Biblioteka Latina et Graeca

Knjiga VII

IVAN LUČIĆ
de regno
Dalmatiae et Croatiae 0 kraljevstvu Dalmacije
IOANNIS LUCII
1 Hrvatske

Pr.rediUa i prevela
Bruina Kuintdć-Makvić

Uvodna studija i bibliografija

Miroslav Kiurelac
1
Kamenita!
Neven Budak
Ivo Goldstein
Brana Kunitie-Mafcv.ć
Miroslav Kurelac

LATINA ET GRAECA
VPA
Zagreb 1986.

Objavljivanje ove knjige pomogla je
u «uoMmnl rad Socijalističke Republike Hrvatske
PREDGOVOR UREDNIŠTVA
Tristo i dvadeset godina od svog prvog izdanja po-
javljuje se prvi put u autorovoj domovini kapital-
no djelo hrvatske historiografije, alias prvijenac hr-
vatske kritičke historiografije, djelo DE REGNO
DALMATIAE ET CROATIAE Ivana Lučića.
Pojava ovog djela nije samo datum naše suvreme-
ne kulture (jer se djelo pojavljuje prvi put preve-
deno na hrvatski ili srpski jezik), već je svojevrsno
vraćanje duga Ivanu Lučiću čije se glavno djelo DE
REGNO DALMATIAE ET CROATIAE tek sad i tek
u ovom izdanju pojavljuje u obliku koji je zamislio
sam autor. Naime, Lučić je sve do svoje smrti po-
pravljao izdanja (od prvotiska 1666. objavljenog u
Amsterdamu), marljivo ispravke slao izdavaču, po-
tom ih objavio u kraćem djelu (tiskanom u Veneciji
1673), a isto ih je tako uporno, do kraja života, rukom
unosio u vlastite primjerke knjiga. Nijedno izdanje
nije se u cjelini poslužilo svim ispravkama i dopu-
nama samog autora. Ovo izdanje, što ga predajemo
javnosti, prvi je put obuhvatilo sve ispravke i dopu-
ne koje su potjecale od Ivana Lučića i kritički obra-
dilo sve kasnije intervencije raznih priređivača. Sto-
ga ono predstavlja i prvo kritičko izdanje priređeno
prema najstrožim kriterijima, što će omogućiti i pra-
vi pristup znanstvenoj valorizaciji Lučićeva djela.
Djelo ovog opsega i rad na njegovu izdavanju zahti-
jevaju sudjelovanje većeg broja suradnika, mnogo
vremena i velika materijalna sredstva. Stoga je odlu-
čeno da se DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE
objavi u četiri sveska koji će izlaziti sukcesivno sva-
ke godine. Šest knjiga Lučićeva djela bit će obuhva-
ćeno, dakle, četirima svescima na ovaj način: u pr-

nm svesku, osim uvodnih studija, komentara, bibli-
nraftie kazala i priloga objavljuje se prva knjiga
diela DE REGNO. Drugi svezak obuhvatit će, uz sve
•oriloae, drugu i treću knjigu, treći svezak Četvrtu
i petu, dok će posljednji, četvrti svezak obuhvatiti
šestu knjigu, te donijeti iscrpno kazalo cijelog djela
DE REGNO.
Dijeleći zadovoljstvo obavljena posla sa svim sudio-
nicima ovog pothvata, predajemo ovo izdanje sudu
javnosti.
Uredništvo
ŽIVOT I DJELO IVANA LUČIĆA — LUCIUSA
1. 2IVOT I DJELATNOST
Pred više od tri stotine godina, u Rimu, u tada-
njoj svjetskoj metropoli znanosti i umjetnosti, umro
je Ivan Lučić — Joannes Lucius, Trogiranin, u se-
damdesetpetoj godini života, u skromnom stanu na
Piazza della Rotonda kraj Pantheona, okružen prija-
teljima, sunarodnjacima, koji su ga potreseni oplaki-
vali svjesni velikog gubitka. Bili su svjedoci snage
njegova duha i neumorna, požrtvovna rada, bili su
svjesni koliko njegova djela znače za poniženu i po-
gaženu domovinu i rodni kraj. Znali su kolik je ugled
uživao kod suvremenika, međutim sigurno nisu bili
svjesni da je pripadao prvim eruditima novoga doba,
velikim učenjicima-povjesničarima i da će njegovo
djelo zbog primjene kritičke znanstvene metode biti
ugrađeno u temelje hrvatske i uopće moderne evrop-
ske historiografije.
Ivan Lučić rodio se u Trogiru početkom mjeseca
rujna 1604. godine1. Njegov otac Petar, trogirski pa-
tricij, hrvatski književnik kasne renesanse, pripadao
je onodobnom splitsko-trogirskom književnom kru-
gu, a majka Klara potjecala je iz poznate šibenske
plemićke obitelji Divnić koja je dala hrvatskoj knji-
1
U oporuci iz 1654. g. (8. rujna) Lučić navodi da ima
50 godina, iz čega proizlazi da je rođen početkom mjeseca
rujna 1604. g. Usp. rukopis Knjiga privilegija bivšeg samo-
stana sv. Lazara u Trogiru, Libro A Trau, fol 93. Knjižnica
Samostana franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku.
Isti datum potvrđuju i Lučićeva pisma V. Ponteu od 9. II.
1664, 13. IX. 1665, 4. XII. 1666, izd. B. Popario, Pisma Ivana
Lučića Trogiranina, »-Starine JAZU«, knj. 32, Zagreb 1907,
str. 11, 18, 28.
ževnosti i kulturi nekoliko značajnih imena. Kao sta-
ra patricijska trogirska familija, obitelj Lučić
2
(de Lu- ,
ča, Lucae, Lučiš, Lucius, Lucij, Lugich) uživala je
3
velik ugled, a bila je i dosta imućna . Njeni pred-
stavnici obnašali su tokom vjekova mnoge časti i
4
važne funkcije u gradu Trogiru . U najstari-
jim sačuvanim trogirskim dokumentima nalazi se spo-
men obitelji Lučić, a testament Desse Luče i 1234.
g., kao i rodoslovno stablo samog Ivana Lučića, izra-
đeno na temelju dokumenata, u kojima se ponavljaju
2
Ime obitelji Lučić javlja se u dokumentima i književ-
nih! djelima od XII stoljeća dalje u ovim oblicima — latin-
ski: de Luča, Lucae, Luxae, Lučiš, Luci, Lucius, Lutius; hr-
vatski: Lucij, Lugich; talijanski: Lučio, Lutio. Usp. M. Ba-
rada, Trogirski spomenici, dio I, sv. I, Zagreb 1948, str. l
i dalje; sv. II, Zagreb 1950; dio II, Zapisnici sudbenog dvora
općine trogirske, sv. I, 1266—1299, Zagreb 1951, str. 158, 251;
Rukopis: Documenta, litterrae et quietantiae Petri et Joan-
nis Ludi de Tragurio una cum arbore genealogica familiae
Lucianae. Arhiv JAZU, Zagreb, Sign. IV. c. 43 (nekad CCX).
— Za oblik Lucij, usp. Vrtal, Arhiv JAZU, sign. IV. a. 31,
list 371 verso. Oblik Lugich upotrijebio je suvremenik Lu-
čića Jerolim Kavanjin (1641—1714) u spjevu Poviest Vandel-
ska odn. Bogatstvo i uboštvo. Stari pisci hrvatski, izd. Jugo-
slavenska akademija, knj. 22, Zagreb 1913; Usp. rukopis Ka-
vanjdnova djela gdje stoji Lugich, Lugichi kao Vrangich, na
Više mjesta. Slovo c kod Kavanjina označuje č, iz čega je
vidljivo da su suvremenici na hrvatskom jeziku ovu obitelj
nazivali Lučac.
3
Prema popisu nekretnina kojeg je Lučić sam sastavio
ifcap ;prilog svojoj oporuci iz 1654. g. imao je u Trogiru 5
kuća, posjedovao je »veliko imanje koje se prostiralo po či-
tavu teritoriju stare trogirske općine. Čestice zemljišta na-
lazile su se na otoku Čiovu, u trogirskom i kaštelanskom
polju od Kaštel Starog do Segeta«. Oporuka i kodicil I. Lučića
iz Arhiva obitelji Cerineo-Lucio, Izd. C. Fisković, Oporuka
i kodicil I. Lučića, »Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva u
Zagrebu«, vol. 9—10, Zagreb 1941, str. 59—84, posebno str.
69—72. V. također spise: Documenta, literae et quietantiae
Petri et Joanni Ludi de Tragurio, Arhiv JAZU, sign. IV. c.
43. Nadalje: Naučna biblioteka u Zadru, Documenti spettanti
la storia municipale di Trau, Ms. 311, 279 i dr.
4 mil«. O Vrtlu P. Lučića v. Vatroslav Jagić, predgovor knjizi
Grb obitelji Lučić uklesan je na portalu Palače Lučić
i na 'drugim obiteljskim zgradama Lučića u Trogiru. Grb
obitelji Lučić je štit podijeljen na četiri polja. Desno gornje
polje i lijevo donje je zlatno, a lijevo gornje i desno donje
je crveno. Usp. C. Fisković, Iz Duknovićeva kruga u Trogiru
i u Mađarskoj, »Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji«,
23, Split 1983, str. 194—204.
8
hrvatska narodna imena članova Lučićeva roda kao
Lukša, Desa, Stana, Stoj a, Crne, Ive, Dive, Ivana,
5
Radoslava, Draga, Kada, Gerlica i dr. svjedoče već
za najranije doba o slavensko-romanskoj simbiozi
prisutnoj u toj obiteljd, što je bila opća pojava u dal-
matinskim gradovima, pa i u Trogiru. Na literarnom
planu možemo govoriti o kroatizaciji, o čemu svje-
doče brojna (na hrvatskom jeziku pisana) književna
djela nastala posebno u 15, 16. i 17. stoljeću, pored
humanističko latinskih, tako da se može govoriti o
hrvatsko-latinskom paralelizmu.
Petar Lučić-Lucij (1550-1614), otac Ivanov, pi-
sao je hrvatske i latinske pjesme i književne sastav-
6
ke . Od njega potječu dva značajna književno-kul-
turna obiteljska kodeksa. Jedan hrvatski, nazvan
od samog Petra Vartal, u kojem su sabrane goto-
vo sve hrvatske pjesme Marka Marulića, kao i
pjesme onodobnih splitskih, šibenskih i dubrovačkih
7
pjesnika, pa i pjesme samog Petra Lučića . Drugi
kodeks, latinski, nazvan Codex Lucianus, zbornik la-
tinskih pjesama i drugih književnih radova istih au-
tora8. Važno je upozoriti da je povjesničar Ivan Lu-
čić, vjerojatno po smrti oca, nastavio dopunjavati
ove zbornike i služiti se njima. Uz to treba imati u
5
Lučić je izradio rodoslovno stablo obitelji Lučić na
temelju dokumenata. Rukopis u Arhivu obitelji Cerineo-
-Lucio u Zagrebu, cit. kod C. Fisković, o. c., str. 195. Primje-
rak rodoslovnog stabla u rukopisu IV. c. 43. u Arhivu JAZU
u Zagrebu.
6
O Petru Lučiću v. Morović, Marulićev epigon Trogi-
ranin Petar Lučić, »Prilozi za književnost, jezik, istoriju i
folklor«, Beograd 1962, Knj. XXVIII, sv. 3—4, str. 239—260;
isti, Pjesme Marulićeva epigona Trogiranina Petra Lučića,
u knjizi »Sa stranica starih knjiga«, Split 1968, str. 63—86.
7
Rukopis Petra Lučića Vartal čuva se u Arhivu JAZU,
sign. IV. a. 31. Na fol 371 verso stoji: »Pisah ja Lucij Petar
ovih knjig veći dil — Za majke i šestar dat jim raizgovor
I. Kukuljević, Pjesme Marka Marulića, »Stari pisci hrvatski«,
knj. I, Zagreb 1869, str. 3—4; J. Badalić, Marulićevi hrvatski
autografi u Arhivu Jugoslavenske akademije, »Filologija·«, I,
Zagreb 1957, str. 37—48; H. Morović, o. c., A. Katalinić, Če-
tiri stoljeća Vrtla Petra Lučića, Prva hrvatska antologija
duhovnog štiva, »Obnovljeni život«, God. XL, br. 2, Zagreb
1985, str. 145—155.
vidu rodbinsku vezu Lučićeve obitelji s obitelji Div-
nić, preko koje je Ivan Lučić ušao u dalji rod s po-
znatim šibenskim obiteljima Vrančić i Zavorović, a
koje su obitelji imale posebno mjesto u hrvatskoj
književnosti i historiografiji kraja XVI i početka
XVII stoljeća (Antun Mihovil i Faust Vrančić, Dinko
Zavorović). To je bila sredina iz koje je iznikao i
baština koju je u sebi nosio Ivan Lučić.
Vrlo rano, u desetoj godini života, ostao je Lučić
bez roditelja. Skrbništvo i brigu nad njim i bratom
Jerolimom preuzeli su očeva sestra Jakobina i maj-
čin brat Nikola Divnić. Prvu pouku primio je Lučić
u gradskoj školi u Trogiru. Zatim je pošao na daljnje
studije u Rim u Seminarium9 Romanum, gdje je bo-
ravio od 1618-1620. godine . Poslije toga nastavio
je studij u Padovi. 1628. g. po završetku studija filo-
zofije, matematike, grčkog jezika, političkih nauka i
književnosti doktorirao je pravo,10 te je 1630. g. pro-
moviran za doktora obaju prava .
U toku studija Lučić je navraćao u Trogir i Split
gdje je 21. I 1624. g. prisustvovao bratovu vjenčanju.
Po svršetku studija vratio se Lučić definitivno u Tro-
gir. Ovdje obavlja službu gradskoga suca, postaje
član općinskoga vijeća, povjerena mu je briga za fon-
tik grada, a uz to se bavi proučavanjem i prikuplja-
njem povijesnih djela. Iz arhiva obitelji Cindro u
Splitu prepisuje 1630. g. djelo Tome Arhiđakona His-
8
Rukopis Codex Lucianus, Naučna biblioteka u Zadru,
Ms. 617 pod naslovom Varia Dalmatica. O tome v. M. Kure-
lac, Povijesni zapis nazvan »Anonimna kronika« u rukopisu
Naučne biblioteke u Zadru, »Historijski zbornik«, God.
XXIII—XXIV, 1970—1971, Zagreb 1972, str. 363-^374; N. Ko-
lumbić, Rukopisni trogirski zbornik latinskih pjesama na-
stalih od kraja XV do početka XVII stoljeća, »Mogućnosti«,
God. XXVII, broj 10—11, Split 1980, str. 1089—1106.
9
O odlasku u Seminarium Romanum u Rimu i borav-
ku ondje v. Oporuka I. Lučića iz 1654. Libro A Trau, Knjiž-
nica samostana franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibe-
niku; i pisma Valeriju Ponte iz Rima 28. VI. 1673, i 1. VII. 1674.
izd. B. Popario, o. c., knj. 32, Zagreb 1907.
10
O studiju i polaganju doktorata usp. rukopis Codex
Lucianus fol. 113.—,114.; G. Farrari-Cuppilli, Laurea di Gio-
vanni Lučio, »Rivista Dalmata«, I, Zadar 1859, Anno I, No 5,
str. 49—50.
10
torza Salonitanorum ponttficum atque Spalatensium
i druge povijesne spise. Očito željan daljnjih spozna-
ja i znanstvenog rada, a zasićen činovničkom služ-
bom, odlazi 1633. g. ponovo u Rim. Ovdje stupa u
kontakt s istaknutim eruditima onoga doba, a susreće
i svoje sunarodnjake Karla Vrančića, Simu Ljubav-
ca, Bartola Kašica, Valerija Ponte i druge. Ovo zna-
čajno razdoblje Lučićeva uvođenja u znanstvene i
kulturne krugove a zbivanja na evropskoj razini pre-
kida smrt brata Jerolima. Lučić se 1635. g. morao
vratiti u Trogir gdje je preuzeo brigu za bratovu ne-
doraslu djecu. Uključio se dakako iznova u javni ži-
vot grada. Osim toga što je član gradskog vijeća opet
vrši službu gradskog suca, obavlja poslove operarija
— crkovinara trogirske katedrale. Postaje čuvar gro-
ba zaštitnika grada Trogira biskupa sv. Ivana Trogir-
skog te sudjeluje kod uređenja njegove kapele unu-
tar katedrale. Uz to je proučavao isprave kojima se
dokazuju privilegiji katedrale, dao je uvezati knjige
operarija i sastavio je Katalog svih operarija, prepi-
sao je niz povijesnih isprava i natpisa iz trogirskih
crkava i kodeksa. Godine 1639-1641. napisao je krat-
ku kroniku grada Trogira i mnoge kroničarske bilje-
ške, vezane uz povijest grada11. Gradsko vijeće šalje
Lučića 1643. g. kao poslanika u Veneciju, a 1646. i
1648. g. vidimo ga kako vodi brigu oko gradskih utvr-
da. Tih godina razbuktao se tzv. »kandijski rat« u
Dalmaciji (1645-1669) 12a ratne operacije bile su na-
domak Trogira i Splita .
Usred ratnih događaja Lučić uređuje 1645. g.
rodnu kuću, »Palaču Lučić«, smještenu kraj južnih
zidina grada. Unutar nje osposobi ju je posebnu sobu
11
Lučić se spominje kao operarij-crkovinar (svjetovni
skrbnik) trogirske katedrale od 1639. god. Operariji (fabri-
cijariji) crkve sv. Lovrijenca (katedrale) bili su izabrani iz
najodličnijih plemićkih i građanskih obitelji Trogira. Usp.
Kaptolski arhiv u Trogiru, Ms. 48, Operarie fol. 323—349.
Historijski arhiv u Zadru, Rkp. 74, fol. 129—153; v. također
U. Krisomali, Ivan Lučić trogirski crkovinar, »Crkva u svi-
jetu«, I, Split 1966, br. 6, str. 56—61. O uređenju kapele sv.
Ivana i proučavanju isprava v. G. Lučio, Memorie... str.
488, 487.
12
Documenti spettanti historia municipale di Tragurio,
Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 294, 296, 309.
11
 za studij kojemu se sav predao. Nastavio je kraj svih
ratnih nedaća prikupljati povijesnu građu iz arhiva,
gradskih kancelarija i biblioteka, kod čega su mu po-
magali prijatelji sa studija u Padovi i Rimu (S. Lju-
bavac, V. Ponte, S. Gradić, Ddvnići, M. Statilić, J.
Cindro, Lukarević, Čipiko, Dominis, Radovčić, i dr.)
Dopisivao se s učenjacima izvan zemlje, kao na pri-
mjer s Lukom Holstenijem, i Lovrom Pignorijem. Za
boravka Generalnog providura i Conta Scotta 1651.
g. u Trogiru Lučić je pozivajući se na povijesnu do-
kumentaciju iznio ideju da bi se Venecija, ukoliko
izgubi u toku rata Kretu (Kandiju), mogla koristiti
kraljevskim naslovom Dalmacije. Conte Scotto pred-
ložio je Lučiću da napiše takvo djelo kojim bi se do-
kazalo pravo Dalmacije na kraljevski naslov a time
i Venecije. Lučić na to nije pristao, iako je upravo
tada započeo pisati svoje djelo De Regno. Želio je na-
ime da se na njega ne vrši pritisak venecijanskih
vlasti. Stoga je nastojao da se za njegov rad ništa
ne zna. Svoj povijesni rad zamišljao je kao trajno
znanstveno djelo a ne kao prigodnu raspravu.
Upoznat sa spomenicima prošlosti, svjestan slo-
boština koje je nekada njegov rodni grad uživao i
kao ponosan građanin grada Trogira, Lučić je došao
u sukob s predstavnicima mletačke vlasti. O tom su-
kobu pričalo se još za života Lučićeva. Postojale su
različite verzije i legende tako da se pravi karakter
i ishod sukoba ne može sa sigurnošću ustanoviti. Za
tu stvar nije bez značenja činjenica da je Lučić kasni-
je u Rimu 1678. g. preveo s francuskog na talijanski
tekst svojih znanaca J. Spona i G. Whelera koji su
o tome pisali. Oni su na svom putovanju kroz Dalma-
ciju boravili u Trogiru i tamo čuli pripovijedanje da
je jedan mletački general nasilno zaposjeo Lučićevu
kuću i, želeći biti u njoj sam, izbacio je napolje Lu-
čićeve stvari. Nakon ovog incidenta Lučić je navodno
napustio zemlju i nije se više vratio u rodni grad13.
Lučić je ovaj tekst poslao bez komentara prijatelju
Valeriju Ponte u Zadar. Bez obzira na karakter su-
13
Putopise! Jacob Spon i Georg Wheler upoznali su
Lučića u Rimu i zatim pošli na put u Dalmaciju i Grčku
i to objavili u knjizi: Voyage đltalie, de Dalmatie, de Grece
12
koba koji je Lučić doživio i ostavljajući po strani raz-
na prepričavan ja, venecijanske spletke bile su jedan
od razloga Lučićeva odlaska iz domovine. To se ra-
zabire i iz pisama koje je Lučić pisao Valeriju Ponte
u Zadar i pisama Luki Holsteniusu u Rim. U oporuci
sastavljenoj 8. rujna 1654. g. Lučić je podrobno na-
veo razloge svog odlaska iz domovine i pri tom ista-
kao svoj rad na pisanju povijesti koji nije mogao u
domovini napredovati onako kako je Lučić želio. Za
to su manjkala suvremena znanstvena djela pisana
kritičkom znanstvenom 'metodom, izvori, i osobe s
kojima bi se mogao posavj eto vati, te uopće znanstve-
na atmosfera. O teškom stanju Dalmacije u to doba
pisao je sam Generalni providur Antonio Bernardo
1656. g. u Veneciju. On navodi da je Dalmacija »ta-
ko propala da ono malo stanovnika koje je preostalo
od kužnih bolesti i sadašnjeg rata nema načina da
sebe prehrani... Nema više nikakve trgovine tako
da po svim gradovima, koji su sada lišeni stanovni-
štva, podanici ne nalaze načina da žive i da tek sebe
iz dana u dan prehrane; svi su postali siromasi toliko
da se ni ne usuđujem izraziti.«14 Kraj svega toga Lu-
čić je radio na svojim djelima. (U pismu L. Holste-
niusu pisao je: »Con tutte le continuate oppressioni
della nostra misera Prouincia et l'affittioni della inia
časa ho fatto molte osservazioni delle antichita di
queste parti.. .«)15 Još 1650. i 1652. g. pisao je da bi
želio biti u Rimu kako bi mogao obaviti konzultacije
u vezi s onim što je napisao. U pismu upućenom iz
et du Levant, fait aux annees 1675 et 1676, par Jacob Spon
Docteur Medicin Aggrege a Lyon et George Wheler Gentil-
home Anglois, Lyon 1673. — Drugu verziju o Lučićevu su-
kobu s mletačkom vlasti iznio je Matdja Bel, treću Giovanni
Rreglianovich-Albinonii, a neiSto izmijenjenu Marko CaBoltti.
što je preuzeo Š. Ljubić (naslove djela v. Literatura o I. Lu-
čiću). — Lučićev prijevod teksta v. Građa J. Lučića, Arhiv
Splitskog kaptola, Ms. 528, scr. B, list 154—169. — O tome
usp. pisma Lučića V. Ponte iz Rima 30. III. 1678. i 13. XII.
1678. dzd. B. Poparić, o. c., »Starine«, knj. 32, Zagreb 1907,
str. 88—90. i 91.
14
Cit. kod Grga Novak, Prošlost Dalmacije, II, Zagreb
1944, str. 227.
15
Pismo Lučića L. Holsteniusu, Trogir 18. IX. 1650. Bi-
bliotea Apostolica Vaticana Ms. Barb. Lat. 6499, fol. 149.
13
Rima 1673. g. trogirskom gradskom vijeću Lučić na-
vodi da je zato pošao u Rim da bi s uspjehom dovršio
u domovini započete književne radove na povijesti
Dalmacije i rodnoga grada, jer za to u Rimu postoje
brojni pogodni uvjeti.16 Otišao je iz Trogira, kako
ističe u oporuci iz 1654. g., da dovršenjem svojih po-
vijesnih djela ostavi potomcima »testimonium amo-
ris Patriae«.1'7
Lučić je otputovao u Rim ujesen 1654. g., ure-
divši prije toga svoje obiteljske prilike tj. obaveze
prema bratovoj djeci i pranećakinji. Putem se za-
ustavio u Veneciji gdje je imao znance i prijatelje, a
sigurno je tragao i za najstarijim mletačkim kroni-
kama i drugom povijesnom građom. Tom prilikom
susreo se s knezom, kasnijim banom Petrom Zrin-
skim, koji je u to vrijeme često boravio u Veneciji
u raznim diplomatskim misijama i zbog zajedničkih
vojnih akcija protiv Turaka u jeku Kanđijskog rata.
Tada je Zrinski poveo i pomorsku akciju na Jadranu
od Bakra do Dubrovnika i Perasta. U prijateljskom
razgovoru, kod kojeg je bio prisutan i knez Petar
Posedarski iz Zadra, Lučić je upozorio Zrinskog da
njegov rod potiče od slavnog roda Subdća Bribir-
skih.
18
Sam dolazak u Rim 1655. g. bio je u znaku veli-
kog događaja o kojem je govorila cijela Evropa.
Upravo tada stigla je u Rim kraljica Kristina Šved-
ska koja se obratila na katolicizam. Stigla je u prat-
nji glasovitog učenjaka Holanđanina, također kon-
vertita, Luke Holsteniusa, Lučićeva prijatelja i uči-
telja, i svečano je dočekana od pape Aleksandra VII.
Pozdravni govor držao je Lučićev bliski prijatelj Du-
19
brovčanin Stjepan Gradić. Oko kraljice Kristine
" Koncept pisma I. Lučića Vijeću građa Trogira 1673. g.
Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. Lat. 6906, fol. 173.
17
Libro A Trau, fol. 93, rukopis, Knjižnica samostana
franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku.
18
Usp. Pismo I. Lučića banu Petru Zrinskom, 4. rujna
1666. g., Arhiv Hrvatske, Fond Obitelji Zrinski, kutija I,
Fasc. 280, konvolut A, str. 37—39. Objavljeno u M. Kurelac,
Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih i nje-
gove veze s banom Petrom Zrinskim, »-Zbornik Historijskog
zavoda JAZU«, vol. 8, Zagreb 1977, str. 129—130.
14
Švedske okupljat će se najistaknutija znanstvena i
književna imena onoga doba u Rimu i Evropi, a sam
Lučić često će sudjelovati na sastancima njene Aka-
demije i koristiti rukopise njezine glasovite bibli-
oteke.20
Osim sa Stjepanom Gradićem, s kojim je neko
vrijeme zajedno stanovao i dijelio znanstveno i po-
litičko mišljenje, Lučić je u Rimu imao uske veze s
već spomenutim Lukom Holstenijem, bibliotekarom
kraljice Kristine a kasnije prefektom Vatikanske bi-
blioteke, te s Leom Alacijem, Ferdinandom Ughe-
llijem, Giovannijem Campanijem, Alfonsom Borelli-
jem, Bellorijem, Fabrettijem, okupljenima oko Aka-
demije kraljice Kristine i drugih akademija kao i
oko prvog znanstvenog časopisa u Rimu Giornale de
letterati čiji je osnivač bio i Lučić. Academia degli
Arcadi i Akademija za fiziku i matematiku uključile
su Lučića u svoju djelatnost. Lučić je imao u Rimu i
brojne druge prijatelje, s kojima ga je vezao zajed-
nički znanstveni interes, i ugledne zaštitnike kao što
su kardinali P. Bassadona, A. Barberini, Ottoboni i
dr. Usko je bio povezan sa sunarodnjacima okuplje-
nim oko Gostinjca i Zbora sv. Jeronima — Congre-
gatio S. Hieronymi Illyricorum in Vrbe. Bio je član,
a 1663. predsjednik toga Zbora. U Zboru, kaptolu i
Hospiciju boravili su ne samo sunarodnjaci Lučićevi
nastanjeni u Rimu, već su često svraćali ili redovito
dolazili pojedini iz domovine koji su se kraće ili du-
lje vrijeme ovdje zadržavali, pa je tim putem Lučić
21
imao stalan živ kontakt s domovinom.
19
S. Gradić održao je govor 20. XII. 1655. g. Serrenis-
simae Svecorum Reginae Urbem feliciter ingrediendi occur-
sus, rukopis, Biblioteca Ap. Vaticana, Sign. Ms. Vat. Lat.
6919. Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana
Lučića, »Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Za-
greb 1969, str. 138—142; isti, Stjepan Gradić i rimski znan-
stveni krug XVII stoljeća, »Zbornik radova o dubrovačkom
učenjaku S. Gradiću«, Zagreb, 1985, str. 17—33.
20
Usp. Lučićev prijepis rukopisnog kodeksa Annales
Andreae Danduli Ducis Venetiorum iz Biblioteke kraljice
Kristine. Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 618.
21
Zapisnici sjednica Zbora sv. Jeronima u Rimu —
Congrenatio S. Hieronymi Illyricorum in Urbe — Decreta,
1662, 4. VII i 1663. 2. IV, Arhiv JAZU, Rukopis II d. 37. Usp.
15
 Odmah po dolasku u Rim Lučić se marljivo dao
na pisanje i dovršavanje svojih u domovini zamišlje-
nih i dijelom započetih radova. Kod toga je nastavio
prikupljati novu građu i literaturu koju su mu pru-
žali arhivi i biblioteke Rima, a stizala mu je i građa
iz domovine posredstvom prijatelja.
1657. godine objavio je Lučić u Rimu prvo svoje
djelo Vita B. loannis conjessoris episcopi Tragurien-
sis — loannis Ludi Notae historicae od vitam B.
loannis confessoris episcopi Traguriensis. Ovime Lu-
čić nije dao svoj dug svom trogirskom svecu, već se
uključio u moderna kritička izdanja života svetaca
koja su u to vrijeme u Evropi započeli izdavati bo-
landisti (Acta Sanctorum). Lučićeve Notae obiluju
povijesnim podacima i građom, kao i kritičkim me-
todološkim postupcima.
22
Glavno svoje djelo De Regno Dalmatiae et Cro-
atiae Lučić je došavši u Rim u mnogome preinačio,
dopunio, drugačije rasporedio. 1662. g. dovršio ga je,
te je iste godine dobilo imprimatur. Štampanje je
preuzeo Lučićev prijatelj holandski štampar i izda-
vač svjetskih atlasa Joannes Blaeu. Prvi dio rukopisa
odnio je sam izdavač iz Rima u Amsterdam i poslao
nedugo zatim ogledni otisak Lučiću na mišljenje.
Ostali dio rukopisa zastao je u Veneciji kod tiskare-
vih predstavnika, a zatim se oteglo štampanje zbog
kuge, nemira i holandsko-engleskog rata. Konačno je,
na iznenađenje, već — zbog opisanih okolnosti —
očajnog Lučića djelo izašlo pod naslovom loannis
Ludi, Dalmatini, De Regno Dalmatiae et Croatiae,
libri sex, Amstelaedami 1666. Iako sretan što je 'ko-
načno izašlo njegovo djelo, Lučić nije bio zadovoljan
ovim izdanjem. Prije svega zbog brojnih pogrešaka
i izostavljenih karata, naročito karte Illyricum ho-
diernum te genealoških tabli. Nije bio zadovoljan ni
F. Rački, Povjestnik Ivan Lučić, Rad JAZU, 49 Zagreb 1879,
str. 95—98; L. Jelić, Hrvatski zavod u Rimu, »Vjestnik ze-
maljskog arhiva«, God. IV, sv. I, Zagreb 1902, str. l—55;
J. Magjerac, Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim, 1953.
22
O građi, izdanjima, prijevodima i literaturi u vezi s
ovim djelom v. poglavlje I. Djela I. Lučića-Luciusa. Vlastiti
primjerak s popisom osoba kojima je poslao svoje djelo i ko-
rekturama, Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 766.
16
naslovnom stranicom na kojoj je uz ime Lučića pi-
salo Dalmatini. Lučić je zatražio od J. Blaeua da se
uvrste ispravci pogrešaka, potrebne karte i da se
izostavi riječ Dalmatini. Zamolio je da se na karti
Illyricum hodiernum odštampa posveta banu Petru
Zrinskom i poslao tekst posvete izdavaču u Amster-
dam. Već 1668. g. objavljeno je u Amsterdamu novo
(treće) izdanje s korekturama, svim geografsko-histo-
rijskim kartama i genealqskim tablama, te posvetom
na karti Illyricum hodiernum banu Petru Zrinskom.
Lučić je pisao da je ovo izdanje iz 1668, opremljeno
svim prilozima 23 i rečenom posvetom, onakvo kako ga
je on zamišljao.
Lučić je priredio i posebno izdanje karte Illyri-
cum hodiernum za Atlas Maior J. Blaeua, uz što je
dodao i uobičajeni komentar da se štampa na pole-
đini karte ili uz nju pod naslovom Illyricum sive Sla-
vonia. Ovaj tekst slao je Lučić mnogim svojim prija-
teljima u domovinu. Karta je izašla u nekoliko izda-
nja Atlasa kolorirana, s posvetom banu Petru Zrin-
skom. Na karti su istaknuti grbovi Hrvatske, Slavo-
nije, Dalmacije i Bosne, ukrašeni i s krunama za
razliku od dotadašnjih karata u Atlas Maior istog te-
ritorija 24s grbovima Venecije, Njemačkog Carstva i
Turske.
U Amsterdamu je kod istog izdavača 1669. g. iza-
šlo zaslugom Ivana Lučića i Stjepana Gradića djelo
Satyricon Petronija Arbitra »Cum fragmento> nuper
Tragurii reperto« uz predgovor I. Lučića i S. Gradića.
Lučić i Gradić dokazali su vjerodostojnost u Trogiru
pronađenog rukopisa, odlomka s opisom Trimalhio-
nove gozbe. Time je bila okončana burna znanstvena
23
O rukopisima, izdanjima i prijevodu djela De Regno
Dalmatiae et Croatiae v. poglavlje I. Djela Ivana Lučića-
-Luciusa.
24
Vidi: M. Kurelac, »Illyricum hodiernum« Ivana Lu-
čića i ban Petar Zrinjski, »Zbornik Historijskog instituta
JAZU«, vol. 6, Zagreb 1969, str. 143—154 + fotografija karte;
isti, Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae«
u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi ru-
kopisi, na istom mjestu, str. 165—168; isti, Prilog Ivana Lu-
ciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih i njegove veze s banom
Petrom Zrinskim, »Zbornik Historijskog zavoda JAZU«, val.
8. str. 101—132.
17
polemika koja je podijelila učenjake Evrope u tabo-
re. Boreći se za ugled i čast Trogira, koji se mogao
ponositi ovim kodeksom na latinskom jeziku s još ne-
poznatim odlomkom popularnog djela antike, Lučić
je uložio mnogo napora i doživio mnoge neugodnosti
dokazujući autentičnost analizom rukopisa i teksta.
Rukopis koji je našao Lučiće ν sugrađanin i prijatelj
Marin Statilić u biblioteci Cippika bio je na inicija-
tivu Lučića dopremljen u Rim radi ekspertize i pri-
preme kritičkog izdanja. Zadržao se međutim ondje
dulje nego što su to dozvolili M. Statilić i N. Cippico,
što je izazvalo kod njih negodovanje d prigovore na
račun Lučićeva postupka. Zanijet žarom da dokaže
autentičnost i pribavi mišljenja stručnjaka Lučić je
riskirao da ne bude shvaćen. Kritičko izdanje ležalo
mu je na srcu posebno zbog toga, jer su već bila iza-
šla neka na brzu ruku priređena izdanja s pogreška-
ma, koja su bacala krivu sliku na spomenuti tekst
25
Trogirskog fragmenta.
Poslije izlaska djela De Regno Dalmatiae et Cro-
atiae Lučić se dao na pisanje povijesti rodnoga Tro-
gira. Ovo djelo koje je nazivao Chronicon Patriae
objavio je uz pomoć kardinala Pietra Basadonne na
talijanskom jeziku pod naslovom Memorie istoriche
di Tragurio ora detto Trau, u Veneciji 1673. g. Isti
tekst objavljen je 1674. g. pod naslovom Historia di
Dalmatia — Et in particolare delle Citta di Trau,
Spalatro e Sebenico. Ovaj naslov dao je Lučić da se
ne bi mislilo da je obrađena povijest Trogira u užem
.smislu, već da su opisani događaji uključujući šire
područje s kojim je grad Trogir bio usko povezan.
Mnoga pitanja koja nije mogao zbog obima i lokal-
nog karaktera uvrstiti u De Regno Lučić je uključio
u ovo djelo zahvaćajući podrobnije društvene, eko-
nomske d kulturne prilike.26
25
Rukopis kodeksa nalazi se danas u Bibliotheque Na-
tianale, Pariš i(Tra@uriensis — Pardsinus 7989). Izdanje: Titi
Petronii Arbitri Equitis Romani, Satyricon, cum fragmenta
nuper Tragurii reperto, Anstelodami 1669, 1670.; G. Lučio,
Memorie istoriche..., str. 531—535; V. Gortan, Ivan Lučić
i trogirski kodeks Petronijev, »Zbornik Historijskog instituta
JAZU«, vol. 6, Zagreb 1969, str. 109—114.
18
Istovremeno izašlo je Lučićevo djelo Inscriptio-
nes Dalmaticae u Veneciji 1673. g. U ovoj knjizi Lu-
čić je objavio epigrafske spomenike koje nije dospio
ili mogao objaviti u De Regno. Transkripciju je uči-
nio sam ili uz pomoć suradnika (V. Ponte, S. Ljuba-
vac, F. Divnie, K. Vrančić idr.).
U istoj knjizi objavio je Lučić Notae ad Memo-
riale Pauli de Paulo, Notae ad Palladium Fuscum
Variae lectiones Chronici Ungarici manuscripti cum
editis te Addenda vel corrigenda in Opere De Regno
Dalmatiae et Croatiae. Iz ovoga se vidi da je Lučić
nastavljao istraživanja i nakon izlaska djela, te ih
je stalno dotjerivao, dopunjao i popravljao.
27
Osim toga što je vršio povijesna istraživanja i
objavljivao povijesna djela Lučić se bavio arheologi-
jom i geografijom, te matematičkim, fizičkim i astro-
nomskim proučavanjima, a zanimalo ga je i gradi-
teljstvo. Proučavao je starokršćanske spomenike,
rimske mozaike i natpise, pa je uživao ugled vrsnog
poznavaoca rimskih starina. Sve ovo svjedoči o širini
njegova duha i interesa, o njegovoj izvanrednoj znan-
stvenoj akribiji erudita XVII stoljeća.
Surađivao je Lučić i u djelima drugih autora.
Tako je napisao Notae ad Thesaurum Geograficum
Abrahami Ortelii. Ovo djelo priredio je M. Baudrand
u Parizu. Važna je također Lučićeva suradnja na dje-
lu Italia Sacra Ferdinanda Ughellija28 koji je umno-
gome bio Lučiću učitelj i uzor. U nemogućnosti da
tolik posao učini sam, angažirao je svog prijatelja
zadarskog arhiđakona Valerija Ponte s kojim je bio
u živom dopisivanju.
Korespondenciju Ivana Lučića s Valerijem Pon-
te, bogatu sadržajem, treba posebno izdvojiti kao ti-
pičan primjer znanstvene epistolografije koja je bila
preteča znanstvenih časopisa u Evropi XVII stolje-
26
O rukopisima, izdanjima i prijevodu v. poglavlje I.
Djela Ivana Lučića-Luciusa.
27
O rukopisu, izdanju i literaturi v. poglavlje I. Djela
Ivana Lučića-Luciusa.
28
Pismo I. Lučića Valeriju Ponte, 21. V. 1670, 13. X.
1672. i s. d. 1673. Izd. B. Poparić, o. c., »Starine-«, knj, 32,
str. 49, 58—5Θ, 64—65.
19
ća. Iz brojnih Lučićevih pisama doznajemo za mno-
ge L/učićeve interese, radove, znanstvene pothvate i
programe, za Lučićeva intimna raspoloženja i druš-
tvena zbivanja u Trogiru a kasnije u Rimu. Iz te ko-
respondencije doznajemo i za njegove obiteljske pri-
like i lične stavove.29 Doznajemo za njegovu brigu za
pranećaku Marijicu (Mariettu) kojoj je bio skrbni-
kom. Značajno je kod toga njegovo reagiranje na
intervenciju mletačkog ambasadora u Rimu koji se
založio za mletačkog službenika Teodozija. Lučića su
htjeli privoljeti da tom Teodoziju dade pranećakinju
Marijicu za ženu. Lučić je tada pisao Valeriju Ponte
da je odbio tog ženika »jer prima plaću od Dužda«.
Osim toga želio je, kaže Lučić, postupiti u skladu s
načelima njena pokojnog oca »koji nije želio plaću
ili naslove od Dužda da ne30 bi bio podvrgnut onome
koji mu se nije sviđao.. .« Lučić je slao brojna pi-
sma i drugim svojim prijateljima kao, na primjer,
Franji i Danijelu Divniću, Karlu Vrančiću, Šimi Lju-
bavcu, Hektoru Hektoroviću, Ivanu Kupariću, Fra-
nji de Dominisu, Stjepanu Gradiću i drugima. Sva
su ova pisma dragocjena kako za Lučića tako i za po-
znavanje njegovih suradnika i oblika suradnje.
Boraveći u Rimu, tada svjetskom središtu znan-
stvenog i umjetničkog života, gdje su mu stajala na
raspolaganju potrebna sredstva za znanstveni rad i
postojala za to pogodna atmosfera, Lučić nije zabo-
ravljao svoju domovinu i sunarodnjake u rodnom
29
Pisma I. Lučića Valeriju Ponte čuvala su se u obi-
telji Ponte zajedno s ostalom ostavštinom. Pisama ima ukup-
no 146; 144 pripadaju Lučiću a dva Divniću i G. Curtelliju.
142 pisma uputio je I. Lučić V. Ponte. Pisma je objavio B.
Popario ali ne sva, a mnoga nije objavio u cijelosti. Ostalo
je neobjavljeno 40 pisama. V. B. Poparić, Pisma Ivana Lu-
čića, Trogiranina, »Starine«, knj. 31, Zagreb 1905, str. 276—
320 (pisma od 23. VI. 1651 — 2. VIII. 1660), »Starine«, knj. 32,
Zagreb 1907, str. 1—91 (pisma od 18. IX 1660 — 13. XII 1668).
Dio pisama nalazi se unutar ostavštine Lučićeve u Arhivu
Splitskog kaptola, a dio upućen P. Zrinskom i M. Forstallu
u Arhivu Hrvatske, Fond Obitelj Zrinski. Usp. M. Kurelac,
Suvremenici i suradnici Ivana Lučića, 1. c., str. 135; isti,
Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih 1. c.,
str. 104—105 i dalje.
30
Pismo Lučića V. Ponte, 4. II 1668. g., B. Poparić, o. c.,
»Starine« 32, str. 83.
20
kraju koji, kako je pisao, nisu imali drugih životnih
sadržaja osim onih koje su im pružali »okovi i neza-
dovoljstvo«. 31 Lučić je bio svjestan od koje je koristi
njegov boravak u Rimu, u gradu koji ga je očarao
svojom ljepotom i veličanstvenošću, te stranim i do-
maćim ljudima što su talentom i učenošću učinili
ugodnim njegov boravak. Taj je prolazio, kako kaže,
»in continua conversatione de persone virtuose e
qualificate«. 32
Nastojao je Lučić saopćiti svojim prijateljima u
domovini znanstvene, umjetničke i političke novosti
iz Vječnoga Grada te im je pisao često i opširno, a
slao im je i najnovija izdanja knjiga, karata i razne
sprave, kao na primjer dalekozor i drugo. Opisivao je
izgradnju crkava i palača u Rimu, uređenje trgova,
kao na primjer uklanjanje starih srednjovjekovnih
kuća (Borgo s. Pietro) pred bazilikom sv. Petra, iz-
gradnju znamenitih Berninijevih kolonada, podiza-
nje obeliska, fontana, uređenje pročelja Pantheona.
Izvještavao je o biranju pape, o pamfletima koji su
kolali Rimom o raznim crkvenim pitanjima, postav-
ljenjima koja su se ticala naših ikrajeva, te o aktual-
nim političkim događajima u vezi s Francuskom, Ve-
necijom, Genovom i antiturskom koalicijom, kao i o
rezultatima vojnih i diplomatskih protuturskih akci-
ja. Svoje mišljenje izražavao je kratkim, lapidarnim
rečenicama u koje je sažeo svoje nade, razočaranja i
strepnje.
Kao naročito interesantnu temu Lučićeva pisma
sadržavaju izvještaje o znanstvenom životu, o održa-
nim predavanjima, raznim skupovima, ali i o druš-
tvenom životu, (koncertima) raznim svečanostima,
vatrometima, natjecanjima i maškarama, koje je re-
dovito gledao i pratio maske sa smislom za humor.
Opisivao je Lučić svoja astronomska promatranja
koja je vršio kod kuće iz lođe dalekO'Zorom, fizikalne
pokuse koje su izvodili njegovi prijatelji u okolici
31
»... non avete altre nouve che quelle che vi danno
le catene o il malcontento«, pismo Lučića V. Ponte, 29. VII.
1658, B. Poparić, o. c., »Starine« 31, str. 313.
32
Pismo Lučića V. Ponte, 23. VI 1668, B. Poparić, »Sta-
rine«, 32, str. 41.
21
Rima, te izlete u okolicu u kočiji na dva kotača koja
je tada bila u modi.
Želio je Lučić da i njegovi prijatelji budu uz nje-
ga u Rimu i da uživaju kao on brojne »delitie Ro-
mane«, zbog kojih je, kako piše Lučić, »gotovo zabo-
ravio na bijedu svoje domovine«.3S
Lučić međutim nije zaboravio domovinu i rodni
kraj, budno je pratio događaje za kandijskog rata a
i poslije, registrirao vojne operacije, veselio se pobje-
dama, strepio, slutio dolazak teških vremena, plakao
zajedno sa Stjepanom Gradićem u vrijeme potresa
kad je nastradao Dubrovnik.
Smisao za tradiciju i prošlost vezao je s osjeća-
jem za aktualno. Posebno je to došlo do izražaja kod
pripreme za objavljivanje Statuta grada Trogira.
Smatrao je da u njemu leži razlog sloboština toga gra-
da i da njegovim objavljivanjem daje najočitiji prim-
jer svoje ljubavi prema domovini. Do objavljivanja
međutim nije došlo, iako su sve pripreme bile dovrše-
ne i rukopis predan na cenzuru u Veneciju. Veneci-
janske vlasti spriječile su štampanje statuta Lučićeva
rodnog grada.34 U nadi da će se objavljivanje ipak
ostvariti osigurao je Lučić vlastita sredstva za njegovo
objavljivanje, odredio je papir i uvez te je u svojoj
oporuci stavio u dužnost sunarodnjacima da se po-
brinu za izdanje statuta.
Shrvan bolešću umro je 35Lučić 11. siječnja 1679.
godine. Ostavio je oporučno svojim prijateljima i
sunarodnjacima u Rimu i u domovini mnoge ruko-
pise, knjige, geografske karte, razne instrumente i
33
Pismo I. Lučića V. Fonte, 14. IV 1660, B. Poparić,
o. c., »Starine«, 31, str. 318.
34
Pismo I. Lučića V. Ponte, 1. II 1676, B. Poparić, o. c.,
»Starine«, 32, str. 81.
, 35 original oporuke: Archivio di Stato — Borna, 30
Nottui Capitolini, Ufficio 30, Nottaio Octavianus Vincentius
1678—Ί679. 1679, Prima pars, fol. 72—80 verso. Izdanje: I.
Crnčić, Paoporuka Ivana Lučića Trogiranina našeg povjest-
nika od 1679 god., »Starine JAZU«, knj. 26, Zagreb 1893, str.
20—26. Ovjerovljeni prijepis: Arhiv obitelji Cerineo-Lucio,
Zagreb, Izdanje: C. Fisković, Oporuka i kodicil Ivana Lučića,
»Viestnik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu«, 9-^10, Za-
greb 1941, str. 59—84.
22
ukrasne predmete za uspomenu, ali nadasve je osta-
vio primjer skromnog, radu odanog čovjeka kojeg je
na ostvarenje brojnih djela poticala, kao što je sam
napisao ljubav prema domovini i ljubav prema istini.
Pokopan je idućeg dana 12. siječnja 1679, prema
vlastitoj želji u crkvi sv. Jeronima u Rimu.36 Ovdje
mu je kao predsjedniku Zbora sv. Jeronima »Illyri-
corum seu Sclavorum« na nadgrobnoj ploči stavljen
natpis:
ILLYRICAE NATIONIS IN URBE PRAESIDI-
BUS JOANNI LUČIO NOBILI TRAGURIENSI
QUI DALMATIAE CROATIAE PATRIAMQUE
HISTORIAM ILLUSTRAVIT ET CONSCRIP-
SIT OB: III. ID. JAN. MDCLXXIX37
2. ZNANSTVENI RAD
Znanstveni Hk Ivana Lučića i analiza njegovih
djela predmet su brojnih historiografskih radova. U
njima dolaze do izražaja različiti stavovi, od bezre-
zervnog odobravanja i veličanja do oštrog suprot-
stavljanja, kao i stavovi utemeljeni na razumnoj kri-
tičkoj prosudbi uzimajući u obzir cjelovitost njegova
opusa, stanje znanstvenog istraživanja, te vrijeme i
okolnosti u kojima je Lučić stvarao.
Sto se tiče postavki i donesene građe, ističu se
prije svega rasprave Franje Račkoga, Vitaliana Bru-
nellija i Bare Poparića.38
36
Bilješka Jeronima Paštrića, kanonika zborne crkve
sv. Jeronima u primjerku I. Lucius De Regno Dalmatiae et
Croatiae, Arhiv i biblioteka Splitskog kaptola, ΝΪ 141.
37
Nadgrobna ploča nalazi se u svetištu crkve sv. Jero-
nima s desne strane oltara. Postavljena je za četiri slavna
predsjednika Zbora sv. Jeronima: I. Lučića, Stjepana Gra-
dića, Ivana Paštrića, Jurja Georgiceusa. Ploča je podignuta
1740. g. Fotografija je ploče objavljena kod: J. Mađerac,
Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim 1953, str. 24; ta-
kođer u katalogu Izložba u povodu 300 godišnjice izdanja
djela Ivana Luciusa-Lučića De Regno Dalmatiae et Croatiae
1666—1966, Trogir-Zagreb 1966, slika 5. Usp. F. Eački, o. c.,
«Rad« 49, str. 101—.102.
38
Cjelovite bibliografske podatke za citirane autore i
djela v. Bibliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Lu-
čiću-Luciusu, u prilogu.
23
 Rački je u svojoj studiji Povjestnik Ivan Lučić
Trogiranin, objavljenoj 1879. g. prigodom 200. godiš-
njice njegove smrti, dao prvi iscrpniji prikaz i kom- ,
petentan znanstveni sud o Lučiću i njegovu djelu.
Rački je ovdje istakao: »Na polju domaće historio-
grafije ide prvo mjesto našega Ivana Lučića. Djela
njegova uma i truda ni poslije dvjesta godina ne iz-
gubiše trajne vrijednosti. Tko se god iole ozbiljno i
danas bavi izpitivanjem narodnje prošlosti, ne može
obaći historijskih radnja Lučićevih; pa ako ne iz dru-
gih uzroka a to poradi ogromne i velikom pomnjom
u njih nagomilane arkivalne građe koje se jedan
diel samo tim trudom potomstvu isačuva. Lučić je u
strogom rieči znamenovanju pravi, obziran i pomnjiv
historiograf, koj je uz dva skoro stoljeća ostao bez
premca, i na kojega istraživanjih d mi još danas svoja
39
prisnivamo.« Uza sve to što je Rački dao svestrani
prikaz temeljen na štampanim, djelima i rukopisima,
izlaganja i postavke Račkog ostale su katkad bez do-
voljnog potpornja u dokumentima i arhivalnoj građi,
jer ta građa tada još nije bila poznata. Posebno se to
tiče Lučićeve građe za De Regno i ostala djela u Ar-
hivu splitskog Kaptola, te dragocjene Lučićeve ko-
respondencije s Valerijem Ponte.
Brunellijeva studija Giovanni Lučio objavljena
1899-1900. godine bez sumnje je naopsežniji i naj-
podrobniji rad o Ivanu Lučiću. Ona se umnogome te-
melji na podacima iz spomenute Lučićeve korespon-
dencije s Valerijem Ponte koju je primio na upotre-
bu od društva Bihać. Korištenje međutim ove građe
od strane Brunellija jednostrano je. Premda je Bru-
nelli imao na raspolaganju sva do tada poznata Lu-
čićeva pisma, te mnoge važne rukopise i primjerke
Lučićevih djela, izostavio je dosta dragocjenih i važ-
nih podataka, a upotrijebio samo ono što se uklapalo
u njegove teze protkane političkim Brunellijevim po-
gledima naglašenog »dalmatinizma« i autonomaštva.
Na ovo jednostrano prikazivanje Lučića upozorio· je
već Bare Poparić u opširnom uvodu objavljenoj Lu-
čićevoj korespondenciji Pisma Ivana Lučića Trogira-
nina (Zagreb 1905—1907).
