlje, ali uz pogodbu, da ili sam kralj ili njegov prvorodjeni sin

Maksimilijan stane na celo vojske. Bilo je tuzba i na strance, koji kao kapitani silom
gone puk na vojsku i na bezplatne radnje kod utvrdjivanja gradova. Da bi i Erdeljcima
ugodio, odazvao je u to doba i generala Castalda s njegovim stranim cetama iz zemlje,
te je upravu Erdelja 26. svibnja povjerio junackomu branitelju Jegra, slavnomu Stjepanfi
Dobu, pridruzivsi mu jos kao vojvodu rodjenoga Erdeljca Franju Kendyja. No uza sve
r
(6 dizalo se je u to u Erdelju
pirala ih je potajice
dama
i

htio osiijetiti priziianje Crdeljaca.

ANTUN VRANCIC U CARIORADU.

sve vise nezadovoljnika, naroCito medju Sikulcima, a podu-

kraljica Izabela zajedno s Petroni Petrovicem, koji je novim vojvo-
195

Ba§ te nestalne prilike u Erdelju sklonile su Ferdinarida, da je opet stao raditi o

miru s Turclma, ma i uz vece zrtve. Ali ugarska gospoda kratila su se, da idu za pokli-
sare u Carigrad, boje(ii se sudbine Malvezzijeve. Napokon se je ipak toga posia prihvatio
Hrvat Antun Vrancic (rodjen u Sibeniku 29. srpnja 1504.), necak slavnoga nekad
bana Petra Berislavica, Vran(5ic je od rane mladosti svoje bio privrzenik Ivana Zapolje i

zene mu Izabele; tek 13. veljace 1550. presao je u sluzbu kralja Ferdinanda, koji ga je
namah imenovao svojim tajnikom, dok mu je jegarski biskup Olah podijelio kanoniciju u
Jegru. Dne 19. ozujka 1553. bijase kralj
poslao Vrancica u Budim, da u begler-
bega AlipaSe izmoli primirje, za kojega
bi se ugovaralo u Carigradu o miru sa
samim sultanom. Kad je Vrancic zaista
utanacio primirje na pol godine, imeno-
vao ga je kralj 6. lipnja pecujskim bi-

skupom i svojim savjetnikom, te mu je

povjerio, da ide za poklisara u Cari-

grad, Drug mu je bio Franjo Zay, voj-
voda sajkasa na Dunavu, koji je tako-
djer bio vje§t hrvatskomu jeziku. Kako
se je sultan spremao na rat s Perzijom,
mogao se Ferdinand nadati, da ce pri-
voliti na mir ili barem na primirje.

Stoga je poklisarima dao naputak, da

ponude sultanu za citavu Ugarsku go-
disnji »dar« od 150.000 dukata, a za
onaj dio Ugarske, §to ga kralj zaista
drzi, zajedno s Erdeljem godiSnjih 40.000
dukata; suvise da obecaju velikomu ve-
ziru Rustanu i ostalim vezirima znatne
godiSnje nagrade. Poklisari ostavili su
17.srpnja Komoran, pa pohodivsi uzput
u Budimu novoga beglerbega Tujgun- QRB IVANA SIQISMUNDA, VOJVODE ERDELJ-
paSu stigli su preko Iloka, Beograda i
SKOGA.
Sofije 25. kolovoza u Carigrad. Ali pri- Po snimku iz prvoga izdanja Verbecijeva »Tri-
godom audiencije 27. kolovoza poka- partituma*.

zalo se je, da im je trud uzalud. Sultan

nije htjeo ni Cuti, da Erdelj ostane Fer-
dinandu, a kamo li, da mu prepusti Citavu Ugarsku. Samo pod pogodbom, da Ferdinand
vrati Erdelj sinu Zapoljinu, bio je sultan spreman privoliti na primirje od pet godina uz
manji godiSnji danak od 15.(KM) dukata. Zasu2njeni Malvezzi puSten bi na slobodu i poslan
u Ugarsku, da za tri mjeseca donese od Ferdinanda odgovor; kroz to vrijeme ncka ostanu
VranCiC i Zay u Carigradu, a primirje neka vrijedi i dalje.

Za dogovaranja u Carigradu i radi rata s Perzijom zaista su Turci mirovali kroz

Citavu godinu 1553. na hrvatskoj i slavonskoj krajini. Ban Zrinski, vrhovni kapitan Un-
gnad i kapitan* senjski LenkoviC mogli su kroz to vrijeme urcdjivati obranu krajine, te se
tako osigurati za dojduce bojeve. NaroCito se u tom pogledu iztiCe Ivan Ungnad. Dne
27. srpnja uriCe on u Zagrebu vojniCku smotru na slavonskoj krajini. koja Ce se vrSiti
13*
iQo PERDIMAND 1. HABSBURCjOVAC (1527.— 1564J.

31. srpnja u Krizevcima, te poziva na nju sve podredjene kapitane, medju njima i Petra
Kastelanovica. Poslije toga obilazi on krajiske gradove, proucava prilike, te podastire o
torn posebno izvjesce. Znacajno kako nepovoljno sudi o narodu u Medjumurju. On je
je,

ondje zatekao »bogat, dobro stojeci puk, kojega dosta imade«; no kad ga pozovu na
i

oruzje, ne ce se okupiti ni pomoci, »nego bi kao u ruzicnjaku mirno sjedio,

nistadrugo ne radio nego svojoj gospodi punio pivnice ormare, te se samo od drugih i

dao braniti«. Kad ih stoga koris, pozivaju se na stari obicaj. O boljku nema govora, dok
ne bude medju tim pukom vise njemackih zapovjednika. Ungnad bijedi na-
dalje zagrebackoga biskupa i kaptol, da su po njihovoj nemarnosti propali gradovi Cazma,
Virovitica Dubrava. Kanonici^ kojima se povjerava obrana biskupskih
i i kaptolskih gra-
dova (Sisak, Ivanic, Zagreb, Qradec) jesu koji put starci, »koji jedva s pomocu batine
hodati mogu«, a u ratne stvari nista se ne razumiju. Biskup i kaptol imadu vise od 3000
kmetova, koje nemilo gone za svoje obogacenje, tako da im za javne poslove nista ne
preostaje. A i gradjani po gradovima trgovima mijenjaju za i neprijateljske provale
radije svoja sjedista, nego da se odluce na odlucan odpor. Tomu bi se daio predusresti
svi podanici one duhovne gospode mo-
jedino tako, kad bi u buduce i oni i

rali slusati jedino vrhovnoga kapitana. Ako se tako udesi, prestat ce

s mjesta netocno obavljanje tlake, kojim se zeli omoguciti podizanje tvrdinja, a pasti ce i

cijena hrani, koje vojnicima treba, te se ne ce vise zgadjati, da vojnici moraju gladovati,
jer zemaljska gospoda svojim kmetovima brane, da ista njemackim pjes^cima ili konjani-
cima prodavaju.

Jednako nepovoljno izvjescuje Ivan Lenkovic. Ivan bijedi zagrebackoga biskupa

i

i kaptol, kako nehajno obskrbljuju svoje gradove; u gradu Sisku, koji je predstraza Turo-
polja, drze koji put jedva dvanaest vojnika, a za zastitu ubogih kmetova nemaju gotovo
nikakvih straza. Suvise iznosi on, da u njihovim gradovima nema ni topova, ni zaire, a ni

hrane; a poradi njihove bojne nevjestine ne ce nijedan vrstan placenik kod njih ni slu-

ziti. U jednom pismu opet javlja Lenkovic, kako ga hrvatska gospoda salijetaju, da stavi
posade u njihove gradove; ako to ne ucini, napustit ce oni svoje gradove i zamke, koji ce

onda kao plijen lako zapasti neprijatelje. Tako trazi zagrebacki biskup posadu za
Sracicu; zagrebacki kaptol za vise gradova (Sisak, Petrinju i druge); Keglevic za Buzin,
knez Blagaj za Ostrozac, Jezerski, Cazin i Pec; Kerecenji za Unadol; knez Franjo Fran-
kapan Slunjski za Qore kod Hrastovice i Cetin; Caspar Pezanski za grad i varos Hresno.
Medjutim pojedini velikasi, knezovi i plemici obracaju se i na samoga kralja. U obce se
u to vrijeme bas groznicavo radi oko utvrdjivanja pojedinih gradova na krajini. Balta-
zar Kocijan, ratni vijecnik kralja Ferdinanda u slavonskoj krajini, moli 12. lipnja iz grada
Varazdina zagrebacki kaptol, da se pobrine za Keglevicev grad Blinju, dok ban i banovac
poslju onamo svoje haramije i dok se povrate kraljevske krajiske cete, koje su sada za-
bavljene utvrdjivanjem grada Bobovca u Ugarskoj. Dne 15. srpnja poziva opet kralj bana
Zrinskoga i Ivana Ungnada, da stave u Sisak svoga kapitana i nesto vojske. Napokon
5. listopada prima kralj od Ladislava Kerecenja grad Sokol u Hrvatskoj za 3000 ugarskih
forinti.

Nastojanju vrhovnoga kapitana i njegova zamjenika pridruzio se je i ban Zrinski.

On je najprije utvrdjivao svoje gradove Kostajnicu i Novigrad na Uni, za koji su mu
posao 6. rujna nudili svoje kmetove iz Stenicnjaka. Djelovanju banovu smetala je nesto
njegova bolest na nozi, koja ga je mjeseca listopada prikovala uz Ozaljgrad; u isto je
vrijeme bjesnila u Slavoniji kuga, narocito u okolici zagrebackoj. Oporavivsi se od bolesti
sazvao je ban mjeseca studenoga sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije. Ne znamo, gdje
je sabor bio na okupu, niti su nam poznati svi njegovi zakljucci; jedino je izvjestno, da
su stalezi na njemu dozvolili ratnu dacu od jedne forinte po dimnjaku u dva obroka za
godinu 1554., zatim da su odredili bezplatne radnike za utvrdjivanje krajiskih gradova.
 TOMA NADA2DI IZABRAN ZA PALATINA. 197

Tako bi§e kmetovi zagrebaCke fupanlje odredjeni za Sisak, a podanici vlastele u 2upaniji
varazdinskoj za Ivanid. Medjutim od dozvoljene ratne da6e bilo ie slabe koristi. Dikator
Ambroz Qregorijanec mogao je za prvi obrok na 6. sijeSnja 1554. oporezovati u Citavoj
Slavoniji tek 4648 dimnjaka ili fuma (u zagreba5koi zupaniji 274314, u varazdinskoj
1537^, a u kriZevackoj samo 376, jer su dvije sud^ije te Zupanije bile od Turaka posve
opustoSene). koji bi imali u sve platiti 2324 dukata. Od topa je ban primio samo 1327 du-
kata; ostatak nije se mogao utjerati.

Ban Zrinski nije u ostalom redovno dobivao ni onu pla(5u, koja ga je patrila za uz-
drfavanje banske Cete od 1000 Ijudi. Jo§ 13. prosinca 1553. bijaSe dvorska komora kraija
Ferdinanda u BeCu pozvala iigarsku ko-
moru u Poziinu, da izplati banu mjesecnu
pla<Ju uz zaostali dug od 1000 forinti, da
njegovi vojnici ne biidu primorani osta-
viti svojih gradova, te se razici. Komora
jamaCno nije zadovoljila nalogii, jer je

prvih dana mjeseca sijecnja 1554. osva-

nuo 11 Be^ii, kamo ga je izpratio Luka Se-
kelj. Ba§ tada radilo se je u Becu o torn,
da kralj okupi oko sebe sve ugarske sa-
vjetnike. Nedvojbeno se je radilo o ugar-
skom saboru, koji je kralj 21. sijecnja sa-
zvao u Pofun za 1. oZujka 1554., da se
jednom ved popuni mjesto palatina, koje
je ostalo izpraznjeno jo§ od smrti Stje-
pana Batora (1531.). Na torn saboru bi
zaista izabran za palatina zasluzni Toma
Nadazdi, nekadanji ban hrvatski. a poslije
sudac kraljevskoga dvora. Osim toga
stvorio je sabor 24 Clanka, koje je kralj u
Pozunu 12. travnja potvrdio. Tri dana
zatim, 15. travnja, izdao je kralj u Po-
zunu banu Zrinskomu znamenitu povelju,
kojom mu je dozvolio, da kao gospodar
Medjumurja pridade svojemu porodiC-
nomu grbu jo§ i grb izumrlih Ernusta. U
toj povelji slavi kralj Zrinskoga u velike, KNEZ NIKOLA ZRINSKI SIQETSKI.
kako je junaCkim okrSajem pred
te iztiCe,
Po savremenom drvorezu iz zbirke LjudevitcT
PeStom dosadanjim banovanjem »svo-
i Crnsta.
jemu imcnu ncumrli sjaj slavu pribavio* i

(immortalem nomini tuo splendorem

atque gloriam comparasti). Mjesec dana poslije, oko 24. travnja, opct jc Zrinski u
BeCu pred kraljem radi p\a6c za vojnikc. Tom jc prigodom ili ne§to poslije iz-

molio ban u kraija, da njegove gradove Kostajnicu i Novigrad na Uni, koji su

najviSe bill izlo?.eni turskim nasrtajima, primi u svojc kraljevske ruke. Kralj jc to i uCinio.

na §to je vrhovni kapitan njegov Ungnad obranu till gradova povjcrio Pctru Crdedu. koji

je tada sluZio kao kapitan u njegovoj vojsci.

jednom poslu potrafio je Zrinski svoga kraija
Ali fo§ u gospodara. F^an je vg6 od i

proSlc godine bio liCno zavadjen snovim bosanskim saiid?-akom Mclimcdom, koji se je
ponosito zvao: »Mehmetpa§a sandZak bosanski proCclnik vojskc prcsrctiioga cara odi

Carigrada do Budima TemeSvara*. Mehmed je trafio od bana, da pusti na slobodu nc-

i
198 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

koga zarobljenoga turskoga vojvodu Murata, kojega bijahu haramije u ovo doba primirja
zarobili, te ga banovim sluzbenicima prodali. Kad Zrinski nije htjeo da to ucini, tuzio ga

je Mehmedpasa kralju, na sto je ovaj zapovjedio Ungnadu, neka pod prijetnjom kraljeve

nemilosti suznja od bana zahtijeva, pa onda bosanskomu sandzaku predade. Ungnad je to

pismom iz Celja 19. prosinca 1553. zatrazio. All ban odgovorio je 21. prosinca iz Ca-
i

kovca Ungnadu ovako: »Mi smo vjerni kraljevskomu velicanstvu, kao svaki podanik
njegov bez iznimke. All mi ne pridrzajemo u suzanjstvu recenoga vojvodu niti radi no-
vaca, niti radi darova, niti radi konja, niti radi ma kakve druge odkupnine, nego da
njim izkupimo krscane, kojih su Turci za ovoga primirja samo izmedju nasih Ijudi, ne
uracunajuci druge, blizu sto i pedeset zarobili. Mi zelimo, da nam se ovi suznji povrate,
pa cemo onda i njega na slobodu pustiti. Mi se uzdajemo u njegovo velicanstvo, da nam
toga Turcina ne ce silom uzeti; a drugomu nikomu ne cemo ga dobre volje predati. One
pak, koji su toga Turcina zarobili, vasa velemoznost dobro poznaje, tko su i gdje su«.

Radi vojvode Murata, kojega ban nije nikako htjeo Mehmedpasi predati, dok mu
Turci ne povrate zarobljene krscanske suznje, nastao je zestok spor izmedju bosanskoga
sandzaka i Zrinskoga. Opreka se je poslije tako izostrila, da se je napokon mogia rije-
siti samo me j d a n o m izmedju bana i sandzaka. Ne zna se, da li je ban pozvao sandzaka
na mejdan ili obratno; samo je to izvjestno, da je Zrinski, boraveci u Becu, po tadanjem
obicaju zamolio kraija Ferdinanda za dozvolu, da se smije ogledati sa svojim Ijutim pro-
tivnikom. Kralj je Zrinskomu dozvolu dao, jamacno s time u svezi preuzeo je njegove gra-
i

dove Kostajnicu i Novigrad na Uni, da tako zastiti od turske sile njih ostale gradove Ni- i i

kole Zrinskoga, koji su za njima (Zrinj, Qvozdansko, Pedalj, Prekovrski, Lisnicu i druge).

Prvih dana srpnja 1554. znalo se vec po hrvatskom kraljevstvu, da ce se Zrinski

je

ogledati s bosanskim sandzakom na junackom mejdanu. Sam Zrinski oznacio je svome

protivniku, da je gotov s njim se ogledati 24. kolovoza na otvorenom polju
kod grada Qjurgjevca. Onamo neka dodje i sandzak, pa ce koplja lomiti. Preko
mjesec dana cini sada ban priprave za taj Dne 12. srpnja boravi Zrinski u Za-
dvoboj.
grebu, te javija Nadazdu, da tu vijeca s Ungnadom »u poslovima kraljevskoga velican-
stva«; za koji dan poci ce Ungnad pregledati gradove na slavonskoj krajini, gdje no
bjesni nemila kliga (narocito u Krizevcima, Qradcu, Vrbovcu Svetom Petru), koja ce i

pokositi ono malo braniteija, sto ih je od Turaka preostalo. Knez Petar Erdedi preuzeo
je vec obranu njegovih gradova Kostajnice i Novigrada, kao i drugih nekih krajiskih gra-
dova. Namah zatim, 16. srpnja, pise Zrinski iz Zagreba mladomu kralju Maksimilijanu,
kako mu je kralj Ferdinand dozvolio ogledati se s Mehmedpasom i kako bas javija bo-
sanskomu sandzaku, da je gotov dijeliti s njime mejdan 24. kolovoza kod Qjurgjevca. No
jer se je bojati, da bi Turci tom prigodom mogli pociniti kakvu prevaru, moli Maksimili-
jana, neka izradi u otca, da bi zapovjedio i vrhovnomu kapitanu Ungnadu, kao i ostalim
blizim kapitanima ne samo u Slavoniji i Hrvatskoj, vec i u Ugarskoj, da se na oznaceni
dan skupe sa svojim cetama pred Qjurgjevcem.
Medjutim bas Ungnad i drugi kapitani stali su sada raditi, da se mejdan zaprijeci.
Izticali su, da bi se to sa turske strane moglo smatrati za krsenje primirja, pa bi se onda
obnovile turske provale. Znacajno je, da je bosanski sandzak ovako sudio, jer se je ocito
i

zacao ogledati s hrvatskim junakom. U jednu je ruku javljao, da on mora pocekati na i

dozvolu svoga cara, koji sada boravi u Aziji, gdje no ratuje s Perzijom; u drugu opet
nastojao je naci zamjenika, koji bi se sa Zrinskim ogledao. I zaista javio se je neki bosan-
ski beg, po imenu takodjer Mehmed
je u hrvatskom pismu (aga zu Smiansky), koji
pozvao bana na mejdan. A da bi bana jos vise uvrijedio, poslao je takodjer drugo pismo
banovu protivniku Keglevicu, u kojemu je Zrinskoga nemilo pogrdio. Mehmetpasa, koji
zapovijeda nad cetrdeset sandzaka, ne smatra za dostojno, da se ogleda sa Zrinskim.
>Dosad su Zrinskoga zvali banom Hrvatske i Slavonije, a odsad ce ga zvati k o p i 1 a-
 MEJDAN N'IKOLE ZRINSKOQA QOD. 1554. 199

nom iz Hrvatske i Slavonije, jer on riije sin Zrinskoga, ved Posidarskoga; pa ako to ne

vjeruje, neka pita hrvatske plemide. Ako pak 2eli radi toga §to rukom uCiniti (mejdan dije-
liti), etc mene u Smijanima sa 100 konja, pa neka dodje. Ako je on kraljev kapitan, ja

sam (hvala budi bogu, silnomu cam i Mehmetpa§i) carev kapitan«.

Strah vrhovnoga kapitana Ungnada i prijetnje bosanskoga sand^aka MehmetpaSe,

da 6e dozvolu za mejdan smatrati povodom za obnovu rata, sklonile napokon kralja Fer-
dinanda, te je 9. kolovoza zapovjedio Ungnadu Zrinskomu, neka se mejdan na zgodnije i

vrijeme odgodi, svakako tako dugo, dok se kraljevi poklisari iz Carigrada povfate, te
o konacnoj odluci sultanovoj u pogledu mira izvijeste. Ali ban nije htjeo vi§e ni kralju za
volju odustati od svoje odluke, to manje, §to su stigli glasi, da je sultan od Perzijanaca
potuCen i da je u boju poginuo nekadanji bosanski sandzak Ulamapa§a. Zrinski se spre-
mao na mejdan, premda su dolazile vijesti, da se Turci na krajini sabiru i pripravljaju na
nove provale. Dne 19. kolovoza napisao je Zrinski u Cakovcu svoju oporuku, imenovavsi

DVA MALA PECATA KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA.

Prvi je snimljen s izprave od 5. kolovoza god. 1543., a drugi s hrvatskoga pisma od 13. lipnja 1558.

U prvom se vidi star! grb (orlova krila), a u drugom novi sa dva polja (u desnom orlovo krilo, a u
lijevom zldovi i kuie). Izvornici u arhivu jugosl. akiademije. Snimio prof. Qjuro Szabo.

izvrSiteljima oporuke palatina Tomu Nada?.da i Luku Sekelja. Medjutim skupljali su se

pred Qjurgjevcem razni kapitani Hrvatske sa svojim (ietama, kao Krsto Na-
iz Ugarske i

daidi, Luka Sekelj, Ivan Alapic, Franjo Tahi, Pavao Ratkaj drugi. Sam ban stigao je i

23. kolovoza u Qjurgjevac. Ali sve priprave bile su suviSne, jer na reCeni dan nije bilo
vidjeti ni MehmetpaSe ni drugih Turaka. Od uhoda se je doznalo, da paSa boravi blizu
Banjaluke u mjestu Mrtvici, gdjeno su njegove kupke, a nema uza se drugih Ijudi nego
svoje dvorjanike. Na to su se sabrane Cete opet raziSle, a ban se je vratio u Cakovac,
odakle 30. kolovoza javlja Nadafdu, da te naskoro zajedno sa Sekeljem k njemu u pohode
do(5i. A 20. rujna piSe ban iz Rakovca, da je bosanski pa§a razpustio svoje Cete, koje bijaSe
nedavno pribrao. pa dar je sam odputovao u nutarnju Tursku; stoga nema ovo vrijeme
u
nikakve bojazni za te krajeve. Zrinski je sada mogao obraCunati s Kcglevidma, koji se
bijahu prcma njemu Cudno ponijeli, te se je pa5e nagadjalo, da su oni pismo age Mehmeda
iz Smijana patvorili.
500 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Ferdinand bijase odredio odgodu mejdana, samo da se po njemu ne bi prekrsilo

primirje sa sultanom. Sada se je opet nadao, da ce nedaca Turaka u ratu s Perzijancima

skloniti sultana, da privoli i na povoljan mir. Buduci da je u to Malvezzi bio umro,
poslao je 23. studenoga 1554. kralj Ferdinand vrlo obrazovanoga Nizozemca Augera Qhis-
laina de Busbecq u Carigrad. Poklisaru dao je punomoc, da obeca sultanu makar i go-
disnjih 25.000 dukata, ako mu prepusti Erdelj s pridruzenom mu Ugarskom. Ocito je torn

prigodom zeiio predusresti smutnjama u Erdelju, gdje se je svedjer mnozio broj njegovih
protivn?ka, osobito odkad je sultan izdao zapovijed Erdeljcima, da se pokore Ivanu Si-

gismundu kao svome kralju, te pozvao pase u Budimu i Temesvaru, da Izabelu i Petrovica
pri torn pomazu.

Medjutim su bana Zrinskoga snasle nove nevolje. U pismu na Nadazda, pisanom u

Cakovcu 24. studenoga 1554., tuzi se gorko, sto mu redovno ne dolazi placa, sto mu je sa i

ciglih 300 konjanika (jer su ostali bill smjesteni po gradovima) braniti granicu hrvatsko-
slavonsku od 32 milje. No najvise ga boli, sto se iz ovih strana javljaju kod kralja t o 1 i k i

lazni tuzitelji (tantos falsos accusatores), koji dan i noc snuju zlo i neprijateljstva

protiv njega. Kraj takih prilika dodijalo mu je banovanje, to vise sto se njegovi klevetnici
sluze cak i laznim pismom. Stoga on voli ma i godinu dana camiti u tamnici, nego li dalje

banovati. Prijateljstva ni sloge izmedju njega i Fetra Keglevica ne moze da bude, premda
je kralj tako zapovjedio, jer je Keglevic od Blaza Krpica dao parnicu, sto je taj vodi sa
Zrinskim, pred zagrebackim kaptolom povjeriti sebi i svojim sinovima.

Zrinskova ostavka ne bi ni ovaj put primljena. Jos 6. listopada 1554. zapovjedio je

kralj Ferdinand iz Brna na Moravi banu, da sazove sabor kraljevine Hrvatske i Slavo-
nije, pa da sam odredi dan i mjesto, gdje ce se sabor sastati. Ban je na to razpisao
sabor za 1. prosinca 1554. u Zagrebu. One 15. i 16. studenoga izabrao je Ferdinand mestra
peharnika Krstu Bacana kninskoga biskupa Pavla od Hutinje, da ga kao oratori zastu-
i

paju na saboru. Medjutim ce onamo doci vrhovni kapitan Ivan Ungnad, da iznese i

neke predloge, te kralj nalaze svojim oratorima, da podupiru njegova kapitana. U na-
putku za oratore trazi kralj, neka sklone staleze, da oni sto vise doprinesu za obranu i

krajine, pa da u to ime ne samo dozvole primjerenu ratnu dacu (subsidium), nego da

odrede i svoje podanike za gradnju utvrda za dovazanje gradjevnoga materijala. »I bu-
i

duci da stalezi predobro poznaju nestalni i promjenljivi duh Turaka, i kako neprijatelj lu-

kavoscu i prevarom nastoji da ih iznenada zaskoci: to neka vijecaju i medjusobno za-

kljuce, da svi vjerni podanici kralj evina Slavonije Hrvatske mo i

rajusvakuuruicasusvojimkucama dobro oboruzani, spremni i

pripravni stajati, da k ad god se potreba ukaze, te ih ban ovih kra-

Ijevina u boj pozove, s mjesta gotovi oboruzani pohitaju s njime i

onamo, kamo bi potreba zatrazila, da tako prijeteci poraz opas- i

nost odbiju od svojih glava, te neprijatelj u hrabro odoljeti uz-

m o g n u« (deliberent etiam et concludant inter se, ut quisque fidelium subditorum no-
strorum in domibus eorum, omni hora
praedictis regnis nostris Sclavoniae et Croacie, in

et momento, armis bene instructi, prompti et parati esse debeant, ut quandocunque neces-

sitate urgente, ipse banus regnorum illorum nostrorum eos requisierit, in expeditionemque

vocauerit, statim parati et instructi, cum eo illuc quo necessitas postulauerit, proficisci.

imminentemque ipsis cladem et periculum a ceruicibus eorum repellere, hostique fortiter

resistere valeant). Napokon neka
opomenu. staleze, kako vrsenje pravde zapinje.
oratori
odkad nema protonotara (protonotar Mihajlo od Ravna bijase jos u svibnju umro) neka i

Zajedno s banom potraze zgodnu osobu, kcja bi hila podobna vrsiti tu cast, pa ju onda
kralju imenuju i prikazu.

Sabor se je sastao na ureceni dan, te je dozvolio ratnu dacu od jedne forinte,

koju ce razporezati Ambroz Oregorijanec. Dalji zakljucci nijesu nam sacuvani; samo zna-
 UNQNAD PREDLA2E OSNUTAK VELIKE TVRDJE. 201

demo, da je kralj bio s njima zadovoljan, j'er je 20. sijec^nja 1555. iz Augsburga oratora
Krstu Bacana i njegova druga pohvalio, §to su na saboru svoju »gorljivost« (diligentiam)
po mogudnosti zasvjedoCili. Sac^uvana nam je medjutim Ungnadova spomenica o obrani
na saboru pretresali
krajine, koju su jamacno prihvatili. Kako je Ungnad u vi§e mahova
i

oba§ao sve krajiSke gradove od mora do Drave, on je dobro poznavao njihovo stanje i

potreb:. On izti^e, da je obranbena crta od Drave do mora vrlo dugacka, te da ju je

teiko valjano braniti; zato upozoruje stale^e, da sve moguce uCine za odrzanje krajiSkih
gradova, a naro^ito da dadu dovazati sve potrebito za utvrdjivanje njihovo, jer se od
sklopljenoga primirja ne moze mnogo preporuc^a, da se §to jace
ocekivati. Posebice
utvrde Sisak, Ivanic
jo§ neka mjesta. Za Sisak
i ima dosta novaca valjan graditelj; kad i

bi se dovezio dosta hrastovog drva, moglo bi se utvrdjivanje za nekoliko tjedana dovrSiti.

Qlede Ivanica sudi, da bi se morao s temelja nanovo podici, jer dok se sadanja utvrda
s jedne strane popravija, na drugoj se ru§i. I utvrdjivanje Krizevaca moralo bi se kraju
privesti, a ni Dubrava ne bi se smjela zancmariti. Qlede Koprivnice, Qjurgjevca Pro- i

davica (Virja), koji se vec utvrdjuju na kraljev trosak, zeli, da stalezi taj posao nastave,
pa da onamo posalju hrastovog drva i radnika. Napokon za Kostajnicu, Novigrad, Gradac
i Ludbreg, koje su dosad o kraljevom tro§ku drzali, misli Ungnad, da bi ih takodjer mo-
rali obnoviti, jer se vec sami od sebe razpadaju, te su vec sada gotovo sasvim zapu-
§teni. Osim tih predloga glede utvrdjivanja gradova opominje Ungnad, neka stalezi stvore
nova ustanove u pogledu obcega puckoga ustanka (congregatio et concursus po-
puli), jer dosadanje odredbe nijesu bile uspjesne. Nadalje iztice, sta bi se sve moralo uci-

niti, da se kraljevskim cetama omoguci trajni boravak u kraljev^stvu: kako da se uklone

sporovi izmedju kraljevskih vojnika i seljaka, kako bi trebalo odrediti stalne cijene za
hranu, koju vojnici kupuju od domacega ziteljstva. No najzamasniji je u toj stvari ovaj
predlog Ungnadov: »Potrebito se cini (kako svaki ratni vjeStak moze razabrati), da se
u ovim stranama kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije podigne i j e d n a i 1 i d v i j e
t V r d a v e (fortalicium), u kojima bi se u vrijeme rata mogla sabirati
j i drzati vojska iz
Qermanije i drugih kraljevina i pokrajina. Takova bi se tvrdjava takodjer kao branik
(propugnaculum) morala snabdjeti dobrim brojem topova, zaire i ziveza, pa bi se onda
moglo iz nje neprijatelju hrabro odupirati. To vise, §to smo dosad na veliku §tetu na§u
izkusili, da pri dolazku neprijatelja nije bilo nikakvih zgodnih mjesta, u kojima bi mogli
bar dva dan a s vojskom stajati, te se valjano smjestiti i dovoljno hrane imati*. Taj
svoj predlog o osnutku jedne velike tvrdje preporuca Ungnad osobitoj paznji sta-
Ie2a, te je tako iznio jednu misao, koja se je mogla ostvariti tek nakon Cetvrt stolje^a,
kad bi podignuta tvrdja Karlovac. Kako se razabira iz potonjih pisama bana Zrinskoga,
stalezi su rado prihvatili predloge Ungnadove. Tako su zakljuCili, da se prihod ratne
dade upotrebi za utvrdu Ivanida i Krizevaca; nadalje da se po sudCijama pojedinih 2upa-
nija oznacJe kmetovi, koji Ce dovafati za utvrdjivanje krajiSkih gradova lijes i drugu
gradju; napokon bi§e poimence popisani velikaSi i plemici, kojih 6e podanici pri gradnji
te2aCke poslove obavljati. Iz listova banovih doznajemo medjutim i za skrajnje nezado-
voljstvo njegovo.Dne 28. prosinca 1554. tu2i se on iz svoga grada Curga u Ugarskoi
ovako: »VeliCanstvo nam zapovijeda, da na krajini dr2imo vazda pun broj naSih Ccta . .

Ali ve<5 je proSloCetrnaest mjeseci, §to one nijesu placSene, pa su spale u takvo siromaStvo,
da ne mogu kod ku6e ostati, ni krajinu Cuvati. Ako neprijatclji §to zla uCine. nc
ni

(Semo da budcmo uzrokom. Mi smo dodu§e vazda pokorni slu2benik njegova veliCanstva
i ielimo izpuniti sve njegove zapovijedi; Cinimo takodjer, da se primirje tvrdo obdri^ava.
Ali Turci napokon ipak ne prestaju provaljivati, ve(5 grabe kr§(fane stoku*. i

Kralj Ferdinand boravlo je od nove godine 1555. sve do jeseni u NjemaiSkoj, pogla-
vito u Augsburgu, gdje je napokon utanaCio vjerozakonski mir izmedju katolika prote- i

stanata. Kroz to vrijeme zastupao ga je u Ugarskoj i Hrvatskoj sin Maksimilijan. Ferdi-

202 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

nand je ipak i u Njemackoj snovao o miru s Turcima. Njegov poslanik Busbecq dosao je

20. sijecnja 1555. u Carigrad, ali je dok mu je stigla od

ondje morao cekati osam tjedana,
sultana dozvola, da zajedno s Vrancicem Zayem dodje k njemu u Amaziju u Maloj Aziji, i

gdje je sultan citavu zimu proboravio. Tako je Busbecq tek 7. travnja s drugovima
presao u Amaziju. Medjutim bijase se sultan izmirio s Perzijancima, pa je opet mogao
misliti na rat s Ferdinandom, to vise, sto ga je francuzki kralj neprestano huckao. Kraj

takih prilika nije Sulejman htjeo ni cuti za pogodbe Ferdinandove, vec je trazio, da na-
prosto vrati Erdelj Ivanu Sigismundu, jer ce inace na nj zaratovati. Napokon pristao je
sultan ipak na primirje od sest mjeseci. Busbecq neka odnese tu poruku Ferdinandu, dok
ce Vrancic i Zay i dalje ostati u Carigradu.

Poruka Sulejmanova pokazala je jasno, da on vise ne misli na mir, odkad se je

oslobodio neprilika u Aziji. Pace jos za boravka Busbecquova u Carigradu zapocela su

nova trvenja na krajini ne samo hrvatskoj i slavonskoj, nego i ugarskoj. U Erdelju pak i

iztocnoj Ugarskoj svedjer se je jacala stranka, koja je vapila za Izabelom i Ivanom Sigis-
mundom. Ta je stranka ocekivala podporu ne samo od sultana, nego i od vojvoda u Mol-
davi i Vlaskoj, pace i od Francuzke.
Tako su bosanski Turci vec u veljaci 1555.
i zaigrali krvavo kolo na granici hrvat-
skoj. Vec 19. veljace javlja Zrinski iz Novih Dvora u Medjumurju, da on po zapovijedi
kraljevoj vazda drzi primirje, ali da je Turcin po obicaju stao robiti, te je izpod Krupe
ugrabio osamnaest Ijudi, a izpod Pedlia petnaest. Dne 4. ozujka pise ban, da i neki hr-
vatski kapitani krse primirje. Tako je Petar Erdedi sa 500 Ijudi cetovao u Bosni sve do
Kamengrada, pa mamio Turke iz grada u neku zasjedu, ali bez uspjeha. Erdedi je poveo
sa sobom neke banove sluzbenike sve bez znanja
i dozvole njegove. Dne 12. ozujka i

tuzi se opet palatinu Nadazdu, da su bas kapitani Ivana Ungnada, po imenu Alapic, Bra-
dac Qeszty sa svim svojim cetama
i s dozvolom recenoga vrhovnoga kapitana ceto-
i

vali sve do Pakraca. »Odakle njima tolika sloboda«, pita ban. »Kraljevsko velicanstvo i

vase velemozno gospodstvo neprestano nas opominje, da drzimo primirje; onima pak je slo-
bodno raditi, sto hoce. Sudimo, da neprijatelj ne ce ostaviti tolika cetovanja bez odmazde,
ali neka se to nama ne upise u grijeh.«

U drugoj polovici svibnja i prvoj polovici lipnja boravio je ban Zrinski neprestano
u Zagrebu, gdje je obdrzavao oktavalni sud, te medju inim rjesavao parnice izmedju
Turopoljaca s jedne strane, a Alapica i Nadazda s druge. Veliki kapetan Ivan Ungnad
trazio je od bana, da prigodom toga stanka u Zagrebu s nazocnim velikasima plemicima i

takodjer nesta zakljuci u pogledu dovazanja gradjevnoga lijesa za popravak grada Ko-
stajnice; ali ban mu je 21. svibnja odgovorio, da to nije sabor, nego tek sud, na koji su
dosli samo oni, koji pravdu pitaju, a ne sva gospoda i plemici. Namah iza svrsena sudo-
vanja posao je ban u juznu Hrvatsku.
Medjutim bijase kralj Ferdinand 8. svibnja 1555. iz Augsburga sazvao ugarski sabor
u Pozun za 24. lipnja. Buduci da sam Ferdinand nije mogao iz Njemacke otici, zastupao
ga je u Pozunu sin Maksimilijan, kojemu bijase 15. lipnja dao posebnu instrukciju, sta i
kako da razpravlja sa stalezima. I ban Zrinski imao bi bio doci na sabor u Pozun; ali
21. lipnja moli on palatina Nadazda, da ga ne sili onamo poci, vec da ga ostavi na krajini

hrvatskoj, jer se cuje, da se Turci spremaju na otvoreni rat (aperto bello) s tuznim tim
kraljevstvom. Sabor se je ugarski zaista sastao u odredjeno vrijeme, te je stvorio 16 za-
kljucaka, koje je kralj Ferdinand vec 1. kolovoza u Augsburgu potvrdio, i koji su se po-
glavito ticali priprava za prijeteci rat s Turcima. Tako bi uz ino zavedena neka vrst
stajacih ceta (po dva konjanika od 100 kmetskih selista); nadalje bi zakljuceno, da pala-
tina patri vrhovna vlast nad svima kapitanima (pace njemackima) da budi sam kralj i i

budi sin njegov Maksimilijan mora stalno prebivati u Ugarskoj.

U isto vrijeme, kad je ugarski sabor vijecao, sastali su se 16. srpnja u Celju odasla-
 NOVE BORBE S TIJRCIMA. 203

nici Stajerske, Kranjske i KoruSke, da po kraljevu nalogu vijedaju o obrani hrvatske i

slavonske krajine, te da dozvole i potrebite za nju novce. Prema proraCunu naime za

tu godinu stajale su uredbe i Cete na slavonskoj krajini 141.365 forinti, a na hrvatskoj kra-
jini 65.151 forint, zajedno dakle 205.516 forinti, koje bi imale namiriti poglavito te tri

vojvodine. Odaslanici medjutim zadovoljili su kraljevu pozivu tek djelomice, upozorivSi

,j

y^y.0 |.^^--y/y • jU^u.^ yro^'^a J^^^.y,^_

r -r- J- ^

'ThylLL'..^s- ^^^ ?^j;V^^-^

I
vfc^<i V. -yyivi^

HRVATSKO PISMO KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA

sudcu zaRrebskomu. od 13. lipnja 155S.
knezu MatejaSu (S'.atinskcmu, de Zalathnok), notariuSu i

Kr. zemaljski arhiv u Zagrebu. Qornji dio je samo pismo, a doljni adresa Izvana. Snimio prof. Q}uro
Szabo. (6.)

kralja u pisniu od 20. srpnja, kako bi i gospoda u Hrvatskoj i Siavoniji morala vazda
stajari spremna, da se u Cas potrebe pridruie ostalim Cetama. pa da bi i oni za obrami

svoje zcrnlje imali podavati dacie svojih kmetova.

Sve te priprave bile su potrebne, jer su u kolovozu zaista opet planule borbe s Tur-
cima. Budimski je beglerbeg Tojgun uztvrdio, da su Ugri prekrSili primirje, pa je podigao
204 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

ostale sandzake (Dervisbega pecujslcoga, Oroslanbega stolnobiogradskoga) i u kolovozu

1555. poceo osvajati gradove i mjesta po vesprimskoj i simezkoj zupaniji, U isto vrijeme
stall se Turci komesati na krajini hrvatskoj. Narocito se hlivanjski sandzak Malkocbeg
spremao na nove navale. On bijase jos na sama Tri kralja 1553. porobio Krescice, Alut-
nicu, te okolis Kostajnice (»Porobi Malkocbeg Kriscice Mutnicu, projde na Jarak, na
i i

Kostajnicu, i to bi na treh Kralji dan«), a sada je obnovio u turskoj Krbavi gradove Bunic
1 Perusic, da mu bude lakseu preosta:lu Hrvatsku. Ban je
1 s te strane provaljivati
Zrinski jos u polovici srpnja stajao u Qvozdanskom, odakle je pisao Nadazdu, da ne moze
udovoljiti njegovoj zelji, te oprostiti kneza Franju Frankapana Slunjskoga od podavanja
radnlka za utvrdjivanje krajiskih gradova, jer sam mora svoje podanike slati na radnju i

oko utvrde Siska; no zato ce moliti kapitana Lenkovica, da primi Slunjskoga sa 50 ko-
njanika u svoju placu.

Tijekom kolovoza udarao je budimski beglerbeg na gradove ugarske u simezkoj zu-

paniji, dok je bosanski pasa s hlivanjskim sandzakom Malkocbegom i drugima stajao pri-

pravan na krajini hrvatskoj i slavonskoj. Prvih dana rujna javlja ban Zrinski iz Rakovca,
da bi rado pohitao u pomoc gradovima Kaposvaru i Korotni u Ugarskoj, all se ne moze
maknuti iz svoje banovine, jer je bosanski pasa jakom vojskom dosao do Trnave Ve-
s i

like, pa se sprema ili podsjesti koju tvrdinju u Slavoniji ili podici koju novu utvrdu na
»Mi smo spremni«, pise
krajini. on, »s onim cetama, koje imademo, sve do zadnjega daha
svagdje sluziti kraljevskomu velicanstvu i Ijubljenoj domovini«. Dne 24. rujna pisu opet
ban Zrinski i vitez Juraj Wildenstein kralju Maksimilijanu iz Krizevaca, kako su oni na
glase o dolazku bosanskoga pase posli najprije u Zagreb, a zatim u Krizevce s ono malo
vojske, sto je imadu, pa da tu cekaju vec devet dana. Medjutim su od Erdeda culi vec
pred deset dana, a to potvrdjuju sada i uhode, da se je bosanski pasa jos 14, rujna podigao
iz Cazme, te posao niz rijeku prema Savi do Tisovca, gdje je svoju vojsku toboz raz-
pustio. Ipak imade uvijek jos dosta vojske uza se, pa se ne zna, hoce li se vratiti u
Bosnu ili pak snuje kakvu prevaru. Medjutim, buduci da je sada ovdje
poci u Ugarsku, ili

mirnije, poci ce ban sutra u Koprivnicu onda u Ugarsku, da pomogne suzbijati budim- i

skoga beglerbega, dok ce Wildenstein ostati na braniku slavonske krajine. Narod na toj
krajini silno je preplasen ojadjen, pa je spreman ne samo na bijeg, nego
i prijeti. Neki i

svecenik pripovijeda, kako je bosanski pasa nedavno po njemu pismeno pozivao zitelje u

Ivanicu i Krizevcima, da se poklone sultanu, pa da ce im zajamciti zivot i mir.

Ban je Zrinski sa svojih 300 konjanika bio 3. listopada u Koprivnici, a 8. listopada

u Ugarskoj u svome gradu Curgu. No jedva sto je dosao u Ugarsku, morao se je opet
vratiti u Slavoniju, jer se je proculo, da se bosanski pasa sprema udariti na Sisak. Dne
15. listopada opet je u Rakovcu, odakle javlja, kako je za svoga povratka kod Lovrecine
cuo pucnjavu topova u Vrbovcu. Bile su naime dvije age iz Pakraca sa sto Turaka dosle
onamo robiti, all su ih sluzbenici banovi srecno suzbili.

Budno^cu bana Zrinskoga krajiskih kapitana nije hrvatsko kraljevstvo pretrpjelo

i

ove godine nikakove vece stete. No zato je budimski beglerbeg sa svojim sand2acima
osvojio vise gradova u jugozapadnoj Ugarskoj. Vramec biljezi za godinu 1555.: »K a p u s-

va r, Novigrad, Sent Jakab, Bobovisce vzese i zavjese Turci. To isto leto vze Ha-
dumbeg K o r o t n o«.Padom gradova Kaposvara Bobovca (Bobovisce, Babocsa) za- i

prijetila je najveca opasnost gradu Sigetu, koji je sada gotovo odasvud bio opasan
i

turskim vladanjem, gotovo izvjestno, da ce se Turci u dogledno vrijeme na nj

te je bilo i

oboriti. Bas ta opasnost za Siget, a po torn tako za Medjumurje, kao za Curgo, tezko i

je zabrinula Nikolu Zrinskoga, pa je opet stao raditi, da se oslobodi banske casti, pa da

se posveti jedino obrani svojih posjedovanja. Dne 3. studenoga 1555. pise on iz Ozlja
palatinu Nadazdu: »Buduci da vidimo, kako se ove pretuzne kraljevine dnevice pri-

micu ocitoj propasti, dok smo mi za tu cast posve nedostatni, odlucili smo, cim dani rok
 PODSaDA ^IQETA god. 1556. 205

svane, do kojega smo baniju primili, naime na novu godinu i cast i banderij niegovu veli-
canstvu predati, te ih nipoSto yiSe ne zadrzati, kako smo to i njegovu velicanstvu otvo-
reno pisali«.

Sve to veca pogibao od Turaka bija§e sklonila kralja Ferdinanda, koji se je na-
pokon iz Njemacke povratio, te je okupio u Becu najvise drzavne Castnike i velikase
svojih zemalja, da se s njima posavjetuje, kako bi se sve to nezadovoljniji Erdeljci pri-
mirili kako bi se mogao sa sultanom nagoditi. Kako je Busbecq jo§ uvijek cekao, da se
i

vrati s odgovorom u Carigrad, poslao ga je napokon 14. studenoga na put. Neka ka^e
sultanu, da on bez privole staleza krscanskih vlasti ne moze Erdelja ustupiti, all je spre-
i

man sultanu placati veci danak od dosadanjega, te Izabelu sina joj jos bogatije namiriti. i

Ako sultan nikako Erdelja prepustiti ne ce, neka mu barem dozvoli primirje od jedne ili
dvije godine, da se u to kralj sporazumije sa stalezima i vlastima. Znacajno je, da se je

malo zatim, 23. prosinca 1555., sastao erdeljski sabor u Maros-Vasarhelju, te izabrao po-
slanike na kralja Ferdinanda s molbom, neka se ili pobrine za uspjesnu obranu zemlje, ili

neka staleze rijeSi zakletve vjernosti. Ali kralj je hotice zatezao s odgovorom.
Prigodom stanka u Becu izdao je kralj takodjer 3. studenoga poziv, kojim je sa-
zvao ugarski sabor u Pozun za 1. sijecnja 1556. Na tom saboru stvoreno bi 46 clanaka,
koje je kralj vec 25. sijecnja potvrdio, a ticu se poglavito obrane preostale Ugarske. Za-
nimljiv bio je tom prigodom predlog ugarskih hrvatskih savjetnika, neka se ukine dosa- i

danji obicaj, po kojemu je svaki kapitan pazio na onaj kraj, koji je bio povjeren njegovoj
obrani, te je pu§tao bez pomoci svoje susjede, ako bi ih neprijatelji napali. Kapitani neka
se medjusobno pomazu, koliko je samo moguce. Dok je ovako ugarski sabor bio spre-
man na sve zrtve, sastali su se Erdeljci 2. veljace u Tordi, gdje bi zakljuceno, da se kra-
Ijica Izabela i sin joj Ivan Sigismund opet u Erdelj pozovu. Pet tjedana zatim erdeljski je

sabor i formaino odkazao posluh kralju Ferdinandu, te proglasio Petra Petrovica na-
mjestnikom, dok se Ivan Sigismund pozivu odazove. Sve to ucinjeno bi na zahtjev sulta-
nov, koji na poCetku god. 1556. Busbecqua i drugova nije htjeo ni primiti, kad je do5uo, da
nemaju od kralja Ferdinanda povlasti za predaju Erdelja. Suvise je Sulejman poslao opet
Alipasu za beglerbega u Budim, te mu zapovjedio, da skupi sve sile, pa da Izabelu i Ivana
Sigismunda ponovno namjesti u Erdelju. Sam sultan nije mogao preduzeti velike vojne,
jer ga je mnogo stajao netom minuli rat s Perzijancima.

U oSi novih borba s Turcima bijaSe se i Nikola Zrinski dao skloniti, da dalje ba-
nuje. I on je pribivao saboru u Pozunu, gdje je 24. sijecnja 1556. potvrdio pismom, da
mu je Ambroz Qregorijanec od ratne dace slavonske za proslu godinu izplatio 723 forinta
i 60 denara. Vrativ§i se kuci boravio je vedim dijelom u Cakovcu, pazeci na kretnje tur-
ske tako na krajini ugarskoj, kao i hrvatsko-slavonskoj. Vec 24. travnja javija on, da se
turski sandiaci, na 6e\u im bosanski, na sve strane skupljaju i da neSto protiv krSdana
snuju. Sutradan (25. travnja) znade i to, da je bosanski pa§a zajedno s kliSkim i poieikm
sandiacima utaboren na LevaCkom polju i da Ce svakako skorih dana podsjesti koji grad
u Hrvatskoj ili Slavoniji, ili preduzeti veliko Cetovanje (generalem excursionem) u tima
zemljama. Ban bi se rado opro sa svojim slu^benicima, ali ti kroz viSe mjeseci nijesu pri-

mili plaCe, pa su bili prinudjeni zalagati mnoge svoje stvari, paCe i ratne spreme. Me-
djutim bijaSe mladi kralj Maksimilijan preuzeo, da se sa Zrinskim ponovno pogodi. Ba$
24. travnja izdao je mladi kralj banu u Stajerskom Oradcu pismo, kojim ga je oviastio na
drianje Ceta od 600 konjanika i 400 pjeSaka, te mu odredio pla(Su ne samo za volnike. nego
i za njegovu osobu. Malo zatim, prvih dana svibnja, morao je ban po kraljevu nalogu

podi na stanak u Celje na dogovore sa §tajerskim povjerenicima. Tu su traiili od njega.

da on svojih 200 konjanika toliko pjeSaka smjesti u Hrvatskoj oko Hrastovice
i Gradca, i

zatim 200 konjanika 100 pjeSaka u Slavoniji oko Vrbovca

i Rakovca 100 pjcSaka oko i i

Ivani(ia; ostatak pako od 200 konjanika da ostane uza nj. pa da s nlima krstari po kra-
206 FERDINAND I. HABSBURdOVAC (1527.— l564J.

jini. Ban je privolio na taj razmjestaj, ali je podjedno zahtijevao, da se odredi placa i za onih
njegovih 150 konjanika, sto ih je drzao u Curgu, jer je taj grad predstraza Medjumurja.
Povjerenici nijesu htjeli na posljednje pristati, pa tako je ban ne izvrsivsi posla otisao iz

Celja, te je o neuspjehu s mjesta obavijestio mladoga kralja Maksimilijana.

Medjutim bijahu bosanski Turci vec zapoceli provaljivati u hrvatsku slavonsku i

krajinu. Bas za boravljenja banova u Celju udarile su cete bosanskoga pase na tri strane:
u Hrvatskoj opustosili su imanja opata Topuskoga posjedovanja kneza Franje Franka- i

pana Slunjskoga oko Kupe, a u Slavoniji opljackali su nemilo krajeve oko Ivanica Vr- i

bovca, povedavsi sa sobom sila krscanskoga puka. Zrinski je 19. svibnja boravio u Ca-
kovcu, odakle javlja Nadazdu, da je svoje cete vec u podpunom broju skupio; ali ako se
placanje tih ceta zategne, to se je bojati, da ce se razici. Tri dana poslije — 22. svibnja —
pise opet iz Cakovca palatinu Nadazdu: »Ne znamo vec sta da vam pisemo o svome
stanju. Dosad nijesmo ni za prosle sluzbe kao ni za buduce primili ni obola. Neprijatelj

je u kriiu, a cete nijesu namirene; oni, koje smo okupili, kane se razici, jer ne mogu
cekati. Ako se u to sto dogodi, neka se nas ne krivi; neka znade vase velemozno gospod-
stvo, dasmomitakodugoban, dok nas placaju, cim prestane nasa
placa, prestaje i nasa sluzba«.
Navale bosanskoga pase njegovih sandzaka na Hrvatsku Slavoniju bile su tek
i i

predtece za glavni podhvat turski u ovoj godini, naime za podsadu Sigeta u Ugar-
skoj. I sa krscanske strane spremaio se je sve moguce, da se ta znamenita tvrdinja odrzi,

Radilo se, i da se ona dostatnom posadom obskrbi, i da se skupi dovoljna vojska, koja bi

suzbiia Turke, ako ju stanu podsjedati. Osobito se je oko toga trsio ban Zrinski, koji je

u drugoj polovici svibnja neprestano na prijetecu opasnost upozorivao, te razne kapitane

kao Wildensteina, Lenkovica i druge u pomoc dozivao. Jos
ban kapi- 29. svibnja javlja

tanu sigetskomu Marku Stancicu Horvatu,

kako je kralj zapovjedio Wildensteinu,
da poslje u Siget sto brze dvije sto svojih pjesaka, pa onda dodaje: »0 torn budite stalno
osvjedoceni, da se kraljevsko velicanstvo mi svi brinemo za vas spas tako, da se vise i

kazati ne moze«. Namah kapitana ovako: »Pisali smo

sutradan, 30. svibnja, hrabri ban
i mi njegovu velicanstvu, kako je neprijatelj namjerio, da sto prije zauzme taj grad Siget,

te smo zahtijevali, da se kralj za vremena zrelo pobrine. Neka stoga vase blagorodno i

gospodstvo bude hrabra srca, te ulozi nadu u Boga, koji ne ostavlja nikad onih, koji se
u nj uzdavaju. Neprijatelj kani doduse taj grad osvojiti, ali ce Bog drugcije udesiti«.

Dne 9. lipnja 1556. javlja kapitan Marko Stancic Horvat iz grada Sigeta svome
drugu Valentinu Magjaru u Kanizi, da je budimski beglerbeg Alipasa u Pecuhu, a Dervis-
beg u Svetom Lovrincu, pa da njihove cete dnevice obilaze oko grada. Dva dana zatim,
11. lipnja, opasao je Alipasa u 6 sati u jutro varos grad, te je poceo na njih udarati. Sva i

turska vojska zajedno sa seljacima brojila je nekih 10.000 Ijudi, a vodili su ju uz Alipasu
jos neki begovi (Dervisbeg, Ahmetbeg, Osmanbeg). U varosi bilo je oko 2950 stanovnika,
od tih jedva 200 za oruzje doraslih muzeva. K tomu je bilo 600 800 placenika, koji su se —
medjutim cesto otimali borbi, jer ne bijahu place primili. Vec 14. lipnja bila je varos tako
razvaljena spaljena, da su se branitelji morali skloniti u samu tvrdjavu. Alipasa bio je
i

spreman ostati pred gradom dva mjeseca, te je neprestano pribirao novih ceta, tako da
i

mu je vojska napokon narasla do 25.000 momaka. Vec 17. lipnja javljao je Marko Stancic,
da nije imao ni jedne ure pokoja, odkad je Siget podsjednut; aU uza sve to odbijao je on
hrabro sve jurise turske kroz vise tjedana. Dne 10. srpnja, mjesec dana nakon zapocete
podsade, javio je kralju: »Ako ne bude brzo pomoci, propadosmo i mi i grad«. Bila je

zaista skrajnja nuzda, jer su utvrde gradske bile budi razvaljene budi od Turaka osvojene,
a jarak oko grada dijelomice zemljom zatrpan.
Medjutim bijase se u kraljevskom logoru kod Kanize skupila lijepa vojska pod pa-
latinom Tomom Nadazdijem i hrvatskim banom Nikolom Zrinskim. Brojila je do 10.000
 OBRANA SlQETA. 207

Ijudi; medjii njima bila je dobra polovica Nijemaca, zatim Stajeraca i KoruSaca pod Ivanom
Lenkovicein. Vojvode udariSe 19. srpnja na grad Bobovac (BoboviSce), koji bijahu Turci
pro§le Kodine zaiizeli. Tim priniidisc AlipaSu, da je morao ostaviti Siget, te pohitati
22. srpnja na obranu Bobovca. Ali ii bojevima oko toga grada na rijeci Rinji, gdje se je
opet proslavio ban Nikola Zrinski, nije Alipasa bio nimalo sre(5an. Ni kr§canska vojska
nije odrzala podpunu pobjedu, vec se je vratila u Kanizu. Alipa§a po§ao je na to opet pod
Siget, da nastavi podsjedanje; no buduci da je za odsuca njegova kapitan Marko Stanci(3
razvaljene zidine Sigeta popravio ponovno utvrdio, nije mu Alipa§a sa svojom oslabljenom
i

vojskom mogao vise nauditi. Kad je k tomu kapitan stao iz grada uspjesno provaljivati.

- '
/I

f>y^;v*^ . J>c^%^'w^ -vriU'v*^- J -f- A^^-^f-

1^ f^ ^

PISMO JURJA DRASKOVICA

sigetskomu kapitanu Marku Horvatu (StanCidu) od 14. koiovoza 1556., kojim niu Cestita §to je po-
vjereni mu grad srecno obranio od Turaka. Izvorno pisnio u kr. dr?.avnom arhlvu u BudimpeSti (7).

morala je napokon turska vojska u no(Si na 31. srpnja izpred Sigeta oti(5i. PriCa se. da je

Alipa§a kod Sigeta i Bobovca izgubio do lO.(KK) Ijiidi. Neda(iu svoju pripisivao je najviSe

banu Zrinskomu. kojega je nazivao svojim sinom. te mu je sudjelovanje u bojevima kod

Rinje u posebnom pismu spoCitnuo. »Nijemci i Ugri mogu za te moliti Boga, jer da ti nijesi

bio nazo^an, od svih njih ne bi ni jedna noga umakla*.

Srecina obrana Sigeta dojmiia se je iivo i Ugarske i Hrvatske. Hrvate je osobito

radovalo, §to je ba§ Hrvat obranio taj grad. Tadanji pofunski prepoSt Juraj DraSkovie
Cestitao je 14. koiovoza kapitanu Marku StanCicu iz BeCa ovako: »Cestitam osobito radi

obrane Sigeta i svega §to je u njemu, to viSe, §to vidimo. da je vaSe gospodstvo cvijet
20S FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564. j.

nasega naroda, i sto ste Hrvat (eo quod eadam Croata est). Proslavilo je naime vase go-
spodstvo tim dicnim djelom ne samo sebe, negoisvenasHrvate« (Decoravit enim
dominatio vestra non solum se hoc suo celebri facto, sed et nos omnes Croatas). Ali ra-
dost Hrvata nije bila nepomucena, jer su u isto vrijeme oplakivali pad hrvatskih gradova
Kostajnicei Novigrada na Uni.

Jos 6. srpnja, kad je Alipasa nemilo udarao na Siget, javljao je Zrinski iz Preioga
u Medjumurju o velikoj opasnosti, sto je zaprijetila Hrvatskoj i Slavoniji sa strane bosan-
skih Turaka. Bosanski pasa da je presao Savu, pa da kani udariti prema Koprivnici i

Gjurgjevcu; ali se ipak ne moze znati, kamo ce zaista poci; hiivanjski sandzak Malkoc-
beg da je u Qradiskoj, a hercegovacki sandzak u Travniku. Dok su ban Zrinski, VViiden-
stein Lenkovic sa svim svojim cetama pohitali u Ugarsku na obranu Sigeta, te tako
i

hrvatsku slavonsku krajinu lisili nuzdne obrane, bosanski je pasa iznenada nahrupio na
i

Kostajnicu, te ju je zauzeo. Sam kralj Ferdinand pise 15. kolovoza 1556. o tom ovako:
i

»Kad se je to u Ugarskoj zgadjalo (podsada Sigeta), bosanski je pasa s pomocu herce-

govackoga i kliskoga sandzaka, skupivsi jaku tursku vojsku, u podloznu nam Hrvatsku
neprijateljski provalio, te je nas grad Kostajnicu od kastelana i posade bez prijeke po-
trebe primio (et arcem nostram Kosztanovicz a castellano et praesidiariis eius citra ne-
cessitatem debitam recepit). Tako se je poslije zgodilo, da je druga susjedna tvrdinja i

Novigrad spaljena ostavljena od svoje posade, sve na veliku pdgibao

i stetu onih nasih i

strana«. U jednoj savremenoj relaciji, koja se je nekad cuvala u arkivu vojvodine Kranj-
ske u Ljubljani, pise se o padu Kostajnice ovo: »Qodine Kristove 1556. dne 16. srpnja pod-
sjednuta bi Kostajnica od bosanskoga pase, Malkocbega jos jednoga iz Hercegovine. i

Sutradan (17. srpnja) poceli su na nju pucati, na sto ju je Pankracije Lusthaler sa sinom
svojim bez nuzde, kako se je tada sudilo, neprijatelju predao«. I hrvatski kronicar Ivan
Tomasic zabiljezio je ovo: »Qodine Qospodnje ... Ijubljanski gradjanin, Lustrar po imenu,
iz pokrajine Kranjske, buduci kapitanom u Kostajnici, prodao je za novce i izdao Turcima
pretvrdi grad Kostajnicu u Hrvatskoj i to dana 23. srpnja. Nesretnik taj zavrsio je zlo.

Turcin je iz recenoga grada iznebuha stao udarati na polja, vesi, sela i gradove, te je ci-

tavu HrvatskuSam Bog znade, koliko je ubijao

opustosio. i zaplijenio. To je uzrok
i pocetak razsula doljnih strana Hrvatske i takodjer Kranjske.
Zbrojivsi sve u jedno, poginulo je i odvedeno je iz Hrvatske u Bosnu cetrdeset i sest ti-

suca nesrecnih dusa«. Napokon i Vramec oplakuje pad Kostajnice ovim rijecima: »(1556.)
Kostajnicu grad Turci zavjese; (i)zdal je grada neki Nemec Lostohar, ki je bil kapitan
V gradu, za peneze Turkom, s koteroga grada vsa horvatska zemlja
opusteislovenska«.
I domaci i strani izvori tvrde dakle suglasno, da je Kostajnica pala krivnjom tada-
njega kapitana njezinog Pankracija Lusthalera, Nijemca iz Kranjske. Valvasor kaze za nj,

da je god. 1516. bio gradski sudac u Ljubljani, a god. 1522.— 1527. i gradski nacelnik;
uza to ucen muz podjedno dobar izkusan vojnik. I zaista je god. 1551. neki Pankrac
i i

Lusthaler (Panngrancz Lustaller) sluzio u Bihacu kao pjesak uz mjesecnu placu od osam
forinti. No nije izvjestno, da li je taj pjesak isto lice s bivsim Ijubljanskim nacelnikom.
Valvasor dodaje jo§, da je kastelan bana Zrinskoga u Qvozdanskom, po imenu Toma
Luksic, nakon predaje Kostajnice Lusthalera i njegovih dvadeset drugova zarobio; njega
sama dao je razcetvoriti, a drugove mu na kolac nabiti, ne htjevsi ni saslusati njihovo
opravdanje. Po drugima opet pozvao
Lenkovic vise puta Lusthalera, da dodje pred je

njegov sud; ali Lusthaler nije se odazvao njegovu pozivu, vec je prebjegao k Turcima,
pa tako utvrdio sumnju, da je zaista izdao povjereni mu grad za 2000 dukata.

I Valvasor tvrdi, da su Turci nakon pada Kostajnice za kratko vrijeme osvojili 52

mjesta i grada hrvatska sa 12.750 selista 80.000 ubogih krscanskih dusa. Svakako su
i

sada za preostalu Hrvatsku izmedju line i Kupe nastala tezka vremena. Kostajnica, koju
 PAD KOSTAJNICE QOD. 1556. 209

sii odaviia smatrali »vratima« Hrvatske, bila je u turskoj vlasti, kao citava dolina line i

od Jascnovca do Otoka i gradova hiliackc kapitanije, pa su sada Turci mogli bez zapreke
provaljivati do Kupe i dalje. Posade u (jorania, Hrastovici Vinodolu navijeStale su do- i

duSc topovima i vituljacania dolazak ceta, ali ih nijesu mogle zaustavljati. Turci su pade
prodirali i preko Kupe, te nemilo poharali plodno i bogato Turopolje, koje je dosad bile
zakloniStc tolikih plemenitih pribjega iz juzne Hrvatske, Jo§ u potonjim spomenicima ple-
menite obcine Turopolja spomiiije se, kako su Turci 24. kolovoza 1556., na dan sv, Barto-
lomeja. »s jakom vojskoni iznenada provalili u ove ostatke kraljevine Slavonije iz-
rncdju Save Kupe, tc ih macem ognjem opustosili«; a ban Zrinski javija 25. kolovoza
i i

iz Rakovca, kako su Turci na jugu Save u Turopolju sve, sto su nasli sobom ponijeli ili
spaliii, pa onda preko Kupe prosli prema Hrastovici Kostajnici. Blizu Zagreba sukobio se i

ZRINSKI QRAD U KOSTAJNICI NA UNI.

Po nacrtu prof. Aleksandra Ma§ica.

je s njima u niagli Petar Erdedi, te je izgubio 10 do 12 Ijudi, ali je ipak, hvala budi
Bogu, umakao. Ovaj put, 5ini se, zaprijetila je opasnost samomu Zagrebu, u kojemu jc i

u onaj Cas boravio kapitan hrvatske krajine Ivan Lenkovic, jamaCno da ga obrani od
sile turske. Vramec javija za god. 1556.: »Ovo vreme pod Zagrebom Turci robiSe Savu i

pregaziSe, i zovu se Kraljcvski Turci«.

Te2ko da bi se ovaj put Hrvatska i Slavonija bile odhrvale bosanskomu paSi i nje-

i,T>vimsandj^.acima, da ovi nijesu morali pohitati u Ugarsku. Kralj naime Ferdinand bijaSe
namah iza srecne obrane Sigeta odIuCio skupiti novu vojsku, koja <te znameniti grad osi-
gurati od daljih navala turskih, te osvojiti sva ona mjesta u njegovoj okolici. kojima bi-
jahu proSle godine Turci obladali. Vojsku c^e voditi njegov inladji sin Ferdinand, koji je

to u otca izniolio, a buduci da je sada stao na Celo vojne Clan kraljevskc porodice, imadu
se po zakljuccima ugarskih sabora u Po^.unu pridru^.iti njeniu svi velikaSi i pleiniCi ugar-

14
K a
I i <i, Hrv. povj. III. (5.)
210 FERDINAND 1. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

skoga i hrvatskoga kraljevstva. U to ime poslao je kralj Ferdinand 9. kolovoza 1556. iz

Beca poziv na hrvatskoga kneza Franju Blagajskoga. Knez neka s rnjesta, cini ova za-
povijed stigne, pograbi oruzje, te sa svojim banderijem podje onamo, gdje ce boraviti nad-
vojvoda Ferdinand. Da pak krajina hrvatska ne ostane u to bez obrane, neka ostavi od
petkmetova po jednoga oruzanoga pjesaka kod kuce, koji ce biti spreman pohitati onaino,
kamo ga pozove ban ili vrhovni kapitan. Jednake pozive dobili su ne samo ban Zrinski,
nego i Keglevici, kao i drugi knezovi hrvatski. Da ne dodje do sukoba izmedju bana i

Mate Kegievica, zapovjedio je kralj svome sinu, neka pozove najprije bana i onda Matu
Keglevica, te neka im zaprijeti gubitkom glave i svih imanja, ako bi za te vojne jedan
protiv drugoga stogod bndi javno budi tajno poduzeo.

Posljednjih dana kolovoza stigao je zaista nadvojvoda Ferdinand sa 6000 momaka

u jugozapadnu Ugarsku. Kod Kanize docekao ga je palatin Nadazdi s ugarskim i hrvat-
skim velikasima, Hidvegu vijecalo o bojiioj osnovi. Bosanski pasa rhorao
te se je 4. rujna u

je u to sa svojim sandzacima poci preko Drave u pomoc Bobovcu (Boboviscu). Ban

Zrinski kratio se je jos 9. rujna pridruziti nadvojvodi, te je iz Curga javljao Nadazdu, da
ne moze radi svoje sigurnosti sudjelovati u vojni, u kojoj je krvni neprijatelj njegov Ma-
to Keglevic. No namah zatim pridruzio se je ban ipak Ferdinandovoj vojsci zajedno
s Ivanoni Lenkovicem, pace njegovi su se vojnici pod vitezom Petrom Patacicem najvise
proslavili kod osvajanja grada Korotne. Slavodobice kraljevske vojske kod Korotne za-
strasilo je Turke tako, da su Bobovac sami zapalili ostavili, pa se razisli. Ferdinand i

osvojio je zatim jos neke manje gradove, tako da je uzpostavio svezu izmedju Sigeta i

zapadne Ugarske. Buduci da nepogodno vrijeme, posao je nadvojvoda u

je u to nastupilo
Curgo, te je na koncu listopada zavrsio vojnu, smjestivsi prije u Siget nove cete utvr- i

divsi jace grad Kanizu. Ban Zrinski bijase se u prvoj polovici listopada vratio u Cakovac,
odakle je 13. istoga mjeseca pisao kapitanu Lenkovicu hrvatsko pismo, u kojem je uz ino
javio ovo: ».
i Dojde danas k meni jcdan pribeg s lepom spravom, ki je bil Alipasin
. .

stolnik, poveda, da je vcera Alipasa pri Kalmencehe bil s taborom. Beglerbeg je prosal
i

nazagj, Alipasa natrag ide. Bosanski pasa, kako je cul

i slisal, da se most preko i

Drave nacinja, tako je od Boboisca i posal preka. I somnjil se je, da hocemo

kamo godi robiti. Zato, ako bi se sada posli na put, bojim se, da bi se kade gode na njega
namerili. Za+o meni se to vidi, da bi imali jedan ali dva ali tri dni pocekati, i da bi vasa
milost drzala uhode, ki bi mogli istinni glas donesti, kamo se je ganula Bosna; i

nistar manje, sto se v. m. vidi, ja sam gotov«.

Vojna nadvojvode Ferdinanda svrsila se je dakle srecno i slavodobitno. No zato je

zlo prosao kralj Ferdinand u sjevero-iztocnoj Ugarskoj. gdje su mu privrzenici kraljicc

Izabele i sina joj Ivana Sigismunda s pomocu turskih ceta nakon pobjede kod Krasno-
horke blizu Roznave (6. rujna) oteli gradove Tokaj i Must, a s njima i citavu zemlju
onkraj gornje Tise. Najveci medjutim udarac zadesio je kralja Ferdinanda u Erdelju, koji

se bijase sasvim od njega odvrgao. Jos 6. srpnja, za najzescih borba oko Sigeta, bijahu
Erdeljci poslali poklisare u Lavov, da Izabelu i sina joj pozovu na vladu. Izabela se je

odazvala, te je 22. listopada slavodobitno usla u Kolozvar. Tako je Erdelj opet

postaoturskavazalnaknezevina.
Kralj Ferdinand bijase se vec prije odrekao nade. da bi mogao uzdrzati Erdelj u
svojoj vlasti. Stoga bijase jos 25. kolovoza ovlastio svoje poklisare u Carigradu, da posto
po to nastoje utanaciti mir sa sultanom, makar se morao odreci svih svojih prava na Erdelj.
Jedina mu je teznja bila, da uzdrzi i obrani bar ono od ugarskoga i hrvatskoga kraljev-
stva, sto mu bijase preostalo. Dne 23. listopada pise kralj Ferdinand iz Beca banu Zrin-
skomu, kako se je sin mu nadvojvoda nakon vojne s Turcima vratio ti Bee; ali buduci
da kralj zeli razpravljati o drugim poslovima kraljevstva. a narocito o obrani krajine
tijekom zime, poziva bana, da do 5. studenoga dodje na kraljevski dvor, kamo su svi sa-
 Ban PEtAR erdEdI. 211

vjetnici pozvani. Zriiiski neka se dakle s palatinom Nadazdijem hranjom Tahijem po- i

brine za obskrbu Sigeta liranom drugim potrebitim stvarima, a onda neka svakako dodic
i

na ureceni stanak ii BeC. Medjutim Zrinski bijaSe se vec odrekao banske casti. Jo§ 21. ko-
lovoza, iza pada Kostajnice i turskoR haranja u preostaloj Hrvatskoj javljao je on pala-
tinu Nadazdu: »Casti banske vec smo se zaista odrekli (realiter resignavimus) i kraljev-
|sko veli^anstvo milostivo me je nje rijeSilo, samo je jedno trazilo, da ime i naslov bana nc
dulje nego do dojducega Bozica zadrzimo, da moKlo ogledati za bi se u to njejjovo veliCanstvo
kojotn zgodnom osobom«. Uza sve ponovno stigao
to posao je ipak u Bee, jer mu je

poziv od kralja. On je pribivao vijecanju, pace kraija svjetovao, komu da povjeri bansku i

Cast u Hrvatskoj. Nakon povratka svoga u Cakovac pisao je Nadazdu 27. prosinca 1556.
o svome stanjii ovako: »Sluzbe banske vec smo posve rijeseni. Prejasni kralj Maksimilijan
veC je utanacio s (Petrom) Erdedom toCno uvjete za preuzece te casti; imat ce placu za
600 konjanika i 400 pjeSaka . . . Prejasni kralj Maksimilijan odredio je, da se sazove sabor
za 15. sijecnja dojduce godine, gdje ce se novi ban proglasiti i priznati. Podjedno ce obaviti
smotru odredjene mu cete. Bog ga uzvisio jos vise, pa da bude pomocnik i zastitnik za
obranu bijedne domovine i kr§canskoga Sad smo mi oslobodjeni tezkoga jarma, pa
svijeta.
cemo moci zgodnije sluziti vasemu velemoznomu gospodstvu, kao ostaloj gospodi, prija- i

teljima i braci nasoj«. Kralj je Zrinskoga odpustio u najvecoj milosti, pace ga je imenovao
meStrom kraljevskih tavernika. Ali ostatak duga za uzdrzavanje banske cete u iznosu od
7355 rajnskih forinti mogao mu je izplatiti tek 11. veljace 1557.

Banovanje Nikole Zrinskoga spasilo h »ostatke ostataka« kraljevstva hrvatskoga

od posvemasnje propasti. On doduse nije mogao zaprijeciti ni pada Valpova, ni Viro-
vitice, ni Cazmc, pa ni Kostajnice; ali je barem postigao, da Hrvatska i Slavonija
nijesu postale turski sandzaci. Jos prije odstupa Zrinskoga od banije bijase se i Ivan
Ungnad zahvalio na Casti vrhovnoga kapitana u Hrvatskoj i Slavoniji, kao i zemaljskoga
kapitana u Stajerskoj. Kralj mu je Ferdinand doznacio milostinju od 8000 forinti i go-
disnju rentu od 600 forinti, i to pismom izdanim u Becu 4. rujna 1556. Ivan Ungnad ostavio
je na to zcmlje
oblasti kralja Perdinanda, te je posao u
i Njemacku, odakle je pomagao
sirenje Lutherove vjere medju juznim Slavenima, narocito medju Slovencima Hrvatima. i

Kapitanom zemaljskim u Stajerskoj postao je mjesto njega Juraj Herberstein, a vrhovna

kapitanija na krajini Hrvatske Slavonijc zapala je dosadanjega hrvatskoga kapitana
i

Ivana Lenkovica.

Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.— 1 564.). Ban Petar Erdedi i vrhovnl
kapitan Ivan LenkoviC. Pobjeda Ivana LenkoviCa kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); pro-
vale bosanskoga pa§e MalkoCbega u Hrvatsku (1558.— 1561.) I pad Otoka, Bu§eviCa, L|e§-
nlce (1558.) i Novlgrada (6. lipnja 1560.); poraz MalkoCbega na Kupi bllzu Hrastovice (8. II-

stopada 1561.). Ban Petar Erdedi provalio u tursku Slavonlju gotovo do Poiege, a sigetski
kapitan Nikola ZrlnskI razblo pozezkoga sandzaka Arslanbega kod Moslavlne na Dravi (26.
oiujka 1562.); mir s Turclma na osam godlna (1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja
ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuCak crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca
1563.); Juraj Draskovic postao zagrebaCkim biskupcm (19. studenoga l.'>63.). Smrt kralja
Ferdlnanda (25. srpnja 1564.); razdloba njegove driavine medju sinove; osvrt na niegovo
vladanje u Ugarskoj I Hrvatskoj. Novi ban Petar Erdedi bio je vec dobro poznato lice u
Hrvatskoj. Jo§ otac njegov, takodjer po imenu Petar, vrSio je znamcnitn ulogu ii Slavo-
niji i Hrvatskoj, odkad bijaSe od strica svoga, kardinala i nadbiskupa Tome BakaCa od
Erdeda god. 1521. uz posjede Monyorokerck (Eberau) KTTFmcnd u Ugarskoj primio pro-
i

strana imanja u Slavoniji, kao gradove Moslavmu, Jclengrad (Zaruaskeii). Dijanovec

(Dianuara), kaSteo Plovdin (castellum Blodyn, Plowdyn) i varoS Kntinu (oppidum Ko-
tenya) n kri^evaCkoj ?.upaniji, gradove OkiC. Jastrcbarsko i Lipovac ii zagrebaCkoj, I na-
pokon znameniti Cesargrad u vara^.dinskoj ^upaiiiji. Po tim posjedovanjima n Ugarskoj i

14*
212 fERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Slavoniji stao se je stariji Petar Erdedi pisati i zvati »Petar Erdedi od Monyorokereka i

vjeciti knez od gore Zaprte Moslavine« (de Monyorokerek et perpetuus comes Montis
Claudii). Suvise je poznato njegovo djek)vanje za borbe izmedju privrzenika Ferdinan-
dovih i Zapoljinih u Slavoniji, kao i poslije izmirenja obiju stranaka. U svim javnim po-
slovima stajao je vazda uza svoga rodjaka (brata), zagrebackoga biskupa Simuna od
Erdeda.

Petar Erdedi Stariji bio je dva put ozenjen (prva zena Sara Banic ili Banfi, druga
Dora Puchhaim), te je umro god. 1543. u Mletcima. Sin njegov Petar mladji preuzeo je ba-
stinu iza otca u casu, kad je Moslavini i ostalim gradovima na iztoku prijetila dnevice
opasnost, da dodju u tursku vlast. Stoga se je miadi Petar tijesno banu Nikoli
priljubio
Zrinskomu, te se zajedno s njime macem u ruci borio za svoju domovinu zavicaj.
i

Ali vec 1545. obladase Turci Moslavinom i ostalim gradovima na jugoiztoku krizevacke
zupanije, pa tako izgubi Erdedi najljepsi i najbogatiji kraj svoga vladanja. Toga Petar
Erdedi mogao pregorjeti, te je sav dalji zivot posvetio borbi
nije s Turcima, ne bi li kada
tada povratio svome rodu izgubljene oblasti. U to ime stupio je u krajisku sluzbu kao i

kapitan, te je u polovici god. 1554. od vrhovnoga kapitana Ivana Ungnada preuzeo obranu
gradova Kostajnice i Novigrada na Uni, koje bijase ban Zrinski ustupio kralju, jer ih sam
nije mogao vise braniti. Kao kapitan Kostajnice i Novigrada imao je Erdedi god. 1555.
mjesecnu placu od 125 forinti; suvise je za uzdrzavanje svojih 155 konjanika dobivao mje-
secno po 705 forinti. Steta, sto nije kapitanije zadrzao i slijedece godine; mozda ti zname-
hiti gradovi ne bi tako lako postali turskim plijenom.*

* Hrvatski bani iz porodice Erdeda (Baka^a).

Franjo Bakocz (Bakolcz)

de Erdewd (u Szatmarskoj zupaniji).
1459.

Nikola Toma I.

1489. nadbiskup ostrogonski

15./VI. 1521.
p^l: t
1489. t 1543. u Mletcima.
1. ^ena Sara Banfi
2. zena Dora Puchhaim.
1. Petar II.

1557.— 1567. ban hrvatski

1565. postao grofom; f 26./IV. 1567.
1. zena Margareta Tahi,
2. zena Barbara Alapic.
2. Toma II. Petar 111.

rodj. 1558. f 1624. f 1613.

1584.— 1595. \ ban hr- zena buzana Stu-
1608.— 1614./ vatski benberg.
zena Ana Marija Ungna- I

dova.
3. Sigismund 1.

1627.-1639. ban
hrvatski. zena
 BAN PETAR ERDEDI. 213

U drugoj polovici 1556., kad se je vec znalo, da Nikola Zrinski nlkako ne de ostati
banom hrvatskim, poCelo se pomiSljati na to, da ga zamijeni Petar Erdedi, koji se bijaSe
dosad vise puta proslavio na bojnom U
doba Erdedi jo§ jaCe pnljubio Zrin-
polju, to se je
skomu, pace je svoju kcer Aiiu od prve zene Margarete Tahi zaruCio s Nikolinim sinom
Jurjem. Gotovo u isto vrijeme ozenio se je Erdedi drugi put Barbarom, kcerju Ivana
Alapica, kojoj je 3. srpnja 1556. zapisao Cesargrad. Nekoliko tjedana zatim, 28. kolovoza,
dodjoSe oba kneza, Zrinski i Erdedi, pred zagrebacki kaptoi, te objaviSe zaruke svoje

BAN PETAR ERDEDI (ERDEWDY).

Po slici, koja sc Cuva u dvorima grofa Stjepana Erdeda u Jastrebarskom.

djecc. Da im pak prijatcljstvo bude evrSCe i stalnijc. predade Erdedi naniah svoju k(5er

Zrinskomu i njegovoj 2eni Katarini, da ju odhranjuju; suviSc ustupi on s torn svojoni k6cm
Zrinskomu njegovu sinu svoje gradove Monyorokcrck
i
VereSvar u ^cljeznoj iupaniji.
i

Erdedi pridria ipak sebi svojim nasljednicima pravo, da mogu reCene gradove u Ugar-
i

skoi natrag uzeti, ako umre ili njegova k6'\ ili banov sin ne ostavivSi za soboin potomaka.
U torn sluCaju trebat da se Zrinskima vrati najprije svota od 8116 forinti
<^e 66 denara. i

koju je Zrinski sada Erdedu posudio, zatim da im se naknadi svc §to Cc sada potroSiti.
214 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

da izkupe one cesti spomenutih posjedovanja, sto ih je Erdedi svojim prijateljima sluzbe- i

iiicima pozalagao, napokon da im se vrati sav novae, koji ce potrositi za gradjenje po- i

pravljanje recenih gradova.

Zarukama svoje kceri Ane s mladim Jurjem Zrinskim zelio je Petar Erdedi ocito
podici ugled svoje porodice. Ali cijena, za koju je to imao postici, cinila mu se je naknadno
prevelikom. I tako se je zgodilo, da je Erdedi vec iza nekoliko dana, naime 8. rujna,
utanaceni ugovor opozvao, jer je stetan za nj za njegove potomke. Tek 13. veljace 1557. i

dodje do nove pogodbe izmedju oba kneza, opet pred zagrebackim kaptolom. Zrinskomu i

ostadose gradovi Monyorokerek Veresvar, pace on dobi jos grad Catar varos Paku
i i ii

zaladskoj zupaniji; no za to ustupi Erdedu neke svoje gradove u Slavoniji, kao Medved-
grad u Rakovec u krizevackoj zupaniji. Povrh zamjene izplati
zagrebackoj zupaniji i

Zrinski Fetru gotovom 11.000 ugarskih forinti; suvise dade mu jednu bom-
Erdedu jos u

bardu za obaranje zidina, vrijednu 1000 forinti. Erdedi predade na to s dozvolom Nikole
Zrinskoga Medvedgrad literatu Ambrozu Qregorijancu u zamjenu za neke posjede oko
grada Rakovca. Tako dodje Medvedgrad u ruke porodice Qregorijanaca. Mlada Ana
ostade i dalje u kuci Nikole Zrinskoga kao zarucnica Jurjeva; no poslije se s nepoznatih
razloga zaruke razvrgose, sto bi prvi povod Ijute mrznje izmedju obiju knezevskih poro-
dica, koja je prestala tek propascu Zrinskih.

F'etar Erdedi bijase vec preuzeo bansku cast, kad je utanacio novi ugovor s bivsim
banom Nikolom. Znacajan je razlog s kojega je novi ban ustupio bas svoje gradove u
Ugarskoj, a primio u zamjenu Zrinskove u Slavoniji. U doticnoj kaptolskoj izpravi kaze se
da su ona njegova imanja, sto
izrijekom, da je to ban Erdedi ucinio »posmotrivsi,
ih imade u Ugarskoj, tako znatno iidaljenaodnjegovestolice, koju
imade u ovoj kraljevini Slavoniji u toj svojoj sluzbi... da bi za nji-
hovo uzdrzavanje obskrbljivanje morao vise trositi, nego sto bi od njih primati mogao«.
i

Novi ban napustio je dakle svoje posjede u Ugarskoj, pa je okupio svu svoju snagu u Sla-
voniji, da bude vazda spreman nazocan, kad bi mu bilo braniti povjereno kraljevstvo.
i

Za tu dicnu zadacu dobio je dostojnoga druga, vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovica.

Ivan Lenkovic takodjer se je dosad mnogo izticao u javnom zivotu Hrvatske i Sla-
vonije. Lenkovici jesu starinom iz hrvatske Like. U drugoj polovici 15. stoljeca ili prvih
godina 16. stoljeca izselila se je jedna grana te porodice u Kranjsku, dok je druga ostala
u Lici, te se poslije poturcila. Od kranjskih Lenkovica spominje se prvi Mihajlo Len-
kovic god. 1527. kao obskrbnik grada Postojne, koji je tada pripadao knezu Krsti Fran-
kapanu. Sam Ivan Lenkovic iztaknuo se je prvi put god. 1529. prigodom podsade Beca;
poslije, oko god. 1537., sluzi vec u hrvatskoj krajini u bihackoj kapitaniji kao zamjenik
kapitana ili porucnik uz mjesecnu placu od 32 forinte. U to je doba jamacno vec drzao
u Kranjskoj grad Otocec (Wordl) kod Novoga mjesta (Rudolfova). Svakako prije 1539.
postao je kapitanom u Senju uz godisnju placu od 600 forinti. Kako je senjski kapitan za-
povijedao ondjesnjim Uskocima, povjerena bi mu oko god. 1546. i kapitanija nad zumbe-
rackim Uskocima u Kranjskoj, pa i nad Bojancima u potonjem Marindolu. Tako je postao
glavar svih Uskoka od Senja do Save. Poslije bi mu jos povjereno pregledavanje svih
gradova na hrvatskoj krajini, te je on od godine 1550. redovito sastavljao izvjestaje o
stanju hrvatske krajine, kao i predloge, kako da se namire sve potrebe njezine. Neke je

stvari i sam izvodio; tako je obnovio utvrde grada Senja, te je za zastitu njegovu po-
digao 1551. — 1554. grad Nehaj vise njega. U isto je vrijeme gradio takodjer za sebe u
Kranjskoj na rijeci Kupi grad Podbrizje Podbrezje (Freithurn), da bude nje-
ili i

govim zaklonistem branikom Kranjske od turskih provala iz Hrvatske. Taj grad, osnovan
i

na veliko, s ogromnim prostorijama cvrstim kulama, stoji jos danas. Oodine 1553. po-i i

stao je Lenkovic kapitanom hrvatske krajine, a u drugoj polovici 1556., nakon odstupa
Ivana Ungnada, zapala ga je Cast vrhovnoga kapitana za citavu krajinu hrvatsku sla- i
 VRHOVNI KAPITAN IVAN LENKOVlC. 215

vonsku. Kako je dosad kroz dvadeset godina neprestano sluzio na krajini, bio je nesum-
njivo najpodesniji, da vr§i tu te2ku slu2bu. A on ju je i Castno obavljao uz lozinku »Sto Bog
dade« kroz daljih deset godina.

IBp Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije na kojemu bi se novi ban Petar Erdedi sta-
lefima predstavio i instalirao, nije se sastao 15. sijec^nja 1557., nego tek 7. o^ujka. Kra-
Ijevi oratori ili komesari bili su Franjo Tahi, mestar kraljevskih konjuSnika i §oprunski zu-
pan Ivan Pethew de Qerse, oba posjednici u Slavoniji, Stalezi se raduju, §to je kralj ime-
novao banom Petra Erdeda. da bude vremena »glava branitelj kraljevina« u ta tuzna i

(velut caput et defensorem); oni primaju oduSevljeno novoga bana, pa ce iz zahvalnosti

vazda vjernom sluzbom uzvracati, dokle budu zivjeli. Ali se njima ne svidja, §to su kra-
Ijevski komesari htjeli iznuditi od bana nekakvu pismenu obveznicu (literas quasdam re-
versionales), sto je Ijudskoga pametara, dosad necuvenu, a pravima i starim slobodama
staleza i redova oprijeCnu. Njegovo velicanstvo neka ne udostoji recenoga bana, a ni

vjerne staleze trazenjem ovakove obveznice uznemirivati; stoga se i nadaju, da takovo

Sto ne 6e kralj s obzirom na njihova stara prava i obicaje poku§ati, nego da ce ih u sta-
rim njihovim pravicama zajedno s gospodinom banom uzdrzati. Stalezi smatraju za do-
voljno, da je ban prema sadrzaju pisma. sto su ga komesari od njega trazili, pred sta-
lezima i redovima polozio prisegu \ to u onom obliku, kako su to cinili svi njegovi
predSastnici.

Nakon instalacije stvorili su sabrani stalezi mnogo zakijucaka, koji se poglavito ticu
obrane nesrecne domovine. Premda je zemlja pored neprestanih neprijateljskih provala,
kuge i smrti nemilo stradala, a naro^ito prosloga smrt od Ijeta, tako da ostatcima prijeti

gladi, komesara dozvoljavaju ratnu dacu ili subsidij

ipak stalezi na zahtjev kraljevskih
od jedne forinte, koja se imade ubrati u dva obroka. Od placanja te dace oprostena su
medjutim sva mjesta, koja su nedavno od neprijateija spaljena poharana. Nadalje mole i

stalezi kralja, da toCno svakoga mjeseca doznacuje banu placu za uzdrzavanje banske
cete, pace da tu c^etu radi obrane krajine sto moguce vise pojaca; nadalje da skloni svoje
nasljedne pokrajine Stajersku, Kranjsku i Korusku, pa da i one svoje Cete u sluCaju po-
trebe poslju u Hrvatsku i Slavoniju, gdje ce zajedno s banom odbijati neprijateljske na-
vale. Napokon odredjuju. da svl stalezi i redovi moraju drzati spremne i oruzane peti dio
svojih kmetova, pa da ih na banov poziv s mjesta poslju onamo, kamo se njima zapo-
vjedi. U skrajnjoj pak nu2di moraju svi listom ustati na oru^je, te se skupiti oko banovca
Mihajla Kerecenja; ali oni ce ratovati samo u domovini, naime u Hrvatskoj i Slavoniji.
a nipo^to izvan granica kraljevstva. Tko se ne odazove pozivu na obci ustanak, bit 6e od
bana ka^njen primjerenom kaznom, Oslobodjene su tek udovice, bolestnici i siroti^ad.

Osobitu brigu posvetio je sabor utvrdjivanju i popravljanju krajiSkih gradova tako

u Hrvatskoj kao u Slavoniji. Stalezi odredjuju potanko, tko de sve poci na radnju i tko
6e dova?.ati stabia i ostalu gradju na krajinu. Dova?.anje gradje do gradova zapo(ict ce
drugi dan Duhova, naime 7. lipnja, a nadzirat ce ga banovac Mihajlo KereCcnji s pod^u-
panima i plemidkim sudcima.
Sabor odredjuje potanko ovo: Za utvrdu grada varoSi Koprivnice (dova?.anjc I

gradjevnoga lijesa radnike) poskrbit ce se posjednici imanja oko Vara^dina. koji prcbivaju
i

na otocima uza Dravu. O u r g e v a c je dobro utvrdjen, te ne treba daljih radnja. No

j j

zato treba utvrditi varoS K r e v c e, koji nijesu utvrdjeni, a sami su varoSani ubogi, da
i ?.

to urade: stoga se odredjuje za taj posao Citava vara?-dinska 2upanija. naime pripadci
gradova Tabora, Kostela. Krapine. Lobora, OStrca. Fielca. Zajezde, Vinicc. Trako§<iana.
Bistrice, Zlatara, Lepoglave. HraSdine, Bisaga, Maloga Kalnika, (3u§(ierovca, Dubovca.
Bele, Ivanca, MaruSevca. Orebena. .lurketinca, i imanja ostalih susjcdnih plemiOa, Razva-
Ijene zidove Velikoga Kalnika popravit Oc sam vlastnik Ivan Alapi(^. a tako isto

zagrebaCkj kaptol svoju tvrdjicu u VaraWinskim Toplicama. Za utvrdu tvrdinje Sv e 1

216 F'RRDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Ivan 2 a b n o, gdje se drze straze, dati ce radnike i povoz plemici jednoga selista iz Mo-
ravca i Visokoga, a za kasteo Q r a d e c zagrebackoga biskupa odredjuje se 100 radnika
iz krizevacke zupanije, zatim posjedi Miholjec i Fodrovec. Varos Ivanic s ondjesnjim
klostrom, koji pripada zagrebackomu biskupu, utvrditi ce zagrebacka zupanija s ove strane
Save. Bozjakovina prepusta se vlastniku Franji Tahiu i njegovim kmetovima; a za
S i s a k ce osim podanika kaptola zagrebackoga raditi svi plemici izmedju Save i Kupe,
izuzev plemice i njihove podanike, koji su nedavno od Turaka stradali. Grad H r a s t o-
vica zagrebackoga biskupa popravit ce podanici, koji poda nj spadaju, a P e t r in u j i

Q r a d a c kaptola zagrebackoga moraju utvrditi kmetovi gradova Stenicnjaka Perne. Za i

gradove Prekovrski Zrinj odredjuju se podanici gradova Vranograca Podvizda,

i i

za B n u kmetovi opatije u Topuskom, a za S v n c u pobrinut ce se sam ban. Treba

1 i j i i

jos utvrditi gradove Dreznik, Trzac, Modruse, grad i manastir u S 1 u n j u Za-

jedno s varosi, a to ce uciniti podanici Skrada, Novigrada, Ribnika, Breznice, Peci,
Hresna, Hojsica, Belaja, Bosiljeva, zatim sva imanja kneza Franje Frankapana Slunj-
skoga, kao i plemici Smrckovici, Vladihovici i Klokocki. Qrad S t u r 1 i c preuzet ce ple-
mici od Zavrsja, Raven i Kostanjevec domaci kmetovi, a Ra s i n j u sam vlastnik
Ivan Pekri sa svojim podanicima.

Najvise su stalezi zabrinuti za grad Zagreb, tako za biskupski na kaptolu, kao

i za slobodni kraljevski grad Qradec. Stoga mole pokorno njegovo velicanstvo kralja, »da
bi on udostojao poskrbiti se za svoj kraljevski grad na brdu Grade u, koji je
metropola (ili ovih kraljevina njegovog velicanstva, te
glavni grad)
da bi ga i dalje milostivo utvrdjivao jacao, da ne bi nakon gubitka nje- i

gova, sto Bog odvratio, i ostatci ovoga kraljevstva po njemu propali, te ostalim kraljevi-
nama njegovog velicanstva ocita pogibao zaprijetila« (dignetur ... ad civitatem suam
regalem Montisgrecensem, quae est metropolis istorum regno-
r u m suae maiestatis, aliqua ulteriori communitione et fortificatione clementer providere,
ne amissa ea, quod Deus avertat, et reliquiae huius regni ex ea pereant, ac reliquis regnis
suae maiestatis periculum evidens immineat).

Sabor bavio se je i upravnim poslovima. Tako je ustanovio, da oktavalni sud ima

zapoceti 1. svibnja, pa da traje redom kroz 32 dana. Nadalje je zakljucio, da u pogledu
selenja kmetova vrijede odredbe proslogodisnjega ugarskoga sabora u Pozunu. Jos je
zamolio kralja, da sto prije imenuje velikoga zupana za varazdinsku zupaniju, jer je do-
sadanji veliki zupan Ivan Ungnad otisao, a podzupan Pavao Ratkaj umro, pa tako nema ni

jednoga ni kad sabor moli kralja, da podijeli banu povlast

drugoga. Osobito je zanimljivo,
(authoritatem) za darivanje osastnih (smrcu ili nevjerom izpraznjenih) plemickih posjeda
s najvise dvanaest podanika zasluznim Ijudima. Sabor se nada od te povlasti velikoj ko-

risti za »odrzanje ostataka ove bijedne domovine«. Napokon pobrinuo se je sabor i za na-
mirenje domacih potreba, u koliko nijesu spadale na obranu zemlje. Trebalo je placati ba-

novca, podzupane, kao i nuncije, koji su polazili na ugarski sabor. Za te domace troskove
zavedena bi (svakako vec prije, ali se sada prvi put izrijekom spominje) posebna daca,
koja se je poput ratne dace pobirala po dimnjacima. Prema tomu zvala se je takodjer i

d i mn i c a (pecuniae fumales). Dok je ratnu dacu pobirao kraljevski dikator i eksaktor,

stalezi su sami odredjivali, tko ce dimnicu pobirati. Ratna je daca tekla u kraljevsku bla-
gajnicu (komoru) ili se je izplacivala onomu, kojega je kralj za to ovlastio; dimnica se je

pohranjivala u zemaljsku blagajnu. Sto se dosad znade, sabor je god. 1557. prvi put do-
zvolio u ime dimnice po' 12 denara od svakog dimnjaka, te je kanoniku lektoru zagre-
backomu Luki povjerio kao eksaktoru pobiranje te dace.

Briga hrvatskih i slavonskih staleza za obranu krajine bila je posve opravdana, jer

su mogli znati za stalno, da Turci nakon zaludne podsade Sigeta, kao i nakon gubitka
Korotne i Bobovca (Bobovisca) ne ce mirovati, to manje, sto im je padom Kostajnice stajao
 POBJEDA LENKOVICEVA KOD SV. JELENE. 217

otvoren put za provale u ostatke kraljevine Hrvatske Izmedju Une, Save i Kupe. Tu su
stajali prvi na iidaru gradovi Nikole Zrinskoga. I zaista vec 23. travnja 1557. javlja Zrinski
iz Cakovca: »Doneseno nam je jucer pismo iz Hrvatske, u kojem nam pi§u, kako su
proSlih dana dvije turske Cete udarile na naSa imanja: jedna oko LjeSnice, a druga pod
Krupom. No obje su s Bozjom pomoci od naSih sluzbenika, koji su se iz svih naSih gra-
dova okupili u jedno, srecno suzbite pod Ljesnicom, kao pod Krupom. Petdeset je Turaka i

zarobljeno, a osamdeset ubijeno«.

Medjutim ova cetovanja bila su tek predtec3e vecih podhvata. Hrvatski i slavonski
stalezi sastali su se zato oko 27. svibnja ponovno na sabor u Zagrebu, gdje su izabrali
nuncije na ugarski sabor u Pozunu, koji bijase kralj Ferdinand sazvao za 1. lipnja 1557.
Na torn drugom saboru nametnuli su stalezi dalju dimnicu od osam denara po dimniaku.
da se tim namiri trosak za nuncije ili oratore u Pozun, gdje ce se uz ino razpravljati o
zajednickoj obrani protiv turske sile. Zakljucke ugarskoga sa-
bora, koji je trajao preko mjesec dana, potvrdio je kralj Ferdi-
nand u Pozunu 3. srpnja 1557.

Gotovo u isto vrijeme, kad je bio na okupu ugarski sa-

bor u Pozunu, trsili su se Ferdinandovi poslanici u Carigradu,
da utanace mir sa sultanom Sulejmanom. Ferdinandu bilo je
nakon odstupa brata Karla V. nada sve stalo, da sto prije po-
stane njemacko-rimskim carem, pa je bio gotov na vece i

zrtve, samo ako niu sultan ostavi onaj dio Ugarske, koji je u
taj mah dr2ao. Ali sultan ni njegov veliki vezir Rustan nijesu
htjeli ni na to pristati. Prigodom audiencije kraljevskih posla-
nika 28. lipnja 1557. zahtijevao je sultan, da mu Ferdinand pre-
dade tvrdje Siget, Palotu i Jegar. zatim da mu izplati zaostali STARIJl BANSKI PECAT
danak i da ga povisi, napokon da Ivanu Sigismundu ustupi sve PETRA ERDEDA.
one zupanije i kotare u Ugarskoj. koji su bili uz Erdelj prijc
godine 1551. Nakon duljega pregovaranja privolio je sultan S povelje, izdane u Za-

ipak, da ^e dozvoliti mir, ako mu Ferdinand predade Siget i

grebu 10. svibnja 1557.,

namiri duzni dvogodisnji danak, S tima uvjetima poslao je a Cuva se u arhivu jugo-

sultan u polovici Zaya kralju

kolovoza biskupa Vrancica i
siavenske akademije. U
Ferdinandu, pridrzavsi Busbecqua u Carigradu. Dok Ferdi- sred peCala grb gelen

nand odluCi, neka traje primirje. i kolo). Napis: Petrus

Medjutim primirje slabo je vrijedilo, a najmanje za hr- Erdewdy conies de Mo-

Ferdinand mogao (n)yoroker(ek).
vatsko kraljevstvo. K tomu nije ni htjeo
nikako privoliti, da ustupi Siget, pa tako je naskoro planula
borba na vi§e strana. NajviSc su od toga patile bas Hrvatska i

Slavonija. Vec 31. srpnja javlja svoga grada 2elina u Turopolju, kako su
ban Petar Frdedi iz

se skupile dvije jake turske vojske, jedna u Banjaluci, a druga u Po2egi s tom namjerom, »da
ostatke ovoga pretu?.noga kraljevstva opustoSe, osvoje zauzmu«. Neka se stoga Ivan i

Lenkovic ostalom gospodom pobrine, »da nas Turci nepripravne

s drijemaju(5e ne za- i

teku«. Medjutim je Lenkovic doznao od svojih ulioda, da se je bosanski AlipaSa sa svo-

i

jim sand2acima: herccgovaCkim MalkoCbegom i hIivanjsko-kliSkim Ferhatbcgom sjcdinio

kod Banjaluke s ocitom namjerom, da provali u Hrvatsku ili Slavoniju. pa je sve moguee
udeslo, da im odoli. Nikolu Zrinskoga o tom obavijcstio; ali Zrinski nije mogao
Tako je i

ostaviti Medjumurja,oCeklvao navalu pecujskoga sand^aka. pa je samo poslao

jer je

100 konjanika za obraini svojih gradova na hrvatskoj krajini. One 4. kolovoza javlja opet
ban Petar Krdcdi iz ;^elina, kako su haramije zarobili kod Zrinja tri TurCina, koji ka?.u.
da bosanski pasa MalkoCbcg s velikim brojem konjanika kane Cetovati po Hrvatskoj.
i

dok cc njihovi pjeSaci popravljati i obnavljati zapuStcni i razvaljeni Novigrad na Uni. Na

218 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

to je ban izdao zapovijed, da se u Hrvatskoj i Slavoniji s mjesta svi listom (omiies capi-

tatim) dignu na noge. vrhovnoga kapitana Lenkovica, da se sa svojim voj-

Ban svjetuje
nicima smjesti u Krizevcima. Ban sam sa placenom cetom utaborit ce se u Ivanicu Ra- i

kovcu, Krizevcima nema dovoljno hrane za tolike cete; narodni ustanak slavonski
jer u

skupljat ce se koje kod Krizevaca koje kod Rakovca, a hrvatske ce se cete utaboriti kod
Topuskoga. Lenkovic neka mu kaze, sta misli o torn razporedu, jer je ban pripravan poci
onamo, kamo bi mu on svjetovao. Samo treba pripaziti i na Hrvatsku.

Bojazni i priprave bana i vrhovnoga kapitana bile su zaista opravdane, malo

jer je

dana zatim jedna velika turska ceta od 4000 konjanika, po svoj prilici iz cazmanskoga
ilipozezkoga sandzaka, provalila u Slavoniju, te udarila dolinom Lonje. Ali 19. kolovoza,
u cetvrtak, namjeriia se basoko podneva izmedju Sv. Jelene Rakovca, sjevero- i

iztocno od Zagreba, na Ivana Lenkovica. Premda je taj imao uza se samo 300 tezko obo-
ruzanih konjanika i 100 lakih konjanika (katana), udario je hrabro na njih, te ih je »s oci-

tom pomoci Bozjom« (mit sonder augenscheinlicher Qottes gewelltiger hilf) natjerao ii

bijeg i razasuo. Ta je pobjeda jos vise razglasila Lenkovicevo ime. Tomasic zabiljezio je

u svom Ijetopisu: »(jodine gospodnje ... velemozni je gospodin Ivan Lenkovic, zlatni vitez
od Podbrizja, vrhovni kapitan njegovog carskog velicanstva, razbio Turke pod Zagrebom.
Turska je vojska brojiia 4000 konjanika, opremljenih ratnim oruzjem, dok je Ivan Lenko-
vic s malo i premalo, jedva sa dvije sto svojih konjanika na njih se oborio, te ih nemilo
(miserabiliter) razbio, izgubivsi malo svojih, pa se kao pobjednik vratio i slavlje slavio
u Zagrebu«. I Vramec zabiljezio je tu pobjedu uz godinu 1557.: »Ivan Lenkovic, general
dobroga spomenjenia vitez, Turke s Alapi Janusem poleg Svete Jelene pri Rakovcu na
Slovenjeh razbi, pobi i raztira. A Turkov bilo je cetiri jezera ali tisuc, Lenkovicevih ne vec
nego cetiri sto junakov dobrih bilo«. Potonji Isthuanffi na siroko prica o boju kod Sv. Je-
lene. Po njemu je tursku vojsku vodio bosanski pasa (Ferhatbeg), koji je presao Savu i

stao harati po prostranom polju izmedju Ivanica i Zagreba. Kad je za to doznao Lenkovic,
dogovorio se s banom Erdedom, koji je tada bolestan lezao od uloga, pak je sa svojih
je

430 konjanika Ivanom Alapicem posao za Turcima. Uzput sastao se je s Ladislavom

i

Kerecenijem, koji bijase u Cirkveni obavio s bracom svojom diobu imanja. Skupivsi u sve
do 1000 pjesaka konjanika udari Lenkovic kod Sv. Jelene na Turke, te ih nagna u bijeg
i

sve do Save, u kojoj se mnogi potopise. U boju izgibe Sinan, legal (Ferhatbega), a u i

boju i na bijegu preko polovica Turaka. Krscani zaplijenise osobito mnogo konja, tako da
je svaki vojnik dva do tri konja dobio. Valvasor napokon prica, da je Lenkovic udario na
Turke klicuci »U ime Bozje« (V temu ime Bozje).

Tri dana nakon pobjede — 22. kolovoza — boravi Ivan Lenkovic u Varazdinu, te

izvjescuje stajerske staleze o dogadjajima proslih dana. Javljajuci im o svojoj pobjedi do-
daje, da je istoga dana kapitan Krsto Ungnad, sin bivsega vrhovnoga kapitana, sa svo-
i

jom cetom razasuo pod Koprivnicom tursku cetu od 150 konjanika. U ostalom obavijestit
ce staleze o svemu potanko vitez Vilim Qrasswein, Ivan Holbenberger Krsto Lamberg, i

koje danas salje u Stajersku. Zanimljivo je, sto Lenkovic pise o daljim pripravama tur-
skih sandzaka. Bosanski pasa i Malkocbeg pripravljaju se, da s topovima udare na Hrvat-
sku, pa da uzmu jedan ili vise gradova. Topovi, sajke, uzeta i ostala bojna sprema: sve
to stoji vec pripravno u Qradiskoj. Bosanski pasa, koji je bolestan, poslao je causa k ta-
kodjer bolestnomu sultanu, pa ceka samo od njega naputak, sta da cini.

Kako Ferdinand nije mogap nikako privoljeti, da ustupi ili razvali Siget, nije bilo
nade, da bi tako brzo moglo doci do mira izmedju njega i sultana. Proglasivala su se do-
duse primirja, ali su se slabo drzala, a najmanje od bosanskih Turaka. Bolestnoga bo-
sanskoga pasu zamjenjivao je hercegovacki sandzak Malkocibeg, koji se je sada gotovo
urotio, da satre ostatke Hrvatske. I tako bjesne borbe na krajini kroz daljih pet godina
(1558. — 1562.) gotovo bez prestanka. Ali ni ban Erdedi ni Lenkovic nc stoje skrstenih ruku,
 TU2BE NA USKOKE. 219

a Lenkovica poma^u senjski kapitan Herbart Auersperg (Turjaiki) i slavonski po-

ruCnik V i d H a 1 e k ii Varaidinu. Auersperg ubrao je pace u to prve lovorvijence, vo-

deci svoje Uskoke na Turke. Kad se je naime jaka ceta turska od 4200 momaka god. 1557.
priku^ila Senju, Auersperg je sa svojih 340 Ijudi provalio iz grada, oborio se na Turke.
te ih Naravno da su tada njegovi Uskoci uzvracali nemilo za nedrago.
natjerao u bijeg. i

to ne samo Turcima. nego njihovim prijateljima. MIetcima DiibrovCanima. A pomagali

i i

su Senjanima i ostali Uskoci, razasuti po Vinodolu, a narocito u Bakru, gradu Nikole

Zrinskoga. Odatle opet mIetaCke idubrova^ke tuzbe kralju Ferdinandu na Uskoke. Dne
11. studenoga 1557. prijeti kralj Ferdinand iz Beca Nikoli Zrinskomu svoiom nemiloScu,
ako ne povrati blago i trg, §to su ga njegovi Uskoci iz Bakra u iipnju oteli dubro-
vaCkim. peraStanskim i mletaCkim brodovima u mietackoj iuci Cigale i pod Cresom. te

odvukli u Bakar, gdje su sve predali kapitanu Petru Dentiju. U isto je vrijeme zapo-
vjednik mietacke niornarice Fabije de Canale doplovio pred Senj, te 24. studenoga za-
tvorio uiaz u luku, ne bi li Uskoke prinudio. da se okane cetovanja po moru. Ali trud mu
je bio ialov, kao i njegova vojna slijedece godine.

Jos 11. studenoga 1557. bijase se u Varazdinu po trcci put

sastao sabor hrvatski i slavonski. kojemu su kao oratori kraija
Ferdinanda pribivali Kristofor Bacani, Luka Sekelj i kninski bi-
skup Ivan Ilocki. Zakljucci toga sabora nijesu nam poznati; ali

nesumnjivo radilo se je na njem poglavito o obrani kraljevstva.

jer Turci nijesu mogli zaboraviti na tezki poraz, koji im bijase
Ivan Lenkovic zadao (per vendicarsi della rotta, ch' ebbero dal
Lencovich). Tako bi nastavljeno cetovanje na krajini i kroz MALI Ft:CAT BANA
Citavu prvu polovicu godine 1558. U veljaci vodile su sc borbe PETRA ERDEDA.
oko Kegleviceva grada B 1 i n j e, a 18. travnja javlja Lenkovic S povelje, izdane u Ja-

o navaii Turaka na H r a s t ov i c u, odakle bi§e s gubitkoni strebarskom 12. ozujka

1557., kojom dozvoljava
suzbijeni. Uza sve to uvidjalo se je, da se ne ce moci bas svi
Ivanu Aiti(^u od Buzete,
gradovi u onom kraju odrzati, pa se je stalo snovati o torn, da da na svome posjedu u
znamenitije gradove uzme sam kralj u svoje ruke, a manjc Hresnu podigne grad ili

znameniti i troSniji da se poruse, jer bi ih inac^e mogli Turci kaSteo. Orb i poCetna slo-
zauzeti. te se u njima utvrditi. No poradi toga bunili su sc mnogi va P(etrus) E(rdewdy).
Izvornik u arhivu jugosl.
hrvatski velikaSi i plemici, jer su ovako gubili svoje gradove i

akademije.
posjedovanja. Medjutim odpor hrvatske gospode nije mnogo
vrijedio, pa tako bi§e zaista neki gradovi na hrvatskoj krajini
medju njima
razvaljeni, i Keglevicev grad l^linja. Htjelo se je poruSiti jo§ Hrastovicu i Bu-
Sevi^ knezova Blagaja, ali tomu se je otimao sam ban Petar Erdedi, pa ie radi toga
doSlo do opreke izmedju njega vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovicia. Erdedi
i
kratio se je

vrSiti kraljev nalog tobo?>e radi Turaka, koji su u blizini: na §to mu je Lenkovic pismom iz

Zagreba 28. lipnja javio, da je iz 2uzenberka u Kranjskoj poslano ^.eijeznoorudje za ruSenje

gradova, a suviSe da je poSlo iz Kranjske 160 strijelaca prema Hrastovici i 40 strijelaca
prema F3u§evi(Ju.

Dok se je to zgadjalo na hrvatskoj krajini, skupljali su se bosanski Turci za nove

provaie. line 28. srpnja 1558. tu2i se knez Franjo Blagajski u hrvatskom pismu na Ivana
LenkoviCa svoga grada Brubna (Brumna) ovako: »Po torn neka zna v(a)§a m(ilost).
iz

da ovo drca danas tri sta konja pod grad naS Otok, pred njim je hi! Huscinbeg MalkoC- i

begovic. uskoci izmed njih jedan Turak k nam

I povida istino. da je ostavil samoga i

Malkocbega na Kostajnici, povida, da je poslal ulaka k caru po po§ti, pitaju(ii cara. Ca mu

i

veli Ciniti, ili zemlju harati. ili grade zauimati. A jur ne znamo. Ca tc do tih dob uCiniti .

Ja se, vim, bojim. da nas porobi .« Potaknut ovim pismom drugim glasovima iz hr- . . i

vatske krajine, Lenkovic je kroz Citav mjesec kolovoz Cinio pripremc za obranu njezimi
220 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Gledao je prema svojirn silama povecati posade u krajiskim gradovima; rusio gradove,
koji se ne bi mogli braniti i napokon je primao pod kraljevsko okrilje gradove pojedinih veli-

kasa, koji ih sami ne bi mogli drzati. Suvise je o svima kretnjama turskim obavjescivao
tako mladoga kralja Maksimilijana, kao i staleze susjednih zemalja. Tako je iz Zagreba
javio stajerskim stalezima, da se Turci prirnicu Hrastovici i Sisku, pa ih je zamolio, da
poslju i oni svoje cete na krajinu. Napokon je odredio, da se pri dolazku Turaka na odre-
djenim injestima pale vituljace gromade, zatim da se pucnjavom iz topova ili muzara i

poziva narod na okup. I sam kralj Ferdinand odredio je mjeseca kolovoza, da se u Sta-
jerskoj Koruskoj podigne svaki trideseti momak, pa da se sabrane cete odpreme na
i

krajinu.

U oci prijetece provale turske sastao se je 1. rujna 1558. i hrvatsko-siavonski sabor

u gradu Zagretu, koji je mcdju inim odredio pobiranje dimnice (pecuniae fumales) po
osam denara od dimnjaka, da se njom namiri trosak poklisarima ili oratorima, kojima je

bilo poci u stajerski prigodom boravio u Zagrebu

Qradac. Tom
vrhovni kapitan Ivan
je i

Lenkovic, koji je istoga dana stajerskoga zemaljskoga kapitana Jurja Herbersteina oba-
vijestio o manjim cetovanjima turskim po Hrvatskoj. Tako je jedna ceta od 800 momaka
28. kolovoza presla preko Une izmedju Krupe Stijene (Bijele Stijene), te zarobila do 80 i

ubogih krscana i mnogo stoke; no na povratku oborili su se na njihovu straznju cetu od

200 Ijudi sluzbenici Nikole Zrinskoga i kranjski puskari, te su ju kod Une razprsili i poda-
vili, dok je glavna ceta s plijenom srecno umakla. Druga ceta turska od 500 momaka pro-
drla je opet 30. kolovoza prema Hrastovici Gorama, te je spalila vise sela zarobila preko
i i

sto krscana i velik broj stoke, premda su ju Lenkovicevi laki konjanici progonili. Len-
kovic stoga moli, da Herberstein bude spreman sa zemaljskim ustankom sa 2000 i

puskara.

Sa nekim odredbama bana Erdeda i Lenkovica kao da nije bio sporazuman raz-
ban Nikola Zrinski. Dne 5. rujna tuzi se on iz Monyorokereka palatinu Nadazdu, sto su
ban i Lenkovic dali razvaliti tri grada u Hrvatskoj; jedan njegov, a ostala dva drugih
plemica; zatim sto su njegove gradove Zrinj i Prekovrski, iztjeravsi iz njih njegovih
100 konjanika i 50 pjesaka, preuzeli u okrilje i obranu kraljevsku, te ih predali nekim
Vlasima za cuvanje. Bojati se Prekovrskim sto se
je, da se ne dogodi sada sa Zrinjem i

je pred dvije godine zbilo s Kostajnicom Novigradom. Dok su Kostajnica Novigrad bill i i

u kraljevskim rukama, stajalo je uzdrzavanje obrana njihova godisnjih 7000 forinti; to- i

liko ce se trositi takodjer za Zrinj Prekovrski, a on bi to s manje troska cinio. Cim je

i

neprijatelj cuo, da su ona tri grada razvaljena, s mjesta je onamo udario, pa ne nasavsi ih

vise robio je na sve strane i mnogo naroda sa sobom u suzanjstvo poveo. Napokon je i

Malkocbeg skupio dosad jaku vojsku, pa ce ili udariti na Slavoniju ili pustositi ostatke

Hrvatske.

I Malkocbeg vec prvih dana rujna stajao na Levackom polju zajedno sa

zarsta je
svima medjasnim sandzacima (pozezkim, cazmanskim, hlivanjsko-kliskim), te je samo
cekao na odgovor iz Carigrada. Na sam Miholjdan, 29. rujna 1558., presao je blizu Kostaj-
nice preko Une, pa je onda harao ostatke hrvatske zemlje izmedju Une Qline, a zatim i

izmedju Qline Korane. Tom su prigodom osobito stradali krajevi oko T o p u s k o g a,

i

koje bijase nedavno doslo u vlast zagrebackoga biskupa Matije Brumana, zatjm predjeli
oko Stenicnjaka, koji je pripadao palatinu Tomi Nadazdu, napokon kotar grada
Perne. Ivan Tomasic javlja u svojoj kronici o toj provali ovako: »Godine Gospodnje
1558. na blagdan sv. Mihajla arhandjela dosao je pasa Malkocbeg sa 11.000 Ijudi u Hrvat-
sku, te spalio gotovo veci dio Hrvatske, po imenu P e r n u, Z a t, K r s t n u, K a d u s e, 1 i j 1

Vranograc, Bojnu; a na blagdan sv. Jeronima (30. rujna) citav su dan Turci napa-
dali, ali nijesu ni§ta izvrsili. vec su mnogi od njih pod K r s t i n j o m izginuli«. O torn ce-

tovanju Malkocpase u posljednja dva dana rujna javio je i Stjepan Kapitanovic, sluzbenik
 MALKOCBEQ HARA HRVATSKU. 22l

Nikole Zrinskoga, 5. listopada iz Ostrozina svome gospodarii u hrvatskom pismu ovo:

»A vasa milosti. glasa inoga nc umiin pisati, nego ovo Tiirci porobise ovu zemlju. Dojde
vojska na Miholjdan dade zob ondi, kadi s vasom (miloScu) Tiirak strgahema (strgosmo)
i

s onkraj Pedlja. kako dojde priko Oline, tako

I pusti na vsaku stranu. A mi sto nas bise i

vaSe milosti slug, potegnusmo ovamo k Perni ne mogosmo Zegerdomsyam preteci, nego i

s timi Zajedno dojdohmo v Pernu hvala Bogu dosta krscenikov oslobodismo. A vojska
i

pustoj k Topusku do Bovica, do Ostrozina, do Stinicnjaka dosta robija vze. A ba§a

i i i i

pade med Ostrozinom i med Pernom pri TribCi. I ondi pade o vecernoj i les^a do sutra do
sunCa iztoka, i suznji povidaju, ki su od njih pohitani, da je vojske bilo deset tisuc. A mi,
ki smo inda vojsku vidili, ne moremo reci, da je vojske vece od sest tisuc. A vece da nije

gospodine moj, gda vidil sam vojsku vsu i tri krat, da nisam vidil med njimi vse trista

kopaj v njih. A s ba§om

Ferhat beg Pakarski, cehaja Pozezki,
je bil: Hercegovski 6e- i i

haja, i Vece ni s njim bilo, nego taj jedan beg. A kada pride od ovoga,
HIivanjski cehaja.
kada se ganu, tako spa pod Kladusom a o domu, da se zdize dojde na Vranograc, ondi i i

va§e milosti slug onih muzi nikoliko posikose, a nikoliko pohitase. spaSe pod Brynom, I

kada se od Kladuse ganuse na Prosinji. A ja kako vidih, da vojska pranu simo k nam,
tako ja potegnuh na Gvozdanski bojeci se, da bi Jame on ziocesti varas pozgali gospo- i i

dicice; koga mogoh najti, ki se nisu bili razcetali, zvah sobom. A kada se vojska zdize
iz Prosinje, tako otide preko drumom prvim, ne navratise se k nam. ni na (jvozdanski, ni

na Jame«.

»A Tudoru (kapitanu u Novigradu izmedju Kladuse i Peci) povidase, da ga je pital

All vojvoda na Vranogracu. A Tudor dojde k meni obnoc v pcndiljak (3. listopada)
s Vukom, i s s Markom Darovicem,
Miholicem Sismanovicem, poceSe me prositi, da i i

idem s potegnusmo na Pedalj pred vojsku

njim pred vojsku, i docekasmo vojsku na i

Pedlju, poslasmo pred vojsku jednoga

i rekosmo: Sto ste Tudora pitali, ovo je Tudor, i

ako se ocete s njim biti. A basa posia k meni Perhat agu Qrahovljanina poruci mi: Da i

posaljem Tudora na njegovu viru, da se biju. A ja ne (h)tih, nego prosah v talistvo cehaje
Ali, koga poglavita Turcina, a ja sam hotih Vuka dati v talistvo. A oni ne (h)tise cehaje

dati, nego vojvodina brata, v tom se ne bise. I Berovica zatacnik dohodi

i dosta zva i

Berovica, a ja ga ne pustih radi Tudora, da se ne bije prvo Tudora, radi toga da nebi i

nijednoga talistva. A v to doba posla k meni basa jednoga momka prositi me, da posa-
ljem k njemu Dovolica na njegovu viru. i mu: Gospodine! Mi smo mali suprot
porucih
tebi, s tobom je Bosna, i Po^ega i ostali, a nas je ovo pedeset konj, ne dam se Tudoru i

biti prez talistva. A Tudor se rasrdi i rece: Neka mi da ba§a svoga sina v talistvo, a ja
ocu pojti tja V talistvo biti se s njim. A on poruci po Dovolicu, da ne da nikogar, nego
voivodina brata. A nam povida§e gospodiCici, ki ga znaju, da je nikakov mamnik, i da ga
ne uzimamo v talistvo«.

»A ob tom vojska otide spa pod onim vrhom. kadi s va§om milo§(5u Turak str-
i

gosmo; a l^og zna, da su se vse va§e milosti sluge vrtile okol njih dosta, da sto Bog nidal
ni. A med nami je vsimi A gospodin Slunjski je bil pre Zegerdomsyami, uhitil je i

je jednoga dobra su^nja Mehtiagu. A vze! mu je Babono^id Paval konja; oni gospodiCid i

su dosta dobili«.

mogu dati va§e milosti na znanje, da je MalkoC beg po Dovolicu poruOil, da

»A to
ode naCinjati N o v g r a d, ali da o(^e gotova koga godi vzeti. A su?Jiji povidaju, da oCe
i

sa Rahorja sada pod.sesti B u § e v a, ali koga godi grada na Vnu da je zapovid Vlahom.
i (S i

da se gotovi dr2i«.

»I oto mogu dati va§e milosti na znanje, da pride KovaC v pondiljak k ZinitSu Ste-
fanu da vojska ali v Cetertak ali v petak oce robiti; a ja onda v (Ivozdanskom bih meni i

Zinid on das da ta gtas na znanje, i ja sam ga ta glas dal on das na znanje gospodinu Len-
 222 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.)

kovicu i gospodinu banu i ne mogn reci ni jsdan, da iiisu znali za (o)vu vojsku, zacini je
gospodin Blagajski poslal moje listi v Konjsku Smit iz Brumna«.
»A g o s p o d n e m o o V a V s a z e m
i a j, 1 j i e m e n t
p I u d k r c da s e i i 1 j i i i,

otel'urkompredati, akovasamilost k njim ne prigledate; zasto

vele, da su oni zginuli po Lenkovicu i po banu«.
»I kada sam bil pri kraljevi svitlosti, onda sam govoril kralju za prah na vase mi-
losti krajisne grade i na ostale, i ondi je porucil po Belceru Lenkovicu, da da praha v kra-
jisne grade. Zato molim vasu milost kako moga milostiva gospodina, pisite Lenkovicu, da
da praha v vase milosti grade, zac Bog zna, da ni ostalo v sih vase miiosti gradih praha,
sto bismo do pol dne hitaU raz Krupe. I za Boga vasu milost mole vsi vase milosti sluge,
da ih vasa milost ne ostavite, zasto su konje na to pripravili, da im ot . . . pomriti; jednim
je dobro, koji imaju dobre jednim je zio. I za Boga molim vasu milost, pisite gospodinu
banu, da ole prigleda k ovim gradom Zrinju Prekovrskomu Lisnici, i i

zasto jedan dan ote turski biti, a s njih oce vsa zemlja slovinska i

hrvatska poginuti«.
»A sada ne mogu dati vase milosti na znanje, da v ove dni ocu poslati k vase mi-
losti svoga clovika, od vase milosti cekam dobra odlucka«.
i

ovoga se pisma ocito vidi, da u Hrvatskoj izmedju Une, Korane

Iz Kupe zaista i

nije bilo ovece vojske, kad je Malkocpasa na Miholjdan sa 6000 do 10.000 Turaka provalio

do Topuskoga Stenicnjaka, te se robeci

i paleci preko Perne, Krstinje, Kladuse, Vrano- i

graca i Prosinje k Uni povratio. Ban Erdedi isti mah u Jakusevcu u Turo-
stajao je u
polju, izcekujuci tursku navalu na Hrastovicu dok je Lenkovic boravio negdje u
i Sisak,
Varazdinu, izcekujuci pomocne cete iz Stajerske za obranu Slavonije. Dne 1. listopada
pisao je ban Erdedi iz Jakusevca vrhovnomu kapitanu Lenkovicu ovako: »Mogu vasoj
uzmoznosti javiti, da su Turci jucer danas u velike pustosili (maximas devastationes) u
i

hrvatskim stranama, poimence u oblastima Topuskoga Stenicnjaka. Mi smo pak zajedno i

s gospodinom Alapicem ocekivali istoga neprijatelja u ovim stranama Slavonije. Vrlo sam
cesto vec spomenuo, da cemo mi, ako bi neprijatelj cinio kakva pustosenja, po tom u za-
i

mjenu udarati na druge strane. Sada smo dakle tako odlucili, da cemo dojduce srijede 5. li-
stopada) s Bozjom voljom poci na put; stoga vas molimo, da izvolite isto zapovjediti i

kapitanima u ovim stranama, da (podju) sa svima konjanicima, bojnim spravama, kao

i s vojvodama haramija, Molimo vas, da inace ne uradite«.

Malkocbeg k Uni izdao je zapovijed, da se iznova podigne razvaljeni

Vrativsi se i

spaljeni Novigrad, a onda je tijekom listopada podsjedao grad L e s n c u, (Lisnicu, Ly- j i

snica, Lichnichaw). Ban Erdedi Alapic sasli su doduse na jug, da obrane taj grad Nikole
i

Zrinskoga; ali su bill preslabi, da Turcima odole. Dne 31. listopada pisao je stoga ban
Erdedi Lenkovicu »iz tabora kod 2irovca« (in castris ad Syrownyczam) prilicno ostro
pismo ovoga sadrzaja: »U precestim listovima pisali smo vec vasoj uzmoznosti, da su Turci
nasuprot Lisnici na vrlo utvrdjenom mjestu podigli grad i varos, pa se je bojati, da ce ci-

tava Hrvatska propasti. Mi smo za sada smjestili u Lisnicu nekoliko hrane i ceta, dobrih
pak lumbarada nema u gradu vise od cetiri, a baruta nista. Stoga da sto prije obskrbite

grad barutom lumbardama, jer u nas toga nema. Poduprite ga takodjer cetama dru-
i i

gim, jer da mi sva nasa posjedovanja sve nase imanje razprodamo, ne bi mogli Zrinja,
i

Lisnice i Prekovrskoga obraniti od Bosne. Uvdje nemamo nikakve pripomoci osim ovih
zitelja (regnicolas), a ti nijesu ni za sto, jer su od Turaka opustoseni; mi zajedno s njima
cinimo ono, sto mozemo, ali na nemoguce se ne obvezujemo. Zaista ne ce ni Pod-
brizje ostati, ako Hrvatska propadne. To smo htjeli vasoj uzmoznosti saob-
citi s prosvjedom, pa vam zelimo srecu zdravlje«. i

Jedko pismo banovo na Lenkovica, koji je tada bolestan lezao u Varazdinu, odaje i

zdvojnost njegovu, sto ne moze da Ljesnice obrani. I zaista je Malkocbeg vec sutradan, na
 PAD OTOKA I BUSEVICA. 223

sam blagdaii Svih Svetih receni grad s lumbardama razasuo, na §to se je oborio na gra-
dove Otok i Busevic, knezovima Blagajima, Vec trecega studenoga
koji su pripadali

spalio je MalkoCbeg grad Otok (Otoku, Insula) na Urii zajedno s varoSi franjevackim ma- i

nastirom. koji je spadao medjii najvece sainostane ii Hrvatskoj; u isti mah zauzeli su
Turci i grad F^usevic, posjekavSi posadu od cetrdeset niomaka, koja ga je branila.

I Vrhovni kapitah Ivan Lenkovic le^ao

krevetu (aber yeczo weil ich nun ain guete
je

zeit
vec dulje vrijeme ii

her ineiner schwachait halber auf khain

Varazdinu bolestan u

ross siczen mugen, sonnder mich im pet vmbwalczen muessen), kad su mu stizavale
kobne vijesti iz hrvatske krajine. Na o§tro pismo bana Erdeda odgovorio je 5. listopada
takodjer jedko. Najprije porice, da mu je ban dosad »rna jedno slovo pisao*. Sto se ticie

lumbarada i baruta za Ljesnicu, §alje sada nalog puskaru Ivanu u Hrastovicu, koji ce
predati cetrnaest dvocijevka. sest tona baruta i dvije pioce olova, da se razdijele u gra-
dove Zrinj i Ljesnicu. §to se tice povecanja ceta na krajini, neka se ban obrati na samoga
kralja. Spoticc nadalje banu, §to nije dovoljno naroda skupio u Slavoniji, pa da ni saini
Hrvati ne zrtvuju dosta za svoju zemlju. Zatini izlazc. kako je svoje cete razporedjao za
zaStitu Bobovca i obranu Slavonije od sandzaka cazmanskoga i pozezkoga, pa dodaje, da
bi bio nesto ceta poslao i za Ljesnicu, kad bi ih imao. §to se tice napokon Pobrizja, neka
se ban radije pobrine za svoje knezije i gospostije. a neka ne dira u njegovo siromaj^tvo. No

J^v^.W^/
iA^ -^ / ^^^V.^^/) ckL^ ]

7
PODE^IS BANA PETRA ERDEDA.
S povelje, izdane za Antuna Gereczyja 21. travnja \bb-i. Izvornik u arhivu Jugoslav, akadeniije.
Cita se: Idem Peirus Erdewdy Banus qui et supra manu p(ro)p(r)ia.

vec 11. i 14. studenoga javija Lenkovic iz Varazdina tako stajerskim stale2ima kao i kralju

Maksitnilijanu, kako je po banovim porukania MalkoCbeg kulu kod LjeSnice podigao, i

samu LjcSnicu razvalio, pa onda uz Unu posao, te Otok i Busevic osvojio i razorio; na-
dalje kako je u »ostatku« (drimel) Hrvatske preoteo maha obci bijeg i razdor. te brojni
hrvatski seljaci pristaju uz turskoga pa§u. Lenkovic ce s malo Ijudi, §to ih imade. onamo
pod, premda ga radi bolesti »moraju na konja dizati«; ali zaklinje i kralja i stalc2e. da mu
poSalju pomoci i novaca. Kralj je Maksimilijan zaista vec 19. studenoga pismom iz BeCa
pozvao Stajerske staleie, da radi opasnosti, nastale padom LjeSnice, Otoka i BuSeviCa
dignu na noge tridesetoga momka, te ih poSlju na krajinu u pomo(^. Jednake je zapovijedi
izdao Kranjskoj i KoruSkoj, kao i banu Erdedu i knezu Zrinskomu. Tako je Ivan Lenkoviti
u drugoj polovici studenoga 1558. skupio toliko vojske. da je mogao zaustaviti dalje na-
predovanje MalkoCbegovo, paCe opct mu otcti netom osvojeni Bu.^evi(5. Svc to dogodilo

se je prije 29. studenoga, jer toga dana boravi ban Rrdedi ve(i u ^elinu, a Ms. studenoga
stoji Lenkovi(i u Mehovu u Kranjskoj, odakle javija kraljii Maksimilijanu, da su Turci
proSloga tjedna s Une uzmakli. pa da se ncma radi vclike povodnjc daljih provala njihovih
bojati. osobito ako knez Zrinski kraljeve zapovijedi toCno Izpunjavali. Me-
bi ban Erdedi i

djutim je u isti mah ban Erdedi javljao o novim pripravama MalkoCbegovim. kao o i

prijetnji po^e^koga sandzaka. da tc Cetovati po Slavoniji prodrijeti sve do Krapine. I i

224 ftRDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.).

zaista je ti ponoci 29. studenoffa turska ceta od 1000 momaka dosla pred Koprivnicu, te
zapalila predgradje njezino. Ali na to se digose kapitani Krsto Ungnad, Jakov Sekelj, Vid
Halek, zatim vojvode Veckovic i Margetic, pa se oborise na vracajuce sc Turke kod Gjur-
gjevca. U Ijutom kresevu potjerase ih u bijeg, ubivsi 150 i zarobivsi 120, te oslobodivsi
mnogo krscanskoga roblja. O toj pobjedi izvijestio je Vid Halek 30. studenoga iz Kopriv-
nicesvoga druga Franju Teuffenbacha u Varazdinu, zamolivsi ga, da to dalje razglasi

vrhovnomu kapitanu, kao vojvodinama Stajerskoj Koruskoj. i i

Buduci da su Turci sve pored primirja neprekidno iidarali na Hrvatsku i Slavoniju,

pace i u Ugarskoj bill osvojili tvrdju Tatu(Totis) izmedjii Ostrogona i Qjura, sazvao je

kralj Ferdinand, kojega bijahu jos 14. ozujka 1558. u Frankfurtu proglasili njemacko-rim-
skim carem, ugarski sabor za 6. sijecnja 1559. u Pozun. Kako god. 1558. nije bilo ugar-
skoga sabora, mislio je kralj izprva, da bi uobicajenu vec ratnu dacu mogao i za nastajnu
godinu pobirati bez privole sabora, razaslavsi tek okruznice na zupanije. No toj se namisli
oprjese palatin i ostali drzavni savjetnici tako odlucno, da je napokon kralj morao privo-
Ijeti na saziv sabora, gdje ce ga zastupati sin Maksimilijan. Ozlovoljeni vec time poka-
zase se stalezi vrlo oporni protiv svega, sto je Ferdinand od njih trazio. U zestokim govo-
rima iznasahu svoje tegobe, sto se ustav krsi, sto strane cete i njihovi zapovjednici na-

silja cine, i sto kraljevski komesari rade, kako ih je volja. K tomu zahtijevahu, da se svim
tim nevoljama stane na put. te da kralj trazi savjet od ugarskih savjetnika u ugarskim
poslovima. Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u jednom pismu kneza Nikole Zrinskoga,
sto ga je 17. veljace 1559. iz Pozuna pisao svomu zetu Krstu Orsagu: »Koliko smo na sada-
njemu saboru razabrali i vidjeli, cini nam se tako, da sve ono, o cemu se je dosad razprav-

Ijalo, nema nikakve vrijednosti, jer nam je njegovo velicanstvo predlozilo takve predloge,
koje ni pod koji uvjet ne mozemo prihvatiti, pak mislimo, ako se jos dalji predlozi iznesn,
da cemo se razici bez ikakovog zakljucka, buduci da njegovo velicanstvo trazi od nas to-

like stvari, te gotovo vjerujemo, dasusve nase slobode utr- i povlastice

n u 1 e (ut prorsus credimus omnes libertates et praerogativas nostras esse extinctas.« Sabor
se doduse nije razisao, ali je tek djelomice udovoljio kraljevim predlozima.* Tako dozvolisc
stalezi mjesto zatrazena tri forinta od kmetskoga selista u ime ratne dace samo dva forinta,

i to ne za sest ili bar za tri godine, kako se je zahtijevalo, nego tek za jednu godinu. Jed-
nako snizise znatno i zahtjeve u pogledu vojnika. Kralj je Ferdinand sa zakljuccima sabora
bio vrlo nezadovoljan, kako to dokazuje pismo, kojim ih je 10. ozujka u Augsburgu po-
tvrdio. Malo zatim stigli su na kraljev poziv u Augsburg ostrogonski nadbiskup Nikola
Olah i tadanji jegarski biskup Antun Vrancic, da u ime Ugarske izmole od njemackih dr-
zavnih staleza pomoc protiv Turaka. Njemacki drzavni sabor lijepo se je odazvao njihovoj
molbi, te je dozvolio novcanu pomoc; ali uza sve to nije doslo do vecih poduzeca, jer je

Ferdinand i dalje nastojao, da se pogodi tako sa sultanom kao i s kraljicom Elizabetom i

njezinim sinom Ivanom Sigismundom u Erdelju.

Dok je ugarski sabor u Pozunu bio na okupu, Hrvatska

je zajedno s Kranjskom

ponovo krvarila od Turaka. U spomenutom pismu od 17. veljace tuzi se Nikola Zrinski
svome zetu Orsagu, kako je Turcin netom silno pustosio »sve do medje Koruske«, te sa

* O prilikama na torn saboru pisao je ved 5. veljace 1559. knez Nikola Frankapan TriaCki
Jurju Gomilcu, upravitelju svoga imanja u Bosiljevu, u hrvatskom listu ovako: „Ovdi u (Po2unu)
je kralj Maksimilijans kraljicom. Od orsaga pros! veliko dace
i da vojsku podvignu proti caru i

(turskomu). Ugrom se te^ko vidi. Jo§ mu nisu dali odgovora znam, da se nete brzo pogo- i

diti. Mi demo jutri nase (hrvatsko) orsacko poslanstvo kralju govoriti. Bog zna, kada nam bude
odludak. Gospodin Lenkovic govori, da ce biti na Hrvate dobro prigledanje nadijem se da on jo§ i

bude nas kapetan; listo nas Bog Sekla (Sekelja) mentuj. Pak vam ne morem sega pisati, zac sam
veceras gosti imal, a jutri ovdi pri meni bude nas Damjan, mestar orsadki (Damianus de Aranyan,
prothonotarius regni Sclauoniae), i ostali posli Slovinske Hrvatske zemlje, nas knez Slunjski i i i

Babonoiic, tr budemo dobre volje, zad nas kraljeva svitlost lipo prime".
 ^ITELJI OVOZDANSKOQA PO(jADJaJU SE S TURCIMA. 225

Soboiii ociveo nemalo krscanskoga puka. () toj provali prica hrvatski Ijetopisac Tomasic, i

koji kaze, da je pasa Malkocbeg s mnogo svojih dosao (preko Hrvatske) u Kranjsku, naime

11 Kocevje, Ribnicu okolna mjesta, pa onda preko gora presao u Pivku, nanoseci mnogo
i

stete krscanima; zatim da je navalio na utvrdjenu Klanu, ali ne mogavSi joj nauditi, vratio
se je zdravo i pobjedonosno svojoi kuci. Suvremena biljezka dodaje jo§, da je turska
vojska brojila 600(1 koiijanika, koje je vodio Malkocbeg sa svojiin sinom, i da su Turci robili

ro Kranjskoj od 29. sijecnja do 2. veljace. Mozda na povratku iz Kranjske, no moguce i

namah zatim stao je Malkocbeg sa svojim sinovima

udarati na krajeve izmedju nemilo
Une Kupe. Dne 30. ozujka pise Nikola Zrinski-iz Novih Dvora u Medjumurju (in Po-
i

mwrye) palatinu Nadazdu. da sultan ne ce ove godine vece vojne preduzeti radi zavade sa
svojim sinom; ali da bi pojedine pase mogli navaljivati na svoju ruku. Pisao je zato kralju,
da se pobrine za njegove gradove na krajini, jer inace ce biti prinudjen, da te svoje
krajiske gradove sam ognjem unisti i sa zemljom sravni (coacti erimus castra nostra ii-

nitima igni tradere et solo aequari), samo da iz njegovih ruku ne dodju izravno u neprija-
teljsku vlast, te bi ga ziobnici onda bijedili s nehaja. Medjutim pomogli su si zitelji njegova
grada Qvozdanskoga sami, utanaciv§i s Turcima pogodbu, kojom su priznali njihovu
vlast, samo da ih vise ne uznemiruju.

Predaja Uvozdanskoga nemilo se je dojmila. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic obtuzio

je zitelje njegove radi izdaje, na sto ga je kralj Maksimilijan ovlastio, da ih pozove pred

svoj sud. U isti mah pisao je kralj Maksimilijan i knezu Zrinskomu, neka zapovjedi tim
svojim podanicima, da sto prije opozovu predaju i sve pogodbe, koje su mozda s neprija-
teljima u.^rovorili. Nikola se je Zrinski vec 17. travnja odazvao kraljevu nalogu, te pod-
jedno pozvao Stjepana Kapitanovica, neka prinudi zitelje Qvozdanskoga, da vi§e s Tur-
cima ne suruju, niti da im danak placaju. Ali u isti mah ogradio se je Zrinski svec^ano u
posebnom pismu na kraija Maksimilijana protiv toga, da bi Ivan Lenkovic sudio njegovim
podanicima. »(jospodin Lenkovic nema nikakve nad nama ili na§im
vlasti (iurisdictionem)
podanicima; on nije ni nas kapitan, niti vr§i bansku sluzbu, nego je samo kapitan njemu po-
vjerenih ceta, koji mora krajinu braniti, te podanikc ma cije ne vrijedjati, nego nasuprot
Stari je pak obicaj od svih kraljevavazdaobdrzavan, da
zaSticivati, i

je protiv kraljevskih podanika mogaosudbenopostupatiuUgar-

skojpalatin, uHrvatskojiSlavoniji ban, a ne kapitani (Est autem
consuetudo antiqua et ab omnibus regibus semper observata, ut in regno liungariae pala-
tinus, in Croatia et Sclavonia banus et non capitanei in subditos regios iure animadver-
tere possint) . . . Ako bi na§i podanici zapovijcd njegovog velicanstva ili nas nalog zane-
marili, moci ce protiv njih postupati gospodin ban, a ne kapitan. Onomu cemo se pokoriti,
nipoSto pak Lenkovicu, jer ovoga za kapitana naSe osobe priznati ne demo«. Ne zna se,
kako se je taj spor rije§io; no vjerojatno je, da su se kne^evl podanici u Qvozdanskom
odrekli Turaka, pa da se je sve izravnalo na saboru Hrvatske i Slavonijc, koji se je
21. svibnja u Zagrebu sastao na poziv kraija Maksimilijana. Cini se, da je na tom saboru
bilo uz ino na predlog kraljev odluCeno, da se neki gradovi na krajini razvale (kao Komo-
govina, Qradusa, Svinica i Bednik), jer bi se Turci mogli u njima utvrditi, te jo§ 2e§(5e po
Na saboru bio je ban Petar Krdedi, koji je 26. svibnja
ostatcima kraljevstva pustoSiti. i tz

Zagreba pozvao pred svoj sud neke turopoljske p\em\6e radi poCinjenih nasilja.

Medjutim nije MalkoCbeg nimalo mirovao. RazorivSi joS u travnju grad Cazmu, sto-
licu istoimenoga turskoga sand?-aka, jer se je bojao, da bi mogla dopanuti krSdanskih ruku.

iiasiavio je Malkocibeg sa svojim sinovima D^.aferom i Huseinorn. kao i s ostallma sand-

acima svoja Cetovanja na sve strane. Vrhovni kapitan Ivan LenkoviiS I niegovi zamjenici
Vid Halek, Franjo Teuffenbach i Herbard Aucrsperg stajali su budno na strati, a uz njih

i ban Petar Erdedi, pa tako nije mogao MalkoCbcg daljih mjeseci godine 1S59. niSta osud-
noga izvcsti. Tek 11. listopada javija Vid Halek o turskoj provali do podravskoga Novi-
Klaic. Hrv. povj. III. (5.) IS
 226 FERDINAND 1. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.).

grada; ali te Turke nije vodio Malkocbeg, nego vjerojatnije pecujski ili pozezki sandzak.
Da je pri obrani hrvatske i slavonske krajine gorljivo sudjelovao i ban Erdedi, nema
sumnje; dne 19. listopada 1559. izdao je kralj Ferdinand u Becu Petru Erdedu povelju,
kojom mu je ponovo potvrdio sva njegova posjedovanja u Hrvatskoj Slavoniji, kao i

Cesargrad u varazdinskoj zupaniji, Okie, Lipovae, Jastrebarsko 2elin u zagrebackoj, na- i i

pokon Novigrad Hrastiinieu u krizevackoj zupaniji.

i

Jos 15. rujna 1559. bijase u Erdelju umrla kraljica udova Izabela, s kojom se je Fer-
dinand u posljednje vrijeme pogadjao o miiu. Sin njezin Ivan Sigismund prozvao se je na
to izabranim kraljem Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, pa nije htjeo ni cuti za pogodbe maj-
cine, vec je zahtijevao, da mu Ferdinand ustupi citavu zemlju od Erdelja do Dunava \ da
po izumrcu svojih potomaka zajamci njegovu rodu nasljedstvo u Ugarskoj. Buduci da su
takodjer stigli glasi, kako je Sulejmanov sin Bajazit stradao 30. svibnja u boju kod Ko-
nije, te morao prebjeci k Perzijancima, mogao je Ferdinand slutiti, da ne ce doci naskoro
do mira ni s Turcima, vec da ce nanovo veliki rat planuti. Trebalo mu se stoga za nj pri-
praviti i u Ugarskoj i u Hrvatskoj.

Poglavito radi bolje obrane zemije sastao se je sabor Hrvatske i Slavonije 3. ozujka
1560. u Zagrebu. Osim bana Erdeda bio je tu i knez Nikola Zrinski, kao i vrhovni kapitan
Ivan Lenkovic. Ferdinand bijase poslao na sabor sedam svojih komesara, po imenu mestra
konjusnika Franju Taha, vrhovnoga kapitana sajkasa Franju Zaya, Ijubijanskoga kapitana
Jakova Lamberga, zagrebackoga kanonika, lektora biskupskoga vikara Luku, zatim Sigis- i

munda Qaylera, Ivana Jakova Qreisenecka napokon Andriju Qleyacha. Stalezi, sabrani i

na saboru, bili su gotovi na najvece irWe; ali Ferdinandovi pokiisari trazili su mnogo vise,
nego sto je izkidano kraljevstvo moglo podati. Stoga su se saborske razprave otegle do
10. ozujka.

Sabor se je najprije pobrinuo, kako da se hranom obskrbe gradovi na krajini. Stoga

bi odluceno, da se za ovaj put u Slavoniji od svakoga dimnjaka, a u Hrvatskoj od sva-
koga puskara (po pet dimnjaka) dozvoli po jedna cetvrtinka psenice jedna cetvrtinka i

prosa; jedno drugo moraju zitelji do 25. srpnja, doticno do 8. rujna sami dovesti ili do-
i

nijeti na odredjena mjesta, to zitelji izmedju Drave Save u Koprivnicu, Krizevce Za-
i i i

greb, oni izmedju Save Kupe u Topusko, a oni iz Hrvatske na jugu Kupe u Cetin, pa pre-
i

dati onima, koje ce vrhovni kapitan Lenkovic za to imenovati. Nadalje je sabor potanko
ustanovio, tko sve mora krajiske gradove utvrdjivati i potrebitu gradju (narocito drvene
grede) onamo dovazati. Radilo se je poglavito o utvrdi, doticno popravku grada i varosi
Koprivnice, zatim gradova Cirkvene, Siska i Hrastovice u Slavoniji; u Hrvatskoj pak tre-
balo je urediti cetiri grada, da se u njima smjeste i nastane kraljevske cete, konjanici i

pjesaci, po imenu gradovi i kasteli Sracica, Hresno, Ogulin i Bojna. Ustanovljeno bi, da se
s tima radnjama oko popravka i utvrda zapocne 1. svibnja. Kraljevski su komisari zahtije-
vali, da bi stalezi dozvolili sve te radnje unaprijed za tri godine redomice; ali sabor iz-

javi: »Stalezi pripravni su sve moguce podati; ali buduci da se oblasti i kmetovi njihovi
svaki dan umanjuju i od Turaka unistuju, tako te su Turci i za ovoga sabora d v a put
u Hrvatskoj u velike harali i pustosili, ne mogu stalezi nista izvjestno za buduce odrediti,
premda su u buduce pripravni gotovi sve moguce ciniti prema prilikama onoga vre-
i i

mena« (Status regni ad omnia possibilia promptos se offerunt, sed quia regiones et coloni
eorum singulis diebus minorarentur, per Turcasque desertarentur, prout etiam et nunc fac-
tum est, quod sub ista dieta etiam bis Thurcae magnam fecerunt in Croatia depopulationem,
desertationemque, propterea non possunt status certi quidpiam de futuris statuere, otteren-
tes nihilominus conditionem, ad omnia possibilia promptos esse et paratos).

Po predlogu kraljevskih komesara razpravljalo se je nadalje o nekim hrvatskim gra-

dovima, da li bi se popravili ili posve razvalili. Radilo se je poglavito o gradovima izmedju
Une i Kupe, kao §to su Prekovrski, Zrinj, Qvozdanski, Pedalj, Busevic i Slunj zajedno sa
 OBRANA POKUPJA. 227

samostanorn kod toga grada, Stalezi su predlagali, da se iie ruse, jer su blizu turske medje,
pa su stoga zgodni za suzbijanje Turaka i drzanje straza. Gradovi mogli bi se odrzati, kad
hi kralj gospodaru njihovu Nikoli Zrinskomu podijelio obilatiju pripomoc, pa bi knez
mogao u njima namjestiti svoje kastelane s pjesacima, koji bi na zapovijed vrhovnoga ka-
pitana polaziii onamo, kamo bi im zapovjedio. Neka se stoga kralj sporazumije s recenim
knezom, te milostivo udesi, da se oni gradovi ne sruse, vec sacuvaju. Nasuprot predla2e
sabor sam, da se razvale samostani tik do grada Krizevaca varoSi Hrastovice, jer su na i

§tetu tima mjestima, pak povjerava banu i vrhovnomu kapitanu, da to sporazumno izvedu.
Nadalje udovoljavaju stalezi kraljevu pozivu, da zaStite najobicnije prelaze na rijekama, te
da smjeste brodove i mostove pod strazom na zgodnim mjestima. Trebalo je narodito ne§to
uciniti za obranu Kupe, Blinje i Korane. da Turci po miloj volji preko njih ne prelaze. Za

UROBNICA KRALJICK IZABELE

u stolnoj crkvi u erdeljskom Stolnom Biojjradu.

ogradu svih prelaza na Kupi poCev od grada Ozija do crkve sv. Jakova na Qazi odre-
djuju se kao radnici kmetovi bana Petra Rrdeda, kneza Nikole Zrinskoga, podanici s imanja
plemida Or§i(ia Bartakovida
i drugih; Cim voda u Kupi splasne, zapoCet 6e po banovoj
i

zapovijedi potrebite radnje. Brod i prelaz StreleCki kod Jamnice zatvorit 6e (dotiCno utvr-
diti) podanici s imanja gospodeplemica iz Samobora, Jegidovca. Stupnika. Mlake
i Jam- i

nice,Cim to ban zapovjedi. Brod kod Letovani(^a zatvorit 6e straiiti knez Franjo Fran- i

kapan Slunjski, koji je ondje podigao i utvrdu. vrlo koristnu potrebitu. Brod ili prelaz i

Degoj zvan ogradit 6e radnici iz Pokupja, SiSljavida, ZamrSja, Luke s RieCicom, Blatnice i

KupCine. Napokon prelaze na Kupi kod Bresta kod Dren^ine preuzet ie plemid Turopolja,
i

zatim Alapi(5 i ban Erdedi za svoja imanja 2elin Kravarsko, pa biskup

i kaptoi zagre- i i

baCki kao gospodari Du^.ice i Siska. Za zatvor prelaza i brodova na rijeci Blinji odredjnjr
15*
^28 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (152^.-1564.).

se imanja palatina Nadazda (Stenicnjak), citava opatija u Topuskom, nadalje imanja Subica
Peranskih pripadci grada Krstinje. Obrana Korane
i svih prelaza na njoj povjerava sc i

svim plemenima u Hrvatskoj, kao sto su Smrckovici, Klokocki, Goricani, Vojkovici i

drugi, zatim knezovima Blagajima, pa knezovima Frankapanima Slunjskim Trzackim.

i i

Napokon pobrinuli su se stalezi za straze, koje bi bile razmjestene po citavom kraljev-

i

stvu. Brigu za straze kao sabiranje novaca za njihovo uzdrzavanje povjerili su knezu
i

Nikoli Frankapanu Trzackomu, Ivanu Alapicu, Gasparu Gusicu i Stjepanu Kapitanovicu,

odobrivsi vec unapred sve, sto bi ovi u torn pogledu odredili.

Na saboru vijecalo se je i zakljucivalo ne samo o obrani domovine, nego i drugim

poslovima. Radiio se o redovitom sudovanju, zatim o pripomoci za neke piemice (Andriju
Qusica, Lovru Bosnjaka i Petra Cvetica), da se izkupe iz turskoga suzanjstva, o osigu-
ranju cesta (izmedju Ludbrega Koprivnice), kao o kaznama za one, koji ne bi izvrsivali
i i

saborske odredbe. Napokon mole stalezi kralja, da tocno redovito placa bansku cetu, i

zatim da se ziteljima Slavonije ne brani zito u tudjinu prodavati, te ga iz Ugarske dova-

zati. Tim se je htjelo doskociti zabrani izvazanja uvazanja zita, kao tomu, da se hrana ne i i

mora prodavati kraljevskim provizorima uz odredjene cijene, koje su vise puta bile vrlo
nizko odmjerene.
Kraljevski poklisari i komesari nijesu bill posve sporazumni sa svima zakljuccima
staleza, te su u posebnom spisu iznijeli sedamnaest prigovora (replicatio). Ali stalezi po-
bili su ili objasnili su sve prigovore, te su 9. ozujka, naime na posljednji dan saborovanja,
pridalisamo jos jedan zakljucak, da ban mora na zahtjev vrhovnoga kapitana skupiti Ijude,
koji ceprema potrebi zivez iz Topuskoga Cetina voziti na samu granicu, kamo vrhovni i

kapitan zapovjedi, ali da ih kapitan zato mora primjereno platiti. Nekoliko dana nakon svr-
senog sabora knez Nikola Zrinski pise 15, ozujka iz svoga grada Cakovca palatinu Na-
dazdu, kako su kraljevski komesari predlagali, da se njegovi gradovi na hrvatskoj krajini
razvale. Ali sabrani stalezi oprli su se tome, jsr kad bi se ti gradovi porusili, propali bi i

ostali, jer su oni »citavoj Hrvatskoj i Koruskoj stit, bedem i straza« (quoniam toti Croatiae
et Carinthiae scutum, propugnaculaque et excubiae sunt); pa zato su nasuprot zakljucili,

da se obnove i sacuvaju. Medjutim buduci da nitko nije htjeo preuzeti brigu za te gradove
i za odrzanje njihovo, zaklinjali su njega ne samo stalezi, nego i vrhovni kapitan, da se
on tomu posveti. Da ugodi kralju i pomogne pretuznoj domovini, koliko moze, primio se je

toga zadatka pod pogodbu, da ga cesarsko velicanstvo dobrostivo pomaze. Ipak se nije

obvezao, da ce recene gradove sam glavom cuvati ili u njima prebivati.

Vec u drugoj polovici ozujka 1560, bijase Malkocbeg sa svojim sinovima i susjednim
sandzacima zaigrao krvavo kolo na hrvatskoj krajini. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic javlja
kralju Ferdinandu 24, ozujka iz Cetina, kako je jedna ceta turska od 420 momaka jos
16, ozujka bila iz svojih utvrda na Uni udarila harajuci i robeci na Vranograc, ali su ju na
povratku kod 2irovnice stigli njegovi vojnici (njih 300) i Ijudi (60 —80) kneza Zrinskoga, te

su ju razbili i samo nesto poginulo, ali ih je zato dopanulo rob-

plijen joj oteh, Turaka je

stva preko sto zajedno s nekih 200 konja. Drugu tursku cetu od 200 konjanika nesto vise, i

koja bijase udarila prema Slunju, te zarobila preko 70 krscanskih dusa neko 60 komada i

goveda, razasuli su vojnici Lenkovicevi 22, ozujka, Od zarobljenih Turaka obaznao je Len-
kovic, kako Malkocbeg poslao svoga sina k sultanu, koji mu je zapovjedio, da se ob-
je

novi razvaljeni grad Obrovac izmedju Krupe Bihaca, pa da odanle nastoji ne samo uzeti i

gradove bihacke kapitanije, nego da provaljuje u velikim cetama, u preostalu Hrvatsku

i Kranjsku, Lenkovic vapi za pomoc, jer su mu se cete za ovih provala turskih nemilo iz-
morile, a k tomu nemaju ni novaca ni hrane za svoje konje, Dva dana poslije, 26, ozujka,
boravi Lenkovic u Bihacu, te pise odanle stajerskim stalezima, kako je od uhoda doznao,
da je Malkocbeg s jakom pjesadijom konjicom dosao do obnovljenoga Novigrada na
i

(Jni, ali se ne zna, kuda ce dalje udarati.

 OKRSAJI KOD 2IR0VNICK I SLUNJA. 229

O sukobima izmedju turskih 5eta i hrvatske kraji§ke vojske kod Zirovnice i Slunja
javija iz Cakovca i knez Nikola Zrinski palatini! Nadazdu. U pismu od 2, travnja javija
mu: »I na§i su se u Hrvatskoj muzevno hrabro ponijeli. Kako su dvije (turske) dete i

s Bo^jom pomodi razprSene, sudimo da je vasoj velemoznosti pisao va§ sluzbenik u Ste-
niCnjaku (Vuk Qhyczy), kao ostali prijatelji iz Hrvatske*. U drugom pismu od 6. travnja
i

piSe opet: »Va§a je velemoznost vec doznala, kako su proslih dana vjerni krscani suzbili
dvije (turske) cete u Hrvatskoj. U oba se je boja gospodin Slunjski (Franjo Frankapan),
va§ sin, a na§ osobiti gospodin brat hrabro juna^ki ponio, kako tvrde svi, koji su u
i i

onim okr§ajima bili. Cestitamo od srca molimo Boga, da bi (on) taj Castni po- i i

hvalni pocetak mnogim dobrim krepostima pomnozao za dobro ime slavni glas porodlce i

Slunjskih. Ipak cujemo, da je gospodin

general (Lenkovi(^) recenoga Slunj-
skoga sve bez ikakve krivnje nekim
uvredljivim rijecima prekorio. §to zaista
2alimo. Jer gospodin Slunjski nije od
gospodina generala zavrijedio prikora,
narocito jer je ondje vi§e od drugih po-
sluzio. No takovo je ve6 moderno dob'u
da se onaj. koji vi§e sluzi, vise prezire

i omalovazuje. Sad su hrvatske ^ete

sabrane u okolici Steni^njaka: nadamo
se, da 6e ne malo koristi biti od toga
vaSoj velemoznosti i ubogomu nuku.
MalkoCbeg popravlja sada Novigrad
(na Uni)«.

kod 2irovnice
Okr§aji Slunja i

bili su tek priprava za vece podhvate.

Mjeseca svibnja provalile su turske Cete

Cetiri put u Hrvatsku za ciglih osam
dana. Neke su Cete brojale i po 3000
konjanika i pjeSaka. te su zarobile
mnogo kr^danskoga puka stoke. Sam i

LenkoviCnije ih mogao na sve strane

suzbijati, pa je napokon knez Nikola i ANTUN VRANCIC (VERANTIUS).

Zrinski morao iz Medjumurja poCi u Hr-
Po izvorniku, §to sa je naCinio savremeni unijet-
vatsku na obranu svojih kraji^kih gra- iiik. SibenCanin Martin Rota (Martinus Rota
dova. Dne 2. lipnja javija Zrinski iz Ozlja Sibenicensis.).

Nadazdu, da Turci ne samo svaki

dan, nego gotovo svaki sat
udaraju pustoSe po tim tuznim ostatcima hrvatske krajinc
i
i to
vazdasvelikimeetama (Turcae enim in dies, ac ut verius dicamus quasi in horas con-
tinuas faciunt excursiones et depopulationes in hasce miseras rcliquias confinionim Croa-
tiae, ac quidem maximis semper cum copiis). tako da im se s malo vojske bez velikc
opasnosti ne mof.c nikako oprijeti, niti im ma kakovu Stctu nanijeti. Zrinski je u svoje gra-
dove na krajini smjestio svoje Ijude, koji primaju pladu od austrijskih pokrajina, ali sve je

to premalo, da ih obrani od turske sile. Stoga gotovo i ^ali, §to je ponovo prenzeo obranii
tih gradova, ali je to uCinio, da poslu^i kraljti i presladkoj domovini (dulcissimae patriae).
Javija napokon, kako je Cuo od zarobljenih Turaka, da se je sultan izmirio s odmetnim si-

nom svojim, pa da je svu svoju vojsku odredio, da udari bilo na Hrvatsku, bile na Slavo-
niju ili Ugarsku. »Kamo god medjutim ta vojska podje, na(Si 6q nas slabe i nepripravne, je-
230 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

dino ako nas mozda Bog, sviju, od necovjecnog tiranstva obrani«.

koji je jedini branitelj

Dne 6. lipnja pise svoga grada Dubovca, kako je sinoc zajedno sa prvo-
opet Zrinski iz

rodjenim sinom svojim Jurjem boravio u palatinovom gradu Stenicnjaku, da grad raz- i

gleda, da izvrsi neke svoje poslove. Kneza je lijepo docekao palatinov porkulab Vuk
i

Qhyczy, tako da ga se ne moze dovoljno nahvaliti.

Bas toga dana, 6. lipnja u cetvrtak poslije Duhova — — , zadesila je nemila kata-
strofa Zrinskov grad Novigrad ili Todorovo izmedju Peci, Buzina i obiju Kladusa.
Taj je grad branio knezev sluzbenik Mihajlo Todor (Twdor, Thodor, Thudor), vrstan
junak, koji je g. 1546. bio kastelan Novigrada na Uni, a poslije pada toga grada preuzeo je
cast kastelana ili porkulaba u ovom drugom Novigradu kod Peci. Todor bio je na glasu
junak (strenuus miles), te je god. 1558. imao dijeliti mejdan s turskim vojvodom Alijom.
strasnoj katastrofi u Novigradu pise sam Zrinski 8. lipnja iz grada Ozlja palatinu
Nadazdu: »Sada vam pak jamacno na veliku zalost yasu javljam, kako je 6. dana ovoga
mjeseca sin Malkocbega s velikim brojem Turaka (oko ili preko 6000), tako s pjesacima
puskarima, kao s konjanicima, dosao pred nas grad Novigrad blizu Feci, pa je s mjesta,
i

cim je stigao, s cijelom vojskom udario na varos (izpod grada), spalio ju sve do jedne
kuce sva goveda odagnao. Vidivsi medjutim, da samome gradu ne bi mogao tako lako
i

ma isto nauditi, poceo se je opet vracati, kad se je zgodilo (ne znamo, da li po nesreci ili

po nerazboritosti Ijudi), te se je kula, u kojoj je puscani prah bio sahranjen, sam prah
ili

upalio, pa se je citav krov kule uz silan prasak razletio i Ijudi su u njoj nastradali. Cim su
Turci culi prasak i vidjeli kako vatra sa svih strana iz kule prodire, s mjesta su ponovo
s velikom vikom na grad navalili ocekujuci, ne ce li se mozda gdje koji Ijudi, koji se bi-
jahu u grad zatvorili, htjeti bijegom iz grada spasiti. AH zestoka vatra, koju je jak vjetar
uzpirivao, bijase vec obuhvatila sve prostorije i vrata na sve strane, te je zakrcila izlaz
nevoljnim Ijudima, tako da ih je malo ili nista izaslo, koji su namah od ocekujucih ih Tu-
raka zarobljeni. Preostali pak, oko cetiri sto i vise plemica i neplemica svi su do jednoga u
gradu izgorjeli. Nas sluzbenik Tudor, koji bijase vec priie, pogodien od hitca puske pao,
izgorjeo je takodjer sa zenom djecom, kao sa svima stvarima. Mnoge srebrene stvari,
i i

dragocjenosti plemica, pjenezi, plemeniti konji i druge vrijedne stvari, koje nadilaze petnaest
tisuca forinti, ondje su spaljene. Iz toga se razabira ocita propast i posvemasnji zator
ovoga pretuznoga kraljevstva .... Ako ovim tuznim ostatcin'a kraljevstva ne bude po-
moci od njegovoga cesarskoga velicanstva, svakako ce jos ove godine propasti. I sad je
javljeno zapovjedjeno svoj Bosni, da svaki cas bude spremna; ali kamo se smjera, nama
i

je za cijelo nejasno. Vec su dakle ove godine tri napucene varosi s velikom vojskom na-

pali, pa videci nas nepodobne za odpor, sravnili su ih sa zemljom. Vidimo, da nama nista

ne preostaje, vec da se pomolimo vjecnomu otcu gospodina nasega Isusa Krista, da svoj
gnjev otcinskim nacinom ublazi«.*
1 hrvatski Ijetopisac Tomasic prica nam o katastrofi u Novigradu; \o njemu je doslo
pod grad 4000 Turaka, a poginulo je krscanskih dusa u varosi i gradu dv> 1000. Vrhovni
kapitan Ivan Lenkovic nije bio prigodom te nesrece u Hrvatskoj. On je malo prcd tim bio
posao u Slavoniju, te je 12. lipnja boravio u Varazdinu, odakle je istoga dana izvijestio kralja
Ferdinanda o katastrofi. I on javlja, da je 6000 turskih pjesaka i konjanika 6. lipnja osva-
nulo pred Novigradom, te otvoreno trgoviste pod njim napalo i spalilo. Za te borbe bi

Mihajlo Tudor, kojega zove Deli Tudor, ubijen; poslije toga upalila se u gradskoj kuli ba-
rutana, kojom su prigodom nastradala Tudorova zena i djeca, a s njima je u plamenu iz-

ginulo do 300 nevoljnih krscana. No sto je jo§ gore, sam Malkocbeg sprema se, da na

2ena Mihajla Tudora bila je Jeronima, lodjena Karincic, kola je bila prije udata za siget-
*

skoga Qrgura Farka§ica od plemena KresCica. Sam Novigrad bi iza nekoliko godina
kapitana
obnovljen, te bi na uspomenu junaka Tudora ili Todora prozvan Novo Todf^rovo, a poslije same
Todorovo, kako se zove jos danas. i
r koncii lipnja
Kranjsku, Kras
i dova2anje hrane u
Slavoniji
zauzme gradove

izvrSuju
i Istru.

te

tek
SMRT MIHAJLA TUDORA

Nevolja
gradove, Sto
djelomice,
Biha(i,

je
Hrastovicu

je
i
I SAFERBEQA.