89
F. Rački, o. c., str. 65.
24
U želji da pobije neznanstveno pisanje C. L. Pa-
vissicha objavljeno uz talijanski prijevod De Regno
pod naslovom Brevi ceni intorno la vita, le opere e U
valore storico di Giovanni Lučio Traguriense (Trst
1896) i tendenciozno pisanje V. Brunellija Poparić
se upustio u kombinacije koje je već bio davno iznio
40
Pavao Rdtter Vitezović. Ne mogavši pomiriti Luči-
ćeve lične stavove izražene u njegovim pismima s ne-
kim tekstovima u De Regno Dalmatiae et Croatiae
Poparić je iznio hipotezu o falsificiranju Lučićeva
djela u Veneciji. Pri tom je Poparić nastupio više
emocionalno i manje kritički bez dostatne dokumen-
tacije ne razrađujući i ne produbljujući spoznaju o
Lučićevu djelu i karakteru Lučićevih koncepcija u
sklopu šire, znanstvene, političke i klasne problema-
tike. Dakako, Popariću su nedostajali originalni Lu-
čićevi rukopisi djela De Regno i druga građa koja bi
unijela više svjetla u odnose Lučić — Venecija, kao
i u sudbinu Lučićevih djela i rukopisa. Historiogra-
fija nije prihvatila hipotezu Poparića, ali pitanje je
41
ostalo na neki način otvoreno. Tek usporedba Luči-
ćeva autografa De Regno iz Vatikanske biblioteke s
izdanjem De Regno i utvrđivanje da se tekstovi po-
dudaraju, što je učinjeno u radnji M. Kurelca Luči-
ćev autograf djela »De Regno Dalmatinac et Croa-
tiae« u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni
Lučićevi rukopisi (Zagreb 1969), učinilo je bespred-
metnim sumnju o falsificiranju Lučićeva djela.
Ostali radovi o Lučiću i njegovu djelu objavlje-
ni poslije gore navedenih djela nadovezivali su se na
spomenute studije i objavljenu građu. Kod toga tre-
ba istaći dva rada F. Sišića izašla u njegovu Pri-
ručniku izvora hrvatske historije (Zagreb 1914) i
unutar rasprave Hrvatska historiografija od XVI do
XX stoljeća (Beograd-Zagreb-Ljubljana 1936). Sišić
se posebno osvrće na Lučićevu metodologiju. Nakon
40
Pavao Riter Vitezović, Offuciae Joannis Ludi, de
regno Dalmatiae et Croatiae, Refutatae ab Equite Paulo Rit-
ter, S. C. R. Majest. Consiliario. Rukopis iz 1706. g. Nacional-
na i sveučilišna biblioteka R — 3453.
41
F. Šišić, Priručni/c izvora hrvatske historije, Zagreb
1914, str. 59, bilješka 1.
25
kratkog izlaganja sadržaja Lučićevih djela, posebno
De Regno Dalmatiae et Croatiae Sišić zaključuje:
»Lucijeva dalmatinsko-hrvatska historija ide u red
najodličnijih djela naše historiografije sviju vreme-
na, tako da u mnogo čemu nismo ni danas došli mno-
go dalje od njega... I danas još« ističe Šišić »bila bi
nauci učinjena velika korist, kad bi se štampala u
srpsko-hrvatskom prijevodu, jer tek onda izišla bi
42
prava njena vrijednost na vidjelo...« Sišić se po-
veo za Kukuljevićem iznoseći pohvale Ratkajevu
patriotizmu čija da su djela pisana »čistim patriot-
skim hrvatskim duhom«, čega nema kod Lučića. Si-
šić je pri tom zaboravio na riječi Račkoga koji je, bez
obzira na političke predilekcije, o Lučiću napisao:
»Ako rodoljublje ima djelotvorno biti, i ako se rodo-
ljubom smije prozvati samo onaj, koji svoju odanost
prema domu i narodu djeli zasvjedočuje, tada se Lu-
čić imade pribrojiti najodličnijdm rodoljubom, koje
je ikada Dalmacija porodila, jer malo tko od njezi-
nih sinova uloži toliko truda, da prošlost njezinu na
svjetlo iznese; malo tko njezino ime toliko pronese u
sviet učeni.«43 Sišić je osim toga napisao: »Lučić je
privrženik mletački, što je i razumljivo poslije 250
godišnjeg vladanja mletačkoga u Trogiru i Dalmaciji,
ali uza sve to, on se umije da uzdigne i na razmjerno
znatnu visinu i snagu objektivnosti. Pored toga nje-
gov kritički duh i danas još nadilazi mnoge i mnoge
diletante, odlikujući se oštroumnošću i uzornom trez-
venošću.«44 Koliko i kako je bio Lučić privrženik
mletački, može se najbolje razabrati iz njegove ko-
respondencije i njegovih veza s banom Petrom Zrin-
skim te iz optužaba zbog protuvenecijanskog stava
koje su za života išle na njegov račun. Kasnije istra-
živanja i nova dokumentacija o Lučiću demantiraju
Sišićevu paušalnu ocjenu u tom pogledu.
Za radove koji su o Lučiću objavljivani poslije
Šišića ikarakteristično je da su pisani vodeći prije
42
F. Sišić, Hrvatska historiografija od XVI do XX sto-
ljeća, »Jugoslovenski istorijski časopis«, vol. I, Beograd-Za-
greb-Ljubljana,
43
1936, str. 34.
F. Rački, o. c., str. 100—101.
44
F. Sišić, Hrvatska historiografija..., str. 34.
26
svega računa o znanstvenom doprinosu Lučića i pri-
45
likama u kojima je djelovao. Kod toga je iznijeto
mnogo novih materijalnih podataka i stavova koji raz-
matraju ekonomsko-društveni aspekt Lučićevih pre-
okupacija. Značajni su prilozi koji su upotpunili Lu-
čićevu biografiju, donoseći podatke o Lučićevoj opo-
ruci i rodnoj kući (Cvito Fisković), analize društve-
no-pravnog karaktera (Ivan Strohal, Ferdo Čulino-
vić, Antun Cvitanić), prikazi rada na pojedinim izvo-
rima i skupinama izvora — Ljetopis Popa Dukljani-
na, Toma Arhiđakon i Historia Salonitana Maior, bi-
zantski izvori, antički izvori, isprave (S. Mijušković,
N. Banašević, S. Gunjaca, N. Klaić, F. Barišić, S. An-
toljak, J. Stipišić, M. Samšalović); prilozi o suradni-
cima i suvremenicima (M. Kurelac, V. Rismondo); o
Zadru, Dubrovniku i drugim gradovima u djelima
Lučića (S. Antoljalk, J. Lučić i drugi); o Lučićevim
dosad nepoznatim rukopisima i pismima (S. Anto-
Ijak, M. Barada, M. Kurelac, I. Kasandrić, S. Plan-
čić); o prilogu Lučića povijesti roda Zrinskih i nje-
govim vezama is banom Petrom Zrinskim (M. Kure-
lac); o Lučićevu doprinoisu za povijest crkve i hagi-
ografiji (U. Krisomali, M. Ivanišević, A. Matanić);
općenito o Lučiću i njegovu djelu (J. Sidak, M. Ko-
strenčić, S. Antoljak, M. Kurelac, J. Stipišić, V. Fo-
retić); o Lučiću i prirodnim znanostima (Z. Dadić);
0 Lučićevu radu na autorima antike, na Petroniju
Arbitru i uopće (V. Gortan, B. Kuntić-Makvić). K
tome treba dodati da je 1979. g. objavljen prijevod
Lučićeva djela Memorie istoriche di Tragurio ora
detto Trau pod naslovom Povijesna svjedočanstva o
Trogiru (prevodilac i priređivač Jakov Stipišić; su-
radnik i autor predgovora o Ivanu Lučiću s biblio-
grafijom Miroslav Kurelac).
Nova građa iz Lučićeve ostavštine u Splitu, kao
1 proučavanje Lučićeve korespondencije s Valerijem
Ponte, Markom Forstallom i drugima u njenoj cjeli-
ni omogućuje raščišćavanje brojnih otvorenih pita-
nja i daleko potpuniji i objektivniji uvid u život I.
Lučića njegov rad i koncepcije. Ako se tome prido-
46
Bibliografski podaci za niže navedene autore v. Bi-
bliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Lučiću-Luciusu.
27
da i ostala građa koja se čuva u Arhivu JAZU u Za-
grebu, Naučnoj biblioteci u Zadru, Historijskom ar-
hivu u Zadru, Arhivu Hrvatske i Nacionalnoj i sveu-
čilišnoj biblioteci u Zagrebu, Naučnoj biblioteci u
Splitu, Biblioteci Garagnin-Fanfogna u Trogiru (Mu-
zej grada Trogira), dosadašnji rezultati mogu dobiti
važne dopune. Utoliko više ako se upotrebi građa i
koncepti Lučića iz arhiva i biblioteka u Rimu (Bibli-
oteca Vaticana, Biblioteca Casanatense, Arhiv Zbo-
ra sv. Jeronima), Veneciji, Parizu i Londonu. Pom-
na analiza Lučićevih djela i njihovih izdanja prido-
nijet će donošenju što potpunije i objektivnije ocje-
ne njegove ličnosti i djela. Izbjegle bi se tako pristra-
nosti u koje je dosadašnja historiografija nerijetko
upadala, bilo braneći bilo napadajući Lučića, a da ni-
je poznavala građu i dokumente koji bacaju potpu-
nije svjetlo na cjelinu složene problematike kao što
je ova. Radovi i stavovi poput onih Kukuljevića, Pa-
vissicha, Lubina, Brunellija, Poparića, Kaera i dru-
gih moći će se korigirati i proučavanje Lučića i nje-
gova djela postaviti daleko uspješnje primjenjujući
objektivnu znanstvenu metodu. Tome treba prido-
nijeti i ovaj prijevod Lučićeva glavnog djela De Reg-
no Dalmatiae et Croatiae priređen uz kritički znan-
stveni aparat.
Kad se rezimiraju rezultati brojnih objavljenih
radova o Lučiću valja reći da citirana ocjena Franje
Račkoga s kraja prošlog stoljeća u suštini i danas
ostaje aktualna, tj. da u domaćoj historiografiji Lu-
čiću pripada prvo mjesto i da je stvorio djela trajne
vrijednosti. Uz ovu konstataciju Račkoga treba ta-
kođer reći da se Lučićeva povijesna djela mogu ubro-
jiti i među prva vrijedna djela građanske historio-
grafije uopće i da predstavljaju značajan doprinos
evropskoj povijesnoj znanosti. Ozbiljnom i radikal-
nom znanstvenom metodom Lučić je uklonio brojne
neistine, zablude i predrasude nagomilane u dotada-
njim povijesnim djelima i tako je prvi put u očima
svijeta iskrsla slika prošlosti hrvatskoga naroda te-
meljena na činjenicama autentičnih dokumenata ko-
je je Lučić marljivo prikupljao, proučavao, obrađi-
vao i objavio.
28
Za razdoblje koje je neposredno prethodilo Lu-
čiću (XV-XVI st.) karakteristično je da se povijest
pisala na temelju nekritički prihvaćenih vijesti raz-
nih ljetopisa i kronika ili pod utjecajem, katkada
snažnim, strane svjetske povijesne literature koja je
obilovala više raznovrsnim domišljanjima i maštovi-
tim kombinacijama nego provjerenim povijesnim či-
njenicama temeljenim na vjerodostojnim ddkumenti-
ma.
Utemeljena na Ljetopisu popa Dukljanina, koji
je zahvaljujući prijevodu i preradi Marka Marulića
(Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta),46 postao temelj
povijesnih spisa XVI stoljeća, hrvatska je historio-
grafija toga doba nosila oznake nacionalnog prepo-
roda — koji se usporedo odvijao i u književnosti —
da bi potkraj stoljeća u ovim djelima sadržane i is-
premiješane činjenice prošlosti, nošene slavenskim i
hrvatskim idejnim i političkim koncepcijama, dobile
pseudo-znanstveno ruho u djelima Vinka Priboj evi-
ća, Fausta Vrančića, Franje Glavinića, Dinka Zavo-
rovića, Tomka Mrnavića, Mavra Orbina i Jurja Rat-
kaja. U duhu vremena i u skladu s obnovom staro-
klasičkog duha ušla je u primjenu i u povijesnim dje-
lima humanističko-arhaistička terminologija i no-
menklatura, pa se od sredine XV stoljeća pored
hrvatskog i slavenskog javlja sve češće ime ilirsko
(Šišgorić, Tubero, Isthvanfi, Mtrnavić, Ratkaj) ili dal-
matinsko (Faust Vrančić, J. Paštrić i drugi), i to ne
samo u antičkom geografskom smislu već i kao si-
nonimni termin, kao etničko nazivlje i ime naroda
koji aktivno nastavaju negdašnji drevni Ilirik od-
nosno Dalmaciju. U brojnim, što manjim što većim
46
Prvo izdanje »Ljetopisa popa Dukljanina« priredio je
Lučić pod naslovom »Presbyteri Diocleatis, Regnum Slavo-
rum·", a isto tako i Marulićeiv prijevod pod naslovom »Re-
gum Dalmatiae et Croatiae gesta a Marco Marulo Spalatensi
patricio latinitate donata«, v. De Regno Dalmatiae et Cro-
atiae, Amsterdam 1666, str. 287—302, 303—309. Kasnija kri-
tička izdanja: F. šišić, Letopis popa Dukljanina, Beograd
1928; V. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina (latinski tekst s
hrvatskim prijevodom i »Hrvatska kronika«), Zagreb 1950;
S. Mijušković, Ljetopis popa Dukljanina, Titograd 1967; I.
Kukuljević, Kronika hrvatska iz XVII. vieka, »Arkiv za po-
vjestnicu jugoslavensku«, knj. I, Zagreb 1851.
29
povijesnim djelima ili ekskursima susreće se, osim
nasljedovanje manire vremena, ponaj češće nedoras-
lost i nesnalaženje te naposljetku nesposobnost da se
primjenom znanstvene metode dođe do jezgre povi-
jasnih zbivanja. Ta pojava bila je prisutna kod po-
vjesničara mnogo većih i izobraženijih naroda u Ita-
liji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Polj-
skoj. U suštini, po svojoj osnovnoj inspiraciji i impo-
staciji ta povijesna djela bila su većinom idejni i po-
litički pozivi kojima je izlaganje prošlosti trebalo
služiti kao potkrepa, a teorija o autohtonosti naroda
i stanovništva, doduše onovremena moda, za naše je
pisce, povjesničare XVI stoljeća, bio vješto upotri-
jebljen i dobro došao politički argument, dakako u
znanstvenom pogledu jalov.
U svom poznatom govoru De origine successi-
busque Slavorum," koji je bio objavljen nekoliko
puta u toku XVI stoljeća, a kolao je i u prijepisu,
Vinko Priboj e vic iznio je osnovnu teoriju i sintezu
tada aktuelnih postavki. Oslanjajući se na talijanske
i, što je još značajnije, na poljske i češke autore, Pri-
boj ević je razvio pravu slavensko-ilirsku fantastiku
u pogledu porijekla slavenskoga roda i njegova polo-
žaja u prošlosti. Slavni makedonski imperij Aleksan-
dra Velikog bio je slavenski, Aleksandar Veliki bio
je Slaven i podijelio je privilegij slavenskom rodu
i njime pravo na zemlju koju obitavaju.48 Slavenski
rod rod je slavnih ratnika i učenjaka, koje Priboj ević
nabraja uvrštavajući među njih i Aristotela, ali i va-
žnije književnike Dalmacije onoga doba. Pribojević
se upustio i ti prikaz seobe Slavena koji su po njemu
iz naših krajeva krenuli na sjever, što je preuzeo iz
češke i poljske literature.
47
Orotio fratris Vincentii Priboevii Sacrae Theologiae
professoris Orđinis Praedicatorum, De origine successibusque
Slavorum, Venecija 1532; talijanski prijevod B. Malaspallija,
Venecija 1595; kritičko izdanje i hrvatska prijevod: Vinko
Pribojević, O podrijetlu i zgodama Slavena, Zagreb 1Θ51. (V.
Gortan - G. Novak).
48
O privilegiju Aleksandra Velikog Slavenima postoji
opsežna literatura, naročito kod Čeha. U nas o tome: H. Mo-
rović, Legenda o povelji Aleksandra Velikoga u korist Sla-
vena, u H. Morović, »Sa stranica starih knjiga«, Split 1968,
str. 109—124.
30
Osjećajući potrebu da opširnije argumentira već
po Priboj eviću ukratko izložene teze i podatke Mavro
Orbin je 1601. g. objavio opsežno djelo II Regno degli
Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni Historia
(Kraljevstvo Slavena 9 — danas iskvareno nazvanih
Schiavoni historija).* Orbin je ovdje prikazao povi-
jest gotovo svih naroda slavenskog jezika, a posebno
onih kraljeva koji su vladali Dalmacijom, Hrvat-
skom, Bosnom, Srbijom, Haškom i Bugarskom. Iz sa-
mog naslova je vidljivo da djelo predstavlja apolo-
giju Slavena osobito Južnih Slavena. Da bi opovrgao
postavke Slavenima »nesklonih« historičara, Orbin
je iznio brojne kombinacije kojima je trebalo i dalje
održavati »Slavu« Slavena i potvrditi njihovu autoh-
tonost na teritoriju na kojem obitavaju. Kod toga se
Orbin pozvao na oko 280 autora i izvore među koji-
ma se ističe povelja Aleksandra Velikog Slavenima.
Pisano talijanskim jezikom, jezikom učene Evrope
XVI-XVII stoljeća, djelo je steklo popularnost i bilo
je naročito u našim krajevima primljeno s odušev-
ljenjem i bez rezerve. Orbin je naime »dokazao« da
povijest Slavena nije nipošto povijest ropskih naro-
da (schiavi, Schiavoni), već je to povijest, zbog svojih
velikih, uglavnom ratničkih, djela, doista slavnog
naroda. Izlažući povijesne događaje Orbin je uzeo
kao temelj Ljetopis popa Dukljanina i neke druge
pisce talko da je nekritički objavio i usvojio sve što
je moglo služiti za isticanje snage, veličine i slave
slavenske nacije. K tome je upozorio i na neslogu
Slavena iz koje su proistekla mnoga zla.
Pod utjecajem Orbinova djela stajala je gotovo
sva povijesna literatura u Hrvata početkom XVII
stoljeća. Uz to je u rukopisu kolao i čitao se tekst
49
II Regno degli Slavi hoggi corrotamente detti Schia-
voni historia di Don Mavro Orbini Rauseo abbate Melitense.
Nella quale si vede lOrigine quasi di tutti i Popoli, che fu-
rono della Lingua Slava, con molte et varie guerre, che
fecero in Europa, Asia et Africa; il progresso dell'Imperio
loro, lantico culto, et il tempo della loro conuersione al Chri-
stianesimo. — E in particolare veggonsi i successi de 'Re,
che anticamente dominarono in Dalmatia, Croatia, Bosna,
Servia, Rassia, et Bulgaria. In Pesaro MDCL; prijevod od
str. 242—473 originala, v. Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena
(preveo Z. Sundrica), Beograd 1969.
31
Ljetopisa popa Dukljanina, koji je dobio i latinski
50
prijevod uglednog Marka Marulića. Novu fazu na
toj istoj liniji predstavljaju djela Tomka Mrnavića
51
koji je umjesto slavenske i hrvatske primijenio ilir-
sku terminologiju. Ilirsku dominantu u terminologiji
52
primijenio je, slijedeći Nikolu Isthvainfija, Juraj
Ratkaj (1612-1666) u svom djelu Memoria regum et
banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavo-
niae izašlom u Beču 1652. g. Ratkajevo ilirstvo ne
dolazi do izražaja samo na uvodnim stranicama nje-
gova djela, gdje je riječ o povijesti starih Ilira i gdje
raspravlja o ilirskom i slavenskom jeziku tvrdeći da
»od Ilira i slavenski jezik ima svoje početke«, već se
to »ilirstvo« nastavlja kroz tekst čitavoga djela. Na
taj način kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavo-
nije okupljena u jedno preuzimalju zajednički na-
slov Iliričkog Kraljevstva. Poput mnogih povijesnih
djela humanističkog i kasnohumanističkog razdoblja,
Ratkajeva povijest legendarna za daleku prošlost, s
privilegijem Aleksandra Velikog i legendom o Cehu
i Lehu (i tekstom Ljetopisa popa Dukljanina), postaje
vjerodostojnija za događaje kojima je Ratkaj bio su-
vremenik. Po svojoj općoj impostaciji i težištu na
povijesti hrvatskih kraljeva i banova Ratkajeva po-
vijest bila je od većine suvremenika prihvaćena, te
je utisnula snažan ipečat daljnjem pisanju povijesti
u nas.
U Dalmaciji u Šibeniku je prije Ratkaja napisao
Dinko Zavorović 1603-1605. 53g. djelo De rebus Dal-
maticis libri octo (quinque) — također na latin-
50
Rukopis hrvatskog teksta i latinskog prijevoda po-
sjedovao je Lučić i pohranio ga u Vatikanskoj biblioteci, Ms.
Vat. 51Lat. 7019, fol. 82—96 verso i 104 uerso-123 verso.
Ivan Tomko Mrnavić (Marnavitius) <1580—1637): De
Illyrico, Caesaribusque Illyricis dialogorum libri septem,
1603. (rukopis Arhiv JAZU IV a. 2); Regiae Sanctitatis Illyri-
canae52 Foecunditas, Romae 1630. i dr.
Nikola Istvanffy (1538—1615): Historiarum de rebus
Hungaricis libri XXXIV ab anno 1490 od annum 1605, Colo-
niae 53Agripinae 1622.
Dinko Zavorović (Zavoreus, Zavoreo) — 1540—1608):
De rebus Dalmaticis libri V, MDCVI. Rukopis u Naučnoj
biblioteci u Zadru, Ms. 616, pripadao je Simunu Ljubavcu,
a kasnije Ivanu Lučiću koji je prepisao velik dio rukopisa
(fol. 45—125 verso).
32
skom jeziku. Zavorović se uglavnom oslonio na tekst
Ljetopisa popa Dukljanina, ali je ipak upotrijebio
neke dokumente za stariju povijest pa i natpise, a
citirao je i niz pisaca, međutim, bez potrebnog kritič-
kog pristupa.
To je bila historiografija koja je prethodila Lu-
čiću, baština i atmosfera u kojoj je započinjao svoja
povijesna istraživanja.
Vrlo rano, vjerojatno još u toku studija, zapo-
čeo je Lučić vršiti povijesna istraživanja, prikupljati
i prepisivati izvore, a pisao je i manje sastavke koji
su ostali u rukopisu (Kronika grada Trogira i crkve
trogirske). Proučavao je djela mnogih pisaca, a za
svog puta u Veneciju, kao poslanik grada Trogira,
pribavio je i neke starije mletačke kronike u rukopi-
su. Konačno se dao i na pisanje svog glavnog djela
koje je tada nazivao Indagationes Dalmaticae ili De
regnis Dalmatiae et Croatiae indagationes. 1651. go-
dine (3. studenog) pisao je prijatelju Valeriju Ponte:
»Započeo sam djelo koje će mi zadati više truda nego
što sam mislio. Ipak neću klonuti duhom. Usporedio
sam povijest kraljeva dalmatinskih odštampanu na
talijanskom jeziku u djelu Regno degli Slavi (M. Or-
bina, o. p.) s rukopisom hrvatskim i prijevodom la-
tinskim učinjenim od Marka Marulića (Ljetopis popa
Dukljanina — Regnum Slavorum); — prijevod hrvat-
ske redakcije: Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta,
o. p.) no bez zamjere Vašg gospodstva neću se time
poslužiti ni u čemu.«54
Lučić je tada u osnovi koncipirao djelo De Reg-
no Dalmatiae et Croatiae i započeo marljivo raditi na
njemu. Kao neposredan povod za pisanje djela o kra-
ljevstvu Dalmacije i Hrvatske obično se navode pri-
like nastale za kandijskog rata, kad je Veneciji prije-
tilo da gubitkom Kandije izgubi rang kraljevstva, a
posebno razgovor s Conteom Scottom i providurom
Foscarinijem prilikom njihove posjete Trogiru kad
im je Lučić izložio da bi rang kraljevstva Venecija
mogla uživati i po tome što je Dalmacija s Hrvat-
skom od davnine kraljevstvo. Svoje izlaganje podu-
54
Pismo Lučića Valeriju Ponte, 3. studenog 1651, izd.
B. Poparić, o. c., »Starine«, 31, str. 301.
33
pro je Lučić tekstovima isprava. Međutim treba reći
da je motiv pisanja djela upravo pod tim naslovom
kod Lučića bio mnogo dublji. U neku ruku on se na-
stavlja na postojeća djela hrvatske historiografije
(Regum Dalmatiae et Croatiae Historia ili Gesta; De-
ocleanus, In vitis regum Dalmatiae et Croatiae; II
Regno degli Slavi; Memoria regum et banorum Dal-
matiae, Croatiae et Sclavoniae) ali mu daje i novu
dimenziju i dublji sadržaj, jer izlaže i razmatra sta-
tus Dalmacije i Hrvatske koji dolazi do izražaja u
naslovu. Stoga je Lučić otklonio prijedlog providura
da napiše povijesnu radnju o pravu Venecije na rang
kraljevine na osnovi dokazivanja o kraljevstvu Dal-
macije. Lučić je već tada imao zasnovano svoje dje-
lo i počeo ga pisati. Cilj mu je bio da na osnovi do-
kumenata prošlosti istakne poseban status svoje do-
movine koja je bila kraljevstvo — regnum. Taj sta-
tus kraljevine povlači za sobom i poseban položaj
unutar mletačke vladavine i inače. Taj se pak položaj
osniva na tradiciji, izvire iz onog statusa koji je
Dalmacija od davnine uživala, a o čemu svjedoče au-
tentični povijesni izvori. U taj sklop je dakako uklju-
čena i Hrvatska sa svojim kraljevskim naslovom i
statusom kraljevstva. Lučić nije bio sklon da piše
prigodno djelo niti djelo za potrebe Venecije. Nije
htio da se netko posluži njegovim trudom koji je
imao veći trajniji cilj, a iziskivao je daleko svestra-
niji i dulji posao. Bilo mu je stalo da piše za dobro
svoje domovine, pa kad su ga po izlasku djela u Ve-
neciji ocrnili da piše protiv Venecije, on je to de-
mantirao ali je isticao da mu je prije svega važno
da nije ništa napisano protiv domovine već njoj u
korist.55 Lučić je već rano slutio opasnost koja pri-
jeti njegovu djelu pa je tražio od prijatelja da se nje-
govo pisanje drži u tajnosti, jer se bojao, kako piše
u pismu Valeriju Ponte, pritisaka i požurivanja. Ra-
zuman i oprezan, pretpostavio je mogućnost uplita-
nja u sadržaj djela, mogućnost protimbi, spletki i
denuncijacija. Bojao se da mu djelo bude blokirano
prije nego bude objavljeno, što se kasnije dogodilo
55
Pismo Lučića Valeriju Ponte, 16. ožujka 1669, izd.
B. Poparić, o. c., »Starine«, 32, Zagreb 1907, str. 42.
34
sa Statutom grada Trogira čije izdanje je spriječila
mletačka cenzura.
Lučićeva izjava da se neće ni u čemu poslužii
djelom M. Orbina II Regno degli Slavi ni Maruliće-
vim prijevodom Ljetopisa popa Dukljanina, što su
inače redovito činili tadanji pisci hrvatske povijesti
Isthvanfi, Orbin, Zavorović i Ratkaj, predstavlja ra-
dikalnu i važnu prekretnicu u hrvatskoj historiogra-
fiji. Lučićev moderni znanstveni pristup povijesnom
istraživanju i pisanju povijesti, koji je usvojio na
studiju u Padovi, u Bologni i u Rimu, gdje je slušao
prominentne profesore toga doba, erudite, a produ-
bio kasnije intenzivnim kontaktima s istaknutim
predstavnicima svjetske povijesne znanosti, doveo je
Lučića na nove i u našoj historiografiji dotada nepo-
znate putove. Lučića je čekao doista golem i težak po-
sao, jer je prema postulatima znanosti želio uteme-
ljiti svoje pisanje prije svega na čvrstim činjenicama
povijesnih izvora prvoga reda, tj. na ispravama za
koje je, kako ističe u rukopisnom uvodu u djelo,
v
smatrao da imaju veću vjeru nego bilo koje djelo
historičara (»harum enim apud me maior auctoritas
quam quorumlibet historicorum«).56 Kod toga je imao
dakako Lučić u vidu i ostala autentična povijesna
vrela. Posao prikupljanja povijesne građe i njena
kritička obrada bio je pionirski posao vezan uz niz
teškoća, ne samo zbog obimnosti materijala, koji je
trebalo pribaviti i obraditi, nego i zbog pristupa toj
građi s kritičkog znanstvenog gledišta. Pri tomu je
trebalo dobro poznavati paleografiju, diplomatiku,
sfragistiku i druge pomoćne povijesne znanosti koje
su tada u svijetu bile tek u formiranju. Na kraju bi-
lo je i praktički teško doći do same građe, jer se ve-
ćim dijelom zbog političkih ili drugih razloga strogo
čuvala u arhivima postojećih crkvenih ili civilnih
vlasti. Lučić je nastojao da svakako dođe do potrebne
M
Predgovor i uvod u djelo De Regno Dalmatiae et Cro-
atiae, (koncept prvog nacrta), pod naslovom Lectori Dalma-
tae veritatem amanti — Operis introductio, izd. M. Kurelac,
Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae«
u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi ru-
kopisi, »-Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, str.
161—163.
35
mu povijesne građe i u tu svrhu obraćao se svojim
rođacima, prijateljima, poglavito svojim kolegama
sa studija koji su mu dostavljali isprave i kronike,
prepisivali ih i s vremenom postali uski suradnici.
Lučićevi suradnici bili su brojni, t§ se može govoriti
0 čitavoj mreži suradnika iz raznih mjesta u domo-
vini i izvan nje: Zadar, Šibenik, Split, Trogir, Hvar,
Korčula, Rab, Osor, Kotor, Venecija itd. Oni nisu bi-
li samo njegovi sabirači ili prepisivači, već su se i sa-
mi u duhu vremena bavili proučavanjem prošlosti te
u manjem ili većem obimu pisali povijesne radove.
Vršnjaci većinom, gotovo svi zajedno na studiju ili u
Rimu ili u Padovi, međusobno su se nadopunjali, sa-
vjetovali, korespondirali. Lučiću je mnogo vrijedio
sud prijatelja o njegovim radovima, sustavno je tra-
žio njihovo mišljenje šaljući im u rukopisu svoje ra-
dove na ocjenu prije tiskanja. Bio je vrlo skroman
1 svjestan svoje nesavršenosti ali i opravdanosti svo-
ga posla. Pisao je: »Znam da pišem nesavršeno dje-
lo, ali na pisanje me potiče ljubav prema domovini i
želja da razotkrijem istinu s nakanom da prikuplja-
jući što je rasuto uklanjam zabune, rasvjetljujem ne-
jasnoće i pokazujem zablude. Dok ih budem razot-
krivao i pobijao, pronaći ćeš mnogo što protiv ili mi-
mo opće prihvaćenih mišljenja pisaca, pa te molim
da me ne osudiš prije no što to usporediš sa samim
autorima da bi ispravni je sudio uvidjevši istinu...
Istinu sam ponajviše pokušao dokučiti pretpostavka-
ma; nešto pouzdanije i bolje nije naime moj neplodni
duh mogao iznijeti zbog oskudice autora. Pronađeš li
da sam odviše lutao po pretpostavkama, ili da sam se
poslužio nevjerojatnima, to je iznudila želja da što-
god istrgnem iz nejasnoće i da tebi udovoljim. Ako si
dobrohotan nećeš zamjeriti. Pretpostavke pak uzmi
kao takve. Preokreneš li ih na bolje, bit ću ti zahva-
lan. Sto sam naveo kao sigurno, napisao sam prema
starim ispravama koje sam pronašao golemim tru-
dom i pomoću prijatelja.« 57
Tako su činjenice Lučićevih djela izrasle iz sta-
rih spisa sabranih »amicorum favore« i na temelju
dugotrajnog upornog prikupljanja. Po sabranoj i upo-
57
Isto, str. 161—162.
36
trijebljenoj građi može se reći da je Lučiću uspjelo,
koliko mu je bilo dostupno u ono doba, sabrati sve
najznačajnije izvore, a to, jasno, ne bi mogao nikada
učiniti sam. Lučićeva djela u neku su ruku osnova-
na na kolektivnom (timskom) radu mnogih čiji je
trud poslužio Lučiću da izgradi nešto svoje, samo-
stalno i individualno. Iz te sretne povezanosti Lučića
i njegovih suradnika i po mjestu obitavanja i po in-
tenzitetu međusobnih odnosa (obilna korespondencija
i međusobne usluge)58 mogla se stvoriti osnova za Lu-
čićeva velika djela. Međutim i kraj opisanih broj-
nih veza i suradnje u Trogiru i domovini Lučić nije
mogao u potpunosti ostvariti svoje zamisli. Sabrana
građa bila je velik preduvjet, ali za djela kakva je
zamišljao Lučić bili su potrebni mnogi drugi faktori,
a prije svega znanstvena sredina.
Kad je 1654. g. Lučić ostavio Trogir u oporuci je
između ostalog naveo da odlazi u Rim kako bi mo-
gao raditi na pisanju svog povijesnog djela, da bi po-
tomstvu mogao ostaviti »svjedočanstvo svoje ljubavi
prema domovini«. Ta Lučićeva odluka i dolazak u
Rim u znanstvene krugove bili su presudni, jer je ta-
mo imao na raspolaganju bogate biblioteke i jer su u
Rim dolazili i u njemu boravili najugledniji pred-
stavnici ne samo talijanske već internacionalne evro-
pske znanstvene elite. Osim već citiranih poznatih
ličnosti s ikojima je Lučić bio u Rimu u stalnom kon-
taktu (Holstenius, Ciampini, Ughelli) najprisniji nje-
gov prijatelj u Vječnom Gradu bio je Dubrovčanin
Stjepan Gradić, moglo bi se gotovo reći Lučićev alter
ego.™ Osim toga što je uveo Lučića u krug akade-
mika kraljice Kristine Švedske, čiji je Gradić bio
akademik i prisan prijatelj, Gradić je Lučiću sasvim
sigurno olakšao rad u Vatikanskoj biblioteci i bibli-
oteci Franje i Antuna Barberinija. Omogućio mu je
58
Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-
čića, »Zbornik Historijskog instituta JAZU-«, vol. 6, str. 133—
142.
59
M. Kurelac, Stjepan Gradić i rimski znanstveni krug
XVII stoljeća, »Zbornik radova o dubrovačkom učenjaku S.
Gradiću«, Zagreb 1985, str. 17—33.
60
Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-
čića, 1. c. str. 183—142.
37
da se pobliže upozna s izvorima dubrovačke prošlosti,
stavio mu na raspolaganje rukopise dubrovačkih ana-
la, statute Dubrovačke Republike, razne kronike i
rezultate svojih istraživanja dubrovačke povijesti.
Sve se to danas nalazi u golemoj rukopisnoj ostavšti-
ni u Vatikanskoj biblioteci, unutar čega se mogu na-
ći i brojni Lučićevi rukopisi, bilješke i pisma.
61
Odnos prema Dubrovniku prerastao je kod Lu-
čića i Gradića u zajednički osjećaj, naročito onda kad
je Dubrovnik 1667. godine zadesio katastrofalan po-
tres. Bila je to nesreća s dalekosežnim posljedicama,
naročito zbog toga jer je oslabljenom Dubrovniku za-
prijetila neposredna opasnost od Turaka i Venecije, a
toga su Lučić i Gradić bili duboko svjesni. Gradićevi
planovi i diplomatski pothvati da se pomoću saveza
evropskih država protjera oslabljene Turke iz na-
ših krajeva, za što se zalagao na evropskim dvorovi-
ma, sada su bili dovedeni u pitanje. Gradić se od ta-
da dao na traženje pomoći na dvorovima Evrope ka-
ko bi materijalno pomogao Dubrovnik, za čiju je
obnovu nakon potresa upravo on bio zaslužan. Nasto-
jao je također pomoću ličnih veza i intervencija kod
prokuratora J. B. Nanija spriječiti venecijanske in-
trige i pritisak na Dubrovnik. Lučić je bio živo uklju-
čen u opisane Gradićeve političke akcije i u svemu
dijelio njegovo mišljenje. Lučić je bio uvjeren, što
ističe u neobjavljenu Uvodu u djelo De Regno, da
bi pomoć ujedinjenih evropskih sila »vojnim uspje-
sima Hrvata mogla uroditi zbacivanjem Osmanlij-
skog jarma kod ostalih Slavena« i »istjerivanjem
Osmanlija iz Evrope«.62 Iz svega se može zaključiti
da je Lučićevo djelo De Regno imalo i tu svrhu da
upozna suvremenike s prošlošću i sadašnjim statu-
som zemalja koje su se zbog turskonmletačkih rato-
va našle u središtu političkog interesa tadanje Evro-
pe. Vojni uspjesi Hrvata koje Lučić spominje u re-
čenom Uvodu u prvi koncept djela De Regno očito
61
Kodeksi Stjepana Gradića (rukopisni): Opuscula va-
ria, epistolae etc.: Biblioteca Ap. Vaticana: Ms. Vat. Lat.
6898—6932, 9063, 9064; Ms. Ottoboni Latini: 1779, 2479, 2480,
2481, 2482, 2483.
62
Lučićev Predgovor djelu De Regno (rukopis) v. bi-
lješku 56, str. 163.
38
su vojni uspjesi Zrinskih koji su odjeknuli u svijetu.
Organiziranje evropske protuturske koalicije, koju
također spominje Lučić,63 bio je i politički program
Nikole i Petra Zrinskog. Koliko je Lučić bio s time
upoznat ili čak u to uključen preko S. Gradića, ne
može ,se znati. Jedno je sigurno: neovisni samostalni
položaj Dubrovnika i pobjede Zrinskih bile su jedine
svijetle točke na mračnom obzorju onoga doba. Lu-
čićevo djelo De Regno imalo je svrhu da ukloni ne-
dostatke dotadanje historiografije, ali prema riječi-
ma već spomenutog Uvoda bila mu je svrha da upo-
zna suvremenike s prošlim i sadašnjim statusom ze-
malja koje isu se zbog tursko^mletačkih ratova i
osmanlijskih osvajanja našle u procijepu interesa ve-
likih sila i u središtu političkog interesa Evrope. Kod
toga je Lučić imao pred očima razne netočne prikaze
prošlosti koji su unosili zabunu, dovodili u zabludu
i pružali krivu sliku o povijesti ovih krajeva.
Lučić je već u Trogiru osjetio težinu, ozbiljnost
i odgovornost posla kojeg se prihvatio. U pismu Va-
leriju Ponte pisao je 1652. g. (28. prosinca): »Nasta-
vio sam svoj posao, koji mi dakako pruža zadovolj-
stvo, ali zahtijeva i veliki trud, jer nailazim na po-
teškoće gdje im se nisam nadao, a otkrivam i mnoge
druge stvari kojima se također nisam nadao. Stoga
ću trebati da sve pregledam i ispravim što će mi biti
dvostruko teško, jer nemam komu bih se povjerio ili
se pouzdao što se tiče prepisivanja«.64 U Rimu je Lu-
čić našao ljude kojima je mogao povjeriti svoje znan-
stvene dileme i tražiti savjet stručnjaka. Ovdje je
mogao doći i do kvalificiranih prepisivača koji su mu
prepisivali tekstove. Sve se to obavljalo u njegovu
stanu u Via della Scrofa ili na Piazza della Rotonda,
pod Lučićevim nadzorom, jer Lučić nije imao povje-
renje u kopiste koji su prema njegovim riječima zna-
li prepisivati i prodavati rukopise znatiželjnicima. Iz
68
Agnes R. Varkonyi, La coalition internationale con-
tre les Turcs et la politique etrangere hongroise, Budapest
1975, (Studia historica 102).
64
Pismo Lučića Valeriju Ponte, 28. prosinca 1652. Izd.
B. Popario, o. c., »Starine«, 31, str. 308.
39
više razloga Lučić se bojao da sadržaj njegova djela
ne dođe u krive ruke.
65
U Rimu je Lučić napredovao u pisanju, ali je i
promijenio i naslov i raspored djela. Prvotni nacrt
djela De Regno sačuvan u njegovoj ostavštini u Split-
skom kaptolu nosi naslov De Regnis Dalmatiae et
Croatiae indagationum libri V, a zatim slijedi raspo-
66
red po poglavljima u pet knjiga. Kod toga se gru-
piranje sadržaja po poglavljima razlikuje od štam-
panog konačnog teksta. U rukopisu sačuvanom u Va-
tikanskoj biblioteci (Vat. Lat. 6958, 6959, 6960) koji
je Lučić tamo pohranio naslov je ostao De Regnis
Dalmatiae et Croatiae Indagationum, ali stoji libri
67
sex. Lučić je već 1660. pisao Valeriju Ponte u Za-
dar da je »razdijelio djelo u šest knjiga« (Rim 14.
travnja 1660). Kada je Lučić promijenio naslov djela
iz De Regnis u De Regno, teško je precizno utvrditi,
međutim u samom Vatikanskom rukopisu (autogra-
fu) Imprimatur izdan od S. Gradića ima De Regno
(Opus Joannis Ludi Traguriensis de Regno Dalma-
tiae in sex libros divisum.. .), U tekstu samog djela
na više mjesta ispravio je Lučić svojom rukom plu-
ral u singular precrtavši prvotni tekst Regnis, Reg-
norum. Tako se odmah na početku u uvodu prve knji-
ge nalazi precrtan tekst . .. Indagationes, ut Regno-
rum te ispravljen glasi . ..ut Regni Dalmatiae et
Croatiae. Kasnije je Lučić izvršio ispravak i u mno-
gim drugim rukopisima ili konceptima svojih tek-
stova za De Regno.98 U već citiranom neobjavljenom
nacrtu Uvoda u De Regno piše Lučić u pluralu i izri-
65
U pismu Franji Divniću Lučić je pisao uz ostalo:
»·... ho f atto venire scrittori in časa che scrivevano in tempo
ch'io ero in časa, ne mi sono mai fidato di darli in mano
loro alcuno de miei scritti, rispetto che tutti quanti scrittori
ne f anno delle copie per se e poi le vendono ai curiosi...«
Rim 1. veljače 1676. Izd. I. Kukuljević, Izvorna pisma I. Lu-
da, »Arkiv za povjestnicu jugoslavensku«, knj. IV, Zagreb
1857, str. 132.
66
Ostavština I. Lučića, Arhiv Splitskoga kaptola, Sign.
528. fol. 1. izđ. M. Kurelac, Lučićev autograf..., str. 157,
164—165.
67
Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. lat. 6959, naslovna
stranica.
68
Isto, fol. 1—3, i dalje.
40
čito spominje da ne piše historiju već indagationes,
i to zbog toga jer »nije mogao postići neprekinuti po-
vijesni tok u izlaganju
69
o statusu kralj evstava Dal-
macije i Hrvatske«. Lučić je međutim dobro znao
razliku između neargumentiranog povijesnog izlaga-
nja i znanstveno-istraživačkog djela s pozivom na iz-
vore i s iznošenjem pretpostavki i argumenata za iz-
nijete stavove. Zbog toga njegovo djelo bez obzira na
kasnije skraćeni naslov ima sve karakteristike znan-
stveno-istraživačkog djela pa mu pripada podnaslov
Indagationes, na što je uostalom upozorio i sam izda-
vač Joannes Blaeu u posveti Lučiću u izdanju De
Regno Dalmatiae et Croatiae iz 1668. g. gdje stoji
» ... Indagationes tuas Dalmaticas«. Lučić je doista
u svom djelu u obliku znanstvenih analiza određenih
događaja i problematike s obilnim citatima isprava
i pisaca opisao hrvatsku povijest od najstarijih vre-
mena do pred kraj XV stoljeća. Raspored izloženih i
opisanih povijesnih događaja i njihovo grupiranje u
»knjige« i poglavlja u svemu odgovara i danas važe-
ćim osnovnim etapama povijesti Dalmacije i Hrvat-
ske. Taj raspored se može sažeti u slijedeće: U I knji-
zi (16 poglavlja) izlaže Lučić osnovna pitanja povije-
sti Ilirika i rimske Dalmacije. Zatim posvećuje po-
glavlja seobi naroda, posebno provalama Avara i Sla-
vena, a onda raspravlja o doseljenju Hrvata i Srba,
o krštenju Hrvata, o županijama, o franačkoj (Karlo
Veliki) i bizantskoj vlasti, o vladavini Jadranom, te
o Dukatu Dalmacije.
U II knjizi (16 poglavlja) posvećuje Lučić svoja
istraživanja vladavini hrvatskih knezova i kraljeva,
odnosu prema Veneciji, o naslovima Dukata Dalma-
cije, kraljevstva Dalmacije i posebno o kraljevima
Krešimiru, Slavcu i Zvonimiru. Zatim obrađuje pi-
tanje granica Hrvatske i Dalmacije, piše o salonitan-
skoj i splitskoj nadbiskupiji, o običajima Hrvata i
običajima Dalmatinaca.
U III knjizi (14 poglavlja) izlaže Lučić pojavu i
karakter vladavine ugarskih kraljeva u Hrvatskoj i
Dalmaciji i posebno vladavinu kralja Kolomana, za-
69
Lučićev Predgovor i uvod za De regno, v. bilješku
56, izd. str. 163.
41
tim venecijanska osvajanja i sukobe s Ugarskom; o
usponu bizantske moći za cara Emanuela Komnena,
0 nadbiskupiji zadarskoj i prvom osvajanju Zadra
od strane Mlečana; o hvarskoj biskupiji i ustanova-
ma u Hrvatskoj, te na kraju o navigaciji Jadranskim
morem.
U IV knjiži (17 poglavlja) Lučić opširno opisuje
ugarsko-mletačke antagonizme i sukobe, u više po-
glavlja opisuje opsadu i razaranje Zadra od strane
Venecije, piše o knezovima Bribirskim i njihovoj mo-
ći, o mletačkim Oisvajanjima i uzimanju naslova Dal-
macije.
U V knjizi (5 poglavlja) Lučić opisuje vladavinu
kralja Ljudevita Napuljskog i značajne događaje
1358. godine, zatim događaje u vezi sa zatočenjem
kraljica Elizabete i Marije i zbivanjima u Hrvatskoj
1 Dalmaciji, o jačanju bosanskih kraljeva i njihovu
širenju na teritorij Hrvatske i Dalmacije, o Ladislavu
Napuljskom i potpadanju Dalmacije pod Veneciju,
te na kraju daje sažeti prikaz zbivanja do 1480. g.
tj. do potpadanja frankopanskog otoka Krka pod Ve-
neciju i Hercegovine pod Turke.
U VI knjizi (5 poglavlja) Lučić izlaže običaje,
unutarnje prilike te privatni život Hrvata i Dalmati-
naca u razdoblju poslije 1100. g. (što prema Lučiću
izgleda slično stanju u XVII stoljeću), o granicama
Dalmacije i Hrvatske poslije 1100. g., o Slavoniji, i
na kraju o Vlasima. Svoja izlaganja u osnovnom tek-
stu djela De Regno Dalmatiae et Croatiae potkrijepio
je Lučić obilnim citatima iz isprava koje često dono-
si in extenso. Na taj način Lučić je omogućio čitate-
lju kontrolu svojih postavki i stavio mu na raspola-
ganje pripremljen materijal za daljnje studije. Može
se reći da je Lučić na poseban način objavio naš prvi
diplomatar. Uz to je protkao tekst citatima iz dje-
la autora, dajući reference in margine. Pristup ispra-
vama i autorima kod Lučića je kritički koliko je god
to za ono doba bilo moguće. Iz tih razloga on nastoji
doći do što boljeg prijepisa isprava, pa vrši uspored-
bu raznih prijepisa i proučava diplomatičke karakte-
ristike, dataciju, pečate i druge. Kod djela pisaca na-
stoji pribaviti original, provjeriti eventualni prijevod
42
ili izdanje uspoređujući s rukopisom ili čak s rukopi-
sima.
U nastavku teksta De Regno Lučić je objavio
(post pag. 286) skupinu još neobjavljenih djela pi-
saca pod naslovom Rerum Dalmaticarum scriptores
nondum impressi cum notis Joannis Ludi. Ovdje su
objavljeni prvi put osnovni narativni izvori za hrvat-
sku povijest srednjega vijeka. To su: — Presbyteri
Diocleatis Regnum Slavorum, — Regum Dalmatiae
et Croatiae Gesta a Marco Marulo Spalatensi Patri-
cio latinitate donata, — Thoma Archidiaconus, His-
toria Salonitanorum atque Spalatinorum Pontificum,
— Micha Madius de Barbazanis, Historia De gestis
Romanorum Imperatorum et summorum ponttficum,
— Summa historiarum Tabula A Cutheis De gestis
civium Spalatinorum,, — Memoria arhiepiscoporum
Spalatinae ecclesiae, — Obsidionis ladrensis libri
duo, — Memoriale Pauli de Paulo. Ovim djelima do-
dao je Lučić i neka već objavljena ali rijetka izdanja
i to: Palladii Fusci Patavini De situ orae Illurici, —
Marci Maruli patricij spalatensis, In eos qui Beatum
Hieronymum Italum esse contendunt, — Appiani
Alexandrini, Rom. Hist. de bellis Illyricis Step-
hano Gradio .. . interprete.
Navedene tekstove pisaca objavio je Lučić kri-
tički, to jest sa svojim Notama u kojima donosi po-
datke o rukopisu i komentira važnije odlomke te ob-
jašnjava neka imena ili događaje.
Uz De Regno Dalmatiae et Croatiae Lučić je u
prilogu objavio šest geografsko-historijskih karata.
Ove karte, koje je Lučić sam izradio, predstavljaju
naš prvi historijski atlas. Upravo radi tih karata, ko-
je su nedostajale u prvoj pošiljci djela De Regno,
Lučić je smatrao djelo nepotpunim. Izrada karata
kod slavnog izdavača karata i atlasa J. Blaeua bila
je velika prednost čime je sigurno djelo dobilo na
ugledu. Karte su inače raspoređene tako da slijede
tekst De Regno, tj. one idu kronološki te ilustriraju i
dokumentiraju izlaganja u pojedinim knjigama i po-
glavljima. Naslovi karata su slijedeći: Tabula prima:
Illyricum et Liburnia; Tabula secunda: Regnum Illy-
ricum et Illyricum a Romanis additum; Tabula ter-
43
iia: Illyricum Monarchiae Romanae; Tabula quarta:
Dalmatia post Imperii declinationem in Croatiam,
Serviam et Dalmatiam ipsam distincta; Tabula quin-
ta: Croatia maritima, Dalmatiae pars et pars Ser-
viae; Tabula sexta: Illyricum hodiernum.
Šesta geografsko-historijska karta pod naslovom
Illyricum hodiernum objavljena je osim u De Regno
ponovo u Atlas Maior J. Blaeua (Amsterdam 1669. i
70
dodatak izdanju iz 1663) s Lučićevim komentarom
Illyricum sive Slavonia. Ova karta nosi posvetu ba-
nu Petru Zrinskom od izdavača J. Blaeua. Za to se
naročito založio Lučić, kao prijatelj Zrinskog. Lučić
je vršio istraživanja za bana Petra Zrinskog, služio
se ispravama arhiva Zrinskih u Čakovcu i bio pove-
zan ;s tajnikom Zrinskih M. Forstallom, te u bliskim
71
odnosima s Ivanom Antunom Zrinskim.
Pisano suvremenom znanstvenom metodom i
potkrijepljeno kritički izdanim izvorima Lučićevo
djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae postavilo je
temelje znanstvenom pisanju povijesti u nas, a tre-
ba se ubrojiti, kako je već spomenuto, među prva
značajnija djela građanske historiografije uopće. Me-
đutim, ovdje treba istaći da Lučić nije dostigao taj
znanstveni nivo time što se povukao iz života i pri-
mijenio neku od života odvojenu »čistu« znanstvenu
metodu kako to neki misle, pretpostavljajući da se
Lučić po odlasku iz Trogira izolirao i okrenuo samo
prošlosti.72 Premda Lučić nije sudjelovao lično u ne-
kim spektakularnim političkim pothvatima ili voj-
nim akcijama, bio je živo uključen u aktualne pro-
bleme svoga vremena i svog rodnog kraja. Glasoviti
izdavač svjetskih atlasa, koji su bili i mali geograf-
sko-ekonoms'ki i politički priručnici, štampao je Lu-
čićevo djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae o svom
trošku svakako zbog znanstvene vrijednosti ovog dje-
70
V. Bibliografija poglavlje I. Djela Ivana Lučića-Lu-
ciusa.71
M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti
roda Zrinskih..., »Zbornik za povijesne znanosti IC JAZU«,
vol. 8, Zagreb 1977, str. 101—132.
72
Franjo Barišić, Vizantijski izvori u dalmatinskoj hi-
storiografiji XVI i XVII veka, »Zbornik radova Vizantološ-
kog instituta«, Beograd 1961, knj. 7, str. 240—246.
44
la, zbog Lučićeva ugleda i ličnog prijateljstva. Me-
đutim on je to učinio sigurno i u velikoj mjeri zbog
aktualnog sadržaja, ako ne i poglavito zbog toga. Jo-
an Blaeu je znao da će Lučićevo djelo naići na ra-
zumijevanje u Evropi koja je u XVII stoljeću gajila
naročiti interes za antiku i povijest. Prošlost ovih
krajeva bila je privlačna tema, pogotovu kad se do-
da zanimanje za ratna zbivanja koja su se na tom
teritoriju odigravala. Značajno je da je Joan Bla-
eu u uvodima svojih svjetskih atlasa poticao evrop-
ske vladare (Luja XIV, Leopolda I i dr.) na savez i
borbu protiv Turaka. Posveta karte Illyricum hodi-
ernum banu Petru Zrinskom, gdje stoji »Bano here-
ditario maritimo«, temelji se na ličnim i prijatelj-
skim vezama Lučića i Zrinskog, no kudikamo je zna-
čajnije to što ona proizlazi iz opisanog Lučićeva po-
litičkog stava sukladnog sa stavom izdavača Joana
Blaeua i sa suvremenom akcijom na međunarodnom
planu oiko stvaranja protu turske kaolicije (i fronta)
što bi imalo za rezultat oslobođenje naših krajeva od
Turaka. Kao sposoban i hrabar ratnik Petar Zrinski
bio je za suvremenike simbol oslobođenja od turskog
jarma. Treba se prisjetiti da je velik broj djela suvre-
menih književnika i povjesničara bio posvećen Zrin-
skom, među kojima valja spomenuti Lučićeve su-
vremenike i poznanike: V. Menčetića, R. Levakovića
i J. Ratkaja. Kao Illyricorum regnorum Prorex, ka-
ko su Zrinskog nazivali,73 mogao je biti simbolom au-
tonomnosti i jedinstva, raskomadanih i stranim sila-
ma podvrgnutih zemalja i naroda, kako se to vidi iz
Lučićeve karte Illyricum hodiernum.7* Za ocjenu Lu-
73
Marko Forstall, Stemmatographia Mavortiae familiae
Com. de Zrin, rukopis, Arhiv Hrvatske, Fond Obitelj Zrin-
ski, naslovna stranica.
74
Lučić je ovu podijeljenost posebno formulirao u opi-
su šeste karte Illyricum hodiernum pod naslovom Dispositio
tabularum geograficarum. V. prilog pod tim naslovom uz
djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae: »Tabula sexta: Illy-
ricum hodiernum sive Sdavonia: Dalmatia, Croatia, Bosna
Sclavonia. — Nunc divisum in: Christianum juriš: Vngarici
partes Occidentales: Sclavonia, Croatiae, Dalmatiae. — Ve-
neti et Ragusini: Dalmatiae pars meridionalis cum insulis.
— Turcicum: Bassalacatus Bossnae eujus Sanzacatus: Bo-
sna, Poxega, Cernich, Bihak, Clissa, Hercegovina.«
45
čićeva djela i lika naprijed iznesene činjenice od ve-
like su, rekli bismo presudne, važnosti.
Kraj sveg prijateljstva i srodnih političkih inte-
resa, Lučić se nije priklonio maniri feudalne dvorske
historiografije koja je vladala u sjevernoj Hrvatskoj,
Austriji, a i drugdje u Evropi, nalazeći se u službi
vladara i njegujući panegiričku formu.
Kao pripadnik gradske sredine Lučić je imao
preduvjet da dokraja prihvati i primijeni načela
znanstvene kritičke historiografije. Usprkos uvjera-
vanja tajnika Zrinskih Marka Forstalla, pa i želje
samog Petra Zrinskog, Lučić se odlučno suprotstavio
fantastičnim tezama da hrvatske vlasteoske familije,
pa i rod Zrinskih, vuku porijeklo od slavnih rimskih
porodica. To je bio u ono vrijeme važan argument za
postizanje političkog prestiža, a mogla su dz toga pro-
izlaziti i neka prava na teritorije. Kao dokaz služila
je sličnost imena i neki spomen u povijesnim djelima.
No Lučić nije htio na tako labavim i krhkim teme-
ljima graditi svoje povijesne postavke. Prije svega
inzistirao je na kritičkom pristupu ispravama koje
bi sadržavale ovakve podatke, utvrđujući na teme-
lju paleografske ili diplomatičke analize falsifikate
ili naknadne umetke, pa makar isprave bile i ovje-
rene u kasnijem razdoblju. Lučić je upozoravao da
je to djelo nekog neznalice ili laskavca i naglasio da
se nikako ne može dokazati »da bi oni koji su istje-
rali Rimljane iz onog dijela Dalmacije, koji se danas
zove Hrvatska, mogli biti Rimljani«. Osim toga upo-
zoravao je Lučić: »onaj tko razmisli o toj lažnoj sla-
vi spoznat će da je nepravda pridavati hrvatskim
Obiteljima rimsko porijeklo, jer kad su Hrvati zauzeli
ovu zemlju, ostale su u njoj neke rimske obitelji, ali
su ostale kao robova Hrvata pobjednika«. »Ne vje-
rujem«, pisao je Lučić, »da bi itko od hrvatske gospo-
de želio potjecati od obitelji koja je nekoć bila njihov
rob.«75 Lučićev principijelan stav nije oduševljavao
dvorskog historiografa Zrinskih M. Forstalla, ali je
75
Pismo I. Lučića M. Forstallu, 9. srpnja 1667, Arhiv
Hrvatske, Fond Obitelj Zrinski, Fasc. 280. B. str. 22—23. Cit.
kod M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda
Zrinskih..., str. 114.
46
ipak kod obnove mletačkog plemstva obitelji Zrinski
isticao da je Lučić povjesničar u kojeg treba imati
povjerenje. Pored mnogobrojnih citata iz Lučićeva
djela De Regno Dalmatiae et Croatiae o vlasti, naslo-
vima i moći Subića u Dalmaciji citirao je onaj odlo-
mak gdje Lučić za Šubiće piše: »Tam in Mediteraneis
quam in Maritimis Dominium absolutum76
habuerunt,
omnisque Regali more statuebant.«
Lučić je surađivao u akciji oko obnove mletač-
kog plemstva Zrinskima, pribavljao je isprave i po-
datke o pečatima i grbu. Posebno ga je radovalo kad
im je plemstvo bilo obnovljeno, te je o tome pisao u
Memorie istoriche di Tragurio. Time je Lučić ispunio
obećanje koje je dao Petru Zrinskom u pismu od 4.
rujna 1666. g. da će pisati o Zrinskima u Kronici do-
77
movine. Zrinski se naime nakon izlaska djela De
Regno Dalmatiae et Croatiae obratio Lučiću s mnogo
pitanja, naročito što se tiče roda Subića Bribirskih i
genealoškog stabla na koje su se nadovezivali Zrin-
ski, a što kod table Subića Bribirskih u De Regno
nije bilo vidljivo. Lučić je tada objasnio da u De
Regno nije spomenuo Zrinske na genealoškoj tabli
roda Subića, jer je mislio da Zrinski to ne želi, a da
će rado o njima govoriti u djelu koje je započeo pi-
sati pod naslovom Memorie della citta di Tragurio
što je i učinio.
Odmah po izlaženju djela De regno Dalmatiae et
Croatiae Lučić se dao na pisanje povijesti rodnoga
grada. Već u De Regno on je na više mjesta najavlji-
vao Chronicon patriae napominjući da će u tom dje-
lu opširnije obraditi neka pitanja i događaje. Pišući
povijest Trogira Lučić je morao zahvatiti šire i, kako
kaže, dodati mnoge događaje koji su se zbili u Dal-
maciji. Već 1668. g. planirao je proširenje naslova
dodajući prvotnom Memorie di Trau rečenicu et altri
successi di Dalmatia, s time da bi u djelu bili opisani
svi događaji koji su se zbili ti Dalmaciji do dolaska
78
M. Forstall, La časa Subich, Arhiv Hrvatske, Fond
Obitelj Zrinski, Fasc. 280, konvolut C, str. 24.
77
Pismo Ivana Lučića banu Petru Zrimskom. Arhiv Hr-
vatske, Fond Obitelj Zrinski, Kutija l, Fasc. 280, konvolut
A, str. 38—39. Izd. M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića
povijesti roda Zrinskih ..., str. 129—130.
47
Turaka na granicu. Tako je Lučić uvrštavao mnogu
građu i opise koji su se ticali i ostalih gradova i kra-
jeva. Prema riječima Lučića u Memorie di Tragurio
uvrstio je »sva ostala svjedočanstva ostalih gradova
pokrajine da ne bi propala. Tako će to biti,« pisao 78
je Lučić »tako reći univerzalna kronika pokrajine«.
Iako je djelo bdio dovršeno 1667. godine, štampanje
se oteglo do 1673, kad je izašlo pod naslovom Memo-
rie istoriche di Tragurio om detto Trau, kao i pod
naslovom Historici di Dalmatia, et in particolare della
Citta di Trau, Spalatro e Sebenico (Venecija 1674).
Djela Memorie istoriche di Tragurio i De Regno
Dalmatiae et Croatiae međusobno se dopunjuju. Po-
put De Regno djelo Memorie ubraja se u najbolja
djela naše starije historiografije. U njemu je opisana
ne samo politička i pravna povijest, društvene i eko-
nomske prilike, unutarnje uređenje, izgled grada,
već je ovdje Lučić donio obilje podataka o običajima,
jeziku i kulturi. I to ne samo za Trogir, već i za sus-
jedne gradove i teritorije. Svodeći svoj tekst na mi-
nimum, Lučić je dao, kao i u djelu De Regno, da
prvenstveno izvori sami govore. Suzdržijiv, ali ipak
angažiran, u nekim stvarima dakako subjektivan,
Lučić je dao pregled povijesnih događaja ne izlažući
materiju nasumce i neargumentirano, kao što je to bio
slučaj kod većine njegovih predšasnika, već siste-
matski i s ciljem. U svojim relativno kratkim izlaga-
njima on je pristupio analizi povijesnih zbivanja
tražeći njihovu uzročnu povezanost, a vrednovanjem
događaja nastojao je utvrditi i istaknuti ono što je
presudno utjecalo na određen tok zbivanja i povi-
jesni razvoj uopće. Osnovna međutim svrha djela i
Lučićeva krajnja namjera, isto kao i u »De Regno
Dalmatiae et Croatiae«, bila je da progovori o slobo-
štinama grada Trogira, a kroz to i 79o posebnom sta-
tusu ostalih dalmatinskih gradova. U času kad je
78
Pismo Lučića Valeriju Fonte, 10. II. 1672, izd. B. Po-
parić,79 o. c., »Starine«, 32, str. 56.
Usp. A. Oitanić, Lučićev doprinos poznavanju tro-
girskog prava u njegovim Memorie istoriche di Tragurio,
»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Zagreb 1969,
str. 33—44, Gyorgy Gyorffy, O kritici dalmatinskih gradskih
privilegija 12. stoljeća, ibidem, str. 97—108.
48
Venecija sve više ograničavala autonomne slobode
gradova pod svojom vlašću, manifestirajući poput
drugih država apsolutističke tendencije, Lučić je
upozorio na autonomna prava grada Trogira, i to u
njihovu razvoju kroz povijest do časa mletačke vla-
davine 1420. g. Lučić je naročito upozorio da je ugar-
sko-hrvatski kralj Koloman privilegijem iz 1108. g.
priznao autonomiju grada Trogira i obnovio zapravo
»stara prava«, po Lučiću porijeklom iz rimskog do-
ba i doba hrvatskih kraljeva, odnosno vladavine Bi-
zanta nad dalmatinskim gradovima. Ta autonomija
tokom vremena bila je sužavana i proširivana, a pri-
znala ju je i Venecija 1322. posebnim »paktom«, po
kojemu se Trogir nije predao na milost i nemilost
Veneciji, već pod određenim uvjetima i to onima ko-
je je priznavao i štitio sam ugarski kralj neprestano
obnavljajući ih formalno ugovorima. Lučić je nagla-
sio da je Venecija priznala gradu Trogiru položaj au-
tonomne gradske komune s time da ima pravo izbora
gradskog kneza (komeša) i biskupa, samostalnu juris-
dikciju, pravo na dozvolu i zabranu naseljavanja
stranaca itd. Dakako da je potpadanje pod Veneciju
značilo ograničenje sloboda dobivenih privilegijem,
ali do toga je Trogir bio doveden i posebnom vanj-
sko-političkom situacijom pritiješnjen od hrvatskih
feudalaca s kojima je trogirsko plemstvo tada bilo
u antagonističkom odnosu. Oslon na kralja protiv
vlastele ili oslon na Veneciju bila je alternativa pred
kojom se tokom stoljeća našao Trogir, kao i ostali
dalmatinski gradovi, odnosno u njima vladajući sloj.
Braneći se od kleveta i raznih insinuacija u pogledu
svog pisanja za ili protiv Venecije, Lučić je isticao da
je u svakoj mogućoj prilici isticao sloboštine dalma-
tinskih gradova. »Sto se pak tiče sloboština dalma-
tinskih gradova«, pisao je Lučić, »nijesam mogao
propustiti da ih ne spomenem i naglasim svuda, gdje
mi se god pružila prilika, da mi se ne 80bi predbacilo
da sam slab historičar i loš rodoljub«. Po sebi je
razumljivo da Lučić u svojoj impostaciji polazi s pa-
80
Pismo Lučića Valeriju Ponte, 16. ožujka 1669: »Che
quanto alla liberta delle Cittši Dalmatiche, non dovevo tra-
lasciar di dichiararle, e replicare ovunque mi se e offerta
l'occasione, se non volevo esser tagliato di poco buon histo-
49
tricijskih pozicija i 'da su sigurnost i mir ne samo po-
trebni za prosperitet grada i pokrajine već i radi osi-
guranja poretka po kojem su plemići (gradski patri-
cij at) uživali povlašteni položaj. Venecija je bila ta
koja je osiguravala u danom momentu stabilnost po-
retka. Lučić je u svojim djelima, gdje je god bilo mo-
guće, upozoravao na cijenu toga mira, na stanje koje
je nekoć postojalo i na prava koja su u prošlosti u
doba bizantskog vrhovništva i posebno za hrvatskih i
ugarskih kraljeva gradovi imali i uživali. Iako je u
»De Regno« Lučić posvetio nekoliko poglavlja opisu
unutarnjih prilika i društvenog uređenja, i to pose-
bice za ranije doba do 1100. i za kasnije razdoblje,
učinio je to sumarno. U djelu Memorie mogao je dati
opširniji prikaz. Lučića naročito zanimaju i uznemi-
ruju međusobni sukobi grupa vladajućeg sloja u gra-
dovima i pobune puka. Ovim događajima posvećuje
posebnu pažnju te ih nastoji objasniti. U komentaru
izvorne građe, koju i kod ovih prikaza obilno donosi
i citira, Lučić svoje opise događaja uvijek uklapa u
širi kontekst zbivanja, političku i vojnu situaciju i
ekonomsko stanje. Lučić se pri tom uzdržava od br-
zopletih zaključaka koji se ne bi osnivali na izvornoj
građi. Ta je građa međutim ipak od Lučića odabrana,
i uza sve to što pojedini prikazi imaju oblik objekti-
vističkog izlaganja i tumačenja onog što navodno
proizlazi iz sačuvanih dokumenata, iza Lučićevih
»konjektura« (pretpostavki) nije teško uočiti određe-
na politička ili klasna opredjeljenja. Zanimljivo je
da kod prikaza pučkih buna Lučić potanko ispituje
uzroke, ali ne spominje ili ne stavlja težište na uzro-
ke koji izviru iz ekonomske, društvene i političke ne-
jednakosti plemića i pučana. Treba navesti da Lučić
donosi dokumente koji govore i u korist pučana i
i gdje se opisuju njihove zasluge za sređivanje gra-
đanskih nemira i sukoba do kojih je znalo doći zbog
strastvene i štetne borbe plemićkih stranaka ili tira-
nije grupe plemića.81
rico, e mal patriote.« Izđ. B. Popario, o. c., »Starine«, 32, str.
42. 81
Usp. M. Kurelac, Pučki ustanci i pobune u djelima
Ivana Luciusa-Lučića, »Eadovi Instituta za hrvatsku povi-
jest«, vol. 10, str. 239—247, Zagreb 1977.
50
Za Lučića glavni uzroci nemira, nesloga, buna i
ustanaka dolaze izvana. Nemiri, sukobi i bune pre-
rastaju u ustanke i gradske ratove u okolnostima
vanjskopolitičkih napetosti i nestabilnosti. Razmirice,
neslaganja i suparništvo unutar vladajućeg sloja, ta-
kozvani »dissenssioni civili«, u takvim okolnostima
dobivaju ozbiljne razmjere u kojima, smatra Lučić,
»suprotnosti mogu otići u ekscese«.
U De Regno i u Memorie Lučić se posebno bavi
pitanjem izbjeglih (protjeranih) odnosno u gradu
ostalih građana — plemića, u toku građanskih suko-
ba, i vidi u tome naročitu opasnost, jer u datim okol-
nostima ove grupe mogu postati oruđe u rukama iz-
vanjih antagonističkih sila kao što su Venecija ili
okolni feudalci odnosno hrvatsko-ugarski kralj. Kraj-
nje uzroke suprotstavljanja i sukoba dviju struja ili
stranaka unutar gradova vidi Lučić, što je posebno
značajno, u nekim važnim ekonomskim komponen-
tama povijesnog razvoja dalmatinskih gradova.
Razrađujući to pitanje u De Regno Dalmatiae et Cro-
atiae Lučić ističe da u dalmatinskim, posebno kopne-
nim gradovima, postoje grupe stanovnika formirane
prema ekonomskom interesu. Jedni koji obrađuju
zemlju i žive od agrarnih proizvoda, drugi koji se ba-
ve ribarstvom i pomorstvom. Ove djelatnosti odre-
đuju i političku opredijeljenost spomenutih grupa
koje se pretvaraju u stranke. »Kopnena« stranka,
slijedeći svoje ekonomske interese, te razvoj i sigur-
nost svoje djelatnosti na kopnu, pristaje uz hrvatske
feudalce i hrvatsko-ugarske kraljeve, dok se »po-
morska« stranka, slijedeći svoje ekonomske interese
i djelatnost na moru, priklanja Veneciji.82 Nakon
izvjesne prevage kopnene stranke s oslonom na hr-
vatsko-ugarske vladare ili knezove dolazi do privre-
menog uklanjanja razlika, naročito u doba kad bri-
82
»Duo enim ab antiquo fuerunt, hodieque sunt im sin-
gulis Dalmaticis Ciudtatibus, praesertim coiitinentis, homi-
num genera, eorum scilicet, qui terrestribus prouentibus, et
industriis incumbunt, et qui navigationibus, et piscationibus
maritimis operam đant; ex qua diversitate, duae partes in
unaquaque civitate viguerunt, terrestris Croatis et Ungaris,
maritima vero Venetis addicta«. V. I. Lucius, De Regno Dal-
matiae et Croatiae, Amsterdam 1666, str. 277.
51
birski knezovi proširuju svoju moć ili pristaju uz Ve-
neciju. Konačna prevlast Venecije daje prevagu po-
morskoj stranci, pa su ekonomski intresi i privlač-
nost venecijanskog »aristokratskog« uređenja, rezul-
tirali pobjedom provenecijanske politike, koja posta-
je logična orijentacija ove grupe plemića i pučana
u gradovima. Konačna uspostava mletačke vlasti na
moru i kopnu donosi mir i stabilnost i uklanja vanj-
ske ekonomske i političke razloge antagonizma spo-
menutih grupa ili stranaka. Kod toga je pritisak pu-
čana uz zatvaranje Velikog vijeća u gradovima stal-
na opasnost za mir i poredak. Vladavina Venecije
osigurava vlast i jedinstvo plemstva, a koristi onima
koji nalaze u tom stanju stabilnosti poretka moguć-
nost ostvarenja svojih ne samo političkih i društve-
nih već i ekonomskih interesa.
Opisane Lučićeve postavke i analize izložene u
De Regno i u Memorie istoriche di Tragurio treba
imati u vidu pri ocjeni njegovih povijesnih djela, na-
ročito prikaza društveno-ekonomskih prilika u Dal-
maciji i Trogiru. Možda bi se time mogao objasniti
čitav niz Lučićevih stavova i pristupa vanjskopoli-
tičkim i unutarnjopolitičkim pitanjima. Usprkos to-
me što je Lučić bio svjestan što znači vladavina Ve-
necije i porast apsolutističke vlasti za sloboštine dal-
matinskih gradova i poseban neovisan status Dalma-
cije, koji je u svom djelu D e Regno Dalmatiae et
Croatiae istakao i razradio kao status Regnuma, na-
kon pojave Turaka u našim zemljama krajem XV
stoljeća i uz permanentno ratno stanje nadomak Tro-
gira i drugih dalmatinskih gradova, Lučić je znao
da oslon na Veneciju na jugu kao i oslon na Habs-
burgovce na sjeveru predstavlja za Dalmaciju i Hr-
vatsku neumitnu nuždu. Sloboda Dubrovnika, nje-
gov neovisan položaj, i u najtežim okolnostima, si-
gurno je Lučiću najbliži ideal, a istjerivanje Turaka
pomoću udružene evropske protuturske koalicije kon-
kretan politički program za koji se zajedno sa Stje-
panom Gradićem zalagao. U tom okviru pisanje Lu-
čića i isticanje statusa Regnuma te gradskih slobo-
ština ima programski karakter. U tom kontekstu po-
staje razumljiva sudbinska, povijesno verificirana,
povezanost Dalmacije i Hrvatske, ujedinjene u jedan
52
p,egnum. Djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae u
naslovu je istaklo, a sadržajem potvrdilo osnovnu
Lučićevu misao i poruku. Dalmacija i Hrvatska su
p,egnum, što znači samostalna, neovisna, autonomna
državna tvorevina. Nadalje Dalmacija i Hrvatska su
jedan Regnum. Ne regna već regnum, kod čega sta-
tus kraljevstva priključuje k sebi autonomni položaj
gradova temeljen na kraljevskim privilegij ama. Iako
je u svojim djelima Lučić upozorio na korist veze
Dalmacije i dalmatinskih gradova s Venecijom kroz
povijesna razdoblja srednjega vijeka, to je odraz više
njegovih suvremenih razmatranja koja imaju pan-
dan u korisnosti veze Hrvatske s Austrijom i Habs-
burzima kod Lučićevih suvremenika. Savez dalma-
tinskih gradova, njihova povezanost sa sjeverom
Hrvatskom (ban Petar Zrinski kao banus heredita-
rius maritimus) i opet dobri odnosi s Venecijom u
smislu antiturske koalicije, to je — čini se — bila
krajnja vizija Ivana Lučića.
Međutim uz jačanje centralističkih državnih sis-
tema u Evropi i apsolutističkih težnji Venecije i Be-
ča, a uz politiku ravnoteže sila, kad se usprkos ne-
moći Turskog Carstva turska granica iznova utvrdila
nadomak Trogira, Lučićeve nade u istjerivanje Tu-
raka (koje je izrazio u Uvodu u De Regno Dalmatiae
et Croatiae), kao d nade u respektiran je autonomnih
prava pokrajine i gradskih sloboština, izgubile su
šansu da se ostvare.83 Sudbina Zrinskog i Frankopa-
na to je jasno pokazala. U ovim okolnostima Lučićev
planirani povratak u rodni kraj, u Trogir, nije više
dolazio u obzir. Uz ovakvo stanje stvari Lučić je sma-
trao da njegov boravak i rad izvan zemlje »daleko
od venecijanskih spletki«, kako je pisao,84 može dati
značajnije plodove, uz ugled koji je stekao u svijetu
poslije objavljivanja svojih djela. U Lučićevim dje-
lima kompleksno su i u povijesnom razvoju obuhva-
83
Pisma I. Lučića Valeriju Ponte: 31. svibnja 1665, 1.
veljače 1676. Izđ. B. Popario, o. c., »Starine«, 32, str. 81. i dr.
84
Pismo I. Lučića Valeriju Ponte. 15. rujna 1674. »·... in
San Marco dove si fanno mille regiri e cavalette li quali
m'hanno fatto risoluere di stare lontano di tali imbrogli per
viver quieto.. .·« Pismo nije objavljeno kod B. Poparića.
53
ćene sve one stvarnosti, težnje, dileme i determi-
nante koje je Lučić kao građanin Trogira i znanstve-
nik nosio u sebi. Njegov racionalni duh i znanstvena
akribija, te neumoran, požrtvovan rad izdigli su ga
iz ograničenja lokalne sredine i uključili ga u tokove
suvremene evropske znanstvene 'misli. Njegova dje-
la, vezana uz domovinu i rodni kraj, dobila su Lu-
čićevim znanstvenim postupkom novu dimenziju po
kojoj se ubrajaju u prva djela naše i evropske gra-
đanske historiografije. U njima je Lučić ostavio ono
što ga je i potaklo na pisanje povijesnih djela: pravo,
iskreno i nesebično »svjedočanstvo ljubavi prema
domovini« — »testimonium amoris patriae«.
Miroslav Kurelac
54
PREDGOVOR PRIREĐIVAČA TEKSTA
I PREVODIOCA
Oba su posla pratile dvije prilično suprotne tež-
nje: predočiti De Regno u svakom pogledu što vjer-
nije, ali ga i što više približiti današnjem čitaocu.
Nastojeći postići i održati ravnovjesje, odabrali smo
rješenja o kojima ovdje govorimo. Ona koja se tiču
uređivanja teksta bit će primijenjena dosljedno u
svim svescima izdanja. Ona koja se tiču prijevoda
vrijede za ovu knjigu De Regno: ostale će imati dru-
gog prevodioca, koji će neminovno birati nešto dru-
gačija rješenja i sam ih obrazložiti. Za takvu smo
se podjelu odlučili zbog posve očite potrebe da pre-
vodilac bude što vičniji povijesnoj tematici o kojoj
Lučić raspravlja. Tako prvu knjigu — gdje preteže
antička problematika — i još po jedno poglavlje tre-
će i četvrte knjige — gdje se Lučić vraća na staro-
vjekovne teme — prevodi antičar, ujedno i prire-
đivač teksta za čitavu ediciju, a glavninu djela pre-
vodi medijevist.
TEKST DE REGNO
P o d l o g a teksta koji ovdje prezentiramo am-
sterdamsko je izdanje De Regno iz 1668. godine (v.
Bibliografiju u prilogu), tekstom posve identično iz-
danju iz 1666. U nj unosimo izmjene, ispravke i do-
pune kojima je autor sam Lučić, iz triju v r e l a .
Prvo su Errata sic corrigenda tiskana u izdanju 1668.
To je prva i na j malobrojni ja skupina intervencija,
koje je autor između dvaju izdanja uspio dostaviti
tiskaru, te su prištampane na kraju djela. Drugo,
obilnije vrelo su Addenda vel corrigenda in opere
55
De Regno Dalmatiae et Croatiae, što ih je Lučić dao
1673. objaviti u Mlecima uz Inscriptiones Dalmaticae.
Koristili smo njegov vlastiti primjerak djela s ru-
kopisnim dopunama koji se čuva u Naučnoj bibliote-
ci u Zadru. Treći, najmjerodavniji i najobilniji izvor
je vlastiti Lučićev primjerak De Regno iz 1666. koji
se čuva u biblioteci samostana sv. Frane u Šibeniku.
Stavljen nam je na raspolaganje s izvanrednom Iju-
baznošću i strpljivošću, na čemu ovdje posebno za-
hvaljujemo.
Lučić se nikada nije umorio od dotjerivanja De
Regno, bilo da je — iščitavajući ga — pronalazio
koju još neuočenu grešku, bilo da je o nečemu što
novo saznao ili promijenio mišljenje, bilo da se poja-
vila nova građa koju je smatrao potrebnim uvrstiti.
Posao po svemu sudeći nije okončan autorovom vo-
ljom nego njegovom smrću, a dužnost je potomstva
da pravom Lučićevom ostavštinom smatra De Regno
u onom obliku u kojem ga je napokon ostavio. Najvi-
še ispravki dolazi upravo iz njegova primjerka djela,
ali će zainteresirani čitalac lako uočiti da ih je rela-
tivno malo potvrđeno na sva tri mjesta. Nastojanje
P. KAERA koji je objavio »Aggiunte e correzioni
autografe di Giovanni Lučio al 'De Regno Dalmatiae
et Croatiae'« (v. popis literature u prilogu) ne pruža
zbog toga pravu sliku o svim Lučićevim zahvatima.
Mora se dodati i to da P. Kaer mnogo što u šiben-
skom primjerku nije uočio, a ponešto je i krivo čitao.
Zbog toga njegov rad spominjemo samo ovdje, a ne
uzimamo ga u obzir za Variae lectiones. Kaeru, a si-
gurno i sebi u prilog, napominjemo da neke Lučićeve
ispravke nije teško previdjeti, jer se svode na bri-
sanje otisnutih slova ili na pretvaranje slova u slovo
malim potezom pera. Neke prilično bitne ispravke
uočene su isključivo zbog toga što se pri prevođenju
po smislu nametnula pretpostavka da bi riječ morala
izgledati drugačije nego što je otisnuta. Kako Lu-
čić nije sve ispravke unio odjedanput, varira boja
tinte kojom se služio. Budući da njegova ruka nije
jedina pisala po šibenskom primjerku De Regno, Kaer
je možda ponešto ispustio i iz opreza, a zabune su
moguće i kod nas. Također nije teško pogriješiti u
čitanju, jer je Lučić ispravljao i ispravke. Kaer nije
56
uspoređivao zadarski Lučićev primjerak Addenda, pa
mu rukopisne intervencije koje su ondje urednije
ispisane nisu niti mogle pomoći. Nama jesu, ali se
ipak ne usuđujemo pretendirati na apsolutnu točnost.
Osim navedenih izvora i Lučićeva p r e p i s k a
sadržava podataka koji doprinose utvrđivanju ko-
načne verzije teksta De Regno. Kako ona još nije či-
tava objavljena, a u principu ne bi smjela sadržavati
ništa što se nije pokazalo i na spomenutim mjestima,
pozivamo se na nju samo izuzetno.
Sve Lučićeve intervencije donosimo u lomljenim
zagradama kako bi bile odmah prepoznatljive.
Imajući na umu da je De Regno danas najčešće
u upotrebi preko S c h w a n d t n e r o v a i z d a n j a
iz 1748. godine, i da je to najpotpunije posmrtno iz-
danje djela, smatrali smo potrebnim upozoriti i na
varijante koje se ondje javljaju. Priređivač naime
nije uzimao u obzir niti tiskane Lučićeve ispravke
i dopune, a kamoli rukopisne. Primjećujući da po-
nešto treba ispraviti, intervenirao je ponekad posve
valjano, ali je mnogo češće iz neshvaćanja štošta pro-
izvoljno promijenio. Na nekim se mjestima gubi, ili
je čak potpuno izokrenut smisao Lučićeva kazivanja.
U prvoj knjizi De Regno drastičan je primjer glavni
citat Plinija Starijeg u drugom poglavlju. Videći da
tekst vrvi koruptelama, priređivač je u najboljoj na-
mjeri uvrstio Plinijev citat prema nekom suvreme-
nom izdanju, a ne prema De Regno. U prvi mah uči-
nak je dopadljiv, no odmah nastaje nevolja: Lučić
nakon citata raspravlja o Plinijevu tekstu ikakav je
kod njega otisnut. U Schwandtnerovu izdanju nestala
je podloga rasprave, koja je zbog toga teško shvat-
ljiva. Uviđajući to, priređivač je bio prisiljen zahva-
ćati na više mjesta i u Lučićev vlastiti tekst.
Iz nekog razloga, možda tehničkog, izdanje 1748.
uopće ne koristi zagrade, a one su u De Regno 1668.
često upotrijebljene. Kad se radi o Lučićevu tekstu,
šteta nije velika. Zagradama su odvojene umetnute
misli, pa je interpunkcija koja ih u Schwandtnera
nadomješta obično posve dostatna da se ništa ne
iskrivi. Međutim, okrugle se zagrade u De Regno
1668. najčešće javljaju u citatima izvora. Tu Lučić
57
njima odvaja objašnjenja ili dopune koje nadokna-
đuju ispušteni izvorni kontekst. Budući da zagrade
1748. izostaju, pričinjaju se te dopune kao integral-
ni dio izvornog teksta, a Lučićevi citati bez njegove
krivnje dobivaju neispravan oblik. Pojava je toliko
česta da je u našim Variae lectiones ne bilježimo po-
sebno, nego ovdje načelno upozoravamo na nju.
Dok je u Lučića 1668. kurziv rezerviran za izvor-
ne tekstove, u Schwandtnera se javlja i za isticanje
značajnijih pojmova u Lučićevu tekstu. To ne bi-
lježimo posebno, kao ni razlike u grafiji i inter-
punkciji.
Smatrali smo ipak potrebnim upozoravati na
razlike u primjeni kurziva kod izvornih tekstova
i na razlike u oblicima vlastitih imenica u izvornim
tekstovima.
Zbog razlika u Schwandtnerovu izdanju nismo
unosili nikakve oznake u latinski tekst De Regno, kao
ni zbog onih nekoliko tiskarskih grešaka 1668. koje
je Lučić previdio, a ovdje smo ih ispravili.
Odstupanja koja se javljaju u T r a t t n e r o v u
i z d a n j u De Regno i u P a v i s s i c h e v u talijan-
skom p r i j e v o d u koji je rađen po Trattnerovu iz-
danju tolika su da ih nije imalo smisla registrirati.
Da bismo očuvali izgled teksta De Regno 1668.
u prvom smo redu bez ikakve izmjene zadržali Lu-
čićevu i n t e r p u n k c i j u , iako još jako odudara od
današnje. Budući da se radi o tekstu stručna povi-
jesna sadržaja koji je odavna predmet proturječnih
interpretacija, smatrali bismo čak nekorektnim osu-
vremenjivati interpunkciju. To bi nužno u izvornik
uvelo shvaćanje priređivača teksta, koje nipošto ne
mora biti i shvaćanje svih korisnika edicije. Ovako
je i prevodilac slobodniji: griješi li, to će se lakše po-
kazati uz ovakav oblik izvornog teksta, te iznoseći
svoje tumačenje ne nameće ništa apsolutno niti Lu-
čiću niti čitaocu.
Iz sličnih razloga poštujemo g r a f i j u De Reg-
no, osobito u pogledu velikih početnih slova općih
imenica, koja se često javljaju da bi se naglasio po-
jam bitan u svom kontekstu.
58
Ne uklanjamo suvišne aspirate i geminate, ne-
obične dvoglase, -y- umjesto -i-, niti išta od toga pi-
šemo gdje bi trebalo biti, a nedostaje. Također ne
ujednačujemo izgled istih riječi koje su od prilike
do prilike različito ispisane. Razlog je bezazleniji ne-
goli kod interpunkcije i velikih slova: ta je varija-
bilnost karakteristična za vrijeme kad je De Regno
pisano i tiskano. Potpuno je ukloniti značilo bi za-
pravo uništiti dokument.
Ipak, iz posve praktičnih razloga razrješujemo
kratice, odvajamo slova u ligaturi, izostavljamo ak-
centske znakove, a -i- (-j-), -u- i -v- pišemo prema
današnjim pravilima. Jedino kad se raspravlja baš
o obliku ili izgovoru kakve riječi, -v- i -u- ostaju kao
u De Regno.
Zadatak je ovog kompromisnog sustava da tekst
De Regno učini čitkim današnjoj publici, a da mu
ostavi i dovoljno osobina iz vlastita doba.
Uz lomljene zagrade kojima naznačujemo Luči-
ćeve intervencije, čitalac će u izvornom tekstu su-
sresti još okrugle zagrade koje preuzimamo iz De
Regno i kose zagrade među kojima su b i l j e š k e
s m a r g i n a izdanja 1668. Te smo zagrade uveli
uključujući bilješke u tekst na mjestima koja im je
Lučić u De Regno odredio abecednom naznakom, ali
naznaku samu ispuštamo. Ona je suvišna, jer se ras-
pored teksta po stranama ne podudara. Ponekad je
marginalna bilješka ipak uvrštena nešto drugačije no
što je predviđeno u De Regno, bliže onome na što se
odnosi.
Još je jedna vrst naznaka preuzeta iz De Regno:
to su zvjezdice kojima Lučić upozorava na v a r i j a n-
t e ili ispravke u izvornim tekstovima.
Od svih tih znakova u prijevod ne prenosimo
lomljene zagrade oko Lučićevih dopuna i ispravki, a
neke su se marginalne bilješke mogle integrirati u
tekst bez zagrade.
Različiti su t i p o v i s l o v a u De Regno upo-
trijebljeni u skladu s današnjim kriterijima: autorov
je tekst u kurentu, tekst citiranih izvora u kurzivu.
Za dvojbena mjesta u izvorima primijenjeno je takvo
rješenje, da je sumnjiva riječ ili izraz istaknut ku-
59
rentom, a na margini je predložena varijanta ili is-
pravka u kurzivu. To je preuzeto i u ovoj ediciji. Ako
ima kakvih odstupanja bilo u Lučića, bilo u nas, upo-
zoravamo na njih u Variae lectiones.
Kao što smo nešto ranije spomenuli, Lučićev je
običaj da u citate izvornih tekstova u zagradi umetne
ponešto što nadoknađuje ispušteni kontekst. U De
Regno 1668. ti su umeci u kurzivu kao i izvorni tekst.
U transkripciji to preuzimamo, a u prijevodu ne pre-
uzimamo. Ima, dakako, slučajeva kad zagrada pripa-
da izvornom tekstu, pa su moguće zabune koje smo
nastojali ukloniti provjerama pri identifikaciji izvor-
nih mjesta.
N a t p i s i su u De Regno reproducirani kapita-
lom. Nije zapravo običaj prevoditi antičke natpise
poput ovih iz prve knjige De Regno, jer su prilično
tipskog i prepoznatljivog sadržaja ili okrnjeni toliko
da se ne mogu potpuno pročitati. Međutim, držeći se
principa da se prevede sve što je otisnuto onako kako
je otisnuto, dali smo i prijevod natpisa, ali u kurzivu,
kao i ostale izvorne tekstove.
PRIJEVOD PRVE KNJIGE
L u č i ć e v o v l a s t i t o i z l a g a n j e u pravilu
je potpuno primjereno onakvu naslovu kakav je prvo-
bitno želio dati De Regno: Indagationes, istraživanja,
ispitivanja. To znači jezgrovito nizanje opaski u ana-
lizi građe i problema, i u pravilu odsječne zaključke.
Latinski je oblik za to često jedna jedina, vrlo duga
složena rečenica koja obuhvaća čitav misaoni proces
od formuliranja problema do zaključka. Ekvivalen-
tom koji najbolje izražava učinak Lučićeva kaziva-
nja smatramo u našem jeziku kratke, što jednostav-
nije samostalne rečenice. Tijekom analize Lučić vrlo
učestalo koristi ograničen broj glagola i glagolskih
izraza koji izražavaju ispitivanje, pretpostavljanje,
dokazivanje i zaključivanje. Njihova se stalna prisut-
nost upravo nameće čitaocu latinskog teksta. Nasto-
jali smo to prenijeti prevodeći što dosljednije isti gla-
gol ili glagolski izraz istom riječju. Rezultat svega je
ponešto krut prijevod, koji je na neki način u skladu
60
s Lučićevom vlastitom ocjenom njegova latinskog
stila (v. Prilog) i s ocjenama kakve je dobivao od
drugih (npr.: ... docere maluerit scribendo lectores,
quam aures eorum, adhibita titillatione, verbis ac vo-
cibus scrupulose conquisitis demulcere. M. BELL u
uvodu Schwandtnerova izdanja, str. XXVI).
Tek mjestimično Lučićeva je rečenica kićenija
humanistička fraza, kad izriče uobičajene formule
skromnosti, ograđuje se zbog smionih pretpostavki,
i — na jednom mjestu — daje rječitu pohvalu dje-
lotvornosti mletačkog državnog uređenja i pomorske
politike. Nastojali smo to potpuno odraziti u prije-
vodu.
Lučićevo je povjesničarske razmišljanje, bez ob-
zira na to jesu li danas rezultati prihvatljivi ili ne,
umno, oštro, temeljito potkrijepljeno građom i argu-
mentima drugih vrsta, među ostalim čak i ekonom-
skog karaktera. Po svemu je podobno da se prevede
uz najveće moguće a k t u a l i z i r a n j e . Toga smo
se držali, i u skladu s tim bismo bili voljeli zamije-
niti standardni latinski tip opisnih ili upitnih naslova
današnjim ekvivalentima. Kako međutim prevodimo
manji dio De Regno, red je bio u tom pogledu po-
štivati volju drugog prevodioca.
V l a s t i t e i m e n i c e raznih vrsta pri našem
su planu nametnule varijabilni sustav prijevoda o ko-
jemu valja ponešto reći.
Izražavajući se latinskim jezikom, Lučić je mo-
gao etnonime poput Dalmatae ili Veneti koristiti bilo
za koje razdoblje od antike do svoga doba. Prevo-
deći, valja ih varirati. Treba, na primjer, presuditi
kad je riječ o plemenu Veneta, pa će se zadržati ob-
lik koji doslovce odgovara latinskom, kad je riječ o
stanovništvu italske pokrajine Venecije, pa se mora
pisati o Venecijancima, a kad se smije, pa i mora sta-
viti »Mlečani«, jer je riječ o pripadnicima mletačke
države ili o stanovnicima Mletaka. Slično je s »Dal-
matima«. Lučić je doduše izrazio uvjerenje da je
Dalmatae pravi oblik plemenskog imena, no danas
je u stručnoj literaturi običaj upotrijebiti oblik »Del-
mati« upravo kad je riječ o plemenu da bi se odmah
znalo kako se ne govori općenito o stanovništvu pro-
vincije Dalmacije. To smo dakle uveli i u prijevod
na odgovarajućim mjestima, te je i opet trebalo pre-
suditi kad je govor o ilirskom plemenu, pa će stajati
»Delmati«, a kad o stanovništvu rimske provincije,
bizantske i kasnije Dalmacije — te ćemo pisati »Dal-
matinci«.
Sličan je problem s toponimima antičke tradi-
cije, koji u latinskom uvijek izgledaju jednako, iako
u Lučića izražavaju različite sadržaje: valjalo je toč-
no razlučiti kada govori o staroj Isi, Faru, Epidauru,
Lisu i si., a kada o Visu, Hvaru, Cavtatu, Lješu.
Ima, međutim, i geografskih, naziva antičke tra-
dicije koje iz više razloga nije bilo uputno aktualizi-
rati. Utvrdivši im značenje, Lučić neke svjesno ko-
risti s tim značenjem u svom daljnjem kazivanju. Ne-
ke tumači drugačije no što se danas shvaćaju, pa ih
se u njegovu tekstu niti ne smije zamjenjivati. Što-
više, dok se raspravlja o nastanku nekog naziva po-
trebno ga je ponekad »preslikati« iz izvornika kako
bi se jasno razabrala podloga Lučićeva dokazivanja.
Tako će npr. Jadransko more i u prijevodu biti »Adri-
jatičko«, »Atrijatičko« i »Hatrijatičko«, dok Lučić
bude naziv povezivao s imenom grada Hatrije, Atrije,
Adrije. Neki antički nazivi i nemaju pravog današ-
njeg ekvivalenta. Napokon, neki su nazivi antičke
tradicije u Lučićevo doba bili posve aktualni, i on ih
koristi u suvremenom značenju. Kad govori o »ilir-
skoj obali«, to je i obala suvremenog Ilirika, koji je
s tim imenom i prikazao na karti Illyricum hodernum.
Nema potrebe da se termin mijenja.
Posebno je osjetljiv posao odlučiti kako će se u
prijevodu izraziti imena gradova, otoka i si. koja Lu-
čić sam navodi kao »današnja«. Neka posve odgova-
raju našim današnjim nazivima, jedino se treba sna-
ći u Lučićevu pravopisu. Druga su međutim bila lo-
kalno aktualna u njegovo vrijeme, a pripadaju ro-
manskom i talijanskom, odnosno romanizacijskom i
talijanizacijskom imenskom fondu. Smatrali smo po-
sve ekvivalentnim na Lučićevo nunc nadovezati
imena koja su ih danas potisnula, osim kad rasprav-
lja upravo o onom obliku naziva koji je naveo i even-
tualno ga povezuje s antičkim oblikom. Tu bi zamje-
na uništila smisao njegova kazivanja.
62
Lakše se bilo odlučiti kod imena većih gradskih
centara i otoka. Oblike poput Ragusium, Spalatum,
Tragurium, Arbum i si. Lučić je očito naveo pod nunc
kao »međunarodne«, latinizirajući ih u skladu s jezi-
kom djela. Može se dosljedno stavljati Dubrovnik,
Split, Trogir, Rab i si.
Osobna imena humanista i kasnijih autora koje
Lučić citira i navodi problem su za isebe. U skladu
s običajem vremena i s jezikom djela gotovo su sva
latinizirana, a »narodni« oblik u priručnicima koje
smo koristili može biti prilično raznolik. Uz onaj za
koji se opredjeljujemo u prijevodu navodimo stoga la-
tinski i ostale u popratnim bilješkama.
S t e r m i n i m a koji označuju u p r a v n e
f u n k c i j e ili p o d r u č j a također je trebalo pri-
lagodljivo postupati. Antički termini koji se odnose
na antičko razdoblje u pravilu nemaju točnih ekvi-
valenata. Budući da se radi o stručnom historiograf-
skom tekstu, bilo ih je najispravnije preuzeti u prije-
vod. Međutim, kod naslova antičkog postanka koji su
našli raznoliku primjenu u kasnoj antici i u srednjem
vijeku trebalo je značenja varirati. Dux npr. u Luči-
ćevu tekstu pokriva sva značenja, od osnovnog »vo-
đe, vojskovođe«, preko »vojvode« u Zadru kojemu
se u nas obično daje naslov kneza, franačkih »vojvo-
da« koje smo navikli nazivati grofovima i markgro-
fima, »vojvoda« u Hrvata koje opet nazivamo kne-
zovima, do mletačkih »vojvoda«, to jest duždeva.
Slična je nevolja s titulom comes. Pokrajinski termin
provincia može značiti naprosto pokrajinu, rimsku
provinciju, bizantski temat, franačku marku. U pri-
jevodu smo nastojali upotrijebiti izraze koji će naj-
točnije predočiti Lučićevu misao onako kako je mi
shvaćamo. Čitaocu stoji na raspolaganju original da
sam prosudi.
Dok smo na Lučićev vlastiti tekst primjenjivali
ova pravila, s c i t a t i m a i z v o r a smatrali smo
nužnim postupati drugačije. Onakvi kakvi jesu, bez
sumnje će prilično iznenaditi poznavaoce, osobito an-
tički zemljopisnog sadržaja. Napučeni su vlastitim
imenicama čudnih oblika, i poprilično se razlikuju od
kritički uređenih tekstova na kojima smo navikli ra-
diti. Odstupanja se povišestručuju, jer u De Regno
63
stoje samo latinski prijevodi brojnih grčkih izvora. iz kojega bi se danas mogli preuzimati citati i navodi.
Lučić u skladu s običajem svog doba citira i manje Posve je nešto drugo što gotovo bez iznimke ukazuje
cjeline otrgnute iz njihova konteksta i kongruira ih na ona izvorna mjesta koja doista sadržavaju podat-
s vlastitim. Isti citat koji se javlja na više mjesta go- ke za povijest naših krajeva.
tovo svaki put izgleda malo drugačije, premda je do- Zadatak je b i l j e ž a k a uz p r i j e v o d da
sljedno u kurzivu. Napokon, Lučić neka mjesta shva- upute čitaoca o kojim se izvorima i izvornim mjestima
ća drugačije no što se danas shvaćaju, čak i kad ona radi, da ga upozore na bitna odstupanja prema kri-
sama izgledaju kako smo navikli. O tome nas upu- tički uređenim tekstovima i da mjestimično predoče
ćuju njegova vlastita tumačenja. kontekst koji je Lučić ispustio. Isto će u bilješkama
Zbog toga se sve što je u De Regno prezentirano biti obavljeno i za Lučićevu literaturu, tj. za djela od
kao izvor mora prevesti prema obliku koji ondje ima, XIV stoljeća do njegova doba.
a ponekad čak više u skladu s Lučićevom interpreta- U prijevodu izvornih tekstova u skladu s gore
cijom nego i s tim oblikom. opisanim principima za n a s l o v e poput spomenutih
U skladu s time, v l a s t i t e i m e n i c e iz izvor- dux, comes, pa princeps i si. najčešće donosimo naj-
nih tekstova više »preslikavamo« negoli prevodimo. bliže etimološke ekvivalente, bez obzira na povijesna
Tako će se na primjer u prijevodu Lučićeva teksta značenja termina koja smo uveli u Lučićev vlastiti
dosljedno nalaziti danas u nas uobičajeni etnonim tekst. Prijevod povijesnog izvora u istraživačke svr-
Enheleji, dok će se u prijevodu izvora moći susresti he ne smije se miješati s interpretacijom.
i Enheleejci, Enheli i Enheliji. Zamjena danas u nas Nadajući se da će rezultat naših nastojanja biti
uobičajenim oblicima ili današnjim ekvivalentima u upotrebljiv, zaključujemo Lučićevim riječima: im-
prijevodu izvornih tekstova ne dolazi u obzir. U pr- perfectum opus texere non ignoro.
vom redu, Lučić ponekad raspravlja o oblicima kakve
je zatekao, zatim takav oblik može uputiti na izdanje
ili rukopis kojim se služio — bude li tko o tome istra-
živao, i na kraju krajeva red je da i onaj čitalac koji
bude koristio samo prijevod iz ove edicije dobije pri-
liku uvidjeti kako je izgledala građa dok je Lučić na Bruna Kuntić-Makvić
njoj radio, i kako on sam s njome postupa.
Svjesni smo da među neobičnim oblicima vla-
stitih imenica i ostalih riječi u citatima izvornih tek-
stova moraju imati udio i tiskarske greške, bilo u
Lučićevim predlošcima, bilo u samom De Regno. To
je međutim nedokazivo, osim kad bi se točno identi-
ficirale i provjerile sve knjige koje je Lučić imao u
rukama. Bez pokrića u obliku Lučićeve ispravke, sva-
ka bi intervencija mogla biti neopravdana. Tek kad
je doneseni oblik takav da potpuno onemogućuje da
se dobije bilo kakav smisao, oslobođeni smo obaveze
da poštujemo što stoji u De Regno. A to je uistinu
rijetko.
Zbog svega ovoga napominjemo da De Regno,
bar što se pripovjednih izvora tiče, nipošto nije vrelo

64 65
de regno IVAN LUČIĆ
Dalmatiae et Croatiae 0 kraljevstvu Dalmacije
IOANNIS LUCII 1 Hrvatske
 DOMINO IOANNI LUČIO
IOANNES BLAEU
SALUTEM
Amicitiam illam, Vir Clarissime, quam cum fra-
tre meo Cornelio, iam fatis functo, olim Homae
contraxisti, ex humanissimis tuis, quibus utrosque
Guilielmum et Petrum filios meos ibidem excepisti,
officiis, hucusque erga nostram familiam viguisse,
plenissime expertus šum. Sed praecipue eam mihi
10 notam facere voluisti cum Indagationes tuas Dalma-
ticas, quibus Patriae tuae illustrissimae monumenta,
iam dudum densis obvoluta tenebris, in lucem pro-
traxisti, typis meis exarandas obtulisti. Eas ipsas iam
absolutas in grati animi et perpetuae amicitiae tesse-
15 ram, tibi offero; tibi enim debentur, cum revera tuae
sint, nihilque iis a me sit tributum quam quod eas
Doctiorum orbi meis litteris communicem. Si grata
haec oblatio, quemadmodum solita tua benignitate
fretus, futurum nullus dubito, omne me tulisse punc-
20 tum existimabo. Vale, Vir Clarissime, et me amare
perge. Amstelodami, Pridie Idus Septembris, 1667.
JOAN BLAEU
POZDRAVLJA GOSPODINA
IVANA LUČICA
Vrli mužu! Prema Tvojoj vrlo ljubaznoj usluž-
nosti, s kojom si u Rimu prihvatio moje sinove Wil-
helma i Pietera, potpuno sam osjetio da je ono pri-
jateljstvo prema našoj obitelji što si ga nekoć ondje
sklopio s mojim sada već pokojnim bratom Corneli-
usom još uvijek snažno. No posebno si poželio· da ga
spoznam kad si ponudio da se u mojoj tiskari otisnu
Tvoja dalmatinska istraživanja, kojima si na svjetlo
iznio spomenike svoje vrle domovine, već odavna
obavljene gustom tminom. Prinosim Ti ih, već dovr-
šena, kao zalog zahvalne duše i trajnog prijateljstva.
Tebi se naime duguju, jer stvarno i jesu Tvoja, i ja
im nisam pridonio ništa, osim toga što sam ih svo-
jim slovima priopćio svijetu učenijih. Ako je ovaj
prinos drag, što uopće ne sumnjam da će biti — uz-
dajući se u Tvoju uobičajenu dobrohotnost — smat-
rat ću da sam zadobio svaku hvalu.
Zdravo, vrli mužu, i nastavi me voljeti!
U Amsterdamu, 12. rujna 1667.1
69
 loannis Lucii
DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE
Liber primus
Dalmatia post extinctos Illyrici Reges innotes-
5 cere caepit, quomodo Reipublicae, et Monarchiae
Romanae tempore dilatata fuerit, ipsorum Historici
referunt: quae vero post Imperii declinationem in
Dalmatia evenerunt, apud plures Auctores, sed adeo
confusa reperiuntur, ut vix aliquid certi, vel dis-
10 tincti percipi queat. Cum autem huius Operis pro-
positum sit obscura illustrare, et confusa distinguere,
ideo pro antiquorum Scriptorum intelligentia, quae-
dam breviter recensenda erunt. Dalmatiam enim, si-
cuti in Illyrico statuunt, quicumque mentionem eius
15 faciunt, ita cum Graeci terminos Illyrici diversos
quam Romani ponant, antequam Dalmatiae fines
inquirantur, breviter praenarranda erunt quae de
Illyrico ante Romanorum adventum referunt Scrip-
tores; deinde relatis variis finibus, quos vigente Im-
20 perio Romano habuit Illyricum, et Dalmatia, trac-
tanda erunt ea, quae post eiusdem declinationem in
Dalmatia gesta sunt, et quomodo, quove tempore
Dalmatiae pare in Regnum Croatorum transiverit: ut
Regni Dalmatiae et Croatiae statu antiquo cognito, et
25 per temporum successiones cum hodierno collato,
clariora evadant quae de Rebus Dalmaticis scripta
reperiuntur.