Sisak, pa da se zatim obori na doljnu

to veca, sto se radnje oko popravka krajiskih gradova
sve dozvolio posljednji hrvatsko-slavonski sabor, u
a u Hrvatskoj tek kod gradova kneza Nikole Zrinskoga.
231

Malo dana zatim, Lenkovic iz Koprivnice §tajerskom zemaljskomu ka-

17. lipnja, pi§e opet
pitanu Jurju Herbersteiiui, kako je Malkocbeg dao kod savskoga broda u QradiSkoj nato-
varlti topove u ladje, da ih povezu uza Savu; zatim je dao popisati nekoliko stotina konja

i volova. Cetiri sandzaka. po imenu hercegovacki, hiivanjski, bosanski Cazmanski, jesu i

potajno pozvani, da do 24. lipnja svoje pjeSake konjanike skupe, pa da podju u Novigrad i

na Uni, odakle 6e onda udariti budi na Hrastovicu Sisak, budi na Bihac, RipaC Ostrozac. i i

Da se ne dogodi ono, §to se je zbilo pred par godina s Kostajnicom, poziva Lenkovic §ta-
jerske staleze, da mu opreme i posljii do konca nijeseca 2000 puskara, te salje ii to ime
k njima koprivnickoga kapitana OaSpara Raba, koji ce namah 400 puskara odpremiti u
Zagreb, dok ostalih 1600 iniade u odredjeno vrijeme stici onamo, kamo on zapovjedi. Vr-
hovni kapitan pisao je podjedno u Kranjsku i Koru§ku, da svaka od tih zemalja po 200
puskara Sto brze poSlje u Zagreb.
Obsezne priprave Lenkovi(5eve odvratile su u prvi kraj MalkoCbega njegove dru- i

gove od ve(^ih podhvata. AH su zato manje cete turske dalje svaki 5as provaljivale budi u i

Hrvatsku budi u Slavoniju. Tako je najstariji sin Malkocbegov, po imenu Saferbeg (Dza-
ferbeg) koji je bio kapitan u QradiSkoj na Savi, u prvoj polovici rujna htjeo udariti na Hr-
vatsku, ali mu otac nije dozvolio, jer je ondje velika »kaurska« vojska. Na to je Saferbeg
na svoju ruku skupio nekih 2000 konjanika, pa je preko sandzaka (pakraCkoga), kojemu je

zapovijedao bolestni tada Ferhatbeg, provalio prema slavonskoj krajini. da nahrupi na

Krifevce. VlaSki harambaSa ili vojvoda Vujica odvracao ga je od toga, pa je po njegovu
savjetu poSao prema Ivanicu. Medjutim bijase krajiSki poruCnik Vid Halek poslao iz Iva-
mCa 68 haramija da mu zakrce put. Jednu milju daleko od Cazme, kod razvaijene crkve
Popovac zvane, udarile su haramije, jamacno iz zasjede, na nepripravne Turke, te su ih
razbile natjerale u bijeg. U kreSevu poginulo je samo dvanaest haramija, a Turaka kud
i

i kamo viSe, medju njima sam Saferbeg. i

Pogibija Saferbega, koji je bio oienjen kcerju velikoga vezira RustempaSe i unu-
kotn sultanovom, nemilo se je kosnula Turaka. Ali naj2e§de planuo je sam MalkoCbeg, koji

je snovao samo o torn, kako da osveti smrt svoga najstarijega najmilijega sina. i

Ve6 15. rujna znalo se je u Vara^dinu, da MalkoCbeg boravi u QradiSkoj, da je na Le-

vaCkom polju skupio mnogo vojske, pa da smjera udariti na Slavoniju. gdje 6e kazniti ha-
ramije, koji su mu sina ubili. Tijekom mjeseca rujna i listopada neprestano javljaju kra-
jiSki kapitani o turskim pripravama za osudnu borbu. Sam ban Petar Erdedi poziva u
rujnu iz 2elina sav hrvatski narod na oru?je; velikaSi, plemidi i svi ostali ?.itelji neka dan
i no(5 oru^ani i spremni stoje, da na prvi poziv podju onamo, gdje bi ih trebalo. Budud)
da je u to vrhovni kapitan Ivan Lenkovi(* obolio, povjerio je kralj Ferdinand 1. listopada
zapovjednidtvo nad krajiSkim Cetama i pomodnom vojskom iz austrljskih pokrajina u Sla-
voniji njegovim zamjenicima, poruCnicima Franji Teuffenbachu i Franjl Poppendorfu. No
dok su ovi neprestano javljali kralju i Stajerskim stale^ima. da Malko5beg kani obnoviti
Jasenovac, pa odanle osvojiti Sisak i Hrastovicu, ili opet nahrupltl na Kri/^evce. dotle je
MalkoCbeg snovao o provali u Hrvatsku. I zaista je prvih dana listopada jajaCki dehaja po
njegovu nalogu sa 2000 turskih konjanika osvanuo pred Doljnom KladuSom, te odanle za-
prijetio Cetinu, HojSidu i drugim mjestima oko gornje Oline. Kapitan krajISke vojske u
Hrvatskoj Herbart Auersperg pohitao je na to do Petrove gore, pa le zajedno s knezovima
Frankapanima (Slunjskim Tr^aCkim) zaustavio dalje naprcdovanje turskih haraClija, ne
i

mogavSi im ipak oteti ugrablieno roblje blago. One 6. listopada izvfjestio je Auersperg o i

toj provali kranjskoga zcmaljskoga kapitana. horavedi kod Petrove gore na zemljiStu ple-

mi6a Vojkovida.
232 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Uza sve svoje priprave i prijetnje uvidio je ipak Malkocbeg, da ne moze sada svoje
osvete izvrsiti, te vecu vojhu na hrvatsko kraljevstvo poduzeti. Bilo je odvise »kaurske«
vojske na K tomu kao da je bio ozlojedjen, sto mu sultan nije mladjega sina Hu-
krajini.

seinbega imenovao kapitanom u Qradiskoj mjesto pokojnoga Saferbega. Porucnik Franjo

Poppendorf javlja 18. listopada iz Zagreba, da ce se Malkocbeg, ako mu sultan ne imenuje
sina Huseina kapitanom u Qradiskoj, okaniti svakoga vecega podhvata tijekom jeseni; ali
da ce i dalje bez prestanka po 2000 do 3000 turskih konjanika udarati na krajinu, te na-
rocito cetovati po Hrvatskoj. Ako bi pak stiglo imenovanje za sina, to bi ili sam Malkocbeg
ili sin njegov poveo ovecu vojsku, da iz obnovljenog Jasenovca osvoji Sisak, Hrastovicu
i Ivanic. Medjutim nema vijesti o kakvim turskim napadajima kroz jesen zimu, kao ni u i

proljece slijedece godine 1561. Vjerojatno je tomu doprinijela smrt velikoga vezira Ru- i

stembega (1561.) (svojaka Malkocbegova), kojega je u vezirskoj casti naslijedio miroljubivi

Dalmatinac Alipasa.
Tek u lipnju 1561. spominju se opet turska cetovanja u Hrvatskoj. Vrhovni kapitan
Ivan Lenkovic, koji bijase u toliko ozdravio, da je opet preuzeo upravu krajine, pise
4. srpnja 1561. izpod grada Sracice (izmedju Qvozdanskoga Qline) banu Erdedu: »Kad i

sam se netom kod Mreznice razstao s vasom milosti, posao sam zajedno s gospodinom
Franjom Teuffenbachom svojom cetom konjanika pjesaka pod Cazin, gdje sam tri noci
i i

stajao, pa kad je Mustafabeg Sokolovic (sandzak kliski hlivanjski) sa svojom vojskom ne i

samo izpred Bunica, nego izpred Boricevca naglo uzmaknuo, krenuo sam
i ja namah i

preko Buzina Bojne ovamo (u Sracici),

i kamo sam jucer rano stigao. U to je 60 do 80
turskih konjanika jucer u vrijeme rucka izaslo iz Kostajnice, te su kasno po noci dosli u
ovo mjesto, ne znajuci za mene. Te smo hvala Bogu sve razprsili, pa vecinu od njih za-
robili poubijali. Medju njima bio je Juraj Verlic, poglaviti vodic iz Kostajnice, kojega
i

va§a milost dobro poznaje znade, da je vazda upucen u sve osnove Malkocbegove. Njega
i

sam dao najprije s dobrim, a onda uz muke izpitati, pa napokon na kolac nataknuti. Receni
je Verlic pred smrt vise puta jednako priznao ovo. Najprije da ce se danas ili sutra oko

3000 turskih konjanika i pjesaka sabrati u Kostajnici, pa ce dojduce nedelje (6. lipnja) udariti

na Gore, dvije milje odavle; njemu je bilo s ono konjanika ovamo poci i vidjeti, da li ima
oko Hrastovice kakve (krscanske) vojske . . . Nadalje je odao, da ce za izvjestno rumelijski
beglerbeg ili sultanov vezir poduzeti vojnu na Siget, dok ce Malkocbeg s topovima i svim
drugim bojnim spravama udariti na Sisak; u j edan te isti mah bit ce podsjednuti i Siget
i kako se je proslih godina zajedno udaralo na Siget
Sisak, osvojila Kostajnica. Jos je i

kazao, da Malkocbeg sve vijesti o nasem poslovanju radu dnevice prima iz majdana u i

Qvozdanskom Stoga vas molim . opominjem, da sa svom svojom konjicom pjesadijom

. . i i

sto prije pohitate preko Kupe prema Qorama, a ja cu, ako Bog dade, sutra rano i

ondje biti . . .«

Nema vijesti, da li je tada zaista doslo do bojeva oko Qora i Hrastovice. Cini se,
da se je Malkocbeg nakon razsula svoje prednje cete kod Sracice predomislio, pa ratovanje
na zgodnije vrijeme odgodio. Medjutim umro je u prvoj polovici kolovoza Marko Stancic
Horvat, junacki kapitan i branitelj Sigeta, na sto je 22. kolovoza knez Nikola Zrinski iz Ca-
kovca zamolio mladoga kralja Maksimilijana, neka izradi u svoga otca, da se njemu po-
vjeri ta znamenita kapitanija. Nekako prije 22. rujna zaista je Zrinski postao kapitanom u
Sigetu, na sto se je morao okaniti dalje obrane svojih gradova na hrvatskoj krajini oko
Une, sto je i dosad tek uz najvece zrtve mogao ciniti. Tako ne preostade drugo, nego da se
ti gradovi poruse, samo da ne dopanu turskih ruku. Stoga razumijemo Ijetopisca Toma-
sica, prica, da su godine 1561. po nalogu kraljevu razvaljeni neki gradovi u Hrvat-
kad
skoj, kao Prekovrski, Pedalj, Zirovnica, Jezerski, (Scavicki) crkva sv. Marije u Ostrozcu. i

I palatinov kastelan Vuk Qhyczy javlja 5. listopada 1561., kako su napusteni ili razvaljeni
gradovi Qradac (zagrebackoga kaptola), zatim 2irovnica, Pedalj, Jamnica, Gore, pace i

majdani kneza Zrinskoga blizu Novigrada.

 MALKOCBEQ RAZBIT KOD HRASTOVICR 1561. 233

Imenovanje Nikole Zrinskoga kapitanom ii Sigetii i napu§tanje njegovih gradova iz-

medju Une i Kupe do§lo je Malkocbegu u dobar cas, da provali ii Hrvatsku. Ljetopisac
Toma§i6 javlja o toj provali ovako: »Qodine Qospodnje 1561. mjeseca listopada, dana pak
8. turska vojska udje u Hrvatsku, prijedje rijeku Kupii pod Hrastovicom, te mnogo

I zla nanese kr§canima. Po Bozjoj odredbi rijeka Kupa naraste,

kmetovi u velike pridruziSe malobrojnim placenicima, te
s druge pak strane
nemilo bise Turci pobijeni
obicJni se

(i za-
tjerani) u rijeku. Mnogo ih izgibe. pa i jedan sin pa§e Malkocbega. Blagoslovljen budi
Bog!« Ova se vijest ne potvrdjuje doduse ostalim do sada poznatim izvorima, ali nema
sumnje, da stoji, jer se podudara s tadanjim prilikama. kao s potonjim dogadjajima. i

Ba§ ta pobjeda kod Hrastovice, cini se, ohrabrila je bana Petra Erdeda, da pomi§lja
I sam na provale u turske sandzake, ne bi Ii tako odvratio Turke od daljeg pustosenja hr-
vatske i slavonske krajine. Na to ga je

bodrio i novi kapitan sigetski Zrinski,

pace i sam kralj Ferdinand. Dne 5. ve-
IjaCe 1562. javlja kralj Praga Ferdinand iz

Erdedu kapitanu Zrinskomu, kako se

i

budimski pasa sprema udariti na gornju

Ugarsku, koje je obranu povjerio pa!a-
tinu Nadazdu. Da mu to lakse bude, po-
zvao vrhovnoga kapitana Ivana
je kralj i

Lenkovica, da on sporazumno s palati-

i

nom nesto protiv Turaka poduzme. A

Lenkovica neka pomazu ban Erdedi i

knez Zrinski. I zaista sastali su se Lenko-

vic i Erdedi 26. veljace, te su sastavili
Citavu osnovu za provalu u turske oblasti.
Zakljucise, da se do 20. ozujka imadc
skupiti sto vi§e vojske u Krizevcima, pa
da se odanle 22. ozujka udari preini
Dravi i prijedje u Ugarsku. U to ime po-
slao je Lenkovic Oaspara Raba u Stajer-
sku, da mu stalezi do odredjenoga roka
posalju 300— 400 konjanika i nekoliko sto-
tina puSkara; suviSe ih moli, da mu poslju
novaca za redovite krajiske cete. koje vec KRALJ FERDINAND I.

Sest mjeseci nijesu place primile. U isti

11 starije dane. Po izvorniku liansa Lauten-
mail (26. veljace) pozvali su i ban i vr- sacka od Rodine 1556.
hovni kapitan kneza Zrinskoga, da se i

on sa svojim ^ctama prikupi. Kad oni

22. o^.ujka podju iz Krizevaca, neka ih on doceka kod Race, pa da onda svi zajcdno
s Fk)zjom pomoci udare prcma Velikom dolu onamo, kamo
ili bi se dogovorili. Neka Zrinski
priobci ovu osnovu palatinu, pa ako on i palatin znadu Sto boljc. neka predlo^c.

Ali ni Turci nijesu stajali skrStenih ruku. NaroCito se iztide poie2ki sand2ak Arslan-
beg (Oroslanbeg), koji gleda da prekine svaku svezu izmedju sigetske kapitanije i kraljc-
vine Slavonijc. Vec 10. ozujka javlja Vid Halek iz Varaj^dina knezu Zrinskomu. kako Arslan-
beg smjera utvrditi Mos 1 a v i n u (na Dravi) i Sveti (jjuragi. Tri dana zatim
(13. ozujka) piSe Zrinski iz Sigeta palatinu Nada?,du, kako zarobijeni Turci pripovijedaju.
da je Arslanbeg okupio sve susjedne age i vojvode u Osijeku. a odanle ce po(ii u Valpovo,
ako vec nije otisao. Fodigao je sve 2itelje svojc oblasti. da sagradi kaStele u Moslavini i

Svetom (ijurgju; pa ako to izvede, bit (ie nemala pogibao ovo] tvrdinji (Sigetu), koja <Se
234 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

izgubiti dobar dio svojih podanika, koji borave onkraj Drave, te su davali hrane ovoniii
gradu njegovog velicanstva. Zrinski stoga zaklinje Nadazda, neka mu bude u pomoc, da
se osujete ovi neprijateljski podhvati. Zarobljeni Turci kazu jos, da je sultan vec poslao
placu onim vojnicima. koji ce biti namjesteni za strazare u onim kastelima. Napokon javlja
Zrinski iz Sigeta 17. ozujka: »Arslanbeg svedjer jos radi, da sto moguce prije podigne ona
dva kastela. Oospodin ban i gospodin Lenkovic sastat ce se s jakim cetama u Krizevcima
20. dana ovoga mjeseca ozujka, pa ce Bozjom pomoci udariti nekim putom p r e m a P o-
s

zegi; htjeli su, da cetama njima pridruzio,

bi se i jami bi vec prihvatili to
sa svojim i

mnijenje, da nam gori izneseni uzroci nijesu na put stali. Oni mogu, ako hoce, sami bez i

ikakve opasnosti bojazni odredjenim putem udariti; mozda cemo im moci ovdje vi§e
i

koristiti, nego da smo kod njih nazocni«.

Po svemu se ovoniu razabira, da je prvotna osnova biia znatno promijenjena. Ban

Erdedi ne ce preko Drave provaliti u Ugarsku, nego ce udariti iz Krizevaca ravno na iztdk
prema Pozegi. Kapitan opet Zrinski ne ce se zdruziti s njime ni s Lenkovicem, nego ce
se sam na svoju ruku iz Sigeta spustiti prema Dravi, da ondje zaprijeci podizanje kastela
u Moslavini Svetom Gjurgju. Oba cetovanja bit ce u isti mah, da se tako Turci posve
i

smetu i zastrase.

I zaista je Zrinski 25. ozujka iz Sigeta udario prema Dravi. On sam opisuje svoje
cetovanje u jednom pismu na kralja Maksimiiijana od 31. ozujka ovako: »Vec prije javio
sam vasemu velicanstvu, kako je pozezki sandzak Arslanbeg, skupivsi cete sa sviju strana,
odlucio podici tvrdinju u Moslavini. Da tu nakanu njegovu pomrsim, zatrazio sam pomoci
tako od gospodina palatina kao od gospodina Lenkovica Kad sam pak docuo, da je
. . .

Arslanbeg odredjeni posao vec zapoceo, posmotrivsi najprije pogibao ovoga propadajuceg
kraljevstva, zatim duznu vjernost, kao i stetu i opasnost, koja bi ovomu gradu (Sigetu)
dnevice prijetila, a uzdajuci se u Bozje vodstvo i srecu, to sam dobrotom gospodina Franje
Taha i gospodina Vuka Pernezy-ja (kapitana u Bobovcu ili Boboviscu), koji su se meni
osobno pridruzili,pomocu nekih petdeset konjanika palatinovih, koji su iz Zenyera
kao i s

amo stigli, 25. ovoga mjeseca ozujka s ovim cetama prejasnog velicanstva vasega dosao do
broda Martinci (Martynzy) zvanog, pa smo svi zdruzeni ovdje Dravu prebacili. Sutradan
pak jutrom pohitali smo ravno prema Moslavini zeleci recenoga Arslanbega iznebuha u
logoru zateci. Ali to nam nije poslo za rukom, jer on bijase jednu milju puta pred svojim
taborom namjestio strazu od stanovitog broja konjanika, pa kad su nas ovi spazili, s mjesta
pobrzase javiSe to Arslanbegu, s kojim je bio Mehmetbeg sin Muratbegov. Nase konja-
i

nictvo moglo je dodu^e poci za njima u potjeru, ali nam se nije cinilo sigurnim ostaviti za
ledjima pjesadiju s topovima, dok nijesmo doznali za snagu neprijateljsku. Stoga se pozu-
rismo prema Moslavini, pa kad smo onamo stigli a nismo naSli vi§e u taboru Arslanbega,
koji jemalo pred tim odanle pobjegao, tako da su ga jo§ na§e prednje 6ete vidjele, namah
smo poSli za njim u potjeru, dok su nas pje^aci topovi slijedili. Na brzom bijegu razprsile i

su se njegove cete na sve strane po susjednim poljanama, pa smo ih najvecim dijelom

poubijali ili zarobili. On sam bjezao je u pratnji od jedva petdeset konjanika tako, da su
se njegovu konju polomile obje straznje noge, te je on uz najvedu opasnost svoju mogao
jedva zajasiti na drugoga konja. Da nas je docekao u svome logoru, bill bi se rado uz Bozju
pomo6 s njime ogledali, premda se kaze, da je uza se imao tri tisuce Ijudi s Vlasima i selja-
cima. Progonili smo ga, otevSi mu dva barjaka i topove (tormentis bellicis utpote duobus
falconetis, sedecim barbatis ac duobus mortariis), koliko smo mogli vidjeti, sve do Svetoga
Qjurgja, koje je mjesto tek dvije milje odaljeno od grada Valpova. Dalje nijesmo mogli,
jer nam izmoreni od puta konji nijesu dopustali. Odanle vratili smo se natrag do njego-
vog tabora i doSli smo do tvrdinje, koju je on dobrim nacinom podizati poceo. Tu smo
sve, §to je sagradio, s temelja razvalili, napunili grabe i spalili sve onamo dovezene grede.
pa smo onda zdravi i 5itavi pre§li Dravu i vratili se javljajuci radostnu pobjedu. Poslat
r
cemo
BAN ERDEDI PRED SLATINOM.

nadalje vaSenui prejasnomu veliCanstvu zastave Turke. pa na§e Ijude, od kojih 6e

moci sve potanko doznati o torn poduzedu ... Uostalom o Cetovanju gospodina
bana u oblasti Pofege znam da je va§e veliCanstvo ved obavijeSteno njegovim
i i
235

pismom. Neka vjeruje (va§e veliCanstvo), da je ovim Cetovanjem porazom, nanesenim i

Arslanbegu, tolik strah zadat svim ovim (turskim) oblastima, da bi u sluCaju, kad bi neSto
novih Ceta nadoSlo, mogli mnogo koristiti vaSemu veliCanstvu i ovim kraljevinama . . .«

Dva tri dana prije cetovanja Nikole Zrinskoga bijaSe se iz Krizevaca podigao ban
Petar Erdedi, da provali u tursku Slavoniju. Uza nj je bio koprivni(5ki kapitan QaSpar Rab,
po svoj prilici slavonski porucnik Vid Halek; vrhovnoga kapitana Lenkovida nije bilo.
i

Uz krajiSku vojsku skupilo se mnogo naroda iz Slavonije, tako da je u svem naSIo na

i

okupu oko 5000 Ijudi. Citava vojiia trajala je neko deset dana (20. 30. o2ujka). Ban je —
udario prema slavonskoj Podravini, jer se bijaSe tako prije s knezom Zrinskim sporazumio.
Najprije se je ban oborio na sela oko Vocina, Slatine MikleuSa, kojih su ?jtelji i

(Vlasi) doslije neprestano dodijavali slavonskoj kra-

jini. Spalivsi preko 1000 kuca u tom kraju i goneci
pred sobom neprijatelje, napokon zaustavio se je

pred utvrdjenim gradom S a t n o m, u kojemu je 1 i

bila turska posada od 370 momaka pod dizdarom,

i mnogo puka, koji se bijase u nj sklonio. Turci bra-

nili su se hrabro. ali kapitan Caspar Rab napokon je

grad jurisem osvojio, pri cem su se osobito iztakli

pu§kari i haramije. Za juri§a stradala su samo 5e-
tiri krScanska vojnika, od tih dopanuo je rana Zrin-
skov kapitan Petar Farkasic, brat nekadanjega si-

getskoga kapitana Jurja Farkasica. Jurisanje na

grad Slatinu zgodilo se je ba§ onaj dan, kad je Zrin-

ski preSao Dravu, pak tako Arsianbeg mogao nije

NOVIJI BANSKIPECAT PETRA
ni pomisljati, da gradu priskodi u pomoc, premda je
ERDEDA (OD GOD. 1562.).
samo pet malih milja bio od njega udaljen. Dne S povelje, izdane u Zagrebu 28. o^ujka
30. ofujka bila je kr§canska vojska vec u Kri^ev- 1564., a 5uva se u arhivu jugosiaven.
cima, a 3. travnja izvijestio je porucnik Vid Halek akademije. Legenda u dva redka:
§tajerskbga zemaljskoga kapitana Ivana Scharffen- Petrus Erdewdy de Monyarokerek
bergaiz Vara2dina o netom minulom detovanju. comes Montis Claudii ac regnor(um)
Vrhovnoga kapitana Lenkovica nije bilo pri — Dal(matiae) Cro(atiae) et Scla(vo-
tim preduzecima jamaCno zato, §to je u isti niae) banus et ce(tera).
niah bosanski pa§a zaprijetio Hrvatskoj. Dne
2. travnja javija kapitan hrvatske krajine Herbart
Auersperg iz Bihaca, gdje je radio oko utvrdjivanja gradova RipCa i Sokola, kako
je od Uskoka Cuo, da je bosanski pasa na LevaCkom polju skupio nekih 7000 pjeSaka i ko-
njanika, da s njima provali u Hrvatsku. Dva, tri tjedna zatim, 21. travnja izvjeSduje Auer-
sperg iz Cetina vrhovnoga kapitana o daljim pripravama turskima, kao i o tom, kako kane
udariti sutra ili prekosutra na Jezerski, Meiiic i Mihajlovu Pec. To bi bio tek uvod za ve-
liku vojnu, koja 6e zapoiJeti, Cim stigne MalkoiJbeg sa svojim Ijudima iz Hercegovine.

Svakako je da Turci ne 6e pregorjeti teikih poraza. nanesenih im

bilo izvjestno,
kod Moslavine i Slatine, pa da 6e se podi(5i svi sand^aci od Poiege do Hercegovine, da
osvete toliku sramotu. To je predvidjao i vrhovni kapitan Lenkovi(f, koji je predlagao mla-
domu kralju Maksimilijann. §ta da se na saboru Hrvatske i Slavonije uradi za dalju obranu
tih kraljevina. Predloge LenkiviiSeve podastro je mladi kralj, kako pi§c 4. travnja otcu
Ferdinandu, sabranim u Bec^u uijai 'kim savjetnicima, kao i vijednicima ratne i dvorske ko-
more, da o njima vijeCaju. Malo zatim sazvan bi i sabor Hrvatske i Slavonije. koji se jc
236 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— ]564.\

sastao u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba 15. svibnja 1562. Imena kraljevskih oratora
nijesu zabiljezena, ali nema sumnje, da je bio nazocan i vrhovni kapitan Lenkovic.
Sabrani stalezi zahvaljuju se od srca kralju, sto iiz tolike druge brige i skrbi svojc
vazda pomaze nesrecno kraljevstvo, kojemu prijeti skrajnja opasnost, pa najspremnije pri-
hvacaju sve kraljevske propozicije, udesene prema predlozima vrhovnoga kapitana. Premda
njihovi kmetovi nemilo stradajii tako od Tiiraka, kao i od kraljevskih ceta, koje bi ih za
pravo morale braniti, ipak dozvoljavajii ratnu dacu ili subsidium od jedne forinte, jer uvi-

djaju, koliko iilazu za njihovu obranu i njegovo velicanstvo i njegove nasljedne pokrajine.
Kraljevina Slavonija imade doduse od starine privilegij, da od one ratne dace, koju Ugar-
ska dozvoli, placa samo polovicu; premda Ugarska ovaj put nista ne daje, stalezi ipak hr-
vatski i slavonski recenu dacu dozvoljavajii, ali mole, da im se ovo zaracuna, ako bi Ugar-
ska naknadno jednako uradila. Mole jos, da se od placanja ratne dace oslobodi krizc-
vacka zupanija, koja je gotovo posve opustosena.

Najvise se je sabor bavio oko toga, da odredi radnike i povoz za utvrdjivanje kra-
jiskih gradova Qjurgjevca, Koprivnice Ivanica, zatim kastela Topolovca i

u Slavoniji, nadalje grada B haca ostalih gradova ove kapitanije)

i varosi H r a s t o-
(i i

v i c e u Hrvatskoj. Za davanje povoza i radnika pri utvrdjivanju i popravljanju slavonskih

gradova bise odredjeni podanici izmedju Drave i Save (doticno Kupe); za utvrdu hrvatskih
gradova morali su dati kola i radnike hrvatski knezovi i plemici na jugu Kupe, koji su i

onako bili oprosteni od ratne dace. Tako je za popravljanje i utvrdjivanje grada Bihaca i

ostalih gradova te kapitanije ustanovljeno 216 radnika i 34 kola, koja su imali dati knezovi
Nikola Zrinski (za gradove Ozalj i Dubovac), Frankapani (Ozaljski za Ribnik, Novigrad,
Zvecaj i Skrad, a Trzacki za Bosiljevo), i Blagajski (za Turanj), zatim plemici Herendici,
Qusici, Hojsici, Barilovici, Qereci, Klokocki, Smrckovici, Vojnovici, Qoricani, Tvrdinici, Kre-
kovici, Banski i Jeckovici. Za Hrastovicu morao je doprinijeti palatinov grad Stenicnjak 15
kola i 120 radnika, opatija u Topuskom 10 kola i 100 radnika, grad Ostrozin jedna kola i

4 radnika, a napokon isto toliko posjedi plemica: udove Vidasic, Matije Delije, Ivana Hor-
vata, Qrabusa, Klincica i Liskovica. Utvrdu kastela prelaza na Kupi imali su preuzeti ta-
i

kodjer neki velikasi (kao palatin Nadazdi i knez Franjo Frankapan Slunjski), zatim opa-
tija u Topuskom i plemici izmedju Save Kupe; bili su to kasteli Brest, Letovanic,
i

i napokon Pokup j e sa skelama kod Degoja, Pokupskoga Misljenovica broda. Polo- i

vica kola i radnika mora se podati do Vidovdana, a druga polovica do Miholja.

Osobitu brlgu trebalo je uloziti za obskrbu vojnika i konja na krajini. Kako su ko-
tari krajiskih gradova bili posve ili velikim dijelom opustjeli, tezko je bilo dobavljati hranu
za vojnike i krmu za konje. Buduci da se je dogadjalo, da su poduzetnici od naroda za
malu cijenu skupo prodavali, predlagao je kralj,
zivez kupovali, a onda ga vojnicima
neka se to prekupljivanje zabrani, nego da sami seljaci hranu krmu dovazaju, pa ju voj- i

nicima prodavaju. Ako bi pak uzmanjkalo ziveza, neka se primoraju prelati, baruni ple- i

m\6i, da na zahtjev gospodina vrhovnoga kapitana ustupe svoje zito to za cijenu, koju i

bi cetiri povjerenika kapitanova i susjedi odredili. No taj predlog nijesu stalezi mogU pri-
hvatiti.Oni upozoruju najpokornije, »kako u tim ostatcima kraljevina nema velikih poduzet-
nika, kao u drugim kraljevinama, nego tuzive stoje kmetovi prekukavni, i

stradajuci od neprestanog bjeganja svakojakih pretezkih te- i

reta, koji za zivljenje uzdrzavanje svoje svojih porodica, za i i

tro§kove prigodom ratovanja radnja, koje u krajiskim grado- i

vima mjestima neprekidno obavljati moraju, nadalje za nami-

i

renje razlicitih dada svih svojih potreba nemaju drpge pri- i

vrede, nego od obradjivanja polja vino grad a. Imade ih pak vrlo 1

mnogo, koji ni ne mogu ziveza za vojsku davati, nego su prinu-

djeni, da prije, nego §to de us eve pozeti vinograde obrati, pri- j i
 lURCl OBNAVLJAJU MOSLAVINU NA DRAVI. 237

rod prodavaju onima, kojima to inogu. Adanemakupaca, tievoiini

taj puk ne bi mogao nikako ostati u tim kraljevinama. Staled! re- i

dovi mole pokorno njegovo vclicanstvo, da ih oslobodi od tako-

vog necuvenog tereta, jer je inace po citavom svijetu svakomu i

slobodno kupovati prodavati, sto tko imade. Vojnici placemci njego- i

vog veliCanstva u ovim kraljevinama mogu vazda dovoljno svake vrsti hrane krme za i i

dostojnu cijenu dobivati na nedeljnim sajmovima, koji se na brojnim mjestima obdrzavaju,

kao u Varazdinu, Vinici, Ludbregu, Koprivnici, Krizevcima, Rakovcu, Moravcu, Vugrovcu,
Zagrebu, Samoboru, Cicama, Klanjcu, Stenicnjaku i drugdje . . . Nije stoga nikako potre-
bito, da se hrana vojsci dovaza (na prodaju); jedino ako bi se kada poduzela sveobca
vojna (generalis expeditio), tada ce stalezi zajedno s gospodinom banom biti pripravni, da
odrede i limitaciju hrane i dovoz njezin«.

Dok su se stalezi opirali prisilnomu dovazanju hrane za prodaju i jeftimbi ziveza, po-
kazali su se spremni kao i nazad dvije i cetiri godine, da dozvole u stanovitoj mjeri b e z-
p 1 a t n o podavanje hrane i dovazanje njezino u odredjeno spremiste. Pace i velikaSi i

plemici na jugu Kupe moraju prema broju podanickih dimnjaka podavati i dovazati stano-
vito mnoztvo ziveza za uzdrzavanje krajiskih ceta. Nabrajaju se pace pojedinci (palatin,
knez Zrinski, opat u Topuskom, Frankapani Ozaljski, Trzacki Slunjski, knez Blagajski, na- i

dalje plemici KlokoCki, Smrckovici, Qoricani, Vojnovici, Vladihovici, Peranski, Ajtici od

Hresna i Ivan Hudic, Juraj i Stjepan Kapitanovic, Herendici, udova QaSpara Qusica, Toma
Hojsic, Barilovici, Otmici, Antun Qereci, Zimici, Banski, Hreljac i Drenovacki, Vojkovici,
udova Vidasic, Matija Delija, Ivan Horvat, Lickovici, Klincici i Orabusi), te se za svakoga
ka2e, koliko ce doprinijeti. Ali dok su stalezi u jednu ruku gotovi i na najvece zrtve, ne
mogu u drugu ruku zatomiti svojega nezadovoljstva, »sto cete gospodina vrhovnoga kapi-
tana, zvane j a n j i c a r i, tako u domovima i kurijama plemickima, kao i u vinogradima,
klijetima i livadama njihovima izvode tezka nasilja, grabeci i tukuci ih, te sto od tih nesrcc-
nika, koji i onako svaki sahat strepe radi 1 uraka, otimaju sve bez place tako hranu, kao i

odijelo i druge pokretnine«. Sve tuzbe, iznesene dosad pred vrhovnim kapitanom, nijesu
koristile; zato se stalezi obracaju ravno na kraija, da takovo haraCenje zabrani, jer bi se

inade ciinilo, da ih ba§ oni zatiru, koji bi ih braniti morali.

Nakon ovoga sabora cinilo se je, da ce uz hrvatsku-slavonsku granicu od Drave do

Bihaca planuti vcliki rat s Turcima. Dne 15. lipnja pise Lenkovic iz Varazdina banu Erdedu,
kako se opet turski sandfaci skupljaju kod Moslavine na Dravi; te kako imadu uza se
10.0(K) konjanika i viSe tisuca pjeSaka. Sutradan javlja stajerskim stale^ima gotovo to isto,
te ih moli za pomoc. Njegovu pismu prilozen je izkaz turskoga harambaSe, Stojana Sto-
pi<5a, koji bijaSe 10, lipnja sa svoje petero brace iz logora kod Moslavine uskocio, te u Va-
raidin doSao. Stopic je prokazao, da kod Moslavine imade vi§e sand2aka s nekih 20.(XK)

konjanika, 2000 puSkara i 3000 radnika, koji podizu tvrdinju. Dan na dan sti2u nove Cete
konjanika. Cim podignu tvrdinju kod Moslavine, obnovit ce grad Slatinu ili Slatinik, pa
onda i gradovima namjestiti posadu. Vrhovni
grad Sopje na Dravi, pa ce u svim tim
vodja turske vojske je hercegovaCki sand2ak MalkoCbeg. a uza nj su kliSki hlivanjski i

sandiak Mustafabeg SokoloviC, Sah Osman NuspaSa iz Bosne, Alajbeg s najodliCnijim bo-
sanskim spahijama, po2e2ki sandfak Arslanbeg, Cazmanski sandiak Ferhatbeg, nadalje
sandj^aci iloCki, smederevski, zvorniCki i drugi ncki iz nutarnje Turske. Dne 24. lipnja na-

pokon javlja Lenkovid Stajerskim stale?-ima iz Varazdina. da se je u turskoj Slavoniji sku-

pilo kud i kamo viSe vojske turske, nego Sto mu
harambaSa Stojan odao. pa da osim jc

Moslavine podizu jo§ i druge utvrde tako naprama Sigetu kao prema slavonskoj krajini. i

paCe da kanc sagraditi i most na Dravi. Proslc nedelje (21. lipnja) imali su provaliti u
Ugarsku. ali sc sand?.aci nijesu mogli sporazumjeti, pa su stoga od naumljenoga Cctovanja
odustali. tL ic samo njih vi§e tisuda konjanika poSlo prema Virovitici, gdje su ostavili
238 FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.).

strazu- od 500 izabranih konjanika. No zato jc vojvoda novoga pase bosanskoga prosloga
tjedna dva puta redom iz Kostajnice Novigrada, svaki put sa vise od 1000 konjanika, i

udario na Hrvatsku. Prvi put osvanuo .ie pod Kiadusom, koja pripada knezu Franji Fran-
kapanu Slunjskomu, ali je samo zarobio sedam nevoijnih krscana; drugi put dopro je do
Bovica, koji pripada opatiji u Topuskom, te je zarobio preko sto dusa, oteo mnogo stoke,
palio i mnogo kvara nanio.

Sred till priprema s turske i krscanske strane utanacen bi napokon o s m o g o-

d i s n j i m i r rzmedju kralja Ferdinanda i sultana Sulejmana. Ferdinandov naime posla-
nik Busbecq neprestano je ugovarao s velikim vezirom Alipasom, te je teda negda iznudio
takove pogodbe, na koje je Ferdinand mogao pristati pismom iz Praga od 1. lipnja 1562.
i

Na to bi Busbecq nakon sedmogodisnjeg boravka u Carigradu pusten na slobodu, te

i

turski vrhovni tumac Ibrahim (poljacka poturica) poslan k Ferdinandu s turskom izpravom
o miru. Ibrahim je cara i kralja zatekao u Frankfurtu, gdje mu je u nazocnosti njemackih
drzavnih knezova 27. studenoga drzao govor siavenskim jezikom (lingua Slavonica) i

predao sultanovu izpravu. Glavne ustanove mira bile su ove: Ferdinand ce svake godine
placati sultanu po 30.000 dukata, te ne ce smetati Ivana Sigismunda u Erdelju. Svaki pre-
krsaj mira kaznit ce se strogo, svako silom oteto mjesto mora se povratiti. Obima stran-
kama je slobodno, da na svojim podrucjima podizu nove tvrdinje. One obcine, koje su do-
sad i kralju i sultanu porez placale, cinit ce to i nadalje. Cetovanja i mejdani izmedju ugar-
skih (hrvatskih) kapitana i turskih begova strogo se zabranjuju. Napokon odredit ce obje
stranke komesare, koji ce rijesiti obstojece razmirice ustanoviti medjase obim drzavama. i

Osmogodisnjim mirom prestadose bar za neko vrijeme krvave borbe, koje su od

smrti Jurja Utisenica neprestano bjesnile. Tezko je izreci, koliko je u to vrijeme bijedni
narod hrvatski stradao. Stoga nije ni cudo, da se je neprestano selio, budi u zapadnu
Ugarsku, budi u nasljedne pokrajine habsburzke, osobito u Kranjsku i Stajersku. Tako je
knez Franjo Blagajski, kojega su pradjedovski gradovi navalama bili izlozeni neprestanim
Turaka, poceo stolovati u Kranjskoj, u gradu Bostajnu (Welssenstein), osobito odkad se
bijase ozenio Magdalenom barunicom Lambergovom, gospodaricom toga grada. Mnogo se
je naroda takodjer selilo iz posve opustosenih krajeva hrvatskih uz Unu u bar nesto si-

gurnije krajeve slavonske, kao u Zagorje Turopolje. Tako je ban Erdedi, kako se veli i i

u jednoj izpravi, izdanoj 26. listopada 1562., u Zdencini pod Okicem »naselil sto kuc
HrVato V (Simanovice, Malcice, Juratovice), ki su od turske sile od Bisca
uskocili, i pri svicah i pri zvizdah u nase kraje prisli«.
Nakon sklopljenog mira mislio je vrhovni kapitan Ivan Lenkovic, da je svoju zadacu
izpunio. Kako je uza to cesto i poboljevao, zamolio je 1563., kralja Ferdinanda, da ga rijesi

sluzbe na hrvatskoj i slavonskoj krajini. Ali kralj nije ugodio njegovoj molbi, jer je sada
trebalo njegovog izkustva i vjestine, da se krajina osigura za dojduce vrijeme. Jamacno
njegovim poticajem odredio je mladi kralj Maksimilijan zasebnu komisiju, koja ce pregle-
dati sve gradove i posade u krajini, o stanju njihovom izvijestiti i primjerene predloge
podnijeti. Komisija ce gradove ogledati i odrediti, koji bi se morali popraviti ili posve raz-
valiti, zatim da li bi se nove utvrde podigle, i gdje. Nadalje ce komisija razvidjeti, da li se
imadu posade na stanovitim mjestima ojacati ili smanjiti, zatim kako da se kapitani i porku-
labi smjeste i premjeste. Komisarima bise imenovani carski savjetnici: kranjski zemaljski
kapitan Jakov Lamberg, Erazmo Mayer od Fuchstatta Franjo Poppendort, kojima i bise pri-
dodana tri stalezka zastupnika, te bi za njih 4. kolovoza 1563. izdan obsezan naputak ili

instrukcija. Po toj instrukciji bilo je komisiji pregledati 55 gradova na krajini (39 u Hrvat-
skoj, a 16 u Slavoniji), u kojima su bile vece ili manje posade. Medjutim su komisari
izvidjeli takodjer zapustene ili razvaljene gradove, kule kastele, te su o svem svojem radu
i

sastavili u Zagrebu 7. listopada potanko izvjesce. Iz njega razabiramo, da se je tada

obranbenom linijom Slavonije prema cazmanskom (pakrackom) pozezkom sandzaku sma- i
r trala rijeka Cazma
bude kao »vjecni zid« prema Turskoj.
ili
OSMOQODISNJI MIR S TURCIMA GOD.

Cesma, za koju predlazu, da se hrastovim stablima zagradi, pa da

Sam grad Cazma ili Zacezam, koji je na iztoku le
linije, neka se vi§e ne podize, makar da su od njega preostale cetiri kule na uglovima.

No zato neka se obnovi Dubrava, jer bl se to s malo troska moglo udesiti. Grad Gjurgjevac
1562. 239

neka se napusti, jer mnogo ne vrijedino zato i jer je poradi kaljuza mjesto nezdravo;
neka se podigne nova tvrdinja kod Prodavica (Virja), koja bi zasticivala citavu Podra-
vinu do Varazdina, paCe do Optuja. Varazdina nijesu ogledali, tobo2e radi bjesnece kuge,
premda se u naputku kaze, da je to znamenito mjesto kao sabirali§te ceta. Grad Krizevci,
premda ga neki izticu kao »glavno mjesto Slavonije«, prikazao se njima kao »dugo selo«. Zi-
dine grada vec su od vi§e godina razva-
Ijene, tek u sredini mjesta stoji neka
posve neumjestna gradjevina, u kojoj zi-

telji pate od nestasice vode. Vrlo nepo-

.;:i> TIS P£RF£TVT STRJQONHKlJ'RIM.^TIsa
voljno Slide komisari o Zagrebu. Grad
se je tako protegao, da bi utvrde nje-
gove, ne uracunavSi radnike, stajale do
200.000 forinti. A §ta se bi tek trosilo za
posadu! Da je Sisak u boljim rukama, i

da je u njemu stolica vrhovnoga kapi-

tana za krajinu, ne bi bilo ni najmanje
opasnosti za Zagreb. Gradjani se doduse
prijete, da ce grad radi pogibelji od Tu-
raka ostaviti; ali ce ipak u njemu ostati,
»osim ako odvrgnu svaku Ijudsku pamet
ili se ocituju kao krivorotnici prema va-
§emu veliCanstvu.« Napokon izlazu ko-
misari, kolike bi morale biti posade u
pojedinim utvrdjenim mjestima. Oni
traze za 12 gradova, ka§tela i kula (Iva-
uiC, Sveti Kriz, Gumnik ili Bosiljevo, Cir-
kvena, Krizevci, Gradec, Topolovac,
Gjurgjevac, Koprivnica, Vizvar, Varaz- WnA2a'¥A.ssr.Tyj:^oAf^P3 YnrvoN/VH.vf
din, Toplice) u sve 1902 vojnika (807 ha-
ramija, 670 katana, 20 slavonskih strije-
PxtcIiiLis clifigicm quifquis dcpinxit OLAH I,

laca, 150 njemackih konjanika, 175 nje- NIKOLA OLAH,

maCkih puSkara, 80 njemaCkih strijelaca).
biskup zagrebaCki (1543.— 1548.), poslije nad-
U Hrvatskoj pregledali su mje- biskup ostroKonski. od god. 1562. namjestnik
i

sto 39 gradova i kula u svem 103, medju Ugarske. Iz djela o crkveno] sinodi u Trnavi,
njima i takove, koji su ved bili i za- koje je Stampano u BeCu god. 1560.

puSteni. Izvje§(ie podinje sa Siskom i

Hrastilnicom, a svrSava s gradovima

u Vinodolu (Novi, Bribir, Grifane, Drivenik. Hreljin, Bakar, Trsat, Qrobnik), Rije-

kom i susjednim mjestima u Istri i Kranjskoj (tabor u Klani, Kostel, Lo2e, Osilnica
i Ruek). Nadalje nabraja izvje§6e 10 gradova, kaStela i kula, koje su proSlih go-
dina razvaljeni, da se u njima Turci ne ugnijezde (kao Bednik, Svinica, Qradusa, Preko-
vrSki, Pedalj, Jamnica, BuSevid, 2irovnica itd.), zatim spominje 21 grad, varoSi i kule od

Siska do Bihacia, koje bi trebalo jo§ sa zemljom sravniti (naroCito varoS Hrastovicu sa sa-
mostanom i jednom kulom, varoS Gore, kaStele Kliman i Gornji Gradac, varo§ SraCicu.
gradove Zrjnj, Gvozdanski, Todorovo, Krupu, IzaCid i Furian, varo$ i samostan u Slunju
itd.). Prcostali gradovi. naro(3ito u biha(ikoj kapitaniji, neka se §to boljc obskrbe i pojaCaju
240 hERDINAND 1. HABSBURCjOVAC (1527.— 1564.).

posadama; u sam Bihac, u kojemu je sada 300 konjanika i pjesaka, trebalo bi smjestiti naj-
inanje jos 300 pjesaka i 100 konjanika, zatim dovesti u nj mnogo vise zaire, te ga bar dva
put obskrbiti hranom. I ii Kipac, koji broji sada 60 momaka posade, trebalo bi smjestiti bar
jos 100momaka. U obce moralo bi se tako udesiti, da u gradovima na hrvatskoj krajini

bude 3600 pjesaka samo kao posade, zatim primjereni broj konjanika, i onda cete, koje
prate vrhovnoga kapitana i njegove zamjenike, napokon strazara po gorama i sumama,
uhoda itd. Predloge komisije prihvatio je u glavnom i Lenkovic svojim podneskom, koji je

sastavio U Podbrezju 10. veljace 1564.

Ferdinand bijase se pozurio, da utanaci mir sa sultanom Sulejmanom, jer se je cutio

obnemoglim, te je svomu sinu Maksimilijanu zelio osigurati nasljedstvo u poglavitim kraljev-

stvima svoje drzavine. U Ceskoj mu je to lako poslo za rukom, jer ondje bijahu jos 1547.
Maksimilijana »prihvatili« za svoga kralja, pa tako su ga i bez krzmanja 20. rujna 1562. u

Pragu ovjencali kraljevskom krunom. I u Njemackoj su ga u studenom iste godine izabrali

i okruniii za kralja. Jedino u Ugarskoj nijesu stvari posve gladko tekle. Ferdinand bijase
jos za 24. travnja 1561. sazvao u Pozun ugarski sabor, »da bi s njegovim znanjem i privo-
lom dao svoga sina za kralja primiti, proglasiti, priznati i obicnim nacinom svecano okru-
niti«. Ali ugarski velikasi, njih 60, koje bijase kralj pozvao u Bee, izticali su, da se ugarski
kraljmora b r a i t i. Na to nije Ferdinand htjeo pristati, pa tako se je saziv sabora svedjer
odlagao. K tomu umro palatin Franjo Nadazdi, na sto je Ferdinand
je 2. lipnja 1562. i

ostavio tu cast nepopunjenu, vec je samo ostrogonskoga nadbiskupa Nikolu Olaha imeno-
vao namjestnikom za Ugarsku. Tek 6. lipnja 1563. sazvao je Ferdinand krunitbeni sabor u
Pozun za 20. kolovoza. Na taj sabor stiglo je sila velikasa nizega plemstva. Od hrvatskih i

velikasa bill su nazocni ban Petar Erdedi, Nikola Zrinski sa sinovima Jurjem i Krstom,
Mato i Petar Keglevic, Franjo Tahi sa sinovima Baltazarom i Qabrijelom, Stjepan Fran-
kapan, dva Alapica Caspar Draskovic. Velikasi bijahu sa sobom doveli svoja banderija,
i

u sve nekih 3000 konjanika (Nikola Zrinski 168, ban Erdedi 160), koje je vodio knez Zrinski,
te je s njima docekao mladoga kralja Maksimilijana, a 1. rujna cara kralja Ferdinanda. Naj- i

Ijepsa je bila bas ceta Nikole Zrinskoga. Njegovi su konjanici imali na glavi kacigu, prsa
im je prikrivao oklop, a oruzje im je bilo koplje i mac, nekima i siroka bojna sjekira.
Nize plemstvo zahtijevalo je, da se prije svega izabere palatin, zatim da se zadovolji
svima tegobama i osiguraju prava kraljevstva. Ali velikasi nijesu prihvatili njegove zah-
tjeve. O izboru kralja nije se pravo ni razpravljalo, vec bi Maksimilijan »imenovan« za
kralja. Na to bi namah 8. rujna okrunjen, a sutradan zena mu Marija. Prigodom krunisanja
nosio je Nikola Zrinski zlatnu jabuku s krstom, sin mu Juraj dalmatinsku zastavu, Ladi-
slav Banic hrvatsku, Stjepan Dobo slavonsku, Ladislav Kerecenji srbsku, knez Nikola
Frankapan Trzacki bosansku iMato Keglevic bugarsku. Zatim su zaredale zabave igre, i

za kojih su se takodjer iztakli hrvatski velikasi, kao Zrinski, Erdedi, Frankapani, Tahi, Ke-
glevici, Draskovic! i Alapici. Poslije je sabor ostao na okupu jos do 13. studenoga, ali se
je slabo odazvao kraljevskim predlozima. Buduci da od 1560. nije bilo ugarskoga sabora,
zahtijevao je Ferdinand od svakoga kmetskoga selista u ime ratne dace po 3 forinta, i to

za cetiri godine unaprijed, da ne mora svake godine sabora sazivati. Ali stalezi dozvolili su

osim krunitbenog dara od jedne forinte za kralja Maksimilijana samo po dvije forinte za go-
dine 1564. 1565. iztaknuvsi, »da se sabori ne sazivaju samo radi dace, nego da se na
i

njima iznose i tegobe i obavljaju drugi drzavni poslovi«. Osobito pak tuzili su se stalezi na
tudje cinovnike, njemacke kapitane i njihove cete, kao i na uplitanje njemacke kancelarije
u ugarske poslove. Kralj opet nije udovoljio zahtjevu staleza, da se bira palatin, vec je uz
namjestnika Nikolu Olaha imenovao jos »zamjenika palatinu« za vrsenje sudacke vlasti.

Vojnicke poslove palatinove obavljali su pak dva vrh wna zemaljska kapitana, jedan za
oblasti ovkraj Dunava, a drugi za predjele onkraj Dunava. Vrhovnim kapitanom Ugarske
na desnoj obali Dunava" bija§e Ferdinand jos 28. svibnja 1563. imenovao sigetskoga kapitana.

kneza Nikolu Zrinskoga.

>B BISKUP JURAJ DRASKOVIC. 241

Tri injeseca nakon krunisanja Maksimilijaiiova za kraija ugarskoga zakljucen bi gla-

soviti cr kV c n s a b o r u T r d e n t u ((). prosirica 1563.), koji bijase prvobitno sazvan
i i

da opreke
izmiri izmedju protestanata (Lutherovih privrzenika) katolicke crkve. Ali kad i

sudjelovanje na torn saboru. radilo se samo o torn, da se toCno usta-

IB
^^
^" protestanti odklonili
rcforme. Kralj Ferdinand zaniniao se
novi nauk katolicke crkvc i provcdu u njoj potrebite

je zivo za rad crkvenoga sabora, te je svima silama nastojao skloniti sabrane crkvene
otce, da dozvole zenitbu svecenika i primanje svete pridesti pod obim prilikama za svje-
tovnjake. Tim je niislio pribliziti katolike protestantima i utrti put izmirenju medju krsca-
nima u zapadnoj i srednjoj Cvropi. 13as u tu svrhu poslao je kralj na posljednje zasijedanje
crkvenoga sabora tri svoja zastupnika, medju njima i tadanjega pecujskoga biskupa, Hr-
vata Jurja Draskovica, kojemu je izdao vjerovno pismo 20. prosinca 1561. Draskovic do§ao
je u Trident 18. sijecnja 1562., te je 24. veljace drzao pozdravni govor, a zatim je mnogo
utjecao u saborske razprave, te je izasao na glas kao odlican govornik i drzavnik. Dne
27. kolovoza 1562. govorioje u prilog tomu, da se svjetovnjacima dozvoli poraba kaleza.

Ali ni njegovi govori, kao ni besjede drugoga hrvatskoga prelata. kninskoga biskupa An-

drije Dudica od Orehovca, koji je zastupao ugarsko-hrvatske biskupe, nijesu nimalo ko-

ristile. Crkveni sabor zabranio je zenitbu svecenstva, kao primanje svete priCesti pod
i i

obima podobama za svjetovnjake, te je Juraj Draskovic kao vjeran sin katolicke crkve
podpisao 6. prosinca 1563. sve dekrete koncila, koji se je na to razisao. Jos prije svr§etka
crkvenoga sabora bijase umro zagrebacki biskup Matija Bruman, na sto je kralj Ferdi-
IB "^"^ ^^- studenoga 1563. zasluznoga Jurja Draskovica imenovao njegovim nasljednikom.
Novi biskup Juraj Draskovic spada medju najslavnije poglavare, §to ih je ikad imala
zagrebacka biskupija. K tomu je polozio temelj ugledu moci svojega roda, i koji je odsad
sve odlucnije utjecao u javni iivot kraljevstva hrvatskoga. Plemeniti Ijudi Draskovic! sta-
rinom su iz danasnje Like, te se je njihova plemen§tina prostirala s obje strane Velebita.
U prvoj cetvrti XVI. stoljeca spominje seBartol Draskovic, koji je bio ozenjen
Anom, sestrom glasovitoga drzavnika Jurja Utisenica. Qod. 1520. bio je Bartol (Bartak)
kancelar udove Dore Frankapan, majke Ivana Karlovica. Poslije toga ostavio je svoj za-
vi(5aj, koji su Turci bili vec posve poharali, pa se je poput brojnih drugih hrvatskih plemica
iz Like preselio u krajeve izmedju Gvozda i se, da je pribivao izboru Ferdi-
Kupe. Cini
nanda za hrvatskoga kraija u Cetinu, jer se medju onim velikaSima plemicima, koji bi po i

odredbi toga sabora imali dobiti od kraija konjanike za svoju obranu, spominje i Bartol
Draskovic (Wartoll Drasskovitsch).
Bartol Draskovic imao je tri sina: Jurja, Ivana i GaSpara. Juraj rodjen je god. 1525.,
te se je jamaCno pobudom ujaka Jurja UtiSenica posvetio sveceniCkomu stalefu. Nauke je
polazio najprije u Krakovu, onda je bio na sveu(5ilistu u Becu, gdje se 1548. spominje kao
baccalarius, a 1549. kao magistar, te se vazda iztice kao Hrvat (Croata). Kroz dvije go-
dine zatim bavio se je takodjer naudima u Bolonji Rimu. Dne 1. veljaCe 1551. izdao je §tam- i

pom u Padovi u latinskoni jeziku bogoslovnu razpravu, kojom jc pobijao naucanjc Ivana
Kalvina protiv transsubstanciacije. Ovu svoju razpravu posvetio je svomc iijaku UtiSeni(iu.

Oko godine 1556. bijaSe kao takav vc(iinom bo-

postao prepoStom pozunskim, te je

ravio u BeCu na dvoru kraljevu uz ugarskoga kancelara. (Iodine 1557. imenovan bi peCnj-
skim biskupom, te je godiflc lv559. izdao Stampom pastirsko pismo na svojc vjernikc.
Medjutim ostao je dalje u BeCu kao kraljevski savjetnik. dok ga nije zapalo. da zastupa
i

svoga kraija gospodara na crkvenom saboru u Tridentu.

i

Kralj Ferdinand bijaise 1. prosinca 1563. sazvao sabor kraljcvina Hrvatskc Slavo- i

nije za 13. prosinca, na kojemu bi ga zastupali kao oratori Krsto Bad'ani starobudimski i

prepoSt Ivan KereCenji. Da li se je sabor sastao. §ta se je na njcmu zakljuCilo. nije po- i

znato. Jedan od posljednjih cina kraljevih za Hrvatsku bilo je to. da je 12. srpnja izdao
u Bei^u povelju, kojom je Uskocima u Zumbcrku potvrdio starijc povlasticc. da nc placaju
dace od svojih zemaija i da su slobodni od mitniCarine i carina.

Klaie. Hrv. povj. III. (5.) 16

242 FERDINAND I. HaBSBURGOVAC (1527.— 1564.).

Vec na pocetku god. 1564. stao je kralj Ferdinand pobolijevati. Uza sve to vrsio je ne-
prekidno svoje vladarske poslove, te je i u krevetu spise podpisivao. Napokon je 25. srpnja
blagom smrti umro u nazocnosti svojih sinova Maksimilijana Karla. Nesto pred smrt i

svjetovao je kralja stari vec Franjo Bacani, neka se okani rada, da uzdrzi zdravlje zivot. i

Ali kralj mu je odgovorio: »Ne ubija me rad, za koji sam rodjen, nego moja zla kob; naime
luteranstvo Maksimilijanovo ona zla zena Ferdinandova«. Maksimilijan je zaista ocito na-
i

ginjao novovjercima, tako te se je bilo bojati, da ce se sasvim iznevjeriti katolickoj crkvi;

k tomu nije bio odan svojoj zeni Mariji, vec se je rado podavao pustopasnim zabavama. Fer-
dinand opet bijase se 1557. potajno ozenio lijepom augsburzkom patricijkom Filipinom Wel-
ser, sto je otac doznao tek nakon dvije godine, kad je za nj snubio englezku kraljicu
Elizabetu.
Kralj Ferdinand bijase jos 1. lipnja 1543. u svojoj oporuci odredio sina Maksimilijana
svojim nasljednikom u Ugarskoj (s Hrvatskom i Slavonijom) i Ceskoj, dok ce u nasljednim
zemljama habsburzkim vladati sva tri sina zajedno. kodicilom od No potonjim 25. veljace
1554. promijenio je bitno svoju oporuku odredivsi d o b u nasljednih zemalja i austrijskih.
Najstarijemu sinu Maksimilijanu namijenio je (uz zemlje ugarske i ceske krune)
samo nadvojvodinu Austriju (s gradovima Steier, Hallstadt i Ischl), drugomu F e r d i-sinu
nandu ostavio je Tirolsku i prednjoaustrijske oblasti; dok je za najmladjega Karla,
kojemu je tada bilo tek cetrnaest godina, odredio Stajersku, Korusku, Kranjsku, Qoricu,
Trst i austrijsku Istru s Rijekom. Otac bijase doduse ustanovio, da se braca medjusobno
pomazu i tako vladaju, kao da nijesu podijeljeni, pace da bez privole najstarijega brata
ne sklapaju saveza ni ne vode ratova, vec da ga pomazu u ratovima s Turcima; no uza
sve to razpala se habsburzka porodica opet na tri loze (austrijsku, stajersku i tirolsku), koje
se nijesu uvijek slagale ni u nutarnjim ni u vanjskim poslovima.
Po izvjestajima mletackih poslanika nije Ferdinand I. sve pored velikih prednosti
svoga duha i znacaja bio imponujuca licnost. Bio je tek srednjega uzrasta, prije malen,
zatim vrlo mrsav, a za mladjih godina i blijedih lica. Nos mu je bio velik, ustnice (narocito
doljne) debele, a podbradak izbocen, ako i ne tako jako, kako kod brata mu Karla. Jedino
zivahne oci oplemenjivale su inace nelijepo lice. Premda na oko slabasan, ipak je bio vjest
jahac, elegantan borac kod turnira, a nada sve uztrajan i strastven lovac, koji je po-
strijeljao mnogo veprova i medjeda. U torn je pogledu bio nalik na svoga djeda Maksimili-
jana, ma da i nije trazio vratolomija poput njega. Tako lovom, kao i priprostim zivotom
okrijepio si je zdravlje, za koje su u prvo vrijeme zaista zabrinuti bill. U doba kad je ob-
cenito po Njemackoj otimalo maha uzivanje i pijanstvo kao nikada prije, odlikovao se je

Ferdinand I. najvecom umjerenoscu. Premda je na uzas stranih diplomata, koji bi ga pra-

tili na putovanjima, ustajao Ijeti u zoru, a zimi dva ili tri sata prije svitanja, on je izu-
zevsi nedelje i posljednje godine svoga zivota samo jedanput kroz dan blagovao (dakako
obilato), a vina je pio jedino uz jelo. Za pustolovine sa tudjim zenama nije mario. Svojoj
zakonitoj zeni Ani, koja mu je do svoje smrti (27. sijecnja 1547.) rodila petnaestero djece,
hie je nepokolebivo vjeran. Kad mu je ona umrla, nije se htjeo vise zeniti, vec je u znak
zalosti za njom pustio rasti bradu, koju je prije brijao. Suvise je za izpokoj njezine duse
pribivao svaki dan svetoj misi. Bio je iskreno pobozan, a niposto bogomoljac. Svestrano
obrazovan nije bio, kao ni vecina vladara onoga vijeka. Ipak je razumio i govorio uz mate-
rinji jezik spanjolski jos njemacki, latinski, talijanski i francuzki. Suvise je umio cijeniti zna-
nosti i njezine zastupnike, te je prigodom krunisanja svoga za cara vise profesora sveuci-
listnih u Becu imenovao plemicima. Najvise mu bijase usao u volju profesor Wolfgang
L a z i u s, vrstan starinar i povjestnicar, koji je izdao mnogo povjestnickih izvora, Ferdi-
nand odlikovao ga je plemstvom, imenovao svojim lijecnikom dvorskim historiografom, i

kao prefektom carskih zbiraka, a na pocetku godine 1563. podijelio mu je sluzbu super-
i i

intendenta ili protektora beckoga sveucilista. Ferdinand zanimao se je takodjer zivo za

umjetnost i umjetni obrt. U Innsbrucku dao je dograditi veliki grobni spomenik svoga djeda
 DVORSKA VIJECA I DVORSKA KOMORA. 243

Maksimilijana u dvorskoj crkvi poljepsati ondjeSnje nadvojvodske dvore; jednako je pro-

i

Sirio i dogradio kraljevske dvore na Hrad^anima (Belvederom) u Pragu Becu. i

Da Ferdinand nije bio bolje srece u ratovima s Turcima, kriva je bila najprije ta
okolnost, §to on sam nije imao ni sposobnosti ni volje za ratovanje. U obde nije on bio
nikakav vojvoda, te nije nikad stao
na Ceio svojoj vojsci, da ju oduSevi
i ohrabri. K tomu nije imao dovoljno
novaca za ratovanje, kao ni za uz-
drzavanje hrvatsko - slavonske i

ugarske krajine, koja je sezala od

Karpata do Jadranskoga mora. Od
Ugarske Hrvatske pritjecalo mu je
i

vrlomalo novaca, tako da je za

obranu njihovu morao traziti i pri-
mati obilatih priloga od ceskih i au-
strijskih zemalja. AH ni s primljenim
novcima nije se valjano gospodariio,
|er je kralj bio suviSe podatljiv, te su
narocito njegovi savjetnici mnogo
stajali. >Kraljevi savjetnici*, rekao je
salzburf ki nadbiskup lundskomu nad-
biskupu 1534., »ne teze ni za Cime
viSe, ve6 da se s pravom ili nepra-
vom obogate*. »Velik dio njih je bo-
gat, dok je njegovo velicJanstvo
ubogo«, pi§e detrnaest godina po- b)

slije neki mletaCki poslanik. Kralj

je morao Cesto i'manja zalagati i zaj-
move sklapati, za koje je opet
pladao ogromne kamate. Svakako
stoji, da je redovno imao viSe izda-

dataka nego prihoda.

NadovezavSi na starije uredbe
svoga djeda Maksimilijana zaveo je
Ferdinand godine 1527. za svoje na-
c)
sljedne (austrijske) zemlje razliCite
vrhovne oblasti. Tako je uredio TRI PODPISA JURJA DRASKOVICA
dvorsko vije(ie (Hofrat) s kan- kao biskupa pe^ujskoga.
celarom (poslije s dvorskim marSa-
Prvi je podpis (a) na povelji kralja Pcrdinanda od
lom) na Celu, koje je bilo neka vrst
27. studenoga 1557.; drug! (b) na povelji istoga
vrhovnoga sudiSta ne samo za au-
kralja od 1. Ilstopada 1558.; a tre(3i (c) na povelji
strijske zemlje, nego i za njemaCku od 2. sijeCnja 1560. Sve tri povelje u arhivu jugo-
kraljevinu, u kojoj je svoga brata siavenske akademije.
zamjenjivao. Dvorsko vije(5e nije
imalo stalnoga sijela, ve6 je pra-
tilo vladara i njegov dvor. Izprva vijedalo je dvorsko vije(ie takodjer o obdenitim vlad-
nlm i upravnim poslovima, kao i o izvanjskoj politic!. No poslije osnovao je Ferdinand za
razpravljanje tih posala tajno dvorsko vije(*e (Qeheimer Hofrat), kojemu je Cesto
sam predsjedao, a zamjenjivao ga Bernhard Cles, zatim pak je najprije tridentski biskup
vrhovni dvorski meStar Ivan Hoffmann. ObiCno je to vije(ie brojilo Cetiri Clana. Za upravu
financija ustanovio je Ferdinand dvorsku komoru (Hofkammer), kojoj je bio na delu

to*
244 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

pokladnik, a onda predsjednik. Dvorska je komora vrsila vrhovni nadzor nad citavim fi-

nancijalnim poslovanjem monarkije, te je doznacivala potrebite novce za viadarslti dvor,

za poslanike, za sredisnjc oblasti i za vojsku. Dvorska je komora imala svoju posebnu
kancelariju, dok je odluke dvorskoga vijeca, tajnoga (dvorskoga) vijeca, kao i zapovijedi
vladareve izdavala i odpremala dvorska kancelarijas vrhovnim kancelarom. Na-
pokon je Ferdinand god. 1556. osnovao dvorsko ratno vijece (Hofkriegsrat), ko-
jemu je bilo unovacivati, opremati i obskrbljivati vojsku, uzdrzavati tvrdjave i oruzane,
te u obce voditi sve vojnicke poslove.

Kako su zemlje ugarske i ceske krune bile sjedinjene s austrijskim zemljama jedino
po osobi kralja Ferdinanda, naimc personalnom unijom, ostale su u njima i dalje prije
obstojale oblasti, kao kraljevske kancelarije (ugarska i ceska), komore (takodjer ugarska
i ceska) itd. Ali vec Ferdinand pokusao je personalnu uniju bar u nekim stvarima pre-
tvoriti u realnu, te sve zemlje svoje monarhije sto tjesnije zdruziti. Najprije je htjeo da
zastupnike pojedinih sabora (iz austrijskih, ugarskih i ceskih zemaija) okupi u zajednicke
sabore, gdje bi se poglavito vijecalo o obrani od Turaka. Kad mu se je to izjalovilo, poceo
je ugarske i ceske oblasti podredjivati dvorskim vijecima, komori i kancelariji, ili je opet
dvorskim oblastima povjereno obavljanje ugarskih i ceskih posala. Tako je ugarsku i cesku
komoru polagano podredio dvorskoj komori, a ratne poslove usredotocio je napokon u dvor- i

skom ratnom vijecu. Njegovu nastojanju opirala se je najvise Ugarska, osobito pak onda,
kad se je dvorska kancelarija uplitala u ugarske poslove. Odatle i ceste tuzbe ugarskih
sabora na njemacke savjetnike kraljeve, kao i zahtjev, da se u ugarskim poslovima kralj
posavjetuje s ugarskim savjetnicima.
Bas to uplitanje dvorskih ili »centralnih« oblasti u ugarske poslove bio je glavni
povod, da vladanje kralja Ferdinanda nije Ugrima bilo pocudno. K tomu
malo zalazio je kralj

u zemlju, a kad bi dosao, nije obcio s velikasima i plemicima onako pouzdano, kako su ovi
bili vikli za prijasnjih kraljeva. Prigovaralo se jos kralju, da se dovoljno ne brine za obranu

Ugarske od Turaka, da poplavljuje zemlju stranim vojnicima njemackim vojskovodjama, i

koji narodu nanose vise stete, nego sami Turci. Napokon su ga bijedili stoga, da ne po-
i i

stiva stara prava slobodu Ugarske. SpoticaH su mu, sto redovito ne saziva ugarskoga
i

sabora, pace sto mimo sabora trazi ratnu dacu od zupanija. Najvise pak prigovaralo se je
i rogoborilo, sto se je mislilo, da snuje oboriti staru konstituciju ugarsku i ukinuti dosto-
janstvo palatina, koje se je smatralo paladijem drzavnoga ustava. I zaista nije kralj iza
smrti palatina Stjepana Batora (1531.) sve do godine 1554. htjeo popuniti te casti; tako
isto nije po smrti Tome Nadazda (1562.) imenovao novoga palatina, premda je to narod
odlucno trazio.
Za hrvatsko kraljevstvo bilo je vladanje kralja Ferdinanda u obce koristno. I sam
kralj, kao i njegove nasljedne pokrajine (Kranjska i Stajerska), s kojima je hrvatsko kra-
ljevstvo na zapadu medjasilo, doprinijele su mnogo, da ostatci hrvatskoga kraljevstva
nijesu postah plijenom silnoga sultana Sulejmana. Dakako da te zrtve nijesu prinosile iz

puke Ijubavi ili samilosti za tuzne kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, nego poglavito zato,
jer su one bile predstraze za njihovu sigurnost. Braneci hrvatsku i slavonsku krajinu od-
bijale su podjedno Turke od svojega praga, te nijesu tako tezko osjecale posljedice turskih
provala.

kralj Ferdinand kao da je uvidjao, sto mu hrvatsko kraljevstvo, ma

Sam izkidano, i

vrijedi kao predstraza branik nasljednih pokrajina

i citavoga zapadnoga krscanstva. On i

je stoga postivao njegova stara prava povlastice, te je redom namjestao za bane vrstne
i

muzeve, kao §to su bili Ivan Karlovic, Tomo Nadazdi, Petar Keglevic, Nikola Zrinski i

Petar Erdedi. Od smrti Karloviceve (1531.) pa do konca 1537. ne bijase doduse popunio
banskoga dostojanstva; ali tomu bilo je uzrok vi§e nepovjerenje nizega plemstva hrvat-
skoga prema domacim velikasima, nego teznja kraljeva, da ukine tu svetinju hrvatskoga
 HRVATSKA PREMA AUSTRIJSKIM POKRAJINAMA. 245

naroda. A da je kralj osobito pazio na to, da ban bude pocudan hrvatskomu narodu, svje-
doCi najbolje njegov poziv od 1527., kojim je zatrazio od hrvatskoga sabora, neka mu
imenuje »nekoliko zgodnih i za takovu (bansku) cast dostojnih lica« (ut ipsi aliquot per-
sonas idoneas et tali officio dignas indicent), da bi izmedju njih mogao imenovati bana.

Konacnim pristupom hrvatskoga kraljevstva pod okrilje liabsburga i prislanjanjem uz

nasljedne pokrajine austrijske za zajednicku obranu od turske siie ojacalo je hrvatsko kra-
Ijevstvo takodjer svoju sainosvojnost prema Ugarskoj. Ta vec hrvatski sabor od 1527.
trazio je od Ferdinanda, da Hrvatsku sjedini s nasljednim pokrajinama austrijskim. To se
dodu§e nije dogodilo; alije hrvatsko kraljevstvo odsad stalo kolebati
izmedju ugarske krune svetoga Stjepana recenih austrijskih i

zemalja. ba§ tokolebanje

I izpunjuje znatan dio hrvatske po-
vjestnice za potonja Cetiri stoljeca.
 XIII.

MAKSIMILIJAN (II.)

(1564.— 1576.)

Kralj Maksimilijan i nadvojvoda Karlo; nove borbe s Erdeljem i Turcima; pad grada Krupe
{23. lipnja 1565.) i pobjeda bana Petra Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta vojna Sulejmana
II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Erdeda (26. travnja 1567.); hrvatskim
banima postadoSe biskup Juraj DraSkovic i knez Franjo Frankapan Slunjski; hrvatski sabor u Za-
grebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Selimom II. na osam godina (17. veljace 1568.). — Bano-
vanje Jurja DraSkovida i Franje Frankapana Slunjskoga (1567.— 1572.). Zavjera protiv kraija Maksi-
milijana (1568.— 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); izbor Stjepana Batora za erdelj-
skoga vojvodu (25. svibnja 1571.). Mletaiiko-turski rat radi Cipra (1570.— 1573.); krSdanska pobjeda
kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kraljla ugarskoga i hrvatskoga
(25. rujna 1572.). — SeljaCki pokreti u Slavoniji (1565.— 1572.); velika seljIaCka buna u Slavoniji i u su-
sjednim slovenskim zemljama (29. sije^nja do 9. veljaie 1573.); smrt Matije Qubca i parnica protiv
ostalih seljaCkih vodja (1573.— 1574.). — Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Dra§kovi(* dobiva
za druga GaSpara Alapica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu
Karlu (6. veljaCe 1575.); sin njtegov Rudolf okrunjen CeSkim kraljem (22. rujna 1575.) i njemaCkim
(1. studenoga 1575,); Maksimilijan zaludo se trudi, da steCe poljsko prijestolje. Ponovna turska Ce-
tovanja u lirvatskoj god. 1575.; poraz i smrt Herbarta Auersperga kod BudaCkoga {22. rujna 1575.);
pad Bu^ima (lipnja 1576.) i Cazina (18. srpnja 1576.). Smrt cara i kraija Maksimilijana (12. listo-

pada 1576.).
 VAROS KRUPA S PODOROM STAROGA QRADA.
Sada u Bosni, a nekad u Hrvatskoj.

MAKSIMILIJAN (11.)

(1564.— 1576.)

Makslmilljan nadvojvoda Karlo: nove borbe s Erdeiiem

ri 4d^Wr~^^^^ '^^'^ i I

Turcima; pad grada Krupe (23. lipnja 1S65.) i pobjeda bana

Petra Erdeda kod Obre^ke (10. rujna 1565.). Sesta vojna Siilej-

mana II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana
Petra Erdeda (26. travnja 1567.): hrvatskim banima postado^e
biskup Jiiraj Draskovi(3 i knez Franjo Frankapan Slunjski: hr-
vatski sabor u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Seli-
mom II. na osam godina (17. velja^e 1568.). Maksimilijanu bi-

jaSe trideset i sedam godina, kad ga je zapalo vladanje u njemaCkom car-

stvu, u nadvojvodini Austriji, u Ugarskoj i Hrvatskoj i napokon u zem-
Ijama CeSke krune. Od godine 1548. bijaSe o^enjen svojom bratu(iedoni
Marijom, kcerju cara i kralja Karia V., a sestrom Spanjolskoga kralja Fi-
lipa 11., pa tako je bilo moguce. da bi ga jednom mogia zapasti i Spanjol-
ska bastina. Podlozene zemlje i narodi innogo su oCckivali od novoga
kralja i cara. Kako je Maksimilijan za otCeva iivota rado drugovao s pro-
testantima, paCe i njima naginjao. nadali su se protestantski Nijemci, da
cc prigrliti novo vjcrovanje. Ugri opet i Hrvati. sje(iajuOi se, da je sudje-
lovao u ratovima svoga tasta KarIa V., te da ga je tri godine mudro i

odiuOno zastupao kao nanijestnik u Spaniji, zatim da je I svoga otca vi§e puta uspjeSno za-
mijenjivao u Ugarskoj, radostno su pozdravili novoga vladara, koji se je suviSe odlikovao ve-
250 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

selom i prijaznom cudi svojom. Narocito se izcekivalo, da ce se odlucnije od otca svoga

ponijeti prema Turcima, a niposto moljakati za mir ili primirje, kako je to dosad bivalo.
U vjerskim poslovima ponio se je medjutim Maksimilijan kao vladar tako, da se
nijesu izpunile ni nade novovjeraca, a ni bojazni pravovjernih katolika. S politickih raz-

loga nije prigrlio protestantske nauke, vec je ostao u katolickoj crkvi, tezeci ipak nepre-
kidno, da utre put sporazumkii izmedju starovjeraca i novovjeraca. S toga je gledao, da
bi protestanti priznali biskupsko uredjenje i bar donekle vrhovnu vlast papinsku; katolici
opet da bi ukinuli neke obrede, prihvatili Lutherovu nauku o spasenju, te dozvolili svje-
tovnjacima primanje svete pricesti pod obim prilikama zenitbu svecenicima. Medjutim i

tome nastojanju hjegovu oko zblizenja obiju vjera opirali su se papa Pio V. protestanti, i i

pa tako nije Maksimilijanu ostalo drugo, nego da snosljivoscu ublazi opreke izmedju ka-
tolika i novovjeraca.

Kad je Maksimilijan primio vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, najmiadji je brat nje-

gov Karlo (rodjen 3. lipnja 1540. u Becu) postao vladar nutarnjo-austrijskih zemalja, kao
Stajerske, Kranjske (s Rijekom i austrijskom Istrom) i Koruske. I Karlo je poznavao pri-

like u Ugarskoj i Hrvatskoj, jer ga bijase otac god. 1562. za svoga izbivanja u Njemackoj
imenovao regentom nadvojvoda jos u srpnju 1563. izvjescivao
obiju kraljevina, te je mladi
svoga otca o poslovima Sada pak zapala ga je zadaca, da se uz brata,
tih kraljevina.

kralja Maksimilijana jos vise zanima za sudbinu Hrvatske Slavonije, jer je o njima za- i

visio mnogo udes njegovih vlastitih zemalja. Tako je hrvatsko kraljevstvo za pravo do-
i

bilo dva zastitnika iz porodice Habsburga: Maksimilijanu bilo je braniti nasu zemlju

kao krunjenomu kralju, a nadvojvodi Karlu pomagati je kao najblizemu susjedu neposred- i

nomu gospodaru Stajerske, Kranjske Koruske. K tomu je Karlo vise puta zamjenjivao
i i

brata Maksimilijana, kad je taj boravio u Ceskoj NjemaSkoj. i

Cim je Maksimilijan nakon otceve smrti preuzeo vladanje, namah je sutradan

(26. srpnja 1564.) izdao proglas na narod u Ugarskoj i Hrvatskoj, kojim je obznanio na-
stup na prijestolje, te ga pozvao, da mu se pokorava. Zato ce ga kralj i braniti od vanj-
skih neprijatelja, i postivati i »No buduci da je ne-
stititi njegove privilegije i slobostine.
prijatelj (Turcin) svaki trenutak spreman, kad nam je budno paziti, mu se desi zgoda, to
da se iznenada ne dogodi kakva steta ovomu kraljevstvu. Stoga vasoj vjernosti nalazemo
i zapovijedamo, da cetama ratnim spravama budete snabdjeveni tako, da ako mozda,
i

sto ipak ne ocekujemo, sve uz obstojeci mir s Turcima, iznenada zaprijeti odnekud kakva
pogibao, budete s mjesta na prvu na§u zapovijed pripravni za obranu svoju i nasega
kraljevstva.«

Qlavno je bilo pitanje, hocekako ga bijahu god. 1562.

li se odrzati mir s Turcima,
utanacili pokojni kralj Ferdinand sultan Sulejman II.? Turci su po svom drzavnom pravu
i

smatrali, da je smrcu kralja Ferdinanda sklopljeni mir izgubio svaku vrijednost; stoga
je veliki vezir Ali s mjesta pozvao u Carigradu stolujucega poslanika carskoga Albrechta

Wyssa, neka opomene svoga gospodara, da namiri zaostali danak za posljednje dvie go-
dine, te obnovi mir za preostalih jos sest godina. Medjutim bijase Maksimilijan skupio i

u Becu vije^e uglednih velikasa oko sebe, da s njima odluci o miru ili ratu. Knez Nikola
Zrinski, tada kapitan grada Sigeta, zagovarao je zarkom besjedom rat, dok je vecina
ostale gospode predlagala, da se drzi i dalje mir s Turcima, te da se sultanu posalje zao-
stali danak. Kad je na to stigao na kraljevski dvor jos i turski caus Bali, da u ime Su-
lejmanovo cestita Maksimilijanu pri nastupu na prijestolje, te mu izjavi, kako je sultan

gotov dalje drzati mir uz dosadanje uslove, bio je Maksimilijan ve6 posve privolio miru.
i i

Ali u to planu rat s erdeljskim vojvodom Ivanom Sigismundom Zapoljom, kad je njegov

kapitan Stjepan Bator 3. listopada 1564. obladao gradom Satmarom, te onda osvojio i

Nagybanyu. Ohrabren tim zapoceo je sam Ivan Sigismund ratovanje, provalivsi na celu
i

od 12.000 momaka, kojima se bijase pridruzilo 6000 Turaka, u oblast izmedju Erdelja i
 NASTOJANJE OKO MIRA S TURSKOM. Xl

Tokaja. Tu je redom otimao mjesta i gradove, pre§ao preko Tise, te udario ved prema
KoSicama, kad ga iestoke ki§e i nastajuca zima prinudi§e na povratak u Erdelj.
Kralj Maksimilijan bijase nakon pada Satmara poslao u Carigrad za svoga pokli-

sara nekadanjega mletackoga tumaca Mihajla Cernovica, da namiri du2ni danak, te da

tui'\ erdeljskoga vojvodu kao krSitelja mira. Podjedno je skupio vojsku od 7000 konjanika
i pjeSaka, te podigao na noge plemstvo sjeverougarskih zupanija. S tima su Cetama Andrija
Bator i Lazar Schwendi (koji je prije sluzio Karia V. i sina mu Filipa II.) sred ci6e zime na
poCetku veljaCe 1565. zapoSeli navalu na oblasti Ivana Sigismunda. Za tinji Cas osvojili su
znameniti Tokaj tvrdju Serene, zatim su preoteli mjesta proSle jeseni izgubljena, pa su se
i

tako prikuCili medjama Erdelja. Sada se je Ivan Sigismund tako prepao, da je brzo poslao
u Satmar svoje poklisare, koji te
ugovarati o miru. Oni su zaista
utanaCili 13. o2ujka pogodbe mira,
po kojima bi vojvoda morao ustu-
piti caru ne samo Tokaj, nego jo§
Munkac i Hust s MarmaroSem, dok
bi do smrti svoje zadrzao bihar-
sku 2upaniju s Velikim Varadinom.
Vojvodin pouzdanik Stjepan Bator
poslan bi 24. ozujka u Bee, da se
utanaceni mir podpi^e; ali u to se
je Ivan Sigismund predomislio, jer
bijaSe do5uo, da ga sultan ne 6e
odbaciti, vec nasuprot pomagati.
Maksimilijanov poslanik Mi-
hajlo Cernovid primljen bi od sul-

tana prvi put 4. veljaCe 1565., ko-

jom je prigodom predao danak za
dvije godine, te zahtijevao, da se
kralju povrate mjesta minule jeseni
oteta. Sulejman bijaSe po naputku
velikoga vezira Alipa§e spreman
dozvoliti dalji mir za osam godina;
suviSe 6e erdeljskomu vojvodi za- SULTAN SULEJMAN II.

povjediti, da vrati lanjske godine Po bakrorezu Danila Hopfera. slikara i bakrorezca

oteta mjesta osim Nagybanye, te (t 1536.).
da vi§e ne udara na kraljeve obla-
sti. S torn odlukom poSao je Cer-
novid u Bed, a pratio ga je 5au§
Hidajet. koji je imao kralju predlo^jti turski ugovor o miru. Ali u to sti?-e sultanu vijest, da
jeLazar Schwendi s kraljevom vojskom osvojio Tokaj. To razljuti sultana tako, da je poslao
dva dauSa za putnicima, da ih natrag u Carigrad pozovu. IzkalivSi svoj jad zaprijetivSi i

kralju, pusti ih opet na put. DoSavSi u Bed izjavi cau§ Hidajet u sultanovo ime, da mira nc
mofe biti, dok kralj ne vrati Tokaja Serenda. SuviSc objavi, da je sultan zapovjedio paSi
i

budimskomu i temeSvarskomu, da Ivanu Sigismundu priteku u pomod.

Dok je temeSvarski paSa zametnuo borbu s kraljevskim kapitanom Schwendijem,

podigao sc je bosanski paSa Mustafa S o k o 1 o v i c, da po nalogu iz Carigrada udari
na Hrvatsku. Taj put odabrao si jc za plijcn znameniti grad K r u p u na desnoj obali Unc,
koji je pripadao knezu Nikoli Zrinskonm, ali je u pogledu obrane stajao pod zapovijedi
kapitana u Bihadu. Ood. 1563. predlagao je vrhovni krajiSki kapltan Lenkovid, da se grad
252 KRAU MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Krupa, u kojem je tada bilo samo 40 vojnika, naprosto razvali, da se Turci u njoj ne
ugnjezde. Medjutim to nije ucinjeno, vec je grad ostao, zasticen tek od 28 vojnika, kojima
je zapovijedao vojvoda Matija Bakic. Sokolovic dosao je pod Krupu 4. lipnja s voj-

skom od 4000 Turaka, utaborio se pod gradskim brdom i u dolini uz potok Krupicu (Krus-
nicu), teonda opasao grad, posto je vojvoda Bakic odbio poziv, da se sa svojom cetom
predadc. Jos istoga dana stadose Turci udarati na grad topovima, spalivsi prije most pod
gradom, cardake mlinove. Bihacki kapitan Kronsciiail razgiasio je s mjesta opasno stanje
i

Krupe otvorenim hrvatskim pismom na sve blize kapitane hrvatsku vlasteiu; a narocito i

obratio se je za pomoc na vrhovnog kapitana citave krajine Ivana Lenkovica posebnini

listom, na kojemu je glagolskim i velikim citljivim slovima bilo zapisano: »Noc tr dan
nek se nosi ta list u poste prez prestanja u Cernomalj brzo tr brzo.« I kapitan kneza Nikole
Zrinskoga, po imenu Petar Farkasic, pisao jc namah 5. lipnja iz Mreznice vrhovnomu ka-
pitanu Ivanii Lenkovicu ovo hrvatsko pismo: »Vzmozni i zveliceni gospodine, sluzba moja
ponizna da je preporucena vasemu gospodstvu, kako momu milostivomu gospodaru. Neka
zna vase gospodstvo, kako mi ovu uru dojde list od kapitana bihackoga, gospodina Kron-
sala, kako je dotegnul k njemu strazac iz Krupe, kije mosta cuval, povidal je, da su i

Turci Krupu podseli. Zato, vase gospodstvo, k tomu prigledajte, kako vas je najbolje Bog
naucil, zasto oni siromasi, ki su u nutreh od Boga i od vaseg gospodstva pomoci cekaju.
A gospodine milostivi, u nutra je Matijas Bakic, ki je vojvoda, i s njim je junakov 28, a

Tihic, ki mu je tovaris, ki je drugi vojvoda, ta je bil s ostalimi junaci izasal van, dohodil
je k meni pinez prositi, a ja mu ih nisam imal odkuda dati. I to je jure sesti dan, kako je

prosal u nutra. Bojim se, da je i on poginul na putu u nutra grede i s junaci; zac da bi

nepoginul, bil bi glas od njega kakov godire, ako prem je u nutra ulizal. Zato, gospodine
milostivi, k tomu priglejte, kako je vase gospodstvo Bog naucil. I ja sam onomadne po i

dva krat za nju (Krupu) pisal tamo, da bi k njoj bolje prigledali; i kako su ju onomadne
Turci jagmili s ognjenimi strilami, da bi k njoj bolje placom prigledali. Da, gospodine mi-
lostivi, nistar se nemari, a na ovoj nijednoj krajini ni teze nijednim siromahom, nego onim
ki su u Krupoj. Da, otobojimse, danebude ni Krupe ni njih, ki su u njoj.
A, milostivi gospodine, ako ih se sada neuzmete, ote svi van pojti iz nje, ako k njimi
neprigledate boljom placom nego drugim. Zasto, gospodine milostivi, znate, da je njim
najteze od sih drugih. I da sam vasemu gospodstvu preporucen. Dan v Mriznici, 5. juna
1565. Sluga vasega gospodstva Petar Farkasic.« Dva dana zatim, 6. lipnja, vapi bihacki
kapitan Kronschall opet za pomoc.

Vijesti o dolazku Turaka pod Krupu uzbunile su citavo kraljevstvo hrvatsko. Sabor
slavonski bijase jos 8. travnja ustanovio, da se 1. svibnja okupe radnici, koji su bill odre-
djeni za utvrdjivanje krajiskih mjesta u Hrvatskoj. Sada je pak u tolikoj opasnosti ban Petar
Erdedi pozvao sav narod na oruzje. I vrhovni kapitan za citavu krajinu Ivan Lenkovic
cinio je sve moguce za obranu podsjednutoga grada. Njegov namjestnik u hrvatskoj kra-
jini Herbart Auersperg imao pomoc; a namjestnik za slavonsku krajinu Vid
je pohitati u
Halek morao je poslati sto 15. lipnja 1565. stoji vec Herbart Auersperg
vise konjanika. Dne
pred Pecima kod Kladuse (»im veldt Turka Michala Petsch«, »Mihajla Turka Pec«), te
obavjescuje Lenkovica o prilikama u Pounju. Jos 17. lipnja nalazimo Auersperga u logoru
kod Peci, gdje je jamacno bilo zbiraliste svih ceta. Ovamo je dosla banska ceta bana
Petra Erdeda, koji radi bolesti nije u taj mah sam mogao doci; tu su se nasli na okupu
mladi knez Franjo Frankapan Slunjski, zatim Petar Farkasic, vojvoda kneza Zrinskoga
u Hrvatskoj, napokon Vuk Qhiczy, zapovjednik Nadazdova grada Stjenicnjaka. I upra-
i

vitelj Kranjske, po imenu Jobst Qallenberg, doveo je 3000 momaka. Tako se je skupila

citava vojska od nekih 7000 Ijudi, koje je onda Herbart Auersperg odveo k Uni, gdje ga
nalazimo utaborena jos 22. lipnja nasuprot grada Krupe uz lijevu obalu rijeke (bei Khrup
sero disshalb des Wassers Uhna). Oba tabora, krscanski i turski, bili su tako^blizu, da su
 PODSADA 1 PAD KRUPE (1565.) 253

vojnici iz jednoKa ii clrugi ne samo pucali, nego si i medjusobno dovikivali i na mejdan

izazivali.

Malena posada u gradu Krupi prepatila je medjutim strasne nevolje, Turci sipali sQ
od prvoga Casa toliku vatru na grad, da im je oko 16. lipnja ponestalo topovskih zrna.
Sokolovid poslao je po zairu u Banjaluku Sarajevo, a dotle je udarao na grad komadimai

od olova kamenjem, koje su mu cigani u raztaljenom olovii moc^ili. PrimivSi nove zaire
I

i okupivSi dalje cete, tako da je napokon bilo pod gradom okupljeno do 2(T.000 Turaka,
svom je iestinom juri^ao, da tvrdu Krupu §to prije osvoji. U samom gradu bilo je 22. lipnja

od 28 junaka vec sest tezko ranjenih, a medju njima sam vojvoda Baklc. Istoga dana
spustise iz grada dva junaka po konopu niz gradski zid, da Auerspergu ostalim krscan- i

skim vojvodama prikazu nf volju pod-

sjednutih. Hrane da ima u gradu do-
voljno, aii protiv turske sile ne mogu
se vi§e ni jedan dan odrzati, to manje,
§to su Turci na vi§e mjesta gradske
zidine razvalili i jednu kulu na dva
mjesta podkopali.

I^P
U krScanskom taboru zahtije-
vali su Franjo Frankapan Slunjski,
Petar Farka§ic i Vuk Qhiczy, da se
gradu svakako pomogne. Kako se
ravno preko Une nije moglo preci, jer
bi od turskih topova najveci dio voj-
ske izginuo, predlagali su Slunjski i

FarkaSic, da 6e oni sa 1000 pjesaka

i 1000 konjanika dalje na sjeveru
prema Novigradu preci preko Une,
pa Turcima zaci za ledja. Ali Auer-
sperg nije im to dozvolio. Na to su
Slunjski, FarkaSic i Qhiczy htjeli sa-
mo sa svojim vlastitim konjanicima
da pokuSaju srecu; ali im je Auersperg
zaprijetio smrtnom kaznom, ako bi se
toga podhvatili. On se je oCito bojao,
QRAD KRUPA
da bi tim smjelim pokusom njegova u prvoj polovici XVI. stoljeda. Iz putopisa
vojska znatno oslabila, pa da bi onda Benedikta Kuripe§i(^a (Itinerariuni
Turci nakon pada Krupe lako mogli Wegraysz) od god. 1531.
zauzeti i sam Biha(i. Radi toga uz-
maknuo je uz Unu prema Ostrofcu,
da bude bliie gradu Biha(*u.
Tako osvanu 23. lipnja 1565. Rano u jutro doprla je u grad mala Cetica od 20 ju-
naka, da pomade podsjednutima. Juri§ turski trajao je toga dana od zore do tri sata poslije
podne. U to doba provalili su Turci u grad, u kojemu je ostalo samo sedam branitelja Za-
jedno s Baki<Jem. Vojvoda odluCio je bored se prokrCiti sebi put iz grada. Cetiri mu druga
poginula su u borbi; on sam sa dva druga dopro je sre^no do Une. ali kad ju je htjco pre-

gaziti, utopio se je u njoj, jer ie bio tefkoga tijela.

Padom Krupe zaprijetila je velika pogibao ne samo bihai^koj kapitaniji (naroCito

gradovima Bihadu, RipcJu, Sokolcu OstroJcu). nego svoj krajini hrvatskoj slavonskoj.
i i i

Dok se je MustafapaSa Sokolovi<S zajedno sa hlivanjskim sand^.akom spremao na Biha<J,

dotle su opet poie^.ki sand?.ak Ferhatbeg udarali na slavonsku krajinu. Dne 1. srpnja
i
354 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.),

javlja Vid Halek iz Krizevaca, kako su pozezki sandzak i Ferhatbeg obnovili i utvrdili
razvaljeni grad zagrebackoga biskupa Sopje na Dravi, tri milje nize Virovitice izmedju
Brezovice i Slatine; zatim kako je 1500 turskih konjanika i pjesaka pred nekoliko dana
iz okolisa pakrackoga preslo preko nabujale Cazme, te cetovalo sve do Qradca kod Kri-
zevaca, odakle su srecno prosle subote (30. lipnja) suzbijeni, Vrhovni kapitan Ivan Len-

kovic zahvaljuje se opet 4. srpnja iz Crnomija stajerskim stalezima za dozvoljenih 600

puskara za obranu Bihaca, Hrastovice i drugih hrvatskih slavonskih mjesta, pa ih moli, i

da receniii 600 puskara sto Zagreb poslju, jer bosanski sandzak Sokolovic jo§
prije u

uvijek s citavom vojskom, topovima bojnim spravama stoji pod Krupom, da ju obnovi
i

i utvrdi. Nedavno je pozvao Ostrozac na predaju, a sada prijeti Bihacu Ripcu. Hlivanski i

sandzak skuplja svoju vojsku kod Qradcaca, pa da ce zajedno sa Sokolovicem udariti na

Bihac. Lenkovic javlja nadalje iz Otocca u Kranjskoj 21. srpnja istim stajerskim stale-
zima, kako je cuo sa vise strana, da je hlivanjski sandzak s mnogo ceta nekoliko sprava i

za krsenje zidova udario prema Bihacu i Ripcu; a druga ceta turska presla je kod Ko-
stajnice Unu, te se utaborila na hrvatskoj strani. Mustafa Sokolovic napokon ovih je dana

jedan dio svoje vojske i topova odveo izpred Krupe, ne zna se kuda. Napokon 26. srpnja
pise Lenkovic iz istoga Otocca kralju Maksimilijanu, da se naumljeni jarak oko Bihaca
sada ne moze izkopati, jer se dvije jake vojske spremaju udariti na Ripac i Bihac.

Dok su krajiski vrhovni kapitan i njegovi namjestnici svu snagu okupili, da obrane
bihacku kapitaniju, ban je Petar Erdedi sa svojim cetama, koje se bijahu vratile iz Hrvat-
ske,posao prema Susjedgradu, da uvede Franju Taha u taj grad. Dne 2. srpnja stajali su
ban Tahi na polju izpod toga grada; u njihovoj vojsci
i bilo je nekoliko stotina konjanika i

vise stotina hajduka, haramija i seljaka. Imali su i tri topa, da biju grad. Ali 3. srpnja pod
vecer prije suncanoga zapada podiglo se je oko 3000 susjedgradskih kmetova protiv te
vojske. U Ijutom kresevu bise banske cete i Tahijevci razbijeni. Mnogo ih je poginulo, a
mnogo ih bi zatjerano u Savu, gdje su se utopili. Kmetovi ugrabili su silan plijen, pa i ona
tri topa, koje su onda u Susjedgrad odvukli. U boju poginuo je dvorski bana Petra Erdeda,
po imenu Juraj Qusic; rana pak tezkih i lakih dopanuli su sam Franjo Tahi i najstariji sin
njegov, zatim sin Alapicev, Petar Keglevic, Petar Ratkaj, Jankovic, i mnogi drugi plemici.
Nema sumnje, da su taj napadaj kmetova na bana i Taha pokrenuli protivnici Tahovi, koji
su s njim parbili za Susjedgrad, a svima na celu tadanji banovac slavonski Ambroz Gre-
gorijanec.

Da se kazne krivci ovoga seljackoga pokreta, a uza to da se nesto uradi za obranu

kraljevstva od Turaka, sazvan bi hrvatsko-slavonski sabor u Zagreb za 25. srpnja 1565.
Tu se je ban Erdedi oborio na sve one, koji se nijesu pokoravali njegovim zapovijedima
(qui rebelles in mandatis sunt). Trazio je, da se opravdaju svi oni, koji su se kratili poci
na vojnu protiv Turaka, kao i pod Susjedgrad. Plemicki sudci izrijekom su iznijeli imena
cnih plemica, koji se za podsade Krupe nijesu pokororili banskim nalozima. Dosadanji ba-
novac Ambroz Gregorijanec skinut bi sa svoje casti, a mjesto njega imenovan za banovca
Ivan Forcic od Butine vasi. Napokon bi zakljuceno, da »svi stalezi redovi na p r v u za- i

povijed gospodina bana pod kazan moraju ustati tako protiv Turaka kao protiv dru- i

gih odmetnika« (ut omnes status et ordines ad primum mandatum domini bani tam contra
Turcas quam alios rebelles sub poena insurgant). Jos bi dozvoljena ratna daca od tri
forinte u dva roka (izuzev krizevacku zupaniju), zatim je odredjeno o popravku utvr- i

djivanju nekih gradova (Koprivnice, Gjurgjevca, Preseke, Gumnika), ustanovljena cijena i

za zivez, koji se je prodavao vojnicima. No zato su zahtijevali stalezi, neka vrhovni ka-
pitan Ivan Lenkovic ne dopusta vojnicima potlacivati »nevoljne plemice«.

Namah nakon svrsena sabora podigao je ban Petar Erdedi citavo plemstvo na oruzje.
Skupio je do 3000 konjanika i pjesaka, pa da ce s njima provaliti u turske krajeve iz-

medju Stupcanice, Velike i Moslavine prema Pakracu, da potrazi Ferhatbega, i da se osveti

 BAN ERDEDI POBIJEDIO TURKE KOD OBRESKE (10. RUJNA 1565.). 255

Turcima za osvojenu U banovoj vojsci

su Ivan Qjulaj iz Vinice, braca Mate
Kriipu. bili i

Simiin Keglevic, zatim Ivan Alapic, Ivan (jesti mnoKi druKi hrabri plemici. Medjutim i

bijase se bosanski pasa Mustafa Sokolovic uvjerio, da ovaj put bihacke kapitanije uzeti
i

ne moze, pa je s toga svu svoju vojsku od 12.000 Ijudi preveo preko Save, te udario uz
Lonju Glogovnicu prema Krizevcima. Ali na torn cetovanju namjerio se je na njega kod
i

Obreske (blizu Ivanic KloStra i Marce) ban Erdedi sa svojom vojskom, te je 10. rujna

odr^ao nad njim sjajnu pobjedu.

Savremeni Vramec javlja o pobiedi bana Erdeda ovako: »Gospodin Peter Erdedi,
slovenski hrvatski ban, Mustafu Sokolovica bosanskoga bega na Obreskom s malimi all
i

dobrimi vitezmi 27.000 Turaka pobi, raz-

tira i vnoge Turke ali suznje polovi, s ve-
likim dobiCkom domov nazaj se srecno
i zdravo vrnuse*. drugi savremenik, I

biskup ugarski Franjo Forgac, spominje

tu pobjedu, izticuci, kako je Erdedi sa
svojih 1000 konjanika i 4000 pje^aka raz-
bio kod rijeke Stupcanice (apud fluvium
Stupcheniciam) bosanskoga pasu i nje-
govih 18.000 konjanika. Banu je bilo
u prilog bregovito tlo i gusta §uma,
zgodna za pjesake. I mletacki poslanik
na carskom dvoru Leonardo Contarini
javlja svome duzdu o sjajnoj pobjedi ba-
na Erdeda, U pismu od 22. rujna 1565.
pise on, kako je ban Erdedi sa 5000 voj-
nika udario na pasu bosanskoga i njego-
vih 12.000 konjanika; nakon zestokoga i

duljega boja potjerao je pa§u u bijeg

ubiv§i preko 2000 Turaka i zarobiv§i
mnogo njih. Progoneci pasu prinudio ga
je, da se zatvori u maleni kaSteo, koji
sada ban podsjeda; kako ban pi§e, nada
se on naskoro zarobiti pasu zajedno
s preostalom vojskom njegovom. Po ka-
zivanju potonjega Isthuanffija zgodila se
je bitka blizu ObreSke kod rijeke (Lonje,
Qlogovnice ili Cazme). IJan Erdedi na-
hrupio je na Turke o podne, kad su ba§
blagovali, tako da su Turci zateceni nag- MEHMED SOKOLOVIC.
nuli u bijeg, prije nego §to je doSlo do i veliki vezir turski.
pravoga kre§eva. Pobjeda bila je tako
zamaSna, da su Cetovanja turska u one
krajevc za neko vrijeme prestala. Slavo-
dobitni ban Erdedi nagradjen bi od kralja Maksimilijana tim, da je kralj 11. iistopada 1565.
njega i njegove potomke uzvisio nagrofovsku Cast.
Medjutim je kralj Maksimilijan svcdjer nastojao, da se sa sultanom pogodi. U to
ime vratio se je njegov poslanik Cernovid jo§ 27. lipnja 1565. u Carigrad. No ved sutra-
dan umre tu dosadanji veliki vczir AlipaSa, koji je zagovarao mir, a prvim vezirom po-
stade (28. lipnja) ratoborni Mehmed SokoloviC, jedan od najznamcnitijih muieva
u povjestnici osmanlijskoj, koji je bio bliii svojak trima sultanima, te je sve do smrti
256 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

svoje (t 11. iistopada 1579.) upravljao turskim carstvom. Bio je porijeklom iz l^osiic (ro-
djen oko 1509.), ne zna se posve izvjestno, da li iz same Bosne, ili iz Hercegovine.^'' Jos
mladicem dosao je ii Carigrad, gdje je postao sultanovim dvorjanikom, a posiije pogla-
vicom sokolara i stitonosa. Qodine 1546., iza smrti Hajredin Barbarossc, imenovan bi od
Sulejmana II. kapiidan-pasom, naime admiraiom turske mornarice, koju je cast obnasao
sedam godina. Iza toga postao je beglerbeg od Rumelije, zatirn trecim vezirom, a godiiie
1562. ozenio ga je sultan svojom unukom Esmi-hanom, kcerjii potonjega sultana Selima II.
Mletacki poslanik Andrija Dandulo prikazujc ga kao osobito pohlepna za blagom, koji nije
nikomu prijatelj, nego radi samo za svoju korist. Drug! poslanici opet izticu njegovu uz-
trpljivost, mirnocu i razboritost, kao i ostroumnost pri obavljanju drzavnih posala.

Novi vezir Mehmed Sokolovic nije htjeo ni cuti za mir, ako Maksimilijan Tokaja ne
ustupi, sto potonji nije mogao uciniti. K tomu je i erdeljski vojvoda neprestano moljakao
za pomoc. I tako se je Sulejman, premda je prigodom podsjedanja otoka Malte ove godine
mnogo vojske brodova izgubio, odlucio za rat. Vec 21. iistopada pisao
i je Ivanu Sigis-
mundu: »Mi smo se rijesili, da dojducega proljeca sami dodjemo, pa cemo ti toliku pomoc
podati, da ce nasa tebi obecana milost jasnije od sunca po citavom svijetu sjajiti, te se
spominjati sve do konca svijeta posljednjega suda.« (Et tale tibi auxilium praestabimus,
i

ut nostra tibi promissa dementia per totum terrarum orbem sole clarius innotescat et huius

rei memoria usque ad ultimum mundi diem et extremum indicium permaneat.) I zaista
se je pocelo oruzati na sve strane. Stalni poslanik kralja Maksimilijana u Carigradu, po
imenu Wyss, javlja 10. prosinca, da se ondje nista drugo ne vidi, nego priprave za rat
na kopnu i na moru; sultan vec je spreman, da podje u boj. Dne 21. prosinca jos je jed-

nom Wyss pohodio velikoga vezira Mehmeda, te ga je kroz tri sata putio, kako ce Maksi-
milijan drzati mir, kako su dosadanje borbe zapoceli bas
i erdeljski vojvoda i turske pase.
Ali Sokolovic odgovorio mu je, da je kocka pala, pa da bi ga moglo stajati glave, kad
bi svomu gospodaru ista vise o miru govorio.

Prema tomu nije ni Maksimilijanu preostajalo drugo, nego da se pripravi za rat.

Da dobije novaca i vojske za ratovanje, sazvao je 28. studenoga ugarski sabor u Pozun
za 2. veljace 1566., a onda je 7. prosinca posao u Augsburg, da ondje drzavne staleze
njemacke skioni na sto izdasniju pomoc. Za svoga izbivanja u Njemackoj imenovao je

brata Karla svojim zamjenikom, koji mu bijase jos 28. kolovoza 1565. obecao, da ce se
brinuti za obranu hrvatske i slavonske krajine.

U to sastao se je 15. sijecnja 1566. u Zagrebu sabor hrvatski i slavonski. Prvo mu

je bilo, da izabere poklisare (oratores) za zakazani ugarski sabor u Pozunu. Ali su se ta-
kodjer cule ostre tuzbe protiv podkapitana slavonske krajine Vida lialeka; zatim protiv
Uskoka i Vlaha, koji su ubili Petra Orehovackoga i pocinjali druga razbojstva. Nadalje
bijahu odredjeni radnici za utvrdjivanje Vrbovca Rakovca, zatim bi podnesena molba i

na kralja, da dade pomoc za Keglevicev grad Buzin u Hrvatskol, kao za odkup nekih od i

Turaka zarobljenih plemica. Mnogo je burnije bilo na ugarskomu saboru u Pozunu, gdje je
kralja zastupao nadvojvoda Karlo, Mjesto da stalezi s mjesta stanu razpravljati o kralje-
vim predlozima za obranu zemlje, stadose zestokim govorima iznositi opravdane tuzbe
radi gazenja njihovih slobostina (palatina jos uvijek nije bilo), radi zuluma nasilja vojnika i

i njihovih vojvoda. Kroz vise dana ozvanjali su u saborskoj dvorani bucni govori tegobe i

nizega plemstva iz svih zupanija. Napokon bi sastavljena citava knjiga od gotovo sto
araka, puna gravamina, da se posalje kralju u Njemacku. Nadvojvoda Karlo radio je sve

* Po krscanskim vijestima rodjen je Mehmed Sokolovic od krscanskih roditelja u gradu So-

kolu izmedju Dubrovnika i Trebinja, te se je izprva zvao Bajce. Otac mu se je zvao Mita, a stric

mu Makarije bio je kaludjer u manastiru sv. Nikole u Banji. — Po turskim vrelima opet rodjen je

Mehmed u Sokolovicima u visegradskom kotaru od otca Ahmetbega.

 OPORUKA NIKOLE ZRINSKOQA. 257

><
:^ f1

1
>
m
k
/

f^^.^t
^
i t
i

Klaie, Hrv. povj. 111. 15.) IV

258 KRAL.I MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

moguce, da ogorcenc staleze umiri. Tezkom mukom izradio je, da je sabor dozvolio ratnu
dacu po dva zlatna forinta od svakoga kmetskoga selista (ili porte), izuzevsi one krajeve,
koji su minule godine stradali od turskoga pljackanja. Obnovljene bise jos prijasnje od-
redbe glede stajace vojske i obcega ustanka (insurrekcije). Na posljedku bi jos uprav-
Ijena molba na kralja, da jos ove godine ili na pocetku dojduce sam glavom sabor
obdrzava. Zakljucci saborski zajedno s knjigom prituzaba bise poslani kralju u Augsburg,
koji ih je 2. svibnja 1566. ondje i potvrdio.

Kud i kamo srecniji bio je Maksimilijan u tudjini. Papa Pio II. dao mu je 50.000 du-
kata, a spanjolski kralj Filip II. 200.000 kruna. Njemacki drzavni sabor, koji je 23. ozujka
1566. sam otvorio, dozvolio mu je 30, travnja oko 1,700.000 forinti, a jednaku svotu za
dalje tri godine zajedno, tako da je mogao unovaciti mnogo njemackih vojnika, po prilici
12 — 14.000 pjesaka i nekih 10.000 konjanika. K tomu pridodje 7000 konjanika iz ceskih
zemalja, 1900 iz dolnje i gornje Austrije, 1500 do 1700 konjanika, koji se oko »dvorskih
zastava« kralja Maksimilijana i brata mu Ferdinanda Tirolskoga okupise, i napokon 3500
ugarskih vojnika, koji se nadjose u logoru svoga kralja. Bilo je medjutim pomoci i iz dru-
gih krscanskih zemalja. Iz Francuzke doveo je mladi herceg Guise 100 Ijudi, iz Italije her-
ceg od Ferrare 800 konjanika. Herceg od Firence poslao je 3000 pjesaka, a herceg od
Savoje 200 pjesaka i toliko isto konjanika. S papinim darom unovacilo se je 2000 pje-
saka. Tako se napokon naslo u kraljevskom logoru izmedju Starigrada i Komorana na
okupu preko 40.000 vojnika, polovicom pjesaka i polovicom konjanika. Nadalje stajale su
u znatnijim mjestima i jake posade, kao 6000 ugarskih vojnika pod Dersffyjem kod Njitre,
i 5000 Ijudi u Kosicama pod Schwendijem. Bilo je posada i u juznougarskim gradovima;
tako u Qjuli 2600 momaka, kojima je zapovijedao Vladislav Kerecenji, onda u S i ge t u,

gdje je tadanji kapitan, knez Nikola Zrinski, skupio 2500 —3000 junaka, medju njima mnogo
Hrvata (Petar Farkasic, Vuk Papratovic, Petar Patacic, Caspar Alapic, Lovro Juranic,
Ivan Novakovic, Stjepan Orsic, Juraj Radmanovic dr.). Knez Nikola Zrinski bijase jos i

23. travnja 1566. u svome gradu Cakovcu sastavio svoju oporuku (preporucivsi medju
inim svoju zenu i djecu zagrebackomu biskupu Jurju Draskovicu, vrhovnomu krajiskomu
kapitanu Ivanu Lenkovicu, Vladislavu Kerecenju i Ivanu Alapicu); dne 12. svibnja vec je
u Sigetu, odakle dopisuje s nadvojvodom Karlom i skuplja cete za obranu povjerene mu
tvrdje.

Dok je glavna vojska pod samim kraljem i nadvojvodom Ferdinandom imala bra-
niti Ugarsku, povjereno bi nadvojvodi Karlu, da s vojskom iz nutarnjoaustrijskih zemalja
(Stajerske, Kranjske i Koruske) brani Hrvatsku, Slavoniju i Medjumurje. Vrhovni kapitan
krajiski Ivan Lenkovic u to se vrijeme mnogo ne iztice, ah to vise njegov zamjenik Her-
bart Auersperg. Ovaj je vec u ozujku okupio oko sebe sve cete hrvatskih kapitanija, te
podjedno pozvao i kranjsku gospodu. Pozivu njegovu odazvala su se zaista braca njegova
Dietrich i Weikhardt, zatim grof Ivan Auersperg-Schonberg, kapitan kranjskih vitezova
Jost Josip Turn i drugi. Napucen od nekoga Simuna Zecica pokusao je Herbart u prvoj
polovici travnja 1565., da iz Bihaca Ripca provali do turske Udbine, pa da je osvoji. No
i

kad je iz Zavalja, gdje je nocio, htjeo da se preko visoke Pljesivice (Vrazi vrtal, Teufels-
garten) spusti u Krbavu, odvratise ga od toga domaci krajisnici tim, da bi mu Ijudi i konji
od silnog snijega i blata nemilo stradali. Tako se je opet vratio u Ripac, odakle je na sam
Uskrs, 14. travnja provalio u Bosnu, te citav kotar Lusci poharao. Spalivsi do 300 kuca,
poubivsi i zarobivsi mnogo Turaka, te ugrabivsi dobar plijen sklonio se je na uskrsni
ponedjeljak kasno po noci u Bihac.

Malo dana poslije, naime 5. svibnja, sastao se je u Zagrebu sabor hrvatski. Bi-
skup Juraj Draskovic prosvjedovao je tom prigodom, sto se za njegov grad Hrastovicu,
koji je na udaru Turcima, kraljevstvo slabo ili nikako ne brine. Sabor je na to zakljucio,
da se mora podati pomoc recenomu gradu proti neprijatelju, pace je odredio i nacin,
 PODSADA SIQETA. 259

kako da se iitvrdi. Nadalje sii sabrani stalezi odliicili, da se s mjesta (statim) dignu na
oruzje pod zastavoni bana Erdeda, te da nitko ovaj put ne bude oslobodjen od polazka
na vojnu (ut nemo liber sit a praesenti exercituacione). Jo§ bi odredjeno, da se posalju
poklisari nadvojvodi Karlu, koji ce tra^iti, da se broj vojnika u banskoj ceti povisi i placa
za njih doznaci. Da
napokon brojnoj vojsci u zemlji osigura zivez, zakljuCeno bi, da
se
se zito i vino ne smije izvan zemlje prodavati. Svim tim ustanovama, pa drugiina, sku- i

pilo se u kraljevstvu toliko vojske, da ie mogla ne samo braniti krajiSke gradove, nego u

zgodan cas provaijivati u susjedne sandzake bosanske.

i

Medjutim bijahu u Ugarskoj vec pojedine pase zapoceli ratovanje. Budimski pasa
Arslan (Oroslan) navaiio ]e 5. lipnja 1566. na tvrdu Palotu zapadno od Stoinog Biograda,

SIQET U DRUQOJ POLOVICI XVI. STOLJECA.

Po savremenom nacrtu talijanskoga umietnika.

ali ieveC za deset dana uzmakao, kad su grofovi Helfenstein giurski kapitan Salm u po- i

mo<i joi pritekli. Na to ie Salm nc samo zauzeo susiedni Vesprim, nego sredinom
srpnia i

dobro utvrdieni Totis. Snovalo se paCe udariti na Ostrogon. kad no ie krali Maksimilijan
i

zapovjedio, da se voivode ograniCe na obranu, ier se ve6 iavlialo o dolazku sultanovu.

Stari od uloga skrSeni Sulejman nije mogao pravo staiati. ni na konjn iahati. paCe
i

ie i du§evno bio zahirio; uza sve to bijaSe se riieSio. da sam glavom voisku vodi. U jediiu
ie ruku htieo izpuniti svoju vicrsku du^riost. a u drugu oprati liagu, nanesenu njegovoi
casti, sto mu ie voiska pred Maltom blla potucena. To ie trinaesta vojna. koju je sam
vodio. Dne 29. travnia krenuo je Carigrada; tek u dnigoi polovici lipnia stigao je u
iz

Zemun, gdie ga je po njegovu nalogu sa sjajnom dru^.inom doCekao erdeliski voivoda Ivan
17*
 260 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Sigismund. Vojvoda pao je 29. lipnja tri puta preda nj na koljena, te mu predao bogate
darove. Sultan primio ga je kao Ijubljenoga mu je obecao,
sina, te da ne ce mirovati, dok
ga ne ovjenca ugarskom krunom. Sutradan uzvratio mu je sultan takodjer bogatim daro-
vima, koje su 22 causa nosili, pridavsi jos cetiri prekrasna konja, koje je vrhovni konjus-
nik doveo. Na razstanku 1. srpnja rekao je sultan vojvodi: »Pobrini se za vojsku, barut,
olovo i novce; ako ti sto uztreba, javi mi, da ti dadem, sto trazis.«

Sulejmanu bijase poglavito do toga, da osvoji one tvrdinje, koje su zaustavljale

dalje sirenje turske vlasti, a to su bile Qjula na iztoku, Siget na zapadu i Jegar na sje-
veru. Na Qjulu poslao je vezira Pertavpasu sa 25.000 konjanika i pjesaka, te 2000 janji-
cara, odredivsi, da mu Tatari. Nakon podsade
se pridruzi temesvarski pasa i krimski
od dva mjeseca prorijedila se junacka posada tako, da se napokon kapitan Vladislav je

Kerecenji s preostalih 500 Ijudi 3. rujna morao predati uz pogodbu da slobodno iz grada
izadje. Na to su Turci zauzeli jos susjedne manje tvrdinje Jeno Vilagos, pa tako posve i

zatrli vlast kralja Maksimilijana u krajevima onkraj srednje Tise.

Sam Sulejman, kaze se, smijerao je izprva s glavnom vojskom udariti na Jegar;
ali kad mu je stigla vijest, da je Nikola Zrinski razbio kod Siklosa jednu tursku cetu, od-
lucio je poci ravno prema Sigetu, koji mu je i onako vise smetao od Jegra. Ali prelazom
preko rijeke Drave, koja bijase nabujala, zategnulo se je napredovanje, tako da je tek
1. kolovoza turska vojska doprla do Sigeta, a 6. kolovoza sam Sulejman. Koliko je vojske
turske opasalo grad, tezko je osjeci, jer se vijesti ne podudaraju; ali nema dvojbe, da je

bilo preko 100.000 za boj odredjenih momaka, a topova sto vecih sto manjih preko dvije
stotine.

Siget dijelio se je tada na novu varos (na jugu), na staru varos i ilia stari grad
(na sjeveru). Ove tri medju sobom spojene mostovima, od kojih je onaj,
cesti Sigeta bile su
koji je spajao staru varos s gradom, bio prilicno dugacak, dok je drugi izmedju obiju

varosi bio mnogo kraci. Qlavna obrana mjestu bile su mocvare potoka Almasa, koje su
ga pretvarale u otok, po cemu je dobio magjarsko ime Siget (= otok). Najjace je bio
i

utvrdjen stari grad, koji doduse nije imao kamenih zidova, nego samo od drva zemlje i

podignute bedeme i pet bastiona. Tek u nutarnjem dijelu toga grada, u koji se takodjer
mostom ulazilo, stajala je jedna kula od kamena, u kojoj se je cuvao puscani prah. Nikola
Zrinski bijase se svime obskrbio za dulju podsadu toga grada, tako da je narocito hrane
bilo na pretek.« Doznavsi da su Turci na domaku, skupio je svu posadu i za oruzje do-
rasle gradjane u nutarnjem dijelu staroga grada, gdje su mu prisegli vjernost i poslusnost
do smrti, posto se je on prije zavjerio ovim rijecima: »Ja Nikola knez Zrinski obecajem
najprije Bogu velikomu, zatim njegovu velicanstvu, nasemu sjajnomu vladaru i nasoj
ubogoj domovini i vama vitezovima, da vas nikad ne cu ostaviti, nego da cu s vama
zivjeti i dobro zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!« Jos
umrijeti, i je svoga necaka
Qaspara Alapica proglasio svojim zamjenikom, ako bi ga smrt zatekla.
Namah 7. kolovoza zapoceli su Turci udarati na novu varos. Podsada trajala je punih
mjesec dana. Jedan od hrvatskih junaka, koji je nakon pada Sigeta dopanuo turskoga su-

zanjstva, pa se onda za veliku svotu novaca odkupio, sastavio je u hrvatskom jeziku

vjernu potanku povjest te podsade. Njegovo je djelce po zelji Ivana Auersperga Ijubljan-
i

ski Slovenac Samojlo Budina preveo na njemacki latinski jezik. Hrvatski izvornik ili je i

negdje zametnut ili je propao; latinski prije vod Slovenca Budine izasao je stampom u
Becu god. 1568., pa tako nam je sacuvan obsezan opis sigetske katastrofe od ocevidca,
koji je sam u onoj strasnoj borbi sudjelovao.

Nova varos, kako je bila slabo utvrdjena, nije se uza svu junacku obranu mogla dugo
odrzati. Vec 9. kolovoza morao ju je Zrinski napustiti i spaliti, te uzmaknuti u staru va-
ros. No tu su Turci osvojili nakon
i deset dana (19. kolovoza), kojom su prigodom izgi-
nuli brojni branitelji, jer se nijesu za vremena mogli skloniti u grad. No i Turaka ostalo
 SMRT SULEJMANA II. 261

je mrtvih do 30(MJ momaka. Jo§ za podsade stare varoSi porucio je Zrinski kralju Maksi-
milijanu u logor kod Gjura, »da 6e, ako mu dodje do nevolje, staru varo§ upaliti, te se u

grad povuci, da se tii b r a n i do p o s 1 j e d n j e ga cov ek j a.«

Osobito krvava bila ie borba za stari grad. Veliki vezir fAehmed Sokolovic kuSao je

izprva predobiti Zrinskoga, doglasiv§i mu pirmorn na odapetoj streljici, da ce mu darovati

Citavu Hrvatsku, ako mu Siget predade. Malo zatim zarobili su Turci u Medjumurju trubljaca
Jurja Zrinskoga, najstarijega Nikolina sina. Sulejman uze na to trubiju toga trumbetaSa, na
kojoj je bio grb porodice Zrin-
skih, te ju posla u grad Nikoli
s porukom: neka mu grad pre- VKARHAFTICTE COMTRAFACTV?. •
DESSWOUTEBORNEM-HE
dade, jer ce mu inace pogubiti RRN-NICOLAV^-GRAF 7V- SERIN- LOBLICH
'>'

sina, koji je u njegovoj vlasti. ER-VMD-.SELJGER- GEDECHTNIS rrtSfi

Napokon bacise Turci u grad
vise pisama na hrvatskom, ma- >«* yit /i« Vwtm IT

gjarskom Clf OAH>tP.4 '^ r

njemackom jeziku,
i

pozivajuci branitelje, da u ludo

ne gube glave, vec neka se pre-
dadu, pa 6e ih silni sultan bo-
gato nagraditi. Ali sve te po-
ruke i prijetnje nijesu koristile.
PoSto su Turci nepre-
stano danju i nocu kroz vise
dana na grad pucali, te mu be-
deme na vise mjesta razvalili,
odredi veliki vezir Sokolovic
za 26. kolovoza obci juris. Ali
taj bi suzbit, pri cemu su bra-
nitelji ugrabili dvije turske za-
stave, te ubili egipatskoga na-
mjestnika Alipa§u i zapovjed-
nika topnic^tva Aliportuka. Jo§
je zeSci bio juriS 29.
kolovoza
na godiSnjicu pada Beograda,
Muliadkoga boja i uzeca Bu-
dima. Sam sultan, premda te2-
ko bolan i nemo(San, zajaSio je
konja i pokazao se vojnicima,
da
KNEZ NIKOLA ZRINSKI.
ih obodri. Ali junacki bra-
nitelji suzbijali su sve navale
Po savremenoj slici, koju je naCinio Baltazar Jenichen.

od jutra do mraka, paCe su

zarobili janjicarskoga agu. Sad
su Turci lagume kopati, da ovako razvale stari grad. Od 2. rujna kopali su pod
stall

bastionom, zvanom »brdo«, koju bijaSe nekad Nadazdi podigao, pa izpuniSe lagum dr-
vom, slamom barutom. Zrinski je doduSe na to juri§aju(ie Turkc doCekao
i
jo§ jcdnom i

suzbio; ali kad je na to vjetar dunuo, te je grad stao gorjeti, morao ga je Zrinski zajedno
sa zairom, hranom i bijednim ?jteljima prepustiti Turcima, pa se s ostatcima posade sklo-
niti u nutarnju, najtvrdju Cest grada.
Medjutim bijaSe Sulejman II. ved 4. rujna umro, ne
docekavSi pada Sigcta, a ni glasa o padu Qjulc. Veliki vezir Sokolovic zatajio je sulta
ni

novu smrt svima, pace samim vezirima, te je prigodom juriSa 5. rujna namjestio mrtvo
i

tijelo njegovo na stolac uz prozor njegova ^atora, kao da 2iv gleda svoje hrabre borce
262 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

U isti inah poslao je Sokolovic k Sulejmanovu sinu i svome tastu Selimu II, pouzdana
glasnika, da mu javi smrt otcevu, te ga pozove, neka sto prije pohita u tabor medju
svoje vojnike. Da dalje zavara Turke, pridrzao je Sokolovic sav
i dosadanji red i obrede
(dao je za sultana jelo pripravljati i u odredjeno vrijeme glasbi pred njegovim satorom
udarati), kao da je sultan jos svedjer na zivotu.

Zrinski nije se vise mogao dugo drzati u nutarnjoj cesti staroga grada. Imao je uza
se jedva jos 500 junaka. Kad su k tomu Turci 7. rujna vec od rane zore stall na ostatak
grada bacati ognjene strijele i lopte, te ga zapalili zajedno sa stanom samoga Zrinskoga,
i kad se je zatim citava turska vojska spremila na juris, odlucio je knez Zrinski, da ce
radije iz grada provaliti i junacki poginuti, nego u gradu kukavno izgorjeti.

Najprije dade iz svoga stana iznijeti svoje dragocjenosti i blago, te sve pobaca u
vatru. Onda dozva svoga vjernoga sluzbenika Crnka, te se s njegovom pomoci zaodjene
sjajnim odorama. Na glavu je nasadio zlatom vezeni kalpak s perom od caplje dragim i

kamenom sprijeda. O bedra opasao je sablju, a u ruke uzeo je lagan, okrugao stit. U pod-
stavu dolame dao je usiti sto ugarskih dukata, da bude plijena Turcinu, koji ga u ruke
dobije. Napokon uze k sebi gradske kljuce, da ne dodju neprijatelju u ruke, dok bude njemu
na ramenima glava. Tako odjeven i priredjen podje iz svoga stana medju preostale brani-
telje, koji su ga vec pripravni cekali u gradskom dvoristu blizu vrata, gdje je stajao na-
peren jedan top, napunjen komadima zeljeza Opomenuvsi jos jednom svoju i tanetima.
vjernu cetu, da ne zali poginuti za svetu vjeru Isusovu, za kralja domovinu zapovjedi, i

da se spuste gradska vrata opali top, koji je oborio brojne Turke pred mostom
i utro i

tako put u gomili neprijateljskoj. Sada provali Zrinski s cetom svojom, pred kojom je
Lovro Juranic nosio kraljevsku zastavu. Zrinski, kako je bio prvi medju svojima, obori
jednoga turskoga castnika samokresom, a onda stade macem sjeci na sve strane. Turci
mu dovikivahu, da ne gubi ludo glave, vec neka se preda na milost sultanovu. Napokon
ga pogodi neprijateljsko zrno u glavu i on pade na zemlju. Oko umirucega vojvode nasta
silno kresevo, u kojem su branitelji izginuli, na sto su Turci jos zivoga Zrinskoga odnijeli
pred janjicarskoga agu, koji mu
na Kocijanovu topu dao glavu odrubiti. Kad su na to
je

slavodobitni Turci provalili u nutarnju cest grada, da plijene robe, poleti kamena kula, n i

kojoj je bilo mnogo baruta, u zrak, te pokopa u svojim rusevinama 3000 neprijatelja.

Od branitelja grada Sigeta izginuse gotovo svi; Turci poklonise zivot samo ne-
kima izmedju njih, kao Zrinskovu sluzbeniku Crnku, mladomu Berti Gereciju, Stjepanu
Orsicu Qasparu Alapicu, potonjemu banu hrvatskomu. Crnka
i Alapica izkupio je poslije i

iz turskoga suzanjstva knez Juraj Zrinski, Nikolin sin. Qlavu Nikole Zrinskoga natakao je

Sokolovic na kolac pred sultanovim satorom, gdje je dva dana stajala; dne 9. rujna posla
je svomu bratu, budimskomu pasi Mustafi, a ovaj je odpremi grofu Salmu, Poslije je

Nikolin sin Juraj prenese u Cakovac, gdje bi sahranjena u porodicnoj grobnici u pavlin-
skoj crkvi sv. Jelene. Turke je stajalo podsjedanje i uzece Sigeta 18.000 konjanika i 7000
janjicara.

Za podsjedanja Sigeta Qjule stajao je nadvovoda Karlo u Medjumurju kod P r e-

i

1 s vojskom od 10.000 momaka iz nutarnjoaustrijskih zemalja. Njemu su bill pod-

oga
vrgnuti hrvatski ban Petar Erdedi zamjenici vrhovnoga kapitana krajiskoga Ivana Len-i

kovica, po imenu Vid Halek u Slavoniji Herbart Auersperg u Hrvatskoj. Sam Karlo po- i

duzimao je iz Medjumurja navale prema Boboviscu ili Bobovcu, te je tako jednom prigo-
dom razprsio jednu tursku cetu od 4000 Ijudi. Zamasnija bila su cetovanja bana Erdeda
i Herbarta Auersperga, sto su ih ovi izvodili po nalogu nadvojvode, ne bi 11 tako smeli sul-
tana pri obsjedanju Sigeta. Dne 29. kolovoza kod Topuskoga na okupu
nasli su se
ban Rrdedi, Herbart Auersperg i kapitan kranjskih pomocnih ceta Jost Josip Thurn. Uza
se imali su do 3000 konjanika cetiri banderija pjesaka. Bilo je tu hrvatskih knezova,
i i

kao Franjo Frankapan Slunjski, sa svojim lakim konjanicima. Sva ta vojska udarila je
 BORBE OKO NOVIQRADA 1 KOSTAJNICE. 263

prema Uni, da zaprijeti gradovima Novigradu i Kostajnici. Najprije oborili su se

pjeSacI na Novigrad, dok su u isti mah konjaiiici pohitali prema Kostajnici, pa pustoSili i

harali niz Unu sve do Save i pozezkoga sandzaka. Jednima i drugima bili su kao zaledje
hrvatski knezovi sa svojim lakim konjanicima. Ceta, koja je udarila na Novigrad, osvojila
i zapalila je sarau varo§, te je stala podsjedati tvrdinju. U to je turska posada iz Kostajnice
iza§la, da podje u pomoc podsjednutomu Novigradu, ali ta bi od krscanskih ceta doCekana,
razprsena i u bijeg natjerana, tako da se je tek malo njih vratilo u Kostajnicu. Zapovjednik
turski u Novigradu poceo je na to ugovarati o predaji uz pogodbu, da ga puste s posa-
dom slobodno iz grada otici. No Auersperg i Erdedi nijesu vjerovali u te ponude, pa
odlucise nastaviti podsjedanje, da grad silom osvoje. Najednom se je proculo, da gradu
dolazi u pomoc s jedne strane pozezki sandzak (Usraimbeg) sa 5000 konjanika, a s druge
hlivanjski sandzak (Holi-beg) sa 800 janjicara i toliko konjanika, koje je imao povesti
sultanu pod Siget. Kad je na to pozezki sandzak presao Savu, te se zdruzio sa hlivanjskim

sand^akom, ban se je Erdedi zajedno s Auerspergom rijesio za odlucni boj. I tako je u do-
lini Une nedaleko od Novigrada doslo
do bitke, u kojoj su Turci bili razbiti i

razpr§eni. Sam pozezki sandzak dopa-

nuo je tezkih rana, te bi zarobljen i po-
slan u Ljubljanu, gdje je vise mjeseci
bio u suzanjstvu, dok se nije za 30.000
dukata odkupio. Osim toga ostalo je

mrtvih na bojnom polju sva sila Turaka,

medju njima i hlivanjski sandzak Holi-
beg, koji je bio potomak jedne turske
sultanije i prijatelj sultana Sulejmana.
SuviSe zapao je krsCane obilat plijen,
kao svi topovi, mnoge bojne opreme,
barjaci gotovo sva prtljaga. Medjutim
i

dobise ban Auersperg od nadvojvode

i

Karla novih ceta, s nalogom, da provale SULTAN SELIM 11. (1566.— 1574.).
prema P o z e g i. Na torn cetovanju spa- Po drvorezu u djelu: Die neu eroffnete ottoma-
lili su jedan grad, u kojem je sandzak nische Pforte. Augsburg 1694.
obicavao stolovati; zatim su poharali
savkolik onaj kraj, te zarobili mnogo
puka i stoke. Vratili su se kuci tek onda, kad su im stigli glasi, da je Siget vec pao.

Dok je ovako juzna vojska pod nadvojvodom Karlom sve moguce cinila, da smeta
Turcima pri podsjedanjn Sigeta, glavna je vojska na sjeveru stajala skrStenih ruku. Ugar-
ski i hrvatski velikaSi n ratnom vijecu. narocito velikovaradinski biskup ForgaiS i vr-
hovni konjuSnik Pranjo Tahi predlagali su doduSe kralju i bratu mu Ferdinandu. koji su
od kolovoza u logoru boravili, da bi se udarilo na Ostrogon
15. i tim odvratilo Turke od
podsade Sigeta; ali strah Nijemaca bio je tolik, da nijesu htjeli ni Cuti za kakvo odluCno
poiluzece. I tako je ratno vije(ie odlu(^ilo, da se vojska pomakne samo do Qjura, pa da
ondje u uSancJenom logoru (3eka na dalje dogadjajc. Jo§ 15. listopada piSe Antun VranCic
bratu Mihajlu ovako: »Mi gubimo vrijeme zaludo borave(Si u logoru kod Komorana. iz-

gledajuci nekakvu zgodu, ne znam kakovu.« Sedam dana zatim, — 22. listopada, — raz-
puStena bi vojska; ncki manji odjeli biSe poslani Schwendiju. da s njima brani Tokaj od
erdeljskoga vojvode, druge opet razmjestiSe po ugarskim krajiSkim gradovima, gdje su hr-
pimice ginuli od bijcde i razpuStenoga zivota; najvedi dio vojske poslan bi kuci. Mjesto
Sigeta postade sada branikom jugozapadne Ugarske KaniXa; kralj imenova za njezina
kapitana Franju Taha, kojemu se pridruziSe neki hrvatski junaci, kao Petar Keglevi(i mladji
264 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

s bratom Matom, Ivan Alapic s oslobodjenim (iz turskoga suzanjstva) sinom Qasparom,
Franjo Qesti mnogi drugi. i

Nakon pada Sigeta ostao je veliki vezir Mehmed Sokolovic jos mjesec i pol u
Ugarskoj, radeci sve tako, kao da sultan svedjer Jedan odio vojske osvajao je gra-
zivi.

dove Bobovac, Vizvar, Curgo i druge; dok je drugi na novo podizao utvrdjivao razva- i

Ijeni Siget. Tek 21. listopada stala se je turska vojska vracati, vodeci sobom do 80.000
krscana u suzanjstvo. Dosavsi u Beograd objavio je 24. listopada veliki vezir smrt Sulej-
manovu, na sto se je vojska poklonila mladomu S e 1 i mu II., koji bijase vec u Carigradu
na prijestolje sjeo, te sada vojsci u susret dosao.
Novi sultan Selim II. (1566. — 1574.) bio je pijanica i gumalac, k tomu nije imao ni

volje ni novaca za ratovanje. A ni Sokolovic nije gonio na rat, jer je opet zaprijetila
opasnost od Perzijanaca. Maksimilijan napokon zacao se je nakon velike nedace od god.

1566. kroz sav svakoga zamasnijega vojnoga podhvata, to vise, sto ni Nje-
dalji svoj zivot
macka ni Ugarska nijesu bile podobne, da ga izdrze. U Njemackoj bijase Ijudima strah i

trepet pred Turcima zasao u kosti; Ugarska pak, koliko nije bila u izravnoj neizravnoj i

vlasti turskoj, ostala je poharana pusta. »0 Ugarskoj se sada ne govori nego o kakvoj
i

Ijesini mrtvoj stvari« (Dell' Ongaria adonque non occorse di parlare, se non come di
i

cadavero, et di cosa estinta), pise jos god. 1571. u svojoj relaciji Ivan Michieli, bivsi posla-
nik na dvoru cara i kralja Maksimilijana, pa kaze, da se za nju mogu posve istinito upo-
trebiti rijeci: »Bili smo Trojanci, bio je Ilion« (Fuimus Troes, fuit Ilion). A i ono, sto je
preostalo od Ugarske, bilo je posve nezadovoljno s vladanjem kraljevim. To se je ocito vi-

djelo na saboru, sto ga bijase Maksimilijan sazvao u Pozun za 1. lipnja 1567. Vec prije do-

lazka kraljeva na sabor iznosile se nebrojene tuzbe, sto kralj ne popunjuje drzavno vijece
nakon smrti nekih clanova, sto ne daje ugarskim podanicima posjede izumrlih plemickih
porodica, sto kapitani i zapovjednici kraljevskih ceta globe i zatiru puk i plemstvo. Kad je

pak kralj protiv dosadanjega obicaja progovorio stalezima njemackim jezikom,

pace i zakonske predloge podastro u tom jeziku, izjavise stalezi, da^o tim propozicijama

ne ce ni razpravljati, dok se ne zadovolji njihovim tegobama. Tezkom mukom bise stalezi

umireni, na sto je kralj clanke saborske 27. srpnja potvrdio. AH bas sve te prilike gonile

su Maksimilijana, da se sto prije izmiri s Turcima, s kojima je neprestano ugovarao njegov

stalni poklisar u Carigradu, spomenuti vec Albrecht Wyss.
23. lipnja 1567. imenovao Dne
je Pozunu jegarskoga biskupa Antuna Vrancica
u svoga savjetnika Kristofora i

Teuffenbacha svojim zasebnim poslanicima, te im je dao punomoc u ime svoje i

svoje brace, da zajedno s Wyssom utanace mir sa sultanom Selimom II.

Ako Ugarska smatrala »ljesinom«, kako je tek bilo »ostatcima ostataka«

se je vec
kraljevina Hrvatske Slavonije! Velik udarac bio je za hrvatsko kraljevstvo, sto je
i

26. travnja 1567. umro dosadanji junacki ban, grof Petar Erdedi. Savremeni Vramec zabi-

Ijezio je njegovu smrt ovako: »1567. Qospodin Peter Erdedi slovenski, Dalmacie hor- i

vatski ban etc. toga sveta premeni pokopan jest v Jastrebarske cirkve. Ostavil je sina
i

dva, ke dva sta vezda ziva; gospodina Tomasa

i Petra, kima daj Bog zmozni dugo na i

ovom svete ziveti i batrivo srce proti neprijatelom vere krscanske

Turkom imeti, i svojega dobroga oca drume pohagjati.« Grof Petar
Erdedi sahranjen bi u Jastrebarskom u kapelici sv. Petra, gdje je jos god. 1700. stajala
nadgrobna ploca s latinskim nadpisom od jedanaest dvostiha.* Hrvatski narod sjecao ga

* Evo napisa: »Erdewdy Petrus— Post vitae sordes coelica regna

patriae fortissima proles,
subiit, — Aprilis sexto et viceno sole oriente astra tenet. — Annus— Sordidum niuiidum liquit et
milleno quingentoet recurso — Sexagesimus
rite septimus — Officium sanctum patriae et iste fuit.
pro pignore — Bonus erat patriae, dux plus ipse
gessit, — Thurca ferox patriam nunquam vasta- suis,
vit — Hei quoties patria chara
inultus, — Magnanimi officium dixcris principis, atque —
ill! fuit,
Protexit terram ipse suam, — Regis coelestis solium est advectus
fortis et hora. — Conspectu ut in
 SMRT BANA PCTRA ERDCDA. 265

se ie zahvaino i su hrvatski staled! na saboru u Zagrebu 8. travnja

u potonje vrijeme. Kad
1584. primili uveli sina mu Tomu u bansku Cast, sjetili su se i »blafene uspomene*
i

(beatae memoriae) pokojnoga bana Petra, te zazelili sinu, da poput otca svoga kroz
dugo
vrijeme srecno banuje. Jos je veca nevolja bila za hrvatsko kraljevstvo, §to se je ne§to

prije ili poslije smrti Erdedove zahvalio na svojoj casti slavni junak Ivan Lenkovic, do- i

I sadanji
vonske
vrhovni kapitan hrvatske
krajine. Odkad mu je kralj
i

Ferdi-
sla-

nand godine 1563. odbio molbu, da ga od-

pusti iz sluzbe, on je slabo zalazio na bojno
polje, jer ga je kidala nemoc i bolest. On
je to prepuStao svojim zamjenicima: Vidu
Haleku u Slavoniji i Herbartu Auerspergu
u Hrvatskoj, a sam
vecinom boravio na je

svojim posjedima u Kranjskoj. Sad ga na-

lazimo u Cernomlju, sad opet u Otoccu
(Word!) kod Novoga mjesta. Iz potonjega
mjesta izvijestio je 26. srpnja 1565. kralja
Maksimilijana o pripravama bosanskoga
pa§e Mustafe Sokolovica, da nakon pada
Krupe oblada bihackom kapitanijom. Po-
sljednje dane prozivio je Lenkovic u
OtoCcu, gdje je umro 22. lipnja 1569. Sa-
hranjen bi u susjednom Novom mjestu u
franjevackoj crkvi, gdje bi mu podignut
nadgrobni spomenik s likom i nadpisom.
Od djece njegove proslavio se je poslije
sin njegov J u r a j kao general hrvatske
krajine, dok mu se je kci Katarina udala
za Vuka Frankapana Trzackoga.
NeSto iza smrti bana Erdeda od- i

stupa Lenkovideva — svakako mjeseca

svibnja 1567. — sastao se je sabor kralje-
vina Hrvatske i Slavonije. Tu su stalezi
najprije izabrali poklisare ili oratore za sa-
bor u Pozunu. kojima su podjedno dali na-

putak, da izmoie u krab'a imenovanje no-

voga bana i iznesu razne tegobe. Kralj je
Maksimilijan, boravec^i na saboru u Po?.unu.
LIK IVANA LENKOVICA
veC: 13. srpnja K567. imenovao vrhovnim
kapitanom dosadanjega koprivniCkoga ka- (t 22. lipnja 1569.) na njegovom irrobnom
spomeniku u franjevaCkoj crkvi u Novom
pitana Luku Sekelja od Ormuj^a; mjestu u Kranjskoj.
u jednoj kraljevoj povelji od 20. srpnja
Citamo, da se je on poslu^.io savjetom njego-
vlm (opera et persuasione singulari magni-
ficorum Lucae Zckcl liberi baronis in Ormosd capitanciquc gcncraiis rcgnorum Croatiae
ct Sclavoniae). Nov! kapitan mogao je lakSe vrSiti svoju siuibu od svojih preSastnika,

Christ! praemia coiat. summa —

Patria terra jcenuit, tu nunc letaris in altis Patria non tali —
dijtna ministerio. —
Pecimus haec mesti. ut tibi prestarernus honorem Sed meritis feri gratia —
nulla potest. —
Cumque in agone esses, tibi praesens astltit Iste Atque evanRelio pectora mesta —
vivit. — HfK etiam cernente cibum se praestitit ille, Qui sibi fodentem salvat et auget ope finis —
266 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

jer je i sam drzao medju njima grad Krapinu. Malo dana

u Slavoniji prostrane posjede, i

zatim, 29. srpnja 1567., izdao je Maksimilijan u Pozunu na molbu hrvatsko-slavonskih po-
klisara povelju, kojom je odredio, da prema staromu obicaju zakonu sva posjedovanja i

slavonskoga banovca, protonotara, viceprotonotara, podzupana plemickih sudaca ostanu i

slobodna od placanja sviju poreza, a narocito ratne dace. Nekako u isto vrijeme popunio
je kralj izpraznjenu bansku stolicu, imenovavsi dva bana, po imenu zagrebackoga bi-
i

skupa J ur ja Drasko vica,* mladoga junaka, kneza Franju (Ferenca) F r a n k a-

i

pana Slunjskoga.
Prava je sreca bila za izkidano izdisuce kraljevstvo hrvatsko, sto je dobilo ta
i

dva vrla muza za bane. Umni rodoljubni biskup Draskovic neslomivi junak Franjo Slunj-
i i

ski bill su tada jamacno narodu najpocudniji poglavari. K tomu je biskup bio na giasu u
citavom krscanskom svijetu sa svoga djelovanja na crkvenom saboru u Tridentu, dok je
knez Franjo od svoje najranije dobe, naime od smrti svoga otca Jurja (t 1552.), ocelicio
u gotovo dnevnoj borbi s Turcima. Napokon su oba drzali posjedovanja u neposrednom
susjedstvu sandzaka bosanskoga (Draskovic kao biskup zagrebacki drzao je Topusko Hra- i

stovicu, a Franjo Slunjskigradove Qore, gornju donju Kladusu, Krstinju, Cetin, Slunj, i

Kremen kasteo Letovanic), te su tako vec radi obrane svojih imanja morali stajati na
i

braniku citave domovine. Suvise je oba bana vezalo licno prijateljstvo, tako da se je mladi
Slunjski smatrao posinkom biskupovim. Mletacki je poslanik jos 6. kolovoza 1567. bio javio
svojoj obcini, da je kralj Maksimilijan imenovao biskupa Draskovica (prelato principalis-
simo, et appresso ogn' uno in grandissima riputatione), dozvolivsi mu ujedno, da si uzme
za druga kneza Slunjskoga (creato suo et come suo figlio, giovane valorosissimo,
si come e nobilissimo). Nije zato cudo, sto je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, sa-
stavsi se po kraljevu nalogu u Zagrebu 21. rujna 1567., razkriljenih ruku docekao i po-
zdravio nove bane, kad su ih kraljevski komisari zalajski zupan Stjepan Banfi od Donje
Lendave, vrhovni kapitan Luka Sekelj, Baltazar Bacan i Qervazije Teuffenbach stalezima
predstavili i pozvali, da ih priznadu. Stalezi se odusevljenim rijecima zahvalise kralju, sto
im je Draskovica i Slunjskoga imenovao za »glave i branitelje« (velut caput et defensores),
te mu se zavjerise, da ce ga za uzvrat sve do smrti vazda vjerno sluziti, ne stedeci ni sebe
same, Novi bani uredise si posao tako, da ce se zajedno baviti upravom
ni svojih stvari. i

i ratovanjem; a sudovanje vrsit ce zajedno, narocito na banskom ill oktavalnom sudu.

i

U to ime dadose si naciniti izajednickibanski pecat s grbovima Draskovica i

Frankapana, te ga po starom obicaju predadose za cuvanje mjesto odsutnomu protono-

taru (Damjanu de Aranyan) njegovu zamjeniku, viceprotonotaru Ivanu Petricevicu od Mi-
ketinca. Samo u tom slucaju, ako bi odsutni bill ban Slunjski viceprotonotar, izdavat ce i i

ban Draskovic naloge s vlastitim pecatom svojim. Za zajednickoga banovca zadrzase i

dalje oba bana dosadanjega banovca Ivana Forcica od Butine vasi.

Obcu radost mutila je samo tezka briga za odrzanje i obranu kraljevstva. Stalezi
dozvoljavaju zato kralju naknadno polovicu ratne dace, kako ju je sabor u Pozunu od-
mjerio za Ugarsku, to u dva obroka (jedan na Andrijino, a drugi na Bogojavljenje). Ba-
i

nima se nadalje povjerava, da bez obzira na skrajnju bijedu ubogih kmetova odlucno po-
rade, da svi poslovi oko krajiskih gradova prema odredbi prijasnjega sabora budu sto prije
izvrSeni. ponovno odredjuju radnici za utvrdu varosi Koprivnice, kojoj
S toga se
najveca opasnost, zatim za gradove
prijeti kastele Vrbovec, Ivanic Sisak. Na i i

jugu Save Kupe moraju se nadalje utvrditi grad Hrastovica, onda prelazi
i kasteli i

na Kupi, zatim gradovi Cetin Trzac u Hrvatskoj, a napokon mora se podici nova
i

utvrda P r e s e k a (Prezeka) na rijeci Qlini. Svi ti poslovi oko popravka

j utvrde gra- i

dova imadu se zapoceti (dotiCno nastaviti) vec 6. listopada; nadzirat ce pak radnje krize-

* Dne 3. kolovoza 1567. imenovao je kralj Maksimilijan kapitana Gaspara Draskovica (brata
biskupa Jurja) i sina mu Jurja drzavnim barunima.
 BANI JURAJ DRASKOVIC I PRANJO FRANKAPAN SLUNJSKI. 267

vaCki plemicki sudac Ivan Ruskoczy, koprivniCki sudac i pouzdanik vrhovnoga kapitana
kod Koprivnice, banovac Ivan ForCic literal Stjepan Ladomerski kod Ivanica, ban Franjo i

Slunjski kod Siska Hrastovice, Vuk Ohyczy kod Cetina

i Presjeke napokon knez Ni- i i

kola Prankapan Trzacki kod Irzca. Dok budu radnje trajale, bditi ce oba bana spora-
zumno s vrhovnim kapitanom krajine,
da se ubogim kmetovima ne dogodi
kakovo zlo budi od domacih smutlji-
vaca budi od vanjskih neprijatelja.
Nadalje su staiezi zakijiicili, da se zi-

ve2 ne smije u tudjinu prodavati,

osim u zamjenu za sol; suvise da se
prija^njim saborom dozvoljeni zivez
donasa u Zagreb ili Varazdin, pa ce
se iz Varazdina odvesti u Koprivnicu,
a iz Zagreba u Ivanic, pa ako bi od
toga mestri obskrbnici (magistri vic-
tualium) stogod prodali, mora se to
namah nadomjestiti i tako se osigu-
rati za buduce potrebe krajiskih gra-
dova. Jednako imade se ustanoviti
stalan cjenik za zivez, da ne bude
stete ni za prodavace ni za kupujuce
voinike. Ako bi pak krajiski vojnici
seljacima hranu silom otimali, morajii
se kazniti sibama, a §teta nanesena
seljacima namiriti od njihove place.
Napokon velikasi i plemici ne smiju
od seljaka, koji voze hranu na pro-
daju u krajiske gradove, pobirati ni

tridesetine ni maltarine.

I Jo§
smije bez znanja banova
bi odredjeno, da nitko ne
i vrhovnoga
kapitana siljati poklisare ili zaroblje-
nike u Tursku; a osobito se je za-
prijetilo onima, koji bi budi po gla-
snicima budi u pismima tajne vijesti
priobcivali Turcima. Jednako bi za-
branjeno, zarobljene Turke uz jam-
stvo drugih turskih zarobljenika pu-
Stati iz tamnice, da polazc od trga KACIQA MKHMEDA SOKOLOVICA.
do trga, ili s jednoga mjesta na drugo, Iz zbirke oruija carskoga dvora u Be£u.
kako se dosada dogadjalo, da su
je

Turci slobodno po trgovima hodali.

Svatko moi^e takvc Turke hvatati i

voditi ih pred haiia i vrhovnoga kapitana. Napokon bi ponovno banima dozvoljeno, da

mogu prema potrtbi iK)zvatl na ustanak (insurekcjju) budi Citavo kraljevstvo, budi poje-
dine Cesti njcgovc.
Vrlo ir /nacajan posljcdnji zakljucak ovoga sabora, kojim se odredjuje. da se svi
na saboru stvorcni zakljucci ili Clanci (articuli) imadu poslati kralju, da ih on sve
odobri, prihvati i kraljevsku im potvrdu podijeli (ut praescriptos arti-
268 . KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

culos . . . ratos, gratos et acceptos habere, suumque regium consensiim illis praebere,
authoritateque sua regia clementer acceptare, approbare, et confirmare . . . dignetur),
pa ih onda potvrdjene stalezima povrati. I zaista bise clanci poslani kraljii Maksimilijanu
na potvrdu.
odredbama hrvatsko-slavonskoga sabora za obranu osiguranje domo-
Naporedo s i

vine pobrinule su se nasljedne zemlje austrijske pod nadvojvodom Karlom za potrebe

i

krajine. Po jednom proracunu za godinu 1567. do 1. ozujka 1568. doznajemo, da se je tada

vec radilo o torn, da se u hrvatskoj krajini uz obstojece jur kapitanije (senjsku i bihacku)
osnuju jos dvije: ogulinska i hrastovicka. Za ogulinsku (Ogulin s okolisnjim mje-
stima) ustanovljena bi mjesecna potreba od 676 /<> forinte, a za hrastovicku (Hrastovica i

okolna mjesta) mjesecnih 912 forinti.

Maksimilijanovi poklisari Vrancic i Teuffenbach, kojima bijase ugovarati mir s Tur-

cima, bijahu jos 1. srpnja 1567. iz Pozuna posli na put. U Komoranu zateklo ih je 4. srpnja
pismo kraljevo, u kojemu je javljao, da se je bosanski pasa Hamzabeg spremio navaliti
na grad Sisak (de quodam Hamzabegi apparatu contra municipium Sisciae ad amnes Sa-
vum et Colapin situm). Mjesec dana zatim (4. kolovoza) biU su pokUsari vec u Sofiji,

8. kolovoza u Tatarpasardziku, a 22. kolovoza stigli su u Carigrad. Tu su ostali preko

cetiri mjeseca, ne moguci se pogoditi s velikim vezirom Sokolovicem. Taj je trazio, da
kralj razvali tvrdinje Totis i Vesprim, zatim da se medjasi obiju drzava urede u prilog
sultanu, na sto Maksimilijan nije mogao privoljeti. Tek 29. prosinca javlja Vrancic iz Ca-

rigrada, da je pozvan u D r n o p o e, da ugovara konacno o miru; pa dodaje, da ce

i 1 j

dva ili tri dana poslije nove godine onamo poci. Ali u Drinopolju otegle se razprave, a i

u to su Turci iznosili svedjer nove tegobe. Tako su tuzili mladoga bana Franju Slunj-
skoga, da on sa cetama od 200 do 300 momaka provaljuje u Bosnu, pace da je i namjest-
nika bosanskoga Hamzabega pozvao na mejdan.* Jos su se Ijuce tuzili na senjske
Uskoke, pa i na Uskoke u Vinodolu, koji su bill na posjedima kneza Jurja Zrinskoga (Da-
kar i Bakarac), kao i bana Franje Frankapana Slunjskoga (Ledenice). Napokon bi ipak
17. veljace 1568. u Drinopolju utanacen mir na osam godina. Kralj Maksimilijan
s jedne strane, a sultan sa svojim sticenikom Ivanom Sigismundom zadrzali su ono, sto je

u taj mah bilo u njihovim rukama; kralj Maksimilijan davat ce i dalje sultanu godisnji
»darak« od 30.000 dukata. Dalje ustanove ugovora o miru, koji se sastojao od 25 clanaka,
bile su Turcima krscanima; jednako mejdani, koji
ove: Cetovanja se strogo zabranjuju i i i

su vise puta dali povoda vecim borbama. Sve buduce razmirice na krajinama imadu rje-
savati budimski pasa vrhovni kapitani Ugarske Hrvatske. Zasebna komisija ustanovit
i i

ce tocno granice obiju drzava, te odrediti, komu pripadaju pojedina mjesta, i komu da
placaju dace. Obima strankama je dopusteno, da na svom zemljistu podizu nove utvrde,
a obstojece da popravljaju. Poklisari i stalni poslovodje kralja Maksimilijana na dvoru sul-
tanovu uzivaju sva prava i slobode ostalih poklisara, te se ne smiju vise bacati u tamnice.
(5 svemu je tomu Vrancic izvijestio kralja iz Drinopolja 20. ozujka 1567., a na to se je

povratio, te je 28. travnja bio u Budimu, 3. svibnja u Komoranu, i 12. svibnja u Becu. Za
velike zasluge, sto ih bijase ovom prigodom stekao, nagradio je kralj Antuna Vrancica
tako, da ga je 17. listopada 1569. nakon smrti Nikole Olaha imenovao ostrogonskim nad-
biskupom primasom ugarskim. i

Banovanje Jurja DraSkovica i Franje Frankapana Slunjskoga (1567. — 1572.). Zavjera

protiv kralja Maksimilijana (1568. — 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); iz-

bor Stjepana Batora za erdeljskoga vojvodu (25. svibnja 1571.). MletaCko-turski rat radi

* U ozujku i traviiju 1568. molio je ban Fiaiijo Frankapaii Slunjiski vise puta kralja Maksi-
riiiliiana, da bi mu dozvolio dijeliti mejdan s bosanskim sandzakom Hamzabegom; ali kralj mu je
svaki put izrijekom zabranio.
 SABOR U ZAQREBU 22. VELJACE 1568. 26a

Cipra (1570. — 1573.); kr§(^anska pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nad-
vojvode Riidoifa za kralja usarskoga i hrvatskoga (25. rujna 1572.). Nove bane hrvatske
cckali sii tezki zadatci i kiisnje na svc strane. Kralj Maksimilijan, dotidno njegovi savjetnici
nijesu bili zadovoljni sa sviina zaktjuccima poyljednjega sabora hrvatskoga od 21. rujna
1567., pa su zahtijevali neke promjene, prije nego ce ih kralj potvrditi. Pismom od 14. stude-
noga 1567. trazio je kralj, da se naroCito danci u pogledu ratne dace promijene, kako je to

on po svojiin povjerenicima na saboru predlagao. Neka se duznost placanja te dace pro-

tegne i na krajeve Knpi na jugu, dakle na Hrvatsku, koja je jo§ od kralja Vladislava II.

bila oprostena; zatim neka ratnu dacii placaju takodjer podanici banovca, protonotara,
podzupana i plemickih sudaca, premda ih

bijase on sam pred nekollko nijeseci po-

novno od toga oslobodio. Medjutim na
dvoru kraljevu nijesu ni cekali, da sam sa-
bor recene zakljucke preudesi, nego su ih

s a m i p r m i j e n i I i, pa ih je tako pro-
mijenjene kralj 29. studenoga potvrdio. Vec
28. prosinca 1567. javija ban Juraj Drasko-
vic iz Zagrebu kralju, da je primio »arti-
kule . . u n e k m
. milostivo potvrdjene i i

toekamaizpravljenedn quibusdam
punctiscorrectos) zajedno s nalogom
njegovoga velicanstva na sve redove sta- i

Ie2e upravljenim, da te clanke naknadno

prihvate. Ali sabor kraljevine Hrvatske i

Slavonije, koji se je na to sastao 22. ve-

IjaCe 1568. u gradu Zagrebu, nije se nikako
htjeo da pokori tormi neobicnomu dosad
nacinu potvrdjivanja svojih zakljucaka. Iz

saborskoga zapisnika doznajemo, da su

stalezi dana na okupu
bili vijecali,
tri i

kako da se tomu opru. Velikasima plemi- i

cima pridruzili su se gradovi, koji su se i ,

tu^ili, da im je nametnuta ogromna (in-

genti) ratna daca, i to Zagrebu i Varaz-

dinu po ICKK) zlatnih forinti, a Krizevcima BISKUP I BAN JURAJ DRASKOVIC.
800 ugarskih forinti. Zapisnik saborski pun Po izvorniku iz zbirke Ivana KukuljeviCa.
je molba tegoba na kralja radi nepra-
i i

vedno nametnute dacie za krajeve Kupi na

jugu ostatke krizevacke zupanije, kao
i i

radi pogazene sloboStine sluzbenicima kraljevstva. Stale2i mole i zaklinju kralja, neka odu-
stane od nepravednih zahtjeva u torn pogledu, te 2ele, da glede ratne dade ostane sve pn
starom redu i obiCaju. Jo§ se tu?,e na tridesetni<;$are kraljevskc u Slavoniji (non sine maxima
animi gravitate ct dolore), koji unatoC »najoCitijim sIobo§tinama« traie neCuvene svote od
robe, koju Ijudi nasajmovima trgovima kupuju za svoju domain porabii za svoje porodice. i i

Napokon mole kralja, da pusti na slobodu hrabroga vojnika Tomu Klaritia. kojega je radi
nekih tobo^.njih prestupaka, poCinjenih u primorju, dao zasu?.njiti po bami Franji Slunj-
skomu. ReCeni je Toma KlariC svojom hrabro§(iu stekao velike zasluge za obranu krajine.
narocito za grad prvakom izmedju ondjeSnjih vojnika
i varo§ Hrastovicu, te se smatra
(quasi primas inter A da ne budc samo molba tegoba. sta
illos milites esse reputatur). i

le?.i na opomenu vrhovnoga kapitana krajiSkoga Luke Sekeija odredjuju, da se pod glo-
270 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

bom imadu za petnaest dana prinuditi na siljanje radnika za utvrdu Koprivnice, Ivaiiica i

Hrastovice svi oni, koji odredbama prijasnjega sabora jos nijesu zadovoljili. Jednako mo-
raju svi stalezi dozvoliti, da se potrebito drvo sijece u njihovim sumama.
Sabor je i ovaj put zakljucio, da se njegovi jednodusno stvoreni clanci podnesu kralju
na potvrdu. U to ime sastavise posebnu adresii na kralja te izabrase iz svoje sredine dva
clana (Christophorum de Praschowcz et Joannem Swberay), da i adresu i clanke odnesu
pred kralja, pa da mu i naustice izloze nemogucnost i nepravednost, da se placanju ratne
dace podvrgnu krajevi na jugu Kupe, ostatci krizevacke zupanije, kao i zemaljski sluzbe-
nici. Ali carska dvorska komora, upucena od ugarske komore, nije htjela popustiti. Car-
ska komora odgovorila je 28. ozujka 1568. hrvatskim stalezima u kraljevo ime, kako je

kralj razumio njihove moibe u adresi; ali da im ne moze zadovoljiti, jer drzi za pra-
vedno, da i same kraljevine Hrvatska i Slavonija doprinose za svoje odrzanje. U ostalom
odpusta prekokupskim krajevima i krizevackoj zupaniji polovicu ratne dace, naime po
petdeset denara od svake kuce; sluzbenici pak, kao banovac, viceprotonotar, podzupani,
plemicki sudci i notari mogu ju lako placati, pa s toga sudi kralj, da ce se stalezi sada
smiriti. Sto se napokon tice gradova, zapovjedio je kralj ugarskoj komori, da svakomu za-
sebice odgovori.

Medjutim bijahu se stalezi kraljevina Hrvatske i Slavonije obratili na samu carsku

dvorsku komoru s posebnom poslanicom, moleci ju, da ih podupre tako kod kralja, kao i

kod nadvojvode Karla. Oni prosvjeduju, ako bi se kralj kratio odrzati i stititi njihove stare
pravice, osobito glede krizevacke zupanije, gdje no se puk sakriva od straha pred Turcima
po vrscima hrastovih stabala, graded na njima kucarice, kao i glede prekokupskih zitelja,

koji moraju bjezati iz onih pustih krajeva, pa tako ce krajiski gradovi i tvrdinje poput
onih, koje je kralj dao porusiti, ostati puste i nenaseljene na teret kralju i susjednim voj-
vodinama Koruskoj, Kranjskoj i Stajerskoj. Neka se komora ne pouzdava samo u izvjestaje
ugarske komore, koja ne poznaje one krajine, vec neka prima upute takodjer od vrhov-
noga kapitana Luke Sekelja, pa i od Ijubljanskoga kapitana Auersperga, te ce onda od
kraljevskoga velicanstva jamacno izmoliti povoljniju odluku.
Cini se, da je ova poslanica koristila. Dne 6. travnja salje dvorska komora ovu
molbu Zajedno s izvjescem ugarske komore Luki Sekelju i Herbartu Auerspergu na ocito-
vanje. Nesto prije odpustio je kralj od ratne dace gradu Varazdinu 200 forinti Krizev- i

cima 300; napokon 5. svibnja obalio je gradu Zagrebu taksu za 500 forinti. Napokon je,
i

jamacno iza ocitovanja Luke Sekelja i Herbarta Auersperga, prihvatio i potvrdio nepro-
mijenjeno sve zakljucke hrvatskih i slavonskih staleza, stvorenih na posljednjem saboru.

Kad se je poslije toga 24. lipnja 1568. opet sastao sabor hrvatsko-slavonski, stalezi
se prije svega zahvalise kralju za potvrdjene clanke. Podjedno nastojahu, da u svakom
pogledu ugode kraljevskoj poruci. Osobita ih je briga kidala radi gradova i varosi Hra-
stovice, koji su tada bill na skrajnjoj granici prema turskoj Bosni, i koji su radi kuge,

koja je one godine nemilo po Hrvatskoj harala, ostali gotovo bez vojnicke posade, tako
da im je prijetila najveca opasnost. Bani su Draskovic i Slunjski, da nadoknade gubitke
svojih banskih ceta, izmolili od udovice bana Petra Erdeda, od zagrebackoga kaptola, kao
i od druge susjedne vlastele stanoviti broj puskara drugih vojnika, koji su pomagali
i

ostatcima njihovih ceta pri obrani Hrastovice; ali to nije moglo dugo potrajati. Sabor je

sada, pohvalivsi bane kao »pobozne branitelie domovine« (pii defensores patriae), odre-
dio, da pojedine sudcije salju redom peti dio svojih puskara banima u pomoc. Svaka sud-
Cija ostat ce na strazi petnaest dana, a onda ce ju zamijeniti druga. Oni, koji ne bi toj od-
redbi zadovoljili, te uzkratili svoju pomoc, platit ce za svakoga puskara globu od sest fo-
rinti. Vrhovni nadzor nad tima strazama imat ce ban Slunjski ili onaj kapitan, kojemu on
to povjeri. Stalezi su nadalje ponovo odredili radnike za popravak krajiskih gradova Ko-
privnice i Ivani^a u Slavoniji, zatim Cetina i Trzca u Hrvatskoj, kao i za osnutak nove tvr-
 DRASKOVIC I VRANCiC. 271

dinje Preseke na rijeci Olini. Radnike pri utvrdjivanju i podizanju hrvatskih gradova zaSti-
civat ce sa svojim cetama ban i biskup Draskovic i uza nj Herbart Auersperg.
Tako sii Turcima bani Draskovic Slunjski
sve pored nedavno utanacenog mira s i

morali neprekidno stajati na strazi budi kod lirastovice okolisnjih gradova (Gore, Vino- i

dol, Blinja, Qornji Donji Gradac, Zrinj

i Uvozdanski) budi kod Trzca Cetina, jer su Turci i i

provaljivali iz Kostajnice Knipe sad dolinom Petrinje prema Sisku, sad dolinom Zirovca
i

prema Qlini Korani. Za jedne takve provale u kolovozu 1568. doprii su Turci sve do Hra-
i

stovice Siska, kojima je brzo pritekao u pomoc ban Draskovic s drugom Frankapanom
i

Slunjskim. O torn prodiranju Turaka razsirilc su se nepovoljne vijesti; pacJe na kraljev-

skom dvoru u Becu govorilo se je, da se je ban Draskovic torn prigodom jedino brzim bije-
gom spasao sa malo druzine svoje, sto
je namah mletacki poslanik doglasio
Tim je povodom Antun
svojoj obcini. i

Vrancic u pismu opomenuo biskupa i

bana Draskovica, da se suvise opasno-

stima ne izlaze, jer bi ga mogla zateci
sudbina bana Petra Berislavica i Pavia
Tomorija. Draskovic je na to 8. listopada
1568. iz Zagreba prilicno ostro odgovo-
rio svomu prijatelju. Najprije se je ogra-
dio protiv toga, da je on pred Turcima
u obce bjezao. On nije Turcima
okrenuo ledja, nego celo, te ih
je i brojem svoje cete i svojom prisut-
noscu (praesentia sua) zastrasio. On je

s drugom svojim imao 8000 konjanika i

pjesaka, te su Turci pred torn silom bez

boja uzmakli. U ostaiom se nada, da ce
se rije§iti banovanja, cim se godina iz-

puni. Vrancic pak neka radije ostavi

Bee, te neka podje u Jegar vrsiti svoje
biskupske duznosti. Vrancic odvratio
I
KNEZ I BAN FRANJO FRANKAPAN
je Dra§kovicu iz BeCa 10. studenoga SLUNJSKI.
prilidno jedko. Nije mu ono prvi put
Po uljenoj slid, koja se Cuva u arkeolo-
pisao, da ga odvrati od gorljivoga vr- giCkom muzeju u Zagrebu.
§enja banskih duznosti, vec da ga prija-
teljski podsjeti na opasnost. Drago mu
je, §to nepovoljni glasi o njegovu bijegu
ne stoje, te zeli, neka i daije nastavi svoje sreCno banovanje, te neka pomogne do-
movini, koja je wed liSena cvijeta svojihmu2eva, pa je spaia na najni2e grane. Ali
na njegove biskupske duznosti nije ga mario podsjetiti. On se u svojoj Sestdeset Sestoj i

godini nije kratio po6i za poklisara k Turcima, da izradi mir za krScanstvo. I sveti Pavao
u poslanici na Korinciane piSe, da nije poslan da krsti; pa zar nije zato bio apostol?

One 19. prosinca sastao se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije po tred put u
onoj godini 1568. Olavni zadatak bio mu je, da izabere poklisare za ugarski sabor, Sto ga
bijaSe kralj Maksimilijan 10. studenoga sazvao u Pofun za 6. sijecnja 1569. Stale2i izabraSe
za poklisare protonotara Damjana de Aranyan, viceprotonotara Ivana PetriCevida, i na-
pokon Stjepana Kapetanovida, odredivSi za svakoga u ime troSka po sto zlatnih forinti od
dohodka dimnice. Podjedno sastaviSe za njih naputak, u kojemu skupiSe sve svoje tegobe i

zelje, Sto ce ih reCeni poklisari iznijeti pred kraija sabor u Po2unu. Najprije neka tra^e po- i
272 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

moci za utvrde kod Hrastovice, da padom te varosi njezinih tvrdinja ne zaprijeti skrajna i

pogibao citavomu kraljevstvu. Nadalje neka kralj zapovjedi krajiskim kapitanima tako u
Hrvatskoj kao u Slavoniji, da zabrane svojim placenicima nanositi stete ubogim plemi-
cima i njihovim kmetovima; za ucinjeni pak kvar neka plate odstetu od place recenih voj-
nika. Neka jos porade, da se oni placenici, koji su strazari na krajiiii hrvatskoj, ne odpu-
staju pod jesen, kako je dosad bivalo, jer neprijatelji bas u jesensko doba najvise udaraju
na one krajeve. Neka stoga kralj udesi s nadvojvodom Karlom, da vojnici krajisnici sluze

takodjer kroz jesen i zimu, dakle kroz citavu godinu. Poklisari neka se jos sporazume
sa stalezima Ugarske, da bi njegovo cesarsko i kraljevsko velicanstvo milostivo odrzalo
svoje vjerne podanike u staroj slobodi, a osobito da se vazda saciiva sloboda kraljevine
Slavonije (salua semper libertate regni Sclauoniae remanenda). Napokon neka iznesu jos
neke manje tegobe i molbe u pogledu uredjenja medja izmedju kraljevine Slavonije s jedne
strane, a Stajerske i Kranjske s druge; zatim da se Zagrebu i Krizevcima ne namecu dace,
kojih gradjani radi siromastva ne mogu smagati, pa ce se radije odseliti; nadalje da se
cazmanskomu kaptolu udijeli kakva pripomoc, jer nema nikakovih prihoda, a i Mateju Ke-
glevicu da se nesto dade, da odrzi svoj kasteo, sto ga je podigao nize Siska na svojemu
posjedu Totusevini.

Medjutim ugarski" sabor nije se sastao u Pozunu 6. sijecnja 1569,, vec bi istoga dana
odgodjen od kralja na zgodnije vrijeme, toboze radi presnih posala u Njemackoj i drugim
kraljevim zemljama. Pravi razlog bio je medjutim, sto bi u to odkrivena zavjera protiv
kralja Maksimilijana, a u prilog erdeljskomu vojvodi Ivanu Sigismundu, koji nije mogao
pregorjeti, sto je kralj Maksimilijan utanacio mir s turskim sultangm. Mnogi ugarski veli-
kasi, nezadovoljni s vladanjem kralja Maksimilijana, bijahu se nakon drinopoljskoga mira
pridruzili erdeljskomu vojvodi, Medju njima bio je i znameniti velikovaradinski biskup i

povjestnicar Franjo Forgac, koji se bijase u jeseni 1568, odmetnuo od kralja i cara, jer je
Maksimilijan gjursku biskupiju podijelio nekomu Talijanu, a ne domacem covjeku, Uz one,
koji su se javno odvrgli, bilo je i tajnih zavjerenika, koji su se dogovarali s erdeljskim voj-
vodom, te trazili pomoci od Poljaka i Turaka, Medju tima bijahu stari Stjepan Dobo i

Ivan Balasa. Pouzdanik erdeljskoga vojvode bio je Juraj Bockaj, kojega je sin Jeronim bio
u sluzbi biskupa i bana Jurja Draskovica, Bas taj Bockaj bijase pod izlikom, da pohodi
svoga sina, dosao u Zagreb, ne bi li slavonsku gospodu predobio, Tom je prigodom banu
i

Draskovicu predao pisma Ivana Sigismunda, u kojima pozivase staleze Hrvatske Slavo- i

nije, da se njemu pridruze, Medjutim od slavonskih hrvatskih velikasa pristao je uz za- i

vjeru jedini Franjo Tahi, dok je ban Draskovic zajedno s udovicom palatina Nadazda prvi
svemu kralja Maksimilijana izvijestio, na sto ga je kralj jos god. 1568, u posebnom pismu
pohvalio.

Zavjerenici snovali su o torn, kako da nahrupe na Pozun, u kojem bijase sazvan sa-
bor ugarski. Ba§ radi toga odgodio je kralj Maksimilijan sam sabor, pak je, cineci se ne-
vjest, da znade za zavjeru, 8. sijecnja pozvao sve ugarske i slavonske savjetnike za 2, ve-
Ijace 1569, na vijecanje u Bee, da se s njima posavjetuje o raznim poslovima. Tom
prigodom nije izuzeo ni zavjerenike, jer su i oni bili njegovi savjetnici za Ugarsku, U po-
zivu na Stjepana Doboa pise kralj doslovce: »Stoga tebi milostivo zapovijedamo, da
s mjesta, cim ovo pismo primis, podjes na put, te da ne propustis na odredjeni dan s osta-
lim se savjetnicima prikazati, Vijecati nam je bo o takovim poslovima, da te bez ikakve
izprike zelimo hocemo uza se imati, pa ne dvojimo, da ces tako
i uciniti, buduci da i

znamo, da je izmedju drugih tebi osobito na srcu mir sreca domovine, a po tom cita- i i

voga krscanskoga svijeta .« Medjutim Dobo bijase doznao, da se na kraljevskom dvoru

. .

o njemu sumnja, pa stoga nije sam posao u Bee, vec je poput Franje Taha poslao onamo
svoga sina. Ivan Balasa dosao je na kraljevski dvor, all nesta poslije. Medjutim od osta- i

lih savjetnika naslo se je malo na okupu. Od prelata doslo je sest biskupa, medju njima
 JURAJ DRASKOVIC DOBIVA TRAKO^CAN. 273

zagrebacki biskiip i ban Juraj Draskovic; od svjetovnjaka spominju se knez Jural Zrinski,
Haltazar liacani, Ivan Pethew i Ladislav Banic (Banffy).

Vijecanja na kraljevskorn dvoru zapocela su 17. veljace, te su trajala vi§e sedmica

sve do konca ozujka. Kralj se je savjetnicima izpricao, sto je ugarski sabor odgodio, ozna-
civSi za uzrok nemire, koji vladaju po ostalim drzavama Evrope, koji ga sile, da putuje
i

u njemacko carstvo. Podjedno ih je pozvao, neka ga svjetuju, kako da se za njegova izbi-

vanja osigura drzava protiv vanjskih napadaja i nutarnjih smutnja. Napokon neka mu kazu,
kako bi sklonio staleze, da mu god. 1567,
dozvoljenu ratnu dacu, pa i radnike za
iitvrdjivanje krajiskih gradova i dalje po-
davaju. Savjetnici, premda inace posve
odani muzevi, odgovorili su kralju otvo-
reno, da je obdrzavanje sabora bas u ovim
prilikama od velike potrebe, pa su predla-
gali da ga Sto prije sazove. SuviSe izlozili

su posve iskreno, kako veliko nezadovolj-

stvo vlada u zemlji, a glavni uzrok da je

namjestanje stranaca u javne sluzbe, kao

i nasilja njemackih kapitana i vojnika. Jo§
3. ozujka 1569. javljao je mletacki posla-
nik Michieli svojoj vladi iz Beca, kako sa-
vjetnici govore kralju, da se je bojati, da
6e se citava Ugarska otudjiti (di una
alienatione di tutto ih Regno intieramente),
jer su u zemlji sve zaokupili tudjinci, ne
ostaviv§i ni§ta domacim Ijudima (non re- ZAJKDNICKI BANSKI PECaT
stando a loro regnicoli nc grado, ne offitio,
JURJA DRASKOVICA FRANJE 1

ne administratione alcuna), i ne pazeci na

frankapana SLUNJSKOQA.
drugo, nego da zemlju Sto viSe izcrpe i iz-
Snimljen s jedne izprave u arhivu
sisu (che ad estorquere, espilare et con-
jugoslavenske akadeniije. Na torn pe-
sumare quanto piu possono la provincia).
Catu urezana su dva grba: jedan
Kralj je nastojao, da savjetnike umiri i
(heraldiCki desni) bana
biskupa i

skloni na druge izjave; ali mu odgovoriSe: Dra§kovi6a, a drugi kneza

(lijevi)

»Mi smo se ovdje oko vaSega velicanstva Frankapana. Biskupski grb imade u
Stitu orolava (Qreif), a ovjenian je
skupilikao privatni savjetnici, pa odlucili
biskupskoni niitrom; grb Franje Slunj-
mi §ta mu drago, zemlja toga ne bi prihva-
skoga imade poznata dva lava s hlje-
tila, kao Sto i ne bi biJa duzna primiti. lx)vima. Legenda: Qeor(gius) Dras
S toga treba sve predlo?.iti saboru, koji bi (kowyth) ep(i)s(cotpus) Zag(rabien-
se ved radi toga morao sazvati.* Medjutim sis) et Fran(ciscus) comes Zlvni de
Frang(epaniibus) reg(norum) Dal(ma-
Maksimilijan nije se nikako mogao rijeSiti,
tiae) Cro(atiae) et Sclatvoniae) baivi
da sabor u onaj Cas sazove, pa stoga prvih
1567.
dana travnja odpusti savjetnike kuci, kako
je to firentinski poslanik u Beiu 7. travnja
javio svojoj vladi.

Za vijecanja u fiecu ucinio je biskup i ban Juraj DraSkovii* s kraljem Maksimilija-

iiom 16. o>^,ujka 1569. nagodu, po kojoj je kralj njemu dao na u?.ivanje znameniti grad Tra-
k o § C a n s brojnim selima i posjedovanjima, koja su na taj grad spadala. ReCenim Je gra-
dom do nedavna gospodovala porodica Ojulaja (de Oyula); no nakon smrti Ivana Ojulaja.
koji nije ostavio mu?,kili potomaka, spao je pod kraljevsku komoru. na Sto ga je kralj sada
/alo2io Jurju DraSkovi^u, jer mu valjda nije mbgab redovito plaCati bansku pla«5u. Ban Juraj
 274 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Draskovic preuzeo je grad namah nakon svoga povratka iz Beca, te je vec 18. studenoga
1569. u njemu (in castro nostro Trakostthyan) izdavao povelje i druge izprave.
Prigodom vijecanja u Becu ili nesto prije, zgodiia se je i zamasna promjena u upravi
hrvatsko-slavonske krajine. Luka Sekelj od Ormuza, koji bijase nakon Ivana Lenkovica
postao vrhovnim kapitanom citave hrvatsko-slavonske krajine, prestao je u drugoj polo-
vici 1568. vrsiti tu sluzbu, ne zna se s kojih razioga. Kralj nije njegovo mjesto vise po-
punio, nego su njegovi dosadanji zamjenici Herbart Auersperg i Vid Halek kao n a m j e s t-

n i c i vrhovnoga kapitana (locumtenentes generalis capitaneatus) poceli god. 1569.

svaki za sebe samostalno upravljati svojom krajinom, i to Auersperg hrvatskom, a Halek
slavonskom. Nije nemoguce, da je kralj Maksimilijan snovao vrhovnu upravu citave kra-
jine povjeriti svome bratu Karlu, koji bijase vec pred dvije godine za svoga boravka u
Kranjskoj i Qorici pohodio i Hrvatsku, te se nedavno s puta u Spaniju preko Mletaka po-
vratio u svoje vladanje. Medjutim do toga ipak nije doslo, jer su bas za vijecanja u Becu
ugarski savjetnici predlagali kralju, da za svoga izbivanja u Njemackoj ostavi brata Karla
kao svoga zamjenika za citavu Ugarsku i Hrvatsku.
Nakon vijecanja u Becu sazvali su bani Draskovic i Frankapan Slunjski po poseb-
nom nalogu kraljevu (ex speciali mandato . . .) sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije u Za-
greb za8. svibnja 1569. Tu bi najprije protonotarom kraljevstva mjesto odstupivsega Da-

mjana de Aranyan izabran magistar Emerik Pethew, a za viceprotonotara proglasen bi

ponovo Ivan Petricevic od Miketinca. Nakon toga vijecalo se je mnogo o obrani krajina,
naroCito o utvrdi varosi Hrastovice kao i njezinih dviju tvrdjica, te su stalezi na usrdnu
opomenu bana Draskovica dozvolili vanrednu dacu od pol forinte po dimnjaku, da se zidi-
nama ogradi ne samo Hrastovica, nego druga mjesta na krajini. Jos bi odredjeno, da se
i

svi podanici opatije u Topuskom upotrebe za utvrdjivanje varosi Topuskoga dogradnju i

nedogotovljene tvrdjice Preseke. Uza to se stalezi gorko potuzise na placene konjanicke

cete kraljevske, koje su ne samo u hrvatskoj krajini, nego u slavonskoj pasli svoje konje i

na livadama nevoljnih kmetova, te i inace pocinjali razna nasilja. Stalezi zamolise stoga
kralja,neka zapovjedi namjestnicima vrhovnoga kapitana Haleku Auerspergu, da oste- i

cene kmetove namire od place tih konjanika. Neka se takodjer posebice kazne Vranjes
Jelenic i Toma Severovic, vojvode Uskoka iz Mrzlopolja u Kranjskoj, koji su nedavno sa
svojim cetama nemilo opustosili posjedovanja Mihajla i Qregorija Herendica i njegovih su-
sjeda na jugu Kupe. Napokon mole stalezi kralja, neka se smiluje kanonicima cazmanskoga
kaptola, koji nemaju ni sijela ni prihoda, vec moraju u Zagrebu boraviti i dosta oskudno
zivotariti.

Medjutim bijahu ugarski savjetnici ponovo predlozili kralju Maksimilijanu, da misli

na saziv ugarskoga sabora. K tomu stizale su mu sve nepovoljnije vijesti o razpolozenju
i

u Ugarskoj, pa tako je napokon 1. srpnja 1569. sazvao sabor u Pozunu za 1. kolovoza iste
godine. Radi izbora poslanika za ugarski sabor, sastao se je opet hrvatsko-slavonski sabor
u Zagrebu 20. srpnja. Poklisarima bise izabrani protonotar Emerik Pethew, viceprotono-
tar Ivan Petricevic Stjepan Kapitanovic; njima bi dana jednaka instrukcija, kao
i na i

koncu prosle godine. Buduci da ce oba bana poci na sabor u Pozun, to 6e za njihova
i

izbivanja vrSiti svu vlast banovac Ivan Forcic, koji ce u slucaju, ako zaprijeti opasnost
Hrastovici, podici na obranu njezinu cete susjednih i blizih zitelja.

Ugarski sabor u Pozunu bio je na okupu od 1. kolovoza do 26. listopada 1569. Kralj
Maksimilijan posao je tek 16. kolovoza iz Beca, povedavsi sobom njemacke cete, jer bi-
jase naumio postupati protiv ortaka Jurja Bockaja, koji je u to bio ve6 prebjegao u Erdelj.
Vi§e tjedana trajale su razprave saborske, dok se je doslo do nekog sporazumka i glede
kraljevskih predloga i glede stalezkih tegoba. Na sabor bijahu dosli takodjer Stjepan Dobo
i Ivan Balasa, jer mi^ljahu, da se je kralj vec uvjerio o njihovoj neduznosti. Medjutim
Maksimilijan dao je 12. listopada oba zasuznjiti, tvrdeci, da imade u svojoj ruci njihova
 ZAVJERA PROTFV MAKSIMILIJANA. 275

pisma, koja dokazuju njihove veleizdajnicke svcze s erdeljskim vojvodom. Zaiudo su za-
strascni stalezi nudili kralju jamcevinu od 200.000 dukata, ako zarobljenicima vrati slobodu;
kralj nije htjeo Cuti za to, paCe je izdao nalog, da se u Ko§icama uhiti jo§ i Caspar Ho-
inonnay, koji je jednako bio osumnjicen s nevjere. No Homonnay bijaSe za vremena uma-
kao. 2^suznjeni Dobo Balasa ostadoSe zatvoreni u gradu Pozunu, te se je protiv njih vo-
i

dila iztraga. Premda im se nije mogla krivnja jasno dokazati, pomilovao ih je kralj tek u
travnju 1572.

Odlu^ni postupak kraljev sa zavjerenicima zastrasio je staleze na saboru u Pozunu

tako, da su pristali gotovo na sve, §to je Maksimilijan od njih trazio. To potvrdjuje i sa-
borski dekret od 60 clanaka, koje je

kralj 26. listopada 1569. u Pozunu po-

tvrdio. Trecim clankom osudili su sta-
lezi nastojanje zavjerenika zamoliv§i
ga. da krivnju nekolicine ne upise u
grijeh svim ostalim vjernim podani-
cima (nolit ex pravo et perverso no-

nullorum animo caeteros suos fideles

aestimare). Sestim clankom dozvolili
su nadalje kralju za dvije godine ce-
tiri forinte i 80 denara u ime ratne
dace, koja ce se pobirati u dva roka
svake godine. Stalezi prihvatise i

kraljev predlog, po kojernu bi ga za

njegova izbivanja zamjenjivao brat
Karlo, samo zamolise, da bi svoje sta-
rije sinove, koji su vise godina bora-
vili u Spaniji na dvoru Filipa II., §to
prije kuci dozvao, da nauce jezik, za-

kone i obiCaje ugarske, pa da onda u

buduce zamjenjuju otca, kad bi dulje

vrijeme odsutan bio. Stalezi su na-

dalje molili kralja, da se ustanove
granice izmedju Ugarske i Slavonijc
s jedne strane, a Austrije, Stajerske.

Morave i Poljske s druge strane;

LAZAK SCMVVtiNDi.
podjedno su za taj posao izabrali vi§e
komisija. Za uredjenje granica Slavo- Izvornik u ambraSkoj zbirci umjetno-historiCkoga

nije prema Stajerskoj Kranjskoj ime- dvorskoga niuzeja u Beiu.

i

novali su kanonika zagrebaCkoga

Ivana od Dubrave, banovca Ivana
ForCida, protonotara Emerika Pethewa i napokon Stjepana Kapitanovida.

Nakon §to je Maksimilijan zavjeru u prilog erdeljskomu vojvodi u zametku uguSio,

stall su savjetnici Ivana Sigismunda o tom kako da svoga gospodara s kraljem ca-
raditi, i

rem izmire. Nukalo ih je to, §to se sultan Sclim II. nije dao skloniti, da prekrSi nedavno
i

utanaCeni mir s Maksimilijanom, budui^i da se jc pripravljao na druga poduzec^. Poglaviti

savjetnik erdeljskoga vojvode GaSpar Beke§ poSao je u to sam s proljeCa 1570. u Prag, te
je stao ugovarati s carem kraljem, a podupirao ga je pri tom poslu poljski kralj. Izprva
i i

je Ivan Sigismund zahtijevao, da mu se prizna kraljevski naslov, suverenitet za Erdelj i

Citavu Ugarsku do Tise. Maksimilijan medj utim nije htjeo ni da Cuje za takve uslove, ier

18»
 276 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.).

mu u taj mah nije trebalo prinositi nikakve zilve. Ali Bekes nije sustao s prvim ponudaina,
vec je stao pazariti.

U to se je Maksimilijan spremio u Njemacku na drzavni sabor u Speieru, gdje je

cstao preko pol godine dana. Za svoga namjestnika kro.z to vrijeme odredio je ne samo
u Ugarskoj i Hrvatskoj, nego i u ceskim i austrijskim zemljama brata svoga, nadvojvodu
Karla, kojemu je dekretom iz Praga od 21. svibnja 1570. pridijelio za savjetnika ostrogon-
skoga nadbiskupa Antuna Vrancica. Erdeljski poslanik Bekes posao je s Maksimilijanom u
Njemacku, pa je u Speieru dalje ugovarao, pri cemu ga je pomagao poljski poslanik Ko-
narsky. Bas s njegovim sudjelovanjem utanacen bi napokon 16. kolovoza 1570., sporazum
izmedju kralja vojvode. Ivan Sigismund morade se odreci nasiova kraljevskoga
i zado- i

voljiti knezevskim; zato mu ostadose uz Erdelj jos neke ugarske zupanije (Bihar, Krasna,
Srednji Solnok i Marmaros s Hustom i ondjesnjim solanama). Osim toga obecana bi mu
za zenu Maksimiiijanova rodjakinja Marija, kci bavarskoga hercega Albrechta. Ako'Ivan
Sigismund umre bez muzkih potomaka, Erdeljcima pristoji pravo, da si slobodno biraju
kneza s naslovom »vojvoda i kraljevski namjestnik za ugarske oblasti«. Podjedno bi ugo-
voren potajni savez protiv Turaka, te obecano Ivanu Sigismundu, da ce dobiti za odstetu
Opolje i Ratibor, ako bi ga Turci iz Erdelja protjerali.
Jos se nijesu mogie provesti sve ustanove posljednjega ugovora, kadno je bolez-
liivi Ivan Sigismui.d 14. ozujka 1571. od kapi umro, ne navrsivsi ni trideset i jednu godinu.
Maksimilijan gledao je sada, da Erdeljci izaberu takova muza, koji ne bi bio samostalan
knez, nego tek vojvoda kao u staro vrijeme, le koji bi njemu kao kraljevski cinovnik po-
lozio prisegu vjernosti. S toga je i pomagao Qaspara Bekesa, da se uzpne na vojvodsku
stolicu. Ali Bekes imao je u Erdelju brojnih protivnika, koji nijesu odobravali njegove po-
litike, bojeci se turske osvete. Oni su predlagali za vojvodu Stjepana Batora Som-
Ijovskoga, vrstna covjeka i dobra junaka, kojega je i sultan volio. Pa tako bi Stjepan Ba-
tori 25. svibnja 1571. bez ikake protivstine izabran za vojvodu, Ipak su Maksimilijanovi
privrzenici izradili, te je novoizabrani vojvoda potajno polozio zakletvu, da ce biti vjeran i

pokoran Maksimilijanu i njegovim potomcima na ugarskom prijestolju, a uza to se obve-

zao, da ce biti neprijatelj njegovih neprijatelja i prijatelj njegovih prijatelja. Sve to ipak nije
Batqra smetalo, da se i sultanu zahvali, kad ga je u vojvodskoj casti potvrdio, te mu uz
druge bogate darove poslao zastavu i zezlo.

Sultan Selim II. nije posljednje dvije godine mnogo utjecao u poslove erdeljske i

ugarske, jer je od 20. ozujka 1570. vodio rats Mletcima radi otoka Cipra. Da
odole turskoj. sili, Mletci su trazili pomoci na sve strane, pace i od ruskoga cara i per-
zijskoga kralja; ali samo
papa Pio V. odazvali su se njihovim
spanjolski kralj Filip II. i

molbama. Uza sve to napredovali su Turci na otoku Cipru; vec 9, srpnja 1570. osvojili su
Nikosiju, a 18. kolovoza 1571. morala se njima predati glavna varos Famagusta, koju je
providur Mark Antonije Bragadino kroz jedanaest mjeseci junacki branio, Sedam tjedana
iza pada Famaguste, dne 7. listopada 1571., odrzala je doduse mletacko-spanjolska morna-
rica, koju je vodio junacki Don Juan d' Austria (naravni brat spanjolskoga kralja Fi-
lipa li.) sjajnu pobjedu nad turskim brodovljem kod L e p a n t a, gdje je poginuo sam tur-
ski admiral Alipasa; ali i Slavna pobjeda krscanska uro-
Cipar ostade dalje u turskoj vlasti.
dila je ipak tim, da je oslobodjeno 12.000 krscanskih robova, koji su morali rabotati na

turskim galijama, i da je zatim Turska stala gubiti svoju dosadanju premoc na moru.
Naporedo s bojevima oko Cipra borilo se je vec od pocetka rata u D a 1 m a c j i i

i A 1 ban i j i, gdje je mletacka vlast granicila s turskom. Prve ratne godine udarali su
Turci iz kliskoga i drugih susjednih sandzaka na Spljet, Zadar i Novigrad; ali bise suzbi-
jeni, jedino im podje za rukom osvojiti Zemunik. Druge godine (1571.) proslavise se Kor-
Sulani i Korculanke, odbivsi Turke od svoga grada. Na kopnu pak otese mletacki vojvode
Turcima Skradin, pace pokusase osvojiti i KHs. Trece godine (1572.) opet su Mletci nasto-
 SVRSETAK rata TURSKO-MLKTACKOQA (1573.). 277

jali, da predobe Klis; u isto je vrijeme njihova mornarica udarala na Kotor Budvu. No i

buduci da su MIetci sve manje primali pomoci od Spanije, utanacili su napokon mir sTur-
cima 7. o2ujka 1573. Turcima ostade Cipar, a ii Dalinaciji Albaniji bi§e izmedju mletaCke i

i turske vlasti obnovljeni stari medjaSi.

Kralj Maksimilijan nije htjeo pristupiti savezu krScanskih vlasti, premda su ga pozl-
vali, jer je zelio oCuvati Ugarsku i Hrvatsku od turskih provala. Uza sve to nije ipak bilo
mira na granicama hrvatskoga kraljevstva. Tomu su doprinijeli u jednu ruku Uskoci, tako
senjski pod vojvodom Jurjem Danidicem, kao i vinodolski, koji su se s dozvolom MletCana
preko njihovih oblasti zalijetali u turske krajeve; u drugu su ruku opet turski sand^aci sve
pored mira svaki cas uznemirivali hrvatsko-slavonsku krajinu. Tako je i banima Dra§ko-
vicu i Franji Slunjskornu bilo neprekidno stajati na braniku
povjerenoga im kraljevstva. A da bi to uspjeSnije mogli ci-

niti, sazivali su redovito dva ili tri put kroz godinu sabor
hrvatsko-slavonski, na kojemu su uz upravne poslove vije-
dali sa stalezima o obrani zemlje. Vec na zagrebackom sa-
boru od 4. sijec^nja 1570., gdje su hrvatski poklisari izvije-

stiii o zakljuccima prosJogodisnjega sabora ugarskoga u Po-

zunu i gdje bi odredjena ratna daca za Slavoniju kroz dvije
godine, 5inile su se odredbe za utvrdjivanje Hrastovice,
kojoj je dnevice propast prijetila (in evidentissimo periculo
est posita). Nije se medjutim zapu§tao ni Sisak, kao ni Iva-
ni(5, Krifevci i Koprivnica, kako to svjedoce zakljucci sa-
bora od 12. travnja 1570. I na ovom sabor u izticu stalezi,

kakoHrastovici prijeti (^itava Bosna, te za

njom te2i, pa se s toga sada za vrijeme pri- i
PECaT BISKUPA
mirjasvakogatjednadvadotriputapodnju JURJA DRASKOVICA.
z a I i j e t a j u (quia tota prouincia Bozniensis iili imminet.
U §titu vidi se mitiCki
et in eam intendit, ob idque etiani nunc durantibus induciis,
orolav ili grif (Greif), a
singulis septimanis bis vel ter sub eam cursitant). Dok su
na Stitu biskupska mitra.
ovako Turci neprestano krsili primirje. kralj je Maksimilijan Legenda na peCatu: t Qe.
neprestano kratio hrvatskoj gospodi, da udaraju na Bosnu, org(ius) nras(kowyth)
vec im je nalagao, da se ograniCe na obranu svoje domovine. ep(iscapus) ZaKra(bien-
sis). Snimljeno s jedne
Ali hrvatska i slavonska gospoda nijesu mogla toga podno-
izprave od 18. studeno^a
siti, vec su i oni mislili na odmazdu. Prednjacio je pak njima
1569. u arhivii jucosla-
mladi i vatreni ban Franjo Frankapan Slunjski, kojega je venske akademije.
djedovina najvi§e stradala od turskoga Cetovanja. U rujnu
1570. okupio je oko sebe
kao kneza vise hrvatske gospode,
Jurja Zrinskoga, kneza NikoluFrankapana TrzaCkoga, kneza
Franju Blagajskoga, kapitana QaSpara Raba Tadiolovica, pa i je snjima preko Una nl2e Ko-
stajnice provalio u tursku zemlju. Radi te provale tu2io je nadvojvoda Karlo junaCkoga
bana kralju Maksimilijanu, na §to je potonji pismom od 16. studcnoga 1570. iz Spciera na-
lo2io svomu bratu, neka se s ratnim vijecem posavjetuje, kako da se hrvatski knezovi
kazne.

U o^-ujku 1571, vratio se je Maksimilijan iz NjemaCke. Hrvatsko-slavonski sabor, koji

se je 5. travnja 1571. sastao u Zagrebu, oCitovao je svoju osobitu radost radi srcCnog po-
1^ ratka svoga kralja, a joS viSe, §to je doznao, da ce i kraljevi sinovi otidi iz Spanije, te
se nastaniti ii micstiina, koja su bli?-a Ugarskoj. Na istomu saboru bi§c takodjer odre-
djeni radnici za utvrdu grada
nedavno oslohodili od turske vlasti. BudiiCi da
Blinje, koju su
sc proCuIo, da su dva beglerbcga s ogromnom vojskom dosli u liosrui. tc bi mogli naliru-
piti na koH krajiski grad, biSe napokon ovlaStena oba bana, da prema starijim odredbama
278 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

za vecu sigurnost pozovu narod na oruzje, pa da ga razmjeste po krajiskim gradovima.

Taj oprez bio je ovaj put posve opravdan, jer su malo zatim zaista zaredale nove turske
provale. Ali sve cete turske bise redom suzbite; jedan copor od 330 konjanika, koji je u
lipnju dosao pod Hrastovicu, protjeran bi od ondjesnjega kapitana Josipa Dornberga s po-

mocu bana Franje Slunjskoga.

U to bijahu se stariji sinovi kralja Maksimilijana, po imenu Rudolf i Ernest, iz Spa-
nije povratili, te je poboljevajuci otac poceo snovati, kako da svomu najstarijemu sinu Ru-
dolfu osigura mirno nasljedstvo na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Da to postigne, sazvao
je 29. rujna ugarski sabor za 11. studenoga, ali ga je poslije odgodio najprije na 6. sijecnja,

a onda na 2. veljace 1572. Poglavito radi izbora poklisara za ugarski sabor sastao se je
sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 30, listopada u gradu Zagrebu. Poklisarima bijase
izabrani zagrebacki kanonik i dubicki arcidjakon Toma iz Dubrave, protonotar Emerik Pe-
thew i Caspar od Druskovca. Njima bi od sabora izdan naputak, u kojem su stalezi caru
i kralju zarkim rijecima prikazali zasluge svojih bana, te ih preporucili za nagradu. »0d-
kad je carsko i kraljevsko velicanstvo«, pisu hrvatski stalezi, »pred nekoliko godina ban-
sku sluzbu u ovim bijednim kraljevinama precastnomu gospodinu Jurju Draskovicu, bi-
skupu zagrebacke crkve, i poglavitomu i velemoznomu gospodinu Franji Frankapanu
Slunjskomu milostivo povjerilo, ta su gospoda bani najvecom brigom i marljivoscu, pa i

silnim prolijevanjem krvi i zasuznjenjem mnogih svojih vojnika po Turcima, granice re-
cenih kraljevina netaknute sacuvali, tenijesuzasvogabanovanja
nijedan kasteo,niti ma kojuneznatnu tvrdinju dopustili osvojiti
po Turcima vec su sve najbolje odrzali« (neque ab ipso tempore ba-
. . . ,

natus lllorum unicum castellum, seu aliquod vile fortalitium per Turcas, . . . intercipi per-
mitterint, sed optime seruauerint). Sada pripovijedaju stalezi, kako je biskup Draskovic
posjedovanja biskupije zagrebacke Topuskom preuzeo skroz opustosene od i opatije u
neprijatelja krscanske vjere, ponovo podigao mnoge
i kako je u tim opustjelim krajevima
gradove, kastele utvrde, narocito u topuskoj opatiji uz Kupu
i Qlinu, sve za sto jacu i

obranu granica kraljevstva. Ali biskup ban od recene biskupije opatije nema toliko i i

prihoda, da bi te krajiske gradove kastele mogao uzdrzavati, pace nema dosta ni za i

svakdanji zivot ni za svoj stol (neque quotidianum victum pro mensa personae suae ha-
bere posset). Knez opet i ban Franjo Slunjski uza sve svoje nasljedne gradove, koji stoje
na skrajnjoj granici i u najpustijim mjestima, imade jedva jos dvadeset kmetova,
pa tako sprovodi pretuzan zivot (vere satis miserrimam vitam agit), strazeci strazu na
dalekoj hrvatskoj krajini s dosta brojnim vojnicima svojima. Neka s toga udostoji kraljev-
sko i carsko velicanstvo po prirodjenoj svojoj milosti recenomu gospodinu biskupu banu i

s nasljednim pravom i bez godisnje dace podijeliti grad Trakoscan, koji ima dosta neznatne
prihode i gotovo posve oskudijeva oranicama, da bi se mogao od njega uzdrzavati i on
sam i njegova druzina. Recenomu knezu i banu Franji Slunjskomu neka takodjer udijeli

koji grad s nasljednim pravom. Ako se ne bi njegovo velicanstvo za dobe i milostivo

pobrinulo tako za gospodina biskupa zagrebackoga kao i za Franju Slunjskoga, neka vje-
ruje stalezima, da ce oba bana morati s izlozenih razloga i radi prevelike oskudice cast
bansku odloziti, te se iz ove bijedne krajine preseliti u druge kra-
1 j e V n i e (uterque ipsorum dominorum banorum ex causis praemissis et propter nimiam
inopiam, deposito officio banatus, ex his afflictis confiniis in alia regna sese conferre
debebunt).

Po naputku bilo je poklisarima izloziti pred kraljem jos druge tegobe i molbe. Neka
porade, da bi kralj zabranio namjestniku vrhovnoga kapitana slavonskoga Vidu Haleku,
kao i koprivni^komu kapitanu, da potonji kmetove odredjene za utvrdjivanje grada Ko-
privnice goni na radnje za svoje svrhe; neka nadalje kralj opredijeli onu svotu kraljev-
ske ratne dace, koju zagrebacki kaptol daje, za placu vojnicima i za obranu medjaSnoga
 RUDOLF PROGLASEN KRALJEM. 279

grada Siska,koji je »branik (propugnaculum) ostatcima bijedne kraljevine Slavonije*. Neka

napokon izmole za Mateja Keglevica stalnu placu, da uzmogne odrzati kaSteo u TotuSevini
iia skrajnjoj granici.
Pod konac godine 1571. ili prvih dana 1572. malo da nije knez Juraj Zrinski, sin si-

getskoga junaka, narii§io mir s Turcima, koji je Maksimiiijan tako bri^no Cuvao. Juraj Zrin-
ski bio je tada kapitan u Legradu na sutoku Mure i Drave. Budi da je htjeo osvetiti smrt
kanizkoga kapitana Jurja Turija, kojega bijaSe sigetski zapovjednik AlipaSa proSioga trav-
nja iz grada izmamio, pa ga onda zajedno s cetom njegovom potukao i ubio; budi da
je bio opojen kr§canskom pobjedom kod Lepanta: poduzeo je vojnu na tursku Slavoniju.
Predobio je koprivnickoga kapitana Ivana Kellnera, pa skupiv§i tako nekih 3000 konjanika
i pjesaka provalio je Podravinom sve do Brezovice kod Drave (izmedju Virovitice i

Va§ke). Vec 21. sijecnja 1572. tuzi budimski beglerbeg Jurja Zrinskoga kralju Maksimilijanu,
kako je provalio u pozezki sandzak, spalio ili poharao deset sela, pa svekoliko ziteljstvo
njihovo zajedno s go-
vedima odveo sa so-
bom. Nekoliko dana
zatim (28. sijecnja) iz-

viiestio ie kralia
provali i namiestnik
o toi O C
<^>6''^
•/'//.
A J^
-t % \
*^"^ f^* '^ « ^"'^ '^"^
u^iLf-A^/ , M*4-
'
.

4 7.-^ cUum
"^ , ,
vrhovne kapitanije sla- - .
'
/
vonske Vid Halek, ob- A/oy^vonu • x^a^oil dtiCCus A'*** ^t'/H^vta. ,

Zrinskoga, da
tuzivsi
je opusto§io na putu
y /f •

in ^O/r/^^f frop^^ ^f ^
/^ 7*
4 •

^4' fi4 , <J4Ut

'

prema Brezovici cetiri ^•/' ^i i^'f^ . - . \ ' I 1 //.i

sela, te sa sobom od-
veo nekoliko Ijudi i
fiirjim^^ **<'(^iAvHl/'*<^^^,
444'i4-^u III
blaga. Maksimiiijan je ^ . /

na to 3. velja(3e 1572. Off ^^ Uff^y f^ //'Va/W***' /

'^^J jfL^tut^
nastojao beglerbega , \ /^ ^
^' h a/A^4.U roHf^^^ur^. C^
. • • /•

uiniriti obecav§i mu, l^i 444 H >

da ce protiv Zrinskoga
prema krivnji postu- ODLOMAK IZ KRONIKE ANTUNA VRANCiCA,
.'
i_| .
'^"j' sadrzaje poCetak zivotopisa Jurja UtiSeniCa.
je 1
Vidu naleku na- I

Izvorni rukopis u narodnom muzeju u BudimpeSti

log, da se zasuznjeni (9.)

Ijudi odpuste i ugrab-

Ijeno blago povrati;
podjedno da se po-
vede iztraga protiv kapitana njihovih vojvoda. Kneza Zrinskoga pozvao je pak
i kralj preda
se u Be^, jer je ponovo pogazio njegovu zabranu, da Cetuje u turskoj zemlji.
Malo zatim sastao se je ugarski sabor u Po?.unu. Maksimilijana nije bilo, ve(5 je

onamo poslao svoje sinove Rudolfa i Ernesta, da ga zastupaju i da »obiCaje, zakone i na-
vike podanika toga slavnoga kraljevstva izuCavati zapocnu«, kako se to u kraljevskoj po-
ruci od 26. veljaCe izrijekom iztiCe. Ali pouzdanici kraljevi preuzeli su zadaciu, da torn pri-

godom potaknu sabor, da kraljevida Rudolfa proglasi za kralj a. I zaista

su staleii 2. travnja proglasili (dotiCno izabrali) prvorodjenca mu Rudolfa svojim kraljem,
§to je Maksimilijana vrlo obradovalo. U obde su stale^i i u drugim stvarima nastojali ugo-
diti kralju, kako se razabire iz saborskili Clanaka (10). koje je kralj 27. travnja K572. u
Been potvrdio. Tako su dozvolili i ratiui dacu po dva forinta od svakc porte tako za te-

ku(5u godinti, kao za slijededu. i

280 KRALJ MAKSIMILUaN (1564.— 1576.).

Drugim clankom ocitovatli su stalezi, kako su kraljevica Rudolfa proglasili svojim

kraljem, ali su podjedno podsjetili kralja Maksimilijana na svoje prije izlozene zelje, da bi
mladi kralj stolovao u Ugarskoj, okruzio se ugarskim savjetnicima, te tako privikao obav-
Ijati poslove kraljevstva. A da se to sto prije uzmogne izvesti, trebalo bi mladoga kralja
okruniti; pa s toga stalezi u trecem clanku mole Maksimilijana, da po svojoj uvidjavnosti
u sto krace vrijeme sazove krunitbeni sabor, na kojemu bi se vjencanje obavilo.

Dok su hrvatski bani i poglaviti velikasi boravili u Pozunu, stradala je Slavonija

opet od turske provale. Dne 26. travnja javlja namjestnik vrhovnoga kapitana u slavonskoj
krajini Vid Halek, da su Turci udarali ognjem na Topolovac (kod danasnjega Belovara),
zatim da su spalili Ivanic-klostar i neka mjesta oko njega. Jednako doznajemo iz sa-
borskoga zapisnika od 2. lipnja 1572. da jeza prosloga ugarskoga sabora »manastir ili tvr-
dinja Ivanic, branik toga pretuznoga kraljevstva, uslijed nesrecnog slucaja (malo casu ac-
cidente) spaljen«. Bas u okolisu Ivanica bijahu Turci jos 26. kolovoza 1570. zarobili i za-
grebackoga kanonika Franju Filipovica, koji se bijase dosad vise puta proslavio na
bojnom polju, tako da su ga prozvali »D e 1 i p o p« (junacki pop). Filipovica bijahu tada
Turci odveli u suzanjstvo u Carigrad. Kroz cetiri godine nastojali su kralj Maksimilijan i

ban Draskovic, da ga oslobode suzanjstva, narocito da ga zamijene za nekog zarobljenog

Turcina Kurtagu. Medjutim je Draskovic poslije na koncu godine 1574. docuo, da se je
Filipovic dobrovoljno (sponte) odrekao krscanske vjere, te se poturcio primio ime Meh- i

med. Vec 19. nadvojvoda Karlo iz Beca banu Draskovicu: »Dozna-

veljace 1575. javio je

jemo, da je odmetnik Filipovic, kojega su Delipopom prozvali, dosao u ovu tursku krajinu,
i

pa da prijeti snuje o propasti susjednim tvrdinjama. Njegov dolazak

i nastojanje moglo i

bi mozda biti pogibeljno Ivanicu, Sisku, Krizevcima onim drugim mjestima, u kojima je i

on prije strazu strazio i zapovijedao, te ne malo izkustva stekao«. Ban i biskup tjesio je

kralja i nadvojvodu, da od odmetnictva Filipoviceva ne ce biti velike opasnosti, kao ni

onda, kad su se Krsto Zempce (Svetacki), Ladislav More i Fran jo Bebek sa sinom poturcili.

Sabor hrvatsko-slavonski, koji se je sastao 2. lipnja 1572., najprije se je pobrinuo,

da se razvaljeni Ivanic opet podigne, pa je za to odredio radnike iz dviju sudcija zagre-

backe zupanije. Na slijedecem saboru kraljevma Hrvatske i Slavonije 10. kolovoza 1572. ra-
dilo se poglavito o izboru poklisara za krunitbeni sabor u Pozunu. Izabrani bise zagrebacki
kanonik i goricki arcidjakon Ladislav, protonotar Emerik Pethew i viceprotonotar Ivan
Petricevic; svakomu bi dozvoljeno po 160 forinti za trosak. Pokllsari trazit ce od novoga
kralja potvrdu slobostina kraljevstva kao i podmirenje svih potreboca njegovih.
Napokon se je sastao krunitbeni sabor u Pozunu, kojom bi prigodom kraljevic Ru-
dolf 25. rujna 1572. svecano okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga. Krunio ga je ostro-
gonski nadbiskup Antun Vrancic u nazocnosti kralja Maksimilijana i brojnih velikasa i pie-

mica, izmedju kojih se je osobito izticao knez Juraj Zrinski svojom novom ratnom opre-
mom. Sabor je iza toga vijecao jos neko vrijeme, te je kralj Maksimilijan 15. listopada u
Pozunu potvrdio zakljucke njegove. Stalezi su mladomu kralju u ime krunitbenoga dara
dozvolili po jednu zlatnu forintu od svake porte, dok je opet kralj Maksimilijan nagra-
djivao svoje najodlicnije privrzenike. Tako je biskupa zagrebackoga bana Jurja Drasko- i i

vica imenovao nadbiskupom kolockim, sto je u ono vrijeme bila puka cast, jer
je citava biskupija bila u turskoj vlasti.
Na saboru kraljevina Hrvatske i Slavonije, koji je 7. prosinca 1572. bio na okupu u
Zagrebu, izvijestili su poklisari najprije o obavljenom krunisanju kraljevica i nadvojvode Ru-
dolfa. Iza toga cinile su se odredbe za utvrdjivanje krajiskih gradova slavonskih i hr-
vatskih, kao Ivanica, Koprivnice, Krizevaca i Hrastovice. Nadalje bise izabrani i prisjed-

nici (assessores) za banski ili osmicki sud (iudiciorum octavalium). Znacajna je odluka sa-
bora u pogledu protonotara Emerika Pethewa. Njega b'jase nedavno ostrogonski nadbi-
skup j po odstupu Bornemise ugarskim namjestnikom (locumtenens suae maiestatis in
 SMRT FRANJE PRANKAPANA SLUNJSKOOA. 281

Hungaria) imenovani VranCic uzeo za svoga namjestniCkoga protonotara. Staled! zahtjevali

su sada od Pethewa, da se na jednoj ili drugoj sluzbi s mjesta zahvali, jer nijesu mogli
da hrvatski protonotar boravi izvan kraljevstva, a da ga zamjenjuje viceproto-
dopustiti,
notar (cum potissimum futuris temporibus domini regnicolae viceprotonotario uti nolunt).

Na ovom posljednjem saboru nije bilo bana Franje Frankapana Slunjskoga, jer u obce
nije bio vi§e na zivotu. Mladi, tek trideset i sestgodisnji junak bijase se odluCio o2eniti,
te je izabrao za vjerenicu Jiiditu, k6er slavonskoga plemica, nekadanjega sluzbenika Nikole
Zrinskoga, i neko vrijeme sigetskoga kapitana Ladislava Kerecenja. Javljaju, da je Slunjski
zatra^io Juditu s privolom samoga cara i kralja Maksimilijana (ex caesaris consensu). Otac
njezin pribrajao se je tada najbogatijim Ijudima u Hrvatskoj i Ugarskoj. Jo§ god. 1560. bi-
ja§e od Lichtensteina za 60.000 CeSkih talira kupio grad posjedovanje Mikulov (Nikols- i

burg) u markgrofoviji Moravskoj, u kojemu je kci njegova Judita stalno prebivala. Namah

^.-
'J^U^>* ^^}V'
A<^ /^ >! ^

HRVATSKO PISMO KNEZA I BANA FRANJE FRANKAPANA SLUNJSKOGA.

(1567.— 1572.)
Izvornik u kr. zemaljskom arhivu u Za^rebu (10.).

poslije krunitbenoga sabora spremao se je ban Franjo Slunjski, da skupi svatove i da

podje u Mikulov na vjenCanje. No putem razbolio se je u Vara^dinu od cira iza uha. Ne-
vjesti Ijecnik razrezao mu je Cir i uStrcao u ranu §korpijunovo ulje (oleum scorpionum),
(^im mu je valjda krv otrovao. Nesrccnoniu banu natekla je glava i vrat, te nije mogao ni

disati. Napokon jc umro 2. prosinca 1572.

Svatovska druzina dovela je mrtvoga bana u Zagreb, gdje bi u stolnoj crkvi sveCano
sahranjen (solenuii pompa ac comitiua . . . tumulatur). Sestra njegova Anka, udova iza Ni-
kole Olaha Czasara. stavila mu je na grob plocu od crvenoga mramora s latinskim napisom,
u kojcm ga slavi kao nedobitna junaka.* Citavo kraljevstvo raztuiilo se je poradi smrti

*'
(ir()l)iia ploCa bila je smjeStciia i/.pod klupe kaitonika ^tinca (lektora). Napis bio je ovaj:
Memoriae
spectab(ilis) ac niaKnif(ici) cKomini) Franc(isci) Zlunij de Frangep(anibus) SegiUiae) Vegliae. Mu-
282 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

mladoga bana, kojega su zvali »macem i stitom ostataka Ilirije« (ensis et clipeus Illyrici re-
liquiarum), i koji nije poginuo slavno od maca na bojnom polju, vec kukavno od nevjesta
Ijecnika. A jos se je vise zalilo, sto je s njim izumrlo muzko koljeno slunjske loze kne-

zova Frankapana, koja je drzala i branila znamenite gradove (Gore, Slunj, Cetin, Kladuse
i Krstinju) na skrajnjoj granici prema turskoj Bosni.

Najvise se je kosnula smrt mladoga kneza bana bas njegova druga

i i poocima, bi-

skupa Jurja Draskovica. On se je gorko izjadao u pismu na nadbiskupa i namjestnika

iigarskoga Antuna Vrancica dne 16. prosinca 1572. Na to je njemu Vrancic 6. sijecnja 1573.

iz Trnave ovako odgovorio: »0 smrti pak gospode Slunjskoga i Trzackoga tako nagloj,
neocekivanoj i nepripravljenoj sta da kazemo? Ta ne znamo drugo, nego da nam je s ve-
likom bolju oba opiakivati, tako odlicne, tako plemenite i tako velikih nada mladice. All

sta da tugujemo s njihovc smrti, kad smo svi smrtni, te nema nikoga od svih, koji tome
zakonu nije podvrgnut. Cijenimo vecma, da nam je kud i kamo vise to izticati i opiakivati
svima suzama, stobicbozjijossvedjer ne prestaje nas narod zati-
r a (Verum censemus, illud longe magis nobis animadvertendum et deflendum esse la-
t i.«

chrimis, quod necdum cessant flagella Dei gentem nostram consummere.)

U to svanuli su jos crniji dani za izkidano kraljevstvo hrvatsko.

Sellacki pokreti u Slavoniji (1565. — 1572.); velika seljacka buna u Slavoniji i susjed-
niin slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. vellace 1573.); smrt Matije Gubca i parnica
protiv ostalih seljackih vodia (1573. — 1574.). Nakon grozne seljacke bune, koju bijase go-
dine 1514. u Ugarskoj pokrenuo Juraj Doza, kao
nakon ugusene bune seljacke u Kranj- i

skoj god. 1515., stanje se je kmetova ne samo u tima zemljama, nego u hrvatskom kra- i

Ijevstvu znatno pogorsalo. Zakljucci ugarskoga sabora od 18. listopada 1514., kojima bi uz
ino seljackim kmetovima zabranjeno slobodno selenje s posjeda jednoga go-
spodara plemica na imanje drugoga, bise provedeni i u hrvatskom kraljevstvu, narocito u
Bas tom zabranom prometnuli su se kmetovi u prave robove svoje zemaljske
Slavoniji.
gospode. Qrozno to stanje kmetova seljaka postalo je jos groznije, kad su nakon boja na
Muhackom polju nakon pada jajacke banovine ucestale turske provale. Te ne-
i

snosne prilike urodile su dvojakim zlom; u jednu su ruku kmetovi jatomice bjezali iz do-
movine i zaklanjali se u susjedne austrijske zemlje; u drugu opet predavali su se Turcima
bez odpora, cim bi se potonji pojavili. Tako su bas zdvojni kmetovi najvise skrivili, da je

god. 1536. pozezka zupanija dosla u turske ruke.

Pad Pozege i citave pozezke zupanije jamacno je mnogo doprinio, te su hrvatska i

slavonska gospoda i plemici stali razmi§ljati, kako da stanje svojih kmetova ublaze. No
jos vise ih je na to prinudila nedaca Kocijanove vojske kod Osijeka i Qorjana god. 1537.
Na saboru, koji se je sastao u Krizevcima na samo Bogojavljenje 1538., dozvoljeno bi 5Ian-

kom XXI. opet selenje kmetova (traductio colonorum, quae hactenus demeritis quidem ru-
sticorum exigentibus inhibita erat, . . . omnium dominorum ac nobilium et regnicolarum uno

drussiaeque comitis, Dalm(atiae), Croa(tiae) et Sclav(oniae) bani fideliss(imi) et fortiss(imi) Anna

soror, relicta magn(ifici) Nicol(ai) Olah Czazar etc. fratri cariss(imo) posuit. Vixit an(nos) XXXVl.,
mortuus II. Decembris MDLXXII. Varasdini. (Lik banov.). Zlunia stirps cecidit Franciscus Martis
alumnus Infestus. Rasis terror eratque Qethis..
Est proavis clarus, sed dextra promptior usque
Consilioque, infert damna cruenta Scythis.
Banus erat Dalmat(iae), Sclavorum tumque Croatiae,
Praelia commisit fausta, trophea tulit.

Sed quia Pannoniae vix spes est ulla salutis,

Ni Deus accurrat, quid superesse velit?
Ergo Diis mixtus potiori parte triumphat,
Ossa tegit marmor, mens pia novit iter.
 STANJE KMETOVA U SLAVONIJI. 283

voto et consensu admissa et concessa est), a daljim clancima (XXII. —XXIV.) ustanov-
Ijeno bi potanko, kako se mora postupati, kad se kmet sell Iz jednoga vlastelinstva k dru-
gomu. Jednake slicJne odredbe nalaze se u Clancima potonjih ugarskih sabora od godine
ili

1547., 1548. 1556., kao

i slavonskih sabora od 1539.
I 1557. Obnovljenom dozvolom selenja i

kmetova od jednoga zemaljskoga gospodara k drugomu unutar kraljevstva umaljena bi bar

velika opasnost, da hrvatsko kraljevstvo budi posve opusti, budi da dobrovoljnom preda-
jom zdvojnih kmetova postane turskim paSalukom.
Ali dozvolom slobodnoga selenja ubiazena bi tek jedna velika nevolja kmetova se-

Ijaka. Ostalo je toga jo§ toliko, da su bijednici gotovo skapavaii. Nada sve zatirala ih ie

materijalna bijeda. Onim prirodom, §to im je ostao nakon nerodice, turskoga pustoSenja
ili otimacine krajiskih vojnika, morali
su namirivati najraziicitije dace: i za
drzavu (ratnu dacu) i za kraljevstvo
(dimnicu), za crkvu (desetinu), na- i

pokon za svoju zemaljsku gospodu.

Sami su poveljeni stalezi hrvatski i

slavonski gotovo u svakom saboru

2ivim rijecima prikazivali skrajnju
bijedu svojih kmetova ili podanika;
a nadbiskup ostrogonski i namjestnik
Antun VrandiC izjadao se je u pismu
na kraija Maksimilijana 23. veljace
1573. iz kod
Pozuna ovako: »J e r
nas se goveda dr2e bolje i

5astnije od svoje gospode.

nego ta vrsta podanika. Kad
ih od turskoga bijesa nc
mogu zaStititi, oni ih istim
nacinom izsisavaju i u su-
zanjstvo turaju, kao sami i

T u r c i.« (Ouoniam apud nos pecora

melius et honestius habentur a suis
quam hoc genus subditorum.
dominis,
Quumque miseros a tyrannide turcica
KRALJ I CAR MAKSIMILIJAN (II.).
baud quaquam tueri queant, eodem
Izvorna slika u ambra§koj zbirci umjetno-histo-
modo eosdem expilant et in servitu-
riCkoga dvorskoga muzeja u BeCu.
tutem redigunt, quo ipsi Turcae).
Kmetovi seljaci imali su u ne-
volji za drugove male plemi(Se, a na-
roCito plemiCe jednoselce. Ti su potonji podnosili sve terete dr^avne, zemaljske i

crkvene, jedino §to nijesu podavali daca svojoj zemaljskoj gospodi, jer su bill sami gospo-
nmogi su kraj turskih provala vjeCitog ratovanja tako
dari na svojoj baStinjenoj zemlji. Ali i

osiromaSiU, da su se sami nudih za kmetove visokim plemicima ili knezovima. A koji put
su ti knezovi i sami otimali plemiCima jednoselcima imanja i slobodu. te ih pretvarali u

svoje podanike. I sama plemi(ika obCina u Turopolju oslobodila se je sile veiikaSke tck
nakon 2cstokih borba od vi§e nego pel stoijc<^a.

Ba§ knezovi bijahu sc osobito osilili u ono vrijeme.

to visoko plemstvo, velikaSi i

Vec za Jagelovica skupiSe neki rodovi njihovi ogromna imanja. Jo§ se vi§e pomogoSe za
krvavih borba izmedju Ferdinanda Ivana Zapolje, pristajuCi sad uz jednoga kraija, a sad
i

uz drugoga. Tako se naroCito u Slavoniji podigoSe porodice Erdeda, Keglevi(Sa, Ratkaja.

284 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Sekelja, Tahija i Alapica, a uz njih razsirise svoju vlast iz juzne Hrvatske u Slavoniju tako-
djer knezovi Zrinski. Ali medju tima rodovima bilo je zestokih borba radi posjeda, koji su
i

brzo prelazili iz jednih ruku u druge. Sad bi oba protukralja jedno te isto imanje darivali
svojim privrzenicima, svaki svojemu; sad je opet jedan kralj podijelio nekomu u podpunu
svojinu neko posjedovanje, koje bijase nedavno dao drugomu budi u zalog za primljeni
zajam, budi na uzivanje za vjernii sluzbu. Sve te prilike urodile su nekim bezpravnim sta-
njem, tako te je ugarski sabor u vise navrata zakljucio, da se sve nakon boja na Muhac-
kom polju izdane darovnice za imanja imadu nistetnima proglasiti, te sva za to vrijeme
darovana imanja prvasnjim vlastnicima povratiti.

Oko god. 1543. bili su osim duhovnih imanja najveci veleposjedi medju Dravom i

Kupom Cesargrad u varazdinskoj zupaniji Moslavina u krizevackoj. Cesargrad brojio je i

856 kmetovskih dimova, a Moslavina 440. Oba su pripadala Erdedima, koji su povrh toga
drzali jos Okie (306 dimova), Jastrebarsko (282 dima) i 2elin (250 dim.) u zagrebackoj zu-
paniji. Keglevici i Sekelji drzali su po utanacenoj pogodbi imanja Kostel (300 dim.) i Kra-
pinu (180 dim.) zajednicki, tako da su zemlje, pripadajuce tima gradovima, uzivali polo-
vinom, dok su Sekelji stolovali u gradu Krapini, a Keglevici u Kostelu. Ali Keglevici su
za svoju polovicu krapinskih zemalja podigli bas nasuprot grada Krapine plemicki dvorac
Sabac, koji su poslije i utvrdili kao malu tvrdinju, pa je radi toga dolazilo i do sukoba iz-

medju njih i Sekelja. Suvise posjedovali su Keglevici jos i grad Lobor (126 dimova). Rat-
kaji drzali su Veliki Tabor sa 160 dimova, Gjulaji Trakoscan (184 dimova), Bradaci grad
Ostrc (104 dima), a Pethewi grad Belu (100 dim,). Zrinski Nikola posjedovao je Bozjako-
vinu sa 324 dima.

Najznatniji veleposjed iza Cesargrada i Moslavine bio je tada onaj, koji je pripadao
Susjedgradu. Brojio je 350 dimova, a obuhvatao je sedam sudcija (iudicatus), po
imenu Stenjevec, Stupnik, Novaki, Podgorje, Pusca, Zapresic (Zapreszechye) i Brdovec. U
starije vrijeme bio je jos prostraniji, jer mu Je pripadala Bistra i Stubica; no u sestnae-
stom stoljecu bile su Bistra i Doljna Stubica zasebne gospostije, dok je u Qornjoj Stubici
bilo nekih petnaest manjih plemickih posjeda, koje su drzali Stubicki, Qregorijanci, Petri-
cevici, Britvici, Safarici, Mihanovici, Berojevicl, Skropilovici i drugi. Svi ti mali plemicki
posjedi u Qornjoj Stubici imali su zajedno tek 104 dima, dok je imanje Doljna Stubica sama
brojila 152 dima.

Susjedgradsku gospostiju drzali su Arlandovici ili Totovci od plemena Aka gotovo

kroz dva i pol stoljeca. Posljednji muzki potomak te porodice, po imenu Ivan, zupan za-
grebacki, bijase umro god. 1440. Poslije smrti njegove nijesu Susjedgrad i Doljna Stubica
pripali kraljevskoj komori kao oSastna imanja, nego je njima obladala Ivanova kci Doro-
teja, kojoj bijase kralj Albrecht jos 28. kolovoza 1439. oba posjeda podijelio sa svima pra-

vima muzkoga nasljedstva. Kako se je Doroteja udala za Andriju Heninga Czernyna, za-
gospodovase Susjedgradom Doljnom Stubicom receni Heningi, kojih je muzko koljeno izu-
i

mrlo god. 1502. Poslije su ta imanja svojatale sestre posljednjega Heninga (Katarina, Mar-
gareta Ursula), po kojima su ih trazili
i njihovi muzevi, sinovi unuci. Rodilo se medju-
i i

tim pitanje, da li vrijedi ovako zensko nasljedstvo, ili je kruni slobodno po starom zakonu
podijeljivati imanja, kojih su gospodari u muzkom koljenu izumrli? Iza dugih razprava i

parnicenja rijesenc bi pitanje napokon tako, da je kralj Ferdinand potvrdio godine 1559.

jednu polovicu Susjedgrada i Doljne Stubice stajerskomu plemicu Andriji Teuffenbachu,

po majci svojoj Katarini primio ime Hening, a drugu polovicu tih imanja ugar-
koji bijase

skomu velika§u Andriji Batoru, koji je jednako po zenskoj lozi bio potomak Heningovaca.
Jos iste godine 1559. zalozio je Andrija Teuffenbach svoju polovicu imanja Stubice tada-
njemu banovcu i medvedgradskomu vlastelinu Ambroziju Qrcgorijancu, kojega se je sin
Stjepan poslije ozenio njegovom kcerju Martom; jednako je Teuffenbach zalozio svoju
polovicu Susjedgrada, 1 to cetvrtinu Andriji Batoru, a cetvrtinu svojoj zeni Ursuli Meknitzer.
 FRAN.U) TAHI KUPIO SUS-IRDORAD I STUBICU. 285

Oodiiic ln().x umro Andrija Teuffenbach-Hening, nc ostaviv§i za sobom muzkojca

je

poroda. Prezivjela jra jc zena Ursula Mekiiitzer sa cctiri kceri, koje sii bile iidate iii se
poslije poudale za susjedne plemice hrvatskc:
Kunigunda za Matu Kerecenja, Sofija za Tomu
Milica, Ana za Mihajla Konjskoga, i spome-
mita vec Marta za Stjepana Qregorijanca. Bas
otac potonjega, banovac Ambrozije, bio je
glavni savjetnik i pomocnik udovi Ursuli, nje-
zinim kcerima i zetovima.

Andrija Bator, suvlastnik Susjedgrada,

nije valjda nikad dolazio u Hrvatsku, jer je

vrsio sluzbu kraljevskoga dvorskoga sudca u

Ugarskoj. S toga je on god. 1564. sva svoja
prava na Susjedgrad i Stubicu za 50.000 fo-
rinti prodao F r a n j i Tah u, mestru kraljev-
skih konjusnika i konjanickomu kapitanii u

Kanizi. AH buduci da
se je nagadjalo, da bi ta
prodaja mogia nepocudna udovi Ursuli
biti

Meknitzer, njezinim kcerima, zetovima pri- i

jateljima Heningovaca, udeseno bi, da su kra-

Ijevski povjerenik Mojsija Humski i zastupnik
zagrebackoga kaptola, kanonik Stjepan od Se-
sveta, novoga gospodara protiv obicaja izne-
nada potajno po noci, a sve bez svjedocan-
i

stva susjeda i suvlastnika u posjed uveli. Bas

taj posve neobicni postupak silno je uzrujao

ne samo udovu Ursulu Meknitzer, nego svu i

njezinu svojtu prijatelje. Franju Taha progla-

i

sili su nametnikom, koji se je u§uljao medju

njih, pa stali prosvjedovati protiv prodaje i

protiv uvoda njegova.

Ali Franjo Tahi nije bio muf, koji bi

tako brzo uzmaknuo, ta najveci dio je svoga

vijeka probavio u krvavim borbama. K tomu
jc bio pazen na kraljevskom dvoru, a po svojoj

zeni Jeleni bio je §urjak kneza Nikole Zrin-

skoga. Po tankoj krvi bio je opet u svojti
s tadanjim banom Petrom Hrdedom. kao i

s Alapiiiima. I tako je planula nakon zaludnih

prosvjeda izmedju njega udove UrSule ie- i

stoka borba za gospodstvo u Susjedgradu.

Domala se je Citava zapadna Slavonija raz-
dvojila na dva tabora: uz Taha pristali su ne FRANJO TAHI. '

samo ban Rrdedi AlapiCi, nego Keglevidi, a i i

Snimio s grobnice njegove u 2upno) crkvl
uz UrSulu i njezinu svojtu (Heningovce) ba- sv. Trojstva u Doljnoj Stubici prof. Qjuro

novac Ambroz Qregorijanec sa svojim sinom Szabo.

Stjepanom, Sekeiji u Krapini, a poslije i sam

kncz Nikola Zrinski. koji se je sa svojim §urja-
kom zavadio radi posjeda Otoka u Medjumurju. Poput velikaSa razdvojilo se je i ni'^e

plemstvo na Tahijevce i Heningovce. Jedni su udarali na druge sa svojim kmetovima. a

286 KRALJ MAKSIMILUAN (1664.— 1576.).

uza to su jedni bunili kmetove drugih. tako su bas smutnje medju plem- I

stvom bile prvi povod seljackim pokretima.

Negdje u prvoj polovici godine 1565., bas kad je Franjo Tahi ratovao s Turcima u
Ugarskoj, udova je Ursula skupila nekih 800 Ijudi, vecinom susjedgradskih stubickih kme- i

tova, pa je Susjedgrada protjerala porodicu Franje Taha, razgrabivsi mu citavo po-

iz

kretno blago, vrijedno 25.000 forinti. Kad je na to ban Petar Erdedi podigao svoju cetu,
da Ursulu kazni i Taha vrati u Susjedgrad, zetovi su njezini zajedno s banovcem Ambrozi-
jem Qregorijancem skupili ponovo 3000 kmetova, te 3. srpnja 1565.. pod Susjedgradom
posve razprsili bansku vojsku, pace joj oteli i tri topa.

Radi toga banovac Ambroz Qregorijanec na saboru u Zagrebu 25. srpnja

nasilja bi
skinut sa svoje casti, a protiv udove Ursule povedena bi parnica. Franjo Tahi uveden bi
na to god. 1566. ponovo u svoju polovicu Susjedgrada Stubice, a drugu je polovicu tih i

imanja preuzela kraljevska komora, dok se parnica protiv Ursule ne dovrsi. Sad je stao Tahi
nemilo progoniti sve svoje protivnike, a pogotovo zatirati kmetove, koji se bijahu protiv
njega borili. Ali ni protivnici nijesu mirovali, vec su iznosili svoje tuzbe na njega pred
kralja. Njima se je pridruzio Stjepan Qrdak, upravitelj onoga dijela Susjedgrada
i Stu- i

bice, koji bijase preuzela kraljevska komora. Napokon je ugarski namjestnik povjerio ple-

micu Qasparu od Druskovca, da kao kraljevski povjerenik zajedno sa izaslanikom zagre-

backoga kaptola, kanonikom Franjom Filipovicem, saslusa svjedoke o zulumu susjedgrad-
skoga gospodara. Bilo je to prvih dana srpnja godine 1567. Povjereniku bilo je ustanoviti:
1. Da li je Tahi zaista mnoge kmetove s njihovih selista protjerao, a drugima opet vino-

grade pokretni imetak otimao, te svoje sluzbenike ovim otetim stvarima nagradjivao?
i

— 2. Da li je nekadanjega Batorova podkastelana u Brdovcu, premda ga je sud progla-

sio nevinim, ipak dao zatvoriti pogubiti? i —

3. Da li je plemica Ivana Sabova, sluzbenika

udove Ursule, dao uhvatiti i najprije u Stubici zatvoriti, a zatim odanle po zimi gola bosa i

u Susjedgrad goniti, te u ledenu tamnicu baciti, gdje je od gladi zime umro; da li je na- i

dalje istomu poslije smrti dao obje noge odsjeci, te onda tek s njih gvozdene verige ski-
nuti? —4. Da li je kraljevskoga kmeta Stjepana Vamosa prigodom sabora u Zagrebu dao

na trgu uhvatiti i bez svake krivnje zatvoriti, nakanivsi ga i ubiti, da se nije novcem iz-

kupio i da nije sama banica za nj molila? — 5. Da li je zaista veci dio soba u Susjedgradu
protiv kraljeve odredbe za sebe zapremio, a kraljevskim Ijudima (upravitelju Stjepanu
Qrdaku) samo dvije sobice ostavio? — 6. Da li je od dohodaka kraljevske (komorske) po-
lovice u Susjedgradu i Stubici zaista sto za sebe uzimao?
Caspar od Druskovca i kanonik Franjo Filipovic preslusali su 508 svjedoka. Svi su
svjedoci na izlozena pitanja izkazivali nepovoljno za Taha; pace mnogi bijedili su ga i

s takovih zuluma, za koje se nije prije ni znalo. Povjerenici sastavili su o toj svojoj iz-
trazi ogroman spis od 63^ metra duljine. Ali tom iztragom jos bi jace uzpiren pokret iz-

medju seljactva (kmetova) na tromedji Slavonije, Stajerske i Kranjske. Na prvom saboru,

sto su ga novi bani Juraj Draskovic i Franjo Frankapan Slunjski 21. rujna 1567. obdrza-
vali, vijecalo
se je o tom kmetskom pokretu. Na tuzbu nekih saborskih clanova (certo-
i

rum regnicolarum), »da kmetovi stanovitih velikasa plemica, koji drze posjedovanja u i

toj kraljevini Slavoniji, uzkracuju svojoj gospodi prihode i duzne sluzbe (proventus et de-

bita servitia), pace da se hrpimice (catervatim) protiv svoje zemaljske gospode bune« —
odlucili su stalezi, »da se u buduce svagdje, gdje bi se ovaki odmetnici
kmetovi zatekli, moraju s mjesta cinom po gospodi bani ma, zupa- i

nima podzupanima kazniti« (decretum est, ubicunque locorum tales rebellan-

i

tes coloni quorumcunque dominorum vel nobilium de caetero reperti fuerint, tales statim
et de facto per dominos bancs et comites ac vicecomites comitatuum puniantur). Ako pak
zemaljska gospoda ne bi htjela svojim kmetovima odrzati stare slobode (in veteranis liber-
tatibus), onda se potonji smiju preseliti k drugim (gospodarima) prema javnim odred-
 ILUA QREQORIC .PRIBJEQ* 287

bama i t^lancima. Cini se, da ovaj zakljucak saborski nije mnogo vrijedio, jer se na sa-
boru od 24. lipnja 1568. u Zagrebu izdaju kud i kamo ostrije odredbe. Tu se vec mnogi
velika5>i plemici straSno tuze (terribilis querela) na bune
i ustanke svojih kmetova, a sa- i

bor na to obnavlja dekret kralja Vladislava od god. 1514., koji radi o kaznama za kmetove,
kad se dizu na svoju gospodu. Ako se odmetni seljaci (rebelles rustici) na zapovijed go-
spode banova ne pokore svojoj zemaljskoj gospodi, onda neka bani podignu svu gospodu
I I plemice na noge, pa da kazne
seljake
pogube (ad puniendos et capite plectendos) te buntovne
ru^itelje javnoga mira. Ako se pak koji velika§i ili plemici ne bi
i
i

odazvali banskomu pozivu, ne-

ka prema dekretu pozunskomu
o d g o d n e 1547. bani zaposjednu
i

njihova imanja, te od njih du2nu

svotu iznude.
Zakljucci saborski ocito pokazuju ne
samo, da se je vec god. 1568. seljacki puk
javno bunio protiv svoje gospode, nego da
je bilo takodjer velikasa i plemica, koji
nijesu htjeii bane pomagati pri gusenju ta-
kih pokreta. Nema sumnje, da su se kme-
tovi dizali poglavito protiv Franje Taha u
vladanju gradova Susjedgrada i Stubice;
ali bit ce da je bilo ustanaka i protiv ostale
gospode, kao na imanjima obudovljele ba-
nice Barbare Erdedi oko Jastrebarskoga,
Okica Cesargrada, zatim na posjedima
i

Keglevica kod Sabca, Kostela i Lobora. Po

primjeru slavonskih kmetova stao se puk
buniti i po susjednoj Kranjskoj i Stajer-
skoj, to vi§e, §to jo§ uvijek nijesu bili tocno
odredjeni medja§i izmedju Slavonije i

austrijskih pokrajina. K tomu su mnogi hr-

vatski velikasi drzali imanja u tima zem-
ijama, te su kmetovi njihovi s obje stranc NAJSTARIJI POZNATI ORB (jROFOVA
DRASKOVICA.
Save i Sutle bili u zivom dodiru. Tako su
Qregorijanci drzali grad Mokrice u Kranj- Po izvornoj grbovnici, koju Ferdinand 1.
je kralj

skoj, Franjo Tahi grad Stattenberg blizu dne 1. prosinca 1553. DraSko-
podijelio Jurju
vi(iu, i koja se Cuva u arhivu grofova DraSko-
Slovenske Bistricc u Stajerskoj, a Sekelji
vi(Sa u Trako§(ianu. Na grbu se vidi orolav
grad Ormu2 na Dravi u Stajerskoj. Obratno (Qreif).
su opet Stajerska i kranjska gospoda (kao
Ungnadi) bili posjednici u Slavoniji. Pa
kako su gospoda plemici tako Slavonije i

kao Stajerske
i Kranjske zajedniCki branili svoje zemlje od turskih provala, tako je
i i

medju njihovim podanicima postojalo neko pobratimstvo, podr2avano jo§ pribjezima iz i

hrvatskih zemalja.
Ba§ takav pribjeg hrvatski, iztaknuo se je poslije kao glavni vojvoda seljaCke bune.
Zvao Qregoric s nadimkom »P r b e g«. Starinom rodom bio je iz kra-
se je Ilija i j i

jeva pokupskih, gdje no stajaSe grad Ribnik blizu kranjskoga Podbriija Metlike. Rodjen i

je oko god. 1520., te je bio kmet kneza Stjepana Frankapana Ozaljskoga. Oko god. 1553.,

kad su Turci provalili u Kranjsku, te robili po polju sv. Bartolonieja (Jerneja). zarobili su
i Qregori(ia. te su ga poveli sa sobom u suianjstvo. Ali Ilija je sredno umakao iz robstva.
288 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.-1576.).

pa se je onda naselio u Brdovcu na kmetskom selistu, koje je spadalo pod Susjedgrad. Tu

jeimao kucu dvor, vinograd ioranice; a uz to je sluzio za placu na hrvatskoj krajini

i i

pod hrvatskim kapitanom Lenkovicem kapitanom Semenicem. Qodine 1564. postao je i

kmetom Franje Taha i zene mu Jelene Zrinske. Kneginja Jelena poslala ga

je oko godine

1567, sdruzinom na cetovanje, all on bi s drugovima na putu od Turaka zarobljen u Cari- i

grad odveden, gdje ga okovase u gvozdene verige. Nekom prigodom zadobavio se sjekire,
razsjekao okove, pa drugi put srecno umakao iz suzanjstva. Vratio se kuci bas u cas,
kad su se kmetovi susjedgradski i stubicki stall dlzatl na svoga gospodara Taha.

Uz Ursulu Meknitzer njezinu svojtu stajall su na stranl kmetova takodjer neki du-
1

hovnlcl, kao zupnik u Brdovcu Ivan B a b c, zatlm zupnlk Antun Knezlc iz Pusce. No i

najvlse je neposredno kmetovlma pomagao Stjepan Qrdak, upravltelj komorske polovlce

u Susjedgradu Stubicl, koji je neprekldno kraljevskomu dvoru dojavljivao sve Tahove
1

zulume. S toga je Tahl svlma sllama radio, da se Qrdaka rijesi. Napokon je Tahu uspjelo,
te je Izradlo, da je njemu ugarska komora u srpnju 1569. kraljevsku polovlcu dala u za- 1

kup za 4500 forlntl na godlnu. Qrdak je tako Izgublo svoju sluzbu, a Tahi je postao jedinl
gospodar Susjedgrada 1 kastela u Doljnoj Stubicl, a tlm 1 jedinl zemaljski gospodln svlma
kmetovlma obiju gospostlja. Udova Ursula zajedno sa svojlm kcerlma dosla je u kolovozu
1569. pred ugarskl sabor u Pozun, pa je ondje zakllnjala (mlserablllter deprecans) staleze,
neka Izmole u kralja, da povratl njoj 1 njezlnoj djecl njezln dio Susjedgrada i Stublce, koji
je njoj mimo svako pravo oduzet. All stalezl su predlozlll, da se protlv Ursule najprlje dovrsl
parnica, sto se bljase pred cetlri godine s oruzjem oprla hrvatskomu banu. Ako je krlva.
neka se kazni; ako je pak neduzna, neka prime od kralja, sto se za pravo pronadje.
Odkad je Franjo Tahi zagospodovao citavlm Doljnom Stublcom, Susjedgradom 1

Ijuto se je osvecivao kmetovlma, pod vlascu komorskih upravltelja,

koji su dosHje bill

te bunlli podanike njegove polovice. Bljes njegov postao je jos zescl, kad ga je stala moritl

ijuta bolest od uloga, kad mu je umrla zena Jelena Zrinska, ostavlvsi mu vise sinova
1

(Qabrijela, Stjepana, Mlhajla, Ivana) 1 vise kceri-. Sta je sve Tahi sa svojlm kmetovlma
radio godina 1570. 1 1571., potanko je Qregorlc izlozio pred sudom u Becu.
poslije Illja
Mozda je stogod 1 pretjeravao; all uza sve to prikazuje Qregoricevo pricanje strasnu sliku
o zulumu susjedgradskoga vlastellna.

»Kad je Tahl«, ovako je prlcao Qregorlc, »imao staroga konja, koji nije nlsta vrlje-
dlo, predao ga kojemu od svojih kmetova, za kojega je znao, da je Imucan. Taj ga je
je

morao Tahi odredlo; ako se je otlmao, onda ga je silom prlnudio.

kupiti za cljenu, koju je
Drugi put pokvarilo se Tahu 1000 vedara vlna. On ga je razdljello medju svoje podanike,
udarivsl mu cljenu po svojoj voljl. Ako mu nljesu vino platlH, oteo im je konje 1 goveda.
— Kmetovi morall su Tahovo blago o svom trosku hranitl; ako je koje govedo poglnulo,
morali su ga prema njegovoj ucjeni gotovim novcem platltl, jer nije drugo primao u za-
mjenu. —
Jos su kmetovi morall hraniti cuvati njegove lovacke pse; pa ako bi koji pas i

izglnuo ill lipsao, morall su za nj datl vola. — No sve to jos bill bi kmetovi strpljivo pod-
nosill, da nije Franjo Tahi dublje zabrazdlo, te nekrscanskl i tiranski njlhove kceri i dje-
vojke obezcasclvao i oskvrnjlvao. A to je cinio osoblto po smrtl svoje zene. Poslljao bi
svoga slugu kmetovlma, da mu dodju rabotatl, pa kad koji kmet radi drugih posala svojih
ne bi mogao sam docl, vec bi poslao svoju kcer ill sluzkinju, onda bi Tahl iz svoga grada
izjasio na polje, djevojke ogledao, pa onu, koja se je njemu svldjela, po svome slugl dao
odvesti u grad, gdje se morala do gola svucl. Ako je bila pristala, dao bi ju okupati, a onda
bi svojoj pohoti ugadjao. Takovih silom oskvrnutlh djevojaka dovell su podanici c e t r-
n a e s t, kad su komesari vodlli iztragu protiv Taha. Napokon je Tahi 1 samomu Illji Qre-
goricu ugrabio sav imetak, poimence vinograd, konje 1 goveda, sto je sve vrijedilo" do
200 dukata.« I Mihajlo Qusetic tuzio se je pred sudom u Becu, da je Taha sluzio kroz osam
godina, a da mu nije dao ni prebite pare za placu.
 feUNA KMETOVA SUSJEDQRADSKIH I STUBICKIH'. 2^
Nasiija Franje Taha i njegovih sinova uzbunise god. 1571. ponovo veliku Cest nje-
govih podanika. Ugarska je komora na to odredila, da se kraljevska polovica Susjedgrada
i Stubice Tahu opet oduzme, te zasebnini kraljevskim upraviteljima predade. Podjedno je

sam kralj Maksiinilijan pismoni zapovjedio scoskim sudcima, kmetovima svima stanov- i

nicima susjedgradskoga stubickoga kotara, da se kane svake bune, vec da pokorno slu-
i

saju kralievske povjerenike, koje je poslao, da od Taha preuzmu komorsku polovicu tih
imanja.

Ali odpor kmetova protiv Taha bio je na koncu god. 1571. ve6 tako odiuCan, da su
sve opomene i kraljeve ihrvatskih banova ostale uzahidne. Pobunjeni kmetovi nijesu htjeli
ni cuti, da se izmire iH pogode sa svojim zernaljskim gospodarom. Dne 6. kolovoza 1572.
do^ao je sam Franjo Tahi pred kaptol zagrebacki, pa je tu u zapisnik kazivao u obiiku
tuihe ili prosvjeda sve, sto je od buntovnih kmetova prepatio. Po njegovu kazivanju za-
pocela je buna na sam Bozic 1571.,kad su kmetovi u Doljnoj Stubici ubiH njegova vratara
Mihajla Horvata, dok je od njih pobirao kraljevsku ratnu dacu. Mrtvoga Horvata ostavili
su na polju lezati kroz mu psi nos usi oglodaH, a onda su tek treci
dva dana, dok su i

dan dopustiU, da se iznakazeno truplo sahrani. Istoga dana ranili su podprovisora Nikolu i

Stanka, koji je takodjer ubirao kraljevsku dadu.

Kad je nadalje Tahi u ozujku i travnju 1572. po kraljevu nalogu boravio na saboru u
Pozunu, planula je obca buna susjedgradskih kmetova. Razjareni kmetovi iztjeraU su iz
Susjedgrada Tahove sinove kojom su prigodom ranih jednoga vlastelinskoga
i sluzbenike,
vratara iz mUn pod Susjedgradom kao mitnicu u Br-
puske. Iza toga zauzeli su jedan i

dovcu, §to je sve Tahi drzao zajedno s kraljevskom komorom. Jo§ su s alodija izpod
Susjedgrada oteli goveda svinje Tahove, te ih po miloj volji razgrabih. Suvise su
i brod i

na Savi zauzeH, premjestih ga po svojoj zelji na drugo mjesto, pak stall sami prevozninu
pobirati. Napokon su navalili i na vlastelinske dvore u Brdovcu, gdje su sila vina popili i

nekoliko velikih pu§aka zaplijenili. Ovom zgodom zarobili su i dvije stare zene, koje su
Taha u bolesti dvorile 1 od podagre ga lijecile; te su zene bez ikakva suda kao vjeStice
spalili.

Sve to dogodilo se je po kazivanju Tahovu mjeseca travnja svibnja 1572. Sam 1

Tahi zapovjedio je na to sinu (jabrljelu, da pokiisa buntovne kmetove razprSiti opet u i

Susjedgrad unici. Mladi (jabrijel skupio je oko sebc vise gospode prijatelja, zatim neSto i

sluzbenika svojih, te je 7. lipnja 1572. pokuSao prodrijeti u Susjedgrad. Kako su sve ceste
i putove do grada s lijeve strane
kmetovi u svojim rukama, poku§ao je Qa- Save drzali
brijel primaknuti se gradu
desne strane obale Save, od Stupnika Novaka. No kad se
s i

je prikuCio brodu na Savi, dodekali su ga seljaci s vikom pogrdama. Mladi Qabrijel sko- i

dio je na to s konjem u Savu, da ju prepliva, te se gradu prikuCi. Ali seljaci podigoSe urne-
besnu viku, tako da se je njegov konj usred rijeke poplaSio, te gospodara sa sebe zbacio,
koji bi se bio utopio, da ga nije Bog i jedan sluga njegov spasio. Ali tom zgodom poginuo
je njegov oruzonoSa (armiger) Andrija Nemec zajedno s najboljim oklopom, kacigom i §ti-

tom, Sto je sve u rijeci potonulo. Napokon bi Qabrijel Tahi suzbijen, te su ga onda bijesni
seljaci progonili sve do posjeda Alapideva u Turopolju. Na putu oteli su mu silom dva
konja, vrijedna 100 forinti.

Bijesni seljaci, — tako tu2i Franjo Tahi dalje, — udarili su iza toga na kaSteo u
Doljnoj Stubici, u kojcm je boravio drug! sin njegov Stjepan sa tri svoje sestre, jo§ dje-
vojke. U kaStelu bio je i upravitelj kraljcvske (komorske) polovicc, po imenu Ivan BakSaj.
Zgodilo se to ba§ 21. lipnja 1572. Buntovni kmetovi nijesu marili ni za opomene kra-
ljeve, kao ni za opomene biskupa i bana Jurja DraSkoviCa, ve6 su stall udarati na ka§teo,
kojom su prigodom iz puSke nesmlljeno ubili jednoga njegova konjuSnika. Napokon su Stje-
pana Taha sestre njegove gladom prlnudili, da izadju iz kaStela
i da se drugamo sklone. i

Seljaci navalili su zatim na gospoStijski vrt. pogazili sve soCivice, te posjekli loze i rufe n
K 1 a i c. Hrv. povj. III. (5.) 19
290 KRAU MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

ruzicnjaku. Poslije toga navalili su kod Brezovice na javnom drumu poput razbojnika na
Uskoke, te su jednoga ubili i cetvoricu zarobili, koje su onda zasuznjene drzali, dok im se
je svidjelo. Suvise su razgrabili sve konje Tahijevih sinova sluzbenika, te ih jos sada
i i

kod sebe drze. Za sva ta nasilja cini Franjo Tahi odgovornim oba kraljevska (komorska)
upravitelja: Mihajla literata Herbinovica u Susjedgradu i Ivana Baksaja u Stubici.

Iz tuzbe ili prosvjeda Franje Taha razabiremo, da je odpor kmetova protiv njega
trajaovec od Bozica 1571. kroz sedam mjeseci. Za to su se vrijeme pobunjeni seljaci i

drugim nacinom borili protiv svoga zemaljskoga gospodara. U drugoj polovici travnja, oko
blagdana sv. Jurja, skupili su se vodje seljaka u Brdovcu kod zupnika Ivana Babica, koji

im je Tuzbu ponijeli su u Bee odaslanici seljacki, iz svake sud-

sastavio tuzbu na kralja.
cije ili obcine po jedan, kojemu je citava obcina platila putni trosak. Medju poslanicima

spominju se izrijekom Ivan Svrac iz Pusce Matija Bistric iz Trstenika na Sutli. Malo za-
i

tim sastao se je sabor kraljevina Hrvatske Slavonije 6. lipnja u Zagrebu. Qospoda ple-
i i

mici, skupljeni na torn saboru slutili su opasnost seljackoga pokreta; ali buduci da su
sudili, da se protiv pobunjenih kmetova bez izricite zapovijedi kraljeve nista preduzeti ne
moze (item quia rebellio colonorum Szomszedvarensium et Ztubicensium sine expresso
mandato caesareae maiestatis sedari non potest), izabrali su takodjer dva poslanika kra-
Ijevstva, po imenu Simuna Keglevica Ivana Berzeja, kojima su odredili putni trosak od
i

150 talira, da ponesu kralju pismo, u kojem su izlozili sve prilike trazili, da se smutnje i

izmedju Taha njegovih podanika jednom vec dokrajce. Ali ni seljaci nijesu mirovali, vec
i

su namah na Ivanje (24. lipnja) poslali pred kralja d r u g o svoje poslanstvo, u kojem je
opet bio spomenuti vec Matija Bistric.
Ne zna se, sta su poslanstva plemicka i kmetovska pred kraljem izvrsila. Ocito se
je na kraljevskom dvoru nastojalo, da se citav spor mirnim putem Ba§ to krzmanje rijesi.

bijase Franju Taha sklonilo, da je 6. kolovoza 1572. predao pred zagrebackim kaptolom
svoju tuzbu ili prosvjed protiv zuluma svojih kmetova. Jamacno je on tu pismenu tuzbu
donio i pred hrvatski sabor, koji se je namah zatim sastao u Zagrebu, i na koji bijahu ta-
kodjer stigli kraljevski komisari, kojima bijase povjerena zadaca, da mirnim na-
Cinom nastoje seljacki pokret smiriti (componi et sedari). Ali kmetovi nijesu htjeli n i

cuti, da se ikad vise povrate podvlastTahovu. Sada je Franjo Tahi od-

lucno od staleza redova na saboru zahtijevao, neka se njemu samome prepusti, da svoje
i

nepokorne podanike kazni i na posluh prinudi. Ali protiv toga zahtjeva podigao se je

mladi Stjepan Qregorijanec, te je u ime svoje punice Ursule Meknitzer i njezinih kceri
trazio, da se najprije izluce kmetovi Heningovaca, a onda tek neka Franjo Tahi progoni i

kazni preostale svoje kmetove radi bune i pocinjenih zlocina (pro rebellione et delictis).

Stalezi medjutim nijesu prihvatili ni jedno ni drugo, vec. su poklisarima, koje bijahu iza-
brali za krunitbeni sabor u Pozunu, dali naputak, neka porade kod kralja i kod ugarskih
staleza, »da buntovni kmetovi, koji su se ogrijesili ne samo o Franju Taha, nego o nje- i

govo velicanstvo, ne izbjegnu zasluzenoj kazni« (ut praefati coloni rebelles, qui non tan-
tum contra ipsum dominum Thahy, sed etiam contra suam maiestatem et libertatem to-
tius regni deliquerunt, meritam punitionem ne evadant). Bas posredovanjem hrvatskih po-

klisara obratio se je ugarski sabor 5. listopada 1572. na kralja s ovom molbom: »NadaIje
i

je carsko velicanstvo milostivo spomenulo, da su se kmetovi gospodina Franje Taha, spa-

dajuci pod grad Susjed i kasteo Stubicu, nedavno odmetnuli, kasteo (Stubicu) prevarom
zauzeli, te djecu gospodina Taha odanle izbacili, a takodjer i grad (Susjed) kroz nekoliko
mjeseci tako opasali, da nije nikomu bilo slobodno u nj unici ni iz njega izaci. Buduci da
ta stvar podaje vrlo zao primjer, a tako se isto protivi dekretima i plemickoj slobodi sta-
leza i redova kraljevstva ugarskoga, to su st ovi priklonili zahtjevu brace svoje drzav-
Ijana Hrvatske i Slavonije kao i samoga gospodina Taha, pak pokorno mole njegovo po-
sveoeno carsko i kraljevsko velicanstvo, da se to seljacima ne ostavi neosveceno, nego
r
Ma
caju
milostivo dopusti re(3enomu Kospodinii Tahu, da svoje
i pravu kraljevine Ungarije, nakon
MATIJA QUBEC. IVAN PASANEC

prije obavljena suda

I IVAN MOGAlC.

kmetove radi te pobune po bbi-

po dobrim zakonu vjeStim
i i
29l

inuzevima izreceiioj osudi, prema zasluzi smije kazniti; podjedno da mu se milostivo

povrati obveznica (litteras obligatorias), koju biia§e izdao, da ih ne ce

ni malo kazniti, a koju su komisariposlalicarskomuveliCanstvu.

U posiu pak recenoga grada (Susjeda) i ka§tela (Stubice) izmedju recenoga gospodina
I'aha i gospodje udove Andrije Heninga i njezinih zetova neka ili odredi reviziju parnice
(iuris summariam revisionem) ili upotrebi takav nacin, da se dalje ne goji medju njima
zestoka mrznja i Ijuto neprijateljstvo*. Krai] je namah 10. listopada odgovorio, da ie o
tuzbama Franje Taha na kmetove vec s ugarskim savjetnicima vijecao, pa da ce uciniti,
sto je pravedno pravo (se iustitiae et aequitati non defuturum). Jednako ce se pobri-
i

niiti, da sc smire opreke izmedju Taha udove Heningove. i

Dok su stalezi tako hrvatsko-slavonski kao i ugarski zahtijevali od kralja, da se si-

lom svlada pokret podanika susjedgradskih i stubickih, nijesu ni kmetovi stajali skrStenih
ruku. U jednu su ruku nastojali da pred kraljem opravdaju svoje dosadanje postupanje,
a u drugu ruku stali su se pripravljati na osudni odpor, ako bi ih kraij prepustio osveti
plemickoj. Da poluce prvo, poslali su i oni svoje t r e c e poslanstvo pred kralja u Pozun.
Ne zna se medjutim, tko je to poslanstvo vodio, i da li je ono sto na kraljevskom dvoru
izradilo.

Kao da nijesu mnogo od poslanstva izcekivali, stali su se kmetovi u posljednjoj ce-

tvrti 1572. organizirati. Sastavili su izmedju sebe neku vladu od tri lica, sve samih stu-
bickih kmetova. Glava vlade bio je Ma t i j a Q u b e c, kojega su seljaci prozvali b e g o m.
Uza nj bili su Ivan Pasanec, kojega potomci jo§ i danas 2ive u Pasanskoj gori kod
Qornje Stubice, zatim Ivan Mogaic. I danas jo§ stoji u Qornjoj Stubici kod zupne
crkve stara lipa, gdje su se ta tri glavara s ostalim kolovodjama sastajali, naloge izdavali
i sud sudili.

Uz vladu trebalo je urediti i vojsku. Vrhovnim kapitanom ili vojvodom proglasili su

Iliju Oregorica, a uza nj izabrali su jo§ jedanaest kapitana: iz svake sudSije susjed-
gradske gospoStije po jednoga ih se spominju kao kapitani Mihajlo Qu§e-
dva. Tako
tic i Petar Sajnovic iz Brdovca, Ivan Turkoviciz ZapreSica, § a n a c M a- t 1 i i

t i j a M i 1 i c e V i c iz Pu§ce, Qjurko Sorko Ivan Strelac iz Podgorja, Ivan i

Karlovan iz Stenjevca, Juraj KovaC iz Novaka i F r a t r i c iz Stupnika. Napokon

jo§ i Matija Fistric (Bistric) iz Trstenika na Sutli. Ilija Qregoric se je poslije branio,
da nije dobre volje pristao uz buntovnike, ve6 da su Qubec, Pasanec i FiStrid sa petdeset
kmetova iz Stubice doSli u Brdovec, ulovili ga u njegovu skroviStu i svezali, pa ga onda
prisilili, da prisegom pristupi u njihovo kolo. Uz spomenute vojvode ili kapitane izticali su
se poslije jo§ i drugi kmetovi, kao Ivan SvraC Grgur Drivodilid
iz PuSce, iz

Brdovca, Mikulica Kupiniii iz Susjeda, Mikula Bartolici Andre VIa§i6 i iz

Brdovca. Tko je god pristao uz pobunjene kmetove, okitio si je klobuk zimzeleiiom,

kao znakom, da je Clan »mu2ke punte*.
Vodje su da se »mu2ka punta« razSiri dalje od Susjedgrada
nastojali, Stubice, i i i

to najprije po veleposjedima obudovljele banice Barbare Erdedi, rodjene Alapici, koja je dr-
2ala Okie Jastrebarsko izmedju Save Kupe, pa onda Ccsargrad na Sutli. Trebalo je nadalje
i i

predobiti kmetove Mate Keglevi(ia braCe njegove po Zagorju, naroCito oko Sabca kod i

Krapine, oko Lobora Kostela, pa onda podanike Ratkajeve oko Velikoga i Maloga Ta- i

bora. Za »mu2ku puntu« radilo se predobiti seljaCtvo ju^.ne Stajerske u nekadanjim obla- i

stima celjskih knezova izmedju Save, Savine Sutic, a naroCito podanike gradova uza i

Sutlu, kao Sto su KunSperg, Bizelj i PiSece. PaCe i po Kranjskoj zajedno s Istrom §irio se
je seljaCki savez. a osobito se je nastojalo predobiti Uskokc u ^umberku. Tu je posredo-
19*
 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

vao' uskok Marko Nozina, kum vrhovnoga kapitana Ilije Qregorica, koji je poruke i

pisma nosio svojim drugovima u Zumberak.

Znacajno kako su buntovni kmetovi privrzenike medju seljacima skupljali. Manje
je,

cete obilazile su nocu seoske krcme susjednih mjesta, pa bi ondje seljake u svoje kolo po-
zivali. Tko se ne bi drage volje pridruzio, njega bi konopom svezali, te ga tako prinudili,

da im se zakune. Pricalo se pace, da su davali neko pice iz zemljanog pehara, kojim bi

se Ijudi tako razigrali, da su odusevljeno savezu pristupali. Koji put pozivali su citave ob-
cine i sela, da se pridruze, poslavsi im u to ime kokotovo pero. Ako se selo nije na-

mah dalo skloniti, provalila bi u nj veca ceta, te bi kmetove prinudila, da od svake ku^e
obecaju po jednoga momka.
Ovim i drugim nacinom siriia se je svedjer »muzka punta« na medjama Slavonije,
Stajerske i U to su dva
Kranjske. dogadjaia doprinijela, da je najednom sred cice zime
planula obca seljacka buna. Najprijc se je svrsila koncem godine 1572. kaznena
parnica protiv udove Ursule Meknitzer i njezinih zetova. Heningovci dobise opet svoju
polovicu Susjedgrada i Stubice, te bise u svoj posjed uvedeni. Sada promijenise i svoj po-
stupak prema kmetovima. Dok su ih prije podticali protiv Taha, stadose ih sada miriti,
pace im ako se ne pokore. Stjepan Gregorijanec narocito prepao se je seljackoga
prijetiti,

pokreta, koji je dosad sam izravno

neizraviio podpirivao. Iz grada Mokrica u Kranjskoj
i

poslao je svoga kmeta Ivana Svraca Iliji Gregoricu Mihajlu Quseticu, pozvavsi ih »kao i

neprijatelje rimskoga cara i citavoga krscanstva«, da se za dobe obrate, jer ce ih inace

zive peci, ako ih uhvati. S tolike nevjere bill su kmetovi tako ogorceni, da su glasnika
Svraca htjeli objesiti. Jedva se je namoiio, da su ga postedjeli.

Malo zatim, nekako na pocetku godine 1573. stigli su kraljevski komesari, da po kra-
Ijevu nalogu pokusaju Franju Taha izravno nagoditi s njegovim kmetovima. Na celu ko-
mesara bio je vesprimski biskup Stjepan od Bijele Stijene (Fejerkovy). Po kra-
komesarima poci u Susjedgrad, pa ondje samima bez icije pomoci
Ijevskoj instrukciji bilo je
miriti njihovim gospodarom. Ali komesari toga ne ucinise, mozda zato,
odmetnc kmetove s

sto su smatrali, da je vec minulo vrijeme za svako pogadjanje mirenje. A mozda su ih i

odvracala gospoda, koja su se vec spremala

i na odmazdu.
Biskup ban Juraj Draskovic bijase od godinu dana natrag vise puta izvijestio kralja
i

MaksimiHjana o pokretu kmetova susjedgradskih stubickih. Predvidjajuci, da ce se od njega i

roditi vehka buna tvrdio je podjedno, da se pokret ne moze blagim mirenjem kraljevskih

komesara utisati (per commissariorum piacidam tractationem nihil effici posse, satis mani-
feste afrirmavi). Ali kako'je kralj bio citavu stvar primio u svoje ruke,
smatrao je ban za
nedopusteno, da se dalje paca u posao bez narocitog poziva kraljeva. Sada se je me-
taj

djutim seljacki pokret prometnuo u otvorenu bunu, koja je sve dalje mah otimala, te se je
ban zivo zabrinuo, to jace, sto mu je bas u to osudno vrijeme umro drug u baniji, mladi
knez Franjo Frankapan Slunjski, a namah za njim i dosadanji banovac Ivan Forcic od Bu-
tine vasi. Draskovic bijase dodu§e namah obavijestio kralja o smrti svoga druga, te pod-
jedno zamolio, da mu imenuje nasljednika; ali kralj nije mogao s mjesta popuniti izpraz-
njeno mjesto, pa je s toga jos 16. prosinca 1572. zapovjedio dosadanjim cetama pokojnoga
Slunjskoga, da se pokoravaju prezivjelomu banu. Podjedno je kralj 4. sijecnja 1573. po-
vjerio Draskovicu, da do dalje odredbe sam kao jedini ban vrsi poslove kraljevstva.
Juraj Draskovic sazvao je na to sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije za 18. sijecnja

1573. u Zagreb, da se stalezima kao jedini

i da se s njima u ono osudno ban prikaze, i

doba posavjetuje. Stalezi primise Draskovica po nalogu kraljevu za bana »s punom vlasti«
(cum plena authoritate), na sto je potonji izjavio, da radi stanovitih potezkoca (ex certis
difficultatibus) ne moze u taj cas imenovati banovca. Na saboru nasli su se Franjo Tahi,
a i Stjepan Gregorijanec sa svojim mladjim polubratom Baltazarom. Osobito se je izticao

Tahi. On je trazio od staleza, neka pi§u za nj preporucno pismo na nadvojvodu Karla, da

 SABOR HRVATSKO-SLAVONSKI 18. SUECNJA 1573. 29?

mu povrati njegov grad Stattenberg u Stajerskoj; a onda je ulofio prosvjed, §to su kra-

Ijevski komesari uveli udovu Ursulu i Stjepana Qregorijanca u posjed njihove polovinc
Susjedgrada i Stubice. Saboru su pribivali kraljevski komesari, na celu im vesprimski bi-
skup, pa tako se sve protiv kraljevske odredbe iznijelo pitanje, kako da se »niuzka punta«
smiri. Po zeiji staleza pozvali su komesari susjedgradske kmetove pred sabor. Ali ovi od-
govorili su pismom, da su svoje tuzbe vec prije kralju podnijeli, da se o njima iztrafi-
valo istinitost njihova utvrdila, pa ipak da nijesu jos pravice dobili. Oni nikako ne ce vi§e
i

Taha ni potomaka njegovih za gospodare; ali ce se pokoriti slu2iti kralja svakoga dru- i i

goga, koga im njegovo velicanstvo odredi. Na to pismo stao je Tahi rogoboriti prosvje- i

dovati, a sabrani su plemici i velikaSi, ne zna se po dijem prediogu, izrekli osudu.

- a Jh a .
_ ,

, frj*i(
.. ^xMi, tt iM/i, fj^iti ^{rbfi cCiSc^. O^imt mttSextnmti. MaiTKf-cm m/nuCta Qyitm i^iwrycaw t^ <^ /Jt

. 'J:mii fAtrw^, J/f:tp me£ rmntut : rCerun mm:m curm -fuiili niSh^J(Mrm{cljhrijU3rJ&&^ t^lec to

AnxtHiCcfc (Xun.nc et^nc : iiRi netifro :{tmiKclmmi. Qmf0Jlta£ vrg, et vuh%n sinaniM wmttr
:~mrmMmi!^ft marx&nu}^ vt Irrtmx. £fr.tt Ou'Mflymi ccmmisertms, piff^tma yArtoithUfp^-^f"**^ tudne. ,

;f :'.7 n vs.Ku: ntitrt nflminem^'i m-Anxtrit, ctcUrt, emiUuc^lifm rnede tt rrir)t,mt» iwSwJ Jw T-i^^

tw»»-»vj

PISMO KRALJA MAKSIMILIJANA,

izdano u BeCu 16. prosinca 1572., kojim zapoviieda kapitanima vojnicima preminuloga bana Franje i

Frankapana Siunjskoga, da se odsad pokoravaju Jurju Dra§kovi(Su. Izvornik u nadbiskupskom ar-

hivu u Zagrebu. Snimio prof. Qjuro Szabo (11.). .«_»

kojomsuseljakeproglasiliveleizdajnicima, te ih sve zajedno

proskribovali (regnicolae . . . tulerunt sententiam, qua rusticos condemnarunt in

nota perpetuae infidelitatis, et simul omnes proscripserunt).

Vijest o osudi saborskoj potresla je seljaCtvo (consternati rustici) na tromedji Slavo-

iiije, Stajerske i Kranjske tako, da se je s mjesta podiglo, te pograbilo za orufje. F^an Juraj
Dra§kovi(i pregnuo je svom snagom, da u posijednji 6as zaprijeCi prolijevanjc krvi. Ves-
primskoga biskupa poslao je brzo u Bee po daije naputke; u isti je mah Siljao duhovnike
i svjetovnjake k pobunjenim kmetovima, da ih opominju, neka odlo?.e oru^je. Obe(^vao Je

ban kmetovima. da ce za njih posredovati kod njihove zemaljske gospode. da ih mimo

pravo i pravednost preko nijere ne izrabljuju (ne super modum praeter ius et aequum
gravarentur); ban (Se nadalje moliti velidanstvo kralja, neka ne dopusti gospodi
294 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

svoje podanike tako slobodno tlaciti. A da mu kmetovi vjeruju, zadao je

ban seljacima vjeru i slobodno pismo (data fide et salvo conductu), da smiju slobodno
k njemu dolaziti i od njega odilaziti, dok ce s njime ugovarati. All sva naprezanja banova
bila su zaludna: seljacka se je buna sve dalje sirila, a bijes seljacki preotimao je sve vise
maha.
Pobunjeni kmetovi odkazase posluh ne samo Franji Tahu, nego u obce svoj go-
spodi plemicima. Pokoravat cese samo kralju Maksimilijanu
i i

bratu mu, nadvojvodi Karlu. Cim svu gospodu plemice smrve, i

osnovat ce u Zagrebu carsku (kraljevsku)vladu. Daceiporezepo-

birat ce sami, a tako isto branit ce sami krajinu, za koju su se go- i

spoda slabo brinula. Vrhovni kapitan Ilija Qregoric sastavio je ratnu osnovu. Po i

njoj imali su seljaci, okupljeni oko Qubca i Pasanca, ostati u okolisu Stubice kao glavna
vojska, koja ce stititi kretanje ostalih ceta, a i domovinu braniti, ako bi Turci provalili.
Sam Qregoric vodit ce cete, koje se bijahu skupile izmedju Cesargrada na Sutli i Zaboka.
S tima cetama podici ce na noge jugoiztocnu Stajersku izmedju Sutle, Save i Savine. Preko
Bizelja i Piseca prodrijet ce do Brezaca, gdje ce seljake podici i gospostiju zauzeti. Iz

Brezaca poslat ce jedan dio vojske na Krsko; ta ce vojska osvojiti Krsko, pa ce onda
dolinom Krke provaliti do Kostanjevice i Novoga mjesta, zatim preko Zumberka krenuti
prema Jastrebarskom, Okicu Samoboru, gdje ce se sjediniti s ustavsim kmetovima udove
i

Erdedijeve. Sam pak Qregoric udarit ce uza Savu kraj Sevnice do utoka Savine u Savil, a
onda ce dolinom Savine preko Laskoga trga doprijeti do Celja.* Tu iz Celja poslat ce jedan
odio na jug preko Ljubljane sve do mora i Istre; taj ce zauzeti sve klance, ukinuti carine i

otvoriti tako putove slobodnoj trgovini. Sam pak Qregoric poci ce iz Celja u Rogatac, pa
ce se dolinom Sutle vratiti k Cesargradu i Kunspergu. Napokon ce i on kao i kmetovi iz

Jastrebarskoga sjediniti se s Matijom Qubcem, pa ce onda svi zajedno navaliti na Zagreb.

Obca buna seljacka zapocela je u cetvrtak 29. sijecnja 1573. Krvavo kolo zaigrali su
kmetovi Cesargrada, koji su taj grad osvojili, lumbarde i puske u njemu razgrabili, te

dvorskomu glavu odrubili. Njima su se pridruziii namah slovenski seljaci juzne Stajerske,
narocito podanici gradova Bizelja i Piseca, kojima su stall na celo Krsto Pustak iz Bizelja,

Filip Viceric i Petar 2upan. Najvise se je te bune prepao Stjepan Qregorijanec, koji je ne-

davno sam kmetove protiv Taha podjarivao. Vec 1. veljace javlja Stjepan Qregorijanec iz
svoga grada Mokrica u Kranjskoj kapitanu zumberackih uskoka Jostu Josipu Thurnu,
kako se pobunjeni seljaci spremaju udariti na Brezce Krsko; tuzi se na hrvatskoga bana i

i na hrvatsku gospodu, sto jos nijesu nista protiv buntovnika preduzeli, pa moli Thurna,
da dodje sa 400 —
500 Uskoka u pomoc. I ban Draskovic pise 1. veljace kralju Maksimili-
janu, kako su se po primjeru susjedgradskih podanika podigli kmetovi d r u g e g o- i

s p o d e (etiam aliorum dominorum) pa da se je bojati sveobcega seljackoga ustanka,

kako je onaj bio pod Jurjem Dozom. To bi bilo opasnije nego sto su Turci, jer seljaci
ovih krajeva jesu krsni (robusti), ratoborni, oruzani, izvjezbani na krajini i hrabri, a
k tomu imade ih tolika sila, da je prema njima posve malo baruna i plemica u kraljev-
stvu. Seljaci kud i kamo brojem nadmasuju svoju gospodu, koja bi imala njihov bijes svla-
dati. S toga mogu seljaci lako naci sebi put, da se sporazume s Turcima; pa nema
sumnje, da ce oni, kako su zdvojni bijesni, to uciniti. Vesprimski biskup obavijestit ce
i i

njegovo velicanstvo o svemu jos obilatije. Ban se napokon boji, da ce prije, nego sto od
njegovog velicanstva pomoc primi, »velike stete nevolje ovo kraljevstvo i i

(Slavonije) i susjedne pokrajine pretrpjeti«.

Velika opasnost od seljacke bune nagnala je ipak bana Jurja Draskovica, da bez
i

posebnih kraljevskih naloga udesi sve, da pokret sto prije svlada. Kako nije imao druga

* Mozda je Qregoric smijerao prodrijeti do grada Stattenberga kod Slovenske Bistrice, pa

se zdruziti s tamosnjim kmetovima, koji se bijahu jos 1571. podigli protiv Taha njegovih sinova. i
 sveobca seljacka buna. 295

svjetovnjaka u banstvu, a ni banovca, bilo hi Simunu Keglevicu, kao vrhovnomu kapi-

tanu kraljevstva podici kraljevsku cetu i zernaljsku vojsku, pa udariti na proskribovane
seljake. Ali Simuna Keglevica bijahu vec njegovi vlastiti kmetovi zatvorili u njegovu
gradu Loboru, pa nije mogao nikud nikamo. S toga imenova ban GaSpara Alapica
svoiim namjestnikom (locumtenens meus), te mu zapovjedi, da se sa svojom cetom sa i

cetama svoje sestre (udovice Erdedijeve), kao sa plemicima iz Turopolja najprije obori1

na pobunjene kmetove oko Jastrebarskoga Okica, gdje su bili vodje ustanka Matko
i

Turkic i Jure FranCid.

Qlasi o sveobcoj seljackoj buni prenerazili su takodjer gospodu u Kranjskoj i Stajer-
skoj, te su oblasti obiiu pokrajina pohitale da ustanak u zametku ugu§e. Zemaljski kapi-
tani obiju pokrajina, stalezi i razni zapovjednici u pogranicnim mjestima pojagmili su se.
da se §to prije dovoljno vojske okupi. Sam nadvojvoda Karlo preselio se jc iz Qradca u

P0ZORl5TE5EL7<ltKE:
BUNE^Ob.1573.

Maribor, da bude §to blize pozoriStu bune. A bile su potrebite §to izdaSnije priprcme.
jer se je domala proCulo, da se slovenski puk buni na kranjskom Krasu u Istri, paCe u i i

KoruSkoj, Gorici GradiSkoj. Ba§ ta vanredna gorijivost, kojom su nadvojvoda Karlo

i i

oblasti austrijskih pokrajina zaprijeiJile dalje Sirenje bune po alpinskim zemljama, dopri-
nijela je mnogo, da je ustanak ostao ograniCen na slavonsko Zagorje Prigorje, pa na i

§tajerske krajeve oko doljne Sutle. Pa^c ni Uskoci nijesu se pridruiili buntovnicima, kako
su ovi oCekivali, i tako je sudbina seljaCkoga ustanka bila ve<^ prije rijeSena, nego Sto je
doSlo do krvavog razboja.
Ilija Gregorid bijaSe od Cesargrada i Bizelja sa svojim tetania dopro do u§da Sutle
u Savu izmedju §tajerskih Breiaca i kranjskih Mokrica. Bilo je to 2. veljaCe na pokladni
ponedjeljak. kojega je dana bio one godinc i vcliki blagdan Svije(inice. UstaSe zauzele su
GregorijanCeve brodove na Savi; u isti niah pobunili su se i kmetovi njegovi u kotaru
grada Mokrice. Stjepan Gregorijanec fivo se je pobojao, da ^e udariti i na sam grad Mo-
2d6" KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

krice, pa je 3. veljace pisao kranjskim stalezima, neka zapovjede uskockomu kapitanu

Thurnu u Novom mjestu, da mu §to prije poslje 500 600 Uskoka u pomoc. Ali Qregoric —
nije udario na Mokrice, vec je 3. veljace na pokladni utorak nastojao predobiti grad tr- i

goviSte u Brezcima. Navalu na grad odbio je upravitelj Caspar Possinger, izpalivsi tri
hitca iz najvecega topa u gradu. No zato su seljaci zahtijevali od gradjana u trgovistu,
da im se predadu ili zavjere, da ne ce nista protiv njih uciniti, pa da ih u to ime puste u
trg. Kad su to gradjani odbili, stadose seljaci udarati na trgoviste, te se osvecivati pojedi-
nim ziteljima. Sutradan 4, veljace, na cistu srijedu, stajala je seljacka vojska vec kod Vi-
dema nasuprot Krskoga, gdje je Qregoric ugovarao s ziteljima potonjega grada o pre-
daji. Zapovjednik grada u Krskom, zatim sudac varoski i gradjani bijahu se tako prepali,
da su predali grad i brod na Savi seljackim ustasama. Na to je zorom 5. veljace veci odio
vojske od nekih 2000 Ijudi pod kapitanom Nikolom Kupinicem presao na jug Save u Krsko,
da odanle podje dalje u Kranjsku prema Kostanjevici i Novom mjestu, da podigne na
noge Uskoke u Zumberku oko Metlike, te da razsiri pokret po citavoj Kranjskoj. Ilija
i

Qregoric opet s drugim, manjim odjelom od 500 600 Ijudi nastavio je svoj put uz lijevu —
obalu Save prema Sevnici, Radecemu. onda dolinom Savine prema Celju, izcekujuci da i

ce mu se putem pridruziti sila puka iz Stajerske, gdje bijase u dolini Bistrice (pritoka Su-
tlina) izmedju Planine Kunsperga bravar Pavao Sterc kmetove pobunio.
i

Medjutim stize 5. veljace seljacku vojsku prvi poraz kod Krskoga. Primivsi no-
vaca iz Ljubljane, zatim konjanika i pjesaka, podigao se je uskocki kapitan Thurn sa svo-
jim Uskocima — u sve 500 momaka — pa je toga dana u 11 sati prije podne ostavio
Kostanjevicu prema Krskomu. Tu mu je poslo za rukom vojsku Nikole Kupinica
i udario
razbiti razprsiti. On sam pise istoga dana u tri sata po noci iz Kostanjevice stalezima
i

Xranjske o svojoj pobjedi ovako: »U brzini javljam gospodi, da sam se s nesto seljaka,
Uskoka podanika, u svem nekih 500 momaka u 11 sati prije podne odavle podigao pro-
i

tiv buntovnika. Kad su me (bilo ih je oko 2000) spazili, nagnuli su u bijeg zaklonili su se i

u mjesto Krsko. Na to sam odredio, da pjesadija s gornjega kraja udje u grad, a konjica da
provali s druge strane. I tako smo s pomocu Bozjom mnogo tih seljaka poubijah; no
mnogo vise njlh potopilo se je u Savi. U svc poginulo je do 300 momaka. Uskoci su
bjesnili i haracili tako, da mi se je samome na zao dalo«.

U pismu javlja Thurn nadalje, kako su mu stigli glasi, da su kmetovi oko Ja-
strebarskoga i Okica, njih 4000 do 5000, namjerili navaliti na Uskoke, pa ih prisiliti, da
se njima pridruze. S toga ce on namah sutradan sa 800 do 1000 Uskoka poci u one strane,
te se sjediniti s konjanicima kneza Jurja Zrinskoga, zatim cetama banice udovice i osta-
loga slavonskoga plemstva. I zaista je sutradan 6. sijecnja bjesnila borba izmedju seljacke
i plemicke vojske kod Kerestinca izpod gradova Okica i Samobora. Plemicku voj-
sku vodio je banski namjestnik Qaspar Alapic, koji je nemilo razbio i razprsio seljake tako
kod Kerestinca, kao jos istoga dana kod Mokrica. Dva sata nakon njegove pobjede stigao
je na bojiste izpod Mokrica Thurn sa svojim Uskocima, pa je sutradan (7. veljace) u devet
sati u jutro obavijestio brata svoga Vuka o toj pobjedi ovako: » Javljam u brzini, da je

gospodin Alapic s konjanicima grofa Zrinskoga i s drugim cetama poubijao, kako se ovdje
govori, do tisucu seljaka. Ako i taj broj nije izpravan, bit ce svakako nekoliko stotina.
Uskoci pale redom kuce tih seljaka poput Turaka, te grabe imanje i blago; jednako radi
i gospodin Alapic.«

U bojevima kod Krskoga, Kerestinca Mokrica stradalo je toliko puka, da o daljem i

odporu kmetova na jugu Save nije bilo vise ni spomena. Mnoge vodje "bijahu ili pogi-
nuli ili dopanuli suzanjstva, a preostaH puk stao je vapiti za milost. Thurn pise vec 9. ve-
''Ijace iz Kostanjevice, kako su se kmetovi od pet gospostija pokorili, i kako redom dolaze
k njemu moliti, da ih pomiluje.
 PORAZ SELJAKA KOD SVETOQA PETRA U STAJERSKOJ. 29T

Vrhovni kapitan Ilija Qregorid bijaSe jo§ 5. veljace u Sevnici doznao za poraz svo-
jih drugova kod KrSkoga. Da mu se Cete ne razbjegnu, zataji on njima neda(fu, te podje
dalje do RadeCa. No tu promijeni svoju prvobitnu osnovu. On ne krenu dolinom Savine
prema Celju, veC udari prema Planini, da odanle dolinom Bistrice §to prije dodje do Ce-
sargrada i hrvatskoga Zagorja. No prije nego §to je stigao u Planinu, bijahu se §tajerski
buntovnici na laznu vijest, da su Turci provalili do susjednoga Kozja, na sve strane raz-
bjegli,dok su njihovog kapitana Pavla Sterca gradjani u Planini zarobili predali upra- i

vitelju grada Stjepanu Siebenaicheru. Qregorid htjeo je u Planini osloboditi svoga druga
Sterca, ali mu to nije po§lo za rukom. Sada je Qregorid 7. veljac^e udario prema PilStajnu,
da se §to brze prlku5i Sutli. No u
PilStajnu doznala je njegova Ceta za
razsulo Kupiniceve vojske kod Kr-
§koga. Da se i ona od straha ne raz-
bjegne, podi^e ju 8. veljace u ranu
zoru i nastavi put kraj Kozja i Pod-
srede prema Kun§pergu (Konigs-
bergu). Ali izpod toga grada, kod
Svetoga Petra pod svetim
g o r a m a, blizu utoka Bistrice u
Sutlu, namjerio se je na vojsku §ta-
jerske gospode, koju je vodio celjski
okruzni kapitan Juraj Schrattenbach.
Seljacka c^eta nije mogla odoljeti do-
bro oru^anoj gospodskoj vojsci, te bi
posve razbijena i razpr§ena. Mnogo
kmetova bi zarobljeno i u Celje u
tamnice odvedeno; spasao se je ie-

dino Ilija Qregorid sa sv^ojim drugom

Mihajlom QuSeticem. Slutedi Qrego-
rid, da je sve propalo, nije sa svojim
drugom po§ao Matiji Oubcu u Stu-
bicu, nego je najprije lutao po §tajer-
skim gorama, a onda je preko sla-
vonske krajine htjeo umaknuti u
Bosnu. Ali kad je iz Qradca, gdje je NADVOJVODA karlo,
kod nekoga plemi(ia zajedno s Qu§e- vladar Stajerske, Kranjske i KoruSke (t 1590.).

tidem ostavio konje, pjeSke nastavio

svoj put, uhvatili su ga haramije iz-
medju Kri^evaca i Ivani^a, prije nego
mu je poSlo za rukom, skloniti se u turski tada Jasenovac. Ved 25. veljaCe znao je Lju-
devit Ungnad, da su Qregori(i i QuSeti^ od haramija zarobljeni. KrajiSki kapitani poslali su
ih na to u Bee, gdje su u polovici travnja bili prvi put na sudu preslu^ani.

Iza krvavoga poraza na sutoku Bistrice i Sutle doSao je red na glavnu vojsku se-
IjaCku u Zagorju. One 9. veljaCe javija biskup i ban Juraj DraSkovi^i nadvojvodi Karlu, da
je (iaSpara Alapi<5a, koji netom svladao seljake izmedju Save
je Kupe, juCeraSnjega i

dana (hcsterno die. 8. veljaCe) ponovno poslao sa nckih 5(KK) konjanika pjeSaka u zagor- i

skc strane iznicdjii Vara^.dina i Zagreba. U toj su vojsci na prvoin mjestu banske Cete,
koje je oil nc l)c/. \ clikoga straha iz krajine dozvao. da se odmetni seliaci,

koji u zagorskini stranama bjesnc, svladaju kazne. Ban se pouzdaje n Hoga, da ce za tri
i

ili Cetiri dana primiti dobre glase o porazu seljaCkom. Pa 5to god Bog dade, ban 6c
298 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

s mjesta vjerno obznaniti. I zaista nije ban ni tako dugo cekao. Vec 11. veljace javlja on

kralju Maksimilijanu, kako je 8. veljace poslao svoga zamjenika Gaspara Alapica sa 5000
pje§aka i konjanika prema Stubici Zlataru, gdje je velika vojska seljacka bila utaborena.
i

Dne 9. istoga mjeseca oborio se je kod Stubickih toplica (ad thermas Zthu-
bicenses) na seljake Caspar Alapic, te ih je s Bozjom pomoci posve porazio i svladao (magna
ipsis illata clade prostravit). Jos ih nl danas ne prestaje progoniti ognjem i macem kao iz-

dajice, tako te nikoga vise nema, koji bi se vojsci njegova velicanstva usudio otvoreno
oprijeti. Mnogo je buntovnika poginulo, buduci da ih je malo umaklo; mnogo ih je zasuz-

njeno, a medju njima vise kolovodja, koje su nazivaH kapitanima. Po njima moci ce se do-
i

znati, tko je za pravo bio zacetnik tolike bune tko je prouzrocio toHko krvoprolice u kra- i

Ijevini njegova veHcanstva. Nije s toga potrebno, da kralj poslje pomoc ili razmislja o
torn, kako da se buni doskoci. Ban zavrsuje svoje pismo: »Jednoga od njih, kojega
zovu Qubec beg, kojega su nedavno (noviter) kraljem proglasili,
i

okrunit cemo ostalima za primjer usijanom gvozdenom krunom,

ako vase velicanstvo na to privoH«, Slicno pismo upravlja istoga dana Draskovic i na
nadvojvodu Karla; samo dodaje i ovo: »Stvar se cini umirena, a buntovnici su tako kaz-
njeni, da se vise u ovom kraljevstvu nema bojati seljacke bune. Ne shvacam (s toga), koja
bi jos razbojstva i zloce buntovnika ostale nekaznjene? Ne bih se usudio posve nijekati,

da je krvoloctvo gospode (tyranidem dominorum) dalo kmetovima neki

p o V o d z a u s t a n a k. AH ja o tome ne mogu drugo reci, nego mislim, da bi se i stari
sluzbenici morali saslusati, koji su imali izvrstnoga naime uspomene
ucitelja, preblage
cara Ferdinanda, koji je znao premilo i premudro upucivati svoje podanike«.
Qlavna i osudna bitka bila je dakle 9. veljace kod Stubickih toplica, ili tocnije u pro-
stranoj doHni, koja se stere izmedju tih toplica i mjesta Doljne Stubice. Jos i danas umije
puk u toj dolini pokazivati mjesta, gdje je bilo zestokih okrsaja. Po kazivanju suvreme-
nika Krste Winklera, tridesetnicara na medji slavonsko-stajerskoj, poginulo je u torn boju
5000 seljaka, po cemu sudimo, da ih je najmanje jos jedanput toliko bilo na okupu. Drugi
savremenici javljaju, da je boj trajao cetiri sata, te da je pobjeda naginjala vec seljacima,
kad je u posljednji cas dosla na bojiste ceta haramija, te pomogla plemickoj vojsci razbiti
zdvojne kmetove. Potonji pisci znadu jos neke potankosti o boju. Isthuanfi prica, da je uz
Gaspara Alapica vodio kraljevinsku vojsku jos Mato Keglevic. U vojsci da je bilo oko i

900 konjanika, zatim kraljevskaili banska ceta, koja je cuvala gradove na krajini kod
Kupe. Kad je Matija Gubec, kojega bijahu seljaci proglasili svojim kraljem, doznao, da se
primice kraljevska vojska, smjestio je svoje cete u bojne redove, te ih s nekoliko rijeci

ohrabrio za borbu, Ovaj dan i ovaj boj pribavit ce im cast i slobodu, ako pobijede; ako
pak pobijedjeni nagnu u bijeg, ne bi se mogle izreci sve vrsti okrutnosti muke, kojima ce i

ih zatirati nemilosrdni i obijestni plemici. Zato neka se ponesu kao muzevi hrabro bore, i

jer im je ili slavno pobijediti ih propasti. Kraljevinska vojska razmjestila se je tako, da je

u sredistu stajala pjesadija, a na oba krila konjanici. Boj je zapoceo uz veliku viku i ga-
lamu. Kmetovi su se izprva mimo svako ocekivanje hrabro borili, te su neki plemici pogi-
nuli, medju njima i Vladislav od Plovdina, vodja konjanika. No napokon bise seljaci ipak
ovdje od pjesaka, a ondjc od konjanika potisnuti u bijeg. Mnogi na bijegu padose, mnogi
dopanuse suzanjstva; tek malo njih umace u sume i gore. Plemici pobjednici bjesnili su
strasno protiv svladanih kmetova. Vjesali su ih na kuce i stabla; na jednoj jeditoj divljoj
kruSki uza glavnu cestu visjelo je sestnaest nesrecnih seljaka.

Od kolovodja Mogaic pogibe na bojnom polju; Gubec i Pasanec bise zarobljeni, te

s drugima u Zagreb dovedeni. Da li se je protiv njih vodila parnica ili nije, ne znamo, jer
spisanema; samo nam javljaju potonji izvori, da su 15. veljace Pasanec Gubec strasnim i

nacinom pogubljeni. Najprije bi Pasanec na ocigled Gubcu uz grozne muke ubijen; onda
su samomu Gubcu zazarenim klijestama sa ziva tijela meso kidali, onda mu glavu usija-
 OSUDNI BOJ KOD STUBlCKIH TOPLICA. 2g9

nom gvozdenom krunom ovjenSali, i napokon mu tijelo poput kakovu razbojniku razCetvo-
rili. Najnovija predaja dodaje jo§, da su Qubca prije krunisanja na Markovom trgu na za-
zareno zeljezno prijestolje posadili, a prijestolje da je bilo namjeSteno ondje, gdje se na re-
Cenom trgu vidi i danas jo§ pet bijelih, u sredini probusenih kamenih ploCa. Puk opet u Za-
gorju pric^a, da Gubec nije umro, nego da su se nad njim i nad njegovom vojskom sklopila
dva brijega. Sam Qubec sjedi s kapitanima za kamenim stolom, na kojemu su pune Ca§e
I Vina. Qubcu
brda opet raztvoriti
se brada vije
i
oko stola,

Qubec sa svojom vojskom ponovo

pa kad se devet puta oko njega omota, tad de se
osvanuti.
Ban Juraj Draskovic bija§e pravo uztvrdio u pismima na kralja i nadvojvodu Karla,
da je buna seljacka porazom kod Stubice posve svladana, da se nema vi§e bojati no- i

V h pokreta u kraljevini Slavoniji. Ali gospoda plemici, tako u Slavoniji, kao u Kranj-
i i

skoj Stajerskoj, koji su se kmetovima nemilo osvecivali, pa ih u obce jo§ jaCe ugnjetavali.
1

STUBICKO POLJE
izmedju StubiCkih Toplica i Doljne Stubice, gdje je plemicka vojska 9. veljaCe 1573. svladala se-
Ija^^ku vojsku pod Matiiom Gubcem.

strepili novom bunom. Mucila ih je zla savjest. Sam kralj Maksi-

su svedjer od straha pred
milijan spoticao je banu Dra§kovi(iu, §to ne bija§e sve udesio u zgodan Cas, da ne plane
obd ustanak. Ban se je 15. veljaCe 1573. vjeSto opravdao, pa onda dodao: »Priznajem
svoju krivnju, §to nijesam dovoljno jak nositi tolik teret, koji je va§e veliCanstvo na moja
ledja naprtilo, pa sam s toga preCesto molio, da me vaSe veliCanstvo budi posve budi bar
djeiomice oslobodi. Pa tako i sada prepokorno molim, jer vidim, da se ta sluiba
(banska) ne podudara s mojim zvanjem (hanc functionem vocation! meae non
satis quadrare), te mi je s toga prete2ka«.
Protiv zarobijenih kapitana i vodja seljaCkoga ustanka vodile su se dugotrajne iz-

trage u Bc^u, Oradcu, Ljubljani i Zagrebu. Ilija Gregorid presluSan bi u Beiiu 11. travnja,
zatim 4. i 11. svibnja 1573. Jednako i Mihajlo Gu§eti(5. Uza sve to ostadoSe oni u BeCu sve
do 1. iipnia 1574.. kad ih je kralj Maksimilijan poslao banu Dra§kovi(iu u Zagreb, da »na
onom mjestu prime kaznu. gdje su je skriviji* (ut eo in loco poenam accipiant. in quo eam
promeriti sunt). Medjutim ban Draskovic krzmao je da ovrSi osudu, pa stoga kralj joS
300 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

19. studenoga 1574. zahtijeva od bana, neka mu javi, da li su recena dvojica kaznjena i ko-
jom kaznom; i sta se je u obce dogodilo s njihovini ortacima, koji su bili u Zagrebu za-
suznjeni. Kako se vidi, plemeniti je ban biskup oklijevao, te radio, da spase i seljacke ne-
srecnike. Tek na opetovane opomene javlja Draskovic u prosincu 1574., da je liiju Qrego-
rica dao pogubiti. No zato je nastojao da bar ostalima pomogne. Razabira se to takodjer iz

njegova pisma na kralja od 21. rujna 1574., gdje no pise, da po izjavi mnogih zitelja, pa i

samoga Ilije Qregorica nije Qusetic »rnnogo kriv« (non esse valde culpabilem); podjedno
moli kralja, da pokloni zivot i ucini milost Vinku Lepoicu i Nikoli Pozebcu, za koje se ob-
cenito tvrdi, da su neduzni, jer su se tek prinudjeni pridruzili seljackoj vojsci.

Seljacka buna bila je vec vise mjeseci ugusena, kad je stari i bolestni Franjo Tahi,
kojega je citava Slavonija kao zacetnika bune proklinjala (»tota Sclavonia maledicit Ta-
hio«, pise gjurski biskup Antunu Vrancicu 28. vcljace 1575.), iz Susjedgrada 6. rujna 1573.
upravio na kralja i cara Maksimilijana pisno, u kojem uz ino pise i ovo: »Napokon i

pokojno carsko velicanstvo kao i vase velicanstvo davalo mi je u mojoj mladosti i zdra-
vom vijeku placu za moje siuzbe i poslove. Sada sam lisen snage, nogu i ruku
. . . Molim stoga prepokorno vase velicanstvo,neka po prirodjenoj milosti zapovjedi vrhov-
nomu tridesetnicaru kraljevine Slavonije,da mi svake godine, dokle zivem, iz-
placuje i izbroji po tisucu rajnskih forinti... Ocekujem od vasega veli-
canstva milostivi odgovor«. Ali Tahi jamacno nije docekao odgovora, a kamo li zatra-
zenu mirovinu. Neposredno iza toga je umro (vjerojatno 3. listopada), te su ga djeca sahra-

nila u zupnoj crkvi sv. Trojstva u Doljnoj Stubici uz zenu mu Jelenu, rodjenu kneginju
Zrinsku. Poslije mu je netko na grobnici podigao spomenik od kamena s likom, koji bi

morao prikazivati njega sama. Znacajno je, da se tom prigodom nije vise znalo tocno ni za

dan, kad je umro, jer je na kamenu uklesan kao dan smrti 4. kolovoza 1573.* Kad navali
mnogo puka u crkvu, kamen se znoji voda curkom curi sa spomenika. Puk naklapa, da
i

je to smrtni znoj seljackoga krvnika Franje Taha.

Za seljacke bune izginulo je najmanje 6000 Ijudi, kojih su krepke misice bile kruto
potrebite i za obradjivanje zemlje i za obranu od Turaka. A u krajevima, gdje je bilo

sijelo bune, ostala su brojna kmetska selista pusta, razvaljena ili spaljena. Iz popisa ratne
dace za godinu 1573. doznajemo, da je u samoj gospostiji Doljne Stubice bilo te godine
spaijenih, opustosenih i oplijenjenih (combusti, devastati et depredati) dimova 45, a posve

*
Kip prikazuje Franju Taha, ostarjela, s nesredjenom bradom, kovrcastom kosom i na-
branim celom. Obucen je u vitezku odoru; u desnici drzi buzdovan, a lijevom uhvatio dugacki
mac. Na tlu vidi se s desna sljem, a s lijeva prekrstene dvije ruke (rukavice). Vise ruku uklesan
je grb porodice Zrinski. (Vidi sliku na strani 285.).

Napis se 5ita ovako:

Odozgo: Odozdo:
Spes mea XR (Christus) Ambigua tecum fortassis mente revolves
Tribus caesaribus Claris regnantibus, orbi Quern procerum haec monumenta virum
Hungariae vitae proemia digna tulit
Franciscum Tahium carae cum coniugis ossis
Armis clarus erat vita praeclarus honesta „ , ^ . .
. x -x .

r> t f.,• x X X Helenae Zrmi marmore tumba tegit.

Consilio foelix prosperitate potens
Omnibus ex voto conclusis, tempore vitae Quarta die mensis Augusti
Rebus conclusit mors inimica diem. Anno MDLXXlll.
Prigodom kanonioke vizite god. 1622. arcidjakon Benko Vinkovic
posjetio je tadanji kanonik i

crkvu sv. Trojstva u Doljnojl Stubici, gdje je vidio grobnicu Franje Taha. Vinkovic pise: »Ecclesia i

haec atcunque sarta, utcunque tecta, consecrata quidem est, ast propter sepulturam haere-
tici Francisci Tahj prophanata, et ob alios etiam eiusdem actus per praedicantes illius
qui in eo tempore praedicti haeretici Francisci Tahj dicuntur concionari. An autem post praemissam
prophanationem sit reconciliata, nemo ex quaesitis scivit certo referre .« Franjo Tahi bio je dakle . .

novovjerac (protestant), te su za njegova vremena protestantski propovjednici (praedicantes) u

crkvi sv. Trojstva propovijedali. Poradi toga radi njegova groba smatrala se je recena crkva jos
i

god. 1622. oskvrnutom.

 BORBE S TURCIMA GOD. 1573. 301

uniStenih (totaliter devastati) 25. U gospoStiji Susjedgrada nabrojili su osiromaSenih, poha-

ranih i spaljenih dirnova 87.

Znacajno je, kako je savremeni Antun Vramec posve kratko suhoparno u svojoj
i

kronici zapisao dogadjaje seljacke bune. On pi§e: »1573. Kmeti na Slovenieh vstali zdig- i

nuli su se proti svoje gospode i plemenitim Ijudem, kotere poseko§e, obesiSe, pomoriSe i

ostale na pokornost dopelase«.

Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Dra^kovi^ dobiva za druga Gaspara Aia-
pl<5a (19. prosinca 1574.). Kralj Maksiniitijan povjerava Ugarsku Hrvatsku bratu Karlu
I

(6. veija^e 1575.): sin njegov Rudolf okrunjen C^e^kim kraljem (22. rujna 1575.) i njemaC-
kim (1. studenoga 1575.); Maksimilijan zaludo se Po- trudi, da ste^e poljsko prijestolje.

novna turska ^etovanja u Hrvatskoj god. 1575.; poraz smrt Herbaria Auersperga kod Bu- i

da^koga (22. rujna 1575.): pad Buzima (lipnja 1576.) i Cazina (16. srpnja 1576.). Smrt cara i

kraija Maksimilijana (12. listopada 1576.). Piemda kmetovi nijesu trazili saveza pomoci i

u Turaka, kako su se gospoda i plemici bojali, ipak je seljacka buna ohrabrila Turke na
ceSce i ze§ce provale u zemlje kraljevstva hrvatskoga. Bosanski beglerbeg FerhatpaSa
uperio je najprije svoje navale na gradove
i oblasti pokojnoga bana Franje Franka-
pana Slunjskoga (gornja i dolnja Kladusa,
Krstinja, Cetin, Slunj i Kremen), koje su
ostale bez obrane, i za koje su se otimali
blizi i dalji rodjaci posljednjega kneza
Slunjskoga; a onda je stao udarati na gra-
dove i kastele lirastovicke kapitanije (Hra-
stovica, Blinja, Vinodol, Bojna, Gore, Ajtic,
Mazin, Gradac, Greda), koji su pretezno
pripadali zagrebaCkomu biskupu i kaptolu.
pa su tako bili prepusteni poglavito njiho-
voj obrani.
Vec 1. veljaSe 1573. upozorio je ban i

biskup Juraj Draskovic kraija Maksimili-

TRAKOSCAN PRIJE OBNOVE.
jana, kako bi trebalo uciniti ne§ta za sluz-
Po starinskoi slici u gradu Trako§(5anu.
benike pokojnoga Franje Slunjskoga, da
ostanu na posjedima, koje im bijaSe knez
podijelio oko svojih gradova na skrajnjoj
krajini. Ako kralj ne osigura te gradove, to 6e reCeni sluzbenici kolebati, da ondje dalje ostanu.
pa ne 6e vi§e u onoj krajini ratovati, §to bi bilo na propast onih strana. Slu?,benici mole od kra-
ija i placu, jer inaCe u onoj opustjeloj krajini ne mogu 2ivjeti. Dne 15. veljaCe obnavlja ban i

biskup svoju opomenu glede lo§e obskrbljenih gradova kneza Slunjskoga, pa dodaje: »Bo-
sanski (turski) vojnici, koji strafe na (turskoj) krajini, jesu kod ku(ie, pa je njih 3000 pje^ka
i konjanika ovih dana krenulo protiv nas. Ali angjeo Bo2ji obranio nas je od njihovih na-
vala tako. da su se bez ikoje Stete na§e povratili, pade pobjegli, premda ih nitko nije pro-
gonio. Pa ipak su mogli krajiSkim mjestima nanijeti znamenit poraz radi odsutnosti ban-
skih Ceta, koje su bile u onaj mah zabavljene suzbijanjem seljaCkoga bijesa.«

Prvih mjeseci 1573. nije ipak bilo vedili okrSaja na krajinama, jer je jo5 uvijek trajao
tursko-mletaCki rat, te je bosanski beglerbeg bio poSao s redovnom vojskom u Dalmaciju,
da priskodi u pomoO Novigradu, koji je mletaCka vojska bila podsjela. Ali nakon sklop-
Ijena mira izmedju Turske MIetaka i (7. oiujka 1573.), vratio se je beglerbeg u Bosnu,
pa je sada zaprijetila velika opasnost. Ban Dra§kovi(i slutio je. §ta 6e biti. te jc prvih dana
oiujka obilazio po hrvatskoj krajini. VrativSi se u Zagreb obavijestio je 15. oiujka nad-
vojvodu Karla potanko o stanju njezinom. Pregledao je Hrastovicu i ostala krajiSka mjesta.
302 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

koja su njegovoj brizi bila povjerena, pa se je uvjerio, da je ta kapitanija slabo snabdje-

vena. Nema utvrda ni oruzja, pa ni drugo potrebito za tako znamenito mjesto, kao sto je

Hrastovica. Vojnici placenici vec tri godine, kako tvrde, nijesu primili place, te misle vise
da ostave mjesto, nego da ga brane. A 1 kapitana vec dugo vremena ondje nema. Ban, da
po svojoj mogucnosti nesta ucini, namjestio je opet dva kastelana u oba grada hrastovicka,
suvise je vise banskih pjesaka dozvao s drugih mjesta, da posadu ojaca. Kad je to odredio
te htjeo iz Hrastovice otici, dosao mu je nocu glasnik javiti, da su se zidine grada Zrinja
na onoj strani, koja gleda prema turskim gradovima, srusile u duljini od 25 arsina; osim
toga imade u gradu tek 40 vojnika mjesto 150, a kapitan je odsutan. Ban, premda Zrinj

ne spada pod njegovu vlast (non meae iurisdictionis), poslao je onamo nesto svojih
sit

banskih vojnika, neka s ondjesnjom posadom grad na brzu ruku poprave utvrde, da iz- i

drzi neprijateljske navale, dok se sto bolje ne udesi za to mjesto. Ban zakljucuje: »Vec
dulje vrijeme kapitani Hrastovice i Zrinja nijesu na svojima mjestima, pa tako se zbiva,
da se za krajinu manje brine, nego sto bi smjelo biti. Molim zato vasu prejasnost, neka
udostoji zapovjediti gospodi kapitanima hrvatskc krajine, da se pobrinu za krajinu, a raz-
valjeni Zrinj da se za vremena popravi, da se ne bi grad nemarom izgubio, te bi onda i

susjednim krajevima zaprijetila propast, pa biTurciizmedjurijekaUneiKupe

stekli novo boraviste« (et Thurcae inter fluvium Un et Colapim novam liabita-

tionem acquirant). Jednaki izvjestaj bijase brizni Draskovic poslao i kralju Maksimilijanu.
Kralj ga je u pismu od 28. ozujka pohvalio (curam tuam et diligentiam in prospiciendo locis
illis finitimis Hrastovizae, Zrini et aliis gratam habemus), te mu je podjedno javio, kako
je vrhovnomu kapitanu Herbartu Auerspergu zapovjedio, da razvaljene zidine Zrinja dade
popraviti, i da u grad smjesti posadu i mnogo ratne zaire. Draskovic kao da se je u kra-
Ijeva obecanja slabo uzdavao, jer je 14. travnja ovako odgovorio: »Za obranu krajine vo-
dim brigu onako, kako po svojoj vjernosti moram; ali s nialo vojnika ne moze se braniti

mnogo cemo se radi nehaja nasega slabe obskrbe jednom jos

mjesta, pa se bojim, da i

kajati. Sta je do mene, ja cu ciniti; ostalo prepustam Bogu vasemu i

V e 1 i c a n s t v u«.

Medjutim stall su vec Turci cetovati na hrvatskoj krajini. Jos u travnju prodrli su u
bihacku kapitaniju, te su spalili grad S o k o 1. Malo zatim, u svibnju ili lipnju, provalila je

jedna turska ceta harajuci sve do K i r i n a kod Bo v i c a. Koncem srpnja javlja Drasko-
vic, kako ce Turci podsjesti samu Hrastovicu. Ali Turci pustili su ovaj put taj grad na miru,
pa su u prvoj polovici kolovoza provalili u krajeve medju Kupom i Savom. Budni ban
srecno ih je prinudio na uzmak, te je o tom 16. kolovoza kralja Maksimilijana obavijestio.
Taj je na to 31. kolovoza bana pohvalio, sto je on, »kad su bosanski Turci netom (nuper)
udariH na onaj otok, sto se prostire medju Savom i Kupom, stvar tako brizno udesio, da su
Turci mogli tek malo stete nanijeti, vec su bill prinudjeni uzmaknuti, odvedavsi malo Ijudi
i spalivsi nekoliko kuca«. Kralj je bodrio bana, da jednako gorljivo (pari studio) i dalje radi.
Uza svu paznju banovu provalio je bosanski beglerbeg u listopadu ili studenom sa 3000
Ijudi sve do Cet i n a, i nov seljacki ustanak u kotaru
to bas u onaj cas, kad je zaprijetio

Jastrebarskoga Okica, gdje je udova Barbara Erdedi svoje kmetove nemilo progonila.
i

Bilo je one godine turskih provala i u slavonsku krajinu, kako se razabire iz prituzbe kralja
Maksimilijana na bosanskoga pasu 27. studenoga 1573.

Velika i tezka briga za obranu kraljevstva sve je vise gonila bana i biskupa Jurja
Draskovica, te je vise puta molio kralja, da ga rijesi banske casti, ili da mu bar za druga
dade svjetovnjaka, koji bi se bavio vojnickim poslovima. Kralj nije htjeo u prvi kraj ni
cuti, da ga posve oslobodi banije, vec najvise da mu dade druga i pomocnika. Jos u lipnju

1573. radilo se je na kraljevskom dvoru, da se za drugoga bana imenuje knez Juraj Zrin-
ski, sin sigetskoga junaka. Ali Juraj Zrinski odklanjao je odlucno bansku cast i kapitaniju i

u Kanizi. Napokon se je kralj pismom od 4. prosinca 1573. obratio na ugarske savjetnike

 DRUG BANU JURJU DRASKOVICU. 303

u Pozunu, neka mii oni imenuju zgodne mufeve, sposobne za bansku Cast. Driavno vijeCe

skupilo se je 9, prosinca, te je kralju podastrlo obsezan predlog. »Posmotriv§i najprije

velicinu te sliizbe (officii illiiis tnagnitudinem) razabrali sino, da se nitko za njezino vrsenje
u torn bijednom stanju nase dostatniji u kojem bi bile na okupu
domovine zgodniji i —
sve one sposobnosti i od bana, naCi ne moze, nego §to ie go-
krijeposti, koje se traze —
spodin knez Juraj Zrinski. Mogao bi takodjer sposoban biti gospodin F r a n o N a- j

d a 2 di. No buduci da oba odklanjaju cast, pa su vec od vasega veliCanstva, kako se i

govori, u torn pogledu oslobodjeni: smatrali smo, da bi izmedju ostalih velikasa u onim
stranama za obavljanje te (iasti bio zgodan sposoban gospodin Baltazar Bacani, i

koji imade ugledna imanja u kraljevini Slavoniji i ostala takodjer u kraljevini Ugarskoj na
medji Slavonije, te se u vrsenju posala
odlikuje razborom, ozbiljnoscu, plenien-
Stinom i drugim sposobnostima. Ali on
se je s mnogo razloga pred nama iz-

priciao. Buduci da smo uvidjeli, da od

rei^ene trojice ni jedan ne ce da prihvati
ove casti; gospodin pak T r z a c k i (Ni-

kola Frankapan) da je staroscu satrt i

onako dobom potisten manje sposoban

za tu sluzbu, nijesmo mogli u Slavoniji
nikoga drugoga pronaci za dorasle, nego
velemoznog gospodina M h a i j 1 a S e-

keija, ili Petra Ratkaja, ili opet

SimunaKeglevica. Oni su dodu§e
mladici, ali vje§ti oruzju (a takova druga
biskup tomu se odlikuju
tra^i);... k
svojim rodom, imetkom ugledom.« Cini i

se medjutim, da se nijedan od predloze-

nika nije na kraljevskom dvoru svidjao,
pa tako bi imenovanje drugoga bana
opet za neko vrijeme odiozeno, dok se
sastane ugarski sabor, koji bijase kralj
io§ 10. prosinca 1573. sazvao u Pozun
za 10. veljaCe slijedece godine. HERBART BARUN AUERSPERQ.
Poglavito radi izbora nuncija ili
Izvorna slika u ambraSkoj zbirci umjetno-hi-
poklisara za ugarski sabor sastao se je i
storiCkoga dvorskoga muzeja u Beiiu.
sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije
30. prosinca 1573. u gradu Zagrebu. Za
poklisare bi§e izabrani kanonik i lektor
zagrebaCkoga kaptola Petar HereSinec, zatim viceprotonotar Ivan PetriCevid od Mike-
tinea. Uz instrukciju povjereno bi im jo§, da porade kod kraija
i kod ugarskih i

stale^a o svemu, §to se tiCe »slobode i odrianja domovine*. Jo§ bi odredjeno da se

radi ugarskoga sabora ne dr2i u sijeCnju nastajne godine redovni oktavaini sud na osmicu
Bogojavljenja, zatim da se silom utjeraju zaostale svote dimnice, nadalje da se novomu ba-
novcu i zagrebaCkomu 2upanu Vladislavu BukovaCkomu po starom obiCaju dozna«Ji po-
Castna nagrada od 300 forinti. Jo§ se na saboru razpravljalo o pismu kraija Maksimili-
je

jana od 30. studenoga, kojim je zahtijevao, da sabor zabrani prodavanje iiveia u tudjinu.
dok nijesu potrcbe za krajiSke vojnike namirene. Sabor nije mogao tomu zahtjevu ugoditi

braneci se tim, da kmetovi moraju 2ito u tudjinu prodavati, i da dobe morsku sol, i da
skupe gotovog novca za namirenje ratne da<5e. No zato 6e se staleii trsiti. da i u krajini

bude dovoljno 2ita za prodaju.

304 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

sabor bavio obranom kraljevstva. Ban Draskovic trazio je od sabora,

Najvise se je

da zakljuci podici »za odrzanje domovine« (pro permansione patriae) dvije nove varosi . . .

na krajini, u kojima bi stalno stajali banski konjanici; jedna varos neka se sagradi na pre-
lazu Kupe kod B r e s t a, a druga kod Topuskoga. Stalezi odlozili su odiuku glede tih
novih varosi do buducega sabora; su zato najpripravnije dozvolili sve radnje oko po-
ali

pravka i utvrdjivanja dosadanjih krajiskih mjesta, tako u Slavoniji, kao i u Hrvatskoj. Oso-
bita paznja posvecena bi tvrdinjama Presjeka, Petrova gora i Petrovici,
zatim zagradama (indagines) i prelazima preko
Taj posao rijeka u oblasti tih utvrda.
mora Hrvatska na jugu Kupe, a nadzirat ce ga kapitani Josip Vojkovic
obavljati citava i

Matijas More, sluzbenici grada Stenicnjaka, podzupan onoga kraja Vladislav Impric ple- i

micki sudac Bartol Juricic. Sudjelovat ce pri radnjama kroz osam dana ne samo kmetovi,
nego plemici jednoselci, svega 2273 radnika, a branit ce ill od turskih napadaja kapitan
i

Jost Josip Thurn sa svojim cetama. O svima zakljuccima sabora obavijestio je ban Dras-
kovic kralja Maksimilijana u pismu od 2. sijecnja 1574., gdje mu je podjedno javio, da on
sam ne ce ovaj put poci na sabor u Pozun, i jer se boji nove seljacke bune, i jer se Turci
spremaju na provalu.
Jos ne bijase posljednje pismo Draskovicevo stiglo kralju u Bee, vec je banu bilo
javiti o novim turskim provalama. Dne 6. sijecnja 1574. pise, kako je 500 Turaka prodrlo
sve do BoV i c a i mnogo stete nanijelo. Stradale su pri torn Utinja i Blinja kao i druga
injesta, a narod je izmedju Kupe i line tako prestravljen, da se kani Ban Turcima pokoriti.
moli ponovo za drugoga bana i dva topa za Hrastovicu, u kojoj sada boravi kapitan Josip
Dornberg. U veljaci opet pise ban, kako su Turci spalili dva kastela (Q r e d a R o- i

s a c kako se
z), i je ponio hrastovicki kapitan Dornberg. U prvoj polovici ozujka javija
Draskovic, kako posada u I v a n c u razbila Turke, koji su u onom kraju Slavonije
je i

cetovali. Bit ce to ona pobjeda, za koju pise Antun Vramec: »1574. ... To isto leto podi

I Van c i i Ivan Panovic ivanecki kapitan s malimi svojimi vnoge Turke razbi pobi i

s Bozju pomocju«. Dok su u Slavoniji tursku najezdu odbili, provalio je Ferhatpasa bo-
sanski sa 3000 Ijudi 4. ozujka u Hrvatsku sve do Stenicnjaka, te je u jedan mah za-
tobio i u suzanjstvo odveo do 500 Ijudi. Draskovic obavijestio je kralja o.toj provali
17. ozujka; a tri dana poslije javija, kako se hrvatsko plemstvo na jugu Kupe sprema po-

slati pred kralja poslanstvo, da ga obrani od tolike nevolje. I samomu Draskovicu bijase

neprekidna borba dodijala, pa je stoga 12. ozujka u posebnom pismu podsjetio kralja, kako
mu je nedavno obecao, da ce mu imenovati druga, cim bude ugarski sabor na okupu.
Sad je ban docuo, da se je dosadanji jegarski kapitan Krsto Ungnad zahvalio na
svojoj casti, pa kako se taj odlikuje uz ino i izkustvom u ratovanju (rei militaris peritia),

moli Draskovic kralja najpokornije, da njega udostoji uzvisiti na bansku cast.

U vec skupio u Pozunu ugarski sabor. Kralj Maksimilijan ne bijase na nj
to bijase se
dosao, vec je kao svoje zamjenike onamo poslao svoja dva sina, krunjenoga vec kralja Ru-
dolfa nadvojvodu Ernesta. Cim je Maksimilijanu stiglo u Bee pismo bana Draskovica,
i

da mu Krstu Ungnada imenuje za druga, on je 17. ozujka pisao sinu Rudolfu u Pozun: »I
buduci da stvari u Hrvatskoj oko Hrastovice zlo stoje, a sadanji ban kao duhovnik ne moze
razasuta mjesta na krajini braniti kako treba, neka vasa Ijubav na to misli, da se ili ban-
ska sluzba posve iznova popuni, ili da imenovanjem druga u banovanju«.se dulje ne odlaze
Poziv svoj obnovio je kralj Maksimilijan nakon deset dana s izjavom, da ne moze Dras-
kovica za sada posve rijesiti banske casti, nego neka Rudolf redom saslusa ugarske sa-
vjetnike, koga oni predlazu za drugoga bana. Ali neka savjetnici ne spominju lica, koja vec
unapred odklanjaju tu cast, ili koja budi radi starosti budi radi neizkustva nijesu podobni
za tu tezku sluzbu u ovo osudno vrijeme. Jos istoga dana, 27. ozujka, sastalo se je ugar-
sko drzavno vijece; ali savjetnici nijesu se mogli sporazumjeti. Od sestnaest savjetnika
vecina je predlagala Jurja Zrinskoga, pa onda ona lica, koja su se spominjala pred tri mje-
seca; samo dva savjetnika bila su za Qaspara Alapica, tada vrhovnoga kapitana
 TURCl UDARAJU NA STENICnJAK. 306

U Kanizi, kojega bi u kapitaniji zamijenio Juraj Zrinski. Ime Krste Ungnada nije se ni
culo. Kraj takih prilika dovrSio je ugarski sabor 4. travnja svoje zasijedanje, a ban je Juraj
Draskovic opet ostao sam bez druga.
Namah nakon razlaza ugarskoga sabora zaredaSe nove turske navale na hrvatsku
i slavonsku krajinu. Dne 15. travnja javija Draskovic kralju o nekoj nezgodi, koja se je
desila vrhovnomu kapitanu Herbartu Auerspergu na hrvatskoj krajini, zatim o maloduS-
nosti hrvatskoga plemstva, koje smijera svoj zavlcaj zapustiti, pa onda moli kralja, da §to
bolje preporuCi svome bratu Karlu Hrastovicu i ostala mjesta na krajini. Ba§ istoga dana
trazi nasuprot Maksimilijan od Draskovica, neka ga izvijesti, da li je istina, §ta budimski
beglerbeg u pismu od 26. ozujka javija, da su naime hrvatski vojnici udarili na grad Belaj
(Balay) u cazmanskom sandzaku (in districtu Zachesna) pa sve ognjem i macem poharali,
te mnogo puka i blaga budi poubijali budi sa sobom odveli. Biskup i ban odgovorio je

kralju, da mu o navali hrvatskih ceta na Belaj nije nista poznato; ali zato javija o novoj
navali bosanskih kojom su zgodom poubili
Turaka na S zarobili 100 Ijudi.
t e n i c n j a k, i

Na to je kralj 1, svibnja odgovorio banu: »Da je ponovna provala Turaka u oblast grada
Stenicnjaka prouzrocena nedavnim cetovanjem nasih prema Kostajnici, moze se bez sumnje
nagadjati. Da se dakle pri uznemirivanju neprijatelja mora nekoga nacina drzati, vidite iz- i

kusiste saini. Kada pak oni udare na nase krajeve, ako ih suzbiti poubijati mozete, ne i

samo da vam to ne branimo, nego junactvo vase s pravom hvalimo. Posto se je vele- i

mozni gospodin Herbart Auersperg sada u onu svoju (hrvatsku) krajinu povratio, te ce
potrebite Cete nadopuniti, imat ce zitelji

onih strana jo§ vi§e zastite i utjehe. Ti pak

budi i dalje revan, kako te dosad vidinio, r^^ ^-^-^
te na zgodnim mjestima postavljaj drzi ^
i
^.^f^^ ftQ
stra2e, da neprijatelj iznebuha ne provali;
^^P^^^^Q^ h '^f?n
^^^^-—-_cvx>>^^vw
av<v^
tjesi i bodri takodjer podanike, da ostanu
na svojim sjcdiStima. I mi cemo svu brigu
ulo^iti, da se tvojim vojnicima eesce PODPIS HERBARTA AUERST'ERQA.
plaCa, da bi na svojim mjestima uztrajati
mogli.«
Kao da se ban Draskovic nije u sva obecanja kraljeva mnogo pouzdavao, pa je
stoga sam sazvao sabor kraljevina Hrvatske Slavonije u zagrebacki Qradec za 15. svibnja i

1574. Na tom bi saboru najprije prihvacen dekret posljednjega sabora pozunskoga dozvo- i

Ijena ratna da6a za Slavoniju. Jednako

kao kraljevski dikator priznat Mihajlo od Vur- bi

novca za zagrebaCku krizevaCku zupaniju, dok bi Juraj Punek za varazdinsku odbijen,

i

jer nije imao nikakva posjeda u toj zupaniji, pa mjesto njega kraljevskoj komori predlo-

2en Krsto Vragovic od MaruSevca. Dikatori ce najprije sastaviti nov popis, a onda tt po
njemu polovicu ratne dace ubrati do Duhova, a drugu polovicu do Miholja. Zatim se
sabor mnogo bavio obranom zemlje. OdluCeno bi podidi vtt na proSlom saboru od bana
predlo?.ene varoSi kod Bresta Topuskoga, da se u njima namjeste stalno ne samo ban-
i

ski vojnici, nego i druge konjaniCke i pjeSaCke Cete kao posade; podjedno bi§e odredjeni
radnici za podizanje tih posadnih postaja. SuviSe bi odredjeno, da se dozvole radnici za
utvrdjivanje nekih manjih mjesta, kao Vrbovca, Rasinje. Oradca, zatim kaStelS oko Krii^c-
vaca i Ivani(:a u Slavoniji. U Hrvatskoj trebalo je najjaCe utvrditi novu varo§ kod To-
puskoga, za koji ce posao dati radnike i kola gospoStije gradova Ozlja. Dubovca, Ribnika.
Novigrada, SteniCnjaka, Skrada, BudaCkoga, Qorice i Belaja, zatim plemidka bratstva Voj-
kovici, ()tmi(ii, LiCkovidi, KlinCicii i SmrCkovidi. Svi ti poslat Cc radnike i kola do utorka
izaDuhova do posjeda (ka§tela) Kneje (Knye). pa (5e se onda kroz osam dana pod nadzo-
rom pod2upana Vladislava Imprida plemiCkoga sudca Bartola JuriCi(ia radnje dogotoviti. i

Tom prigodom dograditi i utvrditi Ce se i dniga mjesta po Hrvatskoj, kao most i varoS
kod Slunja, zatim tvrdinje Turanj, Tovunjska pe6 i Herendi(i grad. Slunj i Turanj poprav-

K 1 a I c. Hrv. povj. III. (5.) 20

306 KRALJ MAKSIMILIJAN 0564.-1576.).

Ijat ce radnici iz Bosiljeva, zatim plemici Goricani, Tvrdinici, Miksici, Krekovici, Klokoci i

Vladihovici; Tovunjsku pec utvrdit ce podanici gradova Zvecaja i Lipe, a Herendicgrad

sami Herendici, Hojsici i Barilovici.
Na saboru zavedena bi jos jedna zamasna uredba. Radi neprestane nesigurnosti na
krajini i u nutarnjoj zemlji, gdje su cesto haracili iz turskih krajeva dosavsi martolozi ili

Vlasi, morao
banovac hrvatsko-slavonski svaki cas dizati na oruzje peti dio kmetova
je i

od svakih dvadeset dimova po jednoga konjanika. Tim se je neprestano seljactvo odvra-

caio od svoga rada, te je zanemarilo svoja polja. Stalezi na saboru odlucili su zavesti
stalnu redovnu domacu cetu, kasnije prozvane h a r a m
i e. Haramija bit ce u svemu 240; i j

njih 200 pod zapovijedi banovca stajat ce na strazi uz rijeku Kupu po drugim krajiskim i

mjestima, a ostatak od 40 momaka pazit ce na sigurnost u nutarnjoj zemlji, narocito u gori

Hocuri (Ocuri, danas Ivancici) do velikoga maloga Kalnika, zatim u gori Medvednici i

(danas Zagrebackoj gori). U Ocuri bit ce 20 momaka, isto toliko u Medvednici, te ce cu-
vati prelaze preko gora, kao i kmetove izpod gora, koje su martolozi svaki cas robili.

Haramije sluzit cesvake godine kroz cetiri mjeseca pocev od Vidovdana, a imat ce svoje
vojvode i desetnike kao zapovjednike. Primat ce placu, za koju ce prinositi citava zemlja, i

a pobirat ce prinose (od svakoga dimnjaka po ugarsku forintu) zemaljski blagajnik Mi-
hajlo Konjski. Ako bi ti haramije s Bozjom pomoci oteli plijena Turcima Vlasima, raz- i

dijelit ce se ugrabljeno blago na tri dijela; dva dijela zapasti ce haramije, a treci dio za-
drzat ce banovac na korist kraljevstva.
Ovim i drugim ustanovama mislilo se je bar nekako zastititi ostatke hrvatskoga
kraljevstva. Malo zatim prijetila je vec opasnost gradu Sisku, te je kralj 8. srpnja pisao
banu Draskovicu, da bolje pripazi na taj grad, pa da jedan dio svoje banske cete stalno
drzi u njemu. Dne 10. srpnja javlja opet ban, da su Turci na hrvatskoj krajini jurisali na
dva kastela. Jos istoga mjeseca provalili su Turci opet do Bovica, te su sa sobom odveli
100 Ijudi i jednako stoke. 2esce su bile turske provale mjeseca kolovoza. Dne 24. kolo-
voza pi§e ban Draskovic iz Zagreba vrhovnomu kapitanu slavonske krajine Vidu Haleku,
da je jaka turska vojska skupljena kod Kostajnice, pa hoce da provali u zemlju medju Sa-
vom Dravom; ban moli kapitana, da poslje nesto vojske
i iz Ivanica u Sisak i na Kupu.
Namah sutradan, 25. kolovoza, navijesta ban Haleku, da ce Turci Sisak podsjesti. Vec
jucer (24. kolovoza) da su popalili i porobili Zlat pod Petrovom gorom i druga mjesta u ko-
taru grada Stenicnjaka. Ban je pisao za pomoc Herbartu Auerspergu, koji mu je odgo-
vorio, da je poslao dvije vojvode prema Hrastovici, i dva kapitana cetama prema Zlatu
s
i gradu Perni pod Petrovom gorom. Ali sve to ne dostaje, zato ban moli Haleka za i

pomoc.
Bas posljednje turske provale u kolovozu potakle su Draskovica, te je opet stao
salijetati kralja, da ga rijesi banske casti. U tom je pogledu znacajno pismo njegovo na

kralja Maksimilijana od 11. rujna 1574. On javlja kralju, da saije preda nj svoje poslanike,
po imenu lektora zagrebackoga kaptola Petra Heresinca, i predstojnika svoga biskupskoga
dvora Qregorija Mindsentija, da izloze njegovo bijedno stanje, da kralju povrate bansku i

zastavu (banderium banale). On je po smrti kneza Slunjskoga gotovo kroz dvije godine sam
vrsio tu svjetovnu tegotnu sluzbu, pa ga savjest grize, sto je radi njegove nedostatnosti
i

narod na krajini toliko nevolje prepatio. »Jer da sam ja osobno sa vojnicima mogao na
krajini na strazi stajati naokolo jahati, bez dvojbe bi manje tih nevoljnika poginulo. Stoga
i

sam vec prosloga mjeseca veljace poslije cesto vase velicanstvo molio, da mi do svr- i

.^,etka ove moje godine pridijeli druga, ili da izvjestno kojega vrstnoga namjesti u tom kra-

Ijevstvu za bana, ali to sve dosad po nekoj nedaci svojoj nijesam mogao postici. Posto
se pak sada na blagdan svetoga Mihajla izpunja moja godina, i to vec sedma, to se ba-
cam na koljena pred vase velicanstvo, te vas u ime milosrdja Kristova (per viscera
misericordiae Jhesu Christi) prepokorno molim, da se napokon meni smilujete, te me
. . .

milostivo od te banske sluzbe odrijesiti dostojite.« Draskovic pise nadalje, da bi se Oa-

 JURAJ DRASKOVIC MOLI. DA QA RIJESE BANSKE CASti. 307

§paru Alapicu, za kojega je zamjenikom pokojnoga Slunjskoga,

cuo, da je vec odredjen
mogao dati za druga iii Krsto Ungnad ili knez Blagajski ili knez Trzacki, od kojih bi oso-
blto Ungnad kud i kamo koristnije mogao obavljati tii sluzbu, nego on sam. Na koncu

^^mm*

ADRESA NA PISMU, STO QA JE KRALJ MAKSIMILIJAN

5. sijectija 1575. iz BeCa upravio na bana Jurja DraSkovica, u kojem nalaze njemu. neka odvrati
hrvatsko plemstvo od odluke, da se Turcima pokori. Izvornik u kr. zemaljskom arhivu u Za-
grebu. Snimio prof. Qjuro Szabo (12.).

pisma piSe Draskovic: »Dakle opct i opet, pa

i sa suzatna prepokoriio molim va§e velidan-
stvo, da me milostivo uslisa, i bez daljega
odiaganja te sluf be rijesiti dostoji«.

Kralj bijaSe zaista jo§ negdje u kolo-

vozu tadanjega kani^koga kapitana Oa§para
Alapi«ia pozvao, da primi bansku Cast mjesto
pokojnoga kneza Slunjskoga. Fodjedno je kralj
>
4. rujna bana Dra§kovida obavijestio o torn
svojem pozivu. All ved 16. rujna javlja opet PECAT KRALJA MAKSIMILIJANA
kralj Maksimilijan Dra§kovi(iu, da je Alapi(^
s pisma na bana Dra$kovi<^a od 5. sijefnja
ponudjenu mu Cast pismeno odklonio, jer da 1575. Snimio prot Qjuru Szabo.
kao kapitan u Kaniii. Kralj
se je suviSe iztroSio
pita bana za savjet, da 11 bi se dalje s Ala-
picem ugovaralo; ako pak to nc dr?J za zgodno, neka mu izbroji viSe iica sposobnih za
tu slu2bu. Na to je ban 22>. rujna odgovorio, da bi dobro bilo. kad bi AlapiC bar kroz ne-

koliko godina banovao; ako pak on toga nikako ne bi mogao, predia^e Krstu Ungnada,
Franju Blagaja, Nikolu Frankapana Tri^aCkoga gospodu KegleviCe. Medjutim je DraSko-
i

20»
 308 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.).

vicu stiglo kraljevo pismo od 27. rujna, u kojem ga moli, da uztraje u sluzbi bar do dojdu-
cega Qjurgjevdana, pa da kroz to vrijeme upucuje u poslove druga svoga, kojega ce kralj
naskoro imenovati.
Napokon je ipak poslo za rukom
Gaspara Alapica, da primi bansku cast.skloniti

Kralj je to obznanio Draskovicu u pismu od 1574. No sad je Draskovic navalio, 15. listopada

da se mjesto njega imenuje novi ban. O torn se je razpravljalo na kraljevskom dvoru

i

sve do polovice studenoga. Predlagali su kneza Frankapana Trzackoga Blagaja; all je i

preteglo mnijenje, neka se skloni Draskovic da ostane, jer ni Alapic ni ikoji drugi nemaju
toliko ugleda izkustva kao on. Draskovic se je otimao koliko je mogao, jer su Turci
i

opet haracili oko Koprivnice u Slavoniji oko Stenicnjaka u Hrvatskoj, ali je napokon i

morao ostati. Dne 19. studenoga pise mu kralj iz Beca kao banu, da se radi o pregradnji
varosi Koprivnice po nekoj stanovitoj osnovi (certo deliberato modello), pa neka se spora-
zumi s koprivnickim kapitanom Jakovom Sekeljem, kako da se pregradnja provede. Da
pak zemlja dozvoli radnike za taj posao, neka sazove sabor kraljevina Hrvatske i

Slavonije.
I tako se je skupio hrvatsko-slavonski sabor u Zagrebu 19. prosinca 1574. Kraljev-
ski komesari bili su slavonski vrhovni krajiski kapitan Vid Halek i Oto Radmannsdorf,
koji su stalezima predstavili novoga ban a
Gaspara Alapica kao druga (collegam)
Draskovicu. Sabor novoga bana; ali je bio ozlojedjen s jednoga pro-
je prijazno docekao
pusta (defectum) kraljevske kancelarije. Po prastarom obicaju moralo se svako imeno-
vanje bana proglasiti stalezima redovima, kao citavomu ziteljstvu posebnim kraljev-
i i

skim nalogom (cum speciali mandato dictis regnicolis sonante), koji se je u saboru
. . .

prigodom uvadjanja novoga bana citao saborskim spisima prilagao. Toga naloga nijesu
i

ovaj put kraljevski komesari donijeli. S toga su stalezi svecano prosvjedovali zaklju- i

cili, da novi ban mora takav nalog naknadno dostaviti, te ga pokazati onim velikasima,

prelatima i sud na osmicu Bogojavljenja. Uz tu

plemicima, koji ce doci na oktavalni
ogradu priznadose onda pred njima polozio obicajnu svecanu
stalezi novoga bana, koji je
prisegu. Osim toga bavio se je sabor poglavito odredbama za obranu zemlje. Trebalo
je opcenito podizati ili obnavljati ograde (indagines), kao zatvore na prelazima preko i

rijeka, osobito u Hrvatskoj na jugu Kupe. Za nadzornike pri tom poslu bise izabrani kne-
zovi Nikola Frankapan Trzacki i Franjo Blagajski, zatim plemici Gaspar Zemlic i Matija
Veksic, kojima vrhovnoga kapitana hrvatske krajine Herbarta Auersperga,
je bilo pozvati

da sa svojim cetama stiti radnje uboge kmetove. Za obnovu varosi Koprivnice odre-
i

dio je sabor radnike- triju -plemickih sudcija, gradjane koprivnicke, zatim kmetove gradova
Koprivnice Gjurgjevca. Radnje nadzirat ce Simun Keglevic s podzupanom varazdin-
i

skim, a radnike ce zasticivati vrhovni kapitan slavonske krajine Vid Halek. U Slavoniji po-
dizati obnavljati ce se takodjer ograde (indagines)
i to oko Krizevaca, Ivanica i i napokon
oko Letovanica na Kupi. Potonje radnje u Pokupju nadzirat ce ban Alapic i banovac
Bukovacki.
Na saboru culo se je takodjer zestokih tuzba i prigovora. Narocito hrvatski stalezi
Kupi na jugu tuzili su se gorko, da ih kralj dovoljno od Turaka ne zasticuje, nasuprot da
krajiSki vojnici njihova imanja plijene i harace. Na zahtjev knezova Nikole Frankapana
Trzackoga i Franje Blagajskoga, kao i plemica Mihajla Herendica i Gaspara Barilovica
odluceno bi poslati predstavku na kralja, da im osigura dalji obstanak njihov u domovini
(de permansione illorum). Herbartu Auerspergu treba pisati, da ne dozvoU svojim vojni-
cima haraciti po imanjima hrvatske gospode, kako su dosad cinili. Jednako treba pisati
kralju i za one plemice, koji su nekad kneza Slunjskoga sluzili kao vojnici, pa im je on
darovao za vjerne sluzbe svoja djedovska imanja na krajini kraljevine Hrvatske; treba ih
preporuditi, da im se sada ti posjedi ne otimaju.
O citavom radu sabora izvijestio je ban Draskovic kralja u pismu od 23. prosinca
1574. Maksimilijan odgovorio mu je na nj 5. sijecnja 1575. Kralj javlja, da su ga o pro-
 CASPAR ALAPlC KAO DRUQl BAN. 309

pustu prigodom objave (publicatione) novoga bana izvijestili vec njegovi komesari, pa je
on namah ugarskoj kancelariji zapovjedio, da naknadno kraljevski nalog sastavi. Kralj ne
dvoji, da ga ban Draskovic vec
je primio. Nadalje zali kralj, §to se stale^i nijesu dali
i

skloniti na ve6c, vanredne zrtve za obranu varosi Koprivnice; s toga neka se ban po-

brlne, da se sve ono doprinese, §to moraju dati. Osobito pak zali kralj, sto mu ban javlja,
da se hrvatsko plemstvo smijera pokoriti Turcima. Kralj se ne mo2e dosta tome
naciu-

diti. »J e r d o s a d,« pise kralj, »biloje ne^uveno,

da bi se ma seljaci hr vat- i

ski (a kamo Turcima predati. Pa mi ne mozemo

li plemidi) htjeli i

na takovu namjeru njihovu nipoStopristati. Stogatebimilostivo

povjeravamo, da sve moguce pokrene§(ut omnem moveas lapidem), p a d
ih od takvih misli odvratis. Jer ako se Turcima pokore, neka pro-
misle, da ce od toga Stetovati ne samosusjedne pokrajine, negoda
cetonjimasamimabitinajprvo najvise na zator. Ako bi pak i

svoje poklisare poslali, mi cemoim znati za nuzdu odgovoriti*.