Caput I.
DE ILLYRICO.
30 Illyriorum antiquam, sed fabulosam, originem
Appianus refert, eos Adriatici mariš accolas fuisse
Scylax Cariandensis testatur, conterminos Macedonas
vicisse, Amyntamque Philippi Patrem vectigalem
reddidisse, Diodorus Siculus et lustinus referunt; sed
35 variante fortuna Philippus Bardileum Illyrici Regem,
quamvis difficili, cruentoque praelio fugatum, partem
Macedoniae occupatam primo cedere, mox iterum
victum, parere coegit; eius vero filium Clitum, et
Glauciam alterum Illyriorum Taulantiorum Regem,
40 iugum detrectantes, Alexander, qui Magnus cogno-
70
Ivan Lučić
O KRALJEVSTVU DALMACIJE I HRVATSKE
Prva knjiga
Dalmacija je počela postajati poznatom kad su
utrnuli kraljevi Ilirika. Kako se bila proširila u vri-
jeme Rimske Republike i Carstva, izvješćuju njihovi
povjesničari. Sto se pak u Dalmaciji zbilo nakon
slabljenja Carstva, nalazi se u više autora, ali je tako
zbrkano da se jedva može shvatiti što pouzdano ili
razgovjetno. Kako je pak zadatak ovoga djela rasvi-
jetliti ne jasnoće i razlučiti što je zbrkano, valjat će
stoga ukratko ponešto izložiti da bi se razumi jeli sta-
ri pisci. Svi naime koji spominju Dalmaciju smje-
štaju je doduše u Ilirik, ali Grci postavljaju Iliriku
drugačije međe nego Rimljani. Prije no što se ispi-
taju granice Dalmacije, valjat će stoga ukratko ispri-
povjediti što pisci izvješćuju o Iliriku prije dolaska
Rimljana. Kad se zatim iznese kakve su različite gra-
nice imali Ilirik i Dalmacija dok je Rimsko Carstvo
bilo snažno, valjat će obraditi ono što se nakon nje-
gova slabljenja zbivalo u Dalmaciji, te kako je, i u
koje vrijeme, dio Dalmacije prešao u Kraljevstvo
Hrvata, da bi tako postalo jasnijim ono što se nalazi
napisano o dalmatinskoj povijesti, kad se spozna
drevni položaj Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske i
kroz slijed se vremena usporedi s današnjim.
I poglavlje
O ILIRIKU
Apijan iznosi drevno, ali bajoslovno podrijetlo
1
Ilira. Skilak iz Karijande svjedoči da su stanovali uz
Jadransko more.2 Diodor Sicilski i Justin izvješćuju
da su pobijedili Makedonce s kojima su graničili i da
su Filipovu ocu Aminti nametnuli danak.3 No kako
se sreća mijenjala, Filip je, doduše u teškom i krva-
vom boju, razbio kralja Ilirika Bardileja i najprije
ga prisilio da ustupi zauzeti dio Makedonije. Zatim
ga je opet pobijedio i prisilio ga da mu se pokorava.
Kako izvješćuje Arijan, Aleksandar nazvan Velikim
obuzdao je njegova sina Klita i Glaukiju, drugoga
kralja Ilira Taulanata, kad su nastojali zbaciti ja-
71
 minatus fuit, coercuit, ut Arrianus refert. Alexandri
deinde successoribus de Macedonico Regno inter se
pugnantibus, Illyriorum Reges iugum exeusserunt;
nam eundem Glauciam Pyrrhum puerum recepisse,
45 et Cassandro Macedoniam regenti, maximamque pe-
cuniam pollicenti, tradere noluisse, sed educatum in
Regnum Epirotarum restituisse, Plutarchus tradit /In
Pyrrho/. Quae omnia sicuti Illyrios afo antiquo bellico-
sos, et Macedonibus conterminos demonstrant; ita
50 adeo exigua sunt, ut ex eis status totius Illyrici,
eiusque termini percipi non possint, nec deinde Ro-
mana in Illyrico bella, nisi praecognito eius maritimo
statu: ideo proximi mariš memoriae antiquae colligen-
dae sunt, ut inde, et fines Illyrici, et (a Romanis
55 inibi bella gesta) percipi possint. Sinum Adriaticum,
quem Graeci lonium dicunt, antiquissimis temporibus
Illyricum vocatum, testantur Poetae Argonautarum,
et Colchorum itinera describentes, ut Callimachus a
Strabone relatus libro primo de Colehis ait:
60 Secessum Mariš Illyrici simul ac tetigerunt,
Finem remigio mox statuere suo:
Harmoniae dirumque ubi serpentem induit olim
Ad laevam sedes constituere šibi.
Et Apollonius Argonautieon libro 4. de eisdem:
65 Hi iuxta Illyricum, ex profunditate nigrum flumen*
/*mare vel fretum/
Ubi Harmoniae est, et Cadmi bustum, turrim
excitarunt
Encheleaensium inquilini.
70 Virgilius quoque (Ecloga 8.
Tu mihi seu magni superas iam saxa Timavi
sive oram Illyrici legis aequoris...
et AeneidoiS primo} de Antenore
Illyricos penetrare sinus, atque intima tutus
75 Regna Liburnorum, et fontem superare Timavi.
Quem sequitur Epitomator Trogi lustinus libro 24.
de Ga'llis Alpes transgressis: Ex his portio in Italia
Romam cepit, et portio Illyricos sinus ducibus avibus
(nam augurandi studia Galli praeter caeteros callent)
80 per strages Barbarorum penetravit, quod mare deinde
72
ram.4 Dok su se zatim Aleksandrovi nasljednici me-
đu sobom borili o makedonsko kraljevstvo, kraljevi
Ilira zbacili su jaram. Plutafh naime piše /u »Piru«/
da je isti taj Glaukija prihvatio Pira kao dijete i da
ga nije htio predati Kasandru koji je upravljao Ma-
kedonijom i obećavao silan novac nego ga je odgojio
i uspostavio u epirskom kraljevstvu. 5 Sve to doduše
pokazuje da su Iliri od davnine bili ratoborni i da su
firaničili s Makedoncima, ali je tako oskudno da se
odatle ne mogu shvatiti niti položaj čitava Ilirika i
njegove međe, niti kasniji rimski ratovi u Iliriku,
ako se prije ne upozna njegov pomorski položaj. Sto-
ga valja prikupiti drevne spomene obližnjeg mora da
bi se zatim mogle shvatiti i granice Ilirika, i ratovi
što su ih Rimljani ondje vodili. Pjesnici koji opisuju
putovanja Argonauta i Kolšana svjedoče da se Ja-
dransko more, koje Grci zovu Jonskim, u najstarije
doba nazivalo Ilirskim. Tako Kalimah, kojega navo-
di Strabon u prvoj knjizi, kaže o Kolšanima:
Čim su se dotakli zaklonjenog Ilirskog mora
doskora su prestali veslati,
i gdje je nekoć Harmonija zaodjenuta ljutom zmijom
nastanili su se s lijeve strane.9
Apolonije o njima u četvrtoj knjizi »Zgoda Argo-
nauta«:
Oni su podigli kulu kod Ilirske rijeke*
/*mora ili tjesnaca/
crne zbog dubine, gdje je Harmonijin i Kadmov
grob
kao naseljenici među Enheleejcima1
Također i Vergilije u osmoj »Eklogi«:
Bilo da mi već prelaziš hridine velikog Timava,
s
bilo da pratiš obalu Ilirskog mora ... ,
i u prvom pjevanju »Eneide« o Antenoru:
prodrijeti sigurno u Ilirske zaljeve i u najunutar-
njije9
kraljevstvo Liburna i prijeći izvor Timava.
Za njim slijedi Trogov epitomator Justin pišući u 24.
knjizi o Galima koji su prešli Alpe: Dio ih je u Ita-
liji zauzeo Rim, a dio je koljući barbare prodro u
Ilirske zaljeve pod vodstvom ptica. (Gali se naime
više od ostalih bave vještinom proricanja po ptica-
73

Adriaticum vocatum idem testatur lustinus libro 20.
Adria quoque Illyrico mari proxima, quae et Adri-
atico mari nomen dedit. Et Stephani Epitomator: Est
item Insula cum urbe šibi cognomine Issa, in Dalma-
85 tico mari, et Illyrico.
Hune Sinum Pelasgos in potestate habuisse, Dio-
nysius Halicarnassaeus tradit, nam relata eorundem
peregrinatione, et ad unum ex Padi ostiis Spineticum
nomine, appulsu subdit /Libro l/ Ibique condiderunt
90 Urbem Ostio fluminis cognominem, prosperaque prae
cunctis eum sinum adcolentibus uši fortuna, et diu
patiti mariš imperio, Delphos deo decimas e mariti-
mis proventibus, si qua alia Civitas, magnificas mise-
runt. Similiter /Libro 1.1 Strabo, Spina nunc vicus,
95 quondam Graeca urbs nobilis, quando et Spinetarum
thesaurus Delphis ostenditur, et alioquin fertur eos
Mariš dominium obtinuisse. Haec autem ante bellum
Troianum evenisse, testatur idem Dionysius, qui de
caeteris Pelasgis per Italiam sparsis disserens ait /Li-
100 bro 1./ Tempus quo res Pelasgorum coeperunt deficere
incidit in alteram fere ante bellum Troianum aeta-
tem, duraverunt tamen pene ultra eius belli tempora:
donec contractae sunt in gentem minimam. Post Pe-
lasgos Diomedem eidem mari dominatum esse ex
105 Strabone apparet /Libro 5./ In ipso autem intimo si-
nus Adriatici Timavum est, Diomedis templum me-
morabile; habet enim portum, et elegantem lucum, et
fontes septem potabilis aquae stotim in mare alto, et
lato excidentis amne. Et infra. Diomedem circa illud
lio mare ditionem tenuisse testantur Insulae Diomedeae,
et quae de Dauniis, et Argo Hippio referunt. Post
Diomedem Liburnos eiusdem mariš dominium habu-
isse, arguunt (ea) quae de ipsis Plinius, Strabo, et
Appianus referunt /Plinius libro (3.) capite 13.
115 (et 14.}/: Flumen Batinum, Truentum cum amne,
quod solum Liburnorum reliquum est. Ab Ancona
Gallica ora incipit Togatae Galliae cognomine, Siculi,
et Liburni plurima eius tractus tenuere, inprimis
Palmensem, Pretutianum, Hadrianumque agrum,
120 Umbri eos expulere, hos Etruria, hane Galli. Praeter
quae Italiae loca, Dyrrachium quoque in potestate ha-
buisse /Civilium 2.1 Appianus refert, et Corcyram
74
10
ma.) Isti Justin u dvadesetoj knjizi svjedoči da je
to more zatim nazvano »Adrijatičkim«: I Adrija vrlo
blizu Ilirskog mora, koja je i dala ime Adrijatičkom
11
moru. A Stjepanov Epitomator: Postoji zatim otok
Isa s istoimenim gradom, u Dalmatinskom i Ilirskom
12
moru.
Dionizije Halikarnašanin piše da su tim morem
vladali Pelazgi. Izvijestivši naime o njihovu lutanju
i pristanku kod jednog padskog ušća, Spinetskog ime-
nom, dodaje /u prvoj knjizi/: I ondje su osnovali grad
istog imena kao ušće rijeke. Povoljna ih je sreća slu-
žila bolje nego sve koji su stanovali uz ono more, i
domogli su se zadugo vlasti nad morem. Ako ikoji
drugi grad, oni su slali bogu u Delfe raskošne dese-
13
tine od pomorskih prihoda. Slično Strabon /u sed-
moj knjizi/: Spina je sada selo, a nekoć bijaše zname-
nit grčki grad, jer se i u Delfima pokazuje riznica
Spinećana, a i inače se priča da su zadobili gospod-
14
stvo nad morem. · Isti pak Dionizije svjedoči da se
to dogodilo prije trojanskog rata, jer govoreći o osta-
lim Pelazgima koji su se raspršili Italijom kaže /u
prvoj knjizi/: Vrijeme kad su počele slabiti prilike
Pelazga pada otprilike u drugo pokoljenje prije tro-
janskog rata. Ipak je trajalo gotovo do preko razdo-
blja tog rata dok su svedeni na posve neznatno ple-
me.15 Iz Strabona /u petoj knjizi/ se vidi da je nakon
Pelazga istim morem gospodario Diomed: Na samom
je kraju Jadranskog mora Timav, spomena vrijedno
Diomedovo svetište. Ima naime luku, ljupki gaj i se-
dam izvora pitke vode koja odmah istječe u more
dubokim i širokim tokom. I niže: Diomedovi otoci i
ono što se priča o Daunima i Hipijskom Argu svjedo-
če da je Diomed držao vlast oko onoga mora.16 Ono
što o Liburnima iznose Plinije, Strabon i Apijan do-
kazuje da su nakon Diomeda oni vladali istim mo-
rem17 /Plinije u 13. i 14. poglavlju treće knjige/: Ri-
jeka Batin i Truent s rijekom, što je jedino preostalo
Liburnima. Od Ankone počinje galska obala s ime-
nom Galije Togate. Najveći su dio njena prostora
držali Sikuli i Liburni, u prvom redu palmensko,
pretutijansko i hadrijansko zemljište. Njih su protje-
rali Umbri, Umbre Etrurija, a Etruriju Gali.18 Api-
75
 Strabo, de quibus suo loco plura. Tuscos deinde succes-
sisse ex Livio elicitur /Decadis 1. libro 5./ Tuscorum
125 ante Romanum Imperium late terra marique opes po·-
tuere, mari supero inferoque, quibus Italia Insulae
modo cingitur, quantum potuerint, nomina sunt ar-
gumento, quod alterum Tuscum, communi vocabulo
gentis, alterum Adriaticum Mare ab Adria Tuscorum
130 Colonia vocavere Italicae gentes, Graeci eadem Tyr-
rhenum, atque Adriaticum vocant, Item Strabo /Libro
5./ Adriam ferunt illustrem fuisse urbem, unde et Si-
nui Adriatico nomen, exigua mutatione litterarum
factum est. Quod Plinius melius declarat relatis Padi
135 Ostiis /Libro 3. capite 16./ Omnia ea flumina, fossas-
que primi a Sagis jecere Tusci, egesto amnis impetu
per transversum in Atrianorum paludes, quae septem
maria appellantur, nobili portu Oppidi Tuscorum
Atriae, a quo Atriaticum mare ante appellabatur,
140 quod nunc Adriaticum. nempe ex Atriatico, sive Ha-
triatico, Adriaticum. sed cum vetustissimi Pelasgorum
dominu maritimi memoria apud quosdam tantum
auctores reperiatur, Diomedis vero, et Liburnorum,
praeter Auctores relatos, Regionum et Insularum no-
mina ad haec usque tempora servata, eorum doini-
nium testantur: Adriatici quoque mariš nomen Atri-
ensium Tuscorum Imperium deinonstrat: et sicut ex
communi gentis vocabulo quintus ordo Architecturae
Tuscanus dictus fuit, ita ex Atria particulari eorum
150 Civitate, domorum (laxiarum) pars praecipua Atri-
um denominatum est, ut testatur Varro /De lingua
latina libro 4./ Impluvium, Compluvium a pluvfa,
Tuscanicum dictum a Tusceis, posteaquam illorum
cavum aedium simulare coeperunt, Atrium appella-
155 tum ab Atriatibus Tusceis, illinc enim exemplum
sumptum. Inde ex proximi mariš dominu consecuti-
one, laxiarumque aedium institutione, nomina impo-
sita, quae hucusque servantur, Atriensium potentiam,
opumque abundantiam indicant; sed (cum deinde
160 Tusci a Gallis pulsi fuerint), quamvis circum-Pada-
na regio ab eisdem occupata Gallia Cisalpina voćari
coeperit, tamen mare Adriaticum nomen a Tuscis im-
positum retinuit; ex quo Gallos mariš usu caruisse,
76
jan /u drugoj knjizi »Građanskih ratova«/ izvješćuje
da su osim tih mjesta u Italiji u vlasti imali i Drač,
19
a Strabon da su imali i Krf. O tome više na svom
mjestu. Iz Livija /u petoj knjizi prve dekade/ proiz-
lazi da su zatim slijedili Etruščani: Moć je Etruščana
prije rimske vlasti bila nadaleko raširena kopnom i
morem. Koliko su bili moćni na Gornjem i Donjem
moru koja opasuju Italiju poput otoka, potvrđuju
njihova imena. Italska su plemena naime prvo more
nazivala Tuščanskim po zajedničkom imenu naroda,
a drugo Adrijatičkim po etruščanskoj koloniji Adriji.
20
Grci ih zovu Tirenskim i Adrijatičkim. Zatim Stra-
bon /u petoj knjizi/: Pričaju da je Adrija bila zname-
nit grad. Odatle je neznatnom izmjenom slova i na-
21
činjeno ime Adrijatičkog mora. To bolje objašnjava
Plinije, izvijestivši o padskim ušćima /u 16. poglav-
lju treće knjige/: Sve su te tokove i jarke počevši od
Saga prvi načinili Etruščani, odvevši nalet rijeke po-
prijeko u plićake Atrijanaca koji se nazivaju »Sedam
mora«, u znamenitoj luci etruščanskog grada Atrije.
Prema njemu se prije Atrijatičkim nazivalo more
koje se sada zove Adrijatičkim.22 — tj. iz »Atrijatič-
kog« ili »Hatrijatifrkog« — »Adrijatičkim«. No dok
se uspomena na prastaro pomorsko gospodstvo Pe-
lazga može naći samo kod nekih autora, o gospodstvu
Diomeda i Liburna svjedoče uistinu osim navedenih
autora imena područja i otoka sačuvana sve do da-
nas. Ime »Adrijatičkog« mora također dokazuje vlast
Etruščana Atrijanaca. Kao što je po zajedničkom
imenu naroda peti građevinski slog nazvan tuskan-
skim, tako je prema njihovu posebnom gradu Atriji
glavni dio prostranijih kuća imenovan atrijem. To
svjedoči Varon /u četvrtoj knjizi »O latinskom jezi-
ku«/: Impluvij i kompluvij po kiši, nazvan tuskan-
skim po Tuskima, pošto su počeli oponašati njihov
otvor u kućama. Atrijem je nazvan prema Tuskima
iz Atrije: odande je naime uzet uzor.23 Tako su pre-
ma gospodstvu što su ga postigli nad obližnjim mo-
rem i prema gradnji prostranijih kuća nadjenuta
imena koja se čuvaju sve do sada i ukazuju na moć i
obilno bogatstvo Atrijanaca. No kad su zatim Gali
protjerali Etruščane, područje oko Pada što su ga za-
77
 verosimile vddetur: nam eorumdem expeditionum ter-
165 restrium per Illyricum, Graeciam, Italiam, et Asiam
usque, memoriae reperiuntur, maritiniarum autem
nulla; Illyrios quoque ex relatis Pelasgorum, Diome-
dis, Liburnorum, et Atriensium rebus parum mari
usos dicendum videtur, et classibus destitutos, alieno
170 nutu navigationem exercuisse, ut infra latius; Atrien-
sibus autem sede sua pulsis /Intra Annos ab Urbe
oondita 232. et 359./, Adriaticum Classibus destitutum
latrociniis (scatuisse); Navigantibusque infestum
reditum ex Theopompo illis temporibus proximo re-
175 fert Strabo /Liibro 1.1 Bonarum frugum ferax est ora
Illyrici oleis, et vitibus egregia; nisi quod quaedam
loca prorsus aspera sunt, et fuit tamen ab initio ne-
glecta fortasse quod soli praestantia ignoraretur, po-
tior tamen causa fuit, quod eam homines saevi et
180
latrociniis dediti tenebant. Prope quae tempora Dio-
nysium Syracusiorum Tyrannum colonias in Adriati-
co deduxisse, et cum Illyriis bellum gessisse, Diodorus
Siculus refert; qui relato quomodo ex Sicilia Cartha-
185
ginienses Dionysius eiecerit, Italiaeque proxima loca
subegerit, ad Adriaticum quoque in potestate redigen-
dum animum intendisse scribit /Urbis conditae
{368.}/ Olympiados 98. anno 3. sub idem tempus in
Sicilia Dionysius Syracusiorum Tyrannus Urbibus ad
mare Adriaticum condendis animum intendit: Inoc
190 ideo moliebatur, quod lonium uti vocatur, sinum suae
potestatis facere in animo habebat, ut tutam šibi ad
Epirum navigationem aperiret, Urbesque ad manum
haberet, quo navibus suis appellere commode posset:
et relatis auxiliis Illyriis praestitis contra Molottos,
195 sequitur: Intra haec rerum eventa, Parii quodam ora-
culo excitati, colonia in Sinum Adriaticum deducta
Insulam, quae Phari nomen habet, adiuvante illos
Dionysio in illo condunt; Is enira annis non multis
ante in Adriam, coloniam Urbem Lissum /Issam/
200 aedificaverat; cuius urbis occasione adiutus dum α
caeteris negotiis vacat Dionysius navalia pro CC. tri-
remibus extruit. Deinđe narrta decem milium Illy-
riorum ex adversa Continenti in Insulam Phari trans-
vectione, et Civitatis oppugnatione, subdit. At qui*
78
uzeli počelo se doduše nazivati Ovostranskom Gali-
jom, ali je Jadransko more ipak zadržalo ime nadje-
nuto prema Etruščanima. Čini se po tome vjerojat-
nim da se Gali nisu bavili pomorstvom. Nalaze se na-
ime spomeni njihovih kopnenih pohoda kroz Ilirik,
Grčku, Italiju i sve do Azije, ali nikakav spomen o
pomorskom pohodu. Čini se kako prema iznesenoj
povijesti Pelazga, Diomeda, Liburna i Atrijanaca va-
lja reći da su se i Iliri također slabo bavili pomor-
stvom, te da su, lišeni brodovlja, plovili kako su dru-
gi htjeli. O tome niže opširnije. Kad su pak Atrijanci
istjerani sa svoga boravišta /između 232. i 359. od
osnutka Rima/, Iliri su razboj ništvima ispunili Jad-
ran koji je ostao bez mornarice, i Strabon /u sedmoj
knjizi/ prema Teoipompu koji je vrlo bliz onome vre-
menu izvješćuje da je Jadran postao pogibeljan po-
morcima: Obala je Ilirika rodna dobrim plodovima,
izvrsna za masline i lozu, osim što su neka mjesta
potpuno krševita. Ipak je od početka bila zanema-
rena, možda jer se nije znalo kako je tlo izvrsno. Va-
žniji je ipak razlog bio što su je držali divlji i raz-
bojništvu odani ljudi.24 Diodor SicilSki izvješćuje da
je otprilike u to vrijeme sirakuški tiranin Dionizije
osnovao kolonije u Jadranu i ratovao s Ilirima. Izvi-
jestivši kako je Dionizije izbacio Kartažane sa Sici-
lije i podvrgao obližnja mjesta u Italiji, piše da je
naumio podvlastiti i Jadran /368. od osnutka Rima/:
Treće godine 98. olimpijade — u isto je vrijeme na
Siciliji sirakuški tiranin Dionizije naumio osnivati
gradove uz Jadransko more. Snovao je to zato što je
imao na umu da podvlasti zaljev koji se naziva Jon-
skim kako bi za se otvorio sigurnu plovidbu do Epira
i imao pri ruci gradove kamo bi mogao udobno pri-
stajati svojim lađama. Izvijestivši o pomoći koju je
pružio Ilirima protiv Epirana, nastavlja: Dok se to
događalo, Parani potaknuti nekim proročanstvom od-
vedu koloniju u Jadransko more na otok čije je ime
Far, i na njemu je osnuju uz Dionizijevu pomoć. On
je naime nekoliko godina ranije dao u Jadran odve-
sti koloniju i izgradio grad Lis /Isu/. Potpomognut
pogodnošću što ju je pružao taj grad, Dionizije sa-
gradi luku za dvije stotine troveslarki dok ga nisu
79
205 Lissii /*Issae/ Praeturam a Dionysio commendatam
habebat, numerosa triremium classe navigia Illyri-
orum adortus, partem demergit, partem in suam po-
testatem redegit, Barbarorum supra quinquies mille
interfectis. Ex quibus Dionysium, in Adriatico coloni-
210 am, et classem numerosam habuisse constat, illum
vero cum Gallis Senonibus Adriatici accolis, qui pa-
ulo ante Romam incenderant, societatem contraxisse
lustinus /Libro 20./ refert, cum Venetis autem, Gallis,
vicinis, amicitiam habuisse arguitur ex iis, quae de
215 eodem refert Strabo /Libro 5./ Dionysius quoque Ty-
rannus Siciliae inde equorum ad certamina educando-
rum armenta instituit, ut etiam apud Graecos pullo-
rum Venetorum fama innotuerit, eoque nomine Ve-
neti longo tempore claruerunt. Nam sicuti Venetos
220 intima Sinus coluisse constat, ita eousque tutam navi-
gationem, et commodam Dionysium extendisse opor-
tet, ut inde armenta equorum deduceret, et integrum
mariš Adriatici dominium sortitum censendum est,
filiumque eius dominium praedicturn retinuisse, ut
225 innuit idem Diodorus /Libro 16./ In Apulm duas con-
didit Urbes, quo tutum per lonium navigantibus tran-
situm praestaret, nam barbari mariš accolae magno
navium praedatoriarum numero divagantes, Sinum
Adriaticum mercatoribus infestum reddebant, post
230 haec vitae pacatiori se dedens, exercitationes militum,
bellicas exolescere permisvt. et narrata Syracusiorum
rebellione: sub id vero tempus ad Cauloniam Italiae
morabatur Dionysius, Philistum igitur exercitus Du-
cem circa Hadriam tum versantem cum classe accer-
235 sit, utque recto cursu Syracusas petat, iniungit; cum-
que ad eundem uterque locum citata itinere propera-
ret; Dionysius septimo die post reditum Dionis Sy-
racusas pervenit: quae Dionysios in Adriatici ditione
perseverasse arguunt, donec ad Syracusas recuperan-
240 das classem ex eo deduxerit iunior. Quid autem po-
stea usque ad Romanorum adventum in Adriatico ge-
stum sit, nemo refert: unus tantum Dionysii tempo-
ribus proximus Scylax Cariandensis Adriaticas oras
describens, Illyrici situm indicat. Post Liburnos gens
245 est Illyriorum, qui oram maritimam accolunt ad Cha-
80
zaokupljali drugi poslovi. Ispripovjedivši zatim kako
se deset tisuća Ilira prebacilo na otok Hvar sa su-
protne strane kopna i napalo grad, dodaje: Onaj ko-
jemu je Dionizije povjerio zapovjedništvo nad *Li-
som /I som/ napadne ilirska plovila brojnim brodov-
ljem troveslarki, i dio potopi a dio zarobi, pobivši
25
preko pet tisuća barbara. Po tome je sigurno da je
Dionizije u Jadranu imao koloniju i brojno brodov-
lje. Justin pak /u dvadesetoj knjizi/ izvješćuje da je
sklopio savez s Galima Senoncima koji su stanovali
26
uz Jadran i nešto ranije spalili Rim. Iz onoga što o
njemu iznosi Strabon /u petoj knjizi/ dokazuje se
pak da je održavao prijateljstvo i sa susjedima Gala,
Venetima: Tiranin Sicilije Dionizije zatim je uredio
stada za uzgoj trkaćih konja, te se i kod Grka pronio
glas venetskih ždrijebaca i Veneti su se dugo time
27
dičili. Sigurno je naime da su Veneti nastavali naj-
uvučeniji dio zaljeva, te je Dionizije morao sve do
ondje protegnuti sigurnu i udobnu plovidbu kako bi
odande doveo stada konja. Valja smatrati da je pos-
tigao potpuno gospodstvo nad Jadranom, i da je nje-
gov sin to gospodstvo zadržao. To nagovješćuje isti
Diodor /u 16. knjizi/: U Apuliji je osnovao dva grada
da bi pružio siguran prijelaz onima koji plove Jon-
skim morem,. Barbari koji stanuju uz more razilazili
su se naime velikim brojem pljačkaških lađa i či-
nili Jadran pogibeljnim za trgovce. Nakon toga se
odao mirnijem životu i dopustio da prestanu ratne
vježbe vojnika. A ispripovjedivši o pobuni Siraku-
žana: U to je pak vrijeme Dionizije boravio kod ital-
ske Kaulonije. Stoga je pozvao vojskovođu Filista,
koji se tada s brodovljem kretao oko Hadrije, i zadu-
žio ga neka plovi ravno u Sirakuzu. Iako su obojica
hitala k istom mjestu, Dionizije je stigao u Sirakuzu
sedmoga dana nakon Dionova povratka.28 To doka-
zuje da su Dioniziji zadržali vlast nad Jadranom, čim
je Mlađi odande doveo brodovlje da povrati Siraku-
zu. Što se pak u Jadranu zbivalo nakon toga, sve do
dolaska Rimljana, ne izvješćuje nitko. Tek jedan je-
dini, Skilak iz Karijande, vrlo bliz Dionizijevu vre-
menu, opisujući jadranske obale ukazuje na smje-
štaj Ilirika: Poslije Liburna je narod Ilira, koji sta-
81
 oniam usque, quae iuxta Corcyram Alcinoi Insulam
est. quem sequuntur Latini tempora Romanis anti-
quiora referentes; ut Virgilius (locis supra relatis),
et Titus Livius, relato Pelasgorum in Adriaticum Du-
250 ce Cleonymo adventu, ait /Decadis primae libro x,
Urbis Oonditae 453./ Laeva importuosa Italiae littora,
dextra Illyrici, Liburnici, et Istri gentes jere. Ex qui-
bus animadvertendum est, Istros, et Liburnos antiqui-
tus ab Illyriis distinctos fuisse, quos deinde Romani
255 in Illyrico incluserunt, eius fines saepe variantes, ut
suo loco patebit. Ad quorum pleniorem intelligenti-
am, recensenda sunt ordinatim, prout apud Auctores
reperiuntur Romanorum bella in Illyrico gesta, omis-
sis brevitatis causa Istricis (cum Istriam Augustus
260 Italiae adscripserit) ut inde Illyrici Dalmatiaeque ter-
mini melius elici possint.
Primum Romanorum in Illyrico bellum eiusque
causas Polybius refert ( . . . ) /libro 2. Urbis Conditae
516./ Agron Illyriorum Rex, filius Pleurati copiis ter-
265 restribus, et navalibus omnes priores Illyriorum Re-
ges longe anteibat, hic Demetrio Philippi patri pecu-
nias largienti receperat se Mydioniis, quos Aetoli obsi-
debant, opem laturum ... interea loci adveniunt ad
Mydioniam lembi C. in quibus erant i_)J. et relata
270 Illyriorum victoria: ita Illyrii peracto, quod manda-
tum a Rege fuerat, supellectile caeteraque omni prae-
da lembis imposita confestim naves solvunt, et pa-
triam suam repetunt Rex Agro posteaquam
lembi rediissent, eique omnia Duces narrassent quae
275 in pugna acciderant, incredibili exultans laetitia, quod
Aetolos gentem ferocissimam vicisset, ebrietati, et id
genus liberalioribus epulis indulgens, in pleuritim in-
cidit, quae post dies paucos ipsum sustulit. Regnum
Teutha uxor /522./ suscepit, fide amicorum in rerum
280 administratione utens. Haec more ingenii muliebris,
quum nihil, nisi praeteritam victoriam ob oculos ha-
bere, de externis nihil quicquam cogitare, suis pri-
mum concessit, ut singuli quoscunque haberent obvi-
os inter navigandum depraedarentur: deinde parata
285 classe exercitum (priore) non minorem emittit:
82
nuju uz morsku obalu sve do Haonije koja je uz Al-
29
kinojev otok Korkiru. Njega islijede latinski pisci
koji izvješćuju o razdoblju starijem od rimskoga, po-
30
put Vergilija na gore navedenim mjestima. Tit Li-
vije pak kaže /u desetoj knjizi prve dekade, za 453.
godinu od osnutka Rima/, izvijestivši o dolasku Pe-
lazga u Jadran pod Kleonimovim vodstvom: lijeva
italska obala bez luka, a na desnoj Ilirici, Liburnici
31
i Istri, plemena gotovo.. . Iz toga valja primijetiti
da su se Histri i Liburni od davnine razlučivali od
Ilira, a Rimljani su ih zatim uključili u Ilirik, često
mijenjajući njegove granice, kako će biti objašnjeno
na svom mjestu. Da bi se to potpunije razumjelo, va-
lja nabrojiti ratove što su ih Rimljani vodili u Iliriku
redom kako se nalaze kod autora, ispustivši kratkoće
radi histarske (jer je August Istru pripojio Italiji),
da bi iz toga mogle bolje proizići međe Ilirika i Dal-
macije.
O prvom rimskom ratu u Iliriku i o njegovim
uzrocima izvješćuje Polibije /u drugoj knjizi, za 516.
godinu od osnutka Rima/: Kralj Ilira Agron, Pleura-
tov sin, daleko je kopnenom i pomorskom vojskom
nadilazio sve ranije kraljeve Ilira. Kad je Filipov
otac Demetrije ponudio novac, pristao je da pritekne
u pomoć Midionjanima koje su opsjedali Etolci...
Međutim je do Midionije došlo stotinu lemba na ko-
jima je bilo pet tisuća. I izvijestivši o ilirskoj pobje-
di: Iliri su tako izvršili što je kralj bio naredio, pa
ukrcavši na lembe opremu i sav ostali plijen smjesta
otisnu lađe i vraćaju se u svoju domovinu... Kad su
se lembi vratili i vojskovođe ispripovjedili kralju
Agronu sve što se u bici dogodilo, zanoseći se nevje-
rojatnom radošću što je pobijedio vrlo ratoboran
etolski narod, on je prionuo pijančevanju i takvu
raspuštenom gošćenju, te je zapao u prehladu koja
ga je za nekoliko dana odnijela. Kraljevanje je pre-
uzela /522/ supruga Teuta, oslanjajući se u upravi na
vjerne prijatelje. Kako je u skladu s ženskom pameti
nemati pred očima ništa do minule pobjede i nipošto
ne razmišljati o vanjskim, prilikama, ona je najprije
svojima dopustila da pojedinačno opljačkaju svakoga
na koga za plovidbe naiđu, a zatim je opremila bro-
83
 /523./ Facia ducibus potestate, ut pro hostibus popu-
los omnes haberent. Prima expeditio in Elaeorum,
et Messeniorum fines sucepta est, perpetuis Illyri-
orum incursionibus obnoxios. Deinde narrata Gallo-
290 rum praesidiariorum perfidia, Phoenices Epiri Urbis
occupatione, Epirotarumque obsidione, sequitur Scer-
dilaidam cum quinque Illyriorum millibus itinere
terrestri per fauces ad Antigoniam adventare. inde
victoria Illyriorum de Epirotis, et auxiliis Aetolorum,
295 et Acarnanum, subdit: Illyrii qui Phoenicem occupa-
verunt una cum Scerdilaida se conjefunt, nec longe
a copiis auxiliaribus metantur castra, cupientes initio
dimicare, sed dtfftcultas locorum impediebat: simul
allatae sunt a Regina litterae, quibus quantocius re-
300 dire, quod pars Illyriorum ad Dardanos defecissent,
imperabat. Ita Epirum populati, inducias cum Epiro-
tis faciunt: per quas quicquid liberorum hominum in
potestate habebant, cum ipsa Urbe pretio accepto eis
restituunt: postquam mancipia, et supellectilem om-
305 nem Lembis suis imposuissent, caeteris navigantibus
Scerdilaidas per Antigoniae fauces pedibus reme-
avit ... caeterum Illyrii antea soliti eos, qui ex Italia
navigabant, iniuriis afficere, quo tempore Phoenicae
morabantur, plures simul a Classe discedentes, mer-
310 catorum Italicorum alios depraedati sunt, alios tru-
cidarunt, nec paucos cepere vivos, et secum abduxe-
runt. Romani, qui semper hactenus delatas ad se que-
rimonias de Illyriis erant aspernati, tune cum plures
simul ea gratia in Senatum venissent, Legatos in
315 Illyricum decernunt Caium, et Lucium (Corunca-
nios), ut de iis, quae diximus, accurate cognosce-
rent. Teutha reversis ex Epiro Lembis, copiam, atque
multitudinem advectae ex Epiro supellectilis demi-
rata, (longe enim faelicitate caeteras Epiri urbes an-
320 teibat Phoenice) ad lacessendos iniuriis Graecos duplo
animosior est reddita. Verum quia domi res turbatae
erant, nihil tune movit; isto autem negotio transacto
eorum Illyriorum, qui rebellaverant; Issam, quae sola
parere ipsi recusabat, obsidione cinctam tenebat.
325 Eodem tempore Romanorum Legati advenerunt, qui
cum ad colloquium essent admissi, de suis iniuriis ex-
postularunt. Teutha quamdiu verba facientes audi-
ebat, ingentem animi jerociam, et superbiam prae se
84
dovlje i^ odaslala vojsku jednaku prethodnoj /523/,
ovlastivši vojskovođe da sve narode smatraju nepri-
jateljskima. Prvi je pohod poduzet na krajeve Eleja-
ca i Mesenjana, koji su neprekidno izloženi ilirskim
napadima. Ispripovjedivši zatim o izdaji galske po-
sade, zauzeću epirskog grada Fenice i opsadi Epira-
na, nastavlja da je Skerdilaida s pet tisuća Ilira do-
lazio kopnenim putem kroz klanac kod Antigonije,
a zatim ispričavši o pobjedi Ilira nad Epiranima i o
pomoći Etolaca i Akarnanaca, dodaje: Iliri koji su
zauzeli Fenice spoje se sa Skerdilaidom i ulogore se
nedaleko četa koje su stigle u pomoć. U početku su
se željeli boriti, ali ih je sprečavao nepristupačan po-
ložaj. Ujedno je doneseno kraljičino pismo kojim je
zapovijedala da se što brže vrate, jer se dio Ilira od-
metnuo k Dardancima. Stoga su, opljačkavši Epir,
sklopili s Epiranima primirje, po kojemu su im, pri-
mivši otkup, zajedno s gradom vratili sve slobodne
ljude koje su držali zarobljene. Nakon toga su na
lembe ukrcali robove i sav plijen, te se Skerdilaida
vratio pješke kroz klanac kod Antigonije, a ostali su
plovili... Iliri su uostalom ranije navikli zlostavljati
one koji su plovili iz Italije, pa se više njih zajedno
odvajalo od mornarice i dok su boravili kod Fenice,
te su jedne italske trgovce opljačkali, druge pobili, α
mnogo ih zarobili živih i odveli sa sobom. Rimljani
su uvijek dotada zanemarivali pritužbe koje su im
bile podnesene protiv Ilira, no kako ih je tada odje-
danput više zbog toga došlo u Senat, odredili su kao
poslanike u Ilirik Gaja i Lucija Korunkanije, neka se
pomno upute o onome što smo ispričali. Kad su se
lembi vratili iz Epira, Teuta se zadivila nad raskoši
i obiljem plijena dovučenog iz Epira (Fenice je na-
ime tada blagostanjem daleko nadilazila ostale epir-
ske gradove) i postala je dvostruko spremnija da na-
pada Grke. No kako su domaće prilike bile poreme-
ćene, nije tada ništa pokrenula. Obavivši pak posao
oko onih Ilira koji su se bili pobunili, držala je pod
opsadom Isu koja joj se jedina odbijala pokoravati.
Istodobno su stigli rimski poslanici, te su se požalili
na svoje nepravde kad su primljeni na razgovor. Dok
ih je god Teuta slušala govoriti, pokazivala je silan
85
 jerre: postquam vero dicendi jinem fecissent, ita in-
330 jit, curae šibi futurum, ne qua Romana populo ab
Illyriis publice fiat iniuria: caeterum ut impediat quo-
minus privatim, quam potest quisque utilitatem e ma-
ri capiat, hoc vero regibus in more nequaquam esse.
Tulit indigne haec illius verba iunior Legatorum, et
335 apud Reginam libertate usus, conveniente illa qui-
dem, sed cui omnino tune locus non erat: At Roma-
nis, inquit, o Teutha, mos hic est pulcherrimus, ut,
privatim factas iniurias publice persequantur, et ini-
uriam passis opem feramus; operam igitur Deo vo-
340 lente dabimus, ut cupide ac cito Regia instituta
emendare te cogamus. relataque violatione Legati
iunio>ris, et Romanae Classis apparatu, Teutha Veris
initio, /524/ lembos a se rejectos maiore quam antea
numero in Graeciam redire iussit. et narrata ofosiđi-
345 one Oorcyrae, et Aetolorum subsidio profligato ab
Illyriorum lembis, quaternis simul alligatis, et Acar-
nanum sociorum nonnulis navibus armatis, Corcy-
renses vero propter illa quae acdderant, plane omni
spe salutis deiecti, non amplius diu obsidione tolerata,
350 pacem cum Illyriis faciunt, et praesidium in Urbem
suam recipiunt, ac simul cum eo Demetrium Pharium,
secundum haec Rlyriorum Duces naves extemplo sol-
vunt, et classe Dyrrachium appulsa, eius urbis obsi-
dionem iterum moliuntur. Circa idem tempus Caius
355 Fulvius Consul cum CC. navium classe, itemque
Aulus Postumius consul alter cum terrestribus copiis
Roma proficiscuntur, et relato Classis Romanae ad
Corcyram appulsu, et Corcyrensium consentiente De-
metrio (qui apud Reginam criminatus fuerat) dediti-
360 one; deinde Apolloniatum, et Dyrrachinorum solutis
obsidionibus, Illyriorumque fuga. His quoque in fi-
dem receptis ad ulteriora Illyrici progrediuntur, sub-
actis obiter /simul/ Ardyeis. Adfuere mox plures le-
gationes aliorum populorum, et in his etiam Parthino-
365 rum, nec non Atintanum, qui omnes quum se fidei
Romanorum permitterent, sunt in amicitiam recepti:
ita ventum ad /iter directum versus/ Issam, quae eti-
am Urbs ab Illyriis oppugnabatur, adventu Romano-
rum solutum est obsidium: Issei in fidem recepti: sed
370 et per vim dum oram illam praetervehuntur, ex Illy-
ricanis oppidis quaedam Consules expugnarunt: in
86
prkos i oholost. Kad su pak dovršili govor, reče ova-
ko: brinut će se da rimski narod ne trpi javno nika-
kva nasilja od Ilira; što se ostalog tiče, uistinu nipo-
što nije kraljevski običaj da spriječi neka svatko pri-
vatno crpe iz mora korist kakvu može. Te je njene
riječi mladi poslanik primio s negodovanjem i pred
kraljicom se preslobodno ponio, rekavši ono što je
dakako odgovaralo, ali tada uopće nije bilo umjesno:
:>A Rimljani, Teuto, imaju takav prelijep običaj da
privatno počinjena nedjela javno progone i da po-
mažemo onima koji su pretrpjeli nepravdu. Stoga će-
mo se s voljom božjom potruditi da te prisilimo neka
rado i brzo popraviš kraljevske uredbe.« Izvijestivši
o oskvrnuću mlađeg poslanika i o pripremi rimskog
brodovlja: Teuta je početkom proljeća /524/ dala
opremiti veći broj lemba nego ranije i odredila da
se vrate u Grčku. Ispripovjedivši o opsadi Korkire i
kako su ilirski lembi, povezani po četiri zajedno, s
nekoliko oružanih lađa saveznika Akarnanaca raz-
bili pomoć Etolaca: Korkiranima je pak zbog onoga
što se dogodilo potpuno oduzeta svaka nada u spas,
te više nisu dugo izdržali opsadu. Sklope mir s Iliri-
ma i prime u svoj grad posadu, i s njom Demetrija
Farskog. Potom vode Ilira smjesta otisnu lađe, i pri-
stavši s brodovljem kod Dirahija opet snuju opsadu
toga grada. Otprilike u isto vrijeme krenu iz Rima
konzul Gaj Fulvije s brodovljem od dvjesto lađa i
zatim drugi konzul Aulo Postumije s kopnenim če-
tama. Izvijestivši o dolasku rimskog brodovlja do
Korkire i o predaji Korkirana uz Demetrijevu su-
glasnost (bio je okrivljen kod kraljice), i zatim o to-
me kako su uklonjene opsade Apolonije i Dirahija i
kako su Iliri pobjegli: Primivši i njih pod zaštitu na-
preduju k daljim dijelovima Ilirika, podvrgavši uz
put /ujedno/ Ardijejce. Doskora se pojavilo više po-
slanstava drugih naroda, medu njima i Partina i
Atintana. Kako su se svi oni stavljali pod rimsku za-
štitu, primljeni su za prijatelje. Tako se došlo /je put
upravljen/ k Isi. I taj su grad opsjedali Iliri. Dolas-
kom Rimljana opsada je skinuta, a Isejci su primlje-
ni pod zaštitu. No konzuli su i silom osvojili neke
ilirske gradove dok su plovili uz onu obalu, medu
87
 his Nutriam, ad quam non solum multos milites, sed
etiam Tribunorum aliquos, et Quaestorem ipsum ami-
serunt: capti sitni et lembi 20. praeda onusti redeun-
375 tes eorum qui Issam obsidebant. Pharii quidem in
Demetrii gratiam immunes omni damno remanse-
runt; alii omnes varie dissipati Arbonem /NaronemJ
confugerunt: Teutha cum Oppido paucis Rizonem
evasit: id nomen est oppiduli egregie muniti, procul
380 α mari ad ipsum Rizonem fluvium siti; post haec Ro-
mani plerosque Illyrici populos Demetrio subiciunt,
magnoque Uli dominatu tradito utrumque exercitum
Dyrrachium reducunt. Romam inde Caius Fulvius
cum maiore parte copiarum est reversus. Posthumius
385 cum 40. navibus longis est relictus, et novo exercitu,
quem e circumiacentibus oppidis conscripsit, ut ad
omnes Ardyeorum, et aliorum qui jidei Romanorum
se permiserant, motus si quid ingrueret paratum esset
subsidium. Sub initium Veris Teutha Legatis ad Ro-
390 manos missis pacem hisce conditionibus cum illis san-
cit /525./ Ut tributa, quae ipsi imperarentur, quotan-
nis penderet: Illyrico toto, praeter pauca admodum
loca, excederet (quod praecipuum erat maximeque ad
Graecos pertinebat) ne ultra Lissum pluribus quam
395 duobus lembis, iisque inermibus liceret ei navigare.
Haec Polybius. In fragmentis autem Dion /Numero
12./ Quum Romani Isseis, qui ipsis adhaeserant, vicis-
sim rem gratam alacri mox animo jacere vellent, ut
iis opem ferrent, quorum egregia in se studia juissent,
400 ac Sardianos /Ardiaeos/ eo nomine, quod navigantes
e portu Brundusino maleficiis infestarent, ulcisci vi-
derentur, misere Legatos ad Agronem deprecatum pro
Isseis, et cum eo, qui nulla iniuria provocatus, ipsos
laederet expostulatum; Agronem Legati non amplius
405 superstitem reperere, quod relicto filio puero, cui
nomen Pinnes, diem obiisset; At uxor eius Teutha,
quae noverca Pinnes erat, iam Sardianis /Ardiaeis/
imperabat, nec pro ferocia quidquam eis moderati
respondebat: sed ut mulier, quae praeter insitam a
410 natura temeritatem, etiam a potestate, quam obtine-
bat, dijjlueret, e Legatis alios vinxit, alios occidit,
quod liberius loquuti essent: (Tune) quidem haec
fecit, et animos inde, quasi quae vires suas, ex promp-
ta crudelitate demonstrasset, sumpsit; sed paulo post
88
njima i Nutriju kod koje nisu izgubili samo mnogo
vojnika nego čak i neke tribune i samog kvestora.
Uhvaćeno je na povratku i dvadeset plijenom nato-
varenih lemba onih koji su opsjedali Isu. Parani su
dakako za uzvrat Demetriju ostali pošteđeni svake
štete. Svi su se ostali raspršili na razne strane i zbje-
gli se u Arbon /Naron/. Teuta je s nekolicinom iz gra-
da umakla u Rizon. To je ime odlično utvrđena gra-
dića, smještenog daleko od mora na samoj rijeci Ri-
zonu. Rimljani nakon toga podlože Demetriju više
ilirskih naroda i, predavši mu veliko područje vlasti,
odvedu obje vojske u Dirahij. Gaj Fulvije nakon to-
ga se s većim dijelom četa vratio u Rim. Postumije
je ostavljen s četrdeset dugih lađa i s novom vojskom
koju je unovačio iz okolnih gradova da bude spre-
man pomoći svim Ardijejcima i drugima koji su se
stavili pod rimsku zaštitu, ako izbije kakav pokret.
Početkom proljeća Teuta uputi Rimljanima posla-
nike i utvrdi s njima mir pod ovim uvjetima /525/:
da godišnje plaća danak koji oni odrede, da odstupi
iz čitava Ilirika osim samo nekih mjesta i (što je
bilo bitno i najviše se ticalo Grka) da j o j ne bude
slobodno ploviti dalje od Lisa s više od dva lemba, a
i ti da budu nenaoružani. Tako Polibije.82 Dion pak
u fragmentima /br. 12/: Rimljani su živo željeli brzo
uzvratiti uslugu Isejcima koji su uz njih bili pristali
da bi pomogli onima čija je naklonost prema njima
bila izvrsna i da bi se činilo kako kažnjavaju Sardi-
jance /Ardijejce/ što su napadali one koji su plovili
iz brunduzijske luke. Zbog toga su uputili poslanike
Agronu neka mole za Isejce i neka rasprave s njime
zašto ih zlostavlja, a nije izazvan nikakvim nasiljem.
Poslanici nisu više zatekli Agrona na životu: umro
je naime ostavivši sina, dječaka imenom Pines. Nje-
gova je žena Teuta, Pinesova maćeha, već zapovije-
dala Sardijancima /Ardijejcima/. Zbog divlje im ćudi
nije odgovarala ništa odmjerena, nego ju je kao pra-
vu ženu osim prirođene ludosti uznosila i moć koju
je obnašala, te je jedne poslanike dala svezati, a dru-
ge pobiti jer su preslobodno govorili. Tada je dakako
to učinila i uzobijestila se zatim kao da je naglom
okrutnošću pokazala svoju snagu. No malo je kasnije
89
 415 foeminei generis imbecillitatem redarguit, quod ce-
leri momento, praeiudicii tenuitate, prolabitur in
iram, nec minori celeritate, prae formidine šibi me-
tuit. Quum primum enim bellum contra se decretum
a Romanis accepit, timore correpta, trepidavit, ac tum
420 Romanos quos adhuc habebat, reddituram se promi-
sit: tum đe iis, qui fuerunt interfecti, sic se purgavit,
ut a latronibus occisos diceret. Itaque quum Romani
expeditionem suam inhiberent, et caedis auctores šibi
dedi poscerent, rursus eos contempsit, quod pericula,
425 necdum adessent, ac neque se dedituram illorum ali-
quem dixit, et exercitum in Issam Insulam misit. Post
ubi consules adesse sensit, iterum šibi metuit, ac re-
misit animos, et ad parendum eis in omnibus rebus
paratam semet ostendit. Non tamen ad modestiam
430 penitus revocata fuit, nam ubi consules ad Corcyram
transmisissent, resumpsit animum, et a Romanis des-
ciscens, adversus Epidamnum copias misit. Romanis
autem civitates illas liberantibus, eiusque navigia
cum pecuniis intercipientibus, rursum dičio audiens
435 futura videbatur. Sed quod iidem mare traicientes
propter collem Atyrum damnum accepissent, rem dis-
tulit, eos quod hyems iam adpetiisset, discessuros
concepta spe quadam arbitrata. Verum ubi sensit, Al-
binum loco se non movere, ac Demetrium ob stoli-
440 ditatem, et amentiam Teutae populique Romani me-
tum transiisse ad hostes, aliosque nonnulos persuasis-
se uti transfugerent, tota formidine percussa Regno
cessit. Appianus autem in Illyricis ex versione Ste-
phani Abbatis Gradu Patritii Ragusini Bibliothecae
445 Vaticanae custodis. Agron partis Illyrici Rex fuit,
quae ad lonii mariš pertinet sinum, quem Pyrrhus
(Epirotarum) Rex, et qui deinceps Pyrrho succes-
serunt, habuere. Is Agron rursus et Epiri partem ali-
quam, et Corcyram praeterea, et Epidamnum, Pha-
450 rumque bello capta praesidiis tenuit: cum autem cae-
tero quoque lonio immineret, insula quaedam, cui
nomen Essos ad Romanos confugit: hi legatos una
cum Essiis miserunt, qui cognoscerent Agronis adver-
sus eos obiecta, in hos adhuc navigantes impetu facto
455 quidam Illyrici lembi Legatum Essiorum Cleempo-
rum, et Romanum Coruncanium interficiunt, reliqui
fuga evaserunt: hac de causa' cum Romani Illyrios
90
dokazala slabost ženskoga roda, koji zbog slaba ra-
suđivanja začas padne u srdžbu, a jednakom se brzi-
nom zbog strašijivosti poboji za. se. Čim je naime
saznala da su Rimljani objavili rat protiv nje, uzdr-
htala je prožeta strahom i tada je obećala da će vra-
titi Rimljane koje je još držala, tada se za one koji su
bili ubijeni opravdala rekavši da su ih ubili razboj-
nici. Kad su Rimljani zbog toga zaustavili svoj pohod
i zatražili da im se predaju počinioci ubojstva, opet
ih je potcijenila, jer još nije bilo opasnosti, i rekla
je da neće predati nikoga od onih i poslala je vojsku
na otok Isu. Kad je doznala da su konzuli tu, opet se
prepala, klonula duhom i pokazala se spremnom da
im se u svemu pokorava. Nije ipak bila potpuno pri-
zvana k smjernosti, jer se ohrabrila kad su konzuli
prešli na Korkiru, i odmetnuvši se od Rimljana po-
slala čete protiv Epidamna. Dok Su Rimljani osloba-
đali one gradove i hvatali njena plovila s novcem,
opet se činilo da će slušati što je urečeno. No kako
su oni prelazeći more pretrpjeli štetu kod brda Atira,
odgodila je to, jer je zasnovala nekakvu nadu sma-
trajući da će oni otići budući da se već približavala
zima. Kad je pak dočula da se .Albin ne miče s mje-
sta i da je Demetrije zbog Teutine gluposti i nerazu-
ma i iz straha od rimskog naroda prešao k neprija-
teljima, te da je i neke druge nagovorio da prebje-
gnu, odstupila je s kraljevske vlasti potpuno potre-
sena strahom.33 Apijan pak u »Ilirskim ratovima«
prema prijevodu opata Stjepana Gradića, dubrovač-
kog patricija i kustosa vatikanske knjižnice:34 Agron
je bio kralj dijela Ilirika koji se pruža uz Jonsko
more, a držali su ga Pir, kralj Epirana, i zatim nje-
govi nasljednici. Taj je Agron opet u ratu zauzeo i
posadama držao i neki dio Epira, i uz to Korkiru,
Epidamno i Far. Kad je pak zaprijetio i ostatku Jon-
skog mora, neki se otok imenom Es utekao Rimljani-
ma. Oni su zajedno s Esijcima uputili poslanike da
saznaju Agronove zamjerke protiv njih. Dok su još
plovili, napadnu ih neki ilirski lembi, te ubiju esij-
skog poslanika Kleempora i rimskog Korunkanija, a
ostali umaknu. Kad su zbog toga Rimljani napali Ili-
91
 terra, marique bello aggressi essent, Agron injante
filio superstite, cui Pine nomen fuit, diem suum obiit,
460 regno eidem filio relicto sub novercae tutela. Deme-
trius autem Phari Praefectus eam insulam itemque
Corcyram (utraque enim in diiione Agronis fuerat)
Romanis illuc appellentibus prodidit, qui pellectis in
suam amicitiam Epidamnensibus, ad illos, Essyosque
465 ab Illyriorum obsidione liberandos advenercmt, nec
frustra, namque Illyrii, non solum omissa statim obsi-
dione domum quisque suam reversi sunt, sed pars
eorum, qui Atintani vocantur ad Populum Romanum
transiere, interea uxor Agronis misit Romam Legatos
470 cum captivis ac transjugis, veniam oratum eorum,
quae nequaquam suo, sed mariti sub imperio commis-
sa fuerant: responsum accepere Legati, Corcyram,
Pharon, Esson, Epidamnum, et ex Illyriis Atintanas
in Populi Romani diiione iam esse: Pines autem cae-
475 terum Agronis imperium retinere licet, ac amicus
Romanis esset, si se ab superioribus iniuriis abstine-
ret, daretque operom, ut Illyrici lembi non amplius
duo, et hi quidem inermes, ultra Essum* /Lyssum/ ne
navigarent, nec mora ulla in muliere fuit, quin acci-
480 peret omnia: et haec prima inter Populum Romanum
atque Illyrios irritamenta, faederaque fuere. Sectm-
đum ea Romani Corcyram, et Appolloniam libertate
donaverunt, ac ne Demetrio quidem proditionis mer-
ces defuit.