Jo§ ne bijaSe ban Draskovic
ovoga pisma primio, kad mu je bilo ja-
viti o novim turskim provalama. Bosan-

ski beglerbeg Ferhatpasa, potaknut ja-

macno odmetnikom Filipovicem, koji bi-

jaSe nedavno u bosanskoj krajini prema
Hrvatskoj primio ziamet od sultana, pro-
valio je opet prvih dana sijecnja 1575,
prema C e t n u. Odanle udario je niz
i

Koranu sjeverno prema Budackomu. Na

tom cetovanju sukobio se je 7. sijeCnja
s Ivanom Auerspergom, rodjakom vr-
hovnoga kapitana hrvatske krajine.
Turci razprSili su krscanske ^ete; pace
sam Ivan Auersperg jedva je ziv uma-
SULTAN MURAT 111. (1574.— 1595.).
kao s bojnoga polja. Nesrecnoga voj-
vodu bijahu opadnuli, da je skrivio taj Po drvorezu u djelu: Die neu eroffnete otoma-
nlsche Pforte. Augsburg 1694.
poraz, paCe da je bio sporazuman s ne-
prijateljem. Radi toga morao se je Auer-
sperg 22. sijeCnja opravdati pred komi-
sarima nadvojvode Karla, pred Ljudevitom Ungnadom, Bartolom Khevenhillerom. Oto-
nom Radmannsdorfom i Steinom.

Ba§ radi neprcstanoga Carkanja i c^etovanja turskoga na hrvatskoj i slavonskoj kra-

jini, pa i u Ugarskoj, trsio se je kralj Maksimilijan, da po svojim poslanicima u Carigradu
osigura utanaCeni mir. I zaista bi u studenom 1574. produljcn mir s Turskom. Ali namah
zatim umre 12. prosinca 1574. sultan Selim II., a naslijedi ga sin Murat III. (1574. do

1595.), koji po turskom shvacanju ne smatraSe, da mora drzati utanaCenja, stvorena od

otca i predSastnika.

ponovo povjerio svojim poklisarima, da nastoje

Kralj je Maksimilijan s toga no- i

voga sultana skloniti na mir. Ali podjedno pregnuo je svom snagom, da svomu sinu i

nasljedniku Rudolfu osigura vladanje u zemljama Ceske krune u NjemaCkoj. Spremi se i

zato sa sinom na put u CeSku NjemaCku. Za njegova boravljenja u tima zemljama bit 6e
i

njegovim zamjenikom u Austriji, Ugarskoj, Hrvatskoj Slavoniji brat nadvojvoda i i

Karlo, za kojega je 6. veljatie 1575. izdao zasebnu instrukciju. Dva dana prije toga,
4. veljaCe, napisao je Maksimilijan u BeCu pismo na bana Dra§kovi<ia i Alapi6a, javlja-
iu6i im, da tt s kraljem Rudolfom i ostalim sinovima po(ii na sabor u CeSku, pa da ie za
310 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

svoga namjestnika u Ugarskoj, njezinim provincijama i krajinama odredio brata Karla,

koji ce za citavo vrijeme namjestnikovanja stolovati u Becu. Neka se stoga bani u svima
poslovima, koji se ticu kraljevina Hrvatske i Slavonije njihovih krajina, kroz to vrijeme i

obracaju na nadvojvodu Karla. Malo zatim posao je Maksimilijan u Prag, gdje ie na sa-
boru nastojao urediti vjerske prilike u ceskim zemljama. Nakon dugih razprava umirio je
za cas protestantske staleze bar toliko, da sii mu zajedno s katolicima u rujnu dozvolili
znatne dace, te sina Rudolfa »primili i proglasili« kraljem, na sto bi Rudolf 22. rujna
1575. okrunjen za kralja. Iz Ceske posao je Maksimilijan sa sinovima u Njemacku, gdje
bi Rudolf Regensburgu izabran za njemacko-rimskoga kralja, te 1. stude-
27. listopada u

noga okrunjen. U isto vrijeme radio je Maksimilijan, da svojemu rodu pribavi poljsko i

prijestolje, za koje se je nakon izumrca Jagelovica (1572.) odlazku Henrika Anzuvinca i

otimalo vise takmaca. Premda je Maksimilijan pri tom nastojanju imao vrlo vjesta po-
srednika, po imenu Andriju Dudica od Orehovice (u Zagorju), nekadanjega biskupa
pecujskoga, koji bijase poslije presao na protestantsku vjeru ozenio se jednom gospo- i

jicom s kraljevskoga dvora u Krakovu, ipak nije mogao predobiti vecinu poljskih velikasa

i plemica. Kad se je na to poljski izborni sabor 7. studenoga 1575. sastao u Varsavi, ve-
cina je senatora bila doduse sklona Habsburgima, ali je zato plemstvo (njih 10.000) bilo
sploh protiv njih. Dne 12. prosinca proglasio je gnijezdanski nadbiskup Uchanski kao pri-
mas drzave kralja i cara Maksimilijana u gradu Varsavi poljskim kraljem; no zato bi

14. prosinca u logoru pred gradom izabran kraljem erdeljski vojvoda Stjepan Batori
uz uvjet, da se ozeni petdesetgodisnjom kraljevnom Anom, sestrom posljednjega Jage-
lovica.
Za izbivanja Maksimilijanova bani hrvatski vrhovni krajiski kapitani gotovo nepre- i

stano salijetaju nadvojvodu Karla. Da se jednom zaprijeci vjecito cetovanje i pustosenje

tursko u Hrvatskoj, predlozio je ban Draskovic, jamacno sporazumno s vrhovnim kapi-
tanom Herbartom Auerspergom, nadvojvodi Karlu, da se najveci grad Stenicnjak na
jugu Kupe odkupi od tadanjega posjednika Franje Nadazda, pa da se pretvori u tvrdjavu,
u kojoj bi stalna velika posada branila citav kraj izmedju Une, Kupe
i Korane. O tom se i

je predlogu Draskovicevu razpravljalo vec prvih dana veljace 1575. Tijekom vijecanja
predlagao je Draskovic to, da nadvojvoda Karlo preuzme od zagrebacke biskupije ta-
i

kodjer i Hrastovicu, pa da se priklopi ostaloj hrvatskoj krajini. Ali ni jedno ni drugo nije

izvedeno. Qlede Stenicnjaka bio nadvojvoda Karlo spreman, da ga za 30.000 forinti od-
je

kupi, ali na to nije htjeo da pristane Franjo Nadazdi. On je doduse bio gotov receni grad
odstupiti, ali je trazio, da mu se za nj jednako vrijedni grad posjed dade negdje u austrij- i

skim pokrajinama. Jos 16. ozujka pise nadvojvoda Karlo iz Beca pismo banu Jurju Drasko-
vicu, u kojemu javlja, da je primio pismo Herbarta Auersperga od 23. veljace o dogovo-
rima s Nadazdom radi odkupa Stenicnjaka, pa poziva bana, neka i on svima silama po-
radi, da se Nadazdi zadovolji gotovim novcem, pa da ne trazi zamjene u austrijskim zem-
ljama, jer je to u onaj cas tezko provedivo. Jednako pismo upravio je istoga dana nad-
vojvoda Karlo i na Herbarta Auersperga. Ali uza sve nastojanje vrhovnoga kapi-
i bana i

tana ostao je Nadazdi tvrd, premda se je o toj prodaji razpravljalo sve do konca mje-
seca svibnja.
U isto vrijeme, kad se je radilo o prodaji Stenicnjaka, sazvali su hrvatski bani sa-

bor kraljevina Hrvatske i Slavonije za 23. ozujka 1575. Tu su silno jadikovali plemici uz
rijeku Kupu, koji su dan i noc morali sa svojim kmetovima stajati na strazi i odbijati tur-

ske navale. Sabor je zakljucio, da se zamoli kralj, neka se ti plemici, koji stanuju uz
Kupu po5ev od Siska pa do Streleckoga broda, oslobode od placanja ratne dace, jer straze
na tako opasnom mjestu, te brane ne samo svoju djedovinu, nego ostatke kraljevstva hr- i

vatskoga. Neki od tih plemica trazili su, da im se dade bar baruta, pu§aka i olova za suz-
bijanje neprijatelja. Tako su molili zaire Krsto Sisinacki, Petar Vukicevic i sudac iz Bo-
vica za kasteo Degoj, Caspar Farka§i6 i Juraj Medjurecki za Letovanic, Nikola Ugrino-
 JULIJE ZADRANIN. KAPITAN U HRASTOVICI. 311

vid za ka§tele Brest Prec^no, kao za StreleCki brod, napokon literat Martin u ime Mate
i i

Keglevica za ka§teo TotuSevinu. Napokon su plemici Pavao Dobro§evi(S, Ivan Krifanic i

Pavao BrestovaCki polozili raCun o povjerenim njima popravcima oko Hrastovice, na §to
im je sabor dozvolio nagradu od trideset foi inti. Sutradan, 24. ozuj'ka, izdali su bani Juraj

Draskovic QaSpar Alapid u gradu Zagrebu nalog banovcu Vladislavu BukovacJkomu od

i

Bukovice, da kao zagrebaCki zupan preduzme §to prije diobu dobara dragocjenosti (vrijed- i

nih do 50.000 zlatnih forinti) iza kneza Franje Slunjskoga medju njegovim dvjema sestrama:
Dorotejom udovom Stjepana Blagajskoga Anom, udovom Nikole Chaszara od Lanzsera. i

Tri tjedna iza toga sastao se je opet sabor hrvatsko-slavonski 17. travnja u zagrebackom
Gradcu. Tu se je poglavito radilo, kako da se ma i silom utjeraju razne dade, a naroCito
zaostala dimnica za uzdrs^avanje haramija na Kupi. Odredjeno bi jo§, da se u kaSteo Ber-
kiSevinu smjesti posada od petnaest haramija, a zagrebacki kaptol da u Brestu i Precnu.
kao i u novopodignutom kastelu drzi 25 momaka. Sve te kastele kao i posade u njima
nadzirati ce ban QaSpar Alapic.
U svanuo Gjurgjevdan (24. travnja) 1575., rok, do kojega je Juraj Draskovic
to je
imao banom. Ve6 26. travnja moli on kralja Maksimilijana
ostati nadvojvodu Karla, da i

ga udostoje banske sluzbe rijeSiti podjedno kapitana za Hrastovicu imenovati. Ali ni kralj
i

ni nadvojvoda nijesu bili voljni, da mu izpune molbu u ono osudno vrijeme, gdje je puk

na jugu Kupe radi neprekidnih turskih provala jatomice ostavljao svoj zaviCaj, te bje^ao
u Austriju i na Moravu, dok je opet zdvojno plemstvo ozbiljno o torn snovalo, da se sul-
tanu pokori.
I tako je Draskovic i dalje morao banom, te svu bijedu s narodom hrvatskim
ostati
Tijekom svibnja
prepatiti. i lipnja 1575. javlja on redom nadvojvodi u Bee, §ta se u nevolj-
noj Hrvatskoj zgadja. Sad piSe, kako kmetovi hrpimice ostavb'aju hrvatsku krajinu, kako
se je posada u Hrastovici u borbi s Turcima vitezki ponijela, kako su Ijudi banice udove i

Erdedi Cetovali sve do turske Dubice. U drugom pismu javHa opet, kako su se hrvatski
stalefi skupili na nekakav stanak, kako on ostaje banom, budu(5i da ga ne 6e te sluibe
i

rijeSiti. Dalje moli ponovo, da Karlo od njega preuzme Hrastovicu, pa da za nju imenuje

posebnoga kapitana. Napokon javlja to, da je posada grada Ivanica u borbi s Turcima i

nastradala. Karlo tjeSi bodri bana na sve mogu^e na^ine. Izdaju se odredbe protiv selenja
i

kmetova iz domovine; kapitanima se zabranjuje cJetovati, da tim ne izazivlju Turke; a

bana se opominje moli, da uztraje u svojoj tezkoj sluzbi. Nadvojvoda zgra2a se radi
i

stanka hrvatskih stale2a u Sisku, pa proglaSuje njihov postupak izdajom. U prvoj polo-
kako se Turci spremaju podsjesti Sisak ili Hrastovicu,
vici srpnja javlja Dra§kovi<5 opet,

na 5to mu nadvojvoda odporuCuje, da je za Hrastovicu imenovan kapitanom J u e Z a- 1 i j

d r a n n, kojega 6e komesari hrvatske krajine namjestiti

i nov urbar o njegovim priho- i

dima sastaviti. Dne 17. 25. srpnja opominje nadvojvoda Karlo oba bana, da sve mogude
i

udese za obranu SIska, ako bi Turci na nj udarili; dne 12. rujna pi§e opet nadvojvoda
Karlo iz BeCa obima banima, neka zapovjede svojim kapitanima vojnicima, da ne Cetuju i

i ne robe, da tako ne daju Turcima povoda za krSenje mira. One, koji ih ne bi sluSali, neka
i

strogo kazne. Nadvojvoda prila2e jo§ pismo budimskoga paSe od 5. rujna, kojim obe<iaje. i

da 6e dr?,ati mir i Cuvati primirje.

Hrvatski bani DraSkovid i Alapi<5 brinuli su se u to vrijeme poglavito za obranu
Siska, Hrastovice i kaStela na Kupi, koji se u taj par nijesu pribrajali ni hrvatskoj ni sla-
vonskoj krajini, da pripadaju slavonskoj krajini. a Haiek opet, da su
Auersperg tvrdio je,

za pravo na hrvatskoj granici. Medjutim oba krajiSka vrhovna kapitana imali su pune
ruke posia u svojim oblastima. Turski sandJIacI na sjeveru Drave zaiedno s poieikim I pa-
kraCkim sand^akom neprestano su Cetovali na slavonskoj krajini. Dne 23. srpnja bfjahu
Turci iz BoboviSda ili Bobovca preko Drave prema Ojurgjevcu, te odagnali odanle
preSli
do 200 komada stoke. U kolovozu opet udarali su na Koprivnicu vi§e puta. te su jednom
prigodom spalili predgradje njezlno. i
312 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

U hrvatskoj je krajini vrhovni kapitan Herbart Auersperg nakon nedace svojega ro-
djaka Ivana u sijecnju 1575. mnogo cinio, da jednom stane na put cetovanju Turaka.
S toga je gorljivo radio oko toga, da se Stenicnjak od Nadazda odkupi, te pretvori u jaku
tvrdjavu za citav kraj izmedju Une, Kupe i Korane. Suvise je nastojao, da nutarnjoaustrij-
ske zemlje (Kranjska, Stajerska i Koruska) sto vise podupru uredjenje obiju krajina. Mnogo
se je tada u obce spominjalo, da bi se za sve tri nasijedne pokrajine morala sastaviti
neka obranbena osnova, ratnovijece. Nadalje da se tocno nad-
te imenovati zajednicko
ziru krajine i da se obskrba krajiske vojske valjano uredi, pace da se osnuje
trosak za njih,

i posebna ratna skola za plemstvo nutarnjoaustrijskih pokrajina. Da zadovolji svima tima

zeljama i potrebama, sazvao je nadvojvoda Karlo zastupnike svih triju nasljednih pokra-
jina (Kranjske, Stajerske i Koruske) na zajednicki sabor u Bruck na Muri za
kolovoz 1575. Auersperg je pred tim putovao po hrvatskom primorju oko Senja, a onda
Zajedno s komesarima nadvojvode Karla po ostaloj hrvatskoj krajini, da izpita s njima
stanje njezino, a onda je 13. kolovoza stigao u Bruck, gdje su zastupnici pojedinih pokra-
jina bili vec na okupu. Zanimljivo je, da su se na torn saboru cule gorke i ostre tuzbe u
pogledu uprave na hrvatskoj krajini. Spoticalo se je, da se vojnici redovno ne placaju, da
zakupnici i trgovci ziveza varaju i kradu, da su kapitani nemarni, i da su pojedini gradovi
i tvrdinjice na krajini zapustene i razvaljene. U obce se izticao veHk nered na krajini, te

su neki bijedili Auersperga, da je on svemu kriv. Auersperg je rado priznao silne nedo-
statke i sve nevolje, koje hrvatski narod radi njih podnositi mora; ali se je ogradjivao, da
bi on sam ista bio skrivio. U
biranom govoru prikazivao je zastupnicima, sta je sve za
obranu krajine cinio, pace da je sada gotov krv svoju proHti za njezino spasenje.
i

Dok je sabor u Brucku bio na okupu, stizavali su svedjer nepovoljni glasovi s iz-

toka. Najprvo je dosla vijest, da su Turci udarili na slavonsku krajinu, te robili i paHH oko
Koprivnice, Rasinje, Kuzminca, Martijanca i Ludbrega gotovo do Varazdina. Malo zatim
proculo se je, da je pet begova iz nutarnje Turske skupilo vehku i jaku vojsku, pa da se
spremaju na ubogu Hrvatsku, da ju do kraja uniste. I zaista bijase beglerbeg bosanski
Ferhatpasa skupio oko sebe ostale sandzake bosanskoga vilajeta, pa sa 3000 Ijudi udario na
Bihac. No ne mogavsi toga grada uzeti, krenuo je s vojskom, koja je putem narasia do
10 — 12.000 Ijudi, prema sjeveru, harajuci i robeci na sve strane,
Cim su Herbartu Auerspergu stigle sigurne vijesti o turskoj provali, ostavio je on
Bruck na Muri, pa je pohitao u grad Podbrizje na Kupi, gdje mu je bila dru^ina, konji i za
rat potrebite spreme. Iz Podbrizja izdao je podjedno zapovijed na sve kapitane u hrvat-
skoj krajini, da se za cetiri dana sa svojim cetama skupe kod grada Budackoga na
rijeci Radonji, pritoku Korane. On sam sa sinom Vukom Engelbertom, mladicem od 22 go-
dine, s nekim prijateljima, druzinom i nekih 50 konjanika ostavi sutradan Podbrizje, te stize
21. rujna pod vecer do Budackoga, gdje se nastani u bHzom kastelu hrvatskoga plemida
Tusilovica. Tu ce cekati, dok stignu cete svih krajiskih kapitana. Dosli bijahu naime do-
sad samo kapitan hrastovicki Julije Zadranin, kapitan Zrinja Toma Cades, zatim neki su-
sjedni hrvatski plemici,kao Ivan Vojkovic, Baltazar Qusic, Vid Klekovic drugi. I Thurn i

bijase vec poslao cetu zumberackih Uskoka. Svega je moglo biti do 1000 pjesaka konja- i

nika. Auersperg smjestio je cete pod satore, a sam je sa sinom posao spavati u kasteo
Tusilovic, ponamjestivsi jo§ po susjednim brdinama straze, koje ce pripaziti, da Turci izne-
nada ne nahrupe.
Medjutim Auersperg nije mogao nikako spavati. Mucila ga je i stara bolest njegova
(kamenac), a i malo vojske svoje odoljeti kud kamo pretezitijoj sili
tezka briga, kako ce s i

turskoj. Mnogo prije zore ustade, pa poce Ijude buditi, da konje sedlaju da se opremaju. i

Najednom zacu se prasak od puscanoga hitca, sto je bio znak, da se Turci negdje pribHzuju.
Otac sin slutili su zlo, pace
i konji njihovi stali se plasiti. No Auersperg hrabrio je sina
i

i druzinu svoju, te je razaslao po okolici Cetiri doma6a hrvatska plemica, medju njima i

Ivana Vojkovica, da razvide, gdje su neprijatelji. On sam s cetom od 60 konjanika odjaha

 PORAZ HERBARTA AUERSPERQA KOD BUDACKOQA (1575.). 313

^/^,r^£^>4rt^ '^f^.^efd
*sii»r

^j^^^/i ^^s^.

/
i*^^;j*^<^g:-:^«^**^ ^^^
C^^^y^y^-^^i^^
.^^3^.
^^^/V

'T -"»<.. '•

sjgjggjg*! ^ . ''
iJ*;
;s».

PISMO NADVO.IVODE KARLA.

i/dano u Becu 14. travnja 1575., kojim banima Jurju Dra§kovi6u i Ga§paru

Alapicu nalaze, da drze utanaCeni broj voinika u banskim tetania. Izvornik

u arhivu zagrcbaCkona kaptola. Siiiinio prof. Gjuro Szabo. (13.).

PEC AT NADVO.IVODE KARLA,

S pisnia od 14. travnja 1575. na bana Jurja nra§k()vi«5a i OaSpara Alapi(3a.
Snimio prof. Gjuro Szabo.
314 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

k strazama, koje bijase u vecer postavio, da od njih dozna za uzrok, zasto je puska
pukla. Uz put srete malu hrpu nepoznatih nin Turaka, koji mu javise, da se iza njih krece
veca ceta turska. Bijase od 1000 momaka, koju bijase Ferhatpasa
to prednja ceta turska
unapred poslao, dok se je on s druge strane s glavnom vojskom pokrajnim putovima pri-
blizavao, da ga krscanske straze ne spaze. Budi od zelje, da razprsi prednju cetu tursku,
budi da nije znao za glavnu vojsku, oborio se Herbart Auersperg sa svojom malenom dru-
zinom na Turke, nadajuci se, da ce u to za njim stici zaostala vojska njegova. Tri put po-
tisnuo je Herbart sa svojim konjanicima prednju cetu tursku, udarajuci na nju iz bliza kop-

Ijima a iz daleka puskama. Ali u to primakla se je i glavna vojska turska, dok krscanskih
ceta svedj jos nije bilo. I tako se je malena druzba Auerspergova morala boriti s citavom
turskom vojskom. Kad je on vidio, da su Turci zarobili plemica Ivana Vojkovica, oborio
se je on na srediste neprijateljsko. U jednoj ie ruci drzao crvenu zastavu sa slikom Krsto-
vom, a drugom je sjekao neprijatelje, koji su ga po nalogu Ferhatbegovu htjeli ziva
uiivatiti. Dva turska castnika, koja se bijahu primakli, Auersperg je sasjekao, kad mu na-
jednom neki delija bosanskoga pase ubije konja. Herbart smaknu deliju, ali na to ga sluga toga
delije s kopljem obori na zemlju, te mu glavu odrubi u slavlju odnese Ferhatbegu. Uz
i

Auersperga bi poubijana ili pohvatana gotovo sva njegova druzina. Na bojnom polju osta-
dose mrtvi Fridrik Visnjegorski i Danilo Tlietan; a suzanjstva dopadose sin njegov Vuk
Engelbert, Vuk Ensthaler, kapitan hrastovicki Julije Zadranin i kapitan Zrinja Toma Ca-
des, zatim hrvatski plemici Baltazar Qusic, Vid Klekovic, Juraj Jankovic, Petar larkov'it
i drugi. Samo cetvorica, medju njima i pisar Auerspergov, srecno se spasose, te donijese
prvi tuzne glase u Podbrizje o smrti svoga gospodara. Nesto poslije pogibije Auersper-
gove stigose na kako su ostale bez vodje, bise posve
bojiste zaostale cete krscanske, ali
suzbite razprsene. Mrtvih ostalo je na bojnom polju 200, a do 2000 bi zarobljeno. Oni,
i

koji su se razbjegli, vratili su se nakon odlazka Turaka na bojiste, gdje su sahranili pale

svoje drugove, a onda su mrtvo tijelo Herbartovo odnijeli u Podbrizje. Slavodobitni pak
Turci robili su na to sve do Kranjske, gdje su poharali Metliku, a onda su se preko Ka-
menskoga i Stenicnjaka vratili u Bosnu, vodeci sobom mnogo roblja i plijena.

Boj kod Budackoga zbio se je u zoru 22. rujna 1575., bas na onaj dan, kad su Ru-
dolfa u Pragu krunili za ceskoga kralja. Vramec zabiljezio je o tom boju ovo: »1575. Bo-
sanski beg razbi i pobi gosp. Herbarta Auerspergara na Horvateh pri Budackom i glavu
vcini odseci i caru v Carigrad na pocast posla. a sina njegova gosp. Bolfa ziva vhitise, i

vnogo porobise i poplenise i veliko krscanska roblja v Bosnu jeta odpelase« Neki prijatelji

Auerspergovi, kao Krsto Gall, htjeli su nedacu njegovu svaliti narocito na Uskoke, koje su
obijedili, da su iza njegove pogibije htjeli prebjeci u Tursku. Na na to je uskocki kapitan Jo§t
Josip Thurn ustao na obranu svojih Ijudi, te je u pismima od 10. i 18. listopada dokazivao,
da je u boju kod Budackoga poginulo ili dopanulo suzanjstva preko 100 Uskoka; poraz
pak skrivio je Auersperg sam, jer je s malo vojske drzko nepromisljeno udario na Turke. i

Auerspergovi rodjaci mnogo su se poslije trsili, da im Turci vrate glavu (doticno kozu
s glave) pokojnoga junaka, da puste na slobodu sina mu Vuka Engelberta. Tek nakon
i

dugih razprava postigose oboje, posto su platili ucjenu od mnogo tisuca talira. S tom od-
kupninom sagradio je Ferhatpasa prekrasnu dzamiju u Banjaluci, koja bi po njemu pro-
zvana Ferhadijom.
Poraz Herbarta Auersperga kod Budackoga kobno se je dojmio hrvatskoga naroda,
koji je opet ostavljao svoju domovinu. No osobito se je raztuzio ban biskup Draskovic, i

koji je u posebnom izvjestaju opisao kralju nadvojvodi dogadjaje na rijeci Radonji. Steta,
i

da se je taj njegov izvjeStaj izgubio ili bar zameo. Po Dra§kovi6evoj zelji imenovan bi na-
skoro novi vrhovni kapitan za hrvatsku krajinu, po imenu Ivan Auersperg; tako isto
javljeno bi 18. listopada Draskovicu, da ce naskoro biti imenovan novi kapitan za Hrasto-
vicu, to Nikola Spljecanin (Alberti, Spalatinus), s kojim se vec pogadjaju. Uza sve to je
i

narod zdvajao, te su velikasi plemi6i na jugu Kupe na hrvatsko-slavonskom saboru, koji

i
r
je 19. i 20. proslnca 1575. bio u
FERHATBEQ POD HRASTOVICOM.

Zagrebu na okupu, nemilo jadikovali vapili za pomod.

U ime knezova govorili su Nikola Frankapan Tr^aCki Franjo Blagajski, a u ime nifega i
i

plemstva Franjo Herendi(J QaSpar Barilovid. Sabor je na to zakljuCio, da te se posebnom

i

predstavkom obratiti na kraija Maksimilijana, da se ipak jednom ozbiljno pobrine za Hrvat-

sku, koju Turci d n e v i c e pustoSe (quotidianas depopulationes), i koja je na rubu pro-
pasti (ruinam et extremum excidium patriae).
Medjutim bijaSe se kralj Maksimilijan iz NjemaCke povratio, te opet vladanje u Hr-
vatskoj i Slavoniji sam preuzeo. Ve6 14. studenoga 1575. izdao je u BeCu pisma, kojima
je sazvao ugarski sabor u Po2un za iste godine. Tom je prigodom mislio sam
13. prosinca
do6i na sabor. te napokon zamjeniku banu Dra§kovi(5u, koji je neprekidno
rijeSiti pitanje o

zaklinjao, da ga oslobode slu2be. za koju nije sposoban. A pitanje o popunjenju banske sto-
lice bilo je tim zamaSnije, §to je drugi ban Qa§par Alapic u ono vrijeme stao pobolijevati.
i

Rad ugarskoga sabora u Pozunu zapoceo je pravo tek u sijeCnju 1576. Maksimilijana
opet nije bilo, vec ga je zamjenjivao sin Rudolf. Ovaj je s ugarskim savjetnicima vijedao,

tko da zamijeni Dra§kovi6a. Dne 26. sijecnja 1576. javlja on otcu, da su gotovo svi savjet-

nici ugarski sporazumni, da se banom imenuje jegarski kapitan Krsto Ungnad. I zaista stalo

se je s njim ugovarati. Ali Ungnad iznio je tezke uvjete, uz koje bi prihvatio bansku cast.
Najprije je izjavio, da ne 6g imati druga, jer ne valja, kad su dva bana, budud da manje
rade. a k tomu su Cesto neslozni. S toga trazi, neka se skloni Alapic, da se sam zahvali,
i

to vi§e, §to je i onako bolezljiv. Nadalje zahtijeva, da mu se dade ista vlast i ugled (eadem
auctoritate et prerogativa), koju su u^ivali prijaSnji bani; zatim da se uvede u bansko
dostojanstvo po zasebnim komesarima, da mu se osigura plada za bansku Cetu, onda da i

mu se dade zastava, bubanj trubljaci. SuviSe trazi, da mu se oznaCi osi-

i i

gura jedno stalno mjesto, gdje ce stajatinjegovabanskaCetaod 300

kon an ka
j 200 pjeSaka; zatim da mu se todno u odredjeno vrijeme
i i

izpladuje pla^a za uzdrzavanje te 5ete. Za putovanje pregledavanje po i

krajini trafi 50 najmanje 32 konjanika pu§kara. Jo§ tra^i, da mu se 2itelji (regnicolares)

ili

Hrvatske i Slavonije moraju pokoravati i da smije vojsku porazmjeStavati po svojoj volji.

Napokon tra^i za sebe grad Samobor, pa onda kaSteo Letovanid zajedno s Qorama. O tim
su zahtjevima Krsta Ungnada vijeCali ugarski savjetnici
marta 1576. u BeCu, te su ih 19.

kralju preporuSili kao pravedne prihvatljive. NaroCito su preporudli, da se zadovolji glede

i

mjesta, u kojem bi stalno kao u posadi prebivala banska 5eta, jer se vojnici radi obskrbe
ne mogu u Hrvatskoj drfati po selima kao u Ugarskoj. Namah nakon toga vijedanja pi-
salo se je s dvora Dra§kovi6u, kako bi se udesilo, da se Alapi<5 radi vjeCite bolesti (wegen
seiner immerwerenden Khranckhait) dostojnim naCinom ukloni s banske Casti. I zaista je
malo zatim sam QaSpar Alapi<5 zatrafio. da ga radi bolesti rijeSe daljega slu2bovanja. To
su u BeCu jedva doCekali, te su ga 23. travnja 1576. u milosti odpustili. AH malo zatim
kao da se je predomislio, jer se wed 14. svibnja tu2i, §to je kralj nalog radi saziva hrvat-
skoga sabora upravio na banovca Vladislava BukovaCkoga, a ne na njega.
Tako hrvatsko kraljevstvo u drugoj Cetvrti 1576. nije imalo pravoga bana. Ju-
ral Dra§kovi6 smatrao se je ved posve rije^en; Alapida su nedavno milostivo odpustili,
a s Ungnadom Samobora, glede kojega se Je ugo-
jo§ se nijesu sporazumjeli, naroCito radi
varalo sa Stjepanom Qregorijancem. su Hrvatska Slavonija ostale bez odgovornoga
Dok i

glavara, opet su Turci svom 2estinom poCeli udarati na obje kraljevine, ne maredi ni naj-
manje, §to je sultan Murat TIT. bio 22. studenoga 1575. potvrdio mir. utanaCen s otcem
njegovim. We6 od poCetka godine 1576. Turci gotovo bijesno udaraju na zemlje kraija
Maksimilijana, tako da je za tu jedinu godinu zablljeJ!eno 50—60 turskih provala. Po§to
su Turci u prvoj Cetvrti 1576. \'\^c puta Cetovali sve do Korane, SteniCnjaka Ostro^ina. i

podigao Ferhatbeg u travnju vojsku od 7000 momaka. pokupio mnogo topova

je drugog i

ognjenog oru^ja, te je doSao pod H r a s t o v c u. da je osvoji. AH Cetiri njegova juri^^a i

biSe sre^no odbijena, na §to se ie stao vra^ati, te Je uzput spalio kaSteo Pe^ (kod Peckoga
316 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

jezera), poubio do 150 Ijudi i mnogo ih sa sobom poveo u suzanjstvo. Mjeseca lipnja
navalili su Turci na B u z i n (Buzim), grad Mate Keglevica, koji je branilo samo 25 pjesaka.
Uza sve to mogli su ga tek prevarom (mit lust) zauzeti.
Pad Buzina silno se je kosnuo kralja Maksimilijana. Na kraljevskom dvoru u Been
bijedili su Matu Keglevica, da je on svojim nehajem skrivio pad toga grada. Kao gospo-

dar Buzina ne samo da nije drzao dovoljno branitelja o svom trosku, nego je pace od
cnih vojnika, za koje je primao placu od kralja, imao u gradu samo trojicu. Jos dva tri
mjeseca radilo se je o torn, da se Kegievic za to kazni, te je dvorsko ratno vijece 7. kolo-

voza po zahtjevu nadvojvode Karla pozvaio ugarsko drzavno vijece, da svjetuje, kako
da se protiv njega postupa.
Namah nakon pada Buzina poslao je Ferhatbeg svoga kapidzipasu, da osvoji zname-
niti grad i rudnik u Gvozdans k o m. Kapidzipasa poveo je sa sobom brojnu vojsku, te
je poceo grad podsjedati lagume kopati i tri dana na nj jurisati. Ali grad je hrabro bra-
nila posada od 130 Ijudi, i to 80 Hrvata, 30 rudara i 20 kranjskih puskara. Kad su Turci
probili topovima vec komad zida na iztocnoj strani grada, stigao je gradu u pomoc vrhovni
kapitan Ivan Auersperg s banovcem Vladislavom Bukovackim i Jurjem Mindsentijem, pa
je Turke suzbio protjerao natrag preko Une.
i

Nedaca kod Qvozdanskoga obodrila je samo Turke na nove prpvale. U prvoj polo-
vici srpnja zauzeli su Hojsicev Grada c, a onda su posli pod grad C a z n, koji je i

pripadao kninskomu biskupu. Dne 18. srpnja zauzese taj grad, to prevarom po noci. Sada i

su mislili Turci, da ce im poci za rukom zauzeti bihacku kapitaniju, taj glavni branik hr-
vatske krajine. Najprvo oborili su se na grad Ostrozac, koji su oko 18. srpnja citav dan
jurisali, ali zaludo; a onda su na koncu stall udarati na sam Bihac. Ali premda je mnogo
Turaka bilo, nijesu mu mogli nauditi. Istoga 18. srpnja, kad je Cazin pao, bijahu slavon-
ski i ugarski Turci udarili na Podravinu prema Varazdinu, ali ih je krajiska posada iz

Gjurgjevca suzbila, te 330 njihovih Ijudi ubila i zarobila.

Sred tih zestokih okrsaja i bojeva s Turcima sastao se je 8. srpnja sabor Hrvatske
i Slavonije. Okupio se je po nalogu kraljevu (ex edicto sacrae caesareae et regiae
maiestatis), ali se ne kaze, tko ga je sazvao. Bit ce, da ga je razglasio banovac Buko-
vacki, jer zakonitoga bana s punom vlasti nije tada bilo. Radilo se je na saboru pogla-
vito radnjama za utvrdjivanje slavonskih krajiskih gradova i kastela u Pokupju. Narocito
se je imala utvrditi Koprivnica, koja se je smatrala glavnim branikom Slavonije
(praecipuum ex propugnaculis confiniorum Sclavoniae), i za koju je jos 19. lipnja izjavilo

ratno vijece, da nije dovoljno utvrdjena. Stalezi na saboru odredise za tu radnju citavu
varazdinsku zupaniju s opazkom, da svaki radnik mora tako dugo raditi, dok ne izkopa
dva hvata gradskoga jarka.
Kralj Maksimilijan, primajuce dnevice vijesti,
kako Turci mir gaze, odiucio je za-
trazitipomoci od njemacko-rimskoga carstva. Mozda ce tu naci takodjer podpore protiv
Stjepana Batora, kojega bijahu Poljaci 1. svibnja 1576. u Krakovu okrunili za svoga
kralja. U to ime sazvao je njemacki drzavni sabor u Regensburg, na koji je 1. lipnja i sam
posao. Da bi njemacki stalezi pomoci protiv turske najezde, dodjose na sabor
skloniji bili

takodjer poslanici nutanijo-austrijskih zemaija (Stajerske, Kranjske Koruske), da izkazu i

svu nevolju svoju. Kranjsku zastupao je izkusni hrabri uskocki kapitan Jost Josip Thurn, i

Njemacki stalezi (i katolicki protestantski) bili su gotovi pomagati kralja

i cara u borbi i

s Turcima, te su mu dozvolili 705.000 forinti za obranu krajina. Vlada je carska dapace

predlagala, da se za stalnu obranu ugarske, slavonske hrvatske krajine, kao za redovno i i

suzbijanje turske najezde osnuje novi vitezkired, padase njemu povjere krajiske
oblasti kao neka vrst iztocne marke. Zastupnici kranjski, stajerski koruski odusevljeno i

su prihvatili taj predlog, te su predlagali, da se vitezkomu redu predadu poglavita mjesta

na krajinama, poimence Kaniza u Ugarskoj, a Koprivnica, Sisak i Qvozdansko u Slavoniji

i HrvatskOj. Vitezki bi red u tima mjestima stalno prebivao, a veliki mestar njegov uprav-
 NJEMACKI DR2AVN1 SABOR U REQENSBURGU. 317

Ijao bi kao krajiSki zupan obranom te markgrofovije. Takova hi uredba bila branik, utjeha
i zastita citavoga krscanstva, a za mlade njemacke plemicc bila bi prava vojnicka §kola,
Medjutim bijaSe i onako boljezljivi car i kralj Maksimilijan ii Regensbur?:u tako tezko
obolio, da je od 24. kolovoza morao u krevetu lezati. Udaranju srca i bolima u bubre-
zima pridru^io se je jo§ zestok kasalj sve to veca slaboca. Uza sve to obavljao je dr- i

zavne poslove. Jos 2. listopada odgovara bratu Karlu na njegova pisma od 12. 14. rujna i

u poslu banije hrvatske. Brat mu Karlo bija§e javio, da je Krsto Ungnad prihvatio bansku
Cast; no da moli, da mu se izpune pogodbe, uz koje bi vrSio tu sluzbu. Maksimilijan od-
1

govara, da se pogodbe u pogledu place i broja banske cete ne mogu ovaj cas izpuniti;
s toga neka se Ungnad slobodno vrati u gornju Ugarsku, da izvrsi svoje zasebne poslove,
te odanle odvede svoju zenu i djecu. Neka sve udesi, da bude vazda spreman poci na put i

primiti baniju, cim mu poziv stigne.

A dok se stvari s Ungnadom
dotle,
konacno urede, neka se umoli zagre-
backi biskup (i nadbiskup kalocki),
kao i dosadanji ban (Alapic), da i

dalje jos neko vrieme vrse banske

poslove. Maksimilijan pisat ce sam
obima, te se nada, da se ne ce kratiti

jos neko kratko vrieme njegovoj zelji

ugadjati. Napokon tjesi brata Karla u
pogledu obrane krajiske, te mu javlja,

da ce s novcanom pomoci njemacke

dr^ave biti zadovoljan i on i zemlje
njegove.
Kad je malo zatim Maksimili-
janu tako otezcalo, da se je slutilo, da
Ce umrijeti, poku§ali su papinski legat
kardinal Moroni, zatim zena i sestra
kraljeva vise puta, ne bi li ga sklo-
niii, da dozove svecenika, pa da se
izpovjedi i priCesti. Ali sve opomene i

molbe nijesu koristile. »Moj je propo-

vjednik u nebu,« odgovarao bi Maksi- SULTAN MURAT 111.

Uza sve to pozvaSe k njemu

milijan. Iz Boissardova djela >Chronolog:ia< od god. 1607*
biskupa iz BeCkoga Novoga mjesta.
Njemu dodu§e izpovjedi, da vjeruje u
nauk crkve, ali odklanjaSe svete sa-
kramente. I tako umre 12. listopada 1576. bez izpovijesti i pri(3esti. •Nesrecnik je umro.
kako je 2ivio,« tako javlja Spanjolski poslanik svojemu dvoru.
Namah sutradan — 13. listopada — pi§e iz Regensburga kralj Rudolf pismo biskupu
DraSkovicu, koje je za pravo imao pisati jo§ pokojni otac njegov. Rudolf javlja biskupu,
kako se je Maksimilijan »ju5era§njega dana prije podne s ovoga CovjeCjega iivota prestavio
u vjeCnu slavu,« pa onda moli Dra§kovi(^a, da obavlja banske poslove, dok se Ungnad iz
gornje Ugarske povrati. Osobito mu pak preporuCa brigu za krajinu. Molbu svoju obnavlja
kralj Rudolf 22. listopada na Jurja Dra§kovida na UaSpara Alapi(5a.
i i

Kralj i car Maksimilijan bio je razborit i bistar Covjek, pamtio je izvrstno, a

znao je
koje §ta. K tomu je bio plemenita i prema svakomu
blaga srca, radljiv, snoSljiv, Ijubezan i

prijatan. No uza sve te vrline nije bio podoban za vladara velike dr^ave u ono burno
vrljeme. On nije mogao odlucino odrediti cilj, kojim mu je po<Si, niti odabrati sredstva, da
31.8 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.).

ga poluci. A nije bilo u njega ni nepokolebive stalnosti, da provede, sto je zamislio.

Vazda je kolebao, pa s toga nije nikomu ugodio. U
Njemackoj nijesu ga voljeli ni katolici

ni protestanti; u Ugarskoj gotovo su zazirali od njega. Hrvatsko bi kraljevstvo bilo za

njegova vladanja sasvim propalo, da nijesu zaredali junacki i raukotrpni bani, kao Petar
Erdedi, Franjo Frankapan Slunjski i Juraj Draskovic. Da su »ostatci ostataka« nesrecnoga
kraljevstva preturili tuzno doba njegova kraljevanja, poglavita je zasluga tih pozrtvovnih
muzeva.
Maksimilijan ostavio je za sobom sest sinova: najstarijega Rudolf a, koji je vec
bio okrunjen za kralja ugarskoga, ceskoga i njemackoga, zatira nadvojvode E r n e s t a,

Matiju, Maksimilijan a, AlbrechtaiVeceslava. Rudolf naslijedit ce ga kao

vladar u svima zemljama; mladja braca primat ce samo godisnju rentu, svaki po 25.000
forinti.
 XIV.

RUDOLF (ID
(1576.— 1608.)

Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Podzvizda (29. rujna 1577.), Qornjc i Doljne KladuSe, Bojne
i SraCica, Ostrozca (13. studenoga 1577.), Zrinia (20. prosinca 1577.) i Qvozdanskoga (13. sijeCnja
1578.); ban Krsto Ungnad (1578.-1583.), kralj Rudolf povjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu
Karlu (25. veljaCe 1578.), koji osniva Karlovac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima god. 1578. do
1582., Uskoci sa ziteljima Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i Solin (2. sijeCnja 1583.). —
Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583.); ban Tomo Erdedi (1584. — 1595.) i njegova pobjeda nad
Turcima Rod Slunja (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bihada (19. lipnja 1592.) u
turske ruke i razorenja Baga (Kariobaga) po mletaCkoj mornarici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda
kr§(ianska kod Siska {22. lipnja 1593.) i posljedice njezine. — Veliki (^etrnaestgodiSnji rat s Tur-
cima (1593.-1606.) i banovanje Ivana Dra§kovi(5a (1596.-1607.); borbe za Petrinju (1593.— 24. rujna

1595.), proglas kraija Rudolfa na Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja — 31. svibnja

1596.); seoba Vlaha u Hrvatsku i Slavoniju (1596.— 1600.), podsada i pad Kanize (8. rujna — 20. li-

stopada 1600.), Uskoci u Senju i smrt Josipa R abate (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stfepana
BoCkaja (rujna 1604.), BeCki mir (23. lipnja 1606.) i mir u 2itva-Toroku (11. studenoga 1606.). —
Posljednje godine Rudolfova kraljevanja (1607.— 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.)
 CONTRArACTVR PER SCtUACHT V.VD 5IECJ SO DIECHRIJTfJf VOR Sy5RGK IN' CRAaATENXtTDERPlET^iyKE ERHALTE-V.^NO lJ^.X.aS^ «f».

BITKA KOD SISKA 22. LIPNJA 1593.

bakrorezu Ivana Sibmachera u djelu: Ortelius (Oerti Hieronymus), Chronologia oder historische
BeschreibiitiK aller KrieRsemporunsren ... in Ungarn. Nfirnberg 16<)3.
A. Qrad Sisak —
B. Turski tabor sanac C. Arkebusiri grofa Montecuccolija
i —
D. Pukovtiik —
Rodern sa 500 Slezana —
E. Kranjski konjanici F. Hasan pasa od generala Auersperga u bijeg —
natieran —
G. Ban Tomo Erdedi s haramijama insurekcijorn H. Reitenauova pjeSadija — I. Po-
i —
tok Odra —
K. Rijeka Kupa —
L. Rijeka Sav3 — M. Sikarje kao skroviSte janjidara N. Tu je —
prije stajala varos Sisak s crkvom Sv. Kriza.

RUDOLF (II).
(1576.— 1608.)

orbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Podzvizda (29. rujna 1577.),
Gornje i Doljne Kladu^e, Bojne i Sradica, Ostrozca (13. studenoga
1577.), Zrinja (oko 20. prosinca 1577.) i Gvozdanskoga (13. siieCnia

1578.);ban Krsto Ungnad (1578.— 1583.), kralj Rudolf povjerava

hrvatsku slavonsku krajinu stricu Karlu
i (25. velja^e 1578.), ko]i
osniva Karlovac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima god. 1578. — 1582.,
Uskoci sa ziteljima Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i Solin (2. sije^nia

1583.). Kralj i car Rudolf bijasc iiavrsio dvadcset i Cctiri Kodiiic i tri mjc-
seca, kad ga je zapalo vladanjc n Njcniackoj, obima Austrijama (doljnoj i

gornjoj), kao u zemljania ugarske

i Ceske krunc. Osim brace njegove iz- i

ticala su se tada jo§ dva iijcmaCka Habsburgovca, dva njegova strica:

nadvojvoda Karlo vladao jc iiutarnjo-anstrijskini zcmljama (i^tajerskom.
Koruskom Kranjskom), a nadvojvoda Ferdinand Tirolom
i prednjo- i

austrijskim oblastima. U ;>paniji Nizozemskoj kraljevao je gorljivi kato-

i

liCki Habsburgovac Filip II.. kojega je sestra Marija bila rodjena majka

mladoga Rudolfa. Ba§ na dvoru toga svoga ujaka proboravio je Rudolf

kao mladic zajcdno s bratom svojini Krncstom viSe godina (156,?.- 1571.).
pa je uza nj postao i sam gorljivini i strogini katolikom. Stoga su se sada
K I a i 0. Hrv. povj. III. (5.) 21
 322 KRAL.] RUDOLF (1576.— 1608.).

i pobojali novovjerci (protestanti i kalvini), da ce za njegova vladanja zaredati tezka vre-

mena za njih i njihovu vjeru. I zaista je u Rudolfa bila ziva zelja, da sve svoje podanike
okupi i vrati u krilo katolicke crkve; ali zato nije bilo u njega potrebite snage ni uztraj-

nosti, da svoju zelju provede.

Bilo je u Rudolfa i vrlina. Sve pored sutljive ozbiljnosti i spanjolske dostojanstve-

nosti, kojoj bijase privikao na dvoru svoga ujaka, bio je dobrocudan i dobrostiv, te je rado
nagradjivao one, koji su ga odano svoga dosadanjega dvorskoga mestra sluzili. Tako je

Adama Dietrichsteina imenovao vrhovnim dvorskim mestrom, a svoga komornika Rumpfa

vrhovnim komornikom. Bio je nadalje obrazovaniji od vecine savremenih vladara, te je
ne samo poput otca i djeda govorio vise jezika, — kao njemacki, latinski, spanjolski, ta-

lijanski, francuski i ceski, — nego je bio krcat i obseznim znanjem. 2ivo se zanimao za
latinsko pjesnictvo i povjestnicu, a osobito za matematiku, astronomiju i prirodne nauke,
ali takodjer i za astrologiju i alkemiju. Brojne ucenjake bez obzira na vjeru okupio je na
svome dvoru, medju njima bila su i znamenita dva astronoma: Danac Tycho de Brache i

Nijemac Kepler. Sam kralj proboravio je mnoge dane i sate budi u zvjezdarnici prazkoj,
budi u laboratoriju. Poput vecine clanova svoje porodice volio je i glazbu. Jednako se je

zanimao za tvorne umjetnosti i za umjetni obrt, Sam se je bavio slikanjem, rezbarijom,

prigotavljanjem ura i drugih slicnih stvari, te je u svome dvoru na Hradcanima u Pragu
sve pored oskudnih financijalnih prilika uzdrzavao brojne slikare, kipare, mjedorezce i

kolajnare. Uvedavsi brusenje gorskih ledaca stvorio je cesku staklenu industriju, koja se
je stala takmiti s mletackom. Najvise pak ponosio se je svojom bogatom zbirkom starih

i novih slika, kipova, pjeneza, kolajna, gemma, kao drugih dragocjenosti svake ruke. i

Sedam soba, dvije dvorane vise hodnika u dvorima na Hradcanima bilo je napunjeno
i

tima umjetninama, a medju njima bilo je djela od prvih umjetnika, kao sto su Diirer, Leo-
nardo da Vinci, Tizian i drugi. Oruzana u Pragu bila je krcata krasnim vitezkim opre-
mama, puskama, topovima i drugim oruzjem. Rudolf se je u tom pogledu natjecao sa svo-
jim stricem Ferdinandom u Tirolu, koji je osnovao bogatu i dragocjenu zbirku umjetnina
i starina u gradu Ambrasu kod Innsbrucka.
Vec ta prevelika Ijubav za znanosti i umjetnosti smetala je Rudolfa mnogo pri vr-

senju njegovih vladalackih zadataka. No jos vise prijecila mu je rad u javnome zivotu nje-
gova plaha tugaljiva cud, koja se je nakon opetovanih bolesti god.
i 1578. do 1581. izro-

dila u posvemasnju melankoliju, te mu je oko god. 1600. pomracila i um. Sto je Rudolf
jace poboljevao, sve je postajao nepovjerljiviji i neodlucniji. To je bilo tim gore, sto se

nije nikad zenio, pa su se tako radjale smutnje radi pitanja, tko ce ga naslijediti u kralje-
vinama i zemljama njegove prostrane drzavine. K tomu je Rudolf bio autokrata, koji ni

za najljucih tjelesnih i dusevnih boli nije pustao krmila iz ruku. Tako je pod kraj njegova
vladanja sve zapinjalo, narocito kad se je Rudolf napokon gotovo posve odijelio od svi-
jeta, sve od straha, da ga tko ne umori!

Namah sutradan iza otceve smrti imenovao je Rudolf pismom, izdanim u Regens-
burgu 13. listopada 1576., svoga iza sebe najstarijega Ernesta svojim glavnim brata
namjestnikom za Ugarsku dotle, dok on sam bude boravio izvan Austrije (quod cum sere-
nissimus Ernestus archidux Austriae . . . frater et princeps noster charissimus, interim dum
nos ab archiducatu nostro Austriae abesse contigerit, nostras vices, tanquam locumte-
nens, in administrandis publicis privatisque nostri istius regni Hungariae negotiis gesturus
sit), te je o tom obavijestio ugarskoga namjestnika i kancelara u Pozunu. Tako je nadvoj-
voda Ernest, stolujuci redovno u Becu, preuzeo sve one poslove austrijske, ugarske i

hrvatske, koje je dosad obavljao nadvojvoda Karlo za izbivanja svoga brata Maksimili-
jana. Ali zato nije ni nadvojvoda Karlo, stolujuci u Qradcu, sasvim odnemario hrvatskoga
kraljevstva, nego se je dalje, vec radi sigurnosti svojih nasljednih pokrajina, brinuo za
i

obranu hrvatske i slavonske krajine. Prema tomu je hrvatsko kraljevstvo od toga casa
 NADVOJVODA ERNEST. 325

imalo za pravo tri gospodara: zakonitoga kralja Rudolia, koji nakon nekog vremena
je

prenio svoju stolicu stalno u Prag, zamjenjivao je u iipravnim politidkim poslovima

i

brat Ernest, a u vojniCkim stric Karlo.

I kralj Rudolf i oba njegova zamjenika svracali su u prvi kraj osobitu paznju ba§ na
hrvatsko kraljevstvo. Ono nije vec od nekoga vremena imalo pravoga bana, jer se Juraj
Draskovic i (laSpar Alapic bijahu zahvalili, a Krsto se Ungnad jo§ ne bijaSe c^sti pri-
hvatio; a u to su bosanski Turci pod beglerbegom Ferhatom njegovim sandzacima go-
i

tovo dnevice pustosili i robili tuznu zemlju, nsstojeci da posve obladaju krajevima iz-

medju Line, Kupe i Korane. Trebalo je stoga u jednu ruku izraditi u Carigradu, da se mir
ili primirje sa sultanom Muratom HI. obnovi i utvrdi, a u drugu opet, da se krajina hr-
vatsko-slavonska od neprestanih navala turskih obrani i osigura. Napokon trebalo je rijeSiti

bansko pitanje u samoj Hrvatskoj.

Wet 22. listopada 1576. bise pozvani Juraj Draskovic Gaspar Alapic, da privre- i

meno vr§e banske poslove, dok Krsto Ungnad svoju sluzbu preuzme. Biskup Draskovic
izjavio se je pripravnim, za sto bi 20. studenoga milostivo pohvaljen, ali Alapic kao da
se je kratio. Bit ce da su i stalezi zazirali od banskoga namjestnika. No bilo je i drugih
razloga, s kojih su i u Ugarskoj dosadanji castnici i sluzbenici smatrali, da ne mogu vr§iti

svoje sluzbe. Ugarski kancelar i gjurski biskup Ivan Listh pisao je 21. prosinca 1576. nad-
vojvodi Ernestu o tome ovako: »U ostalom sto se tice obavljanja posala, ne ce se od mene
nista propustiti; ali ja bih htjeo vasu jasnost pokorno opomenuti, da sada svako po-
slovanje smrcu njegova veli^anstva (Maksimilijana) stoji tako
dugo prekinuto, narocito u stvarima pravde, dok sadanje veli5an-
stvo svoje vjernezasebnimpismom ne obavijesti o smrti svoga
prepoStovanoga roditelja, zatim da je vasoj prejasnosti za izbi-
v a n j a svoga p o v j e r i 1 o u p r a v u. Tako je nekad uradio i pokojni kralj, kad je

Sve naime javne sluzbe sad su iz-

umro preblage uspomene car Ferdinand.
praznjenc, a prijasnji pecati neinaju nikakve krijeposti, te ih s\'i
i

sudci sadanjemu velicanstvu s odrekom sluzbe moraju predati,

a isto ih velicanstvo moze, ako mu se svidi, ponovo namjestiti* (ce-
tcrum quod ad expeditionem negotiorum attinet, a me quidem nihil intermitteretur, sed
serenitatem vestram humiliter admonere volui, omnem nunc expeditionem morte suae
maiestatis pendere tamdiu interruptam, in rebus praesertim iustitiae, quamdiu moderna
maiestas suos fideles de morte parentis sui colendissimi traditisque in hac sua absentia
vestrae serenitati suis vicibus administrandis per singulares literas non fecerit certiores,
quemadmodum ipsa quondam maiestas sua mortuo foelicissimae memoriae quondam
fecit,

imperatore Ferdinando. Omnia autem officia publica nunc vacant, neque sigillorum
regni
priorum aliquis est vigor, quae quisque iudicum modernae maiestati cum resignatione
officii praesentare, ipsa vero sua maiestas ilia de novo, prout ei videbitur, constituere
debebit).

Kancelar je ovim pismom podsjetio, da bi trebalo svima javnima slu2benicima za-

sebnim dekretima u ime novoga kralja podijcliti povlast za vrSenje posala, Sto bi namali
zatim provedeno. No neizravno opomenuo je on na to, da bi nu2dno bilo sazvati ugarski
i i

sabor, te stale?Jma priobCiti smrt kralja Maksimilijana, kao to, da je nadvojvodi Ernestu i

povjereno vrhovno namjestniCtvo u Ugarskoj za izbivanja kralja Rudolfa. Medjutim krall

Rudolf, koji bi morao sam sazvati sabor te mu predsjedati, bio je u to zabavljen poslovima
n NjemaCkoj i CeSkoj, pa tako bi odgodjen saziv ugarskoga sabora do njegova dolazka
u Bee.

Prijeka pogibao od Turaka gonila jc u to nadvojvode Ernesta i Karla, da se bar

pobrinu za obranu hrvatskoga kraljevstva. Kralj Rudolf bijaSc doduSe sultanu Muratu III.

navijestio, da je stupio na prijestolje, te je tom prigodom 25. prosinca 1576. opet obnov-
21*
324. KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Ijen mir na osani godina; ali taj mir nije kao iii prijasnji vrijedio za hrvatske zemlje.
Stoga je nadvojvoda Karlo jos 28. prosinca 1576. iz Oradca putio vrhovnoga zapovjednika
hrvatske krajine Ivana Auersperga, sta da sve iicini za obranu Bihaca; podjedno ga je

pozvao, da nadvojvodi Ernestu predlozi zgodna covjeka za kapitana u Hrastovici, buduci

da dosadanji kapitan Nikola Spalatin ne ce vise da sluzi.

Nadvojvoda Ernest opet je zelio, da se sto prije sazove hrvatsko-slavonski sabor,

te je u torn pogledu po ugarskoj kancelariji dao izraditi poziv na bivsega bana Gaspara
Alapica, da razpise sabor, te da o torn obavijesti i Vida Haleka, zapovjednika slavonske
krajine. Nalog na bana poslan bi iz Beca 26. sijecnja 1577. No vec 1. veljace upravili su iz

Poziina namjestnik i jegarski biskup Stjepan Radecius i savjetnici ugarske komore na

nadvojvodu Ernesta pismo, kao odgovor na njegov list od 25. sijecnja, u kojemu su iziozili

razloge, poradi kojih se hrvatsko-slavonski sabor sastati ne moze. Prvo je, sto ondje nema
bana (absentia bani), koji bi po starom obicaju (semper moris) sabor sazvao (bano iu-

bente), te mu predsjedao. Nadvojvoda doduse misli, da bi to mogli uciniti prijasnji (prio-

res) bani; ali je dvojbeno, da h ce se stalezi i redovi u toj stvari nalogu tih zamjenika
pokoriti (an status et ordines regni illius sint vicegerentum ea in re requisitioni obtempe-
raturi, dubium est). Stoga predlazu Radecius i drugovi, neka bi njegovo velicanstvo pismom
pozvalo (designovanoga) bana, da se prihvati banske sluzbe. Druga zapreka sazivu hrvat-
skoga i slavonskoga sabora po sudu savjetnika jos je zamasnija. Koliko se sjecaju, bivalo
je dosad tako, da se je najprije obdrzavao ugarski sabor na koji su stalezi Hrvatske i

Slavonije slali vazda svoje svecane poklisare. Tek nakon toga sabora sazivao je ban
hrvatsko-slavonski sabor, na koji bi njegovo velicanstvo siljalo svoje komesare, pa je u
njihovoj nazocnosti ono, sto je bilo za obce dobro i, za obranu domovine, ban predlagao,
na sto su stalezi stvarali zakljucke, koji su se napokon njegovu velicanstvu na privolu i

potvrdu posiljali. Ako bi se sada radilo protivno, to se je bojati, da bi se stalezi radi novo-
tarije tuzili na krsenje svojih slobostina, onda malo iii nista moglo kod
te bi se njih izraditi.

Buduci pak da se radi o obrani tamosnje krajine, kao o utvrdi Koprivnice, a i to se, kako
nadvojvoda kralju javlja, nikako ne moze vise odlagati, predlazu savjetnici, neka se ne
sazove bas pravi sabor (diaeta generalis), nego kao neka zasebna komisija (com-
misslonis specialis nomine) u grad Zagreb, gdje ce kraljevski komesari zajedno s bivsim
banom Draskovicem i prizvanim velikasima i plemicima o svemu vijecati i odlucivati, sto
bi bilo njima i domovini za spasenje.
Jamacno po ovom savjetu odgodjen bi saziv hrvatsko-slavonskoga sabora, pa se je

radilo, da hrvatsko kraljevstvo dodje do pravoga bana. Dne 14. ozujka 1577. zamoljen bi

(jaspar Alapic, da se strpi, pa da vrsi banske poslove tako dugo, dok se drugi ban na-
mjesti. Malo zatim, 2. travnja, obavijesten bi kralj Rudolf o razlozima, zasto Krsto Ungnad
nije dosle prihvatio banske casti. Cini se pace, da je u to Ungnad trazio, da ga rijese
banije, premda je ne bijase jos ni preuzeo. Kralj nije na to pristao, vec se je u svibnju i

lipnju ponovo dogovara'.o, uz koje bi uvjete Krsto Ungnad ipak jednom primio namijenjeno
mu dostojanstvo.

Dok se je tako s Ungnadom pogadjalo, zapovjedio je 1. travnja nadvojvoda Ernest

kao zamjenik svoga brata (vicesgerens sacratissimae caesareae et regiae maiestatis)
bivsemu banu Qasparu Alapicu, da za 1. svibnja skupi u Zagrebu sabor kraljevina Hrvat-
ske i Slavonije. Da bi se velikasi odazvali, razaslao je nadvojvoda na njih zasebne po-
zivnice. Jednu je upravio i na kraljevskoga kapitana Simuna Keglevica. Sabor se je sa-
stao na 4. svib.ija. Na
kao komesari nadvojvode Ernesta iznosili predloge
torn su saboru
biskup Juraj Draskovic, vrhovni kapitan slavonske krajine Vid Halek, napokon Servacije i

Teuffenbach. Rac'ilo se je poglavito o utvrdjivanju Koprivnice i drugih krajiskih mjesta u

sada n e m
Slavoniji. Sabrani su stalezi izjavili, kako »z a a j u u k r a 1 j e v s t v u n i k a-
kvoga zakonitoga poglavara, naime bana s podpunom banskbm
 SABOR OD 4. SVIBNJA 1577. 325

V 1 a s e 11 (cum... iiiilliim pro prasenti in re^no habeaiit ic5i:itiiiimn inaj^ci.stratum, neinpe

domiiiiim baniiin pleiiaria authoritate banali fiiriKentem). koji hi ncpokornike i ncmarnike
mogao zakonito sudove dao za drzavljane obdrzavati; stoga ne moKu nikakve
kazniti I

radnje za krajine obecati, niti sto stalno odrediti, o ceniii sii takodier predali pismeni od-
Kovor s pccatom kraljevstva gospodi povjercnicima. Uza sve to podjeljuju RO-spodinu banu
Alapicii njeRovu banovcu, kao
i podzupanima plcmickim sudcima p r v a t u o v a s t i i i ii 1

(privatam authoritatem), da sve zaostale radnje, prijc dozvoljene, tako za Koprivnicu kao
i za ostala krajiSka mjesta, pod uobicajenim Klobama od nemarnika utjeraju. Jcdnako pri-
vatno ovlaStuju i eksaktore, da poberii neuplaccnii jo§ ratnu dacu i dimnicu.

Stalezima bilo je osobito stalo, da

kraljevstvo dobije §to prije zakonitoga
glavara. Stoga su izabrali tri zasebna
poslanika. po imenu Petra Ratkaja, za-
grebackoga kanonika Petra Heresinca,
i viccprotonotara Ivana Petricevica od
Miketinca, koji ce poci u Bee nadvojvodi
Erncstu, a onda kralju Rudolfu, g d j e
bi ga god zateci niogli« (ubi-
cunque reperiri poterit). Tu ce oni
prema instrukciji, koju im je sabor
dao, i nadvojvodu i kralja moliti naj-
prije »zakonitoga glavara,
za
naiine bana punom banskom .s

V 1 a s c u« (pro legitimo maglstratu

nempe domino bano plenaria authoritate
banali fungente), a onda ce im prikazati
ostale nevolje kraljevstva. Medju po-
tonje spadala su i nasilja, pocinjena od
krajiSkih vojnika tako u Hrvatskoj lao
kao i u Slavoniji. Tako se je na samoni
saboru tuzio Matija Deli na Ivana Auer-
sperga njegove sluzbenike u Stenic-
i

njaku, da su mu silom ugrabili posjede

oko rijeke Kupe. Plemi(^i iz Moravca tu-
KRALJ I CAR RUDOLF.
su opet vojnike slavonskoga vrhov-
ii\i Crtao De Bry, Iz Boissardova djela: »Chrono-
noga lapitana Vida Haleka, jer su im logia« od god. 1607.

neprekidno pocinjali nasilja Stete. Na- i

zoCni Halek morao je paCe obecati, da

6e nanesene §tete namiriti od pla6e
tih vojnika, ako se ne bi sami s o§te(5enicima nagodili.

hrvatsko-slavonskoga sabora boravili su prvih dana lipnja u BeCu. Okc

Odaslanici
7. lipnja znalo se je ved za stalno, da ce Krsto Ungnad primiti bansku Cast, pak su zato

zahtijevali, neka im se oznaCi vrijeme, kad iie biti namjeSten. Na to im je nadvojvoda

Ernest ovako odgovorio: »Dan rok za uvod iK)voga bana, dok ne stigne odgovor od i

njegova veliCanstva cara, ne moie se odrediti. Stoga ostaje nadvojvoda kod svoga pr-
va§njega odgovora, te misli, kako je suviSno, da odaslanici dulje ovdje ostanu troSe. Clin i

se njegovo car.sko vcliCanstvo odluCi, priobCit ce se pismeno odgovor stalezima, tc 6e se

na svaki naCin pospjeSiti uvod reCenoga bana placa vojnicinia. Njegova jasnost ne 6c
i i

glede te stvari u svojoj revnosti ni§ta propustiti, veC de ju blagonaklono promicati.* Me-
djutim uza sve to morao je QaSpar AlapiC vrSiti banske poslove jo§ nckih sedam mjeseci.
326 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Dok se je pitanje o popunjenju banske stolice oteglo preko reda, trsio se je nadvoj-
voda Karlo u Qradcu svima silama, da se bar obrana krajine valjano i stalno uredi. Bilo
je to tim potrebitije ne samo stoga, sto su brojne prijasnje odredbe u torn pogledu ostale
slabo ili nikako provedene, nego i zato, sto su Turci bas u ono vrijeme stall uredjivati svoju
krajlnu prema Hrvatskoj, Slavoniji 1 Ugarskoj. Osoblto su se Izticali beglerbeg 1 sandzaci
bosanskoga vllajeta, kojl su u Llcl, Krbavi 1 Korenlci stall podizatl razvaljene gradove,
te Ih utvrdjlvall. Tako su u svlbnju 1577. podigli iznova grad Peruslc, a htjell su jednako
ucinltl i s Bagom u Podgorju, da ih nlje pretekao senjskl kapitan Caspar Rab, kojl je taj

grad obskrblo posadom, te ga prlkloplo svojoj kapltanljl. Oko obnovljenlh gradova tvr- i

dlnja naseljlvall su Turcl Iz nutarnjih krajeva svojega carstva sUa Vlaha, kojl su im bill
provodlci i neredovita vojska za njlhovlh provala u krscanske oblasti. Tako javlja nad-
vojvoda Ernest kralju Rudolfu Iz Beca 3. lipnja 1577., kako su Turcl radl nehaja vrhov-

noga kapitana hrvatske krajine Ivana Auersperga naselili u Llcl Vlahe u dvadeset gra-
dova, na Sto je Rudolf plsmom iz Vratislave 7. lipnja Izdao nalog, da se moraju ti Vlasl
opet protjeratl. Kroz cltava dva mjeseca (lipanj srpanj) pripravljalo se je sada podu- 1

ze(5e, kojim bi se to izvrSilo; all nema vijesti, da je kraljev nalog proveden.

Medjutim je nadvojvoda Karlo po ovlasti kralja Rudolfa od 16. sijecnja 1577. radio

o velikoj osnovi za uredjenje citave krajine, ne samo hrvatske 1 slavonske, nego i

ugarske na sjeveru Drave. Po njegovu predlogu odluceno bi, da se za 1. s r p n j a

1577. sazove u Be5 veliko povjerenstvo iz svih zemalja kraljevih, pace iz

njemacke drzave, koje ce se ozbiljnije baviti krajiskim pitanjem, nego §to je dosad
bivalo. All povjerenstvo sastalo se je tek oko 5. kolovoza, te je ostalo na okupu
do 24. rujna. Zapisnici toga povjerenstva obasezu dva debela svezka od 365 1 179 listova,
te podaju bogatu gradju za poznavanje tako kraljevske, kao i turske krajine u ono vri-
jeme.* Za razprava izticali su se osobito povjerenici nadvojvode Karla i nutarnjo-austrij-
skih pokrajina. Oni su izlagali, kako je krajina u obce nedostatno uredjena, kako se voj-
ska slabo placa, pa je stoga prinudjena, da cetuje i plijeni, 111 opet obranu povjerenih joj

gradova napusta. Da se svima nedostatcima doskoci, potrebito je nada sve, da s e kra-

jina r a z d j e 1 1, doticno hrvatsko-slavonska krajina od ugarske odijeli. Za hrvatsko-
i

slavonsku krajlnu, koja bi se povjerila nadvojvodl Karlu, dosadanja su obranbena sred-

stva posve slaba. Na slavonskoj krajini, koja je duga 12 mllja, imade tek 1972 placena voj-
nika, koji brane 9 mjesta, te primaju godisnju placu od 103, 614 forinti. Trebalo bi vojsku
znatno naime na 3058 momaka, kojl bi branill 26 utvrdjenih mjesta, a to bi sta-
povisiti,

jalo 165.684 forinta na godinu. Jednako treba ojaCati posade na hrvatskoj krajini, koja i

* Prema hrvatskoj krajini drzali su tada Turci 3700 pladenih vojnika i velik broj ne-
placenih Ceta (Vlaha). Placeni vojnici bili su razmjeSteni u ovim gradovima: Krupa (300 konjanika
i 400 pjesaka), Buzin (50 k. i 130 p.), Cazin (50 k. i 130 p.), Kostajnica (400 k. i 200 p., k tomu 50
martolosa), Novigrad (200 k. i 200 p.), Udbina (300 k. i 500 p.), Bunid (100 k. i 100 p.), Borieevac
(70 k. i 100 p.), Ostrvica (60 k. i 150 p.). Neplacenih vojnika (Vlaha) bilo je sva sila oko Kamen-
grada i Bilaja.

Prema slavonskojkrajini drzali su 2863 placena vojnika i dvaput toliko nepladenih

martolosa predavaca. Placeni vojnicl bili su razmjesteni po gradovima pozezkoga
i pakraSkoga i

sandzaka. U pozezkom bila je glavna posada u Pozegi (300 konjanika 50 pjesaka) u Virovitici i i

(300 p. 300 k.); u ostalim gradovima (Brezovica, Sopje, Valpovo, MikloS, Orahovica, Slatina,
i

Vo5in, Kamengrad) bilo je po 50 do 180 vojnika. U pakraSkom sandzaku stajala je najveda posada u
samom Pakracu (60 k. i 80p.) Kraljevoj Velikoj (57 k.
i 90 p.); u ostalim gradovima (Zdenci, Pod- i

borje, SiraC, Stup5anica, Dobra ku6a, Zeljezno MedjureCje, Cernik, Qranica Moslavina) bilo je po i

30 do 109 vojnika.
Turci su dakle protiv hrvatske i slavonske krajine mogli svaki 5as podici preko 6500 pla-
denlh (redovitih) vojnika i dva put toliko martolosa predavaca. i

Turska krajiSka vojska prema ugarskoj krajini brojila je po istom izkazu preko 45.000 ko-
njlanika i pjeSaka.
 POVJERENSTVO U BECU (5. KOLOVOZA DO 24. RUJNA 1577.). 327

""je diiga 36 milja, i gdje ima 52 do 70 gradova, koji se moraju braniti. Stoga treba ovdje pla-
cenu vojsku od 2757 Ijudi povisiti na 3800 momaka, §to bi mjesto dosadanjih 148.988 fo-
rinti na godinu staj^lo 240.168 forinti. Citava dakle vojska na hrvatsko-slavonskoj krajini
brojila bi 6858 momaka, kojih bi uzdrzavanje kroz godinu dana stajalo 405.816 forinti.

Suvise moraii bi se toliki gradovi obnoviti, popraviti i utvrditi, i sto je glavno, dovoljno
obskrbiti topovima, puskama, puscanim prahom i olovom. Nutarnjo-austrijske pokrajine ne
mogu ogromni troSak; stoga treba, da ih
namiriti sav taj car kralj Rudolf pomade od i i

ratne pripomoci, koju prima od njema5koga carstva. Povjerenici zahtijevali su prema tomu
od cara kralja, da on prinosi 140.000 forinti na godinu za uzdrzavanje tih krajina, a
i

osim toga da iz carske komore pla(ia 60.000 godisnjih forinti za bansku cetu. Rudolf se
je neko vrijeme otimao tima zahtjevima. jer da imade onako godisnji manjak od 471.297 i

forinti (sav njegov prihod od nasljednih zemalja zajedno s Ugarskom brojilo je godisnjih
596.492 for., a pripomo^ njemacke drzave 600 000 forinti, svega dakle 1,196.492 for., — dok
je troSak iznosio 1,667.789 forinti); no poslije je ipak pristao na prinos od 140.000 forinti od
njemadke drzavnc pripomoci, kao i na svotu od 30.000 forinti za bansku cetu od 300 konja-
nika i 200 pjesaka. Povjerenici nutarnjo-austrijskih zemalja predlagali su nadalje: 1. da se
nadvojvodi Karlu prepusti hrvatsko-slavonska krajina s punom vlasti; 2. da svi vrhovni i

ratni kapitani budu njemu odgovorni; 3. da krajiske cete budu sastavljene §to vi§e mo-
zitelja nutarnjo-austrijskih zemalja; 4. da hrvatski ban bude nadvoj-
guce od
vodi pokoran u ratnim poslovima, — 5. dasesastavipopissvihnad-
vojvodi predanih utvrdjenih mjesta na krajini; 6. da se pripomoc nje-
macke drzave tocno prema dogovoru izplacuje; 7. da car i kralj ocituje, §to kani 5initi,

ako bi planuo ocit rat (s Turcima); 8. da car i kralj obskrbljuje krajinu ratnom zairom i

ognjenim oruzjem.
Dok je povjerenstvo vijecalo i razpravljalo, dosao je car i kralj Rudolf nakon bo-
ravka od deset mjeseci u Njemackoj, Ceskoj i Slezkoj napokon u Bee. Njegov dolazak u
dosadanju prijestolnicu Habsburga smatrali su znamenitim dogodjajem, tako da ga je i hr-
vatski Ijetopisac Vramec posebice zabiljezio ovim rijecima: »1577. Ovo vreme cesar Ru-
dolfus p e r V i c dolje v Bee, cesarom buduci, dojde.« Car i kralj bija§e majku Mariju
ostavio u Pragu, pa poSao kopnenim putem u Linz. odakle je Dunavom na brodovima do-
plovio u Bee, gdje su ga brat Ernest, austrijsko plemstvo i varoSani osobito (iastno (ex-
quisitissimo honore) doCekali. I bilo je skrajnje vrijeme, da dodje, jer je narod u Ugarskoi
bio vec nezadovoljan, §to nije sve dosad sazvao sabora. Jo§ 29. svibnja 1577. pisao je

ugarski namjestnik i jegarski biskup Stjepan Radetius Po2una nadvojvodi (Radeczy) iz

Crnestu: »Cujem da se u svima zupanijama potajno razpravlja o zadacama dojdu(iega sa-

bora, kojima je jezgra: vjera, palatin, kraljevska vlast. Vjera, da ju moze svatko po volji

izpovijedati. Palatin, da ga izaberu po starom obiCaju, jer je on najpodesniji da ugadja

svim pohotama njihovim. Kraljevska vlast, da se novim zakonima tako stegne oslabi. pa i

da se cini, kako oni (stalezi) ne zavise od kralja, nego ^kralj od njih. Govore naime: treba
se uprijeti sada na poCetku, pa 6e biti vrlo lako skloniti mladoga cara kralja Tomu i . . .

ce njegovo veliCanstvo lako stati na put, ako oru2ano dodje u Poiun.«

Nakon mnogih pripravadogovora sazvao je kralj Rudolf pismom iz BeCa od
i

2. Po2un za 16. listopada iste godinc. U pismu javlja najprije

rujna 1577. ugarski sabor u
smrt otca Maksimilijana, a zatim se opravdava, kako radi preSnih posala u NJemaCkoJ i

zemljama (^e§ke krune sve dosad nije mogao sazvati sabora. Medjutim ugarski se sabor
ipak nije u odredjeno vrijeme sastao. NeSto radi kuge, koja je u Po2unu bjesnila, a neSto
s drugih zamaSnih uzroka odgodio je kralj sabor najprije na 15. studenoga. onda na
1. prosinca. i napokon na I. veljaCe 1578.

Da se izaberu poklisari za ugarski sabor, sastali su se staleii Hrvatske i Slavonije

na sabor u Zagrebu 1. listopada 1577. Sazvao ga je po nalogu kraljevu (ad mandatum...

caesareae et regiae maiestatis) GaSpar AlapiC, koji se joS uvijek banom naziva. Za poklisare
 328 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

bise izabrani lektor zagrebacki Petar Heresinec i protonotar Ivan Petriccvic. Njima
bi uz ino povjereno, da tocno obavijeste kralja o dugotrajnoj parnici izmedju Mate Kegle-
vica Mihajla Sekelja radi Krapine. Inace se je na saboru razpravljalo tek o raznim tuz-
i

bama upravnim stvarima, kao o tuzbi banovca Vladislava Bukovackoga protiv udove
i

bana Petra Erdeda. Odluceno bi jos, da viceprotonotar smije izdavati sudbene spise pod
autenticnim banskim pecatom u ime bana Alapica. Napokon bi ustanovljen postupak
s onima, koji se krate namiriti dimnicu.
Tek sto se je sabor razisao, stizavale su tuzne vijesti iz hrvatske krajine. Nakon
cestih provala turskih u srpnju i kolovozu, kojom su prigodom stradali krajevi oko Ste-
nicnjaka i Kneje, pa oko Bihaca, spremio se je Ferhatbeg u rujnu, da ide osvajati krajiske
gradove. Tromi vojskom slabo obskrbljeni vrliovni kapitan Ivan Auersperg kao da je
i

sustao, a vrstni senjski kapitan Caspar Rab boravio je u Becu, gdje je 4. listopada izvjes-
civao o stanju svoje kapitanije, Caspar Alapic bijase jos 7, rujna javio u Bee, kako se bo-
sanski Turci silno spremaju, kako je preslab, da bi im odolio. I zaista je Ferhatbeg kupio
i

vojsku kod Udbine, gdje mu se je 23. rujna pridruzio hlivanjski i kiiski sandzak. U Senju
su nagadjali, da ce udariti na Bihac; ali Turci su prosli pokraj Bihaca prema gradovima
Buzinu i Cazinu, koje bijahu prosle godine zauzeli, pa ce osvajati preostale gradove do
rijeke Cline. Vrhovni kapitan Ivan Auersperg potekao je na to iz Podbrizja na Kupi, gdje

je jos 29. rujna stajao, u Stenicnjak, koji se smatrao glavnom utvrdom u onim
je tada
krajevima, aU je dosao prekasno, jer su Turci vec 29. rujna bili zauzeli gradove P o d-
z V i z d, obje Kladuse, Sturlic, Ajtic-gradiPeci Mihajla Turka, kojih su ka§te-
lani i strazari ostavili svoja mjesta, jer nijesu vise mjeseci primih hrane ni novaca za na-
bavu hrane. Iza toga udarili su Turci i na H r e s n o, ali se je taj grad srecno branio. Ivan
Auersperg, koji je 30. rujna bio u Stenicnjaku, mogao je jedino raditi o torn, da Turci dalje
ne osvajaju. Dne 3. listopada javlja on iz Stenicnjaka, da je kapidzipasa Ferhatbegov na-
kon zaludna jurisa na grad Smrckovic (na izvoru Cline) sa 5000 Ijudi 2. listopada udario
na krajeve oko Korane, te ugrabio sila blaga; u isto vrijeme provaljivao je hlivanjski pasa
prema Kupi, valjda da pohara Turopolje. No ondje stajao je u Vukovini ban Caspar Alapic,
koji bijase namah nakon svrsena sabora, cim mu je Ivan Auersperg javio o padu grada
Podzvizda, pozvao sav narod Hrvatske i Slavonije na oruzje, te se zajedno s banskom
cetom utaborio kod recenoga grada, da zastiti Pokupje oblasti do Save. Medjutim je Fer- i

hatbeg stao udarati na znamenito Cvozdansko. Dne 6. listopada javlja Ivan Auersperg iz
Stenicnjaka kranjskim stalezima, kako se je iz Cvozdanskoga prosuljao kroz tursku voj-
sku jedan krscanski vojnik, te saobcio, da Turci vec tri dana podsjedaju Cvozdansko, pa
da ne ce izpod njega otici, dok ga milom ili silom ne predobe. Sam Ferhatbeg stoji s veli-
kom vojskom kod Novigrada, te gradi most, koji je prije stajao, ali je bio los. Kapitan i

nadalje jadikuje, kako je prava sramota, da se toliki gradovi Turcima prepustaju. On sam
ne moze od njegovih 600 konjanika jedva polovica kcd njega sluzi, a ni ti
ih obraniti, jer

ne ce da ga sluSaju. Turaka nasuprot imade 6000 momaka. Kraj takih prilika zapusten bi
igrad B o j n a, jer je zapovjednik njezin Taubenhauser poslao svoga desetnika u Ljubljanu
za pomod, ali je nije dobio. Jamacno 6e propasti i sam Bihac. Ban Caspar Alapic javlja
opet u svom odgovoru kako se
stajerskim stalezima iz tabora u Vukovini 15. listopada,
sve vise vojske oko njega kupi, kako je gotov pomoci, ako se sto protiv Turaka po- i

duzme. Podjedno saobcuje tuznu vijest, da su Turci opet osvojili jedan znameniti grad, po
imenu S r a c c e (castrum Zracycze non modice existimacionis), koji je pripadao bi-
i . . .

skupu zagrebaCkomu Jurju Dra^kovidu.

Ferhatbeg nije se ovaj put zadovoljio otetim gradovima, veC je ratovanje nastavio
i kroz zimske mjesece. U prvoj polovici studenoga doSao je Ferhatbeg sa svojim kapidzi-
pasom i velikom vojskom pod grad O s t r o z a c, koji je spadao pod bihacku kapitaniju, i

porkulab Ivan Bogdanid. Bihacki kapitan Scbastijan Lamberg nije mogao

koji je branio
gradu pomoci, pa tako je Ostrozac 13. studenoga nakon zestoka juriSa pao Turcima u
 PAD GVOZDANSKOOA (13. SUECNJA 1578.). 329

rukc. Naroda bi torn zRodom mnogo zasuznjeno i posjeceno; porkulab Bogdanic s ncko-
liko Ijudi spasio se je sre^no i sklonio u Bihac. Slavodobitni Ttirci htjedose sada jurisem
uzeti i grad Izacic, ali bi§e suzbijeni.

krScanima dao ni odahnuti. Dne 3. prosinca osvanula je turska ceta

Ferhatbeg nije

pred Ledenicama u Vinodolu, te bi grad bila osvojila, da je zitelji nijesu kamenjem suzbili.
Namah poslije toga do§li su Turci pod grad Z r n j, nekadanju stolicu djedovinu kne- i i

zova Zrinskih. Qrad je bio dosta Cvrst, opasan trostrukim zidom, ali kastelan gradski Pe-
tar Kamenjaii bio je slab i plasljiv Covjek, te je vec nakon prvih topovskih hitaca stao
s Ferhatbegom ugovarati o predaji grada. Ferhatbeg obeca njemu i posadi Slobodan odla-
zak, na sto mu 20. prosinca 1577. grad predadose. Ferhat ipak nije odrzao rijeCi, vec je

Kamenjana zarobio i poslao u Bosnu.

Padom Zrinja zaprijetila je skrajnja pogibao gradu Qvozdanskomu i majda-

nima kod njega. Qvozdansko bilo je sada sa sviju strana opasano turskim gradovima
(Zrinj, SraCica, Bojna, Buzin, Novigrad na Uni), tako da mu
se ni odkuda nije moglo pomoci. Neke torske cete stajale su
pod gradom jo§ od listopada, a oko Bozica dosao je preda nj
sam Ferhatbeg s velikom vojskom, te ga je opasao sa svih
strana. Poveo je sa sobom 1000 bosanskih obkopara. Qrad- i

ska posada brojila je samo 300 momaka pod kapitanima

Doktorovicem, Nikolom Ozegovidem i Andrijom Stepsicem.
U gradu bilo je malo hrane i vode, pa i ratne zaire; po-
sljednji put bija§e ga obskrbio mjeseca kolovoza Ignjatije

Moskon na tri mjeseca. Stoga se je naskoro u gradu pojavila

velika bijeda radi glada Posada je redom jela svoje i zedje.
pse Cuvare, dok dva nijesu Turci otrovali.
joj posljednja
NADVOJVODA
Ferhatbeg pozvao je posadu, da se predade; ali ona mu je ERNEST.
odvratila, da voli izginuti, nego se osramotiti. Prvi juri§ na
Po medaiji, koju je
grad u^injen bi 10. sijeCnja 1578., ali ga branitelji junacki
skovao Antonio Abon-
suzbiSe. Jednako bi§e suzbijeni turski juriSi 11. i 12. sijecnja.
dio oko 1577. Iz djeia
Iza posljednjega juri§a ostalo je u gradu samo 25 do 30 zivih •Portratmedaillen des
branitelja, a i ti bijahu izmuCeni gladom i zedjom, a jamacJno Erzhauses Oester-
bijahu mnogi i ranjeni. Ferhat odredio je posljednji juri§ za reich. Wien 1896.«

nod od 12. na 13. sijednja. No oko ponoci utrnuSe u gradu

svjetla i strazarske vatre; stoga je Ferhat slutio varku, te
je juris odredio za jutro. U to je svanulo jutro u ponedeljak
13. sijeCnja. Turci se spremiSe na juriS, te se polako priblizavahu gradu. No u gradu bilo je sve
tiho: niti je puSka planula, niti gradskome zidu. Sad su Turci
se je koji branitelj pokazao na
razbili vrata i provalili u grad. Po odajama leiala su mrtva tjelesa
dvoriStu, trijemovima i

hrabrih branitelja, ogrezla u krvi od zadobivenih rana. Neka opet bila su ditava, ali bli-
jc'da i suha bez daha i ^ivota. Ti su poginuli od gladi, s^edje i tefkoga napora. U gradu
nijesu Turci naSli ni zere hrane ni kapi vode. Taj stra§ni prizor kosnuo se je Ferhatbega
tako, da je mrtve branioce Qvozdanskoga po krSdanskom obredu dao sahraniti. Zatim je
razorio majdane, zatrpavSi jame uniStivSi naslone. Tako propade znameniti rudnik srebra i

u Hrvatskoj, u kojem je neko vrijeme bila kovnica srebrenih pjeneza. i

Ba§ ti straSni udarci, koji su stigli hrvatsko kraljevstvo, te koji su nemilo zaprijetili
takodjcr Kranjskoj nadvojvodu Karla kralja Rudolfa, da se po-
i Stajerskoj, potakli su i i

zure. pa da .^to odluCna uCine za

obstanak hrvatske krajine. Zaklinjao ih je biskup dalnji i

Juraj Draskovic, koji je u listopadu boravio BcCu, pa je onda na povratku iz Vara2dtna ii

5. studenoga pisao kralju Rudolfu pismo, u kojem ima ovo mjesto: »Kad sam juCer u ve- i

Cer stigao u Varaidin, zatekla me je novina, da su Turci kaSteo Mazin u topuskoj opatiji.
330 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

sto sam ga protiv Bosnjaka podigao, spalili, te nesrecnike, koji su ondje obitavali, sa svim
imanjem njihovim odveli. Stoga opet najpokornije molim vase velicanstvo, kako sam vec
i prije cinio, neka dade na portu turskoga sultana pisati tuzbu o tolikim navalama, koje

Bosnjaci protiv mira cine. Inace sumnjam, da ce ti neprijateljski susjedi prestati pusto-
senjem krajine.« Biskup imenuje nadalje neke muzeve, koje bi kralj mogao izabrati za po-
slanike za Carigrad. Medju njima preporuca Stjepana Kapitanovica, koji doduse nije pis-
i

men, ali je uman, hrabar rjecit, te vjest tako magjarskom kao

i hrvatskom jeziku. i

Medjutim se je nadvojvoda Karlo, kojega bijase

i kralj Rudolf pismom, izdanim u
Becu 12. rujna 1577., zamolio, da vec nakon dva mjeseca
1. sijecnja 1578. preuzme ili bar
upravu (administration) hrvatsko-slavonske krajine (a ne tek 1. ozujka 1578., kako je u
svom pismu od 13. kolovoza 1577. izjavio), stao ozbiljno pripravljati za svoju buducu
tezku zadacu. A da bi je lakse mogao izvesti, trebalo mu je izdasne i svestrane pomoci od
pokornih mu pokrajina, pa je stoga sazvao sabor (ili bolje zemaljske odbore) svih svojih
pokrajina (Stajerske, Koruske, Kranjske i Qorice) za 1. sijecnja 1578. u grad Bruck
n a Mu r i (u Qradcu bjesnila je tada posast). je na Tocno u odredjeno vrijeme naslo se
okupu 45 zastupnika recenih pokrajina. Cini se, da je bilo nekih zastupnika iz Hrvatske i

i Slavonije (Petar od Druskovca), da pomazu svojim savjetom. Na saboru se je mnogo

razpravljalo o vjerskim prilikama, te su protestanti, koji se bijahu u nutarnjo-austrijskim
pokrajinama dosad jako razsirili, trazili, da im se zajamci sloboda vjeroizpovijedanja. Po-
red toga vijecalo se je poglavito o krajini. Sam Karlo trazio je, neka mu zastupnici po-
tanko izloze, kako bi se hrvatsko-slavonska krajina u buduce imala
zatim neka braniti,
ustanove prinose nutarnjo-austrijskih pokrajina za krajinu, a napokon neka iznesu svoje
predloge o utvrdi obskrbi krajiskih gradova. Vijecanja sabora trajala su preko dva mje-
i

seca, te su zastupnici Karlu dozvolili gotovo sve, sto je trazio. Vec 1. veljace predali su
nadvojvodi obranbeni red (Defensionsordnung) za same nutarnjo-austrijske zemlje, po ko-
jemu bi se imala sva za oruzje dorasla momcad u Stajerskoj. Kranjskoj, Koruskoj Qorici i

popisati te u oruzju vjezbati; svaki trideseti momak od popisanih imao bi se pozvati u

sluzbui dobro naoruzati, te na krajinu odpremiti, gdje ce po tri mjeseca izmjenice sluziti;

svaki deseti momak opet od popisanih neka se drzi u zemlji kao rezerva. Ako nadvojvoda
sam podje u rat, mora sve s njime ici; bisknpi i prelati moraju poslati po jednoga izvjez-
banoga ratnika. Dne 1. ozujka predali su zastupnici nadvojvodi svoj zakljucak o stanju
vojne snage na hrvatskoj krajini, po kojem bi se imalo ondje uzdrzavati 1315 haramija, 500
husara, 300 strijelaca na konjima i 320 njemackih vojnika, svega 2435 momaka uz godisnji
trosak 160.848 forinti. Za slavonsku krajinu odredjeno bi: 200 arhibusira i 400 husara, 350
njemackih vojnika i 1750 haramija, svega 2700 momaka uz godisnju placu od 152.496 for.

Nadvojvoda zahtijevao je nadalje od sviju cetiriju pokrajina za uzdrzavanje hrvatsko-

slavonske krajine godisnji prinos od 548.205 forinti i to bar za prvu godinu, tako, da bi

§tajerska dala jednu polovicu, a drugu polovicu ostale tri pokrajine. Od te ogromne svote
upotrebilo bi se osim za vojnicke place (312.354 forinta) jos 135.400 for, za gradjevine,
50.000 for. za artileriju, 25.000 for. za provijant, i 25.451 for. za ratno vijece. Zastupnici bi-
jahu naime zakljucili, da nadvojvoda ustroji u Qradcu zasebno ratno vijece za hrvatsko-
slavonsku krajinu; u to bi vijece birala Stajerska tri clana, a Koruska i Kranjska po dva.
Osobito su se zastupnici brinuli za utvrde krajiske i njihovu obskrbu. Tako su za-
kljucili, da se s vec pripravljenim novcem podigne jedna nova velika tvrdjava
na hrvatskoj krajini, a obstojece vec da se poprave. Za to bi odredjena svota od 420.000
for, Neka pozove zagrebacki kaptol, da nadvojvodi predade grad Sisak. Nadalje
se zatim
neka se utvrdi Hrastovica, a za 8000 for. neka se sagradi nova strazarnica izmedju Siska

iHrastovice. Za gradove uz Qlinu dozvoljen bi trosak od 20.000, za Bihac 20.000, za gra-

dove izmedju Bihaca Senja 5000, za Slunj 5000 for. Buduci da je Hrastovica znamenito
i

mjesto, treba u nju smjestiti osobito vjesta i hrabra kapitana. U Bihacu treba urediti oru-
zanu i barutanu; suvise treba naciniti most od ladja, te ga od Krskoga u Kranjskoj dopre-
 NADVOJVODA KARLO POSTAO UPRAVITELJ KRAJINE (25. VKLJACE 1578.). 331

miti u Sisak. Hranu treba dobavljati iz Metlike, Crnomlja i Qradca na Kupi, te ju voziti u
Ogulin, gdje ce se urediti kruSne peci, u kojima ce se peci kruh za Bihac, Slunj, ModruSe,
Jesenicu, Dabar, Mutnik Trzac. Izdali su jos nacrt naputka za ratno vijece kao
i za rat- i

noga blagajnika. Kod namjc§tanja vi§ih castnika za krajinu vaija se najprije obazirati na
sposobne Ijude iz nutarnjo-austrijskih zemalja. Zastupnici nadali su se za stalno, da ce se
hrvatsko-slavonska krajina, kad se tako uredi, moci sigiirno obraniti, a narod hrvatski,
koji se ie na sve strane selio, da ^e se u svoju starii postojbinu povratiti.
Nadvojvoda Karlo bio je oso-
bito zadovoljan zakljuccima sabora u
Brucku, te je vecinu njih prihvatio, a

neke preinacio. Jos za vrijeme sabo-

rovanja rijesio je on dosadanjega vr-
hovnoga kapitana Jirvatske krajine
Ivana Auersperga sluzbe, te je 8.

sijecnja 1578. mjesto njega imenovao

Ivana Ferenbergera. Vramec
zabiljezio je tu promjenu na kraju
svoje kronike ovim rijecima: »1578.
Qospodin Ivan Auersperg ostavi ge-
neralsku kapitaniju hrvatske i daima-
tinske pokraine, to isto leto. Qospodin
Ivan Feremberger od Karola hercega
be postavljen general na hrvatskoj i

dalmatinskoj krajine.« Novi general

hrvatske krajine Ferenberger von
Auer bio je rodom iz Tiroia, a sin
ubogih i priprostih roditelja. U 19. go-
dini stupio je u vojniCku sluzbu, te je
1540. pod Budimom dopanuo turskoga
robstva. Izkupiv§i se nakon Cetiri
mjeseca, vojevao je za cara Karla V.
u Italiji, gdje se je osobito proslavio,
za §to mu je car god. 1545. podijelio
plemstvo. Qodine 1566. vojevao je u IVAN hERENBERQER
Ugarskoj, a poslije ga je (oko 1574.) prvi vrhovni kapitan hrvatske krajine, koji je
car Maksimilijan imenovao senjskim stolovao u Karlovcu (1578.— 1579.). Iz djela
kapitanom. Tu je zadavao straha Tur- »Annales Ferdinandei*, koje je sastavio Fr. Chr.
cima i MIetcima. Bududi da su ga Khevenhiller (t 1650.).

Mletci kod cara opadnuli, preSao je u

slu2bu k nadvojvodi Karlu, gdje je bio
kapitan dvorske stra2e i zapovjednik
iedne Cesti Stajerske zemaljske vojske. Sada ga je napokon, starca od 67 godina. zapala
teika zadacia, da uz vrlo zaslufnoga generala slavonske krajine Vida Haleka bude naj-
jaCa podpora svom gospodaru pri urcdjenju krajiSke obrane. Kraij je Rudolf malo zatim
pismom, izdanini u BeCu 25. veljaCe 1578., konaCno svome stricu Karlu po-
vjerio vrhovnu upravu hrvatsko-slavonskekrajine, temuje podjcdno
u istom pismu izdao obseian naputak instrukciju. U re^enom pismu oCituje kralj Rudolf,
iii

kako je obilatn zaokupljen poslovima njemaCkoga carstva

i drugih svojih zemalja. kako i

se ne rnoie baviti poslovima krajine. koja je od njegove stolice suviSe udaljena: pa je stoga
odlu^io. povjeriti sve krajiSke poslove dvjema uglednim vrstnim glavama. to tako, da i i

jedna upravlja poslovima krajine od Drave do Jadranskoga mora u Hrvatskoj i Slavouiji,

332 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

a druga od Drave do Erdelja u Ugarskoj. Upravu (administration) hrvatsko - slavonske

nadvojvoda Karlo, dokle bade kralju pocudno, a njemu
krajine preuzeo je najljubeznije stric
moguce snosljivo (alls lang unnss wohlgefiihlig und seiner Lieb erschwinglich und er-
i

traglich seyn wirdet), a ugarsku krajinu povjerio je kralj svomu bratu Ernestu. U daljem
naputku moli kralj nadvojvodu Karla, da radi sporaziimno slozno s Ernestom, pa da se i

uzajamno poniazu u potrebi. Zatim izbraja prava duznosti Karlove kao vrhovnoga zapo- i

vjednika hrvatsko-slavonske krajine. Najprije »iu je ozbiljno nastojati, da se odrzi mir

s turskim sultanom, pa zato ne smije dopustiti, da krajiske cete udaraju na turske oblasti.
Jedino smiju Turke, kad u krscanske krajeve provale, odbijati, progoniti i plijen im oti-

mati. Nadvojvoda nadalje ne smije se upustiti u o t vo r e n obranbeni rat ili navale bez
privole kraljeve. Karlo moze nadalje imenovati generale, kapitane i druge castnike za
krajinu, ali mora o torn prije kralja obavijestiti Radi lakse obrane krajine dozvoljava se
nadvojvodi, da sastavi zasebno ratno vijece. Za uzdrzavanje i obranu tako nutarnjo-austrij-
skih zemalja kao i krajine prepusta kralj nadvojvodi sve prihode i dace njegovih zemalja,
pace mu obecaje prinos od njemacke drzave. No najzamasnija je odredba, po kojoj
i

imadu »takodjer ban Slavonije Hrvatske sa svim svojim podre-

i i

djenim cetama, kao stalezi tih zemalja, paipu ckiustanakHrv a t-

i

ske Slavonije, kolikosevojnickih poslova tice, biti u ime kra-

i

Ijevo upuceni na nadvojvodu, dok ce u drugim (stv'arima) na Ru-

dolfa kao na ugarskoga kralja cekati gledati« (also solle auch der i

f^n.an in Windischland und Croaten mit alien seinem

untergebenen kriegvolkh, item die
s^finde derselben lannde, gleichfalls des Windischen und Croatischen landes aufboth, soviill
das kriegsweesen antrifft, in unsern nahmen an sein Lieb gewisen seyn, sonst aber in

andern auf unss, alss khonig in Hungarn, wartten und sehen). Prema toj ovlasti izdao je
nadvojvoda Karlo vec 11. ozujka 1578. naputak za svoje dvorsko ratno vijece u Qradcu,
dok je nesto malo prije (1. ozujka) dao u hrvatskom jeziku sastaviti »sluzbeni zakon« za
pjesake (haramije) i konjanike (husare), koji sluze na hrvatskoj i slavonskoj krajini.
Prve polovice sijecnja 1578. rijeseno bi napokon bansko pitanje tako, da je kralj i

Rudolf imenovao banom Krstu Ungnada, s kojim se je preko dvije godine o tom do-
govaralo. Dne 25. sijecnja trazi koji ce ga na saboru uvesti u bansku
Ungnad komesare,
Cast. Instalacioni sabor sastao se je u gradu Zagrebu 5. veljace 1578., cast kraljevskih ko-

mesara vrsili su biskup Juraj Draskovic stajerski plemic Krsto od Kunsperga. Kako sa-
i

borski zapisnik kaze, stalezi su jednodusno (pari voto) primili novoga bana, na sto je on
pred recenim komesarima stalezima po hvaljenom starom obicaju kraljevstva svecano
i

polozio uobicajenu prisegu (qui dominus banus coram praescriptis dominis commissariis
statibusque et ordinibus regni veterana laudabili consuetudine solemniter solitum praestitit
iuramentum). Ako je vjerovati zapisniku, to su se stalezi posebice zahvalili kralju, §to im
je zapomaganje (ad plurimas supplicaciones et interces-
na njihove vrlo brojne prosnje i

siones) vec »dugo zudjenoga« (iam diu desideratissimum) Ungnada imenovao za bana.

Sabor je dva dana ostao na okupu. Nov! ban imenovao je svojim banovcem S t e- j

pana Oregorijanca, podijelivsi mu podjcdno cast zupana zagrebackoga krizevac- i

koga. I taj je polozio prisegu pred saborom, na Sto da po starom mu ban i stalezi prepustise,

obicaju (more alias consueto) izmedju uglednijih plemica izabere podzupane recenih zupanija,

koji ce prisegu poloziti pred zagrebackim kaptolom. Poslije toga bi§e stvoreni neki zama§ni
zakljucci. Po zahtjevu (ad postulacionem) nadvojvode Karla bise odredjeni radnici za utvr-
djivanje Koprivnice i prelaza kod Qjelekovca, zatim bi dozvoljena stanovita koliCina zita
za krajinu. Jo§ bi odredjeno, da se za obranu Kupe i prekokupskih strana podigne na
oruzje jedna petina svih kmetova i plemica iednoselaca, pa da se poslju straziti kod pre-
laza preko te rijeke. Nadalje bi odluceno, da banovu pozivu na obci ustanak mora se
svatko odazvati, te se pridruziti banskomu banderiju; osim toga neka se umoli kralj, da
ban s cetama kraljevstva (regnicolis) ne mora ratovati izvan domovine. Osobito je pak
 BAN KRSTO UNQNAD (1578.— 1583.). 333

znamenit zakljucak, da podzupani nioraju poiaditi, da se sva imanja i posjedovanja, ne-

pravedno ili siloni oteta za sinutnja poslije boja iia Mnhackom polju, nioraju provratiti
prijasnjim zakonitim Kospodariina ili njihovim zakoiiitini su bastinicima. Stalezi smatrali
sve te zakljucke tako zamasnima, te su odlucili, da za ugarski sabor izabrani poklisari ih

Petar Heresinec i Ivan Petricevic ponesu sa sobom u Pozun, gdje ce ih kralj Rudolf po-
tvrditt. Kralj je to 9. travnja zaista i u5inio.
Novi ban Krsto Ungnad nije bio hrvatskomu narodu iiepoznata licnost. Otac mu
Ivan sluzio je mnogo godina kao vrhovni hrvatsko-slavonske krajine (do 1556.), kaPitan
a poslije se je sve do smrti svoje bavio stampanjern i sirenjem hrvatskih protestanstkih
knjiga. Po otcu svomu bastinio je Krsto grad Varazdin i Cast zupana varazdinske zupa-
nije. Osim toga pripadao mu je grad Samobor. Vi§e godina
prije svoga banovanja ob-
i

na§ao vrhovnoga kapitana u Jegru. Fostavsi banom pisao se je »Krsto Ungnad,

je cast
barun od Sonecka, zupan varazdinske zupanije, savjetnik njegovog carskog kraljevskog i

velicanstva. kao kraljevina Dalmacije, lirvatske

i Slavonije ban« (liber baro in Sonnegh i

. nee non regnorum Daltnatiae, Croatiae et Sclavoniae banus). Premda je, kako saborski
. .

zapisnik kaze, bio jednodusno primljen za bana, ipak je poslije imao mnogo protivnika i

borba.* Cini se, da smutnjama prvi povod dao banovac Stjepan Qregorijanec, koji je
je

8. veljaCe 1578., treci dan iza banova uvoda pocinio veliko nasilje. Recenoga dana vracao

se je Qregorijanec oko deset sati u noci iz doljnoga grada Zagreba u kraljevski slobodni
grad Qradec. Do§av pred »Kamena vrata« sa svojim slugom trazio je, da ga puste u grad.
Oradjanin zlatar Petar Krupic, u kojega su bili kljuci, dosao je, otvorio vrata
i lijepo ba- i

novca pozdravio. Ali taj oborio se je na njega, sasuo na nj pogrde, cuskao ga bacio na i

zemlju. I sluga je banovcev priskocio, ali ga je Qregorijanec sustavio, buduci da su na ga-

lamu dotrcali podkapitan Bartol Pernarth vise kraljevskih vojnika. Qregorijanec se je i

poslije branio, da je navalio na Krupica, jer ga je odvise dugo pustio po zimi Cekati; ali
iagrebacki gradjani podigose parnicu protiv tanovca. Po kraljevu nalogu preslu§avali su
9. lipnja 1579. kanonik Blaz Qjurak i kraljevski povjerenik Vladislav Impric u samostanu
zagrebackih franjevaca petdeset i pet svjedoka, koji su svi nepovoljno po banovca go-
vorili. Bilo je medju njima zagrebackih kanorika, krajiskih vojnika i turopoljskih plemica.
Namah nakon hrvatskoga sabora sastao se je ugarski sabor u Po2unu. U kraljevskoj
propoziciji od 28. veljaCe objavio Rudolf medju inim sabranim stalezima, da je nad-
je kralj

vojvodi Ernestu i stricu svom nadvojvodi Karlu povjerio upravu krajina, prvomu u Ugar-
drugomu u Hrvatskoj Slavoniji,
skoj, a kao svojim zamjenicima u ratnim poslovima
i i to
(tamquam in rebus bellicis vicegerentes) vrhovnim vojvodama vojske (ac supremi exer- i

citus duces). Podjedno je staleze pozvao, da to prime na znanje, pa da se odsad Ugarska

u svim vojniiiJkim poslovima pokorava nadvojvodi Ernestu, a stalezi ?Jtelji kraljevina lir- i

vatske Slavonije nadvojvodi Karlu. U svim ostalim poslovima, naroCito §to se tiCe uprave
i

i sudova, ostat ce oba kraljevstva pokorna samomu kralju onima, kojima kralj brigu i

oko toga povjeri. Ugarskili hrvatskih stale^a dojmila se je kraljevska poruka vrlo nepo-
i

voljno. U svom odgovoru od 13. o^ujka iztiCu oni, da su se oni za izbivanja kraljcva
i dosad pokoravali prejasnim nad vojvodama, pa 6e to ada Ciniti; ali se ne mogu nipoSto i :

skloniti na to, da bi se u nazoCnosti kraljevoj ovim nadvojvodama, koji jo§ nijesu ni po

i

kojemu pravu njima obvezani ni krunjeni. a ni od njih pozvanl. utjecali kakvu odredbu -> i

torn cinili. Cini se da 6c se tim u buduce kraljevstvo kraljevska vlast razdijeliti, jer de se i

zakoniti gospodar kralj njihov uslijed neke neuobi(iafene novotarijc naroCito u onim stva-
i

rima. koje se tiCu ob<ie obrane, mimoilaziti, te od drugoga zavisiti. NaroCito ne moic
sc to bez ob6e smutnje provesti u Slavoniji, gdje je zadada bana.

• Savretneni Vramec zabiije2io o Uncnadu ovo: »1.S78. Gospndin KriStof UnKnad, slo-
je
bodni Kospodin baro v Soneku. Span
I knez varoSdinske zajtorske mcKJe. veinik
i tonafnik ce- i I

sarove svetlosti, dalmatinskim. horvatskim i slovenskim banom. Bogu svamoKoCemu na diku (i)
hvalu. posta.«
334 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

iiesamodavrsipravduiopravlja sudstvo, nego takodjer da se

brine za ratiie poslove za krajinu (Neque ea i res in Sclavonia praesertim,
sine omnium rerum perturbatione intrdduci posset, in qua bani est officium, non solum
iustitiam et iudiciorum administrationem, sed etiam res bellicas et curam confiniorum ge-
rere). Stoga mole kralja, nego da sam sve poslove vodi; ako bi
da se te novotarije okani,

pak izbivao, neka ostavi kojega od nadvojvoda za svoga zamjenika, pa ce se njemu stalezi
za potrebe obracati, ali tako, da uvijek samo kralja priznavaju. Zanimljivo je, kako kralj
u svojoj replici od 20. ozujka stanoviste staleza pobija. Stalezi nijesu ga dobro razumjeli,
pa ce stvar bolje objasniti. Ne radi se o kakvoj diobi (divisionem) onih kraljevstva po- i

krajina, ni o osnutku nove vlade (novum gubernium), nego samo o sto boljoj providbi kra-
jina. Ta stalezi jamacno znadu, da su hrvatska i slavonska krajina prije imale vrhovne ka-
pitane, a poslije da je ta sluzba razdijeljena i povjerena dvima zamjenicima vrhovnog ka-
pitana. No buduci da su se na taj nacin svi poslovi morali kralju tako dugim putem oprc-
rnati, da su cesto ostali i zanemareni, to je kralj nadvojvodu jcdva tezko sklonio, da je na
sebe preuzeo ratne poslove u onim krajevima. jer je ne samo njima blizi te im moze lakse
iz svojih pokrajina pomoc podavati, nego takodjer namiruje vecu cest ratnih troskova,

koji se ulazu u krajinu Hrvatske i Slavonije. S jednakog razloga povjereno je isto nadvoj-
vodi Ernestu u Ugarskoj. On tu nije za drugo nego da bude vrliovni vojvoda kraljeve voj-
ske i kraljev zamjenik (vicesgerens) u vojnickim poslovima, buduci da sam kralj ne moze
sve nebrojene zadace svoje izvrsivati. Uza sve to ostaje kralj vrhovni gospodar, te recene
nadvojvode ne ce moci nista zamasnoga (nihil ardnum) ciniti bez znanja i privole njegova
velicanstva. Od toga utanacenja ne ce biti nikakvih posljedica (praeiudicii) ni za Ugar-
sku ni za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju. Jer ako je kralj onu upravu (ratnih posala)
mogao povjeravati dvjema osobama kud i kamo nizega staleza, koji bi bio razlog, da je
sada ne bi smio prepustiti tako odlicnim principima, koji su mu najblizi rodjaci?

U duplici od 25. ozujka prihvatili su stalezi nadvojvode Karla i Ernesta za za-

mjenike kraljeve u vojnickim poslovima za upravu krajina, ali samo za onaj slucaj, kad i

bi kralj dulje izbivao. pak u drzavi, neka on sam vlada upravlja svima stva-
Ako je kralj i

rima Ugarske. Suvise mole, da bi nadvojvoda Ernest za odsutnosti kraljeve prebivao u

Ugarskoj, te da bi na svome dvoru drzao sincve ugarskih velikasa plemica, da se njima i i

sluzi, pa da bi oni tako odgojeni mogli, kad odrastu, pomagati njihovim velicanstvima i

domovini. Iza toga izmjenjivali se spisi izmedju kralja i staleza jos nekoliko puta, i tek
u seksduplici staleza od 4. travnja prihvatiU su oni ovaj zakljucak: »Prejasne principe
Karla i Ernesta nadvojvode, onoga u Slavoniji, a ovoga u Ugarskoj, tako za nazocnosti
kao za odsutnosti carskoga velicanstva u stvarima ratnima za generalne zamjenike nje-

govog carskog velicanstva stalezi redovi primaju. Moleci da se u tim ugarskim stvarima,
i

makar bile ratne, uzimaju u vijece takodjer

i Ugri. A prejasni nadvojvoda i

Karlo neka podrzaje s banom Hrvatske Slavonije takav spora- i

zumak, da ne uzslijedi sto nepodobno ili protivno slobodi kra-

ljevstva* (Et serenissimus archidux Caro'us eam cum bano Croatiae et Sclavoniae
inteligentiam habere velit, ne quid sequatur inconveniens, aut libertati regni contrarium).
Ovaj zakljucak primljen i uvrsten bi uz neku stilisticnu promjenu* kao 15. clanak medju
ostale saborske artikule (ima ih svega 27), te bi onda zajedno s njima 13. travnja u Po-
zunu od kralja Rudolfa potvrdjen.
Na saboru dozvoljena bi kralju i ratna daca za dvije godine, i to po dva forinta
godisnja. No zato su stalezi iznijeli opet svoje stare tuzbe i tegobe o uplitanju tudjih
oblasti i vijecnika u ugarske poslove kao i o nasiljima slabo placenih vojnika i njihovih

kapitana. Jos su se tuzili, sto su se kruni pripala imanja podjeljivala strancima, a ne za-
sluznim domacim velikasima i plemicima. Zajedno s nazocnim papinskim legatom Ivanom

* Mjesto »habere velit« neSto o§trije »1iabeat«.

 KHEVKNHILLt!ROVA VOJNA 1578. 335

Delfinom zahtijevali su stalezi takodjer, da se popuni nadbiskupija ustroRonska i druge

izpraznjene biskupije, a naro(iito gjurska, koja smrcu kancelara Ivana Listha ostala bez je

glavara. Dne 13. travnja 1578. javija Delfino papi, da ce kralj Rudolf danas imenovati za-
grebackoga biskupa (i kolockoga nadbiskupa) Jurja Draskovica ostrogonskim nadbisku-
pom, a valjda kancelarom ugarskim. I zaista je Rudolf vec prije toga dana podijelio
i

Draskovicu izpraznjenu biskupiju u Qjuru imenovao ga svojim ugarskim kancelarom. i

ZagrebaCkim pak biskupom imenovao je 12. travnja dosadanjega pecujskoga biskupa Ivana
Kranjcica od Moslavine (Joannes Monoziou). Dne 19. travnja javija papi njegov legat
Delfino, da se je kralj Rudolf u ponedeljak M. travnja povratio iz Pozuna u BeC. Sest
dana zatim izpricavao je legat kralja. sto nije popunio ostrogonske nadbiskupije. Da ju je

podijelio Draskovicu, ne bi ga mogao imenovati kancelarom, jer taj mora vazda biti s kra-
Ijevskim dvorom. I tako je zasluzni biskup nekadanji ban Draskovic ostavio svoju do- i

movinu. Vec 5. lipnja 1578. pi§e on kralju iz Sombotelja, kako se je jucer vratio iz Slavo-
nije, gdje je s velikim potezkocama obavio sve duhovne svjetovne poslove, koji ga bi- i

jahu zapali. Moli kralja za dopust od dvije sedmice, da svoje stvari uredi, pa ce onda podi
na kraljevski dvor. Ali jo§ 27. srpnja jadikuje u Sombotelju, da ga je spopala Ijuta po-
dagra (paroxysmus podagricus), pa obecaje,
da ce. c^im ozdravi, pohitati na kraljevski dvor
u Prag.
PreuzevSi nadvojvoda Karlo konacno
obranu hrvatsko-slavonske krajine bijase u
prvi kraj odlucio poduzeti dvije stvari: pokre-
nuti vojnu na bosanske Turke. da ih zastra§i
te im preotme gradove na hrvatskoj krajini,

koje bijahu prosle dvije goditie osvojili, a u

isti mah da utemeiji veliku i jaku tvrdjavu
na zgodnome mjestu u hrvatskoj krajini, da
bude branikom njezinim. i da zaustavlja daljc
FODPIS NADVOJVODt
osvajanje tursko. Radi jednoga i drugoga tre-
ERNESTA.
balo mu
sporazumka sa stale^ima Hrvat-
je
na pismu od 20. ofujka 1580.
ske i Vec 8. aprila 1578. pisao je
Slavonije.
Ark It JuKoslayenske akadcmU^.
i:to ime pismo iz Qradca kapitanu kraljev- i

skomu savjetniku Simunu Keglevicu, da na

dojdudem saboru zagovara, §to je Karlo u
zasebnoj poslanici staleiima kraljevine Sla-
vonije predloiio i zahtijevao »za spas i sign most sviju njih.« Saber Hrvatske Slavonije i

sastao se je medjutim tek 15. srpnja, te je na njemu slavonski general Vid Haiek pred-
lo^io propozicije nadvojvode Karla. Tako je nadvojvoda javio, da je do 10. kolovoza odluCio
podici vrlo jaku vojsku konjanika i pjeSaka. pa je staleie pozvao, da se i oni pridruic toj
vojsci, a uz to da se pobrinu za potrebitu. hranu citavoj vojsci. Stale2i na to odluCi§e, da
se svi Zajedno prema dosadanjim odredbama moraju potiici s cobro obskrbljenim svojim
Cetama, te do 6. kolovoza skupitiu taboru bana Krste Ungnada u
Turopolju (ad campum Thuropolya possessionem Odra Szent Qydrgy). AH po-
et

djedno na osnovu 15.

iztiCu Clanka pro§loga ugarskoga sabora, »da prejasni nadvojvoda
mora gospodinom banom Hrvatske
s Slavonije takav sporazum gojiti, da sc ne dogodi
i

§to nepodobna slobodi kraljevstva

i protivno.« pa onda dodaju. »da se gospodin naS
banne^enikakopodvrdidrugomu kojemu kapitanu protiv ugleda
hanskoga i na§e vjekovitc slobode.« Stale?.i nadaljc izdaju shodne odredbc
glede obskrbe vojske. glede radnja za utvrdjivanjc Koprivnice I Ivanida. podizanja ograda
sumsklh oko Koprivnice, Topolovca, CIrkvene. flradca Krifevaca, paCe odredluju kola i I

za preva?,anje topova, baruta, topovsklh zrna fz VaraWina Zagreba na boino potie. U I

33g KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

obce stalezi odusevljeno pristaju na sve zrtve, sto ih nadvojvoda trazi za svoje ratno podu-
zece, all cine to samo za s a d a (pro praesei;ti), te se oKradjuju protiv toga, da bi to na-
pokoii u obicaj preslo (ne tandem in usum deveniat), j e r j e t a k r a 1 j e v i n a S 1 a-
vonija biia vazda slobodna, te rodlozna jedino ugledu ugarskili
k r aV a« (cum regnum hoc Sclavoniae semper
1 j e fuerit liberum, subiacens solummodo
authoritati divorum regum Hungariae).

Bilo je zaista i skrajnje vrijeme, da se nesto protiv bosanskih Turaka preduzme,

jer su oni vec prijetili ostatcima bihacke kapitanije. Kako je ta kapitanija padom tolikih

gradova bila posve odijeljena od ostale Hrvatske, bilo ju je tezko obskrbljivati hranom i

zairom. General hrvatske krajine Ivan Ferenberger mogao je samo uz jaku cetu unasati
svaki drugi ili treci mjesec hranu u Bihac. K tomu su se Turci neprestano zalijetali u
cstatke hrvatske zemlje. Tako su na pocetku travnja osvojili Dreznik i spalili Dubovac;
u isto je vrijeme do 2000 Turaka haralo kod Koprivnice. Iz Hrvatske udarali su Turci i

u Kranjsku, gdje su podsjedali Metliku od 2F- ozujka kroz pet dana i noci, dok je nijcsu
csvojili, mnogo naroda poubijali i do 900 suznjeva sa sobom poveli. Ali na povratku bise
12. travnja od slovenskih i hrvatskih seljaka docekani, te nemilo razbijeni i razprseni.
Malo zatim spremao se je Ferenberger da unese hranu u Bihac. Sluteci to bosanski Turci,
provalise preko Hrvatske u Kranjsku, zauzese prevarom trgoviste Kostel, pa se puni
plijena stadose kuci vracati. Bilo ih je do 5000 momaka. Ali kod D r e z n k a sukobise i

se 22. svibnja s Fercnbergerom, koji ih je u bijeg natjerao, te ih preko 900 poubijao i

pohvatao.

Bas te pobjede junackoga Ferenbergera bile su kao predtece velike vojne, za koju
je nadvojvoda Karlo imenovao vrhovnim vojvodom koruskoga zemaljskoga kapitana
Jurja Khevenhillera. Jezgru vojske sacinjavale su cete iz Koruske, Kranjske,
Oorice Istre, po prilici 7000 momaka sa 18 novih velikih topova.
i ban Ungnad skupio I

je oko sebe 4000 do 5000 pjesaka konjanika. Sva ta vojska posla je iz Dreznika
i Slunja i

prema Bihacu. S prednjom cetom bio je Ferenberger jos prije udario na jug, te je vec
I. kolovoza zauzeo gradove Cazin i Ostrozac. Qlavna vojska medjutim teze je prolazila,

jer joj je trebalo kroz posve puste krajeve, protiskivati se uzkim klancima penjati se
ici i

na kamena brda. Jos tegotnije bilo je prevazati topove hranu na kolima. Ferhatbeg opet i

nije se upustao u velik boj, vec je neprestano bijuci se uzmicao. U jednom takovom okr-
saju kod Ostrozca pao je mladi hrvatski plemic Emerik Bradac na ocigled bana Ungnada.
Medjutim od slabe hrane, vehkog napora grize stala je vojska Khevenhillerova, koja je i

izprva brojila preko 10.000 momaka, pogibati, dok je Ferhatbeg uzmicuci svedjer jacao i

mnozio svoje cete. I tako je Khevenhiller, jedva sto je 21. kolovoza Ferhatbegu navi-
jestio borbu, vec 4. rujna morao misliti na uzmak, Ferhatbeg isao je sa 24.000 momaka
za njim uzastopce, te je redom opet osvajao izgubljene gradove. Vec 27. rujna stajao je
Ferhatbeg kod Cazina, u kojem je zaostala mala posada od 50 haramija, 30 njemackih
vojnika i Posada mogla se je odrzati tek neko-
4 konjanika pod porkulabom Arbanasom.
liko dana, na sto je tursku vlast. Sad se je Ferhatbeg
Cazin opet 1. listopada dosao u
cborio na Ostrozac, koji je junacki branio kapitan Bogdanic. Ali taj morao se je predati i

vec 3. listopada. Dne 5. listopada bijase Khevenhiller sa bolestnom izmorenom vojskom i

svojom od 4000 Ijudi uzmaknuo sve do Hojs'c-kastela (na Mreznici) nedaleko od kranj-
ske medje, pa je odanle javljao o svojoj nedaci Izpricavao se, da imade u Ferhatbega
30.000, pace 40.000 vojnika, dakle deset puta vise, nego sto broji njegova rdjava kukavna i

\ojska. Javlja jos, kako Ferhatbeg napreduje, kako je gotov udariti na sam Bihac. i

Mnogo srecniji nego s turskom vojncm bio je nadvojvoda Karlo pri osnutku i

gradnji velike i jake tvrdjave na hrvatskoj krajini. Potrebu takve tvrdjave bija§e jos 1555.
iznio tadanji vrhovni kapitan Ivan Ungnad, a god. 1575. mislio je nadvojvoda Karlo za
takovu tvrdjavu preudesiti grad Stenicnjak. Na saboru u Brucku predlagali su hrvatski
 QRADNJA KARLOVCA 1579. 337

odaslanici,da se za takovu tvrdju uzme kasteo Kneja kod Feme; ali Karlo smiierao ie
vec tada podici posve novu utvrdu na zgodnijem mjestu blizu sutoka Korane Kupe, a u i

kotaru grada Dubovca, koji je tada pripadao braci Jurju Nikoli Zrinskomu. No ipak nijc i

se mogao konacno
odIuCiti, pa je stoga 20. kolovoza 1578. vrhovnomu vojvodi za rat s bo-

I sanskim Turcima Jurju Khevenhilleru u zasebnom naputku povjerio, neka iztrazi, gdje bi
se mogia u Hrvatskoj podici stolica za stalno prebivanje hrvatskoga generala (wo audi
und an welihem orth dem obristen leutenant zu seiner statten residenz ein wohnung zue-
Tek u prvoj cetvrti god. 1579. pitalo se je kneza Jurja Zrinskoga, da li
zurichten... wiire).
on ustupio nad vojvodi izpod grada Dubovca, »ondje gdje se Kupa s Mreznicom sastaje*,
bi

jedno mjesto, da se ondje podigne stolica za vrhovnoga zapovjednika u Hrvatskoj. Zrin-

ski se izjavio pripravnim, da to ucini uz stanovitu odstetu. Bilo je to mjeseca ozujka 1579.
U travnju javljao je paCe kranjski velikas Cobenzl, kako je knez Zrinski pripravan ustupiti
i sam Dubovac uz primjerenu placu. pa bi odiuceno, da se knezu u posebnom pismu za-
hvala izrece. U svibnju davao
je u torn pogledu knez Zrinski naputke Jurju Zebicu,
i

svome Dubovcu. Malo zatim, 3. svibnja 1579., sastao se je po nalogu

upravitelju u gradu
bana Krste Ungnada u Zagrebu sabor kraljevina Hrvatske Slavonije. Na taj sabor do§li i

su takodjer poklisari nadvojvode Karia, po imenu Jakov Sekeij od Ormuza optujski ka- i

pitan Juraj Watzler s vjerovnim pismom nadvojvode Karla, izdanim u Gradcu 22. travnja,
u kojein je iznio sve svoje 2elje zahtjeve u pogledu krajine. Medju inim priobcio je Karlo
i

stalezima, kako je »neku novu tvrdinju uz riieku Kupu oko Dubovca u hrvatskim stra-
nama za stolicu generalnomu kapitanu i drugim vojnicima podici sagraditi odlu5io«; na-
i

dalje »kako je i utvrdu. u Koprivnici dogotoviti naumio,* pa je pozvao staleJe, da se o torn

ccituju, te mu sto prije svoj odgovor priobce (quod sua serenitas quoddam novum iorta-
licium in decursu fluvii Colapis, circa Dobowcz, ad partes Croatiae, pro residentia genc-
ralis capitaneatus illarum partium Croatiae domini locumtenentis et aliorum militum eri-
licre etextruere decreverit). Stalezi nijesu bili uvjereni, da je mjesto za novu tvrdjavu
zgodno izabrano, pac^e su izjavili, »kako sigi;rno stoji, da nova tvrdja kod Dubovca ne ce
gotovo ni za kakvu obranu sluziti doljnim prekokupskim stranama Hrvatske
(quod fortalitium novum circa Dobowcz his inferioribus partibiis regni ciscolapinis ad nul-
lam fere defensionem futurum esse dinoscitur). Oni upozoruiu nadvojvodu. neka bi radije
utvrdu kod Bresta na Kupi, koju su nedavno stalezi sami podigli za obranu, io§ bolje
utvrdio posadu od svojih vojnika u nju smje<^tio, upozoruju ga jednako na grad Topusko.
i

kojemu manjka sanio krov, ali bi inace bio za sjediste generala kao za obranu ostalaka i

kraljevstva osobito zgodan, kako su ga stalezi ved iz prosloga sabora svoga izvijestili. Na-
pokon ga sada opet upozoruju, da bi kud kamo bilo podesnije za obranu ostataka kra- i

ljevstva,kad bi se nova tvrdinja podigla u Kneji u kotaru grada Stenicnjaka, nego li u

okoliSu Dubovca. No budu($i da je njegova prejasnost ve6 tvrdo (tirmiter) odluCila, da se
podigne tvrdja kod Dubovca, stalefi odredjuju radnike kola, koliko samo mogu. Bez- i

platne radnike uioraju davati: grad Ozalj kneza Zrinskoga, Jastrebarsko grofova Erdeda.
Petroviwa kaptola zagrebaCkoga, Slavetic plemida Or§ida, kaStco Turanj plemi(5a Kcrm-
cica i BukovaCkih, i od svakoga dimnjaka. Ban ili bano-
to po §est radnika i troja kola
vac 6e se pobrinuti, da ti radnici smjesta dodju na posao. SuviSe (5e se u svim slobodnim
kraljevskim gradovima oglasiti na nedeljnim sajmovima, da jc svakomu kmctu ma kojcga
vlaslelina slobodno po(5i za nadnicu raditi budi rukom budi kolima pri gradnji te tvrdjavc.

Ihidu(5i da (Se nadalje nova tvrdja braniti poplavito prekokupskc strane, koje su dosad bile
opro§tene od svih dada, imade ban poslati posebna Covjeka. koji (Sc popisati sva imanja
prekokupskih velikasa i plemi(Sa, pa <5e oni morati od svakoga dimnjaka dati po $est rad-
nika i (Setvera kola.

Samom gradnjom nove tvrdjave zapodeto bi na blagdan svete Marga-

rcte 13. srpnja 1579. Tcmclj bi polo^cn na 90() glava onih Turaka, koji bijahu proSIc

godine izginuli pod Dubovcem. Tvrdja prozvana bi po svome utemeliiteliu K a r I ova c

1 a i e. Hrv. povj. III. (5.) 22

 338 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

(njemacki Karlstadt, latinski Carolostadium). Vec 2. rujna javlja nadvojvoda Karlo iz

Gradca svome sinovcu kralju Rudolfu, da je pet bastiona s kortinama od drva
i zemlje i

podignuto preko dva hvata djelomice tri hvata visoko; jedino sesta bastiona, kod koje
i

su slavonski stalezi polagano radili i prije reda odstupili, doprla je tek do jedan i pol
hvata visine. Uza sve to nada se Karlo, da ce gradski zidovi do svrsetka mjeseca biti ne
samo gotovi, nego i za obranu uredjeni. Podjedno moli ponovo kralja, da namiri kneza
Zrinskoga za ustupljeno zemljiste.Sam grad Dubovac kupio je nadvojvoda od Jurja Zrin-
skoga tek 7. prigodom izrijekom bi iztaknuto, da prodano zemljiste
ozujka 1582. I torn
ostaje vazda cest kraljevine Hrvatske pod kialjevskom vlasti kralja Rudolfa. Vec 4. li- i

stopada 1579. boravio je general hrvatske krajine Ivan Ferenberger u Karlovcu, te je

odanle javljao o turskim kretnjama. Ali prvih dana studenoga rijesen bi na opetovane
rnolbe dosadanje sluzbe, te se je preselio u Bee, gdje je umro god. 1584. Mjesto njega
postade generalom hrvatske krajine Vajkard Auersperg, mladji brat nesrecnoga
Herberta. Njemu bi u dekretu od 6. studenoga 1579. izrijekom nalozeno, da stalno pre-
biva u novoj tvrdji Karlovcu, i da u nju smjesti sto vise vojske.

Kad je Ferenberger prvi put 23. srpnja 1579. iz tabora kod Dubovca molio nadvoj-
vodu Karla, da ga rijesi dalje sluzbe, iztaknuo je osobito, da on za svoga upravljanja nije

izgubio nijednoga grada, pace ni pedlja zemlje. I zaista se kroz citavu godinu 1579. ne bi-
Ijezi je Ferenberger s jakom vojskom od
nijedna turska navala na hrvatsku krajinu, jer
2000 svojom ratnom vjestinom stitio podizanje gradnju Karlovca. Tako se te go-
Ijudi i i

dine spominju tek manja cetovanja pozezkih pakrackih begova prema slavonskoj krajini. i

No zato je u Hrvatskoj Slavoniji bilo nutarnjih smutnja, za kojih- je ban Krsto Ungnad
i

cesto dolazio u sukob tako s pojedinim velikasima, kao s gradskim obcinama. Vec na i

saboru u Zagrebu 3. svibnja tuzili su ban banovac odsutnoga protonotara Emerika Pe- i

thewa javno pred svima stalezima, na sto bi zakljuceno, da se protonotar pozove na doj-
duci sabor, koji ce biti 9. srpnja u Varazdinu, pa da se ondje opravda. O cemu se radilo,
nije poznato. Kad se je na ureceni dan zaista sastao sabor u Varazdinu, doslo je do ze-
stoke opreke izmedju velikasa i bana, uz kojega je pristajalo svecenstvo, nize plemstvo i

neki poklisari gradova. Dvanaest velikasa, koji su na saboru bill budi osobno bud! zastu-
pani po svojim punomocnicima, prosvjedovalo je i zahtijevalo, da se ukine kraljem potvr-
uvodnoga sabora hrvatskoga od 5. veljace 1578., po kojemu bi se sva ne-
djeni zakljucak
pravedno silom oteta imanja imala nakon iztrage po zupanima
i podzupanima povratiti i

prijasnjim zakonitim vlastnicima. Odpor dvanaestorice velikasa (magnata) njihovih puno- i

mocnika bijage tolik razpra tako zestoka, da se je sabor morao razpustiti. Cini se, da je
i

citav odpor velikasa bio naperen vise protiv bana, nego protiv recenoga clanka. Dne 14.
kolovoza, dakle mjesec par dana iza sabora, pozivao je nadvojvoda Ernest ugarskoga na-
i

mjestnika Radetiusa kancelara Draskovica, neka ga svjetuju, kome bi se mogla

i

banska cast u Hrvatskoj povjeriti, ako se Ungnad ne bi mogao

d r z a t (im Fall Christoff Vngnad bey dem baanambt in Crabaten nit zu erhalten, wer
i

an sein stell zu gebrauchen sein mochte). Ungnad medjutim nije taj put odstupio, pace on
U isto vrijeme drzi banski oktavalni sud u Zagrebu, na kojemu bi u parnici Mihajla Se-
kelja i plemica Ivana Zabockoga s jedne strarie, a Mate Keglevica s druge izrecena protiv
potonjega tezka osuda. Dne 7. rujna pise iz Zagreba ban Ungnad prijateljsko pismo Mati
Keglevicu, te mu javlja, da je banski osmicni sud izrekao protiv njega smrtnu osudu (ca-
pitalem sententiam), koja bi se prema kraljevu nalogu morala s mjesta (statim et de facto)
Opominje ga zato bratinski, da do svrsetka sudovanja nesta ucini, da ne bi banu
izvrsiti.

i drugim prijateljima dao povoda, pa da njega njegove upropaste. Keglevic bio se je i

u to vec prije obratio na samoga kralja, koji ga je pismom od 11. rujna 1579. iz Praga
s obzirom na njegove vjerne sluzbe »od onoga poroka ili smrtne osude, koja bi na sudu

banskoga stola protiv njega izrecena, odrijesio pomilovao,« ali pod uvjet, da se u roku i

od godine dana (intra unius integri anni spatium) sa svojim protivnicima Mihajlom Seke-
 ODPOR PROTIV BANA UNQNADA. 339

Ijem i Ivanom od Zaboka nagodi. SuviSe je kralj banu, banovcii, protonotaru Emenku Pe-
thewu, viceprotonotaru Ivami PetricJevicu i svim prisjednicima banskoga stola zapovjedio,
da se ove njegove odluke vjerno drze. JamaCno prema kraljevu iialogu izdao je ban i

Ungnad 23. rujna u zagrebackom Gradcu pisino, kojim (sub gravissima indignacione do-
mini imperatoris et regis) zapovijeda Mati Keglevicu, da pusti na slobodu Oregorija Kop-
^ica 1 Martina Loncara Kranjca, kinetove Ivaiia Zabockoga, koje je io§ od selja5ke bune
drzao u tamnici.
Dok je ovako Krsto Ungnad po nalogu kraljevu postupao protiv Keglevica, bio je i

sam u Ijutoj zavadi tako s obcinom na zagrebackom kraljevskom Gradcu, kao i sa zite-

r. ./

i^xcc:ft iii^H^ . \D^az ^^^g'^^e/TTA. C:i-^X^^iU dzi

;7^C"^/'//i' £U^?f^^

iXt^ivyMh^ S^ ynm%,
i«^i__.

PODPIS NADVOJVODE KARLA

na pismu iz Stajerskoga Qradca od 8. travnja 1578., koje je upravljeno na kapitana Simuna Kegleviiia.
Arkir Ju^slarenskc «kad«inijf>.

Ijima trgoviSta Samobora. Gradjani trga Samobora sasuli su teike tu?-be na bana nje- I

gova providnika Mihajia Maurovica u gradu Samoboru. Tu?-ili su ga, kako je poCinjao na-
silja u njihovim vinogradima i klijctima, zaplijenio njihova privilegija, te zasu?.njio odIiCnc
adjane (Krstu Pavlovi(ia, Nikolu Sporara, Ivana Padar5i(ia). Uzrok sporu s gradjanima
slobodnoga kraljevskoga Gradca zagrebaiJkoga nije poznat; no bit 6e, da je ban radio u
prilog svome banovcu Stjepanu Gregorijancu, kojega su tu2ili radi nasiija, poCinjena na zla-
taru Krupi(Ju kod Kamenih vrata.
Nutarnje prilike u kraljevstvu hrvatskom razabiru se najbolje po zakljuCcima hrvat-
sko-slavonskoga sabora. koji se je sastao u Zagrebu 20. prosinca 1579. Tu bi§e naiprije

22*
 340 KRALJ RUDOLP (1576.— 1608.).

izabrani poklisari za uj!:arski sabor, koji ce :^e sastati u Pozunu 17. sijecnja 1580. F^ r v i

p u ttada izabran jedan poklLsar posebice za zbor prelata. baruna maKnata, to bivsi
bi i i

ban Caspar Alapic; za zbor plemica zupanijskih poslanika bise odredjeni kanonik
i pre- i

post zagrebacki Petar Heresinec, viceprotoiiotar Ivan Petricevic podzupan varazdinski i

Uaspar od Druskovca. Sva cetiri poklisara imadu sporazumno raditi s banom, koji je nji-
hov procelnik, te dobivaju posebni naputak (instr.ukciju), sto da iznesu pred kralja ugarski i

sabor. Bas taj naputak vrvi tuzbama svake ruke. Najprije se okrivljuju stanoviti velikasi
'
ugledniji plemici u Hrvatsko] i Slavoniji, sto ne dolaze na sabore o s o b n o, vec ili posve
izbivaju iii salju svoje nuncije s ogranicenim punomocima, pa se onda ne ce pokoravati
saborskini zakljuccima. Nadalje se ti velikasi i plemici ne odazivlju banskim pozivima, da
podju osobno u boj sa svojim podanicima; vec jedni salju pod kraljevski banderij tek
nekoliko kukavnih konjanika, drugi su opet zabavljeni u stranim pokrajinama izvan kra-
Ijevstva, dok treci sluze za placu pod vrho"/nini kapitanom pokrajine Stajerske, pa se iz-

pricavaju, da se ne mogu pridruziti obcemu ustanku kraljevstva. To se je dogodilo naro-

cito u jeseni prosle godine, kad je nadvojvoda Karlo poduzeo veliku vojnu na Turke. Uzrok
pak tomu jest, sto na krajini hrvatsko-slavonskoj imade za pravo tri vrhovna kapi-
lana. Kapitani slavonske i hrvatske krajine drze mnoge hrvatske velikase i plemice kao
svoje placeiiike. pa tako treci kapitan, naime ban, ostaje u slucaju potrebe bez tih velikasa
i Stoga neka kralj odredi, da za sve zitelje
plemica. posjednike u i

obsegu ovoga kraljevstva bude samo jedan vrhovni kapitan,

naime ban sadanjiibuduci, da ostatci ovoga pretuznoga kraljev-
stva konacno ne propadnu. Sabor se nadalje tuzi na onih dvanaest velikasa ple- i

mica, koji su raztepli prosli sabor u Varazdinu, pa moli kralja, da ih kazni (cum debita
poena) i daljim smutnjama na put stane. Jednako obtuzuje one plemice, koji se silom
(aperto marte) opiru provadjanju osuda banskoga i zupanijskih sudova, pa onda traze u
kralja jednogodisnju milost (annualis gratia), da se toboze nagode, a u istinu pocinjaju jos

veca nasilja. Narocito se u tom pogledu iztice Mato Keglevic sa svojim ortakom Gaspa-
rom Qusaricem, koji jednogodisnju odgodu izrecene nad njim osude zlorabljuje, te se
osvecuje svojim protivnicima, kao Erdedima, plemicima od Zaboka, Mihajlu Sekelju, ba-
novxu Stjepanu Gregorijancu i plemicu Marku Mihanovicu. Stalezi mole kralja, da protiv
ovakih smutljivaca najostrije postupa, da bude slicnim zlocincima na zastrasni primjer (ut

et aliis similia mala facinora patrantibus exemplum cedat). Ban je jos

in terribile zahti-
jevao, da novi zagrebacki biskup Ivan Kranjcic Moslavacki preuzme u svoje ruke i za-
stitu krajiski grad Topusko, ili da se odrece prihoda recene opatije za uzdrzavanje toga
grada. No najjace oborili su se stalezi na gradjane slobodnoga
kraljevskoga grada Qradca i

ili Zagreba. Vec u saborskim clancima tuze

kako se gradjani zagrebacki s pozivom na
se,

neka svoja privilegija otvoreno odupiru banu banovcu, kako su neopravdane tuzbe protiv i

bana iznijeli pred nadvojvodu Ernesta, pace Isako su banovca Qregorijanca pozvali pred i

kraljevski dvorski sud radi neznatna slucaja prigodom instalacije bana Ungnada (pro quo-
dam exiguo casu, tempore creationis praefati domini bani accidentaliter emergente). Sta-
lezi stoga odredjuju, da se gradjanima zagrebackima imade zakratiti svako poslovanje i

trgovanje po ostaloj zemiji, zatim da se u tom gradu nemaju vise sastajati sabori ni obdr-
zavati banski sud. Poklisari neka izrade u kralja, da banu bude dopusteno sazivati sabore
i osmicne sudove unutar kraljevstva ondje, gdje bi mu se zgodnije cinilo (ubi domino bano
commodius fieri videbitur). Jos ostrije obaraju se stalezi na gradjane zagrebacke u pred-
U njoj izticu, kako su se gradjani pomamili za
stavci svojoj na kralja od 22. prosinca 1579.
nekakvim novim povlasticama (pretensis quibusdam novis eorum praerogativis), pa ne ce
priznavati bana, banovca ni drugih redovnih sudaca za svoje sudije, pace tuze bana kra-
Ijevskomu velicanstvu, premda je on bio spreman na posljednjem saboru, da im pred i

stalezima odgovara, da su se usudili iznijeti svoje tegobe. Ako su pak vojnici kraljeva
velidanstva, kojima ban zapovijeda, kakvo z!o ucinili, ban hi bio njih lao druge vjernc i
 TUZBE NA BANA UNQNADA. 341

zitelje kraljevstva, da su se potuzili, zastitio'od nepravde ostecujucih ili ih iiamirio od place

vojnika. Ali gradjani omalovazuju prava i obiCaje kraljevstva; stoga mole kralja, da se
sabori banski sud ne obdrzava viSe u Zagrcbu, nego ondje, gdje bi se banu sadanjemu
i

i buduccmu podesnije svidialo. Medjutim ni gradjani nijesu ostali skr§tenih ruku. I oni su
sastaviU predstavku na kralja, u kojoj su prikazali sve tegobe svoje. Ban je na posljed-
njem saboru skovao citavu zavjeru (conspirationem) protiv njih, pa suprotiv Boga nje- i

gove pravde sa stalezima stvorio nekakav zakljucak, kojim ih je javno proglasio kao
vproskribovaiic i proklete* (proscriptos et maledictos), te ih izkljucio iz druztva pravih
krScana i vjernih podanika kraljevskoga veUcanstva, jer da nijesu vi§e clanovi kraljevstva.
Oni mole clanak zabaci, pa da im dade drugoga stitnika, koji ce ih zakrilji-
kralja, da taj

ati a ne progoniti, kako to taj ban radi vec od po^etka svoga banovanja. Qradjani tu?e

nadalje, kako je ban za posljednjega sabora kroz

osam dana obavljao smotru svojih banskih pje-
§aka i konjanika. pa ih je nastanio u podgradju i

pod zidinama gradskim, gdje su ti vojnici po

zemljiStima gradjana njihovih podanika gazili i i

jasili, poljsko vrtno orudje palili, ograde rusili,

i

te sijeno, slamu i voce otimali, tako da sada gra-

djani i njihovi podanici zajedno sa svojim konjima
i govedima od gladi pogibaju. Suvise ih ban za-
jedno sa svojom druzinom nemilo vrijedja, te im
nasilja tako po sumama kao kucama cini. No
i u
najvise ih boli, §to ban Krsto Ungnad javno tvrdi,
da nije samo njihov ban i kapitan, nego t a k o-
d j e r i k r a 1 j (immo regem etiam se ipsum no-
bis publice im zapovijeda, da
. . . affirmat), te §to
BANSKI PECAT KRSTE
za vrijeme sabora banskoga suda moraju drzati i
UNQNADA.
gradska vrata otvorena ne samo po danu, nego i

po noci, §to je osobito opasno. Ako je kralj zaista S izprave, izdane u varoSi
banu podijelio toliku vlast, kako si ju prisvaja, ne Qradcu kod Zagreba 7. veljaee
1579. Cita se: Christophorus
ce gradjanima preostati drugo, nego se razseliti,
Ungnad liber baro in Sonnegh
te grad prazan pak ban uz- i pust ostaviti. Ako bi comes co(mita)tus Varasdien-
tvrdio, da su njihove tu2be nepravedne, kako je (sis) sac(rae) c(aesareae) re-
to vec jednom govorio pred saborom zagre- i
giaeque m(aiesta)tis consiliar-

backim kaptolom, onda mole gradjani kralja, da (ius) ac regnor(um) Da!m(atiae)

Croa(tiae) et Scla(voniae)
biposlao dva ih vise svojih vjernih komesara sa
banus.
svoga dvora, da sve cuju svojim oCima razvide. i
Arkiv jui{oslaven;«ki> akadcinijc.
MiviSe povjerili su gradjani svome poklisaru za
uojduci ugarski sabor, literatu Ivanu Jakopovicu,
«iznese njihovu tu2bu pred kralja i njegovo vijede.
Poklisari hrvatsko-slavonskoga sabora kao
zagrebaCki poklisar Jakopovic. doSavsi i

na ugarski sabor na po^etku veljaee 1580. u Po2un, nijesu ondje zatekli kralja Rudolfa. vcC
nadvojvodu Ernesta. kojemu bijaSe kralj povjerio, da ga zastupa. Dne 10. veljaCe bi§e
pred sabor iznesene kraljevske propozicije. Ali staleii ne htjedoSe o njima ni Cuti. dok se
ne zadovolji njihovim tegobama. Zahtijevali su pak, da se jednom obnovi Cast palatina, da
se vrhovnim kapitanima i vojvodama imenuju rodjcni Ugri, da se ugarskom driavnom
w\ie6u, ugarskoj dvorskoj kancelariji i namjestniCtvu povrati nekadanji sjaj I vlast. Ako se
s mjesta ne ugodi njihovim zahtjevima, uzkratit Ce ratnu daCu. Zaiudo ie nadvojvoda Ernest
posredovao i stale?.e mirio. Oni su zahtijevali. da na dojduCi sabor dodje sam kralj, pa
su se onda 17. ozujka razi§li. ne dozvoliv§i niSta u ime ratne dace. Nakon razlaza sabora
nastojao je nadvojvoda Ernest, da smiri opreku izmedju bana Ungnada i grada Zagreba.
342 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Dne 20. ozujka izdao je u Pozunu pismo na iiana, banovca, zupana, podzupana plemicke i

sudce zupanije zagrebacke, u kojemu im javlja, da su se njemu prituzili sudci priseznici i

grada Zagreba, kako oni njihovi Ijudi toliko nevolje, stete nanose zagrebackim gradja-
i

nima, »da se ovi ne usudjuju iz svoga grada izlaziti ni sa svojom robom na trgove i saj-

move ici,« pa im zabranjuje dalje uznemirivanje recenih gradjana i gradskih stanovnika.

Drugim pismom opet od istoga dana zapovijeda nadvojvoda Ernest obcini grada Zagreba,
da se »prema zakonu obicaju kraljevine Slavonije« mora odazivati pozivima na sudove te
i

kraljevine. Dva dana zatim, 22. ozujka, imenovao je nadvojvoda Ernest posebno povjeren-
tvo, koje ce iztraziti sve sporove (controversias) izmedju bana zagrebacke obcine, te o i

tom izvijestiti samoga nadvojvodu, U povjerenstvo spadali su slavonski general Vid Halek,
Qa§par Alapic, tajnik ugarske kancelarije Nikola IsthvanffJ^ kapitan Petar Ratkaj od Veli-
koga Tabora, prepoSt zagrebacke crkve Petar Heresinec, zagrebacki kanonik Antun Vra-
mec, protonotar slavonski Emerik Pethew, prisjednik kraljevskoga stola Juraj od Debre-
cina, Mihajlo od Vurnovca napokon Simun Slatincic. Povjerenci neka podjedno preslu-
i

§aju gradjane trga Samobora, koji tvrde, da imadu stanovita privilegija sloboStine, dok i

Krsto Ungnad iztice, da je on njihov neograniceni gospodar (se absolutum dominum esse),
pa da se sa svojim kmetovima ne 6e parbiti niti po obranickim sudcima pogadjati. Ne zna
se, sta je povjerenstvo uradilo; dne 29. travnja 1580. boravio je ban Krsto Ungnad u Kra-

pinskim Toplicama, gdje je primio naloge kralja Rudolfa glede Mate Keglevica, 05ito se
ban ne bijase izmirio sa Zagrebcanima, vec je sazvao hrvatsko-slavonski sabor za
1. svibnja u grad Varazdin. Tu se je mncgo rogoborilo protiv Zagrebcana. Osudila se
njihova tuzba, iznesena po Ivanu Jakopovicu za prosloga ugarskoga sabora pred nadvoj-
vodu Ernesta i kraljevsko vijece; podjedno bi iznesena nova tuzba protiv njih radi na-
silja, sto su ih pocinili za vrijeme ugarskoga sabora. Oni da su se naime na glas zvona
javno podigli na podanike banovca Stjepana Qregorijanca, pa izvedavsi topove iz grada
zaposjeli javne putove do Kraljeva broda na Savi; zatim da su posjedavsi na konje i obo-
ruzavsi se kopljima provalili sve do kaptolskih vrata, te poput neprijatelja haracili po po-
Ijima biskupa i kaptola zagrebackoga. Radi te pobune, koja bi se po ucinjenim zlocinima
mogla smatrati seljackom bunom (quae patrata per ipsos cives mala facinora et
violentiae repraesentari videntur quandam rusticanam seditione m), odlucio je

sabor Zagreb5ane samomu kralju Rudolfu, pa je u to ime izabrao kanonika Mikca

tuziti i

plemica Ivana od Zaboka, koji ce po6i u Prag traziti, da se gradjani zagrebacki radi izlo-
i

zene pobune primjereno kazne. Na saboru razpravljalo se je takodjer o nekim predlozima

slavonskoga generala Vida Haleka, koji je trazio radnike povoz za utvrdjivanje Kopriv- i

nice, Krizevaca i Ivanica. Stalezi su tu prigodu upotrebili, da se izjadaju na njema5ke ka-

pitane i njihove vojnike, koji su na sve nacine dodijavali domacemu ziteljstvu. Narocito
su sasuli tezke tuzbe osvade na koprivnickoga kapitana Ivana Qlobitzera, koji je nemilo
i

progonio gradjane toga grada, mjesto da ih zasticuje brani. Sabor upozoruje Vida Ha- i

leka, »da su gradjani, koji na skrajnjoj krajini u Koprivnici borave, clanovi kraljevstva«
(membrum regni), pa da ce se potuziti samomu kralju, kako se i Ugri tuze na njemacke ka-
pitane, koji stoluju u Ugarskoj. Na saboru je ban prosvjedovao, sto zagrebacki biskup
zapusta grad Topusko, prenida mu kao krajiskoj utvrdi prijeti skrajna opasnost. Napokon
bi odluceno, da se banski sud sastane u Zagrebu na osmicu iza svetoga Jakova, da se
utjera zaostala dimnica, i da se biskupu i kaptolu zagrebackomu plada duzna desetina.

Odkako je podignut Karlovac, turski su napadaji na hrvatsku krajinu kroz neko

vrijeme jenjali. Hrvatski general Vajkard Auersperg nije kroz citavu godinu 1580. imao
vecega okrsaja. Jedan turski copor od 500 momaka bijase doduse 19. srpnja iz Kostaj-
nice po§ao prema Qlini, te presav tu rijeku stao harati u kraju izmedju Ricice Lipe, i

gdje je zarobio neko 300 Ijudi mnogo blaga; ali na to je Vajkard Auersperg iz Karlovca
i

pohitao za njim u potjeru, oteo mu plijen, te mnogo Turaka ili zasuznjio ili posjekao. I

Ferhatbeg zajedno s Edrisbegom, poglavicom nedavno (1578.) osnovanoga sandzaka ostro-

 POQIBIJA P02E2KOQA SAND2AKA SKENDERBEQA 1580. 343

zackoga, kao i pakrackl sand^ak Alibeg, brat Ferhatov, zaiijetali su se vi§e puta u Slavo-
nij'u, narocito u Turopolje. Tako je Ferhatbeg s Edrisbegom odveo iz Turopolja
29. lipnja
do 300n Ijudi i sila blaga; jednako je i pakracki Alibeg u srpnju udario na Turopolje, ali ga
je na povratku razbio koprivni^ki kapitan Ivan Panovic. Po^ezki sandzak napokon, po
imenu Skenderbeg, ^iljao je svoje 5ete prema slavonskoj Podravini, prema Koprivnici,
Ojurgjevcu drugim gradovima onoga kraja. Buduci da su neki ugarski sandzaci udarali
i i

na Vizvar (Weytschawar) na Dravi, pa prijetili tako Medjumurju kao i Kanizi, spremao

se je kanizki kapitan Juraj Zrinski u rujnu 1580. na vecu provalu u pozezki sandzak, da
Turke zastraSi od daljega cetovanja odvrati. Dok se je knez Juraj Zrinski radi toga po-
i

hoda u tursku Slavoniju dogovarao s Baltazarom Bacanom, Franjom Nadazdijem, kao i

s koprivnickim kapitaiiom Ivanom Qlobitzercm, skupljao je pozezki sandzak Skender- i

beg vojsku, da u koprivnickoj kapitaniji osvoji gradove Drnje Novigrad, da onda po- i i

hara varazdinsko polje. Kako su obje vojske, nc znajuci jedna za drugu, isle glavnim voj-
nickim druniom, koji vodi iz Virovitice i Slatine u Qjurgjevac i Novigrad, sukobile su se
29 rujna kod razvaljenoga grada Qrabrovnika (Qorbonocum) ili danasnjega Klostra. U
kivavom boju pao je sam Skenderbeg (kojemu bi odruhljena glava) zajedno s drugim
odlicnim Turcirna, svega do 200; jednaki broj Turaka bi zarobljen, medju njima i jedan
odlican mladi(5, po svoj prilici zet Skenderbegov. Suvi§e zaplijeni§e dobitnici dvanacst
turskih barjaka. Po izvjeScu mietackoga poslanika u Pragu, Alberta Badoera, bilo je u torn
boju 2400 krscanskih vojnika, a Turaka do 4000. Prema izvjescu nadvojvode Karla, pisa-
nom u Qradcu 11. listopada 1580., proslavio se je u boju Nikola Malekoci, kapitan Vizvara,
zatim slufbenici Badanovi Nadazdovi, napokon koprivnicki kapitan Ivan Globitzer.
i i

Glavu poginuloga Skenderbega, dva zasuznjena odlicJna TurCina zarobljenih dvanaest za- i

stava poslali su dobitnici nadvojvodi Karlu u Qradac. Od krsdana da je u boju poginulo

tek osam do deset Ijudi. I savremeni Isthvan^fi potanko opisuje tu slavnu krSdansku po-
bjedu, ali ju pogreSno vrsta u godinu 1581. Po njemu bi§e na bijegu nakon boja zarobljeni
jo§ Ahmet, zapovjednik grada VoCina, Osman, vojvoda konjanika. Osim toga zapao je i

dobitnike velik broj konja.

Pogibija smrt Skenderbega (sina nekadanjega bosanskoga

i po?e2koga sand2aka i

Uleme) razpalila je Turke na osvetu. NaroCito je pakraCki sandzak Alibeg radio da okaje
nedadu svoga druga susjeda, pri Cemu ga je pomagao i Ahmetbeg od Cernika. U sred i

zime, 19. sijeCnja 1581. provalili su oni sa 3000 Turaka pakra5koga i po2e2koga sand^aka
robed i paledi preko Ivanida i Oradca. ali bi§e sre($no suzbijeni. O daljem Cetovanju nji-

hovom javlja Vid Halek 5. ofujka 1581. iz Koprivnice i mladi grof TomoErdedi 19. travnja
iz svoga grada 2elina. Potonji prida o sukobu brata svoga Petra s Turcirna kod Krife-
vaca Ivanida.
i

Dok su krajiSki kapitani s mladim Tomom i Petrom Erdedom sustavljali tursku

najezdn na iztoku, ban je Krsto Ungnad izvrl^ivao osudu nad Matom Keglevi($em u Za-
gorju. Rok. §to ga bijaSe kralj Rudolf dao reCenom'i velikaSu, da se nagodi sa svojim pro-
tivnikom Mihajlom Sekeljem, tadanjim vlastnikom grada Krapine, bija§e davno mlnuo:
k tomu nije Keglevi(* ni mislio. da razvali svoju tvrdjicu § a b a c (fortalicium Sabacz). koju
bijaSe sve bez dozvole kraljeve sagradio nasuprot gradu Krapini. Stoga je kralj zapo-
viedio, da se taj grad Sabac razvali. Dne 3. veljaCe 1581. stigao je u varoS Kraptnu ban
Krsto Ungnad, te se nastanio u ku6i popa Ivana od Dobre kude. Poveo je sa sobom neSto
svojih banskih Ceta, kojima su zapovijedali njegovi slu^benici Petar Ajtid i Pavpo 2itomir-
ski (Tremski). S banom doSao
banovac Stjepan Qregorijanec, kojega su pratili niegovl
}e i

sluJ^benici Mihajlo Vojkovi(5, Pavko. pa zatim Martinac

brojni drugi. .To§ l.itl dan pro- i i

glasio je ban u trgu Krapini osudu protiv Mate Keglevida. Slijedeie nedelle, 5. velJaCe, Iz-
vrSena bi osuda. Toga dana podigao se Je ban Ungnad, a s njime banovac Stjepan Ore-
gorijanec. na Mihajlo SekelJ. gospodar grada Krapine. svi s? svoJIm sluXbenfclma. NaSli
i

se na okupu jo§ ovi plemidi: Mojsija Humski, Stjepan MfrkoveCkl. Jural QregoroveCki.
i
344 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

literat Petar Novak, Ivan od Zaboka, Pavao Nikola Dobrosevic, Matija sin Ivana popa od i

Dobre kuce, Caspar Horvat od Nove vesi, provizor Martin Jancec, Ladislav Dragac,
Adam Herkovi6, Caspar Kurtic, Ivan Svetic, Ivan Drobnjak, napokon sudac gradjanin i i

krapinski Ivan Sporaric. Bilo je svega do 500 osoba: gospode, plemica, gradjana, vojnika
i kmetova. Cospoda zajasise konje, pa onda svi zajedno podjose k tvrdji Sabac. Ban je
najprije poslao tri plemica: Petra Pojatica, Mojsiju Humskoga Jurja Madarasa sa vise su- i

sjeda, neka pozovu upravitelja grada, da im otvori vrata. Ali se njima nije nitko odazvao.
Na to su sluzbenici banovca Cregorijanca, po imenu Marinac Pavko, provalili kroz pro- i

zor, pak su razvalivsi iznutra gradska vrata razsjekavsi gvozdeni lanac spustili dizivi i

most, kojim se ulazilo u grad. Sada je sve nahrupilo u grad, te ga stalo od krova rusiti,
Cim je krov bio razvaljen, vratili su se ban i banovac Gregorijanec
Sekelj u Krapinu, a
ostao je na mjestu i dalje, dok nijesu Sabac do temelja (ad fundamentum) razorili. Sto su
god nasli u gradu, sve su pokupili i odnijeli u Krapinu. Nijesu postedili ni pivnice, koja je

bila izvan tvrdje. U njoj su na§li pet baSava vina, pa su i to prenijeli k Sekelju.
Sve to cesce i zesce navale bosanskoga, ostrozackoga i pakrackoga sandzaka na
doljno Pokupje i Turopolje opravdavale su bojazan hrvatskih i slavonskih sta-
leza na svibanjskom saboru 1579., da tvrdja Karlovac ne ce moci zastidivati bas te kra-
jeve, nego tek Kranjsku i kotare izmedju Korane i Kupe. Trebalo je stoga pobrinuti se za
osiguranje doljnoga Pokupja, kojega je obrana bila povjerena banu i hrvatsko-slavonskim
stalezima. Poglavito za to sastao se je 25. travnja 1581. hrvatsko-slavonski sabor u Va-
razdinu. Na
nadvojvoda Ernest kao povjerenike kralja Rudolfa nadbiskupa
nj poslao je i

ugarskoga kancelara Jurja Draskovica, dok se je nadvojvoda Karlo kao vrhovni glavar
krajine svega vojnictva dao zastupati po trima izaslanicima: Servaciju Teuffenbachu,
i

slavonskomu generalu Vidu Haleku Mihajlu Ringsmaulu. Ti su nadvojvodini povjerenici i

po naputku svoga gospodara prema osnovi Franje Poppendorfa iznijeli pred sabor citav
i

niz predloga za osiguranje doljnoga Pokupja. Hrvatski ban kao vrhovni kapitan u torn
kraju (potonje banske krajine)
neka prenese svoju stolicu (residentia) u kasteo L e-
t o V a n i c (na najsjevernijoj okuci rijeke Kupe), pa da bude Letovanid za doljno Pokupje

ono, sto Karlovac za gornje. Nadalje neka stalezi na rijeci Kupi izmedju Siska Karlovca i

o svom trosku podignu dvije nove i jake tvrdinje, jednu u B r e s t u izmedju Letovanica i

Siska, a drugu na zapadu Letovanida u neka smjeste Sredickom. U oba ta kaStela

300 pjesaka 200 konjanika, koje bi takodjer o svom trosku stalezi uzdrzavali. Sabor je
i

o tima predlozima vijecao vi§e dana, tek nakon povoljna odgovora od nadvojvode i

stvorio je 1. svibnja zakljucak, da se kartell u Brestu i Sredickom imaju graditi, pa je

podjedno odredio i radnike, koji ce ved 13. srpnja poslom zapoceti, zaStideni banskom ce-
tom, kao i cetama, koje 6e hrvatski i slavonski generali onamo poslati. Ali predlog glede
300 pje§aka i 200 konjanika, koje bi sami placali, nijesu prihvatili, nego su trazili, da kralj

opet povisi bansku detu na 600 konjanika i 400 pjesaka, kako je to bilo za bana Petra
Erdeda i njegovih predSastnika. Stalezi bi sami radi prevelikoga uboztva mogli uzdrza-
vati tek stotinu pjesaka. Da li ce ban prenijeti svoju stolicu u Letovanid, o torn neka
kralj i nadvojvoda razprave i odlude sa samim banom.
Na saboru vijedalo se je po predlogu nadvojvodinih povjerenika i o preostalim gra-
dovima na jugu Kupe, narocito o gradovima hrastovicke kapitanije. Povjerenici su izjavili,
da je Karlo odlucio Hrastovicu razvaliti; stalezi su se tomu protivili, jer je taj grad branik
Pokupja Turopolja, pa su nasuprot predlagali, da se §to jacom posadom obskrbi, kao
1 i

kasteli Cradac Vinodol. Na zahtjev nadvojvode Karla, da silom prigone na rad zaostale
i

radnike oko popravka Koprivnice, Krizevaca Ivanica, obasuli su stalezi ogorcenim tuz- i

bama koprivnickoga kapitana Ivana Olobitzera, koji je radnike, odredjene za popravak

tvrdinje, upotrebljavao za svoje licne poslove (in privatos usus), te su zakratili svaki dalji
rad oko popravka slavonskih gradova, dok se ne dovrSe utvrde u Brestu i Sredidkom. I

sam ban Ungnad potuzio se je na krajiSke kapitane. Izjavio je, kako mu je kralj dao na-
 BANOVAC QKEQORIJANEC ODREKAO SE SVOJE CASTI 1581. 345

putak (in sua banali instructione, per maiestatem caesaream sibi data), gdie mu je odre-
djeno, da u sviiiia poslovima, koji se tiCu krajine obrane kraljevstva, podr2aje vazda s vr-
i

liovniin kapitaniina lirvatske i Slavonije medjusobni sporazuin saobracaj (cum supremis i

coiifiniorutn Croatiae et Sclavoniae capitaiieis niuluam semper habeat intelligentiam et

toga ne drze se gospoda kapitani, nego na svoju
torrespondentiam). Ali
ruku sve protiv primirja s Turcima provaljuju ne samo sa stoti-
nama, nego sa tisucamasvojih konjanika
i pjeSaka u turske i

ob^lasti, pa ih haraju. Odatle biva. da Turci, ovako izazvani, za i

izmjenu haraju pustose imanja gospostije staleza

i redova i i

ovoga kraljevstva. Napokon potuzili su se ban banovac sveCano pred stale- i i

2ima »radi neposluha konjanika i pje§aka, banske Cete naime, koji premda su dobro pla-
ceni, ne mare za njihove zapovijedi, te ne ce da ostaju u odredjenim njima postajama i

sjedistima. Ako bi koji krajiski grad stoga pao u neprijateljske ruke, ne ce biti krivi ni

ban ni banovac, nego neposluh i odpor tih b a n s k i h vo j n i k a, osobito njihovih k a-

pitana i vojnika, koji su u Zagreb u, podigavsi zastave, ustali pro-
tiv b a n a.

banovac bili zavadjeni ne samo s nekim velika-

Potonja tuzba odaje, da su ban i

sima, zatim s gradom Zagrebom nekim krajiskim kapitanima, nego s vojvodama svojei i

banske cete. NaroCito je banovac Stjepan Oregorijanec imao u zemiji toliko protivnika,
da se je maio zatim na svojoj casti zahvalio. Na siijedecem saboru, koji se je 22. srpnja
1581. sastao u Zagrebu, javio je ban Krsto Ungnad s ocitom zlovoijom, »kako je gospodin
Stjepan Oregorijanec, bivsi banovac kraljevstva, bezikakva razlozita uzroka
(nulla racionabili causa) cast banovca, ne javno pred saborom, gdje ju je primio, nego sa
strane polozio, sto ciniti nije morao.« Buduci da ni sada nije glavom dosao, kako bi morao,
vec je poslao svoje zastupnike, to ban proglasuje banovcem dosadanjega varazdinskoga
podzupana Qaspara od Dru§kovca. Stalezi su prihvatili izbor banov, na §to je novi ba-
novac polozio svecanu prisegu.
Na saboru koncem srpnja 1581. jo§ bi zakljuceno, da ban Krsto Ungnad podigne
zemaljski ustanak, pa da se zajedno sa svojom banskom cetom kao sa svima zemalj- i

skima Cetama utabori do 6. kolovoza kod Sredickoga, gdje su tada poCeli graditi utvrdu.
Trebalo je gradnju za§tititi od Turaka, koji su ju nastojali zaprijeCiti. Tijekom rujna vi§c
su puta begovi pozezki, pakracki, cernicki, bosanski i krupski (ostrozacki) provaljivali
prema Pokupju i Turopolju: jedni s juga, a drugi s iztoka. Osobito su se u to izticali be-
govi cerniCki i pakracki, po imenu Ahmetbeg i Alibeg, Ti su 8. rujna sa 5000 momaka i

ne§to topova preko Moslavine prodrli u Turopolje, te ondje zarobili 100 Ijudi i mnogo stoke.
Kad su malo zatim reCeni begovi po drugi put u drugoj polovici rujna udarili prema Turo-
polju, doCekali su ih braCa Tomo i Petar Erdedi, GaSpar Alapi(i, Stjepan Tahi i Mihajlo
Sekelj sa svojim Cetama i sa zemaljskim haramijama kod nekoga mjesta (Sutrezki?), te
su ih junacki suzbili. Slavonski general Vid Halek javlja o toj pobjedi iz Vara2dina 6. listo-

pada 1581. On piSe, da je cerniCki beg kruto pora^en, i da se je u boju proslavio barun
Mihajlo Sekelj. lirvati su zarobili begove konje i jednu zastavu, koju de poslati nadvoj-
vodi Karlu.

Mjesec dana iza te pobjede sastao se je hrvatsko-slavonski sabor 28. listopada 1581. u
gradu Zagrebu. Ban Ungnad bijaSe sabor sazvao, ali nije na nj doSao, wtt je saboru predsjedao
banovac OaSpar od DruSkovca, Namah na poCetku saborovanja iznijeli su kao nunciji bana
Ungnada zagrebacki prepoSt HereSinec banovac DruSkoveCki vjerovno pismo banovo, u ko- i

jem moli stale^e, da mu ne upiSu u grijeh izbivanje njegovo, jer ga je nadvojvoda Ernest u
va2nim poslovima kraljevstva u BeC pozvao. Podjedno su banovi nunciji predlagali stale-
2ima kraljevsko pismo, kojim je ureien odredjen sastanak ugarskoga sabora u Po2unu i

za 11. studenoga te godinc. Jo§ su banovi nunciji pozvali staie2e, neka odluCe, kako da
346 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

se za boravka baiiova iia ugarskom saboru odrze u dobrom stanju krajine kraljevstva,
a narocito pokupske strane. Ban
ime predlaze, neka povjere njegovu zamjeniku u
u to
vojnickim stvarima (in militia domini bani locumtenentem), mladomu Petru Erdedu, da se
sporazumno s banovcem Gasparom od Druskovca brine za obranu krajine. A s t a e z 1 i 1 i

nijesu prihvatili ban ova predloga. Oni ne ce da imadu banskoga

zamjenika, jersetoprotivistarim slobostinama konstituciji i

(quod nullum locumtenentem contra veteranas libertates et constitutionem regni habere

Oni imadu, akoje ban odsutan, svoga banovca u kraljev-
vellent).
stvu, taj gospodin banovac mora, kakojesluzbupreuzeo, poobi-
i

caju svojih predsastnika braniti krajine kraljevstva s banskim

cetama, te ako bude potrebito, podici po starom obicaju zakonu i

petidiosvihkmetova, iodsvakih dvadeset dimova po jednoga

k o n j a n i k a. Znacajno je, da je na istom saboru i prijasnji banovac Stjepan Qregori-
janec trazio od staleza, neka mu izdadu svjedocbu, da se je za citavo vrijeme sluzbovanja
svoga kao banovac i zupan zagrebacki i krizevacki vjerno i posteno ponasao, te svoju
sluzbu valjano vrsio. Qotovo svi stalezi pristali su na taj zahtjev; jedini se je opro ta-
danji banovac Caspar od Druskovca u ime bana Krsta Ungnada. Bas te pojave pokazuju,
da je i vecina tadanjega sabora bila protivna odsutnomu banu.

Ugarski sabor, sazvan za 11. studenoga 1581., sastao se je u odredjeno vrijeme;

all kralj Rudolf dosao je u Pozun tek na pocetku godine 1582. Dne 15. sijecnja iznio je
pred staleze svoje propozicije, u kojima se je uz ino tuzio na staleze kraljevina Hrvatske
i Slavonije, sto su prosle godine na svome saboru premalo dozvolili za utvrdu i obranu
pokupskih mjesta Bresta, Letovanica i Sredickoga, te je trazio, da receni stalezi vise od
100 haramija odrede za posadu tih kastela. Kralj je nadalje trazio od staleza savjeta, sta
da se ucini s gradom S i s k o m, koji je branik ne samo Slavonije, nego takodjer i Stajer-
ske i Kranjske. Kaptol zagrebacki, komu grad pripada, malo radi za sigurnost njegovu. Ne
bi li kaptol ustupio Sisak sa svima pripadcima kralju, koji ce obranu njegovu povjeriti
banu ili komu drugomu, a kaptolu da se dade u zamjenu drugo imanje u Slavoniji ili
Ugarskoj (vel in Sclavonia vel in Hungaria, cum utriusque regni unum corpus sit)? Jednako
neka stalezi kazu, sta da se cini s gradom Topuskim. Mora li ga biskup uzdrzavati bra- i

nitiod dohodaka imanja, ili ce se ti prihodi biskupu oduzeti, pa ce ban njima placati po-
sadu u gradu? Bili se napokon razvalila Hrastovica prije, nego sto se dogotove utvrde

Bresta, Letovanica Sredickoga? Kad se pak Hrastovica porusi, bi li se njezina posada

i

razmjestila u ona tri kastela, podignuta za obranu Kupe, ili pak naprosto preselila u Kar-
lovac? Napokon predlaze kralj, neka se pronadje nacin, kako bi se mogao podici
u Slavoniji ugled bana kao reprezentanta kralj evskoga velican-
stva, tako da bi mu se stalezi pokoravali u pogledu insurekcije i

i u pogledu saborovanja. (Nihilominus pro publica regni Sclavoniae salute, ab

eisdem statibus deliberandum censet maiestas sua, quanam ratione res ita institui queat,
ut iis in partibus maior bani, quippe maiestatis suae personam in iis partibus repraesentantis,
tarn quoad huiusmodi excursiones, quam alias, habeatur respectus, tam quoad insurrectio-
nes, quam regni congregationes, quae pro rerum recurrentium necessitate, quandoque su-
bito ac repente publicandae sunt, debita praestetur obedientia; quo sic, servata ea, quam
convenit, disciplina militari, inter banum et regnicolas talis vigeat correspondentia, qua
hostium consiliis quoque tempore opportune obviam iri possit.) Ocito je, da je ovaj kraljev
predlog iznesen na ponuku bana Ungnada, koji je tim nacinom htjeo podici pall svoj ugled
u hrvatskom kraljevstvu. Medjutim ugarski sabor slabo se je obazirao na kraljevske pro-
pozicije,vec je zahtijevao, da se bira palatin imenuje ostrogonski nadbiskup. Oporba i

na torn saboru bila je tako jaka, da je kralju napokon dozvoljena ratna dada od dvije
forinte samo za tekucu godinu, a nipo^to po sest forinti za dvije godine. ZakljuCke sa-
bon (f^) potvrdio je kralj u Po2unu 19. veljace 1582.; osmim i posljednjim 51ankom bi
 HRVATSKO-SLAVONSKl SABOR 1. TRAVNJA 1582. 347

odredjeno, da se kralj imade dojduce godine vratiti u Ugarsku,stoga po2uriti, da §to prije i

izvrSi sve poslove u njemaCkoj drfavi. Medjutim mora Ugarskoj povratiti staru slobodu,
te ukinuti sve novotarije, kojima je poga^ena AH Rudolf kao da se je slabo na taj clanak

obazirao. Dne 16. ozujka 1582. nalaze on iz Beca sudcu gradjanima zagrebackoga i

Qradca, da »za Ijubav prema njemu i domovini bez ikakva krzmanja plate u blagajnu
ugarske komore tisucu forinti za krajinu,* jer ratna daca, netom dozvoljena od ugarskoga
sabora, nije dostatna.
O kraljevskim propozicijama, iznesenlm u pogledu Hrvatske i Slavonije na posljed-
njem ugarskom saboru, vijecalo se je poslije na saborima recenih kraljevina. Sabor hr-
vatsko-slavonski sastao se je na poziv bana Krste Ungnada u Zagrebu 1. travnja 1582..

le je Nadvojvoda Karlo bijase za svoje povjerenike odredio slavon-

vijecao vi§e dana.
skoga generala Vida Haleka baruna Servacija Teuffenbacha; no budu(Ji da je Vid Halek
i

bio bolestan, zastupao je nadvojvodu njega jedini Teuffenbach. Nadvojvoda trazio je u

i

svojim predlozima gotovo isto, §to kralj Rudolf na saboru u Pozunu. Uza svu dobru volju
nijesu stalezi mogli svima zahtjevima zadovoljiti, »jer je kraljevina Slavonija po nevjer-
nim Turcima tako opustoSena smanjena, da ona, koja je za sre^nih vremena imala do
i

15.000 dimnjaka (vrata) za popisavanja ratne dace, sada moze nabrojiti tek nekih 3000

PODPIS BANA KRSTE UNQNADA.

S pisma, pisanog Mati Keglevidu iz Zagreba 7. rujna 1579. Cita se: Amicus C(hri-
stophorus) Ungnad Banus m. p.

Arklv Jugoslavenske akademije.

vrata.* Stale^ima je poglavito do toga, da se jednom dograde i dovrSe tvrdinje uz Kupu.

kao Brest, Letovanid i Sredidko, zato se ne mogu toliki brinuti za utvrde u Slavoniji, kao
§to su Koprivnica, Drnje, Qjurgjevac, Ivanic i Sveti Krii. Premda ih nevolja bije na sve
strane, ipak povisuju broj haramija na Kupiod 100 na 200, koje ce dalje voditi kapitan i

OaSpar Alapic, ali samo za ovu godinu, dok se dogotovi tvrdinja u Brestu. Napokon do-
zvoljavaju ipak neSto radnika za Drnje, Ivani6 Sveti Kri2 kod Ivanica. Staleii su svoje
i

zakljucke priobdili nadvojvodi u obliku predstavke, koju su opremili tre(ii dan saboro-
vanja. Tu su medju inim trazili od nadvojvode i kralja, da i oni doprinesu za utvrdu i

opremu tvrdinje u Brestu; zatim da zapovjede krajiSkim generalima, neka i oni sa svojim
Cetama straze na Kupi, dok budu kmetovi 'adili oko utvrda. Ba§ radi toga poSao je
valjda sam ban Krsto Ungnad u Bee kralju Rudolfu. Dne 2. lipnja 1582. piSe Rudolf iz
i

BeCa pismo banovcu QaSparu od DruSkovca, te mu saob(^uje ovaj nalog: »Budu(ii da se i

vjerni na§ Krsto Ungnad, ban, sada joS radi nekih svojih zamaSnili po-
sala (nonnula sua urgentia negocia) ne mo?e povratiti na svoje mjesto, stoga zapovije-
damo tvojoj vjernosti, dok se reCeni ban povrati, nastojiS zajedno s QaSparom
da ti u to,

Mapi(Scm od Velikoga Kalnika §to ved broj greda drugih potrebStina za z g r a d u (aedi- i

ficio) na onoj krajini odredjenu dobaviti dovesti, da se namah nakon dolazka banova
i

uzmogne radnja zapoCeti i lagodnije dovr§iti.«

348 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

je sastao hrvatsko-slavoiiski sabor u Zagrebu 24.

Nakoii povratka banova opet se
lipnja 1582. Tu su se nasli na okupu povierenici ne samo nadvojvode Karla, nego nad- i

vojvode Ernesta (Bernard Leon Gall, Josip Jost Thurn, Juraj Watzler). Nadvojvoda Er-
nest kao zamjenik kraljev pohvalio je po svom povjereniku staleze, sto su se u posljednjem
saboru bar djelomice odazvali predlozima nadvojvode Karla. Suvise je nadvojvoda Ernest
predlozio stalezima, neka kazu, sta da se ucini s Hrastovicom ostalim gradovima te kapi- i

tanije? Bi li se citava Hrastovica razvalila Hi samo djelomice; ako se razvali citava

(naime oba grada: gornji i doljni), kamo da se prenese utvrda? Stalezi su se odlucno uz-
protivili tome, da se napusti hrastovicka kapitanija, jer je ona jedini ostatak krscanske
vlasti izmedju Une, Kupe i Qline; cim bi se ona napustila, namah bi Turci taj kraj za se
uzeli, pa onamo Vlahe naselili. Qlede same Hrastovice predlazu, da se varos i doljni grad
porusi; ali zato da se gornji grad sto jace utvrdi i dovoljnom posadom obskrbi, da bude
branik i prednja straza za doljno Pokupje i za Turopolje. Jos je nadvojvoda Ernest pitao
staleze, sta da se ucini s Topuskim i Siskom? Qlede prvoga svjetuju stalezi, neka se spora-
zumi s biskupom, a glede drugoga s kaptolom zagrebackim. U obce ce tako njegov legat
Bernard Leo Call, kao ban hrvatski moci stvar njemu bolje izloziti, jer su
i biskup i i

kaptol u tom pogledu dali svoja pismena ocitovanja.

Na saboru iznesena bi takodjer tuzba na ugarskoga namjestnika Radeciusa, koji je

izdavao izravne naloge na banovca, podzupane i plemicke sudce u prilog Baltazaru Ba-
canu i Nikoli Isthvanffyju, pa je tako ponizio bansko dostojanstvo i slobodu kraljevine
Slavonije (in contemptum et vilipendium authoritatis banalis et libertatis veteranae huius
regni). Stalezi se ogradjuju protiv takova postupka i mole nadvojvodu Ernesta, neka za-
brani namjestniku »izdavanje takovih neobicainih naloga na stetu banske casti i slobode
ovoga kraljevstva« (ab extradatione huiusmodi inconsuetorum mandatorum in praeiudicium
officii banalis et libertatis huius regni). Napokon je sabor radi ugleda banskoga jos to i

zakljucio, da nitko od podanika kraljevstva ne smije poduzimati ce-

tovanja u turske oblasti bez dozvoleiznanjagospodinabana (Item
pro excursionibus in dicionem Thurcicam, per quosvis regnicolas fiendis, ut tales excur-
siones sine permissione et scitu ipsius domini bani de caetero cessent, regnicolae ipsi

aeque esse censent). Na saboru po tom jamacno vecina sklona banu Krsti Ungnadu,
bila je
koji poslije toga u Zagrebu drzi banski sud, te 15. kolovoza 1582. izdaje odluku u parnici
Veronike, udove Sebastijana Racica od Dobrogosca, a kceri pokojnoga Mihajla Zempceja
(Svetackoga), protiv plemica Franje Orehovackoga.
Dok je ban Krsto Ungnad zakljuccima posljednjega sabora hrvatsko-slavonskoga bar
to postigao, da su izravno njemu podlozeni velikasi plemici hrvatski slavonski prestali i i

zalijetati se u turske oblasti; nije ipak mogao zaprijeciti cetovanja Uskoka, koji su

hill nastanjeni u senjskoj kapitaniji i po raznim mjestima vinodolske knezije. Senjski su

Uskoci doduse spadali pod senjskoga kapitana Qaspara Raba, koji je opet bio pod-
vrgnut hrvatskomu karlovackomu) generalu (Hi vrhovnomu kapitanu) Josipu Jostu
(ili

Thurnu, koji je u rujnu 1581. zamijenio Vajkarda Auersperga; ali Uskoci nijesu mnogo
marili ni za svoga kapitana ni za generala, ve6 su na svoju ruku vodili neprekidnu kr- i

vavu borbu s Turcima, kao s njihovim podanicima, prijateljima saveznicima. Vodje pak
i i

uskocke na tim cetovanjima bile su njihove vojvode, na celu svima tri brata D a n i c i c a.

Uskoci su se ne samo po kopnu u turske

zalijetali sandzake (licko-krbavski, klisko-hli-

vanjski hercegovacki), vec su takodjer na svojim ladjama oblijetali citavo iztocno pri-
i

morje jadransko od Istre Rijeke do Kotora. Cetovanje njihovo po kopnu bilo je namije-
i

njeno Turcima, a krstarenje po moru Mletcima Dubrovniku, koji je potonji tada bio pod i

zastitom turskom. Uskocima pomagali su mnogo hrvatski podanici mletacke republike u

Dalmaciji, pa onda prebjezi iz mletacke Dalmacije. Radi toga tuzakali su Mletci Uskoke
i

kao Ijute gusare tako kralju Rudolfu nadvojvodi Karlu, kao rimskomu papi Qregoriju
i i

XIIL (1572.— 1585.). Ali ni Rudolf ni Karlo nijesu mnogo marili za te tuzbe, znajuci dobro,
 USKOCI UDARAJU NA KLIS (2. SIJECNJA 1583.).

da su MIetci potajni saveznici lurski, te da im je vise stalo do neograniCene vlasti na

Jadranskom moru, nego do obrane krScanstva od turske premoci. Papa Qregorije XIII. na-
stojao je opet, da Uskoke odvrati od navala na Mletke Dubrovnik, pa da se jedino posvete i

borbi s Turcima i U torn smjeru radio je vec

oslobodjivanju krscana izpod turske vlasti.
godiiie 1576. imenu Ivan Delfino, a tako isto razni pouzda-
papinski posianik u Becu, po i

nici papinski u mletackoj Dalmaciji, medju njima pogiavito Franjevac Angjeo Trogiranm,
koji je bio dobro poznat krscanskim podanicima klisko-hlivanjskoga sandzaka. Dok je
Angjeo Trogiranin god. 1579. boravio u stajerskom (jradcu na dvoru nadvojvode Karla. te
ondje predlagao, kako da se Turcima prec-tmu znamenite tvrdinje Klis, Solin Sinj, i

dotle je papa Qregorije XIII. radio, da Uskoke odvrati od navaljivanja na kr§canske vla-
sti. Vec 7. rujna 1579. zahvaljuje se nadvojvoda Karlo papi, sto obecao Uskocima go-
je

diSnju podporu; na pocetku god. 158(). dolaze u Rim uskocki poslanici, na ^elu
im vojvoda
Jural Danicic s bracom, gdje ih je papa mirio s Mletcima i Dubrovnikom, te im uz razne
povlastice doznacio godisnju podporu od 2400
skuda. Slijedece godine 1581. utanacio je Franje-
vac Angjeo Trogiranin 14. travnja formalni ugo-
vor s nadvojvodom Karlom o torn, kako da se - -

nagrade svi oni, koji ce sudjelovati pri osvajanju

Klisa, Solina i Sinja. Ugovor poslan bi i papi, da
ga primi do znanja.

Navala na Klis odredjena bi za 1. sijecnja

1583. Kroz citavu godinu spremalo se je za to
poduzece, Najprije trebalo je uputiti krscane kiis-

koga sandzaka i predobiti strazare u gradu KHsu.

Onda se je trazilo pomagaca medju mletackim
podanicima u gradu Spljetu i u Poljicima. Ali bas
te svestrane priprave bile su na u§trb samomu
poduzecu. Kad su napokon posljednjih dana god.
1582. uskocke cete pod Jurjem Danicicem An- i

gjelom Trogiraninom krenule iz Senja prema peCat nadvojvode ERNESTA

Klisu, da onamo stignu za ureceni rok: nekoliko s pisma zagreba^koj zupaniji iz Po-
Uskoka udariio je prekim putovima, da prije zuna 20. o^ujka 1580.
dopru do Klisa i ugrabe slavu Danicicu i njegovu Arkiv jugosla%-en.«ki* akndemij*-.

drugu. Ali kad su se htjeli uvuci u tvrdinju, bise

odbijeni, jer ih straze nijesu poznavale. Tako su i

Turci doznali za zavjeru, te su se valjano pripra-

vili, pa kad su onda 2. sijeCnja 1583. stigli Juraj DaniCic i drug mu Angjeo Trogiranin, biSe
suzbijeni. Uskoci morali su uzmaknuti, a s njima je usko^ilo u Senj 800 krScanskih porodica,
koje su bile s njima u sporazumku. Buduci da su pri tom poduzeciu sudjclovali takodjer neki
Spljedani i Poljidani, stali su Turci bijediti MIetcane, da sii i oni podupirali zavjerenike. Da se
opravdaju, poslali su MIetCani u Dalmaciju Ivana Contarina. da kazni one podanike njihove,
koji su Uskocima pomagali. Contarini je proglasom od 3. veljaSe 1583. udario ucjenu od 1000
dukata na Jurja Danicic^a, zatim 300 dukata na Ljubina Militiica. i 200 dukata na plemICa Franju
Martinica Spljecanina, Dimitriju Arnera, F^radanina popa Simuna UrmanlcJa i jo§ sedmo-
ricu Spljcdana. kojima je podjedno zaplijenio sva imanja. .Ali dok su MIetci progonili
vodje posljednjega pokreta, samo da ugode Turcima: kralj je Rudolf poveljom. izdanom u
BeCu 4. svibnja 1583.. nagradio vjerne slu2be uskoCkoga vojvode Jurja DaniCi(ia. daro-
vav§i mu Zrnovnicu izpod grada Ledenica, koia je nekad pripadala Franji Frankopanu
Slunjskomu. Zahvaini je Juraj DaniCi6 namah zatim sa svojom braiom vojevao uz senl-
skoga kapitana OaSpara Raba u turskol Lici, te |e gonio Vlahe, koje su Turci ondje nase-
350 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Uivali. Bas radi tih zasluga podijelio je kralj l^udolf nakon cetiri godine, naime 13. srpnja
1587., vojvodi Jurju Danicicu, braci mu Matiji i Ivanu, kao i sinu mu Jurju plemstvo i grb.
Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583.); ban Toino Erdedi (1584.— 1595.) i njegova
pobjeda nad Turcima Rod Sluiija (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bi-
liaca (19. llpnja 1592.) u turske ruke i razorenja Baga (Karlobaga) po mletackoj mornarici
(u srpnju 1592.); slaviia pobjeda krscanska kod Siska (22. lipnja 1593.) i posljedice njezine.
Dne 11. rujna 1582. pisao je kolocki nadbiskup, podjedno gjurski biskup i ugarski kance-
lar Juraj Beca pismo Mati Keglevicu o priiikarna u Njemackoj, Ceskoj
Draskovic iz i

Ugarskoj. »Ne cemo vam zatajiti,« javljao je medju inim, »da smo od onoga vremena, kad
smo se s nasim premilostivim carskim i kraljevskim velicanstvom povratili iz carstva
(njemackoga) ovamo u Bee, neprekidno u krevetu lezali kidani kostoboljom. Sad smo se
malo oporavili, pa smo vas ovim pismom htjeli pohoditi, moleci vas, da nas o svome stanju
izdravlju izvijestite, jer vec dugo nijesmo nista o vama culi. Novina nemamo, osim da je
po Bozjoj milosti kuga u Ceskoj stala jenjati. I u carstvu (njemackom) sve je primireno.
ugarskom saboru ne znamo nista izvjestna, ali se nadamo, da
ce o velikom postu (circa carnisprivium) z a p o c e t i.« Ugarski je kancelar bio
dobro iipucen, jer je kralj Rudolf zaista 28. prosinca 1582. razaslao iz Beca pozive za ugar-
ski sabor, koji ce se sastati 1. ozujka 1583. Prema popisu, sto ga je jamacno sastavio sam
kancelar Draskovic, bise na sabor pozvani ne sarno stalezi kraljevine Hrvatske i Slavonije,
nego posebice i tri zupanije slavonske, pa onda brojni prelati, baruni, grofovi i knezovi hr-
vatsko-slavonski, napokon cetiri slobodne varosi (Zagreb, Varazdin, Krizevci
i Kopriv- i

nica).* Bas po recenomu popisu saznajemo u obce za sastav ugarskoga sabora u ono
vrijeme.

Jos prije sastanka ugarskoga sabora namijenjena bi biskupu i kancelaru Drasko-

vicu neka zasebna, vrlo njezna zadaca. U
jednome pismu od 20. sijecnja 1583. iz stajer-
skoga Qradca pise nadvojvoda Kailo recenomu biskupu ovako: »Razabrali smo, da se je
vjerni plemic, nas Ijubljeni grof Tomo Erdedi, nesumnjivo po Bozjem nadahnucu (inspi-
ratione procul dubio divina), kao po nagovoru nutkanju svojih blizih na to sklonio, da
i i

plemenitu djevicu Mariju, zakonitu kcer nama vjernoga Ijubljenoga plemica Krste Un- i

gnada, slobodnoga baruna bana kraljevine Slavonije, radi njenih odlicnih

i rijedkih du- i

sevnih darova zaprosi za zenu. I mi zelimo, da tu njegovu odluku svim nacinom podupremo,
i jer je sama po sebi hvale dostojna, i jer ce obima porodicama vrlo mnogo casti i

odlicja donijeti. Stoga vas ovim milostivo pozivamo, da vi to isto svojim ugledom i nasto-
janjem, uzevsi sebi (za druga) jos nekoga izmedju ugarskih plemica, kojega drzite za to
podobnim, kod recenoga otca iste djevojke — nakon predhodnog castnog upita, kako se
u slicnim stvarima ciniti obicaje — po mogucnosti tako zagovarate i pospjesite, da na-
pokon spomenuti Erdedi uzmogne poluciti svoju postenu zelju. Uvjeravam vas, da cete tim

* Catalogus statuum regni Hungariae pro publicatione dietae anni 1583.

Ad comitatus: (38 zupanija, medju njima: Varasdiensem, Zagrabiensem, Crisiensem).

Jo§ posebice upravljen je poziv: Ad status regnorum Croatiae et Sclavoniae.

Ad praelatos: Zagrabiensem, electum Tininiensem, electum Segniensem (onda ugar-
skih osam).
Ad barones: Christophorum Ungnad, comitem Qeorgium de Zrmio.
Ad magnificos (magnates) comitem Nicolaum de Zrlnio, Stephanum et Qasparem Peteo,
:

Qasparem Drascovith, Stephanum de Qregoriancz, Petrum Rathkay, Mattheum Keglewyth, Fran-

et Nicolaum Alapy,
ciscum Blagay, Qasparem Tersachky, Qabrielem et Stephanum Tahy, Qasparem
Stephanum et Petrum Castellanffy, Michaelem Zekel, comites Petrum et Thomam Erdody.
viduas dominorum: viduam Petri Erdeody, uxorem Simonis Keglewyth.
Ad
Ad capitula: Zagrabiense (jo§ 7 ugarskih).
Ad prothonotarios: Magistrum Emericum Pethe Sclavoniae et locumtenentis.
Ad civitates: Zagrabiam, Varasdinum, Crisium, Capronczam (in Sclavonia).
Po ovom katalogu razabire se tocno, koga je u hrvatskom kraljevstvu zapadalo pravo (do-
tiCno duznost), da dolazi na ugarski sabor.
 ZARUKE TOME ERDEDA S ANOM MARIJOM UNQNADOVOM 1583. 351

osobitim poslom Boga mene vrlo zadu^iti. ja ciu vam se obratno pokazati haraii svo-
i i I

jom osobitom miIoscu.« Nema siimnje, da se jc biskup kancelar odazvao pozivu nad- i

vojvode, pa posao u snuboke banu Ungnadu. Jcr iiadvojvodi Karlu bilo je jamacno do
toga, da jednu od najodliCnijih porodica hrvatsko-slavonskih §to jaCe priveze drugoj iz
svojih nasljcdnih zcmalja.

Ugarski sabor sastao se je u Pozunii u ureCeno vrijeme, te je bio na okupu do dva

mjeseca. Stalezi su slabo marili za zelje i zaiitjeve kralja Rudolfa, vec su iznosili svoje

I tiizbe

zatrazenu
i tegobe.
ratnii
Tek kad on Ugarskoj povrati staru slobodu
dacu, te zrtvovati imanje i
i uredjenje, dozvolit ce
zivot svoj za njega. Kancelar Juraj DraSkovic
mu

drugi privrzenici dvora mnogo su se trudili, da izglade opreku izmedju kralja i sabora.

yi^rum y^i:<f

PODPIS KRALJA RUDOLFA

na pismu iz Be^a od 16. o/.ujka 1582., koje je upravljeno varoSi na brdu Qradcu vi§e Zagreba.

Arkiv JugosUvenske akademljp.

Uza sve to bi§e krab'evi zahtjevi sa 70 glasova protiv 30 odbijenl. Rudolf morao jc

svaSta obe(Sati, naroClto u pogledu ugarske kancelarije i namjestnlCtva, pa i glede popunjl-

\anja kapitanija ugarskim plemi^itna. Napokon skloniSe se ipak stalc^i, te mu dozvoliSc
s

po dva forinta ratne da(Je za dvije godine; all uvrstiSe u saborske Clanke izjavu. da ne tt
vi§e nikakve da(ie dati, ako kralj ne izpuni zadata obe(ianja, te posve ne obnovi staru slo-
bodu kraljevstva. Kralj je Rudolf saborske artikule potvrdio 28. travnja 1583.. a na to je
ostavio Po?ain Ugarsku. da se u nju nikad vj§e ne svrati. Nije bio ni nazoCan, kad su se
i

nakon svrSena sabora, dne 1. svlbnja 1583. slavile u Po2unu zaruke mladoga junaka Tome
Krdeda s Anom Marijom, kderju bana Krste Ungnada. Rudolf bio jc ve«^ .30. travnja u BeCu.
gdje je 6. svibnia izdao pismeni nalog nekadanjemu banovcu Stjepanu Orcgorijancu, da
se okani svakoen nasilja protiv gradjana na Qradcu kod Zagreba njihovih kmetova. Dne i
 352 KRAL.I RUDOLF (1576.— 1608.).

22. rujna proglas zagrebackoj obcini

opet izdao je gradjanstvu, da za njegova borav- i

Ijenja u Pragusua absentia Prage) priinavaju nadvojvodu Ernesta za njegova na-

(ut in

mjestnika, da se njemu utjecu u svim javnim privatnim potrebama, te da se njegovim u i

kraljevo ime (nomine et autoritate regis) izdanim zapovijedima pokoravaju.

Malo iza zaruka svoje kceri s grofom Tomom Erdedom zahvalio se je Krsto Un-
gnad na banskoj casti. Da li mu je dodijaio banovanje, ili je tu cast namijenio svome bu-
ducemu zetu, ne moze se saznati. Ugarsko drzavno vijece vec je 3. lipnja predlagalo, da se
banom imenuje rnladi grof Tomo Erdedi. Biskup kancelar Juraj Draskovic pozvan i bi

takodjer pismom od 28. svibnja od kraija Rudolfa, da kaze svoje mnijenje. Draskovic iz

Sombotelja 9. lipnja osobito hvali kralju, sto se je smjesta pobrinuo za zgodna nasljednika
banu Ungnadu, jer »ta cast (banska) bez stete drzave vasega velicanstva ni kroz naj-
manje vrijeme izpraznjena biti ne moze« (cum officium illud absque detrimento ditionis
maiestatis vestrae ne minimo quidem tempore vacare non possit); pa onda predlaze Tomu
Erdeda kao najvrijednijega na prvom mjestu, Stjepana Qregorijanca na drugom, a Mihajla
Sekelja na trecem.

Premda je bilo zgodnih kandidata za bansku cast, ipak je Krsto Ungnad morao
dalje vrsiti sluzbu jos kroz vise mjeseci. Na saboru, koji bijase sazvao u Zagreb za 3. li-

minulom ugarskom saboru clanke toga sa-

panj 1583., priobcili su najprije poklisari na
bora, a onda je general slavonske krajine Vid Halek zajedno s banom iznio pred sabor
zelje zahtjeve nadvojvode Karla glede obnove nekih razvaijenih krajiskih gradova. Sta-
i

lezi su rado dozvolili radnike za popravak utvrdjivanje Gjurgjevca, Koprivnice, Krize-

i

vaca, kao i kastela i varosi Ivanica; ali su podjedno tezke tuzbe sasuli na koprivnickoga
kapitana Ivana (jjobitzera, sto cineci brojna nasilja nije stedio ni samoga bana, kojemu je

oteo posjede oko Rasinje, a jos manje kraljevskoga kapitana Petra Ratkaja, kojemu bijase
oduzeo njegovu bastinu oko Martijanca. Stalezi traze, da se silovitomu kapitanu na put
stane, a da to sigurnije poluce, hvale generala Haleka, kako on za citavo vrijeme, sto
stoji u sluzbi krajiskoj, nije nikoga povrijedio ni icije pravo pogazio. Na slijedecem saboru,
koji se je namah zatim skupio u Zagrebu 22, srpnja, radilo se poglavito o obrani dolnjega
Pokupja izmedju Karlovca i Siska. Zakljuceno bi, da se jednom dovrse utvrde kod Bresta
i Sredickoga; kod Bresta nadzirat ce radnje Stjepan Qregorijanec, a kod Sredickoga kapi-
tan Caspar Alapic, koji ce s haramijama cuvati prelaze preko rijeke Kupe. Po kraljevu
predlogu radilo se je i o tom, da se grad Sisak preuzme od zagrebackoga kaptola, pa da
mu se u zamjenu dade drugi koji grad i posjedovanje u Slavoniji ili Ugarskoj. Buduci da
stalezi nijesu znali ni za kakvo zgodno imanje u Slavoniji, izjavili su, neka se kralj izravno
sporazumije s kaptolom radi kojega grada i posjeda u Ugarskoj, Znacajno je, da na ovom
posljednjem saboru nije bilo poklisara nadvojvode Karla, valjda zato, sto se bijase receni
nadvojvoda zahvalio na vrhovnoj upravi hrvatsko-slavonske krajine. Medjutim i hrvat-
sko-slavonski stalezi i kralj Rudolf salijetali su Karla, da svoju ostavku opozove. Nadvoj-
voda dao se je skloniti, pa tako ga je kralj Rudolf pismom, izdanim u Pragu 1. listopada
1583. ponovo imenovao vrhovnim upraviteljem hrvatsko-slavonske krajine, opomenuvsi
podjedno staleze obiju kraljevina, da u buduce bolje revnije obskrbljuju krajinu. Ali kra- i

Ijevstvo bilo je vec posve iztroseno, sto se vidi iz pisma nadvojvode Ernesta obcini na
brdu Qradcu kod Zagreba od 25. studenoga 1583., kojim ju poziva, da odredjenu ratnu
dacu namiri. Kralj joj je onako po osobitoj milosti oprostio veliku cest te dace, ali pod
i

uvjet, da bar ostatak bez daljega odlaganja izplati.

U prvoj cetvrti god. 1584. imenovan bi napokon grof Tomo Erdedi za bana. Dne
30. ozujka 1584. javlja general hrvatske krajine Josip Jo§t Thurn nadvojvodi Karlu, da ce
w Karlovac doci bivSi ban Krsto Ungnad novi ban Tomo Erdedi, a i s njima i vijecnik
carskoga ratnoga vijeca David Ungnad. Malo dana iza toga, 8. travnja 1584., sastao se je
u Zagrebu sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, na kojemu bi obavljena instalacija novoga
 UTVRDA KOD BRESTA NA KUPI. 353

bana, kojom je prigodoni Uavid Ungnad vr§io sluzbu zasebnoga kraljevskoga komesara.
Stalezi docekali su Tomu Erdeda s velikim veseljem i odu^evljenjem. Saborski zapnisnik
iztiCe komesara Ungnada, koji je stalezima mogao Cak
narocito govor suze od tronuca i

izmamiti. Novi ban polofio je pred saborom po staroin polivalnom obiCaju sveCanu prisegu
(solenne iuramentum), na sto su stalezi zazelili njemu u banovanju svaki napredak, dobru
srecu dug zivot, da bi mogao braniti »tuznu domovinu* od turske sile vrSiti pravdu na
i i

obce zadovoljstvo, kako je to nekad cinio blazene uspomene otac njegov, ban Petar Erdedi.
Poslije toga proglasio je Tomo Erdedi banovcem Ivana od Zaboka, kojemu je podjedno po-
vjerena zupanska Cast za zupanije zagrebacku krizevacku, pa je onda novi banovac po- i i

lo2io obiCajnu prisegu. Podzupani napokon zagrebacke krizevacke fupanije ostadose isti, i

koji su te sluzbe dosad vrSili.

Nakon ostao je sabor na okupu sve do 12. travnja. Vijecalo se je o predlo-

instalacije

zima kralja Rudolfa nadvojvode Karla, napokon o predlozima novoga bana. Osobita se
i i

je pa^nja posvetila obrani dolnjega Pokupja. Trebalo je narocito izgraditi novu utvrdu

k o d B r e s t a. jer je nedavno podignuta tvrdinja bila nezgodno smjestena povodnji iz- i

lozena. Nova utvrda neka se podigne na mjestu, koje ban izabere, te neka se zapocne grad-
njom vec 1. lipnja. Radnju ce sam ban nadzirati, te ju ne samo sa svojim banderijem, nego
i s kraji§kim cetama i banderijima sviju staleza zasticivati. Odredjeni bi§e jo§ radnici i

kola za gradnju; pa i kaptol zagrebacki neka obustavi svoj rad oko podizanja tvrdinje u
Drencini, i neka poslje svoje radnike u Brest. Kamenje i cement za novu tvrdinju neka se
uzme od razvaljenoga (dolnjega) grada i varosi Hrastovice, pa od poru§enog samostana
i

i crkava u okolisu hrastovickom. Stalezi dozvolili su nadalje radnike za popravak nekih sla-

vonskih krajiskih utvrda (u Qjurgjevcu. Koprivnici. Krizevcima Ivanicu); ali su podjedno i

zamolili nadvojvodu Karla, neka poradi kod stajerskih kranjskih staleza, da oni §to vi§e i i

doprinesu, jer krajina brani njihove zemlje. Narod u Hrvatskoj Slavoniji posve je vec
i i

smalaksao; obje kraljevine imadu samo jos 3000 porta ili dimova, dok se je nekad u samoj
krizevaCkoj zupaniji moglo za ratnu dacu oporezovati 12.0(X) porta. Zdvojni puk ne moze i

viSe podnositi tolike terete i nevolje, pa se seli svake godine u gomilama (turmatim) u
razlic^ite zemlje, kao u Ugarsku, Austriju, Moravu, Stajersku i Kranjsku. Neka dakle po-
mognu i potonje dvije pokrajine, a narocito susjedni gradovi i njihovi kotari, kao sto su
Bre2ac (Brezci), Mokrice, Kunsperg, Cetertek, Pisece, Kozje, Sreda, Raka, Roga-
Bizelj,

tec, Kr!>ko, Kostanjevica, Turanj, manastir Pletcr, Metlika, Hocevje drugi. Neka gospo- i

dari tih medja§njih gradova Stajersko-kranjskih poput hrvatsko-slavonskih §alju svoje po-
danike i kola za utvrdjivanje gradova na krajini.

Stalezi mole jo§ nadvojvode Ernesta

zapovjede generalu hrvatske i Karla, neka
krajine, da obskrbi §to jaCom posadom grad Oornju Hrastovicu, jer je ona sada (uz Qore I

srednji Qradac), jedini preostali branik u oblasti izmedju Une Kupe. Topove pak. koji su i

nekad bill u razvaljenom gradu u Dolnjoj Hrastovici, neka general zajedno s drugim bojnim
spravama dozvoli prenijeti u novu utvrdu kod Bresta. Stale2i se jo§ tu2e na neke velikaSe,
koji drie gradove i imanja u Hrvatskoj i Slavoniji, a ne de nikako da pla(^aju saborom
odredjenu dimnicu za uzdr2avanje haramija. Spominju izrijekom Baltazara Ba<Jana kao go-
spodara Orebengrada, kneza Jurja Zrinskoga kao gospodara Ozlja, i Nikolu Isthvanffyja
kao vlastnika Vinice. Njih nije prijaSnji ban nikako mogao prinuditi, da pla(Jaju dimnicu:
zato stalc?-i mole kralja, neka izdade posebnu zapovijed ovlast novomu banu, da reCene i

velikaSe druge jednako nehajne makar vojenom silom natjera, da namire zaostalu dim-
i i

nicu i novu. Ako banovcem prosuditi, da li

se to dogodi, onda de tekar mo<ii ban zajedno s
bi se uz ono 200 haramija, koji strafe na Kupi,
moglo uzeti jo§ neSto haramija pjeSaka za
sigurnost u nutarnjoj zemlji, za strafe po cestama kao po gorama Ho(5uri Medvednici. i i

Sve ove zakljuCke u pogledu obrane domovine pla(fanja dimnice, kao glede pomoCI i i

gradu Varafdinu obdega ustanka podastiru stalefi kralju na potvrdu ili sankciju.
i

K\a\fi Hrv nnv! Til C^ ) «

 354 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Jos je sabor stvorio nekoliko zakljucaka po predlogu novoga bana. Vrlo je zamasan
zakljucak, da se »p r a v i c e k r a I j e v s t v a« (privilegia Regni), koja je u potonje vrijeme
kod sebe cuvao veliki prepost zagrebackoga kaptola kninski biskup Petar Heresinec, i

imadu prenijeti na nekadanje svoje mjesto (in pristinum locum), naime u svetiste stolne
crkve sv. Stjepana, da se imadu zapecatiti
i pecatom kraljevstva, a izvrsit ce to banovac
Zajedno s viceprotonotarom. Ban ce nadalje podici novu tvrdinju kod Recice na Kupi, a
pri tome ce poslu raditi njegovi podanici gradova Jastrebarskoga, 2elina Novigrada, za- i

tim podanici grada Samobora, koji pripada njegovu tastu Krsti Ungnadu. Buduci da se
neki velikasi plemici iz Zagorja tuze na novoga banovca Ivana od Zaboka radi otima-
i

cine, obecaje ban, da ce zajedno s podzupanom varazdinskim Qasparom Draskovicem i

viceprotonotarom Ivanom Petricevicem tuzbe banovca prinuditi, da oteto povrati,

iztraziti i

ako je zaista sta oduzeo. Odredjuju se jos neke upravne stvari, a podjedno se zakljucuje,
da ce se na osmicu blagdana sv. Jakova sastati oktavalni sud, za koji se imenuju i pri-

sjednici, medju njima hrvatski spisatelj Antun Vramec i zagrebacki varoski sudac Ivan
.Jakopovic.

Tomi Erdedu bilo je tek dvadeset i sest godina (rodjen 1558.), kad je preuzeo ban-
sku cast. Narod se je njegovu imenovanju radovao, jer se je mladi ban bio zajedno sa bra-
tom Petrom vec proslavio kao junak u bojevima s Turcima. Cinilo se me.djutim., da ce
ipak bar neko vrijeme turske navale na hrvatsko kraljevstvo prestati, i radi toga, sto je
saltan Murat III. jos uvijek bio zapleten u rat s Perzijancima, kao stoga, sto je dva i

mjeseca nakon nastupa Erdedova, naime 11, lipnja 1584., kralj Rudolf obnovio mir (pri-
mirje) s Turcima za daljih osam godina. Tako je novi ban u prvi mah mogao svu paznju
svoju svratiti na nutarnje poslove povjerenoga mu kraljevstva. I zaista je sabor, koji se
je 20. rujna sastao u Zagrebu, stvarao pretezito takove zakljucke, kojima se je imala slo-
miti nepokornost domacih velikasa i plemica. Buduci da je bilo velikasa i plemica, koji

nijesu nikada dolazili na sabor (sto je bilo ne samo njihovo pravo vec i duznost), pace
nijesu na sabor siljali ni svojih zastupnika ill nuncija, samo da se ne bi morali pokoravati
saborskim zakljuccima: to je sada sabor zakljucio, da se imade protiv ovakih odpornika
prema dekretu kralja Vladislava II. Jagelovca postupati i strogo ih kazniti. Jednako bi

odredjena globa od sest forinti po dimnjaku za one magnate i veleposjednike, koji nijesu
pri nove utvrde u Brestu dosli u banov tabor, da sa svojim banderijima stite
izgradnji
radnike. Napokon bi zakljuceno, kako da se postupa protiv onih velikasa, koji se jos uvijek
opiru placanju dimnice za haramije. Ban ih mora sa svim ostalima velikasima plemicima i

prinuditi, da se pokore; tko ne bi u tom poslu pomagao bana, bit ce nesmiljeno globljen.

Zakljucci bise radi vecega ugleda podneseni kralju na sankciju.

Sve te odredbe saborske bile su potrebite, i da se podigne ugled banski i da se kra-

ljevstvo osigura od svake pogibli. A da su bile zaista i koristne pokazalo se je smjesta,
jer je malo zatim, sve pored primirja s Turcima zaprijetila velika opasnost od bosanskih
susjeda. Kako savremeni Leunclavius (Lowenklau) prica, podigli su neki bosanski begovi
u drugoj polovici listopada 1584. nekih 10.000 momaka, te su 24. istoga mjeseca provalili u
Kranjsku, harajuci i paleci sela i zaseoke, te hvatajuci puk i vodeci ga sa sobom u roblje.
Na prvu vijest o turskoj provali pohitali su i general hrvatske krajine Josip Jost Thurn I

ban Tomo Erdedi, da sa svojim cetama zaustave Turke na povratku kroz Hrvatsku. I

zaista ih treci dan, naime 26. listopada, zatekose sa svojih 2000 momaka kod S 1 u n j a.

Navalivsi na njih iza ledja njihovih razbiSe ih tako, da su ih posve razprsili, te im sav
plijen i roblje oteli. Na bojnom polju ostalo ie mrtvih 4000 Turaka, a nesto ih je dopanulo
i robstva. Qotovo isto pripovijeda i savremeni koruski historiograf Jeronim Megiser. Do
maci nas povjestnicar Isthvanffy znade, da su se bosanski begovi podigli i provalili u
Kranjsku sve do Ljubljane po zapovijedi samoga beglerbega Ferhatpase Sokolovica, ali

vojska da im je brojila po vlastitom kazivanju samo 8000 momaka. Vec kod pryoga su-
dara nagnali su general i ban sa svojom kud kamo manjom vojskom Turke u bijeg, otevsi
i
 POBJEDA TOME ERDEDA KOD SLUNJA 26. LISTOPADA 1584. 355

im sve zarobljenike, kojih je bilo preko 600. Od Tiiraka palo je zivih u su2anjstvo samo
40; ali ogromna sila izginula ih je na bojnom polju, dok sii od krScanske vojske tek dva ili

tri od ubojitog zrnja nastradala. SuviSe ugrabili su Turcitna deset bojnih znakova (bar-
jaka), koje su nadvojvodi Karlu u Stajerski Gradac poslali. I mleta^ki poslanik u Bedu javlja
13. studenoga 1584. svojoj vladi o sjajnoj pobjedi krscanskoj nad 8000 Turaka kod Slunja,
koja bi odrzana »bez ikakva gubitka, ali s porazom i velikim pomorom onih drugih« (senza
pcrdita alcuna. ma con strage et mortalita grande delli altri). naime Turaka. Kranjski po-
vjestnicar Valvassor napokon u 17. stoljecu snominje jos neke podatke o slavnoj pobjedi
krScanskoj 11 »dolini Moc i 1 a kod S 1 u n j a.« Vojsku je tursku vodio bosanski tefterdar-
pa§a (giavnj blagajnik begierbegov) smnogo begova, aga spahija; turska je vojska bro- i

jila 8400 konjanika i 600 pjesaka, u sve 9000 momaka. Poharali su pak jugo-izto5nu Kranj-
sku oko Kostela i KoCevja. Kr§cansku vojsku, koja ih je na povratku kod Slunja zaskodila,
brojiia je 1330 konjanika i 700 pjeSaka. U boju se je osobito vitezki ponio ban Erdedi i

neki Purgstaller, a Thurn iztaknuo se je svojim junactvom. Krscanskoga robija oslo-

i grot
bodjeno bi nekoliko tisuca, a Turaka palo je preko 2000. medju njima vise vodja odliC- i

nika, kao §to sam tefterdar-pa§a, nadalje Osmanbeg, Malkocbeg, Memiaga od QIamoca.
Seiaj harambasa, Viza harambasa, Milosav od Rakovca, Celebija od Novog pazara, Vujica
Alalakovic od Zakrcja, Mehmed od Bunica, Dzafer Celebija od Bilaja, Pritkovic haram-
ba.^a, Radaman Rade§ic harambasa, Harela Bllenic haramabsa, jos nekih sestdeset. i

Poraz kod Slunja zivo se je dojmio bosanskih Turaka; oni su poslije sami prizna-
vali, da ih nije zadesila takva nedaca. odkad je Bosna pod osmanlijskom vlasti. Sultan
Murat III. planuo je u prvi kraj gnjevom, kad su u Carigrad o krscanskoj po- stigli glasi
bjedi. Oborio se je ostrim rijecima na poklisare kraija Rudolfa, na Pavla Eytzinga Hen- i

rika Lichtensteina, zaprijetivSi im, da se ne ce drzati utanacenoga mira; ali kad su mu car-
ski poslanici izlozili, kako su sami Turci pogazili primirje, opet se je primirio, pace je
izdao zapovijcd beglerbezima u Budimu i Temesvaru. da ne diraju u zemlje kraija Rudolfa.
kako ce poraz kod Slunja djelovati na kr^cane u turskom carstvu, naro-
Ali pitnnje je bilo,

cito razmjestili po sandzacima bosanskoga vilajeta

na one, koje bijahu Turci nastanili i

nasuprot hrvatskoj slavonskoj krajini, koji su dosad kao neredovite 5ete (martolosi)
i i

pratili tursku vojsku prigodom njezinih navala na hrvatsko kraljevstvo? Ba§ medju tima
turskim krscanima javlja se u ovo vrijeme neko zivlje kretanje; i to ne samo medju
grCko-iztocnim Srbima dobivaju sve jacu crkvcnu organizaciju, odkad bi
i Vlasima, koii

nakon razsula od jednoga stoljeca god. 1557. obnovliena srbska patrijarsija u F-*eci, negoj
medju katolicima, koje i\ ime pape Qregorija XIJI. apostolski poklisari i vizitatori izravno i

neizravno bodre na odpor protiv Turaka. Izmedju tih papinskih vizitatora iztiCe se
poimcnce Aleksandar Komulovi(5 (Comuleus) svojoni uztrajnom ?jlavo§<5u. Jo§
2. svibnja 1581. mole sarajevski papu Qregoiija, da iin dopusti »za na§e potrebe
katolici
crkovne i duhovne za prokuratora gospodina Aleksandra Kumulovica Dalmatina, koji stoji
u kolegiju germaniku*; isto trazi biskup bosanski Antun Matkovi(J i katolici u Solima
(Tuzli). Dne 10. sijeCnja 1584. preporuj^a vc6 papa svima krscanima Albanije i susjednih
mjesta, koja su neposredno ili posredno pod turskom vlasti, zadarskoga kanonika Aleksan-
dra Komulovida i Isusovca Tomu Radija (Radium) kao apostolske vizitatore i delegate, pa
moli, da ih svagdje prijazno doCekaju. KomuloviC je zaista sa svojim drugom prolazio AJ-
banijom, Srbijom (Kosovo polje), paCe i zapadnom Bugarskom (Vidin, Sofija), te je o torn

podnosio izvjeStaje papinskoj stolici. ZnaCajno je njegovo pismo iz Sofije od 4. prosinca

1584., upravljeno na monsignora Qracljana i: kojemu izlaie nepovoijne prilike u evrop-
skoj Turskoj i radi rata s Perzijom i radi kuge, od koje je one godine u Bosni, Srbiji i

Herccgovini umrlo 200.000 Ijudi. Nikad nije bilo, — piSe Komulovi<5 ~, zgodnije vrijeme
za rat s Turskom; — kad bi se krSdanske vlasti sIo2ile protiv zajedni^koga neprijatcija,
mogia bi se osvojiti sveta zemija i zasaditi kr§(^anska zastava na zidinama Carigrada!
23*
356 KRAU RUDOLF (1576.-1608.).

Mjesec dana iza pobjede kod Slunja sazvao je ban Tomo Erdedi hrvatski i slavon-
ski sabor u Zagreb za 17. prosinca 1584. Razpravljalo se je na njemu prema predlozima
nadvojvode Ernesta o spornim medjasima prema Stajerskoj Kranjskoj, zatim o zahtje- i

vima nadvojvode Karla o potrebama krajine; no pored toga tuzio se je ban na nepokorne
velikase plernice na jugu Kupe, koji se nijesu odazivali njegovim pozivima na obci usta-
i

nak. premda se je radilo poglavito o obrani njihovih posjedovanja. Sabor je ovlastio bana,
da takove odpornike bezobzirno kazni globania, koje ce s pomoci citavoga kraljevstva si-

ioni od njih utjerati. Jednako odlucno neka ban postupa s onima, koji ne placaju duznu
dimnicu. Cini se medjutim, da svi ti zakljucci nijesu mnogo koristiii, jer je ban bio prinu-
djen, da nakon dva mjeseca ponovo sazove sabor za 10. ozujka 1585. U pozivnici na taj
sabor za gradsku obcinu na brdu Qradcu kod Zagreba, koju je ban izdao 15. veljace 1585.

u .lastrebarskom, pise on, kako je netom minulih

dana »ne bez zamasnih razloga p o-
kupsku krajinu (confinia Colapiana) obasao, opasne prelaze mjesta, kao tvrdinje i i

na njima podignute razvidio, pa napokon cete banske kao i staleza zemaljskih, koji ondje
za placu sluze, pregledao,« pa da je nasao neke nedostatke, za kojih popravak, kao i za
utvrdjivanje krajina trebalo bi odrediti stanovite radnike. Nadalje trebalo bi radi doznake
dimnice (place) haramijama, koji su ga za ovoga najnovijega putovanja obilazenja po i

krajinibana vrlo cesto preko mjere, pace biintovnicki (seditiose) uznemirivali, posavje- i

tovati se s gospodom zemaljskom. Buduci pak da je njemu briga obrana ostataka ovoga i

tuznoga kraljevstva povjerena, saziva on svu gospodu velikase, plemlce, staleze i redove
kraljevine Hrvatske i Slavonije za nedjelju Invocavit, naime za deseti dan dojducega mje-
seca ozujka, na sabor u varos Qradac kod Zagreba. Na tom saboru razpravljat ce se o
izlozenim vec predmetima, a k tomu ce se priobciti i odgovor nadvojvode Karla u pogledu
medja izmedju ovoga kraljevstva njegovih pokrajina (Stajerske Kranjske). Ban poziva
i i

varosku obcinu, da ona poslje posebne nuncije s punom vlasti naputkom na sabor, te joj
i i

prijeti kaznom ustanovljenom u generalnom dekretu, ako ne bi toga ucinila.

Kad se je sabor u odredjeno vrijeme zaista sastao, oborili su se stalezi tuzbama na

generala hrvatske krajine, Josipa Josta Thurna u Karlovcu. Tuzili su ga, sto je zasuznjio
dva hrvatska plemica, Vuka Kasnica Jurja Svarackoga, te time ne samo pogazio ple-i

micku slobodu, nego povrijedio bansku vlast (turbato officio banali). No jos su se vise
i

oborili na generala, sto je silom zauzeo bastinska imanja plemenite porodice Kobasica u
okolisu karlovackom. »Ako je ustanovio kakvu krivnju tih plemica,« tako se pise u sabor-
skom zapisniku, »bilo mu je o tom obavijestiti gospodina bana ovoga kraljevstva, te bi ban
po svojoj banskoj vlasti i duznosti protiv njih postupao, jer generalni kapitan hrvatski nema
u tom pogledu plemica ovoga kraljevstva njihovih nasljednih imanja nikakve vlasti i

(koju si nedostojno prisvaja), nego je njemu od njegove prejasnosti (nadvojvode) povje-

rena jedino obrana krajine; suvise tako Karlovac kao kasteo Dubovec leze unutar pra- i

vih medjasa granica ove kraljevine Slavonije. « Stoga stalezi javno prosvjeduju protiv ge-
i

neralnoga kapitana, te mole nadvojvodu Karla, da mu za buduca vremena ovaka nasilja

zabrani. Neka mu jos zapovjedi, da Jurja Svarackoga pusti na slobodu, a Kobasicima da
povrati njihova djedovska imanja. Inace su stalezi spremni na sve zrtve, osobito za utvr-
djivanje slavonske krajine; ali prije svega traze, da se upotrebe dozvoljeni radnici za osi-
guranje Pokupja, gdje no prijeti najveca pogibao, buduci da tu u susjedstvu stoluje pre-
mocni pasa bosanski (ex partibus . . . Transcolapinis, ubi ille potentissimus bassa Boznensis
in vicinis residet). Bas s toga razloga zahtijevaju, da se jednom do kraja dovrsi jos uvijek
nedogradjeni kasteo u Brestu, a onda da se podigne nova kula na prelazu Sisinacki brod,
gdje no je jo§ svedjer stoji Turcima otvoren put preko rijeke Kupe. Istom kad se Pokupje
osigura, neka se upotrebe radnici i kola za utvrdjivanje Ivanica, Svetoga Kriza, Kopriv-
nice, Gjurgjevca i drugih krajiskih gradova slavonskih.
Dne 30. lipnja 1585. sastao se je opet sabor hrvatski i slavonski, na kojemu bi uz
ino mjesto viceprotonotara Ivana Petricevica, koji bijase umro, izabran za tu cast Mihajlo
 OBRANA BIHACA 1585. 357

od Vurnovca. Razpravljalo se je takodjer o zahtjevu nadvojvode Karla, da staleii dozvole

radnike za gradnju mosta kod Karlovca. Premda je general radnike, dozvoljene za taj
posao pro§le godine, upotrebio za podizanje neke tvrdinjice Prozorci, dozvoljavaju se ipak
radnici nakon 2etve pocev od prvoga kolovoza, a §titit ce ih nadzirati uz generala jos i i

plemicki sudac Andrija Despotovic. Buduci da su radi velike suSe one godine rijeke tako
oplasnule. da ih je bilo lako pregaziti, te se jc bilo bojati, da ce Vlasi Turci opct provalji- i

vati, zakljuc^io je saber, da svaki od staleza i redova imade dati po pet pje§aka i pet ko-
njanika, koji ce vazda spremni, da s banom
biti banovcem pohitaju na krajinu. Jednako
i

bl odredjena ratna daca, to od svakoga dimnjaka ili ognjista po dva zlatna forinta. Zna-
i

cajno je, da su se tima zakljuccima opirali nunciji Oa§para Draskovica Jurja Zrinskoga, i

§to je u ostalih saborsklh clanova probudilo veliko ogorcenje, kojemu su dali oduska i u
saborskom zapisniku.

U je bosanski beglerbeg
to se
Ferhat Sokolovi^ spremao da osvoji Bi-
hat i citavu bihacku kapitaniju. Dovr-
siv§i priprave osvanuo je u subotu 14.
rujna pred Bihacem, kojemu je zapovi-
jedao kapitan Juraj Horner. Beglerbeg
bijaSe doveo sa sobom vojsku pod ce-
tiri sandzaka, medju kojima je bio i brat
njegov Alibeg, sandzak pakracko-cer-
niCki, zatim neki Memibeg, valjda sad-
iak zvornicki. U zoru 15. rujna stajala
ie turska vojska vec s obje strane Une,

koja je bila tako malena, da se manja ni

pamtila nije. Kako medjutim Turci nijesu

imali dovoljno pjeSaka za redovno pod-

sjedanje, posada u Bihadu svojim topo-
vima prinudila je Ferhata na uzmak jo§
istoga dana. Na polazku spalili su Turci
NADVOJVODA KARLO.
neka sela, medju njima i selo Golubic.
Po medaiji od god. 1569., naiinjene od Pa-
Kapitan Horner izvijestio je nadvojvodu storina. Iz djela »Portratmedaillen des Erz-
Karla o srecnoj obrani povjerenoga mu hauses Osterreich, Wien 1896.«
grada.

Nakon neuspjela pokusa, da za-

skoiii Bihac, nastavio je Ferhatbeg sa
svojim sand^acima provaljivati u hrvatsku slavonsku krajinu. Sred Ijute zime u veljaCi 1586.
i

navalio je bosanski pasa na Gradac s namjerom, da ga zapali; poieiki sandfak ^etovao jc

do Koprivnice, dok su Turci sa sjevera Drave preSli tu rijeku, te navalili na Qjurgjevac. AH ni

krajiski kapitani ne ostadoSe skrStenih ruku, ved vradahu Turcima nemilo za nedrago. Tako
su jo§ u sijednju gradadki kapitan Mihajlo Sekelj i koprivnidki kapitan Ivan Olobitzer s ha-
ramijama i konjanicima svojima provalili u pakradko-cerniCki sand2ak, te prodrii sve do
SiraCa, gdje su bili nastanjeni brojni hrabri Vlasi (potonja »Mala Vla§ka«). kojih su kne-
zovi haramba^e dosad najvi§e jada zadavali slavonskoj krajini. Oba kapitana poharala
i i

spalila su vla§ka sela u onome kraju, te su medju inim zarobili odIiCnoga vlaSkoga kncza
PeaSinovida sa j^enom djecom njegovom. Neki od vlaSkih knezova bijahu se ved prijc
i

iznevjerili Turcima, te preSli na krScansku stranu i stupili u slu?.bu krajiskih kapitana. Od

tih se spominju kao »vojvode« Nikola O^.egovid u Sv. Petru Cvrstcu, Ivan Stankovid u
Koprivnici. veliki Ivan u Cirkveni, Petar Ostojid I Petar Hasanovid u Ivanidn. Tako su
sada poCeli kr^canski Vlasi suzbijati turske Vlahe i njihove gospodare.
358 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Sred tih okrsaja na krajinama sastao se je 20. travnja 1586. hrvatsko-slavonski sa-
bor u Zagrebu. Buduci da je banovac Ivan od Zaboka jos 16. veljace umro, imenovao je

ban Tomo Erdedi novim banovcem plemica Vladislava Imprica od Jamnice. Jednako su i

stalezimjesto pokojnoga Emerika Pethewa izabrali za protonotara magistra Martina od

Somboteija. Na saboru cule su se gorke tuzbe na kneza Jurja Zrinskoga Baltazara Ba- i

cana, koji su se jos uvijek kratili placatisaborom odredjenu dimnicu, pa su tim svojim
odporom poticali na nehaj druge velikase, kao Nikolu Isthvanfija, Qaspara Draskovica,
i

Stjepana Qregorijanca, Andriju Auersperga, pa Magdalenu Pethew, udovu Simuna Ke- i

glevica. Uza sve to stalezi su najpripravnije zadovoljili svima zahtjevima, koje su povje-
renici nadvojvode Ernesta Karla na njih stavljali. Tako su odredili potrebito za utvr-
i

djenje i obskrbu kastela Sredickoga i drugih kastela na Kupi, zatim gradova i tvrdinjica
na slavonskoj krajini, kao sto su Koprivnica, Krizevci, Qradec, Qjelekovec, Sveti Petar
Cvrstec, Cirkvena, Qjurgjic Dubrava. Napokon odredili su radnike za podizanje ograda
i i

i zapreka kod najobicnijih prelaza preko rijeke Cazme. Dozvolili su jos, da se jedan zapu-
steni manastir u varosi na brdu Qradcu upotrebi za skladiste ziveza; no buduci da je sa-
mostan bio bez krova, zamolili su nadvojvodu Karla, da ga o svom trosku po tesarima iz
Kranjske dade obnoviti. I za gradnju potrebitoga mosta kod Karlovca dozvolio je sabor
radnike, i to podanike knezova Zrinskih i drugih plemica s obje strane Kupe. Bilo je na
saboru i raznih tuzba. Tako se je bivsi ban i sadanji veliki zupan Krsto Ungnad tuzio na
Baltazara Bacana, sto ga je obijedio, da je svoj grad Varazdin protiv drzavnih zakona za-
lozio strancima i tudjincima. Ungnad je izjavio, da
doduse receni grad u casovitoj po-
je

trebi svojoj na kratko vrijeme predao, ali ne strancima ili tudjincima, nego onima, od kojih

obrana i spas onih krajeva zavisi; ali da je sebi pridrzao sva prava, kao najveci dio kuca i

u onome gradu i posjedovanja njemu pripadajucih. Stoga sudi, da ga je Bacan nepravedno

obijedio.

Poslije sabora posvetio se je ban Tomo Erdedi posve obrani kraljevstva. Dok je

slavonski general Vid Halek siljao svoga vojvodu Nikolu Ozegovica, da razvidi priprave
cernicko-pakrackoga sandzaka oko Zdenaca Podborja (Daruvara), pri cemu je doslo do i i

sukoba pri kuli kod Race; dotle je ban budno pazio na bosanskoga berglerbega, koji je
uza sve to, sto je morao pomoci poslati sultanu za perzijski rat, neprestano snovao, kako
da oblada ostatcima hrvatske zemlje od Bihaca do Hrastovice i Siska. Dne 15. kolovoza
pise ban Erdedi iz Samobora plemenitoj gospodji Magdaleni Pethew, udovi Simuna Ke-
glevica, kako je ovih dana docuo, da je bosanski beglerbeg s jakom vojskom gotov uda-
riti »na bijedne ostatke ovoga kraljevstva« (afflictasque regni huius reliquias adoriri), pa je

onda zapovjedio svoj gospodi plemicima kraljevstva, da se pod kazan vjecite nevjere
i

svi bez krzmanja podignu na noge okupe oko njega, da bi se pripravni slozno neprija-
i i

telju oduprijeti mogli. Ali ta gospoda i plemici ne mareci za obce dobro, i ne hajudi za
ugled njegova veliCanstva banovu zapovijed nijesu dosli na odredjeno mjesto
i dan u i

banov logor. Ali buduci da ponovo neprestano stizavahu glasi, kako neprijatelj svagdje
i

velike cete skuplja, pa ce ili na Bihac ili na Hrastovicu udariti, to je ban odredio, da ce
se 29. kolovoza kod Stenjevca s kraljevskim banderijem utaboriti, pa poziva gospodju i

Pethew, da u odredjeni rok poslje u banov tabor svoje dobro oruzane pjesake konjanike. i

Cini se, da su se ovaj put banovu pozivu na vojsku drugi velikasi plemici odazvali. i i

Dne 5. rujna 1586. stajao je ban s vojskom u taboru kod Persinovca (in castris ad Per-
sinocz), odakle je opet pisao list recenoj gospodji Magdaleni Pethew. Tu joj javlja, da je

cete gospode regnikolaraca, koje se bijahu oko kraljevskoga banderija skupile, na nekoliko
dana razpustio. Konjanike poslao je kuci, a pjesake k prelazima preko rijeke Kupe, ali pod
uvjet, da svi budu svaki cas spremni, jer neprijatelj jos svedjer stoji u oruzju. Cim stigne
banova zapovijed, moraju se opet svi konjanici pjeSaci u punom broju u njegovu taboru i

sakupiti za obranu domovine.

 PORAZ TURAKA KOD IVANICA 6. PROSINCA 1586. 359

Ban Erdedi stajao je tako neprestano na strazi, da ga bosanski paSa ne zateCe. Ali
perhatpaSe iz Bosne nije do^ekao; nego je nasiiprot na poiJetku zimc Ferhatov brat All-

beg, sandzak pakracko-cernicki, provalio u Slavoniju. liilo je to prvih dana mjeseca pro-

sinca 1586. Ali ta provala zavrSila se je sjajnom pobjedom bana Tome Erdeda na Niko-
linje (6. prosinca) kod Ivanida.
Jo§ istoga dana u jedanaest sati po noci obavijestio je krizevaCkl kapitan Ivan Her-
I kovi6 iz Ivanica nadvojvodu Karla o toj pobjedi krscanskoj. Po njemu doznajeino, da je
Alibeg sa 3500 momaka (3000 konjanika 500 pjeSaka), koje bijaSe skupio ne samo u svome
i

cernicko-pakra(^kom sand^aku, nego i u Bosnl i Pozegi, 5. prosinca naglo provalio u sla-

vonsku krajiiiu. PrevalivSi MarCansku goru udario je pokraj K!o§tra Ivanica prema Vr-
bovcu, pa onda je Vrbovackom sumom posao do Preseke, spalivSi uzput nekih 8 kuca i

zarobivSi do 16 muzke zenske Celjadi. Medjutim je koprivnicki porucnik Baltazar vitu-

i

IjaCama oglasio provalu Turaka, te podjedno poslao

brzotecu banu Erdedu u njegov tabor. I krizevacki
kapitan Herkovic podigao je svoje Cete, pridruzivsi
sebi konjanike plemica Kastelanovica. Uz put zdru-

zio se je sgradackim kapitanom, barunom Mihaj-

lom Sekeljem, pa su onda po§li zajedno u potjeru
za Alibegom, koji se je iz Preseke vracao prema
Vrbovcu. Svi zajedno: Herkovic, Sekelj i Sumer
progonili su Alibega, koji se je vracao u svoj
sandzak istim putem, kojim bijase dosao. U zgodan
cas stigao je i ban Tomo Erdedi sa svojim bratom
Petrom i sa 500 konjanika i pjesaka do Ivanica. Tu
na polju izmedju Ivanica i Dubrave, negdje blizu

sutoka Qlogovnice i Cazme doslo je poslije podne

u tri sata kod nekoga ribnjaka do boja, u kojem je BANSKI PECAT TOME
ban pobjedu odrzao. Ban se je okoristio zasjekama ERDEDA.
i ogradama, koje su ondje podignute bile. Ban je S izprave, izdane 7. veljaCe 1587.
naime propustio prednje ^ete, da prijedju zasjeke, u varoSi na brdu
Qradcu kod
a onda se je svom snagom oborio na glavnu cetu, Zagreba. Cita se: t Thomas
Er(dewdi) comes perp(etuus)
koju je vodio sam Alibeg. U krvavom pokolju po-
Montis Claudii regnorum Dal-
ginuo je Alibeg, kojega je sjekirom ubio biskupski
(matiae), Cro(atiae) et Scla-
kmet Nikola Pavlecic. Uz njega ostao je na bojnom v(oniae) banus.
polju stari Mustafaga Bekic, zatim Hasanaga Ko-
i
Arklv juguslavenske akadeinije.
baSlija. U obce je Turaka poginulo 50, dok ih je do

100 dopanulo suzanjstva. Osim toga dopanuo je do-

bitnike glavni barjak turski, koji su zajedno s gla-
vom Alibegovom poslali nadvojvodi Karlu. Bitka se je svrSila oko 4 sata poslije podnc;
pobjednici progonili su bjeiece Turke sve do Cazme, ali dalje nijesu se usudili voC'u jer
je u to noc nastala. Uz bansku iictu proslavila se je i ceta kapitana Herkovi(ia, zatim iva-
nidki vojvoda Petar Ostoji(i, kojega ban predlagao Stajerskim stalefima za na-
je poslije
gradu. I Leunclavius zabiljej^io je u kratko pobjedu bana Tome Erdeda kod Ivanica. On
ka2e, da je kr§(;anska vojska bila kud i kamo manja od turske; i on javija o smrti Alibcgo-
voj, samo ka2e, da su mu glavu poslali nadvojvodi Ernestu. Jo§ dodaje izrijekom, da je
Alibeg bio brat bosanskoga paSe (Ferhata). koji je opet bio od porodice MehmetpaSe Soko-
lovi<5a, Surjaka tadanjega sultana Murata III.

Bas potonja okolnost, Sto je poginuli Alibeg bio u svojti sa sultanom. zabrinula je
?ivo bana dobitnika. Pobojao se je, da Ce FcrliatpaSa. a mo^,da sam sultan sve pokrc- i

nuti, da osvetc brata svojaka. Dne 13. prosinca 1586. stoji ban u svomc gradu 2ellnu. pa
i

cdanle piSe udovi Margaret! Pethew o stanju kraljcvstva. On se tu2i na okuieni zrak (pe-
360 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

stiferi et s mnogo strana na zemlju udariti.

contagioso acre), pa kako Turci prijete, da ce
Stoga ban odredio, da se hrvatsko-slavonski sabor sastane prve nedelje iza nove go-
je

dine 1587., pa pioziv? svu gospodu za taj dan u Zagreb.

Radostni s pobjede a zabrinuti radi skoie buducnosti sastadose se stalezi4. sijeCnja

1587. na sabor u varosi na brdu Gradcu kod Zagreba. Tu se je s ponosom spominjalo,
kako je ban netom gordoga Alibega, koji je sa gotovo pet tisuca Turaka provalio u kra-
Ijevstvo, blizu tvrdje Ivanica kod zagrada svojih nadvojvode Karla vise s pomocu
i

Bozjom, nego ono malo pjesaka

s konjanika svojih pobijedio, te mu odrubljenu glavu
i

nadvojvodama poslao. A!i ban je po uhodama doznao, da se mocni (potentissimus) Ferhat-

pasa sprema osvetiti brata svoga, pa skuplja ogromnu vojsku, s kojom ce prvom zgod-
nom prilikom udariti na ovo bijedno kraljevstvo. Ali poradi toga ne treba zdvajati. Ako
je ban ovaj krat malo vojske pobijedio deset puta jacega neprijatelja, zasto da mu to
s

i drugom zgodom ne podje za rukom. Samo treba biti na oprezu, da neprijatelj kraljevstvo
nepripravno ne zatece. Stoga odredjuje sabor svom strogoscu, da se na prvi poziv banov
iinadu svi velikasi, gospoda plemici sa svojim podanicima podici
i poci na odredjeno i

mjesto u banov tabor, pa ondje ratovati, dok bude od potrebe. Ako se tko banovu pozivu
ne odazove ili tabor prije reda ostavi, moze mu ban sva imanja oduzeti, te ih tako dugo
drzati, dok ne namiri u ime globe dvostruku svotu, koja bi ga stajala za opremu uzdrza- i

vanje njegove cete. Stalezi su nadalje odredili radnike za radnje oko pokupskih utvrda
(Brest, Sredicko, Pleter) i gradove na slavonskoj krajini od Ivanica do Qjurgjevca, zatim
su obnovili svoje zakljucke glede uzdrzavanja od dvue sto haramija na Kupi; te su na-
pokon svima svojima odredbama sastavili spomenicu na nadvojvodu Karla.
Malo dana nakon svr§ena sabora Hrvatsku zalostni glasi o smrti neka-
stigH su u
danjega zagrebackoga biskupa hrvatskoga bana Jurja Draskovica. Odkad je taj umni
i

i plemeniti mu2 postao gjurskim biskupom i ugarskim kancelarom, bio je kralju Rudolfu
i nadvojvodi Ernestu glavnim savjetnikom ne samo u ugarskim poslovima, nego i hrvat-
skim. Radi njegovih velikih zasluga imenovao ga je papa Siksto V. dne 18. prosinca 1585.
kardinalom (s. Stephani de monte Coeli), a kralj Rudolf svojim namjestnikom za Ugarsku,
te je Praga obavijestio obdinu na brdu Qradcu kod Zagreba. Jo§
torn 24. rujna 1586. iz i

u pismu od 26. studenoga 1586. preporuca Draskovi6 kralju Rudolfu zagrebaCkoga biskupa
Petra HereSinca, koji je tada polazio na kraljevski dvor; u istom pismu javlja kralju o pri-
likama u Slavoniji i gornjoj Ugarskoj. Ali vec 27. sijecnja 1587. pi§e kralju iz Pozuna vrlo
dirljivo pismo, u kojemu navijesta svoju skoru smrt (me propinquum morti esse, neque
ullam longioris vitae spem habere), pa se onda s kraljem oprasta, zahvaljujuci mu za sva
primljena dobrocinstva i mole6i ga, da njegove rodjake i sluzbenike uzme u svoju osobitu
zastitu. Dne 2. veljace 1587. javlja nadvojvoda Ernest iz Beca kralju Rudolfu, da je »pre-
castni kardinal kolocki (nadbiskup Draskovic) tridesetoga sijecnja u Pozunu umro,« pa da
kralj udesi, sto smatra potrebitim u pogledu tadanjega stanja Ugarske. Smrt DraSkoviceva
kosnula se je nemilo i Ugarske Hrvatske. Cak u dalekoj Bolonji zapisao je tadanji rektor
i

hrvatsko-ugarskoga kolegija smrt biskupa Draskovica, koji je »osobita dika domovine«

(patriaeunicum decus), pa dodaje, da su za niim tugovali svi citavo kraljevstvo Ungarije, i

kad su ga u Qjuru sahranili (magno cum luctu omnium et totius regni Hungariae Jaurini
sepultus est).
Budni oprez bana Tome Erdeda zakljucci posljednjega sabora hrvatsko-slavon-
i

skoga jamaSno su doprinijeli, te se Ferhatpa^a uza sve prijetnje priprave svoje ipak i

nije usudio udariti na hrvatsko kraljevstvo. No

velika opasnostza to je Slavoniji prijetila
na sjeveru, gdje su sandzaci budimskoga paSaluka nastojali da obladaju Kani2om Medju- i

murjem. Ved prvih dana kolovoza 1587. javljao je kanizki kapitan, knez Juraj Zrinski, kako
se Turci kod Sigeta skupljaju. Tu
naime novi sandzak Sasvar ili Sehsuvar htjeo da se
je
proslavi, pa je pozfvao susjedne begove,
poimence peCujskoga, muhaCkoga kopanjskoga. i

da zdru2enim silama provale prema Kanifi Medjumurju. Ti su ga doduSe odvra6ali od

i
 POBJEDA JURJA ZRINSKOQA KOD KACZORLAKA. 361

podhvata, ga niiesu mogli odvratiti, pa tako su napokon 13. kolovoza sa 5500 momaka
ali

udarili prema Doljnoj Lendavi, te ondje vi§e sela varoSicu Dobronik (Dobronak) opusto- i

§ili, mnogo plijena naroda zarobili.

i Medjutim je Zrinski podigao sve svoje Cete u Me-
i

djumurju, pozvao u pomoc Badana i Nadazda, paCe i koprivnicikoga kapitana Ivana Qlobit-
zera. Skupivsi tako lijepu vojsku, brojem gotovo ravnu turskoj, utaborio se je Juraj Zrin-
ski medju modvarama kod Kaczorlaka, mllju i pol daleko od Kanifc, da teka na
Turke. vracali. Dne 22. kolovoza u ranu zoru dodje do ie-
koii su se krcati plijena kuci

stoka podpunim
boja, koji se svrSi porazom bijegom Turaka. U boju izgibe muhacki sand- i

iak, a peCujski kopanjski dopanuse sufanjstva.

i Jedino zacetnik toga poduze<5a Sasvar
tezkom mukom pobie?.e s pomocu svojih Ijudi. koji ga tek peti dan iza boja donijeSe na
rukama u Siget. U boju na bijegu izgibe po moCvarama do 2000 Turaka: do 1000 bude ih
i

zarobljeno zajedno s nekih 1100 konja 19 barjaka. Napokon oslobodjeno bi svekoliko i

kr§(Sansko roblje otet sav plijen, koji bi odnesen u Doljnu Lendavu, gdje su ga vodje raz-
i

dijelili medju sebe svoje Cete. Oba zarobljena sandzaka izkupi§e se poslije velikim
i

svotama.
Nakon ove sjajne pobjede kneza Jurja Ziinskoga prestadoSe za neko vrijeme navale
tnrske na hrvatsko kraljevstvo. Tomu je pripomoglo to, §to je slijedede godine 1588. i i

ratoborni beglerbeg bosanski FerhatpaSa Sokolovid s nepoznatih razloga morao ostaviti

svoj pa§aluk, pak se preseliti u Budim. No ni ovdje nije dugo pasovao: u drugoj polovici
godine 1589. ubi§e ga vlastiti vojnici njegovi, jer im nije placu u odredjeno vrijeme davao.
paCe ih razlicitim nac^inom varao. U to su porazi turskih ceta na slavonskoj krajini sve
vi§e stali djelovati na kr§<ianske 2itelje u pograniCnim sandzacima, te su naroCito Vlasi
pakraCko-cerniCkoga sandfaka poCeli prelazi+i na kr§cansku stranu. Dne 21. listopada 1587.

pi^e slavonski general Vid Halek Stajerskomu zemaljskomu odboru. kako je jur minuloga
lieta javio, da se najodliCniji kalauzi i haramba§e iz pakracJkoga sandzaka hode sa svojim
porodicama blagom preseliti u slavonsku krajinu. I tako su zaista pred Setrnaest dana
i

neki poglaviti haramba§e do§li, kao Ivan Pea.^inovic s nekim drugovima u Vara2din, a
i

pop Gregorije drugi u okoliS Koprivnice. Halek nada se od toga velikoj dobiti za kr§(Jan-
i

stvo, dok 6e vlast u medjaSnim sad^acima rnatno oslabiti. Stajerski stale^i preporuCiSe
pridoSle vlaSke harambaSe ratnomu vije(5u u Qradcu, na §to je nadvojvoda Karlo 5. stude-
noga dozvolio, da se doseljenicima, koji su sa sobom doveli mnogo stoke i turskih
konja. podijele na slavonskoj krajini opusto^ene i zapuStene zemlje. Tim je zapoCelo su-
stavno naseljivanje Vlaha na zemljiStu stare kriJevaCke fupanije.
Jo§ prije pobjede kneza Jurja Zrinskoga kod Kaczorlaka bija§e kralj Rudolf 10. kolo-
voza sazvao ugarski sabor za 1. studenoga 1587. Prijeka potreba bijaSe kralja prinudila,
da se obrati na sabor, bez kojega je vladao nunc detiri godine. No ni na zakazani sabor
ne 6e on sam 6o6'u jer je tobo2e zaokupljen poslovima njema(5ke drfave, ve6 6e ga zastu-
o svemu, §to je potrebito da se uklone
pati brat Ernest, koji 6e sa stale^ima razpravljati
zloporabe zaStite medje kraljevstva. Jo§ prije sastanka ugarskoga sabora u Po2unu
i

okupio se je hrvatsko-slavonski sabor 20. rujna u Zagrebu, poglavito da bira poklisare ili
nuncije. Izabrani bi§e zagreba5ki kanonik i lektor Nikola SelniCki, zatim viceprotonotar
Mihajlo od Vurnovca i varaidinski pod^upan Krsto Vragovid, koji dobiSe takodjer pismeni
naputak ili govore u Po2unu. Zastupnici vrhovnoga generala sla-
instrukciju, §ta da rade I

vonske krajine (Stjepan KaStelanovid Stjepan Qrasswein) iznosili su takodjer pred stale- i

^ima ^elje predloge svoga gospodara u pogledu utvrdc obskrbe krajiSkih gradova. Na-
i I

pokon je ban objavio, da mu je radi zamaSnIh kraljevinskih i liiinih posala odputovati k nad-
vojvodi Rrnestu. pa da 6e ga za njegova izblvanja zastupati banovac i iupan Ladislav Im-
prid od Jamnice. kojemu 6e predati svu vlast (cum omnimoda et plenaria authoritate).

Razpravc ugarskoga sabora u Po2unu trajale su preko dva mjeseca, te su se pro-

tegnule u godinu 1588. Bndud da Ugarska od proSloga sabora (\5S^.) nije dozvollla ratne
i

dade, traiio ju je sada kralj za dvije godine po dvije iorinte, zatim je zahtijevao, da se
362 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.)

placanje poreza nametne i takovim osobama, koje su dosad oprostene bile. Ali predlozi
kraljevi naisli su na zestok odpor kod staleza, te je tek razboritosti nadvojvode Ernesta
i opetovanomu posredovanju Nikole Palffyja poslo za rukom, da se je moglo mirnije i

stvarno razpravljati. Nadvojvoda morao je koje sta prihvatiti i narocito privoliti, da se

drzavno vijece ugarsko svake godine cetiri puta sastane, pa da s nekadanjom svojom
punovlasti vijeca zakijucuje o javnim
i i privatnim poslovima; zatim da na kraljevskom
ilinadvojvodskom dvoru boravi stalno vise ugarskih savjetnika, koji ce odlucivati o pres-
nim stvarima. Nadalje ugarska komora mora da bude posve nezavisna od austrijske. Jos
bise odredjeiia cetiri povjerenstva, tri za Ugarsku iedno za Slavoniju lirvatsku (za po- i i

tonje biiat ce cianove buduci hrvatsko-slavonski sabor zajedno s banom), koja ce izpiti-

vati stanje kraljevskih dohodaka i krajiskih utvrda, te o torn drzavno vijece izvjescivati.

Na zalitjev staleza, da se bira palatin, nije krali nikako htjeo da pristane; zato su stalezi
trazili, da bar kapitani, koji palatina u vojnickim poslovirna zastupaju, budu izkljucivo ugar-
ski drzavljani. Jos su stalezi zahtijevali, da kralj sto prije sazove novi sabor, te da na nj

sam dodje. Bas radi toga dozvolise mu ratnu dacu od dvije forinte jedino za tekucu godinu.

Saborske clanke (njih 48) potvrdio je kralj Rudolf u Pragu 28. sijecnja 1588. Iz-

medju njih treba osobito iztaknuti dvadeset i osmi, kojim su stalezi prihvatili novi k o-
1 e d a r za kraljevinu Ugarsku, Stalezi bi doduse voljeli, da ostane stari koledar, na koii

su kroz toliki niz godina navikli i ubogi i bogati; ali se prilagodjuju opomenarna kraljev-
skoga velicanstva, te dopustaju porabu novoga popravljenoga koledara s torn izricilom
izjavom, da to ne cine radi ikoga drugoga, nego jedino i samo radi ugleda kraljevskoga
velicanstva (hoc tamen per expressum declaiatum esse volunt, se illud nullius alterius,

Quam umica regia suae maiestatis authoritate introductum admittere). Bas po tome
sola et
zakljucku mozc se razabrati, da je na tom saboru bilo mnogo privrzenika nove vjere
evangelicke protivnika pape Qregorija XIII., od kojega je popravak koledara potekao,
i i

koji ga bijase bullom (Inter gravissimas) od 24. veljace 1582. krscanskomu svijetu prepo-
rucio. Od saborskih clanaka, koji se ticu Slavonije, najznacajniji je trideset i sesti, kojim
se odredjuje, da u Slavoniji moraju za uzdrzavanje haramija svi tamosnji stalezi i redovi
jednako doprinositi (omnes illi status et ordines aequalia onera ferant), sto je bilo ocito
napereno protiv Jurja Zrinskoga i onih velikasa, koji su se dosad kratili placati dimnicu
za haramije. Kralj Rudolf bijase u obce vrlo nezadovoljan s pojavama na posljednjem ugar-
skom saboru, pa ga stoga opet kroz pet godina nije ni sazivao.

Malo iza svrsenoga ugarskoga sabora sastao se je 21. veljace 1588. hrvatsko-sla-
vonski sabor u gradu Varazdinu. Tu nadvojvode Karla
se je najprije vijecalo o predlozima
u pogledu utvrdjivanja obskrbljivanja Karlovca, pa su se cule tuzbe na karlovacke voj-
i

riike, koji su zivez prekupljivali, te ga onda dvostruko, pace trostruko skuplje proda- i

vaH. Kaptol zagrebacki opet tuzio je karlovackoga kapitana Jurja Stambergera, koji je sa
svojim vojnicima provalio na kaptolski posjed u Petrovini, te za 500 forinti stete nanio.
Sabor trazio je od vrhovnoga kapitana Thurna, da siledzije osudi, »j e r stalezi i re-
dovi znadu, da grad Dubovac zajedno s Karlovcem podpada pod
zakone dekrete ovoga kraljevstva (constat enim statibus et ordinibus ca-
i

strum Dubovetz, simul et Carlostadium subiacere legibus et decretis huius regni). Osobito
su stalezi ozlojedjeni radi Jurja Zrinskoga, koji svedjer ne ce da placa dimnicu od svoga
grada Ozlja za uzdrzavanje haramija. Banovac Impric mora na svaki nacin, pa i vojenom
silom, prinuditi kneza Zrinskoga na vrsenje duznosti, ier ce inace biti lisen casti svoje. Jos
bi zakljuCeno, da jedan nuncij ili zastupnik smije na saboru zamjenjivati samo jednoga prin-
cipala, a nipo§to vi§e njih, kako je dosad bivalo. Napokon bi§e, sto se znade, prvi put ci-

tani plemicki listovi onih novih plemica, koji su god. 1569. do 1587. od kralja u taj stalez
uzviSeni; a k tomu bi odredjeno, da se u buduce svi novo podijeljeni plemi6ki listovi
imadu saboru podnijeti i od staleza na znanje uzeti; tko to ne ucini, gubi privilegij, te se
ne ce priznavati za plemica.
 NOVl KOLEDAR U HRVATSKOJ I SLAVONIJI. 363

I na saboiu, koji se je sastao u Zagrebu 2. svibnja 1588., biSe podneseni i bez pri-

govora oglaSeni neki plemieki listovi iz godire 1578. do 1587. SuviSe odredio je sabor, da
se turski zarobljenici ne smiju vi§e, kao dosad, slobodno po zemlji naokolo vodati, a naj-
manie po sajmovima u plemicke kurije domove, jer bi oni niogli kao o^iti uhode mnogo
i i

§tete nanijeti. PaCe ni onim turskim suznjevima, koji bi se odkupili, ne

smije se dozvoliti

I povratak u domovinu drugim putem, nego preko Siska ili FJresta,

njih kapitana. Ziiamenita je jo§ odredba, da banski oktavalni sud
qui calendarium novum
to sa znanjem tamo§-
ne smije suditi onima. koji
non acceptassent,
i

nijesu prihvatili novoga koledara (illis vero,

nulla indicia celebrentur). Ali s uvodjenjem novoga koledara islo je tezko sporo. Stoga i

je novi sabor, koji se je 24. srpnja 1588. u Zagrebu sastao, morao ustanoviti, da plemidki
sudci imadu jos jednom po svojim kotarima razglasiti porabu novoga koledara; tko sc
poslije toga bude sluzio starim koleda-
rom, bit ce kaznjen globom od
200 f o r i n t i, koja ce se utjerati od nje-

govih pokretnina ili nepokretnina, te

upotrebiti za svrhe kraljevstva. Na

ovome saboru izabrano bi jos i povje-
renstvo za Hrvatsku i Slavoniju (a par-
tibus maritimis usque Dravum), koje ce
prema odredbi potonjega ugarskoga sa-
bora izpitati kraljevske prihode i stanje
krajiskih utvrda. Izabrani bise namjest-
nik palatinov Nikola Isthvanffi, kapitani
Gabrijel Tahi i Mihajlo Sekelj, veliki

prepost crkve zagrebacke Nikola Sel-

nicki, banovac Vladislav Impri(*, vice-
protonotar Mihajlo od Vurnovca, Vladi-
slav Bukovacki Franjo Orehovacki. i

Nadvojvoda Ernest bijase dodu§e odre-

dio, da povjerenstvo zapocne svoj posao
1. kolovoza; no stalezi mole, da se rok
odgodi do 1. rujna, i da se u to povjere-
nicima iz komore
blagajnice ugarske
poslje saborom odredjenih tisucu forinti
u ime troskova. Stalezi napokon odre- NADVOJVODA MAKSIMILIJAN.
djuju po obicaju radnike za popravak Iz Ortelijeve »Chronologia«, 1603.
krajiSkih gradova; a onda mole nadvoj-
vodu Karla, neka zapovjedi, da se to-
povi zvona, silom odvezena prigodom
i

ruSenja grada i manastira HrastoviCkoga u KoruSku, povrate njihovu vlastniku, naime za-
grebackomu biskupu, koji 6e ih smjestiti u svoje gradove na slavonskoj krajini, u lvani(S,

Dubravu Qradec. i

l^ok je mir na turskoj medji trajao, pofurio se je kralj Rudolf, da svojemu rodu
pribavi poljsko kraljevstvo. Po smrti kraija Stjepana Batora (13. prosinca 1586.) bilo je

opet Poljacima birati ruskoga cara Feodora

kraija i dinastiju. Litvanci prianjali su uz
Ivanovica, posljednjega vladara iz kude Rurikove; mnogi Poljaci opet, na Celu im driavni
kancelar Ivan Zamojski, radili su da uzvise na prijestolje Svedskoga kraljevi<ia Sigis-
munda Wa s u, koji je bio sin Katarine, sestre posljednjega Jagelovi(ia. Ali je takodjer
obstojala jaka stranka pod vodstvom brade Zborovskih. koja je naginjala Habsburgov-
cima, rade(ii da na prijestolje podigne nadvojvodu Maksimilijana, najvrstnijega izmedju Ru-
dolfove braiie. Strauka Zamoiskili, kojoj su se pridruiili i neki biskupi s primasom Stani-
 364 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

slavom Karnkowskim, proglasila je 19. kolovoza 1587. kraljevica Sigismunda za kralja;

tri dana zatim (22. kolovoza) izabran bi od austrijske stranke s kijevskim biskupom na

celu nadvojvoda Maksimilijan za poljskoga kralja. Sada planu borba izmedju oba protu-
kralja. Maksimilijan skupi na brzu ruku nesto vojske ii austrijskim zemljama, te navali sa
11.000 iiiomaka 24. studenoga na Krakov, ali bi od Zamojskoga suzbit i prinudjen, da uz-
makne sve do slezke granice. Zamojski je na to posao za njim, navalio na njega 24. sijecnja

1588. kod Bicina, gdje mu

nakon zestoka okrsaja cete razprsio
je njega sama zarobio. i

Maksimilijan ostao je sada u poljskom suzanjstvu vi§e od godinu dana. Tek 9. ozujka 1589.
utanacio je kralj Rudolf posredovanjem papinskoga legata Aldobrandinija mir (punomocnici
kralja Rudolfa bill su uz ine namjestnik palatina Nikola Isthvanffy i gjurski biskup Petar
Heresinec), po kojemu bi se Maksimilijan imao odreci poljskoga prijestolja i kraljevskoga
naslova. Na to su Poljaci nadvojvodu Maksimilijana pustili na slobodu, te ga 28. srpnja
odveli preko granice; no cim je stupio na austrijsko tlo, kratio se je izpuniti zadato obe-
canje, te ga je izvrsio tek nakon devet godina, da tim omoguci savez kralja i cara Rudolfa
s poljskim kraljevstvom protiv Turaka.
Ban Tomo Erdedi vec neko vrijeme ozlojedjen radi kneza Jurja Zrinskoga
bijase
i drugih velikasa, koji se nijesu pridruzivali obcemu ustanku pod banskom zastavom, a
uza to svedjer se kratili placati dimnicu za uzdrzavanje haramija. K tomu planuse i razpre
s gradjanima trgovista Samobora, jer ih je on kao gospodar grada Samobora, koji je bastinio
po svojoj zeni, smatrao za svoje podanike. Qradjani trgovista potuzlse se nadvojvodi Ernestu,
koji je na to odredio posebno povjerenstvo, da izpita i uredi spor izmedju obiju stranaka. Cla-
novi povjerenstva bili su zagrebacki biskup Caspar Stankovacki, prepost Nikola Selnicki,
Stjepan Qregorijanec i viceprotonotar Mihajlo od Vurnovca. Ovi su bana pozvali, da dodje u
Zagreb pred njih na razpravu. Ban bio je tim pozivom ocito povrijedjen, kako se vidi iz

njegova pisma, upravljena 19. kolovoza 1588. iz grada Samobora na reCeno povjeren-
stvo. On naprosto i odlucno odbija, da bi on radi spora sa svojim podanicima dosao pred
ikakvo povjerenstvo, pa gotovo posprdno svjetuje povjerenike, da si ni oni dalje truda ne
zadaju, »Jer mi hocemo, da se svojom plemickom slobodom sluzimo i sami postupamo sa
svojim podanicima, kako nasa privilegija odredjuju, te cemo njima upravljati po na^im
pravima, a niposto po odredbama nekoga drugoga. Zar da se nama ne obdrzaje ono, sto
se po pravu svoj ostaloj gospodi zemaljskoj dopusta?« Nije poznato, kako se je svrsio
spor sa Samoborcima; ali nema sumnje, da je sve to bana jos jace ozlojedilo.
U tom nerazpolozenju sazvao je ban lomo Erdedi takodjer i sabor hrvatsko-sla-
vonski u varos na brdu Gradcu kod Zagreba za Za taj sabor kaze se
29. svibnja 1589.
izrijekom, da ga je ban skupio »na pismeni nalog« (ad literatorium mandatum) nadvoj-
voda Karla. I zaista se je na saboru vijedalo zakljuCivalo poglavito o predlozima nadvoj-
i

vode Karla, kao o utvrdjivanju krajiskih mjesta, o bezplatnom davanju hrane vojnicima,
o povisenju haramija do cetiri stotine. Kad se je o potonjemu vijecalo, ustao je ban Tomo
Erdedi, te je izjavio, da polaze 5ast vrhovnoga kapitana ovih haramija, koju je cast od
pocetka svoga banovanja pa sve do sada obnasao uz najvecu pohvalu (maxima cum
laude). Javni poslovi na krajini i privatne brige tako su ga zaokupile, da ne moze dulje
vrsiti sluzbo. koju su mu stalezi povjerili; all podjedno ocituje, da ce se svaki, koga sta-
lezi na to mjesto podignu, morati zajedno s haramijama njemu pokoravati i u svemu ga
Jo§ je ban dodao, da imade nekih Ijudi, koji su drzkom smje-
slu§ati.

loScu obiCavali raznasati, kako je on novce, ubrane za pladanje

haramija, upotrebljavao za svoje privatne potrebe. On zeli ova-
kim opadacima bezbozna usta zaCepiti (volens talium delatorum impia
claudere ora), pa se stoga uz svecani prosvjed izjavija gotovim pred stalezima racun
poloziti pod pogodbu, da se njemu nakon obraCuna mora nadoknaditi sve, sto je on preko
primljenih novaca potro^io od svoga imetka za uzdrzavanje haramija. Stalezi nijesu htjeli
ni da 5uju o polaganju raCuna, ve<^ su banu u zapisnik stavilj neizmjernu (ingentes) hvalu
 BAN TOMO ERDEDl 0DLA2E SVOJU CAST. 365

svoju za golcmi bri«u kroz citavo vrijerne, sto je obavljao sluzbu vrhovnoga kapi-
triid i

Stjepaiia GreKorijaiica, koji ce biti vrhovni kapi-

tana. Nasljednikom njegovim izabrali su
tan haramija iia rijeci Kupi.

Ban sc je nadalje tuzio pred stalezima. kako mu kralj redovito ne daje utanacenu

placu za uzdrzavanje banske ili kraljevske cete. Sabor je na to zakljucio, da se obrati iia

kraija posebnom predstavkom, neka se vojnicima, koji pod banom za placu sluze, redo-
vitije nego dosad placa daje, da ne budu nevoijom prinudjeni ostavljati svoje postaje i

otimati ubogim ziteljima.

Izjavama na saborii navijestio je Tomo Erdedi, da mu je dodijalo samo banovanje. 1

I zaista vec 19. rujna 1589. moll on kraija Ruaolfa iz grada

Samobora, da ga rijesi banske
Casti, jer je obterecen drugim poslo-
vima. Ta vec je sesta godina, odkad
banuje. Molbu svoju obnavlja 14. li-

stopada iz grada Varazdina. Dne 5.

studenoga obraca se iz Varazdina

molbom na nadvojvodu Ernesta, neka
poradi kod kraija, da bude sto prije
rijesenbanske sluzbe. On spominje,
kako je dosad svaki ban odmah na
svoju molbu bio rije§en casti i sluzbe,

samo njega ne ce da oslobode tereta.

sam toliko puta s po-
»Ja pak, koji
mocu Gospoda neprijatelja od gra-

nicc domovine suzbio, koji sam ne-

prijatelja kod Slunja pobijedio i napo-
kon glavu Alibega, odrubljenu od
trupla, vasoj jasnosti poslao, koji sam
Cesto sela i gradove neprijateljske
spalio, pace i prije banovanja vise
srecnih bojeva s neprijateljima za-
metnuo, sta sam ja — tako vam ne-
umrloga Boga — sakrivio, da mi se
sada, kad me sreca ostavlja, ne daje
nikakva oduska te ne zasluzujem, da
me se osiobodi tolikih potezkoca!*
Ali ni ta jadikovka nije koristila. Dne
23. studenoga pi§e sam kralj Rudolf VID HALEK
iz Fraga
banu Erdedu, da njegove
general slavonske krajine (1569.— IS./FV. 1589.).
ostavke na bansko dostojanstvo ne
Iz djela »Annales Ferdinandei*. koje je sastavio
prima, vec ga poziva, da i dalje vr§i Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.).
svoju du^nost. A da se ban primiri,
obasuo ga je kralj pohvalama i iztiCe
osobite vrline njegove.
Kraljevoj zapovijedi pokorio se je ToniO Erdedi i prestao neko vrijerne salijetati

ga molbama za odrijeSenje. Dne 2. prosinca \F>S9. razaslao je iz svoga grada Varazdina

pozive na sve stale^e, kojim je sazvao hrvatsko-slavonski sabor u Qradac kod Zagreba za
4 sijec^nja god. 1590. Sabor bi najprije birao novoga viceprotonotara, jer je dosadanji (Ml-
hajlo od Vurnovca) nedavno umro. Razpravljat 6e se o drugim poslovima, pa o predlo- i i

zima nadvojvode Karia, koji cc poslati zasebnoga komesara. Ban zaklinje velika§e, da nc
Salju na sabor svoje nuncijc, nego da sami glavom dodju (personaliter interesse), a sve

»za Ijubav ovoga bijednoga kraljevstva* (ob amorem huius afflicti regni).
 366 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Zapisnika o torn saboru nema, kao ni o jednom iz godine 1590.; pa zato nije nemo-
guce, da se nijesu ni sastajali. Banu je ponovo sve dodijalo, pa je stoga u lipnju 1590.
posao u Bee, odakle je zaklinjao kralja Rudolfa, da ga oslobodi banovanja. U pismu na
kralja od 23. lipnja pise: »Ponovno molim vase velicanstvo, da bi udostojalo milostivo pi-

tanje o odstupu mojemu s banske casti kraju privesti, posto je vec moiba moja vasemu
i

velicanstvu priposlana. Sudim, da bi to bilo na najvecu korist i za domovinu za moje i

tuzne prilike. Uzdajem se, da ce vase velicanstvo tu stvar tako udesiti, da ce se za

kratko rijesiti i ja biti oslobodjen svoga tereta.« Erdedi obratio se je pismeno na nadvoj- i

vodu Ernesta izticuci, kako mu je vec dodijalo, neprestano moljakati za odrijesenje, Nad-
vojvoda znade, s kojih razloga on tako pozuruje, pa ipak se stvar preko ocekivanja za-
teze. Stoga jos jednom zaklinje i moli, da se jednom njegova ostavka prihvati. I zaista je
nadvojvoda pismom od 30. lipnja kralja uputio i predlozio, da se pitanje konaCno rijesi. Na
to je kralj Rudolf pismom iz Praga od
pozvao brata Ernesta, neka jos 13. srpnja 1590.
jednom pokusa skrajnjim sredstvima (das eusserste versuechen), da Tomu Erdeda odvrati
od njegova nauma, jer kralj ne pozna sposobnijega covjeka za bansko dostojanstvo; ako
se pak ne bi nikako dao skloniti, da dulje ostane u sluzbi, neka onda pokusa ugovarati
s niegovim bratom Petrom Erdedom. I zaista je nadvojvoda Ernest jos jednom pokusao,

da kraljevu nalogu zadovolji. Ali Tomo Erdedi ostao je nepokolebiv, kako se vidi iz nje-
gova pisma, upravljena 12. kolovoza 1590, nadvojvodi iz grada Samobora. Njemu godi,
sto ga kralj zeli i dalje zadrzati, i on bi se rado pokorio kraljevoj zelji, ali skrajnja ne-
volja (discommodo supremisque angustiis) prinudila ga je na ostavku. Zapao je u skrajnju
potrebu (ad supremas penurias), pa mu ne preostaje drugo, nego ponovo za odpust moliti,
njegova stvar zateze, sve vise stetuje. Neka se uvaze njegovi razlozi, kao
jer sto se dulje

nekad bana Nikole Zrinskoga, kad je pritisnut jednakim teretom trazio odrijesenje! Ali
sve molbe predstavke ipak nijesu koristile; Toma Erdedi morao je dalje ostati na ban-
i i

skoj stolici. Da li mu je kralj stogod obecao ili redovitu placu za bansku cetu osigurao, ne
moze se ustanoviti; samo to stoji, da je Tomo Erdedi ostao i dalje banom, i da nije vise ni

kralja ni nadvojvodu salijetao, da ga oslobodi banovanja. Moguce je i to, da su ga i neki

hrvatskomu kraljevstvu kao
noviji dogadjaji tako u i u turskom carstvu sklonili, da se
pojacanom snagom posveti obrani svoje domovine.
U hrvatskoj i slavonskoj krajini bijahu se bas u posljednje vrijeme zgodile neke
osobne promjene. Slavonski general Vid Halek, koji je kroz dvadeset godina castno i

srecno upravljao povjerenom mu krajinom, tako da su ga i hrvatski stalezi cesto pohva-

hli, umro je 15. travnja 1589. u svojoj sestdeset i drugoj godini. Njegovo mjesto zapremio
jc dosadanji koprivnicki kapitan Ivan Qlobitzer; no kad je i taj vec nakon mjesec dana
(M. svibnja) umro, postao je upraviteljem generalije, a poslije i generalom ivanicki kapitan
Stjepan Qrasswein. Namah iza toga, dne 15. lipnja 1589., umro je u gradu Senju i

dosadanji general hrvatske (karlovacke) krajine Jost Josip Thurn, a na to bi na predlog

nadvojvode Karla imenovan hrvatskim generalom Andrija barun Auersperg, koji

je doslije bio namjestnikom pokojnoga generala. I Qrasswein i Auersperg bijahu izkusni

vojvode, koji su dobro poznavali povjerene im krajine, a tako isto i tursko ratovanje; stoga
se tima osobnim promjenama u vrhovnim kapitanijama nije mnogo preinacilo. Zamasnijim
posljedicama mogla je uroditi smrt nadvojvodeKarla(tlO. srpnja 1590.), kojemu
je od toliko godina bila povjerena vrhovna uprava hrvatske slavonske krajine. Pitalo i i

se je sada, tko da naslijedi Karla u tome zvanju? Od njegovih sinova (Ferdinand, Maksi-
milijan Ernest, Leopold) bijase najstarijemu Ferdinand u, potonjemu kralju i caru, tek
dvanaest godina (rodj. 19. srpnja 1578.), te nije mogao preuzeti ni upravu svojih nasljed-
nih zemalja, a kamo li Rudolfu drugo preostalo, nego da
brigu za krajine. Tako nije kralju

svoga brata Ernesta imenuje regentom, pa je onda Ernest (uz ugarsku krajinu) vrsio jos
ivrhovnu upravu hrvatske slavonske krajine. Kad je pak nadvojvoda Ernest u kasnu ie-
i

sen 1593. ostavio austrijske zemlje na iztoku, pa poSao za namjestnika u gpanjolsku Nlzo-
 HASAN PASA PRIDOJEVIC U BOSNI. 367

zemsku, onda je kralj Rudolf povjerio regentstvo bratu Maksimilijanu, nekadanjemu iza-
branomu kralju poljskomu. A poSto je taj iiakon dvije godine odstupio, predao je doduSe
i

kralj mladomu Ferdinandu upravu njegove baStine (Stajerske, KoruSke Kranjske), ali je i

sebi zadrzao vrhovni nadzor nad svim. Tek godine 1596,, nakon navrSene osamnaeste go-
dine svoje, preuzeo je nadvojvoda Ferdinand vladanje posve sam.
Nije nevjerojatno, da sii i prilike, nastale iza sinrti nadvojvode Karla, doprinijele, te
je Tomo Erdedi ostao banom hrvatskim. K tomu je takodjer i sultan Murat III. zavrSio
rat s Perzijom i utanacio s njom mir u proljecu 1590., pa se je bilo bojati, da ce sada svra-
<5ati ve^u paznju na Ugarsku i FIrvatsku. Ta vec 27. veljace one godine javlja zapovjednik
sisaCkoga grada o pokretima medju Turcima u pakracko-cernickom sandzaku. Tri sto Tu-
raka iz kaStela Oranica kod Save navalilo je na dva kr^canska sela, zvana Bosnjaki, te ih

porobilo i odvelo u suzanjstvo cetrdeset i dvije duse. Na drugoj strani opet provaljivali su
Uskoci u turske oblasti, da se osvete, sto su Turci minule godine bili osvanuli kod Senja,
da ga osvoje. Buduci da je slicnih okrsaja bilo i na ugarsko-turskoj granici, pozurio se
je kralj Rudolf, da zaprijeci otvoreni rat. On je poslao zasebna poslanika Bartolomeja Pez-
zena u Carigrad, koji je 29. studenoga 1590. utanacio novo primirje na osam godina, koje
bi se ra^unalo od godine 1529., buduci da je donle imalo trajati vec prije utanaceno pri-

mirje. Sultan je torn prigodom trazio, da mu se od naredne godine pored godisnjega danka
od 30.000 dukata salje jos pocastni dar od srebrenih posuda; nadalje je posebnim pi-
smom pozvao kralja, da ukroti Uskoke, da razvali neku pred i tri godine podignutu tvr-
dinju na Blatnom jezeru.

Ali teznja kralja Rudolfa, da osigura mir, ostala je jalova, jer je veliki vezir S i-

n a n p a § a sultana neprestano bodrio na rat. Taj gordi Sinanpasa, rodom Arbanas iz oko-
lj§a grada Skadra, utjecao je vec preko dvadeset godina u javni zivot osmanlijskoga car-
stva. Najprije je bio namjestnik u Egiptu (1568.); poslije proslavio se je pokorenjem Je-
mena (1571.), zatim je u ratu sa Spanjolcima radi Tunisa (1574.) zauzeo gotovo nedobitnu

tvrdjavu Qolettu, po ^emu je na evropskom zapadu dobio pridjevak »lav od Colette*. Po

smrti Mehmeda Sokolovica postao je 1580. prvi put velikim vezirom; tu je dast dva put
izgubio (1582. dok se je opet u sijecnju 1593. po treci put podigao na prvo nijesto
i 1589.),

uz slaboga, nesamostalnoga sultana. Prema svome gospodaru ponasao se je robski, pre-

tvarajuci se laskajuci mu. samo da mu u volju udje; prema drugima bio je ohol, nepo-
i

vjerljiv, neiskren i okrutan. Nada sve mrzio je krscane. Kako je bio kamena srca, progonio
ih je, gdje je samo mogao. Inace bio je odluCan, hrabar i radin, te se je sve pod stare dane
svoje odlikovao svojom tjelesnom snagom i svjezim duhom.
Pored SinanpaSe izticali su se na sultanovu dvoru u ono vrijeme jo§ neki drugi mu-
2evi, kao veliki vezir lirvat Sijavu§pa§a i prvi carski savjetnik DerviSaga Bejezidagi(i, ro-
djeni Mostarac. Svi su ti doprinijeli, da je prvih mjeseci 1591. imenovan za bosanskoga be-
glerbega ratoborni i krvolocni Hasanpa§a, koji je hrvatskomu kraljevstvu \\u6e za-

nego nekad MalkoCbeg Osmanovic

prijetio, poslije Ferhatbeg Sokoloviif. () porijeklu i

HasanpaSe razliCito se priCa. U jednom savremenom izvjeStaju pi§e se, da je bio »pleme-
nom Kristiovi(5« (seines Qeschlechts ein Christiouitsch); savremeni zgodopisac u Ijetopisu
hrvatskoga kolegija u Bolonji daje mu pridjevak »Kupuzajezili«, dok tako isto savremeni
povjestniCar Istvanffy kafe, da je bio porijetlom TraiJanin (ei genus ex Tliracia). Valvasor
sto godina poslije tvrdi, da se je Hasanpa§a po picmenu i prezimenu zvao Knie\av\6
(seines Qeschlechts und Zunamens ein Chriselavitsch), a rodom da je bio Talijan. Izprva je
bio kr§(?anin, pa5e benediktinski kaludjer i poddjakon; no poslije se je poturCio. Ritter-Vite-

zovic napokon u svojoj kronici od god. 1696. daje HasanpaSi prezime Pridojevid (Pri-

dojevich, Pridoevich), a u nekom drugom djelu svojcm dodajc. da je bio porijcklom Hrvat.
I zaista u danaSnjoj sjevero-zapadnoj Bosni (Krajini), a naro^ito u Biha^u. 2ivi jo§ i sada
predaja. da je Hasanpa§a bio rodom iz Lu2aca u kotaru Sanski most, da se ie po porodici
zvao Predojevi(i. i da su mu roditeiji bili grCko-iztoCne vjere. Jo5 danas da imade u Lui- i
368 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

cima Predojevica hriscana, koji nijesu nikad bili kmetovi, vec slobodni posjednici zemalja,
pa vele, da ta povlastica njihova potjece od Hasanpase. Izvjestno je samo, da je Hasan

imao brata Dzafera, koji je bio sandzakbeg u Cerniku. Inace sc znade, da je Hasanpasa jos
u mladosti svojoj dosao u Carigrad, gdje je ucio na drzavne troskove, a onda je postao
sultanov sokolar. Poslije se je ozenio bogatom perzijskom kneginjom, udovicom velikoga
veziraOsmana; pa je zagovorom svoje bogate zene, »prijateljice« prve sultanije, postao
sandzakbegom u Backoj na Dunavu. Odavie premjesten bi za beglerbega u Bosnu. Kako
je bio vrstan i hrabar vojnik, a odlucan, bezobziran i drzak muz (temerarius potius, quam
strenuus), ocekivali su njegovi zastitnici, da ce opet zaigrati krvavo kolo na hrvatsko-sla-
vonskoj krajini, krvavije nego sto je bilo ikad prije.

Vec 3. svibnja 1591. obavijestio je ban Tomo Erdedi kariovackoga generala Andriju
Auersperga, kako Hasanpasa na Savi kod Gradiske dao sastaviti most od brodova
je i

ladja. U isto je beglerbeg kod Banjaiuke vojsku; samo se nije znalo, hoce
vrijeme skupljao
li s njom udariti na Bihac ili na Sisak. Za obranu Bihaca poslao je krajiski general smjesta

tamosnjemu kapitanu Krsti Obricanu 200 momaka, a podjedno je pozvao kranjske staleze,
da skupe sto vise hrane zaire, pace da dignu zemaljski ustanak. I ban Erdedi zivo se
i i

je zabrinuo za Sisak. U to ime sazvao je hrvatsko-slavonski sabor u Qradac kod Za-

i

greba za 26. srpnja 1591. Tu se je iznosilo, kako je pasa bosanski sve podredjene sandzake
svoje okupio i veliku vojsku sabrao, s kojom ce ovih dana udariti na Sisak. U oci te velike

pogibii obustavljaju se sve naumljene radnje oko popravka ostalih gradova, pa se odre-
djuje obci ustanak zemaljski. Na prvi poziv banov moraju sve svi velikasi i plemici po-
dici, te sa svojim kmetovima pohitati u banov logor. Oni plemici, koji nemaju posjeda ni

krnetova, vec samo grbovnice, moraju se sami glavom pridruziti kraljevskomu banderiju,
jer inace gube plemstvo. Qradjani slobodnih gradova moraju se takodjer svi (viritim) oru-

zani naci u banovu logoru, zajedno sa svojim kmetovima; jedino kmetovi gradacke ob-
clne kod Zagreba imadu dva topa (duas falconetas), koji sada stoje na varoskom trgu, od-
vesti u tabor onda dalje s njima pratiti vojsku. Jos bi kaptolu zagrebackomu s obzirom
i

na troskove oko obrane Siska oprostena dimnica za onu godinu. Na saboru cule su se i

tuzbe na neke krajiske posade, kao na one u Karlovcu Koprivnici, pa se povjerilo vice- i

protonotaru, da se u ime ostecenika prituzi kapitanima onih tvrdinja. Mjesto umrloga

viceprotonotara Petra Pojatica izabran bi za tu cast Gaspar Petricevic.

Osim sabora pritekli su kaptolu u pomoc drugi. Nadvojvoda Ernest poslao je u Si- i

sak po kranjskom vicedomu dva topa, a stajerski stalezi jedan top, zatim 300 topovskih
zrna potrebitoga puscanoga praha. Za obranu grada Siska bi od zagrebackoga kaptola
i

odredjen kanonik Nikola M i k a c* (Micatius, Mikachin, Mikoch), rodjeni Siscanin,

junak, hrabar i odlucan, koji je jos u lipnju i srpnju boravio na jugu Kupe, nastojeci razva-
liti kaptolski grad Qradec, da se Turci u njemu ne ugnijezde. Mikcu bi pridan za druga
U to je prvih dana kolovoza Hasanpasa udario iz
kanonik Stjepan Fabricius (Kovacic).
Qradiske uza Savu prema Sisku. Putem pridruzivalo mu se sve vise ceta, tako da jepred
Siskom imao napokon 16.000 do 18.000 vojnika. Uza sve to nije mogao nista opraviti, jer
je grad bio dovoljno obskrbljen hranom i zairom. Pace branitelji provalise 6. kolovoza iz

* Istvanffi zove toga kanonika »Nicolaus Micacius, patria Sisciensis« ;

prema tomu
ga je i Ritter-Vitezovic prozvao Nikola Mikacic. Krcelic u
zagrebacke biskupije povjesti
(sir. 276) zove ga »Nicolaus Mikaczius, qui Mikocs et Mickahin scribitur«, pa dodaje na drugom

mjiestu, da je bio »patria Sisciensis in pago Tissina (Tisina) natus« (str. 279), zatim »quod Nico-
laus Mikaczius, cantor et abbas Diakovensis, ex publici boni servitio et patriae servandae zelo can-
toratu cum praepositura Chasmensi commutato, adsumpto collega Stephano Fabriczi, pro Sisciae
praefecto iverint« (str. 278). Medjutim u zborniku »Izvestja muzejskega drustva za Kranjsko« (III.
teSaj od god. 1893. str. 38) cita se: »Nikolaj Jalkozi (tudi Jelkozi, slavni branitelj Siska,
ki se je sam baje pisal Miko5 in Ijudje so ga zvali Mikca), naddijakon cazmanski, kanonik zagrebski
i 2upan si§e§ki«.
 BAN TOMO ERDEDI OSVOJIO MOSLAVINU (12. KOLOVOZA 1591.). 359

grada, te nanijeSe Turcima znatnu §tetu. Buduci da su u isti mah sa svih strana dolazile
krscanske cete gradu u pomoc, a naro^ito ban Crdedi s hrvatsko-slavonskom gospodom,
di2e Hasan vec cetvrti dan podsadu, te se stade 11. kolovoza vracati prema Qradi§koj,
zauzevsi i spalivsi uzput grad Topolovec. Jedan izinedju braniteija SIska zabiljezio je
poslije u Ijetopisu bolonjskoga kolegija o toj prvoj podsadi Siska po Turcima ovo:
»Iste godine (1591.) mjeseca kolovoza Turcin Hasanpa^a podsjedao je grad Sisak sa 35.000
ijudi, te je na nj iidarao ^etiri dana, bijuci ga iz bojnih topova s brda, koje se dize ovkraj
Kupe ravno nasuprot gradu. Turaka poginulo je do stotina, a od krScana samo tri. Bio je
tada ondje nazo^an onaj, koji to pi§e.«

Tek HasanpaSa maknuo izprcd Siska, stigao je ban Tomo Erdedi zajedno
§to se je
sa slavonskim generalom Stjepanom Qrassweinom gradu u pomoc. Da vrati Turcima ne-
rnilo za nedrago, podje u potjeru za beglerbegom, provali sa svojom vojskom u pakra^ko-
cerni^ki sandzak, te stade 12. kolovoza podsjedati grad Mos 1 a v i n u, djedovinu svoga
roda. U gradu bijahu dvadeset i cetiri age, koji se ne htjedo§e predati. Ban podsjedao je
Moslavinu kroz tri dana, dok se u gradu nije zapalio puscani prah, od cega je mnogo
Turaka poginulo. I prezivjeli bili su ranjeni, pa su se napokon 15. kolovoza morali predati
uz pogodbu, da poloze oruzje, pa onda slobodno odu, kuda ih je volja. Erdedi zauze svoj
djedovski grad i nadjc u njemu uz ino i tri topa na kolcsima. Dne 8. rujna hvali kralj Ru-
dolf izPraga bana posebnim pismom, »sto je ne samo snovanu navalu Turaka suzbio,
nego jo§ vi§e progoneci ih Moslavinu zauzeo, tako svoju hrabrost pokazao (quod inten- i

tatam a Turcis vim non solum propuleris. sed longe etiam illos insecutus montem Clau-
dium ceperis, fortitudinem quidem in eo ostendisti tuam); a!i ga podjedno moli, da inacc
ne dira 11 Turke radi primirja, koje obstoji.« Dok je kralj Rudolf ovako bana pohvalio, bi-
ja§e nadvojvoda Ernest Beca upravio ostro pismo na HasanpaSu, kojini
jos u kolovozu iz

ga je prekorio, §to je posljednjom provalom prekrsio primirje, Pisnio, u kojem se uz ino

dokazuje, da se utanaceno primirje proteze ne samo na Sisak, kao na citavu Hrvatsku i

i Slavoniju, nego na sve zemlje nadvojvoda Ferdinanda Karla, zavrSuje se ovim zna(!aj-
i i

nim rijecima: »Vrlo su rijedko krsitelji ugovora javnoga mira doce- i

kali srecan konac« (Perraro enim foedifragi et publicae quietis perturbatores feli-

cem exitum sortiti sunt).

Hasanpasa malo je mario za te opomene. Nasuprot bijesan s nedade pod Siskom

Ali

i gubitka Moslavine dao je iz toga grada pustene Turke radi kukav^tine svezati odprc- i

miti u Carigrad. SuviSe poslao je k sultanu svoga pouzdanika Rustanbega, da mu j^ivim

bojama prikaze vjerolomstvo bana Erdeda, kako je toboz usred mira udario na slabo
utvrdjenu jo§ slabijom posadom snabdjevenu Moslavinu, pa kroz tri dana juriSao na
i

»petdeset« braniteija. Rustan pokazivao je sultanu neko 60 funti te?.ko zrno topovsko, koje
bi izbaceno za podsade Moslavine, da vidi, kako su neprijatelji opasni; osim toga govorio

je, kako Erdedi smijera sada udariti na Kraljevu Veliku, te nju osvojiti. Zaludo je Ru- i

dolfov poslanik predlagao, da se povedenom iztragom ustanovi, tko je zapravo pogazio

primirje, pa da se onda HasanpaSa kao zacetnik svih smutnja kazni ukloni; prijatelji bo- i

sanskoga beglerbega izradiSe, da je sultan Rustanbega milostivo odpustio, te povladio i

pohvalio postupak HasanpaSe!

Obodren pohvalom sultanovom spremio se je HasanpaSa na novu provalu u slavon-

sku krajinu. O toj provali izvijestio je ban Tomo Erdedi nadvojvodu Ernesta 8. listopada
1591. iz Samobora ovako: »Prcjasni principe. Neprijatelj, kod kojcga ncvjera i prcvara
uvijek vi§e prete?.u nego vjera, prekinuvSi savez i pogazivSi ustanove mira, provalio }e

ovih dana sa 4(KK) Ijudi, kako se doznalo po kazivanju su?.njeva, preko slavonske krajine,
te je nemilo ognjcm i maCem opustoSio sav kraj, §to sc prote?-c od Vrbovca do posjedo-
vanja kaptola zagrebaCkoga i do podgorskih sela, zarobiv bczbrojno mno^tvo plemida i

kmetova, i odvedavSi golem plijen od robe stoke. Zatim Je mjedenim lumbardama udarao
i

K 1 a 1 e, Hrv. povj. III. (5.) 24

370 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

na grad Bozjakovinu, a osvojivsi ga unistio ga je s temelja bacenim u nj ognjein. Bi-

jahu se u taj grad sklonile vrlo brojne zeiie i kceri susjednih plemica zajedno sa
svim ima-
iijem svojim, pa ih je on, zauzevsi grad, zarobljene odveo u tuzno suzanjstvo. Istoga dana
utaborio se kod Bozjakovine, te je ondje proboravio slijedecu noc. Sutradan u jutro, a
je

ovoga nijeseca (listopada) digao se je iz tabora kod Bozjakovine

to je biio 6. posao je i

s citavim mnoztvom prema kastelu V r b o v c u, harajuci paleci polja kuce krscanske, te i i

se je ondje utaborio onu noc ostao. Slijedeci dan (7. listopada) natovaren golemim plije-
i

nom odveo je svoju vojsku natrag. Gotovo u isto vrijeme stigla je po glasniku vijest gospodinu
generalu karlovackomu, da Turcin smijera provaiiti u zemlju Kranjsku, o cemu je mene go-
spodin general smjesta obavijestio. Ja sam potaknut torn vijesti zadrzavao se u svom
gradu Jastrebarskom, koji je dva sata udaljen od Karlovca, a u to je neprijatelj u sla-
vonske strane ucinio provalu, koju sam opisao. Kapitani one (slavonske) krajine, skupivsi
svoje cete, posli su za njim (neprijateljem) u potjeru; no sto su uradili, jos nijesam doznao.
Snasao je ovo prebijedno kraljevstvo tolik udarac, toliko razsulo i toliko pustosenje, kako
ga jedva spominju natrag petdeset godina; a zacetnik tomu bio je Hasanpasa bosanski. Ja
drzim za stalno, da bi se tolika nepravda, nanesena imenu krscanskomu cesarskom veli-
i

canstvu, kao nedostojna stvar i pod izlikom zajamcenoga mira prenedostojno izvedena,
strogo i najostrije morala kazniti. Jer nista se nikada ne moze od nas uciniti dostojnije,
slavnije i Bogu ugodnije, nego da se osvetimo preokrutnomu neprijatelju za nepravdu, na-
nesenu svetomu imenu Isusovu zlocinom neviere«. Na kraju pisma dodao je ban kao pri-

pis jos da su slavonski voj-

ovo: »Kad sam ovo pismo svrsavao, javljeno bi mi,
nici ucinili naval u na straznji bojni red neprijatelj a, mnogo njih
poubijali zarobili, te jedan dio krscanskih zarobljenika oslobo-
i

d i 11 (nunciatum est mihi, Sclavonicos milites in postremum hostium agmen impetum fe-

cisse, compluresque ex eis occidisse et cepisse, partemque captivorum Christianorum in

libertateni asservisse). Kako se je ta stvar dogodila, jos nijesam doznao.«

banovo popunjuju drugi savremeni izvori. Po njima je Hasanpasa, jamacno

Izvjesce
da se osveti za Moslavinu, prvih dana listopada iz pakracko-cernickoga sandzaka pro-
valio s vojskom od 4000 do 5000 momaka (po nekima 16.000) kraj Moslavine izmedju Iva-
nica Krizevaca u ostatke Slavonije. Dolinom Qlogovnice prodro je kraj Krizevaca do
i

Kalnicke gore, gdje je spalio selo Quscerovec, ostavivsi sam grad netaknut. Na to se je

spustio dolinom Lonje na jug, te je harao Rakovca svete He-

i palio i robio oko Vrbovca, i

lene. Primakao se je Zagrebu gotovo za jednu njemacku milju. Dne 5. listopada oborio
i

se je na Bozjakovinu, grad Stjepana Taha, za koji bijase doznao da nema u njemu pusca-
noga praha. Qrad je osvojio razvalio, zarobivsi kastelana Lovru Radinovica sa zenom
i i

diecom, kao sve plemkinje, koje se bijahu u grad sklonile. Dne 6. listopada utaborio se
i

je kod Vrbovca Lovrecine, spremajuci se s bogatim plijenom

i brojnim suznjevima na i

povratak, jer su uslijed jesenskih kisa potoci Qlogovnica i Lonja nabujali te okolis po-
plavili. Medjutim bijase general slavonski Stjepan Grasswein, koji je bio podjedno kapitan
koprivnicki, pozvao na oruzje sve slavonske kapitane. Tako su se podigli krizevacki ka-
pitani Gregorije Labohar (Laibacher) Mihajlo Sekelj, zatim ivanicki kapitan Alban Grass-
i

wein. Svi su potekli za Hasanpasom u potjeiu. On se bijase 7. listopada utaborio kod

(biskupova) Gradca izmedju Vrbovca Krizevaca. Da izmakne krajiskim kapitanima, kre-
i

nuo je od Gradca prema Dubravi, da ondje predje preko Cazme u pakracko-cernicki sand-
zak. Razdijelio je pace svoju vojsku, da sigurnije umakne, a topove ostavio u mocvarama.
AH krajiski kapitani dostigose njegovu straznju cetu, koju su vodili Alibeg i Osmanbeg iz

Siraca. Ovi zatrazise pomoci od Hasana, koji je bio kod prednje cete; ali im on odgovori,
da se ne moze vratiti radi kise, §to je lijevala, I tako se krajiski kapitani oborise na
straznju cetu, kojii razbise i unistise. U boju pade Osmanbeg od Siraca. a vodja virovi-
tickih konjanika Mustafa bi zarobljen. Turaka izgibe 120, a 72 padose u robstvo. Suvise
otese krScani 22 bojna znaka ili barjaka. No najviSe ih je obradovalo, sto su oslobodili
 HASAN PASA OSVOJIO RIPAC (7. STUDENOQA 1591.). 871

'4()0 sufnjeva obojega roda, koj'i im odadoSe, gdje je Hasan ostavio topove, §to ih nije
mogao sobom povesti. Od krS^ana pade jedini Franjo Jajc^anin, koji bi nakon bijega Tu-
raka na bojistu sahranjen.
HasanpaSa gotovo je bjesnio, §to ga je sreca drugi put izdala. Stoga se ie nakon
povratka u Bosnu spremao na novu provalu. ^<ec 29. listopada provalila je ceta Turaka od
200 niomaka iz Kostajnice prema Kupi, da udje u Kranjsku. S mjesta je banov brat, grof
Fetar Erdedi. pohitao za njima sa 60 konjanika, a njemu su se pridruzili kranj'ski vitezovi
Burgstall Cvetkovic sa svojim cetama. Kod Vinice na Kupi do§lo je do krvava okrsaja.
i

Samo dva Turcina 2ivi pobiego§e, ali su krscanski vojnici gotovo svi rana dopanuli. Malo
i

zatim, dne 6. studenoga, nahrupio je Hasanpasa zajedno s lickim sandzakbegom na 6vrsti

grad R i p a d na Uni. koji pripadase bihadkoj kapitaniji. Jos istoga dana izvijestio je bi-

cy I :;^^gj

PODPISI CLANOVA UQARSKOQA DR2AVN0QA VIJECA

na izpravi, izdanoj u Po^unu 16. prosinca 1591., a upravljenoj na varoSku ob(^inu na brdu Qradcu
viSe Zagreba. Medju vijec^nicima nalaze se podpisani Caspar (StankovaCki) e(pJsco)pus zaKrabien(sis)
—
Thomas Cr(dewdi) comes Montis Claudii Banus —
St(epha)nus de Ilieshazy N(icolaus) —
Isthuanffy.
Arkiv jugosUvenske akademije.

hacki kapitan Krsto Obrican, da su Turci pali pod RipaC (RepaC. RepiC), da ga biju straS-
nim topovima, da mu treba pomo6i. Kasteian susjcdnoga grada Sokola (Sokoica) brojio
i

je hitce, Cuo od ripaCke strane, pa je nabrojio prvi dan 243, a drugi dan 60 hitaca
koje je

iz velikih topova; puSke pak nijesu mirovale ni po danu ni po no<ii. Sutradan (7. stude-

noga) pao je ve(5 grad Turcima u ruke. Nijesu ga osvojili na juriS, nego po sluCaju. U
gradu se je naime zapalila barutana, pa je najveiSi dio grada razasula, te kastelana ju- i

nacke branitelje pokopala. Ostala je na 2ivotu tek jedna ?-ena s djctetom. Kastelanovo
trupio naSli su Turci, te su mu odrli ko2u preko glave. Hasan osvojio i spalio je jo§ selo
2A*
372 KRAL.I RUDOLF (1576.— 1608.).

Golubic, a na to je udario prema Sturlicu i Blagaju na Korani, pustoseci harajuci sve

i

naokolo. Kapitan Obrican pobojao se je vec i za Bihac, te je i od hrvatskoga generala

Auersperga i od kranjskih staleza zatrazio pomoci. »Hrabro i do zadnjega daha branit cu
Bihac,« tako je pisao 8. studenoga generalu Auerspergu, »sa sacicom svojih vojnika i

s Bozjom pomocu; ako me pak zapuste gospoda u Kranjskoj i hrvatski ban, Turci ce ne-
sumnjivo grad uzeti imnogo tisuca dusa poletit ce u paklensko zdrijelo.« Kranjska se je
zaista digla na noge. One 11. studenoga palili su po citavoj zemlji muzare vituljace, i pozi-
vajuci konjanike i pjesake na oruzje. I vec se je skupila lijepa vojska u Novom mjestu, kad
je 14. studenoga stigla od generala Auersperga vijest, da je Hasanpasa ostavio bihacku
krajinu, te se kuci povratio.

Buduci da su one godine i ugarski sandzaci udarali na ugarsku krajinu, poslao je

kralj Rudolf luzicko-slezkoga plemica Fridrika Krekwitza (Krekovica) sultanu Muratu za
svoga poslanika. Krekwitz stigao je u studenom 1591. u Carigrad, all nije mogao nista iz-
vrsiti. Na sultanovu dvoru bijedili su ugarske kapitane, da oni zapodijevaju kavge; a oso-

bito tuzili su se na senjske Uskoke. Radi potonjih veliki je vezir prijetio takodjer mletac-
komu bailu Mateju Sannu, te je 25. sijecnjal592. izjavio, da ce sultan poslati svoju veliku
mornaricu u Jadransko more, te Senj sravniti sa zemljorn, ako Mletcani za godinu dana ne
satru uskocke gusare. Sad su i Mletci ponovo salijetali kralja Rudolfa i nadvojvodu Ernesta,
da stanu na put cetovanju Uskoka po moru i po kopnu. Kralj je na to skinuo dosadanjega
senjskoga kapitana Furija Molzu imenovao senjskim kapitanom Jurja Lenkovica,
i

sina slavnoga nekad vrhovnoga zapovjednika hrvatsko-slavonske krajine; gotovo u isto

vrijeme (24. sijecnja 1592.) imenovan bi banov brat Petar Erdedi kapitanom zumberackih
Uskoka. Suvise je kralj 3. veljace odredio, da se sastavi zasebno povjerenstvo, koje ce
tuzbe protiv Uskoka izpitati, te kazniti krivce, ako ih imade. I novi papa K e m e n t VIII. 1

(Hipolit Aldobrandini), koji je 30. sijecnja 1592. bio uzvisen na stolicu sv. Fetra, tuzio se
je u pismu od 21. ozujka nadvojvodi Ernestu na Uskoke, sto bijahu nedavno porobili tr-
govacke brodove u Jakinu. Dakako da je papa to cinio samo za to, da ne dodje do preloma
izmedju MIetaka kralja Rudolfa; inace je svima silama radio, da sve krscanske vlasti
i

sjedini u veliki savez protiv Turaka, pa nije ni branio, kad su se Uskoci cetujuci zaiijetali
duboko daleko u turske oblasti. Papa je Klement VIII. pace sve do smrti svoje (5. ozujka
i

1605.) novcem vojskom pomagao kralja Rudolfa u tezkoj osudnoj borbi s Osmanlijama.
i i

Znajuci dobro ban Tomo Erdedi, da je samo zima zaustavila dalje provale turske,
i da ce Hasan pasa s proljeca jos vecom zestinom udarati na hrvatsko kraljevstvo, spre-
mao se je za novu borbu. U to ime sazvao je i hrvatsko-slavonski sabor u varos na brdu
Qradcu kod Zagreba za 5. sijecnja 1592. Na predlog nadvojvode Ernesta stvorili su stalezi

citav zakon o sveobcem zeraaljskomustankuiliinsurekciji (certam

et strictam legem de insurrectione), jer su se dosad mnogi kratili, da se pozivu banovu
odazovu, te u odredjeno po njemu vrijeme sa svojim podanicima u njegov logor pod kra-
Ijevsku zastavu dodju. Pouceni stalezi proslim nevoljama s neprekidnih provala pase bo-
sanskoga (praeteritis mails ex continuis excursionibus bassae Boznensis edocti), pa nasto-
jeci da stanu na put buducim opasnostima, stvaraju za obranu ostataka stanovite odredbe,
izmedju kojih su najznatnije ove. Cim se ukaze skrajnja potreba obcega ustanka (generalis
expeditionis), moraju se naci pod kraljevskim barjakom uz bana svi svaki od gospode i

prelata, velikasa, plemica drugih posjednika, bill duhovnoga ili svjetovnoga staleza,
i to i

s b n o (personaliter). Nadalje svaki od svjetovne i duhovne gospode bez iznimke (ne-

mine excepto) mora od deset dimnjaka sa sobom povesti po jednoga konjanika dobro oru-
zana, s kacigom, oklopom kopljem opremljena; suvise jos od svakoga dimnjaka po dva
i

pjesaka puskara. Tko nema deset dimova, neka se s drugim plemicem sporazumije slozl, i

da bude vazda pun broj vojske. Jednako tko nema podpun dimnjak, neka se pobrine za
pjesake. Oni, koji drugoga sluze za placu, ili su gdje cinovnici, moraju tako mjesto sebe,
kao i po velicini svojih imanja poslati konjanike i njeSake. PaCe i zene obudovljele, koje
 ZAKON O INSUREKCIJI OD QOD. 1592. 373

su jake posjednice, pa onda djeCaci, starci i nemocnici za rat nesposobni, moraju takodjer
i za sebe i prema broju dveri (porta) opremiti i poslati svoje konjanike pieSake. Ako tko
i

imade posjeda u razlicitim 2upanijama, mora konjanike sa svih imanja one zupanije, u kojoj
sam glavom stanuje, na vojni uza se pridrzati; prigodom smotre mora pak posebice
oznaciti pokazati konjanike od sviju posjeda u svakoj drugoj zupaniji, to pod2upanu one
i i

Zupanije. Plemici jednoselci moraju od svake kuce ustati na oruzje, ako ne imadu podpu- i

noga seliSta iii kurije. 2ene pak udovice, koje nemaju odraslih sinova, neka ostanu kod
ku6e neka se Bogu mole. Bra^a pustinjaci (Pavlini), boraveci u ovom kraljevstvu, ako
I i

nemaju izmedju sebe Ijudi, koji vole ratovanju, neka od svih manastira odrede cetiri do-
bro oruzana konjanika za vojnu. Trgovci stranci, koji stanuju u varosima ili ma gdje u kra-
ljevstvu, moraju od robe vrijedne 500 forinti uzdr^avati jednoga konjanika; suviSe imadu

• HRASTILMfT/Q

l<;»u<bSiS<^K

Topouoi/ec

POZORISTE BOJEVA KOD SISKA, BRESTA. PETRINJE I HRASTOVICE.

Nacrtao prof. A. Jirou§ek.

ili sami glavom na vojnu poci ili mjesto sebe konjanika poslati, jer inaCe gube svoju robu.
U slobodnim varosima imadu po starom obiCaJu svi gradjani poci u rat, ostavivSi jcdinoga
brijaCa (lijeCnika) u varoSi; od svojih kmetova morat 6e medju 2upanijske Cete poslati
takodjer konjanike Za preva^anje ratnih sprava, topova puSCanoga praha slo-
i pje§ake. i

bodne varo§i braca pustinjaci u Lepoglavi moraju vazda pripravna dr^^ati kola, te prcma
i

banovoj odredbi voziti topove prah onamo, gdje de se logor udariti. F^lemidi s grbovni-
i

cama, koji nemaju posjedovanja, moraju takodjer osobno u rat poci. ako s kojih gore izlo-
zenih razloga (jer su drugdje u slu^bi) nc bi dod mogli. imadu zamjenike poslati. Kad se
uka?.e potreba obcega ustanka, banovac 6c Zajedno s podiupanima plemi(5kim sudcima i

prema nalogu i uputi od bana dobivenoj razglasiti. na kojem mjestu da bude tabor; u taj
374 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

tabor mora svatko doci tocno na odredjeni dan, da se nakon obavljene smotre (lustra-
tione) moze zajedno s gospodinom banom podati pomoc ondje, gdje se potreba pokaze.
Tkogod se pozivu ne odazove, ili u odredjeni rok ne dodje na ustanovljeno mjesto, ili se
prije boja bez dozvole bana i kapitana vojske iz logora udalji: njemu ce banovac i podzu-
pani nakon povedene iztrage sva imanja oduzeti, pa ce se onda kraljevskomu velicanstvu
prepustiti, da gospode prelata
po savjetu baruna odredi, sta da se s tim konfisko- i

vanim imanjima Buduci da se dogadja, te se Ijudi neke gospode uglednijih plemica

uradi. i

ne ce pokoravati zapovijedima banovca, podzupana plemickih sudaca, nego po svojoj na- i

misli cine sto hoce, to se odredjuje, da za obce vojne mora svima stajati na celu kapitan
kraljevstva, dakako bez ustrba banske vlasti (salva authoritate domini bani). Kako je me-
diutim kapitan kraljevstva Stjepan Gregorijanec bolestan, te se je bojati, da bi se u oci
rata htjeo odreci casti, te bi zemlja mogla ostati bez kapitana, imadu kanonik zagrebacki
Stjepan Budoczi, viceprotonotar Caspar Petricevic, i varazdinski podzupan Krsto Vrago-
vic recenoga kapitana pozvati, da izjavi, da li kani svoju cast zadrzati i njezine duznosti
vrsiti; ako bi se svoje casti odrekao, pristoji banu sporazumno s banovcem i viceprotonota-
rom mjesto njega driigo sposobno lice izabrati za kapitana.
Ustanovivsi ovako stalezi novi red o obcem zemaljskom ustanku pobrinuli su se i

za druge ratne potrebe, Buduci da su se pomocne cete iz stranih zemalja tuzile, da ne

mogu dobivati u' zemlji dovoljno hrane ni krme, odiuceno bi, da sva gospoda velikasi, ple-
mici, kaptol, samostani, zupnici i altariste moraju do 1. ozujka tekuce godine od svakoga
dimnjaka ili porte dati stanovitu mjeru razi, prosa i zobi. Taj ce zivez varosani Qradca
kod Zagreba pobirati, u svojoj varosi sahraniti i prodavati. Za skladiste hrane odredjuje
se zapustena crkva svete Katarine i kuce oko nje; buduci da se ta crkva, koja je i dosad
sluzila za skladiste, mora popraviti, odredjuje sabor obci namet od dvadeset dinara, koji
se imadu do 1. veljace zagrebackomu gradjaninu Ivanu Jakopovicu izplatiti. Stalezi su na-
dalje zakljucili, sta da se ucini za bolju utvrdu Siska, zatim neka se kralj zamoli, neka izradi
u staleza stajerskih, koruskih i kranjskih, da odrede sto pjesaka, koji ce stalno u gradu Si-
sku boraviti, jer kaptol ne moze vise ondje vojsku drzati, odkako su mu imanja toliko
puta poharana. Mole jos nadvojvodu Ernesta.da u Zagrebu ostavi topove, zaostale u varosi
od posljednje vojne, te dodaju, da za obranu odredi jos stanoviti broj pjesaka. Stalezi do- i

zvoljavaju napokon radnike za utvrdjivanje krajiskih gradova, ali izuzimlju od toga kotar
i

plemickoga sudca Ivana Mikulica u zagrebackoj zupaniji, te ga odredjuju za obnovu grada

Bozjakovine Stjepana Taha, koji je nedavno od Turaka posve spaljen. No bilo je tuzba i

na krajiske vojnike. Tako se je knez Zrinski tuzio na karlovacke vojnike, koji su silom gra-
bili zivez u kotaru njegova grada Ozlja; jednako bise obijedjeni vojnici u Koprivnici radi i

otiman/a po susjednim selima krizevacke zupanije. Napokon potuzio se je protonotar Ca- i

spar Petricevic na dobavljaca hrane za slavonsku krajinu u minuloj godini, jer mu je ostao
duzan 200 rajnskih forinti za nabavljeno vino. Na saboru jos bi izneseno, kako imade nekih
Ijudi, koji daju i prodavaju Turcima oruzja i druge ratne sprave »protiv krscanske krvi«.
Kad se takovi nevrijednici ulove, imadu se, ako nijesu plemici, smjesta smrdu kazniti; ako
su plemici, imade se njima oruzje oduzeti, a oni pred banski sud pozvati, da budu prema
ustanovama dekreta kaznjeni.
Sabor hrvatsko-slavonski, ban Tomo Erdedi, kaptol zagrebacki, napokon sudac i i

obcina varosi Qradca obradali su se sada molbama na kralja nadvojvodu Ernesta za i

pomoc protiv bosanskoga pase Hasana, koji se »svom snagom sprema na vojnu«. Dok je
nadvojvoda Ernest 18. veljace pozivao kranjske, stajerske koruske staleze, da pomognu to- i

povima vojskom Sisku, Brestu Zagrebu, dotle gradjani varosi Qradca kao da nijesu htjeli
i i

izpunjati ni onu odredbu prosloga sabora, da preuzmu pohrane u svojoj varosi ono ziveza i i

profunta, sto su ga za stranu vojsku podanici slavonske gospode i plemica u varos dovazali.
Samo tako moze se razumjeti ostro hrvatsko pismo, sto ga je ban Tomo Erdedi iz Zelina
1. ozujka 1592. na sudce i gradjane te obcine upravio. »Neka znate,« pise ban, »da ovo razu-
 QRADNJA PETRINJE (12. TRAVNJA — 2. SVIBNJA 1592.). 375

mimo, da vnogi profont (iiwei) dova^aju, kako je v orsagu (saboru) dokont^ano, ter ga ne cete
primati, nego ga moraju nazad voziti. Dobro vidite, sto Cinite, ar on, koji ga jednom doveze,
ter ga mora natrag odvesti, ni ga duzan drugoc dovazati. A v torn ne finite nam ni orsagu na-

zadka, nego cesarove svetlosti hercegove svetlosti, Stajerskomu kranjskomu orsagu

i i i

kvar. Ar dobro znate, kada vojska dojde, ter ne bude imala ili§a (hrane), ne ce na nas ni
na orsag krivnja prigovor pasti, nego na vas, A to znamo, da bi se moglo v Zagrebu spra-
i

viti po hizah i po Skrinjah iitka do petnades(^e)te jezer kvarat, da bi na nje zurbu nosili;
ali ie to va§a nemarnost, da se ta profont tako nazad vozi ; a mi smo od
verovanih Ijudi vpucieni, da je to tako. Dobro vidjte, s poglavniki imate du-
go V a n j e!«

Medjutim bijaSe se Hasan pa§a vec spremio. Jo§ za proslogodiSnje vojne bijaSe se
uvjerio, da na jugu Kupe mora negdje nasuprot Sisku Brestu uhvatiti neku Cvrstu to5ku i

za podlogu svojih ratnih poduzeca. I tako se je rijesio, da bas na sutoku Petrinjcice u

Kupu podigne novu tvrdinju, odakle ce prijetiti
Citavomu Pokupju od Siska do Kariovca.
Kroz citavu zimu dao je pripravljati gradju, a sad je prvih dana travnja s jakom vojskom i

brojnim radnicima svega do 40.000 Ijudi —

pohitao na izabrano mjesto, da namjeru svoju —
sto brze izvede. Vec 12. travnja stajao je na jugu Kupe nasuprot Brestu, te je poceo namah
podizati tvrdinju, koja se je poslije prozvala Pe t r i n j a (Zylagrad) po rijeci istoga imena.*

Ban Tomo Erdedi stajao je 12. travnja u Zelinu, ne znajuci jo§ za dolazak Hasan-
pa§e. Glavna mu
da obskrbi Sisak. »I prvo smo vam pisali,« pi§e on toga
je bila briga,

dana Zagrebcanima, »za t(aj) profont orsazki, da bistc ga vcinili dolje pod Sisak voziti;
zato opet vas opominjamo, oblascum na§e casti zapovedamo tvrdo, da biste imali receni
i

profont dolje k Sisku voziti. I takoje recete varo§kim mesarom, da bi i oni vole dole gnjali
i onde mesarili. I kruha varoskoga pecena na prodaju da biste dolje poslali: hoce se vsa-
komu sve lepo platiti. Ar onamo nemSka vojska ide, i njim je ili§a potrebno.
Inako ne ucinite, kako ne cete velik kvar i kaStigu od njega svetlosti (nadvojvode Ernesta)
imati. Ar ako kakova greSka za profont vojske bude, hoce vas uzrok i krivica biti.« Jedva
je negdje ban ovo pismo u Zagreb poslao, stigli su mu glasi o dolazku Hasanpase. Namah
sutradan, 13. travnja, pi§e on iz 2elina Zagrebcanima: »Mi cemo se danas ovoda polag
Vokovine Kravarskoj ganuti, ar^ujemo, daceTurci suprot Brestu grad
n a ^ n a ti Zato vam §to brze zapovedamo, da imate sve Ijudi, §to ih najviSe morete
j i.

podvignuti i k nam najbrze prez postanka odpraviti; a profont listor k Vokovine Saljete;
hodemo pak onamo dati na znanje, kamo bude s njim pojti. Hulahovidu, Sugneridu i Bene-
dlk deaku, ako je totu, recete k nam setovati "^to brze.«

Ban je dakle 13. travnja razglasio ob6i zemaljski ustanak, te je namah s kraljev-
skom cetom poSao na jug prema Kupi. Dne 14. travnja ve6 je u Qorici (danas Mala
Oorica), gdje se je utaborio, i gdje su se imale skupiti sve Cete zemaljskoga ustanka. Istoga
dana pisao je ban iz Oorice (ex castris, ad Ooriczam positis) opet hrvatsko pismo Zagreb-
canima. »Neka znate,* javljao je ban, »da smo ovde na Oorice vi§e Bresta i s Ka r 1 o v-
C a n i p a 1 i. A Turci su preko Kupe na Petrine. HoCe i veCe Nemac jo§ danas
d o j t i. Ali mi je profonta nestalo, koga ako taki nc bude, bote se razajti. Za to vam opet
sub nota perpetue infidelitatis tvrdo zapovedamo kruh, muku, zob, Sto brie simo
nositi brez krzmanja. Tamo imate dva §erega bontova, zato i nje simo poSaljete. I istim
profontom citissime .^etujte, kako ste verni njega svetlosti. Inako dan no6 nc uCinete
i . .

Ta list gospodina gcnerala (Auersperga) na poStu taki dajte.«

U taboru izmedju Oorice i Bresta naSli su se ne samo ban i karlovaCki general Auer-
sperg, nego su svcdjer pridolazile nove Cete iz slavonske krajinc. pa onda iz nutarnjo-
austrijskih nasljcdnih zcmalia. Dne 21. travnja piSe ban Zagrebcanima: xNcka znate, da

• U srednjem vijeku obstojala je varo5 Petririja (stara Petrinja); no ta j!c stajala mnnRo Jii:^.

nije, valjda ondje, Kdje su danas sela Jabukovac KraljcvCani. Razvaljena bi iza god. 1563.
i
376 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

nam ovo opet sada vece vojske, naimeNemac vece od jezero, v tabor
dojde, kem najvece profont manjka. Zato vam tvrdo sub nota infidelitatis

zapovedamo, da imate, procenivsi sadasnju pogibel, vece profonta simo voziti, kruha,
zobi muke. I v Remete fratrom porucete, da vas kolijom pomogu, kako orsazki artiku-
i i

liis stoji.« I 26. travnja pise ban iz tabora kod Qorice Zagrebcanima: »Poklam ovde
moramo krzmati, potrebno bi nam spraviti se nesto za obrambu i

ove nevoljne zemlje sakupa traktovati dokonjati. Zato vam za- i

povedamo, da imate sutra k veceru vase posle (poslanike) r a- i

zomne informacion simo poslati, kakobismomoglivtorak (28. trav-

nja) rano sakupa s njimi s drugemi govoriti, nesto dobra doko- i i

njati. Zvali smo od gospode simo. Inako ne ucinite.« i

Ban se tuzi, da »mora krzmati,« pa poziva staleze hrvatske i slavonske na zbor u

Ooricu. Kanonik Mikac, koji je i dalje ostao na Kupi, da uz drugove svoje Matiju Fintica i

Blaza Qjuraka, poslanim za obranu Siska, s kaptolskim banderijem pomaze bana i drugove,
tuzi se gorko, sto se skrstenih ruku gleda, kako Hasanpasa gradi tvrdjavu, a nitko mu ne
smeta. Dne 19. travnja pise Mikac
Pracna kaptolu zagrebackomu: »Nicemu dobromu
iz

nije se nadati. Nijemci zaziru od boja medju sikarjem, vec traze od neprijatelja, da se
s njima ogleda na otvorenom polju. Svaki sat cas (stvaraju) odluke izprazne, pa ni te i

nijesu stalne. Jucer bih pozvan u njihovu sredinu, pa razabrah, da ne znaju sta ce. Upitan
odgovori medju ostalim :akoduljestvarotegnete. moratce se nakon po-
troska ziveza tabor razpustiti. Tada ce se neprijatelj ohrabriti, pa poduzeti
jos i vece, pace ce razpustene vojnike progoniti. Vecemu dijelu svidio se je moj savjet.
Drugi, koji se boje ratovati, podijeljeni su na razlicita mnijenja; napokon odlucise, da se po-
ceka na Stajerce i Qoricane. Po ovoj ce se odluci ostatak imanja poharati, dok ce smuceni
odavle otici. Ne moze se opisati, koliku je tezkocu i nevolju Bog ove godine zagrebackomu
svecenstvu nametnuo. Straza nema nikakvih kod Vurota, jer Cetin sa svojima razprsen
zalijeta se ovamo i onamo, te ne moze nikoga od svojih ni prijetnjama prinuditi da strazi.
Sve Zagrebcane namjestih kod Dolnje Drencine Rakova. Sa svima ostalima pak cuvam i

ovdje most (na uscu rijeke Odre izmedju sela Pracna Siska), te sam izvrgnut ruglu puka. i

Po nasim posjedima luta ubogi dekan s kastelanom, all niSta ne postizava molbama; silom
pak oduprijeti se nije sigurno, kako ce izvijestiti gospoda bra6a, koja su kod nas bila. Mo-
lite se Bogu da prijetece nam zlo odkloni.« Namah sutradan,
. .
. , 20. travnja pi§e — —
Mikac »iz tabora na mostu« (ex castris ad pontem): »Bolje bi bile, da Nijemaca
nema! (Utinam Qermani abessent potius). Ne moze se izreci, kakve osvade poruge na i

nas sipaju, kada dolaze k mostu trazeci hranu. Spoticu nam, da 6e radi nas poginuti od gladi.
Ovo nevrijeme obara nam sve osnove. PaSa ne 6e otidi, dok ne podigne varo§, kakova je
DrenCina. Trud, koji smo ulozili u gradnju mosta, ostat ce zaludan, kao svako strazenje i

njegovo, jer se Nijemci krate boriti u sumama. Opominjao sam generala (Auersperga)
suze lijuci, neka ne dopusti, da toliki troSkovi, zivez grabljenje (po vojnicima) bude u taman, i

te neka ne razpusti vojske bez okrsaja (neve dimlttat exercitum sine con-
flictu). On me je molio za Boga, da njega i njegove tezko oruzane (vojnike) tim cinom ne
upropastim . . . 2ivimo bijedno; radi glada ne mozemo na§e cete zadrzati, jer na otvorenom
polju od zime i gladi pogibaju. Citav se kotar pusto§i. Poslao sam 60 momaka s Cvetkovi-
cem i Cetinom, da zaprijeCe nasilja, ali malo da nijesu poginuli od uskoCkih pu§aka.« Jo§
se Ijude tuzi junacki Mikac u potonjim pismima. Dne 23. travnja jadikuje: »Zlo se
dogadja nama. Vode narasle su preko svojih obala (aquae super ripas ex-
creverunt). Most Sve je u strahu. Neprijatelj skuplja ogromnu voj-
(na Odri) je razvaljen.
sku u svom Dovukao je dva ogromna topa, znajudi da bi
logoru, te se silno utvrdjuje.
svaki sat moglo do6i do sukoba. Mnogo snuje. Uhoda javlja, da se pa§a ne 6e maknuti niti
se ukloniti s mjesta, makar se nebo oborilo. Zemljom utvrdjuje rub (obod) novoga ka^tela
i

svoga. Dnevice vidi se vi§e Satora. Ju5er govorio sam s namjestnikom generala (Grass-
 HASANPASA ZAUZEO core I HRASTOVICU (1592.). 377

weinom), koji nam doduSe u svemu predobro

Cudan Co- ugadja, ali je u ratnim stvarima
da nikoga osim njega nema, koji bi vi§e odvracao od navale na neprijatelja.
vjek, tako
Opominjao sam ga, neka se obazire na vrijeme, potrebu, opasnost tolike troSkove kra- i

Ijevstva i drugih kraljevina. No nakon svrSena vijecanja, kad

Obedao je, da ce poradlti.

sam s njime privatno o na§im stvarima govorio, ne znam §ta je htjeo iztaknuti, kad me Je
opomenuo, neka ne preporuCam sukoba (s Turcima). Napokon utanaCio sam s njime, da mi
nakon razpusta tabora ostave 100 pjeSaka .« Dne 25. travnja pi§e opet iz »logora kod . .

razvaljenoga mosta« (ad pontem fractum) ovo: ». Citav je kotar (sisa5ki) poharan. Ne . .

preostaje drugo, nego grad (Sisak) komii darovati ga zamijeniti. U logoru se u ili ili

I tutanj p e, e d e, gosti spava. Nijemci napokon ubijedjeni brojnim opomenama

i j j

banovim nakon razlic^itog vijedanja osnova odluciSe, da 6e udariti na neprija-

i

telja, cim vode splasnu, koje su sada iz svojih korita izaSle. Medjutim imade se na zakli-
njanje banovo ponovo od naSih podidi most, koji je voda razvalila,da ne bi radi toga bilo
prikora od Nijemaca banii ili nama. Prekjucer je neprijatelj doveo dva velika topa, koje je
Zajedno s drugima smjestio u podignutu tvrdjavu, a jucer ih je sve na o5igled na§ima izpalio.

Na§i kmetovi vrlo mnogi (kmetovi) ostale gospode potajno se

i razilaze. Rekao sam to
tajno banu, da stvar §to br2e provede.«

Ali odluka, da se navali na neprijatelja, stvorena bi prekasno. Hasan paSa bija§e na-
mah 12. travnja zapoCeo gradnjom tvrdjave, a u isti je mah radio, da oblada Qorama i

Hrastovicom, jedinim preostalim gradovima hrastovicke kapitanije, koje bi mogle

smetati iza ledja novoj tvrdjavi njegovoj. Najprije je osvojio Oore. a onda se je oborio na
Hrastovicu. General Andrija Auersperg bija§e spreman poslati posadi u pomoc 50 mo-
maka; no prije, nego je ta pomo*^ stigla, pobunili su se vojnici u gradu Hrastovici, te su
svoga kastelana zarobili i svezali, pa su ga onda 15. travnja u 7 sati u jutro zajedno s gra-
dom Hasan pa§i predali. Sad je pa§a mogao mirno dalje graditi tvrdjavu, koja je 18. trav-
nja ve6 1 /4 seznja bila visoka. Dne 2. svibnja bila je posve dogotovijena i topovima oprem-
Ijena. U podne 2. svibnja otiSao je Hasanpa^a iz novo sagradjene tvrdje, u
8 sati prije
kojoj je ostavio posadu od 1000 Ijudi, pa se je utaborio kod Hrastovice, koju je takodjer
dao popraviti. te je u nju stavio posadu od 200 momaka. Dne 3. svibnja smjestio je u i

Oore 200 momaka, na §to se je 4. svibnja sv ratio n Kostajnicu, gdje je o podne toga dana
razpustio jedan dio svoje vojske.
NjemaCke cete u logoru kod Bresta Ocrice ne bijahu uza sve nastojanje bana i

Erdeda ipak niSta poduzele, da zaprijece Hasana pri gradnji Petrinje ili da bar pri povratku
njegovu podju za njim u potjeru. Premda im bijaSe stigla zapovijed od nadvojvode Ernesta,
da nikako ne puste novu tvrdju Petrinju na miru, nego da ju nastoje razvaliti (ne patiantur

noviter errectum castellum manere), oni su namah nakon odlazka Hasanova o tom snovali,
kako da se i oni kuc^i povrate. A i domadi kmetovi slavonski stali su se razilaziti. Dne
5 svibnja javlja Mikac iz PraCna: »Ju5er u jutro oti§ao je neprijatelj, a da ga nitko nije

progonio. PaCe da poka2e svoje slavlje, udario je svoj tabor vi§e Hrastovice, razapeo 5a-
dore i zapalio krijesove, pa nam se tako narugao, neka vidimo, da nije uzmaknuo ili po-
bjegao, nego da je Castno otvoreno otiSao. U Vurotu nema nikoga, jer su zlobom naSih
i

(vojnika) sve kude razvaljene odnesene u logor na vatru. U PraCnu, Petrovcu i Jazve- i

niku kmetovi su (kaptolski) otvoreno izjavili, da ne 6c ostati, te su svi kIcCecii traj^ili do-
zvolu, da mogu oti^i. Opominjao sam ih obecavao im zaStitu, da bi ih mogao kako do f etve i

zadr^ati. Nakon odlazka ncprijatelJS (Hasana) jedva je ban danas za-

ustavio generale (Auersperga i izgovarali toboie
Orassweina) koji su se
pomanjkanjem iiw eia, premda se nijesunikadboIjetoviliniuKar-
1 oVc u. Citave smo se nodi kidali, da im se tako u taboru kao u varoSi §to viSe kruha na-
peCe, pa smo tako ovo, a i druge stvari za njih u indo (frustra) potroSili. §aljem pismo ba-
novca, koje mi pi^e iz tabora, moledi za Roga. da poSljem krufia, za koji ban Salje dvoja
kola, pa da pridam i Covjeka, koji 6e kruh prodavati.« Napokon peti dan iza odlazka Hasa-
378 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

nova stale su se cete iz krscanskoga tabora razilaziti: najprije otisle su cete riasljednih ze-

malja, onda krajiski generali, a napokon i ban. Tek nesto haramija ostalo je na Kupi, da cu-
vaju prelaze preko rijeke.

Hasanpasa bijase iz Kostajnice posao ii Banjaluku, snujuci udariti na hrvatsko kra-

Ijevstvo s druge strane. Ban Tomo Erdedi javlja iz Jastrebarskoga vec 19, i 20. svibnja o
novim ratnim pripravama bosanskoga pase u Banjaluci. Zapovjedivsi strogo posadi u Pe-
trinji, da za mjesec dana izgradi most na Kupi prema Brestu, dize Hasan prvih dana
lipnja vojsku, te udari prema B h a c u. Vec 10. lipnja padose prednje cete turske s dosta
i

topova i bojne spreme pod taj grad, te se utaborise kod brda Pokoja. Tri dana poslije,
naime 13. lipnja, stize sam pasa s glavnom vojskom, te ppasa Bihac sa svih strana. Jedan
odio svoje vojske poslao je pod I z a c c, jedini jos krscanski grad izmedju Bihaca iKo- i

rane. U je Caspar
gradu strazioBabonozic sa ciglih sestnaest vojnika. Prvu navalu tursku
suzbila je malena posada srecno; ali na to se pobunise vojnici protiv Babonozica, te ga
prinudise nocu.u nedelju 14. lipnja, da se morao s njima izpod mosta lancenika spustiti.niz
grad i pobjeci u Slunj, gdje ih je primio tamosnji porkulab Nikola Barbaric, koji je o torn
17. lipnja izvijestio svoga poglavara Petra Erdeda, kapitana zumberackih Uskoka. Izpraz-
njeni Izacic zauzeli su na to Turci.

U gradu Bihacu zapovijedao je iza Krste Obricana kranjski plemic Josip L a m-

b e r g. Posada gradska brojila je 400 do 530 Ijudi, i to njemackih vojnika, Uskoka i Hrvata.
Njemackih placenih vojnika Bihacu moglo biti oko 5000
bilo je oko 150. K tomu je u varosi

stanovnika, medju. njima svakako muzeva. Cim se bijahu poja-

lijep broj za oruzje doraslih
vile prve cete turske pred gradom, bijase Lamberg zatrazio pomoc. Vec 12. lipnja pisao

je hrvatskomu generalu Andriji Auerspergu: >;Bojim se, da ce nas Turci domala napasti.

Bez posebne pomoci Bozje ne ce mala sacica nasih suzbiti tolike vojske. Kao otca vojnika
molimo vas, posljite nam pomoci, da nas ne zadave. Mi cemo uciniti sve moguce; ako nam
posljete pomoc, pobijedit cemo.« I 13. lipnja vapi Lamberg za pomoc. Istoga dana zavjerio
je Nijemce, Uskoke, Hrvate i gradjane, te su svi prisegli i tvrdu vjeru zadali, da ce Za-
jedno zivjeti i umrijeti. Hasanpasa bijase doduse pred velikim mostom ostavio pismo,
kojim je pozivao kapitana i posadu, da predadu grad, koji i onako pripada sultanu; ali oni
su odbili pasinu poruku, »jer nijesmo voljni uciniti ono, sto su uradili izdajice i Bozji ne-
vjernici Hrastovicani.« Istoga dana opremili su bihacki .gradjani molbu na Auersperga, da i

u ime Isukrstovo pomogne. Ako Bihac padne. osjetit ce to citavo kr§canstvo. Nece da
trose rijeci, ali su pripravni »poginuti kao starovjerci krscani katolici.« i

Qenerala Auersperga nije u taj mah bilo u Karlovcu; on je boravio na Rijeci i u

Senju radi Uskoka. Njegov zamjenik, karlovacki kapitan Juraj Paradeiser, rado bi bio po-
tekao u Bihac, ali se je bojao za Karlovac; zato se je obracao na kranjske staleze, koji

medjutim nijesu pravo vjerovali u ozbiljnost pogibelji, vec su mislili, da bosanski pa§a kani
samo obnoviti i utvrditi prosle godine osvojeni Ripac.

Hasanpasa bijase 13. lipnja, opasavsi grad Bihac, odabrao narocito tri mjesta, s kojih
je udarao na grad. Sam je stao kod brda Pokoja, koje su Biscani tada prozvali »Nepokoj«;
drugi odio vojske stajao je kod Kralja, sjeverno od Bihaca, a treci na jugu kod Ripca. Bihac
bio je opasan tako cvrsto, da je Lamberg 13. lipnja mogao samo pojedince poslati s pismima
u Karlovac, i to najprije dva Uskoka, onda dva huzara (Antuna Hrincica Mihajla Qlac- i

nika) i napokon tri haramije (Juricu Curilovica, Qaspara Radovica mladoga Peranskoga). i

Poslije kao da se nitko vise nije mogao proverati kroz turski tabor. Dne 17. hpnja pise
porkulab u Slunju, spomenuti vec Nikola Barbaric, uskockomu kapitanu Petru Erdedu, da
je s velikom pogibelju uneseno neko pismo u Bihac, jer ga Turci opasase sa svih strana.