485 Secundum Illyricum contra Demetri-um, de quo
Polybius. Demetrius Pharius oblitus benefidorum,
quae Romani in ipsum contulerant, quum iam ante
contemnere eos coepisset, quando formidabiles ipsis
imminere Gallos videbat: tune quoque propter metum
490 α Carthagriniensibus impendentem eosdem flocci fa-
ciens, spe sua omni locata in Regia Maceđonum, quođ
bello Cleomenico socia arma cum Aniigrono iunxerat:
hic inquam Urbes Romanae ditionis in Illyrico vasta-
re, et in suam potestatem redigere erat aggressus, et
495 ultra Lissum contra leges pacis L. Lembis navigans
multas e Cicladibus Insulas incursaverat. Quae cum
animadvertissent Romani, et Regiam Maceđonum flo-
rere intelligerent, res suas in Provinciis ad ortum
Italiae sitis collocandas šibi esse in tuto existimarunt.
500 Hannibalis enim molitiones antevertere posse spera-
92
re kopnom i morem, Agron je umro, a nadživio ga je
sin dječak imenom Pines. Njemu je ostavio kraljev-
stvo pod maćehinim skrbništvom. Zapovjednik Fara
Demetrije predao je pak Rimljanima koji su onamo
doplovili taj otok i isto tako Korkiru (oba su naime
bila pod Agronovom vlašću). Oni su primili za pri-
jatelje Epidamnjane, te su došli da njih i Esijce oslo-
bode ilirske opsade, i to uspješno. Ne samo što su Ili-
ri naime odmah ostavili opsadu i vratili se svaki svo-
j o j kući, nego je dio njih koji se naziva Atintanima i
prešao k rimskom narodu. Međutim je Agronova že-
na uputila u Rim poslanike sa zarobljenicima i pre-
bjezima da zamole oproštenje za ono što nipošto nije
počinjeno pod njenom već pod muževom vladavinom.
Poslanici su primili odgovor da su Korkira, Far, Es,
Epidamno i od Ilira Antintani već pod vlašću rimskog
naroda. Finesu je pak slobodno zadržati ostalo Agro-
novo kraljevstvo, i neka bude prijatelj Rimljanima,
ako se suzdrži od daljnjih nasilja i potrudi se da više
od dva ilirska lemba, i to nenaoružana, ne plove
dalje od Esa* /*Lisa/. Žena uopće nije oklijevala da
sve to prihvati. Bio je to prvi sukob i prvi sporazum
između rimskog naroda i Ilira. Nakon njega su Rim-
ljani obdarili slobodom Korkiru i Apoloniju, a niti
Demetriju nije uzmanjkalo nagrada za izdaju.35
Drugi je ilirski rat bio protiv Demetri'ja. Polibije
o njemu: Demetrije Farski zaboravio je na dobro-
činstva koja su mu iskazali Rimljani i već ih je prije
počeo prezirati dok je gledao kako im prijete strašni
Gali. Stoga ih je tada potpuno potcijenio zbog straha
koji je prijetio od Kartažana, i sve je svoje pouzda-
nje položio u makedonsku kraljevsku kuću, jer je u
ratu s Kleomenom vojevao kao Antigonov saveznik.
Taj je, velim, navalio u Iliriku pustošiti gradove pod
rimskom vlašću i dovoditi ih pod svoju vlast, i plo-
veći protiv odredbi mirovnog ugovora dalje od Lisa
s pedeset lemba, napao je mnoge Kikladske otoke.
Kad su to Rimljani uočili, razabirući da je make-
donska kraljevska kuća snažna, smatrali su da im
valja osigurati svoj položaj u pokrajinama istočno od
Italije. Nadali su se naime da mogu preduprijediti
Hanibalove osnove i lako postići da Ilire raspale pro-
93
 bani, et facile efficere, ut Illyriis errorem emendare
contentis, Demetrio succenserent, ut ingratum eius a-
nimum, ac temeritatem castigarent Coeterum Ro-
mani id consilium quod ostendimus sequuti vere in-
505 eunte anni primi Olympiados 140. /534./ L. Aemilium
ad res Illyrici gerendas cum exercitu mittunt. Hanni-
bal vero cum omnibus copiis Carthagine nova profec-
tus, Saguntum versus iter instituti .... circa idem
tempus simul, ac de constliis Romanorum rescivit,
510 extemplo idoneum praesidium cum omnibus, quae
postulat usus, Dimalum mittit, in caeteris Urbibus
occisis, qui contrariae |actionis erant, illarum guber-
nacula amicis suis tradidit, ipse ex omni subditorum
numero fortissimos selegit ad sex millia, eosque Pha-
515 ri collocat. Romanorum consul ubi in Illyricum le-
giones perduxit, cognita hostium confidentia, tum
propter Dimali munitionem, et copiam commeatuum,
tum etiam, quod nunquam capta Urbs illa credere-
tur, ut hostes perterrefaceret, hane omnium primam
520 adoriri constituit. Igitur Tribunos militum, aliosgue
ordinum ductores hortatus, admotis etiam operibus
variis locis eam instituit expugnare. Capta Urbs est
die septimo, eaque res hostium animos confestim ita
fregit, ut ex omnibus mox Urbibus advenirent, qui in
525 Romanorum fiđem se permitterent dederentque, Con-
sul convenientes quibusque leges dicere, eosque in
/idem. recipere, deinde Pharum versus ad ipsum Deme-
trium cum Classe navigare, et relata obsidione, et
expugnatione Phari Demetriique fuga diruto Pharo,
530 deinde Illyrico universo /Reliquo/ in potestatem re-
dacto, rebusque omnibus ex animi sententia compo-
sitis, ajfecta iam aestate triumphum egit magnificum,
neque solertiae duntaxat, verum etiam fortitudinis
laudem ex Provincia reportavit. Dion in fragmentis
535 Demetrius Pharius insolentia elatus, cum ob tutelam
Pinnei, tum ob coniugium Triteutae Pinnei motriš,
quam post obitum Teutae duxerat, gravis erat inco-
lis omnibus, et finitimorum etiam agros vastabat.
Cum autem Jretus amicitia populi Romani, ea scelera
540 agere videretur, Aemilius Paulus, et Marcus Liuius
Consules hac re intellecta, eum accersiverunt. Qui
cum minime pareret, sed socios populi Romani infe-
stare non desineret. Issam contra eum copias duxe-
94
tiv Demetrija, zadovoljne što će ispraviti grešku, i
tako kazniti njegov nezahvalni duh i prevrtljivost...
U ostalom Rimljani, držeći se odluke koju smo prika-
zali, početkom proljeća prve godine stočetrdesete
olimpijade /534/ pošalju s vojskom Lucija Emilija da
upravlja poslovima u Iliriku. Hanibal pak pošavši s
četama iz Nove Kartage krene prema Saguntu. Ot-
prilike u isto vrijeme, čim je doznao za odluku Rim-
ljana, Demetrije odmah pošalje u Dimal odgovara-
juću posadu sa svime što je obično potrebno. Pobivši
u ostalim gradovima pristalice protivne stranke, pre-
da njihovu upravu svojim prijateljima. Sam pak iza-
bere oko šest tisuća najhrabrijih podanika i smjesti
ih na Far. Kad je rimski konzul doveo legije u Ilirik
i saznao u što se neprijatelji pouzdaju, odlučio je baš
Dimal napasti prije svih da bi preplašio neprijatelje,
kako zbog njegove utvrdenosti i obilne opskrbe tako
i zbog toga što se vjerovalo da taj grad nikad neće
biti zauzet. Stoga osokoli vojne tribune i druge vode
redova, te ga započne opsjedati primaknuvši i sprave
na različita mjesta. Grad je zauzet sedmog dana, i to
je smjesta tako skršilo duhove neprijatelja da su dos-
kora došli iz svih gradova da se stave i predaju pod
rimsku zaštitu. Konzul je svima izricao odgovarajuće
uredbe i primao ih pod zaštitu, a zatim je s brodov-
ljem zaplovio prema Faru k samom Demetriju ...
Izvjestivši o opsadi i osvojen ju Fara i o Demetrij έ-
να bijegu: Pošto je razorio Far i zatim doveo pod
vlast sav /preostali/ Ilirik te sve sredio kako je naka-
nio, već u ljetu, proslavio je veličanstven trijumf. Iz
pokrajine nije donio hvalu samo zbog gorljivosti ne-
go i zbog hrabrosti.36 Dion u fragmentima: Demetrije
se Farski neumjereno uznio, kako zbog skrbništva
nad Finesom tako i zbog braka s Pinesovom majkom
Triteutom kojom se oženio nakon Teutine smrti. Bio
je nesnosan svem stanovništvu, a pustošio je čak i
zemljišta susjeda. Kako se pak činilo da ta zlodjela
vrši oslanjajući se na prijateljstvo rimskog naroda,
uvidjevši to, pozvali su ga na red konzuli Emilije
Paulo i Marko Livije. Budući da se uopće nije poko-
ravao nego je nastavio napadati saveznike rimskog
naroda, poveli su protiv njega čete na Isu.37 Apijan
95
 runt. Appianus autem caeterum fides, quam is Agro-
nis filio fefellerat, merito erat suspecta, nec ille mul-
545 tum distulit ingenio suo uti; cum enim Romanis bello,
quod per triennium adversus Celtas, eos maxime qui
ripas Eridani colunt, gessere, occupatis, nequaquam
ad se persequendum satis spatii videret esse, ad infe-
550 standum latrociniis mare se contulit, adiunctis eam
in rem Istris, Illyrica item gente, Atintanisque, auctor
fuit desciscendi a Romanis. Hi autem, uti primum a
Celticis rebus otium juit, piratas quidem statim classe
comparata intercepere, dilata in sequentem annum
555 contra Demetrium, eiusque defectionis socios expedi-
tione: porro Demetrium ad partes Philippi Macedo-
num Regis transgressum, eiusque ope reversum in
patriam, et classe reparata novas agentem ex lonio
praedas interemere, Pharumque eius patriam cum eo
560 sentientem funditus delevere: caeterum Illyrii Pinae
precibus iterum enixe pro Us nitentis concessi sunt.
Et secunda quidem Romanorum cum Illyriis conten-
tio, eiusque exitus, et compositio huiusmodi maxi-
me fuit.
565 Tertium Illyricum caepit contra Gentium Pleu-
rati filium Illyrici Regem, tempore secundi Macedo-
nici contra Perseum belli, obortis de Gentio suspici-
onibus, de quibus Titus Livius /Decadis 5. libro 2./
cum Macedonicum bellum expectaretur, Gentium
570 quoque Illyriorum Regem suspectum Issenses Legati
fecerunt: Simulque quaesti fines suos secundo popu-
latum, simul nuntiantes uno animo vivere Macedo-
num, atque Illyriorum Regem, communi consilio pa-
rare Romanis bellum, et specie Legatorum, Illyrios
575 speculatores Romae esse, Perseo auctore missos, ut
guid ageretur scirent. Illyrii vocati in senatum qui cum
Legatos se esse missos a Rege dicerent ad purganda
Crimina, si qua de Rege Issenses deferrent, quaesitum
equid ita non adiissent Magistratum, ut ex instituta
580 loca lautia acciperent: Sciretur denique venisse eos, et
super qua re venissent, haesitantibus in responso, ut
Curia excederent dictum, responsum tanquam Le-
gatis, ut qui adire senatum non postulassent, dari non
placuit: mittendos ad Regem Legatos censuerunt, qui
585 nunciarent, qui socii quererentur apud senatum exu-
96
pak: Uostalom, njegovo vjerolomstvo prema Agrono-
DU sinu s pravom je bilo sumnjivo. Nije dugo oklije-
vao da postupi prema svojoj ćudi: kad je naime vidio
da su Rimljani zauzeti ratom što su ga tri godine vo-
dili protiv Kelta, ponajviše onih koji nastavaju oba-
le Eridana, i da nipošto nemaju dosta vremena da ga
progone, dao se na pljačkanje po moru i u tome pri-
pojio sebi Istre, također ilirsko pleme. I Atintane je
potaknuo da se odmetnu od Rimljana, čim su pak
oni predahnuli od keltskih poslova, smjesta su opre-
mili brodovlje i pohvatali gusare, a pohod su na De-
metrija i njegove drugove u odmetništvu odložili za
slijedeću godinu. Doskora je Demetrije prešao k
stranci makedonskog kralja Filipa, s njegovom se po-
moći vratio u domovinu i, obnovivši brodovlje, do-
vodio novi plijen iz Jonskog mora, a Rimljani su ga
pogubili i do temelja razorili njegovu domovinu Far,
koja je s njime držala. Ilirima je uostalom opet opro-
šteno na molbe Finesa koji se za njih silno zalagao.
Takav je uglavnom bio drugi okršaj Rimljana s Ili-
rima, njegov ishod i smirenje.38
Treći je ilirski rat započeo protiv Pleuratova si-
na Gencija, kralja Ilirika, u vrijeme drugog make-
donskog rata protiv Perzeja, kad su se o Genciju za-
čele sumnje o kojima piše Tit Livije /u drugoj knji-
zi pete dekade/: Kad se očekivao makedonski rat,
isejski su poslanici učinili sumnjivim i ilirskog kralja
Gencija: ujedno su se tužili da je po drugi put opu-
stošio njihov kraj i javljali da su ilirski i makedonski
kralj jednodušni i da po zajedničkoj odluci spremaju
Rimljanima rat, te da su u Rimu kao prividni posla-
nici ilirski uhode upućeni na Perzejev poticaj da sa-
znaju što se radi. Iliri su pozvani u senat, i kako su
rekli da ih je kralj uputio kao poslanike da ga oprav-
daju ako bi Isejci prijavljivali kakve njegove krivice,
upitani su zašto nisu tako stupili pred magistrat da
bi prema običaju primili počasni smještaj. Znalo bi
se napokon da su došli, i zbog čega su došli. Kako su
oklijevali s odgovorom, rečeno im je neka iziđu iz
vijećnice. Nije odlučeno da im se da odgovor kao po-
slanicima, budući da nisu zatražili da stupe pred se-
nat. Odlučili su da kralju upute poslanike neka obja-
ve da se saveznici tuže pred senatom da im je kralj
97
 stum α Rege agrum non aequum eum facere, qui ab
sociis suis non abstineret iniuriam referensque Mace-
donicum bellum. Lucretius frater Consulis Dyrra-
chium traicit ibi X. ipsorum Dyrrachinorum XII.
580 Issensium LIIII. Gentii Regis lembos nactus, simu-
lans se credere eos in usum Romanorum comparatos
esse, omnibus abductis die tertio Corcyram, inde Ce-
phaleniam traicit et libro 3. eiusdem Decadis In Mace-
donia bellum erat, suspectum tamen et Gentium Illy-
595 riorum Regem habebant, itaque et octo naves ad
Caium Furium mittendas censuit senatus Issam, qui
praesidio duarum Issensium navium Insulae praeerat
Perseus (cogitans) si domuisset proximos Illy-
riorum Gentium quoque, iam diu dubium in so-
600 cietatem perlici posse. Uscanam, ubi cum Illyri-
ca iuventute praesidia Romanorum erant, aggres-
sus est, Civitas deditione capta, Uscanenses, et
Illyrii venditi, Romani in custodiam positi in Pene-
stiam exercitum reducit ad Oeneum Oppidum in po-
605 testate redigendum, et alioquin opportune situm, et
transitus ea est in Labeates, ubi Gentius regna-
bat ad Gentium Legatum Pleuratum Illyricum
apud se exulantem mittit. idem refert Polybius in
fragmentis de Pleurato Illyrico apud Perseurn exu-
610 lante, qui per iuga Scodri montis maximo labore trans-
iens, Gentium Lissi invenit, at cum Is pecunias pos-
ceret, Perseus vero tradere nollet, dilata conventio
est, donec fervente cum Romanis bello Perseus pro-
missis trecentis talentis, et đecem tantum traditis,
615 Gentio, ut Legatos Romanorum apud se existentes vi-ϊ
olaret, suasit, adeoque in bellum praecipitem egit, quo
victus, et Scodrae obsessus cum universa familia Ro-
manis se dedit, ut Livius Decadis 5. libro 4. refert.
Ad Scodram inde ventum est, id quod belli caput fu-
620 erat: Non eo solum quod Gentius eam šibi caeperat ve-
luti Regni totius arcem, sed etiam quod Labeatium
gentis munitissima longe est, et difficilis aditu. Duo
cingunt eam flumina, Clausula a latere Urbis, quod
in Orientem patet praeterfluens Barbana ab regione
625 occidentis ex Labeatide palude Oriens: Hi duo amnes
confluentes incidunt Oriundi flumini, quod ortum ex
monte Scodro multis, et aliis auctum aquis mari Ha-
98
popalio zemljište i da ne postupa pravedno onaj koji
ne bi od svojih saveznika otklonio nasilje. I izvješću-
jući o makedonskom ratu: Konzulov brat Lukrecije
prešao je u Dirahij i zatekao ondje deset lemba sa-
mih Dirahijaca, dvanaest isejskih i pedeset četiri
lemba kralja Gencija. Pretvarajući se kako vjeruje
da su pripravljeni za upotrebu Rimljanima, odvede
sve trećega dana na Korkiru i odande prebaci u Ke-
39
faleniju; a u trećoj knjizi iste dekade: U Makedo-
niji bijaše rat, no ipak su držali sumnjivim i ilirskog
kralja Gencija, te je stoga senat odlučio i da se po-
šalje osam lađa na Isu Gaju Furiju, koji je zapovije-
dao otokom s posadom od dviju isejskih lađa... (Pro-
mišljajući) da će moći navesti na savez i Gencija koji
se već dugo kolebao, ako podvrgne obližnje Ilire,
Perzej je napao Uskanu gdje je s ilirskom omladi-
nom bila i rimska posada. Grad je zauzet predajom,
Uskanci i Iliri su prodani, a Rimljani zatvoreni. Voj-
sku je odveo u Penestiju da podvlasti grad Enej koji
je i inače zgodno smješten, a osim toga se onuda pre-
lazi k Labeatima gdje je vladao Gencije ...k Gen-
ciju uputi kao poslanika Ilira Pleurata, koji je kod
njega bio u izgnanstvu.*0 Isto o Pleuratu Iliru koji
je kod Perzej a provodio izgnanstvo izvješćuje Poli-
bije u fragmentima.41 On je našao Gencija u Lisu,
prešavši kose planine Skodra s golemim naporom.
Kako je Gencije tražio novac, a Perzej ga nije htio
dati, sporazum je odgađan sve dok u zamahu rata s
Rimljanima Perzej nije obećao tristo talenata i, pre-
davši samo deset, nagovorio Gencija da oskvrne rim-
ske poslanike koji su bili kod njega. Tako ga je str-
moglavio u rat u kojem je pobijeđen i opsjednut u
Skodri, te se s čitavom obitelji predao Rimljanima
kako izvješćuje Livije u četvrtoj knjizi pete dekade:
Zatim se došlo do Skodre; koja je bila glavna točka
rata, ne samo stoga što ju je Gencije uzeo za se kao
branik čitava kraljevstva nego i zato što je daleko
najutvrdenija kod plemena Labeata i teško pristu-
pačna. Opasuju je dvije rijeke, Klauzula teče gradu
s boka koji se otvara na istok, a Barbana izvirući iz
jezera Labeatide teče sa zapadnog kraja. Te se dvije
rijeke spajaju i utječu u rijeku Orijund, koja izvire
iz brda Skodra i izlijeva se u Jadran povećana mno-
99
 driatico infertur. Mons Scodrus longe altissimus re-
gionis eius ab Oriente Dardaniam subiectam habet,
630 a Meridie Macedoniam, ab Occasu Illyricum, et relata
Oppidanorum erumpentium fuga Inducias factas re-
fert. triduo in hoc dato, cum castra Romana quingen-
tos ferme passus ab urbe abessent, navem conscendit,
et flumine Barbana navigat in lacum Labeatum, velut
635 secretum locum petens ad consultandum; sed ut appa-
ruit falsa spe excitus Caravantium fratrem multis
millibus armatorum actis, ex ea regione in quam
missus erat adventare, qui postquam evanuit rumor,
tertio post die navem eandem secundo amni Sco-
640 dram demisit, praemissisque nuntiis, ut šibi appellan-
di Praetoris potestas fieret copia jacta in Castra venit.
Hoc modo Regnum Illyricum extinctum, et a
Romanis in Provinciam ordinatum fuit, ut idem Li-
vius eadem Decade 5. libro 5. /587./ (Lucius Anicius)
645 Scodrae quo quinque Legati ab Roma venerant, evo-
catis ex tota Provincia Principibus, conventum ha-
buit, ibi pro Tribunali pronunciavit de sententia con-
silii Senatum Populumque Romanum Illyrios esse li-
beros iubere, praesidia ex omnibus oppidis, arcibus,
650 et Castellis sese deducturum, non solum liberos, sed
etiam immunes fore Issenses, et Taulantios, Dissare-
tiorum Tirustas, Rizonitas, Olciniatas, quod incolumi
Gentio ad R.omanos defecissent, Daorseis quoque
immunitatem dare, quod relicto Caravantio cum Ar-
655 mis ad Romanos transiissent, Scodrensibus, et Dassa-
rensibus, et Salepitanis caeterisque Illyriis vectigal
dimidium, eius quod Regi pendissent, imponere, inde
in tres partes Illyricum divisit, unam eam fecit, quae
supra dicta est, alteram Labeatas omnes tertiam
660 Agravonitas, et Rizonitas, et Olciniatas, accolasque
eorum.
Quartum in Illyrico bellum Dalmaticum primum
fuit, de cuius causa Polybius in fragmenti» Numero
124.
665 Posteaquam Lissii /Issenses./ et Daorsii saepius
communi consensu Legatos Romam misissent, quibus
significabant, Lissii /Issenses./ Delmatas, et Agros, et
Urbes suae ditionis infestare; Hae autem sunt Epeti-
um, et Tragurium similique modo etiam Daorsii de
670 Hsdem querebantur: Senatus misit Caium Fannium
100
gim drugim vodama. Planina Skodro daleko je naj-
viša u onome kraju. S istoka pod njom leži Darda-
nija, s juga Makedonija, a sa zapada Ilirik. I ispričav-
ši o provali i bijegu građana, izvješćuje da je sklop-
ljeno primirje: za to su odobrena tri dana, te iako je
rimski logor bio od grada udaljen gotovo petsto ko-
raka, uspne se na lađu i plovi rijekom Barbanom u
Labeatsko jezero, kao da traži osamljeno mjesto za
savjetovanje, no — kako se pokazalo — potaknut
lažnom nadom da dolazi brat Karavancije povevši
mnogo tisuća oružanika iz onoga područja kamo je
bio poslan. Kad je ta glasina utihnula, pošalje nakon
trećeg dana istu lađu niz rijeku u Skodru, i poslavši
naprijed glas da mu se omogući obratiti se pretoru,
dođe u logor kad mu je ta mogućnost pružena.42
Tako je utrnulo Ilirsko Kraljevstvo i Rimljani
su ga preuredili u provinciju, kako piše isti Livije u
petoj knjizi iste pete dekade /587/: Lucije Anicije
pozvao je prvake iz cijele provincije i održao skup u
Skodri kamo su iz Rima došla petorica legata. Ondje je
pred tribunalom prema sadržaju odluke proglasio da
rimski senat i narod određuju neka Iliri budu slo-
bodni, i da će on odvesti posade iz svih gradova, tvr-
đava i utvrda; da su ne samo slobodni već i poreza
oslobođeni Isejci, i Taulanti, od Disareta Tirusti, Ri-
zonjani i Olcinijci, jer su se odmetnuli k Rimljanima
dok je Gencije još bio jak; da se oslobođenje od po-
reza daje i Daorsima, jer su ostavili Karavancija i
pod oružjem prešli k Rimljanima; da se Skodranima,
Dasarenzima, Salepitanima i ostalim Ilirima razre-
zuje polovina onoga poreza što su ga plaćali kralju.
Zatim je Ilirik podijelio na tri dijela: jednim je uči-
nio onaj koji je gore opisan, drugim sve Labeate, a
trećim Agravonite, Rizonjane, Olcinijce i njihove su-
sjede.*3
Četvrti je rat u Iliriku bio prvi delmatski. O nje-
govu uzroku Polibije u fragmentima, br. 124:
Pošto su Lisijci /Isejci/ i Daorsi češće zajednički
uputili u Rim poslanike po kojima su Lisijci /Isejci/
dojavljivali da Delmati napadaju i polja i gradove
pod njihovom *->lašću, a to su Epetij i Tragurij, a sli-
101
 /597./ ad res Illyrici visendas, et maxime Dalmatarum
hic populus, quamdiu vixit Pleuratus, ei paruit: post
obitum vero illius, cum in Regno Gentius successisset,
ab illo dejecerant Dalmatae, et bella cum finitimis
675 gerebant, vicinosque /Urbi vicinosque/ populos Impe-
rio suo subiciebant: ita ut eorum nonnulli tributa ip-
sis penderent, tributum autem erat pecus, et frumen-
tum, atque haec legationis Fannii causa juit. et nu-
mero 125. Quum ex Illyrico reversus Caius Fannius
680 renuntiasset Senatui, tantum ab eo abesse Dalmatas,
ut satisfacere iis, quos continuis iniuriis lacessiverant,
ulio modo vellent, ut ne aures quidem šibi praebere
sustinuissent: quod dicerent, nihil šibi commune esse
cum Romanis: addebat Fannius neque hospitii factam
685 Si5i copiam, neque aliud quicquam eorum, quae ne-
cessaria sunt juisse praebitum: equos quin etiam per
vim šibi ademptos esse, quos habebant ex alia Urbe,
sed et manus šibi inferre eos voluisse, nisi tempori
cedentes cum magno silentio eorum jinibus excesis-
690 sent. His diligenter a Senatu auditis, et si offende-
bantur contumaci et saevo Delmatarum ingenio, ma-
gis tamen eo movebantur, quod multas ob causas
opportunum rebantur esse tempus belli cum gente
illa gerendi. Nam Romani ex quo Demetrium Phari-
695 um eiecerant, penitus illam partem Illyrici, quae ad
Adriaticum mare inclinat, neglexerant. accedit, quod
Italicos homines longa pače torpere omnino nolebant;
agebatur autem duodecimus iam annus a bello cum
Perseo, et Macedonibus gesto: itaque bello adversus
700 istos sitcepto, qua renovare in suis, ut sic dicam spiri-
tum illum militarem, et alacritatem pugnandi cupie-
bant, qua terrorem Illyricis inicere ut imperata pa-
cere posthac cogerentur. Propter has causas Dalmatis
bellum indixerunt, ipsi tamen apud exteros hane afje-
705 rebant causam, quod contumeliam Legatis suis jac-
tam bello šibi prosequendam iudicassent. Appianus
autem Dalmatae, alia item Illyriorum natio, in Illyri-
os Populi Romani socios incursionem cum fecissent,
legatosque ea de causa Roma venientes, non recepis-
710 sent, bello petiti sunt. Marcii Figuli Consulis duetu:
hunc primo adventu metantem castra, caeso praesidio,
102
eno su se na njih tužili i Daorsi, senat je poslao /597/
Gaja Fanija da izvidi prilike u Iliriku, a posebno pri-
like Dalmata. Taj se narod pokoravao Pleuratu dok
je god živio: nakon njegove smrti, kad ga je kao
kralj naslijedio Gencije, Dalmati su se od njega od-
metnuli, ratovali su sa susjedima i obližnje /gradu
obližnje/ narode podvrgavali svojoj vlasti tako da su
im neki od njih plaćali danak, a danak je bila stoka
i žito. To je dakle bio uzrok Fanijeva poslanstva.4* I
u br. 125: Vrativši se iz Ilirika, Gaj Fanije je doja-
vio senatu da su Dalmati toliko daleko od toga da
bilo kako ushtjednu pružiti zadovoljštinu onima koje
s'u neprekidno zlostavljali nasiljem da nisu otrpjeli
čak niti da ga saslušaju, jer su govorili da nemaju ni-
kakva posla s Rimljanima. Fanije je dodavao da mu
nije niti ukazano gostoprimstvo niti pruženo bilo što
drugo što je potrebno: jer da su mu čak silom odu-
zeli konje koje su imali iz drugoga grada, i da su
htjeli na nj podići ruku, da nisu uklanjajući se ne-
volji u potpunoj tišini izišli s njihova zemljišta. Se-
nat je to pažljivo saslušao, pa iako ih je vrijeđala pr-
kosna i divlja ćud Delmata, ipak ih je više pokretalo
to što su iz mnogo razloga smatrali da je zgodno vri-
jeme da se povede rat s tim narodom. Otkako su na-
ime Rimljani zbacili Demetrija Farskog, potpuno su
zanemarili onaj dio Ilirika koji se spušta k Jadran-
skom moru. K tome je pristupilo to što nipošto nisu
htjeli da im Italici otupe od duga mirovanja: tekla
je naime dvanaesta godina od rata s Perzejem i Ma-
kedoncima. Zbog toga su poduzeli rat protiv njih, že-
leći s jedne strane u svojima obnoviti, da tako rek-
nem, onaj vojnički duh i borbeni žar, a s druge stra-
ne Ilirima uliti strah, da bi poslije toga bili primora-
ni izvršavati naređenja. Iz tih su razloga objavili rat
Đalmatima, no sami su ipak pred strancima navodili
kao razlog to što su prosudili da im valja ratom po-
pratiti poniženje naneseno njihovim poslanicima.*5
Apijan pak: Kad su Dalmati, također jedan ilirski
narod, napali Ilire — saveznike rimskog naroda i kad
nisu primili poslanike koji su zbog toga došli iz Ri-
ma, pokrenut je protiv njih rat pod vodstvom kon-
zula Marcija Figula. Njega su pri samom dolasku dok
103
 in plana pepulere, non intermisso ad fluvium usque
Naronem receptu, Figulus domum reversos aggredi
constituit, improvisum hostibus impetum suum futu-
715 rum nequicquam sperans, offenditque populares exci-
piendi sui causa undique ex dvitatibus confluxisse:
nec tamen eo minus in suscepto consilio perseveravit,
inque urbem Delminium (unde Dalmatearum, mox
Dalmatarum cognomen profectum est) fugatos barba-
720 ros se recipere adegit; cura autem neque oppugnati-
one quicquam efficere posse animadverteret, adver-
sus oppidum egregie munitum, et operum, machina-
rumque labor propter altitudinem moeniorum inutilis
futurus videbatur, animum adiecit ad alias urbes, ob
725 concursum in Delminium infrequentes, aggrediendas,
quibus in potestatem redactis, deinde reversus ad
Delminium sudes bicubitales piće, et sulphure, stupa-
que circumdatas in oppidum catapultis iaculari caepit,
quae ipso impetu succensae, et facum instar arden-
730 tium volitantes, quaecumque attigissent, inflamma-
bant, plurimaque novo illo teli genere apud obsessos
exusta, corruptaque sunt; isque fuit finiš belli contra
Dalmatas a Figulo gesti, et Epitomator Livu Florus
/Libro 47. 598./ Martius Consul adversus Dalmatas
735 parum prospere primum, postea feliciter pugnavit,
cum quibus bello confligendi causa fuit quod Illyrios
Populi Romani vastaverant, eandemque gentem Cor-
nelius Našica Consul domuit.
Quintum inde Illyricum bellum contra Ardiaeos,
740 et Palarios Appianus refert:
Ardiaeos, et Palarios, cum Illyricum Romanam
Provinciam invasissent, Populus Romanus aliis dis-
tractus curiš legatione missa ab iniuriis deterrere co-
natus est, cumque nihil profecisset, vi šibi agendum
745 constituit, exercitu decem millium peditum, et equi-
tum sexcentorum eum in usum conscripto, cuius con-
silii certiores Ardiaei facti, cum ad bellum satis pa-
rati non essent, confestim legatos Romam mittunt ve-
niam oratum; Senatus damnorum aestimationem, qui-
750 bus indigne oppressos affecissent, exolvere illos iussit,
et adversus negligentes parere Sentui Fulvius Flac-
cus {/619./} cum exercitu missus; sed bellum non
104
je podizao logor natjerali u ravnicu, pobivši stražu, i
nisu mu dali predaha sve do rijeke Narona. Figul je
odlučio da ih napadne kad se vrate kućama, uzalud
se nadajući da će neprijateljima njegov nalet biti iz-
nenađenje. Otkrio je međutim da se narod okupio
odasvud iz gradova da ga predusretne. Ipak je pod-
jednako ustrajao u donesenoj odluci, razbio je barbare
i natjerao ih da se povuku u grad Delminij (od njega
je poteklo ime Dalmatei, doskora Dalmati). Kako je
pak primjećivao da niti opsadom neće ništa moći po-
stići protiv odlično utvrđena grada, a činilo se i da
će trud bojnih gradnji i sprava biti beskoristan zbog
visokih bedema, nakanio je napadati druge gradove,
slabo napučene zbog okupljanja u Delminiju. Zavla-
davši njima, vratio se zatim k Delminiju i počeo ba-
cačima odapinjati u grad palice od dva lakta, omota-
ne smolom, sumporom i kudjeljom. One su se palile
od samoga zamaha i, leteći poput gorućih baklji, uži-
gale su sve što bi dotakle. Tom je novom vrstom oru-
žja kod opsjednutih mnogo spaljeno i oštećeno. I to
je bio kraj rata što ga je Figul vodio protiv Delma-
ία.46 Α Livijev epitomator Flor /u 47. knjizi, za 598.
godinu/: Konzul M arci je borio se najprije protiv Dal-
mata prilično neuspješno, a zatim sretno. Uzrok je
ratnog sukoba s njima bilo to što su pljačkali Ilire
rimskog naroda. Taj je narod ukrotio konzul Korne-
lije Nazika."
Zatim Apijan izvješćuje o petom ilirskom ratu
protiv Ardijejaca i Palarija:
Kod su Ardijejci i Palariji napali rimsku pro-
vinciju Ilirik, rimski ih je narod zabavljen drugim
brigama pokušao odvratiti od nasilja uputivši im po-
slanstvo. Kako to nije ništa koristilo, odlučio je da
mu valja djelovati silom. Kad je u tu svrhu unova-
čena vojska od deset tisuća pješaka i šest stotina ko-
njanika, Ardijejci su obaviješteni o toj odluci. Kako
nisu bili dovoljno spremni za rat, odmah upute u
Rim poslanike da mole za oproštenje. Senat je zapo-
vjedio neka plate procjenu šteta koje su nanijeli ne-
zasluženo napadnutima, a protiv onih koji se zane-
mare pokoriti senatu poslan je Fulvije Flak s voj-
skom /619/. JVo taj rat nije uznapredovao dalje od
105
 ultra escursionem processit, neque enim finem Uli im-
ponere potuerunt. (Floirus autem) /Libro 56./ Ful-
755 vius Flaccus Consul Vardeos* in Illyrico subegit.
Sextum Illyricum contra lapodes de quo Appi-
anus.
Adversus lapodas, quibus intra Alpes sedes est
Sempronius Tuditanus, et Pandusas Tiberius gessere
760 bellum, verique simile est, eos ad imperata facienda
compulsos. Itemque Segestanos per Lucium Cottam,
ac Metellum, verum non multo post utrosque defecis-
se, et Florus /Libro 59. 624./ Caius Sempronius Con-
sul contra lapides primo rem male gessit, mox victo-
765 ria dadem acceptam emendavit virtute Cai lunii
Bruti, eius qui Lusitaniam subegerat.
1
Septimum in Illyrico bellum, et Dalmaticum se -
cundum Appianus.
Secutis temporibus Caecilius Metellus Consulatum
770 adeptus, nihil delinquentibus Dalmatis una trium-
phandi libidine bellum inferre decrevit; a quibus ami-
ce susceptus, apud Salonas eorum urbem transegit
hyemem, et Romam reversus triumphavit. et Florus
/Libro 62./ Lucius Caecilius Metellus Dalmatas ob-
775 sedit.
Octavum Illyricum, et Dalmaticum Tertium
Eutropius /Libro 6./
Ad Illyricum missus est Cneus Cosconius Pro-
consul, multam partem Dalmatiae subegit, Salonas
780 caepit, et composito bello Romam post biennium
rediit.
Nonum Illyricum, et Dalmaticum quartum Appi-
anus /circa 700./
Quo autem tempore Caesar apud Celtas cum im-
785 perio erat, Dalmatae, caeterique benigniori fortuna
utentes Illyrii Liburnis, quae item Illyriorum gens est,
Promonam urbem abstulere, Liburni in Populi Roma-
ni fidem concedentes, Caesaris in propinquo agentis
opes implorarunt: Caesar misit qui Promonam tenen-
790 tibus denunciarent, ut oppidum Liburnis redderent,
cumque ii contemnere imperium viderentur, validam
armatorum manum submisit, qui omnes ab Illyriis
concisi sunt, neque Caesar ultus est: non enim Pom-
peianae discordiae implicito satis eam in rem otii fuit;
795 erumpente autem in bellum discordia, Caesar cum
106
8
pohoda: nisu ga naime mogli dokončati.* Flor pak
/u 56. knjizi/: Konzul Fulvije Flak podvrgnuo je u Ili-
riku Vardeje.*
49
Šesti ilirski bio je protiv Japoda. O njemu Api-
jan: Sempronije Tuditan i Tiberije Panduza vodili
su rat protiv Japoda koji borave unutar Alpa, i vrlo
je vjerojatno da su ih natjerali da izvršavaju zapo-
vjedi. Isto su tako učinili Lucije Kota i Metel sa Se-
gestanima, no nedugo su se zatim odmetnuli i jedni
50
i drugi. A Flor /u 59. knjizi, za 624. godinu/: Kon-
zul Gaj Sempronije najprije je loše poveo protiv Ja-
poda, no doskora je pretrpljeni poraz popravio pobje-
dom, zahvaljujući hrabrosti Gaja Junija Bruta, ono-
ga koji je bio podvrgao Luzitaniju.
51
Sedmi rat u Iliriku, a drugi delmatski opisuje
Apijan: U vrijeme koje je uslijedilo Cecilije Metel se
domogao konzulata i iz puke želje za trijumfom odre-
dio da se objavi rat Dalmatima koji nisu ništa skri-
vili. Primili su ga prijateljski, te je proveo zimu kod
njihova grada Salone i vrativši se u Rim proslavio
trijumf.52 A Flor /u 62. knjizi/: Lucije Cecilije Metel
opsjeo je Dalmate.53
Osmi ilirski, a treći delmatski opisuje Eutropije
/u šestoj knjizi/: U Ilirik je kao prokonzul poslan
Gnej Koskonije. Podvrgao je znatan dio Dalmacije,
zauzeo Salonu i vratio se u Rim nakon dvije godine
dokončavši rat.54
Deveti ilirski a četvrti delmatski /oko g. 700/ opi-
suje Apijan: Kad je Cezar obnašao vlast kod Kelta,
Dalmati i drugi Iliri kojima je tada bolje išlo oduzeli
su grad Promonu Liburnima, također ilirskom na-
rodu. Stavljajući se pod zaštitu rimskog naroda, Li-
burni su zamolili pomoć Cezara koji je boravio u bli-
zini. Cezar je poslao da se onima koji su držali Pro-
monu javi neka vrate grad Liburnima, a kad se či-
nilo da oni preziru naređenje, odaslao je i snažnu
oružanu četu. Iliri su ih sve pobili, a Cezar se nije
osvetio: zaokupljen razdorom s Pompejem nije za to
imao dosta vremena. Kad se pak razdor rasplamsao
u rat, Cezar je s četama koje je imao zimi iz Brundu-
107
 copiis, quas habebat hyeme, α Brundusio lonium trans-
misit, reliqui autem exercitus partem Antonius ad
Caesarem in Macedoniam duxit, ipse quoque lonio si-
nu surnma hyeme transmisso, cohortes autem pedi-
800 tum quindecim, et tria millia equitum Gabinius per
Illyrios eidem adduxit, ora lonii circuitu peragrata:
Illyrii reputantes ea, quae non multo ante in Caesa-
rem commisissent, cum eius victoriam exitio sibi fu-
turam providerent, impetu facto, universum Gabinii
805 exercitum (excepto Duce, paucisque praeterea fuga
elapsis) conciderunt, magnamque ex tantis spoliis, et
caeteri ad bellum apparatus copiam obtinuere. Caesar
gerendis rebus adversus Pompeium, Pompeioque sub-
lato reliquiis eius partium, quae multae, et variae
810 supererant profligandis, distentus erat: sed cum om-
nibus constitutis Romam reversus, expeditionem ad-
versus Getas, et Parthos suscepit: metuentes Illyrii,
ne se in itinere positos aggrederetur, Legatos Romam
mittunt, qui praeteritorum veniam poscerent, seque
815 in amicitiam eius, societatemque darent; Illyriorum
gentem, veluti bello inclytam verbis extollentes: ille
quamquam institutam adversus Parthos profectionem
festinaret, tamen pro dignitate Populi Romani illis
respondit: minime amicorum loco habiturum eos, qui
820 talia perpetrassent, veniam autem daturum, si se tri-
buto subicere, obsidesque dare vellent, Dalmatis
utrumque pollicentibus, Atinium multis cum pede-
stribus, et equestribus copiis ad eos mittit, qui levia
quaedam tributa imponeret, obsidesque reciperet.
825 Decimum Illyricum, et Dalmaticum quintum, et
ultimum fuit, de quo Appianus sequitur /710 usque
763./
Ast ubi Caesar interiit, rem Romanam, quae illi-
us ductu maxime valida, florensque juisset, eo subla-
830 ίο, interituram rati, neque Atinii dicto amplius audi-
entes esse, neque tributa conferre, neque obsides tra-
dere sustinuerunt: vira autem parante in eos Atinio,
quinque cohortes, eorumque Ducem Bebium ordinis
senatoru ceciderunt: Atinius autem cum reliquis Epi-
835 damnum se recepit: hunc exercitum senatus, itemque
Macedoniam, et quidquid apud Illyricum in Populi
Romani ditione erat Marco Bruto, ei, qui Caesarem
interfecerat, quomodo Syriam Cassio eiusdem caedis
108
zija prešao Jonsko more. Dio je preostale vojske k
Cezaru u Makedoniju doveo Antonije, i sam prešav-
ši Jonsko more usred zime. Petnaest je pak kohorti
pješaka i tri tisuće konjanika k njemu preko Ilira
dovodio Gabinije, zaobišavši obalom Jonskog mora.
Iliri su promišljali o onome što su tek nešto ranije
počinili protiv Cezara, te kako su predviđali da će
njegova pobjeda biti na njihovu propast, navalili su
i pobili čitavu Gabinijevu vojsku (osim vojskovođe i
još nekolicine koji su se spasili bijegom). Tolikim su
plijenom i ostalom ratnom opremom zadobili veliku
moć. Cezara je zadržavalo vojevanje protiv Pompeja,
a kad je Pompej uklonjen, proganjanje snažnih i raz-
nolikih ostataka njegove stranke koji su ga nadživje-
li. No kad se sredivši sve vratio u Rim, poduzeo je
pohod protiv Geta i Parta. Bojeći se da ne napadne
i njih koji su mu ležali na putu, Iliri upute posla-
nike u Rim da zatraže oproštenje za prošle događa-
je i stave ih pod njegovu zaštitu i u prijateljstvo, uz-
dižući ilirski narod kao glasovit u ratu. Iako je Cezar
požurivao utvrđeni polazak protiv Parta, ipak im je
u skladu s dostojanstvom rimskog naroda odgovorio
da nipošto neće smatrati prijateljima one koji su ta-
kvo što počinili, a da će im ipak oprostiti, ako se us-
htjednu podvrgnuti danku i predati taoce. Budući da
su Dalmati obećali oboje, pošalje k njima Atinija s
mnogim konjaničkim i pješačkim četama neka im
nametne samo kakav lagani danak i neka primi ta-
oce.55
Deseti ilirski rat i peti delmatski bio je i pos-
ljednji. O njemu Apijan nastavlja /od 710. do 763/:
Kaci je Cezar poginuo, pomislivši da će njego-
vim nestankom propasti položaj Rima koji je pod
njegovim vodstvom bio vrlo snažan i napredan, nisu
otrpjeli niti da više slušaju Atinijeve odredbe, niti da
donesu danak, niti da predaju taoce. Kad je pak Atinije
pripremao protiv njih silu, pobili su pet kohorti i nji-
hova vođu Bebija iz senatorskog staleža. Atinije se
s preostalima povukao u Epidamno. Senat je ustupio
tu vojsku, zatim Makedoniju i sve što je kod Ilirika
bilo pod rimskom vlašću Marku Brutu, onome koji
je ubio Cezara, baš kao što je i Siriju ustupio sudio-
109
 participi concessič; sed (hi) quoque bello adversus
840
Antonium, et alterum Caesarem, cui Augusta cogno-
men fuit, distenti, nihil quidquam adversus Rlyrios
gerendi spatium habuerunt. Hoc 'bellum Augustus
diu per se, per Agrippam, Tiberium, et Germanicum
gessit, ut Florus, Dion, et ipse Appianus pluribus tes-
845
tantur, et Eutropius /Libro 1.1 Dalmatiam saepe ante
victam, sed penitus tune subactam.
Haec Romanos in Illyrico gessisse, usque ad Au-
gusti temipora, auctores qui extant, referunt: ex qui-
bus sicuti Dalmatiam antiquitus in Illyrico fuisse
850
apparet, ita eius, et Illyrici fines elici non possunt
(nisi considerentur nonnulla) circa unumquodque
bellum, ut melius singula intelligi, finesque Illyrici et
Dalmatiae perscrutari possint.
Primum Romanorum in Illyrico bellum Polybius
855
diligens, si quis alius historicus, quamvis accurate
describat, tamen Illyrici Regni statum, et quinam
gentium Issenses fuerint, quave de causa a Regina
Teuta obsessi, solito suo modo haud retulit, quod vel
res ad Graecoe pertinentes tradere festinaret, vel for-
860
san cum apud alios praedicta reperirentur, super-
fluum referre existimaverit; Nam Dion, et Appianus,
quamvis idem bellum summatim describant, nonnu-
la, quae Polybius oniisit, ab aliis sumpsisse videntur,
at cum praeter Appianum nullus rerum Illyricarum
865
scriptor extet, ideo obscurus remanet Regum Illyri-
orum status; et quamvis haec antiquitate obvoluta
illustrare volentem temeritatis potius arguere, quam
diligentiae commenidare quis posset; tamen quia pri-
mo Romanorum in Illyrico bello non bene percepto,
870
caetera quoque obscura evadunt, ideo consideranđa
erunt ea, quae ad Illyrici statum, qualis tune fuerit,
aperiendum conferant, ut clariora inde Romanorum
in Adriatico gesta evadant.
Dionysium ante Romanos Adriaticum in potestate
δ75 habuisse, supra relatum est, quid autem eiecto iuni-
ore Dionyeio de Issensibus, et Phariis Graecanicis Co-
loniis evenerit, ad Agronis usque ac Teutae Regnum
historicorum nemo inemorat, sed cum per quinqua-
ginta annos Adriatico potitos Dionysios constet, eo
880 temporis intervallo Civitates has, cum caeteris eoruin-
110
niku istog ubojstva, Kasiju. No i njih je zadržavao
rat protiv Antonija i drugoga Cezara kojem je prid-
jevak bio August, te nisu imali nimalo prilike da bilo
što poduzmu protiv Ilira.56 Taj je rat August dugo
vodio osobno i preko Agripe, Tiberija i Germanika,
kako svjedoče Flor,57 Dion i sam Apijan na više mje-
sta,58 a Eutropije kaže /u sedmoj knjizi/ da je Dalma-
cija ranije često pobijeđena, ali tada potpuno podvrg-
nuta.59
Autori koji postoje izvješćuju da su Rimljani sve
do Augustova doba u Iliriku vodili ove ratove. Iz to-
ga se doduše vidi da je Dalmacija od davnine bila u
Iliriku, ali se ne mogu izvesti njene granice i granice
Ilirika, osim ako se ne razmotri ponešto o svakom po-
jedinom ratu, da bi se pojedini mogli bolje razumjeti
i da bi se mogle istražiti granice Ilirika i Dalmacije.
Iako Polibije, poman povjesničar u usporedbi s
kojim drugim, brižno opisuje prvi rimski rat u Iliri-
ku, ipak nije baš na svoj uobičajeni način izvijestio
0 položaju Ilirskog Kraljevstva, o tome kojega su ple-
mena bili Isejci, ili zašto ih je kraljica Teuta opsjela.
Možda se žurio pisati o onome što se tiče Grka, ili je
možda to smatrao suvišnim iznositi jer se moglo naći
da su to drugi ranije rekli. Čini se naime da su Dion
1 Apijan, iako isti rat opisuju sažeto, preuzeli od dru-
gih ponešto što je Polibije ispustio. Kako pak osini
Apijana nema nijednog pisca ilirske povijesti, ostaje
zbog toga nejasan položaj kraljeva Ilira. Prije bi
tko mogao prigovoriti zbog nepromišljenosti onome
koji želi rasvijetliti ta pitanja obavljena drevnošću
negoli ga pohvaliti zbog revnosti. Pa ipak — budući
da i ostali rimski ratovi u Iliriku postaju nejasni ako
se ne shvati dobro prvi, valjat će zbog toga razmo-
triti ono što pridonosi da se razotkrije kakav je ta-
da bio položaj Ilirika, da bi potom postala jasnija
djela Rimljana na Jadranu.
Gore je izneseno da je Dionizije prije Rimljana
držao Jadran pod vlašću. Niti jedan pak povjesničar
ne spominje što se dogodilo s isejskim i farskim grč-
kim kolonijama kad je zbačen mlađi Dionizije, sve do
Agronova i Teutina kraljevanja. No kako je sigurno
da su Dioniziji vladali Jadranom kroz pedeset godina,
mora se smatrati da su u tom razdoblju ti gradovi
111
 dem coloniis validas evasisse censeri debet, et ex ma-
riš dominio, illius navigationem ad se traxisse, et mai-
oribus navibus exercuisse argui debet; indeque opes
non modicas (praesertim Issenses, ubi Praetor, Clas-
885 sisque residebat) contraxisse, Insularumque caetera-
rum poissessionem adeptos, et cum aliis Dionysii Co-
loniis, sociisque, quibus tuta navigatio conducebat,
amicitiam coniinuasse: At cum Diodorus loco supra
relato referat, Illyrios ex adversa continenti decem
890 millia transfretasse, et Pharum obsedisse, Praetorem
vero Dionysii, Issae commorantem, Pharios liberasse,
multis Illyriis occisis, pluribus simul cum eorum lem-
bis captis: Hane Illyriorum expeditionem ex litto-
ribus continentis, Pharo proximis provenisse oportet;
895 Ideo eadem loca Dionysii Praetorem occupasse, ut
Illyriorum molestias inhiberet, coniectari debet, circa
quae tempora Tragurii, et Epetii loca occupata vero-
simile videtur, quae Polybius Issensium Civitates fuis-
se primo bello Dalmatico memorat, eorumque commo-
900 ditate Issenses cum Illyriis negotia exercuisse, conici
debet, cum haec eadem loca Pharo, et Issae opportu-
niora hodie quoque ab eisdem prae caeteris locis con-
tinentis frequententur, et quamvis a Dionysii luni-
oris eiusque Classis recessu ab Adriatico, usque ađ
905 Agronis, contra Aetolos expeditionem centum anni
effluxerint, quo temporis intervallo multa in Adri-
atico evenisse oportet, quae Issensium, eorumque so-
ciorum statum mutare potuerint, tamen praedictis
Coloniis iam validis effectis, in communi necessitate
910 navigationem tanto tempore exercitam continuasse,
et cum caeteris Graecanicis Urbibus in lonio amici-
tiam servasse, coniectari potest: praeterquam quod
cum ipsis quoque Siciliae Tyrannis obsequium, amici-
tiamve Issensibus fuisse, argui potest, cum Agatho-
915 clem quaedam Italiae loca, et Corcyram habuisse oon-
stet /Diodorus, Plutarchus./ Pyrrhum vero sinus Ionu
dominium tenuisse testetur Appianus, et eo magis,
quod nullius Adriatici Accolarum classis memoria re-
periatur, Illyriosque Macedonibus primo subditos, de-
920 inde sui iuris effectos, cum eisdem crebras contentio-
112
zajedno s ostalim njihovim kolonijama postali snažni,
i mora biti dokazano da su zbog gospodstva nad mo-
rem privukli k sebi i plovidbu po njemu i vršili je
većim lađama, te da su zbog toga prikupili popriličnu
snagu (osobito Isejci, gdje je stolovao zapovjednik s
brodovljem), domogli se posjeda i nad ostalim otoci-
ma, i nastavili prijateljevati s drugim Dionizijevim
kolonijama i saveznicima kojima je koristila sigurna
plovidba. Kako pak Diodor na gore navedenom mje-
stu izvješćuje da se deset tisuća Ilira prebacilo sa
suprotnog kopna i opsjelo Far, a da je Dionizijev
zapovjednik koji je boravio na Isi oslobodio Farane
pobivši mnogo Ilira60 i zarobivši ih veći broj zajedno s
njihovim lembima, morao je taj ilirski pohod kre-
nuti s Faru najbliže obale kopna. Stoga se mora pret-
postaviti da je Dionizijev zapovjednik zauzeo ta mje-
sta kako bi zapriječio ilirska nasilja. Čini se vjerojat-
nim da su otprilike u to doba zauzeti položaji Tragu-
rija i Epetija, za koje Polibije u prvom delmatskom
ratu spominje da su bili gradovi Isejaca.61 Mora se
pretpostaviti i da su Isejci zahvaljujući njihovoj po-
godnosti trgovali s Ilirima, jer su i danas ista ta mje-
sta zgodnija za Hvar i Vis, te u njih zalaze više no
u druga mjesta na kopnu. Od Dionizija Mlađeg i od
povlačenja njegova brodovlja iz Jadrana proteklo je
doduše sto godina do Agronova pohoda protiv Etola-
ca, a u tom se vremenskom rasponu u Jadranu mo-
ralo zbiti mnogo toga što je moglo 'izmijeniti položaj
Isejaca i njihovih saveznika. Pa ipak se može pret-
postaviti da su naprijed spomenute kolonije, postavši
već snažnima, nastavile u zajedničkoj nuždi pomor-
stvo kojim su se toliko vremena bavile i da su oču-
vale prijateljstvo s ostalim grčkim gradovima na
Jonskom moru. Može se dokazivati da su osim toga
prijateljstva Isejci održavali pokornost ili prijatelj-
stvo i prema samim sicilskim tiranima, jer je sigurno
da je Agatoklo 62držao neka mjesta u Italiji i Krf /Di-
odor, Plutarh/. Apijan pak svjedoči da je Pir držao
gospodstvo nad Jonskim morem,63 i ne bi se moglo
dokazivati da su Iliri posegnuli za gospodstvom nad
morem, to više što se ne nalazi nikakva spomena o
brodovlju stanovnika uz Jadran i što su Iliri prvo bili
podložni Makedoncima, a kad su se zatim osamosta-
113
 nes exercendo, mariš Dominium tentasse, argui non
possit; Romanos autem alia ex parte primo de Italia
subigenda sollicitos, terrestria tantum bella tractasse,
92
deinde Siciliae causa primas classes in Tyrrheno con-
5 tra Carthaginenses emisisse, diutinaque cum eisdem
bella gessisse constat, nec Adriaticum attigisse quis-
quam memorat, prout neque Gallicae Classis ulla me-
moria reperitur, ob id reliquias Siculorum dominu, Is-
sensium nomine, navigationem Adriatici continuasse
930 coniectari volenti, nihil obstare videtur; abindeque Is-
sensibus cum Romanis, Gallis, Venetis, caeterisque
quorum, ut tutoper Adriaticum navigaretur, intererat,
amicitiam intercessisse coniectari debet, et quamvis
ex his, qualesquales sint, coniecturis, statue Issensium
935 certiorari non possit, tamen cum Agronem copiis
terrestribus, et maritimis omnes priores Illyrici Re-
gres anteisse testetur Polybius, ideo anteriores, et de-
biliores ipso Reges Issensium navigationi obstare non
potuisse, concludi posse videtur; cum ipse quamvis
940 potentior a Rege amico requisitus, et pecunia conduc-
tus, classem lemborum tantum deducere potuerit, ino
pinatamque victoriam coiisecutus sit, ex quo, sicuti
Illyriorum Reges terrestribus copiis valuisse, ita ma-
ri tima classe caruisse argui debet: et ex hac unica
945 maritima victoria praeter spem succedente, ad maiora
inde emolumenta capienda, Agronem animum inten-
disse, suisque militibus exercendis, piraticam iisdem
concessisse, ut inde Adriatici dominium, contra te-
nues Issensium vires, ipse militibus abundans conse-
Θ50 queretur, quamvis ex conviviorum intemperantia
morbo contracto, celeriter vitam amiserit. Teutha ve-
ro eius uxor, muliebri imprudentia usa, ut omnes na-
vigantes aggrederentur suis permisit, /Polybius/ quod
Illyrios cunctis exosos, omnibus hostes effecit. classes
955 autem Illyriorum non publicas, Regiasque, sed ex pri-
vatorum lembis compositas arguunt prima Agronis
pecunia Demetrii expeditio, et quae de obsidione Phoe-
nices refert Polybius. plures simul a classe absceden-
tes mercatorum Italicorum alios depraedati sunt, ali-
960 os trucidarunt. neque enim si publici, Regiique iuris
lembi fuissent, Praefecti illos abscedere, et vagan
permisissent, quod etiam verba a Regina Legatis Ro-
manis dicta confirmare videntur, /Polybius/ scilicet
114
lili, često su se s njima sukobljavali. Za Rimljane je
pak s druge strane sigurno da su najprije vodili sa-
mo kopnene ratove brinući se da podlože Italiju, a
zatim su prvo brodovlje zbog Sicilije porinuli u Ti-
rensko more protiv Kartažana i s njima vodili du-
gotrajne ratove. Nitko ne spominje da su i dotakli
Jadran, baš kao što se ne nalazi nikakva spomena ni-
ti o galskom brodovlju. Čini se da se zbog toga ništa
ne protivi onome koji bi htio pretpostaviti da su os-
taci sicilskog gospodstva, pod imenom Isejaca, nasta-
vili jadransko pomorstvo. Mora se pretpostaviti i da
je otada postojalo prijateljstvo između Isejaca i Rim-
ljana, Gala, Veneta i ostalih kojima je bilo stalo da
se sigurno plovi Jadranom. Iz tih se pretpostavki, ka-
kve bile da bile, doduše ne može pouzdano utvrditi
položaj Isejaca, ali kako Polibije svjedoči da je Agron
kopnenom i pomorskom vojskom nadilazio sve rani-
je kraljeve Ilirika,61 čini se da se može zaključiti ka-
ko se od njega raniji i slabiji kraljevi nisu mogli su-
protstaviti isejskom pomorstvu. Premda je naime bio
moćniji, i on je sam na zahtjev prijatelja kralja i
unajmljen njegovim novcem mogao izvesti samo bro-
dovlje lemba i pobjedu je odnio neočekivano. Time
mora biti dokazano da su kraljevi Ilira doduše bili
snažni kopnenom vojskom, ali da nisu imali morna-
rice, i da je Agron zbog te jedine pomorske pobjede
koja se zbila mimo očekivanja zatim nakanio steći
veće probitke, te je svojim vojnicima kao vježbu do-
pustio gusarito, da bi zatim postigao gospodstvo nad
Jadranom svojim obiljem vojnika protiv slabih sna-
ga Isejaca. Ipak je zbog neumjerena gošćenja navu-
kao bolest i ubrzo umro. Njegova je žena Teuta u
skladu sa ženskom nerazboritošću dopustila svojima
da napadaju svakoga tko plovi /Polibije/, a to je65Ilire
učinilo mrskima svakome i neprijateljima sviju. Da
pak brodovlje Ilira nije bilo javno i kraljevsko nego
se sastojalo od lemba privatnika, dokazuje prvi Agro-
nov pohod za Demetrijev novac i ono što Polibije iz-
nosi o opsadi Fenice: više ih je zajedno odlazilo od
mornarice i jedne su italske trgovce opljačkali, a
druge pobiii.66 Da su naime lembi bili javni i pod
kraljevskom upravom, ne bi im zapovjednici dopu-
stili odlaziti i lutati. Čini se da to potvrđuju također
115
 licere privatis utilitatem, quam vellent a mari cape-
965 re. Illyrios ergo sicuti lembos tantum habuisse con-
stat, ita maioribus navibus, publicaque classe, et prop-
terea Insularum, et mariš dominio caruisse, conclu-
dendum videtur; sed Phoenice quoque Teuthae re-
bus prospere succedentibus, Demetrii forsan usa con-
970
silio, non amplius ad rapinas, sed ad acquirenda šibi
proxima loca animum intendit, et aucto lemborum
numero, ad aequirendas Graecas in lonio Civitates
classem amandavit, hisque non contenta, muliebri
imprudentia Issenses quoque infestavit, et quamvis de
975 Aetolorum Classe victoriam, et inde Corcyram con-
secuta sit; Demetrium tamen in diffidentiam deduc-
tum, ad Romanos cum Corcyra transire coegit, obsi-
dionem Issae frustra tentavit, maioremque Regni
partem amisit: Hane autem Issae obsidionem, ex ver-
980 bis Polybii diutinam fuisse elicitur; iam enim obsi-
debatur, quando Legati Romani ad Reginam vene-
runt, neque soluta est ante classis Romanae adnavi-
gationem ad eandem; ideo annuam fuisse ad minus
oportet; sed cum idem referat /Polybius/, Romana
985 adveniente Classe capti sunt, et lembi XX. praeda
onusti redeuntes, eorum qui Issam obsidebant. hane
obsidionem non fuisse Civitatis aggressionem, machi-
nis adhibitis, (prout in similibus fieri solet) sed potius
Illyrios hominibus, et Lembis abundantes, mare per-
990 currendo Issensium navigationem perturbasse, Insu-
lani populavisse, et intra munitiones inclusos, obsessis
similes, tenuisse dieendum videtur, Romanaque classe
adveniente, Illyriorum sine ordine procedentium vi-
ginti lembos praeda onustos captos, quod ex Dione
995 clarius €olligitur. Appianus autem, quamvis a Polybio
discrepet in eo, quod Epidamnuni quoque cum Corcy-
ra captum ab Illyriis referat, qtiod obsessum Polybius
tradit; tamen Issenses ab Illyriis recte distinguit, dum
ait: Corcyram, Pharum, Esson, Epidamnum, et ex
1000 Illyriis Atintanas in Populi Romani ditione iam esse;
Issenses scilicet inter caeteras Graecanici generis ci-
vitates enumerando, ab Atintanis Illyriis diversos fu-
isse declarat; neque Agroni subditos, cum eunidem cap-
to Pharo caetero quoque lonio imminuisse, id est ali-
1005 eni iuris loca occupare, tentasse scribat: qua de causa
116
i riječi što ih je kraljica kazala rimskim poslanici-
ma /Polibije/, naime da je privatnicima
61
slobodno crp-
sti od mora korist kakvu hoće. Sigurno je dakle da
su Iliri imali samo lembe, pa se čini da isto tako va-
lja zaključiti kako nisu imali većih lađa i javnog bro-
dovlja, a zbog toga niti gospodstva nad otocima i mo-
rem. No kako je i Teutin pothvat kod Fenice sretno
završio, nije više kanila pljačkati nego — možda po
Demetrijevu savjetu — stjecati za se obližnja mjesta.
Povećala je broj lemba i otposlala brodovlje da ste-
kne grčke gradove na Jonskom moru. Nije se time
zadovoljila nego je po ženskom nerazboru napala i
Isejce. Odnijela je doduše pobjedu nad brodovljem
Etolaca i time zadobila Korkiru, ali je ipak natjerala
Demetrija, uskrativši mu povjerenje, da zajedno s
Korkirom prijeđe k Rimljanima. Uzalud je pokušala
opsjedati Isu i izgubila je veći dio kraljevstva. Iz Po-
libijevih pak riječi proizlazi da je ta opsada Ise bila
dugotrajna: već je naime bila pod opsadom kad su
rimski poslanici došli kraljici, a opsada nije skinuta68
prije no što je rimska mornarica doplovila do nje.
Stoga je morala trajati najmanje godinu dana. No
kako isti /Polibije/ izvješćuje da je pri dolasku rim-
skog brodovlja uhvaćeno na povratku i dvadeset pli-
jenom natovarenih lemba onih koji su opsjedali Isu,69
čini se da valja kazati kako ta opsada nije bila napad
na grad sa spravama (kako je to obično u sličnim pri-
godama), nego prije da su Iliri imajući u izobilju lju-
di i lemba krstarili morem i poremetili plovidbu Ise-
jaca, opljačkali otok i držali ih zatvorene u utvrdama
kao da su pod opsadom. Kad se pak približavala rim-
ska mornarica, uhvaćeno je dvadeset lemba Ilira koji
su 70nastupali bez reda. Iz Diona se to jasnije razabi-
re. Apijan doduše odudara od Poubija time što iz-
nosi da su Iliri s Korkirom zauzeli i Epidamno, za ko-
ji Polibije piše da je bio opsjednut,71 ali ipak isprav-
no razlučuje Isejce od Ilira kad kaže da su Korkira,
Far, Es, Epidamno 72i od Ilira Atintani već pod vla-
šću rimskoq naroda, tj. nabrajajući Isejce među
ostalim gradovima grčkog roda razjašnjava da su bili
različiti od Ilira Atintana i da nisu bili Agronovi po-
danici, jer piše da je on zauzevši Far zaprijetio i os-
tatku Jonskog mora,73 tj. da je pokušao zauzimati
117
 Issenses vicinorum Pharensium deditione, vel expug-
natione territos, Illyriorum potentiae impares, ad
amicos Romanos confugisse, et proprium legatum Cle-
emporum cum Romanorum legatis ad Teutham mi-
1010 sisse, cum eodem, et Dione concludendum est: animad-
vertendum tamen est, Issenses cum reliquis in điti-
onem fidemque Romanorum cessisse, Polybium, et
Appianum concordare; inter libertate autem donatos
ab Appiano Issenses non recenseri, cum in fine primi
1015 belli scribat, secundum ea Romani Corcyram, et Apo-
loniam libertate donaverunt, ac ne Demetrio quidem
proditionis merces defuit. ex quibus Issenses libertate
caruisse opinari posset, quod maximum absurdum
esset asserere: Romanos nempe, qui Issensium liber-
1020 tatis tuenđae causa cum Illyriis bellum gesserant,
eosdem libertate mulctasse, caeteris vero qui Agroni
subditi fuerant libertatem concessisse; sed qui dicen-
di modum utriusque auctoris observabit, cognoscet,
Issenses cum caeteris qui in ditionem Romanorum
1025 pervenerant ex eo nominari, quia illos ab Illyriorum
iniuriis salvos esse volebant; et ob id cum in suo li-
bero statu permanerent, inter libertate donatos alb
Appiano non numerantur, prout ex adverso neque
Pharii qui in potestate Demetrii relicti fuerunt.
1030 Sed animadvertendum est Telatum Polybii frag-
mentum Numero 124. de (Ca-usis) Dalmatici primi
belli Lissios de Dalmatis conquestos habere, originale
vero a Fulvio Ursino Graece editum νισσι'ων sed Ful-
vius ex similitudine vocis, et auctoritate Stephani
1035 Lissum in Illyrico ponentis, Polybiique, et Livii eius-
dem mentionem facientium, λιασίων legendum in no-
tis dedaravit, quam lectionem in eiusdem fragmenti
versione Casaubonus retinuit: tamen loco νωαΐων vel
λιασίων, Ιάσεων reponi debere, ex ipsius Polybiani
1040 fragmenti serie deprehenditur, cum non Lissios longe
a finibus Dalmatarum dissitos, (ut infra patebit) de
eisdem conquestos appareat, sed Issenses, qui Tra-
gurium, et Epetium ipsorum Urbes a proximis Dalma-
tis infestas referebant: Has autem Issensium Colonias
1045 fuisse Strabo confirmat, qui Tragurium ab Issensibus
conditum testatur, simili modo textus Diodori supra
118
mjesta pod tuđom upravom. S njime i s Dionom va-
lja zaključiti da su se zbog toga Isejci, zastrašeni pre-
dajom ili zauzećem susjednih Parana i nedorasli mo-
ći Ilira, utekli prijateljima Rimljanima,74 i da su s
rimskim poslanicima uputili k Teuti i vlastitog po-
slani/ka Kleempora.78 Valja ipak primijetiti da se Po-
libije i Apijan slažu da su Isejci s ostalima stupili pod
rimsku vlast i zaštitu,76 a da Apijan ne nabraja Isejce
među obdarenima slobodom, jer na kraju prvog rata
piše nakon njega su Rimljani obdarili slobodom Kor-
kiru i Apoloniju, a niti Demetriju nije uzmanjkalo
nagrada za izdaju." Iz toga bi se moglo pomišljati da
su Isejci bili neslobodni, što bi bilo potpuno besmisle-
no spominjati, to jest da su Rimljani koji su vodili
rat s Ilirima da bi zaštitili slobodu Isejaca, njima o-
duzeli slobodu, a dodijelili je ostalima koji su bili
Agronovi podanici. No tko bude razmotrio način ka-
zivanja obojice autora, spoznat će da su Isejci ime-
novani s ostalima koji su dospjeli pod rimsku vlast
zbog toga što su Rimljani htjeli da budu pošteđeni od
ilirskog nasilja. Kako su zbog toga i ostali u svom
slobodnom položaju, Apijan ih ne nabraja među ob-
darenima slobodom, baš kao što nasuprot tome ne
imenuje ni Farane koji su bili ostavljeni pod Deme-
trijevom vlašću.
No valja primijetiti da u navedenom Polifoije-
vom ulomku br. 124. o uzrocima prvog delmatskog
78
rata stoji da su se Lisijci potužili na Delmate, a u
79
originalu što ga je grčki izdao Fulvio Osini stoji
νισσίων, Fulvio je međutim u bilješkama objas-
nio da valja čitati λισσίων, po sličnosti riječi i
prema autoritetu Stjepana koji stavlja Lis u Ili-
80 81
rik, te Poubija i Livija koji ga također spominju.
Takvo je čitanje zadržao i Casaubon u prijevodu
82
fragmenta. Pa ipak se iz samog sHjeda Polibijeva
ulomka razabire da se umjesto νιασίων ili λισσίων
mora ponovo staviti Ιάσεων, jer se vidi da se na
Delmate nisu požalili Lisijci, koji su smješteni vrlo
daleko od njihovih granica (kako će niže biti objaš-
njeno), nego Isejci koji su javljali da obližnji Delma-
ti napadaju njihove gradove Tragurij i Epetij. Da su
pak oni bili isejske kolonije, potvrđuje Strabon, koji
83
svjedoči da je Tragurij osnovan od Isejaca. Slično va-
119
 relatus corrigendus est, et loco Lissum in Adriatico a
Dionysio aedificatum, Issam reponendum, cum
Lissum prope fluminis (Drilonis) ostia in continenti
1050 Hlyrica situm sit, neque portum, tutamque navibus
stationem habeat, et ad Ionu fauces transfretandas,
tutamque navigationem in Epirum reddendam inepto
loco iaceat; ad interiora auteni Adriatici in potestate
retinenda, Phariisque tanto spatio dissitis auxilia prae-
1055 benda prorsus inutili, et sicuti Pharum a Graecis
conditum fuit, adiuvante Dionysio, eodem Diodoro
teste, Issamque Graecanicaim Urbem fuisse /In Peri-
plo/ Scylax Cariandensis refert nova Pharus Insula
Graeca, et Insula Issa, et hae quidem Graecorum Ur-
1060 bes scilicet tempore eiusdem conditae, Pharos, a Pa-
riis, Issa a Dionysio Siculo, quam (Schymnus) Chius,
Syracusiorum Coloniam testatur.
Issa nomine Insula est,
Syracusiorum continens Coloniam.
W65 Ita pro Lisso, (Issa} in Diodori textu reponi de-
bet, cum Issae recte congruant quaecumque ipse Dio-
dorus de statione Classis Dionysii et Praetoris resi-
dentia. refert. In Adriatici nempe meditullio existens
portus bonus, solumque ferax habens ad Classes, e
107
0 Sicilia, lonioque venientes excipiendas, proximisque
Phariis auxilia praebenida oportunissimo loco sita est:
irrepserunt quoque errores, in Polybii, et Appiani
versiones latinas: nam Polybii primus interpres,
Issam ab Illyriis ad Romanos defecisse interpretatus
1075 est> quod Casaubonus correxit, et pro verbo defece-
rat, par ere recusabat reposuit: praesupposuit enim
prior interpres, Issam ante Romanorum quoque tem-
pora Illyricam Civitatem fuisse, et tune ad Romanos
transisse; Simili modo Appiani prior Interpres insu-
1080 lani Essios nomine, ad Romanos defecisse ait, quod
neque Polybius neque Dion scripsere, neque ipsum
Appianum scripsisse ex textu Graeco apparet: alte-
rum quoque errorem in Appiani textu Graeco irrep-
sisse constat; nam ubi Lyssum ponendum erat, Essum
1085 repetitum est, indeque adnavigationem ad Essum ve-
titam prior Interpres scripsit: non enim (adnavigatio)
ad Insulam Issam Illyriis vetita fuit, sed praeternavi-
gatio ultra Lyssum in continenti situm, quod ad Grae-
120
Ija ispraviti i gore navedeni Diodorov tekst i ponovo
staviti da
84
je Dionizije na Jadranu izgradio isu, umje-
sto Lis. Lješ je naime smješten na ilirskom kopnu
blizu ušća rijeke Drima, nema ni luke ni sigurna si-
drišta za lađe, leži na mjestu nepogodnom da se pri-
jeđe tjesnac Jonskog mora i da se osigura plovidba u
Epir, a potpuno beskorisnom da se održi vlast nad
unutrašnjošću Jadrana i da se pruži pomoć Faranima
smještenim na tolikoj razdaljini. Kao što isti Diođor
svjedoči da su Grci osnovali Far uz Dionizijevu po-
moć,85 tako Skilak iz Karijande /u »Periplu«/ izvješ-
ćuje da je i Isa bila grčki -grad: novi Far, grčki otok,
i otok Isa, i ti grčki gradovi,86 tj. osnovani u njegovo
vrijeme, Far od Parana, a Isa od Dionizija Sicilskog.
Za nju Skimno s Hi ja svjedoči da je bila sirakuška
kolonija:
Postoji otok imenom Isa
Na kojem je kolonija Sirakužana.87
Tako se u Diodorovu tekstu umjesto Lisa mora
iznova staviti Isa, jer se s Visom ispravno slaže što
god sam Diođor iznosi o sidrištu Dionizijeva brodo-
vlja i o sjedištu zapovjednika.88 Po sredini je Jadra-
na, ima dobre luke i rodno tlo, smješten je na savr-
šeno zgodnom mjestu da prihvaća brodovlje koje
dolazi sa Sicilije i iz Jonskog mora i da pruža pomoć
obližnjim Faranima. Greške su se uvukle i u latin-
ske prijevode Poubija i Apijana. Prvi je Polibijev
prevodilac89 naime preveo da se Isa od Ilira odmet-
nula k Rimljanima. Casaubon je to ispravio i umje-
sto odmetnula se iznova stavio odbijala se pokora-
90
vati. Raniji je prevodilac naime pretpostavio da je
Isa i prije rimskog doba bila ilirski grad i da je ta-
da prešla 91k Rimljanima. Slično i raniji Apijanov
prevodilac kaže da se otok imenom Esij odmetnuo
k Rimljanima,
92
što nisu napisali niti Polibije niti
Dion,98 a iz grčkoga se teksta vidi da nije napisao ni
sam Apijan. Sigurno je da se i druga greška potkra-
la u Apijanovu grčkom tekstu. Gdje je naime trebalo
staviti Lis, ponovljeno je Es, i zbog toga je raniji pre-
vodilac napisao da je bilo zabranjeno pristajati kod
Ise.94 Nije naime Ilirima bilo zabranjeno pristajati
na otoku Visu, nego ploviti dalje mimo Lješa koji je
smješten na kopnu, a to se ticalo Grka, kako izvješ-
121

cos pertinebat, ut Polybius refert, et alio loeo repe-
1090 tit; ex quibus sic correctis Issenses Graecanici gene-
ris fuisse, et uti liberos Romanis adhaesisse conclu-
dendum est, ut Sigonius quoque animadvertit /De an-
tiquo iure Provinciarum libro 1. capite 77: Hoc modo
Romani prima viče in Adriaticum venere Issensium
1095 causa, et aliorum, si qui cum Issensibus sentiebant,
ut infra dicetur /Capite (5.)/.
Secundum in Illyrico bellum contra Demetrium
fuit, cuius exitum Polybius, Dion, et Appianus refe-
runt, Demetriumque victum, et ad Philippum Mace-
lioo doniae Regem fuga delatum scribunt; loca autem,
quae ei ademerunt, praeter Dimalum, et Pharum non
nominant; Sed Romanis deinde ab Hannibale ad Tra-
simenum victis, instigante Demetrio, Philippus foedus
cum Hannibale contra Romanos fecit, in quo enume-
1105 rantur loca, quae Romani in Illyrico possidebant, ut
refert /Libro 7./ Polybius, neque in potestate Romani
habeant Corcyraeos, neque Apolloniates, neque Dyr-
rachinos, neque Pharum, neque Dimallem, et Parthi-
nos, neque Atintaniam, reddunto iidem, et Demetrio
ino Phario omnes illius propinquos, et necessarios, qui
intra Romanorum ditionem fuerint. Hine belli Mace-
donici primi causam Demetrio Phario Polybius asscri-
bit, et Scerdilaidam Illyriorum Ducem pluries nomi-
nat; tum in primiš Agronis, et Teuthae expeditioni-
1115 bus, tum postea cum Demetrio Phario, contra pacta
cum Romanis inita, Graecos infestante, quem etiam
a Philippo contra Aetolos conductum his conditioni-
bus refert, ut /Libro 4./ annua vicena talenta accipe-
ret, et ut XXX. lemborum classe bellum cum Aetolis
1120 mari gereret. Sed pecunia fraudatum, ditionem Phi-
lippi infestasse, qui cum properaret bellum in Italia
contra Romanos gerere, centum lembos primus Regum
Macedonum construxerat in Aegaeo, quibus in loni-
um transmissis Scerdilaidae suspicionem praebuit,
1125 qui Romanis id significavit, et societatem cum ipsis
contrahens, auxilia decem navium obtinuit, quibus
noctu inopinato prope Philippi classem adveriientibus,
in turpem fugam Philippus, nullo persequente con-
versus est: eodemque tempore Romanos ad Philippum
1130 Legatos misisse memorat /Decadis 2. libro 2./ Livius
122
95
čuje Polibije i ponavlja na drugome mjestu. Kad se
to tako ispravi, valja iz toga zaključiti da su Isejci
bili grčkog roda i da su kao slobodni pristali uz Rim-
ljane, što primjećuje i Sigonio /u 7. poglavlju prve
98
knjige »O starom pravu provincija«/. Na taj su na-
čin Rimljani prvi put došli u Jadran zbog Isejaca i
drugih, ako se tko slagao s Isejcima, kako će niže
biti rečeno /u petom poglavlju/.
Drugi je rat u Iliriku bio protiv Demetrija. O
97
njegovu ishodu izvješćuju Polibije, Dion i Apijan,
i pišu da je Demetrije pobijeđen i da ga je bijeg od-
veo k makedonskom kralju Filipu. Ne imenuju pak
mjesta koja su mu oduzeli, oisim Dimala i Fara. No
kad je zatim Hanibal pobijedio Rimljane kod Tra-
zimeoskog jezera, Filip je na Demetrijev poticaj s
Hanibalom sklopio sporazum protiv Rimljana. U nje-
mu se nabrajaju mjesta koja su Rimljani posjedovali
u Iliriku, kako iznosi Polibije /u sedmoj knjizi/: i ne-
ka pod vlašću Rimljana ne budu niti Korkirani, niti
Apolonjani niti Dirahijci, niti Far, niti Dimal i Par-
tini, niti Atintanija. I neka oni vrate Demetriju Far-
skom sve njegove srodnike i podanike koji bi se na-
šli unutar područja rimske vlasti.98 Prema tome Po-
libije pripisuje Demetriju Farskom uzrok prvog ma-
kedonskog rata, a više puta imenuje i ilirskog voj-
vodu Skerđilaidu, kako u prvim Agronovim i Teuti-
nim pohodima tako i kasnije gdje s Demetrijem Far-
skim napada Grke protiv sporazuma sklopljenog s
Rimljanima.99 Za njega također izvješćuje /u četvr-
toj knjizi/ da ga je Filip unajmio protiv Etolaca pod
ovim uvjetima: neka godišnje prima po dvadeset ta-
lenata, i neka brodovljem od trideset lemba ratuje
na moru s Stolcima, no da je prevaren za plaću na-
pao područje Filipove vlasti.100 Kako se taj žurio da
povede rat protiv Rimljana u Italiji, prvi je od ma-
kedonskih kraljeva dao u Egeju izgraditi stotinu
lemba. Prebacio ih je u Jonsko more i time pružio
Skerdilaidi povoda za sumnju, te je on to dojavio
Rimljanima, sklopio s njima savez i dobio pomoć od
deset lađa. One su noću nenadano doplovile blizu Fi-
lipovu brodovlju, te se Filip dao u sramotan bijeg,
iako ga nitko nije progonio. Li vi je spominje /u dru-
goj knjizi druge dekade/ da su Rimljani istodobno
123
 ad deposcendum Demetrium Pharium, qui bello vic-
tus ad eum jugisset, alii in Ligures ad expostulandum,
quod (Poenum) operibus, auxiliisque suis iuvissent:
simul ad visendum ex propinquo, quae in Boiis, atque
1135 Jnsubribus gererentur: ad Pinnem quoque Regem in
Illyrico Legati missi ad stipendium, cuius dies exi-
erat, poscendum, aut, si diem proferre vellet, obsides
accipiendos, adeo, et si bellum ingens in cervicibus
erat, nullius usquam terrarum rei iura Romanos, ne
1140 longinqua quidem effugiebant. Ita Romani post Trasi-
menam oladem omnes finitimos suspectos habebant,
sed praesertim Philippum, quem deinde confecto
Punico bello aggressi sunt, ut Polybius, et Livius re-
ferunt; cuius Macedonici belli tempore nominatur al-
1145 ter Illyriorum Dux Pleuratus, simul cum Scerdilaida
a Polybio /Polybius ( . . . } / ; a Livio /Livius Decadis 3.
libro 3./ autem, cum Scerdileto, in fine vero belli, Pleu-
ratum Scerdileti filium Livius nominat, et in pače
cum Philippo declaratum /Decadis 4. libro 1./ Pleu-
1150 rato Lingus et Partheni dati; Illyriorum utraque
gens sub ditione Philippi juerat; ex quibus Scerdilai-
dam Polybii cum Scerdileto Livu eutiđem fuisse,
pronunciatione tantum Graeca, a Latina discrepante
censendum est.
1155 Bellum tertium contra Gentium Illyriorum Re-
gem fuit, cuius causas, gesta, et finem Livius refert:
Gentium Pleurati filium fuisse Polybius et Livius te-
stantur, cumque Pleuratum Illyrium eodem tempore
apud Perseum Macedoniae Regem extitisse scribat,
1160 ideo suspicari potest, Pleuratum hunc illius Scerdileti
filium fuisse, cui in fine primi Macedonici belli Lin-
gus, et Partheni dati fuerunt, ut supra relatum est,
eundemque Illyrici Orientalem partem ultra (Drilo-
nem), et Macedoniae conterminam, quam olim Glau-
1165 cias Taulantiorum Rex (qui Pyrrhum in Regnum
restituit) tenuerat, possedisse, et aliqua de causa a
Romanis Regno privatum, exulem apud Perseum mo-
ram traxisse, ipsumque ad recuperandum šibi Reg-
num exemplo Demetrii Pharii instigasse, et Gentio
1170 (forsan consanguineo) ut societatem belli cum Perseo
iniret, suasisse, coniectari potest, quae societas utri-
que Regno exitiosa fuit, et sicuti eam partem Illyrici,
(qua) Romani Teutham mulctarant, et Demetrio tra-
124
uputili poslanike Filipu da zatraže Demetrija Far-
skog koji je poražen u ratu pobjegao k njemu. Drugi
su poslani k Ligurima da se potuže Sto potpomažu
Punjanina svojim sredstvima i pomoćnim četama i
ujedno da izbliza izvide što se događa kod Boja i In-
šubra. Poslanici su upućeni i kralju Finesu u Iliriku
da zatraže danak kojemu je istekao rok ili da pre-
uzmu taoce bude li htio odgoditi rok. Tako Rimljani-
ma nije izmicala uprava ni nad čime ni u kojoj zem-
lji, čak 101
niti vrlo udaljena, iako im je na vratu bio go-
lem rat. Tako su Rimljani poslije trazimeniskog po-
raza smatrali sumnjivima sve susjede, a Filipa oso-
bito. Njega su zatim i napali kad je završio punski
102
rat, kako izvješćuju Polibije i Livije. U vrijeme
toga makedonskog rata Polibije /Polibije.../ imenuje
i drugog 103 ilirskog vojvodu Pleurata zajedno sa Sker-
dilaidom, a104 Livije /u trećoj knjizi treće dekade/ sa
Skerdiletom. Na kraju pak rata Livije imenuje
105
Pleurata Skerdiletova sina, a u miru s Filipom je
objavljeno /u prvoj knjizi treće dekade/ da su Pleu-
ratu dani Lingus i Parteni. Oba su ilirska naroda bila
pod Filipovom vlašću.106 Prema tome valja smatrati
da su isto Polibdjev Skerdilaida i Livijev Skerdilet,
samo što se grčki izgovor razlikuje od latinskog.
Treći je rat bio protiv ilirskog kralja Gencija.
Njegove uzroke, tok i ishod iznosi Livije.107 Polibije
i Livije svjedoče da je Gencije bio Pleuratov sin, a
kako piše da je u isto vrijeme kod makedonskog kra-
lja Perzeja postojao Ih'r Pleurat,108 može se stoga na-
gađati da je taj Pleurat bio sin onoga Skerdileta i
da su njemu na kraju prvog makedonskog rata bili
dani Lingus i Parteni, kako je gore izneseno. Može
se pretpostaviti da je on posjedovao istočni dio Ili-
rika s onu stranu Drima koji graniči s Makedoni-
jom, a nekoć ga je držao kralj Taulanata Glaukija
(onaj koji je Pira uspostavio na prijestolju), da je
kao prognanik boravio kod Perzeja pošto su mu Rim-
ljani zbog nekakva razloga oduzeli kraljevstvo, da
je po primjeru Demetrija Farskog huškao Perzeja
da bi sebi povratio kraljevstvo, te je i Gencija (mož-
da rođaka) nagovorio neka stupi s Perzejem u ratni
savez. To je savezništvo bilo pogubno za oba kraljev-
stva. Vidi se da je onaj dio Ilirika koji su Rimljani
125
 diderant, intra (Drilonem fluvium), et Ceraunios
1175 montes fuisse apparet, ita Gentio Regno exuto, Illy-
rici Regni populos omnes ex nominum collatione jntra
Naronem fluvium, et Ceraunios montes sitos fuisse
constat: Issenses vero, qui primi inter liberos, et
immunes a Livio numerantur, sicuti ex eiusdem prae-
1180 cedenti'bus verbis Gentio non fuisse subditos, immo
inimicos patet, ita Livium eosdem cum caeteris Illy-
riis, quibus tune /Decadis 5. libro 5./ q«ođ incolumi
Gentio ad Romanos transiissent, libertas, et immuni-
tas concessa fuit, Issenses perperam nominasse con-
1185 stat: et iis qui a Gentio defecerant, libertatem, et
immunitatem, qua Issenses Populi Romani socii f rue-
bantur, concessam seribere debuisse, quod observan-
dum est pro iis, quae mox dicenda sunt.
Quartum sequitur bellum Illyricum, et Dalmati-
1190 cum primum, cuius causam Polybius, gesta vero
Appianus, et Florus referunt. Dalmatas Pleurato Gen-
tii patri subditos fuisse, sed eo mortuo a Gentio de-
f ecisse, Polybius narrat, ideo cum inter populos Gen-
tio subditos Dalmatae non essent, a Livio supra re-
1195 lato tertio bello non nominantur, ex quo citra Naro-
nem illos fuisse oportet; Sed cum referat Appianus,
a Dalmatis primum Romanos Naronam usque fugatos,
et deinde eosdem a Romanis victos Delminiumque
ipsorum Civitatem, a qua, et illis nomen exustam:
1200 haec non longe a Nar ona f lumine evenisse oportet;
Dalmatasque regionem septentrioni magis proximam,
ob id frigidiorem Civitate Narona ab antiquo incolu-
isse apparet ex eis, quae Vatinius quarto Dalmatico
bello Praef ectus scribit Marco Tullio Ciceroni /Episto-
1205 larum familiarium libri 5. epistola x./
Vatinius Imperator (Salutem) Dicit Ciceroni
Dionysio tuo adhuc nihil extrico, et eo minus, quod
me frigus Dalmaticum, quod illinc eiecit, etiam hic
refrigeravit; Sed tamen non desistam, quin illum ali-
1210 quando eruam. Caesar adhuc mihi iniuriam facit, de
meis supplicationibus, et rebus gestis Dalmaticis ad-
huc non rejert: quasi vero non iustissimi triumphi in
Dalmatia res gesserim: nam si hoc expectandum sit,
126
oduzeli Teuti i predali ga Demetriju bio između ri-
jeke Drima i Keraunskih planina, a isto je tako pre-
ma usporedbi imena sigurno da su svi narodi Ilirskog
Kraljevstva, kad je Gencije skinut s kraljevske vla-
sti, bili smješteni između rijeke Neretve i Keraun-
skih planina. Za Isejce pak, koje Livije nabraja pr-
ve među slobodnima i oslobođenima poreza, iz nje-
govih je prethodnih riječi jasno da nisu bili Genci-
109
jevi podanici nego dapače neprijatelji. Upravo je
tako sigurno i da je Livije greškom imenovao i Isej-
ce s ostalim Ilirima kojima je tada bila podijeljena
sloboda i oslobođenje od poreza jer su prešli Rimlja-
nima dok je još Gencije bio jak /u petoj knjizi pete
110
dekade/. Morao je napisati da je onima koji su se
odmetnuli od Gencija podijeljena sloboda i oslobo-
đenje od poreza kakvo su uživali saveznici rimskog
naroda Isejci. To valja uzeti u obzir prije onoga što
će doskora valjati reći.
Slijedi četvrti ilirski, a prvi delmatski rat. O
njegovu uzroku
111
izvješćuje Polibije, a o toku Api-
112
jan i Flor. Polibije priča da su Delmati bili poda-
nici Gencijeva oca Pleurata, no da su se odmetnuli
od Gencija kad je Pleurat umro.113 Zbog toga Livije
ni ne imenuje Delmate u gore opisanom trećem ra-
tu,114jer nisu bili među narodima podložnim Genci-
ju. Prema tome, morali su se nalaziti s ove strane
Neretve. No kako Apijan izvješćuje da su Delmati
prvo natjerali Rimljane u bijeg sve do Narone, a da
su ih zatim Rimljani pobijedili i da je spaljen njihov
grad Delminij po kojemu imaju i ime,115 nije se to
smjelo dogoditi daleko od rijeke Neretve. Iz onoga
što Marku Tuli ju Ciceronu piše zapovjednik u če-
tvrtom delmatskom ratu Vatinije vidi se da su
Delmati od davnine nastavali područje sjevernije od
grada Narone, i zbog toga hladnije /deseto pismo pe-
te knjige »Pisama prijateljima«/:116
Zapovjednik Vatinije pozdravlja Cicerona. O
tvome Dioniziju sve do sada ništa ne saznajem, to
manje što me i ovdje zamrzla dalmatinska hladnoća
koja me odande izbacila. No ipak neću odustati da ga
kad-tad iskopam. Cezar mi sve dosad nanosi neprav-
du, i dosad ne javlja o mojim suplikacijama i dalma-
tinskim podvizima, baš kao da nisam u Dalmaciji o-
127
 dum totum bellum conficiam: 20. Oppida sunt Dalma-
1215 tiae antiqua, quae ipsi šibi adsciverunt amplius sexa-
ginta. Haec nisi omnia expugno, si mihi supplicati-
ones non decernuntur, longe alia conditione ego šum,
ac caeteri Imperatore«. Ego post supplicationes mihi
đecretas in Dalmatiam profectus šum: sex oppida in
1220 oppugnanđo caepi: unum hoc quod erat maximum,
quater a me tom captum: quatuor enim Turres, et
quatuor muros caepi, et arcem eorum totam, ex qua
me nives, frigora, imbres, đetrtiserunt? indigneque
mi Cicero Oppidum captum, et bellum iam con/ectum
1225 relinquere sum coactus. Quare te rogo, si opus erit,
ad Caesarem meam causam agas, meque tibi in om-
nes paries defendendum putes, hoc existimans, nemi-
nem te tui amantiorem habere. Vale, Nonis Decem-
bris Naronae.
1230 Ex qua Vatinii Epistola distingui posse videntur
ea, quae in supra relato Polybii fragmento obscura
habentur, in quo Casaubonus Delmatas populos -uici-
nos subegisse vertit, tamen cuin textus Graecus
άστυγ«Υοι>ας id est Urbi wicinos fuibeat, non de quibus-
1235 libet vicinis, sed de Urbi uicinis tantum intelligen-
dus est, et exinde Dalmitanos Cives, libertate conse-
cuta, vicinos suae Urbi populos subegisse, vigintique
Oppidis subactis, iisdem ex Urbe domina nomen Dal-
matiae indidisse censendum est, quae Dalmatiae anti-
1240 qua Vatinius vocait, -ac inter Naronam, et Tilurum flu-
mina, ac montes Pannonios sita fuisse ex dictis appa-
ret: deinde, Tiluro transmisso, sexaginta alia Oppida
šibi asciscendo, usque ad mare, Dalmaticum nomen
protulisse; simulque Salonae situ occupato Traguri-
1245 um) ac Epetium proximas Issensium Civitates infe-
stando, causam primi belli Dalmatici praebuisse, et
sicut Salonam inter sexaginta Dalmatarum recentiora
Oppida numerandam ex eo colligitur, quod secundo,
et tertio bello Dalmatico eius mentio fit; ita Naronam
1250 quarti belli tempore nonidum Dalmatiae finibus in-
clusam diserte docet Epistola ipsius Vatinii Naronae
scripta, et alia praecedens /Libri 5. epistola 9./ clarius.
128
bavio stvari dostojne posve opravdana trijumfa.
Jer ako treba čekati dok dokrajčim čitav rat — α u
Dalmaciji je dvadeset starih gradova i više od šezde-
set koje su oni sebi pripojili — ne određuju li mi se
suplikacije osim ako sve njih ne osvojim, onda sam
u daleko drugačijem položaju nego ostali zapovjed-
nici. Pošto su mi određene suplikacije, otišao sam u
Dalmaciju. Šest sam gradova zauzeo napadom, a je-
dan je bio vrlo velik, i zauzimao sam ga četiri puta:
zauzeo sam naime četiri kule i četiri bedema, i čita-
vu njihovu tvrđavu, kad su me iz nje izbacili snijeg,
hladnoća i kiša. Bio sam bez krivnje prinuđen, moj
Cicerone, napustiti osvojen grad i već dokrajčen rat.
Stoga te molim, bude li trebalo, zastupaj mojurstvar
pred Cezarom, i smatraj da me u svemu moraš bra-
niti, imajući na umu to da te nitko ne voli više od
tvoga Vatinija. Zdravo. 5. prosinca u Naroni.
Čini se da se prema ovom Vatinijevu pismu mo-
že razlučiti ono što nejasno stoji u gore spomenutom
Polibijevu fragmentu, gdje Casaubon prevodi da su
Delmati pobijedili obližnje narode. Kako naime u
grčfeom tekstu stoji άστυγείτονας, tj. obližnje gra-
du,117 ne smije se razumjeti da se to odnosi bilo na
koje »obližnje« nego samo na obližnje gradu. Prema
tome valja smatrati da su građani Delminija, zado-
bivši slobodu, podvrgli narode u blizini svojega gra-
da, i podloživši dvadeset gradova, nadjenuli im pre-
ma gradu-gospodaru ime 118Dalmacije. Njih Vatinije
naziva starima Dalmacije, a iz rečenoga se vidi da
su bili smješteni između rijeka Neretve i Cetine, te Pa-
nonskih planina. Zatim su prešli Cetinu, pripojili se-
bi drugih šezdeset gradova i proširili dalmatinsko
ime sve do mora. Ujedno su zauzeli položaj Salone i
napadajući obližnje gradove Isejaca, Tragurij i Epe-
tij, dali su povoda prvom delmatskom ratu. Iz toga
što se Salona spominje u drugom i trećem delmat-
skom ratu razabire se da je treba brojiti među šezde-
set novijih delmatskih gradova. Upravo isto tako pi-
smo samoga Vatinija pisano u Naroni jasno uči da
Narona u vrijeme četvrtog rata još nije bila obuhva-
ćena granicama Dalmacije. Drugo pismo koje tome
prethodi još je jasnije /deveto pismo pete knjige/.119
129
 Eodem quarto Dalmatico bello, Promonam Li-
burnis Dalmatae ademerunt, quam intra Titium, et
1255 Tilurum non longe 'aib huius fontibus fuisse, situs, no-
menque montis Promina dicti demonstrat, tuncque eo
magis Dalmatiam dilatatam censanduim est. Nam Cae-
sar bello civili impeditus, neque vindictam de exercitu
a Dalmatis deleto sumere; neque ipsos coercere po-
1260 tuit, tsed eo composito, leve tributum imponere sat ha^-
buit.
Caesare occiso, Dalmatae se in libertatem denuo
vindicarunt, Romanos exercitus superarunt, et eorum
reliquias Epidamnum (fuga se) recipere coegerunt,
1265 quo tempore Naronam, caeteraque loca (Drilonem)
usque, Dalmatas occupasse argui potest, cum eosdem
pluries Augustum fatigasse scribant, et eadem loca
deinde Dalmatiae adscripta fuerint. De qua Dalmatia
sic aucta Veleii Paterculi verba intelligenda sunt li-
1270 bro 2. Universa Pannonia insolens longe pacis bonis,
et adulta viribus Dalmatia tractu eius gentibus in so-
cietatem adductis, ex constituto arma corripuit. et in-
fra tantus huius belli metus fuit, ut stabilem illum, et
firmatum tantorum bellorum experientia Caesaris
1275 Augusti animum quateret, atque terreret.
Hoc ultimum Illyricum, et Dalmaticum Quintum
bellum Augustus diu per se, et per Tiberium gessit,
quo tandem Dalmatae subacti fuere, ut relati Aucto-
res referunt, a quo etiam Insulares maria infestantes,
1280 compressos Appianus memorat. Deficientes vero Me-
litenos, et Corcyraeos, qui insulas incolunt, propterea
quod mare latrociniis infestum habebant, junditus
delevit, interfectis puberibus, caeteris sub corona ve-
nundatis: Liburnos mari itidem infestos navibus
1285 mulctare satis habuit. His de Illyrico, proximique
mariš dominio usque ad Romanae Monarchiae tempo-
ra observatis, Illyricae orae descriptio ad eadem tem-
pora deducenda est.
130
U istom su četvrtom delmatskom ratu Delmati
oduzeli Liburnima Promonu, a smještaj i ime pla-
nine zvane Promina pokazuje da je ona bila između
Krke i Cetine, nedaleko njenih izvora. Valja sma-
trati da se tada Dalmacija to više proširila. Cezar
naime zapriječen građanskim ratom nije mogao niti
kazniti Delmate zbog vojske koju su uništili, niti ih
obuzdati, nego se zadovoljio da im nametne lagani
danak kad je smirio građanski rat.
Kad je Cezar ubijen, Delmati su se iznova oslo-
bodili, svladali rimske vojske i natjerali njihove pre-
ostatke da se bježeći povuku u Epidamno. Može biti
dokazano da su u to vrijeme Delmati zauzeli Naronu
i ostala mjesta sve do Drima, jer pišu da su u više
navrata iscrpli Augusta, a ta su mjesta zatim bila
pripisana Dalmaciji. Treba razumjeti da se riječi Ve-
le ja Paterkula u drugoj knjizi odnose na tu tako po-
većanu Dalmaciju: čitava Panonija nadaleko objesna
od blagodati mira, i Dalmacija zrelih snaga, privevši
u savez narode na njenu prostoru, pograbile su oru-
žje prema dogovoru. I niže: Toliki je bio strah od to-
ga rata da je potresao i plašio onaj uravnoteženi duh
Cezara Augusta, očvrsnut iskustvom tolikih rato-
va.120
Taj je posljednji ilirski rat, a peti delmatski, Au-
gust dugo vodio osobno i preko Tiberija. U njemu su
Delmati napokon bili podvrgnuti, kako izvješćuju
navedeni pisci. Apijan spominje da je on suzbio i oto-
čane koji su napadali more: Do temelja je uništio ot-
padnike Melitence i Korkirane koji stanuju na otoci-
ma, pobivši muške u punoj snazi, a ostale rasprodav-
ši kao roblje, jer su razbojništvima držali more u po-
gibelji. Zadovoljio se da samo oduzme lađe Liburni-
ma, koji su također bili pogibeljni za more.121 Raz-
motrivši ovo o Iliriku i o gospodstvu nad obližnjim
morem sve do vremena Rimskog Carstva, valja do
istog razdoblja dovesti i opis ilirske obale.
131

Caput II.
DE ILLYRICI ORA MARITIMA.
Illyricam oram a Cerauniis montibus antiquitus
initium (sumpsisse), Graeci et Romani scriptores
5 concordes referunt, sed Graeci Liburnia ipsam termi-
nant; Romani vero ad intima Sinus Adriatici Vene-
toB usque producunt, et Herodotus antiquissimu«
Scriptorum Henetos quoque Illyricam esse gentem
asserit, quos tamen Paphlagonas fuisse Polybius, Livi-
10 us, et Strabo testantur; ideo auctores Illyricam oram
describentes, ordinatim reeensendi sunt, non ut ex eis
(quae adeo iparva, vel depravata extant) certa locorum
distinctio tradi possit; sed tantum, ut observata tem-
porum ratione, Illyricae orae finium diversitas percipi
15 queat, et inde quae apud nonnullos Romanos Scripto-
res obscura, vel confusa videntur, declarari possint.
Horum antiquissimus est Scylax Cariandensis, cuius
textus depravationem conati sunt restituere multi.
Hic Lucae Holstenii amici veteris, et in Geographia
20 antiqua versatissimi ponetur versio, is enim Adriati-
cas oras describens, ait in Periplo.
Tyrrheni.
Post Umbros Tyrrheni sunt: pertingunt autem,
et hi a Tyrrheno mari in Adriaticum, estque Graeca-
25 nica in illis Urbs Spina, et fluvius, ascenditurque in
Urbem adverso flumine ad xx. stadia circiter, et Tyr-
rhenia ab infero mari in Adriaticum usque sinum
porrigitur ab Urbe Piša; ad Spinam tridui itinere.
Celtae.
30 Post Tyrrhenos Celtarum gens sequitur: pars
exercitus relicta in angusto terrarum tractu, usque in
Adriaticum mare, isthic intimus recessus est sinus
Adriatici.
Heneti.
35 Celtas Henetorum gens excipit: per quos Erida-
nus fluit; et ad ipsos a Spina Urbe unius diei naviga-
tio est.