Dalje javlja: »S planine Pljesivice nasi su vidjeH, kako Turci neprekidno s dvije strane
. . .

topovima udaraju na Bihac. Tutnjava velikih topova dopire danas do nas. Ju5er je nijesmo
mogli cuti, jer je duvala jaka bura. PaSagovori, da cedo6ipod Slunj, Cim
 HASANPASA OSVOJIO BIHAC (19. LIPNJA 1592.). 379

z a II z in c liihac. Neka samo dodje, docekat cemo ga s veseljcm. Borit cemo se za

krscansku vjeru, dok nam Turd na vratu ne razbiju grada.«
Osam do
devet dana odbijali su BiSCani tursku silu, ne mareci za ponude Hasan-
paSe, da ce slobodne, ako mu predadu grad. Due 19. lipnja
ih ostaviti bio je petak — —
stali su Turci vec Ijestve prislanjati na gradske zidiiie, da juriSem provale u grad. U taj
osudni (^as dodjose k Lambergu bihacki sudci (sudac, stari sudac i podsudac), te izjaviSe u
ime gradjana, da se vole Turcima na vjeru predati, nego bez milosrdja propasti, jer turska
je vojska ogromna, a Bihacu nema ni od kuda pomoci, pa tako podsjednutima prijeti ocita
propast. Lambergu nije preostalo drugo, nego da s Hasanpasom ugovara o predaji grada.
UtanaCeno bi, da svakomu bude slo-
bodno otici Iz grada sve svoje so- I

bom ponijeti, ako se Bihac^ bez da-

Ijega odpora predade. I t a k o s u
Turci jo§ istoga dana (19.

lipnja) u§li u grad. U prvi kraj

hinio je MasanpaSa, kao da ce odrzati
rijeC, pace je darivao dragocjenirn
haljinama i novcem vojnike i gra-
djane, zene i djecu; no brzo su krs-
cani pozalili, §to su povjerovali nje-
govim obecanjima. Josip Lamberg
bijaSe prema ugovoru ostavio Bihac
sa dvadeset dva njemacka vojnika
i i

hrvatska konjanika, zatim sa osam

gradjana, koji su sa sobom poveli
2ene, djecu blago. Posao je preko
i

Dreznika u Slunj. Najprije ga je

pratro sam HasanpaSa do Calopeka

kod Petrova sela, odanle imala ga je
deta od 400 turskih konjanika dovesti
do Slunja. Ali ^im se je pasa udaljio,
stadose se Turci natezati sa zenama
i diecom Lambergovih drugova.
Stoga se rodi kavga, u kojoj su iz-
ginuli svi kr§cani osim kapitana i
ANDRIJA AUERSPERG
osam pratilaca. Jo§ su gore prosli
general hrvatske krajine (t 8. X. 1593.). Iz djela
zaostali 2itelji grada Bi§da. Cim je
•Annales Ferdinandei«, koje je sastavio Fr. Chr.
Hasan pa§a posve obladao gradom,
Khevenhiller (t 1650.).
dao je nemilo iitelje progoniti. Od
5000 krSeana, §to ih je tada bilo u
gradu, dao je vi§e od 2000 posje(ii, a
800 djece pokupio je, te ih je poslije
poslao u Carigrad. Bihac pak postao je glavnim mjestom jo§ god. 1578. osnovanoga sand-
zaka ostro2ackoga, koji se odsad zove b h a 6 k i. i

Pad Bi§(ia, koji je kroz deccnija bio glavni branik hrvatske krajine. Mcmilo se je doj-

mio krScanskoga svijeta. U NjemaCkoj izdavali su letke, koji su prikazivali grad priCali i

o propasti njegovoj. Ali najviSe zabrinuli su se ban Tomo Erdedi, njegov brat Petar, pa
onda krajiSki gencrali, to vi§e, §to se nije znalo, kamo 6c sada krenuti pobjedonosni paSa
bosanski. Petar Erdedi boji se za Slunj, Jural Paradeiser za Karlovac, ban za Brest i Si-
sak, a Cirasswein za slavonsku krajinu, jer Cuje. da se sand^akbeg cerniCko-pakracki
sprema obnoviti Jelengrad kod Moslavine. Ban je najbolje pogadjao, ier vet 28. lipnja
380 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

javlja kapitan Andrija Oleissbach iz Zagreba. da su Turci na Kupi pri Brestu sagradili
most, pa da ih je vec 1200 preslo na je Hasanpasa
lijevu obalu rijeke. U isto vrijeme pisao
uskockomu kapitanu Petru Erdedu ovo pismo: >;Razumjeli ste, mislim, predobro, kako je vas
brat doveo ratne topove pod novu tvrdinju carskoga velicanstva (Fetrinju), da ju njima bije.
Ali neka znade, da je to preko njegovih sila, posto caru nije zadovoljio ni radi Moslavine.
Stoga vas molimo, svjetujte ga, neka protiv cara rata nc vodi, jer po bozjoj volji postaje
oCito, sta su uradili oni, koji su dosad protiv njega ratovali. I to takodjer vama pisem, ako

se hocete koristiti mojim savjetom, te zlo ne uzmeie: izvolite se mojemu caru pri-
mi za
kupiti (velitis caesari meo adhaerere). Obecajem vama svojom velikom vjerom, da cu
vama u prilog kod cara tako raditi, da cete svoja imanja drzati, kako ih drzi bastinik
kralja Ivana u Erdelju. Jer Bog mi je svjedok, kako zelim, da budete vi s menom kao drugi
brat, i da cara sluzimo. Qledajte te borbe i pustosenja, koja se zgadjaju, pa vas pitam, tko
ce za njih racun pred Bogom polagati? Velik se bo racun mora poloziti pred Bogom, sto
toliko ubogih podanika biva robljeno te jadikuje. Stoga vas molim, ne kazite, da vam ja

kakvu nepravdu nanosim. Bog mi je svjedok, da sam vam ja u toj stvari iskren prijatelj,
kako cete poslije izkusiti. J e r b o z o
i s e v o s v d a, da e d n o m t u p o-
j j 1 j i i j j

krajinu pokorim (nam voluntati Dei placet, ut provinciam banc seme! subiiciam).
Zdravstvujte.« Petar Erdedi jamacno nije bosanskomu pa«i ni odgovorio, vec je 2. srpnja
trazio od stajerskili staleza ratne zaire za obranu povjerenoga mu grada Slunja; ali se je u
isto vrijeme proculo, kako mu Hasanpasa buni Uskoke u 2umberku, da ostave krscanstvo,

pa da se pokore sultanu.
Jos se obca uzrujanost radi pada Bisca, snasla je h/vatsko kraljevstvo
nije slegla

nova bijeda. Mletacka je vlada izrabila borbe na krajini hrvatsko-bosanskoj, da se osveti i

senjskim Uskocima, da ugodi turskomu sultanu. Premda je mletacka obcina zivila u miru
i

s carem Rudolfom, premda se je bas u ono vrijeme ozbiljno radilo, da se stane na put
i

gusarenju Uskoka po moru, dpplovio na pocetku srpnja mletacki admiral Tiepolo s mor-
je

naricom pred grad Bag

g), koji se je smatrao predstrazom Senju,
(K a r 1 oba za koji i

su se otimali Turci Mletci. General karlovacki

i Auersperg senjski kapitan Lenkovic jav- i

Ijaju 5. 6. srpnja suglasno, da je mletacki admiral udario topovima na

i Bag, te ga osvojio
i Porkulaba gradskoga Samariju Vutoria
razvalio. zapovjednika straze Samariju Premba i

da je objesio, a ostale vojnike zarobio na galije prikovao. Sada prijeti opasnost Senju,
i

Otoccu i Brinju, pace citavoj primorskoj krajini sve do Krasa Pivke. i

Medjutim bijase Hasanpasa ostavio Bihac, te dolinom Une udario k sjeveru prema
Kupi. Da prikrije svoju namjeru, pozvao je u isti mah kapitane posada u Senju, Slunju i

Brestu, da mu se predadu, kako su

posade u Hrastovici, Izacicu Bihacu. Ban
to ucinile i

Tomo Erdedi bio je je cuvala posada od stajerskih vojnika

prvih dana srpnja u Brestu, koji
pod zasebnim kapitanom (Kristofor Penchel); odanle se je ban vratio u Pleso kod Velike
Oorice, gdje ga nalazimo utaborena 11. srpnja Tu pise stajerskim komesarima Vilimu Win-
dischgraetzu Baltazaru Wagenspergu u Zagrebu, da je turski most od ladja na Kupi kod
i

Bresta sasvim gotov, da su u vodu zabijeni stupovi, koji ce most drzati. Posada u Brestu
i

vapi za pomoc, pa ban moli stoga komesare, da stajerske domobrance, koji ce stici u Za-
greb, ne salju kuci, nego da ih poslju u Brest. U drugom pismu od istoga dana javlja ban
ponovo, da su Turci kod Bresta zgotovili most, pa da ce pasa sigurno poci na Sisak. On
je navlas lazno razglasio, da krece na Karlovac, samo da tako krScane zavara. Stoga ban

ponovo moli komesare, da poslju stajerske domobrance u tabor pod Sisak. Medjutim bi-
jase u Zagreb zaista stiglo do 2000 stajerskih domobranaca (400 konjanika 1600 pjesaka), i

kojima su zapovijedali Ivan Saurau, Juraj Andrija Oleispach. Karlo Teuffenbach, Jonas Wil-
ferstorf. Abac Hohenwart drugi kapitani. Nakon obavljene smotre 12. do 14. srpnja posli
i

su na jug, te su 15. srpnja kod Bunskih sjenokosa boravili u banovu taboru, a 16. srpnja

pod vecer stigli su u Brest. Bilo je skrajnje vrijeme da su doSli, jer je malena posada u
Brestu, koja je takodjer sastojala od stajerskih vojnika, bila u najvedem strahu. Jo§ 15.
 PORAZ BANA TOME ERDEDA KOD BRESTA (19. SRPNJA 1592.). 381

^rpnja pisao ie Mikac iz Siska: »Bana nitko ne opominje, da se za vremena utabori (u

Hrcstu). Bojim se, da ce se neprijatelj prije utnboriti ii Petrovcu, nego ban; stoga hi ga vi
(kaptol) niorali opomenuti da ne krzrna, vec da poSlje u Brest svoje vojnike,
i zahtijevati,

narocito konjmike. Jer ondje su sami Nijemci, bojazljivi, usudjiijuci se jedva izlaziti. Svi su

Nijemci duhom klonuli, po§to im je Brestovski procitao neko tursko pismo, koje su Turci
juder u noci polozili kod mosia pn Brestu, n kojem zahtijevajii, da im predadu kaSteo, jer
ce ga drugcije inace dati. Vina nemamo, izpili su ga svakidanji gosti.« Dne 16. ili 17. srpnja
doSao ie u Brest banskom Cetom
i sam ban s narodnim ustankom slavonskim, koji se
s i

bijaSe oko niega skupio. Od hrvatskoga generala Auersperga nije se mogao nadati pomoci,
jer je taj stajao sa svojim cetama oko Karlovca Slunja; nasuprot imao je stici u banov i

tabor slavonski general Stjepan Grasswein sa svojim izvjezbanim krajisnicima. O prilikama

u banovu taboru pise Mikac 18. srpnja:
»Jucer smo banu poslali 300 Ijudi (kap-
tolskih kmetova), skupljenih lukavoscu i

doskocicama, premda ne ce ostati u ta-

boru, kao ni drugi, koji kad razgledaju
tabor, potajno kuci odlaze. Dvije nase
vojvode s vojvodstvom Cvetkovic mo-
rat ce u taboru svedjer ostati, tako i

span sa svojih 25 kopljanika . . . Nijemci-

Zajedno s banom salijetavaju nas, da po-
dignemo most (na Odri), ali jos nijesu

ustanovili nijesto . . . Nijemci, narocito

oklopnici, nas i bana, premda je vrlo
zabrinut (turbatissimum), gone na
smijeh. Pricinjaju se, kao da su citavu
Petrinju razvalili. Sve prosjace iz grada
(Siska); mi sami oskudijevamo, pa im
ne mozemo drugo poslati nego ribu i

ocat.« Medjutim je sutradan (19. srpnja)

Mikac primio od bana ovo hrvatsko

pismo: »Fotom neka znate, kako ovamo
dodjo§e istiniti glasi od postena glasnika,
da ce pa§a svakako da nas ili
nocas ili rano na tabor uda- VELIKI VEZIR SINAN PASA
r t
i zato vi za Boga poSaljite nam
i,
(t 1596.).
Uudi, sto najvise morete amo, i po§a- Iz Ortelijeva djela »ChronoIosia<, 1603.
Ijite nam dvije ili tri mali torozki (topa)
laki, ki su totu, a vjerujte, ako bude go-
spodina f3oga voija, da hocemo vam
trud iipo platiti, v Cem ne dvojimo, da nam gospodin Bog hode dati do-
brusreiSu. E castris 19. Julii 1592. Thomas Erdody perpetuus Montis Claudii ac comi-

tatus Varasdiensis comes et banus.«

Ali ovaj put je bana bojna sre(5a iznevjerila. On se bija§e jo§ 17. srpnja obratio na ka-
pitana u IvaniCu i Koprivnici, pa i na Jurja Zrinskoga. da mu priteku u pomo<J; ali od njih

ne bi ni odgovora. PaCe ni kod Bresta nijesu vje-

kapitani Stajerskih domobranaca u taboru
rovali njegovim uhodama. da 6c liasanpaSa, koji je tek 14. srpnja iz Banjaluke doSao u
Kostajnicu, a u nodi od 18. na 19. srpnja u Petrinju, namah sutradan udariti na krSdanski
tabor. Stajerski kapitani u obde su slabo mariii za banove prcdioge savjete, paCe se i

nijesu htjeli ni podvrdi njegovoj vrhovnoj zapovijedi. Tako su pred Brestom bila za pravo
dva tabora: jedan banov tik do rijeke, a drugi Stajerski na susjednim vinorodnim brefulj-
382 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

cima. Sve doznao je Hasanpasa po nekom uhodi Vojinu, koji bijase od bana k njemu
to
pribjegao, pa je onda odlucio s mjesta udariti na krscanski tabor, u kojemu je svega moglo
biti nesto preko 3000 Ijudi (preko 2000 Stajeraca, ostatak banska ceta od 500 momaka i

hrvatsko-slavonski kmetovi, u koliko se ne bijahu razbjegli).

Bilo je to u nedelju 19, srpnja. Dan je bio vrlo sparan. Stajerski kapitani, ne mareci
za opomene banove, bijahu poslije objeda posli na pocinak (plerique graves cibo vinoque
sopiti iacebant); vojnici njihovi ostavili su tabor te se razisli po okolisu. Najednom se pro-
culo, da turska vojska iz Petrinje preko mosta pod Brest. Bilo je dva sata po podne.
dolazi
I zaista su cete turske hrpimice prelazile preko mosta. Prva na udaru bila je banska ceta.
I stajerske su se cete u to spremile u bojni red, te odbijale turske navale. Ali Turaka do-
lazilo je sve vise, tako da ih je napokon bilo u boju 7000 —8000 momaka, Tom pretezitom
silom bilo je Hasanpasi lako, da s jednim odjelom svoje vojske krscanski tabor
obidje, te s boka, pace i za ledjima navali na bana i Stajerce. Prije-
tila je skrajnja pogibao, da ce turska vojska malobrojnije krscane sa sviju strana obkoliti.
U taj osudni cas razvio je ban kraljevsku zastavu, da krscansku vojsku ohrabri na navalu,
pa da probije neprijateljske redove. Ali to nije poslo za rukom. Videci ban, da je sve pro-
palo, zamijeni svoga konja s drugim, koji je bio upregnut pod stajerskim topom, pak s njim
pobjeze preko Kupe. Za njim razbjezali se i vojnici, kamo je koji mogao. Pojedini manji
odjeli, kao ceta Jurja Andrije Gleisbacha, branili su se hrabro; vodja stajerskih konjanika
Ivan Saurau poginuo je u boju. Za sat i pol bila je bitka svrsena, a svrsila se je podpunim
porazom krscanske vojske. Jos istoga dana, nekoliko sati iza boja, pisu zapovjednici grada
Siska kaptolu u Zagreb ovako: »Neprijatelj je na tabor nasih udario, te ga razasuo. Naj-
bolje satore i sve topove je ugrabio. Sve je pjesake posjekao ili zarobio. Umakli su neki
banski vojnici s banom i ugledniji Nijemci. Boj je trajao od dva sata do cetiri. Nasi su se
izprva osobito hrabro (acerrime) borili, napokon su sramotno bjezali. Sutra ce se raditi o
nasem gradu (Sisku). Mi cemo ga ostaviti, cim ugledamo neprijatelja u varosi, jer ce nas
nasim topovima zatuci. Pobrinite se za grad. Na (kasteo) Brest nije (neprijatelj) navalio,
vec je Nijemce (u njemu) obkolio, pa ceka do sutra, da li ce se njemu predati. Odavle pak
poci ce, kako smo rekli, ravno na nas ili preina Zagrebu, zavicaj gospodina Stjepana Ko-
vacica. Pomozite, jer cemo grad napustiti, cim (neprijatelj) varos zauzme.« Po drugim vije-
stima doznajemo, da se je od 400 stajerskih konjanika spasila samo polovica, nadalje da je
Hasanpasa progonio bjezece krscane do Letovanica, napokon da je ugrabio citav tabor, a
narocito pet vecih topova (1 stajerski, 2 banova 2 zagrebacka). i

Poraz kod Bresta dojmio se je silno i Turaka i krscana. Hasanpasa govorio je po-
slije, da ne zna, da li je »pobijedio vojnike ili kramare«. Izmedju brojnih zaroblje-
nika izabrao je najodlicnije, pa ih je onda s mnogim zarobljenicima iz Bihaca poslao po Ru-
stanbegu u Carigrad, da se pred sultanom pohvali. Dne 26. rujna slavilo se je u Cari-
gradu veliko slavlje. Povorka od 29 kola prolazila je gradom, na kojima su bili smjesteni
odlicni zarobljenici (njih 172), 600 odsjecenih glava, 23 zastave ugrabljene kod Bresta sa i

grobova hrvatskih junaka u Bihacu. Puk je pratio povorku slavio dobitnika, a sultan je i

Hasanu poslao na dar zlatne haljine pocastnu sablju. Qovorilo se je pace, da ce postati
i

velikim vezirom. Dok su Turci od radosti klicali, krscani su gotovo zdvajali, te iztrazivali
uzroke porazu kod Bresta. Karlovacki general Auersperg bijedio je bana Erdeda, sto se
je utaborio preblizu mostu i Petrinji, te tako drazeci Hasana vojsku svoju izlozio skrajnjoj
opasnosti; hrvatski stalezi branili su opet bana, te svaljivali svu krivnju na krajiske gene-
rale, koji nijesu u pomoc pritekli, i na stajerske domobrance, koji su ratovanju s Turcima
bili posve nevje§ti.
Neposredna posljedica poraza kod Bresta bijase, da su Turci kroz dva tri dana ne-
milo haracili po Turopolju, te na svom cetovanju doprli sve do 2elina i Kerestinca. Tu u
dvorcu Kerestincu bijase ceta od 600 Turaka 23. srpnja zatvorila grofa Petra Erdeda i

njegovih 40 konjanika. Ali junacki Petar provalio je iz grada, protukao se kroz Turkc, i
 DRUQA PODSADA SISKA (24.-29. SRPNJA 1592.). 383

koii su se stoga tako prepali, da su nagnuli u bijeg. Ban Tomo Erdedi bijaSe se srecno
spasio u Jastrebarsko, odakle je vec 21. srpnja javljao, da ce sa svojim cetama, koje ima
uza se, poci pod Sisak, »da se opre neprijateiju, da dalje ne razara« (ut hosti resistamus,
ne ulterius serpat).
Medjutini bijase Hasanpa§a io§ u noci od 19. na 20. srpnja zapalio tvrdinju u Brestu, te
Stajersku posadu u njoj poubijao, zatim je slijedecih dana osvajao harao svu okolicu Siska, i

kao kastele Hergovic, Gotocu i Drencinu, pa sva sela onoga kraja. Osvojivsi napokon
i

jos i sisacku varos podsjede 23. srpnja sam grad Sisak, koji su branili kanonici Nikola
Mikac, Blaz Gjurak i Matija Fintic. Vec 24. srpnja zapoceli su Turci udarati na grad topo-
vima, poSto im nije domognu izdajom. Hasan pasa bija§e naime
poslo za rukom, da ga se
obecanjima predobio debeloga Marka (vojvodu), kastelana grofova Erdeda u Hrastilnici, pa
je taj usao u grad Sisak, da ga toboze pomaze braniti, a u istinu da ga izdade. No kano-

nici saznali su za nevjeru Markovu, jer se je rnedju inim u njega naslo cirilicom pisano

pismo, kojim »gospodin Hasan pasa, moznoga cara gospodara begierbeg bosanski« obe-
i

(^e svima sluzbenicima i kmetovima Siska i Hrastilnice, da ce sve svoje pridrzati i pasinu
za§titu uzivati, ako se suitanu pokore. Nevjernoga Marka dali su kanonici s grada sunovra-
titi u Kupu, i tako su se oslobodili izdajice. Dne 25. srpnja pisao je Mikac generalu Stje-
panu Qrassweinu u Koprivnicu ovo pismo: »Danas su Turci tri put jurisali na vanjska
vrata Siska na obkope. Nekoliko nasih sluga ustrijeiise, mi ih pokopasmo, nekoliko tezko
i

ranise Sve je Turcin slomio unistio. Sada strijeija s Kacijanericom, s veliklm banovim
. . . i

topovima s drugih 16 topova onamo, gdje Iczi nas barut. Zid kod kule srusio je na 12 la-
i

kata duljine. Takodjer je oborio dio novoga zida. Na obali Kupe prema gradu uCinio je 16
jakih obkopa, da puca s njih na zidove po vas dan. Iz drugih obkopa, koje je podigao kod
puta pri straznjoj kuli, nanosi mnogo stete. Osamdeset puta gadjali su topovi danas unutra.
Pet na§ih je mrtvih, bez onih, koji su na branilistu; jednako ne brojim 2ena ni djece. Baruta
i 2iveza donijele su Turcima deve 40 tovara. Prisegao je (Hasan), da ne ce otici, dok se ne
predamo, i dokie se bude (tek) poznalo, gdje je Sisak stajao. Ali mi ne cemo, da se o nama
govori kao o Lambergu. Micemopred svijetom sacuvati slavno ime,
kakvo nam je i dosad
bilo. Pomozite nam za volju Bozju vi, pukovnice hrvatski i

upravitelju siavonske krajine. Znamo, da nam ban ne moze pomoci, jer nema novaca, a
zemija mu nije pokorna. Jednako ni braca na kaptolu (zagrebackom) ne mogu nista uciniti,
zato nam jo§ odgovorane daju. ProSle nodi dovikivao nam je Turcin, da ce svima poklo-
niti ako se predadu, samo ne meni. Ako se §to zgodi, mi nismo krivi.« Uza svu bi-
2ivot,
jedu nijesu branitelji ni mislili, da se predadu. Hasan pasa pokuSao je napokon, da samoga
Mikca preplaSi. U posebnom pismu spoticao mu je, §to je poslanike vojnike, koje mu bi- i

jaSe poslao (legates nostros et milites ad te missos), onako izdajni(5ki sramotno zaveo, i

te ih onako krvolocno pogubio (eosque crudeliter occidisti), pa mu je zaprijetio, da ce mu

ko2u oderati, kad Sisak osvoji i razvaU. Pasa je odluCio ne micati se s mjesta, ve(5 6e pod-
sadu nastaviti sve do zime preko ratnoga obiCaja. »Uzdao si se pomo(5 oCekivao si dosad i

jedino od bana Erdeda, ah mi smo jadi od njega s pomociu Bozjom Muhamedovom i . . .

Sada te bijemo topovima, dovezenim iz osvojenoga tatora tvoga vojvode; no kad stignu
ve6i topovi, kojima smo osvojiU Bihad i Ripac. bit <ie§ i ti posve drugoga mi§ljenia.«
Dne 29. srpnja digao je HasanpaSa podsadu Siska, poSto je zaiudo kroz punih pet
dana na nj udarao. Namah iza njegova odiazka javija zagrebaCki kaptol nadvojvodi Er-
riestu dogadjaje posljednjih dana, a naroCito, kako se je grad Sisak s Bo2jom pomo(5u, a
budno§(^u i trudom kaptola sre(ino obranio. da Pismo se svrSava ovim rijeCima: »liududi
je bosanski paSa vrlo ozlojedjen, §to pod tim jedinim gradom, koji brane svedenici, ved
je

dva puta suzbit, te je morao s porazom sramotnim bijegom odstupiti: radi toga svima si- i

lama nastoji, da reCcni grad osvoji, paCe se jc svojim Muhamcdom zakleo. da ne te miro-
vati, dok ga svojoj vlasti ne pokori, te Ijagu sramotu sebi nanesenu kojim slavnim djelom i

ne operc* (Quia vero passa Bosnensis indignissime fert, se sub unica arce a sacerdotibus
384 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

defensa, bina iam vice repulsum, cum clade et turpi fuga recessisse: ob id totis viribus
praedictae arci capiendae inhiat: imo vero per Mahometem suum iuravit, se non quietu-
rum, donee earn propriae subiiciat potestati, maculamque et ignominiam sibi inustam
illustro aliquo facinore aboleat).

Poraz bana Erdeda stajerskih ceta kod Bresta imao je medjutim

i dobrih poslje- i

dica. U svima zemljama kralja cara Rudolfa uvidjalo se je, da se je dosad p r e m a o

i 1

cinilo za obranu kraljevstva hrvatskoga, pa da treba kud kamo vise zrtvovati, da se jed- i

nom barem zaustavi turska sila. Izvjesca stajerskih komesara, molbe zaklinjanja bana i

Erdeda zapomaganja Zagrebcana mnogo su doprinijela, da se je na sve strane spremala

i

pomoc Hrvatskoj, a narocito gradu Z a g r e b u, kojemu je zaprijetila najveca opasnost,

odkad je Turcima stajao otvoren put preko Kupe Turopolja do Save kod Zagreba. Na i

neprestane poticaje nadvojvode Ernesta, na predstavke ugarskoga namjestnika Kuthassyja

i kapitana Palfija Nadazda, koji su 6. kolovoza 1592. posli u Prag, prenuo se je napokon
i i

tromi kralj Rudolf. On se nije zadovoljio time, sto je zapovjedio, da odsad tri put na dan
zvoni tursko zvono, pozivljuci krscane na molitvu za obranu od Turaka, nego je poradio, da
se skupi dosta vojske novaca za dalje ratovanje. U Hrvatskoj su, naravno, neuztrpljivo
i

izgledali pomoc, pa tako je onda nastaia poslovica: »Dok se u Pragu vijeca, i

propade Slavonija« (Dum Pragae consulitis, Sclavonia amittitur).

Po odredbi kralja Rudolfa imale su sve njegove prostrane drzavine skupljati novaca
i vojnika. Suvise je povjerio Eranji Nadazdu, da o njegovu trosku sabere u Ugarskoj pu-
kovniju od 1000 placenih konjanika (husara). Stajerci su vec u kolovozu siljali pomocne
cete u Zagreb; za njima povodile su se i druge zemije, pa se je tako na koncu kolovoza i

tijekom rujna sabrala brojna njemacka vojska oko Zagreba. Va- Dne 21. rujna stigao je u

razdin Fran jo Nadazdi sa 1000 konjanika, pa se je on poslije smjestio izmedju Zagreba

i i i

Susjedgrada. I ban Erdedi sa svojom banskoni cetom zemaljskim ustankom nasao se je i

pred Zagrebom, te je iz svoga tabora 25. rujna pisao ovo hrvatsko pismo Varazdincima:
» Ovo vidimo, da ste svoje Ijude poslali v nas tabor, pod zastave cesareve svetlosti, sto
. . .

ste dobro vcinili; ali pokehdob jest sada sa vseh stran velika potrebscina ovomu nevolj-
nomu orsagu, kako i sami vidite, i v toj takovoj ptorebscine jesmo duzni vsi da pomoremo
cim .najvece moremo, znamo da se neste nigdar kratili na sluzbu i na pomoc ovoga orsaga:
zato vas opominjamo i prosimo, da vise oveli Ijudi, kotere ste v tabor poslali, imate dati
200 kvarti zobi za gotove peneze, ter da ju vcinite dovesti ovamo u Zagreb kobcine; ovde
vam se bote za nju penezi dati prez pomanjkanja. Sto znamo da hocete dobrovoljno vci-
niti, videvsi sadasnju potrebscinu.«
Velika vojska, koja bijase polegla u Zagrebu i oko njega, stitila jeglavni grad od
turskoga napadaja. Buduci da je i grad Sisak bio u to popravljen, nije se Hasanpasa usudio,
da ga ponovo podsjedne. No zato je u drugoj polovici rujna opet kod Petrinje presao preko
mosta, te udario na Turopolje, Dne
2. listopada javljalo se je iz Karlovca, kako je minulih

dana Hasanpasa u Turopolju spalio 49 sela dva trgovista (oppida). Ban Erdedi iz tabora i

u Zagrebu 30. rujna potanje izvjescuje nadvojvodu Ernesta o toj provali. Po njegovom iz-
vjescu presao je Hasanpasa 25. rujna iz Petrinje preko Kupe, te se najprije oborio na straze,
koje bijahu ban i slavonski general Qrasswein ondje postavili, da paze na kretnje turske.
Svekolike straze bise poubijane, te su se samo dva momka spasila, koji su vijest o turskoj
provali banu donijeli. Sutradan, 27. rujna harao je Turcin po citavom Turopolju. Osvojio je

kasteo Vukovinu Nikole Alapica, i drugi kasteo u Lomnici, gdje se je Hasanpasa utaborio;
medju njima 2elin grofova Erdeda, srecno se obranise. No zato je Hasanpasa
ostali kasteli,

spalio porobio preko cetrdeset sela, koja ban poimence nabraja (Mraclin, Lazine, Obrez,
i

dva Novaka, Kostanjevec, Markusevec, oba Lukavca, dolnju Lomnicu, Malu Veliku Mlaku, i

Brezovicu, Nove Cice, Veliku Malu Qoricu, Kobilic, Rakarje, Pleso, Hrasce, Buzin, Za-
i

prudje Svetu Klaru, Botinec, Qornje Dolnje Cehe, Oresje, Kosnicu itd.), te je dopro sve
i i

do kastela Kerestinca. Nadazdi, koji bijase toga dana sa svojih 1000 konjanika dosao pod
 KARLO. MARKQROF BURGAVSKI, U SLAVONIJI.

Siisjedgrad, htjeo je preci preko Save, te se ogjedati s Turcima; ali ga je ban odvratio od
nauma, jer je turska sila kud i kamo brojnija. Hasan opet nije se usudio preko Save, gdje je
stajao utaboren ban Erdedi s njeinaCkiin cetama, vec sc ic 21. rujna stao vracati prema

Kupi, poharavsi torn prigodom vinorodne krajeve u Vukomerickim goricama. Provala tur-
ska bila ie ^trasna: kako piik nije bio pripravan na bijeg, zarobio je Hasanpa§a mnogo
ijudi, po i/'c^cu haiu)\ preko 2000. Suvise je ugrabio sila zita, koje je sa sobom poveo
II

na 1000 kola, pa onda nebrojenu stoku. O toj provali sirile su se u zapadnim zemljama jo§
straSnije vijesti. pace se govorilo i pisalo o novom por?)zu krscanske vojske. Tako je i

nastala legenda o porazu krscanske vojske kod Petrinje dne 17. rujna; u torn boju da je
zarobljen Nadazdi, da je izginula sva krscanska vojska (6000 ubijeno, 1000 zarobljeno), da
je pasa zarobio 12 topova, 7 zastava i koje sta drugo. Jo§ su se sirili glasi, da je pasa kod
Zagreba presao preko Save, pa da ravno ide na Ljubljanu. Stanovnici ijubljanski stall su

vec seliti se iz grada bjezati u gore; i

tek poslije stigli su pouzdani glasi,

da su se Turci vratili u Petrinju.

U to je nadvojvoda Ernest sve

moguce radio, da se u Zagrebu i okc
njega sabere sto veca vojska, pa da
se io§ one jeseni poduzme vojna na
Petrinju. A da ne bude razmirica iz-

medju hrvatskoga bana njeinackih i

zapovjednika, imenovan bi naravni

sin tirolskoga nadvoivode Ferdi-
nanda, po imenu Karlo mark-
grof Burgavski (von Burggau)
od kralja Rudolfa vrhovnim vojvo-
doni za sve cete u lirvatskoj i Sla-
voniji. Time je stala i Tirolska prino-
siti novaca vojske za obranu hrvat-
i

skoga kraljevstva. Dne 29. listopada

javlja nadvojvoda Ernest ZagrebCa- KARLO MARKGROF BURGAVSKI.
nima iz stajerskoga Qradca, da je
Fo savremenom izvorniku u ambraSkoj
markgrof Karlo vec imenovan vr-
zbirci umjetno-historiCkoga niuzeja u Be£u.
lioviiirn vojvodom (diser beuorstenn-
den khriegsexpedition wider den
erbfeind), i da ce za koji dan stici u
Zagreb, gdje tt nekoliko dana bora-
viti, dok se sva domaiJa i strana vojska u taboru okupi. Ernest moli gradjane, da Karia i

njegovu druzinu ^astno doCekaju, te da mu prema potrcbi sve za pristojnu placu davaju.

Markgrof Karlo stigao je s druzinom tirolskom vojskom u Zagreb 7. studenoga. i

DoCekali su ga sveCano ban biskup, te su ga poveli u prvostolnu crkvu, gdje je bila

i i

sluzba Bo^ja. Slijededih dana dolazila je ostala vojska, tako da se napokon skupilo nekoliko
tisu(3a Ijudi. Osim Ceta markgrofa Karla ugarskih konjanika Nada2dovih bile su doSle i

dvije pukovnije carske (2fK)0 Ijudi), koje su vodili Ivan Werner Jakov Hanibal Reitenau, i

nadalje Cete salzburikoga nadbiskupa, napokon talijanski dobrovoljci, koje je vodio Se- i

bastijan Montecuculi. Svu tu vojsku, kao banove (iete Stajerske razmjestio je geiicralni i i

kvartirnik Krsto Heim po Satorima izmedju grada Zagreba Save, a kad se ie malo zatim i

Sava razlila te Citav kraj poplavila. preneseno bi logoriSte na breJSuljke, Sto se ni^u od
Zagreba do Susjedgrada. Tu je vojska Cekala ria ladje, s kojima tt se sastaviti most za pre-
laz vojske preko Save.
k" 1 a i /* Hrv tv^vi TH (^\ 9^
386 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Medjutim se je cinilo, da ce Hasanpasa opet preteci krscanske vojvode. Svakako i

prije 14. studenoga provalio je on s velikom vojskom opet u Turopolje, popalio je mnoga

sela, koja bijase posljednji put postedio, pa je 2000 dusa poveo sa sobom u suzanjstvo. Po-

magali su ga pri torn sandzakbegovi pakracko-cernicki, pozezki zvornicki. Druga dva i

bega harala su u vrijeme u krajevima oko Sredickoga. Malo iza pasinoga povratka na-
isto

stojao je ban Erdedi, da utvrdi obale Save. Stoga je 19. studenoga iz svoga tabora u Za-
grebu pozvao stanovnike varosi Qradca kod Zagreba, da mu dadu novaca, »ki bi sada po-
trebni na ove strazbenice, ke te se nacinjatinabregSave.« Ban ozbiljno
prijeti, ako se njegovu nalogu ne odazovu: »I ako toga v takovoj potreboce ne vcinite, ne
cete prez velike kastige biti, ar se to vseh vas pristoji . . .«

Silne kise, koje su u to navalile, prijecile

su prelaz krscanske vojske preko Save.
Kad zatim zapao jos golem snijeg, kako ga odavna nijesu pamtili, zapeli su svi ratni
je

podhvati i krscanski i turski. Dne 13. prosinca javljaju zapovjednici grada Siska mark-
grofu Karlu, da je most na Kupi (kod Petrinje) porusen, turskih satora ne vidi se ni kod
Petrinje ni kod Hrastovice, a iz tvrdje Petrinje nitko ne izlazi niti u nju ulazi. N e vidi
se drugo nego silan snijeg. Na osnovu ovoga pisma i drugih izvjesca sazvao je
markgrof Karlo bojno vijece, l^oje je zakljucilo, da se tabor razpusti i vecina vojnika kuci
odpusti. On sam ostao je jos nekoliko tjedana u Zagrebu.
Dogadjaji u Hrvatskoj i Slavoniji tijekom godine 1592. bijahu kralja Rudolfa uvjeriii,
da Turci ne ce mirovati, vec da ce naskoro planuti veliki rat. To ga je sklonilo, da trazi po-
moci od Ugarske, pa zato se rijesi nakon vise godina opet sazvati ugarski sabor, da trazi
od njega sredstva za ratovanje. I tako je kralj Rudolf jos 5. prosinca 1592. sazvao ugarski
sabor, koji ce se sastati u Pozunu 25. sijecnja slijedece godine 1593. No kako se kralju nije
nikako htjelo ostaviti Praga, te pogadjati s ugarskim stalezima, odredio je namah, da ce ga
na saboru zastupati brat Matija. Nadvojvoda Matija bio je treci sin kralja Maksimili-
jana, mladji od Rudolfa i Ernesta. Kako po otcevoj odredbi nije imao nikakva utjecaja na
vladanje, bijase god. 1577. prihvatio poziv nizozemskih katolika, pa je posao onamo za vr-
hovnoga namjestnika, koju je cast vrsio do god. 1581. All buduci da je Matija preuzeo tu
sluzbu bez privole svoga brata, kralja cara Rudolfa, ozlojedio ga je tim tako, da ga je kralj
i

iza povratka iz Nizozemske kroz vise godina ocito zapostavljao. Tek sada povjerio mu je,
da ga zastupa na ugarskom saboru, a 14. travnja 1594., nakon odlazka nadvojvode Ernesta
u Nizozemsku, imenovao ga je za svoga zamjenika u Ugarskoj ostalim svojim zemljama. i

Dakako da Rudolf nije tada ni slutio, da ce ga brat Matija za cetrnaest godina prinuditi, da
se odrece i krune ugarske.
Dan prije, nego sto se je imao otvoriti ugarski sabor, naime 24. sijecnja 1593. sastao
se je hrvatsko-slavonski sabor na kaptolu u Zagrebu. Zadaca mu je poglavito bila, da bira
poklisare za sabor u Pozunu. Izabrani bise kanonik i prepost zagrebacki Nikola Selnicki i

viceprotonotar Caspar Petricevic, kojima bise izdana vjerovna pisma (literae credentiona-
les) i naputak (instructio), sta da govore i rade na ugarskom saboru. Neka najprije nadvoj-
vodi Matiji izloze, sta bi sve trebalo uciniti za spas propadajucega kraljevstva hrvatskoga,
i kako bi se morala narocito Petrinja razoriti; jer ako se to za vremena ne ucini, propasti ce
ne samo hrvatsko kraljevstvo, nego citava Qermanija Ta u posljednje i i Ugarska.
dvije godine (biennio) pasajebosanski spalio oko dvadeset §est i

gradova kastela, a k tomu je 35.000 Ijudi odvukao u suzanjstvo! Po-

i

slanici neka se nadalje potuze na zulume kraljevskih carskih vojnika, koji su grozno ha- i

racili u nesrecnoj zemlji, te narodu sve otimali, pace Ijudima odijelo s tijela skidali, tako i

da narodu nije drugo preostalo nego zivot polugolo tijelo. Osobito je haracio neki Veszei
i

Joza, vicekapitan Nadazdovih konjanika i pjesaka, kojemu se ne bi smjelo vise dopustiti, da

dodje u zemlju. Nadalje trebalo bi bansku cetu pojacati i bolje placati. Sadanja ban s ka
c e t a broji tek 250 konjanika i 250 pjesaka, a sto je jos gore, nije vec nekoliko go-
dina primila place (ab aliquot iam annis insolutum), pa je stoga tako neznatna i
 UQARSKI SABOR 1593. 3^

slab a, da bi jedva odoliela kakvomu vojvodi ili begu, a kamo li

da se opire premocnomu pa§i bosanskomu, a uz to io§ strati na i

odredjenim joj postajama! Ako bi se pred saborom iznijela tufba na bana radi
poraza kod Bresta, neka ga poklisari opravdaju time, sto mu nije potekao u pomoc ni jedan od
oba krajiska generala, zatim sto je imao premalo domacih vojnika, §to strane 5ete nijesu i

bile vikle turskomu ratovanju. Generali hrvatski slavonski neka u budu^e rade spora- i

zumno s banom i neka ga pomazu, gdje se potreba ukaze; suvise neka se 51anci posljed-
njega sabora glede zemaljskoga ustanka od kraija potvrde, da se tako podigne i vlast ba-
nova. Poklisari neka jo§ upozore, kako je kaptol zagrebacki proslih godina o svorti trudu
i trosku branio grad Sisak; podjedno neka porade, da kaptol za obranu toga grada
ali

bude primao ili od Stajerske od Ugarske izdaSniju pomoc. Ako bi pak poklisari vidjeli, da
ili

ni nadvojvoda Matija ni stalezi ugarski nijesu skloni, da izdasno pripomognu obrani kra-
Ijevstva, neka onda izjave: »Stalezi i redovi prebijedne kraljevine Slavonije, li§eni pomo6i
1 podpore, prije nego svi padnu u turske ruke ili ostave prebivalista u svojoj predragoj
domovini, te se drugamo odsele: najprije pred Bogom, onda pred njegovim veliCanstvom
(kraljem), pred njegovom jasnosti (nadvojvodom Matijom), pred citavim ugarskim kraljev-
stvom i pred cijelim krscanskim svijetom najsvecanije ocituju, da ce naSavsi se u skrainjoj
nevolji uciniti za svoj zivot i obstanak ono, §to im sudbina i nufda pokaze kao zgodnije i

koristnije.*

Ugarski sabor bio je na okupu do dva mjeseca. Stalezi bill su ozlojedjeni, sto je

kralj trazio od njih samo dace i slicne stvari, dok o tegobama njihovim nije bilo ni spo-
mena. Spoticali su kralju, sto jos nije popunio palatinske Casti niti ostrogonske biskupije, i

sto nije kraljevstvu vratio stare slobostine. »Jer tko nije Slobodan,* govorili su oni, »nije
ni podoban da se bori.« Napokon dozvolise ipak ratnu dacu za jednu godinu po tri zlatna
forinta od seli§ta, ali odredi§e, da je ne ubira kraljevska komora, nego od sabora izabrani
povjerenici ili deputati, i to Sigismund Rakoci u gornjoj Ugarskoj, Stjepan Illeshazy u zu-
panijama s obje strane Dunava, a Nikola Istvanffy u Slavoniji. Buduci da su poklisari kra-
Ijevina Hrvatske i Slavonije staleze gorljivo podupirali u pogledu starih slobostina, to je

sabor podupro takodjer njihove zelje i zahtjeve. Clankom 9. odredjeno bi, da se za obranu
Slavonije ostavi svakolika ratna daca u njoj ubrana; suvise bi dozvoljeno, da se od ratne
dace ugarske ustupi 10.000 forinti, koje ce Illeshazy i Rakoci predati Istvanffyju. Clankom
20. opet zamolise ugarski stalezi kraija, da banu pove^a bansku cetu i da joj dosad zaslu-

2enu placu izplati, zatim da banu podijeli svoj kraljevski ugled i vlast nad svima kapita-
nima u Hrvatskoj i Slavoniji (eique suam auctoritatem et in earum partium capitaneos
potestatem dare dignetur). Kralj je sve (23) zakljucke saborske potvrdio u Pragu 20.
oiujka 1593.
Ban Tomo Erdedi ne bijaSe poSao na sabor u Po2un. Dne 30. sijeCnja 1593. pi§e on
iz Samobora nadvojvodi Ernestu potvrdjuje, daje primio njegovo pismo, u kojemu na-
i

la?e njemu, da ne ide na sabor u Poiun, nego neka ostane na granici u ovim burnim vre-
menima; ban zadovoljava nalogu kraljevu, te ostaje, premda imade privatnih posala u Po-
iunu (elegi potius publica privatis anteponere). I zaista je banova nazoiJnost u domovini
bila potrebita, jer je morao stajati uz bok markgrofu Karlu Burgavskomu, kojl je bio na

Celu preostalim Cetama u Slavoniji. Osim toga radilo se je o torn, da se sagradi most na i

Savi za prela^enje vojske, zatim da se mjesto razvaljenoga Bresta podigne druga tvrdlnja
nasuprot Petrinji. jer je zapovjednik njezin Rustanbeg stao vc6 prvih dana sijeCnja Siljati
svoje Cete preko Kupe. Tako je jedna Ceta turska 10. sijeCnja spalila kaSteo Martlnkovi(5,
te povela u suianjstvo 200 Ijudi. Pod konac sijeCnja ostavio je markgrof Karlo Slavoniju,
Qradac. Qovorilo se je, da 6e po^i za upravltelja u
te se je 2. veljaCe svratio u Stajerski
Nizozemsku. Mjesto njega bija^e nadvojvoda Ernest imenovao zamjenikom svojim njego- i

vim vrstnoga pukovnika Ruprechta Eggenberga. Taj je bio rodom Stajerac. te je

doslije slu2io gotovo kroz dvadeset godina u §panjolskoj vojsci u Nizozemskoi pod giaso-
25'
388. KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

vitim vojvodom Aleksandrom Farneseom Parmanskim. Vrativsi se u domovinu u zgodan

cas zapala ga je zadaca, da podje u rat na Turke. U naputku, sto ga mu je dao nadvojvoda
Ernest, kaze se, da imade zapovijedati vojsci zajedno sa slavonskim generalom Stjepanom
Grassweinom, zatim s Ivanom Wernerom i Jakovom Hanibalom Reitenauom, pukovnicima
carskih i salzburzkih ceta u Slavoniji. Suvise imade dopisivati i sporazumno raditi s hrvat-
skim generalom Auerspergom i hrvatskim banom Erdedom. On je samo zamjenik vrhov-
noga vojvode Karla Burgavskoga, stoga mora u svim vaznim stvarima traziti oba-
vijesti od nadvojvode Ernesta; jedino u osobito presnim poslovima smije sam odredjivati,
sto je nuzdno, ako i ne bi bilo ostalih drugo a njegovih u Zagrebu. Osobito pak iztice se
u naputku, »da se siromasni narod ne obterecuje vojnictvom, i da mu se ne otima ono malo
sirotinje, sto je jos imade.«
Ruprecht Eggenberg dosao je u Zagreb vec na pocetku veljace 1593. Najprije bilo
mu je obnoviti stegu i red kod njemackih ceta, koje su kroz zimu plandovale, te se s do-
macim vojnicima cesto razbijale. Dne 12. travnja pribivao je saboru kraljevine Slavonije
na kaptolu u Zagrebu kao povjerenik nadvojvode Ernesta, te je u njegovo ime predlagao,
da se plodno Turopolje (fructiferas Turopole oras) oslobodi izpod turske vlasti. Stalezi su

odusevljeno prihvatili poziv, te su trazili, da se sto prije pogubna tvrdinja u Petrinji (exi-
tiale castrum illud Petrinya) obori. Buduci da se je zagrebacki kaptol slavnom obranom
Siska i Drencine posve iztrosio, mole kralja, da bi recenomu kaptolu darovao Lepoglavu,
jer da Pavlini imadu i u Ugarskoj prostranih imanja. Stalezi nadalje odredjuju ratnu dacu
po sest forinti od porte, plativu u dva roka (na Duhove i Martinje), zatim da se unovaci
200 konjanika i 250 pjesaka (haramija), koji da se podijelle medju banove kapitane, pa da
stoje na strazi u izlozenim kastelima, kao u Vnkovini, Lukavcu, Hrastilnici, Drencini i ka-
stelima opatije uTopuskom. Stalezi napokon dozvoli^e na poziv nadvojvode radnike po- i

voz za utvrdjivanje krajiskih gradova (osobito Koprivnice Sredickoga), kao za preva- i i

zanje topova ladja. Jedino hrane za vojsku ne mogu dozvoliti, jer su strani vojnici vec
i

razgrabili veci dio zalihe.

Dok se je ovako krscanska vojska skupliala i pripravljala prvih mjeseci god, 1593.,
nije ni bosanski pasa mirovao. I poslije 10. sijecnja zalijetao se je budi Rustanbeg petrinjski

budi ostali begovi u Hrvatsku i Slavoniju, a narocito u krajeve izmedju Kupe i Save. Tako
javlja Tomo Erdedi 19. veljace iz Samobora Stjepanu Grassweinu, da su njegove cete
ban
nedavno dva puta razbile Turke; prvi put 400 Turaka, a drugi put 12. veljace, kad je
Rustanbeg sam sa 1300 momaka posao robiti Kravarsko. Ovaj drugi put mnogo je Turaka
poginulo, jer ih je 120 banskih vojnika docekalo u tijesnom klancu, te ih u bijeg natjeralo.
Nastradao je i barjaktar, a Rustanbeg jedva je pje.ske nekako pobjegao, dok su banovi voj-
nici uhvatili njegova konja i oslobodili preko 100 krscanskih suznjeva. Uza sve to obnovio
je Rustanbeg svoja cetovanja, htijuci krscane zabaviti, dok sagradi most preko Kupe, koji
je po nalogu Hasanovu morao podici za cetiri dana. Taj je most jamacno bio gotov vec u

ozujku, a na to mu je Hasan zapovjedio, da do krscanskoga Uzkrsa (18. travnja) sagradi

jos drugi most onamo blize Sisku. Kroz citavo vrijeme, sto su se oba mosta gradila,
i

Rustanbeg je neprekidno uznemirivao krsdane. Pace onda, kad je sve ved bilo spremno, i

izasao je Rustanbeg u noci od 19. na 20. svibnja iz Petrinje, te Je s vojskom od 3000 konja-
nika i 300 pjesaka nemilo poharao one krajeve izmedju Kupe i Save, koji su dosad manje
stradali. O toj provali izvijestio je namah slavonski general Stjepan Grasswein iz Zagreba
nadvojvodu Ernesta 20. svibnja ovako: »Rustanbeg prosao je nocas sa 3000 konjanika i

300 pjesaka, i posao je u Turopolje i Kerestinec. Putem porobio je popalio 6 sela (Kupi- i

nec, Zdencinu, Galgovo, Stupnik i Colnicevo cobom odveo mnogo krscana u

selo), te je sa

suzanjstvo.« Zagrebacki biskup Gaspar Stankovacki javio je takodjer nadvojvodi Ernestu

iz Zagreba 22. svibnja most kod Petrinje, gdje je prije
o toj provali: »Sagradivsi Turcin i

bio, neprestano nas napastuje. Prije nekoliko dana odveo je silno Ijudstvo iz Jamnice, Bre-

ZQVice drugih mjesta u kraju izmedju Save Kupe, a danas prije zore prodro je s velikom
i i
 PODSADA SISKA OD 15. LIPNJA 1593. 389

vojskom prenia Kerestincu. Samoboni i Jastrebarskom, pale^i i robe($i sela i dvore. Na-
roda je silu Bozjii zarobio te strah i trepet razSirio po citavoj zemlji. FMiduci da je ovako
na§a kraljevina gotova da propadne, molim va§u jasnost, da izradi kakvu pomoc za njezinu
obranu. Toliko je stanovito, ako ne pru^i pomo(Si Bog njegovo veliCanstvo, da ^emo svi- i

koliki postati plijenom Turaka.* Ban Erdedi boravio je jo§ 20. svibnja u Jastrebarskom,
ali je imao premalo Ijudi, da se sam oborl na kud i kamo jacega neprijatelja.
Hasanpasa je u to boravio u Ko s t a j n i c i, gdje je skupljao vojsku 1 c^inio priprave

I za trecu podsadu Siska.

velike topove prema Siskii.
Vec
I
20.

liCki
svibnja znalo se
sandzakbeg Ibrahim
je ii Zagrebu, da
bija§e
iz OradiSke voze Savoin
vec skupio svoje Cete, te se
utaborio kod Zrinja. Poze^ki i pakracko-cernicki sandzaci ne bijahu tada jo§ stigli zbog
vcHke vode. Dne 27. svibnja znalo se je u Karlovcu, da je i zvorniCki sandzak Mcmibeg
dopro do Kostajnice, te se utaborio kod Strigova (Strigovle) oko dvora Rustanbegova; ii

BOJISTE KOD SISKA 22. LIPNJA 1593.

Po savremenom nacrtu oCevidca. Izvornik u c. i kr. ratnom arklvu u BeCu.

isto vrijeme stajao je kliSko-hlivanjski sandzak Apardibeg kod Sane na Bilajskom polju. i

Napokon 3. lipnja javija Stjepan Grasswein iz Varafdina, da HasanpaSa vtt napreduje

prema Sisku, pa da de DrenCinu Sisak podsjodnuti. I zaista je turska vojska malo zaum
i

navalila na kaSteo D r e n C n u, pa kad je taj nakon kratke borbe zauzela. pala je na

i

Vidovdan 15. lipnja pod Sisak. Tabor svoj smjestio je HasanpaSa na desnoj obali
Kiipe neposredno pred njezinim uSdem u Savu: iz tabora vodio je most preko Kupe na
lijevu obalu njezinu, naime na o t o k (poluotok), §to ga ondjc tvore rijekc Sava. Kupa i

Odra. Uz tu lijevu obalu Kupe dao je paSa podidi nasip, pa je na nj smjestio topove. iz

kojih le pucao na grad Sisak. U gradu su zapovljedali zagrebaCki kanonici B a 2 Q u- I j

rak i Matija Fintid (Mikac nije vi§e bio u tvrdinji). koji su uza se imali nckih 300 voj-
nika. Ve(5 za prvih turskih juriSa poglnuo Je Matija Finti(J. a na to je obranu rukovodio sam
Ojurak. Kako se ]e hrabro ponio, najbolje dol<azaje hrvatsko-slavonski sabor, koji mu ie
390 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

poslije (9. sijecnja 1595.) izdao priznanicu o njegovu junactvu. Tu se medju inim kaze,
kako je on »zapovjednictvo grada Siska, od brace kanonika i drugova njemu predano i

izruceno u ono najstrasnije vrijeme bijesnih bojeva tako vrsio, da je poduprt jedva sa
300 vojnika bijes necuvenu gordost bosanskoga pase Hasana neustrasivo, imajuci pred
i

ocima najtezu podsadu, s veselim licem velikom srcanosti izdrzao; podsjednut odasvud i i

cudesnim orijaskim topovima toliko bijen, da su zidine bile gotovo sa zemljom sravnjene,
i

nije dao nikakvog znaka klonulog duha. On je pace vojnicima, kojima su Turci vodu za-
badava darezljivo vlastito vino hranu dijelio, pa ih tako dnevice cinio
tvorili (zakratili), i i

sve gorljivije i najspremnije, da su sve zapovijedi s takmenjem i najvecom revnoscu slu-

sali i izpunjavali. Izgubivsi pak druga (Fintica), pa i dvanaest odlicnijih (vojnika), d o p a-
nuvsi is am tezke rane, nije se nikako dao prinuditi na sramotnu predaju, ni pri-
jetnjama, a ni obecanjima, koja su mu cesto na strjelicama u grad dobacivali. On je pace
bio spreman podnijeti i najgore, te pretrpiti sladku smrt za sladku domovinu, pa je tako
suzbijao sve najlukavije i najbjesnije napadaje neprijateljske, dok nije tezko izgledana voj-
ska krscanska pomoc donijeia . . .« (Praefecturam enim arcis Siscianae, a fratribus et con-
canonicis suis aestuantissima ilia flagrantium beilorum demandatam et
tempestate sibi

commissam, ita administravit, ut vix trecentorum militum manu stipatus Hazan bassae
Boznensis ferociam inauditamque superbiam imperterritus, obsidionem gravissimam prae
oculis habendo, hilari vuitu magnoque animo sustinuit; obsessus ac undique mirae ac stu-
pendae magnitudinis bellicis machinis tantopere impetitus, ut muris fere solo aequatis nul-
lum devicti animi indicium dedit. Imo milites, ab aquis per hostem prohibitos, vini et meatus
proprii gratuita et ac liberali distributione quotidie magis magisque ferventiores ac in omnia
imperata cum aviditate et summo studio capessenda et exequenda promptissimos effecit.
Amisso autem socio aliisque duodecim potioribus, cum et ipse grave vulnus accepisset, nee
minis, nee poUicitationibus, arcem immittebantur, ad tur-
quae frequentia per sagittas in

pem deditionem compelli potuit; sed extrema quaequae prius dulcemque pro dulci patria
mortem Deo patriaeque offerendam ratus, tamdiu omnes hostium callidissimas et rabidis-
simas molitiones sustinuit, donee ille vix expectatus Christianorum exercitus praesentis-
simam opem tulit . . .).

Cim je Hasanpasa pao pod Sisak, potekli su glasnici u Zagreb Eggenbergu i banu, u
Karlovac Andriji Auerspergu, i u Koprivnici Stjepanu Qrassweinu, vapeci za pomoc. Hr-
vatski general Auersperg, uvjerivsi se, da Turci ne idu na Karlovac, kako se je svedjer
bojao, nego da su zaista pod Siskom, pohitao je na samo Tjelovo 17. lipnja sa 300 arke-
buzira (konjanika oklopnika s tigrovom kozom), i to 200 Kranjaca i 100 Korusaca, prema
Zagrebu, te je 18. lipnja (u petak) stigao k desnoj obali Save kod Zagreba. Ban Erdedi,
Ruprecht Eggenberg i druge vojvode bijahu vec preveli preko mosta svoje cete, te se
usancili kod Po predlogu Auerspergovu zasli su 19. lipnja u Turo-
sv. Klare u Zaprudju.
polje, te su 20. lipnja bill pred Erdedovim kastelom u 2eiinu. Citava krscanska vojska

brojila je nekih 500() konjanika pjesaka. Ban Tomo Erdedi imao je uza se bansku cetu
i i

zemaljski ustanak, svega 1240 momaka; Eggenberg vodio je Reitenauovu pukovniju jo§ i

neke njemacke cete, u sve nekih 1600 momaka; grof Petar Erdedi doveo je oko 500
Uskoka, Stjepan Grasswein 400 momaka, Auersperg 300 oklopnika; manje odjele od 100 do
200 momaka vodili su kapitani Adam Rauber, Krsto Obrican, Juraj i Sigismund Paradaiser
i drugi. Bilo je u vojsci i hrvatskih kapitana, kao krizevacki konjanicki kapitan Ivan Dras-
kovic, Stjepan Tahi, Benedikt Turoc, Franjo Orehovacki, Vuk od Druskovca i grof Stje-
pan Blagajski. U posljednje vrijeme dosao je i Melkior Rodern Friedlandski s izvjezbanom
cetom svojom od 500 slezkih strijelaca, s kojima se bijase nedavno proslavio u ratu polj-
skoga kralja protiv velikoga kneza moskovskoga. Izcekivalo se je, da ce do6i knez Juraj i

Zrinski iz Medjumurja, ali on se je pismom od 18. lipnja izpri5ao.

Dne 21. lipnja utaborila se je kr§6anska vojska kod kastela Novigrada na Savi,
koji je takodjer pripadao grofovima Erdedima. Sutradan, 22. lipnja rano u jutro vijedalo
 POBJEDA NAD TURCIMA KOD SISKA 21. LIPNJA 1593. 391

je u Satoru Andrije Auersperga bojno vijece. Neki su predlagali, da se tek podje na reko-
gnosciranje, da se razvidi stanje grada Siska smjeStaj turske podsadne vojske; drugi su i

trazili, da se ravno udari na HasanpaSu i zametne odIuCni boj. Sred vijecanja stife skoro-
te^a iz Siska, koji javi, da (5e tvrdinja morati napokon pasti, ako ioi io§ d a n a s ne dodie
vojska u pomod. Ta je vijest potresia i najopreznije vojvode, pa su svi jednodui>no prihva-
tili predlog bana Erdeda i generala Auersperga, da se smjesta pohita pred Sisak. Kako ie
ve6 sve bilo pripravno za polazak, posjedali su namah na konje i krenuli uz desni brijeg

I Save na jug. Ved za jedan

saCinjavali su hrvatski konjanici (huzari)
magati karlovaCki oklopnici pod Auerspergom. Tek iza ovih
sat mogla se

je Rodern sa svojim
je

i
vojska
pjeSaci pod
staviti u bojni red.

banom Erdedom;
slijedio
Prvu Hi prednju ^etu
njih su imali po-

strijelcima, napokon Reitenauova pukovnija Montecuculijeve cete pod Eggenbergom kao

i i

straznja 5eta. Napredujuci ovako neko pol sata stigli su na polje pred Sisak, gdje ih je ved
dekao HasanpaSa s najizabranijim svojim Cetama od nekih 10.000 momaka. Bilo je oko
1 sat o podne 21. lipnja na dan sv. Abaci j a.

Izjutra bilo je na lijevoj strani Kupe pred Siskom tek nekih 2000 Turaka; sam Ha-
sanpaSa bio je s citavom ostalom vojskom svojom u taboru s desne strane Kupe. Vojska je
njegova u taboru bila brojna; sastojala je od 18.000 redovitih vojnika i od 20.000 neredo-
vitih Ceta (spahija, zaima i Vlaha). U njegovu taboru bili su svi sandzaci bosanskoga vila-

jeta, kao stari zvorniCki sand2ak Qazi Mem b e g sa 1500 momaka, mladi hercegovac^ki
i

Mehmetbeg, sultanov sestrid sin i Ahmetpa§e, sa 3000 momaka, nadalje kli§ko-hlivanj-

ski sandzak Apardibeg sa 3000 Ijudi, lidki sandzak I b r ah i m b e g, sin Memibega zvor-
niCkoga, sa 2000 Ijudi, cerniCko-pakradki sandzak D2aferbeg, brat Hasanov, sa 700 Ijudi,

i po2ef ki sandzak Ramadanbeg sa 1000 momaka. Pace i vuditrnski sandzak Kurt-

beg, sin nekadanjega bosanskoga beglerbega Ferhatpa§e Sokolovida, bija^e doveo iSOO
vojnika. Uz ove sand^akbegove bilo je i manjih turskih vojvoda, kao Sinanbeg od Oraho-
vice, neki Juneribeg sa 1500 momaka. petrinjski zapovjednik Rustanbeg sa 500 mo-
maka, Memi vojvoda od Bihada, kapitan od QradiSke sa 1000 Ijudi. Sam HasanpaSa imao
i

je svoje dru2ine Ceta do 4000 momaka.

i Kad su mu prvi glasi stigli. da se kr^danska vojska
primiCe, nije Hasan pravo ni vjerovao; tek kad se je o podne sam uvjerio, da su glasi isti-
niti, pohitao je. da predje preko Kupe da kr^^dane ondje dodeka. VuCitrnskomu sand2aku
i

Kurtbegu kli§ko-hlivanjskomu sandzaku Apardibegu povjerio je, da duvaju tabor, te da iz

i

njega neprestano pucaju na Sisak, a sam sa svim ostalim sandzacima sa 10.000 najbolje i

vojske pre§ao je na odigled Sisku razmjestio vojsku tako, da joj je za

preko mosta. te je
ledjima bila rijeka Kupa, na lijevoj strani Odra, a na desnoj most preko Kupe, da bi u slu-
Caju skrajnje potrebe mogla po njemu uzmaknuti u tabor. Vojsku je razdijelio u tri skupine:
lijevo krilo uz.Odru sastojalo je od pjeSadije, naroCito od strijelaca, u srediStu stajao ie
zvomfCki sandzak Memibeg, a na desnom krilu blizu mosta sam HasanpaSa.

Cim su hrvatske dete, naroCito konjanici, ugledali Turke, nijesu se mogle suspreg-
nuti, ved su se smjesta svom Jestinom oborilc na neprijatelja. Uz straSnn viku i lomljavu
s obje strane zametnulo se kreSevo, u kojem su brojem preteJ?itiji Turci stall hrvatske dete
potiskivati prema Odri. U taj Cas priskoCi u pomod banu Erdedu hrvatski general Andrija
Auersperg sa svojim arkebusirima, te stade na Turke neprestano pucati tako. da mu nijesu
mogli odolijevati. U to se uplete u boj i Rodem sa svojim strijelcima. Turci ne mogahu se
ovima vi§e opirati, pa stadoSe uzmicati prema mostu, da se sklone u tabor. Cetiri stotine
Turaka bija§e ved prebjeglo preko mosta na desnu stranu Kupe. kad su si karlovaCki
arkebusiri pod Stjepanom Blagajskim prokrCili put do mosta. pa zakrCili Turcima dalji bijeg
preko nJega. Nekako u isto vrijeme provalio ie I kanonik Bla? OJurak sa svollh 300 junaka
iz grada Siska, te se je oborio na neprijatelje. Turci, potisnuti i od mosta i od Siska. nagnuSe
u bijeg prema kutu, §to ga tvori Kupa s Odrom. pa navaliSe u Kupu, da Je prepHvaJn. Tu fe

nastala silna gu2va i smutnia, tako da se Ie najved! dio blegunaca u Kupi potopio.
392 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Boj na »Otoku« kod grada Siska trajao je posve kratko vrijeme, po prilici jedan
5at (od jedne do druge ure po podne), a svrsio se jepodpunim porazom Turaka. Od 10.000
vojske spasila se bijegom jedva desetina; sve ostalo maca krscanskoga ili ili je poginulo od
se je potopilo u Kupi, Savi Odri. Medju onima, koji su nasli smrt u Kupi, bio je
i sam i

Hasanpasa, zatim sultanov sestric Mehmedbeg od Hercegovine, star! zvornicki sandzak Me-
mibeg, Hasanov brat Dzaferbeg, pozezki sandzak Ramadanbeg Sinanbeg od Orahovice. i

Bijegom spasio se je licki sandzak Ibrahimbeg zatim Rustanbeg, koji se je sklonio u tvrdu
Petrinju. Kurtbeg od Vucitrna, i Apardibeg od Hlivna i Klisa, kojima bijase povjereno cu-
vanje tabora na desnoj strani Kupe, vidiv§i da je jezgra vojske razbijena, unistili su, koliko
su mogli, ratnu zairu i hranu, pa su pobjegli glavom bez obzira. Tako je pobjedonosnu
krscansku vojsku zapao ogroman plijen. Osim dragocjenih haljina i sitnoga oruzja zaplije-
nili su krscani 10 barjaka, 8 velikih topova na kotacima (medju njima i Kacijanericu) i vise
manjih falkoneta, nadalje vise stotina topovskih zrna, i mnogo velikih i lijepih ladja (30),

na kojima se je dovazala hrana i zaira.

Vojvode krscanske vojske pozurise se, da po teklicima pismima razglase sjajnu po- i

bjedu krscansku. Tako imade obseznih izvjeStaja o boju od Auersperga, Eggenberga, Qrass-
weina, pace od Roderna. Svaki je vojvoda medjutim nastojao, da sebe sto vi§e iztakne,
i

a drugove omalovazi. Prema ovim izvjestajima bas godi Erdedov kratki, jednostavni i

objektivni izvjestaj nadvojvodi Ernestu, u kojem se krasno odsijevaju cednost poboznost i

hrvatskoga junaka. Ban Tomo Erdedi pise iz tabora pred Siskom 23. lipnja nadvojvodi do-
slovce ovako: »Koliko je Hasanpasa bosanski protiv ovih krajeva oblasti njegovog car- i

skog velicanstva kroz neko vrijeme bjesnio, i koliku je pustoS ovomu bijednomu kraljev-
stvu prouzrocio, ne dvojim da je vasa jasnost ve6 dugo razabrala. Prezrev§i on mir i

savez minulih je dana kasteo Drencinu osvojio, pa izvrsiv tu stvar srecno opasao je
grad Sisak 15. ovoga mjeseca podsadom, te je na nj udarao neprekidno iz sest mjedenih
topova. Tzmedju tih topova bio je prvi najglavniji, a osobite velicine onaj, koji je nekad
i

Ivan Kocijan izgubio. ZacuvSi za te podhvate navale pa^ine, gospodin general Hrvatske, i

gospodin Eggenberg, ja general slavonske krajine zdruzenim silama

i neustraSiva srca i

poSli smo na put, da donesemo pomoc Sisku. I kad smo na otok reCenoga grada Siska do-
lazili, pa§a je sa najodabranijih deset tisuda konjanika pjesaka doSao na susret, da se i

s nama ogleda. Mi smo spremni na boj za obranu kraljevstva sedmi dan podsade bar-
i

jake razvili te se s neprijateljem Ijuto sukobili. On je na§u navalu neko vrijeme hrabro
(fortiter) izdrzao, napokon bi toli cestim puskaranjem karlovaCkih pu^kara potisnut sa
svoga mjesta, te je stao bjezati. Mi smo njega, kad je bjezao u svoj tabor, §to ga je na drugoj
stran! Kupe imao, progonili, te smo ga u recenu rijeku Kupu zatjerali. On je sa Cetiri
bega igotovo s cijelom vojskom u vodi potonuo poginuo. Truplo pa^ino izvuCeno bi i

danas iz vode od zarobljenika bi prepoznato. Tzvadjena su takodjer trupla Kurtbega, pe-

i

trinjskoga zapovjednika Rustanbega sultanova sestrida Mehmetbega. Da nijesmo pa§u

i

tako razbili, grad bi Sisak bio ili osvojen ili ustupljen predan neprijatelju. I to je evo juCer i

ovdje uCinjeno pod okriljem va§e jasnosti, a s Bozjom pomocu milo§6u. Oteli smo nepri- i

jatelju sedam velikih topova nekoliko manjih falkoneta, takodjer

i nekoliko novih ladia.« i

Vijesti o pobjedi krscanskoj kod Siska sflno su obradovale kr§6anski svijet. Papa
Klement VIII., §panjolski kralj Filip II., car i kralj Rudolf i nadvojvode austrijski najvi^e
su se veselili, da je ipak jednom krscanstvo odoljelo turskoj Papa je vlastoruCnim pi-
sili.

smom pohvalio Andriju Auersperga, a jednako i bana Erdeda. Papa Klement VIII. pi§e
»svomu Ijubljenomu sinu, grofu Tomi Erdedu, namjestniku njegovog carskog veliCanstva,
banu« pismo najljepsih priznanja i pohvala. *Ti si onaj, koji si stvar i savjetom mudro
unapredio junackom se desnicom proslavio,« pa onda zavrSuje pismo ri jemima: »Medjutim
i

da razabereS, koliko cijenimo tvoje zasluge, znaj, da §togod bismo saznali, da je podobno
promaknuti tvoje dostojanstvo i uznijeti tvoje junaCtvo, drage Cemo volje uvijek u5initi.«
Spanjolski kralj Filip II. takodjer je odlikovao bana Erdeda, imenovavSi ga vitezom reda
 SLAVLJE RADI KRSCANSKE POBJEDE KOD SISKA. 303

sv. Spasiteija i posIavSi mu zlatni biserom ureSeni lanac s grbom toRa reda i s napisom
»Domine probasti me«. No jo§ viSe od pape i kraljeva radovali su se pobjedi narodi, a na-

roCito oni puci, koji su najviSe stradali od turske sile. Na uspomenu pobjede podigao je za-

grebaeki kaptol kod Siska u selu Qreda kapelicu, posvecenu mueeniku sv. Ahaciju; po-

djedno odredio, da se u stolnoj crkvi u Zagrebu svake godine 12. lipnja cita misa za-
je

hvalnica. AM najviSe slavila se je pobjeda u Kranjskoj, koje su sinovi porazu turske voj-
ske bitno doprinijeli. Od Hasanova plasta nacinjena bi kazula darovana bi stolnoj crkvi i

II Ljubljani. u kojoj bi takodjer zavedena sluzba Bozja zahvalnica na god sv. Ahacija,

kojega su od onoga vremena slavili

kao zaStitnika zemlje. Pobjedu kod
Siska proslavila je napokon i n a-

rodna pjesma hrvatska.

Prva posljedica pobjede kod
Siska bila je ta, da je ban Tomo
Erdedi odluCio Turcima oteti Pe-
trinju, u koju se bijaSe Rustanbeg
s ostatcima vojske turske sklonio.

Kr§canska vojska pocivala je 23. lip-

nja, a namah 24. lipnja, — bio je ki-

§ovit dan — po§ao je ban Erdedi sa

svojim detama preko Kupe, te je

kroz §ume hitao prema Petrinji. No

putem opazi, da za njim njemaCkih
Ceta nema, i da se je Eggenberg
s njima u Sisak povratio, povedavSi

sa sobomsve topove. Ban se na to

i

takodjer vrati u Sisak i zatrafi od

Eggenberga, neka mu objasni, zasto
ne 6e da ide na Petrinju. Eggenberg
se je njemu izpriCavao, da nema do-
voljno hrane za toliku vojsku u onom
skroz opustoSenom kraju, a k tome
da ne smije bez naroCite dozvole
kraljeve i careve poci na tvrdjavu
s velikim topovima, jar da jo§ traje RUPRECHT EQQENBERQ.
formalni mir izmedju kralja i sultana.
vojvoda krSdanske vojske za bojeva oko Siska
Zaludo je ban Eggenberga i druge Petrinje god. 1593.— 1595. Iz djela »An-
i

niemaCke vojvode molio zaklinjao, i

nales Ferdinandei«, koje je sastavio Fr. Chr.
Khevenhiller (t 1650.).
da ne propuste tako lijepe prigode,
veC da osvoje Petrinju; njemaCki
generali i kapitani nijesu se dali
skloniti. Ve6 28. lipnja vratio se je
Auersperg sa svojim slavodobitnim Cetama u Karlovac, gdje su ga docekali gruvanjem to-
pova; u isto vrijeme razpustio je Eggenberg svoje Cete kod Siska, da se vrate u svoja
i

obitavaiiSta. Ban sa svojih 1000 Ijudi nije bio dosta jak, da sam iSto poduzme. No prije,
nego t^ i on razpustiti svoje Cete, dade on sve Hasanove nasipe, s kojih je udarao na Si-

sak, razvaiiti. da se mofda Turci drugi put njima ne posluie. Kod toga posla radio je ban
i sam svojim rukama, da dade dobar primjer svojim vojnicima, i da ih na posao §to vi§e
obodri.
Veliki eetrnaestgodi^nji rat s Turcima (1S93.— 1606.) i banovanie Ivana Dra§kovi£a
(15%.— 1607.); borbe za Petrinju (1593.— 24. rujna 1595.), proglas kralja RudoHa na Bo-
394 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

sance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja — 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha u Hrvat-
sku i Slavoniju (1596. — 1600.), podsada ! pad Kanize (8. rujna — 20. listopada 1600.), Uskoci
u Senju i smrt Josipa Rabate (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana Bockaja (rujna 1604.),
Becki niir (23. lipnja 1606.) i mir u Zitva Toroku (11. studenoga 1606.). Kako su glasi o po-
bjedikod Siska obradovali krscanski svijet u zapadnoj Evropi, tako su nemilo odjeknuli u
turskome carstvu, a posebice u Carigradu. Narod se je u torn gradu gotovo pobunio vicuci,
da ce tursko carstvo sada izgubiti citavu Bosnu, Budim zemlje u Ugarskoj. Prozvao je i

nesrecnu godinu 1593. »godinom propasti« (bosghun senesi), pa je zahtijevao, da se nane-

sena sramota osveti. Narodni pokret podupirao je i veliki vezir Sinanpasa, koji je nago-
varao janjicare i zapovjednike azijskih ceta, da traze otvoreni rat s kraljem i carem Ru-
dolfom. Napokon je i sultanova sestra salijetala brata, da
osveti smrt njezinog jedinog
sina a svoga hercegovackoga sandzaka Mehmetbega. Kralj je Rudolf doduse na-
sestrica,
stojao, da zaprijeci rat, pa je u to ime 10. srpnja 13. kolovoza pisao dva pisma na sultana i

Murata, pace je ceskoga velikasa Popela Lobkovica poslao u Carigrad s »darom« za dvije
godine; no prije, nego je potonje pismo moglo stici u Carigrad, navijestio je sul-
tan 17. kolovoza rat, ne primivsi ni englezkoga ni mletackoga poslanika, koji su ga
od toga htjeli odvratiti. Jos prije toga bijase sultan dao u noci od 3. na 4. srpnja zasuznjiti
kraljeva redovitoga (stalnoga) poslanika Fridrika Kreckwitza, a njegovu je porodicu i dru-
zinu odsudio ili na galije ili na zatvor (u tvrdinju od sedam kula).

Sultan Murat III. htjeo je izprva, da sam vodi vojsku na kralja i cara Rudolfa. Ali
ga je od toga odvratio kojemu bi jos 29. srpnja povjereno, da bude
veliki vezir Sinanpasa.

vrhovnim vojvodom u ratu. Sa zarobljenim Kreckwitzom sa 25.000 do 30.000 Ijudi po§ao i

je Sinan iz Carigrada starim putem prema Beogradu, skupljajuci uzput vojsku sa sviju
strana. Vec prije bise pozvani pase u Budimu Temesvaru, da podignu svoje cete; po- i

djedno bi u Bosnu poslan novi beglerbeg, po imenu Mustafa pasa. Napokon bi nalozeno i

rumelijskomu (grckomu) beglerbegu Hasanu Sokolovicu, da s vojskom svojom pohita u

Bosnu, pa da zajedno s novim beglerbegom podje u pomoc Petrinji, pod koju bijase 10. ko-
lovoza stigla krscanska vojska.
Nakon zaludnoga pohoda na Petrinju iza pobjede kod Siska bijase naime ratno vi-
jece u stajerskom Qradcu poslalo u Slavoniju svoga punomocnika Ivana Fridrika Traut-
mansdorfa, da sve udesi namakne za novu posadu Petrinje. Pocev od 11. srpnja vijecao
i

je Trautmansdorf u Zagrebu s Eggenbergom, Auerspergom, Qrassweinom, pa s banom i

Tomom Erdedom o novoj vojni, nastojeci podjedno ublaziti opreke izmedju vojvoda radi
vrhovnoga zapovjednictva. Dne 14. srpnja javlja Trautmansdorf nadvojvodi Ernestu, da
takmenje izmedju vojvoda nije bas toliko, koliko se o njemu u Been naklapa. Narocito ni-
jesu krajiski generali (Auersperg Grassv/ein) ni u kakvoj zavadi s Eggenbergom ni s po-
i

vjerencima ratnoga vijeca u Zagrebu. On je jedino opazio, da Auersperg ne smatra Eggen-

berga visim od sebe, premda mu ne uzkracuje susretljivosti. Neka napetost obstoji izmedju
bana Erdeda i pukovnika Roderna. Suvise ocekuje ban, da se ne ce dirati u njegova prava
kao podkralja Hrvatske i Slavonije (Also verhofft auch der baan. man werde ime wider
die freyhaiten aines vice re in Crabaten und Windischland, so wenig als seinen anteces-
sorn, nichts beschwarlichs zuemiietten), vec da ce njegova prava poStivati kao za njegovih
predsastnika. Stoga Trautmansdorf svjetuje, neka za ove vojne na Petrinju ostane, kako je

sada, naime bez pravoga vrhovnoga zapovjednika; ali namah nakon te vojne neka se za sve
kialjevske (carske) i krajiske cete u Hrvatskoj i Slavoniji imenu je zasebni vrhovni za-
povjednik.
Krscanska vojska zbirala se je prvih dana kolovoza oko Bresta. Uz one vojvode,
koji se bijahu proslavili u nedavnom boju kod Siska, nasao se je tu knez Juraj Zrinski i

sa svojom cetom od 500 konjanika, pa onda Gottfried Breuner sa 1000 ^tajerskih domo-
branaca. Bio je ondje ban Tomo Erdedi s banskom Cetom
i zemaljskim ustankom sla- i

vonskim. Jo§ 1, kolovoza pisao je ban iz svoga logora u Turopolju nekomu svomu prija-
 TURCI ZAUZELI SISAK 28. KOLOVOZA 1593. 395

telju: »Mi smo na putu u Petrinju. Gospodin knez Zrinski i Stajerske Cete do6i 6e danas

ovamo. Sutra c^emo s Bo^jom pomocSi na put krenuti, premda imademo u Bosni novoga
pa§u, za kojega kazu, da se je onkraj Kostajnice s malom vojskom utaborio. AH nas glasi
o njemu nista ne diraju. Rustanbeg, koji se je za posljednjega poraza turskoga bijegom
spasio, skrsena klonula duha oCekuje na§ dolazak u Petrinji, koju mora prema zapovijedi
i

sultanovoj s najvecom pogibli zivota braniti.« Dne 10. kolovoza, nakon §to je Rustanbeg
i

odbio poziv vojvode Eggenberga, da tvrdju predade, stala je kr§canska vojska u Brestu
iz topova udarati na Petrinju; ali joj nije mogla nauditi, i jer je bila Cvrsta, i jer su topovi
suvi§e udaljeni bili. Nakon trodnevnoga podsjedanja proculo se je. da je bosanski pa§a sa
svojim cetama do§ao tvrdjavi u pomoc. Sad su se krscanske cete spremale, da po mostu
predju preko Kupe, pa da se pred Petrinjom ogledaju s bosanskim pasom. Ali pre§av§i
zaista preko rijeke saznali su 15. kolovoza od nekoga pribjega, da se i rumelijski begler-
beg Hasan Sokolovic s vojskom od 40.000 momaka primice, pa da ce jos one noci ili

sutradan u jutro pred Petrinju stici. Na to se je sastalo bojno vijece krscanskih vojvoda,
u kojem bi odluCeno uzmaknuti pred tolikom silom. Ban Erdedi i Juraj Zrinski predlagali
su dodu§e, da vojska naprosto predje preko Kupe te se utabori na otoku izmedju Save, Kupe
i Odre, pa da ondje do^eka pa§u i beglerbega; ali krajiski generali pobojali su se za svoje
oblasti, pa su trazili, da se vrate kuci. I tako je krscanska vojska stala 16. kolovoza u
jutro tako naglo uzmicati prema Zagrebu, da je taj uzmak vi§e prili^io bijegu. Straznje
Cete vodili su ban Erdedi i Zrinski. ^^
Uzmakom i razlazom krscanske vojske ne samo da je Petrinja bila oslobodjena od
podsade, nego je sada Sisku i svoj ostaloj Slavoniji i Hrvatskoj zaprijetila najveda opas-
nost. Dne 19. kolovoza pise zagreba5ki biskup Caspar Stankovacki svome prijatelju:
»Jednodusno javljaju tako zarobljeni Turci, kao
kako beglerbeg (Hasan i uhode i prebjezi,
Sokolovic) imade nalog, da Sisak s temelja razvali, pa da onda na Siroko daleko po Sla- i

voniji susjednim pokrajinama pustoSi

i sve pohara, na sto se namjeri.« I zaista ye6 24. ko-
i

lovoza javlja zagrebaCki biskup nadvojvodi Ernestu, da je u 5 e r, naime 23. kolovoza, j

bosanski pa§a do§ao pod Sisak da ga po Cetvrti put podsjedne (bassam Bosnensem heri
Sissek quarto obsedisse). Turci to cine tim oduSevljenije, jer je vojska krSdanska, ne-
opravivSi ni§ta »radi nesklada izmedju tolikih vojvoda* (ob dissensionem
tot ducum) od podsade Petrinje uzmakla, premda je nije nitko progonio. U ovoj vojni
ne 6e biti uspjeha tako dugo, dok 6e krSdanskoj vojsci stajati na Celu mnogi glavari
(quamdiu multa capita exercitui praeerunt). Biskup stoga moli nadvojvodu, da vojsci kr§-
(Sanskoj imenuje jednoga vojvodu (unicum ducem praeficere dignetur).
U gradu Sisku zapovijedali su tada dva zagrebaCka kanonika, po imenu A n d r i j a
Kova5i(i (Fabricius) i QaSpar Grand dok je Tu-
j a, imajudi uza se tek 100 Ijudi.

raka bilo do 60.000 momaka. Uza sve to odolijevali su kroz §est dana. Tek 28. kolovoza
uspjelo je Turcima, pa su provalili u grad, tc ga zauzeli. Kanonik Qrandja poginuo je u
posljednjem boju, dok je KovaCid sa 20 drugova dopanuo sui^anjstva. ObladavSi Siskom
popravili su Turci na brzu ruku razvaljeni grad, izkopali su obkope, a na vrSku brda
preko Kupe podigli su nasuprot gradu strafarnicu od drva. Zapovjednikom grada postao
je Ibrahimbeg.
Pad Siska dojmio se je nemilo Citavoga kraljevstva, jer se je mislilo. da su sada
izgubljeni posljednji ostatci njegovi zajedno s gradom Zagrebom. Biskup i kaptol zagre-
baCki ve6 31. kolovoza javljaju na sve strane o straSnom dogadjaju. te tra^e pomo(i od
nadvojvoda Ernesta i Matije. ZagrebaCki prepoSt i srijemski biskup Nikola SelniCki u
pismu od 6. rujna na Faustina VranCida, tajnika kraija Rudoifa, potanko prikazuje posljednje
dane kr.^Canskoga Siska. Jednako pismo §alje on 0. rujna Davidu Ungnadu, pa dodaje,
kako su slavodobitni Turci dan prije, naime 8 rujna, preSli Cak Savu, poharali gusto na- i

puCena sela oko Bofjakovine Kraljevca blizu Zagreba, te do vSOOO duSa poveli sa sobom
i

u nevoljno su2anjstvo. Sada prijete Turci, da 6e Zagreb podsjesti, tc

396 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

citavo kraljevstvo opustositi. Ovdje (u Zagrebu) nema gotovo nikakvc po-

sade, izuzev malo njemackih pjesaka svi su drugi kuci pobjegli. Radi nesloge ratnih voj-
voda (discordia belli ducum) propasti ce ovi posve neznatni ostatci kraljevstva, propasti
ce jamacno druge susjedne pokrajine, ako ne bude zgodne pomoci. Potreban nam je
i

vodja, da se prije, nego sto zima navali Slsak utvrdi, neprijatelj odavle protjera, Pe- i

trinja osvoji, te izgubljeno Jer beglerbeg (rumelijski) ne ce dugo

opet stece.
ovdje boraviti, vec ce otici, odkud je dosao. Samoga pak pa§e bosan-
skoga nemamo se bojati, samo da smo slozni ujedinjeni! 1

da su radi uzmaka od Petrinje gubitka Siska stall bijediti bana Tomu

Znacajno je, i

Erdeda. Pace nadvojvoda Ernest pozvao je pismeno bana, neka se opravda, zasto je
i

izpred Petrinje otisao. Na to je ban 14. rujna iz Zagreba odgovorio: »Prejasni principe!
Fismo vase prejasnosti od 1. rujna tek sam danas primio. U njemu zapovijeda mi se, da sto
prije vasu prejasnost izvijestim, koji je bio uzrok moga odlazka od podsade Petrinje,
premda se ondje neprijatelj ni najmanje pokazao nije. Da se je neovrsena posla otislo
izpred Petrinje, nije se dogodilo ni po kad je 16. ko- mojem savjetu, ni po mojoj krivnji. Jer
lovoza beglerbeg svoj tabor vise Hrastovice na najvisem brijegu udario, sto su svi vi-
djeti mogli, on da su se vojvode nase vojske sabrale u satoru kneza Zrinskoga,
da se posavjetuju. I mene su onamo pozvali. Vijecalo se je neko vrijeme, sta da se ucini.
Svima se je svidjelo, da se podsada digne i otidje. Ali prije toga jos bise po zapovijedi
nekoga drugoga, a bez znanja sviju nas ostalih, po noci tajno odvedeni topovi s onoga
mjesta, odakle se je na Petrinju udaralo. Ta je stvar u citavoj vojsci probudila sumnju,
da bi se mogla Petrinja uzeti, te je bila pocetak svega Kad sam razabrao, da
zla. su nasi
spremni na povratak, nijesam ih tek opominjao, nego sam cak zahtijevao, da i se tako
naglo (subito) neprijatelju izpred ociju ne uklonimo, nego nasuprot, ako radi odvezenih to-
pova nema nade, da osvojimo Petrinju, neka smjestimo svoj logor na otoku sisackom,
odakle bi mogli i Sisak protiv neprijatelja izvrstno braniti domovinu od pustosenja ne-
i

prijateljskoga hrabro zastititi, te neprijatelja, ako bi provalio, na zgodnom mjestu suzbiti.

Svidjelo se je moje mnijenje gospodinu knezu Zrinskomu, koji je isto Sto i ja svje-
tovao, samo sto su nasi savjeti malo vrijedili kod drugih, kojima nijesam bio vlastan da
zapovijedam. Cim se je dakle unocalo, odpremili su u napred kola, prtljagu, teretne konje i

druge strojeve s lumbardama, a u zoru sjeli su katafrakti na konje i krenuli na put, na sto
su ih karlovacki konjanici slijedili. Posljednji smo se ja i gospodin knez
Z r i n s k i s mjesta m a k
je 1 i. To
moga odlazka od podsade Petrinje, dakle uzrok
kako vasa prejasnost znati zeli. Jer kad je citava vojska otisla, da sam ja sam s ne-
znatnom (exigua) cetom svojom zaostao, bila bi to vise preuzetna smjelost nego pro-
mi§ljena razboritost. Sto se pak nije slusao moj savjet, podan mi je razlog. da se viSe ne
pridruzim buducoj vojni, ako se na bolji nacin ne udesi; jer da se ono, §to drugi grijeSi.
meni neduznomu upisuje u grljeh, ne mogu zaista ni na koji na5in podnijeti.«
Ȥto vasa prejasnost zeli obaznati, zasto sam se od ostale vojske kuci povratio,
neka znade za najizvjestnije, da nijesam otisao od vojske, niti sam vojsku, kako mozda
neki naklapaju, ostavio, dok se prije nijesu svi razisli omnibus di- (nisi prius
lapsis). Prvi su bo otiSli od nas Ivanicani, onda Karlovcani radi nesnosnog pomanjkanja
hrane. Poslije toga proSli su slavonski konjanici i pjesaci u svoje postaje. Drugoga jutra
poSao je gospodin knez Zrinski . . . VidivSi ja, da se je vojska tako razstrkala, zapovjedio
sam svojima, da podju cuvati povjerene im kastele. Sto se je pak vojska bez znanja vaSe
prejasnosti razisla, nije Meni nije od vase prejasnosti
jamacno moja krivnja.
bila dana nikakva ovlast, da ju zadrzim u sluzbi; a koliko su vri-
jedili moji savjeti kolike su bill cijene, dokazao je svrSetak i

(eventus comprobavit).«
Medjutim je ipak minula opasnost. da bi Zagreb mogao pasti u ruke turske. Ona
Ceta od 10.000 Turaka, koja je 8. rujna robila oko Bozjakovine Kraljevca, te se na jednu
i
 PAPA KLEMENT VIII. SNUJE O OBCEM RATU NA TURKE. 397

milju primakla Zagrebu, ipak se nije usudila, da udari na taj grad. Dne 20. rujna znalo se
je vec u stajerskom Gradcu, da je rumelijski beglerbeg ostavio Sisak, te po§ao u Ugar-
sku prema Budiniu, a bosanski pasa da se je povratio u Banjaluku, svoju stolicu, jer mu
i

je ponestalo hrane, a vojska stala silno umirati. Ban Erdedi, kojemu su Turci za po-
sljednje vojne nemilo poharali Novigrad i 2e!in, sklonio se je 20. rujna u Jastrebarsko, a

24. rujna na Stajersku medju u Cesargrad, odakle pi§e stajerskim stalezima, da je za du-
gotrajnoga ratovanja i imao u banovini, pa da bi
u kraijevskoj sluzbi potro§io sve, sto je

bio voljan prodati Varazdin. On ne moze vise ni kruha smagati za svoje bijedne kme-
tove u Samoboru. Kad su tako sva gospoda klonula duhom, nastao je pokret
medjuseljacima, daseokupeiTurcima otmu Sisak, jerceim inaCe
cbijestni Turci daviti zene i djecu.
Dok se je sve to zgadjalo u hrvatskom kraljevstvu, stigao je SinanpaSa na koncu
kolovoza glavnom vojskom svojom u Beograd, vodeci sobom bijednoga Kreckwitza.
s

koji je ondje
4. rujna umro. Okupivsi sa svih strana pomocne Cete pre§ao je SinanpaSa
i

27. rujna sa 100.000 momaka kod Osijeka preko Drave. U Ugarskoj zapovijedali su kao
vrhovni kapitani knez Juraj Zrinski na iugu Dunava, a Nikola Palfi na sjeveru Dunava,
dok je u gornjoj Ugarskoj (oko Ko-
§ica) bio vrhovnim kapitanom Krsto
Teuffenbach. Nad svima ovima kapi-
tanima imenovao je kralj Rudolf kao
vrhovnoga zapovjednika grofa F e r-
dinanda Hardegga, kapitana u
gradu Gjuru. Dok je Hardegg u Ko- TicJU'^ty
moranu skupljao kraljevsku vojsku,
zauzeoje Sinanpasa 13. listopada na-

kon devetdnevne podsade Vesprim,

a onda susjedni grad Palotu. Ali na
i PODPIS BANA TOME ERDEDA.
to stall su se vojnici njegovi buniti,
S iedne izprave, izdane u Varazdinu 24. srpnja
pa su ga prinudili, da ih. je poveo u 1609.
zimske stanove, najprije u Budim i Arkiv jugoslavenskc aka<lemij»'.

Segedin, a onda na jug u Beograd.

Cim su Turci uzmakli, grot je Har-
degg Zajedno sa Zrinskim i Palfijem i

s vojskom od 40.000 momaka pohitao prema Stolnom Biogradu, te ga je 28. listopada pod-
sjeo. U prvi kraj po§lo mu je za rukom, te je za nocne navale zauzeo predgradja, ali samoga

grada nije mogao osvojiti, jer nije imao dovoljno tezkih topova. U to se bijaSe podigao novi
budimski beglerbeg Hasan Sokolovi(i (dobitnik Siska), da prite5e Stolnom Biogradu u po-
moc, ali bi 3. studenoga kod Pakozda od Hardegga njegovih drugova tako potuCen, da je i

izgubio 10.000 Ijudi sve topove (44), dok je od krScanske vojske poginulo tek 40 momaka.
i

Ohrabren tom pobjedom stao je Krsto Teuffenbach, kojemu se je naskoro pridru2io Palfi,
i i

otimati Turcima gradove zamke oko rijeka Rime Ipola. Tako je u drugoj polovici stu-
i i

denoga osvojio dosta znamenitu tvrdinju Filck, na Sto su Turci druge okoliSne gradove i

dobre volje napustili.

Car i kralj Rudolf bijaSe se ved na poCetku rata obratio na sve strane za pomo6.
I naSao je odziva ne samo u svojim zemljama, nego takodjer u NjemaCkoj i §paniji, pa i

kod nekih manjih talijanskih knezova i gradova. Ali najoduSevljenije stao ga je pomagati
papa Klement VIII., koji je svima silama pregnuo, da se sav kr§(ianski svijet (zapadni I

iztoCni) ujedini za kri^arski rat protiv Turaka. Osobito pak bilo mu je do toga, da
za taj savez predobije vladare i zemlje na iztoku evropskom. Trcba privud erdeljskoga
vojvodu Sigismunda Batora, koji je onako pobudom svoga izpovjednika, Spanjolskoga i

Isusovca Alfonsa Carille, snovao o tom, kako da se rijeSi vrhovniCtva turskoga pridruJ!! i
398 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

oko vlaskoga vojvode Mihajla Velikoga, moldav-

kralju Rudolfu; treba nadalje nastojati
skoga vojvode Arona, poljskoga kralja Sigismunda III. Wase, ruskoga cara Feodora Iva-
novica, pace oko Kozaka njihovih hetmana, da se svi prikupe u jedno kolo za sveti rat
i i

protiv Turaka. Zadacii, da to provede, povjerio je papa poznatomu vec pouzdaniku rimske
stolice, opatu i kanoniku Aleksandru Komulovicu (Comuleus), koji se bijase jos
za pape Gregorija XIII. iztaknuo na svojim poslanstvima po Albaniji, Bosni, Srbiji i Bugar-
skoj. Klement VIII. izdao je Komulovicu 21. studenoga 1593. obsezan naputak u talijanskom
jeziku, izlozivsi mu potanko, sta ce sve raditi i govoriti obilazeci tolike vladare i zemlje.
Naputak zavrsuje rijecima: »Podjite dakle veselo na put praceni angjelom svetim i blago-
slovom gospodina nasega, a i mi cemo pratiti vase putovanje i vase poslovanje neprekinu-
tim molitvama.« Jos u zimi 1593. posao je Komulovic preko Beca i Ugarske u Erdelj, te
ga oko 10. sijecnja 1594. nalazimo u erdeljskom Biogradu; 22. ozujka vec je u Jasu kod
vojvode Arona, 17. travnja u Lavovu, a 4. listopada u Krakovu, tada prijestolnom gradu
kraljevine Poljske. I je Komulovic u iztocnoj Evropi; u Moskvi
slijedecih godina boravio
desio se je god. 1597., kako se razabira
1595. i iz pisma cara Feodora Ivanovica na papu,

u kojima se ocituje spremnim pomagati kralja Rudolfa stupiti u krscanski savez »protiv i

Turaka za oslobodjenje citavoga krscanstva od nevjernika«. Feodor je pace obecavao, da

ce skloniti perzijskoga kralja Abbas-saha, da vise ne produljuje mira s Turcima.
i

Dok je ovako papa Klement VIII. radio oko iztocnih vladara, pa i oko spanjolskoga
kralja Filipa II. (koji je tada takodjer drzao kraljevinu Napulj u Italiji) da pokrene obci rat
na Turke, nije ni kralj Rudolf mirovao. Kako je nadvojvoda Ernest u listopadu 1593. posao
za upravitelja u Nizozemsku, povjerio je Rudolf bratu Matiji, da bude njegovim zamjeni-
kom Slavoniji, dok je opet bratu Maksimilijanu namijenio, da
u Ugarskoj, Hrvatskoj i

bude skrbnikom mladoga Ferdinanda u nutarnjo-austrijskim pokrajinama, a podjedno vr-

hovnim upraviteljem hrvatske slavonske krajine. Podjedno je brata Matiju imenovao vr-
i

liovnim zapovjednikom sviju svojih ceta u Ugarskoj, a brata Maksimilijana u Hrvatskoj i

Slavoniji. Nadvojvoda Matija, kojemu je bio glavni savjetnik predsjednik dvorskoga rat-
noga vijeca David Ungnad, skupio je vec posljednjih dana sijecnja 1594. ratno vijece u
Qjuru, gdje bi utanacena ratna osnova za onu godinu. Vec 10. ozujka prinudila je kraljevska
vojska Novigrad (Neograd), posljednju tursku tvrdinju u sjevero-zapadnoj Ugarskoj, na
predaju; u istom mjesecu (oko 21. ozujka) zauzeo je knez Juraj Zrinski u juznoj Ugarskoj
vise gradova izmedju Kanize i Sigeta (Breznicu, Segezd, Bobovac i Curgo). Nakon odmora
od nekoliko tjedana nastavio nadvojvoda Matija na pocetku svibnja ratovanje, te je
je

s vojskom od 35.000 Ijudi, koja je poslije narasla do 50.000 momaka, 4. svibnja stao pod- i

sjedati Ostrogon, dok je Teuffenbach krenuo na Hatvan. All krscanska vojska mogla
je uzeti samo gornji dio grada Ostrogona (oko brda sv. Tome), gdje su joj pripomogli ta-

mosnji srbski zitelji; ali utvrdjeni grad uz rijcku (nadbiskupski) branio se je tako odlucno,
da se je podsjedanje oteglo do 28. lipnja. Za vrijeme te podsade sastali su se 1. lipnja u

logoru Matijinu stalezi ugarski iz zupanija s obje strane Dunava na sabor, te su dozvolili
nesto ratne dace (po jedan ugarski forint od selista svakoga mjeseca, dok ove godine rat
traje) i proglasili obci zemaljski ustanak.

Veliki vezir Sinanpasa, koji je citavu zimu i proljece proboravio u Beogradu, nije
mogao priskociti namah u pomoc Ostrogonu Hatvanu. Kako je nakanio udariti na Ugarsku i

s ogromnom vojskom, morao je pocekati na pojacanja iz Carigrada (osobito na janjicare),

pa onda i na tatarskoga kana iz juzne Ruske (Krima), koji bi takodjer pozvan, da ga po-
maze. No bit ce da su ga zadrzali i pokreti medju balkanskim Slavenima, narocito medju
Srbima. Da se Srbima osveti ili ih zastraSi, dao je Sinanpasa tijelo

sv. Save, koje je pocivalo u manastiru Milesevu, si lorn odanle od-

n j e t i, t e g a 27.
i travnja 1594. na Vracaru pred Beogradom spaliti. No
tim je jos jace Srbe razdrazio. Jos god. 1597. pisu srbski kaludjeri Damjan Ljubibratic i

drug rriu Paval papi Klementu VIII. o posljedicama toga zlodjela: »I kako su Turci otnesli
 USTANAK SRBA GOD. 1594. ^fif

svetoga Savu iz MileSeve, njima Bog ne pomaga, ubijaju ih krscani sa svake strane . . .

I napao ie strah odasvuda na njih govore: vece nije naSega carstva.« Prva posljedica bila
i

je, da su se Srbi u temeSvarskom vilajetu digli na noge, vodjeni svojim vladikom Todo-

rom, a pomagani neizravno od erdeljskoga vojvode. Ustanak je buknuo u svibnju, te je

trajao do 10. srpnja. Srbi su izprva osvojili Beckerek i vi§e drugih mjesta, te odr^ali
nekoliko pobjeda; no nakon poraza oko BeCcja i Beckereka 10. srpnja izgubise opet sve.
Tko se nije htjeo pokoriti Turcima, bjezao je u susjedni Erdelj. Medju bjeguncima, koji su

se nastanili u erdeljskom Biogradu, Sibinju i drugim gradovima, bio je i vladika Todor

Tivodorovid
Tek u srpnju 1594. podigao se je SinanpaSa iz Biograda sa 200.000 momaka, dok je

u isto vrijeme krimski kan sa svojim Tatarima provalio u Ugarsku s iztocne strane. Cim se
je samo proculo, da se Sinan sprema iz Beograda, bijase nadvojvoda Matija 29. lipnja digao
podsadu Ostrogona, te uzmaknuo preko Dunava; jednako je Teuffenbach otiSao izpred i

Hatvana. Veliki vezir Sinanpasa osvojio je

iza kratka odpora Tatu (Totis, 23. srpnja) i

utvrdjenu opatiju sv. Martina (30. srpnja),

pa je onda dosao pred znameniti grad
G j u r (turski Janok), koji je stao podsje-
dati. Obrana grada bila je povjerena kapi-
tanu Ferdinandu Hardeggu. Gjur je tada
bio jedna od najjacih tvrdja u Ugarskoj,
snabdjevena svim, sto je biio potrebito za
obranu, pa bi se stoga mogao dugo odupi-
rati, to lakse, sto je otokom Malim Calo-
kezom vazda u svezi s velikom kra-
bio
ijevskom vojskom. Grad se je zaista bra-
nio nekoliko tjedana; no napokon je nespo-
sobni kapitan klonuo duhom, te ga je
29. rujna Turcima predao uz pogodbu, da

posada slobodno iz grada izadje. Radi te

kukavstine bi Hardegg slijedece godine

osudjen od ratnoga suda, te pogubljen.
VELIKI PECAT KRAUA RUOOLFA.
Pad Gjura, koji se je smatrao pogla-
ArkeoloffiiU mtuej u Zacrebu.
vitim branikom Be(3a, silno je raztuzio i za-
straSio krScanske narode. Slavodobitni
Sinan dao je na to zauzeti Papu, a sam je

4. listopada doSao pod K o m o r a n, koji je

hrabro branio Hrvat Vuk Standi 6. Budu6i da se je i glavna vojska pod nadvojvodom
Matijom spremala, da podje u pomoe gradu, a suviSe je 20.000 Ceha Moravaca poSlo na i i

put prema Ugarskoj, prinudjen bi Sinan, da 28. listopada digne podsadu Komorana,
pa se je

s vojskom sklonio u zimske stanove, odpustivSi azijske Ccte tatarskoga kana, da se vrate i

svojim kucama. Namah zatim razpustio je nadvojvoda svoju vojsku, pa tako se Je ovogo-
di§nja vojna u Ugarskoj zavrsila za pravo slavodobieem turskim. kojima je ostao Gjur

s nekim manjim tvrdinjama.

Ni na pokrajnom ratiStu u Hrvatskoj i Slavoniji nije god. 1594. bilo za krSeane mnogo
Tu je uz ine neprilike
srede. jako smetalo i pitanje o vrhovnom zapovjedniCtvu
vojske, da se nije moglo postid povoljnih uspjeha. Qlavni takmac vojvode Ruprechta
Eggenberga, general hrvatske krajine Andrija Auersperg bijaSe dodu§e jo§ 8.
listopada

1593. umro, te je mjesto njega postao (u oXujku 1594.) karlovaCkim

generalom dosadanji

Juraj Lenkovie; no zato nijesu nimalo bili uredjeni odnosi bana Tome
senjski kapitan
<00 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

iirdeda prema tggenbergu. Bit ce to i razlog, da je kralj Rudolf imenovao vrhovnim za-
povjednikom sviju ceta u ilrvatskoj i blavoniji svoga brata Maksimilijana, nadajuci
se, da ce se tirvatsKi ban prije pokoravati clanu kraljevske porodice, nego obicnomu gene-
ralu. All hrvatsko-slavonsKi stalezi, koji se bijahu ^i. ozujka 1594. sastali na saboru u Za-
greDu, nijesu btjeli ni cuti o torn, da bi se hrvatski pokoravao makar i
ban bezuvjetno
nadvojvodi, pa nijesu uvrstili u zemaijsKe spise kraijevskoga deKreta o imenovanju Maksi-
mjlijanovu. lek kad bi dekret preinacen prema 15. clanku hrvatsko-slavonskoga sabora od
god. 1578., te uvrsten u nj dodatak, da »nadvoivoda imade raditi sporazumno s ba-
nom ilrvatske i blavonije, da se ne dogodi slo nesugiasna i protivna siobodi kralievstva«,
onda su stalezi uzeli na znanje kraljevski dekret i razpravljali o predlozima nadvojvode,
kojega je na saboru zastupao kao povjerenik optujski kapitan Juraj Watzler. Stalezi su naj-
pripravnije dozvolili sve, sto je nadvojvoda za vojnu s Turcima trazio. Odredili su naro-

cito obci zemaljski ustanak, cim to ban za potrebno proglasi, zatim povoz za topove i rad-
nike za popravak cesta. Zahtjevu nadvojvode, da se sav zivez u zemlji, koliko ga ne treba
za domacu potrebu, stavi na razpolaganje vojsci uz primjerenu naplatu, zadovoljavaju ta-
kodjer uz pogodbu, da jedan od stalezkih pouzdanika bude nazocan kod odredjivanja ci-

jene za zivez, i da se svakomu sve tocno placa. I^adnike za krajiske gradove odlazu za
zgodnije vrijeme, jer sada treba Ijudi za vojsku, a k tomu nevoljni puk umire od gladi.
Stalezi se uza to tuze na nasilja njemackih vojnika, a osobito na konjanike Danila Frankola,
koji su poput Turaka haracili i u zagrebackom kaptolu i u slobodnoj varosi na brdu
Qradcu. Na posljedku mole i zaklinju stalezi Maksimilijana, da sto prije zapocne snovanom
vojnom, jer je proljetno doba kud i kamo podesnije za ratovanje, nego li Ijetna vrucina.
Za vrijeme toga sabora ili nesto poslije dogodila se prornjena u zapovjednictvu slavon- i

ske krajine, gdje je nakon Stjepana Qrassweina (t 26. ozujka 1594.) postao generalom ba-
run Ivan Sigismund Herberstein.
Zasnovanom vojnom imalo se je popraviti, sto je prosle godine pokvareno, a naro-
cito imao se Turcima oteti Sisak i Petrinja s Hrastovicom i Gorama. Ban Erdedi s novim
krajiskim generalima Lenkovicem i Herbersteinom cinio sve moguce priprave; pace
Herberstein zalijetao se je sa svojim cetama u tursku Slavoniju, te je medju inim sa
svojih 1500 Ijudi Krizevaca provalio u pakracki sandzak, gdje je 4. lipnja grad
1. lipnja iz

Sirac zapalio, citavu okolicu poharao, te 600 goveda 30 ijudi zarobio. Medjutim nadvoj- i

voda Maksimilijan kao da se je predomisljao, bill prema svome obecanju sam glavom
posao na vojnu, jer bi 1. svibnja 1594. Ruprechtu Eggenbergu izdan dekret, kojim bi ime-
novan vrhovnim zapovjednikom sviju kraljevskih i drugih ceta na hrvatskoj krajini, »n e
izuzevsi ni bana ni njemu podredjenih ceta« (darunter auch der Baan
und sein unterbietig Kriegsvolk nit ausgenommen sind). All to imenovanje nemilo je dirnulo

hrvatske slavonske staleze, koji se bijahu u polovici svibnja opet u Zagrebu sastali. Ne
i

ima sumnje, da je sabor protiv toga prosvjedovao, jer je iza toga Maksimilijan ne samo
Eggenbergu krajiskim generalima, nego posebice i banu Erdedu pismeno javio, da ce do
i

polovice srpnja sam u Slavoniju doci, pa stati na celo vojske.

Tijekom lipnja i srpnja skupljala se je vojska sa svih strana. Dne 13. srpnja javlja

Herberstein iz Kupe, da se stajersko i korusko domobranstvo na-

tabora izmedju Save i

lazi u Turopolju. Dva dana zatim bila je na okupu vec vojska od nekih 16.000 Ijudi, koji

su zaludo cekali na nadvojvodu, pa onda 21. srpnja bez njega krenuli prema Kupi. Posada
turska u Petrinji, kojoj su zapovijedali Rustanbeg i Erdoglibeg, kusala je zaprijeciti podi-

zanje mosta na Kupi, pa je stoga doSlo do manjih kreseva, u kojima su Turci morali svaki
put uzmaknuti. Napokon je ipak nadvojvoda Maksimilijan 24. srpnja stigao u Zagreb,
27. srpnja u Letovanic i 28. srpnja u Brest, pa je onda 1. kolovoza citavu vojsku poveo
preko Kupe pod Petrinju. Dok je jezgra vojske podsjedala Petrinju, hrvatski je general
Juraj Lenkovic sa svojim Uskocima zauzeo Hrastovicu (5. kolovoza) Gore, pa se je onda i

oborio na jednu kulu, udaljenu samo 200 koraka od petrinjske tvrdje, koja je mnogo sme-
 OBNOVA PETRINJSKE TVRDJE. 401

tala pri podsjedanju. Tek kad je i ta kula osvojena, mogao je Maksimilijansvom snagom
iz svojih osam topova udarati na Petrinju. Rustanbeg uvidi, da ne mo2e grada obraniti,
pa ga stoga u noci od 9. na 10. kolovoza s Erdoglibegom i Citavoni posadom ostavi, te
podje u Zrinj onda u Kostajnicu. Ali pri polazku posu gradske zidine
i ku(ie sumporom, i

te ih onda da tako razvaljena tvrdia padne neprijatelju u ruke. Kad je Petrinja go-
zapali,

rila, dosjeti se turska posada u S s k u jadu, pa ona zorom 10. listopada zapali povje-
i i i

reni joj grad, te stade na brodovima bjezati niz Savu. Na torn bijegu zarobljen bi hromi za-
povjednik sisaCke tvrdie Ibrahimbeg od banskih vojnika.

I Nestasica hrane
vojsci prinudiSe Maksimilijana,
i krme, pomanjkanje novaca za placanje vojnika, pa
da se okani daljega provaljivanja u turske
i bolesti
oblasti.
u
Iz-

gorjelu Petrinju ostavi bez posade, a Si-

sak predade zagrebai^komu kaptolu, pa
onda razpusti od svega zla stradajucu
vojsku, te se povrati u Stajerski Gradac.
Kad su to doCuli Rustanbeg i Erdogli-
beg, pozurise se, da se opet dokopaju
Petrinje. Vec 20. rujna 1594. vodili su
svoje cete iz Kostajnice prema Hrasto-
vici, u kao u Qorama
kojoj bijase i

ostala tek malena krscanska posada.

Zauzevsi Rustanbeg nakon kratkoga od-
pora Hrastovicu, o b n o v p e t r n j- i i

s k u t V r d j u, pace ju jace utvrdi dub-

ijim jarkom i jaciini zemljanim nasipom.
U isto vrijeme zauzeo je i Erdoglibeg
grad Gore, a onda je kod Farkasica
presao preko Kupe i stao robiti po Tu-
ropolju, u koje se nakon Maksimilijanova
pohoda bijaSe povratilo neSto raz-
bjegloga puka. Ali kad se je zatim s obi-
latim plijenom kuci vracao, stigoSe ga
za njiin u potjeru poslane 5ete Eggen-
bergove i Lenkoviceve, te ga na Kupi
SIQISMUND BATORI,
razbiSe, plijen mu oteSe, a njega sama
vojvoda erdeljski.
zarobiSe. Erdoglibeg poslan bi u Pozun,
gdje je u tamnici "Camio sve do smrti Po savremenoi slici.

svoje. Vojna te godine svrSila se je tako

jedinim uspjehom, da se je grad Sisak
vratio pod krSdansku vlast. Prvih dana
studenoga pokuSao je doduSe junaCki general hrvatski Juraj Lenkovi(J, da smjelim pohodom
zaskoCi grad B i h a (^, ali mu podhvat nije po§ao za rukoin. PovedavSi sa soboni lijepu Cetu
(od 10.000?) konjanika i pje§aka uljegao je 5. studenoga no(iu u varo§ Biha<i, koju je za-
palio i brojne Turke izsjekao; ali same tvrdje bihacike nije mogao osvojiti, pa se je zato
ved 8. studenoga vratio u Karlovac zajedno sa 1200 oslobodjenih krSdana, mnogo goveda i

sitne stoke, neSto turskih suinjeva i drugoga plijena. Od toga je dva turska momka. tri za-
stave i nekoliko lijepih konja poslao u Stajerski Gradac na dar nadvojvodkinji Mariji, majci
mladoga Ferdinanda.
Kud i kamo povoljnije. nego u Ugarskoj i Hrvatskoj. zarcdali su god. 1594. doga-
djaji u Erdelju, VlaSkoj i Moldavskoj. Nakon §to je papinski poslanik Aieksandar Komu-
Iovi(^ utro putove, poslao je kralj Rudolf u one krajeve svoga zasebnoga poklisara. Du-

K I a i e. Hrv. povj. III. (5.) 26

402 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

brovcanina Ivana de Marin i. Najprije se je Kudolfu priklonio erdeljski vojvoda Sigis-

mund Batori, kojega su na to putili Isusovac Carillo i rodjeni ujak Stjepan Bockaj, tada
vrhovni kapitan Velikoga Varadina i onih oblasti ugarskih koje su pripadale Erdelju; go-
tcvo u isti dan, naime 16. kolovoza, utanacio je i moldavski vojvoda Aron u Jasu s car-
skim poklisarom Marinijem savez, kojim je kralj i car Rudolf njegovu vojvodinu primio pod
zakrilje njemacko-rimskoga carstva. Tri mjeseca zatim, naime 15. studenoga 1594., utana-
cila su tri dosadanja turska vazala, vojvoda erdeljski Sigismund Batori, vlaski vojvoda
Mihajlo, i moldavski vojvoda Aron medjusobni savez za oslobodjenje svojih zemalja od
turske vlasti. Savez bi Aron 23. studenoga dali poubijati
utvrdjen time, da su Mihajlo i

sve Turke u Bukurestu S pomocu erceljskih ceta oslobodili su zatim oba vojvode
i Jasu.
svoje oblasti izuzev samo tvrdjave Bender Akjerman na Dnjestru Gjurgjevo na Du- i i

navu. Presli su pace Dunav te stall udarati na bugarske gradove (Silistriju ill Drster,
i

Ruscuk, Vidin, Nikopolje). Dok su ovako Mihajlo Aron oslobadjali svoje oblasti od tur- i

ske vlasti, ugovarali su poslanici erdeljskoga vojvode, na celu im Stjepan Bockaj, s po-
vjerenicima kralja Rudolfa u gradu Pragu. Medju tima kraljevskim povjerenicima bio je i

hrvatski ban Tomo Erdedi. Napokon bi 28. sijecnja 1595. utanacen definitivni savez, i to
posredovanjem papinskoga nuncija spanjolskoga poslanika. Savezna izprava sastoji od
i

dvanaest clanaka, od kojih se prvim kralj Rudolf sa svoje strane, a erdeljski vojvoda sa
svojim podredjenim zemljama (Vlaskom Moldavskom) s druge strane obvezuju, da ce na-
i

staviti zapoceti rat, te da ne ce nijedna strana bez znanja privole druge ugovarati iU i

savez sklapati s Turcima. Rudolf je nadalje priznao Sigismunda i njegove muzke potomke
»slobodnim« vojvodama (knezovima) Erdelja dakako pod vrhov- i podlozenih mu oblasti,
nictvom ugarskoga kojemu ce prisizati prisegu vjernosti,
kralja, kojemu ce po izumrcu i

muzkoga roda Sigismundova sva zemlja pripasti. U tom slucaju opremit ce se svaka od
preostalih kceri sa 100.000 rajnskih forinti. Ako bi Sigismund podlegao premoci Turaka te
morao ostaviti Erdelj, onda ce mu kralj car Rudolf doznaciti neko mjesto s prihodomi

prema njegovu stalezu. Napokon se je Rudolf obvezao, da ce za Sigismunda izmoliti za

zenu jednu kcer pokojnoga nadvojvode Karla, nadalje da ce mu podijeliti naslov njemac-
koga drzavnoga kneza skloniti spanjolskoga kralja, da mu dade zlatno runo. I zaista bi
i

6. kolovoza nadvojvodkinja Marija Kristierna, kci Karlova sestra Ferdinandova, u erdelj- i

skom Biogradu vjencana s vojvodom Sigismundom.

Nekoliko dana prije utanacenoga saveza izmedju Rudolfa i Sigismunda umro je u
Carigradu sultan Murat III. u noci od 16. na 17. sijecnja 1595. ostavivsi za sobom 80 trudnih
robinjica. Prigodom njegova pogreba zadavljeno bi dvanaest njegovih sinova (medju njima
i Mahmud) Zajedno s robinjicama, a na to se nzpe na prijestolje jedini preostali sin njegov
Muhamed III. (1595.— 1603.), mlad covjek, u kojega su velike nade stavljali, te ga rado
uzporedjivali s Aleksandrom Velikim. Jedan od prvih njegovih drzavnih cina bilo je to, da
je skinuo velikoga vezira Sinanpasu, kojega su bijedili, da je svojim silovitim postupkom
prinudio erdeljskoga, vlaskoga i moldavskoga vojvodu, da se priklone kralju Rudolfu.
Mjesto Sinana, koji se je 6. veljace vratio u Carigrad, prvim vezirom njegov imenovan bi

protivnik Ferhatpasa. Taj se je smjesta spremio, da pokori opet odmetnule se podunavske

vojvodine, pa da nevjerne vojvode zamijeni novima, ili da Vlasku Moldavu pretvori u i

turske sandzake. U to ime posao je Ferhat pasa vec 27. travnja iz Carigrada prema Du-
navu. Ali bolesti nestasica hrane zadrzale su ga dulje vrijeme u Drinopolju. U to su
i

vrijeme vlaski moldavski vojvoda, pomagani erdeljskim cetama kozacima, ne samo do

i i

kraja oslobodili svoje zemlje, nego su se takodjer zalijetali na bugarsku obalu dolnjega
Dunava, medju inim 10. lipnja spalili
te Nikopolje. Vodja erdeljskih hajduka Horvat pro-
i

Balkana sve do Sofije. Radi obilate pomoci, koju je erdeljski vojvoda

valio je pace preko
Sigismund podavao obim vojvodama na iztoku, zahtijevao je od njih, da mu se pokore
kao svome nasljednomu gospodaru. Vlaski vojvoda Mihajlo odazvao se je tomu zahtjevu
ugovorom od 20. svibnja; njegov susjed Aron ne htjede se pokoriti, zato bi prvih dana
 BORBE U VLASKOJ 1595. 4Q8

svibnja od erdeljskih Ceta zarobljen i u Vinicii u Erdelj odveden, a na njegovo mjesto ime-
novan bi moldavskim vojvodom Stjepan Razvan, koji je 3. lipnja u erdeljskom Biogradu
Sigismunda priznao svojim vrhovnim gospodarom. Tako su obje vojvode postali za pravo
namje§tenici erdeljski u svojim oblastima.

Tek u drugoj polovici lipnja 1595. prikucio se je veliki vezir Ferhat RuSCuku, pa
je ondje stao graditi most preko Dunava prema Qjurgjevu. Ali u to mu 6. srpnja stife
vijest, da je skinut, i da je velikim vezirom opet postao osamdesetgodiSnji Sinanpa§a. Taj
je namah pohitao prema Dunavu, da §to odlucnije zaratuje na odmetne vojvode. U polovici
kolovoza presao je kod Qjurgjeva Dunav s velikom vojskom, pa ce ravno na BukureSt. Ali
nekoliko milja pred tim gradom, na rijeci N e a j 1 o v u kod sela Kalugereni namjerio
se je na vojvodu Mihajla i njegovih 16.000 Ijudi, kojima se bija§e pridru2io i erdeljski
kapitan Albert Kiraly s ne§to topova. Tu dodje 23. kolovoza do zestoke borbe, koja se
svrSi krs(5anskom pobjedom. Oni zarobi§e sveti zeleni barjak Muhamedov, ubiSe tri pa§e i

posjeko§e gotovo sve janjiCare iz Dimiska. Sam Sinanpasa bio bi zaglavio u nekoj moCvari,
da ga nije tezkom mukom spasio neki rumelijski veteran. Unatoc toj pobjedi uzmaknuo je
Mihajlo pred pretezitijom silom turskom u Karpate, na §to je Sinanpa§a redom zauzeo
Brailu, utvrdjeni Bukurest, pace i staru prijestolnicu Trgovi§te. U osvojenoj tako zemlji
namjestio je Saturdzi-Muhameda za be-
mu podredio deset sandzak-
glerbega, te
begova. Medjutim bijase erdeljski voj-
voda Sigismund skupio znatnu vojsku,
koja je bez moldavskih ceta pod Stjepa-
nom Razvanom brojila 25—30.000 Ijudi,
pa je onda svomu vazalu pohitao u po-
mod. Presav§i erdeljsku granicu kod
Torczvara sjedinio se je prvih dana li-

stopada kod Rukura s Mihajlom, tako

PODPIS NADVOJVODE MATIJE
da je kr§canska vojska brojila oko 40.000
na pismu od 9. ozujka 1595.
momaka. Najprije se oborise na Trgo-
Arkiv jugoslavenske akademije.
viSte, koje nakon trodnevne podsade
18. listopada osvoji§e, na §to je Sinan
pa§a BukureSt sam napustio, te na jug
prema Qjurgjevcu uzmaknuo. Ali i krs-
(5anska vojska poSla je 21. listopada izpred TrgoviSta, te je 25. listopada osvanula pred zidi-
nama Qjurgjevca. Sinan bija§e ve<5 s jednim dijelom svoje vojske preSao preko mosta na desnu
stranu Dunava, dok je straznja Ceta zaostala na lijevoj obali zajedno s vi§e tisuda vlaSkih
su2njeva i obilatim plijenom. Prve straze krSdanske razvalile su drveni most, poubijali Ci-
tavu straznju Cetu tursku, oslobodili sve suznjeve, zaplijenile sila topova, deva, goveda,
paCe i blagajnu vezirovu. Dne 27. listopada upalili i zauzeli su u kr§(5anskoj vojsci nalazedi
se Talijani pod Silvijem Piccolominijem takodjer i tvrdjavu Ojurgjevo na dunavskom otoku,
i tako opet posve oslobodili VlaSku od Turaka. Slavodobitne kr§(Sanske vojvode vratile su
se na to svojim kuciama; SinanpaSa pak obskrbio je tvrdinje s desne stranc Dunava posa-
dama hranom, a na to se je vratio u Carigrad, gdje
i bi u prvi kraj radi nedade svoje
skinut, no ve6 za nekoliko dana opet uzpostavljen.

Qlavnim bojiStem god. 1595. bila je dakle vojvodina VlaSka. Buduiii da su se tu sve
sile turske okupile, mogle su samo manje vojske njihove ratovati u Ugarskoj i Hrvatskoj.
Nasuprot je kralj Rudolf sve udesio, da se okoristi time, §to je glavna sila turska bila za-
bavljena u VlaSkoj. Namah nakon zavrSenog ugarskog sabora u Pofunu (14. o2ujka), kojl

je potvrdio ugovor s erdeljskim vojvodom i dozvolio znatnu ratnu da(iu (od svakoga seliSta
po 15 forinti), stala se je vojska skupllati. za koju bijaSe kralj Rudolf jo§ 11. listopada

26'
404 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

prosle godine po preporuci svoga brata Ernesta imenovao vrhovnim zapovjednikom

grofa Karla Mansfelda, izvjezbana u glasovitoj tada ratnoj skoli nizozemskoj. Taj
bijase za Kralja Rudolia u Nizozemskoj unovacio 2UU0 konjanika pod Adolfom Schwarzen-
bergom i bUOU vaionskih pjesaka. Suvise je i papa Kiement Vlil. poslao u pomoc 2000 ko-
njanika i 8000 pjesaka pod svojim sinovcem Ivanomi^ranjomAldobrandinijem,
a toskanski vojvoda 3000 pjesaka pod bratom Ivanom Medici, kao i drugi taiijanski kne-
zovi manje odjele. Napokon su i Njemacka dale budi vojnika
ostale zemlje Kudoliove i

budi novaca, tako da se je napokon sabraia vojska od najmanje 60.000 momaka. Protiv
toiike vojske mogao je binanpasa samo karamanskoga begierbega Muhameda posiati u
Ugarsku, da pomaze budimskoga begierbega ostale pase i sandzake u onoj zemlji. Vr- i

hovni vojvoda Mansfeld bijase najprije u svojoj vojsci zaveo strogi red i stegu, a onda je
iznenada 1. srpnja udario na Ostrogon, koji se je ubrajao medju najjace turske tvr-
djave u Ugarskoj. Podsjednutoj tvrdjavi, koje se je posada hrabro branila, dosao je u pomoc
budimski beglerbeg s drugim nekim pasama i s vojskom od 20.000 Ijudi, ali tu je vojsku
Mansfeld 4. kolovoza pobijedio, te joj sav logor s bogatim plijenom i 37 topova oduzeo.
Deset dana nakon te pobjede umro je Mansfeld od grize (14. kolovoza), na sto je u
krscanski tabor dosao nadvojvoda Matija, pod kojim je Ivan Medici kao nacelnik top-
nictva nastavio udarati na grad. Napokon bi turska posada prinudjena, da 2. rujna pre-
dade grad. Namah zatim predao se je kraljevoj vojsci bez odpora i V i s e g r a d. Iza toga
slavodobica krscanskoga mirovala je neko vrijeme kraljevska vojska. Napokon je nadvoj-
voda Maksimilijan, Teuffenbachom zapovijedao u sjevernoj Ugarskoj, a poslije
koji je s
preuzeo mjesto brata Matije vodjenje citave vojske, udario na S o n o k, da ga osvoji i tim 1

uzpostavi svezu s Erdeljem. Ali nestasica novaca sve to jace prijeteca zima prinudise ga, i

da je morao dici podsadu razpustiti vojsku. Nadvojvodi Maksimilijanu stajao je na ovoj

i

potonjoj vojni o bok Firentinac Juraj Bast a, koji je poslije pocinjao mnogo zla u Ugar-
skoj i Erdelju.

I u Hrvatskoj ratovalo se je god. 1595. dosta srecno, premda nije kroz citavu go-
dinu imala pravoga bana. Tomi Erdedu
naime banovanje tako dodijalo, da se je
bijase
za boravka svoga u Pragu u sijecnju te godine na casti svojoj zahvalio. Vrijedjalo ga je,
sto se je krnjila banska cast imenovanjem stranaca vrhovnim zapovjednicima vojske u
Hrvatskoj i Slavoniji; suvise potrosio je gotovo sav svoj imetak za ratovanje, jer nije
nikako ili bar redovno primao placu za bansku cetu. Vracajuci se iz Praga desio se je

Erdedi na saboru u Pozunu, gdje je nadvojvodi Matiji vratio bansku zastavu, a onda je

posao u domovinu, gdje je sazvao hrvatsko-slavonski sabor u Zagreb za 15. svibnja 1595.
Na taj sabor poslao je nadvojvoda Maksimilijan svoje poklisare, po imenu baruna I v a n a
i

Draskovic a, gospodara Trakoscana a provizora kapitana konjanika u Krizevcima, i

zatim Qregorija Laibachera, kapitana krizevacke posade, koji su iznijeli zelje i predloge
svoga gospodara. Stalezi vijecali su kroz dva dana poglavito o tom, sta da se cini, posto
je Tomo Erdedi pred saborom polozio svoju bansku cast, navedavsi za to dva razloga:
i

prvo sto ne prima place za svoju bansku cetu, a drugo, sto mu je mladi nadvojvoda Fer-
dinand Zajedno s majkom svojom Marijom pred malo dana uzkratio dozvolu, da kupi gro-
fiju Pazin s kotarom u Istri, sto mu bijase prije nadvojvoda Maksimilijan kao sigurno za-

jamcio. Stalezi gotovo zdvajaju radi odstupa Ijubljenoga bana, pa zaklinju nadvojvodu
Maksimilijana, da im pomogne. Ako se vec nikako ne bi moglo ugoditi zahtjevima Tome
Erdeda, pa ga tako pridrzati u casti, neka nadvojvoda poradi kod kralja, da sto prije ime-
nuje novoga bana. Neka kralj za bana odabere kojega od pripadnika kraljevstva, koji se
cini za tu cast podoban, samo da je vjest ratovanju domaci sin (solum sit vir militaris et i

nostras), pa neka ga po starim ustanovama zajedno s banderijem vojnika kraljevstvu pred-

stavi (ac regno cum banderio militum iuxta veteranas constitutiones praesentet). »J e r

ako stalezi ne budu imali bana, neka znade vasa jasnost kao stvar
najizvjestniju, da se oni ne ce pokoravatl ni jednomu generalu
 CASPAR STANKOVACKI I IVAN DRASKOVIC. 405

tudjenarodnosti, niticesnjimeizlaziti u rat. pa makar svi Za-

jedno s domovinom poffinuli. On! de najskrajnje poduzeti. prije i

nego im se okrnji sloboda u torn pogledu* (nam nisi banum status habue-
rint, pro re certissima sua serenitas credat, illos nullius externae nationis generali pari-
turos, nequc ad publicum bellum. etiam si omnes una cum patria peribunt, exituros. et
extrcma quaevis, antequam iibertate ipsorum in hac parte tentaturos). Podjedno oc^i- . . .

tuju stalezi na molbu dosadanjega bana Erdeda, kako je on vazda bio spreman brz za i

obranu kraljevstva, sve uz velike nov5ane 2rtve i opasnost j^ivota svoga, te ga za sada i

za budude rije^avaju svake od?:ovornosti za primljene novce, koje je potroSio za razne po-
trebe kraljevstva.
Inac^e su stalezi nastojali svakim naCinom da zadovolje ^eljama i predlozima nad-
vojvode Maksimilijana. Dozvolili su
radnike za obnovu grada Siska i tvr-
dinje u Brestu, zatim ratnu dacu od
tri uRarska forinta po dimnjaku u
dva obroka. po§to bijahu ved prije
odredili po dva forinta za uzdrza-
vanje pjeSaka u zemlji, tako da je
ukupna ratna dada one iodine iz-
nosila citavih pet forinti od dim-
njaka. Odredili su nadalje za sludai
potrebe obdi zemaljski ustanak ili

insurekciju. te 6e i jrradjani slobodnih

Rradova morati u boj podi (Zagreb

6e poslati 50 gradjana Dje^aka. Va-
ra^din 200, Kri^evci i Koprivnica no
25). Od ubrane ratne dace najmiti 6e
se pjeSaci za obranu gradova i ka-
§tela u zemlji. te 6e se smjestiti n
Sisak 50 momaka. u 2elin 50, Pod-
otodje 12. Lomnicu 15, Sveti Jurai

10, Brezovicu 25, Bo^jakovinu 15.

Pokupsko 50, Kupdinu 20, ReCicu 10,

Jastrebarsko 25 i Samobor 15. Vr-

hovni kapitan tih pjeSaka bit 6e ban,
a podkapetan Mihajlo Vojkovid, koii SULTAN MUHAMED HI.

te Cete pregledavati i pladati. Bilo (1595.— 1603.).

je nanokon tu2be i na strane vojnike. Iz Ortelijeva djela »Chronolo8:ia« 1603.

naroCito na arkibusire u Zagrebu i

Vara^dinu. pa onda i na Cete kapi-

tana Danila Frankola. koji su poCi-
njali nasilja po zemlji.

Vapaj hrvatsko-slavonskoga sabora, da se kral] ili nagodi s Tomom Erdedom ili

ime-

nuie novoga bana s punom vlasti, nijc naSao odziva. Tomu je bilo janiaeno krivo to, §to i

dok je vladanje u nutarnjo-

je malo zatim nadvojvoda Maksimilijan poSao u Ugarsku,

austrijskim pokrajinama. a tim brigu za hrvatsko-slavonsku krajinu preuzeo mladi nad-

i

vojvoda Ferdinand. U srpnju 1595. javlja kralj Rudolf, da jc odrcdio zagrebaCkoga bi-

skupa QaSpara Stankovadkoga baruna IvanaDraSkoviCa za admin i- i

s t r a t o r e (namjestnike) banske na godinu dana pol. Ocito je kralj sporazumno s nadvoj- i

vodom Ferdinandom nastojao oko toga, da sc Ruprechtu Eggenbergu osigura vrhovno za-
povjednietvo nad svima Cetama u Hrvatskoj Slavoniji, pa je stoga kralj imenovao samo
i
406 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

namjestnika banske casti, koji ce obavljati tek upravne i sudske poslove, a ne ce imati kra-
Ijevskoga banderija niti vrsiti vojnicku vlast. na celu ratnim preduzecima ostao
I tako je

Eggenberg, a njemu su stajali uz bok krajiski generali Lenkovic i Herberstein.

Zadaca vojne god. 1595. u Hrvatskoj i Slavoniji bila je doduse poglavito ta, da se
Turcima, zabavljenini u Vlaskoj i Ugarskoj, konacno oduzme Petrinja kao glavno izhodiste
za provale u ostatke hrvatskoga kraljevstva; ali se je podjedno nastojalo oko toga, da se
podignu na noge krscani u bosanskom vilajetu, pace i u ostalim turskim oblastima na bal-
kanskom poluotoku. Vec 14. travnja 1595. izdao je kralj Rudolf u gradu Pragu proglas na
sve krscanske poglavice u kraljeviniBosniisusjednimjojpokra-
jinama, kojim ih je pozvao, da se podignu na noge i sa svoga vrata stresu dugotrajni
jaram turski. Povod tomu proglasu dao mu je poslanik tih bosanskih kr§6ana, castni brat
Franjo Antun Brtucevic (Bertucio), vitez reda jeruzolimskoga, kojemu bijahu oni
sami povjerili, da kod rimskoga pape, spanjolskoga kralja i drugih krscanskih vladara tajno
i povjerljivo radi o njihovu oslobodjenju. Rudolf je pouzdanike turskih kr§cana primio raz-
kriljenih ruku, sada ovim otvorenim listom pozvao, da uztraju u svojoj plemenitoj
pa ih je

odluci, da stvore zavjeru da dignu bunu za svoju slobodu. Neka se ugledaju u primjer
i

vojvode erdeljskoga, vlaskoga moldavskoga (principum Transilvaniae et utriusque Val-

i

lachiae), Rasana (Rascianorum) u gornjoj Ugarskoj, koji su netom (nuper)

pa i brojnih
zbacili sa sebe sramotni jaram turski, pa se sklonili pod okrilje kraljevo. Rudolf obecaje
svakomu od njih obilatu nagradu, obecaje im pomoc svoju, te prima njih zajedno s kralje-
vinom Bosnom susjednim pokrajinama u svoju zastitu.
i

Jamacno po nalogu Eggenbergovu poduzeo je slavonski general Sigismund Herber-

stein u kolovozu 1595. provalu u tursku Slavoniju. Posao je toboze da osveti nedavnu pro-
valu tursku do Koprivnice, ali u istinu da podigne na noge brojne kr§canske Vlahe, koji su
prebivali u pakracko-cernickom sandzaku (Mala Vlaska), te se vec vi§e godina spremali, da
se iznevjere Turcima i presele u krscanske zemlje. Dok je Herberstein osvajao grad C e r-
n i k s okolisnjim varosima i selima, bosanski je beglerbeg Apardi pohitao iz Kostajnice
sa 20,000 momaka cernickomu sandzakbegu u pomoc. Kod grada C a k o v c a izmedju
1

Pakraca i Bijele Stijene doslo je 1. rujna do odlucnoga boja, koji se je svrsio porazom Tu-
raka. Turci pobjegose dva barjaka
glavom bez 3000 Ijudi. Neposredna
obzira, izgubivsi i

posljedica krscanske pobjede bila je ta, da se je krscanski puk (katolici pravoslavni) u i

sandzacima cernicko-pakrackom pozezkom stao dizati na Turke, te ubijati

i begove age i

u Bijeloj Stijeni oko Pozege. Na celo pobunjenoga puka stali su junacki hajduci, od kojih
i

se u taj mah osobito iztice L o v r o 1 c, koji je na mejdanu zagusio pozezkoga bega. 1 i

Javlja se, da se je prigodom Herbersteinove provale do 300 krscanskih sela oslobodilo

turskoga gospodstva. Herberstein je o svom pohodu u tursku Slavoniju 20. rujna sa-
stavio potanki izvjestaj, koji je nadvojvoda Ferdinand poslao kralju Rudolfu.
Nakon povratka Herbersteinova iz Slavonije spremio se je Ruprecht Eggenberg, da
podje na Petrinju. Kod Novigrada u Turopolju skupljala se je vojska, kojoj su se pridru-
zili takodjer banski namjestnik Ivan Draskovic i hrvatske 5ete. Kad su pridoSli jos i Her-
berstein i Lenkovic sa svojim krajisnicima, presla je 22, rujna citava vojska preko mosta,
koji bijaSe kod Siska na Kupi od ladja sastavljen. Na celu vojske vodio je kapitan Danilo
Frankol cetu od petdeset huzara i arkibuzira kao prednju strazu, Njemu izadje u susret iz
Petrinje sam Rustanbeg sa 80 konjanika. U okrsaju bise Turci potisnuti u bijeg, te su ih
progoneci krscani tako naglo gonili, da su u isti mah dosli s njima pred gradska vrata. Bu-
du6i da su vrata bila uzka, zaostao je Rustanbeg pred njima s nekoliko Turaka, da suzbiju
krSdane, dok ostali turski konjanici udju u grad. U tom kresevu pogodi Rustanbega tane
iz puSke Hrvata QaSpara Kurtica. Tezko ranjen skloni se Rustanbeg u grad, nakon §to su
mu krScani ubili 15 momaka, a 8 zarobili. U to je do§la pred Petrinju Citava vojska krscan-
ska i stala na nju juriSati; no kako nije uza se imala tezkih topova, morala je od daljega ju-
ri§a odustati, te izgubivSi do sto Ijudi u Sisak se povratiti. Ali male zatim stize u krSdan-
 TURCI NAPUSTILI PETRINJU 24. RUJNA 1595. 407

ski tabor neki momak, koji bijaSe proSle godine 6d Turaka zarobljen, kojega bijaSe i

Rustanbeg uzeo za svoga pisara, da mu pi§e hrvatska pisma. Momak javi krSdanskim voj-
vodama, da je Rustanbeg od zadobivene rane umro, pa da turska posada smjera Petrinju
ostaviti pobjeci. Kad se vojvode uvjeriSe, da momak govori istinu, odluCiSe ponovo po<5i
i

pod Petrinju. U n e d e j u, 24. r u n a, u tri sata poslije podne preSla je opet krsdanska
1 j

vojska preko Kupe. Kad je stigla pred Petrinju, naSla je tvrdjavu praznu. Turska posada
biia§e zaista pobjegia prema Kostajnici, ponesav§i sa sobom tijelo Rustanbegovo, da ga

I u Banjaluci sahrani. Banski namjestnik Ivan Draskovic natakao

stavu, na §to je krScanska vojska bez ikakva sukoba zauzela tvrdjavu
je na zidine kraljevsku za-
i zaplijenila sve. §to

je u njoj naSIa,kao 8 topova, zatim mnogo drugih ratnih sprava zaire, pace dragocjeno i i

pokuctvo Rustanbegovo. Kad su turske posade u Hrastovici Oorama doCule, §ta se je i

zgodilo s Petrinjom, ostavile su one povjerene im gradove, koje je na to krSdanska voj-

i

ska zapremila.

Jo§ istoga dana, kad je ovako Petrinja zapala kr§cane, pohitao je kapitan Frankol
po nalogu Eggenbergovu u Stajerski Qradac, da javi nadvojvodi Ferdinandu srecni doga-
djaj. Nadvojvoda bio je s toga tako razdragan, da je 27. rujna pisao Eggenbergu krasno

njemacko pismo ovoga sadrzaja: »Dragi Eggenberg, najprije moj milostivi pozdrav. Va§e
sam pismo po kapitanu Frankolu zaista primio, kao sadrzaj ustmeni izvje§taj njegov i i

dobro razumio, pa mozete sami prosuditi, kako sam se od srca tomu obradovao. Sve-
viSnjemu budi vjeCna hvala slava izkazana, sto nam svoju bozju (pomoc) svagdje tako
i

milostivo priklanja. Odredbu u jednom drugom (pogledu) vec sam u^inio, pa ce mi biti
i i

kapitan Frankol osobito preporuCen, jer da istinu kazem, ne bih ni drugoga boljega od

Ne bi zelio niSta vi§e, negodaimademdostanovaca,

njega na6i mogao.
padavasi5estituvamapokornu vojsku razveselim; samo kad
bih ga (novae) smjesta iz moje koze izrezati mogao. Ostajem vama
kao dosad sklon svom knefevskom miloScu svojom.« Kapitanu Frankolu bilo je takodjer
i

povjereno, da izlozi nadvojvodi, sta da se uCini sa zauzetom Petrinjom. Namah 26. rujna
predla^e nadvojvoda Ferdinand kralju Rudolfu, da se Petrinja ne zapusti, vec
da se pretvori u krajiSku tvrdjavu (mjesto Bresta), p a d a (zajedno s Hra-
stovicom i Qorama) budebranikomHrvatske i Slavonije. Zapovjednikom
tvrdje neka bude kapitan Danilo Frankol, koji vet 20 godina slu2i na hrvatskoj krajini,

te se je odlikovao u posljednjim bojevima za Petrinju. Kralj je prihvatio te predloge, te je

13. listopada 1595. Frankola imenovao kapitanom petrinjskim. Podjedno je 20. listopada po-
zvao banske namjestnike, da u tvrdjavu smjeste 150 haramija. Tako bi pod drugim ime-
nom obnovljena nekadanja kapitanija hrastovidka.

Dva mjeseca iza osnutka petrinjske kapitanije, dne 17. prosinca 1595., sastao se je u
Zagrebu sabor kraljevina Hrvatske i Po-
Slavonije, da bira poklisare za buducii sabor u
?.unu. ZnaCajno je, da hrvatsko-slavonski sabor nije ovaj put sazvao ban, jer pravoga bana
nije bilo, nego se sabor okupio »po nalogu 2upana kraljevstva* (ex edicto comitum comi-

tatuum huius Tu se stale2i gorko tu2e, Sto kralj jo.^^ uvijek nije »izabranim ba-
regni).
nima« GaSparu StankovaCkomu I Ivanu DraSkovidu doznaCio placie (stipen-
(electis banis)
dium) za banske vojnike, niti im predao bansku zastavu, pai^e ih ni po starom priznatom i

obi^aju stale^ima redovima dao predstaviti, da poio^c pred njima propisanu prisegu. Sta-
i

led! su se uza sve to na poziv ?.upana sastali. jer se radi o obrani i daljem obstanku kraljev-
stva, te su stvorilizamaSne zakljuCke u torn pogledu. Bududi da su nctom stc^ena tvrdinja
Petrinja ostala pokupska krajina snabdjevene vrlo neznatnim brojem vojnika, te im pri-
i

jeti dncvice velika opasnost, ako se za vremena ne pomogne, to staled! biraju Izmcdjn

sebe dva zasebna poslanika, po imenu Petra KaStclanovida Mclkiora Tompu. koji 6e po6l i

kralju u Prag, nadvojvodi Matiji u BeC nadvojvodi Ferdinandu u Qradac. te potonja dva
i

zamoliti, neka porade u kralja, da izabrani bani budu potvrdjeni 1 tim

408 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

obrana pokupske krajine osigurana. Jfednako biraju stalezi dva poslanika za ugarski sabor,
koji ce se sastati na pocetku dojduce godine, to zagrebackoga kanonika Qaspara Skoblica i

i Jurja Pethewa de Qerse. Ovi ce primiti zaseban naputak od viceprotonotara, te se mo-

raju njega strogo drzati. Od ostalih zakljucaka, sto ih je sabor stvorio, najzamasniji su oni,

koji se ticu obrane Pokupja i Petrinje. Da se ne razidju haramije, smje§teni u Sisku, Qo-
rama, Brkisevini, Pokupskom, Dunarica Slapu i Recici do onoga casa, kad budu potvrdjeni
bani banska im ceta dodijeljena, odredjuje sabor, da se recene haramije imadu placati od
i

prihoda poreza, koji ce dati sva gospoda plemici u dva obroka; sav novae imade se i

predati Mihajlu Vojkovicu, kapitanu tih haramija. Buduci nadalje da bosanski pasa prijeti,
kako ce sred zime na Petrinju iznebuha nahrupiti, dok jos nije dovoljno utvrdjena, da svaki
plemic, ako sam ne podje na vojnu, imade opremiti mjesto sebe jednoga svoga slugu, od i

svakoga dimnjaka konjanika, te ih obskrbiti hranom za petnaest dana. Ti 6q vojnici izmje-

nice cuvati Petrinju preko zime. Zapovijedat ce pak tima cetama sluzbenici pojedinih veli-
kasa kao kapitani, najprije sluzbenik grofa Petra Erdeda od 28. prosinca 1595. do 9. sijecnja

1596., onda sluzbenik gospodina Keglevica do 23. sijecnja, zatim sluzbenik gospodina Rat-
kaja do 5. veljace, sluzbenik Pavla Qregorijanca do 19. veljace, sluzbenik izabranoga bana
Draskovica do 4. ozujka, napokon sluzbenik gospodina Orehovackoga do 15. ozujka. Za-
i

jedno s kapitanima izmjenjivat ce se cete pojedinih velika§kih gradova i plemidkih sudbe-

i

nih kotara. Napokon bise odredjene jo§ i globe za one, koji ne bi ovoj ustanovi zadovoljili
ili ju nemarno vrsili.

Nije proslo ni mjesec dana, kad se je opet sastao hrvatsko-slavonski sabor 11. si-

jecnja 1596. u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba. Sazvao ga je bivsi ban, a tada veliki
zupan varazdinski, grof Tomo Erdedi. Stalezi bill su osobito radostni, jer je kralj uslisao nji-

hovu molbu, te potvrdio biskupa Qaspara Stankovackoga i baruna Ivana Draskovica za

prave bane. Na sabor dosli su i kraljevski komesari, palatinski namjestnik Nikola Istvanffy
i Matija Bazaric, koji ce nove bane uvesti (inducere) i stalezima predstaviti (praesen-
tare). oba bana radostno docekao jednodusno ih priznao, na sto su bani polozili
Sabor je i

obicajnu svecanu prisegu, to biskup Stankovacki radi bolesti svoje u biskupskom gradu, a
i

Draskovic u zupnoj crkvi sv. Marka. Ali onako bolestni biskup nije dugo banovao; umro
i

je vec 30. lipnja one godine, na sto je Ivan Draskovic ostao jedinim banom. Bio je on si-

novac nekadanjega biskupa bana Jurja, a sin baruna Qaspara Draskovica

i Katarine, i

kceri Luke Sekelja. Dne 14. listopada 1590. bijase se Ivan Draskovic ozenio Evom, kcerju
glasovitoga palatinskoga namjestnika i povjestnicara Nikole Istvanffy-ja. Vec za rana bi-
jase se posvetio vojnictvu, te se je vise puta uz Tomu Erdeda proslavio na bojnom polju.
Neko vrijeme bio je kapitan konjanika u Ivanicu; na temelju molbe, koju je pisao 28. ozujka
1593. u Trakoscanu, postao je po preporuci slavonskoga generala Stjepana Qrassweina
konjanickim kapitanom u Krizevcima. U toj sluzbi sudjelovao je u svim bojevima s Tur-
cima oko Siska i Petrinje, pa se je tako usavrsio u ratnoj Kako je sabor bio po-
vje§tini.

glavito sazvan radi instalacije novih banova, bavio samo najpreSnijim poslovima.
se je
Tako bi dosadanji banovac Stjepan Berislavic od Male Mlake od novih banova potvrdjen,
te je polozio ponovnu prisegu; nadalje bi dosadanji kapitan zemaljskih haramija Mihajlo Voj-
kovic radi slaboga zdravlja rijesen svoje sluzbe, te kapitanija povjerena Ivanu Keglevicu,
Suvise bi i Petru Draskovi6u, banovu bratu, podijeljena Cast zemaljskoga blagajnika, te mu
povjereno, da pobira sve dace one godme, da obavlja smotru vojnika, i da izpladuje placu
haramijama. Napokon odredjuje sabor, da se za ve6u sigurnost kraljevstva i pokupske kra-
jine smjesti trideset pjesaka na Dunarica Slap, petdeset pjesaka u SrediCko, petdeset u Qore,
petdeset u Letovanid i trideset u Sisak.

Vec bi spomenuto, kako se je srecno vojevanje kraljevskih ceta u Ugarskoj i Hrvat-

skoj tijekom god. 1595. povoljno dojmilo krscanskoga puka u susjednim turskim oblastima,
a naro5ito u sandfacima bosanskoga vilajeta, koji su graniCili s hrvatsko-slavonskom kraji-
 SEOBA VLAHA U SLAVONIJU. 409

nom. Neposredno iza pada Petrinje u kr§(ianske ruke stali su opet V 1 as i* iz pakraCko
cerni(5koga i po?-ezkoga sandzaka prelaziti u kr§(^ansku Slavoniju. Dne 5. listopada 1595.
javija general Ivan SiRismund Herberstein iz Varazdina §tajerskomu zemaljskomu odborii
I nadvoj'vodi Ferdinandii, kako je onomad, jedva sto se je vratlo iz Petrinje, s t g a o ii i

Kri^evce vlaSki episkop (wallachischer bischof), koji je dosad bio poglavica pra-
voslavnoga sve<^enstva u sand2aku poze^kom i pakrac^ko-cerniCkom (der uber die Clerisei
der beeden sansiakhe Boschega und Zernikh zu gebietcn gehabt). Episkop ili vladika pripo-
vijeda, da je zivot za Vlahe u turskoj zemlji dnevice nesnosniji, jer im Turci vi§e ne vje-
ruju. Ako mu Herberstein dade slobodno pismo,to ce on za kratko vrijeme do 40 Ijudi, ve-
cinom izkusne i Male Vla§ke prevesti u slavonsku krajinu.
dobre kalauze (provodiCe) iz

Herbersteinu svidjao se je vlaSki vladika (Vasilije), koji je dosad stolovao u manastiru Re-
ineti (Orahovici) u po2e2kom sand2aku, te je imao lijepih prihoda, ali ga je Ijubav za kr§-

cansku stvar nagnala, da ostavi svoj zaviCaj. SuviSe mu je vladika pric^ao, kako su se Vlasi
jo§ minule godine spremali preci na krscansku stranu, ali da su se prepali, kad je ono Qjur
pao u turske ruke. Her-
berstein stoga pred-
laze, da se vladika Za-
jedno s drugovima pri-
mi, paCe da mu se do-
znaCi i plada kraji§koga
vojvode. Ferdinand i

zemaljski odbor Stajer-

ski prihvatili su pred-
loge generalove, pa5e
nadvojvoda nalozio je

Herbersteinu, da epi-
skopa susre(5e Castno
(cum dignitate), da mu
odredi osoblja, koliko
mu treba za poslugu,
da ga Cuva i §to prije
dovede u Qradac. Na- PODPIS BANA IVANA DRASKOVICA.
dalje mu je zapovjedio, S izprave, izdane u Zagrebu 4. lipnja 1596. Cita se:
da episkopa nastani u J(ohannes) Draskowyth Banus (manu) p(ro)p(ria)

Krilevcima, a ne u Va- Arkiv Jagoslsvenske akademije.

ra?dinu, jer 6e u Kri-

2evcima biti blif e gra-
nici modi te jaCe utje-
i

cati na svoje sunarodnjake. General javio nadvojvodi, da ga je juder na

je na to 30. listopada

njegov poziv posjetio u Vara2dinu naime vlaSki episkop. kojega dr2i

»odlieni pribjeg«,
Castnim, finim, Cednim razboritim Covjekom (welchen
i
ich fur einem erbaren, feinen und
eingezogenen vernUnfftigen man befinde), pa da su mnogo razgovarali u prilog krSdanstvu.

• U novlje se vrijeme mnoifo nagadja o porijeklu i narodnosti V 1 ah a, koji se tijekom 16. i

17. stoljeCa seie iz zapadnih turskih pokrajina. naroeito iz bosanskojfa vilajeta. u Hrvatsku Slavo- i

niju.Neki povjestniCari naprosto ih proRlaSuju Srbima, tc Ih njitna pribrajaju; druRi opet dr?.e ih
i

za Rumunje (Romane). koji su se tek nakon seobe pohrvatili, dotiCno posrbili. Medjutim ti Vlasi
jrovore pl§u ve<i priJc seobe hrvatskim ili srbskim jezikom, imadu narodna hrvatsko- srbska krstna
i

Imena patronimlCka prezlmena; u drujtu ruku opet nikad se u saCuvanim spomenidma sami ne
i

zovu druKCije neeo Vlasi. Prema tomu sniatrati nam je te Vlahe jromllom puka lezlka hrvat-
skoga ili srbskoea, koja tada nije Imala nikakve n a r ZaSto pak nije u njlh bilo na-
od n e svljesti.

rodne svljesti, moglo bl bitl vi§e razlotra. Bilo je jamaCno dosta jo§ u 14.
mcdju njinia 15. stoljctfu i

pohrvatfenlh I posrbljenlh Romana (dakle potomaka pravih Vlaba), pa onda mnojco takovoK sla- I
410 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Vladika je torn prigodorn odao svoju cud i svoje plemenite namjere; stoga sudi da ce biii

na veliku korist krajini, jer bey denen Wallachen in

ga i Vlasi u velike postivaju (weill er
sondern existimation stehet). U ostalom ce se nadvojvoda sam o tomu uvjeriti, kad ga
k njemu u Qradac dovede. Sto se je poslije s vladikom kalauzima zgodilo, ne spominju i

izvori; samo se znade, da je nadvojvoda jo§ 21, veljace 1596. zastupnike stajerskih staleza
pitao, da li bi primio Vlahe, koji su se sve brojnije javljali, da mu se pokore. Zastupnici su
svjetovali, da to ucini. Dosada doduse nastojalo se je odvratiti opasnost krajinama tim,
da su se t a man i 1 i s v Vlasi; ali ovaj put bilo
i »daseVlasi pritegnu
bi zeljeti,

na krscansku stranu na trajnu i podpunu pokornost« (auf die christ-

liche Seite zu beharrlicher volliger Obedienz). Vlasi dakle, koji su dosad bill neredovita
turska vojska i pljackasi krscanskih zemalja, imadu se predobiti, da budu u buduce brani-
telji krscanstva. ,

U isti mah, kad se je radilo, da Vlasi iz turskih sandzaka na granici hrvatsko-sla-

vonskoj predju na krscansku stranu, javljaju se takodjer pokreti medju Hrvatima, Srbima i

Arbanasima u nutarnjoj Turskoj u onim turskim sandzacima, koji su medjasili s mletac- i

kom Dalmacijom Albanijom. Tako se narocito micu krscani u klisko-hlivanjskom sand-

i

zaku, zatim u hercegovackom, skadarskom pecskom sandzaku. U kliskom dizu se hr- i

vatski Poljicani pod svojim knezom

u hercegovackom episkop Her- Pavlom Pavicem,
cegovine V i s aknezova (konte Marko Piero od Trebinja, Milos Vitkovic od
r i on s vise

Mustaca, knez Marko Ivanovic, Ivan knez od Banjana, Qrdan knez od Niksica, Damjan
knez od Ljubomira), u skadarskom Arbanasi Brdjani, a u pecskom sam srbski patrijarka i

J V a n. Ali ti pokreti bill su vrlo otezcani time, sto su receni sandzaci vise ili manje gra-
nicili s mletackim posjedom, narocito s mletackom Dalmacijom Albanijom, a mle- i

tacka je republika zivila ne samo u prijateljstvu s turskim sultanom, vec ga je pace neiz-
ravno pomagala u borbi s kraljem Rudolfom
i njegovim saveznicima. Stoga je mletacka i

republika budno pazila na svaki pokret turskih krscana, te o svemu obavjescivala turske
oblasti, pace je bila spremna, da pomaze ugusiti svaki pokret medju turskim krscanima.

Radila je pak tako u jednu ruku zato, jer je bila u vjecitom boju sa senjskim Uskocima, a
u drugu opet zato, da pokreti turskih krscana ne nadju odziva medju njezinim podanicima
u Dalmaciji i Albaniji.

Dok su krscanski Hrvati, Srbi Arbanasi balkanskoga poluotoka i bill tako potlaceni
ne samo od Turaka, nego od Mletaka, trazili su zastite pomoci u i i kralja Rudolfa, u
pape Klementa VIIL, pace i u Napulju, koji je tada pripadao spanjolskomu kralju Filipu II.

Osim toga nasli su mnogo odziva i kod svojih sunarodnjaka u oblastima i gradovima mle-
tacke Dalmacije i Albanije. Osobito su neki biskupi dalmatinski (hvarski, korculanski i

spljetski) sa svojim svecenstvom u velike pogodovali turskim krscanima bez obzira, da li

venskog zivlja, koji nije trajno

pod hrvatsku ni pod srbsku drzavnu organizaciju (na-
spadao ni
rocito u Bosni, Hercegovini pa tako nije ni hrvatsko ni srbsko narodno ime kod
i Duklji ili Zeti),
njih preteglo. Vlasi 16. 17. stoljeca jesu prema Hrvatima Srbima u drzavnom socijalnom pogledu
i i i

ono, Sto u jeziCnom Torlaci prema Srbima i Bugarima.

Kad bi se htjelo to5no ustanoviti, koji se Vlasi mogu pribrojiti posebice Hrvatima, a koji
posebice Srbima, trebalo bi najprije iztrazivati, o d a k 1 e je koje vlasko naselje doslo, da li naime
potjece iz prvotno starohrvatske ili starosrbske oblasti. Imade takovih vlaskih skupina, koje su
potekle iz nutarnjih turskih zemalja (nekad srbskih), pa su ih Turci koje kuda razmjestali, dok nijesu
prebjegli u krscansku zemlju; ali imade i takvih vlaskih naselja, koja su jos 14. i 15. stoljecu zivjela
na tlu potonjega klisko-hlivanjskoga, liCko-zakrckoga bihackoga sandzaka, pa su u 16.
i 17. stoljecu i

prelazila u krscansku Hrvatsku (gledaj str. 16 — 18 ovoga svezka). Prvi se mogu pribrojiti Srbima, a
drugi Hrvatima.
Vlasi, koji su u 16. 17. stolje(iu prelazili u Hrvatsku Slavoniju, bill su velikim dijelom
i i

(aline izkjjucivo) vjere gr5ko-izto5ne ili pravoslavne. Radi toga ih je najprije rimokatolicko
sve^enstvo u Hrvatskoj stalo identificirati sa Srbima (RaSanima). Organizacijom srbske crkve u
Hrvatskoj i Slavoniji raz§irilo se je poslije srbsko narodno ime medju samim Vlasima. i
 BORBE ZA KLIS 1596. 411

su zakona rimskoga ili grCkoga; a brojni katoliCkl redovnici reda franjeva^koga i doinini-

kanskoga bili su posrednici izmedju turskih kr§(^ana s jedne strane, a kralja Rudolfa,
nadvojvode Ferdinanda, pape i napuljskoga podkraija s druge. SrediSte pak svega dogo-
varanja i pripremanja bio je slobodni grad Dubrovnik, koji je dodu§e pla^ao Tur-
cima godiSnji danak, ali je inaCe svakom prigodom radio u prilog krScanstvu, \e6 iz su-
revnjivosti prema Mletcima.

Da bi se turskim kr§(ianima moglo uspjesno pomagati pri njihovom oslobodjenju. tre-

balo je najprije Turcima oteti neke gradove na Jadranskom moru, koji bi onda bili upo-
riStem krScanskim pomodnim vojskama za provale u turske sand^ake. Tako se je snovalo
osvojiti Ucinj i Skadar za vojevanje u Albaniji i Macedoniji, Hercegnovi za oslo-
bodjenje Hercegovine i Srbije, a K 1 i s za dalje podhvate u Bosni. Mislilo se obnoviti i od
MIetaka nedavno razoreni Karlobag za operacije u sjevernom dijelu bosanskoga vila-

jeta. Kod osvajanja recenih gradova imala prvom redu pomagati napuljska mornarica,
je u
onda papa, a iiapokon kralj Rudolf sa i svojim Uskocima
drugim cetama. Medjutim radi slaboga odziva Arbanasa
i

izjalovile su se osnove u pogledu Ucinja Skadra, za pod- i

sadu Hercegnovoga nije opet bilo dovoljno ratnoga bro-

dovlja; pa tako se je napokon ogranicilo citavo poduzece
na jedini Kiis, za koji je bilo najviSe nade, da bi ga mogli
zaista osvojiti. Izvrsit ce se pak to tijekom
god. 1596. uz pripomoc papinsku, a pod okri-

Ijem kralja Rudolfa nadvojvodeFerdi- i

nanda, kojih ce cete podjedno iz Petrinje

udariti na Kostajnicu Banjaluku, te onda i

Bosnu osloboditiizpod turske vlasti.

Tako bi se i turska sila niogla odvratiti od Ugarske, kao
ono prosle godine ustancima i borbama u VlaSkoj i Mol- BANSKI PECAT IVANA
davskoj. DRASKOVICA.
Neda<^ Uskoka pod Klisom god. 1583. i progoni S izprave,
izdane u Maloj
Mletdana protiv onih dalmatinskih podanika njihovih, koji Mlaki kolovoza 1604. Cita
6.

se: Joan(n)es Draskowith de

su Uskoke tada pomagali, nijesu nimalo onemogucili na-
Trakostian reg(norum) Dal-
stojanje,da se KHs predobije za krscanstvo. Hrvatski po-
(matiae) Crov(atiae) et Scla-
danici mletac^ke Dalmacije paCe jo§ su vedim zarom prio- (voniae) banus.
nuli, da izvedu ono, §to ini prvi put uspjelo nije. Najodu- ArkiT JugosUrenske akademije.
sevljenije pak radilo se je o torn u gradu S p j e t u, gdje 1

je ne sanio sve<Senstvo, nego hrvatsko plemstvo nepre-

i

stano snovalo, kako da se susjedni Klis otme iz turskih

ruku. Od plemica izticao se je u torn pogledu osobito patricij Ivan A 1 be r t i, uza ni Ni-
kola Cindri(5 Franjo Martini d; od
i sam nadbiskup Nikola Maru-
sve<5enstva
I i 6, spljetski arcidjakon Nikola Alberti (brat Ivanov) kliSki arcidjakon P a v a o S i-
i

r o t U. Nada sve pak radio je

k o v oko oslobodjenja Klisa pop Simun Urniani(5. koji
nije mogao pregorjeti nedaCe od god. 1583. Qlavniin diplomatskim posrednikom opet i kod
rimske stolice i na vladarskim dvorovima bio je poznati ve6 Hvaranin Franjo Antun Brtu-
Cevid, vitez reda jeruzolimskoga, koji bijaSe u travnju 1595. na dvoru kralja Rudolfa izra-
dio, da je kralj izdao onaj proglas na iitelje Bosne i susjednih zemalja. da sc dignu protiv
svojih tlai^itelja. JamaCno njegovim posredovanjem pristao je kralj Rudolf 7. studenoga
1595. u pismu na Albertija i na to, da se oslobodjenje Klisa poduzme u njegovo ime i pod nje-
govim okriljem.

Plemi^ Ivan Alberti, kolovodja citavoga pokreta za oslobodjenje Klisa u gradu

Spljetu, bijaSe se jednoga dana Ijuto zavadio sa svojim bratom Matejem, koji je na to po-
4\2 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

hitao u Mletke, da odade vijecu desetorice, sto mu brat s drugovima snuje. Buduci da je

tako mietacka obcina doznala za sve priprave, trebalo ona ne zaprijeci je brze raditi, da ih

ill Turcima ne odkrije. Stoga je 31. prosinca 1595. Albert! poslao svoga druga Cindrica u
Hrvatsku, da si u generala Jurja Lenkovica osigura pomoc senjskih Uskoka drugih ceta, i

ako bi doslo do potrebe. I zaista je 27. veljace 1596., na sam pokladni utorak, stiglo na
otok Ciovo tik Trogira vise uskockih vojvoda (Nikola Lasinovic, Biankini i drugi), s ko-
jima je Alberti utanacio, kada i kako ce nahrupiti na Klis. Odabran bi veliki ponedeljak,
naime 8. travnja 1596., a izvesti 6e se navala s pomocu nekih KHsana, naime dvoje brace
Mihnica (Lovre i Pavla) i cetvorice Milosevica (Luke, Vujice, Martina i Mateja), od kojih
se potonjih bijase jedan poturcio.

Medjutim 6. travnja — u subotu pred cvijetnom nedeljom

dosao je Kli^anin Lo- —
vro Mihnic Albertiju, te mu malo Turaka, jer su mnogi posli
je saobcio, da u Klisu imade
na va§ar, a drugi opet s kadijom u Spljet, pa da bi se stoga u dojducoj no6i lako moglo
obladati gradom varosem. Alberti, Martinic Nikola Sugjic (sin kneza Novaka) skupili su
i i i

na to na brzu ruku 40 Spljecana Kasteljana, pa su pozvali u pomoc nekih 80 Uskoka, koji

i i

bijahu pod Milo§em Slavicicem Jurjem Vuksicem slucajno doplovili na trima barkama
i

pred Bra5. Ta Ceta od 120 momaka zauzela je s pomocu brace Mihnica Milo§evi6a u i

no6i od 6. na 7. travnja velik dio grada varoSi Klisa; ostatak varoSi osim najtvrdje kule i

Oprah (koja se je tek poslije predala), poslo im je za rukom osvojiti na veliki ponedeljak
8. travnja, kad je doslo u pomod jo§ daljih 300 Uskoka pod vojvodama Nikolom Lasinovi-

cem, Ivanom Vlatkovicem Biankinijem. No ti su se Uskoci namah opet sa zarobljenim

i

Turcima bogatim plijenom povratili u Senj, pa su tim Vlahe kli§koga sandzaka, koji bijahu
i

pripravni odmetnuti se od Turaka, tako zastrasili, da se nijesu ni makli. Mjesto Uskoka,

kojih je samo 70 ostalo u Klisu, doslo je malo zatim u grad 200 Poljicana pod svojim ve-
likim knezom Pavlom Pavidem brojnim popovima, tako da je u gradu bilo nekih 400
i

Ijudi, kojima je zapovijedao Ivan Alberti. Njima je bilo sve udesiti za obranu Klisa, jer se
ie znalo za izvjestno, da ce Turci smjesta grad podsjesti. U to je ime Ivan Alberti vec
10. travnja pismom iz Klisa zatrazio pomoc od pape Klementa VIII., a jamacno i od kralja
Rudolfa i nadvojvode Ferdinanda. A dasi pomoc potonjih zajamci, razavio je Alberti na
vrhu kule Oprah zastavu kralja i cara Rudolfa.

Qlasi o oslobodjenju Klisa razsirili su se brzo na sve strane, te su uzbudili obcu ra-
dost u krscanskom svijetu. Jedini Mletci tezko su se zabrinuli i radi Turaka i radi toga,
sto se je na oslobodjenom gradu vijala zastava hrvatskoga kralja. No zato su klicali od
veselja njihovi hrvatski podanici u Dalmaciji, gdje je svecenstvo navijestalo krizarski rat
na Turke. Citave noci stajale su crkve otvorene, vodili se svecani obhodi, te se sabirali
prinosi za dalje ratovanje. Uza to je svecenstvo dizalo puk na oruzje. Pop Simun Urmanid
obilazio je od kuce do kuce noseci kudjelju s vretenom, i gdje bi koga zatekao, koji se je
kratio po6i u boj, kudio bi ga nudeci mu kudjelju: »Na ti, kukavico, ovo je tvoje oruzje,
a mani se puske i sablje. OpaSi pregacu i uzmi preslicu, pak sramotno predi. Ne vidi§ li,

da su tvoji drugovi posli u sveti boj za vjeru, a ti si sam tu ostao i ljencari§.« Jednako se
je dojmilo oslobodjenje Klisa krScana po citavoj Bosni i Hercegovini. Pravoslavni vladika
Visarion, »biskup od Hercegovine«, zajedno s mnogim knezovima (Qrdan knez od Nik§i6a)
pismo na cara kralja Rudolfa po franjevcu D o m n k u
Salju iz Trebinja 24. travnja i i i

Andrija§evi6u, u kojem pisu: »Molimo vas placuci uzdiSuci polozivSi se po zemlji, i

da se dostojite po va§emu obicajnomu milosrdju cut ovoga otca, koji ce otvoriti vaSemu
veliCanstvu, §to istemo i zudimo, i Stogod on rece, ono je istina i onako se ima vjerovati.«
Vladika knezovi hvale Bogu, koji
i je po5eo satirati kucu Otmanovida »nastojanjem od svetoga
otca pape od vaSega velikoga pomilovana cesarstva,« pa dodaju. kako su pripravni »svi
i

od najve<5ega do najmanjega ne cekamo drugo nego naredbu zapovijed od va^ega veli-

i i

5anstva«,
 BORBE ZA KLIS 1596. -"413

Medjutim nijesu mirovali ni Turci. Oporavivsi se od prvoga preneraienja pregnuli

su svima silama, da izgubljeni Klis opet osvoie. Prvi je pohitao kliSko-hlivanjski sandzak
Mustafa Pijalepasic sa 600 Ijudi, da opaSe tvrdinju. Od 12. do 18. travnja narasia je tur-
ska vojska pod KHsom do 2000 momaka, a do bosanska sand- 24. travnja dosia su jo§ tri

iaka sa svojim cetama, tako da je cSitava podsadna vojska brojila 8000 momaka. Napokon
okupilo se je oko Klisa nekih 10.000 do 15.000 Turaka; podjedno bi naredjeno kapudanpaSi
turskoga brodovlja, da odplovi u Jadransko omre, pa da pazi na napuljsku mornaricu, koju
bija§e napuljski podkralj Henrik de Olivarez opremio za oslobodjenje Albanije. Pa Mlet- i

cani bijahu imenovali zasebnoga providura, po imenu Benedikta Mora, da pod izlikom
neutraliteta zaprijeci posadi u Klisu svaku pomoc od kralja Rudolfa, pape napuljskoga i

podkralja.