132
II poglavlje
O MORSKOJ OBALI ILIRIKA
Grčki i rimslki pisci složno iznose da je ilirska
obala u davnini započinjala od Keraunskog gorja, no
grčki je omeđuju Liburnijom, a rimski je produžuju
u dubinu Jadranskog mora sve do Veneta. Herodot,1
vrlo star pisac, spominje da su i Heneti ilirski narod,
no Polibije, Li vi je i Strabon ipak svjedoče da su oni
bili Paflagonci.2 Stoga valja redom izložiti autore ko-
ji opisuju ilirsku obalu, ne zato da bi se prema tome
moglo napisati pouzdano razgraničenje mjesta (jer
toga ima tako malo, ili toliko iskrivljeno) nego samo
zato da bi se moglo shvatiti, uzevši u obzir vremenski
proračun, kako su raznolike bile granice ilirske oba-
le, i da bi se prema tome moglo razjasniti ono što se
kod nekih rimskih pisaca čini nejasnim ili zbrka-
nim. Najstariji je od njih Skilak iz Karijande, čiji su
iskrivljeni tekst mnogi pokušali obnoviti. Ovdje će
biti donesen prijevod Luke Holstea, starog prijatelja
i velitkog vještaka u starom zemljopisu.3 On naime
kaže u »Periplu« opisujući jadranske obale:
Tireni
Iza Umbra su Tireni. I oni sežu od Tirenskog
mora u Jadransko. Kod njih je grčki grad Spina s ri-
jekom. 17 grad se uz rijeku uspinje oko dvadeset sta-
dija. Tirenija se od Donjeg mora sve do Jadranskog
zaljeva pruža od grada Pize do Spine tri dana puta.
Kelti
Z^^bl/fr
Za Tirenima slijedi narod Kelta, dio ljudstva
ostavljen na uskom potezu zemlje, sve do Jadran-
skog mora. Tu je Jadranski zaljev najdublje uvučen.
Heneti
Kelte završava narod Heneta, kroz koje teče Eri-
dan. K njima se od grada Spine plovi jedan dan.
133
 Istri.
Post Henetos Istrorum gens est, atque jluvius
40 Ister, exit autem hic jluvius in Pontum, fronte quasi
ad Aegyptum conversa; praeternavigatur Istrianorum
regio unius diei noctisque spario.
Liburni.
Post Istros Liburnorum gens est, in qua gente
45 Urbes maritimae sunt ladera jLiasIdassa./, Aetienites,
Dyirta, Alupci, Olsi, Pedetae, Hemioni: Hi faemina-
rum Imperio reguntur, suntque faeminae istae libe-
rae a viriš, congrediuntur autem cum propriis servis,
virisque vicinarum regionum. Insulae autem huic re-
50 gioni obiacent, quarum quidem nomina recensere
possum, sunt enim et aliae multae absque nomine,
videlicet Apsyrtis /Istris/ Insula stadiorum CCCX.
lata autem CXX. Electrides, Istria jClitriLitria./,
Mentorides. Hae autem Insulae magnae sunt, iuxta
55 est et Arbatis /Catarbatis./ jluvius, navigatio iuxta·
Liburnorum regionem bidui est.
Illyrii.
Post Liburnos gens est Illyriorum, qui oram ma-
ritimam accolunt ad Chaoniam usque, quae iuxta
60 Corcyram Alcinoi Insulam est. In his Oppidum Grae-
c'um est nomine Heraclea, et Portus Sunt et hic Bar-
bari, quos Lotophagos vocant, Hierastamnae, Bulini,
Hyllini, Bulinis contermini Hylli: hi Hyllum Erculis
filium conditorem suum asserunt; sunt autem Barba-
65 ri, habitantque peninsulam paulo minorem Pelopon-
neso: post peninsulam littus directum accolunt. Bu-
lini autem Illyrica gens est. enavigatur Bulinorum
regio die longiori uno usque ad Nestum sinum.
Nesti.
70 Post Nestum deinde sinuosa navigatio est, voca-
tur autem totus hic sinus (Manius), qui uno die* cir-
cumnavigatur /Praeternavigatur./. Sunt autem hoc in
loco Insulae Proteras, Cratia, Olintha 11. stadiorum
intervallo, aut paulo maiori a se invicem dissitae
75 iuxta Pharum et Issam; hic enim nova Pharus iacet
Graeca Insula, atque Issa Insula, et haec Graeca Oppi-
da*. Antequam vero ad Naronem fluvium perveneris,
134
Istri
Iza Heneta je narod Istra, i rijeka Ister. Ta rije-
ka istječe u Pont, gotovo sučelice Egiptu. Uz podru-
čje Istrijana proplovi se u razmaku od jednog dana i
noći.
Liburni
Iza Istra je narod Liburna. Primorski su gradovi
kod tog naroda Jadera /Lijasldasa/, Etijeniti, Diirta,
Alupci, Olsi, Pedeti i Hemioni. Ovima vladaju žene,
i te su žene slobodne od muževa, a opće s vlatitim ro-
bovima i s muževima iz obližnjih krajeva. Pred tim
područjem leže otoci, dakako čija imena mogu na-
brojiti — ima naime i mnogo drugih bez imena — to
jest: otok Apsirtida /Istrida/ od 310 stadija, širok 120,
Elektride, Istrija /KlitriLitrija/, Mentoride. To su ve-
liki otoci. Blizu je i rijeka Arbatis /KatarbatisJ. Plo-
vidba je uz područje Liburna dvodnevna.
Iliri
Iza Liburna je narod Ilira. Oni nastavaju mor-
sku obalu sve do Haonije koja je kod Alkinojeva oto-
ka Korkire. Kod njih je grčki grad imenom Herakle-
ja i luka. I ovdje su barbari koje nazivaju Lotofa-
zima, Hijerastamni, Bulini, Hilini i Hili koji međaše
s Bulinima. Oni spominju da je njihov utemeljitelj
Heraklov sin Hil, no ipak su barbari. Stanuju na po-
luotoku malo manjem od Peloponeza, a iza poluoto-
ka nastavaju ravnu obalu Bulini, koji su ilirski na-
rod. Područje se Bulina proplovi za jedan duži dan
sve do zaljeva Nesta.
• ! ' · ,
Nesti
Plovidba je zatim iza Nesta krivudava, a čitav
se taj zaljev naziva Manijskim. Oplovi se* /Mimo
njega se proplovij za jedan dan. Na tom su mjestu
otoci Protera, Kratija i Olinta, raspoređeni na među-
sobnom razmaku od jedanaest stadija ili malo ve-
ćem, kod Fara i Ise. Ovdje naime leži grčki otok no-
vi Far, i otok Isa, i ti grčki gradovi* Prije no što do-
đeš do rijeke Narona, pruža se u more prostran kraj,
135
 ατηρία regio in mare provenit, atque Insula Uttori
vidna nomine Melita, tum alia huic vidna, quae Cor-
80 cyra nigra vocatur* /Et plurimum dbest promontorio
suo haec insula./, altero autem promontorio iuxta Na-
ronem fluvium excurrit, distat a Melita stadiis XX.
a continenti autem terra stadiis 8.
Manu.
85 Post Nestos vero Naron jluvius est, aditu satis
amplo, nam et triremes, et Naves illum subeunt ad
Emporium usque LXXX. stadiis sursum a mari di-
stans. Hi autem genere Illyrii sunt nomine Manu. La-
cus autem introrsum iuxta Emporium illud magnus
90 est, usque ad Autariatas Illyricam gentem pertingens,
in quo lacu Insula est CXX. stadiorum, culta admo-
dum et jertilis. Ex hoc lacu Naro amnis profluit, et
a Narone ad fluvium Arionem diei navigatio est: post
Arionem fluvium dimidii diei cursu, Cadmi et Har-
95 meniae saxa sunt, templumque procul ab Arione flu-
vio, a dicto /lumine navigatur ad Emporium Buthoam.
Encheles, sive Enchelii.
Encheles quoque Illyrica gens est, vidna Rhizu-
nitis, a Buthoa ad Epidamnum Urbem Graecam diei
100 noctisque navigatio est: iter autem tridui.
Illyrii.
Taulantii sunt gens Illyrica, in qua Civitas Epi-
damnus, quam jluvius allabitur nomine Palamnus.
Ex Epidamno, Apolloniam usque Graecam Urbem iter
105 biđui est: ApoZZonia autem L. stadiis a mari distat, et
Aeas amnis Urbem praeterfluit; ab Apollonia in
Amantiam sunt stadia CCCXXX. iuxta Apolloniam
Aeas fluvius ex Pindo monte ortus, defluit versus
Oricum interius in sinum lonium: Ab Amantia autem
110
stadiis LX. in mare effluit: omnibus hisce gentibus in
mediterraneis contermini sunt Atintanes, supra Ori-
dam et Chaoniam, usque ad Edoniam; in Chaonia
regione exigua quaedam Insula esse jertur, nomine
Erythia. Huc Gerionem venisse perhibent, et boves
115 pauisse, circa fiaec loca Ceraunii montes sunt in Epiro,
quibus insula exiguo nomine Sason obiacet, hine ter-
tia diei parte Oricum namgatur.
136
i blizu je obali otok imenom Melita, zatim je njemu
bliz drugi, koji se naziva Crnom Korkirom* li taj je
otok najudaljeniji svojim rtom/, dok drugim rtom
strši kod rijeke Narona. Od Melite je udaljen dvade-
set stadija, od kopna osam stadija.
Maniji
Iza Nesta je rijeka Naron s dosta prostranim pri-
stupom. Uz nju se naime uspinju i troveslarke i la-
đe sve do trgovišta udaljenog gore od mora osamde-
set stadija. Oni su rodom Iliri, a imenom Maniji. U-
nutra je kod onog trgovišta 'veliko jezero koje do-
pire sve do ilirskog naroda Autarijata. Na jezeru je
otok od 120 stadija, temeljito obrađen i plodan. Iz
tog jezera izvire rijeka Naron. Od Narona do rijeke
Ariona plovi se jedan dan. Iza rijeke Ariona su na
pol dana kretanja stijene Kadma i Harmonije, i sve-
tište podalje od rijeke Ariona. Od spomenute se ri-
jeke plovi k trgovištu Butoji.
Enheli ili Enheliji
I Enheli su ilirski narod, blizu Rizunitima. Od
Butoje se do grčkog grada Epidamna plovi dan i noć,
a kopnom se putuje tri dana.
Iliri
Taulanti su ilirski narod kod kojega je grad Epi-
damno. Oplakuje ga rijeka imenom Palamno. Iz Epi-
damna je dva dana puta do grčkog grada Apolonije.
Apolonija je pak udaljena od mora pedeset stadija, a
uz grad teče rijeka Eas. Od Apolonije u Amantiju je
330 stadija. Rijeka Eas koja izvire iz planine Pinda
otječe kod Apolonije prema Oriku više unutra u Jon-
sko more, te se u more ulijeva šezdeset stadija od
Amantije. Sa svim ovim narodima u unutrašnjosti
međaše Atintani iznad Oridje i Haonije, sve do Edo-
nije. Priča se da je u haonskom području neki mali
otok imenom Eritija. Tvrde da je onamo došao Ge-
rion i pasao goveda. Otprilike uz ta mjesta su Ke-
raunske planine u Epiru. Pred njima leži otok neznat-
na imena Sason. Odavde se za trećinu dana plovi u
Ori/c.
137
 Ofici.
Orici Amantiae regionem incolunt. Amantienses
120 autem Illyrii a Bulinis /Bullionibus./ hucusque per-
tingunt. Ostium vero Ionu sinus a Cerauniis monti-
bus est usque ad lapygium promontorium, traiectus
autem Ostii huius sinus a Cerauniis montibus (ad}
Hydruntum oppidum lapygiae, J O. circiter stadiorum
125 est, quidquid intra est, sinus lonius vocatur. In Ađrio
crebri sunt portus, idem autem est Adria et lonius.
Scylacem sequitur Sdhimnus Chius, qui oram
maritimam ad Nicomedem Regem Bithyniae per-
scripsit, quem Marciani Heracleote nomine vulgatum,
130 nuper idem Holstenius vertit.
Europa.
360.
Post Italiam stotim occurrit lonium mare
Ad cuius Ostium atque fauces ultimi
135 lapyges accolunt; sub his Oenotrii, et
Messapiorum portus est Brundusium
Montesque trans fretum obiacent Ceraunii.
Umbri dein Messapiis sunt proximi
Quos delicatae deditos vitae ferunt
140 Aetatem agentes Lydio plane more
Sequitur deinde mare, quod Adriaticum vocant
Theopompus eius optime explicat situm,
Quod qua peninsulam facit cum pontico,
Ibi Insulas similes Cycladibus obtinet,
145 Quarum quidem alias nuncupant Apsyrtides,
Electridasque, sed alias Liburnidas,
Feruntque nonnulli sinum hunc Adriaticum
Turbis quibusdam barbarorum cingier
Ad L. supra. C. Miriades
150 Agrum optimum atque jertilem colentium
Ferunt enim, et pecora gemellos gignere
Sed aer illos ambiens a Pontico
Differt, licet parum invicem distent loco
Neque enim nivosus est, nec asper frigore;
155 Sed pluvius usquequaque, et humidus manet,
Mutationes turbidas citasque habens
Aestate praesertim atque crebros turbinum,
Et julminum iactus, et istic quos loct
Dicunt Typhonas; L. autem oppida
138
Orici
Orici nastavaju područje Amantije. Amantinski
pak Iliri dopiru od Bulina /Buliona/ sve do ovdje.
Vrata Jonskog zaljeva su od Keraunskih planina sve
do japigijskog rta. Prijelaz vrata toga zaljeva od Ke-
raunskih planina do grada Hidrunta u Japigiji izno-
si oko 500 stadija. Sve što je unutar toga naziva se
Jonskim zaljevom. U Jadranu su brojne luke, Jadran
i Jonski zaljev su naime isto.1
Za Skilaikom slijedi Skirnno s Hija koji je mor-
sku obalu opisao za kralja Bitinije Nikomeda. Objav-
ljen je pod imenom Marcijana iz Herakleje,5 a ne-
davno ga je preveo isti Holste:"
Europa
360.
Nakon Italije odmah nailazi Jonsko more.
Uz njegova vrata i tjesnac kao posljednji
stanuju Japigi. Ispod njih su Enotriji i
luka Mesapa Brunduzij.
Preko mora nasuprot leži Keraunsko gorje.
Zatim su vrlo blizu Mesapima Umbri.
Pričaju za njih da su odani lagodnom životu,
provodeći svoj vijek na potpuno lidijski način.
Zatim slijedi more koje nazivaju Jadranskim.
Teopomp7 najbolje objašnjava njegov smještaj.
Gdje ono tvori poluotok s pontskim morem,
tu obuhvaća otoke slične Kikladima.
Jedne od njih nazivaju Apsirtidama
i Elektridama, ali druge Liburnidama.
Neki pričaju da je taj Jadranski zaljev
opasan nekakvim mnoštvima barbara,
do pedeset preko sto mirijada,
koji nastavaju izvrsno i plodno zemljište.
Kažu naime da i stoka koti dvojke.
No i podneblje koje ih okružuje razlikuje se
od pontskog, iako su međusobno malo udaljena:
niti je naime snježno, niti oštre hladnoće,
nego neprekidno ostaje kišno i vlažno.
Brzo se i burno mijenja,
osobito ljeti, i ima česte udare vrtloga
i munja, koje na tim mjestima
nazivaju »tifonima«. Pedeset je pak gradova
139
 Venetorum in intimo recessu sunt sita,
Hos transiisse ex Paphlagonum solo ferunt,
Laresque constituisse ad Adriae sinum:
Venetos sequuntur Thraces, Istri uti vocant,
luxtaque eos duae sitae sunt Insulae,
Quas optimum proferre stannum existimant.
Supra hasce degunt Istriani, et Mentores,
Eridanus hic jert succinum pulcherrimum,
Id lachrymam esse saxeam pellucidam,
Stillamque, quam altae populi exsudent ferunt,
Olimque contigisse nonnulli asserunt,
Incendium Phaetontis haec circa loca,
Ideoque turbas incolarum omnes adhuc,
Incedere citra veste, et habitu lugubri,
Terras deinceps adiacentes proxime,
Illis Pelagones, et Liburni possident,
Queis Bulinum deinde adhaeret natio,
Post hosce mox peninsula ingens Hyllica est,
Quae Peloponneso comparier potest,
Sed Oppida illic XV. colere asserunt,
Hyllos originis quidem Graecanicae,
Quorum auctor Hyllus gnatus Herculis fuit,
Malo propinquorum tamen contagio,
Feruntur evasisse Barbari,
Ut asserunt Timeus, et Erathostenes,
185 Ac propter illos Issa nomine Insula est,
Syracusiorum continens Coloniam,
Porrecta deinceps Illyris, quamplurimas
Gentes coercet: Nam frequentes admodum
Extare turbas hominum in Illyride ferunt,
Quorum una pars remota degit a mari,
Pars alia littus Adriae internum occupat,
Pars obtemperat Regiae potentiae,
Pars alia servit unius libidini,
Pars legibus vivit suis: piissimos
Eos ferunt, iustosque, et hospitibus bonos,
Civilem amare societatem maxime,
Studere vitae, et moribus cultissimis
Abhinc distat haud procul Pharus Insula
Pariorum habens Coloniam, atque Corcyra
Quae nigra dicitur Cnidi Colonia:
Praedicta regio maximum complectitur
140
Veneta smješteno na najuvučenijem dijelu mora.
Pričaju da su oni prešli s paflagonskog tla
i udomili se uz Jadranski zaljev.
Za Venetima slijede Iračani, Istri — kako se zovu,
i uz njih su smještena dva otoka,
za koje se smatra da daju izvrstan kositar.
Iznad njih borave Istrijani i Mentori.
Eridan ovdje nosi vrlo lijep jantar.
Pričaju da je to blistava kamena suza
i kap koja se cijedi iz visokih jablana.
Neki spominju i da se nekoć zbio
oko tih mjesta Faetontov požar
i da zato sve mnoštvo stanovnika sve dosad
stupa u crnoj odjeći i žalobna držanja.
Zemlje koje zatim leže najbliže uz njih
posjeduju Pelagonci i Liburni.
Na njih se zatim nastavlja narod Bulina.
Iza njih je ubrzo golemi Hilički poluotok
koji se može usporediti s Peloponezom,
no pričaju da ondje petnaest gradova nastavaju
Hili, dakako grčkoga podrijetla.
Njihov je začetnik bio Herkulov sin Hil,
no priča se da su zbog štetnog dodira sa susjedima
ipak postali barbarima,
kao što spominju Timej8 i Eratosten.9
A blizu njih je otok imenom Isa,
na kojem je kolonija Sirakužana.
Zatim se pruža Ilirida koja obuhvaća
vrlo brojne narode: pričaju naime da u Iliridi
postoje vrlo brojna mnoštva ljudi.
Dio ih živi udaljen od mora,
dio zauzima unutrašnju obalu Jadrana.
Dio se pokorava kraljevskoj vlasti,
dio služi samo zadovoljstvu,
dio živi po vlastitim zakonima, i kažu
da su ti najpobožniji, pravedni i dobri prema
namjernicima,
da vrlo vole građansku zajednicu
i teže uljuđenom životu i običajima.
Odavde je vrlo blizu otok Far,
s kolonijom Parana, i Korkira
koja se naziva Crnom, kolonija Knida.
Spomenuto područje obuhvaća vrlo veliko
141
 Lacitm; accole Lychnitim illum nominant,
Huic tractui Insula est propinqua, in qua diem,
Vitae supremum obiisse Diomedem ferunt,
205 Et inde Diomedea dicta est nomine,
Supra hosce Phrygi sunt /eri, atque Barbari,
Et Civitas Epidamnus imminens mari,
Originis Graecae Colonia Corcyrae,
Superque Phrygos Enchelei sunt siti,
210 Queis imperasse Cadmus olim dicitur,
Vidna proxime his iacet Apollonia,
Corinthiorum Corcyraeorumque opus,
Et Oricus moritima Graeca Ciwiias,
Quam condiderunt Euboenses Ilio
215 Capto, repulsi ad ea loca ventorum impetu
Deinde Thesproti
Schimnum sequitur Dionysius Afer, sive Alexan-
drinus in Periegesi
Quin etiam expansus est lapygiam ad terram
220 Inde vero dilatatum protenditur Adrium salum
Ad Boream, sed sursum ad Occiduum recessum serpit
Quod etiam lonium accolae dixerunt,
Duas vero continentes eructat; intranti quidem
Dextram ad manum cernitur Illyris terra
225 Dalmatia vero ultra /supra/ martiorum solum virorum
Ad Laevam vero Ausoniorum expanditur immensus
Isthmus
378.
At deinceps post hos Calabricae sedes terrae,
230 Gentesque lapygum extensae usque ad Hyrium
Maritimam: Hyrium ubi trahitur Adrium salum,
Mare in finitimum Aquileense ubi condita est,
Urbs Tergestorum intimis in jinibus maris.
Tot quidem Ausoniam drcum depascuntur terram,
235 inde autem ad auroram conversum circumvolvitur
salum
Littora subradens Liburnica circumque firmam
Hylleorum terram omnem quaecunque adiacet
Isthmo
240 Bullineorumque littora. Post vero immensum
tractum ducens,
Illyricam circum terram volvitur usque ad iugum,
Montesque excelsos, quos Ceraunios vocant:
142
jezero. Stanovnici ga nazivaju Hhnitom.
Blizu je tome potezu otok na kojem je,
pričaju, umro Diomed,
i zbog toga je nazvan Diomedeja.
Iznad njih su divlji i barbarski Frigi,
i grad Epidamno koji se nadvija nad more,
grčkoga podrijetla, kolonija Korkire.
Iznad Friga su smješteni Enheleji.
Priča se da im je nekoć zapovijedao Kadmo.
Vrlo im blizu leži susjedna Apolonija,
djelo Korinćana i Korkirana,
i primorski grčki grad Orik
koji su osnovali Eubejci pošto je zauzet
Ilij, odbačeni do tih10
mjesta naletom vjetrova.
Zatim Tesproti
Za Skimnom slijedi Dionizije Afrički ili Alek-
sandrijski u »Periegezi«:
jer se širi do japigijske zemlje,
Jadransko se more odatle prošireno pruža
k sjeveru, ali gore zaljev svija k zapadu.
Stanovnici uza nj nazvali su ga također Jonskim.
Udara pak o dva kopna. Onome koji ulazi
na desnu se ruku razabire ilirska zemlja
i preko nje /iznad nje/ Dalmacija, tlo ratobornih
muževa;
na lijevu se pak pruža golema prevlaka Auzonaca.
378.
A zatim su poslije njih naselja kalabrijske zemlje
i plemena Japiga protegnuta sve do primorskog
Hirija, do Hirija gdje se Jadransko more uvlači
u susjedno Akvilejska more, gdje je osnovan
grad Tergestd na samom kraju mora.
Toliko ih se hrani oko auzonske zemlje.
Zatim more opet zaokreće i svija se prema istoku
tarući liburnsku obalu, oko čitava kopna
Hila koje god leži uz prevlaku
i oko obale Bulina. Nakon toga se golemim prostorom
svija oko ilirske zemlje sve do kose
i visokih planina koje nazivaju Keraunskim.
143
 Illum autem circa sinum videas insignem tumulum,
245 Tumulum quem Harmoniae, Cadmique fama dicit;
Illic enim in in serpentem flexuosum genus mutati
sunt,
Quando Isme.no opulentam post senectam migrarunt
Ubi ipsis prodigium illud Dii fecerunt; circa namque
250 terram
Illam utrinque sita sunt duo saxa
Quae ambo concurrunt agitata, cum aliquod
principium
Est incolis mali quod advolvitur ipsis
255 481.
Verum quum Adriatici sinistrum alveum mariš
Intraveris in navi lapygiam in terram
Invenies fortis Diomedis confestim Insulam
Quo heros venit, infensa Venere
260 Quando peroptatorum adiit gentem Iberorum
Suae Uxoris consiliis, malevolae Aegialeae
Deinceps autem mariš ad ortum lonii
Absyrti Insularum apparet immensus tractus
Quas olim Colchorum filii incursarunt, quando
265 defessi fuerunt
Deinceps autem post has Liburnicae sitae sunt
Verum ad Austrum post saltus Ceraunios navi
currenti
Insulae apparent ex ulteriori loco Ambraciotarum
270 Atque pinguis Corcyra charum solum Alcinoi.
In his tribus Graecis auctoribus qui Antiquiorum
de Adriatica ora opiniones tradunt, observanda sunt
nomina quaedam populorum et Locorum, quae apud
Romanos Historicos sive Geographos non reperiuntur,
275 et sicut in statuendo Illyrico a Cerauniis montibus ad
Hyllos usque vel Bulinos comveniunt, ita Liburnos et
Istros ab Illyriis concordes excludunt, multa etiam
obscura continent, quae ut rectius intelligi possint,
infra {/Capite 4./} quando de Adriatici navigationis
280 variatione tractabitur, explananda erunt. Hos sequi-
tur Strabo, qui Illyricam orani describens ait:
Pertingit Pannonia etiam usque ad Dalmatiam,
et fere Sardiaeos /Ardiaeos/ versus meridiem si pro-
ficiscatur. Quidquid autem regionis ab intimo Adnae
285 sinu, usque ad Sardiaeos /Ardiaeos./, et Rhizonicum
144
Oko toga ćeš zaljeva vidjeti znamenit humak,
humak za koji priča kaže da je Harmonijin i Kadmov.
Ondje su naime preobraženi u savitljivi zmijski soj,
kad su poslije bogate starosti prešli od Izmena
na mjesto gdje su im bogovi izveli to čudo. Naime
oko te zemlje
s obje su strane smještene dvije stijene
koje se obje miču i sudaraju kada započinje neko
zlo za stanovnike, koje se na njih valja.
481.
Kad pak uđeš u lijevi zaljev Jadranskog mora
u lađi u japigijsku zemlju,
odmah ćeš naći otok srčanog Diomeda,
kamo je junak došao pošto je uvrijedio Veneru
kad je stigao k željenom iberskom narodu,
po spletkama svoje žene, zlurade Egijaleje.
Zatim se na istoku Jonskog mora
vidi golemi potez Apsirtovih otoka
na koje su nekoć naletjeli iscrpljeni sinovi Kolšana.
Poslije njih su zatim smješteni Liburnski otoci.
Lađi koja nakon keraunskih šuma krene na istok
pokazuju se kao posljednji otoci Ambrakijaca
i plodna Korkira, milo Alkinojevo tlo.11
Kod ove trojice grčkih autora koji prenose mi-
šljenja starijih o jadranskoj obali valja razmotriti
neka imena naroda i mjesta koja se ne nalaze kod
rimskih povjesničara ili zemljopisaca. Kao što se sla-
žu postavljajući Ilirik od Keraunskih planina sve do
Hila ili Bulina, tako složno i isključuju Liburne i
Histre iz Ilira. Sadržavaju također i mnogo toga ne-
jasnoga, a da bi se to moglo ispravni je razumjeti, va-
ljat će to objasniti niže (u četvrtom poglavlju), kad
se bude raspravljalo o promjenama u plovidbi Jadra-
nom. Za njima slijedi Strabon, koji u opisu ilirske
obale kaže:
Panonija seže čak sve do Dalmacije i gotovo do
Sardijejaca lArdijejaca/', ide li se k jugu. Sva pak
krajina koja se pruža od najuvučenijeg zaljeva Ja-
drana do Sardijejaca /Ardijejaca/ i Rizoničkog zalje-
145
 sinum protenditur, montosum est, interpositum mari
et Pannonibus; atque hine sane videtur, non in-
commode initium nos facturos continenti oratione,
ambitum istum solum descripturos, poučiš modo re-
290 petitis, eorum, quae supra dicta fuerunt. Docuimus e-
nim, in Italiae descriptione primos in Illyrici ora ma-
ritima esse Istros, conterminos Italiae et Carnis: Prin-
cipesque nostros hodie Italiae fines ađ Polam usque
Istriae Urbem protulisse; hi igitur fines circiter DCCC.
295 stadia ab intimo sinus absunt, totidemque Stadia sunt a
Promontorio, quod est ante Polam situm od Anconam,
Venetico agro ad dexteram relicto. Tota ora Istriae
stadiorum 1300. sequitur lapodum ora stadiorum M.
siti sunt lapodes sub Albio monte, qui finiš est Alpi-
300 um admodum alto, ac partim ad Pannonios et Istrum
pertingunt, partim ad Adriam: bellicoso gens, sed ab
Augusta Caesare prorsus defatigata: Urbes eorum Me-
tulum, Arupinus, Monetium, Vendum, regio est inops,
Zea f ere et Milio victitant: armatura Us Galilea: notis
305 compuncta sunt corpora in morem reliquorum Illyrio-
rum et Thracum. Post lapodum oram Liburnica succe-
dit, longior priore stadiis D. est in ea ora jluvius, q'uo
adverso subvehuntur merces usque ad Urbem Scardon
et Liburna: luxta totam quam explicavi oram Insulae
310 sunt Absyrtides, ubi Medea dicitur fratrem suum Ab-
syrtum interfecisse, qui ipsam persequebatur. Dein-
ceps est Cyractica pone lapodes. Sequuntur Libar-
nicae numero 40. tum aliae, notissimae autem Issa,
Tragurium ab Issensibus conditum. Pharus quae olim
315 Parus Pariorum Colonia, patria Demetrii Pharii. Tum
ora maritima Dalmatarum, et Navale eorum Salona,
est haec gens ex earum numero, quae, diuturnum cum
Romanis bellum gesserunt. Habuit Oppida memoratu
digna ad L. de quibus et Urbes nonmillae Salona, Pri-
320 amo, Ninia, Sinotium novum ac vetus, ab Augusta
ista sunt combusta, est et Andretium Castellum pro-
be munitum, et Dalminium magna Urbs, unde nomen
genti; eam Urbem Našica exiguam redegit, agrumque
pecori pascuum ob incolarum avaritiam. Proprium
325 hoc habent Dalmatae, quod singulis ocieniis agros
denuo dividunt, nam quod nulla utuntur, id respectu
vicinorum Italorum eis est peculiare: alioguin iđ cum
146
va brdovita je i leži između mora i Panonaca. I uisti-
nu se čini da ćemo odatle posve zgodno započeti s go-
vorom o kopnu, namjeravajući opisati samo taj obi-
lazak i ponovivši tek malo od onoga što je gore bilo
rečeno. Poučili smo naime u opisu Italije da su Istri
prvi na morskoj obali Ilirika, međašeći s Italijom i
Karnima, i da su naši carevi danas pomaknuli gra-
nicu Italije sve do grada Pole u Istriji. Ta je dakle
granica udaljena oko 800 stadija od vrha zaljeva, a
isto je toliko stadija od rta smještenog pred Polom
do Ankone, ostavivši s desna venetsko zemljište. Či-
tava obala Istrije ima 1300 stadija. Slijedi obala Ja-
poda od 1000 stadija. Japodi su smješteni pod plani-
nom Albijem koja je vrlo visok završetak Alpa, a
dopiru dijelom do Panonaca i Istra, a dijelom do Ja-
drana. Ratoboran narod, no Cezar ih je August pot-
puno skršio. Njihovi su gradovi Metul, Arupin, Mo-
netij i Vend. Područje je siromašno: gotovo se
prehranjuju ječmom i prosom. Naoružanje im je gal-
sko, a tijela su izbodena znacima po običaju ostalih
Ilira i Tračana. Za obalom Japoda slijedi liburnska,
dulja od prethodne 500 stadija. Na toj je obali rijeka
uz koju se roba dovozi sve do grada Skardon i Li-
burna. Duž čitave obale koju sam opisao su otoci
Apsirtide. Priča se da je tu Medeja ubila svoga bra-
ta Apsirta koji ju je progonio. Zatim je kod Japoda
Kiraktika. Slijede liburnski, 40 na broj, a onda i dru-
gi. Najpoznatiji su pak Isa, Tragurij koji su osnovali
Isejci, Far koji se nekoć zvao Par, kolonija Parana,
domovina Demetrija Farskog. Zatim je morska oba-
la Dalmata i njihova luka Salona. To je jedan od
onih naroda koji su dugo ratovali s Rimljanima, imao
je do pedeset naselja dostojnih spomena, medu ko-
jima su i neki gradovi: Salona, Prijamo, Ninija, Novi
i Stari Sinotij koje je spalio August. Tu je i valjano
osigurana tvrđava Andretij i veliki grad Dalminij
po kojemu se narod zove. Taj je grad Nazika učinio
neznatnim, a zemljište pasištem za stoku, jer su sta-
novnici bili pohlepni. Posebnost je Dalmata da sva-
kih osam godina iznova dijele polja. Sto se naime ne
služe nikakvim [noucem], to je njihova posebnost u
odnosu prema susjednim Italcima, a inače im je za-
147

multis Barbaris habent commune, quod numismate
inter se non utuntur. Porro mons, cui nomen Ardium,
330 Dalmatiam mediam secat; ut aLtera eius pars ad ma-
re spectet: altera in diversum, sequitur Naro amnis,
et qui apud eum sunt Daorizi, Ardiaei, Plerei, quo-
rum his propinqua est Melaena Insula, Corcyra appel-
lata et Urbs a (Cnidiis) condita, Ardiaeis vidna est
335 Pharos, ante Paros dicta: est enim a Pariis condita.
(Varalios) autem pošten dixerunt Ardiaeos. Sed hos
a mari in mediterranea abegerunt Romani, coege-
runtque agriculturae vacare. Est autem regio, ea ste-
rilis atque aspera, neque agricolis conveniens. Itaque
340 ea gens tantum non funditus periit. Quod quidem
aliis quoque in eo tractu gentibus usu venit: quorum
enim summa olim juit potentia, nunc, vel omnino
nulli sunt, vel ad imam redacti conditionem, ut de
Gallis Boii et Scordisci, de Illyriis Autariatae, Ardiaei,
345 Dardani, de Thracibus Triballi, primum a se invicem
attriti, deinde a Macedonibus et Romanis prorsus
oppressi. Post Ardiacorum et Pleraeorum oram Rhize-
orum sinus et Urbs, aliaque Oppida, et Orilo jluvius,
quo adverso navigatur Orientem versus, usque ad
350 Dardanicam; attingit autem Macedonicas et Pannoni-
cas gentes versus meridiem, sicut et Autariatae et
Dassaretii, aliique populi, aliis partibus se et Auta-
riatas attingunt.
et descripta Dardania.
355 Post sinum Rhizicum Lissus est, et Acrolissus, et
Epidamnus a Corcyraeis condita.
inde ad Ceraunios usque Montes.
Et Montes Ceraunii initium faucium sinus Ionu,
et AdriaticL Fauces enim utrique sunt communes,
360 eoque tantum differunt, quod primae mariš seu ex-
teriori parti nomen lonii tribuitur, Adriae autem in-
teriori usque ad intimum sinus recessum, quamquam
hodie totum mare hoc nomen gerit.
Et relatis de lonio, et Adriatico antiquorum
365 opinionibus.
Quae supra hane sita est regio montuosa est, tota
frigida, ac nivalis, maximeque ad Septentrionem ver-
git, ita ut vites rarae sini, et in editis, et in planis
locis. Hae sunt Pannonum montanae Planicies versus
370 meridiem ad Dalmatas usque, et Ardiaeos pertinen-
148
jedničko s mnogim barbarima to što medu sobom ne
upotrebljavaju novac. Zatim planina kojoj je ime
Ardij siječe sredinom Dalmacije tako da jedan njen
dio gleda na more a drugi na suprotnu stranu. Slijedi
rijeka Naron, i oni koji su kod nje: Daorizi, Ardijejci
i Plereji. Ovima je blizu otok Melena, nazvan Kor-
kirom, i grad koji su osnovali Knidani. Ardijejcima
je susjedan Far, ranije zvan Par. Osnovali su ga na-
ime Parani. Kasnija su pokoljenja Ardijejce nazvala
Varalijima, no Rimljani su ih od mora odveli u ko-
pno i prinudili ih da se bave poljodjeljstvom. To je
pak područje neplodno i krševito, te ne odgovara
zemljoradnicima. Stoga taj narod samo što nije pot-
puno propao. To je uostalom postalo uobičajeno i za
druge narode na onom prostoru. Oni naime koji su
nekoć bili najmoćniji sada ili uopće ne postoje ili su
svedeni na vrlo bijedno stanje. Tako su se prvo uza-
jamno satrli od Gala Boji i Skordisci, od Ilira Auta-
rijati, Ardijejci i Dardanci i od Tračana Tribali, a
zatim su ih potpuno potlačili Makedonci i Rimljani.
Iza obale Ardijejaca i Plereja je zaljev i grad Rizeja-
ca, drugi gradovi i rijeka Drilon uz koju se plovi pre-
ma istoku sve do dardanske zemlje. Ona pak prema
jugu dodiruje makedonske i panonske narode, baš
kao što se Autarijati, Dasareti i drugi narodi na dru-
gim stranama dodiruju međusobno i s Autarijatima.
Ϊ opisa vši Dardani ju:
Nakon Rizičkog zaljeva je Lis, i Akrolis, i Epi-
damno koji su osnovali Korkirani.
Zatim sve do Kerauruskog gorja:
I Keraunske planine, početak vrata Jonskog i
Jadranskog mora. Ždrijelo je naime zajedničko i jed-
nom i drugom, i razlikuju se samo time što se ime
Jonskoga pridjeljuje prvom ili vanjskom dijelu mo-
ra, a ime Jadranskoga 'unutarnjem, sve do samog
vrha zaljeva, iako danas to ime nosi čitavo more.
A iznijevši mišljenja starih o Jonskom i Jadran-
skom moru:
, , Područje smješteno iznad njega je brdovito, či-
tavo je hladno i snježno i ponajviše okrenuto k sje-
veru tako da je loza rijetka i na povišenim i na rav-
nim položajima. To su brdske zaravni Panonaca, koje
na jug dopiru sve do Dalmata i Ardijejaca, prema
149
 tes, versus septentrionem ad Istrum desinentes, ver-
sus ortum Scordiscos attingentes ad Montes Macedo-
num et Thracum. Autariatae autem maxima fuit, et
optima Illyriorum gens, cui guondam contro Arđiaeos
375 bellum perpetuum fuit de Sale, qui in confinio co-
quebatur, ex qua verno tempore, ex quadam convalle
defluente hausta, et per quinque dies reposita, pactum
erat, ut Solina alternis fruerentur vicibus; pactis post-
habitis bellis decernebant; Sed Autariatae cum Tri-
380 ballos domuissent, qui ab Agrianibus usque ad Istrum
XV. dierum itineris spacium occupabont, supra alios
etiam Thracas et Illyrios sese extulerunt, sunt autem
potentia sua exuti prius a Scordiscis, deinde ab ipsis
Romanis, qui Scordiscos etiam đebellarunt, diuturna
385 «sos potentia. et infra. Quemadmodum autem Illyrtci
oram describentes, usque ad Ceraunios Montes pro-
gressi sumus, qui extra Illyrici montes siti, šuum ta-
men proprium habent terminum. et descriptis gen-
tibus intra Dyrrachium, et Ceraunios Montes. His
390 porro Epirotis admixtae sunt Illyricae gentes. item,
neque desunt, qui omne id, quod ad Corcyram usque
est regionis, Macedoniam appellant, eam asserentes
causam, quod et tonsura, et lingua, et chlamyde, aliis-
que id genus Macedonicis utuntur, nonnuli etiam du-
395 plići sermone. item, in viam incidunt, et qui ab Apol-
lonia, et qui a Dyrrachio proficiscuntur. Tota haec
νια Ignatia vocatur, prima pars ad Candaviam Illyrici
Montem per Urbem Lychnidum, et Pylonem, qui lo-
cus in via distinguit a Macedonia Illyricum inde
400 Tessalonicam usque.
Haec Strabo partim e veteribus Geographis, par-
tim de sui temporis Illyrico tradit, quod ad quartum
annum Tiberii, quo Strabonem scripsisse constat, re-
ferendum est; et sicuti cum caeteris convenit a Ce-
405 rauniis montibus ad intima usque sinus Adriatici Illy-
ricum extensum fuisse, ita fixum aliquem, certumve
eius terminum in intimo sinus non ponit, et quamvis
primos in Illyrici ora maritima Istros conterminos
Italiae et Carnis ponat, tamen utrum Italiae an Hly-
41
0 rico tribuerentur Carni, non distinxit. Quos antequam
Augustus rerum potiretur Illyrico tributos, ex Appi-
ano /Civilium 5./ apparet. Caesar et Antonius totum
Romanum Imperium inter se denuo partiti sunt, fece-
150
sjeveru prestaju kod Istra, a prema istoku dodiruju
Skordiske kod makedonskih i tračkih planina. Auta-
rijati su pak bili najveći i najbolji ilirski narod. Ne-
koć su neprekidno ratovali s Ardijejcima zbog soli
koja se isušivala u pograničnom području. Bilo je
dogovoreno da se naizmjence služe solanom, pošto
se iz nje u proljeće isuši voda koja je otjecala iz ne-
ke kotline, i ostavi se pet dana. No sporazume su za-
nemarili i ogledavali se u ratovima. No kad su Auta-
rijati pobijedili Tribale koji su zapremali prostor od
petnaest dana puta od Agrijanaca sve do Istra, izdi-
gli su se i nad ostale Tračane i Ilire. Moći su ih naj-
prije lišili Skordisci, a zatim i sami Rimljani koji su
pobijedili i Skordiske, čija je moć bila dugotrajna. I
niže: Kafco smo opisujući obalu Ilirika uznapredo-
vali do Keraunskih planina, koje su smještene van
gorja Ilirika i imaju svoju vlastitu medu... I opi-
sa vši narode između Dirahija i Keraunskih planina:
Ovim su dakle Epirotima primiješani ilirski narodi.
Zatim: Ima ih koji sav kraj sve do Korkire nazivaju
Makedonijom, navodeći kao razlog to što upotreblja-
vaju makedonski način sisanja, jezik, odjeću i dru-
go te vrste, a neki i dva jezika. Zatim: I oni koji po-
laze od Apolonije i oni koji polaze od Dirahija stu-
paju na cestu: čitava se cesta zove Ignacija. Prvi j o j
je dio do brda Kandavije u Iliriku kroz grad Lihnid
i Pilon. To mjesto na putu razgraničuje Ilirik od Ma-
kedonije ... zatim sve do Tesalonike.12
Ovo Strabon piše dijelom prema starim zemljo-
piscima, a dijelom o Iliriku svoga doba, što treba
smjestiti oko četvrte godine vladavine Tiberija, pod
kojim je Strabon sigurno pisao. Slaže se doduše s
ostalima da se Ilirik protezao od Keraunskih planina
do vrha Jadranskog mora, ali mu ne postavlja nika-
kvu čvrstu ili pouzdanu granicu na vrhu zaljeva.
Premda stavlja Istre prve na morskoj obali Ilirika,
međašeći s Italijom i Karnima,n ipak nije razlučio
pridjeljuju li se Karni Italiji ili Iliriku. Iz Apijana /u
petoj knjizi »Građanskih ratova«/ se vidi da su se oni
pridjeljivali Iliriku prije no što je zavladao August:
Cezar i Antonije iznova su medu sobom podijelili či-
tavo područje rimske vlasti i medom su objema vla-
151
 runtque terminum utriusque ditionis, Codropolimf
415 Oppidum Illyricum, quod videbatur situm in intimo
sinu Adriatico; Codropolim vero in Carnis fuisse ho-
diernum nomen loci fori lulu Codropio dicti in ipsius
sinus intimo existentis demonstrat. Sed cum Gallia
Cisalpina Italiae tributa fuerit, Carnos quoque (nisi
420 prius) tempore saltem Augusti simul cum Istria, ut
Plinius /Libro 3. capite 5. et 19./ testatur, Italiae
accessisse oportet, et Imperante Tiberio Occidentalem
Illyrici terminum Istriam fuisse, Orientalem autem,
qui ad Montes Ceraunios extendebatur, Strabo ad Ig-
425 natiam viam, quae a Dyrrachio ad Tessalonicam du-
cebat, reducit; reliqua vero Macedoniae tribuere vi-
detur; quod Dion belli Pompeiani tempore censitum
quoque fuisse /Libro 41./ refert. Dyrrachium situm
est in terra, quae Illyriorum quondam Parthinorum
430 erat nunc, veluti id quoque temporis pro Macedonia du-
citur, ita ut prope Dyrrachium Orientalem orae Illy-
ricae terminum tempore Strabonis fuisse, et Istriam
Occidentalem concludi debeat. His de Illyrici terminis
relatis, singulos eius orae populos describendo, pri-
435 mus lapodes inter Istros et Liburnos posuit Strabo,
deinde Liburnos, Dalmaticam orani, Naronem amnem
et populos Daorizos, Ardiaeos, Pleraeos, Rhizonicum
sinum, Drilonem fluvium, Lissum et Acrolissum, in-
que Epidamno Illyricae orae descriptionem termi-
440 nat, ex quo populos praedictos sub generali nomine
Illyriorum intellexisse Strabonem oportet, quamvis id
non exprimat.
Proximus Straboni Poniponius Mela de Illyrico
libro 2. capite 3.
445 Deinde Ceraunii montes, db iis flexus in Adriam.
Hoc mare magno secessu littorum acceptum, et vaste
quidem in latitudinem patens, qua penetrat tamen
vastius, Illyricis usque *Tegestum /Tergeste./, caete-
ra Gallicis, Italicisque gentibus cingitur. Parthini et
450 Dassaretae prima eius tenent, sequentia * paulatim
/TaulantiU Enchelae, Pheaces, deinde sunt quos pro-
prie Illyricos vocant. Tum Pyrei, et Liburni, et Istria.
Urbium prima est Oricum, secunda Dyrrachium, Epi-
damnos ante erat. Romani nomen mulavere, quia vel-
455 ut in damnum ituris omen id visum est. Oltra sunt
Apollonia, Salona, ladera, Narona, Tragurium, sinus
152
stima učinili ilirski grad Kodropol za koji se činilo
da je smješten u unutrašnjosti Jadranskog mora.14
Da je pak Kodropol bio kod Karna, pokazuje današ-
nje ime mjesta zvanog Codropio, koje stoji na samom
vrhu zaljeva. No kad je Ovostranska Galija bila pri-
dijeljena Italiji, mora biti da su i Kami pridošli Ita-
liji, barem u Augustovo vrijeme zajedno s Istrom
(ako ne i prije), kako svjedoči Plinije /u 5. i 19. po-
glavlju treće knjige/,15 i da je za Tiberijeve vlada-
vine Istra bila zapadna granica Ilirika. Istočnu pak,
koja se protezala do Keraunskih planina, Strabon
svodi na Egnacijevu cestu,16 koja je vodila od Drača
u Solun. Čini se da ostalo pridjeljuje Makedoniji, a
Dion /u 41. knjizi/ izvješćuje da se tako mislilo i u
vrijeme rata s Pompejem: Dirahij je smješten u zem-
lji koja je nekoć pripadala Ilirima Partinima, a sada
se, kao i u ono doba, smatra Makedonijom.17 Tako se
mora zaključiti da je u Strabonovo vrijeme istočna
međa ilirske obale bila blizu Drača, a zapadna je bila
Istra. Iznijevši to o međama Ilirika i opisujući poje-
dine narode na njegovoj obali, Strabon je prvi stavio
Japode među Histre i Liburne, a zatim Liburne, dal-
matinsku obalu, rijeku Naron i narode Daorize, Ardi-
jejce, Plereje, Rizonički zaljev, rijeku Drilon, Lis i
Akrolis, i zatim dovršava opis ilirske obale Epidam-
nom.18 Prema tome, mora biti da je Strabon napri-
jed spomenute narode podrazumijevao pod općim
imenom Ilira, iako to ne kaže izričito.
Najbliži je Strabonu Pomponije Mela. O Iliriku
piše u 3. poglavlju druge knjige:
Zatim su Keraunske planine, i od njih skretanje
u Jadran. To je more zgodno zbog duboko uvučenih
obala, a i u širinu se prostrano pruža. Prostranije je
ipak kuda prodire, i odatle je sve do *Tegesta /Ter-
gesta/ opasano ilirskim narodima, a na ostalim dije-
lovima galskim i italskim. Njegov početak drže Par-
tini i Dasareti, slijedeći dio *pomalo /Taulanti/, En-
heli i Feačani. Zatim su oni koje nazivaju Ilirima u
pravom smislu, onda Pireji, Liburni i Istrija. Prvi je
grad Orik, drugi Dirahij koji je prije bio Epidamno.
Rimljani su mu promijenili ime, jer se činilo kao
predznak da će otići u propast. Dalje su Apolonija,
Salona, Jadera, Narona, Tragurij, Polatički zaljev i
153
 Polaticus, et Ροϊα quondam a Colchis (ut ferunt) ha-
bitata, (in quantum res transeunt) nunc Romana Co-
lonia, Amnes autem Aeas, et Nar, * et* Danubius /Ex
460 Danubio./, qui iam dictus est Ister, sed Aeas secundum
Apoloniam, Nar inter Pyreos, et Liburnos, per Istros,
Ister emittitur. *Tergestum /Tergeste.f intimo in sinu
Adriae situm finit Hlyricum.
Et capite 7. de Insulis.
465 In Adria *Absoros /Apsoros./, * Celadusae /Dys-
celados.f, *Absyrtis /Absyrtis./, Issa, *Trucones /Pi-
tysa vel Tituna./, Hydria, Electridas, Corcyra, Tragu-
rium, Diomedia, Aestria, */Sason./ Asine, atque ut
Alexandriae, ita Brundusio adiacens Pharos. ex qui-
470 bus, Melam auctores Strabone antiquiores, secutum
constat, cum hine Istros, inde Macedonas in Illyrico
includat, qui Strabonis tempore excludebantur, neque
lapodes, et Dalmatas nominat, sed universam Illyri-
cam oram a Strabone descriptam in Istriam, Libur-
475 niam, Pirrheam, et Illyricum distinguat, Virgilium,
et Livium imitatus. Melam sequitur Plinius libro 3.
capite 21.
Illyricum */Et Liburnia.l
Arsiae gens Liburnorum iungitur usque od flu-
480 men Titium; Pars eius fuere Mentores, Hymani, En-
cheleae, Dudini, et quos Callimaćhus Peucetias appel-
lat: nunc totum uno nomine Illyricum vocatur gene-
ratim, populorum pauca effatu digna, aut facilia no-
mina; conventum Scardonitanum petunt lapodes, et
485 Liburnorum Civitates 14. e quibus Lacinienses, Stul-
pinos, Burnistas, Albonenses nominare non pigeat.
lus Italicum habent eo Conventu Alutae, Flanates,
a quibus sinus nominatur, Lopsi, Varubarini, immu-
nesque Assesiates, et ex Insulis Tulfinates Carietae:
490 caeterum per oram oppida a Nesactio Alvona, Fla-
vona, Tarsatica, Senia, Lopsica, Ortopula, Vegium,
Argiruntum, Corinium, Enona Civitas, Pausinus, flu-
men Tedanium, quo finitur lapidia; Insulae eius sinus
cum oppidis praeter supra significatas Absirtium, Ar-
495 ba, Tragurium, Issa, Pharus, Paros ante, Crexa, Gissa,
Portunata. rursus in continenti Colonia, ladera, quae
a Pola 160. m. P. abest inde 30. M. colentum Insula
18. ostium Titii fluminis.
154
Pola koju su nekoć (kako pričaju) nastavali Kolšani,
a sada je (koliko se prilike mijenjaju!) rimska kolo-
nija. Rijeke su pak Eas i Nar*, i *Danubij /iz Danu-
bija/, koji je već nazvan Ister. No Eas se izlijeva mi-
mo Apolonije, Nar između Pireja i Liburna, a Ister
preko Istre. *Tergest /Tergeste/ smješten na vrhu
"jadranskog zaljeva dokončava Ilirik.19
A u 7. poglavlju o otocima:
Na Jadranu su *Absor /Apsor/, *Celaduse /Dis-
kelad/, *Apsirtida /Apsirtida/, Isa, *Trukoni /Pitijusa
ili Tituna/, Hidrija, Elektrid, Korkira, Tragurij, Di-
omedija, Estrija, */Sason/ Azine i Far koji leži uz
Brunduzij baš kao i uz Aleksandriju.20 Iz toga je si-
gurno da Mela slijedi autore starije od Strabona, jer
uključuje u Ilirik s ove strane Histre, a s one Make-
donce koji su se isključivali u Strabonovo vrijeme,21
a ne imenuje Japode i Delmate, nego čitavu ilirsku
obalu kako ju je Strabon opisao razlučuje na Istriju,
Liburniju, Pireju i Ilirik, oponašajući Vergilija i Li-
vija.22 Za Meloni slijedi Plinije u 21. poglavlju treće
knjige:
Ilirik *li Liburnija/
Na Arsiju se nastavlja narod Liburna sve do ri-
jeke Titija. Njegov su dio bili Mentori, Himani, En-
23
heleji, Dudini i oni koje Kalimah naziva Peucetiji-
ma. Sve se to sada jednim imenom naziva općenito
Ilirikom. Malo je imena naroda dostojno ili lako da
se spomene. U skardonitanski konvent idu Japodi i
četrnaest liburnskih zajednica. Neka ne bude teško
spomenuti Lacinijenze, Stulpine, Burniste i Albonen-
ze. Italska pravo u tom konventu imaju Aluti, Fla-
nati po kojima se zove zaljev, Lopsi, Varubarini i po-
reza oslobođeni Asesijati, a s otoka Tulfinati Kari-
jeti. Inače su na obali od Nezakcija gradovi Alvona,
Flavona, Tarsatika, Senija, Lopsika, Ortopula, Vegi-
ja, Argirunt, Korinij, grad Enona i Pausin, rijeka Te-
danij kojom završava Japidija. Otoci su toga zalje-
va s gradovima, osim gore spomenutih, Apsirtij,
Arva, Tragurij, Isa, Far — ranije Par, Kreksa, Gisa
i Portunata. Opet je na kopnu kolonija Jadera, uda-
ljena od Pole 160000 koraka. Odande je 30000 kora-
ka otok Kolent, a 18000 ušće rijeke Titija.