Kraj takih prilika bivaio je stam'e kliSke posade sve nesnosnije, jer joj je ponesta-
jalo hrane, pace i vode. \eC 24. travnja pi§e ona senjskomu kapitanu Jurju Paradeiseru,
da ce se uz najvecu nevolju moci samo jos dvanaest dana odrzati. I zaista bila bi
od zedje izginula, da nije 2. i 7. svibnja kisa padala, te tako cisterne u gradu vodom napu-
nila. Dne 20. svibnja bila je bijeda od gladi i zedje tolika, da je vecina posade zahtijevala,
neka se grad predade Turcima; jedino odluCnosti i rjeSitosti Albertija poslo je za rukom,
te ju je primirio. Dne 21. svibnja unio je vitez Brtucevic nesto hrane u grad, tako isto
23. svibnja Nikola Cindric. Kako su Turci zauzeli sve izvore izvan grada, trebalo je po-
sadi provaljivati i krv svoju lijevati, da dodje do vode (»krvava voda«) i da ju u mje§i-
nama odnese u grad. Tek 24. svibnja ohrabrili su posadu sigurni glasi, da joj vec dolazi
pomoc pod hrvatskim generalom Lenkovicem.
General Juraj Lenkovic bijase po naloc:u kralja Rudolfa i nadvojvode Ferdinanda
skupio nekih 1000 Ijudi (senjskih Uskoka, karlovackih vojnika, kranjskih i koruskih domo-
branaca, Brinjana, Otocana, Vinodolaca). Njemu se je pridruzio senjski biskup Antun de
Dominis (Qospodnetic) s vi§e kanonika, senjski kapitan Juraj Paradeiser i brat mu Augu-
stin, zatim vi§e kranjskih plemica (Vajkard Auersperg, Ivan Mordax), senjske vlastele
(braca Andrija i Ivan Bassani) i talijanske gospode, koja su doSla krv svoju prolijevati
za krscansku vjeru. Ukrcavsi se na 36 baraka (dvije s hranom i zairom) odplovio je

19. svibnja na jug. Ali nepogoda na moru i mletaCke ladje smetale su ga tako, da je tek
24. svibnja dopro do Rogoznice kod Sibenika, a 25. svibnja do Segeta kod Trogira. Osta-
vivSi 300 momaka da cuvaju barke izkrcao se je sa 700 Ijudi, pa je onda prigorjem planine
Kozjaka sjeverno od Trogira i ravnih Kastela napredovao prema iztoku. Putem pridru2i-
vali su se njemu hrvatski puCani iz Trogira, Spljeta i KaStela, tako da mu je vojska na-
rasia do 2000 Ijudi. Zorom 26. svibnja (u nedelju) spustio se je u polje Knefac kod kaStela
Oomilice (Abbadessa), gdje se je zaustavio, da mu Ijudi poCinu da to^no obazna, kako
i

su smje§teni Turci, koji su tek detiri talijanske milje odanle udaljeni bill. OCekivao je ta-
kodjer Vlahe iz turske vojske, za koje se je govorilo, da 6e preci na kr§(5ansku stranu. Ali
Vlaha nije bilo, pace i od onih pucana dalmatinskih, mnogi koji se bijahu njemu pridrufili,

su se opet razStrkali, tako da je u svemu Cetom oborio se

nabrojio samo 1022 momka. S torn

je u zoru 27. svibnja tako ?.estoko na Turke, da je u njihov tabor prodro, te ih stao ve6 go-

niti. Ali dok se je on s jednim odjelom borio, da otme jo§ topove, drugi odjel od 300 mo- i

maka razasuo se je po turskom logoru stao robiti. Kad Je to vidjelo jedno odjeljenje Tu-
i

raka. koje je stajalo na brdu Orebcnu, oborilo se je na pljaCkaSe i borba se je obnovlla, u

kojoj su Turci s pomodu Vlaha pobjedu odriali. Da ne izgubi svu vojsku svoju, pohitao je

Lenkovi(i u varoS Klis, kamo ga je iz tvrdinje doSao pozdraviti Ivan Alberti. koji ie torn
zgodom u okrSaju s 1 urcima sam poginuo. Lenkovid bijaSe u tom boju izgubio (ne ura-
aunav dalmatinskc puiane) preko 300 Ijudi (136 KarlovCana, 84 Scnjana, 42 Tr§<5ana. 40
Brinjana, OtoCana itd.); od znamenitijih mu^.eva poginuli su senjski biskup Antun de Do-
minis, tri spljetska kanonika (Matej Veselid. Vinko Vitalid i Dujam Skarnie). knez Novak,
trogirski plemid Jeronim Mazarello i spljetski plemid Antun Natali, paCe i talijanski mar-
 414 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

od Termola. Bitka je trajala puna tri sata, a puskaranje tra-

kiz di Colognise, sin hercega
jalo je nakon ulaza Lenkoviceva u Klis sve do mraka. Mletacki providur Benedikt Moro
i

promatrao je borbu sa bedema grada Spljeta, te je u 6 sati pod vecer sastavio svoj izvje-
staj za mletacku vladu.
Lenkovic bijase se uvjerio, da ne moze dugo ostati u gradu s citavom preostalom
vojskom svojom, vec da mu je sto prije ponovo pokusati, da Turke pred Klisom razprsi.
Imenovavsi sutradan, 28. svibnja, arcidjakona Nikolii Albertija zapovjednikom posade u
Klisu i —
ostavivsi mu 300 400 momaka, izasao je on pod noc sa 700 Ijudi iz Klisa, da drugim
putem, naime preko planine Mosora, dopre do Omisa, pa da se ondje spremi za novu
borbu. Ocekivao je pomoc od pape iz Jakina napuljskoga podkralja, pa sa drugih strana. i i

Ali po izdaji saznali su Turci za njegov odlazak, pa su na putu iznebuha na nj navalili, te

mu vojsku razasuli. Straznja ceta od 300 Ijudi proverala se je srecno gorom i doprla je

do Omisa. U nocnom kresevu poginuo je slavno spljetski plemic Nikola Cindric s Franjom
Jeremijom, a turskoga suzanjstva dopanuli su senjski kapitan Juraj Paradeiser, vitez An-
tun Brtucevic, spljetski plemic Nikola Tartaglia i jos drugi. Sam Lenkovic srecno se je

spasio, ali je bio ranjen, te su ga uskocki vojvoda Nikola Radic i jos jedan drug njegov
vodeci ga i noseci sutradan doveli u kasteo Sucurac, gdje se je odmorio i onda posao do
luke Vinisca kod Trogira, gdje je stajalo onih 36 baraka sa 300 momaka, koje bijase pred
cetiri dana ostavio. Prvo mu je bilo, da izvijesti klisku posadu o svom spasenju da ju i

ohrabri za dalji odpor, a onda je na sve strane kupio cete za ponovnu borbu. Bio je vec
sabrao ponovo 1000 momaka i spremio se na polazak, kad u njegov logor stize kliska po-

sada, koja bijase 3L svibnja Turcima predala Klis uz pogodbu, da slobodno podje, kud joj

je volja. Namah zatim zapovjedio je mletacki providur Benedikt Moro generalu Lenko-
vicu, da se smjesta ukrca u barke i povrati u Senj. S njime odplovili su mnogi podanici
mletacki i turski, koji su se bojali osvete. I zaista su sada Turci nemilo haracili u Polji-
cama, te progonili bracu i rodjake kliskih branitelja; jos su zesce Mletcani bjesnili protiv
hrvatskih svecenika i naroda u Dalmaciji, koji je pri oslobodjenju Klisa sudjelovao. Stoga
su opet brojni zitelji mletacke Dalmacije kliskoga sandzaka prebjegli u okolis grada Senja i

i u Vinodol, pa tako pomnozali broj Uskoka,koji su odsad sve odlucnije cetovali po kopnu
i po moru, da se Mletcima Turcima osvete za nedacu pod Klisom.
i i

Dok se je borilo za Klis, spremala se je u Hrvatskoj i Slavoniji veca vojska za pro-

valu u Bosnu. Vec 8. travnja bijase se u Zagrebu u biskupskom gradu sastao sabor hr-
vatsko-slavonski, koji je na zahtjev nadvojvode Ferdinanda odredio obci zemaljski usta-
nak za 15. svibnja one godine. Suvise je sabor dozvolio povoz za prevazanje topova i dru-
gih ratnih sprava, pa i radnike za utvrdjivanje Petrinje i Hrastovice, koje ce nadzirati ban
Ivan Draskovic i kapitan kraljevstva Ivan Keglevic. Jos bi odredjeno pozvati slavonskoga
generala Ivana Sigismunda Herbersteina, neka ne dozvoli krajiskim vojnicima uznemiri-
vati uboge kmetove, koji su se tada stall vracati na svoje zemlje u Turopolje; jednako bi
zakljuceno pismeno se obratiti na petrinjskoga kapitana Danila Frankola, da zabrani svo-
jim cetama pocinjati nasilja. Radi ratnih priprava sastao se je hrvatsko-slavonski sabor
namah opet 22. svibnja, takodjer u biskupskom gradu u Zagrebu. I opet se je radilo o

utvrdjivanju Petrinje, a onda o mostu na Kupi kod Petrinje, koji je nadvojvoda Ferdinand
odlucio podici. Stalezi su odredili, da se za dovazanje drvene gradje do Kupe dozvoli od
svakih pet dimnjaka po jedno govedo, i to pocev od utorka iza Duhova (4. lipnja) kroz
osam dana. Napokon su stalezi dozvolili ratnu dacu, te ju odredili za placu vojnicima, koji
ce stajati na braniku Turopolja, Pokupja, Hrastovice i Qora, te ce se u slucaju potrebe
pridruziti onoj vojsci, koja bi posla na kakovu ekspediciju. Znacajno je, da je u to vrijeme
boravio u Hrvatskoj i Slavoniji i sam nadvojvoda Ferdinand. Papinski nuncij u stajerskom
29. svibnja 1596. kardinalu Cintiju Aldobrandiniju, kako
Qradcu, monsignore Porzia, javlja
je iznenada odputovao iz Grade a, te posao
nadvojvoda potajno i

ogledati sva znatnija mjesta na krajini. On boravi sada vec dva-

 NAVALA KRSCANSKA NA KOSTAJNICU 1596. 415

I naest dana u tiin predjelima. Dne

vojvoda zato oti§ao u hrvatsko-slavonsku krajinu tako iznenada
3. lipnja pi§e isti nuncij kardinalu,
i skrovito, ier bi
da
mu
je nad-
inaCe
trebalo privole od kralja Rudolfa. U pratnji nadvojvode tek je 300 konjanika i neSto malo
pje^aka, s kojinia je obaSao i najodaljenlje gradove krajiSke, paCe jedan i dva takova, do
kojih se ne moie doprijeti bez sukoba s Turcima. Mladi vojvoda vodi svoju Cetu tako
hrabro i srcano, da mu se dive i stari vojnici, zeleci imatl na Celu takova vladara, s kojim
bi se mogla zenilja obraniti povedati. Medjutim nadvojvoda ne bi morao biti vazda

I
i

na bojnom ved bi mogao kadkada

polju,
dolaziti, jer jeQradac udaljen od kra-
jine tek dva dana. Nuncij imade napo-

kon vijesti, da se naskoro sprema po-

hod do Kostajnice, pa ako se ova osvoji,
da ce onda biti otvoren put do Banja-
luke i dalje u nutarnju Bosnu.

Nadvojvoda Ferdinand boravio

je dakle u drugoj polovici svibnja i pr-
vih dana lipnja u Hrvatskoj i Slavoniji
ne samo zato, da ogleda krajiske tvr-
dinje, nego
da pripravi za provalu u
i

Bosnu. Medjutim 5. lipnja bio se je vec

vratio u Gradac, kamo mu stigose tuzni
IM-
glasi, kako je Klis opet pao u turske
ruke, kako je velik dio Turaka, koji je
i

bio pod recenim gradom, posao prema

Petrinji. Nadvojvoda je o torn 5. 6. i

lipnja obavijestio slavonskoga generala

Ivana Herbersteina, koji mu je 8. lipnja

iz Varazdina odgovorio, da dosad nije

mogao u Bosnu provaliti i tako Turke
od podsade Klisa odvrnuti, jer nije imao
topova; ali da ce do 15. lipnja sa svojim
krajiskim cetama i sa §tajerskom voj-
skom stajati kod Petrinje. Trebalo bi da
onamo dodju takodjer dete iz Hrvatske,
pa onda vojska iz Kranjske i KoruSke.
General Juraj Lenkovic lezao je bole-
stan u Mehovu kod Metlike, te je 16.
QROBNA PLOCA IVANA ALBERTIJA
lipnja odanle pisao Ferdinandu, da bi on
rado sudjelovao pri pohodu u Bosnu, (t 27. svibnja 1596.) u stolnoj crkvi u Spljetu.

ali da mora le^ati u krevetu. Cim mu

bude tako dobro, da bi mogao jaSiti,
smjesta ce podi na put, te se pridruiiti
ostaloj vojsci, gdje ju zate5e. Na to je Ferdinand 21. lipnja zapovjedio Lcnkovidu, da po§lie
svoje Cete u Petrinju, a sam da podje za njima, Cim se oporavi.
Do 5. srpnja bijaSe se kod Petrinje skupilo do 6000 kr§6anskih vojnika. Sam ban Ivan
DraSkovid doSao je 3. srpnja sa 3000 Ijudi; ostale bijahu doveli general Herberstein i Krsto
ObriCan, zamjenik generala LenkoviCa. Vijesti o provali kr§(ianske vojske u E^osnu djelo-
vale su i na turske Vlahe uz rijeku Unu, tako da su odluCili odmetnuti se od Turaka. Ba§
5. srpnja doSao je u krScanski tabor neki Covjek, koji je generalu Hcrbersteinu predao di-

rilsko pismo ovoga sadr^.aja: »0d Has hristijanskih sinov. mi protopopa Radoslav. bi§kup
416 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

pounskih krajin i poglavnik i zapovidnik trideset popov i pravitelj hristijanske vire, vaz-
inoznomu i vazvelicenomu smozitomu svitloga roda kraljeva plemenu i
i plemenitorau i i

tanacniku i zapovidniku generalom, biskupoin, banom, kapitanom vicekapitanom, vojvo- i

dam, spanoni i desetnikom i svih slovinskih i hrvatskih i prirnorskih krajin i zemalj stajer-
skih i korotanskih i svih zapadnih zemalj gospodin gospodinu hercegu (Ferdinandu) pi-
semo poklon i iipo pozdravljenije pounska krajin a, vlaski sinovi, najpri biskup
l^adoslav, vojvoda Milos, knez Dojcin, knez I^ajak, Bogdan aga, knez Vranes, knez Ma-
nojlo, Vujica juzbasa, knez Bogdan, harambasa Drakula, odabase Tomas, Radohna, Ra-
doje, 2ivko, Vojin, Slavuj, Novak, beslibasa knez Noval^, knez Radosav Hranisav, knez Vu-
jin svi knezovi pounskih krajin
i svi junaci mali veUki, preporucenije gospodinu hercegui i

i svim njegovim poglavnikom. Etocujemo, da hoces napridovati na ovu

krajinu pounsku. Hodi u dobri cas naprid, a mi cemo cekati, kako vasa milost nam
odlucak posaljete kako Bog da, jere se vasoj milosti voHmo dati
i sluziti gospodinu i

Isukrstu i Marije materi i krizu bozijemu i svim svecem, nego U sluziti poganim Turkom i

viri prokletoga Muhameda odpadnika, ki nas popiraju (potiraju) i nasu viru krscenu i

tiraju, da mi krscenu krv prolivamo, a mi volimo njih krv prolivati nego li svoje vire
krscene. A sadi vasa milost molimo, posaljite nam odlucak, koj cete nam razlog uciniti
biskupu, koj H knezovom, koj agam, odabasam, juzbasam, malim Ijudem; jere, gospo-
li

dine milostivi mi biskup iscemo od vase milosti jedan grad ili dva, takajse dva kneza saki po

grad, koj(i) to dugovanje spravljamo. Ne iscemo od vasih punih zemalj, nego od se-
damdeset pustih gradov, koji su pusti meju Unu Kupu, i i od njih ne
iscemo velikih, nego malih, edadalje, jere biBog dao, da Unu oslobodimo i

morete ako hocete s Bogom

vasim trudom nasim. I ako Bog dade, te se mi
jedinim i s i

sasta(ne)mo, hoce Bog viditi, kako cemo ovu krajinu osloboditi s Bogom jedinim vam i

pravo posceno sluziti. Jere gospodine milostivi, ako dojdete, hoce se ova zemlja dati
i i

gradovi zajedno mi vasoj milosti ne cemo nevire uciniti svrh Boga jedinoga. I vasa mi-
i

lost da ste gospodine zdravo. I tako mudro gospodine cinite, kako bismo mi ne poginuli. I
ta list s(h)ranite i od svojih Ijudi i od suzanj, Boga i duse radi.«
Na ovo je pismo general Herberstein jos istoga dana, naime »u petak po Ivanjdanu
po starom koledaru« (5. srpnja) iz tabora u Petrinji odgovorio recenim »vlaskim sino-
vima« pounske krajine. Najprije je pohvalio njihovu odluku, te im obecao sve, sto su tra-
zili, pace im obecao kud kamo ovim njegovim pismom, on ce
i vise. Ako nijesu zadovoljni
izraditi u nadvojvode Ferdinanda drugo sigurno pismo, samo neka ostanu vjerni stalni u i

svojoj odluci. Ponovo ih poziva, da se dignu na oruzje za oslobodjenje krscanstva, pa im

javlja, da ce on stici na Unu za pet dana. Medjutim Vlasi nijesu taj put odrzali svoje ri-
i

jeci, jer kad je Herberstein poslije zaista stigao pod Kostajnicu, ne samo da se nijesu

njemu pridruziti, vec su bosanskomu beglerbegu predali Herbersteinovo pismo, te poma-

gali Turke u borbi protiv krscana. Stoga nije ni Herberstein Vlasima poslao povelju nad-

vojvode Ferdinanda, izdanu u stajerskom Gradcu 10. srpnja 1596., kojom ih je nadvojvoda
primio u svoju zastitu, te im za vjerne sluzbe njihove obecao gradove sela, casti i i

privilegija.

Dne 8. srpnja 1596. posli su general Ivan Sigismund Herberstein i ban Ivan Draskovic
prema Kostajnici, kamo su radi pomanjkanja teglece marve za prevazanje tezkih to-
pova stigli tek 10. srpnja. Turska posada iz tvrdinje Kostajnice (koja se uzdize na otoku,
§to ga tvori Una s Unicom) bija§e iza§la u varos na lijevoj obali rijeke, pa se je ondje
utaborila sa sjeverne strane na brdu Djedu, prikupivsi oko sebe brojne Vlahe iz pounske
krajine. Ali vec prednja ceta krscanska natjerala je Turke Vlahe u bijeg, na sto se je po- i

sada opet sklonila u tvrdinju. Krscanska je vojska sada posjela brdo Djed, pa je odanle
kroz dva dana iz topova pucala na tvrdinju. Medjutim bija§e bosanski beglerbeg Apardi- i

pa§a docuo za odlazak krscanske vojske, pa je iz Banjaluke pohitao u pomoc Kostajnici,

povedavSi sa sobom ono neSto vojske, koju je uza se imao. Kad se je Apardipasa na desnom
 BORBE OKO KOSTAJNICE 1596. 417

brijegu Une pokazao,

preSli su krScani 12. srpnja na iednom plitkom mjestu preko rijeke i

(najprije konjanici pod Ivanom Vojkovi^em i Krstom MrnjavCicem, a onda pjeSadija), pa se

je zametnula krvava bitka, koja se je nakon kratkoga vremena svrSiia porazom Turaka i

Vlaha. Neprijateiji biSe razasuti nagnuli su bjezati na sve strane: jedni su pobjegli u tvr- i

dinju, drugi u gore isume. Progoneci kr§<^ni zasli su predaleko u §ume, pa su tako neki
pri torn i stradali, kao Ivan KlobuCi(i, Vladislav BukovaCki mladji GaSpar Krifanic. i

Turaka i Vlaha poglnulo je 400; suvi§e su krScani oteli tri topa i osam turskih zastava.
General je Herberstein jos istoga dana obavijestio pismom nadvojvodu
o Ferdinanda
kr§<^anskoj pobjedi, kao i o torn, kako je neka susjedna mjesta, varoSi spahijske dvore i

obratio u prah i pepeo, i kako se ni sama Kostajnica nece moci vi§e dugo odr^ati.
SuzbivSi ApardipaSu dao je Herberstein namah sutradan (13. srpnja) sagraditi na
Uni most od ladja i camaca, koje bi-

jaSesobom doveo na kolima, pa je

onda vojska prevezla tezke topove
za podsjcdanjc i na desnu obalu ri-

jeke. Sada se je kroz tri dana pucalo

na grad, ali bez velike koristi, na sto
je Herberstein odlucio, da digne pod-
sadu i da se vrati pod Petrinju. Pravi
uzrok uzmaku nije poznat. Jedni jav-
Ijaju, da je ApardipaSa bio skupio dva
put toliku vojsku kao prvi put, pa da
sc je ponovo spremao tvrdinji u po-
moc, pacJe da se je i 500 janjicara po-
tajno u Kostajnicu uvuklo; drugi opet
pi§u, da se je Herberstein preplasio
velike vojske turske, koju je iz dol-
njo-dunavskih krajeva vodio u Bosnu
vezir ili serdar Ahmet Hafis pa§a, i

za koju se bijase proculo, da je vec

iz turske Slavonije previa kod Svi-
njara u Bosnu.
peCat nadvojvode matue
Herberstein, Lenkovic (koji bi-
na pismu, izdanom u Po?,unu 9. ozujka 1595. na
jaSe naknadno doSao na vojsku) ban i

kapitane u varoSi Gradcu kod Zagreba.

Draskovic bill su vec 16. srpnja kod
ArkiT JugosUrenske akademije.
Petrinje. U pismu iz Petrinje od 16.
srpnja bijedi Lenkovic Vlahe kao po-
glavite krivce svoj nedadi pod Kostaj-
nicom; jednako Cini to i Herberstein u
pismu na nadvojvodu Ferdinanda od 17. srpnja, izticuci, da se Vlasi, koji su sc iznevjerili
i kod Klisakod Kostajnice, jedino oStricom maia silom mogu pokoriti. Herberstein prcd-
i i

Ia2e jo§, da se svaki dalji pohod u Bosnu napusti, da se Cete iz opustoSenoga Turopolja u
svoje kapitanije povrate, pa da svaki general stoji na braniku svoje krajine. Nadvojvoda je
pismom od 23. srpnja odobrio predloge generalove s tom primjetbom, da topniCtvo drii na
okupu bar jo§ detrnaest dana, da ga za to vrijeme smjcsti u Zagrebu okolici njegovoj. i i

Glasi, da serdar Ahmed HafispaSa vodi iz Vidina vojsku u Bosnu u pomo<i Kostaj-
nici, bill su istiniti, on u polovici srpnja preSao ved Savu kod Svi-
samo nije stojalo, da je

njara. (^n ir lada bio tek u Beogradu. BijaSe ga poslao sam sultan Muhamed III., da utjera
u strah prevrtijive Vlahe u bosanskom vilaletu, da kazni gcneralc kralja Rudolfa, Sto su i

se usudili poduzeti pohod na KHs Kostajnicu. U isto vrijeme imenovan hi mjesto Apardi- i

K 1 a I e, Hrv. povj. III. (5.) 21

418 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

pase novi beglerbeg za Bosnu, po imenu Hodaverdipasa. Tijekom kolovoza spremao se je

Ahmet Hafis pasa zajedno s Hodaverdijem begom Ibrahimom u Kostajnici za navalu na i

-Petrinju.* Skupio je nekih 20.000 do 30.000 vojske, zatim brojne ratne sprave i topove,
kojima ce Petrinju podsjedati, ako se dobre volje ne predade. U Petrinji zapovijedao je jo§
uvijek kapitan Danilo Frankol, imajuci uza se tek nekih 250 do 300 momaka. Istom onda,
kad se je vec znalo, da turska vojska dolazi pod Petrinju, poslao je ban Ivan Draskovic
tvrdinji u pomoc 100 hrvatskih haramija pod hrvatskim plemicima Jurjem Brestovskim i
zastavnikom Mihajlom Ivancicem. Malena ta posada zavjerila se je, da ce radije sva do
jednoga izginuti slavno umrijeti, nego Turcima tvrdinju predati. (Eia boni socii masculo
i

pectore nunc est opus, quando extremam fati nostri videmus imminere horam, et ideo ante-
quam aut turpiter occumbamus,. aut certe in immanissimam abducamur servitutem, pugne-
mus fortiter imprimis pro fide Christiana, pro religione catholica, pro aris, pro focis, pro
coniugibus, liberis, charissimisque pignoribus, pro solute denique atque conservatione pa-
triae dulcissirnae; nam nulla iam superest nobis futura via, praeter dextras et virtutem;
victi nuUam speremus salutem.«).

Podsada Petrinje po Turcima zapocela je 10. rujna 1596. Ahmed Hafis bijase se
zakleo, da ne ce izpred Petrinje otici, dok je ne osvoji. I zaista je posada u tvrdinji samo
uz najveci napor mogia suzbijati ogromnu silu tursku, koja ju bijase sa sviju strana opa-
sala. Medjutim je ban Ivan Draskovic podigao zemaljski ustanak pohitao prema Kupi; i

podjedno je pozvao oba krajiska generala Herbersteina Lenkovica u pomoc. Ali Ahmet
i i

Hafis nastojaoje zaprijeciti Lenkovica, da dodje pred Petrinju. Dne 16. rujna znalo se je

vec u Gradcu za veliku opasnost, koja prijeti citavoj Hrvatskoj Slavoniji, jer je serdar i

naumio s vecim dijelom vojske udariti na Karlovac, dok bi bosanski beglerbeg ostao dalje i

pod Petrinjom. Uza sve to dosao je ipak Lenkovic Petrinji u pomoc.

Krscanska vojska, koja se je Kupe oko
u polovici rujna sabrala na lijevoj obali

Bresta, brojila je 5000 —6000 kod Bresta

momaka. Izprva su vojvode snovali, kako bi

presli Kupu ravno udariU na Turke, koji se biiahu smjestili izmedju Petrinje
i Kupe; no i

buduci da su se uvjerili, da bi to bilo presmiono opasno, zasnovali su drugu osnovu. Oni i

ce od Bresta preko Odre uzmaknuti na iztok sve do Siska, te ondje tekar preci preko
Kupe, pa onda ravno pohitati prema Petrinji zametnuti s Turcima boj na otvorenom i

polju. Alida se posada u Petrinji videci, kako krscanska vojska izpred Bresta uzmice,
ne bi prepala mislila, da krscani sasvim odilaze, povjereno bi kapitanu Martinu Senjaninu
i

uz nagradu od 100 dukata, da se kroz turski tabor u Petrinju prosulja i posadi priobci

osnovu krscanskih vojvoda. Kad je kapitan Martin srecno usao u Petrinju, dao je Frankol
prema dogovoru izpaliti veliki top u znak, da je Martin izvrsio svoju zadacu.
U jutro 19. rujna stall su Draskovic, Herberstein i Lenkovic sa svojim cetama ostav-
tabor u Brestu, te u najboljem redu po osnovi uzmicati na sjeveroiztok. Turci onkraj
Ijati

Kupe razabrali su to smjesta, te su se poveselili, da se je krscanska vojska prepala nji-

hove sile i nagnula u bijeg. Hodaverdipasa sa 6000 Turaka preplivao je Kupu posao je za i

krscanima u potjeru, rugajuci se njima izazivajuci ih na boj. Ali u zgodan cas okrenuli su
i

kr§(5anski vojvode svoju vojsku natrag, na progonece ih Turke.

te su svom snagom udarili

Iza kratkog zestokog boja natjerali su ih u bijeg

i zatjerali u Kupu, kako pred tri godine i

Hasanpa§u Predojevica. Bitka svr§ila se je porazom Turaka, kojih je u boju i u rijeci do

3000 poginulo.

* ban Ivan Draskovic pomno pratio njegove prlpravc, razabira se po njeffovom hrvat-
Da je

Skom pismu, ga je 7. kolovoza iz KlenoVnika pisao Varazdincima: ».

sto Neka znate V. M., da jesu . .

ovde neke taraske (mall topovi), koje bi potrebno dolika rta krajinu v Berku§evinu zavesti. Zato
poSaljite taki simo jcdna jaka kola s dobrorti osmeiom zivinom, koje recene taraske nesto malo i

praha dolika na imenovano mesto zavezu. V torn inoga pod nijeden put nemojte vSiniti. I Bog vas
Zdravo drzi.«
 KRSCANSKA POBJEDA KOD PETRINJE 19. i 20. RUJNA 1596. 419

Poraz HodaverdipaSe dojmio se je silno serdara Ahmet Hafis pa§e i Turaka u ta-
boru pred Petrinjom. Da i njega ne stigne jednaka sudbina, odluCio je serdar podsadu dici
i smjesta izpred Petrinje. Jo§ u noci od 19. na 20. rujna odpremio je te^ke topove
otici i

prtljagu s vecim dijelom vojske prema Kostajnici; on sam ostao je u taboru sa 8000 konja-
nika i ne§to janjicara, da zastiti uzmak ostale vojske, pa ce sutradan za njom po(ii. Za vecu
siguriiost sklonio se je u zasjedu, da kr§(iane zaskoci, ako hi htjeli njegovu vojsku
progoniti.

Krscanska je vojska medjutim nakon pobjede uzmakla k Sisku, gdje se je utaborila

I prenocila. Sutradan 20. rujna, presla je preko mosta, sto ga bija§e ban Ivan Dra§kovi(^ dao
od splavi sastaviti. pa je onda §umom uz desni brijeg Kupe napredovala prema Petrinji.

CJt. . - ~. .

,A»»i* Dt«.»^ja3aK,vNC Pi.rKiwA iw cuABATgN AV€_HwiEE5j>iE cmrrr>cw'i HXf^EM.fJio tfs^^-**

PODSADA PETRINJE I OBRANA NJEZINA 20. RUJNA 1596.

Po bakrorezu Ivana Sibmachera u djelu Ortelijevu (Chronologia 1603.).

A. Tvrdjava Petrinja — B. Turski tabor —

C Turski Sanac —
D. Rijeka Petrinjdica. E. Straiar- —
nice — F. Bijeg Turaka — G.
Lenkovicevi konjanici —
H. Herbersteinove Cete I. Cete bana Ivana —
Dra^koviCa — K. Krscanski tabor —
L. Put u Sisak —
M. Sudar Turaka s prednjom Cetom krSiian-
skom —
N. Ostale kr§(Sanske 6ete —
O. Petrinjska §uma.

Kod DrenCine sukobila se je s turskim predstra^ama, koje su serdaru navijestile dolazak

krSdanske vojske. I tako je na ravnici izmedju DrenCine i Petrinje do$lo dodrugebitke
izmedju krSdanske I turske vojske. Kad je to vidjela posada u Petrinji, iza§la je ona iz
i

tvrdinje i oborila se na Turke. Pritisnuti tako s dvije strane nijesu Turci mogli dugo Izdr-
2ati. Prvi je poCeo bje?-ati sam serdar, za njim HodaverdipaSa, a onda ostali Turci. Bitka
svrSila se je podpunom pobjedom kr§(*ana, kojl su zarobili ostatak turskoga tabora. kao dva
velika topa, koje nijesu Turci mogli proSle nodi odvudi (na jednom je bilo arapskim slo-
vima zapisano ime Fcrhatbega Sokolovi(5a), zatim vi§e zastava, medju njima zelenu za- i

stavu Muhamedovu (vexilhim viride Machometi sacrum, aureis literis depictum). Dobitnici
su samo pol milje daleko progonili bkie&e Turke, jer su se bojali zasjede; zato je serdar i

27*
420 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

poslije govorio: »Krscani znadu pobijediti, ali ne umiju pobjedom se okoristiti« (Christianos
quidem vincere scire, victoria autem uti nescire).

Obranom Petrinje i dvostrukom pobjedom krscanskom 19. i 20. rujna 1596. minula je
konaciio svaKa opasnost s bosanske strane za ostatKe kraljevstva hrvatskoga, kao i za
susjedne austrijske zernije (Kranjsku, Korusku i Stajersku). Petrinja, koja je od svoga
osnutka bna Kroz tri godine uporistem turskim za podjarmljenje citave preostale Hrvatske
1 blavonije (,oiim bosznensium latronum aomicilium et praedonum tutissimum asylum), po-
stala je sada uz Kariovac i Senj najtvrdji braniK njihov i izlaziste za preotimanje izgublje-
nili oblasti i graaova. kaaost radi posljednjih pobjeda bila je u Hrvatskoj velika. Ocituje se
to veseije i pouzdanje u bolja vremena namah na prvom saboru, koji se je nekoliko dana
iza dvostruKe pobjede co. rujna sastao u Zagiebu. Stalezi i redovi spominju, kako je turski

car odlucio, da osvoji tvrdinju Petrinju, od koje zavisi obstanak kraljevstva (in qua huius
regni permansio consistit), i kako je poslao serdarpasu s jos dvije pase, s vrlo jakom voj-
skom i topovima, da ju biju; i da nije po veliKoj Bozjoj milosti Turcin suzbit, propalo bi

ovo kraljevstvo (actum de hoc regno fuisset). Treba stoga oslobodjenu Petrinju utvrditi i
popraviti; pa se stoga do 10. listopada od svakoga dimnjaka odredjuje po jedan radnik, a do
10. studenoga od dimnjaka po dva radnika, koji ce svaki put kroz petnaest dana rabotati.

Sabor odredjuje nadalje druge stvari, poglavito za osiguranje Petrinje

i pokupskih kra- i

jeva. Napokon se stalezi s priznanjem sjecaju junackih branitelja Petrinje. Izrijekom spo- i

minju vojvodu Jurja Brestovskoga zastavnika Mihajla Ivancica, koji su u odlucnom

i

casu, kad je vec kapitan Danilo Frankol kolebao

i tvrdinju Turcima predati htjeo, svo- i

jom odlucnoscu uztrajnoscu posadu hrabrili od predaje odvratili. Stalezi zakljucuju, da

i i

se oba junaka posebnom molbom preporuce kralju Rudolfu »radi njihovih slavnih cina ju- i

nackih djela« (ob praeclara ipsorum facinora et fortia facta), a podjedno doznacuju iz ze-
maijske blagajne nagradu od sto rajnskih forinti njima i jos drugoj dvadeset i osmorici ju-

naka, koji su se s njima u Petrinji borili. Nije proslo ni dva mjeseca, sastao se je 7. stu-

denoga opet sabor u Zagrebu. Tu bi najprije citano kraljevsko pismo, kojim bi barun Ivan
Draskovic, koji je po smrti biskupa Stankovackoga ostao bez druga, imenovan i pro-
glasen za jedinoga podpunoga bana (pro integro bano), na sto bi od staleza za takva
i i

priznat. Nadalje je ban mjesto Stjepana Berislavica, koji se je na svojoj casti zahvalio,
imenovao banovcem dosadanjega viceprotonotara Qaspara Petricevica. Jednako je kapita-
nom kraljevstva mjesto Ivana Keglevica imenovan Qregorije Pethew de Qerse. Znacajna
je posljednja odredba staleza, da ban mora neke clanke ovoga sabora kao predjasnjega i

po starom obicaju poslati kralju na potvrdu (Postremo, cum in omnibus regnis, ac etiam in
hoc regno iste usus antea fuerit, ut non tantum disturbiorum temporibus, sed et foelicis-
simis statuta et constitutiones regnicolarum a sua maiestate confirmarentur; necessarium
videatur statibus, ut a domino bano praeteritae congregationis et praesentis, sub uno dato
exoediti. ad confirmandum suae maiestati, cum declaratione articulorum de exactionibus
restantiarum, ac non praestitorum laboratorum Posoniensium, exindeque pro tripla occu-
patorum bonorum reoccupantium poena, articuli mittantur).

Dok se je ratovanje u Hrvatskoj na balkanskom poluotoku god. 1596. svrsilo sjaj- i

nim pobjedama krscanskim kod Petrinje, zadesili su kralja Rudolfa na glavnom bojistu u
Ugarskoj tezki gubitci. Zacetnik citavoga rata, veHki vezir Sinanpasa, bijase 3. travnja
1596. umro, na sto je prvim vezirom postao Ibrahim pasa, surjak sultana Muhameda III.
Ni on nije mogao pregorjeti nedacu tursku u proslogodisnjoj vojni, pa je stoga bodrio sul-
tarra, da sam stane na celo vojske, koja ce oprati sramotu minule godine. Buduci da su to

i janjicari odlucno zahtijevali, rijesio se je napokon sultan, da glavom vodi svoju vojsku na
U^arsku. Foradi toga se je i oteglo vojevanje ove godine. No ni s krscanske strane nije se

zurilo. Kralj Rudolf bijase doduse za rat u Ugarskoj imenovao vrhovnim vojvodom brata
MaksimiHjana i dodijelio mu za feldmarsala Adolfa Schwarzenberga; aU vojne
pripremc i skupljanje vojske napredovalo je tako slabo, da je samo ratovanje zapocelo
 KRSCANSKI PORAZ KOD KERESTESA 1596. 421

tek u Ijetu.Nadvojvoda je najprije zauzeo Vac, koji bijaliu Turci sami ostavili, a onda ie
15. kolovoza doSao sa 36.00() momaka pod Hat van, kojim je 3. rujna zavladao. Medjutiin i

Mjase turska vojska pod sultanom Muhamedom III.

i velikim vezirom Ibrahimom dopria i

do Segedina. No nadvojvoda nije se usudio na nju udariti, ve6 je uzmaknuo pod zidine
Ostrogona, poslavSi Teuffenbacha, koji ga je dosad pomagao, u gornju Ugarsku.

I tvrdju J c g a
Dne 21. rujna stife turska vojska, brojeci
r, koju je branio hrabri Pavao Nvary sa
oko 130.000
400(J
momaka, pod
momaka
znamenitu
(Valona, Nijemaca,
Ceha I Magjara). Posada se je izprva juna^ki branila i sve turske jurise odbijala; all kad je

ved polovica branitelja izginula, a pomo6i ni odkuda nije bilo, pobuniSe se preostali vojnici,
narocito Valoni i Nijemci, pa utanacise
s Turcima, da de izdati njima tvrdju i

svoje zapovjednike uz uvjet, da slo-

bodno otidju. No kad su buntovni voj-

nici 13. listopada zaista tvrdju predaii,
dade sultan Valonc Nijemce posjeci, a i

Magjare zarobiti. Sama tvrdja postade

poslije glavnim sijelom novoga vilajeta ^^*f

turskoga, koji je obuhvatao vi§e sand-

2aka (hatvanski, filec^ki, solnocki i se-
gedinski). Dok je trajala podsada Jegra,
skupljao je nadvojvoda Maksimilijan sa
sviju strana vojsku, da podje tvrdji u
pomoc. Tako mu dovede preko Debre-
cina Tokaja nesto ceta erdeljski voj-
i

voda Sigismund Batori, onda mu se pri-

druzise Teuffenbach i Palfi sa svojim
odjelima. Citava vojska krscanska bro-
jila je nekili 50.000 inomaka sa 100 to-
pova. Buduci da je Jegar u to vec pao,
utaborio se je nadvojvoda 22. listopada
izto^no od te tvrdje u ravnici kod K e-
r e s t e s a (Mezo-Keresztes) kod mo-
6vara> koje ondje tvori potok Cince. Tu
je doSlo 23., 24. i 26. listopada do vise
bojeva. Prvi dan (23.) suzbili su krScani JURAJ LENKOVIC,
janjiCare i Tatare pod Dzafer pasom, general hrvatske krajine (t 1601.). Iz djela
koje bijaSe sultan unapred poslao, te su •Annales Kerdinandei«, koje je sastavio Fr.
Chr. Khevenhiller (t 1650.).
im oduzeli topove. Kad je 24. listopada
stigao sam sultan s citavom vojskom
i poslao nekoliko tisuda Ijudi preko mo-
Cvara pred krScanski tabor, bi§e i ti

suzbijeni. Dne 25. bilo je samo manjih okr§aja i pucnjave iz topova. Sutradan, 26. listopada,
stajale su obje vojske u bojnom redu, te je 6000 spahija i 4000 Tatara udarilo na kr§6anski
tabor, ali i ovi bi§e suzbiti te izgubiSe preko Cetrdeset topova. Po zahtjcvu erdeljskoga voj-
vode i je na to nadvojvoda, da kr§canskc cete predju preko potoka
kapitana Palfija dozvolio i

podju u potjeru za suzbitim Turcima. zaista su slavodobitni krSiJani prodrli do turskoga I

tabora, §to je Turke tako prestravilo, da su nagnuli u bijcg, povukavSi sa sobom sultana. i

Ali sada prestale su kr§(fanske Cete daljc goniti neprijateija, vet su sc razasulc po turskom
taboru, te po^cli robiti i grabiti. Jedna tcta do§la je do sultanova dadora, gdjo no bijahii
i

zaostali janjidari, koji su sasuli vatru iz puSaka topova na ulazcde krSdane, tako da su
i
422 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

ovi u najvecem neredu uzmakli. U isti cas banuo je odnekle i vezir Cicala s turskim i ta-
tarskim konjanicima, te se je oborio na krscanske cete. Ove se presenetise i nagnuse u diviji

bijeg preko potoka. Stoga se prepadose i one krscanske cete, koje bijahu u logoru zaostale,
pa se i one razprsise na sve strane, ostavise sve svoje i Turcima otete topove, brojna
kola, barut i drugo Tatarima za plijen. Tako se bojevi kod Kerestesa, u kojima je pobjeda
naginjala krscanima, svrsise porazom njihovim. No i Turaka bijase toliko poginulo ili se
razbjeglo, da se o daljem ratovanju one godine nije ni spominjalo. K tomu bila je i zima na
domaku, pa se je ostatak turske vojske kuci povratio.
Turke neka klonulost sumor-
Iza godine 1596. obuzela je ne sanio krscane, nego i i

nost, tako da se je Ugarskoj ratovalo tek od nuzde, budi da se

slijedecih triju godina u
odrzi osvojeno, budi da se povrati izgubljeno. Krscansku su vojsku vodili Juraj Basta i onda
Adolf Schwarzenberg, a tursku vezir Saturdzi pasa, i kad je taj radi nedace izgubio glavu,
sam veliki vezir Ibrahimpasa .Qodine 1597. u rujnu podsjela je krscanska vojska Q j u r,

da ga opet predobije za kralja Rudolfa; ali radi nepovoljnoga podneblja (od 8000 mo-
maka, koje bijase papa poslao, ostalo je samo 2000) dolazka Saturdzi pase morala je i

napokon 3. listopada od dalje podsade odustati uzmaknuti do Komorana. Tek slijedece i

godine 1598. dne 29. ozujka poslo je Schwarzenbergu Palfiju za rukom, te su iznenada po i

noci nahrupili na Qjur sre6no ga Turcima oduzeli. Tom su se zgodom krscanski vojvode
i

posluzili petardama, kojima su razvalili gradska vrata. Ova preotma Gjura podigla je na
novo srcanost krscana, a kralj je sjajno nagradio oba vojvode. Schwarzenbeg postao je

vitezom, drzavnim grofom i dobio nagradu od 400.000 forinti; Palfi opet imenovan bi na-
sljednim zupanom pozunskim. Ohrabreni uspjehom kod Qjura posli su Schwarzenberg,
Palfi i Nadazdi na pocetku listopada pod sam Budim, da ga i osvoje. Iza nekoliko dana
zauzeli su dolnju varo§ i oteli do 40 topova; ali gornjemu gradu nijesu mogli nauditi, jer su
Turci sve jurise njihove hrabro odbijali. I tako su morali prvih dana studenoga podsadu
dignuti. Da bi krscansku vojsku od podsade Budima odvratio, bijase Saturdzi pasa udario
na Veliki Varadin, ali nije bio srecne ruke, jer su ga hrabri branitelji (Melkior von R6-
dern i Pavao Nyary) junacki suzbijali, tako da je i on 3. studenoga morao napustiti pod-
sadu, te se s janjiCarima, koji se bijahu pobunili, povratiti u Beograd. Hrabri i poduzetni
Schwarzenberg pokusao je i slijedece godine 1599., da neocekivanom navalom i s pomocu
petarda oblada Budimom (16. i 17. travnja) i Stolnim Biogradom (9. svibnja), ali mu nije-
dan podhvat nije posao za rukom. Dok je Schwarzenberg ovako napadao turske tvrdjave,
Palfi je na celu ugarskih hajduka cetovao u srednjem Podunavlju, zaustavljao na Dunavu
i otimao turske ladje, krcate hranom i ratnom zairom, pace je u srpnju spalio i most
na Dravi kod Osijeka. Ba§ to Cetovanje Palfijevo bilo je uzrokom, da je veliki
vezir Ibrahimpasa mogao tek 18. rujna doprijeti do Budima. Zada6a mu je bila, da osvoji
Ostrogon. Ali Schwarzenberg utaborio se je s vojskom svojom pred tim gradom, pa tako
nije vezir ni pokusao, da izvede svoju namjeru. Nasuprot je sam Ibrahimpa§a predlozio, da
se stane ugovarati o miru. I kralj Rudolf jedva je docekao tu ponudu, pa je povjerio ostro-
gonskomu nadbiskupu ugarskomu namjestniku Ivanu Kutassyju, kapitanu Nikoli Palfiju,
i

Melkioru Rodernu Bartolu Petzu, da zapocnu dogovore. Ali ti dogovori, koji su se vodili
i

mjeseca listopada, nijesu imali uspjeha, jer nijedna stranka nije htjela vratiti, §to je dosad
osvojila, vec je trazila izgubljeno. Tako su kraljevi povjerenici zahtijevali, da Turci povrate
Jegar i Hatvan, a Turci opet, da im se ustupi Ostrogon, paCe i sam Qjur. Dok su dogova-
ranja trajala, povjerio je veliki vezir tatarskomu kanu, da Cetuje po gornjoj Ugarsko! sve
do TrenCina; ali kad se je uvjerio, da tim ne 6e kr§6ane zastraSiti, vratio se je mjeseca
studenoga u Beograd, gdje je svoju vojsku razpustio.
—
Dok se je kroz trogodiSte (1597. 1599.) na glavnom bojiStu u Ugarskoj ratovalo bez
zamaSnog uspjeha, hrvatsko je kraljevstvo bilo poStedjeno od vedih turskih provala, pa
se je moglo lagano oporavljati od posljednjih udaraca. Na saborima, koji su se u to vrijeme
tri do Cetiri puta kroz godinu sastajali, odaju stale2i neko samopouzdanje i nadu u bolje
 KUQA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI (1599. i 1600.). 423

dane, pa stvaraju zakljucke, kojima hoce da zacijele rane zadate proSlih godina nesrecnoj
domovini. Tako po predlogu nadvojvode Ferdinanda rado pristaju na to, da se kod Pe-
trinje uz obstoje^u vec tvrdjavu podigne jo§ druga nova, i to na lijevoj obali rijeke Kupe
(tako zvani Husarski grad ili Huszarvar), te na saboru 18. do 20. svibnja 1597. do-

zvoljavaju i radnike za gradnju te nove tvrdjave, koja bi iste godine dogotovljena. Na

istom saboru odredjuju, da se za osiguranje Ivanica obnovi davno razvaljena i dosad zapu-
Stena Cazma ZaCesam, nadalje da se poprave izgorjeli Krif evci, Qjurgjevac jos neki
ili i

gradovi na slavonskoj krajinl. Na saboru od 26. travnja 1599. opet po 2el]i Ferdinandovoi
odredjuju radnike za obnovu grada Qumnika (Qounocz) ili Bosiljeva na zemljistu ivanicke
kapitanije. Nadalje traze polaksice za slobodne gradove Zagreb, Vara^din. Krizevce Ko- i

privnicu, koji su za netom minulih turskih provala silne State pretrpili. Osobito pak na-
stoje stalezi. da se opustjeli krajevi napuce, a naro^ito da se razbjeglim se kmetovima
omogu(^i povratak obstanak u domovini. Na saboru u sijecnju 1598. ustanovljuje se, da se
i

kmetovi slobodno smiju vracati na svoja seli§ta i da se postupa protiv onih, koji bi ih pri

torn prijecili; sabor opet, koji se je sastao 1. veljace 1599. u Krapini, daje naputak svojim
poslanicima za ugarski sabor, neka porade, da nadvojvoda Ferdinand silom povrati sve
kmetove, koji potajno bje2e u Stajersku.
AH mjesto turske sile sna-
laze hrvatsko kraljevstvo u to
vrijeme neke druge nevolje. Tako
god. 1599. i 1600. bjesni u zemlji
nemila k u g a (pestis), pa hara po
narodu, koji je iza Turaka zaostao.
Na saboru 21. listopada 1599. spo-

minje se, kako je mnogo kmetskih

kuca ostalo pusto, odkad je kuga
stala harati. Na istom saboru tuze PODPIS NADVOJVODE MAKSIMILIJANA
se stalezi, kako mnogo duhovnika na pismu od 21. ozujka 1598., upravljenom
1 svjetovnjaka prije reda od tezkih na propaiatina Nikolu Isthvanffija.
boleSti Umire SamO ZatO, StO ne- Arkiv jugosUvenske akademUe.

maju Ijecnika; stoga povjerava

sabor zagreba5komu kaptolu, da
vria covjeka i vjeSta Ijei^nika Za-
jedno s Ijekarnikom §to prije moguce pozove. Novi 6e IjeCnik na kaptolu stanovati, a primat
te od stale^a godi§nju pladu po 100 ugarskih forinti. Na saboru u Krapini 13. lipnja 1600.
kako ved od dugog vremena (a longo tempore) kuga u varoSi Qradcu kod
iztiCu stalezi,

Zagreba u drugim raznim mjestima hara, a da se dalje ne §iri, naredjuju, da nitko ne

i

smije s trgovinom iz oku2enih mjesta izlaziti, niti iz neoku^enih u oku2ena dolaziti, jer
inaCe bit de liSen svega imanja svoga. Jo§ 16. studenoga 1600. bjesni kuga u ZagreBu,
tako da se sabor sastaje u Sv. Kri2u Zadretju, te zakljuduje, da se u ta poSastna vre-
mena (in istisque contagiosis temporibus) 2upanijski sudovi mjesto u kraljevskim varo§ima
mogu obdrj^avati I na drugim mjestima.
Druga nevoija, koja bije hrvatsko kraljevstvo, sastoji se u torn, §to kralj Rudolf i i

nadvojvode Matija Ferdinand kuSaju, da ukinu ili bar okrnje stara prava
i privilegija i

njegova. Aii stale2i budno paze, da im to ne podje za rukom. Qodine 1598. zatra2io je
i

nadvojvoda Mattja, da svi redovni sudci kraljevstva plate za onu godinu ratnu dadu od
svojih posjedovanja; ali bndudi da se je to kosilo sa zakonom, polo2i§e banovac, viceproto-
notar, svi pod^upani i plemidki sudci svoje Cast! i vratiSe slu2bene peCate; tek na saboru
u gradu Krapini 26. kolovoza jedva ih je ban Ivan DraSkovid zajedno s veiikai>ima mogao
skloniti, da opet prihvate svoje Casti, ali im je morao obedati, da 6c u kraija izmoliti, da ih
odrii »u staroj slobodi i obidaju* (in antiqua libertatc et consuetudine). Qodine 1599. tra2e
424 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

opet kralj Rudolf i nadvojvoda Matija, da zemaljski ustanak hrvatsko-slavonski (naime svi
duhovni i svjetovni stalezi) podje ratovati u Ugarsku; sabor u Zagrebu 21. listopada ne
usudjuje se izravno oprijeti tome zahtjevu, vece se izvinjuje tako, da ne mogu zemlje svoje
ostaviti, jer se Turci »radi spaljene Pozege« (pro combusta civitate Posegha) spremaju
udariti na Slavoniju. Ba§ ti neopravdani zahtjevi cine, da se banovci i zemaljski kapitani
cesto mijenjaju; pace na saboru, obdrzavanom u Varazdinu 1. veljace 1600., natuca se i o
tom, da bi se i sam ban Ivan Draskovid mogao zahvaliti, pa se tim povodom u naputku
poklisarima za ugarski sabor u Pozunu nalaze, da u slucaju, ako bi se to obistinilo, po-
rade, da se smjesta imenuje novi ban. Znacajno je, da se je na saboru culo i o tom, da 6e na
sabor u Pozun nakon dugog vremena opet jednom doci poklisari Erdelja; za taj slucaj
nalaze se nuncijima, da Erdeljcima niposto ne ustupe prvoga mjesta ni glasa, jer to pri-
stoji kraljevstvu hrvatskomu (Similiter etiam si Transsylvaniae nuntii in eadem dieta in
medio regnicolarum comparuerint, cum primum locum et vocem regnum istud semper in
regni Hungariae publico conventu habuit, minime locum aut vocem Transsylvanis cedant).
Napokon pozivaju stalezi svoje poklisare, da pred ugarskim stalezima, kao i pred nadvoj-i

vodom Matijom izloze, kako su kraljevine Dalmacija, Hrvatska Slavonija vazda u dobru i

i zlu stajale vjerno uz Ugarsku, te radi toga i stradale, pa da bi stoga njegovo

veliCanstvo udostojalo ovim kralj evinama medje njihove raz- i

siriti umnozati nacinom kao u Ugarskoj(ut eisdem quoque regnis sacra-

i

tissima sua maiestas providens fines eorum eo quo in Hungaria quoque modo ampliare et
dilatare dignaretur).

Treca i najve6a nevolja, od koje strada hrvatsko kraljevstvo, jesu strane cete u
zemlji Zajedno s njihovim kapitanima i generalima. Nema sabora u to doba, na kojem ne
bi bilo tuzbe na krajisku vojsku i njezine zapovjednike. Najzesce su tuzbe na slavonskoga
generala Ivana Sigismunda Herbersteina, na njegove kapitane u Krizevcima, kao i na nje-
macke vojnike u Varazdinu i Ludbregu. Spominju se takodjer nasilja petrinjske posade.
dok se na Lenkovica nitko ne tuzi. Tuzbe na Herbersteina ucestale su io§ vi§e, kad je u
slavonskoj krajini na zemlji§tima zagrebackoga biskupa, slavonskih velika§a plemida stao i

naseljivati Vlahe iz turske Slavonije.

Ve6 bi spomenuto, kako su Vlasi sandzaka pakraCko-cerniCkoga i poze^koga bill

gotovi, da prijedju na kr§6ansku stranu, pace kako su pojedinci zaista i Medju
prelazili.

tima uskocima ili prebjezima iztiCe se osobito Ivan Pejasinovid sa svojom bracom i dru-
govima, kojima su sudac purgari slobodnoga gornjega varoSa Kri2eva5koga otvorenim li-
i

stom od 29. rujna 1596. dozvolili, da se nastane na varo^koj zemlji pod pogodbu, »da
varo§i vsemi podanki, kako su se obedali, da budu p o k o r n i«. Ali u vedim hrpama
nijesu se Vlasi ipak usudili seliti, jer su Turci, osobito nakon dogadjaja pod KHsom Ko- i

stajnicom, strogo na njih pazili, te svaki pokret medju njima guSili. Stoga su krajiSki gene-
ral! i njihovi kapitani nakon sredne obrane Petrinje stall provaljivati u tursku Slavoniju, da
turske sandzake i begove zastraSe, a krSdane da ohrabre.

Prvu takovu provalu poduzeo je general Juraj Lenkovi6 jo§ god. 1596. malo nakon
pobjede krscanske kod Petrinje. Oko 6. studenoga haraCio je on u po2ezkom sand^aku,
gdje je oko 12. studenoga spalio Vocin i do 200 turskih sela. Ve<5 ta provala, kao i bez-
uspjesni pohod serdara Ahmet
prema Petrinji uzmak njegov u Bosnu djelovali
Hafis pase i

su povoljno na kr§cane u citavom bosanskom paSaluku. Na poCetku godine 1597. podigli

su se Srbi u juznim krajevima Hercegovine, a vodja im je bio nikSidki vojvoda Qrdan; ali

nakon poraza na Qackom polju izmirio se Je opet Qrdan s turskim pa§om Ahmet Hadu-
mom. Srecniji i uspjeSniji bili su ustanci u turskoj Slavoniji, potaknuti provalama generala
i kapitana slavonske krajine. Tako krizevaCki kapitan Qregorije Laibacher 16. lipnja 1597.
javlja iz Krizevaca, kako je sa svojim krajiSkim Cetama nedavno Cetovao u turskoj Slavo-
niji, gdje je spalio neka sela izmedju Virovitice Orahovice (Cepidlak, Drabnikh, Kusonje),
i
 SEOBA VLAHA QOD. 1597.— 1600. 425

koja su dosad bila branik sand2aka pakraCko-cerniCkoga i po2ezkoga. Tom je prigodom

oteo do 1000 komada goveda, od kojih je morao pustiti jednu trecinu, jer ih radi loSih pii-

tova nije brzo odpremiti mogao. Jedan dio Vlaha, koji su prebivali u tima selima, pridru-
2io se je njegovoj Seti, povedavSi sa sobom 100 goveda 400 komada drobnoga blaga. i

Bilo je u sve 117 Ijiidi. medju njima 37 sposobnih za oru^je 14 porodiCnih glavara, naj- i

vi§e ih (11) iz Kusonja, a ostali iz StupCanice. Ti pribjezi bi§e naseljeni poglavito u okoliSu
Kri2evaca, i to u Cirkveni porodice harambase Alekse i Radoslava i kalauza Vuka iz Ku-
sonja (28 osoba), u sv. Ivanu (2abnu) porodice harambase Milije i Jurice i kalauza Ognjana
iz Kusonja (24 osobe), u Qlogovnici porodica (7 Ijudi) Vujice iz Kusonja, u Topolovcu Jurko
Aganic sa 7 osoba, u Dubravi Ilija od Stup^anice sa 8 osoba, u Qradcu 8 osoba takodjer
iz Kusonja, u Kri^evcima Stjepan i Milan iz Kusonja (svaki sa 7 osoba), napokon u Sv. i

Petru (Cvrstecu) kalauz Bergun iz Stupcanice sa 4 osobe.

Ovi pribjezi zajedno s Ivanom Peja§inovicem i njegovom dru^inom radiU su odsada,

da dovabe i preostale Vlahe svoga zavi-
Caja na kr§cansku stranu. \e6 prvih
dana rujna javija kapitan Laibacher iz

Krizevaca generalu Herbersteinu, da ce

svi Vlasi oko Vocina, Brezovice, Sla-
tine, Sopja i Mikleusa ostaviti svoje
zemlje i sela, te se preseiiti u slavonsku
l-rajinu, cim Herbersteinu podje za ru-
lom, da osvoji Viroviticu. I zaista je na
to Herberstein 7. rujna zajedno s banoni
DraSkpvicem provalio u tursku Slavo-
niju, te stao podsjedati Viroviticu. Iz ta-
bora svoga pred tim gradom pi§e Her-
berstein stajerskim stalezima 10. rujna,
kako je dan prije, naime 9. rujna, poslao
dvije ^ete svoje, jednu od 1000 Ijudi pod
Sigismundom Fridrikom Trautmansdor-
fom kapitanom Laibacherom prema
i

Slatini, a drugu pod nepoznatim vojvo- KRALJ 1 CAR RUDOLF.

dom prema drugomu mjestu, da dovedu Portret za medalju (oko god.
po kalupu
u tabor sve Vlahe, koji su biU pripravni 1588.). Antonio Abondio. Iz djela
NaCinio
preci na krScansku stranu. Trautmans- •Portratmedaillen des Erzhauses Oester-
reich, Wien 1896.«.
dorf i Laibacher udarili su na Slatinu,
spaHli ju i razorih, kojom je prigodom
poginulo do 400 Turaka s dva odliCna
age, a na to su se pod veCer vratili u tabor, dovedavSi iz okoliSnih sela do 1700 Vlaha sa 4000
komada blaga. Sve te Vlahe poveo je Herberstein, digavSi podsadu Virovitice. iza nekoliko
dana sa sobom u slavonsku krajinu, pa ih je sporazumno s nadvojvodom Ferdinandom na-
selio izmedju Krii^evaca i Belovara u pustom kraju naokolo nekadanjega grada Rovi§(5a.
Ved 5. listopada izvje§<iuje kapitan kriievaCki Laibacher, da je kaSteo u Rovi§^u, odrcdjen
za branik doseljenim pribjezima, dogotovljcn, i da se u ogradi njegovoj moie smjestiti io§
40 ku<ia. Mjesec dana zatim, 3. studenoga. javija opet Herberstein Stajerskim staleiima, da
su doseljeni Vlasi wet posagradili kolibe svoje oko Rovi§(5a, pa se zajedno sa svojim bla-
gom nastanili, kako se je moglo. Da se preko zime prehrane. bijaSe Ferdinand zajedno sa
Stajerskim stalezima darovao njima i gotovih novaca i braSna; podjedno je 1. listopada
1597. i hrvatsko-slavonske staleie pozvao, da doseUenike hranom obskrbUuju dotie, dok
426 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

nauce zemlju obradjivati, jer ce se inace morati opet povratiti u Tursku (mit
nottiirfigen proviandt so lang versehen worden miigen, biss si sich mit dem
akherbau undterrichten und geuolgen khunden . . .). Sabor se je hrvatsko-sla-
vonski odazvao molbi nadvojvode, te je posredovanjem bana Ivana Draskovica dozvolio
stanovitu kolicinu hrane, premda ne toliko, koliko se je trazilo, jer se je bilo bojati glada
u samoj dana mjeseca sijecnja 1598, obnavlja sabor svoju odredbu, da
zemlji. Jos prvih
oni, koji nijesu dosad podali hrane za Vlahe u Roviscu (Valachis in Rovische), imadu to

uciniti za petnaest dana, jer ce inace radi neposluha platiti globu od trostruke vrijednosti

onoga, sto bi morali podati.

Cim se je prva veca gomila Vlaha stajno naselila u Roviscu i oko njega, javljalo se
je sve vise pribjega iz turske Slavonije. General lierberstein
nadvojvoda Ferdinand u i

Qradcu ocekivali su od toga pokreta veliku korist za dalje borbe s Turcima, pace Herber-
stein izrice u pismu od 16. lipnja 1598. nadu, da bi mu moglo za rukom poci, te bi pa- i

kracko-cernicki pozezki sandzak podlozio vlasti kralja Rudolfa. To se doduse nije izpu-
i

nilo, ali se je tijekom godina 1598. do 1600. doselilo jos nekoliko gomila Vlaha u slavonsku
krajinu. Namah s proljeca 1598. doslo je novih 500 Vlaha, za koje kapitan Laibacher u
travnju moli, da smiju podignuti i nastaniti kasteo Poganac kod Koprivnice. Malo zatim
poslali su vlaski poglavari iz Pakraca i Kraljeve Velike, po imenu Dragula-aga i Vucic-aga,
tri svoje harambase generalu Herbersteinu, nudeci mu, da ce oba grada, Pakrac i Kraljevu
Veliku, predati u krscanske ruke. Nakon daljih dogovora s njima provaliH su Herberstein,
ban Draskovic Lenkovic 17. rujna s vojskom od 4500 Ijudi u tursku Slavoniju, te su kod
i

grada Cernika razbili 2000 Turaka. sam grad zauzeli porusili. Na povratku doveli su sa i

sobom daljih 500 Vlaha, za kojima je poslije doslo jos 350 dusa, a napokon u studenom
preselio se je sam Dragula-aga, koji se je sa svojom druzinom nastanio u Ivanicu. Tako
i

je na koncu godine 1598. zivjelo na slavonskoj krajini vec nekih 3500 Vlaha, koji su bill

razmjesteni u Pogancu, Roviscu i Ivanicu. Osobito uspjesna bila je provala Herbersteinova

mjeseca rujna 1599., kad je preko pakracko-cernickoga sandzaka prodro u pozezki sand-
zak, te spalio samu Pozegu. Vec na svomu prolazku kroz sandzak salijetali su ga ondjesnji
Vlasi, da ih sa sobom povede. On im je obecao, da ce to uciniti, kad se bude vracao; ali
buduci da je na povratku udario drugim putem, poslao je naknadno iz Ivanica cetu od 300
Ijudi, da zaostale Vlahe dovede. Ta je ceta zaista 2. li*^topada iz sedamnaest sela (Rogolje,
Rasocka, Dzaferaginci, Benkovci, Borovci, Kukavice, Caje, Rakovcani, Drenovci, Pusto-
Medari, Dragalici, Brsljanica, Bijela Stijena) pakracko-cernic-
selo, Smrtinci, Bozicevci,

koga sandzaka dovcla 1200 dusa i 3000 komada marve. Napokon i godine 1600. preslo je

vise gomila na krscansku stranu. Dne 27. sijecnja provalio je koprivnicki kapitan Alban
Qrasswein do Slatine, gdje je tamosnjega zapovjednika Muratagu zarobio okolisnja sela i

poharao, te preko 1500 komada blaga oteo; koHko je puka sa sobom poveo, nije zabiljezeno.
Prvih dana svibnja udario je opet ivanicki kapitan Caspar Qleispach na pakracko-cernicki
sandzak, te je iz osam sela (Kusonje, Dereza, Qrahovljani, Kricke, Bobare, Sumetlica,
Cikote, Prgomelje) doveo u Ivanic 828 dusa, medju njima 300 za oruzje doraslih muzeva,
a na celu im harambasu Dragica iz Kusonja. Dne 12. svibnja bise svi doseljenici Vlasi po-
pisani i porazmjesteni; jedna trecina (238) posla je na vlastitu molbu k svojim rodjacima u
Rovisce, drugi ostali su u Ivanicu i okolisu njegovu budi kao posada u tvrdinji budi kao na-
seljenici oko starca Bogdana, koji je odprije ondje prebivao. Potaknut uspjesima slavon-
skoga generala stao je i hrvatski general Juraj Lenkovic mamiti Vlahe iz turske Hrvatske,
da predju na hrvatsku krajinu. I zaista se je sredinom god. 1600. prva veca gomila turskih
Vlaha naselila u lirvatskoj, a za njom druga od 325 dusa, medju njima 125 dobro oruzanih
Ijudi. Lenkovic je ovim doseljenicima u kolovozu te godine ustupio pusto zemlji§te oko
razvaljenoga Qojmerja ili Qom i r j a, koje bijahu knezovi Zrinski bastinili od Frankopana. U
Gomirje dosli su i srbski kaludjeri, koji su ondje osnovali manastir.
 TOVATSKO-SLAVONSKI STALE2I PREMA VLASIMA. '
427

slavonski staleii u prvi su kraj odobravali to preseljivanje Vlaha, paCe

Hrvatski i

su i prinosili za prehranu njihovu. AH kad je general Herberstein tra2io za nove doselje-

nike posebne povlastice od nadvojvode Ferdinanda i kralja Rudolfa, pa tako od \ia§kih

naselja poCeo stvarati na tlu hrvatskoKa kraljevstva zaseban teritorij, koii ne
bi podpadao banskoj vlasti, podigli su se protiv toga svom snagom. Staleii su
hrvatsko-slavonski zahtijevali, da naseljenici budu podvrgnuti zakonima kraljevstva, da
budu kmetovi (podanici) onih velikaSa plemica, kojima su od starine zemlje od njih na- i

puCene pripadale, i da rimokatoliCkoj crkvi placaju desetinu. Qenerali nasuprot smatrali su

zemljl§ta oko krajiSkih gradova za niCija, kojima mogu oni razpolagati, pa su od naselje-
nika trazili jedino, da se njima pokoravaju da vr§e vojnu slu^bu. Ba§ radi toga do§lo je
i

izmedju generala i Sabor hrvatsko-slavonski od 21. listopada

staleza do 2estokih opreka.
1599. zakljuSuje, da se imade obratiti predstavkom na nadvojvodu Ferdinanda »radi razli-
Citih imanja raznih plemi(5a na slavonskoj krajini, koja su Vlasi zaposjeli (pro bonis di-
diversorum nobilium), kao
versis in confiniis Sclavoniae, a Valachis occupatis, radi ne- i

volja, koje podnose varoSi KriJevci od kapitana ondjeSnje tvrdinje*. Kad to ne hasni, sa-
bor obnavlja svoje tegobe 1. veljaCe 1600. u naputku za svoje poklisare (Baltazara Napu-
lyja QaSpara PetriCevida), koje §alje na sabor u Pozun, Neka se pred ugarskim saborom po-
i

tu2e, kako su §tajerci na imanjima crkve zagrebaCke u Ivanicu i na posjedima gospode

Drzi(^a u RoviSdu, pa i na dobrima druge gospode i pleTni<^a pa kako su
smjestili Vlahe,
krajiSki kapitani tima Vlasima pod gubitak glave zabranili, da se sa svojom zemaljskom
gospodom pogadjaju o svojim sloboStinama i dadama, ve6 trai^e, da njih (kapitane) za svoju
zemaljsku gospodu priznavaju i njima slu2e, a to znaCi granice kraljevstva zauzimati i sebi
ih prisvajati, pravu (rodjenu) pak gospodu njihovih prava liSavati. (Proponant item qualiter
Styriaci in confiniis huius regni bonis, videlicet ecclesiae Zagrabiensis in Ivanich, ac etiam
in Rovische bonis dominorum Dersffi, et aliorum dominorum et nobilium Valachos colloca-

verint. Ouibus proposita poena capitis capitanei locorum interdixerunt, ne cum dominis ter-
restribus de libertate illis danda tractent, ac de proventibus conveniant, sed ut capitaneos
pro dominis terrestribus recognoscant et illis serviant, quod est limites regni occupare et
pro se usurpare, dominos vero naturales eorum iuribus spoliare). Jo§ se izpriCaVaju stale2i,

da ne mogu za Vlahe, smjeStene po slavonskoj krajini, ni§ta doprinijeti, narodito ove go-

dine, radi prevelike su§e, zuluma stranih vojnika. Napokon se osobito tu2e na kri-
kuge i

2evaCkoga kapitana, koji se uz druga nasilja »ne zaca, ne zna se po kojoj umiSljenoj po-
vlasti, razdavati Vlasima drugim vojnicima u krizevadkoj Jupaniji posjede crkavS. veli-
i

kaSa i plemida« (bona etiam ecclesiarum, magnatum et nobilium nescitur qua praetensa
authoritate Valachis et aliis militibus in comitatu Crisiensi distribuere non reformidat).
NajviSe je od toga preseljivanja i razdavanja stradao ba§ zagrebaCki biskup Nikola Stje-
panid SelniCki i kao zemaljski gospodin u kapitaniji ivani(ikoj. Njemu
kao crkveni glavar i

nijesu doseljeni Vlasi htjeli pladati ni crkvene desetine, a ni priznavati ga za svoga ze-
maljskoga gospodina u Tvanidu Svetom Kri55u, koji su krajevi od starine pripadali zagre-
i

baCkoj biskupiji.* Biskup Nikola SelniCki tu2io se je radi toga u srpnju i kolovozu 1599.
kralju Rudolfu i nadvojvodi Ferdinandu, all je Ferdinand izradio, da kralj nije opravdane
tu^be biskupove usliSao. Cini se, da se ban Ivan DraSkovid ba§ radi tih prilika radi
je i

ga2enja banske vlasti u vojniCkim poslovima smjerao tada zahvaliti. premda je bio u svojti
s generalom Herbersteinom (banov brat .Turaj bijaSe se o2enio Julijanom Herbersteino-
vom). Sartio tako razumljiv nam je zakljuCak (27.) ugarskoga sabora od god. 1600., koii

* Da se stalefi nijesu protivili naseUivanju Vlaha na onakim zemllStima, koja su ostala bez
zemaljskih poveija njfarskosra namjestnlka
jjospodara. svjedoCf primasa fvana Kuthassyja od I

6. srpnja 1599.. kojom kri^evaCkim vnjvodania Nikoli Peja5inovi(Ju

je Radovanu OieRovi^o daro- i

vao posjed Bu.^inci (Bwsslnczy) u kriievaCkoj 2upaniji. Ovaj je posjed ostao bez Kospodara. odkad
se je vlastnik njeeov, ptemi^ Mihallo Sveta£ki poturCio pref^ao u tursku Siavoniju. sdje su onda i

njeKovi potomci 2ivjeli u Orahovici kao besovi Sveta2kovi(5L

428 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

kaze: »Kraljevsko velicanstvo neka dostoji kraljevini Slavoniji sacuvati njezine slobode,
kao i bansku vlast za ratnih poduzeca.« (Regnum Sclavoniae sua caesarea maiestas in

suis libertatibus, et authoritatem banalem in expeditionibus conservare dignetur.).

Nema sumnje, da bi radi novih vlaskih naselja doslo do zestokih borba, da nije u i

taj mah zaprijetila nova pogibelj od Turaka jugo-zapadnoj Ugarskoj, a po njoj Slavoniji. i

Kako ugovaranje o miru god. 1599. nije urodilo uspjehom, nastavljen bi opet god. 1600.
rat. Sultana je doduse smetala opasna buna u Aziji, ali i kralj Rudolf stradao je od nesta-
sice novaca, te nije mogao Tako se je zgodilo, da se je po-
placati svojih ceta u Ugarskoj.

sada u Papi, narocito Valoni Francuzi, pobunila, te se izjavila spremnom izdati grad Tur-
i

cima. Trebalo je buntovne vojnike svladati, sto bi Schwarzenbergu povjereno. No taj bi

za podsade 28. srpnja tanetom ubijen, na sto je posada u noci od 9. do 10. listopada iz
grada pobjegla, da se skloni pod zakrilje Turaka. I zaista je jedna ceta od 800 momaka
umakla u turski Stolni Biograd, dok je ostale poubijao zarobio Nadazdi, koji bijase za i

njima posao u potjeru.

Dok se je to zgadjalo, presao je veliki vezir Ibrahim na koncu srpnja s turskom
vojskom kod Osijeka preko Drave. Izprva se je pricinjalo, kao da ce krenuti na Ostrogon;
ali nakon sto je 4. rujna zauzeo Bobovac, vidjelo se je da smijera udariti na K a n z u, i

koja je bila iza pada Sigeta glavni bedem ne samo jugo-zapadnoj Ugarskoj, nego takodjer
^tajerskoj (sa iztoka) i Slavoniji (sa sjevera). Ocito je bilo, da su velikoga vezira potakle
na taj pravac ne samo prijasnje vojne Jurja Zrinskoga, nego i potonja poduzeca generala

Herbersteina, kao selenje Vlaha u slavonsku krajinu.

i

Dne 8. rujna 1600. osvanuo je Ibrahim pred Kanizom, u kojoj je tada zapovijedao
nekadanji senjski kapitan Juraj Paradeiser, imajuci uza se nekih 2000 Ijudi. Sama Kaniza,
premda je bila tako znamenita tvrdjava za sve one krajeve, ipak nije bila dovoljno snab-
djevena za dulju podsadu. Jedina obrana bile su joj okolisnje mocvarine, koje su prije-
cile, da najednom velike cete prikuce. Cim se je veliki vezir pred tvrdjavom uta-
joj se
borio, poslao je Paradeiser Ivana Kovacica knezu Jurju Zrinskomu s molbom, da mu pri-
skrbi baruta priskoci s vojskom u pomo6. Medjutim skupljala se je
i kraljevska vojska i

u Gjuru, kojoj bijase kralj Rudolf imenovao za vrhovnog vojvodu iz Nizozemske prizv^
noga hercega Filipa Emanuela Mercoeura. S hercegom dosao je takodjer znameniti poslije
vojskovodja Ivan Tilly drugi neki odlicni vojnici. Dne 17. rujna po§ao je Mercoeur s 15.000
i

Ijudi iz Qjura na jug prema Kanizi, te je 6. Hstopada dopro do rijeke Mure, gdje su mu se

pridruzile hrvatske Stajerske cete, koje bijahu sabrali

i doveli ban Ivan Dra§kovi6, ge- i

neral Herberstein, knez Juraj Zrinski Ba6ani. Krscanska vojska brojila je sada u sve
i

25.000 momaka, te je krenula prema Kanizi i utaborila se je tik do turskoga logora, od

kojega ju je razstavljala tek jedna §umica. Sad su se obje vojske kroz nekoliko dana borile,
te je kr§6anska vojska sre6no odbijala od svoga tabora navale kud kamo brojnijih Turaka. i

Ali do velike bitke nije do§lo, pa tako nije kr^danska vojska mogla ni prodrijeti do same tvr-
djave. Kad jena to Ibrahim u okoliSu dao posiesti sve putove i klance, da zakrCi dovazanje
hrane, te je u krsdanskom taboru zavladala glad, morala je kr§6anska vojska ostaviti svoj
tabor, te uzmaknuti prema Muri. Bilo je to 13. i 14. listopada. Ibrahim je doduse progonio
Mercoeura, ali taj je svoj uzmak tako vjeSto udesio, da mu Turci nijesu ni§ta naudili. Po-
sada medjutim u Kanizi, CuvSi za odlazak kr§(?anske vojske, klonula je duhom, te je stala
predade tvrdjavu Turcima. To se je zaista zgodilo 20. listo-
zahtijevati od Paradeisera, da
pada. Preostala posada mogla je sa svojim blagom i dragocjenostima oti6i, kud joj volja:

tvrdjava pak i topovi u njoj (50 velikih i 26 malih) do^li su u turske ruke. Slavodobitni
Ibrahim ostavio je u njoj posadu od 3000 momaka pod Terjaki Hasanom, pa se je onda
vratio u Beograd. Kaniza postala !e poslije sijelom vilajeta, kojemu se pribrajalo vi^^e sand-
2aka (kao sigetski, §iklo§ki, valpovaCki i peCujski).

Pad Kanize dojmio se je silno i Turaka i kr§6ana. U Carigradu slavila se je turska

pobjeda kroz tri do cetiri dana i nodi tako buCno, da je sultan sred zabava stao krv bacati
 BORBE ZA KANI2U 1600. i 1601. 429

i te2ko obolio; povjestniciar Hasanbegzade, koji je sastavio izvjeStaj o podsadi i dobi^u

Kaniie, nagradjen bi po^astnom odorom i sabljom. Dok su Turci klicali od veseija, krScan-
ski se je svijet Ijuto prestravio i zabrinuo.* Osobito su se prepali hrvatsko-slavonski sta-
led!, jer je sada sa sjevera stajao Turcima put otvoren, te su krimski Tatari, porazmje-
§teni po gradovima novoga vilajeta, stali provaljivati u Stajersku i krScansku Slavoniju,
robed i paled na sve strane. Vec na saboru u Sv. Krizu Za^retju
16. studenoga 1600.

Cine hrvatsko-slavonski obse^ne mjere za obranu svoje zemlje. Kao prije za Po-
stale^i
kupje, tako sada za Podravinu odredjnju postaje, na kojima ce se paliti topo\i i time na-
vijeStati dolazak Turaka i Tatara. SuviSe odredjuju stalezi i redovi »oplakane domovine«
'.deploratae patriae) radnike za utvrdu onih nijesta, u koja ce se za turskih provala ne-
voljni puk zaklanjati zajedno sa svojom stokom. Narocito imadu se popraviti mjesta i ka-
§teli Ludbreg, Gjelekovec, Sveti Petar u BukovcuQjurgjevac; napokon odredjuju se i

radnid, koji ce izkopati, doticno odstiti jarke oko grada Varazdina. Ban ce DraSkovic
zajedno s generalom Herbersteinom nadzirati, da se svi poslovi oko recenih gradova izvrSe.

Imadu se nadalje mostovi javni putovi popraviti, a napokon se odredjuje

i daca po 30 i

I'garskih denara od svake kmetske kuce za haramije, koji ce se unovaciti. Malo zatim
sazvao je 8. prosinca 1600. kralj Rudolf ugarski sabor u Pozun za 2b. sijecnja 1601.
i

s obzirom na to, »sto je Kaniza izgubljena Turci dnevice sve vise u tim ostatcima kralje- i

vine Ugarske bjesne, pace su nevjerom turskom opet prekinuta dogovaranja o miru«. Na
taj sabor trebalo je pozvati §to vise baruna magnata narodto iz Slavonije Hrvatske, i i

»koji su svi katolici te se nijesu nikad od Austrije odmetnulic (qui

i

omnes et catholici sunt et nunquam ab Austria desciverunt). Saboru imao se je nadalje

predloziti za prihvat poseban statut od jedanaest clanaka glede osiguranja hrvatske i sia-
vonske krajine (ratione confiniorum Croaticorum et Sclavonicorum), pa onda drugi dekret
nadvojvode Ferdinanda za uredjenje nove krajine u Ugarskoj protiv kanizkoga vilajeta. U
najprije dozvola radnika za utvrdu Qjur-
statutu za hrvatsko-slavonsku krajinu trazi se
gjevca, Koprivnice, Ludbrega, Novigrada i drugih manjih kastela, a onda se odredjuje, koji
ce kmetovi u koji od tih gradova pohitati, cim veliki top oglasi dolazak Turaka. Za obranu
nove ugarske krajine protiv Kanize predlaze nadvojvoda Ferdinand vojsku od 5171 momka
(500 njemackih konjanika, 1080 njemackih pjeSaka, 1301 husar 2290 hajduka). Sabor do- i

duse nije sve predloge prihvatio, ali je dozvolio obicajnu ratnu dacu, po jednoga konjanika
od 20 porta, i oht\ ustanak kroz mjesec dana, ako bi koji nadvojvoda vojsku vodio.

Qotovo io§ viSe, nego kralja Rudolfa i njegove narode, raztuzio je pad Kani2e papu
Klementa VIII., koji nije nikad sustao bodriti kr§6anski svijet na borbu s Turcima, i na ko-
jega se je obracao i srbski patrijarka Jovan u Peci, rade(5i za oslobodjenje srbskoga na-
roda izpod turske vlasti.** Papa je ne samo u svojoj dr2avi skupljao novaca i vojsku, da
se Turcima preotme Kanifa i onda provali u bosanski vilajet, nego je takodjer

Juraj Paradeiser pozvan bi pred ratni sud, te bi osudjen

* pogubh'en. Biiedili su jta, da je i

kao novovjerac (protestant) namjerice htjeo nauditi nadvojvodi Terdinandu. gorljivomu katoliku.
•• Jo§ u rujnu 1597. bijaSe pedki patrijarka Jovan poslao u Rim pap! Klementu VIII. srbske

kahidjere Danijana Ljubibrati(ia Pavia, koji su papi predali u imc svf)Ka Kospodara obseinu. (Jirlli-
i

com pisanu spomenicu, u kojoj se u kratko prikazuje povjestnica srbske dr/!ave, a onda se redoni
izbrajaju sva srbska plemena, koja bi se podigla na noKe, kad bi papa poslao »jednoKa Kospodina
s vojskom na Novi,« Izbrojena plemena ?.upe mojilc bi dl6i na noRC junaka »do sto tisu(i
i \ttt, i

da nije tu zlo^esta junaka ncKo sve izbrano na boj«. Spomenica svrSava ovako: »1 mole se va§oj
svetinji blaXeni otCe vsi crkovni Ijudi vas narod veliki mall i Bosra mole za vaSe presvijetlo
I i

Kospodstvo. Ako biste poslall vaSejta iloveka, da Je gospodin ovoj zemiji, po§IJi nam dobra krstlja-
n:na, koii tt crkve Ijubiti I krstijane milovati, a mi da smo vazda va§oi svetinji pod-
loin i I ma t od sada ako blaRoizvoIl va§a milost da napiSemo vaSa sveta imena
e r i c r k v i. I

u naSih crkvah, da se pomenuju na svetih molitvah 1 na svetlh misah. kako iesu prvl svetl otcl I

pape napisane tc se pomenuju s preidnlml svetlmi. I ml Ijublmo da se naplSu naSijeh (e)plskup(a)

imena u rimskoj vellkoj crkvl...«. Zanlmljlvo )e, Sto se u spomenlcl poseblce za Stjepana Nemanju
kafe: »1 bio je vere rlmske«.
430 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

pozivao u rat ostale talijanske knezove i spanjolskoga kralja. Pace je upro svu snagu, da
i mletacku republiku prinudi, pa da pristupi krscanskomu savezu, ali mu to nije poslo za
rukom. Prvih mjeseci 1601. skupio je sam papa do 10.000 talijanskih vojnika za rat u Ugar-
skoj, Hrvatskoj Bosni, a 15. svibnja imenovao je za tu vojsku vrhovnim zapovjednikom
i

svoga sinovca Ivana Franju Aldobrandinija, pridruzivsi mu za svoga komisara monsi-

gnora Qiacoma Serru. Vojska papinska imala se je brodovima prevesti iz Jakina na
Rijeku, pa onda preko Ljubljane, Zagreba Varazdina poci pod Kanizu. Aldobrandini i

stigao je 27. srpnja 1601. u Zagreb, a onda je pregledavsi tu svoju vojsku zajedno s njom
21. kolovoza preko Stubickih Toplica Lepoglave posao prema Varazdinu. Ali u Lepo-
i

glavi, boraveci u samostanu kod Pavlina, obolio je 25. kolovoza kod vecere od groznice,
od koje je i umro u Varazdinu 17. rujna 1601. Vojska papinska medjutim bijase pod vod-
stvom njegova zamjenika koncem kolovoza presla u Medjumurje,
Delfinija Flaminija jos
gdje se je u Turniscu zbirala sva vojska, s kojom ce nadvojvoda Ferdinand poci da pod-
sjedne Kanizu. Osim papinskih ceta poslao je veliki vojvoda toskanski Kozimo cetu odi

2000 Ijudi, koje je vodio brat njegov Ivan de Medici; vojvoda od Mantove doveo je 100
svojih oklopnika pod Karlom Rossijem. Spanjolski kralj ne bijase poslao toliku vojsku, ko-
liko se je izcekivalo,nego tek 4000 momaka, sve njemackih najmljenika, koje je vodio Qau-
dencije Madruzzi. Napokon je sam nadvojvoda Ferdinand skupio oko 3000 pjesaka 2000
i i

konjanika, koje mu bijahu doveli ban Ivan Draskovic, general Ivan Sigismund Herberstein
i knez Jural Zrinski. Osobito se je izticala Zrinskova ceta od 300 kopljanika, koji su bill
naoruzani po »hrvatskom nacinu«. Tako se je u sve sabralo oko 24.000 vojnika, koji su
prvih dana kod Letenja presli preko Mure, te 10. rujna dosli pod Kanizu.
Kralj i car Rudolf ne bijase sporazuman, da se namah ide osvajati Kaniza. On je naj-

prije ugovarao mir, a kad se je ugovaranje razbilo i miru skloni veliki vezir Ibrahim od
kuge umro (10. srpnja 1601.), zelio je on, da talijanske i nutarnjo-austrijske cete dodju u
Ugarsku, da se pridruze vojsci, koju je vodio herceg Mercoeur s podvojvodom grofom
Hermanom Krstom Ruswormom, pa da sjedinjenim silama udare na Stolni Biograd ili Bu-
dim, a onda tek, kad jedno od tih mjesta osvoje, da se zajednicki obore na Kanizu. Ah
Aldobrandini nije htjeo ni cuti, da sudjeluje kod drugoga podhvata nego kod podsade Kanize,
pa tako je napokon i kralj pristao, da se na dva mjesta u isti mah ratuje s dvjema odijelje-
nim vojskama.
Herceg Mercoeur bijase razglasio, da kani udariti na Budim, pa kad su se Turci
ondje okupili, pohitao malom no vrstnom vojskom svojom pred Stolni Biograd,
je on s
kamo je stigao 9. rujna 1601. Osam dana iza toga njegov je podvojvoda Rusworm iznebuha
nahrupio na dva predgradja, na sto bi nakon dalja tri dana jurisem osvojena sama tvr-
djava, koja je medjutim tom prigodom djelomice izgorjela. Ali na to se je podigao novi
veliki vezir te je s vojskom od najmanje 50.000 momaka posao prema
Dzemidzi Hasan,
Stolnom Biogradu. Nadvojvoda Matija mogao je nasuprot Mercoeuru dovesti u pomoc tek
nekoliko tisuca Ijudi, tako da je citava krscanska vojska brojila jedva 20.000 momaka. Uza
sve to odrzala je ona, poglavito zaslugom grofa Rusworma, 13. 15. listopada dvije po- i

bjede nad Turcima. U potonjem boju izginulo je vise odlicnih turskih vojvoda, medju njima
i budimski beglerbeg Muratpasa. Radi te nedace pobunili su se janjicari, koji su 25. listo-

pada prinudili velikoga vezira na povratak, tako te nije mogao priskociti u pomoc pod-
sjednutoj Kanizi.
Toga nije ni trebalo. Zapovjednik Kanize Terjaki Hasan imao je uza se doduse
samo 3000 vojnika (od toga polovicu janji^ara), ali je hrabro uspjesno odolijevao krscan- i

skoj vojsci, koja je namah nakon dolazka svoga 10. rujna stala grad podsjedati. Ali radi ratne
nevjeStine mladoga nadvojvode Ferdinanda, kao i nesposobnosti talijanskih vojvoda, ko-
jima se bijase povjerio, nije podsjedanje nimalo napredovalo. Qlavni juris, sto ga je krs-
canska vojska 28. listopada bez predhodnih valjanih priprava poduzela, svr§io se je ne-
sredno s velikim gubitcima. K tomu je rano navalila zima, te su od nepogode nezasticeni
 SENJSKT USKOCI 1596.— 1601. 431

vojnici Ijuto stradall, tako da su mnogi umirali, a mnogi napunili bolnice od Vara2dina do
Optuja. Sad je Ferdinand stao od nadvojvode Matije tra^iti, da mu iz Stolnoga Biograda

poSlje pomoci, da prorijedjenu svoju vojsku popuni. I zaista je Matija poslao grofa Rus-
worma, koji je 14. studenoga sa 8000 momaka stigao pred Kanizu. Ali Rusworm osudio je
najstrofe citavo dosadanje ratovanje, te je izjavio, da bi se podsada morala iznova posve
drugaCije udesiti. Kako je medjutim doba
bilo ve6 poodmaklo, a vojska se je naiazila u
posve nevoljnom stanju, odlu5io nadvojvoda Ferdinand, da digne podsadu. Namah
je

sutradan (15. studenoga) ostavio je Rusworm bojno polje zbog loSega vremena pomanj- i

I kanja hrane, na §to je Ferdinand 17. studenoga razpustio svoju vojsku. Sad je prevladao
i

obci metez, jer je svatko htjeo da prvi umakne. Kako bijahu prije sve remenje sva uzeta i

ili spaliii ili za drugo upotrebili, a uza to bijahu gotovo svi konji za povoz parnuli, osta-
i

S EG KA.d-^^"^

SENJ I NEHAJQRAD U XVI. STOLJECU.

Po bakrorezu, koji se £uva u kr. zemaljskom arkivu u Zagrebu.

vili su kr§cani u iogoru ne samo topove, Satore prtljagu, nego brojne bolestnike, koje
i i

su tim izlo^.ili bijesu Turaka. Citav uzmak od Kani2e bio je za pravo sramotan bijeg nakon
Ijuta poraza. Od papinske vojske doSlo je u Optuj 3500 Ijudi, a za ratovanje sposobnih tek
2600. Kanifa pak ostala je i dalje u turskoj vlasti. tc je sada knezove Zrinske zapala teika
zada(5a, da kroz sedamnaesto stolje<ie odbijaju navale kanifkih paSa od Medjumurja, pa
tako i od Slavonije.
Vi§e puta ve6 bi spomenuto, kako su Mletci u ratu izmedju kralja Rudolfa i Turaka
izravno i neizravno radili u prilog potonjima, samo da tako odr?.e svoju prcvlast na Ja-
dranskom moru. Posljednih godina paCe prijetila je opasnost, da plane oCit rat izmedju
kralja mletaCkc republike. Povod pak svemu bili su Uskoci. nastanjeni u Senju
i u i

hrvatskom primorju izmedju Rijeke Karlobaga. i

 432 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Uskoci, a jos vise brojni bjegunci iz mletacke Dalmacije (venturini), nijesu nikako
mogli oprostiti mletackoj obcini, sto je svojim nemilim postupanjem doprinijela, te se Klis
nije mogao odrzati u krscanskoj vlasti. K tomu se je trebalo osvetiti za silne progone,
kojima su bili izlozeni oni mletacki podanici Dalmacije, koji su pomagali pokret za oslobo-
djenje recenoga grada. Uskoci i venturini zapoceli su stoga zatornu borbu protiv svega,
sto je mletacko i kopnu moru neprestano cetovali. Strah od njihove osvete
tursko, te su na i

bio je tolik, da je u one vrijeme nastala recenica »Bog vas cuvao senjske ruke« i

(Iddio vi guardi dalle mani de Segnani). Mletci su takodjer vracali nemilo za nedrago, te
uskocke »gusare« vjesali i zatirali, gdje bi ih samo zatekli; ali uza sav napor nijesu ih
mogli utamaniti, jer je Uskocima bilo u prilog razkidano i otocima posuto primorje hrvat-
sko-dalmatinsko s nebrojenim zatonima i uvalama, do kojih mletacki ratni brodovi nijesu
mogli doprijeti, dok su se Uskoci na svojim malenim i hitrim barkama mogli zaklanjati i

na najplitkijim mjestima. Zgodno zato veli savremeni zadarski nadbiskup Minucio Minuci,
da je borba izmedju Mletaka Uskoka bila nalik na boj izmedju lava
i komarca, gdje ko- i

marac neprestano lava bode, a taj mu uza svu snagu svoju nista nauditi ne moze.
Ogorceni Uskoci venturini jos su tijekom
godine 1596. ro citavom Jadranskom
i

moru brodove mletacke, turske dubrovacke, te ih plijenili; podjedno

zaustavljali trgovacke i

su se preko mletacke Dalmacije po kopnu zaiijetali sve u liercegovinu. Ali godine 1557.
spremili su se, da Mletcima zadadu veci udarac. U drugoj polovici ozujka te godine skupilo
se je vise od 500 Uskoka iz Senja i drugih susjednih mjesta rod vodstvom svojih najpo-
znatijih vojvoda, kao sto su bili Milos Slavicic, Vukan Vlatkovic, Juraj Maslarda, Marko
Margitic, Mirko Domazetovic, knez Martin Posedarski, Juraj Vranjanin, hajduk Pecica i

drugi, pa su se ukrcali u 17 baraka zaplovili na zapad, uklanjajuci se oprezno mletackim

i

brodovima strazama. U noci izmedju subote

i cvijetne nedelje (29. 30. ozujka) stigli su i i

pred grad R ov n
i j u zapadnoj, mletackoj Istri, gdje je u luci bilo usidreno vise mletackih
i turskih brodova, natovarenih vrlo skupocjenom robom. Sred noci provalili su na te bro-
dove, te ih do kraja orobili, tako da su ugrabili plijen vrijedan vise od milijun kruna (po
drugima 400.000 skuda). Udarili su pace i na mletacki ratni brod, koji je luku cuvao, pa su
na njemu zarobili Franju Qiovannija, glavara topnika i jos jednoga kapitana placenih voj-
nika, te su se onda s ovim taocima staU u zoru kuci vracati. Plovili su mimo Brionskih
otoka, gdje su kod Fazana opet navalili na mletacki brod »la Pigna«, te ga orobili spalili; i

nadalje su kod Promontura uhvatili jos jedan manji brod zajedno s rabskim biskupom. Na
veliku srijedu (2. travnja) bili su vec u luci sv. Marka na otoku Krku, gdje su ostali do
velike subote, dijeleci medju se ogromni plijen, koji bijahu ugrabili. Na sam Uzkrs (6. trav-
nja) presli su u Novi, gdje su ih docekali Ledenicani Vinodolci s konjima, da odnesu kuci i

plijen, koji je njih zapao. U Novome pustili su takodjer na slobodu mletacke sluzbenike,
koje bijahu u Rovinju i putem zarobili, pa su se onda razisli svojim kucama. Sami Senjani
usli su u svoj grad tek na uzkrsni ponedeljak u jedanaest sati po noci.

Uskocka navala na mletacki Rovinj bilo je smiono, pace drzko djelo, kako ga nijesu
jos nikada pocinili. Steta za Mletcane bila je velika, te se je nagovijestalo, da ce mnogi
njihovi trgovci radi gubitaka propasti. Cim se stoga u Mletcima za to saznalo, smjesta je
senat pozvao staroga izkusnoga vojvodu Almora Tiepola, koji bijase jos god. 1592. razorio
i

Karlobag, a sada je upravljao gradom Buzetom u Istri, da opet preuzme cast glavnoga pro-
vidura, pa da skrsi obijest Uskoka. Tiepolo je namah preko Kopra Rovinja pohitao u Za- i

dar, gdje je kupio vojsku brodovlje. Ne pouzdavajuci se u dalmatinske Hrvate poslao

i

je Arbanasa Marka Qinija u Kotor Budvu, da ondje uzme u sluzbu za placu 300 Arbanasa.
i

Ali prije nego je ista mogao dovrsiti, umro je stari Tiepolo u Zadru 26. travnja 1597.

Tiepola zamijenio je Ivan Bembo, koji se je svom snagom dao na posao. Uzevsi u
sluzbu poglavito Arbanase, krvne neprijateljc Uskoka Hrvata, uredio je obranu mletacke i

Dalmacije Istre, a onda je stao blokirati ne samo hrvatsko primorje od Rijeke do Karlo-
i

baga, nego austrijsko od Rijeke uza iztocnu Istru do u§ca Ra§e oko grada Trsta. Time je
i i
 USKOCI SE BORE S MLETCIMA. 433

htieo prisiliti i nadvojvodu Ferdinanda, da sami pomazu zatirati Uskoke.

kralja Rudolfa i

Podjedno je svome poslaniku Franji Vendraminu zahtijevao od kralja

mletacki senat po
Rudolfa, da se kazne Uskoci radi svoga napadaja na Rovinj, te da se povrati ugrabljeno
blago. I zaista je kralj povjerio hrvatskomu generalu Jurju Lenkovicu, da krivce posljed-
njega napadaja na Rovinj iztrazi kazni. LenkoviC ie sedam Uskoka na to dao objesiti; ali
i

od ligrabljenoga plijena rnogao je skupiti tek u vrijednosti od nekih 10.000 dukata, Sim se
Beinbo nije mogao zadovoljiti. I tako su Uskoci i daije nastavili svoju borbu s mletacikom

I republikom. Bembo
srpnju 1597. razpolagao sa 18 galija
je stoga morao sve vi§e pojaSati svoju vojsku,
i 20 oruzanih baraka, na kojima
tako
je bilo
da je

nekoliko tisuca
vec u

Talijana, Dalmatinaca i Arbanasa.

Ali ni klonuli, vec su u sve vecim Cetama izlazili na robiju. Tako se
Uskoci nijesu
je u veljaci 1598. do 700 Uskoka sa 70 njemaCkih puskara ukrcalo u Senju na 18 baraka i

odplovilo na jug na cetovanje. Dne 13. veljace izkrcali su se u jednom selu §ibenskoga ko-
tara, pa su provalili u turske oblasti, gdje su ugrabili do 8000 komada stoke onda se i

sklonili u zaton Peles juzno od PrimoStena. Medjutim bija§e Bembo doznao za njihovu pro-
valu, te pohitao za njima. Uskoci su se Rogoznice, kamo ih na to sklonili u zaton kod
providur mogao progoniti, jer je bjesnila bura, a zaton je bio plitak nepristupan za
nije i

vece brodove. Na to je providur odlucio zatvoriti izlaz iz zatona rogoznickoga, te s po-

mocu trogirskoga kneza Turaka opasati Uskoke s kopna mora, da ih tako prinudi na
i i

predaju. Ali sad su Uskoci za osobito burne noci 17. veljace iz zatona umakli na otvoreno
more i prema kvarnerskim otocima, da ondje potraze Arbanase. U vecer 27. veljaCe
odplovili
stigii su pred grad Krk na otoku istoga imena, gdje se od zestokoga juga na moru bijahu
u luku sklonile dvije mletaSke galije Arbanasima. Sred najzeSce nepogodc i vi§e baraka s
oborili su se Arbanase (150), a na to su se uzpeli na galije,
Uskoci na barke i poubijali sve i

gdje su oslobodili svoje drugove, osudjene da robuju na njima. Na povratku kuci zaplijenili
su jo§ kod Omislja iz vise baraka sila kruha druge brane, iz jednoga ratnoga broda zairc i i

i oruzja.
Sve te napadaje izvrsili su Uskoci za najvece nepogode na moru, pa ih Ivan Bembo
nije mogao ni progoniti, da mu brodovlje ne postrada. Tek iza nekoliko dana, kad se je

more smirilo, ostavio je on sigurno skloniSte svoje kod PrimoStena Rogoznice, pa je s 6i- i

tavom mornaricom vojskom svojom odplovio na sjever, da potrafi Uskoke kod kude.
i

Tako je prvih dana o^ujka 1598. do§ao pred Novi u Vinodolu, na koji je stao sa svojih
galija sipati vatru topovsku, tako da ga je znatno oStetio. Poslije toga pritisnuo je Bembo
grad Senj Sitav Vinodol; u Mletcima pak spremalo se je, da se kralju Rudolfu
i nadvoj- i

vodi Ferdinandu otmu Rijeka Trst. Buduci da je stoga zaprijetila pogibelj, da plane o<5it
i

rat izmedju kralja i MIetaka, stao je sam papa Klement VIII. posredovati. Dne 2. rujna
1598. pi§e on u to ime iz Ferrare vi§e pisama na razne mIetaCke i kraljevske dostojan-
stvenike, neka porade, da jednom dodje do mira izmedju MIetaka i Uskoka. U prvom
redu obrada se papa na zadarskoga nadbiskupa Minucija (Minucio Minuci), zatim na mle-
taCkoga podzapovjednika u Jadranskom moru Antuna Justinijana; suviSe obrada se papa na
tadanjega senjskoga kapitana Ferdinanda Herbersteina, na administratora senjskc biskupije
Markantund Dominisa, napokon i na kraljevske komisare, koji bijahu odredleni za ure-

djenje senjskoga pitanja. U veljaCi 1599. paCe poslao je papa Flaminija Delfina za svoga
zasebnoga poslanika u Prag kralju Rudolfu, jer se je bilo bojati. »da se iz nepodnosljivc
pustopaSnosti Senjana ne porodi kakav te^ki po2ar« (ne ex intolcrabili Signiensium licentta
grave aliquod incendium excitetur). Papinski je poslanik boravio u Pragu PIznju preko go- I

dinu dana (od oiujka 1599. do konca travnja 1600.), ali nije niSta izvrSio radi sporosti I

kralja Rudolfa radi toga. §to ni kralj

i Rudolf ni nadvojvoda Ferdinand nijesu imali po-

trebitih novaca za uredjenje uskoCkoga pitanja.

Medjutim su MIettJani dr2all svedjer blokirano i hrvatsko i austrljsko primorje. te je

od toga silno stradala trgovina u Kvarneru. a po tome takodjer gradovi Rijeka i Trst. Oso-

K 1 a i 6 Hrv. povj. III. (5.) 28

 434 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

biio pak pritisnuii su Mletcani grad Senj, kojemu je tada bio kapitanom Danilo Barbo. Da
Senjane s morske strane posve odijeli od ostaloga svijeta, dao je providur Nikola Donate,
Koji je u svibnju 1599. zaniijenio Ivana Bemba, na sjeveriiom i juznom kraju Morlackoga
kanala podici po jednu tvrdjavicu: na sjevernom izlazu na skolju s v. Marka iz-

medju Kraljevice i otoka Krka; i na juznom kod gradaLjube. Prvim bi zatvoren mor-
ski put do Rijeke, a drugim do Obrovca, Nina i Zadra. Iza Donata postao je u studenom
1599. providurom Filip Pasqualigo, koji je jos odlucnije postupao, te medju inim
podigao novu tvrdjavicu kod otoka Losinja na otocicu sv. Petra (San Pietro di Nembo),
Tijem je doduse zadao tezke udarce trgovini. ali cetovanja uskockih ipak nije zaprijecio.

Od blokadc lirvatskoga primoija stradali su takodjer hrvatski knezovi Frankapani i Zrin-

ski kao gospodari gradova (Novi, Bakar) i: Vinodolu. Na saboru hrvatsko-slavonskom u
Zagrebu 26. travnja 1599. potuzili su se ostro (gravissime) poslanici knezova Zrinskih i

rrankopana Trzackih, kako su Mletcani u otvorenom ratu s ratnim oruzjem navalili na i

njiiiove gradove tvrdinje (Venetos aperto Marte et tormentis bellicis arces et castra illo-
i

rum invasisse), pak su zahtijevali, neka se u ime kraljevstva zamoli njegovo velican-
stvo, da tome zlu za vremena doskociti udostoji. Jednako je sabor u Varazdinu 1. veljace
K;G(). poklisarima, odredjenim za sabor u Pozunu, u naputku nalozio, da izloze »drzkost
Mletcana, koji su s ratnim strojevima udarili na primorske gradove gospodina kneza Zrin-
skoga, te podigli u morskom tijesnu tvrdinje i kastele, kojima brane novi prilaz k Senju«
(insolentias Venetorum, qui tormentis bellicis arces maritimas domini comitis a Zrinio
invaserunt, fortalitia et arces in Portu maris, ex quibus novum transitum Segniam prohi-
bent, erexerunt, . . . declarent). No sve to nije koristilo; mletacki je providur Pasqualigo
redom pustosio primorje hrvatsko i austrijsko, dok je zapovjednik mletacke Istre Franjo
Cornaro navaljivao opet na austrijsku Istru, te haracio po imanjima senjskoga kapitana
Danila Barba. Dne 22. rujna 1600. izkrcalo se je pace 300 Arbanasa i drugih mletackih
vojnika sred ponoci u senjskoj kapitaniji kod grada Ledenica, kojim je zapovijedao kao
porkolab knez Martin Posedarski. Kako veci dio posade nije bio u gradu, vec je sjekao drva
u sumi, provalili su Arbanasi u grad, razvalili su mnoge kuce i ucinili stete za 15.000 skuda.
Htjeli su zauzeti i gradski kasteo, ali ih je suzbio knez Posedarski zajedno s vojvodom
Markom Margiticem, njegovirn bratom hajdukom Jurisom, Vojkovicem od Klokoca i jos

nekim vojnicima, koji bijahu zaostali u gradu. Posedarski izvijestio je namah sutradan o
toj navali senjskoga kapitana Danila Barba, a taj opet generala Lenkovica i nadvojvodu
Ferdinanda. Dakako da se ni Uskoci nijesu kratili, da smjesta vrate nemilo za nedrago.
Vec 7. listopada 1600. javljaju iz Mletaka, kako su Uskoci navalili na otok Pag, te ondje
nanijeli mnogo state. ,

Kako je poradi blokade hrvatskoga i austrijskoga primorja po Mletcima trgla trgo-

vina posve u nazadak, te prijetila gotova propast onim krajevima, stalo se je i na kraljev-
skom dvoru u Pragu na nadvojvodskom dvoru u stajerskom Qradcu ozbiljno raditi, da se
i

toj nevolji doskoci. Mnogo je pri tome posredovao papinski nuncij u Pragu, po imenu Spi-

nelli, a sam papa se je posebnim pismima oa 18. studenoga 1600. obracao na mletackoga
i

duzda Marina Grimana na nadvojvodu Ferdinanda, samo da zaprijeci otvoreni rat radi
i

uskoSkoga pitanja. Ali je to pitanje bilo tezko rijesiti, jer su Mletcani zahtijevali, d a s e
Uskoci naprosto maknu iz primorskih str"ana, te da se njihove
barke spale. Napokon morao je kralj Rudolf ipak popustiti. Dne 16. prosinca 1600.

znalo se je vec u Mletcima, kako je nadvojvoda Ferdinand po kraljevskom sekretaru

Bernardinu de Rossi republici izjavio, da ce Uskoke ukloniti iz Senja i naseliti ih u nutarnjoj

zemlji u Otoccu i drugim gradovima senjske kapitanije. Mjesto njih stavit ce u Senj
njemacku po; adu od 300 placenih vojnika. Za izvrsenje svih ovih odredaba i uredjenje
senjske kapitanije imenovao je nadvojvoda posebnoga komisara, po imenu J o s i p a R a-
b a t u (Rabatta), covjeka mnogo vrijedna (persona di molto valore), kako javlja mletacko
izvjesce.
p KOMfSAR JOSIP RABATA U SENJU.

Josip Rabata nije bio nepoznata llCnost u Mletcima. Porodica nj'egova potekla je
iz Firence, te se je jedna loza njezina u c^etrnaestoni stoljccu preselila u Goricu. Sam Josip

Rabata bio je god. 1588. namjestnik gori^koga kapitana KhevenhiHera, a 1595. postao je
435

viccdoniom ii Kranjskoj, kojoi se je tada pribrajala rie nego austrijska Istra

saiiio Rijeka, i

(Pazinska grofovija). Vec u ono vrijeme iztaknuo se kao zestok protivnik novovjeraca
je
(protestanata). U studenom 1598. bija§e ga nadvojvoda Ferdinand poslao radi Uskoka papi
Klementu VIII. u Bolognu, a u veljaCi 1599. slao ga nadvojvoda radi njih u Mletke. U
travnju te godine razpravljao je zaista o usko^kom pitanju s mletadkim senatom, ali kako
nijeimao punomoci od nadvojvode, da §to konaCno utanaSi, prekinuo je na poSetku svibnja
pregovore, te je odputovao Firencu. Dnc 22. svibnja vratio se je doduse u Mletke
ii na- i

stavio dogovore, ali vec 29. svibnja opet je odputovao, ne izvrSivSi ba§ niSta. Sada ga je
napokon zapalo, da
uredi senjske i us-
koCke prilike prema
ustanovljenom spo-
razumu s Mletcima.
A tome poma-
pri

gat 6e ga senjski
biskup Markanto-
nije de Dominis, koji

bija§e dva pred

mjeseca u Mletcima
primio posvetu za
biskupa, te tom je

zgodom drzavnomu
tajniku, svome ro-
djaku Labienu Va-
lutelu obrekao, da
ce svima silama ta-
ko na kraljevskom
i nadvojvodskom
dvoru, kao kod i
USKOCKA QOSTBA.
kneza Frankapana i

Zrinskih poraditi, da Po bakrorezu iz djela: Die neu eroffnete ottomanische Pforte, Augs-
burg 1694. Umjetnik nije o(5ito nikad vidio Uskoka ni Senja, \t(: je
se Mletcima prepu-
stvorio posve izmiSljenu sliku po potvorama, koje su §irili MletCani I

sti biidi za novae drugi uskoCki neprijatelji.

budi za drugu cijenu

Citavo hrvatsko pri-
morje od Rijeke do Karlobaga.

U sijeCnju 1601. boravi Josip Rabata na Rijeci, gdje se je naSao s njim i senjski bi-
skup Markantun de Dominis, koji je posrednik izmedju komesara mlctaCkoga providura
i

Pasqualiga. Po nalogu Rabatinu sastaje se biskup s mletaCkim providurom 15, sijeCnja kod
ikolja sv. Marka, prikazuje mu sve punomoiii komisara, te ga moli, da potonjemu dozvoli
vojsku i hranu po moru prevesti u Senj. Kad je na to providur privolio, poslao je Rabata
jedan dio svojih Ceta pod Vidom Klekovicem preko Vinodola na jug, a sam je zajedno s bi-
skupom i ostalom vojskom 29. sije^nja odjedrio u Senj.Svega je sa sobom doveo 1500 pu§-
kara, dok je u Senju bilo tek 300 Uskoka. Jo§ prije ulaza komesarova u grad nekih 50 60 —
Uskoka i venturina. koji su se smatraii krivima. umaklo je iz Senja, te se sklonilo u bWfx
gore i Medju tima bjeguncima spominjc se ncki mletaSki prognanik Morctto drug
Spilje. i

Mikulica sa 20 momaka, onda MiloS Bukovac Ivan SiCiC sa 40 drugova. I haiduk JuriSa
i

28*
436 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

bijase umakao. Poslije se je govorilo, da je sve te naputio na bijeg sam senjski kapitan
Danilo Barbo.
Odredbe, odobrene protiv Uskoka po nadvojvodi Ferdinandu, bile su vrlo stroge.
Komisar irnao je sve uskocke vodje kazniti srnrcu; sve mletacke podanike iz Dalmacije,
Istre i drugih krajeva, koji bijahu pribjegli u senjsku kapitaniju, za uvijek prognati, do-
ticno ih predati mletackoj vladi; nadalje preostale Uskoke u Senju, koji su se baviii samo
vojnictvom, preseliti u nutarnja mjesta senjske kapitanije, kao u Otocac, Brinje, Prozor i

Brlog; napokon Uskocima za sva vremena zabraniti i zaprijeciti, da s oruzanim bar-

kama idu cetovati po moru ne samo protiv Mletaka, nego protiv Turaka. A Kabata je sve i

te odredbe jos vecom strogoscu bezobzirnosti izvodio, pace je i mletackoga providura i

pozvao, da poslje u Senj svoga pouzdanika, koji ce se na svoje oci uvjeriti, kako komesar
savjestno zadacu svoju izpunja. Pasqualigo je zaista posiao u Senj svoga tajnika Vettora
Barbara, koji je Rabatu upucivao, sta da radi.

Rabata je svoje djelovanje u Senju zapoceo time, sto se je u gradskoj tvrdinji na-
stanio gradska vrata zatvorio, straze postavio, te onda izdao zapovijed, da svi Uskoci
i

oruzje odloze, da za dva dana u tvrdinju dodju

i pred njim svoja imena prokazu. I oni, i

koji su robiii ili koji zlocin pocinili, imadu se sami prijaviti zamoliti za milost, koju ce i i

dobiti,ako su sposobni za vojnike, pa ce se smjestiti u koju tvrdinju u nutarnjoj zemlji.

Kad su se prestravljeni Uskoci pokorili oruzje predali, dao je komesar u noci 2. veljace
i

1601. kneza Martina Posedarskoga vojvodu Marka Margitica uhvatiti, i

pogubiti i na zidine gradske tvrdinje objesiti, obijedivsi ih, da su pred njegovim dolazkom
pozivali Senjane na odpor. Jurja Maslardu Dubrovcanina, koji je srecno umaknuo uhi-
cenju, te se spremao na borbu, zatekao je kapitan gorickih ceta Eduardo Locatello (Qras-
selli) nocju na ulici, te ga je svojim macem probo, prepustivsi svojim vojnicima, da ga na
komade razsijeku. Iza toga nastojao je Rabata, da se docepa onih mletackih podanika, koje
je republika trazila, da joj se izruce. Tako je dobio u svoje ruke kapitana Moretta i druga
mu Mikulicu, koji bise takodjer pogubljeni; mnoge druge bivse mletacke podanike dao je

odpremiti u Mletke, gdje bise ili povjesani ili na galije osudjeni. Napokon pokupio je oko
200 Uskoka, koji su dosad stalno u Senju boravili, pa ih je onda zajedno s njihovim porodi-
cama dao odvesti u nutarnju zemlju, te nastaniti u Otoccu, Brinju, Prozoru i Brlogu.
Prije odlazka morali su se nevoljni Uskoci skupiti u stolnoj crkvi sv. Marije, gdje je biskup
Dominis u nazocnosti komisarovoj misu citao, te u ime poputbine Uskocima oruzje i zastave
blagoslovio!

Nesmiljena strogost Rabatina zivo se je kosnula dosadanjega kapitana Danila Barba,

koji se je narocito protivio preseljivanju Uskoka u nutarnju zemlju. Radi toga doslo je i do
spora izmedju njega i komisara, te je komisar izradio, da je nadvojvoda Ferdinand u
travnju 1601. Danila Barba od kapitanske sluzbe odrijesio. Ali Barbo posao je na to u
Qradac, gdje je Rabatu radi njegove strogosti tuzio, podjedno izlozio opasnost, koja pri- i

jeti od preseljivanja Uskoka u nutarnju zemlju. Stoga je Rabata bio prinudjen, da u

svibnju Qradac, pa da se opravda. Na povratku svome pise on 31. svibnja iz
sam podje u
Ljubljane senjskomu biskupu, kako se je na putu srio kod Celja s bivsim kapitanom Bar-
bom, kako ga je pozvao na red, sto ga je ocrnio pred nadvojvodom
i
njegovim ratnim i

vijecem. U Qradcu bio je dva put primljen od nadvojvode, koji ga je pace imenovao svo-
jim povjerenikom za izkrcavanje one vojske na Rijeci, koju je tada papa siljao u pomoc za
podsjedanje Kanize. U drugome pismu iz Rijeke od 6. lipnja hvali se Rabata, kako su kranj-
ski stalezi njega predlozili cak za generala hrvatske krajine, za koje se mjesto takodjer
i1atje5u biv§i hrvatski Tomo Erdedi kranjski plemic Vid Kisel, izsluzeni pukovnik
ban i

flandrijski. Slavni general hrvatski Juraj Lenkovic bolovao je naime u svome gradu Otoccu

u Kranjskoj, te je vec vise puta molio Ferdinanda, da ga rijesi tezke sluzbe njegove. Ali

nadvojvoda je odluku svoju svedjer odlagao, pa tako se je zgodilo, da je Lenkovic u to '

 SMRT JOSIPA RABATE (31. PROSINCA 1601.). 437

umro 8. lipnja 1601. Pokopan bi u crkvi Isusovaca sv. Jakova u Ljubljani, gdje mu i danas
stoji nadgrobni kamen.
Lcnkovicevim nasljcdnikom nije postao Rabata, kako se je riadao, ve(3 kranjski ba-
ruri V
d K s e
i od Fuzine (Khisl de Kaltenprunn). K tomu su protivnici nj'egovi iznosili
i 1

svcdjji ;,(.. c tuzbe na kraljevskom nadvojvodskom dvoru. A udova svojta ubijenoga

i i i

kneza PoscdarskoKa. potomka slavnoga roda lirvatskoKa, koji jc izvodio lozu od rimskih
Torkvata, vapili su za osvetom. Svi su bijedili komisara, da je podmicen od Mletaka, §to
doduSe nijcsu mogli dokazati, all se je cinilo vjerojatnim, jer je Rabata zaista sve ude§avao
po ZLljarna mletackoga providura Pasqualiga i njegovog tajnika. Sam Rabata javlja 7. listo-
pada IbOl. iz Senja mletackomu providuru Filipu Pasqualigu, kako je hrvatski ban (vicerc
di Schiavoiiia)Ivan Draskovic podigao tuzbu protiv njega na kraljevskom dvoru radi smrti
Kneza Martina Poscdarskoga, pa trazi, da se komisar kazni smrcu uz gubltak imanja i

casti. Medju protivnicima Rabatinim iztice se u to vrijeme jos Danilo Frankol, nekadanji i

petrinjski kapitan, a sada kapitan hrvatskih krajiskih konjanika u Karlovcu.

Podticani I nutkani brojnim protivnicima Rabatinim, podigli su izprva klonuli Uskoci
opet svoju gordu glavu. K tomu nije Rabata mogao radi nesta§ice novaca do kraja svoju
zadacu provesti. Niti je u Senju mogao uzdrzati jaku njemacku posadu, a niti je mogao u
Otoccu i ostalim mjestima nastanjene Uskoke prema obecanju placati. Stoga su se Uskoci
stall vracati u Senj. Da bi dosao do novaca, stao je Rabata zajedno s biskupom Dominisom

predlagati na kraljevskom i nadvojvodskom dvoru, da se sume u Velebitu naokolo Senja

Mletcima prodadu, pa da se utrzak upotrebi za uzdrzavanje senjske kapitanije. Dominis je
dapace u listopadu u to ime boravio u Pragu, te ugovarao s mletackim poslanikom Duo-
dom. On je dodu§e o svojim dogovorima obavijestio kralja Rudolta; ali buduci da je prije i

svoga odlazka primio od mletaCkoga poslanika 300 dukata na dar za svoje usiuge, posum-
njalo se je jo§ jace, da je citava stvar o prodaji suma udeSena samo za to, da se Mlet-
cima olaksa obladati hrvatskim primorjem. Izdaja pak Rabatina cinila se je gotovo posve
ocita, kad je i on od mleta(^ke vlade dobio na dar tezki zlatni lanac, vrijedan pet do §est
tisuca dukata, pa onda i sjajno opremljenu barku za svoja zabavna putovanja po moru.
r^abata je darovani lanac zaista i primio, sto dokazuje njegova zahvalnica mletackoj vladi
od 6. prosinca 1601.*
Izmedju sviju Uskoka bio je tada najvise na glasu hajduk JuriSa, narodnom
pjesmom proslavljeni Senjanin Jurisa. Njega je Rabata, ne zna se toCno zaSto, dao baciti u

• Znamenita su dva pisma, koja je u to vrijeme lavantinski biskup i namjestnik nadvojvode

Ferdinatida Juraj Stoboeus iz §taierskoga Qradca Josipu Rabati pisao. U prvoni pismu od 18. pro-
sinca iftOl. pi§e mu
ovo: »Ex tuis ad me litteris conficiendum rem Segnensem,
intellexi, quid ad
Venetosque omnino pacandos desideres, in quo tibi quidem satisfieri valde cupio... .lurissam

Uscocchorum ac pyratarum ducem comprehensum custodiaeque traditum placet, S e g n a e

detineri non placet. Verendum enim, ne ipsius causa caeteri tumuituentur, et tibi malum
aliquod inexpectatum creetur. Etiam igitur atque etiam vide, si praestet eum c a p t v u m m t- i i

tere Labacum, minor enim plerumque in absentes, quam praesentes est affectio . . . Vale, e t

te ab Uscocchiis diligenter custodi.* U drugom pismu od 4. sijeCnja 1602. piSe mu opet

ovako: »Tua in patriam merita non egent testimonio. Attamen ut tibi liomini amicissimo ne deessc.n.

serenissimo archiduci arrepta ex colloquio de re Segnensi occasione ad longum ea commemorare

non sum vcritus. Cuius hie fuit exitus, ut receperit archidux se tul. rerumque a te gcstarum rationem
luihiturum. Torquem quoque aureum a republica Veneta Jo no transmissum
non niodo til)i permittit, verum etiam feliciter evcnirc ciipit. qucmadmoduin ex lUtcris ipsius co-
gnosces... Ergo non dcsunt. qui mcritis tuis favcant, ct tu tibi fautores deesse putas? Sat fautorum
semper habct, qui recte facit. Quin archidux ipse te apcrto favore prosequitur. Quod autem Otto-
censem ct F'rindelensem praefectos a poena delicti absolverit, Insitae sibj clementiac naturam in eo
secutus est. et sane spero clementiam hanc non minus profuturam. quam sumptum de ipsis suppli-
cium profecisset. Nihilominus quod de cavendis nocentium absolntinitihus mones, curae erit. Sed
tu, qui aiiis recte cavere .soles, ab Uscocchis ne decipiai <. .aveto.c No ovo potonje
pismo nije Rabatu viSe zateklo na 2ivotu.
438 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

najdublju tamnicu senjske tvrdinje, pa 'ce ga dati radi neke krivnje objesiti. Minuci pripo-
vijeda, da je Rabata bio sve Uskoke okupio u cetu, imenovao im Jurisu za vojvodu, te ih
poslao u pomoc krscanskoj vojsci, koja je Kanizu podsjedala. Ali Jurisa dosao je samo do
Karlovca, pa se onda s druzinom u Senj vratio, jer ga je Danilo Frankol podsjetio, da se
je

Rabata hoce ovim nacinom rijesiti za sva vremena senjskih Uskoka. Sami pak Uskoci u
tuzbi na Rabatu kazu naprosto, da je Rabata »postenoga neduznoga vojvodu Jurisu i

radi nekih dugova« (wegen etlichen schulden) dao zarobiti okovati, premda ih je Jurisa i i

platio, da ga je uza sve to htjeo objesiti. Bilo sto mu drago, postupak s hajdukom Jurisom
ogorcio je strasno ne samo Uskoke, nego i gradjanstvo senjsko. Dne 31. prosinca 1601., u
ponedeljak a na samu staru godinu, planula buna u Senju; 300 Uskoka gradjana prova-
je i

lilo je oko podneva u gradsku tvrdinju, gdje su ubili komesara Josipa Rabatu dvanaest i

Ijudi od njegove druzine.

O posljednjim casovima Josipa Rabate poznate su samo mletacke vijesti. Po Minu-
ciju i nekom izvjestaju, koji se cuva u Marcijani u Mletcima, pobunili su se svi Uskoci radi
zasuznjenja Jurise hajduka, te su najprije molbama, a onda prijetnjama salijetali Rabatu,
i

da ga pusti na slobodu. Ali komisar bijase se zatvorio u dolnji dio tvrdjave, pa pouzdavsi
se u svoju cast u hvastanje zastavnika njemacke posade, nije htjeo da stisa otvorenu
i

bunu, vec ju je prijetnjama i ostrim rijecima jos uzpirio. Na to su Uskoci pograbili jedan
top, koji je pred tvrdinjom stajao, pak napivsi se rakije, koju je Milos Bukovac medju njih
dijeho, stadose sipati vatru na tvrdinju. Stoga se je uplasio Rabata, pak je pustio na slo-
bodu Jurisu uz obvezu, da mu za jamca dade nekoga Vidovica. Ali ni to nije vise hasnilo.
Razbjesnjeni Uskoci poubijali su ono nesto njemackih musketira, koji su branili tvrdinju, te

su razvalili vrata i provalili. Obarajuci sada njemacke strazare, prodrli su sve do straznje
komore, u koju se bijase sklonio Rabata zajedno sa svojim mladim rodjakom Firentincem,
koji mu bijase na povratku iz Kanize dosao u pohode. Razbivsi vrata, koja su branila uiaz
u komoru, nasli su Rabatu rodjaka mu pripravne za obranu. Rabata branio se je kubu-
i

rom onda golim macem.

i Medjutim pogodjen iz dviju pusaka klonuo je na zemlju, na sto
mu je jedan Uskok odrubio glavu. Ostale njemacke strazare postedili su Uskoci; samo za-
stavnika njihova, koji se bijaSe sakrio, trazili su na sve strane, dok ga nijesu naSIi sa- i

sjekli na komade. QIavu ubijenoga Rabate izlozili su nad vratima tvrdinje na jednome pro-

zoru; sutradan odnijeli su truplo njegovo u crkvu, gdje su ga zene stra§no proklinjale i

jezikom lizale krv, koja je iz otvorenih rana curila. Mletacki providur otoka Krka, po imenu
Franjo Michieli, koji je 4. sijecnja 1602. javljao Pasqualigu o dogadjajima u Senju, tvrdi
izrijekom, da je narocito udovica kneza Martina Posedarskoga zajedno s drugim zenama,
kojih je muzeve dao Rabata pogubiti, rukama grabila krv iz njegovih rana, te ju posrkala
(ma in particolare la moglie de Martin Possidaria et altre donne, mogli da capi fatti da lui

morire con le mani pigliavano il sangue et lo bevevano).

Ne samo Uskoci, nego i svi gradjani senjski preuzeli su odgovornost pred svijetom
za ucinjeno ubojstvo. U pismu od 3. sijecnja 1602. na Filipa Pasqualiga obcina senjska za-
jedno s citavom posadom (la comunita con tutta militia del capitaniato di Senja) potanko
izlaze razloge, s kojih se je moralo tako dogoditi, te uvjerava generalnoga providura, da ce
savjestno obdrzavati utanaceni mir s mletackom republikom; u pismu opet na nadvojvodu
Ferdinanda nabraja u dvadeset i cetiri tocke sva nasilja i krvoloctva, koja je Rabata po-
cinio i tako prinudio puk na odmazdu. Sto se je dalje dogodilo s truplom Rabatinim, nije
poznato. Kod pregradnje kuce izumrle vec porodice Rabata u Qorici god. 1875. nasia se je

spomen-ploca na smrt senjskoga komesara s latinskim napisom.*

* Evo ga: — Perill(u)stris D(ominus) Josephus a Rabatta archiducalis commissarius — de suo

casu funesto in Segnia propugnaculo illyrico secuto ultimo die anni— D C I M . . .

Me gens, quam domui, crudeli funere mersit; — saepius ut domitor calce necatur equi. —
Ultimus ille dies mihi qui fuit ultimus anni, — annum communem finiit atq(ue) meos. — Haec animi
 RATOVANJE U UQARSKOJ 1602.— 1604. 439

Silovita smrt Josipa Rabate vec je sama po sebi svratila obcu pozornost na Senj i

tamoSnje Uskoke. Mleta<^ka je republika dakako nastojala, da citav dosfodjaj prika^e u

najnepovoljnijem svjetlu, a Uskoke kao su§te razbojnike, koji 2ivim Ijudima vade srca iz
grudi, te se opajaju Ijudskom krvi. Naravno, da su se tim povodom sirile slike. koje su i

Uskoke prikazivale kao Ijudozdere najgore vrsti. Kralj Rudolf

Ferdinand i nadvojvoda
nijesu se medjutim da kazne ubojice svoga komisara. Novim kapitanoni senjskim
pozurili,
imenovan bi Danilo Frankol, Ijuti protivnik Rabate. On je dodu§e stao iztrazivati krivce i

ubojstva progoniti. Dne 14. veljace 1602. dao je pade jednoga od kolovodja posljednje bune i

pogiibiti, dok je ostala tri nastojao uhvatiti. No malo zatim prestalo se je stvar dalje iztra-
zivati, pace hajduk JuriSa dolazio je u kiicu kapitanovu u gostc. I razseljeni Uskoci vracali
su se redom u Senj, te je nakon nekoga vremena izmedju njih i Mletaka planula nova
borba 2e§ca nego
ikad prije.

Turci su lo-
dusc obranu Kaiiizc
od krscanske voj-
ske god. 1601. sla-
viJi u Carigradu kao
veliku pobjedu. all

ih je uza sve to Ijuto

bolio gubitak Stol-

noga Biograda, to
vise, sto je sada
zaprijetila opasnost
i samomu Budimu.
Stoga je veliki vezir
Dzemidzi Hasan sli-

jedece godine 1602.

zapoceo ratovanje
ranije nego prijas-
njih godina. Kra-
Ijevsku je vojsku u
to stigao velik gu- SMRT JUSIFA RABAlt.
bitaksmrcu herce- Po bakrorezu iz djela: Die neu eroffnete ottomanische Pforte. Augs-
ga Mercoeura, koji burg 1694.
je umro od grozni-
ce 19. veljaee 1602.;
nasljednikom nje-
govim postao je dodu§e vrstni i hrabri Rusworni. ali kako je bio naprasit Nijemac,
bio je u vje^itoj zavadi s drugim nenjernaCkitn vojvodama, naroCito s Talijanima,
koji su u kraljevskoj vojsci sve viSe mah preotimali. SuviSe mrzio ga je nad- i

vojvoda Matija, te mu je smetao, gdje je samo mogao. U to je veliki vezir osvanuo

pred Stolniin Biogradom, kojim je zapovijedao Izolani. Dok je taj popravljao grad-
ske utvrde, dotle su se njegovi njemaCki vojnici potajno dogovarali s Turcima, koli ^^u onda
29. kolovoza gradom obladali. Istoin kad jc na poCetku IisiO|jada W)2. veliki vc/ i-

skom svojom poSao u Erdelj, kojim je tada u kraljevo iine upravljao kao natnjcstnik gciic-
rai Juraj Basta, mogao je Rusworm sa 20.000 svoje vojskc krenjiti prema f^udimu. On je

fidciquc vigor mihi fata paravit. —

quae successor! lumina cauta dabunt. — Justitiac Hqui. sceleris tu
Segnia signa, —
fania mihi superest, Caesaris ira tibi. ~
En Pernande ffdem servavl saniruine teste:
— sic pro principibus claudere fata decet
440 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

doduse zauzeo raviiu Pestu, alitvrdoga Budima nije mogao predobiti, osobito kad je ve-
liki vezir iz Erdelja pohitao u pomoc tomu gradu. Sad je neko vrijeme turska vojska pod-
siedala Pestu, a kraljevska, kojoj se bijase pridruzio i nadvojvoda Matija, nastavila je pod-
sadu Budima; tek kad je u polovici studenoga navalila zestoka zima, odstupile su obje
vojske, ni ne ogledavsi se u boju na otvorenom polju. Borba za Budim nastavila se je i

slijedece godine 1603. Te je godine Rusworm zajedno sa Siegfriedom Kolonicem i Nadazdijem

dne 29. rujna na velikom dunavskom otoku razbio tursku vojsku, koja je imala obskrbiti
Budim hranom, a onda je udario na tvrdju Hatvan, koja je Budim stitila s boka, te ju je

nakon kratke podsade i osvojio.

Dne 22. prosinca 1603. umro je neocekivano sultan Muhamed III. u dobi od 37 do
38 godina. Nasljedio ga je mladji, jos nedorasli sin Ahmet I. (1604. — 1617.). Promjena na
prijestolju u Carigradu bila je u prilog miru, kojega je trebalo i kralju Rudolfu turskomu
i

carstvu. I zaista se je opet stalo ugovarati o miru; ali kad se nijesu mogli sporazumjeti,
provalio je novi veliki vezir Lala Muhamed pasa s velikom vojskom u Ugarsku. Krscanski
zapovjednici gradova Peste, Vaca i Hatvana, ne mogavsi se u njima drzati, ostavili su ih

bez odpora i dali spaliti, a na to je veliki vezir 19. rujna 1604. osvanuo pred Ostrogonom.
Ali nakon zaludnih pokusa, da lagumima osvoji grad, digao je 11. listopada bezuspjesnu
podsadu.
Dok se je u Ugarskoj god. 1602. — 1604. ratovalo bez znatne koristi budi za koju
stranu, ostalo je hrvatsko kraljevstvo postedjeno od velikih turskih provala. Stalezi hr-
vatsko-slavonski zajedno s banom Ivanom Draskovicem ulagali su sav trud, da zacijele
rane zadate kraljevstvu za proslih tezkih vremena, i da zastite domovinu od buducih pro-
vala. Na saboru, drzanom 14. veljace 1602. u Zagrebu daju naputak poklisarima za ugarski
sabor, neka porade, da se »cete kraljevstva ne sile vojevati izvan media njegovih«, da se i

sav prihod ratne dace upotrebi za potrebe i korist kraljevstva. Nadalje neka se ratna daca
pobira po broju dimova, a ne po kucama (dica in hoc regno penes numerum fumorum et

non domorum imponatur). Procjenjuju se jos stete, nanesene varosi na brdu Qradcu kod
Zagreba od stranih vojnika za pjoslih godina. Kad se poslije nekoliko mjeseci ponovo od
staleza trazilo, da poslju sve zemaljske cete u Ugarsku, da se Turcima preotme nedavno
izgubljeni Stolni Biograd, stalezi na saboru 5. rujna 1602. jednoglasno izjavljuju, da toga
dozvoliti ne mogu, jer neprijatelj stoji pripravan na raznim mjestima uz medju zemlje, te
je netom minulih dana Seferbeg sa 3000 Turaka poharao Recicu; ban pak nema vise nego
400 neplacenih vojnika, koji bi jedva dostajali za straze na granici, kad bi placu primili. Na
istom saboru odluceno bi pisati generalu Herbersteinu, neka zabrani svojim vojnicima, da
otimlju nevoljnome puku konje za prenasanje tereta. Vrlo su zanimljivi zakljucci sabora u
Zagrebu 11, studenoga 1602. Buduci da se radi ratovanja kroz citavo desetljece nijesu mogli
obdrzavati banski oktavalni sudovi, naredjuje se, da se sada opet zavedu. Mjesto pokoj-
noga Gaspara Petricevica biraju stalezi za protonotara Matiju Andrejasevica; suvise bi-

raju i prisjednike za banski stol (assessores tabulae banalis), medju kojima se spominje
i Stjepan Patacic. Traze nadalje zemaljskoga kapitana, koji ce pomagati bana pri obrani
pokupske (banske) krajine, pa nude tu cast grofu Tomi Erdedu, ili ako je on ne bi primio,

bratu mu Petru. Napokon izabiru i zemaljskoga Ijecnika, po imenu doktora filozofije i me-
dicine Danila od Rosenberga iz Novoga mjesta kod Beca, te mu odredjuju godisnju placu
od 200 rajnskih forinti. Cini se, da su se braca Erdedi kratili primiti cast kapitana kraljev-
stva, jer se na saboru od 6. sijecnja 1603. zakljucuje. da ban Draskovic i nadalje vrsi tu
tezku sluzbu, pa da sve udesi za obranu zemlje, buduci da se Tatari zajedno s Turcima
spremaju provaliti u kraljevstvo. Ban se je medjutim naskoro opet zahvalio na kapitaniji,
pa su na saboru 30. travnja 1603. svi stalezi saletili Tomu Erdeda, da je napokon primio
namijenjenu mu cast s punom vlasti (cum plena eiusdem officii auctoritate), ali da uvijek
on i ban rade sporazumno, i da ga ban vazda izvje§cuje, §to Turci rade i snuju. Znacajno
je, da je na saboru od 17. kolovoza 1603. priobcena stalezima zapovijed kralja Rudolfa,
 HRVATSKO KRALJEVSTVO 1602.— 1604. 44,

prejasnoga principa nadvojvodu Ferdinanda

kojom njima nala2e, da bi i

dr2alizaupraviteljakrajinairatnih posala, te izkazivali mu

duznu odanost posve onim nac^inom, kako je to bilo nekad za nad-
vojvode Karia (Ferdinandum pro directore confinlorum et rerum bellicarum habere
illique debitum respectum eo omnino modo, quo serenissimus quondam archidux Carolus
constitutus fuerat, deferre ). Stalezi se doduSe tomu ne protive, ali ne mogu
ni§ta stanovito odluCiti bez ugarskoga sabora, ved 6e povjeriti svojim poklisarima za taj
sabor, da pred njim iznesu kraljev nalog. Moguce da je posljednja zapovijed kraljeva bila
u svezi s promjenom u zapovjedniStvu slavonske krajine. Poslije 14. svibnja ostavija
naime
Varazdin slavonsku krajinu dosadanji general Ivan Sigismund Herberstein, koji je kroz
i

godine uspjeSno njom upravljao znatno u politi^ke prilike kraljevstva utjecao, a na nje-
i

govo mjesto dolazi Sigismund Fridrik barun Trautmansdorf (1603.— 1630.),

koji je jo§ 1597. sudjelovao na vojni u turskoj Slavoniji
oko Slatine Cetovao. Qod. 1603. i

sastao se jednom sabor hrvatsko-slavonski u Zagrebu, naime 16. prosinca. Stale-

je jo§

j^ima bilo je poglavito birati poklisare za ugarski sabor, koji se je imao sastati u Po2unu
3. velja^Je 1604. Nuncijima za taj znameniti sabor bi§e izabrani prepoSt zagrebadkoga kap-

tola Franjo Ergeljski zagrebaCki podzupan Franjo Medo§evaCki, te bi im za troSak dozna-

i

deno 300 ugarskih forinti.

Dok je ovako potonjih godina hrvatsko kraljevstvo bilo mirno od Turaka, podeli su
se opet u nj iz bosanskoga vilajeta. Od god. 1601. zaredalo je selenje poglavito
seliti Vlasi
u Hrvatsku na jugu Kupe. Wet 17. kolovoza 1601. javlja Caspar Stipanovi(5 Josipu Rabati,
kako je doSao brat morlackoga kneza iz turske Korenice, pa ocitovao, da bi 50 ku<5a Mor-
laka htjelo preci na kr§cansku stranu. Malo zatim, u listopadu iste godine, hvali se senjski
biskup Markantonije de Dominis, da je on zajedno s nekim svojim prijateljima sklonio kr§-

6ane iz Krbave Korenice, da su ostavili tursko vladanje, te se preselili u dolinu

Like, i

rijeke Qacke oko Otocca. Selenju Vlaha radio je u prilog takodjer novi hrvatski general
Vid Kisel od Fuzine, te je osobito pogodovao Vlasima, koji su se jo§ za Lenkovicia nasta-
nili u Qomirju okolici njegovoj. Sabor hrvatsko-slavonski od 5. rujna 1602. zakljuCuje do-
i

du§e, da se knezu Jurju Zrinskomu dade preporuc^no pismo na nadvojvodu Ferdinanda u

pogledu Qojmerja. Buduci da je nadvojvoda u tvrdinjici Qomirje (fortalitium Ghomerye)
naselio RaSane (Rascianos), a ta tvrdinjica stoji na teritoriju kne?.eva grada Vitunja
(Kwytwn), neka nadvojvoda ili dade knezu u zamjenu druga imanja, ili neka isti RaSani
Zrinskoga priznadu svojim zemaljskim gospodinom (pro domino ipsorum terrestri). ili pak
neka se Rasani drugamo premjeste. Radi tih doseljenika traje spor izmedju Zrinskih Fran- i

kapana s jedne strane, a generala Kisela nadvojvode Ferdinanda s druge jo§ godine
i i

1603.. te se obje stranke obra^aju na kralja Rudolfa. Hrvatski knezovi i stalezi tra^ili su
paCe podpore i kod ugarskoga sabora, koji je Clankom 14. od god. 1604. odredio, da dose-
Ijeni Vlasi imadu u Hrvatskoj i Slavoniji pladati crkvi desctinu, a zemaljskoj gospodi de-
vetinu, a suvi§e da Vlasi budu podvrgnuti vlasti one zemaljske gospode. na kojih su ima-
njima nastanjeni (. . . idem fieri dicitur etiam in et Croatia per Valachos qui nu-
Sclavonia
per ex ditione Turcica eo se contulerunt, in episcopatus Zagrabiensis et nonnulorum domi-
rorum dominorum comitis a Zrinio, Dersffii. familiae Pogan ac
et nobilium bonis utpote
aliorum. Statuitur itaque ut ab his omnibus decimae exigantur et dominis terrcstribus ter-
ragium sive nona praestetur. Inter alia autem a dictis Valachis in Sclavonia ct Croatia, qui
et iurisdictioni dominorum terrestrium ratione fundi et sessionis, quam incolunt et habitant,

subiecti sint.idem praestetur. Requirat itaque S. Maiestas caesarea serenissimum archi-

ducem Ferdinandum, ne tales contra dominos ipsorum terrestres defendat .). Premda je . .

kralj Rudolf zakljuCak ugarskoga sabora potvrdio, nijesu se ipak ni Ferdinand ni krajiSki

general! na nj obazirali, ved je Vid Kisel dalje Vlahe naseljivao po imanjima hrvatskih
i

knezova i plemiiia. Tako bi god. 1605. Vlasima naseljen LIC kneza Zrinskoga. zatim kra-
jcvi od Mrc/^nice do Tovunja, i napokon Moravice i Delnice.
442 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Neko vrijeme cinilo se je dapace, da ce kralju Rudolfu i nadvojvodi Ferdinandu

poci za rukom, da obladaju i samom Bosnom. Bilo je to godine 1603., kad je sultan za bo-
sanskoga beglerbega imenovao maloazijskoga hajduka zulumcara Deli Huseina (Dze- i

lali Hasan, Karajazidzi Hasan). Deli Husein bio je brat anadolskoga buntovnika »C r n o g a

p i s prozvanoga od Talijana imenom»S c

a r a«, r i van o«, koji je protiv sultana u Aziji

podizao bune sa svojim divljim cetama mnogo

i zla pocinjao. Kad je »Crni pisar« umro,
preuzeo je njegove cete brat mu Deli Husein, kojega su takodjer nazivali Scrivanom. Da se
sultan opasnoga buntovnika u Aziji oslobodi, imenovao ga je u ozujku 1603. beglerbegom
Bosne, te mu je zapovjedio, da sa svojih 10.000 momaka, sve Ijutih pustaija, podje pomagati
velikoga vezira u ratu s krscanima u Ugarskoj. Husein posao je na to s vojskom svojom
kod Galipolja u Evropu, te je prolazeci kraj Drinopolja, Sofije Beograda stigao do mosta i

kod Osijeka, gdje se je pridruzio velikomu veziru Lali Muhamedpasi zajedno s njim i

posao u Ugarsku; putem poslao svoga cebaju u Sarajevo drugoga pouzdanika u Ba-
je i

njaluku. Ali cehaja prouzrocio je u Sarajevu svojim zulumom gotovu bunu medju Turcima;
dne 25. kolovoza 1603. javlja spljetski nadbiskup Markantonije de Dominis (koji je nakon
smrti Rabatine ostavio senjsku biskupiju), kako iz Srbije Bosne bjeze u Spljet brojni i

trgovci, narocito Jevreji, zajedno sa svojom trgovinom blagom, sve radi velikog nasilja i

namjestnika bosanskoga pase (della gran tiranlde d' un luogotenente del Scriuano, fatto, di-

cono, bassa della Bosna). Medjutim je Husein u Ugarskoj nemilo stradao, jer je u boju kod
velikoga dunavskoga otoka nedaleko od Budima 29. rujna izgubio do 6000 svojih vojnika.
Kad je na to veliki vezir razpustio vojsku, te se vratio na zimovanje u Beograd, dosao je i

Husein s ostatcima svojih ceta u Banjaluku, odakle bijahu urodjeni Turci vec prije odtje-
rali njegova pouzdanika. Da se za to osveti, stao je nemilo progoniti sve Bosance. Ali na
to je planula obca buna po citavoj Bosni. Urodjeni Turci, zaziruci od nametnutoga im tu-
djinca, proglasili su domacega Seferbega pasom namjestnikom, koji ih je onda vodio u
i

borbi protiv Huseina. Obje stranke trazile su podpore i u sultana u Carigradu i kod velikog
vezira u Beogradu. Suvise je Husein, samo da se odrzi, stao surovati ne samo s kraljem
Rudolfom nadvojvodom Ferdinandom, kao sa krajiskim generalima u Hrvatskoj Slavo-
i i i

niji, nego sa jMletcima rimskim papom. Cini se pace, da se je napokon

i i odmetnuo od i

novoga sultana Ahmeta, te se smijerao s pomocu susjednih krscanskih vladara proglasiti

samostalnim gospodarom Bosne. Papinski nuncij u stajerskom Qradcu, po imenu Porzia,

javlja 12. sijecnja 1604. u Rim kardinalu Petiu Aldobrandiniju o tima pokretima u Bosni, i

kako nalozeno slavonskomu generalu, da pripazi na sve, pa da nastoji predobiti koju

je

cest bosanskoga pasaluka. U drugom pismu od istoga dana javlja nuncij o sukobu izmedju
Huseina i Bosnjaka, kako ih je Husein pobijedio. Dne 19. sijecnja znade nuncij, kako je
i

pasa (Sefer), kojega narod izabrao, potucen od Huseina, pa kao bjegunac luta po su-
je

mama i udaljenim mjestima, samo da ga ne zarobe cete njegova protivnika. Pobjedonosni

Husein strasno je sada bjesnio protiv bosanskih Turaka, osobito kad su mu se pridruzili
brojni Vlasi. Nuncij javlja 4. veljace, da se smijera proglasiti samostalnim vladarom (asso-
luto signore), pace da je stao ugovarati s kraljem Rudolfom posredovanjem generala Sieg-
irida Kolonica. Iza nekoga vremena, dne 15. ozujka, javlja opet nuncij, kako je Husein
dao naslutiti, da zeli postati krscanin om,
vec javljeno u Prag. Medjutim i da je to

vec 22, ozujka 1604. biljezi nuncij glase iz Koprivnice, Ivanica Krizevaca, da je Husein po- i

razen od svojih protivnika, pa da tek sa 100 konjanika uzmice prema Beogradu. U pismima
od 29. ozujka potvrdjuje nuncij vijesti o sukobu Huseinovu s njegovim protivnicima, ali
dodaje, da je videci premoc Seferbega bez odlucna boja uzmaknuo iz Banjaluke u utvr-
djeno Sarajevo, gdje ceka na svoga brata, koji ce mu dovesti u pomoc 6000 konjanika.
Cim brat dodje, vratit ce se u Banjaluku, pa ce se ogledati sa Seferbegom jos dva bega, i

koji su skupili vojsku od 12.000 momaka. Hrvatski general Vid Halek po nalogu nadvoj-
vode Ferdinanda ratnoga vijeca gradackoga stoji pripravan, da prema prijasnjemu dogo-
i

voru s Huseinom smjesta priskoci njemu u pomoc, cim samo bude od njega pozvan.
 PRILIKE U ERDELJU 1598.— 1603. 443

Nitko ne javlja, sta se je poslije dogodilo. Znade se samo, da je Husein pa§a io§
god. 1604. ostavio Bosnu i postao beglerbegorn u Teme§varu, a njega je zamijenio u Bosni
domaci sin, Ahmet pa§a Tako je kralju Rudolfu nadvojvodi Ferdinandu izmakla
Dugalic. i

prigoda, da bi Bosnom
mogli obladatibar kojim dijelom njezinim; kralju Rudolfu nasu-
ill

prot zaprijetila je malo zatim ozbiljna opasnost, da izgubi ne samo nedavno steCeni Erdelj,
nego onu Cest Ugarske, koju je dosada drzao. Povod pak svemu tomu dale su
i poli- i

ti^ke prilike u Erdelju i vjerske smutnje u Ugarskoj.

Darovitomu, no do skrajnosti
prevrtljivomu erdeljskomu vojvodi
Sigismundu Batoru bijaSe nakon god.
1595. brzo otefdalo vladanje i brak
s Marijom Kristijemom, pa se je
stoga 10. travnja 1598. odrekao Er-
delja na korist cara i kralja Rudolfa,
te primio od njega u zamjenu slezke
vojvodine Opolje i Ratibor. No iza
nekoliko mjeseci dodijalo mu je ziv-

Ijenje u starom i zapustenom zamku

Opolju, pa je ve6 11. kolovoza iste
godine ostavio Slezku i preko Polj-
ske vratio se u Erdelj, gdje je 20. ko-
lovoza osvanuo u KoloSvaru ba§ u
Cas, kad se nadvojvoda Maksimili-
je

jan spremao, da po odredbi kraljevoj

preuzme upravu te zemlje. Medjutim
30. ozujka 1599. napustio je Sigis-
mund po drugi put vojvodsku Cast u
Erdelju, pa se je onda sklonio u Polj-
sku k svomu Surjaku Zamojskomu
(po sestri Qriseldi), ostavivSi vla-
danje u Erdelju svome rodjaku, kar-
dinalu Andriji Batoru (30./III. 1599.
do 3./XI. 1599.). Protiv ovoga podigao
se je vla§ki vojvoda Mihajlo Veliki,
koji bija§e jo§ 9. lipnja 1598. polozio MIHAJLO VELIKI.
vlaSki vojvoda.
kralju Rudolfu prisegu vjernosti, pa
se je sada kralju ponudio, da ce za Po izvorniku Egidija Sadelera, carskosa sli-
njega Erdelj osvojiti. I zaista je Mi- kara u Pragu (od god. 1601.). Izvornik u
hajlo ugarskoj zemaijskoj zbirci slika u
15. listopada 1599. provalio u
Budimpe§ti.
Erdelj, te u boju blizu Sibinja 28. li-

stopada svladao kardinala, kojega su

nekoliko dana zatim sikulski seljaci
uhvatili i ubili, kad se je spremao da
preko Moldave prebjegne u Poljsku. Sada je Erdeljem obladao Mihajlo Veliki. Qrade<ii se
zamjcnikom kraljcvim trazio je, da pridru^i svojemu vladanju one ugarske iupanije. koje
i

su posljednji erdeljski vojvode dr2ali. Radi toga zavadio se je s generalom Jurjem Bastoni,
zapovjednikom kraljevskih Ceta u gornjoj Ugarskoj, kojemu se pridruf io Stjepan BoCkaj, je

ujak bivSega vojvode Sigismunda Batora. Oba su prikazivala Mihajla na kralievskom dvoni
u Pragu kao nepouzdana mufa. Uza sve to odriao se je Mihajlo u Erdelju, paCe je u
svibnju i lipnju 1600. obladao i Moldavskom, protjeravSi odanle poljskoga §ti<ienika Jere-
miju Movilu. Ali ba§ tim ozlojedio je Poljake, pa su ti stall pomagati brojne nczadovoUnikc
444 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

u Erdelju, koji su o torn radili, da se Sigismurid Batori opet podigne na vladu. I zaista je
erdeljski sabor u Kolosvaru 3. veljace 1601. proglasio vojvodom Sigismunda, koji je s po-
mocu poljskom iz Moldavske dosao u Erdelj, te 27. ozuika po treci put zasjeo na vojvodsku
stolicu. Mihajlo se je na to sklonio pod okrilje kralja Rudolfa i izmirio se u Kosicama s ge-
neralom Bastom, s kojim je zajedno na buntovni Erdelj udario. Dne 3. kolovoza razbili su
doduse Sigismunda i njegove privrzenike, ali vec 19. kolovoza 1601. dao je Basta u taboru
kod Torde vojvodu Mihajla po kapitanu Jakovu de Beauri njegovim Valonima umoriti,
i

misleci tako ugoditi caru i kralju Rudolfu. Poslije toga se je vojvoda Sigismund s pomocu
turskih i tatarskih pomocnih ceta jos neko vrijeme u Erdelju drzao; ali kad je Basta 2. srp-
nja 1602. njegova kapitana Mojsiju Sekelja kod Tovisa blizu erdeljskoga Biograda razbio i

na bijeg u Tursku prinudio, morao je po treci put Erdelj ostaviti. Sigismund Batori posao
je u Cesku, gdje jeod kralja Rudolfa mjesto slezkih vojvodina dobio gospostiju Libocho-
wice. Tu je i umro nakon deset godina (1612.).
Odlazkom Sigismundovim ostao je Erdelj caru i kralju Rudolfu. General Basta i pri-
druzeni mu komisari uvodili su sada u tezko izkusanoj i iztrosenoj zemlji skrajnji absolu-
tizam, pogodujuci uza to katolickoj vjeri i Isusovcima, a zatiruci ostale vjeroizpovijesti,
narocito Socinijance, kojih je mnogo u zemlji bilo. Zdvojni Erdeljci proglasili su svojim voj-
vodom najprije Mojsiju Sekelja (t 17. srpnja 1603.) onda Qavrila Betlena; no na to je
i

Basta zaveo pravu strahovladu, proglasivsi medju inim na saboru u Devi 5. rujna
1603, sve nazocne plemice izdajicama, koji se moraju kazniti gubitkom zivota imanja. i

Nekako u isto vrijeme, kad je u Erdelju zaredala Bastina strahovlada, javile su se

1 u Ugarskoj vjerske smutnje. Kralj Rudolf gotovo je zavidjao svojemu stricevicu nadvoj-
vodi Ferdinandu, kojemu bijase poslo za rukom, te je u svojim nutarnjo-austrijskim zem-
Ijama proveo vec otcem zapoceto zatiranje novovjeraca ili protestanata. Potaknut jos ne-
kim katolickim biskupima i svojim savjetnicima, pregnuo je i Rudolf, da tako u netom ste-
cenom Erdelju, kao i u Ugarskoj zapocne p
o m, pa da zatre ma- r o t u r e f o r mac i j i

gjarske kalvine (reformirane, magyar

njemacke lutorovce (protestante, nemet hit),
hit) kao i

koji se bijahu tijekom sestnaestoga stoljeca dobrano razsirili ugnjezdili. Osobito pak bilo i

mu je do toga, da se zatre nova vjera protestantska u kraljevskim gradovima sjeverne

Ugarske, gdje su nastavali pretezito Nijemci, dosad najodaniji podanici njegovi. Putio ga je

pak na to najvise jegarski biskup Stjepan Suhaj, koji se bijase nakon pada svoje stolice u
turske ruke preselio u grad Ko s i c e. Biskupa je boljelo, sto je zupna crkva u Kosicama

bila u vlasti novovjeraca, dok je za katolicku sluzbu bozju preostala tek malena kapelica.
Na rnolbu biskupovu izdao je kralj 11. studenoga 1603. gradskomu vijecu u Kosicama na-
log, da zupnu crkvu, sagradjenu od kraljice Elizabete i sina joj Ljudevita Velikoga, predade
jegarskomu kaptolu. U isti mah primio je i novi vrhovni kapitan gornje Ugarske, grof Jakov
Belgiojoso, nasljednik Bastin, zapovijed, da kraljev nalog makar i silom provede, ako se
gradsko vijece ne bi htjelo drage volje pokoriti. I zaista je Belgiojoso, dosav u vecer
7, sijecnja 1604. u Kosice, i naperivsi topove prinudio gradsko vijece, da mu preda kljuce
zupne crkve, Suvise je vrhovni kapitan zabranio privatnu sluzbu bozju protestantsku i pri-

silio protestantske propovjednike na pismeno ocitovanje, da 6e za sest tjedana otici iz

grada, Postupak vrhovnoga kapitana nemilo je osupnuo protestante onih krajeva. Gradovi
Kosice, Presov, Levoca, Bardjejov Sabinov poslali su poslanike u Prag, moleci, da
i na- i

dalje bude dozvoljeno protestantima svoju vjeru izpovijedati sluzbu bozju obavljati. Ali i

poslanici nijesu uza sva nastojanja novcane darove mogli ni to poluciti, da budu pu§teni
i

pred kralja. Zato su se napokon receni gradovi rijesili, da se obrate na ugarski sabor u
Pozunu, koji bijase kralj Rudolf jos u prosincu prosle godine sazvao za 3. veljacu 1604.

Na taj znameniti sabor bise pozvani ne samo stalezi ugarski i hrvatsko-slavonski,

nego i erdeljski (ad status Transilvaniae), Od hrvatsko-slavonskih imali su doci: novi
zagrebacki biskup Simun Bratulic s biskupnna kninskim, srijemskim i bosanskim, a
 CLANAK XXII. OD 1. SVIBNJA 1604. 445

izmedju drzavnih baruna ban Ivan Dra§kovi6, giof lomo f:rdedi, i namjestnik palatina Ni-
kola Isthvanffy. Jo§ bi pozvana sva sila hrvatskih slavonskih magnata, kao grof Petar Er-
i

dedi, knezovi Juraj, Nikola Vuk Frankapani Tr^atki, Franjo DriiC (Dersffy), knez Ivan
i

Znnski, barun Fetar Draskovic, Ivan i Juraj Kc^levic, Franjo i Sljepan Pethew, Benedikt
Thuroczy od Ludbrega, Ivan i Juraj Ratkaj od Velikoga labora. Napokon imali su poslati
svoje zastupnike zupanije zagrebaCka, varazdiiiska i krizevacka, kaptoi zagreba^ki, i slo-
bodni gradovi Zagreb, Varazdin, Krizevci i Koprivnica. Kao nunciji Citavoga kraljevstva hr-
vatskoga i slavonskoga bili su jo§ na saboru u Zagrebu 16. prosinca 1603. izabrani veliki
prepost zagrebackoga kaptola Franjo Ergeljski i zagrebacki podzupan Franjo MedoSe-
vacki (Medossoczy). Kako se vidi, bili su gotovo svj claiiovi sabora iz Hrvatske i Slavo-
niie privrzenici katolicke vjere. Drugcije je to bilo s clanovima iz Ugarske i Erdelja, Tu su
osiin biskupa i prelata ostali svjetovni clanovi bili pretezito novovjerci, budi kalvini budi
protestanti. Bas ti svjetovnjaci novovjerci najvi5e su rogoborili i radi nesnosnih vec poli-
ti.5kih prilika i radi stezanja vjerske slobode. Nadvojvoda Matija, kojeniu je vec tada bio
savjetnikom becki biskup i potonji kardinal Melkior Klesel (Khlesl), imao je pune ruke posla.
da odvrati staleze od nepromiSljenih zakljucaka. Tezkom mukom izradio je Matija obeca-
njima i mudrim popu§tanjem, da sabor u pogledu slobodnog vjeroizpovijedanja nije stvorio

nikakvih odluka, nego da je u 21. clanku rijesio politicko-upravne poslove, paCe po obiCaju
dozvolio ratnu dacu i druge stvari, koje je kralj trazio. No zato su protestantski stalefi tik

pred zakljuckom sabora 8. travnja dosli pred namjestnika palatinova Nikolu Isthvanffija,
te u ime pretezitoga dijela pucanstva ulozili prosvjed protiv svih novotarija u vjerskim po-
slovima uz izjavu: »Buduci da se unatoc vecini njihovih glasova (per maiorem et potiorem
regni partem collectis suffragiis statutum) nije zadovoljilo njihovoj molbi za slobodno vjero-
izpovijedanje, prosvjeduju unaprijed protiv svake kraljevske odredbe, koja bi se protivila
slobodnomu vrsenju vjere, te ocituju, da ce se svakoj sili oprijeti, a krivnja ne de biti nji-
hova, ako se stoga rode nemiri.* Ali ni katolici nijesu ostali skrStenih ruku. Katolicki Cla-
novi ugarskoga drzavnoga vijeca (consiliarii Hungari catholici) sastavili su protuizjavu, u
kojoj su se ogradili protiv toga, §to su se protestanti drznuli prozvati »prete2itim dijelom
kraljevstva« (potior pars regni), pa su narocito iztakli, da se katolicikoj vjeri pribrajaju ne
samo kralj s tolikim prelatima, barunima i magnatima, nego jednako i kraljevine
Dalmacija, Hrvatska i Slavonija (pari quoque ratione Dalmatiae, Croatiae et
Sclavoniae regna), zatim brojni slobodni gradovi (Sopron, Pozun, Trnava) gotovo sve i

iupanije dolnje Ugarske. Spominju nadalje sve starije zakone ugarske, izdane protiv krivo-
vjeraca, i samo svoje pravo, kad je protestantima oduzeo
naglaSuju, da je kralj vrSio
crkve u svojim kraljevskim gradovima. Napokon izric^u nadu, da se proSirenjem katolicke
vjere ne ce poremetiti mir u drJavi, vec^ da de nasuprot Bog kralju osobitu sredu udijeliti.

Izjava katolickih vijecnika, posebno mnijenje jegarskoga biskupa Suhaja od 14. trav-
nja, zatim pismena oc^itovanja drugih biskupa i vijecnika sklonila su nadvojvodu Matiju
te je kraija svjetovao, da neSto u(^ini,§to je ne samo napereno protiv novovjeraca,
bilo

nego je dirnulo i u stari ustav ugarski. Kralj je naime, potvrdivSi I. svibnja 1604. onaj dva-
deset i jedan aianak ugarskoga sabora, »sam po svojoj namisli i punovlasti« (ntotu proprio
deque regiae suae potestatis plenitudine) pridao njima jo§ d v a d e s e t drug! CI a- i i

n a k, sastavljen prema njegovu nalogu po tajniku ugarske kancclarije Himmelreichu. Tim

je kobnim clankom kralj sve molbe protestantskih staleia napreCac odklonio, sve poCev od

sv. Stjepana kraija u prilog rimokatoliCkoj crkvi izdane odredbe u punom obsegu potvrdio,
te napokon odrcdio, da se svi, koji bi na saboru iznijeli vjerska pitanja, imadu kao pokre-

taCi nemira novotari za zastraSni primjer ostalima bezobzirno kazniti onako. kako to
i

odredjuju ustanove prijaSnjih kraljeva.

drugi eianak, nametnut po saniome kralju Rudolfu, pokrcnuo je svagdjc
Dvadeset i

silno uzbudjenjc. U hrvatskom kraljevstvu planulo jc veliko vesclje odu§evl|enje. Stale^i i

hrvatski slavonski \c6 su od vremena biskupa i bana Jurja

i
DraSkoviCa gledall prilekim
 446 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

okom na protestante, kojima su krajiski general!, pretezito Nijemd, pogodovali, te im pro-

povjednike u krajiskim gradovima ne samo dozvoljavali, nego ih i placali. Ti isti krajiski
generali i kapitani, odsami protestanti (kao senjski kapitan Jura] Pa-
kojiii su neki bili i

radeiser), naseljivali su takodjer Vlahe na tlu hrvatskoga kraljevstva, trazili za njih povla-
stice na zator katolicke crkve
cjelokupnosti hrvatske zemlje, tako stvarali od povjerenih
i i

im krajina zasebne nezavisne od hrvatskoga bana. Stoga je posve razumljivo na-

oblasti,

stojanje hrvatskih staleza, da se na tlu kraljevstva iztrijebe svi inovjerci protestanti da i

se doseljeni Vlasi prikupe pod okrilje katolicke crkve (u n i j o in), jer ce se tako j e d i n-
stvom vjere obraniti i osigurati i politicko jedinstvo hrvatskoga
kraljevstva. Nastojanje hrvatskih staleza podupirao je i novi biskup zagrebacki Si-
mun Bratulic, clan pavlinskoga reda, mlade Pavline
ali osobiti prijatelj Isusovaca, koji je
siljaona nauke u isusovacke zavode, a poslije Isusovce dozvao u Zagreb ostalu Hrvatsku. i

Jos je hrvatsku slavonsku gospodu bodrio namjestnik ugarskoga palatina a gorljivi kato-
i

lik Nikola Isthvanft'i, koji je po svojoj majci Jadvigi Qjulajevoj bastinio grad Vinicu kod
Varazdina i tako postao vlastelinom slavonskim. Naravno, da se je i ban Ivan Draskovic,
sinovac slavnoga biskupa a zet Nikole Isthvanffija, osobito izticao svojom gorljivoscu za
katolicku vjeru. Nije stoga ni najmanje cudo, da je hrvatsko-slavonski sabor sastavsi se
5. srpnja 1604. u varosi Qradcu kod Zagreba, s odusevljenjem primio najnoviji kraljevski
dekret s pridanim dvadeset i drugim clankom. Staiezi i redovi izricu kralju »vjecitu hvalu«
(immortales gratias), sto nastoji »ortodoksnu vjeru, od njegovih presvetih predja sacuvanu
a od stanovitog vremena krivovjerjem donekle progonjenu, povratiti u prijasnje stanje nje-
zino«, pa umah odlucuju jednodusno, dasesvi krivovjerci, a narocito na
imanjima oko Ozlja boraveci propovjednici, koji su izStajerske
protjerani ili ma kojim drugim nacinom onamo dolaze, imadu iz-
baciti. Bit ce pak zadaca zagrebackoga biskupa kao diecezan-
skoga (poglavara) toga kraljevstva, da po svojoj pastirskoj duz-
nosti gorljivo postupa protivtakovih razvratnih bludnja. (Ideoque
statuunt et decernunt unamini voto, ut uriiversi haeretici et praecipue in bonis Ozaliensibus
divagantes concionatores ex Styria pulsi vel aliter qualitercunque eo devenientes eiiciantur.
Erit autem reverendissimi doniini episcopi Zagrabiensis tamquam dioecesani huius regni
in tales perversos errores pro eius pastorali officio studiose animadvertere.). Znacajno je,

da isti sabor nadovezuje i na zakljucak posljednjega ugarskoga sabora u pogledu doseljenih

Vlaha, pa odredjuje: »Svi Vlasi takodjer imadu prema 14. artikulu pozunskom od ove go-
dine zagrebackomu prelatu placati podpunu desetinu; isti Vlasi moraju svojoj zemaljskoj
gospodi davati terragium ili devetinu, te biti podlozni njihovoj jurisdikciji.« Sabor odredjuje
jos svetkovanje blagdana i prijeti kaznom onima, koji ih ne bi obdrzavali. Napokon odre-
djuju staiezi radnike za popravak gradova na krajinama, ali primaju i tuzbe protiv krajiskih
generala i njihovih vojnika; suvise zakljucuju, da se imade obnoviti grad Cazma zagrebac-
koga biskupa, a onda i grad Moslavina grofa Tome Erdeda.
Dok je hrvatsko kraljevstvo radostno prihvatilo kraljevski clanak, planulo je u Ugar-
skoj (narocito sjevernoj) i Erdelju necuveno ogorcenje. Cini se, da se staiezi nijesu toliko
bunili radi pridanoga clanka, jer se bijase i dosad vise puta dogodilo, da je kralj pojedine
saborske clanke tako ugarskoga sabora kao i hrvatsko-slavonskoga mijenjao i koje sta im
dodavao; vise ih je razdrazivao sam sadrzaj clanka, kojim se je u jedan mah obaralo sve,
sto su protestanti i kalvini kroz citavo sestnaesto stoljece nesmetano uzivali. Kad su k tomu
i Belgiojoso i ugarski namjestnik, kolocki nadbiskup Martin Pethew stall u Kosicama, Le-
voci i ostalim gradovima sipuske zupanije novovjercima otimati crkve i posjede, te njihove
propovjednike progoniti, nastao je velik politicki i vjerski pokret u sjeveroiztocnoj Ugar-
skoj, u kojem su sudjelovaU ne samo Magjari, nego i protestantski Nijemci. Plemstvo sje-
veroiztocne Ugarske, sastavsi se 8. rujna u Qalszecsu, ocitovalo je kosickomu vrhovnomu
kapitanu Belgiojosu, da ne priznaje 22. clanka, pa da ne ce ni poreza utjeravati ni novaka
 USTANAK S7 JEPANA BOCKAJA U LISTOPADU 1604. 447

davati, dok se taj clanak ne opozove i protestantima sloboda vjere ne dozvoli. Ako bi pak
kapitan sa svojim Valonima i hajducima nasilja poeinjao, to ce oni silu silom odbijati. Cini
se, da se je i u hrvatskom kraljevstvu pokuSalo rovariti, te da je netko u ime hrvatskih i

slavonskih staleza neovlasteno upravio na kraija nekakvo »patvoreno pismoc na

stetu citave drzave (literas... falsas, nomine totius nohilitatis huius regni Sclavoniae
scriptas, totique republicae praeiudi-
candae ad suam maiestatem confici fe-
cisset). Ali sabor hrvatsko-slavonski,
sastavsi se 9. studenoga 16()4. u Oradcu
kod Zagreba, odredjuje, da se za slucaj,
ako bi se sastavitelj toga pisma mogao
odkriti, imade smjesta uhvatiti banu i

dovesti, koji ce ga dati kao javnoga zlo-

Cinca pogubiti. Stalezi kao da su slutili.

gdje da se krivac trazi, jer u isti mah

odredjuju, neka se pise Fridriku Sekelju
radi njegova sluzbenika i dvorjanika
lianslina, koji da je neko »s u mn j i vo
p i s m o« protiv sviju staleza na kraija

poslao. Osumnjiceni neka se uhvati i

poSlje banu, koji ce sustu istinu iztraziti.

Medjutim je nezadovoljnicima u
Ugarskoj i Erdelju stao na celo S t j e-

pan Bockaj, ujak nekadanjega er-

deljskoga vojvode Sigismunda Batora.
Bio je po vjeri kalvinac, ali je potonjih

godina za smutnja u Erdelju pristajao

uz kraija Rudolia, tako da ga je Andrija
Batori lisio gotovo svih erdeljskih ima-
nja. Kralj ih je njemu poslije povratio;
ali Basta zapoceo svojom straho-
kad je

vladom u Erdelju, nije htjeo BoSkaj da

boravi u toj nesrecnoj zemlji, ved se je
sklonio na svoja imanja u Ugarskoj oko
Velikog Varadina i Debrecina. Tu su
dolazili k njemu bjegunci iz Erdelja, na-
narocito Gavro Betlen, te su ga napo-
kon se digne za obranu
sklonili, da
svoga zaviCaja. Smutnje u sjeveroiztoc^- BANA
QROBNI SPOMRNIK QROFA I

noj Ugarskoj jo§ su ga jaCe na to bo- TOME ERDEDA

drile. U to ime stao je ugovarati s tur- (t 17. sijeCflja 1624.) u stoJnoi crkvi sv. Stie-
skim velikim vezirom Lala Muhame- pana u Zagrebu.
dom Sokolovi(iem, kao i s temeSvar-
skim beglerbegom. Budu(ii da su nje-
gova pisma o tim dogovorima prije
reda doSla u ruke kraljevskih generala. podigao je Stjepan BoCkaj prvih dana listo-
pada ustanak, okupivSi oko sebe erdeljske bjegunce i brojne hajduke, koji su dosad slu-
?.ili kapitana fk'lgiojosa. Vet 14. listopada sukobile su se njegove Cete sjeverno od Vell-
koga Varadina s (!etama kraija Rudolfa. Poslije toga prldru2ile su se njemu KoSice i druga
mjesta u §ipu§koj 2upaniji, pa onda i plemstvo sjeveroiztoCne Ugarske, koje je vodio Va-
lentin Drugeth od Homonne. Namah zatim, 18. listopada, izdao je veliki vezir Lala Muha-
 448 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

med iz tabora na Rakoskom polju svim Erdeljcima zapovijed, da se okupe oko Bockaja,
kojega je sultan uzeo pod svoju zastitu.

Da se stane na put obcoj buni u Ugarskoj i Erdelju, razpisao je nadvojvoda Matija 5.

i 6. prosinca 1604. ugarski sabor za 6. sijecnja 1605. U pozivnici izlaze nadvojvoda izrije-
kom, kako je »onaj strancarski (factiosus) Stjepan Bockaj, zavrgavsi svaki strah pred
Bogom i od nekoliko tjedana ne samo sam bez ikakva zakonita uzroka
Ijudima, u vrijeme
vjerom prema njegovu velicanstvu krenuo, nego takodjer najprije u Erdelju, a onda u i

gornjm krajevima Ugarske bunu pokrenuo,« pa kako se buna svedjer dalje siri. Matijin po-
ziv nasao je odziva u hrvatskom kraljevstvu, gdje se je 13. sijecnja 1605. sabor sastao, te
Pozunu izabrao (preposta Franju Ergeljskoga Qregorija Pethewa).
poklisare za sabor u i

je sabor izabrao Vuka Druskoveckoga za posebnoga poslanika, koji ce poci ravno u

Jos
Prag, te ondje prema primljenoj instrukciji kralju prikazati sve potrebe nevolje kraljev- i

stva hrvatskoga. Zabrinuti stalezi odredili su napokon i insurekciju za slucaj, »ako bi nepri-
jatelj u zemlju provalio ili koji krajiski grad podsjednuo, ili ako bi se kakova smutnja (dis-
sensio), sto Bog odvratio (quod Deus avertat), porodila.

Sabora u Pozunu nije bilo. Staleza naslo se je tako malo na okupu, da je kralj
25. sijecnja morao sabor odgoditi. Nasuprot su erdeljski plemici svome zboru i Sikulci na
u Maros-Szerdi 22. veljace 1605. proglasili Stjepana Bockaja svojim vojvodom. Za njiho-
vim primjerom povela se je i gornja Ugarska, gdje su se brojni stalezi 20. travnja 1605.
u Serencu sastali, te Bockaja svojim knezbm izabrali. Tom su zgodom proglasili takodjer
slobodu vjeroizpovijedanja za katolike, protestante kalvine, odredili obcu insurekciju i

plemstva, pace zaprijetili gubitkom imanja svima, koji se ustanku ne bi pridruzili. Sad je
sve grnulo pod zastavu Bockajevu, te je vrhovni vojvoda kraljevskih ceta Juraj Basta
morao uzmaknuti sve do Pozuna. Bockaj bio je gospodar ne samo iJrdelja, nego citave i

Ugarske na sjeveru Dunava, gdje su kralju Rudolfu ostale tek neke tvrdinje, u kojima su
stajale njegove posade.

Malo dana nakon zbora u Serencu skupio je ban Ivan Draskovic 2. svibnja 1605.
sabor hrvatsko-slavonski u Qradcu kod Zagreba. Tu su najprije poklisari, odredjeni za sa-
bor u Pozunu, izvijestili, kako se sabor »radi smutnja bune« nije sastati mogao, a onda se i

je vijecalo o obrani kraljevstva, ako njime. Bockajev

bi Stjepan Bockaj htjeo da oblada i

naime vojvoda Gregorije Nemeth bijase vec odlucio osvojiti zapadne ugarske zupa-
nije na jugu Dunava (gjursku, mosonjsku, soprunsku, zeljeznu ostatak zalajske), dok su i

ostali vojvode njegove udarali na Austriju Moravu. Namah nakon prelaza Nemethovai

preko Dunava redom su velikasi plemici jugozapadne Ugarske budi iz straha budi iz
i

uvjerenja prelazili na Bockajevu stranu, te slavodobitnomu vojvodi predavali svoje utvr-

djene gradove. Sto se nije dobre volje pokorilo, pustosio je Nemeth ognjem macem, pa je i

tako medju inim predobio Sombotelj i Kormend. Jedino Sopruna nije mogao osvojiti. No
zato je s pomocu Turaka iz kanizkoga vilajeta i Tatara stao provaljivati u Stajersku. Strah
i trepet radi njegova dolazka bio je tolik, da se je nadvojvoda Ferdinand sa svojim dvo-
rom spremao iz stajerskoga Qradca preseliti na sigurnije mjesto. Vec 26. svibnja 1605.
javlja stajerski plemic Bernardin Mindorf u Gradac, da je 4000 hajduka preko ugarske
medje provalilo u Stajersku, zauzelo njegov grad Bistricu, te svu okolicu nemilo poharalo.
Za daljih provala stradali su osobito stajerski krajevi izmedju Mure Drave (Radgona, i

Fiirstenfeld), ali i predjeli na jugu Drave, kao okolica Ljutomjera Ormuza. Kako ormuzki
i

zupnik Ivan Dvorcic javlja, provalili su hajduci u tom mjestu i u zupnu crkvu, te ju oro-
bili, odnesavsi iz nje dragocjenosti za 500 forinti.

Ormuza poslao je Gregorije Nemeth poslanike banu Draskovicu

Iz hrvatsko-sla- i

vonskim stalezima zajedno s pismima Stjepana Bockaja, u kojima ih pozivase, da se ne

opiru borbi Ugarske za slobodu, nego da pomazu Ugre, pa da se ujedinjenim silama
zbaci jarara njemacki (coniunctisque viribus et animis Germanorum iugum excutiendum
r usciperent).
koji se
Sam N6meth
HRVATI SE ODUPIRU BOCKAJU.

sti^i 6e naskoro u hrvatsko kraljevstvo, pa 6e

tome pozivu pokore, a naj2esci duSmanin onima, koji bi se kratili da to Cine. Na te
poruke nije ban Draskovic niSta odgovorio, iicgo je sazvao ponovo stalefe na sabor (con-
vocato concilio), neka oni odluCe, §ta da se uradi, a da se odrzi kraljeva miiost. Staleii
biti prijatelj
44d

onima,

nijesu se izprva mogli sloziti, Jedni su predlagali, da se Neniethu dade velika svota u ime
kontribucije, pa da pusti hrvatsko kraljevstvo na miru; drugi opet trazili su, da se stalezi
obrate na Stjepana Illeshazyja, jednoga od najodliCnijih privrzenika BoCkajevih, neka po-

B sfeduje, da se odustane
nije

mogao
obcenito prihvacen, jer se ne
smatrati povrijedjenim. Napo-
od odredjene prov-ale Nemethove u Slavoniju.
bi njima kod BoCkaja ni§ta postiglo,
Ali ni

dok
jedan predlog
bi se kralj

kon su se svi stalezi jednodu§no slo-

iWi u tome, da se treba Nemethu
hrabro oprijeti, te silu silom suzbiti.
Buduci da se Drava u ono su§no
doba dade ne samo na brodovima
prebaciti, nego mjestimice i prega-
ziti (preplivati), odredjeno bi, da se
duz citave Drave od Vinice pa do
Ludbrega postave straze u manjim
taborima, tako da bi jedan tabor mo-
gao u potrebi priskociti drugomu u
pomoc. Ti tabori neka stoje na strazi
do 1. prosinca pod vrhovnim zapo-
vjednictvom bana i kapitana Ivana
DraSkovida.

Odluc^ni odpor hrvatsko-sla-

vonskih staleza tako je prestravio
Nemetha, da se je okanio svake na-
vale na Slavoniju. Ban Draskovic
stajao je jo§ 25. lipnja u taboru u Po-
dravini, te je o svemu izvje^civao
nadvojvodu Ferdinanda. Na to je

nadvojvoda 30. lipnja iz §tajerskoga

Qradca odgovorio banu njemaCkim

STJEPAN BOCKAJ
pismom, u kojem je javio, kako je
god. 1605.
siavonskomu generalu Sigismundu
Po savremenoj sllci.
Fridriku Trautmansdorfu zapovjedio,
da svakoga, koji bi u to opasno vri-
jeme bune lakomislene iaine glase i

medju pukom ili plemstvom §irio,

smjesta dade uhvatiti i u Varazdin odvesti, gdje 6e se onda prema krivnji kazniti; suvl§e

pozvao je i bana, da mu
on potajno oznaCi sve plemiCe, koji jednako nedozvoljene kainjive
i
I

govore vijesti razturuju,

i pa 6e se onda protiv njih postupati. Hvali nadalje bana. §to je
i

javio, §ta je njemu ncvjerni Qregorije N6meth iz $opruna pisao. te mu na|)okon obe<iaje

novaca za pomnozanje Ceta za bansku krajinu.

Ban Ivan DraSkovid medjutim zadovoljio time, da povjercno mu kraljevstvo

nije se

brani od provala ustaSkih, nego je pregnuo, da BoCkajevce u samoj Ugarskoj potraJti satre. i

U to ime sporazumio se je sa slavonskim gencralom Trautmansdorfom, kako (5e zajedno

udaritina Ugarsku. PovjerivSi grofu Petru Erdedn iicSto vojske za obranu banske krajine,
a biskupu Bratulidu polovicu svoje pjeSadije, da brani prelaze na Dravl Murl od napadaja I

K 1 a i e. Hrv. povj. III. (5.) »

490 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

neprijateijskih, presao je sa preostalom pjesadijom citavim konjanictvom svojim 23. srpnja

i

1605. u Ugarsku, gdje se je 27. srpnja kod sv. Qotharda blizu stajerske medje sjedinio s ondje
vec utaborenim Trautmansdorfom. Tu se je obima pridruzilo jos 1000 pjesaka placenika,
koje bijase nadvojvoda Ferdinand njima u pomoc poslao. Sutradan 28. srpnja posia su oba
do mjesta Cakana, koje je pripadalo Bacaniina, te su se njima pridruzili Franjo Bacani i

mladjani knez Nikola Zrinski sa svojim cetama. Tako je vojska banova generalova nad- i

masila 10.000 momaka. Kako je receno mjesto Cakan tek jednu milju udaljeno od grada i

trgovista Ko r m e n d a, kod kojega je Nemeth bio utaboren sa svojim hajducima, Tur-

cima i Trautmansdorf sutradan (29. srpnja) udariti na

Tatarima, odluciii su Draskovic i

neprijatelja.Medjutim je zapovjednik grada Kormenda, po imenu Matija Belavic, pucnjavom

topova obznanio Bockajevcima dolazak bana generala, Bojeci se Nemeth, da bi mogao na-
i

stradati, prediagao je posredovanjem Franje Bacana primirje, a dotle se je spremao, da sa

svojom vojskom preko Rabe pobjegne. No ban general odkrili su jos za vremena varku, i

pa su se svom snagom oborili na neprijatelje, te su ih razbili i razasuli. Sam Nemeth po-

bjegao je Koppany. Namah nakon pobjede kod Kor-
u Siget, a Tatari njegovi sklonili su se u
menda svi sii gradovi na jugu Dunava, u koiiko nijesu bill u turskim rukama, opet dosli
pod vlast kralja Rudolf a; poimence spominju se gradovi Kormend, Sombotelj Kiseg, a i

onda brojni drugi, koje bijahu buntovnici proslih mjeseci zauzeli. Slavodobitni Drasko-
i

vic ostavio je na to Trautmansdorfu, da bude na strazi u taboru izmedju Kormenda Hid- i

vega, a sam se je vec 4. kolovoza povratio u Slavoniju, da i dalje brani na Dravi svoju do-
m.ovinu. Ali pobjeda njegova kod Kormenda imala je zamasnih posljedica, te su poslije bas
njega i Hrvate smatrali za Rudolfova vladanja. Zagrebacki kanonik Pavao Jagu-
spasitelje
stic, koji je zgode onoga vremena kao savremenik ocevidac zabiljezio, jer je sam u Ugar- i

skoj Becu mnogo boravio, kaze izrijekom, da su bas Hrvati sva nastojanja Bockajeva
i

osujecivali, te ga tako na izmirenje prinudili; zatim da je Illeshazy prigodom ugovaranja o

da su oni svojom stalnoscu vjer-
miru u Becu vise puta Hrvatima spocitavao, i

noscu spasili caru (Rudolf u) ne samo Austriju sa Stajerskom, Ko-

ruskom Kranjskom, nego Cesku. (Postquam igitur Bochkay et Illeshazy
i i

Croatas retardaturos omnes suos conatus vidissent . . . et ipsi in pacem inclinari ceperunt.

Praesertim postquam Croatas

neque nuntiis ad suam pellicere fidem potuissent, quorum
constantia et fidelitate non modo Austria cum Styria, Carynthia et Carniola, sed et Bo-
hemia caesari servatae fuere, prout saepius Croatis postea obiectum fuit Viennae per
Illieshazyum).

Cinilo se je, da ce od citave bune i borba imati najvise koristi Turci. Oni ce s po-
niocu Stjepana Bockaja poluciti ono, sto nijesu mogli postici dugotrajnim ratovanjem, da ce
naime konacno pokoriti svu Ugarsku. U srpnju 1605. podijelio je sultan Ahmet Stjepanu
Bockaju njegovim potomcima Ugarsku
i Erdelj kao leno turskoga carstva; podjedno mu
i

je zajamcio, da ce ga braniti protiv Nijemaca, ali pod taj uvjet, da Turskoj ostanu sva

mjesta u Ugarskoj, koja ce zajednickim silama kralju Rudolfu oteti, a stoje uz put, koji vodi
prema Becu. Na koncu kolovoza osvanuo je veliki vezir Lala Muhamed pred O s t r o g o-
n o m, za koji su se Turci posljednjih godina zaludo otimali. Kako su se vojske kralja Rudolfa
morale u isti mah boriti s dva neprijatelja, nije bilo nade, da bi se Ostrogon mogao
odrzati, to manje, sto su u isto vrijeme Bockajevci s pomocu jegarskoga pase podsjedali
Nove Zamke. Posada u Ostrogonu branila se doduse junacki; ali kad je zapovjednik nje-
zin, grof Vilim (3ettingen poginuo, a posada -spala na ciglih 900 momaka, morao se je grad
2 listopada Turcima pod pogodbu predati. Malo zatim, 17. listopada, predali su se Novi i

Zamki Bockajevim vojvodama. Neko vrijeme iza toga pozvao je veliki vezir Lala Muha-
med Stjepana Bockaja u svoj tabor kod Peste. S plemickim banderijem do§ao je Bockaj
10. studenoga pred Pestu, te je.podigao §atore na Rakoskom polju. Posjetivsi sutradan
(U. studenoga) vclikoga vezira, zadrzao ga je taj na gostbi, a onda ga je odpratio u njegov
sator, gdje ie vezir nazocno plemstvo pozvao, da ostanu vjerni svome kralju Stjepanu i
 PRIMIRJE OD 15. SIJECNJA 1606. 451

sultanu, pa je onda BoCkaja opasao mac^em, dao mu u desnu ruku 2ezlo i u lijevu barjak,
a onda mu na glavu posadio krunu, za koju je tvrdio, da je kruna bizantskih
careva. Bockaj je namah kruiiu skinuo s glave izjavivsi, da je prima za dar, all ne kao
znak kraljevskoga dostojanstva, jer se u Ugarskoj nitko ne smije vjenCati krunom, dok je joS
okrunjeni kralj na zivotu. No ipak je kao »kralj ugarski vojvoda erdeljski« obedao, da 6e i

Turcima vratiti neka mjesta u temisvarskom vilajetu, koja bijahu Erdeijci za Sigismunda
Batora oteli; na sto je veliki vezir oslobodio Ugarsku Erdelj za deset godina od sva- i

koga danka, a onda ce placati tek 10.000 dukata na godinu.

U hrvatskom kraljevstvu doimali su se potonji dogadjaji u Ugarskoj veoma bolno.
Stalezi hrvatsko-slavonski izticali su stoga jos jace svoju privrzenost zakonitomu kralju
svomu. Na saboru u varoSu Krapini, sto ga je okupio ban Ivan Draskovic 18. listopada 1605.,
izvje^civao je iz Praga vrativsi se zasebni izaslanik Vuk Druskovecki o svom poslanstvu
kod kralja. Saobcio im je takodjer poruku kraljevu, da uztraju kao dobri domoljubi u obiCaj-
i

noj krijeposti, stalnosti i banorum et

vjernosti, (ut solita virtute, constantia et fide in officio
fidelium amatorum patriae perseverent). Ohrabreni tom porukom zakljucuju stalezi, da se za
dalju obranu domovine od buntovnih Magjara, Tatara Turaka, koji se sve do Drave zalije- i

taju, na novo proglasi obca insurekcija, te da se do 24. listopada imadu svi velikaSi ple- i

mici skupiti u banovu taboru na imanju Semovcu u varazdinskom polju. Imadu takodjer
sobom dovesti dovoljno hrane za uzdrzavanje svojih ceta. Jednako odredjuju stalezi, da se
grofu Fetru Erdedu ponovo povjeri obrana banske krajine i prelaza na rijeci Kupi. Napokon
izabiru biskupa Simuna Bratulica i Nikolu Isthvanffija, da kao zasebni poslanici podju nad-
vojvodi Ferdinandu u Gradac, pa da mu
potrebe* kraljevstva (pro mo-
prikazu »sadanje
derna necessitate . Kad su oba poslanika svoj posao izvrsila, opet se je sabor
, . explicanda).
.sastao 9. studenoga u gradu Varazdinu. Mora da su vijesti bile povoljne, jer su staleii iz-
javili, da ce se otcinskoj brizi njegove prejasnosti oduziti svojim vjernim slu2bama.
Uza svu odlu(5nost hrvatsko-slavonskih staleza ipak bi se tezko bilo odrzalo vladanje
kralja Rudolfa, jer su se protestanti i u ostalim liabsburzkim zemljama stall dizati i spre-
mati na bunu. K tomu je sam kralj Rudolf ba§ u ono vrijeme jaCe poboljevao, te je u svojoj
melankoliji i razdrazljivosti posve odnemario drzavne poslove, pace nije ni braci svojoj
Matiji i Maksimilijanu dopustao, da dolaze na njegov dvor u Prag. Zabrinuti za budu<f-
nost svoje porodice sastali su se nadvojvode Matija i Maksimilijan sa svojim striCevidima
Ferdinandom i Maksimilijanom Ernstom 30. travnja 1605. u Linzu, pa su se dogovorili, da
Zajedno podju u Prag, gdje ce kralju predociti veliku opasnost, koja prijeti Citavoj kiici
habsburzkoj, te mu predloziti, kako da se zlo ukloni. Kralj je doduSe strogo zabranio nad-
vojvodama, da dodju na njegov dvor; pa kad su ipak do§li, oborio se je na njlh straSno
razdra^en ogorCen, spotiCuc^i im, da mu kane »2ezlo ugrabiti krunu s glave skinuti*. Na-
i i

pokon je ipak 28. svibnja 1605. izdao punomo(5 bratu Matiji, da upravlja ratnim poslovima
u Ugarskoj da stane ugovarati s BoCkajem. I medju Bodkajevim privr^enicima bilo ie Ijudi.
i

koji su zazirali od toga, da zamijene habsbur?ko vladanje turskim podaniCtvom. Medju

njima izticao se je osobito Stjepan Illeshdzy, koji je od srpnja 1605. vrSlo Cast pokladnika
kod BoCkaja. Nadvojvoda Matija bija§e namah u lipnju zapoCeo pregovore s BoCkalem o
miru, ali kako nijedna stranka nije htjela popuStati, zapeli su brzo; tek nakon pada Ostro-
gona u turske ruke (2. listopada) pokazali su se i BoCkajevci I Matija pripravnlji za poga-
djanje. Na saboru u Krupini (Korpona), gdje no bija^e BoCkaj 17. studenoga okupio svoje
privr^enike, ve(5 se je razpravljaio o odgovoru kralja Rudolfa na zahtjeve njegove, kole bl-
ia§e prikazao u 15 (dotiCno 16) toCaka. Premda nijesu stalc2i bill nlmalo zadovoljnl s onlm,
Sto im je kralj dopuStao. najmanje pak u vjerskim poslovima. ipak su privoljell. da Stjepan
fll^sh^zy Petar Horvat Mlado§evi<5 podju k nadvofvodl Matiji u BeC, pa da ondje nastave
i

ugovaranje. Ve(5 7. sijeCnJa 1606. stall su vijedati s punomodniclma nadvojvode Matije.

medju kojima nalazlmo poslijc grofa Tomu Erdeda. Obje stranke utanaCile sa
i 15. siJecJnJa

p r m r J e do 24. lipnja, da ne bude smutnja za dogovaranja u BeCn.

i i

29-
 452 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Punomocnici obiju stranaka pozurili su se tako, da su vec 9. veljace prihvatili po nad-

vojvodi Matiji predlozeni nacrt o miru. Trebalo je samo, da ga odobre kralj Rudolf i Bockaj.
Kralj Rudolf prihvatio ga je Praga razaslao pozive na
smjesta, pace je 10. ozujka 1606. iz

sve staleze ugarske hrvatske, kojim ih je pozvao na sabor u Pozun za 24. travnja. Tu
i

ce se vec gotovi mir stalezima priobciti, pa ce onda kralj primiti u svoju milost sve dota-
danje privrzenike Bockajeve. Radi izbora poklisara u Pozun sastao se je hrvatsko-sla- i

vonski sabor u Qradcu kod Zagreba 10. travnja 1606. Njemu bise predlozeni ta-
kodjer zahtjevi Bockajevi i nacit mir a, da o svemu izrece svoje
mn i j e n j e. Sabor je hrvatsko-slavonski radi zamasnoga predmeta izabrao tri posebna po-
klisara (nuncios speciales), po imenu zagrebackoga kanonika i lektora Petra Domitrovica,
banovca Kristofora Mrnjavcica od Brezovice napokon znamenitoga u ono vrijeme pravo- i

znanca Ivana Kitonica od Kostajnice. Taj potonji bio je starinom iz Hrvatske; njegova
porodica bijase se za zestokih provala turskih iz krajeva medju Kupom Unom sklonila u i

jugozapadnu Ugarsku, gdje je on zivio sve do posljednjih godina u Sombotelju. Ali kako
i

je bio gorljiv privrzenik katolicke vjere, morao je bjezati iz Ugarske, gdje su ga buntovnici
lisili svega imanja (virum doctum, iurisperitum, piumque et catholicum hominem, sed fatali

quodam casu, his disturbiorum temporibus, ex partibus Ungariae, propriis focis et sedibus
per rebelles Ungaros, Turcas et Tartaros pulsum, omnibus bonis et fortunis suis exutum),
pa se je sklonio u Varazdin, to postao ondje gradjaninom i odvjetnikom. Stalezi su pokli-
sarima dali obsezan naputak, sta i kako da rade i govore u Pozunu.
Naputak sadrzaje najprije zelje tegobe hrvatskoga kraljevstva, a onda mnijenje i

uvjetima mira s Bockajem. Poklisari neka se u obce trse, da u svemu, sto ugarsko kra-

Ijevstvo predlozi, budu prijatelji mira sloge, neka se vise radi za obce dobro, i

rimokatolicku vjeru slobodu, nego za strah, a da ne popuste od slobostina kraljevstva

i i

krune (Dicti nuncii curam adhibeant, ut in omnibus de quibus regnum Hungariae proponet
et tractabit, sint pacis et concordiae amatores, maiorisque faciant publicum bonum, religio-

nem catholicam romanam et libertatem, quam timorem, neque a libertatibus regni et co-
ronae discedant). Nadalje neka izrade, da se vojska kraljevine Slavonije ne salje na rato-
vanje u odaljenije krajeve ugarske, jer mora da brani domovinu, narocito pak Petrinju i

Koprivnicu. Osobito neka pripaze, da se ne pogazi stara slobostina Slavonije, da naime

daje polovicu one dace, koju placa Ugarska. Neka jos iznesu tegobe radi steta i nasilja,

sto ih cine vojnici u hrvatskoj i slavonskoj krajini. Kao sto stalezi nijesu htjeli podnijeti
turski jaram, niti placati im danka, tako ne mogu ni ne ce trpjeti povreda tih zlocinackih
vojnika, koji njihova imanja plijene (nam ipsi regnicolae sicuti hostile Turcarum iugum ferre
et tributarii esse noluerunt, pari modo nocentissimorum illorum cataphractorum, bona
eorum depraedantium, insultus pati nee possunt, ita etiam nolunt). stoga neka car- I

sko velicanstvo udesi, da odsad u buduce dobro zasluznim vjer-

nim svojim, domacim ziteljima (indigenis regnicolis) sluzbe vrhovne i

kapitanije u Slavoniji Hrvatskoj podjeljuje; banu pak da se po- i

vrati stara punovlast, da naime od Drave sve do Jadranskoga

mora stoji na celu kraljevstvu ikrajinama(et banatui pristina auctoritas
restituatur, nempe ut a Dravo usque ad mare Adriaticum regno et confiniis banus praesit).
Ta ne manjka (domacih Ijudi), koji bi mogli s vecom koristi sluziti njegovu velicanstvu
i kraljevstvu, nego sto tudjinci (quam extranei). Napokon traze stalezi od poklisara, da iz-
nesu jos tegobe radi Vlaha na medjama Hrvatske
i Slavonije. Vlasi u ta burna vremena i

kraljevstvo zatiru kradjama i razbojstvima (furtis et praedoniis). Krajiski kapitani, kojima

su podvrgnuti, ne kazne vec sebi na korist namecu tima zlocincima globe,
ih prema krivnji,
pa ih tako prigone, da jo§ vece §tete nanose stalezima njihovim kmetovima. Poklisari i

stoga neka ponovo traze od velicanstva, da se kapitanima oduzme sudbenost nad Vlasima,
a da se potonji podvrgnu jurisdikciji svoje zemaljske gospode, kako to vec odredjuje 14.
clanak ugarskoga sabora od god. 1604. '
 SABOR HRVATSKO-SLAVONSKI 10. TRAVNJA 1606. 453

Vrlo je zna(^ajno mnijenje, §to ga stalezi podnose u pogledu BoCkajcvih tra^bina. O

slobodi vjeroizpovijedanja ne ce ni da ^uju. Oni tra2e, da ostane u krijeposti po kralju
pai^edakralj potvrdi io§
pridani Clanak {22.) od god. 1604., zakljuCak hr- i

vatsko-slavonskoga sabora, kojim bi kraljevski Clanak nadopu-

njen pooStren (ubi de religione tractatur, regnicolae Croatiae et Sclavoniae suae
I

maiestatis articulum 1604. anni. adhuc tunc ubi allati fuissent articuli confirmati, in ipsorum
generali conventu auctarunt, a quo etiam nunc regredi nolunt avitae catholicae rcligioni ad-
haerentes, petuntque confirmari eorum articulum superinde editum). Ali jednako, kako stoje
na braniku pradjedovske vjere katoliiJke, pristaju odluCno na sve, §to se tiCe obrane sta-
roga ustava ugarskoga. Poklisari iraadu sporazumno s ugarskim stale^ima poraditi, da dodje
do izbora palatina; jednako neka s njima radc u pogledu pokladnika (thesaurarius). Oso-
bito pak zauzimlju se za to, da se
kruna ugarska ne nosi u tudjinu, to-
boze §to se u tim vrlo burnim vreme-
nima ne mo2e sigurno Cuvati u Ugar-
skoj. Stalezi zahtiievaju. da se kruna
sv. Stjepana sahrani u gradu Po^unu.
gdje (5e iu Cuvati dovoljna straza i

odredjeni cuvari njezini. Kruna pak,

koju je Bockaj primio od turskoga
sultana, imade se predati kralju Ru-
dolfu, da u poznija vremena ne bude
na §tetu svetoj kruni i povod smut-
njama za interregna.
Treba io§ spomenuti, da se je

na ovom saboru ban Ivan Draskovic

odrekao svoje Casti (publice in regno
deposuit officium banatus), na §to su
stalezi povjerili poklisarima, da to
dojave nadvojvodi Matiji, neka se
kralj milostivo za vremena pobrine
za nasljednika, da kraljevstvo ne za-
padne u skrajnje razsulo. Ne zna se,
§to je Dra§kovi6a prinudilo. da u to
KRUNA STJEPANA BOCKAJA.
osudno doba navijesti svoju ostavku.
darovana njemu god. 1605. po sultanu Ah-
Bit te ga na to sklonilo postupanje
metu I. Sahranjena u carskoj riznici u BeCu.
hrvatskoga generala Vida Kisela, koji
je i dalje naseljivao Vlahe na posje-
dima knezova Zrinskih Frankopana. i

te drugim plemidima otimao gra-

i

dove imanja. koja je priklapao krajini. Tako je porodici Barilovida oteo njihov grad istoga
i

imena, a Herendidima kaSteo MreJnicu. Radi toga otimanja drugih zuluma upravio je sa- i

bor priliCno odrjeSitu poslanicu na nadvojvodu Ferdinanda, zavrSivSi ju ovim rijeCima:

»Prosvjedujemo stoga pred svemo2nim Bogo.n vaSom jasnosti (te izjavljujemo), da se nc
i

smije pripisati nama u krivnju. ako .se §to za obranu naSu na^ih imanja dogodi« (ut si i

quid defensionem nostri bonorumque contigerit, id non nostrac culpae adscribi debere). No
DraSkovidu dodijalo je banovanje jamaCno zato, §to nije primao plaCe za uzdr?.avanie
f

svoje banskc Cete, a bez nje nfje se dalo stajati na braniku banske krajine.
Sabor u PoJunu, ureCen kraljem Rudolfom. nije se ipak sastao. Uzrok je bio taj, §to
Stjepan BoCkaj njcgovl prIvrJIenlcl nijesu htjeli da prihvate nacrt mira od 9. vcljaCe. Na
i

zboru, §to ga je BoCkal skupio u KoSicama 16. travnja 1606^ oCitovali su sahrani ondje

IL
454 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

stalezi, da su mnogi clanci tako neodredjeno sastavljeni, da ih moze svatko po volji tuma-
citi, dok su opet druge posve preinacili. Na to su stalezi 9. svibnja, a sam Bockaj 12. svib-

nja podijelili lUeshazyju drugovima novu punomoc naputak za dalje dogovore. I tako se
i i

je u drugoj polovici svibnja u lipnju u Becu svedjer pogadjalo, dok se je napokon 23. lipnja,
i

— jedan dan prije, nego je utanaceno primirjc minulo — postigao sporazum. Mir podpisali
su uz nadvojvodu Matiju svi povjerenici i Bockajevi i Rudolfovi; medju potonjima bio je

i Toma Erdedi, »vjekovjecni grof od Moslavine, zupan varazdinski i mestar kraljevskih ta-

vernika«.
B e c k i m i r od 23. lipnja 1606. (pacificatio Viennensis) ostao je za vise pokoljenja
podlogom vjerskih i politickih prilika u Ugarskoj. Izprava o miru imade 15. clanaka (arti-

culos), koji rade
Bockaju (quoad personam
nak, kojim se izrijekom ukida 22.
vijedanje vjere svima
cima, slobodnim gradovima
o vjerskim i politickim stvarima u Ugarskoj; sestnaesti govori o Stjepanu
d. Bochkay eiusque contentationem). Najzamasniji je prvi cla-
clanak od godine 1604., te se dozvoljava slobodno izpo-
i pojedinima stalezima same Ugarske* (naime magnatima, plemi-
i poveljenim trgovistima, koja izravno spadaju pod krunu), ali

tako, da od toga ne bude nikakve stete rimokatolickoj crkvi. Svecenstvo, hramovi crkve i

rimokatolika moraju ostati netaknute i slobodne; a ono, sto je za proslih nemira komu
oteto, imade se opet prvasnjim vlastnicima povratiti. Qlede Isusovaca ne bi nista odredjeno,
vec se u osmom clanku naprosto izlaze mnijenje Ugra, da se Isusovcima ne smiju podjelji-

vati u Ugarskoj nikakva prava za prebivanje ili za posjedovanja, dok kralj opet izjavljuje,

da se ne odrice svojih prava (u tom pogledu).

Sto se tice politickih prilika, kralj proglasuje obce pomilovanje i pristaje, da se na
dcjducem saboru bira palatin. Nadalje se odredjuje, da nadvojvodi Matiji pripada na te-
melju punomoci po kralju njemu izdane pravo vlast, da s palatinom i ugarskim vijecni- i

cima odlucuje o ugarskim poslovima. Sve casti velike male, kao zapovjednictva na i i

krajinama u Ugarskoj pridruzenim joj stranama, naime u Slavoniji, Hrvatskoj

i i

Da mac 1 podjeljivat ce kralj sposobnim za to Ugrima

i j i n a r o d m a n i m a p r i- i i j

druzenima bez obzira na vjeroizpovijedanje. Jedino u dunavskim stranama smije kralj,

ako mu se svidi, zapovjednictva dviju krajina po svojoj volji povjeriti zasluznim stran-
cima iz svojih susjednih pokrajina. gradove mogu Ugri
Sva strancima zalozena imanja i

opet izkupiti. O nekim jos nerijesenim stvarima odlucit ce se na dojdu6em saboru.

Stjepanu Bockaju napokon ostaje ne samo Erdelj s onim ugarskim zupanijama, koje
je nekad drzao Sigismund Batori (kao zarandska, biharska, krasnanska, srednjo-solnocka i

marmaroska), nego jos i satmarska, berezka i ugocka, pa i grad Tokaj s posjedovanjima,

koja mu pripadaju. Ali ovi ugarski krajevi pripasti ce opet kraljevskoj kruni, ako Bockaj ne
bi ostavio za sobom muzkih potomaka. Sam Erdelj bit ce vojvodina (knezevina) pod vr-
hovnom vlasti kraljevom, te 6e erdeljski stalezi siljati svoje poklisare na ugarski sabor.
ustanova be^koga mira, da ga imade ne samo potvrditi kralj Rudolf,
Zanimljiva je

nego takodjer zajamciti nadvojvoda Ferdinand sa Stajerskom, zatim Austrija, napokon

zemlje ceske krune (CeSka, Moravska, Slezka i obje Luzice). Kralj Rudolf potvrdio je mir
nakon duljega kolebanja 6. kolovoza. Da bi ga zajamcile ostale zemlje njegove, odredjen i

bi poseban zboruBecu (conventus Viennae) za 15. kolovoza. Uz Ugarsku bi takodjer i

hrvatsko kraljevstvo onamo pozvano. Radi izbora poklisara sastao se je u Zagrebu hrvat-
sko-slavonski sabor 27. srpnja 1606. I opet bise izabrani banovac Kristofor Mrnjavcic od
Brezovice Ivan Kitonic od Kostajnice, te im izdana instrukcija, slicna onoj za ugarski sa-
i

bor, koji se ne bijase sastao. Narocito imadu traziti, »da se vlast banska po starom obicaju
razSiri od Drave do Jadranskoga mora tako u ratnirn kao u politickim poslovima« (autho-
ritas banalis more antiquo a Dravo usque ad Adriaticum mare ut se extendat tam in bel-

licis quam etiam politicis), zatim da se kapitanije u krajiSkim mjestima povjeravaju zasluz-

infra ambitum regni Hmigariae solum.

 BECKI MIR 23. LIPNJA 1606. 455

nim urodjenicima (bene meritis personis indigenis). Jo§ neka nastoje, da njegovo veliCan-
stvo bez odvlake imeniije bana, te da dosad zaslu2enu placu banskim vojnicima dosada-
i i

njemu (veterano) banu poSalje. InaCe neka poklisari nastoje, da kraljevstvu ostane ista slo-
boda kao kraljevstvu ugarskomu, osim slobode vjere, koju ne 6e stalei^i da imadu slo-
i

bodnu (praeter religionem, quam fluctuantem et liberam iidem status esse nolunt). Zanim-
Ijivo je, da su prigo-
dom razprave o za-
brani slobodnoga iz- w^yt
povijedanja vjere u
ovom saboru ustali

zastupnici kneza Ni-

kole Zrinskoga i Pe-
tra Erdeda, te pro-
svjedovali protiv
Cianka, sto ga bijase
hrvatsko - slavonski
sabor u pogledu pro-
gona novovjeraca
pred dvije godine
stvorio. Ali stalezi
ne htjedose ni cuti
za prosvjed, te za-
branise cak i to, da
se re^enim zastup-
nlcima izdade ma
kakvo pismeno svje-
docanstvo o ucinje-
nom prosvjedu. Sta-
lezi pace pooStrili su
svoi zakljucak od 5.

srpnja 1604. jos tim,

Sto su odredili, da u
ako sarn bis-
slucaju,
kup zagrebacki ne
bi bio dosta jak za
proganjanje i tjc-

ranje protestantskih
propovjednika iz

zemlje, imade i ban

njemn u pomo(5 pri- POSLJEDNJA STRANICA IZVORNOOA UQOVORA O BECKOM
II te(5i (dominus banus MIRU
in auxilium et audiu- Zajedno s peCatima i podpisima povjerenika, koji su niir ut;ovarali.
torium eidem prae- Iivornik u driavnom arklvu u Bc^u (l4.).

sto sit).

U drugoj po-
lovici kolovoza i tijekoni rujna sastajali su se u BeCu poslanici ne samo zcmalja
£e§ke krune, nego i austrijski i Stajerski, te ugovaraii i mirili se s^ zastupniciiha
Ugarske i Hrvatskc. Kraljevstvo hrvatsko zastupali su ne samo poklisari Krsto Mr-
njavCicS i Ivan Kitonii (regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae nuncii et ablegati),
nego takodjer neki velikaSi, kao grof Tomo Erdedi, propalatin Nikola Isthvanffi. knez Ni-
456 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

kola Zrinski, Ivan i Juraj Keglevici od Buzina i Benedikt Thuroczy od Ludbrega. Svi su
ovi Zajedno sa zastupnicima Ugarske 23. rujna 1606. izdali stalezima ceSke krune pismo
sigurnosti, na sto su i ceski stalezi zajamcili,da ce postivati i dr^ti ustanove beckoga mira.
Jednaka pisma izmijenili su zastupnici ugarski i hrvatski takodjer s nadvojvodom Ferdi-
nandom i stalezima Stajerske, kao i sa stalezima Austrije.
Drugim clankom beckoga mira bi odredjeno, da se imade istodobno utanaditi mir
i Turcima. Sva dosadanja nastojanja, da se dugotrajni rat s Turcima zavrsi mirom, bila
s
su bezuspjesna, narocito u posljednje vrijeme, jer su Turci htjeli vidjeti, kako ce se svrsiti
buna u Ugarskoj. Tek 7. srpnja 1606. dao je sultan Ahmet I. velikomu veziru Muratu (na-
sljedniku Lale Muhameda) i budimskomu beglerbegu Ali pasi punovlast, da stanu ugovarati.
Nakon duljega pogadjanja, gdje da se o miru razpravlja, sastali su se punomocnici ugovara-
jucih stranaka kod utoka rijeke 2itve u Dunav (Zsitva torok), dvije milje
nize Komorana. Cara nadvojvodu Matiju zastupali su vrhovni kapitan
i kralja Rudolfa i

Komorana Ivan Mollart, general Adolfo Althan, zatim Juraj Thurzo, Nikola Isthvanffi, Sieg-
fried Kolonic, Franjo Ba6ani mladi Kristofor Erdedi (tada komornik nadvojvode Matije);
i

sultana zastupao je spomenuti vec budimski beglerbeg Alipasa sa tri druga, a Bockaja Stje-
pan Illeshazy takodjer sa tri druga. Potonji bili su posrednici izmedju kraljevskih i turskih
pcvjerenika. Ugovaranje zapocelo je 20. listopada, Izprva se je cinilo, da se ne 6e spora-
zumjeti, jer su kraljevi punomocnici zahtijevali, da Turci povrate tvrdje Jegar i Kanizu, dok
su opet Turci trazili, da im car i kralj dalje placa godi^nji danak. Napokon popustiSe obje
stranke, te bi mir utanacen na Martinje, 11. studenoga 1606. Ugovor mira sastoji od sedam-
naest clanaka. Podloga miru, koji ima da traje dvadeset godina po5ev od 1. sije5nja 1607.,

jest ta, da svakoj stranci ostaje ono, §to u taj niah drzi (status quo). Prema tomu ostaiu
Turcima Jegar, Kaniza i netom predobiveni Ostrogon, a kralju Vac, Novigrad (N6grad),
Filek druga u novogradskoj zupaniji osvojena mjesta zajedno sa selima, koja im pripadaju
i

Rudolf prima sultana Ahmeta za sina, a taj njega za otca; oba nazivat 6e se medjusobno
carevima (a ne kraljem, kako je sultan dosad zvao Rudolfa). U mir se primaju i krimski
Tatari, koji odsad ne smiju stete ciniti krscanskim vladarima; jednako primaju se u mir sve
oblasti i kraljevine ku6e habsburzke, pa5e i Spanjolski kralj moze k miru pristupiti. Me-
djusobna cetovanja i haranja oblasti imaju prestati: dobrovoljacke i hajducke 5ete moraju
obje stranke razpustiti, dotiCno uniStiti. Qradcve i tvrdinje ne smije jedna stranka drugoj
otimati, niti podanika i blago njihovo grabiti; jednako ne smije jedan car primati odmetnike
i neprijatelje drugoga. Stjepanu Bockaju ostaje sve, §to mu je beCkim mirom doznaCeno.
Suznji ce se izmjenice povratiti. Razmirice na medjama rjeSavat ce vrhovni kapitan gjurski
i hrvatski ban s budimskim pa§om, zamaSniJe stvari pridrzaju si oba cara. Stare gradove
i tvrdje slobodno je obima strankama obnavljati i utvrdjivati; novi gradovi i ka§teli ne
smiju se podizati. Oba cara medjusobno 6e se pocastiti darovima. Car i kralj Rudolf ne 6e
vi§e pladati godi^njega danka, nego 6e njegov poslanik sada jedanput za uvijek (semel pro
semper) donijeti dar za 200.000 forinti. Nakon tri godine carevi 6e jedan drugomu opet po-
slati ravne i doliCne poslanike s darovima po volji.

Mirom utanaCenim na u§cu rijeke 2itve, zavr§en bi veliki cetrnaestgodiSnji rat iz-
medju Rudolfa i turskoga carstva. To je u obce prvi p r av i mir, sklopljen izmedju Tu-
raka i krScana, jer su Turci dosad naprosto nametali svoje uvjete i pogodbe. Prvi put priz-
nata bi ravnopravnost ugovarajucih stranaka, a tako isto zajamcena za buduca vremena.
Ali najpovoljniji posljedak mira bio je taj, §to je ugarsko-hrvatski kralj bio oslobodjen
sramotnoga godiSnjega danka, §to ga je dosad morao placati. Hrvatskomu kraljevstvu
ostala je Petrinja, zatim Moslavina i Cazma. No glavno je, da bosanski beglerbezi nijesu

vi§e ni pomi§ljali na to, da obladaju ostatcima hrvatskoga kraljevstva. Vremena velikih

navala bosanskih na Hrvatsku i Slavoniju bijahu minula, pace misao o oslobodjenju same
Bosne izpod turske vlasti sve je vi§e mah preotimala. Ta bas potonjih dviju godina (1605.
do 1606.) krSdani su bosanski opet salijetali kralja Rudolfa, nadvojvodu Ferdinanda, hrvat-
 MIR NA USCU 2ITVE 11. STUDENOQA 1606. 457

skoga generala Vida Kisela, novoga rimskoga papu Pavla V. molbama za pomo^.
pa(^e i

U proljecu i Ijetu 1606, boravili su na dvorovima u Qradcu

Pragu ne samo Franjevac i

Dominik AndrijaSevic kaludjer Damjan Ljubibratic, nego bosanski plemidi Nikola DraSko-
i i

vid Petar Brajkovic. Prvi su bili poklisari vojvode Grdana

i ostalih knezova vladafa »od i i

Hercegovine, srpske zemlje i Arbanije«; drug! donosili su poruke od srbskoga patrijarke

Jovana ostalih duhovnih
i svjetovnih popova, kao od knezova vojvoda »u kraljevstvu
i i i

srbskomu, bugarskomu arbanaSkomu*. i

Stjepan Bockaj nije dugo prefivio oba mira. Jo§ iste godine 1606., dne 29, prosinca,
umro je u Ko§icama, ne navrSivSi ni petdeset godina. Svijet ie bijedio njegova tajnika Ka-
taja, da ga je otrovao.
Nesre6noga Kataja po-
veli su par dana zatim

hajduci na glavni trg

u gradu KoSicama, te
su ga razsjekli na ko-
made. Erdeljskim pak
vojvodom izabran bi

12, veljaCe 1607. Sigis-

mund Rakoci, dosad
namjestnik BoCkajev u
toj zemlji.

Posljednje godi-
ne Rudolfova vladanja
(1607.— 1608.), ugovor
u Libnu (25. lipnja

1608.). Oba mira, uta-

nadena u Becu i na
u§du rijeke 2itve, bila
su posljedak skrajnje
nufde i potrebe, pa
stoga nijesu posve
zadovoljavali nijednu
stranku. Najmanje pak
ugadjali su kralju Ru-
dolfu, ko}ega je ba§ u PUNOMOC SULTANA AHMETA OD 5. KOLO- I,

ono vrijeme najjaCe ki- VOZA 1606., KOJOM OVLASTUJE STJEPANA

BOCKAJA,
dala duSevna bolest. Ta
da sklapa mir s carem i kraljem Rudolfom.
je bolest udinila kralja
tako nepovjerljivim i
Isvornik u drinvnom arklTU u Btia.

sumnjiCavim, da je re-

dom skidao svoje naj-

vrstnije savjetnike i

dvorjanike, te namje§tao posve nevjeSte novajlije, kraj kojih su driavni poslovi silno za-
pinjali. Jedini pouzdanik njegov bio je napokon zloglasni komorni sluga Filip Lang, koji jc

\iSe vrijedio od svih dr2avnih eastnika i savjetnika. Kralj Rudolf bijaSe doduSe mir, uU-
naCen s Turcima na uSdu 2itve, jo§ 9. prosinca 1606. potvrdio, ali kako su njegov ponos
ncke ustanove mira vrijedjale, nije izpravu o miru dao odpremiti. Tek kad su austrijski i

moravski staleii komornoga slugu Langa sa 40,000 forinti podmitili, izradio ie taj kod
kralja, da je 31. o2ujka 1607, izpravu sa svojim podpisom nadvojvodi Matiji poslao. Uza
SVC to snovao je kralj dalje o ratu s Turcima. paCc
i o torn, kako da opet novovjerclma
i

zakrati slobodu vjeroizpovijedanja, zaJamCenu prvim Clankom bcCkoga mira. NajfeStfcga

458 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

protivnika novovjeraca, njitranskoga biskupa Franju Forgaca imenovao je nadbiskupom

ostrogonskim i namjestnikom Ugarske; jednako je jegarskoga a sada njitranskoga biskupa
Stjepana Suhaja »za njegove zasluge« pocastio naslovom kolockoga nadbiskupa i podijelio
niu cast predsjednika komore, premda je ta sluzba kao i sluzba namjestnika beckim mirom
bila ukinuta. Osobito pak nepovjerljiv pokazivao se ga je kralj prema bratu Matiji. Najprije

je prinudio, je morao
neke svoje vrstne savjetnike; u lipnju 1607. imenovao je
da odpustiti
opet svojim zastupnikom za njemacki drzavni sabor u Regensburgu svoga stricevica Fer-
dinanda Stajerskoga, pa je tim brata Matiju Ijuto uvrijedio. Ali kralj snovao je o torn, da i

svojim nasljednikom imenuje drugoga stricevica svoga iz stajerske loze, dvadesetgodis-

njega passovskoga biskupa Leopolda, sto bi bila ocita povreda porodicnih zakona habs-
bur^kih i prava Matijinih; pace se je i o tom natucalo, da kani Matiji oduzeti cast guberna-
tora u Ugarskoj i Austriji. Tako je pukao jaz izmedju kralja i najstarijega mu brata, te se
je nadvojvoda Matija sve vise otudjivao kralju trazio uporista kod i staleza ugarskih i

austrijskili, koji su postupanjem kraljevim takodjer ozlojedjeni bili.

Za toga razdora izmedju kralja i gubernatora dospjelo je hrvatsko kraljevstvo u tezak
polozaj, to tezi, sto se je nadvojvoda Ferdinand Stajerski sve jace uplitao u hrvatske po-
i

slove. Vec na hrvatsko-slavonskom saboru, koji se je 22. veljace 1607. sastao u varosi
Ciradcu kod Zagreba, trazi nadvojvoda Ferdinand, da stalezi poslju k njemu u Qradac za-
sebno poslanstvo. Sabor bira za poslanike bana Ivana Draskovica, biskupa Simuna Bra-
tulica, Pethewa de Qerse Stjepana Domjanica, pa
propalatina Nikolu Isthvanffija, Krstu i

im daje naputak, neka se zivo pobrinu, »da za razpravljanja s njegovom jasnosti iznesu sve

potrebe izloze sve tuzbe staleza, kojih nikako vise podnositi ne mogu« (ut tempore trac-
i

tationis cum sua serenitate universas dominorum statuum necessitates et querelas per istos
descriptas exponant, quae quidem ab eisdem nullatenus possunt tolerari). Jos upozoruju sta-
lezi poslanike, da od clanaka beckoga mira ili pacifikacije (izuzevsi je-
dino onaj clanak o vjeri) niujednojtocKineodustanu, vec da svima si-
lama nastoje, da se kralj evini Slavoniji njezine slobostine sacu-
v a u (ut regnum Sclavoniae in libertatibus suis conservetur). Nije poznato, o cemu se je
j

za pravo u stajerskom Qradcu razpravljalo; no nema sumnje, da su hrvatski poslanici

samo u vjerskim stvarima pristajali uz nadvojvodu Ferdinanda kralja Rudolfa, dok su u i

politickim ustavnim pitanjima branili beckim mirom zajamcena prava Ugarske, a po tome
i

takodjer Hrvatske i Slavonije. Narocito pak opirali su se premoci stranih generala u hrvat-
skoj i slavonskoj krajini, kao i njihovu otimanju oblasti i kotara, koji su dosad spadali pod
bansku vlast.

Na hrvatsko-slavonskom saboru, koji se je sastao 25. lipnja 1607., hrvatski su po-

slanici pismeno i ustmeno izvijestili staleze o svome boravku i vijecanju u stajerskom
Qradcu. Na istom saboru birali su stalezi takodjer pokiisare za ugarski sabor u Pozunu,
koji bijase kralj Rudolf 10. svibnja sazvao za 24. Upnja, a onda 15. lipnja odgodio na 25. srp-
nja. Za poslanike bise izabrani opet banovac Kristofor Mrnjavcic pravoslovac Ivan Kito-
i i

nic, te bi im dana obsezna instrukcija, iz koje se razabire, sta je hrvatske staleze najvise

ti§tilo. Najprije imadu poklisari odrzati na saboru starinom uobicajeno p r v o mjesto, te ga

nikomu ne smiju ustupiti (primum locum more antiquitis consueto nulli cedendo obser-
vabunt). Nadalje imadu se gorljivo pobrinuti, da hrvatskomu kraljevstvu ostane ista slo-
boda kao Ugarskoj, izuzev jedino vjeru, za koju stalezi ne ce da bude slobodna u
i

ostatcima ovih kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije. Neka poklisari jos porade, da i

kralj bez otezanja (sine mora) namjesti bana, to domacega sina i

(indigenam) s punom vlasti (plena cum authoritate), te uz poli- damu

ticke poslove podvrgne takodjer i krajine od Drave do mora.
Casti pak vrhovnih kapitana ili generala (u krajinama) neka kralj
oduzme Nijemcima (Qermanis), pa neka ih podijeli zasluznim uro-
d j e n c m a (indigenis bene meritis). Ako bi se kralj kratio potonje za vrijeme sa-
i i
 HRVATSKO-SLAVONSKI SABOR U KRAPINI 3. KOLOVOZA 1607. 499

bora uciniti, onda dogovore s ostalom gospodom iz hrvatskoga

neka se poklisari
kraljevstva, koja Ce biti na saboru, pa neka sve moguce Cine »za obranu domovine« (pro
permansione patriae), kao za odrzanje pokoja irnira. Ta onako se ve(S natuca, da se i i

»re(^eni strani narodi« (praedictae exterae nationes) iz mrznje radi ovoga nastojanja spre-
maju »nanijeti nama nepravdu te nas podjarmiti* (ad inferendum nobis iniuriam et oppri-
menduin nos). Poklisari neka nadalje zagovaraju sve, §to bi dosadanji ban Ivan Dra§kovi6
budi od kralja budi od kraljevstva zahtijevao, jer je recJeni ban kroz mnogo godina koristno
i pohvalno banovao (postquam iam a multis annis in officio banali se utilifer et lauda-
. . .

biliter gesserit). Napokon neka traze,

da se za Ugarsku §to prije izabere

i

palatin s punom vlasti, pa da se i

ondje sva svjetovna i duhovna dosto-

janstva popune urodjenicima, stranci
pak da se uklone. Uz ovaj naputak za
poklisare stvorio je sabor jo§ neke
zamasne zakljudke. Buduci da se ban
Draskovic zahvalio takodjer na casti

zemaljskoga kapitana, zamolili su sta-

lezi od 24. ozujka ove godine n a-
s 1 je d n o ga zupana varazdinskoga
Tomu Erdeda, da on tu slu2bu pre-
uzme. Erdedi se je odazvao molbi uz
imade vojnicima, koji su
izjavu, da se
dosad pod kapitanom sluzili, njihova
zaslu2bina §to prije izplatiti. Jo§ je

sabor zakljuCio, da se imade kralj pis-

menom predstavkom zamoliti, da neke

danke (osobito onaj glede progona
novovjeraca i njihovih propovjed-
nika) hrvatsko-slavonskoga sabora
od 5. srpnja 1604. §to prije sankcio-
nira (ratione vero nonnullorum huius
regni articulorum confirmandorum ad
suam maiestatem literae ut scriban-
l\oi)0] I O 5LC O\UoAU(»Uill5>lM0
tur, decernitur).
IMI'I FuATOR I)F. ROvMANI SC

Prije polazka na ugarski sabor

u Po2un sazvao je dosadanji ban Ivan
KRALJ I CAR RUDOLF.
Draskovic jo§ jednom hrvatsko-sla-
Po savremenoj slici nepoznata umjctnika.
vonski sabor u varoS Kra p i n u za
3. kolovoza 1607. Tu bi zakljuCeno, da
se poSlje zasebno poslanstvo na kra-
lja Rudolfa u Prag; poslanicima pak
bi§e izabrani zagrebaCki lektor i odliCni pravosiovac Baltazar DvorniCiii Napuiy i uza nj Jural

Pethew de Qersc. Njima bi izdana ista instrukcija, koju bijahu priniili poklisari za ugarski
sabor podban MrnjavCie i Ivan Kitonid, jamaCno zato, ler se je slutilo, da sabor u Po2unu
valjda niSta raditi ne 6e. BuduCi da se nadalje ban DraSkovic na svojoj Casti zahvalio,
je

te Ce s ostalom gospodom podi na sabor u Poiun. to bi odrcdjeno, da

se za njegova izbi-

vanja imadu namjestiti upravitelji kraljevstva (regni gubcrnatores) sa svom

banskoin
Franju
vlaSCu. I zaista je sabor izabrao gubernatoriina banova brata Pctra PraSkoviCa i

ovlaStenjem. dn «"iiiu
OrehovaCkoga, koji su preuzeli banske poslove i brigu za kralinu s

u potrebi zemaljski ustanak podiCi i zemlju branlti.

460 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Slutnja hrvatsko-slavonskih staleza, da sabor ugarski u Pozunun ne ce poslovati,

zaista se je izpunila. Stalezi ugarski bijahu doduse brojno se da ce
okupili, jer su se nadali,

se birati palatin i rjesavati mnogi poslovi, o kojima bi se po ustanovama beckoga mira

imalo bas na saboru odluciti; ali do rada na saboru nije ipak doslo. Nadvojvoda Matija
nije se u obce ni pokazao u Pozunu, jer mu
dao punomoci; kraljev-
nepovjerljivi brat nije
ski pak komisari, koje je Rudolf poslao, nijesu imaii ni kraljevskih predloga ni instrukcija.
Tako su stalezi kroz dva mjeseca zaludo cekali, da se radom zapocne, pa su se onda ulo-
zivsi prosvjed protiv takova postupka razisli. Dne 26. rujna 1607. pise znameniti poslije u
ugarskoj povjestnici Petar Pazman iz Beca pismo lavantinskomu biskupu Jurju Stoboeusu,
namjestniku nadvojvode Ferdinanda te mu izlaze, kako su ugarski stalezi kroz punih sest
do sedam tjedana zaludo u Pozunu boravili, te na dolazak nadvojvode Matije cekali. Kad
su vidjeli, da ga nema, najprije su otisli stalezi gornje Ugarske, a onda ostali. »Sta ce biti i

u buduce, tezko je nagadjati; jamacno prijeti zlo, ako se ne dozvoli sve, sto stranacki
vodje zele, a to je: da se njegovo velicanstvo zadovolji pukim naslovom kraljevskim, a
crkva katolicka da se preobrazi na nacin anglikanske crkve, sto Bog odvratio.«
Kad hrvatski poklisari nijesu imali prigode, da u Pozunu iznesu zelj3 tegobe hrvat- i

skoga kraljevstva, sastao se je opet hrvatsko-slavonski sabor 13. studenoga 1607. u b s- i

kupskom gradu u Zagrebu. Bana Ivana Draskovica nije bilo (absente a regno . .

Joanne Draskovich bano), vec su saboru predsjedali biskup Simun Bratulic tanovac Kri- i

stofor Mrnjavcic. Bise izabrani opet poslanici, po imenu zagrebacki lektor Baltazar Dvor-
nicic Napuly i Nikola Malenic od Kurilovca, koji ce poci pred kralja ravno u Prag. Tu ce
najprije iznijeti predstavku, da sada, posto se je Ivan Draskovic p o s v e (omnimo) odrekao
banske casti, njegovo velicanstvo imenuje bana urodjenika (bano indigena) s punom vlasti

i starom slobodom. Drugom predstavkom traze stalezi, da kralj potvrdi neke saborske
clanke od 5. srpnja 1604. Potonjoj molbi kralj je napokon zadovoljio, te je r e c e n m i i

clancima dne 16. sijecnja 1608. podijelio svoju kraljevsku sank-

c ij u. S potvrdjenim clancima vratili su se Dvornicic i Malenic u domovinu, gdje su ih po-
slije na saboru 25. veljace svecano procitali i kao zakon proglasili. Tako je hrvatsko
kraljevstvo dobilo svoj zasebni vjerski zakon, skroz oprijecan ugarskomu, jer bi

njim priznata jedino vjera i crkva rimokatolicka. Uz taj vjerski zakon potvrdio je kralj i

vlaski zakon, kojim se je odredjivalo, da Vlasi placaju zagrebackomu biskupu dese-

tinu, a svojoj zemaljskoj gospodi devetinu ili terragium, pa da budu podlozni njihovoj
jurisdikciji.

Medjutim bijase vec planuo ociti razdor izmedju kralja Rudolfa i nadvojvode Ma-
tije. Kako kralj nije nikako htjeo da vrsi sve pogodbe beckoga mira i mira na uscu 2itve,
prijetila je ozbiljna opasnost, da iznova plane buna u Ugarskoj i rat s Turcima. Uz nezado-
voljne ugarske staleze pristajali su i austrijski stalezi, narocito novovjerci, pa onda i brojni

stalezi ceske krune, poimence moravski, koje je vodio ceski brat Karlo od 2erotina. Nad-
vojvoda Matija, premda nije bio sklon novovjercima, prihvatio je pomoc protestantskih i

kalvinskih staleza austrijskih i ugarskih, da spase habsburzku monarkiju od razsula, a sebi

da osigura bastinu, koja ga je patrila.

Jos 16. prosinca 1607. bijase nadvojvoda Matija sazvao ugarski sabor u Pozun za
10. sijecnja 1608. Kad je on 24. prosinca 1607. takodjer ugar-
je to kralj Rudolf vidio, oglasio
ski sabor za 11. ozujka 1608. Medjutim velika cest ugarske gospode odazvala se je Mati-
jinu pozivu. Od hrvatske gospode dosli su zagrebacki biskup Simun Bratulic, dosadanji ban

Ivan Draskovic, grof knez Nikola Zrinski. Dne 15. sijecnja 1608. stigao je u
Tomo Erdedi i

Po2un i sam nadvojvoda dva dana zatim

Matija, a odbornici doljno- gornjoaustrijskih i i

staleza, na celu im najuplivniji protestantski plemici Juraj Erazmo Tschernembl Rikard i

Starhemberg. Vec 21. sijecnja stao je nadvojvoda vijecati s ugarskim stalezima, a onda su
Illeshazy Thurzo ugovarali s austrijskim stalezima, poglavito u tom smjeru, da se usta-
i

nove beSkoga mira odrze, pa bilo to u slucaju potrebe is oru2anom rukom. Dne
 P02UNSKA KONFEDERACIJA 1. VELJACE 1608. 461

28. sijeCnja stiglo je doduse pismo od kraija Rudolfa s nalogom, da se svi razidju, pa da opet
poslije na sabor dodju, koji je on zakazao; ali za to nije nitko mario. Nakon predhodnih do-
govaraiija utanacen bi napokon 1. veljace 1608. izmedju nadvojvode Matije, ugarske go-
spode i zastupnika obiju Austrija savez ili kon f ed e r a c i j a, koja je bila neizravno na-
perena protiv kraija Rudolfa. Stalezi naime Izrijekom t.e obvezuju, da ce za sluCaj, ako bi

se protiv beckoga ili turskoga iiiira, kao i protiv njih, koji oba mira nastoje odr?,ati, podigao
kakav neprijatelj ru^itelj, onisvizajedno na noge ustati na obranu od
ili

zajednicke pogibelji, medjusobno se braniti pomagati, te svi Za- i

jedno ziviti umrijeti (placuit nobis confoederare, firmumque et inviolabile

i . . .

foedus inire . . . ea conditione, quod si nimirum temporis succesu propterea, vel contra trans-
actionem Viennensem et Turcicam
nuperrime conclusam, quani servare
intendimus, nobis, regnis, provinces
et patriis nostris, aut eiusdem com-
membris et confoederatis, hostis aut
turbator aliquis ingrueret, extunc nos,
ac omnes status et ordines tarn regni
Hungariae quam archiducatis utrius-
que Austriae mutuis auxiliis et sup-
petiis, nobis et nostris commembris
et confoederatis, non defuturis, sed
tanquam in communi periculo perso-
naliter insurgere, nos et nostros omnes
et singulos, ratione pacis et confoede-
rationis huius interessatos tueri, de-
fenders juvare et propterea simul
vivere et mori, teneri et obligatos
esse). Znacajno je, da s torn konfede-
racijom nijesu bill sporazumni neka
katolicka gospoda, narocito ugarski
biskupi; pa(3e gjurski biskup Deme-
trije Napragy ulozio je u ime svecen-
stva prosvjed i izjavio, da izprave ne
te podpisati. Njegovu prosvjedu pri-
druiili su se takodjer ban Ivan Dra§-
KRALJ MATIJA 11.
kovi(i i grof Tomo Erdedi, Tomo Na-
Ali Po izvnrnoj slici, koja se Cuva u usarskoj ze-
da2di i jo§ neki svjetovnjaci.
maljskoj zbirci slika u BudimpeSti.
ostala gospoda stala su rogoboriti i

prijetiti, paCe Juraj Thurzo predlagao

je, da se kao niStarije s prozora str-

moglave svi, koji ne bi htjeli podpi-

sati. Nadbiskup ostrogonski ForgaC uza sve to nije prijetnjama popustio, dok je
zagrcbaCki

biskup Siniun Bratulic potajno u Zagreb pobjegao (inatura sibi fuga consulente); ost.ila du-
hovna svjetovna gospoda redom su uz prosvjed izpravu podpisala. Qrof Tomo Erdedi
i
i

ban Ivan Draskovic podpisali su izpravu snabdjeli ju svojim peCatom tek 3. vcljaCe: ali i

ban DraSkovie namah je zatim sa znanjem dozvolom nadvojvode Matije poSao u Prag, i

da se pred kraljem radi podpisa opravda, podjedno izradl. da mu podijell grad

te u njcga

Devin na uSdu Morave u Dunav (. . . Draskovych vero Pragam purgandl animo et arcis
Deven potinndac contendcntibus).
savezu
Nadvojvodi Matiji bilo je osobito stalo, da se i hrvatsko kraljevstvo prldruii
jedan primjerak izprave o kon-
protiv kraija Rudolfa. Stoga je banu Ivanu Dra§kovi(*u dao
462 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

lederaciji (iia kojoj je bilo podpisano 48 ugarskih i 36 austrijskih stalezkih clanova), da ju

u iirvatsko-slavonskom saboru procita i proglasi. Ali Draskovic ponio je izpravu sa so-
Dom u l^rag, jamacno ni iie misled, da je tirvatskim stalezima posalje. Pa tako se nije. ni

na saOoru lirvatsko-slavonsKom, koji se je malo zatim u biskupskom gradu u Zagrebu

Z6. veijace sastao, iiijediiom rijecju spomenula pozunska koniederacija. Sabor je pace, ko-
jemu je opet u odsutnosti banovoj predsjeaao biskup Bratulic s banovcem Mrnjavcicem,
da u siucaju, kad bi se kraljern Kudoliom zakazani pozunski sabor u ozujku sastao,
zakljucio,
imadu hrvatsko kraijevstvo zastupati jos prosie godine izabrani poklisari Mrnjavcic Kito- i

nic, te se drzati one iiistrukcije, koju bijaiiu tada primiii. Ocito je dakle bilo, da se hrvat-
sko-slavonski stalezi nijesu dali skloniti, da se dignu protiv svoga zakonitoga kralja. To je

potaklo nadvojvodu Matiju, da se izravno obrati na biskupa Sirnuna Bratulica. U vrlo uljud-
nom i ijubeznom pismu, izdanom u Becu 18. ozujka 1608. nastoji Matija predobiti biskupa
ovako: »Castni i iskreno nama Ijubljeni. Ne dvojimo, da
ti je poznato, sta se je sve nedavno

u Pozunu za probit Ugarske i podloznih joj strana jednodusno odlucilo, kako se je izmedju i

Ugarske i Austrije utanacila nova koniederacija. Jedan primjerak tih zakljucaka konfede- i

racije zapovjedili smo uruciti velemoznomu Ivanu Draskovicu od Trakoscana, da ga

onamo odnese, te stalezima i redovima tih kraljevina predade. No buduci da u to ime nije
dosad nista iz onih krajeva nama pisano, sumnjamo s razlogom, da li je sto prema nasoj na-
mjeri onamo stiglo, narocito jer je receni Draskovic s nasom blagoliotnom dozvolom nakon
svrsena sabora ravno u Frag odputovao. Ako dakle preko nasega ocekivanja nije ona uta-
nacenja onamo poslao, vec ih je, sto dvojimo, sa sobom u Frag odnesao: to time tebi, kao
primasu onoga kraljevstva (tanquam istius regni p r m a t i) saljemo jos jedan primjerak, i

trazeci od tebe blagonaklono (perbenigne), da ga ne samo svagdje objavis, nego takodjer

niposto ne smetas, da svima do znanja dodje, pa da svi vrse ono, sto je zakljuceno. Saljemo
takodjer recenim stalezima redovima onoga kraljevstva nase pismo o posebnoj osobnoj
i i

insurekciji, pa se nadamo, upiruci se o tvoju blagonaklonost prema nama, da tvoja briznost i

pravicnost ne ce nista propustiti, sto bi po tvojoj spoznaji moglo biti na obranu napredak one i

pokrajine«.* Nadvojvoda Matija trazi dakle ovim laskavim pismom od biskupa ni vise ni manje,
nego da uz proglasenje konfederacije podigne u hrvatskom kraljevstvu za borbu protiv kralja

Evo toga znamenitoga pisma u izvorniku na latinskom jeziku:

*

Matthias Dei gratia archidux Austriae, dux Burgundiae etc., comes Tyrolis etc. et regni
Hungariae gubernator. Reverende syncere nobis dilecte. Constare tibi non dubitamus, quae proxime
in emolumentum patriae Hungariae partiumque sibi subiectarum Posonii communi regnicolarum voto-

acta, tractata et conclusa fuerint et qualisnam etiam inter regnum Hungariae et Austrian! nova
intercesserit confoederatio, cum eorum omnium praetactae confoederationis exem-
paria, quin et
plar unum in specie magnifico Joanni Draskouith de Trakostian etc. isthuc deferendum statibusque
et ordinibus regnorum istorum exiiibendum tradi et assignari iusserimus. Quo nomine cum nihil
iiucusque ad nos ex partibus non abs re dubitamus, an secundum nostram in-
istis perscriptum sit,

tentionem ea isthuc perlata extiterint, maxime quod dictus Draskouith ex nostro benigno indultu
et licentia absolute eo conventu hinc recta Pragam discesserit. Quod si itaque eandem conclusionem
praeter nostram expectationem minus isthuc transmisisset, secumque Pragam, quod non speramus,
abstulisset, hisce omnium paria tibi, tanquam regni istius primati, denuo communicamus, abs te perbe-
nigne postulantes, ut ea non modo ubique publicare, sed etiam ad omnium notitiam perveniant atque
iuxta id, quod conclusum est, ab omnibus observentur, efficere haud gravare velis.
etiam praedictis statibus et ordinibus regni istius literas nostras particularis
Transmittimus
spe indubia, tuaque erga nos benevolentia freti, te nihil eorum, quaecun-
et personalis insurrectionis
que in defensionem et emolumentum patriae istius pertinere cognoveris, pro tua solertia et dexteri-
tate praetermissurum. Quod reliquum est tibi gratia et benignitate nostra bene propensi sumus. Da-
tum Viennae Austriae decima octava die mensis Martii anno Domini millesimo sexcentesimo octavo.
Mathias m. p, Nagmihaly m. p.
Naslov: Reverendo fratri Simoni Bratulith, episcopo Zagrabiensi, ordinis divi Pauli primi
eremite, ac sacrae cesareae regiaeque maiestatis consiliario, syncere nobis dilecto.
P r i p i s a no : 1608. 2. aprilis exhlblte sunt Zagrabie.
Nadbiskupski arkiv, Politicum, 6/76.
 UQOVOR U LIBNU 25. LIPNJA 1608. 463

ioi i obci ustanak, koji bi imali prema po^unskirn zakljuccima voditi grof tomo Erdedi i Jurai
Keglevic (in Croatia dominum Qeorgium Keglevics et Tliomam Erdody magistrum taver-
nicorum). Ali biskup Simun Bratulic nije sc ni maknuo, da bi i§ta ucinio u prilog nadvoj-

vodi Matiji i konfederatima. Nasuprot se je svima silama trsio, da uzdrzi hrvatsko kraljev-
stvo u vjernosti prema kralju Rudolfu. Lavantinski biskup i namjestnik nadvojvode Ferdi-
nanda Jiiraj Stoboeus pi§e iz Stajerskoga Gradca
Simunu Bratu- 15. svibnja 1608. biskupu
licu: »Netom sam primio tvoie pismo. Ne mogu ti re6i, kako me je obradovalo. Potvrdilo
mi je, §to sam prij'e sam osjecao, da je lazna bila ona glasina, koja se je ovdje razturila o
i

dvojbenoj v^jeniosti tVojoj prema caru To je ne samo mcnl, nego prejasnomu nadvoj-
. . . i

vodi, kojem. sam tvoje pismo dao citati. drago ugodno, da ostali velikaSi i i

onogakraljevstvaostajustalniu vjernosti prema caru (caeteros

Quoque istius regni proceres in fide caesaris constantes permanere). Bogovi neka njihovu
odluku utvrde, te udijele pobjedu onima, koji vjeru drze. O toku bratskoga razdora ne imam
druge (vijesti), nego da obima dnevice vojska u pomoc pritje^e . . . Jo§ bi mi ovih dana
javljeno, da se je i ostrogonski kardinal (ForgacJ) odmetnuo (i doSao) u tabor nevjernika
(perduellium), ali to mi se cini jedva istini podobno . . .«

Medjutim bija§e nadvojvoda Matija skupio cete svojih pristaSa u Ugarskoj obima i

Austrijama, te 15. travnja 1608. ostavio BeC poSao na Moravu, gdje su se 19. travnja mo-
i i

ravski stalezi pridruzili konfederaciji. Iz Morave presao je sa 20.000 vojske u CeSku, te

je 10. svibnja stigao u Caslavu. Ocekivao je, da ce mu se pridruziti i ce§ki stalezi, ali ti s6
nijesu odazvali njegovu pozivu. Medjutim je vec prije Spanjoiski poslanik San Clemente
stao posredovati, da se braca i njihovi privr2enici pogode, pa da se u posljednji (5as za-
prijeci otvoreni rat izmedju kralja i nadvojvode. Tako se je pocJelo dogovarati i pogadjati.
i to 11. lipnja u Dubecu, zamku tri sata iztodno od Praga. Cara kralja zastupao je pogla- i

vito kardinal Dietrichstein, a nadvojvodu Karlc od Zerotina; posredovali su pak Spanjolski

poslanik i papinski nuncij. Da izvojSti §to povoijnije uvjete, nadvojvoda se je Matija s voj-
skom sve vise priblizavao Pragu, tako da je napokon premjestio svoj tabor u Sterbohol,
tek jednu milju daleko od glavnoga grada CeSkoga.
Medjutim bijase kraij Rudolf jo§ ne§to poku§ao, da odoli svome bratu. On je naime
Ivana Draskovica, koji je jo§ uvijek boravio u Pragu, potvrdio, doticno ponovno imenovao
za bana, podijelio mu za odStetu dosadanjih sluzba grad
u Ugarskoj, koji je dosad Devm
ivan Keglevic drzao, a onda ga odpremio u Hrvatsku, da okupi narod oko sebe protiv
je

nadvojvode Matije (ad confirmandos in fidelitate Croatorum animos dimissus est). Ali je
ban Draskovic bio lo§e srece, jer ga je na putu nadvojvoda Matija zarobio, te onda uza se
pridr2ao (ab archiduce Matthia interceptus et in castris detentus). Tako je hrvatsko kraljev-
stvo u najosudnije vrijeme ostalo bez bana. Stale2i su se lirvatsko-slavonski doduSe 4. lip-

nja 1008. opet sastali u biskupskim dvorima u Zagrebu, sazvani »pod peCatom gospodina
bana«; ali kako bana zaista nije bilo u Hrvatskoj, proglasili su svoj sastanak samo »ob<5 i m
.dogovorom« (generale colloquium), a nipoSto zakonitim saborom. kojega bi zakljuCci
vrijedili za Citavu zemlju. Ba§ s istoga razloga nijesu se ni citala. dotiCno proglaSivala
pisma kralja Rudolfa nadvojvode Matije, vec bi to odiofcno na budu<ii zakoniti sabor (Ft
i

quia praesens dominorum conventus propter absentiam domini bani, ut praemissum est, pro
congregatione non sit habitus: Ideo literarum etiam tarn suae maiestatis quam serenissimi
archiducis Austriae Matthiac regno sonantium lectio ad congregationem proxime futuram
difertur). Stale2i su se time mudro uklonili svakoj odrjeSitoj izjavl budi za kralja budi za
nadvojvodu. Jo§ su odredili, da budu(Ji sabor, ako bana ne imadu sporazumno sa- bi bilo,

zvati veliki 2upani (Toma Frdedi za varaidinsku 2upaniju. a banovac Krsto MrnjavCi^ za
zagrebaCku i kri2eva5ku).
Napokon svrSili su sc ipak dogovori izmedju pouzdanika Rudolfovih i Matijinih. koji se

bijahu na posljedku prcselili u L i be n tik do Praga. Bilo ie to 24. lipnja 1608., a namah
sutradan (25. lipnja) podpisao je kralj i car Rudolf izpravu o utanaCenom ugovoru. Tim
464 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

ugovorom ustupio je Rudolf svome bratuUgarskus pridruzenim i podloznim

kraljevinama (ac partium regnorumque illi incorporatorum et subiectorum), Au s t r i j u i

M r a V u, dok se je Matija odrekao njemu u prilog svojih prava na Tirolsku i prednjo-

austrijske zemlje. Suvise predaje Rudolf svome bratu krunu sv. Stjepana, rjesava sve zitelje
Ugarske i pridruzenih kraljevina zakletve vjernosti i pristaje, da Matiju okrune za svoga
kralja. U
Ceskoj ostaje kraljem Rudolf; ali se vec sada proglasuje Matija njegovim budu-
cim nasljednikom. Privrzenicima obiju stranaka navijesta se obca amnestija; Matija ostavit
ce CeskUj a Rudolf razpustit ce svoje cete. Dva dana iza podpisanoga ugovora donijelo je

sjajno poslanstvo s kardinalom Dietrichsteinom na celu krunu sv. Stjepana u Matijin tabor
u Sterbohol, gdje se je predaja krune zavrsila sjajnom gostbom. Mjesec dana iza toga,
29. srpnja 1608. saziva vec Matija »po Bozjoj milosti odredjeni kralj Ceske nadvojvoda
i

Austrije« iz Beca staleze ugarske na sabor u Pozun za 29. rujna. U pozivnici javlja Matija
stalezima, kako se je kralj Rudolf odrekao ugarske krune te ju povratio; podjedno je sve
podanike rijesio prisege vjernosti, te im preporucio, da Matiju za svoga kralja primu, pro-
glase i okrune. Dne 18. kolovoza opet poziva iz Cesargrada veliki zupan varazdinski Tomo
Erdedi sve staleze svoje zupanije na sabor u Zagreb za 2. rujna, da se izaberu poklisari za
krunitbeni sabor u Pozunu.

Kralj Rudolf, kojemu je Morave)

preostala ceska kraljevina s nuzzemljama (osim i

vladanje u Njemackoj, nije se nikako mogao

novim prilikama. Zamrznuvsi na
prilagoditi
brata radio je poslije, da mu opet otme ustupljene zemlje, da ga lisi nasljedstva u Ceskoj.
i i

Stoga se je porodila nova borba izmedju brace, koja se je svrsila tim, da je Rudolf god. 1611.
morao bratu ustupiti Cesku. Odtada zivio je jos nekoliko mjeseci u kraljevskom gradu na
i

Hradcanima, dok ga nije smrt 20. sijecnja 1612. oslobodila muka daljega ponizenja. i
 PRI LOZI

klaiC Hrv. povj. III. (5.) 30

 P R 1 L Q I.

IZVORl I POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U CeTVRTO DOBA.

(1527.— 1740.).

I. DOBA FERDINANDA I.. MAKSIMILIJANA I RUDOLFA.

(1527.— 1608.).

A) Izvorl. a. Scriptores (Pisci). Za povjest Hrvata u vrijeme prvih triju Habsbur-

govaca slufe nam brojni izvor-pisci domadi, ugarski, austrijski, niema(5ki, turski talijanski. i

Burni zivot hrvatskoga naroda u XVI. stoljedu, a naroCito vjeCita krvava borba s Tur- i

Cima bila j€ u prilog domacoj liistoriografiji hrvatskoi, jer su pismciii Ijudi pomno biljeiili zna-
i

menite dogadjaje svoga vremena. Uz Jurja Srijtmca, A. VranCi(Sa Ivana Toma§i<ia naSlo se je I

mnogo muzeva, koji su pisali latinskim hrvatskini jezikom budi o pojedinim zgodama, budi <>
i

vedim periodama. Tako dopunjuje TomaSidevu kroniku hrvatsku (Chronicon breve regni CroaUae)
t>eki nepoznati pi sac iz OmiSa u Dalniaciji, koji je hrvat&kini jezikom sastavio kratku
kroniku o dogadjajima XVI. stolje6a do god. 1563. Oiia je saiuvana tek u talijanskom prijevodu. a
§tampana <>d I. Kukuljevica (Arkiv za jugoslavensku povjestnicu, kivj-iga IV., p. 4S—65) po prc-
pisu slavnoga historiografa Ivana Luci<ia (Luciusa). Jednako je nepoznati nam junak Si-
getski, koji j<^ zajcdno s Nikolom Zrinskim god. 1566 branio re<ieni grad, hrvatskrm jezikom
opisao onu tu2nu ali slavn.u katastrofu. Ali taj se je hrvatski izvornik izgubio; saCuvan nam jc
i

samo latinski prijevod, §to ga je slovenski pisac Samojk) Budina (rodjeni LjubljanCanin) na po-
nuku Ivatia Kisela od FuZine Ivana Aiwrsperga zgotovio, te god. 1568. u Beiu Stampom izdao.
i

Po svcmu, §to Budina u pr<;dgovoru iztiCe, nw>glo bi se nagadjati, da jc reiieni spis izvorm) lutpisao
QaSpar Alapid, potonji ban hrvatsJti.
Od domadh pisaca, koji su pisali izvorno latinsJ<i, na prvom je mjestu Ivan Zermegh
Ct 6. ruj'ua 1584). Bio je rodoni iz kri?.evaiCke ?.upanile, te Je kao mladi(^ sudjeiovoo god. 1527. I

1529. lK)rhama izmedju Ferdinandovaca

u Zapoljevaca u Slavoniji. On je napisao povjest borbe
i

iznicdju Ferdinanda Zapoijc do snirti potonjega s napisom: Historia reruni gcstarum inter Ferdl-
i

naiidum et Joanneni Ungariae regcs usque ad ipsius Joannis obitum, Amstclodami apud Jaco-
bum Lepidium, MDCLXII. (preStampano u zl>omiKu: Schwandtner J. O., Scriptores rerum Hunga-
—
ricarum, tomtis II., p. 382 415). Osudnc borbe s Turcima oko Siska i Petrinje opisali su |u-
na^ki branitelj Siska kanonik Nikola Mikac (»Obsldio Siscicnsis domiiM Micatii* u zbornUoi
i

•Scriptores reroim Hungaricarum minores* edidit M. G. Kovachich, tom. I. p. 201—205.); zatim

zagrebaCki kanonik i poslije biskup Nikola Stjepanid SelniCki (1553—1602). Posljed-
nji sastavio je dva spisa: »Historia obsidionis Sisciae* izguWiena i!i zamctnuta, dok se ruko-
je

pis spisa »Historia obsidionis Petriniae et cladis Szerdarianac a. 1596« Cuva sada u arkivn »t«re-
i

30*
 II PRILOQ I.

backoga kaptola (Acta antiqua, fasc. 99. nro. 89). O buni Stjepana Bockaja kao i o razdoru izme-
dju kralja Rudolfa nadvojvode Matije pisao
i je takodjer jedan zagrebacki kanonik, po imenu
Pavao Jagustic —
(1578 1649.); njegov »Rerum memorahilium oompendium (1604. 1611.) sa- —
cuvan nam je u originalu u Ijetopisu hrvatsko-ugarskoga kolegija u Bologni (Chronologia col-
legii Illyro-Hungarici Bononiae fuiidati ab anno 1553. per reverendissimos rectores compendioso

ac brevi calamo rerum memorabilium inoticlam exhibens). Jagustic je sami bio kroz vise godina i

—
rektorom toga kolegija (1607. 1610.), te je poput svojili predsastnilta i nasljednika zapisao ne
samo zgode zavoda, nego i druge savremene dogadjaje. Njegov »compendiuTn« zaprema u recenoj
kroinologijj listove 12. —
106. U obce imade u bolonjskoj kronologiji, koja size od god. 1553. do
1764., i drugih zanimljivih biljezaka, te ne bi bilo na odmet, da se bar u izvadku stampom priobce,
Sama kronologija cuva se sada u arkivu jugoslavenske akademije (signatura: IV. c. 8.). Zanim- —
Ijivo j'e, da je u drugoj polovici XVI. stoJjeca izasla prva svjetska kronika ill obca historija u
i

hrvatskom jeziku, la napisao ju je takodjer zagrebacki kanonik, po imenu Antun Vramec

(1538. — 1587.), Naslov je djelu: »Kronaka vezda znovich zpravliena kratka szlovenzkim iezikoin
po D. Antolu pope Vramcze kanouniku zagrebechkomi. Stampane v Luhlane po luane Manldne, leto
M. D. LXXVIII«. U toj kronici imade dosta podataka za hrvatsku povjestnicu, narocito iz god.
i

1528.— 1578.
Kao neki prelaz od hrvatskih povjestnicara k ugarskim cini glasoviti Nikola Isthuanffi
(1535. — 1615.), prozvan ugarskim Livijem. Rodjen od otca Pavla i majke Jadvige Qjulajeve (Qyw-
lay) u Ugarskoj, bastinio je po majci grad posjedovanje Vinicu u Slavoniji (na zapadu od Va-
i

razdina), gdje je velik dio svoga zivota proboravio d umro. Bio je u rodu i svojti s mnoigim hr-
vatskim porodicama (ban Ivan Draskovic bio mu je zet), pa je jednako^ utjecao lu poslove hrvatskoga
kraljevstva kao ugarskoga. Sudjelovao je ne samo na hrvatsko-slavonskimi saborima, nego i
i

u bojevima za obranu hrvatskogai kraljevstva, kao primjerice god. 1594. u borbama za Petrinju.
Njego'vo veliko djelo: »H iistori ar urn de rebus Hungaricis libri XXXIV.« moze
i mora se smatrati glavnim izvorom za ugarsku hrvatsku povjestnicu u vrijeme prvih
i

triju Habsburga (1526.— 1606.). Koliko se je cijenilo radi ohilatoga sadrzaja i radi Hjepoga latin-
i

skoga sloga, najbolji je dokaz, sto je, premda omasno, dozivjelo dosada pet izdanja (prvo
CoLoniae Agrippinae 1622. in folio sa pag. 532 kod Antuna Hierata, zatim god. 1665., nadalje u
Koinu god. 1685. sumiptibus Joannis Wilhelmi Friessem bibliopolae, onda opet u Kolnu 1724. i
napokon 1758. u Becu, Pragu i Trstu.) Djelo vrijedi osobito za drugu polovicu XVI. stoljeoa i za
vrijeme od 1601. do 1606., jer je pisac kao &luzbenik Nikole Zrinskoga Sigetskoga, kao tajnik
—
nadbiskupa ostrogonsJ:oga Nikole Olaha (1562. 1568.), kao sekretar ugarske kancelarije i vijecnik
kralja Rudolfa (od 1572.), napokon kao mnogogodisnji zamjenik palatina ugarskoga (od 1582.)
i

mnogo toga sam vidiO' i doznavao, sto je drugima bilo nepoznato. Narocito bile su mu pristupne
sve sluzbene izprave, zatim drugi brojmi spisi, kao izvjesca, pisma i t. d. Osim toga sluzio se je
i suvremenim stampanim djelima, kao primjerice djelom slavnoga talijanskoga historicara Paola
Qiovia (Paulusu lovius t 1552.) & naslovom »Historiarum sui temporis Hbrd XLV«. Ovom uzornom,
u latinskom jeziku pisanom historijom nocerijskoga biskupa sluzio se je za vrijeme do god. 1547.
izdasno, dapace je neke dogadjaje (kao primjerice o Kocianovoj vojni u Slavoniji god. 1537.) male
ne doslovce izpisao. Specijalno za hrvatsku historiju onoga vijeka Isthuanffijevo je djelo gotova
riznica; k tomu pise prijatno za hrvatsko kraljevstvo, te vazda iztice cast bana, kojega redovito
zove podkraljem (prorex seu veteri nomine illorum regnorum banus). Ali ima u njega i mana. U
jednu ruku nije uvijek posve tooan u oznacivanju vremena, te koji put premece neki dogadjaj iz
jedne godine u predjasnju ill potonju; u drugu ruku prigovaraju mu, da kao gorljiv privrzenik rimo-
katolicke vjere nije vazda nepristran prema inovjercima. A da je bio odlucan protivnik novovje-
raca, pokazao je i tim, sto je svoj posjed Paukovec blizu Zagreba darovao pO' biskupu Bratulicu
u hrvatsku dozvanim Isusovcima, sto je rukopis svoje povjestnice povjerio znamenitom poslije
i

kardinalu Petiu Pazmanu, koji ga je dao god. 1622. prvi put stampati. Pored Isthuaffija vrijede
i

ostaLi ugarski historicari onoga stoljeca za hrvatsku povjestnicu kud kamo manje. AM kako ima i i

u njih podataka, spomenimo ih redom zajedno s njihovim djelima. Evo ih redom: Joannis Mi-
chaelis Bruti »Ungarioarum rerum libri qui exstant«, obasizu god. 1492. 1552., te su stam- —
pane u zborniku magjar&ke akademije (Monumenta Hungariae historica, II. Scriptores, tom. 12.,
13. i 14. Pest 1863.— 1876.) Francisci Forgach de Qhymes »De statu reipubhcae Hun-
;

gariae Ferdinando, Johanne, Maximiliano regibus ac Johanne secundo principe Transylvaniae com-
mentarii 1540. — 1572.«, objelodanjeni u istome zborniku (tom. 16., Pest 1866.); nadalje Joannis
Decii Barovii »Commentariorum de rebus Ungaricis libri qui exstant« u istome
(Barovius)
zborniku (tom. 17., Pest 1866.), a obuhvata povjestnicu god. 1592.— 1598. Znamenit je jos dnevnik,
sto ga je vodja ugarskih novovjeraca potonji palatin Stjepan Illeshazy u magjarskom
i

jeziku napisao, koji je takodjer Stampan u recenom zborniku

i ugarske akademije (tom. 7., Pest
1863.). lUeshazyjev dnevnik obaseze god. 1592. 1603., te se iztice —
velikom protivstinom prema
 IZVORI I POMAQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. m
njema^kini Keneralima u Ugarskoj. Djela izbrojenih ugarskih poviestniCara dopunlujii bromi manfi
spisi,koje >e izdao Martimis Qeorjfius Kovachich god. 1798. u Budtmu u dva svezka s na-
pisom »Scrip*ores rerum Hijnjraricarum minores hactemis ipediti. synchroni. aut proxime coaevic
Odkad su konaCno oblada'i URarskotn
Habsburgovci Hrvatskom, svc su znamemttii za i

povjest hrv.itsku i Od tih je svakako prvi Slczanin Caspar Ve-

izvor-pisci austriiskih zenialja.
lius Ursinus (za pravo Kaspar Bernhard, 1493. 1539.), od god. 1524. profesor beikojfa —
sveu5i!i5ta za .'atittske i Kr5ke autore, a poslije dvorski historioKral kraija Ferdinand! I. odgo- i

Htelj njejfove djece. Ursinus ili Bemhard utopio se je 5. ofujka 1539. u Dunavu kod Be^a, valjda
zato. §to se nije nikako mogao pogadjati sa svojotn 2enom. Kao dvorski historiograf stao ic pisati
o borbama kraija Ferdinanda s takmaoem Ivanoiti Zapoliom, ali je dotjerao djek> svoie samo do
uklfudivo god. 1531. Izdao ga je pak sve krnje tek god. 1762. prvi kustos dvorske knjiinice
Adam Franjo Kollar s napisom: »Casiparis Ursrni Vehi de belk) pannonico libri decern. Fx codi-
cibus manu exaratis Caesareis nunc primum in lucem prolati. et adnotationrbus necessariis. di-
pk>matibus, litteris etc. ex tabulis authenticis (ide et diligentia maxima excriptis ilhistrati . .

Virdobonae 1762)«. Ne samo savremeni. nego nx>derm povjestniCari (kao L. Ranke) hvale djelo i

Ursira, ko:i je pridjevak Velius primio valjda zato, Sto je zivuiii neko vrijeme u Rimu stanovao na
hirmku Velia izmedju brda Pa'atina Esquilina. Od potonjih histori&ra austrijskih iz»j<3e se oso-
i

bito Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.) sa svojim ogromnim djektm »Anna!es Ferdinandei
Oder wahrhafte Beschreibung Kaysers Ferdinand des Andern. In zwolf Theilen mit vielen Kupfern.
—
Leipzig 1721. 1722.« Pisac doduSe prikazuje poglavito sav iivot djelovanje kraija cara Ferdi- i i

nanda II. od roroda do smrti (1578. 1637.), ali se havi —

povjeSCu njegovog otca, nadvojvode i

Karla, te prikazuje dogadjaje za. vladania kraija Rudolfa; pa stoga je njegovo djek) (osobito svezke
I. —VII.) znamenito i za posljednja decenija XVI. stoljecia. SuviSe su djehi pridana dva svezka
portreta (Conterfet — Kupferstich I. 11.): u prvom su prikazana lica vladarsJtih porodica. a u dru-
gom odliCni ministri i visoki Castnici, Tako su sa^uvani portreti gotovo svlh krajiSkih generala
hrvatskih i slavonskih od god. 1578. do 1608.

I povjestnidari pojedinih pokrajina austrijskih podaju neSto gradje za historiju hrvatsku

onoga stoljeca. Tako je kranjski plemi<5 ^tampom izdao 2ivot
J u r a j K i s e 1 od Fu2hne napisao i

djelovanje smrt hrvatskoga generala Herbarta Auersperga. koji je poginuo u boju kod Buda(koga
i

22. rujna. 1575. Podpuni naslov spisa glasi: Herbardi Auerspergj' baronis etc rerum df»mt militi-
aeoue praeclare gestarum gloria praestantissimi. vita et mors, ad salutem et oommodum patriae
transacta, et in Coruatiae extremis finibus ad Budatschkum X. Calend. Oct. in proeHo adversus
Turcas, omnis n»emoriae crudeliss. Christianorum salutis oppugnatores gloriosissime oppetita. A
Qeorgio Khisl de Kaltenprunn haereditario ampJiss. ditionis Qoritziensis dapifero properanter
turbulenter descripta. Labaci ex officina Joannis Manlij M. D. LXXV. I u povjestraci KoruSke. koju Je
napisao Jeronim Megiser u njemaCkom jcziku, imade raznih podataka za hrvatsku po-
vjest naroCito za turske ratove. Naslov djelu je ovaj: Megiserus Hieronymus, Arwales
Garinthiae. Qedruckt zu Leipzig durch Abraham Lamberg im Jahre MDCXII. (1612). ReCeni Me-
giser bio je u5itelj i polrhistor. Rodjen oko 1553. u Stuttgartu izu5io je u TQbingenu; poslife je Wo
u ItaHji. a onda je 1590. doSao u Stajerski Qradac, gdie mu je nadvojvoda Karlo motu proprio po-
dijelio naslov »ordinarius historiographus*. Ood. 1592.— 1598. bio je rektor evangelitkogri gimna-
zi.u u koruSkom Celovcu. Iste god. 1598. protjeran bi za protureformacije pod nadvojvodom Ferdi-
nandom iz austrijskih pokrajina, te je onda poSao u NjemaCku, gdje ie iivio neko vrijeme u Frank-
furtu na Majni, a onda je postao izvanrednim profcsorom sveu£ili§ta historjografofn (bestellter i

historicus) saskoga kneza izbornika. Umro je na putu u Linz god. 1618. Pisao }e o svemu sva- i

icmu (o historiji, geografiji. filologiji), te ie ostavi<» za sobom 36 razliiitih djda (medju inim tur- I

sku gramatiku), Njegovi »AnnaIes Carinthiaec jcsu oma^no djek) (preko 1700 strana). ali vrijedc
z;i stariju povjest vrk> malo; tek za vrijeme od god. 1521. do 1610. (strana 1326.— 1716.) imadu
pouzdanijih podataka, naroiito za turske bojeve. Osobito }e potanko opisao Khevenhilkrovu voinu
d. 1578. u Hrvatskoj (str. 1604.— 1633.), za koju je prioheio vH5e dokumenata. i

neprekidne borbe s Turcima pronijele su ime Hrvatske

Ba.*5 Hrvata po zapa<lnoJ Evropl. a i

naroCito po njemaCkom carstvu. Kako su po tadanjem obiCaju u zapadnoj Evropi o svima znatnijim
zgodama Stampali izdavali »\etete listiee-, zvane u NjemaCkoj) Z e t u n g (dolirio-nlemaiki Thel-
i
i

dung, za pravo znadi vijest), izaSlo je u XVI. stoljc(iu takodjer broHiih takovih Iteti^a i o boievtma
s Turcima. Tako su primjerice razturivali lete^e llstifie o padu Bihada, zatim o bolcvima oko Sl^ta
i Petrinje. Koji put pridali bi 1 slike gradova i rr.jesta, m
kole se Ie boriJo. Takovfh HstWa
(Feuilles volantes) iza§k> ie nekoliko I u Francezkoj u fraticuzkom jcziku. naroCito o pohjedi kr«-
dansko) k^xl Siska 22. lipnja 1.593.. i to jedan u Parizu. a drugi u Lyonu (J. N. Tomi<5 u Spome-
niku srp&ke kraljevske akademije, XXXI. Drujfi razred. 29.. paK. 87.-89.). BiblioKrafiiu o niemU-
kim »lete6im listidmac sastavio je magjarski spisatell Kerth^ny K. s napisom: »Unsrarn he-
IV PRILOQ I.

treffende deutsche Erstlingsdrucke 1454r-1600. (Magyarorszagra vonatkozo regi nemet' n^om-

tatvanyok.) Budapest 1880.
Sve to veci broj u Ugarskoj
»l'etecih listica« o turskim ratovima
Hrvatskoj potaknuo je i

napokon njemackoga spisatelia JeronimaOertla

(Hieronymus Ortelius, 1524. 1614.)^ —
da sastavi u njemackom jeziku citavo djelo o borbama Ugarske Hryatske s turskom care- i

vinom. Napis toga njemackoga dieia jest: »Ch r on lo g a oder historische Beschreibung alleri

Kriegsemporungen und Belagerungen der Stiidte und Festungen in Hungern, Siebenbiirgen mit den
Tiirken von 1395. bis auf heutige Zeit. Niirnberg 1602.« Receni Jeronim Oertl bio je rodom iz
Augsburga, te je jos djecakom od 15 godina dosao na carski dvor u Bee, gdje je posHje vrsio sluzbu
dvorskoga prokuratona notara. Ali radi svojeg:a gorljivoga pristajanja uz pmtestantizam bio je
i

iztjeran iz Austrije (1580.), pa se je onda nastanio u Nurnbergu, gdje je umro. Na ponuku svoga i

surjaka, niirnberzkoga bakrorezca Ivana Sibmachtra (Siebmachera), koji je takodjer zasnovao ve-
liko djelo o grbovima, izradio je Oertl svoju kronologiju, za koju ir.u je surjak Sibmacher racinio
potrebite drvoreze (portrete, slike gradova bitaka). Oertl se je pri svome radu sluzio poglavito
i

»Ietecim listicimia*, ;?.li Puggerovim relacijama, pa podatcima, koje su mu davali njegovi znanci
:i i

iz austrijskih zemalja. Poslije je njegovo djelo vise puta izdavano nastavljano; niapokon je i

Martin Meyer produljio prikazivanje do svrsetka godine

je djelo slijedece godine 1664., te
izdao. Naslov ovome izdanju jest: »Ortenus redivivus et continuatus oder der
ungarischen Kriegs-Emporungen historische Beschreibung etc. von Hieronymus Ortelius und . . .

Martin Meyer. Qedruckt zu Frankfurt am Mayn bei Daniel Fievet im Jahr 1665. « U torn izdanju
u jednoj knjizi a u dva dijela potjece prvi dio do god. 1607. od Oertla, ?. drugi od 1607. do 1665.
od Mayera. I drugi dio obiluje brojnim ilustracijnma, medju kojima je lik samoga Jeronima i

Oertla. Izdavac pak citavoga djela jest »Paul Fiirsten, K'unst- und Buchhandler in Niirnberg*.

Narodi zapadne Evrope nijesu se medjutim zanimali tek za tezku borbu Ugarske Hrvatske i

s Turcima, nego za same Turke, koji su tada prijetili

i Italiji Njemiackoj. Zanimalo ih znati i i

slariju p-ovjest Turaka njihovih sultana, kao

i drzavne vojnicke uredbe njihove. U torn ih je
i i

pogledu prvi potanje poucio Hrvat Bartol Georgijevic (gledaj o njemu radnju Cedo-
mila Mijatovica u 44. knjizi Rada jugoslavenske akademije pag. 108.— 121.), koji je trinaest godina
(1528. —
1541.) proboravio u turskom suzanjstvu, prosao veliki dio carstva turskoga u Evrop! i

Aziji, proucio vjeru, obicaje,, drzavne vojnicke uredbe, pa povjest Turaka

i mjihovih sultana, pa i i

se onda s hodocastnicima iz Jeruzolima vratio u krsoansku Evropu. Pod konac 1543. desio se je

u Nizozemskoj, te je ondje poceo izdavati svoje spise, od kojih su najpoiznatiji : »De Turcarum
ritu et caereraonlis« »De afflictione tarn captivorum quam etiam sub Turcae
(Antwerpen 1544.),
tributo viventium Christianorum« Vangionum Vormatia 1545.),
(In napokon »De origine
veteri i

imperii Turcorum eorumque administratione et discip!ina« (prvi put u Leydenu 1553., a poslije u
Wittenbergu 1560. 1562. s predgovorom Filipa Melanchthona).
i Ovi spisi poplavili su ci-tavu
Evropu, dozivjeli brojna izdanja, a pojedini prevedeni su na razne evropske jezike (na francuzki i

1544., njemacki 1558., holandezki 1544., poljski u Krakovu 1548., ceski u Pragu 1567. i u Olomucu
1576.). Qod. 1552. pnsao je Georgijevic u Rim, gdje je izdao sve spise svoje u jednom svezku; god.
1555. desio se je u Napulju, odakle je pisao pdsmo poljskomu prepostu Adamu Konar&komu. Umro je
god. 1560. u Rimu.
U
svojem djelcu »De origine imperii Turcarum« prikazao je Georgijevic zivotopis turskih
sultana, te je ovima zivotopisima pridodao dvanaest portreta sultansfcih u obliku medaljona. Al*
trebalo je prikazati historiju Turaka po njihovim vlastit-m izvorima. To je pokusao njemacki uce-
i

nijak Ivan Lowenklau (1533. — 1593.) iz Amelbeuerna u Westfalenu. Lowenklau ili L e un-
ci a vius bio je povjestnicar i klasiicki filolog, ali se je bavio i 'orijentalnim jezicima, narocito
turskim. On po turskim- izvorima izdao dva latinski pisana djela; jednomu je naslov:
je poglavito
»ATinales sultanorum Othmanidarum, a Turcis sua lingua scripti, a Johanne Leunclavio latine red-
diti,« Francofurti, prvo izdanje 1588, a drugo 1596j; a drugomu: »Historiae musulmanae Tur- —
corum de monumentis ipsorum exscriptae libri XVIII. Francofurti apud heredes Andreae Wecheli
1591.« Prvo djelo obaseze povjest turskih sultana do 1550., dotiono (u drugom izdanju) do 1587.,
drugo djelo dopire do god. 1552. Narocito u prvom djelu o sultanima ima podataka i za hrvatsku
IK>vjest, kao o pobjedi bana Tome Erdeda kod Slunja god. 1584.

U novije vrijeme nastoje magjarski povjestnicari, da iz glavnih izvor-pisaca turskih prirede

izvadke, koji se ticu historije ugars^ke (i hrvatske). Tako izdaje magjarska akademija zbornik »T6r6k
'magyarkori tortenelmi emlekek« u dva odjela; u drugom odjelu (irok), priobcio je Jo'Sip
T h u r y dosad dva svezka izvadaka iz turskih izvor-pisaca 15. 16. stoljeca (Torok tortenetirok). i

Za nasu periodu vrijedi narocito drugi svezak (Budapest 1896.), koji obaseze doba od pada Beo-
grada do pada Sigeta (1521.— 1566.), u kojem su priobceni u magjarskom prijevodu
i
izvadku iili

pisci: Lufti pasa, F e r d i, Dzelalzade M-ustafa, Sinan caus Cat'b Muhamed. Od potonjih i —
 IZVORI I POM.AQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. y

Ijetopisaca turskih spomeiva su vrijedni Naima i PeCevi (Ibrahim efetidi PeCujlija), kojc ie
mnogo upotrebliavao Josip Hammer za svoie monumentaino djek) »OeschJchte des osmanischen
Reiches* (osobito tre6i Setvrti svezak). i

DovoIhk) podataka za hrvatsku povjest podavaju k>§ talijonski, naroiito m 1 e t aCk i

izvor-plsci.Medju njima iztiCe se Q. N. Dogl io n sa svoiom »Historia Venetiana sino aira(nno) i

I597«, koja je izasla u MIetcima 1598. kod D. Zenara. Osobito zanimljivo, ali pristrano u prilog i

Mletcima jest djelce< koje ie napisao zadarski nadbiskup Minucio Minuci s naslovom:
•Historia degli Uscochi scritta da , arcivesccvo di Zara. Co i i>rogressi di quella gente sino
all' a(nn<>) 1602c, Dielce obuhvada 63 lista, te priCa povjest Uskoka do 1. studenoga 1602; po-
slije je mletaCki redovnik i o crkvenom saboru u Tridentu, po imenu Paoln
pisac poznatoga djela
—
Sarpi (1552. 1623.) nastavio Minucijevo djelo do god. 1613. (Aggionta all' Historia degli Us-
cocchi di Minuccio Minucci sino all' a(nno) 1613.) Napokon je izaila jo§ jedna kontinuacija od Sar-
pija sve do god.
OVenetia, Rob. Meietti, 1626). Znaiajno je, da se je poslije na§ao jedan
1616.
taHjanski imenu Giovanni iz Ferma (rodjen god. 1558.), koji je ustao na
trgovac, po
obranu to!i ozloglasenih Uskoka, te >e nekako iza god. 1621. napisao spis, u kojemu ie u obliku
dialoga pobijao nepravedne prigovore Uskocima. Giovanni zivio je kao trgovac na Rijeci u hr- i

vatskom primorju punih 47 godina, te je jamaCno dobro iy>znavao Uskoke, njibov i'wot niihove i

tczn)<;. Obrambeni spis njegov ostao je medjutim neStampan, te se ie iuvao u kr- srediSnjem arkivu

u Firenci; tek 1877. izdao ga je dr. Franjo RaCki s napisom: »Prilog za povjest hrvatskih Uskoka*
(Starine jugoslavenske akademije, IX., p. 172.— 256.).
b. Monumenta (Spomenici). Za hrvatsku povjest u vrijeme prvih triju Habsburgovaca

vrijede kud kamo vise od izvor-pisaca nebrojeni pismeni spomenici, sahranieni po a r k i-

i

vima u Zagrebu, Budimp^sti, Becu, Stajerskom Gradcu, Ljubljani, Mletcima Rimu. Tu je toliko i

blago sahranjeno, da se ne^e mo^i nikada do kraja izcrpiti.

Izmedju spomenika na prvom su miestu zapisnici hrvatsko-slavonskih sa-
bora (Protocolla generalium regni congregationum). Kako su se za vladanja Habsburga redovito
obdriavali salwri hrvatski i slavonski, gdje koje godine i vi§e puta, stalo se je u obliku zapisnika
bilje2iti zakljuCke (articuli) podastirali kralju na potvrdu, pa sn
sabora, koii su se eventualno
onda kao zakoni. Saborski zapisnici od 1527. do 1557. jesu koje gdje razasuti (kao po
vrijedili
arkivima u Be<Ju, BudimpeSti Kormendu); zapisnici od god. 1557. pa do 1831. pohranjeni su u kr.
i

zemaljskom arkivu u Zagrebu, te su uvezani u dvanaest svezaka u foliju. Prvi svezak sadriSaje
saborske zapisnike od 1557. do 1601.; drugi 1601—1635.; treei 1635.— 1690.; ^etvrti 1691.-1709.;
peti 1710.-1728.; §esti 1729.-1738.; sedini 1739.-1744,; osmi 1745.— 1752.; deveti 1753.-1761.;
deseti 1672.-1777.; jedanaesti 1790.-1808.; dvanaesti 1809.— 1831. U tima zapisnicima sadrfana —
je ogromna gradja ne samo za nutarnju historiju hrvatskoga kraljevstva, nego za driavopravne i

i politiike odnose niegove prema Ugarskoi i austrijskim zemljama. Jedan dio tih zapisnika ^tampan
je ve6 u zborniku kr. ugarske akademije, §to su ga priredili magjarski u^enjaci FraknAi Vilim
dr. Kfiroiyi Arpad dr. pod naslovom: Monumenta comitialia regni Hungarfae (1526.-1606.) u
i

—
jedanaest svezaka (I. XI. Budapest 1874. —
1899.) U tom zborniku su uz ugarske sabore prk)b(ieni
takodjer spisi zapisnici hrvatsko-slavonskih sabora za doba 1526.
i 1605. Pored saborskih za- —
pisnika Cuvaju se u zemaljskom arkivu u Zagrebu takodjer saborski spisi (A eta generalium
regni congregationum) od god. 1500. —
1872., kojima se dopunjuju i obiaSnjuju vi§e puta odvi5e
kratki zapisnici. Ali tih spisa imade vi5e tek za 17. stoljeiie; za 16. stolje^e imade ih razmjcmo
malo, jer su ili koje kuda razneseni iH posve propali.
Uz saborske zapisnike spise, koji su podloga za prouCavanje
i prikazivanjc hrvatskc i

historije u vriicme Habsburgovaca, podaju nrnogo gradje razni spomenici, koji se ti^u ratovanja
s T u r c m a, kao
i osnivanja, razvitka
i uredjivanja krajine hrvatsko-sJavonske.
i

Tih spomenika imade veliko obilje u razliCitim arkivhna u Be(3u (dr^avtmm, ratnoni ;-

jalnom), zatim u zemaljskim arkivima u Stajerskom Gradcu Ljubljani. Obilje je toliko. u.i >v iie i

mo2e gotovo sve ni upotrebiti. \et troba tek glavne stvari izabirati. Jcdan dk) tc gradje pri-
ob(iio je §tampom Radoslav Lopa§i6 u dva izdanja; jednomu jc naslov: »Spomenlcl
hrvatske krajine. knjiga I.— III., Zagreb 1884.— 1889. (Monumenta spectantia hlstoriam Sla-
vorum meridionalium, XV., XVI., XX., edidit academia scientiarum et artium Slavorum mcridlona-
lium); a drugomu: »Prilozi za povjest Hrvatskc XVI. XVII. vlJcJca Iz §ta- i

jcrskoga zemaljsknga arkiva u Grade U€ (Starine Jugoslavenske ak«demije XVII. p

151.—231. XIX. p. 1.— 80.). Prvo djelo donosi gradju za historiju hrvatske
i
slavonskc krajine I

od god. 1531. do 1737., drugo dopuniuie tu gradju za 16. stoljc<fe. a poncSto za sedamnaesto. Nc- i

umorni Lopa!si<* ostavk> je jo§ obilatu neitampanu gradju iz rcienfh J drugih arkiva, medju njom I

hrvatska pisma znamenitijih lica u ova stoljefia.

Znamenit nadalje izvor za povjest hrvatsku jesu za prva trl Habsburgovca IzvjcStaji iH
rclacije papinskih nuncija na kraljcvskim (dotitino nadvojvodskim) dvorima u BcCu. Pragu §tajer- i

il:
VI PRILOQ I.

skom Qiadcu, zatim izvjeStaji mletackih poslanika iz Beca i Njemacke. Izvjestaji mletackih posla-
nika ili su redoviti, upravljeni na duzda (Dispacci); ili pak zakljucnj (Flmailne relacije),
kcje je p-oslanik na svrsetku svoga sluzbovanja predao mletackoj vladi. Redovitih izvjestaja (Dis-
pscci) iz Njemacke i Beca cuvaju se u drzavnom arkivu u Becu citava 303 folio-svezka, koji obu-
hvataiu gotovo tri stoljeca. Stampom je mletackih relacija dosad malo izdano. Znamenit je velik
zbornik: Alberi Eugenio, Relazioni degli am>basciatori Veneti al senato (durante il secolo
decimosesto) raccolte ed edite da . . . Tom. I.— XV. Firenza 1839. — 1863. Zbornik sadrzaje pet
ioma (1., 4., 8., 14^ 15.) relacija iz Njemacke, a dva toma (3. i 9.) iz tur&kih zemalja; u tima
svezkama itna dosta gradje za hrvatsku povjest. Veliko djelo Alberijevo dopunjuje jo§ ovo iz-
danje: Fiedler Joseph, Relationen venetianischer Botschafter iiber Deutschland u. Oester-
reich im XVI. Jahrhundert. (Fontes rerum Austriacarum, II. Diplomata et acta, XXX. Band, Wien,
1870.).
Uz ova obcenita izdanja dokumenata imade i posebnih, koja sadrzavaju gradju za osvjet-
Ijenje budr, pojedinih dogadjaja, budi stanovitih pitanja. Evo glavnijiih onim redom, kako su
svjetlo ugledala:
— Reusmjer Nicola*us (t 1602.), Epistolarum Turcioarum liber XII., XIII. & XIV...
Ex recensione N.. R. Leorini iurisconsulti, comitis palatini caesarei, et co>nsiliar:ii Saxonici. Franco-
furti ad Maenum, Anno Christi 1600.

— Stoboei Qeorgii de Palmaburgo (t 1618.), episoopi Lavantini, caesareae maie-

stati et Ferdinando archiduci Austriae a secretioribus consiliis, nee non pro eodem per
serenissimo
inferioris Austriae provincias locumtenentis e p i s t o a e ad diversos nunc primum in lucem edi- 1

tae. Venetiis apud Josephum Rosa, 1749.

—
Qevay v. Anton, Urkunden und Actenstiicke zur Qeschichte der Verhaltnisse zwi-
schen Osterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. und XVII. Jahrhunderte. Aus Archiven und Bi-
bliotheken. (Obaseze samo godine 1527.— 1541.). Wien, 1840.— 1842.
—K c h Ma t h., Quellen zur Qeschichte Kaiser Maximilians II., 2 Bande, Leipzig, 1857.
1861.
—^Fiedler Josef, Versuche der tiirkisch-siidsliavischen Volker zur Vereinigung mat
Osterreich unter Kaiser Rudolf II. 1594. — 1606. (Slavische Bibliothek, herausgegeben von F. Mi-
kiosich und J. Fiedler, II. Band, Wien 1858., pag. 288—300).
— Behrnauer dr., »Suleimans Tagebuch auf seinem Feldzuge nach Wien.«. Zum ersten-
mall im tiirkischen Originaltexte herausgegeben von Wien 1858. . . .

— K rones F dr., Actenmassige Beit rage zur Qeschichte des windischen Bauernauf-
r.

standes v. J. 1573. (Beitrage zur Kunde steiermarkischer Qeschichtsquellen. V. Jahrgang, Qraz 1868.

p. 3—34).
— Ljubi6 Prilozi za zivotopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskoga nad-
S.,

biskupa (Starine jugosl. akademije, 1870. —260). II. p. 1

— Ljubic Prilog k razpravi o Markantunu Dominisu (Starine IV. 1872. —

S., p. 1 18).
— Kostren6i6 Iv-an, Urkundliche Beitrage zur Qeschichte der protestantischen Litte-
ratur der Siidslaven. Wien 1874^
—'RaCki Fr. dr., Qradja za poviest hrvatsko-slovenske seljacke bune god. 1573. (Sta-
rine iugosl. akad. VII,. 1875., p. 164—322).
— Racki Fr. dr., Dopunjak gradje za poviest hrvatsko-slovenske seljacke bune g. 1573
i nekoiliko izprava o hrvatskoj poturici Fnanji Filipovlcu. (Starine jugosl. akad. VIII., 1876.|, p. 243
do 252).
—
Ljubi6 S., Commissiones et relationes Venetae. Tomi I. — III. annorum 1433 — 1571.
(Monumenta spectantia historiam Sl'avorum meridionalium. Volum. VI., VIII. et XI. Zagrabiae
1876.-1880).
— UtjeSenovic Ognjoslav, Izprave k zivoto^pisu kard. brata Qjorgja Utjesenovica
prozvanoga Martinusiem. (Starine jugosl. akadem. XII. pag. 42— 1880., 128).
— R a d c P. p Izprave o
i kod Siska dne
1., 1593. godine. (Starine jugosl.
bitci 22. lipnja
akadem. XIX. 172—192).
1887., 'p.

— LopaSic Prilozi za poviest protestanata u Hrvatskoj. (Starine

R,, akademije jugosl.
XXVI. 162—194). Dvadeset
1893., p. §est priloga za vrijeme 1557.— 1712. i

— Tomi 6 Jo Sedam srpskih pisama Cirilicom pisanih

v. N., mletackog arhiva iz (iz

god. 1577.
1576., Spomenik srpske
i 1603.). akademije XXXI. Beograd 1898. 70—75. kr. p.
— Tom 6 Novi podaci
i J O' kod Siska
V. N., juna 1593. godine. (Sipomenik
O' bitci 22. srp.
kr. akademije XXXI. Beograd 76—89. 1898., p.
— Tom it Jo Priloai za pokret hriscana na halkanskom poluostrvu protiv Turaka
v. N.,
krajem XVI. veka. (Q. 1594.). (Spomenik srpske kr. akademije XXXI. Beograd 1898. p. 90—94).
 IZVORI I POMAQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. VH

— Barabds Samu, Codex

epistc'.aris et diplomaticus oomitis Nicolai de Zrinio, (1534,—
1602.). I., II. Budapest 1898. — 1899.(Majryar t6rt6ne!mi eml6kek, fciadja a magyar tudomdnyos
akademia. Elso osztaly, okmdnytdrak XXIX., XXX.).
— Laszowski Emilij Tri priloga za povjest Kacijanerove vojne u SlavoniH god.
pi.,
1537. (Vjestnik hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arhiva
kr. 157—178). III. 1901., p.
— Jelid Luka dr., Izprave o prvoj za osloboUjenje Klisa uroti
kopnene Dalmacije i

od Ttiraka 1580. — 1586. (Vjestnik

g. hrv.-slav.-dalm. zemaijskog kr. 97—113). arJtiva, VI., 1904., p.
— Bo]niCi(^ Ivan dr., Darovnice kralja Ferdinanda
p '. za Hrvatsku. Po I. kralj. regi-
straturnim knjiKama »Libri Zagreb. 1906. regii«.
— Klaici Popis ratne dade u Slavoniji Rodine 1543. (Vjesnik hrv.-slav.-dalm. zemalj-
v., kr.
skoga arkiva, IX. 1907. 74—94). str.
— Horvat Karlo dr., Kobenzelovi (1592.— kardinalu Cintiju Aldo-
izvje<ita}i 1594.)
brandiniju, drzavnomu tajniku pape Klementa VIII. (Starine iugoslavenske akademije XXXII., 1907.
str. 131—316).
— Horvat Karlo dr., Monumenta historica nova historiam Bosnae et provinciarum
vicmarum Ood.
illustrantia. 1468. — 1760. (Qlasnik zemaljskog nntz>eja u Bosni i Hercegovini, XXI.
1909. Str. 1—104, 313-^24).
— Horvat Karlo dr., Monumenta historiam Usoocchorum illustrantia, ex archivis
romanis, praecipue e secrete vaticano desumpta. Pars prima. Ab anno 1550. usque ad annum 1601.
Zagrabiae 1910. (Monumenta Slavorum meridionalium, edidit academia scientiarum et artium Sla-
vorimi meridionalium, vol. XXXII.).
B. Pomagala. Uz velika djela o povjestnici hrvatskoj (Kercselich A. B.: »De resmis
Dahnatiae. Chroatiae et Sclavoniae notitiae praelimJnares«, »Historiarum cathedraHs ecciesiae i

zagrabiensis partis primae tomus I.«, koja sezu do 1603), zatim ugarskoj (K a ton a Steph., Hi-
storica critica regum Hungariae tomulws XX. XXVIII.; —
Fe s s le r-Kl e in, Qeschichte von Un- i

garn. und IV. Band),

III. onda o austrijskoj (naroCito Huber Alfons, Qeschichte Oster-
i

reichs. III. und IV. Band), o kojima ie bilo govora u prijaSnjim svezkama, treba io§ napomenuti
veliko djelo o ugarskoj povjestnici, koje je izaSlo povodom milenijske proslave. Naslov tomu djelu ie
»A magyar nemzeti tort^nete; peti svezak toga djela (Budapest 1897.) obuhva<^ povjest prvih
triju Habsurga od 1526. —
1608., a napisao ga je Ignjat AcsSdy, koji je takodjer izdao lijepu
studiju o financijalnim prilikama Ugarske za Ferdinanda I. (MagyarorszSg penzOgj'ei I. Ferdinand
urakold5sa alatt. 1526.—64. Budapest 1888.).
NjemaCko-austrijski TX)vjestni(5ari bavili su se mnogo habsburikim vladarima XVI. stolje^a,
te su napisali o njima obse2ne monografije. Kralja Ferdinanda i njegovo doba prikazao je Ferdi-
i

nand BuchhoHz u velikom djelu »Qeschichte der Regierung Ferdinand I., BSnde I. IX.,
: —
—
Wien 1831. 1838.« Premda je djelo u «dje kojem pogledu vet zastarjek>, ipak je jo§ uvijek osnovna
radnja o torn vladaru. Narodito >e potrebit svakome povjestnidaru deveti svezak, koji sadr^aje same
dokumente. Jednako je znamenita monografija, koju je na^usao Friedrich Hurter s na-
pisom: Oeschichte Kaiser Ferdinand II. und seiner Eltern bis zu dessen Kronung in Frankfurt. XI.
—
BSnde. Schaffhausen 1850. 1869.« U torn djelu prikazan je dod4i!5e poglavito potonji kralj car i

Ferdinand II.. ali pokraj njega pri6a se potanko o vladanju otca njegova nadvojvode Karla. kao o i

kraljevima Maksinvilijanu, Rudolfu Matiji (u prvih osam svezaka). SuviSe ie svakomu svezku pridan
i

K>§ lijep broj dokumenata, narodito listova. JoS treba spomenuti monografiju. koju je napiaeo
Dr. Antun Qindely s napisom: »Rudolf II. und seine Zeit, II. BSnde, Prag 1863.— 1868.€
Od brojnih djela, razprava Slanaka, koji se vi§e ili manje Wu hrvatske poviestnice u
i

XVI. stoljeiu. neka budu abecednim redom spisatelja izbrojeni ovi:

—
Bidermann H. I. dr., Zur Ansiedlungs- und Verwaltungs - Qeschichte der Krainer
Uskoken im XVI. Jahrhunderte. (Archiv fiir Heimatkunde von Franz Schumi, I. 1882., p. 128—144.
145—154).
—Bidermann H. I. dr.. Die Serben-Ansiedlungcn in Steicrn>ark und im Warasdincr
Orenz-Qeneralate. (Mittheilungen des historischen Vereines far Steiermark XXXU 188.1., p. 3—62).
—Bidermann H. I. dr., Zur Qeschichte der Uskoken in Krain. (Archiv fQr Heimat-
kunde von Franz Schumi, II. 1884. und 1887.. p. 174—207).
—Bidermann H. I. dr., Steiermarks Beziehungen zum kroatisch-slavon. KAnigreich im
XVI. und XVII. Jahrhunderte. (Mittheilungen des historischen Vereines fOr Steiermark. XXXIX.
Heft 1891., p. 3—125).
- RuSar Fran jo dr.. Sirenje reformacije u Hrvatskoj u XVI. stolieiu. (Vjestniit kr. hr-
vatsko-slavon.-dalm. zemaljskog arkiva, II. 1900., p. 65—77. 201—214. III. 1901., p. 218—236).
— a
Cut 6 Vejsil, Kaciga Mchmed paSc Sokoiovlda, velikog vezira. (Qlasnik zemali.
niuzeja u Bosni Hercegovini, XIX. 1907., str. 415--421). Sravnl io5 Kukuljcvie Ivan. OtasovitI Hr-
i

vati proi^Iih vjekova, str. 73 — 97.

Vlll PRILOQ I.

— Fest Alfred, Uskoken und Venezianer der Qeschichte von Fiumc 1575.— 1618. in

(Ungarische Revue, Budapest pag,

XII., 245, 530, 673). 1892., 160,
— Q g a n e S v n Venezia e Uscocchi dal 1570
i t i 1 iFiume, Battara, 1904.
o, gli al 1620.,
— Qomory Qom-or, Tiirkennoth und das Grenzw€sen
v. Ungarn und Croatien in

wahrend sieben Friedensjahren VO'U 1575. — 1582. (Mittheiiungen des Kriegsarchivs, k. u. k. Jalir-

gang 155—178).
1885., p.
— Q ruber Dane, Borba Hrvata Turci od pada Sigeta do mira 2itvu Dorozkoga s -

(1566.— 1606). U Zagrebu 1879.

— Hatvani M. (Horvath), Frater Qyorgy elete (Tortenelmi zsebkonyv. Pest 1859.).
— Horvat Karlo dr., Toma Erdedi-Bakac, ban hrvatski. U Zagrebu 1900.
— Horvat Karlo dr., Vojne ekspedicije K'emienta VIIL u Ugarsku Hrvatsku. Zagreb i

god. 1910.
— Horvat Rudolf dr., Borba Hrvata Turcima za Petrinju (1592.— U Petrinji s 1596.).

god. 1903.
^Ivic Aleksa dr., Seoba Srba u Hrvatsku i Slavo'niju. Prilog ispitivanju srpske
proslosti tokom 16. i 17. veka. U Srem. Karlovcima 1909.
— J a s z a y Pal, A magyar nemizet napjai a Mohaczi vesz utan. Pest 1846.
— .lelic Luka Usikoci urote o preotmi Klisa za druge poilovxe XVI. vieka. (Qlas-
dr., i

nik Malice Dialmatinske 1904. pag. 239—254, 329^49). III.

— K a ret Anton, Tiranstvo grascaka Frana Taha njegovega sina Qabriela. Ma-
sip in

ribor 1909. (Poseben odtisk »Casopisa za zgodoyino narodopisje VI. 1909. Maribor).
iz i

— Koblar Anton, Boji na Krajinah zmaga Sisku pred 300 (Izvestja muzej- in pri leti.

skega druztva za Kranjsko 81—90, 121—132, III. 1893., P'. 161-^-174).

— Kcmatar F Die Theilnahme Hans Katzianers bei der Wahl Ferdinands von Oster-
r.. I.

reich zum Konige von Kroatien. (Mittheilungen des Musealvereines fiir Krain. Jahrgang XII.

Laibach 1899., V. u. VI. Heft, p. 142—149 u. 161—174).

— Kom^atar Fr., Die ersten Dientsjahre Hans Katzianers. (Jahresbericht der k. k. Staats-
Oberrealschule in Laibach fiir 5—12).
das Schuljahr 18991900. Laibach 1900., p.
— Komatar Franz, Die Theilnahme Hans Katzianers an den Kampfen gegen Zapolya
imi Jahre 1527. (Jahresbericht der k. k. Staats-Oberrealschule in Laibach fiir das Schuljahr
1901/2, pag. 1—23).
— Loebl Alfred H. dr., Zur Qeschichte des Turkenkrieges von 1593.-1606. Teil I., II.
(Prager Studien aus dem Qebiete der Qeschichtswissenschaft, Heft VI. u. X. Prag 1899.-1904.).
— Lop a sic R., Karlovac. Poviest i nijestopds grada i okolice. U Zagrebu 1879.
— L o p a s i c R., Bihac I Bihacka krajina. Zagreb 1890.
— L p a s c R., Oko Kupe,i KoTane. Mjestopisne i povjestne crtice. Zagreb 1895.
i

— Ljubic O Markantunu Dominisu (Rad jugosl. akad.

S|, — X., p. 1 ^159).
— Ljubic S m Ob Oidnosajih medju republikom mletackom dubrovackom od pocetka
i e, i

XVI. stoljeca do njihove propasti. (Rad jugosl. akadem. LIII. p. 94).

— Mesic Matija, Zivot Nikole Zrinskoga, Sigetskoga junaka. Zagreb 1866. (Obznana
od Rackoga u Knjizevniku 590—596). III. 1866., p.
— Rack Fr. dr., Ob obrand hrvatsko-slavonske granice u XVI. XVII. vieku gledista
i i s

drzavopravnoga. (Knjizevnik, 510— 541). III., 1866., p.

— Ra dies P. Die Schlacht bei Sissek Juni 1593. am Fest'age des Achatius. Fine
v.. 22. h.

Denkschrift. Laibach, Blaznik, 1861. J.

— Radics P. Herbard VOL, Freiherr zu Auersperg (1528.-1575.). Wien 1862.
v.,
— Rutar Slovenske dezele ustanovitev vojaske Krajine za Ferdinanda (Spomenik
S., in I.

seststoletnici zacetka Habsburske vlade na Slovenskem'. Zalozila in na svetlo dalo Matioa

Slovens.ka. V Ljubljani 1883., p. 197—240).
— Sal am on F Ungarn im Zeitalter der Tiirkenherrschaft.
r., Deutsche iibertragen In's
von Qustav Jurany. Vom Verfasser autorisierte Obersetzung. Leipzig, 1887.
— Schnurrer Chr. Fr., Slavischer Biicherdruck Wiirtemberg im Jahrhundert. in 16.

Tubingen 1799.
— Smolka Stanislaus dr., Ferdinand des Ersten Bemlihungen um die Krone von
Ungarn. (Archiv oesterreichische Qeschichte. Band LVII., Wien
fiir pag. — 172). 1878., 1

— Stauffer Albrecht, Hermann Christoph Qraf Russworm, kaiserlicher Feld- v.

marschall den Tiirkenkampfen unter Rudolf
in Munchen 1884. II.

— Stauffer Albrecht, Die Belagerung von Kanizsa durch die christlichen Truppen im
Jahre 1601. Pisma i izvjestaji Petra Gasala, tajnoga pisara nadvoivode Ferdinanda, od 29. kolo-
voza do 9. studenoga, upravljeni iz kr.scanskoga tabora na suprugu ili maiku nadvojvode u
Oradac. (Mittheilungen des Instituts fiir cesterreichische Qeschiclitsforschung, VII., 1886., p. 265-313).
 TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. IX

— St e rn wen te r Arthur dr., Aus dcm Leben des steirischen Landeshauptmannes

Hans III. Ungnad-Weissenwolf. Freiherrn von Sonneck. (Jahresbericht des k. k. Staats-Qymna-
siums in Marburg 1884.. p. 1 — 44).

— Steklasa Ivan,
Padec Krupe leta 1565. (LjubUanski Zvon, XII. 1892., str. 169—174.
286—292). Steklasa napisao je io§ za »Letopis Matice Slovenske* jfod. 1887.-1898. 2ivotopise
2ige ViSniegorskoga Joiefa Lamberga, nadalje hrvatskih
i krajiSkih generala Ivana Lenkovkia.
Herbarta Turjaskoga (Auersperga), Ivana TurjaSkoga, JoSta Josipa Tuma, Andreja TurjaSkoga i

Jurija Lenkovi<Sa.
— T o ni J o i (5 V. N., Pe6ki patrijarah Jpvanpokret hri§6ana na Balkanskom poluostrvu
i

1592.— 1614. U Zemuiui 1903. Od istoga pisca spomena su vrij'edne io§ ove razprave Clanci: Pre i

tri stoljeca. Kraguievac, 1894. — Jedan list iz Istorije Srpskog Naroda u Dalmaciji u 1596 godin;
Beograd, 1894. — Danak n krvi. Prilo2ak prouiavanju istorije Srpskog Naroda u XVI. veku.
Beograd, 1898. — Pokret Srba u okoHci Klisa 1603 godine po dosad neobjavljenim dokumentima.
Beograd, 1898. — O ustanku Srba u Banatu 1594 gcd. Istorijska Beograd. — Crtice studija. 1899. iz

Istorije Sen;skih Uskoka. Novi Sad, 1901. — Megdan u Srba XVI.

I. XVII. i stoljeca. Istorijska
studija. Novi Sad, 1902. — odnos Crne Gore prema Turskoj 1528. —
PolitiCki Istorijska ras- 1684.
prava. Beograd, — Kad spaljeno
1904. Sv. Save. Rasprava. Beograd 1906. — Grad
je telo Klis u
1596. godini. Pristupna akademska rasprava. U Beogradu 1908.
— T r n k a F r., Djelovanje Ferdinanda I. u Ugarskoj Hrvatskoj od rzbora u Cetinju do i

bitke tokajske i smrti Krste Frankapana. (GodiSnje izvje§6e kr. vel. reaike u Zagrebu, 1888, p. 5 76). —
— Trnka Fran jo, Borba o priestolje u Ugarskoj i Hrvatskoj od bitke MuhaCke do
izbora u Cetinu. (GodiSnje izvjesiie kr. uciteljske §kole vje^baonice u Petrinji za iikolsku godinu
i

1889 1890, U Zagrebu 1890. Str. 3--17).

— Ut e§enoV c
j i O gn o s a v. 2ivotopis kardinala brata Qjorgja UtjeSenovida, prozva-
j 1

noga Martinusius (Rad jugosl. — akadem. LIII., p. 1—93., LIV., p. 1 61). i

— 'Valvasor Weichard, Die Ehre des Herzogthums Krain, Laibach

v. 1689.
— Voigt Johannes, Der Freiherr Hans Katzianer im Tflrkenkrieg. (Friedrich Raumer's
Historisches Taschenbuch, Neue Folge, V. Jahrganp —246). 1844., p. 1

— Vaniiek Fr., Specialgeschichte der Militiirgrenze, — Wien 1875. I. IV.

— Wertheimer Eduard, Zur Geschichte des Tiirkenkrieges Maximilians 1565. und II.

1566. (Archiv Oesterreichische Geschichte

fiir 43—101). LIII 1875., str.
— Zwiedineck-Siidenhorst Hans dr., Ruprecht von Eggenberg. Qratz v. 1878.

P R I L O II.

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.
(Str. 56). Nos Andreas dei et apostolicc icdis gratia Episcopus Tmicnsis ct Abbas Topli-
1.

censis, Joannes Torquatus Corbauie, Nicolaus Zrinv. Christophorus et Wolfgangus fratres ac Oe-
orgius de Frangepanibus, Segnie, Wegiie, Modrusie, Stephanus de Blagay Comites. Christophoms
de Pernya, Bernardus Thumpich de Zechan, Joannes Kobazich de Brikowicza. Pauhis Jankovlch.
Caspar Krysanich. Thomas Chypchych, Michael Zkoblych. Nicolatis Babonosych. Gregorius Ot-
mych iudex nobilium comitatus Zagrabiensis, Antonius Othmych. Joannes Nouakouych. Paulus
Isachych, Gaspar Guzich, Stephanus Zymj'ch, ceterique vniuersi nobiles ct proceres, neciwn iK>bi!ium
comitatuum, ciuitatum, et districtuum populorum rcgni Croatie vniucrsitas, ad pcrpetuam rei me-
moriam, fatemur et recognoscimus, notumquc facimus tenore prcscntium vtiiticrsis. Cum screnissi-
mus et potentissimus princeps et d<iminus Ferdinandus del gratia Bohemie et Croacic rex,
Hispaniarum, sacri Roniani imperil princeps elector, archidux Austrie. dux I^rgundie, Brai
Stirie, Charinthie. Carniole, Slesic. Wirtembergie tic. Marchio Morauic. Burgovie etc. comes Tiro-
lis, Marchie Slauonice, portus. Naonis. et Salinarum. sacri Roman! im-
Celeie. Qoritie etc. tlominus
peril locumtenens generalis etc. Princeps et domirilis noster gratio&lssimus, miserit his diebus ad
nos sacre sue regie maiestatis consiliarios et oratores reverendum in Christo patrem et domi-
num Paulum de Oberstain, dei gratia prepositum Viennensem, artium philosophic et vtriusque juris
dfrctoreir. Nfcolaum Juritschitcz. suprcmum capitaneum. Joannem Cacziancr ct Joanncm Puchlcr
arcis Meichou prefectum, capitaneos, domliK>s et amicos nostros singula res. et ipsi prefate regie
maiestatis nomine, tamquam ]>leno et sufficient! nwndato ab ea suffulti. nos requisierlnt. ut suam
I'laiestatem pro nostro legittimo et natural! rege ct domino, et scrcnissintam princlpem ct tk>minam
X PRILOQ II.

domiiiam Annam Hungarie, Bohetnie, et Crcatie leginam, principem et dominam nostram gratiosis-
simam, pro nostra leg'tima et naturali regina et domina recognosceremus, illisque desuper de-
bitum fideli+atis et homagii iuramentum prestarenius, quod nos, exacte perpensis et diligenter
consideratis iuribus, quibus idem rex noster serenissimus vna cum dicta serenissima domina regina
sua consorte etc.pro sacro regno Hungarie iure bereditario obtinendo ad plenum et sufficienter
fulcitus et prouisus est, precipue vigore plurium inoonuincibilium
tractatuum quos nos ex funda-
mento vidimus, legimus postremo vigore electionis, iuxta decreta et sanctiones regni
et relegimus, et
Hungarie, in generali statuum et ordinum illius regni conuentu, die sexta decima mensis decem-
biis proxime elapsi, in oippido Posoniensi, rite et legittime facte et publicate, necnon attentis pariter
tot gratiis, opibus, et emolumentis, quibus nos et Croatie regnum sua sacra regia maiestas, sola
inter tot Christi-anos principes, pluribus annis, contra immanissimos Thurcas, ne nos Hlorum seua
tyrannide a fide orthodoxa et Christiana republica deficere compellenemiur, benigne conseruauit, ac
infinitis aliis beneficentiis et nos et vniuersas res nostras pro singulari sua dementia et liberalitate

sibi continue commendatas habuit. Idcirco prefa^orum dominorum oratorum iuste et honeste requisi-
tioni, tam denote, quam reuerenter annuimus^ et hodie, ante sumptum prandium, quum adihuc jeiuni

essemus, omines et singuli vnanimiter, vna voce, et proclamatione, nobis in igenerali nostro con-
uento existentibus, prenominatum serenissimum dcmanum regem Ferdinandum in verum, legittimum,
indubitatum et naturalem nostrum, et tncius huius 'inclyti regni Croatie regem et dominum, necnon
prefatam serenissimam dominam reginam Annam in veram, legittimam, indubita^am, et naturalem
nostram, et tocius regni Croatie reginam et dominam, felici omine elegimus, recognouimus, assump-
simus, publicauimius, f-ecimus,, constituimius et proclamauimus, proclamarique fecimus, per vicos et
plateas, prout tenore presentium etegimus, recognoscimus, assumimus, facimms, cons^ituimus, pro-
clamanus, veneram'Ur am^bas suas maiestates in nostrum (ut premittitur) regem et dominum, regi-
nam et dominam, omiii meliori et alacriori via, forma, jure, consuetudine, et solennitate, quibus
melius et efficatius facere potuimus, possumus, dehiiim.'us, et debernus, vna cum prestatione debiti
fidelitatis homagii iuramenti, quod similiter publice alta et intelligibili voce, vt nobis dictus reveren-
dus doniinus Viennensis prepositus, sua quoque uoce preibat, eleuatis in altum digitis, et manibus
cum summo gaudio, prestitimus, in forma, ut de verbo ad verbum sequitur, et est tale, videlicet:
Juramus et promittimus, quod ex nunc in antea erimus fideles semper et obedientes serenissimo
principi et domino domino Ferdinando Bohemorum regi, eiusque consorti serenissime domine Anne
nate regine Hungarie et Bohemie etc. dominis nostris clementissimis et gratiosissimis, tanquam
veris, legitimis, et naturalibus heredibus ac regi et regine regni Croatie, eorumque beredibus et
locumtenentibus, sine guberna+oribus; bonumque et commodum ac salntem eorum cogitabimus, et
pro virili nostra promouebimus, damna vero et preiuditia eorum, pro posse nostro, auertemus et
precauebimus, aliaque omnia et singula faciemusi que bonis subditls et fidelibus seruitoribus erga
dominum suum conueniunt, et ad que tenentur et astringuntur, quodque nullo vnquam tempore dein-
ceps aliquem alium in dominum, aut regem nostrum acceptare vel recognoscere velimus, prefer
mjaiestatis suas, eonum heredes, quodsi vero coniunctim vel diuisim comperiremus, vnam aut plures
personas, sine ecclesiastici, siue secularis status et oonditionis, que in preiuditium maiestatum sua-
rum', vel verbo aut facto, alii vel aliis, in bonum eorumdem adherere vellent, nos vbi tales res-
ciremus, continuo maiestates suas, vel superioritatem nobis per eas datam, admonebimus et aui-
sabimus, iuuabimusque omnes tales sic inobedientes ad debitam obedientiam reducere, omni penitus
dclo et fraude, remotis, ita nos deus adiuuet et sancta eius Euangelia; decantato desuper solen-
niter in ecclesia hie monasterii S. Marie visitationis fratrum minorum de obseruantia ad omnipo-
tentis dei laudem, honorem, et gratiarum actionem, cantioo Te Deum laudamus etc. cum campana-
rum frequenti sonitu et pulsatione, quo fit inter cetera, quod nos omnes et singuli vna cum here-
dibus posteris et succesoribus nostris in infinitum, sumus facti veri, naturales, tegittimi, et indubitati
subditi prefati serenissimi domini regis et serenissime domineregine nostre, ac suorum heredum
infinitum ex lumbis eorum descendentium. In quorum omnium supradictorum inconcussam et integram
fidem et sufficiens testimonium has iiteras fieri fecimus et ereximius, quas sigilis nostris solitis

partim propriis, partim communibus, perpetuo valituras, roborauimus. Datum in oppido munimine
Cetinensi in generali nostro co.niuentu in supranominato monasterio celebrato. Die prima mensis Janu-
arii anno a natiuitate domini Ihesu Christi salvatoris nostri millesimo quingentesimo vicesimo septimo.

2. Ferdinandus Dei gratia Hungarie, Boemie, Dalmatie, Croatie, et c(etera) Rex,

(Str. 75).
Infans Hispaniarum, Archidux Austrie, Dux Burgundie etc. Imperialis Locumtenens generalis etc.
M.agnifice fidejlis dilecte! Com(m)is'imus Nobili fideli Nobis dilecto, Sigismundo de Dietrichstein
Baroni in Holemburg et Vinckenstein Consiliario et Capitaneo nostro Provinciali in Stiria Nonnulla
rostro nomine Tibi referenda sicut ab eo coram accipies. Que cum ex mente et voluntate n(ost)ra
veniant, Te requirimus singulari studio, ut eidem Sigismundo nostri contemplatione non solnm fidem
indubiam super hiis que referet prestes, sed etiaam Te super eisdem ita geras et exhibeas sicut in Te
confidimus, et Tuo pariter erga Nos fidelitatis officio congruit. Nostram in eo benignam executurus
 TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. XI

voluntatem. Datum in Civitate nostra Regali Praga Die XXV. Mensis Martii Armo domim M. D.
XX'VII. Regiwrum vero nostrorum Anno primo. h'erdinandus m. p. Ad niandatum domkii Regis pro-
prjum lo. Mainsll m. p.

3. d(omine) amice honorande. Bene novit do(minacjo) v(estra) quale res-

(Str. 89). Egregiie
ponsum medio domim Magistri Johamiis de Thah etc. habuerit. Quare
ipsa ex parte castri Zelyna
monemus' et hortamur e(andem) d(ominacioi>em) vestram, velit ab inquietacione et desolacione bo-
Dorum ip&orum Zelyna inmunis esse ac amiciciam pocius nostram amplecti quam ea abuti; quia
infra revisionem legitimam nos bona ipsa tanquam nobis in protectionem contra violentias data pro
viriii tueri decrevimus. Quare iterum do(minacio) v(est)ra amicicie nostre racionem habere velit
consulimus. Ex arce nostra Chasmensi in festo beati Pauli primi eremite 1529. Simon episoopus
Zagrabiensis m. p.
4. Commissio propria domini Regis. loannes dei gracia Rex Hungarie Dalmacie
(Str, 95).
Croacie etc. fideli nostro Reverend©
in Chnisto patri, domino Simoni episcopo Zagrabiensi ac
Regnorum nostrorum Dalmacie Croacie et Sclauonie Bano salutem et graciam. Exponitur Msuestati
nostre in personis fidelium nostrorum, Nobilium Petri de Bogacho et Stephani similiter de Bo-
gacho, filii sui, Qualiter superioribus hijs diebus Ludouicus Pekry, notorius infidelis, hostis, et
emuius noster manifestus, totalem possessionem ipsorum exponencium Qrawassocz seu Razynycza
a'Jter appellata(m), in comitatu Crisiensi existentem, habitam, de manibus eorundem exponencium
violenter pro seipso occupasset, occupatamque prae manibus suis teneret eciam modo in preiudi-
cium eorundem exponencium et dampnum valde magnum. Que quidem totalis possessio dictorum ex-
ponencium de manjbus iamfati Ludovici Pekry infidelis nostri (prout speramus) eliberi poterit, volu-
mus, et fidelitati vestre liarum serie mandamus, quatenus statim post eliberacionem huiusdem bono-
rum, prescriptam totalem possessionem Qrawassocz siue aliter Razynycza nominatam, prefatis ex-
ponentibus tanquam merum et syncerum ius ipsorum remittere et resignare, eosdemque in domktio
eiusdem contra quoslibet illegitimos impetitores et turbatores tueri et protegere velitis et debeatis
auctoritate nostra Regia presentibus vobis in hac parte concessa, iureque et iustitia mediantibus.
Secus non facturi presentibus perlectis exhibentijus restitutis. Datum Bude in (festo sancti) Egidij
Abbatis et confessoris Anno Domini Millesimo, Quingentesimo Tricesimo.
5. (Str. 133). Nos igitur JOANNES rex prefatus, onuies articulos prescrtptos, et onmia eorum
contenta acceptamus, approbamus> ratificamusq(ue) et confirmamus, ac rata, grata et firma pro
nobis et heredibus nostris habemus, promittentes in uerbo nostro regio et in fide nostra Christiana,
quemadmodam super hos reale etiam et corporale iuramentum coram prefato domino oratore ce-
sareo et commissario in hac parte ipsius cesaree et Romanorum regis maiestatum et coram consi-
liariis nostris prestitimus, omnia et singula premissa firmiter et inuiolabiliter observare, omni dole

et fraude sinistrjque machinacione remotis. In cuius rei memoriam firn>itatemq(ue) perpetuam pre-
sentes Hteras nostras sigillo nostro, quo ut rex Hungarie utimur, impendent! et subscriptione ma-
nus nostre commainitas duximus concedendas. Datum Waradini, in festo beati Matthie Ap(osto)li,
anno domini millesimo quingentesimo tricesimo octauo, regnorum vero nostrorum duodecimo. Joan-
nes rex manu p(ro)p(ri)a.
6. (Str. 203). plemenyty Izabrany poklon I pozdrawlenye neka znate kako oche tamo kwain

d<»ytynas zlwga knez Petar Sylyak za nyko zwoye dwgowanye / ko ochete od nega pwno zrazw-
myty. Zatowaz prozymo dawam bwde prepr)rwcbeii polak prawycse, 1 bog waz zdrawyh dersy dan
wchakowutwrnu 13 dan Jwny 1558. Miklows knez Zrynzky etc. plemenytomu Izabranomw knezw
mateyasw iiotarywsw I zwdchw zagrebzkomw etc prijatelw nam pochtowanomw.
7. (Str. 207). Egregie domine et amice i>)bis honoraiKie, salutem et nostri commendationem.

Conservationi arcis Zygeth et omnium in ea existentium valde gratulor, sed tanto magis, quia Do-
(nimationem) vestram vidennis esse florem nostrar- nationis, eo quod eadcm Croata est. Dccoravit
enim Dominatio vestra non solum se hoc suo celebrl facto, sed ct nos omnes Croatas. Quam-
obrem cum Deus optimus maximus eandem hue adtulerit, sa qua in re eadem nostra opera uti
voluerit, nos semper sibi paratissimos habebit, queque eiusdejn causa subire. quani una cum
reliquis isthic existentibus feliciter oonservari optamus. Datum Vienne 14 August! 1556. Vestre

dominationis frater et amicus Qeorgius Draskowyth m. p.

8. (Str. 257) q(uam) et bona uniuersa ad manus fiiioruCm) m«oru(m) assl-

.... ipsa
gnar(e), q(uam) etia(m) de om(n)!bus rati<>ne(m) dar(e) debeant, et s!nt obligati. ad que
om(n)l«
p(re)missa fid.e(lte)r obs(er)uan(da) om(n)es officiates meos presentcs et futuros obHgatos et oor-

porali !urame(n)to astrictos esse volo. — Item tutores ct defenaores tarn huius mci ultimi testa-
meniti,q(uam) etia(m) consortis mee cha(rissi)me. fil»oru(m)q(uc) ct fiH«ru<m) meanim. universo-
ru(m)q(ue) bonoru(m). tam in Hungar(ia). q(uam) CroaUa et Sdauonia h(ab>itorum, post
sacram
mag(ni-
cesarea(m) et regia(m) m(aiesta)tem, lego et co(m)mitto revcrendissimos, spectaWlcs et
ni(t-
fDcos d<omi)nos Nioolaum Olahum archiep(iscop)um StrHtoolcn(scm), k)C«(m)tenen(tein) rcffte
Xn PRILOQ li.

iesta)t(is) Georgiu(m) Dra&kowyth ep(isoop)um Zagrabien(sem), FranciscuCm) de Bat-

etc(etera),
tliyati, Ladislaum Stephanum Banffy. Chr(ist)oforum Orzagh, Franoiscum Thwrzo filios meos
et
cha(rissi)mos, Lucam Zekel, Ladislaum Kerecheni, Mich(ae)l'eni de Mere locumtenen(tem) palatina-
le(m), .lohaniiem Alapy capitaneu(m) regie m(aiesta)t(is), quos ea qua maiorCi) possum- diligeii(tia)
rogo et obsecro dictos meos liiberos et consorte(m) cha(rissi)mam bonaq(ue) vmversa, apud p(re)fa-
ta(m) sacra(m) cesarea(m) et regia(m) niaiestatem, ne(c) non vbipia(m), omni studio et diligeii-
(tia) p(ro)movea(n)t, p(ro)tegant et defendant, quedmadmodum cora(m), dum in humanis agercm,
sepenumero om(nes) id se factur(os) dixerunt. Actum in arce mea Chalitornya, feria tertia pro-
xima post domi(ni)cam quasimodo, anno dComijni millesinio quingentesimo sexagesimo sexto. Ni-
colaws comes Zryny etc(etera) m(anu) p(ro)p(ri)a.
9. (Str. 279). Scribere aliquid, quod aut ad communem hominum utilitatem, aut ad Princi-

pum, Nationum, virorumque illustrium memoriam \\\ posteros propagandam pertineat, quum omnibus
aetatibus iucundum, laudabile usitatumque ac summe necessarium fuisse omnes scriptores testen-
tur, nosque plane ipso usu, ac naturald ratione in dies cognoscimus . . .

10. Plemenyty yzybrany knez Matijas prozymo w m za nasw pryazan da byzte

(Str. 281).
byly k toy prawdy honako kako zamo w m prozyly y tolykayse da byzte byly y na lowynchycha
ztranw prozymo waz prychmyte ta trwd za nasw wolw a my hochemo w m tO'lykayse pryazanom
warnwty y bog w m wezely. Ferenaoh F(rankopanj knez Z(lw!ns)ky ban etc. (Adresa na hrbtu:
Knezw Matyasw notarywsw pretelw postowanomw«),
11. Maximilanus Secundus, Dei gratia, electus Romanorum Imperator, semper
(Str. 293).
Augustus, Qermaniae, Hungariae, Bohemiae etc. Rex etc. Egregij, NobiJes, et agiles^ fideles
ac
Nobis dilecti. Quum intellexerimus, Magnificum quondam- Comitem Franciscum de Zlwn etc., do-
minum vestrum, his proximis diebus e vita miigrasse, eiusque tanquam boni et strennui ServitorJs
nostri morti condoleamus: Volentes, vt bona iilius,hostibus vicina, ipso sublato, a periculo cuslodian-
tur, et Stipendiariique radlites, qui sub ductu illius hactenus fuerunt, debito modo regantur: eorum
omnium curam fideli nostro Reuerendo Qeorgio Draskowith, electo Archiepisoopo Colocensi, etc., et
Bano istic nostro demandavimus. Quare fidelitati vestrae, et vestrum. singulis firmiter committimus
et mandamus, vt interea, donee aiiud votois commiserimus, prefatum Archiepiscopum Banum audire,
et illi in ys^ quae nostro nomine vobis iniunxerit, obedire, eiusque ductui eodem modo et ordine,
quo hactenus sub quondam domino vestro fuistis^ subesse, nobisque et Regnis iliis nostris inseruire
debeatis. Secus non facturi. Datum Viennae, decima sexta die Mensis Decemibris, Anno- Dominj
M. D. LXXII. Miaximilianus m. p.

12. (Str. 307). (de Croatis 1575.). Rever&ndo fidelii nobis syncere dilecto Qeorgio D r a s k o-
wj^th, Electo Archiepisoopo Colocensi Episcopo Zagrabiensi, n-ecnon Regnorum nostrorum Dal-
matiae, Croatiae, et Sclauoniae Bano, ac Gonsiliario nostro ./. Agram. Cito cito cito cito. reddite
21. Januarii 75. Moiimina Nobilitatis Croatiae.
13. (Str. 313). successiue instituatur et ad effectum perducatur, quando permutationes Capi-

taneatuum, ac aliae similes officiorum coUationes fiunt. Benigne itaque uobds nomine Caesareae
Maiestatis committimus, ut posthac in rem hanc diligenter aduertatis, ac apud nobis subiectos mi-
lites sic eam instituatis, ut imposterum, nobilioribus quidem personis, singulis non pilures quam
summum decern Equi-
sex, Inferioris conditionis duo aut tres, eorundem^ uero Capitaneis, octo aut ad
tes, sub proprio ductu ac ordine permittantur. Exequemini in eo, benignam sacrae Caesareae
Maiestatis et nostram uoluntatem. Datum in Urbe Vienna decimo quarto die Aprilis, Anno domini
scilicet septuagesimo quinto. Carolus m. p. Ad mandatum Domini Archiducis proprium.

14. (Str. 455.). nominis et patriae hostem, secundum decreta et constitutio'ues regni pari ala-
crit(a)te et promptitudine, absque vlla tergiuersatione ad contestandam eorum fidelit(a)tem proce-
dent. Quod si vero secus fieret, contrariu(m) facientes eo ipso notam perpetue infidelit(a)tis incur-
rent. Acta et oonclusa sunt haec Viennae Austriae, vigesimo tertio die mensis Junij, anno mill(esi)-
mo sexcentesimo sexto. Matthias. Paulus Sixt(u)s Trauthson g(raf) vnd f(rei)h(er)r Carolus a Lich-
tenstein St(epha)nus Llieshazy m>(anu) p(rop(ri)a Ernestus a Molart S(igfridus) Preiner mp. Thomas
Vizkelethy mp. Tho(mas) Erdeody oomes p(er)petuus montis Claudij mp. Qeorgius Thurzo comes
perpetuus de Arwa m(anu)p(ro)p(ri)a Andreas Ostrossyth m(anu)p(ro)p(ri)a Sigismundus For-
gach de Gimes m(anu)p(ro)p(ri)a W(dalricus) a Kremberg mp. Paulus Apponi mp.

jM^*^
 'Ox , /'CSS /'s5\

•*
*pt * t$t * ^t * fit =^
tlt •*•
tlt •*•
tit •*
tl^
i&'Ji. ^Z!)^ VCV xjjy \?5/ ' vejr " vev

^WX
^«>?

mtlf * tit
*•

* .1.
•*• ^9^ -d.
•^- t$t
*
*
4- i^?A ,K
>^?A A: >^?A A: •:>
tit •*•
tlf •*•

^?A
m*.K >S?A ,i, k^A A: >^?A A.
•*-
>S^?A .K
*• ^?A a.
•*• ^?A ^
•*• >S^?A a.
•#• ^?A ^ ^5.%^ ,t. >S^?A 4 XWX T XW^

^•tlt^tlt^tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tlt^^tlt-^-tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tg^

^^- tit * tit * t|t •*•

tit * t|t ^41^^^
^??^ 4. X9/^ 4. xw>c ,t. >s^?A 4 xw^ 4=. -9.^ 4. >?.%5 ..N. X9/; .*. i^?A 4. X9^ 4. xw;J 4, xw/ 4 x«%^ 4. ^?c * ^'.^ 4. ^"r 4 \«?x 4. ;^?^T
«5v

* X^.
t^t * t|t * t|t * t|t •*•
t|t * t|t * t|t •*•
tit * t|t •*•
tit •*•
tit * tit * t|t * Mt * f^'^:
*•
Mt * t^t •* -#
v«% 4, x«?4 4. xwx 4=. ^^.%^ 4. x<i.% 4. >^?A ..V X9X I x«%; 4 x<J.%5 4. x«;x ... x«.% I xw« ..j. x«% 4. ^V>« 4. X9X 4. >^?a 4, x"/. I x"/; I
t^
-•«lf*^*<lf*tlf*tlf*<^-*-^*<lt-*^*<lf*^*tlf*
" "
m .>.
.
^?A
''sSx
k^^
>-^?A A. ^^A x«^ 1
/•C5\
L^?A
i^?A A. ><9A a. >^?A A.
/-{Js /^Sx - /'{5\
.,. >^^A
/r^Sx
,.

/-^Sx
.,.

/•^5x
>S^?A i.
""

.^,.
xw;;
,„„,
"
4. x<:5^'4,'xW;^
.^,, JL '"
; >spA 1
"
>^Pa ; k\^A X
js.

*f|f^-f|^*t|f*f|f*i|f*i|>*-iif*t^
4 ^"'^ 4. ^VX
?;/* 4. ^9/' 4.
^'^.'X ^>^?A I X9X 4. xw/5 1 x«;% ^i^;>^ 4. X9/; I X«:% 4 AWx 4. 'x^JX 4 x^/J 4. '"^9-^ a. -9/ ;. x9/i j x«?4 J
i^X X '^""^ X ^''-^ ^""^
1 ^""^ ^""^ 1 5^*^ ^""^ ^"^ ^"'^' '^^ ^"'^ 1 ^"^ 1 '^^ ^^^ ^"'^ ^""^

*'5|^*i|f*'<|>*-<|^-*-t|>*f|f*'i^*<|>*<^
S.% 4. N«?< .X ^^-^ X9X ^<^.% 4. >^?A 4. X9-^ 4. X9^ 4 ^S.% 4- X«% .v X9X 4. X«?^ 4. ^'^.^ 4. ^9^^ 4 ^^.*i 4 X9-^
.c. .:. X5?^ 4. X9/^ .i. +.

«' iiftv 4. :l^jc A: jlwjC a :iSv x^Ji. a. y^ji •• i^fcc ^ :iac

*•
tJiJt
^'
"-Ac lAji
•

t-i-t * t$t
xRji
tit * tit * tit * tit * #^ * tit
.!. ...
•*•
.1.
#- tit 'ft *%. tit
*. xv.L
f:^'t
i.«A. 4. i.«i a. }^Ji a. x^i
t ^^"^ * %^ t f^^ * t§i
.i.
•*•
a.,
•*•
..t.
*•
.t.

s?4 \OA xwx 4. X9/J ^. X9X 4. -9/i 4 ^9-^ 4 X9X 4. X9/J 4 .-9/J x9-^ 4 -9/; 4 >^'^A 4 x9/i 4 ^?A 4 x9^ x9-^ 4 X94 X .:. ;..
SJ^f ''^'^

4-S> *• -ftS^
>CV xi2^
^?A A: "9-^ 4 ^^9>i f^.VJ 4-. <V.v» 4.. r»\v> 4-. ?s%
sSx.-y* 4-, e^fin 4.. eSV?* 4:. c>\^ 4.. X^,% 4.. X^.% 4.. c$PA 4 ^^.^ 4. ^<^%
*• >S?A
'CS\ /'SSx 'cii
vlAjC .1. i?tr ... iw' X^i
"<r> __ »"^.> 'V* 'V' •'^» '•> "^V .. ''^» 'V''..„.»V'» 'V-
>.VS 4j. r^.VJ 4:. «\>Vs ^. XWj^
tV.VJ
•r
?52(S
t>r.
X9X 4. X9X 4. >S?A 4, ;^.% 4. i^?A 4 X9-^ >^?A 4 ^«34 4. ^9^ 4
^^.% ju ^9-^ 4 ^^ 4. ^9^ 4
ilX
Aj! i??fc: ^^x ^Ji A i^l .1. iWX
*
4;. iSX ..... JLSK. .=1. XT^Ji. .1.- iWjC - ".^

??x '
'" " " "" Mf •*•
tit •*•
tit t^t
#
isv
X ^«>^
X ^^^"
I '"^ ^"" 1 ^«^ ^"" X ^^ ^""^ ^^"^^ '""^ ^«*^ ^""^ I ^"^ I ^^" X ^"^ ^"" ^"^
*-^*'i>*f|f*<|>*f|f*^-^<|f*<|^*f|f*<i>
Pe 4 s^?Q A: X9^ 4. ^9x 4> >?^ 4 ^9/i 4. ^^% 4. ^9*^ 4 x'^.^ .4. ^9^ 4/^9/J 4 ^9rJ 4 ^^.% * 69^ 4 5S^ 4 x9^ 4 x«?< 4 x9/i 4

>.vs 4;. «Y,^ .I-. tv.vj 4.. n?,v» ,.t. sv.'i^

•
;;t?r 7;vT ^
T;j?T TV; ' ;;?" ' 7^^
• ^
7;jjr ' 7;?t ' T^r ' 7VT '• 7^r • 7vT ' '*=» ••
'V' * ''^v •
-rv^ • ;?{?'. '
-^^
f?A 4. X9/^ 4. ^9>5 ^9/4 J. ^9x 4 4
X9fJ .1. X9/' a. k<?A a. x<% 4 x"^ . x"x 4, xwx 4, x"x .^ -9/ 4 i^?A 4 X9<< 4. x<:.%? .
xw/

^ t^^
:?x
A/

^9X
* tit
.^»

,j,
•*•

X9X
».A,.

tit
.;.
*•

^9>^
.>,.

tit
.u.
•*•

?i\%
»^,
ti*"
.fc
•*
i^?A
^^.
"^it
4
•*•

X«;.%
».*..

t«*'
4 X9-^
*
.A,'
i^t
4-
^A• -A,-
•*•
^A.•
* td^ * t*t tit * tyt tit * tit * tO* *• -^it *
'.A.'

>^.^ 4. ^9/- 4 ^9/. 4 ^9^ 4 ^?A 4. X9;i 4. >S-?A ...\<?A .; X'^.^

•*•
»A. «A.» »A.
m* t^i
;sx '<J5n rcbX '•Qx J^OX ^iS^ rcs^ /i^v /•C5\ rcs^ i^OX ^«x res? 'OX /CJv

'V» ••• 'V* •••» 'V^ ••'» ""» •^'' 'V> •••• '^» •» 'V' •"^'> 'V"« ••*•• •*'• '"O-'
'.=i^
4 >sOA A. X9-^ 4. ^9/i 4. X% 4 X9/^ 4.. x«% 4 X9/ 4. x"x 4. x<s< 4 m:.24 .. iS?A ..... X9>i 4 ^9/^ .j. ^?a . x«.^ ,. .^.% .. xw^ 4,
"' *' *- »' *•
.

^>

\%
*.Ar^
f^> *
4- ^9^
""•
<.|>
4
•:}:•

^?A
*'^'
f|>
4
#
X9X
"-A'
<|>
A.
^t-

^?A
*^'
4|f
.
•*•
'^'
<S>
4. ^s;;; ...*X9-^ 4. ^9/^
•*•
<-i>
-:f-
*.*••
-^|*>

.+.
4
^9>i
§> 4
4 ^.%
».•
<|»
4.
4>

^9^
*A'
fSf
4
*
^9>i
W: *
4.*X'^.?4 4.
*'^*
t^t * tSt
^9*^ 4. >S^?a
* W*
*..'

a-. >S^?a
*.*••

t|* *
4
••^
"*|t
x<^.%'4. x9/.
•*•
t|*
.,

^ tit * tit •*•

tit * tvt •*•
tit * f%f * W: ^-
tit * t|t •*
tit * W, * t^t * tpt * t|t •*• t|t * i^ * ti* ^ t^l
'PA A: X9>^ .i. ^i:.?^4. x<:.% ,v ^^.^ 4.\9-^'.fc. ^9< 4 X9- .4.
^'^^ V. ^9- 4 ^"^.% ^ ^.% 4*X«% 4.. x«%'4. x<i.% 4.'x<.?^ 4 ^\% 4 x9'^ *
,5^ iCJs /^C5\ /'CSx ^SSn ^C3\ /-iS «'C5^ . 'CSx . 'ii» . "Civ . 'C5x . 'CSn . 'Ox . J'cyf , /<J\ ^ .'£5\ ^ /-iSx .

* tit •*• tit •*• i^f •* f^^ •*• t^t *• tit * f%f * t^t * %t * tit * t^t * i%^ * t|t -^ '^ •* t|t -^^ t^t * tit -^^ fit
:?^ 4 X9X 4. ^9^ .4. ^PA aJ>^PA 4.. X9/I 4. \9/i 4 ^^PA a. >^?A k^PA a.>^?^ 4 -9>5 4. ' >^PA
- -
4*^ X9f; * - - ^ ' X9;^
.4. ^s;/i 4 X9X
-
4 X9X ^ 4
•
.v

.}x /CJX ^ /^Jv ^ '^•^

. ''53\ ^ 7(iJ>>> . /tSx , •(jy. /^CS ; •(JSx /G5x •CSx ^ ViS? yik -^ vciV "^ Vox ,vox 5%5V •

A' *••' *<•' *-' *A' *'^' *.^' ».^' '.•• »A' '^' *.^* '*•• '.^' "^' ".6'* ^^'
i-
1^4t
•*•
tit * tit '^'
tit * tit * tit •*•
tit •*•
tit * ^it * tit * %^ •*•
tit * tit * -^ tit * tit * tit
•=*

i?x 4 >^p^ 4: x«% 4. ;^.^ I X9< 4. ^?A 4. X9^ 4, AS^i J. X9X 4. "9>i I ^9X 4.. iSpA 1 x^.% 4 X9^ 4. ^^^ 4. x9/^'4..'x9^'4
.?9«'4'
vov y vcfj %^ voX v6v vox v6x vox yi:^^ yjs ^ * * '^-^
ux T ycSi T ^i^ T yck
M
*
^: yc:Si
^- "^ "!•^ "^
Vox ^ Vox "*
Vc^* %iX "^^ ^
:
'

»A.. ..A» ^i«.• «A,» ^>.. 'A' «A' -.A.- "

»A'
*-<^ ^t^^
 »^^ »C7^
:>4-

^*1 University of Toronto

'

Via 1 '4^ Library

^^
> + -t-s* ^^ <$^ *- 1$> * tp*-
*•

X * DO NOT
^>
ei}rt
U'«^ REMOVE
?^.*i A ^^ ..V. "
THE
.;f ^ t0f * t^t - fit •
t0f * ilf fit * f
CARD
* <1

rciX i^ t ^^ t #* t S-^ ^ #* * ^)f 1 58! t

FROM
> *•
pt + <|f 4|f t$> fit * t|> t|f * lt^
THIS
^r^^t^t^t^^^^^t^t^t
POCKET
(i

Acme Library C*rd Pock«t

LOW&JMARTIN CO. tmniD

#t^l^t5^t^*^^^#*^^^lJ*il$l^
4^ jir + ^ff*
T^TF :

:3^ ^sjif . ^CV

 iUI£l£lu§:l^=";'-^^ffiaeSH&1iglSsls

•I "av*? ^^i!r id T a.
T. ^ I* t«

-vf

i.

— *^ •*• "ta'a^sfc,

•i^acajaSpi
iiHP^Hi

SSjJSflfK-S