153
 Capite 22. *Liburnia. /Dalmatia./
500 Liburniae finiš, et {initium} Dalmatiae Scardona
in Amne eo XII. M. Ρ. α mari *dein Tariotarum lAuta-
riatarum./ antiqua regio, et castellum *Tariona /Ta-
ronaj, promontorium Diomedis, vel ut alii peninsula
Hyllis circuitu C. M. P. Tragurium, Civium Romano-
505 rum marmore notum. Sicum in quem locum Divus
Claudius Veteranos misit, Salona, Colonia ab ladera
222. M. P. petunt in eam iura descripti in Decurias
372. Dalmatae 22. Devoni 239. Ditiones 69. Mezei 52.
Sardiates; in hoc tractu sunt Mandetrium, Tribulium,
510 nobilitata populi Romani praeliis Castella. petunt et
ex Insulis Issei, Colentini, Separi, Epetini. ab his ca-
stella Piguntiae Rataneum, Narona Colonia tertii con-
ventus a Salona 72. M. P. apposita cognominis fluvio
a mari 20. M. P. M. Varro 89. Civitates eo ventitasse
515 auctor est. Nunc soli prope noscuntur Ceraunii decu-
riis 24. Daorizi 17. Desitiates 103. Docleatae 33. Dere-
tini 14. Deremistae 30. Dindari 33. Glonditiones 44.
Melcomanni 25. Naresii 102. Scirtari 72. Siculotae 14.
populatoresque quondam Italiae. Vardei non amplius
520 quam 20. decuriis: praeter hos tenuere tractum eum
Oenei, Partheni, Hematini, Architae, Armistae. A Na-
rone amne C. M. P. abest Epidaurum Colonia, oppida
Civium Romanorum Rhizinum, Ascrivium, Butua, Ol-
chinium, quod antea Colchinium dictum est a Colchis
525 conditum: amnis Drilo superque eum Oppidum Ci-
vium Romanorum Scodra a mari 18. M. P. Praeterea
multorum Graeciae Oppidorum deficiens memoria,
nec non et Civitatum validarum. Eo namque tractu
Labeatae, Enderudini, Sassei, Grabei proprieque dicti
530 Rlyrii, et Taulantii, et Pyrei, retinet nomen in ora
Nymphaeum, Promontorium, Lissum Oppidum Civi-
um Romanorum ab Epidauro C. M. P.
Capite 23. Macedonia.
A Lisso Macedonia Provincia.
535 et Capite 26. De Insulis Adriaticis.
Illyrici ora mille amplius insulis frequentatur na-
tura vadosi mariš extuariisque tenui alveo intercur-
santibus. Clarae ante ostia Timavi calidorum fontium
eum aestu mariš crescentium tuceta Istrorum agrum.
540 Cissa, Pullariae, et Absyrtides Graiis dictae a fratre
156
U 22. poglavlju: *Liburnija /Dalmacija/
Kraj je Liburnije i početak Dalmacije Skardona,
12000 koraka od mora na onoj rijeci. *Zatim je drev-
no područje Tariota /Autarijata/ i utvrda Tariona
/Tarona/, Diomedov rt ili, kako drugi kažu, poluotok
Hilida, opsega 100000 koraka, Tragurij rimskih gra-
đana poznat po mramoru, mjesto Sikum kamo je bo-
žanski Klaudije poslao veterane i kolonija Salona,
222000 koraka od Jadere. U nju dolaze na sud Dal-
mati popisani u 372 dekurije, Devoni u 22, Dicioni u
239, Mezeji u 69, Sardijati u 52. Na tom su potezu
Mandetrij i Tribulij, utvrde koje su se proslavile bo-
jevima rimskog naroda. Dolaze i s otoka Isejci, Ko-
lentini, Separi i Epetini. Od njih su utvrde Piguncije
i Ratanej, kolonija trećeg konventa Narona 72000
koraka od Salone, položena uz rijeku istog imena
20000 koraka od mora. Marko Varon24 bilježi da je
onamo dolazilo 89 zajednica. Sada su poznati gotovo
samo Kerauniji s 24 dekurije, Daorizi sa 17, Desiti-
jati sa 103, Dokleati sa 33, Deretini sa 14, Deremisti
sa 30, Dindari s 33, Glondicioni s 44, Melkomani s
25, Naresiji sa 102, Skirtari sa 72, Sikuloti s 14 i ne-
kadašnji pljačkaši Italije Vardeji sa samo 20 dekuri-
ja. Osim njih su taj potez držali Eneji, Parteni, He-
matini, Arhiti i Armisti. Kolonija Epidaur udaljena
je od rijeke Narona 100000 koraka. Gradovi rimskih
građana Rizin, Askrivij, Butua, Olhinij koji se pri-
je zvao Kolhinij jer su ga osnovali Kolšani, rijeka
Drilon i na njoj grad rimskih građana Skodra 18000
koraka od mora. Osim toga blijedo sjećanje na mno-
ge grčke gradove, a isto tako i na snažne zajednice.
Na onom su naime potezu Labeati, Enderudini, Sa-
seji, Grabeji i Iliri u pravom smislu riječi, Taulanti
i Pireji. Na obali zadržava ime rt Nimfej. Grad rim-
skih građana Lis sto je tisuća koraka od Epidaura.
U 23. poglavlju: Makedonija _;
Od Lisa je provincija Makedonija.25
I u 26. poglavlju O jadranskim otocima
Obala Ilirika broji više od tisuću otoka, priro-
dom plitkoga mora i ušća koja se križaju u uskom
koritu. Slavni su oni pred ušćem Timava zbog toplih
izvora koji rastu s plimom, uz zemljište Istra Kiša,
Pularije i Apsirtide, kako ih nazivaju Grci prema
157
 Medeae ibi interfecto Absyrto. luxta eas Electridas
vocavere, in quibus proveniret sucdnum, quod illi
electrum appellant, vanitatis Graecae certissimum
documentum: adeo ut (quas) earum designent, haud
545 umquam constiterit. Contra lader est *Lissa quaeque
/Lissacae./ appellatae contra Liburnos Creteae /Gra-
reae./, aliquot, nec pauciores /Trucones./ Liburnicae,
Celadussde: Contra Surium, bubus /Bubua./, et ca-
pris laudata Brattia, Issa Civium Romanorum *reli-
550 qua, et cum oppido Pharia. Ab his /Leucopetra salle./
Corcyra, Melaena cognominata cum Gnidiorum oppi-
do distat 22. M. P. inter quam, et Illyricum Melita,
unde catulos Melitaeos appellari Callimaćhus auctor
est 12. M. P. ab ea tres Elaphites. In lonio autem ma-
555 ri ab Orico M. M. P. Sasonis piratica statione nota.
Animadvertendum est primo titulos capitum non
suo loco positos fuisse, nam capite 21. quamvis đe
Illyrico generatim aliqua, sed mutila referantur, ta-
men Liburniae f ines, et loca đescribuntur, ideo Libur-
560 nia θχ capite sequenti ibi transferri debet: capite vero
22. quod Dalmatiae tantum loca continet (ut conferre
volenti patebit) Dalmatia praeponi: Đeinde observan-
dum est, quamvis supra relata Plinu loca exscriptasint
ex textu a Delicampio recognito, caeteris iinpressis
565 correctiori; tamen extat in Bibliotheca Vatioana ma-
nuscriptus Plinu Codex membranaceus n. 1951. qui
quamvis erroribus non vacet, praesertim in distantiis
locorum, tamen aliqua habet, quae restitutioni textus
mirabiliter conferunt; nam quae capiti 21 inseruntur,
570 Tragurium, Issa, Pharos, Paros ante, manuscriptus
non habet, neque eo loci poni debent, cum Tragurium
capite sequenti inter Civitates Dalmatiae recte nu-
meret Plinius, ut Pintianus animadvertit infra refe-
rendus; Issam autem et Pharum inter insulas Adri-
575 aticas capite 26 ponat: ideo haec nomina uti superflua
omittenda sunt capite 22. dein (Tariotarum) antiqua
regio, et castellum Tariona, cum de Tariotis neque
Strabo, neque quisquam auctorum mentionem faciat,
manuscriptus autem habeat, Aut ariatarum antigua
580 regio, et Castellum Tarona. hae duae dictiones Aut
ariatarum, ex Scriptoris incuria disiunctae pro no-
158
Medejinu bratu Apsirtu koji je ondje ubijen. Blizu
njih su nazvali Elektridama one na kojima bi nasta-
jao jantar koji oni zovu elektrum. To je vrlo pouzdan
dokaz grčke ispraznosti, tako da nikada neće biti ja-
sno koje od njih time označavaju. Nasuprot je Jade-
ru *Lisa i one /Lisace/ koje se nasuprot Liburnima
nazivaju Kreteje /Grareje/. Nekoliko je, ali ne ma-
nje, /Trukona/ liburnskih i Keladusa. Nasuprot Su-
riju je govedima /Bubua/ i kozama slavna Bratija,
Isa rimskih građana *koja je preostala, i Parija s gra-
dom. Od njih je Isu Leukopetra, Sale, i/ Korkira naz-
vana Melenom s gradom Knidana udaljena 22000 ko-
raka. Između nje i Ilirika je Melita. Kalimah bilježi
da se prema njoj štenad naziva melitejskom.26 Tri su
Elajita 12000 koraka od nje. U Jonskom je pak moru
3000 koraka od Orika Sasonida poznata po gusar-
skom pristaništu.27
Valja najprije primijetiti da naslovi poglavlja
nisu bili stavljeni na svoje mjesto. Iako se naime u
21. poglavlju ponešto iznosi o Iliriku općenito, ali
krnje, ipak se tu opisuju granice i mjesta Liburnije.
Stoga se iz slijedećeg poglavlja mora ovamo preni-
jeti »Liburnija«, a pred 22. poglavlje staviti »Dalma-
cija«. Ono obuhvaća samo mjesta u Dalmaciji (kao
što će biti jasno onome koji je voljan uspoređivati).
Valja zatim uzeti u obzir da su gore navedena Pli-
nijeva mjesta doduše ispisana iz teksta što ga je pro-
vjerio Dalechamps i koji je ispravniji od ostalih tis-
kanih,28 ali da ipak u Vatikanskoj knjižnici postoji
Plinijev rukopisni pergamentni kodeks br. 1951, koji
doduše nije bez grešaka, osobito u razdaljinama iz-
među mjesta, ali ipak ima ponešto što izvanredno
pridonosi obnovi teksta.29 Rukopis naime nema ono-
ga što je umetnuto u 21. poglavlje, Tragurij, Isa, Far
— ranije Par, a to se niti ne smije staviti na to mje-
sto, jer Plinije ispravno nabraja IVagurij među gra-
dovima Dalmacije u slijedećem poglavlju — kako
primjećuje i Valladoliđanin30 koji će niže biti citiran,
a Isu i Far stavlja u 26. poglavlju među jadranske
otoke. Stoga ta imena valja ispustiti kao suvišna. U
22. poglavlju zatim je drevno područje Tariota i
utvrda Tariona: kako »Tariote« ne spominje niti
Strabon niti bilo koji autor, a u rukopisu stoji »Aut
159
 mine proprio Autariatarum accipiendae sunt, (ut ex
primo elemento A maiusculo dictionis aut dignoscitur)
et coniunctae pro antiquissima gente Illyrica, et
585 regione Autariatarum sumendae, quorum Strabo, et
plures alii auctores mentionem faciunt, ut suo loco
considerabitur, et Tarona vel potius Narona pro Ta-
riona restitui.
In capite autem 26. maior diversitas inter manu-
590 scriptos Codices, et impressum perspicitur, nam Va-
ticanus pro Lissa quoque habet Lissace, et pro Creteae,
Grareae, et inter nec pauciores *Liburnicae, ponit
Trucones. Ferdinandus autem Pintianus in observati-
onibus Plinianis Archietypon suum, nec non Trucones
595 Liburnicae habere; Salmaticense vero exemplar cum
excusso concordare scribit: Mela tamen docet, Tru-
cones ponendas, cum easdem inter Adriaticas insulas
memoret: dictio vero Liburnicae superabundare vide-
tur, vel loco alterius nominis proprii insulae posita:
600
sequitur (contra Surium bubua, et capris laudata
Bratia}: Issa Civium Romanorum reliqua et cum
Oppido (Pharia). Vaticanus autem contra Surium
bubua, et capris laudata Bratiasa Civium Romanorum
et cum Oppido Pharia. Pintianus hic in notis contra
605 Surium Bubus. Codex Salmanticensis contra Surium
Bauo, Toletanus Boua, ut sit proprium nomen insulae
Bauo seu Boua, quid si legas non intra Surium, sed in-
de vel item Tragurium, nam Tragurium in hoc sinu,
Ptolomaeus, Strabo, Pomponius celebrant: Superius
610 quidem facta est mentio Tragurii, sed falso illic reddi-
ta creditur. Romana exemplaria Banode contra Suri-
um, ut forte scribendum sit Bano, Decon, Traguri-
um, nam contra Surium quid sit, ego etiam cum Her-
molao nescire me fateor. Cum Pintiano fatendum est,
615 textum esse corruptum, et, cum, ex caprarum abun-
dantia, hodie quoque Bracchiam laudari, bubus autem
carere constet, pro Bubus reponi debet ex Vaticano
Bubua, vel prout hodie vocatur Bua, Ammiani Boas,
quae Civitati Tragurii ponte iungitur, et sicuti dictio-
620 nem Bratiasa Vaticani male exscriptam pro Bratia
Issa sumendam facile suaderi potest, ita in impres-
so reliqua (nisi sit nomen proprium alicuius insulae,
160
ariatarum« drevno područje i utvrda Tarona, valja
te dvije riječi Aut ariatarum, rastavljene nebrigom
pisara, prihvatiti kao vlastito ime Autardjata (kako
se razabire iz prvog dijela riječ aut, velikog A), i po-
vezane ih uzeti za drevni ilirski narod i poidručje
Au tari ja ta koje spominje Strabon31 i više drugih au-
tora kako će biti razmotreno na svome mjestu. Umje-
sto »Tarione« valja obnoviti Taronu ili prije Naronu.
U 26. se poglavlju uočava još i veća razlika me-
đu rukopisnim kodeksima i tiskanim tekstom. Vati-
kanski naime umjesto Lisa i one ima Lisace, umje-
sto Kreteje — Grareje, a između ali ne manje *libur-
nskih stavlja Trukone. Ferdinando iz Valladolida pak
u svojim »Razmatranjima o Pliniju« piše da u njegovu
predlošku stoji isto tako liburnski Trukoni, a da se
primjerak iz Salamanke slaže s otisnutim.32 Mela
ipak uči da treba staviti Trukone, jer ih spominje
među jadranskim otocima.33 čini se pak da je riječ
liburnski suvišna, ili stavljena umjesto vlastitog ime-
na drugog otoka. Slijedi: nasuprot Suriju bubua i
kozama slavna Bratija, Isa rimskih građana koja je
preostala i Parija s gradom.34 Valladoliđanin ovdje
u bilješkama »nasuprot Suriju govedima«, kodeks iz35
Salamanke nasuprot Suriju Bavo, iz Toleda Boua,
kao da bi to bilo vlastito ime otoka Bavo ili Bova. A
što, kad ne bi pročitao inira Surium, nego inde, ili
item Tragurium? Trogir naime u tom zaljevu spomi-
nju Ptolemej,36 Strabon i Pomponije Mela.37 Trogir
je dakako spomenut više gore, ali je vjerojatno ona-
mo dospio greškom. Rimski primjerci38 imaju Bano-
de contra Surium, tako da bi možda trebalo pisati
Bano, Decon, Tragurium. Jer što bi bilo contra Su-
rium, 39to i ja priznajem da ne znam zajedno s Ermo-
laom. S Valladoliđaninom valja priznati da je tekst
iskvaren, a kako je Brač i danas slavan po obilju ko-
za, dok je sigurno da goveda nema, mora se prema
vatikanskom rukopisu umjesto Bubus ponovo staviti
Bubua, ili kako se danas zove Bua,40
Amijanova
Boas,41 povezana mostom s gradom Trogirom. Baš
kao što se lako može uvjeriti da loše ispisanu riječ
Bratijasa vatikanskog rukopisa treba uzeti kao Bra-
tija, Isa, tako se čini da je u tiskanom tekstu suvišno
koja je preostala (osim ako nije vlastito ime kojeg
161
 sed male scriptum) superabundare videtur: sed si ver-
t>a contra Surium mutanda essent, ut vult Pintianus
625 (cum revera quid significent non constet) quamvis
Tragurium inter insulas ponant, Mela, et Ptolomaeus,
et de Insula a proxima Civitate sic dicta intelligi de-
beant, tamen quia Bubuae, vel Buae (quam plures
exemplares Plinu memorant) non relinqueretur locus;
630 ideo potius eadem verba accipienda sunt pro nomini-
bus propriis insularum, quae a promontorio Diomedis
Orientem versus protenduntur, et ex Scylace supplen-
da sic. Proteras, Solentum, Bubua, Bracchia, etc. ut
infra expendetur. Addenda quoque sunt ante Corcy-
635 ram ex Vaticano nomina Insularum Leucopetra, et
Salle.
Plinium sequitur accuratissimus Geographorum
Claudius Ptolomaeus, qui Tabula Europae Quinta
Illyricum per dimensiones certas latitudinum, et lon-
640 gitudinum, caelo respondentes, descripsit, et loca fi-
nesque regionum ita ordinavit, ut ex simplici eiusdem
inspectione omnia appareant, quae alias etiam longa
oratione difficile explicarentur, ideo omissis, quae de
tabulae constructione tradit regionum, et locorum
645 descriptionem pro tabulae intelligentia ponere placu-
it. libri 2. capitis 17. Post Istriam Italiae, reliqua Li-
burniae quae in Illyride est maritima, sequitur ora
Alvona, Flanona, Tarsatica, Oenei fluminis Ostia, Vel-
cera, Senia, Lopsica, Tedanii fluminis Ostia, Ortopola,
650 Vegia, Argiruntum, Corinium, Enona, ladera Colonia,
Titi fluminis Ostia, Scardona. Dalmatiae autem Civi-
tates iuxta littus Sicum, Salonae Colonia, Epetium,
Peguntium, Oneum, Naronis fluminis Ostia, Risinum,
Epidaurus, Ascrivium, Rhizonicus sinus, Butua, Ulci-
65S nium, Drilonis fluminis Ostia, Lissus; fluit autem, Dri-
lon fluvius a monte Scardo, et ab altero Monte sito,
iuxta medium superioris Misyae; Ab eodem etiam ali-
us amnis defluit Drinus nomine, qui in Saum flumen
exit, ab Occidentali parte Tauruni Civitatis. Tenent
660 autem Provinciam, qui Istriae haerent lapides, supra
vero Liburniam magis Occidentales Mazei, post Derri-
opes, et Derii supra Deriopes, Dindarii supra quos Di-
tiones, supra autem Derios Ceraunii, interiora autem
Dalmatiae tenent Daursii, supra quos Comenii, et Var-
665 dei. supra hos Narensii, et Sardiotae, et iterum supra
162
otoka, ali loše napisano). No kad bi se morale mije-
njati riječi contra Surium kako želi Valladoliđanin
(jer stvarno nije sigurno što bi značile), premda Mela
42
i Ptolemej stavljaju Trogir među otoke, a valjalo bi
razumjeti da time misle na otok koji je tako nazvan
po obližnjem gradu, budući da se tada ne bi ostavilo
mjesta »Bubui« ili »Bui« (koju spominje više Plini-
jevih primjeraka), valja zbog toga te riječi prije pri-
hvatiti kao vlastita imena otoka koji se pružaju na
istok od Diomedova rta, a prema Skilaku ih valja do-
43
puniti ovako: »Protera, Solent, Bulbua, Brahija« itd.,
kako će niže biti izloženo. Također prema vatikan-
skom rukopisu pred Korkiru valja dodati imena oto-
ka Leukopetra i Sale.
Za Plinijem slijedi vrlo točan zemljopisac Kla-
udije Ptolemej. Na petoj je karti Evrope prikazao
Ilirik točnim mjerama širina i dužina koje odgova-
raju nebu i poredao je mjesta i granice pokrajina ta-
ko da se jednostavnim pogledom na nju vidi sve što
bi se inače teško objasnilo i drugim govorenjem.
44
Stoga sam odlučio ispustiti što piše o izradi karte i,
da bi se karta razumjela, donijeti opis pokrajina i
mjesta iz 17. poglavlja druge knjige: Nakon Istrije u
Italiji slijedi preostala morska obala Liburnije koja
je u Iliridi: Alvona, Flanona, Tarsatika, ušće rijeke
Eneja, Velcera, Senija, Lopsika, ušće rijeke Tedanija,
Ortopola, Vegija, Argirunt, Korinij, Enona, kolonija
Jadera, ušće rijeke Titija, Skardona. Gradovi su pak
Dalmacije uz obalu: Sikum, kolonija Salone, Epetij,
Peguntij, Onej, ušće rijeke Narona, Rizinij, Epidaur,
Askrivij, Rizonički zaljev, Butua, Uldnij, ušće rijeke
Drilona, Lis. Rijeka Drilon pak teče od planine
Skarda i od druge planine smještene pri sredini gor-
nje Mizije. Od nje otječe i druga rijeka imenom Drin,
koja se izlijeva u rijeku Savu sa zapadne strane gra-
du Taurunu. Pokrajinu pak drže Japidi koji se na-
dovezuju na Istriju, iznad Liburnije nešto zapadnije
Mazeji, a nakon njih Deriopi, i Deriji iznad Deriopa,
Dindariji iznad kojih su Dicioni, iznad Derija su pak
Kerauniji. Unutrašnjost pak Dalmacije drže Daursiji,
iznad njih Komeniji i Vardeji. Iznad njih su Naren-
siji i Sardioti, a opet iznad njih Sikuloti, Dokleati, i
163
 hos Siculotae, Docleatae, et Pirustae, et Scirtones ver-
sus Macedoniam. Civitates autem mediterraneae Li-
burnorum hae sunt: Tediastum, Arucia, Ardetium,
Stlupi, Curcum, Ausancali, Varvaria, Salvia, Adra,
670 Arauz'ona, Asisia, Burnum, Sidrona, Blanona, Oupo-
rum, Nedinum. Dalmatiae Civitates mediterraneae
Andecrium, Aleta, (Narona), Delminium, Equum Co-
lonia, Saloniana, Narbona Colonia, Enderum, Chin-
na, Doclea, Rizana, Scodra, Termidana, Siparuntum,
675 Epicaria, Eiminacium, Insulae autem adiacent Libur-
niae, Absorus, in qua Civitates duae, Crepsa, Absorus,
et Curicta, in qua Civitates etiam duae Tulfinium, Cu-
ricum, et Scardona Insula, in qua Civitates duae Ar-
ba, Colentum; Insulae vero adiacent Dalmatiae Issa
680 Insula, et Civitas, Tragurium Insula, et Civitas, Cor-
cyra nigra, Melitinae.
Diversitas inter Melam, Plinium, et Ptolomaeum,
observanda est, nam quam partem Illyrici Strabo in la-
pidiam, et Liburniam distinguit; Plinius et Ptolomae-
685 us Liburniae soli adscribunt, ac lapidiae tamquam par-
tis Liburniae mentionem f aciunt. Post Liburniam Dal-
maticam oram Strabo ponit, quam quamvis Naronam
usque extendere videatur, cum tamen inter reliquos
Illyrici populos, Ardiaeos, contra Pharum sitos nomi-
690 net, hos citra Naronem fuisse oportet, ideo hane Ardi-
aeorum oram Dalmatiae detrahere, et cum caeteris
nominatis reliquis Illyriis tribuere videtur, quos Pli-
nius, et Ptolomaeus Dalmatiae adscribunt, inter quos
Illyrios proprie dictos, Plinius memorat; Mela vero,
695 sicuti Dalmatiam non nominat, ita Strabonis Dalmati-
cam oram cum Ardiaeis, Naronem usque in Liburnia
includit. Insulas quoque recensens Strabo, lapidicas
nominat, Liburnicas vero 40: numero sine nomine po-
nit, quibus notissimas Issam, Tragurium, et Pharum
700 addit, sed cuiusnam regionis, populive fuerint, reti-
cet: has autem Plinius inter Liburnicas numerat, Pto-
lomaeus vero Dalmatiae adscribit, simul cum Corcyra
nigra, et Melitine. Pro quibus concordandis, tempo-
rum ratio adhibenda est. Mela etenim antiquiora Stra-
705 bone tempora refert, Strabo autem plura ab antiquis
sumens, Dalmatiae fines sui temporis ponere omissit:
Plinius vero licet brevitatis studio quaedam confun-
dat, maiorem locorum distinctionem praebet; Ptolo-
164
Pirusti i Skirtoni prema Makedoniji. Kopneni su pak
gradovi Liburna ovi: Tedijast, Arucija, Ardetij, Stlu-
pi, Kurkum, Auzankali, Varvarija, Salvija, Adra,
Arauzona, Azizija, Burnum, Sidrona, Blanona, Oupor
i Nedin. Kopneni su gradovi Dalmacije Andekrij,
Aleta, Narona, Delminij, kolonija Ekvum, Salonija-
na, kolonija Narbona, Ender, Hina, Doklea, Rizana,
Skodra, Termidana, Siparunt, Epikarija i Ejminacij.
Uz Liburniju leže otoci: Absor, gdje su dva grada:
Krepsa i Absor; Kurikta, gdje su također dva grada:
Tulfin i Kurik; otok Skardona, gdje su dva grada:
Arba i Kolent. Uz Dalmaciju pak leže otoci: Isa, otok
i grad; Tragurij, otok i grad; Crna Korkira i Meli-
tine.*
5
Valja razmotriti razliku između Mele, Plinija i
Ptolemeja. Onaj naime dio Ilirika što ga Strabon
46
razlučuje na Japidiju i Liburniju Plinije i) Ptole-
mej pripisuju samoj Libumijd, a Japidiju spominju
47
kao dio Liburnije. Nakon Lifburnije Strabon stavlja
dalmatinsku obalu, i činilo bi se da je proteže sve
do Narone. Ipak među ostalim narodima Ilirika spo-
minje i Ardijejce kao smještene nasuprot Faru, te
mora biti da su se nalazili s ove strane Narona.48 Za-
to se čini da tu ardijejsku obalu oduzima Dalmaciji i
s ostalima je imenovanim pridjeljuje preostalim Ili-
rima. Njih pak Plinije i Ptolemej pripisuju Dalma-
ciji,49 a Plinije među njima spominje i »Ilire u pra-
vom smislu riječi«.50 Kako Mela ne imenuje Dalma-
ciju, tako u Liburniju uključuje Strabonovu dalma-
tinsku obalu s Ardijejcima, sve do Narona.51 Nabra-
jajući otoke, Strabon imenuje Japodske, a četrdeset
brojem liburnskih ostavlja bez imena. Kao najpozna-
tije im dodaje Isu, Tragurij i Far, ali prešućuje ko-
jem bi području ili narodu pripadali.52 Plinije ih bro-
ji među liburnskima,53 Ptolemej pak pripisuje 54Dal-
maciji zajedno s Crnom Korkirom i Melitinom. Da
bi se to uskladilo, valja primijeniti vremenski prora-
čun. Mela naime izvješćuje o vremenu starijem od
Strabona. Strabon je pak, preuzimajući više toga od
starih, propustio Dalmaciji postaviti granice svoga
doba. Plinije doduše iz želje za sažetošću ponešto
brka, ali bolje razlučuje mjesta. Ptolemej napokon,
kako je kasniji i smješten na vrhuncu Rimskog Car-
165
 rnaeus denique sicuti posterior, et in Romanae Monar-
710 chiae apice constitutus, quando scilicet iam omnia ex-
plorata et dimensa reperiebantur, ita caeteris quoque
accuratior, orđinate, et distincte loca, et regiones dis-
tinguit.
Quibus diversitatibus, pro Scriptorum intelligen-
715 tia, observatis, concludendum est, Illyricam oram Pto-
lomaei, sive Monarchiae Romanae tempore, ab Istria,
sive ab Arsia flumine, ad terminum a Scarđo mon-
te provenientem, et inter Lissum, et Epidamnum in
mare terminantem, extensam fuisse, et in Liburniam,
720 ac Dalmatiam distinctam.
Caput ΠΙ.
DE FINIBUS ILLYRICI, REGIONUMQUE EIUS
NOMINIBUS MUTATIS, VEL OBSOLETIS.
Illyrici antiqui fines a Cerauniis montibus initium
5 sumpsisse, ab Oriente Macedonas, ab Occidente vero
Liburnos conterminos habuisse supra relatum est, a
Septentrione vero Pannonas, ut infra dicetur; in quo
terrarum tractu plurima populorum, regionumque no-
mina mutata, vel coarctata fuerunt: pro quorum intel-
10 ligentia tres tabulae exhibentur, in quibus conficien-
dis, sicuti multae difficultates occurrenmt; ita quis
non credat, regionum nomina determinatis, certisque
finibus circumscripta, seđ tantummodo descripta ea,
quae ex penuria auctorum coniecturis elici potuerunt,
15 ut ex tabularum inspectione diversitas Regionum, no-
minumque ob oculos poineretur: et exinde auctorum
loca relata intelligibilia evaderent, ut cuilibet confer-
re volenti patebit. Prima enim tabula Illyricum anti-
quum ante Romanorum adventum exhibet; Secunda
20 eiusdem extensionem, usque ad Augusti tempora de-
clarat. Tertia vero Monarchiae tempus usque ad Im-
perii divisionem praebet: ex quibus per temporum
successiones diversitas Illyrici, regionumque eius per-
spicitur. Illyrici antiqui loca, populosque orae mariti-
25 mae Scylax describiit, de quibus capite sequenti: ex
mediterraneis autem duos tantum populos nominat,
scilicet Autariatas, et Atintanas, hosque a Dyrrachio,
usque ad Ceraunios montes supra omnes populos ab
ipso nominatos collocat; illos autem attingere lacum,
166
stva, to jest -kad je isve već bilo istraženo i premje-
reno, tako je od ostalih i točniji, pa sređeno i razgo-
vijetno razlučuje mjesta i pokrajine.
Razmotrivši ove razlike da bi se razumjeli pisci,
valja zaključiti da se ilirska obala u vrijeme Ptole-
meja ili Rimskog Carstva protezala od Istre ili rijeke
Raše do međe koja je kretala od Šar-planine i za-
vršavala u moru između Lješa i Drača, a dijelila se
na Liburniju i Dalmaciju.
III poglavlje
O GRANICAMA ILIRIKA I IZMIJENJENIM
ILI ZASTARJELIM NAZIVIMA
NJEGOVIH POKRAJINA
Gore je izneseno da je granica starog Ilirika za-
počinjala od Keraunskih planina i da je na istoku
međašila s Makedoncima, na zapadu s Liburnima, a
niže će biti rečeno da je na sjeveru međašila s Pa-
noncima. Na prostoru tih zemalja izmijenilo se ili
suzilo vrlo mnogo imena naroda i pokrajina. Da bi
se to razumjelo, prikazane su tri karte kod čije su se
izrade pojavile mnoge teškoće. Neka nitko ne povje-
ruje da su imena pokrajina okružena određenim i
pouzdanim granicama, nego samo da je opisano ono
što je zbog oskudice autora moglo proizići iz pret-
postavki, da bi se uvidom u karte predočila raznoli-
kost pokrajina i njihovih imena, a time postala ra-
zumljiva gore navedena mjesta autora — ikako će biti
jasno svakome tko bude htio uspoređivati. Prva na-
ime karta prikazuje stari Ilirik prije dolaska Rimlja-
na, druga razjašnjava njegovo protezanje sve do Au-
gustova doba, a treća pruža razdoblje Carstva sve
do njegove podjele. Iz njih se uviđa kako su kroz
slijed vremena bili različiti Ilirik i njegove pokraji-
ne. Mjesta i narode na morskoj obali starog Ilirika
opisuje Skilak, o čemu u slijedećem poglavlju. Od
naroda u unutrašnjosti spominje samo dva, to jest
Autarijate i Atintane. Ove smješta od Drača do Ke-
raunskih planina iznad svih naroda koje je imeno-
vao, a za one prve piše da dodiruju jezero iz kojeg
167
30 ex quo Naro fluit, scribit; sed sicuti Atintanorum situs
etiam ex relatis Polybii, Appiani, et Strabonis locis
percipitur, ita Autariatarum regio, quousque extende-
retur, neque Scylax, nec quisquam alius auctorum
tradit, quaedam tantum Strabo, et Appianus referunt,
35 quae expendenda sunt, ut antiquissiinae Autariatarum
regionis fines indagari possint. Autariatae maxima, et
optima Illyriorum gens, Triballos domuit, et simul
cum Dardanis, Bessos, Emum montem incolentes, con-
terminos habuit, ut ex antiquis auctoribus refert Stra-
40 bo /Supra capite 2./; idcirco ultra Scodrum, sive Scar-
dum montem fines eorum antiquos ab Oriente exten-
sos fuisse necesse est, a meridie vero mare attigisse
testatur Appianus. Ardiaei cum mariš finitimi optima
Autariorum loca circa littus invasissent, eos expulere.
45 Post hos Liburni navibus plurimum insignes. Ab Occi-
dente autem quousque extenderetur, nemo auctorum
refert; sed cum Plinius antiqua populorum nomina
referre solitus, antiquissimam Autariatarum regionem
post Scardonam ponat; ideo Titius fluvius pro Occi-
50 dentali Autariatarum termino poni potest; quorum
regionis amplitudinem Strabo significare videtur, cum
multos populos Autariatas attingere referat: descripto
enim (Drilonis) fluxu ait: attingit autem Macedoni-
cas, et Pannonicas gentes versus meridiem, sicuti et
55 Autariatae, et Dassaretii, aliique populi alHs partibus
se, et Autariatas attingunt. sed quonam tempore res
eorum floruerint, nemo memorat: id tamen ante tem-
pora a Scylace relata evenisse oportet; Cum longe a
mari ipsos collocet, ideo tune temporis loca maritima
60 iam Autariatas amisisse dicendum videtur; Sed si ex
relatis Appiani verbis de Autariatarum locis mariti-
mis ab Ardiaeis occupatis, tempora scrutari liceret,
ante Liburnorum potentiam id evenisse dicendum
esset, at cum neque Scylax, neque Poetae Argonauta-
65 rum iter per Illyricum sinum describentes, Ardiaeo-
rum mentionem faciant; ideo haec ad antiquissima
tempora ante bellum Troianum referri deberent, quae
inter inexplorata relinquenda sunt, et tantum Autari-
atas antiquissimam Illyricam gentem, eiusdem maio-
70 rem partem tenuisse, rebusque eorum florentibus, ul-
tra montes fines habuisse dicendum est. Hos simul
cum Cimbris ad Delphos castra posuisse, refert Appi-
168
1
teče Neretva. Smještaj ise Atintana shvaća također
i iz navedenih
2
Polibijevih, Apijanovih i Strabonovih
mjesta, ali niti Skilak niti bilo koji drugi autor ne
piše dokle se protezalo područje Autarijata. Strabon
i Apijan iznose samo ponešto sto valja izložiti da bi
se mogle 3
istražiti granice najstarijeg područja Au-
tarijata. Autarijati, najveći i najbolji ilirski narod,
pobijedili su Tribale i graničili istodobno s Dardan-
cima i Besima koji su stanovali na Balkan planini.
Tako piše Strabon
4
prema starim autorima /gore, u 2.
poglavlju/. Stoga je njihova stara granica nužno bila
s istoka protegnuta preko planine »Skodra« ili
»Skarda«. Apijan pak svjedoči da je s juga dodiri-
vala more: Kad su Ardijejci kao obližnji moru na-
pali najbolja mjesta Autarija oko obale, istjerali su
ih. Nakon
5
njih su po lađama bili najznamenitiji Li-
burni. Dokle se pak protezala sa zapada, ne iznosi
niti jedan autor. No kako Plinije, koji obično na-
vodi stara imena naroda, stavlja 6
najstarije područje
Autarijata nakon Skradina, može se zbog toga za-
padnom međom Autarijata postaviti rijeka Krka. Či-
ni se da Strabon naznačuje prostranost njihova po-
dručja kad izvješćuje da su mnogi narodi dodirivali
Autarijate. Opisavši naime tok Drima kaže: dodiru-
je pak prema jugu makedonske i panonske narode,
baš kao što se Autarijati, Dasareti i drugi narodi na
drugim stranama dodiruju međusobno i s Autarija-
tima.7 No nitko ne spominje kad su bili snažni. Ipak
je to moralo biti prije razdoblja o kojem izvješćuje
Skilak, jer ih smješta daleko od mora,8 pa se stoga
čini kako valja reći da su tada Autarijati već bili iz-
gubili primorska mjesta. No, ako bi bilo slobodno
istraživati o vremenu na temelju navedenih Apija-
novih riječi o primorskim mjestima Autarijata koja
su zauzeli Ardijejci, moralo 9bi se reći da se to dogo-
dilo prije nadmoći Liburna. Kako pak niti Skilak
niti pjesnici koji opisuju putovanje Argonauta kroz
Ilirsko more ne spominju Ardijejce, mora se to sito-
ga prenijeti u prastaro vrijeme prije trojanskog rata
koje valja ostaviti neistraženim i smije se reći sa-
mo da su Autarijati, prastari ilirski narod, držali veći
dio Ilirika i da su imali granicu s onu stranu plani-
na kad su bili snažni. Apijan izvješćuje da su se oni
169
 anus. Fama est, Autarios Apollinis indignatione in
extremam decidisse dadem, quippe eosdem, Celtas-
75 que quos Cimbros vocant, ad Delphos posuisse Castra,
statimque omnes dispersos aujugisse; multos ante in-
ceptam pugnam pluvia in eos cum procellis, julguri-
busque desaeviente. His vero, qui ad propria ređiis-
sent, infinitam ranarum vim subortam, quae putres-
80 centes flumina corruperunt. Vapore deinde ex terra
exhalante pestem Illyriorum, ac insecutam corrupti-
onem, quae potissimum Autarios invaderet; Donec
profugi a Patria, ac pestem deferentes, cum nemo ob
timorem suscipere auderet, 23. dierum progressi iter,
85 ad Tellurem palustrem, inhospitamque venere, et iux-
ta Basternarum gentem condidere Urbes. haec Appia-
nus, more suo f abulis proxima, ex aliquo antiquo auc-
tore; certiora autem Diodorus libro 3. Qui Autariatae
nominantur, hos ranae in nubibus cretae, et pro usi-
90 taiis delapsae guttis patriam deserere, et in locum, ubi
nunc sedes habent, profugere compulerunt, quem ex-
cribit Aelianus de Animalibus libro 17. capite 41.
Quae Animalia sedibus homines expulerunt: Autaria-
tae *Indi /Illyrii.f, plurimis (raniš) inchoatis, et im-
95 perfectis de Caelo lapsis, in alium locum migrare coac-
ti sunt. hic Indi perperam pro Illyriis positum apparet,
prout etiam Epitomatoris Stephani, qui Autariatas
gentem Thesproticam, pro Illyrica, ponit, ut Casaubo-
nus in notis ad Strabonem animadvertit, Hos a Scor-
100 discis Gallis potentia exutos refert Strabo, modum
autem Polyaenus strategematum libro 7. capite 49. tra-
dit. Galli expeditionem adversus Autariatas suscepe-
runt, cum diu bellum duceretur, Celtae cibaria, et vi-
num herbis venenosis inficiunt, et ipsi noctu relictis
105 Castris, fugam capessunt. Autariatae credentes eos
metu profugisse castra invadunt, et vino, cibariisque
largiter jruuntur, statimque immoderato ventris
profluvio prolabuntur. Celtae supervenerunt ac pros-
tratos occiderunt. Autariatae ergo a Scordiscis debel-
110 lati, simul cum Dominio sensim nomen quoque amit-
tebant, et exinde montes ipsorum partim a Scordiscis,
partim a Pannonibus occupatos, nomen ab eisdem
sumpsisse coniectari potest: adhuc tamen tempore
quo Alexander Magnus victor de Getis revertebatur a
170
zajedno s Cimbrima ulogorili kod Delfa: Priča se da
su Autariji zbog Apolonove srdžbe potpuno propali,
naime da su se oni i Kelti zvani Cimbrima ulogorili
kod Delfa i odmah svi pobjegli raspršeni, mnogi i
prije početka bitke, jer je protiv njih bjesnjela kiša
s olujom i munjama. Protiv onih pak koji su se vra-
tili na svoje podigla se bezgranična sila žaba koje su
trunući zagadile rijeke. Kako se zatim iz zemlje ispa-
ravao zadah, uslijedila je kod Ilira kuga i zaraza koja
je ponajviše napadala Autarije, dok nisu kao izbje-
glice iz domovine i raznoseći kugu prevalili put od
dvadeset tri dana jer ih se nitko od straha nije usu-
dio prihvatiti, došli do močvarne i negostoljubive ze-
mlje, i osnovali gradove kod naroda Basterna. Ovo
10
Apijan preuzima iz nekog starijeg autora na svoj
bajkama sličan način. Pouzdanije Diodor u trećoj
knjizi: One koji se zovu Autarijati natjerale su žabe
koje su nastale u oblacima i pale umjesto običnih
kapi da napuste domovinu i pobjegnu na mjesto gdje
11
sada stanuju. Njega ispisuje Elijatn u 41. poglavlju
sedamnaeste knjige. »O životinjama«: Životinje koje
su istjerale ljude iz boravišta: *Indijci /Iliri/ Autari-
jati bili su prisiljeni prijeći na drugo mjesto jer su
se začele i s neba nedovršene pale vrlo brojne žabe.12
Vidi se da je ovdje pogrešno stavljeno Indijci mjesto
ilira, baš kao što je i ono Stjepanova Epitomatora
koji stavlja da su Autarijati tesprotsko umjesto ilir-
sko pleme,13 kako primjećuje Casaubon u bilješkama
uz Strabona.14 Strabon izvješćuje da su ih moći li-
šili Gali Skordisci,15 a Polien u 49. poglavlju sedme
knjige »Ratnih varki« piše kako: Gali su poduzeli po-
hod protiv Autarijata. Kako je rat dugo trajao, Kelti
su zarazili hranu i vino otrovnim travama, a sami su
noću napustili logor i započeli bijeg. Vjerujući da su
umakli iz straha, Autarijati udu u logor i obilno uži-
ju vina i hrane, te odmah popadaju od žestokog pro-
ljeva. Kelti su došli i pobili ih ispružene.16 Svladani
dakle od Skordiska, Autarijati su s gospodstvom po-
stupno gubili i ime, te se može pretpostaviti da su
zbog toga njihove planine koje su dijelom zauzeli
Skordisci a dijelom Panonci i uzele ime po njima.
Ipak su čuvali ime sve do vremena kad se Aleksan-
dar Veliki kao pobjednik nad Getima vraćao od Du-
171
Π5 Danubio, nomen servabant, et cum caeteris Illyriis se
eidem opposuisse, tamen ob eorum imbeeillitatem
cum minus enim bello, quam caeteras eius regionis
gentes (Autariatas) valere, scribat Arrianus libro pri-
mo ab Agrianis quoque facili repressos refert: Auta-
120 riatae quoque inter Lisymachi milites recensentur a
Diodoro /Libro 20./ et Polyaeno /Libro 4. capite 11/;
et tandem a Romanis, non proprio, sed Dalmatarum
nomine subacti fuerunt, quamvis Strabo, antiquis
Scriptorum nominibus usus Autariatas a Romanis
125 tandem oppressos scribat.
Ardiaeos deinde Autariatis successisse, arguunt
ab Appiano relata de locis eorum mariitimis ab Ar-
diaeis occupatis et a Strabone de bello šališ causa ge-
sto: cum inter populos, quorum summa olim fuit in
130 Illyrico potentia, post Autariatas immediate Ardiaeos
ponat. De Illyricis, Autariatae, Ardiaei, Dardani, sed
quando res eorum floruerint, quive fines regionum
fuerint, nemo refert; idcirco ea pauca, quae de eis-
dem reperiuntur expendenda sunt, ut fines eorum
135 conici possint: refert etenim Polybius loco supra cita-
to, Romanos (liberatis) aib Illyriorum iugo, vel mo-
lestiis Corcyraeis, Appolloniatibus, et Dyrrachinis,
ulterius in Illyricum progressos. Subactis obiter Ar-
diaeis adfuere mox plures legationes aliorum populo-
140 rum, et in his etiam Parthinorum, nec non Atinta-
num, qui omnes cum se fidei Romanorum permitte-
rent, sunt in amicitiam recepti: ita ventum ad Issam.
hic animadvertendum est, versionem Casauboni, tex-
tui graeco omnino non congruere, nam ubi graece
145 simul (άμα καταστρεφόμενοί) dicitur, obiter ipse vertit,
ita, ut facili subactos Ardiaeos innuere videatur, quos
integris viribus terra, marique diu oppugnatos, pror-
susque subversos, non leviter subactos, significare vi-
detur Polybius, cum non solum milites multos, sed
150 etiam Tribunorum aliquos, et Questorem in expugna-
tione Oppidorum, et praesertim Nutriae a Romanis
amissos subdat; Simili modo verbum ventum ad
Issam, nam Polybius non ad Issam appulsum, sed iter
directum Issam versus scribit ίπραήγόν ώ επί
155 rfy Ίσσαν) ut Nicolaus Perottus prior in-
terpres verterat; ex quibus apparet, Ardiaeos
loca maritima possedisse a Dyrrachio Issam versus.
172
nava, i Arijan u prvoj knjizi piše da su mu se suprot-
stavili s ostalim Ilirima, iako su zbog svoje slabosti
(Autarijati) bili slabiji u boju nego ostali narodi, ono-
ga područja, pa izvješćuje i da su ih Agrijanci lako
potisnuli.17 Autarijate također među Lizimahovim
vojnicima nabrajaju Diodor /u 20. knjizi/ i Polien
/u 11. poglavlju četvrte knjige/.18 Napokon su ih pod-
vrgnuli Rimljani, ali ne pod vlastitim imenom, nego
pod imenom Delmata, iako Strabon piše, služeći se
starim imenima pisaca, da su Rimljani napokon po-
tlačili Autarijate.19
Da su zatim Autarijate naslijedili Ardijejci, po-
kazuje ono što Apijan iznosi o primorskim mjestima
Autarijata koja su zauzeli Ardijejci,20 a Strabon o
ratu koji se vodio zbog soli, jer među narode koji su
nekoć u Iliriku bili najmoćniji odmah poslije Auta-
rijata stavlja Ardijejce: od ilirskih, Autarijati, Ardi-
jejci, Dardanci.21 No nitko ne izvješćuje kad su bili
snažni, ili koje su bile granice njihovih pokrajina.
Valja stoga izložiti ono malo što se o njima nalazi
da bi se mogle pretpostaviti njihove granice. Poli-
bije naime na gore navedenom mjestu izvješćuje da
su Rimljani, oslobodivši ilirskog jarma ili nasilja
Korkirane, Apolonjane i Dirahijce, uznapredovali da-
lje u Ilirik, podvrgavši usput Ardijejce. Doskora se
pojavilo više poslanstava drugih naroda, medu nji-
ma i Partina i Atintana. Kako su se svi oni stavljali
pod rimsku zaštitu, primljeni su za prijatelje. Tako
se došlo do Ise.22 Ovdje valja primijetiti da se Casa-
ubonov prijevod23 uopće ne slaže s grčkim tekstom.
Gdje se naime grčki kaže ujedno (»ujedno podvrg-
nuti«), on predvodi uz put, te bi se činilo kako nagovi-
ješta da su Ardijejci lako podvrgnuti, a izgleda da
Polibije naznačuje da su podvrgnuti teško, pošto su
dugo netaknute snage opsjedani na kopnu i na rnoru
i onda potpuno uništeni, jer dodaje da Rimljani,
osvajajući gradove — a osobito Nutriju, nisu izgubili
samo mnogo vojnika nego i neke tribune i kvestora.24
Slično je s riječju došlo se do Ise. Polibije naime ne
piše da se pristalo kod Ise, nego da se upravio put
prema Isi (»išli su naprijed kao na Isu«), kako je i
bio preveo raniji prevodilac Nicolao Perotti.25 Iz toga
se vidi da su Ardijejci posjedovali primorska mjesta
173
 Quod autem Ardiaei principale nomen inter Illyrici
Regni populos haberent, argumentum sumi potest ex
160 dictis Polybii verbis, nam Parthini, quamvis Dyrra-
chio proximi, et Atintanes supra eosdem, et Appollo-
niatas existentes, Romanis ad eorum loca delatis rebus
Ardiaeorum integris, se movere ausi non sunt: sed his
debellatis quamquam Romani ab eorum finibus iam
165 recessissent, tamen eis se idediderunt, ut evenire solet,
quando praecipua alicuius Provinciae regio, et loca
tutiora capta sunt, caeteri saluti suae consulant: Ita-
que tune temporis Ardiaeorum regio praecipua Illy-
rici fuit, de qua Strabo pluribus in locis mentionem
170 facit. Ardiaeis vicina est Pharos scilicet Insula, et de-
inde post Ardiaeorum oram Rizeorum sinus, et Urbs,
ex quo Ardiaeorum oram a viciniis Insulae Phari us-
que ad Rizonicum sinum extensam fuisse constat: At
cum idem paulo supra referat, Pertingit Pannonia eti-
175 am usque ad Dalmatiam, et f ere Sardiaeos versus
meridiem si proficiscatur. Quidquid autem regionis
ab intimo Adriae sinu, usque ad Sardiaeos et Rizoni-
um sinum protenditur, montosum est interpositum
mari, et Pannonibus. et infra dicat. Hae sunt Panno-
180 num montanae Planicies, versus meridiem ad Dalma-
tas usque et Ardiaeos pertinentes, versus Septentri-
onem ad Istrum desinentes, versus Ortum Scordiscos
attingentes ad montes Macedonum, et Thracum. ideo
merito suspicatur Casaubonus superabundare in ver-
185 bis Sardiaeos litteram .S. et Ardiaeos ubi quoque legi
debere, quod etiani ex supra relatis eiusdem Strafoo-
nis verbis proximos Rizonico sinui Ardiaeos statuen-
tis, conf irmatur, quod si eandem litteram superabun-
dare quis diceret in relato Dionis fragmente, refe-
190 rentis Sardiaeos circa Brundusium mare infestasse, et
Teutham (Sardiaeis) imperasse, Illyrios Polybii eos-
dem cum Ardiaeis Dionis, ponere posset, quod quo-
dammodo ex Strabone elici posse videtur, qui rela-
tis (Bessorum) in monte Aemo habitationibus subdit:
195 inter hos et Ardiaeos Dassaretii sunt, et Hybrianes,
aliaeque obscurae Gentes, quas Scordisci infestave-
runt, donec tandem regionem eam cultoribus vacuam
redegerunt, feceruntque ut inviae essent sylvae per
aliquod dierum itineris spatium. Dassaretas autem
200 circa Lacum Lichnytem et (Drilonis) fluenta hitra
174
od Drača prema Visu. Da su pak Ardijejci bili glav-
no ime među narodima Ilirskog Kraljevstva, može
26
se uzeti dokaz iz spomenutih Polibijevin riječi: iako
su naime Parteni vrlo blizu Draču, a Atintani iznad
njih i Apolonjana, ipak se nisu usudili ni pomaknuti
kad su Rimljani naišli do njihovih mjesta dok je još
položaj Ardijejaca bio neuzđrman. No kad su oni
pobijeđeni, ipak su se predali Rimljanima, mada su
oni već bili odstupili od njihove granice. Tako se obi-
čno zbiva kad je osvojeno najvažnije područje neke
pokrajine i sigurnija mjesta: ostali misle na svoj
spas. Stoga je u to vrijeme područje Ardijejaca bilo
najvažnije u Iliriku. Strabon ga spominje na više
mjesta: bližu je Ardijejaca Far, otok; zatim nakon
27
obale Ardijejaca zaljev i grad Rizeja. Prema tome
je sigurno da se obala Ardijejaca pružala od susjed-
stva otoka Hvara do Boke Kotorske. Kako pak isti
malo više navodi: Panonija seže čak sve do Dalma-
cije i gotovo do Sardijejaca ide li se k jugu. Sva pak
krajina koja se pruža od najuvučenijeg zaljeva Ja-
drana do Sardijejaca i Rizonijskog zaljeva brdovita
je i leži između mora i Panonaca, a niže kaže: To su
brdske zaravni Panonaca, koje na jug dopiru sve do
Dalmata i Ardijejaca, prema sjeveru prestaju kod
Istra, a prema istoku dodiruju Skordiske kod make-
donskih i tračkih planina.28 Zato Casaubon s pravom
sumnja da je u riječima »Sardijejaca« suvišno slovo
-s- i da se i ondje mora čitati »Ardijejaca«. To je
potvrđeno i gore navedenim riječima istog Strabona,
koji postavlja Ardijejce vrlo blizu Boki Kotorskoj.29
Ako bi stoga tko kazao da je ono isto tako suvišno i
u navedenu Dionovu fragmentu gdje on iznosi da su
Sardijejci napadali po moru oko 30Brindisdja i da je
Teuta zapovijedala Sardijejcima, mogao bi staviti
da su Polibijevi Iliri isto što i Dionovi Ardijejci. Či-
ni se da to na neki način može proizići i iz Strabona,
koji opisavši nastambe Besa na planini Balkanu do-
daje: između njih i Ardijejaca su Dasaretiji, Hibri-
jani i drugi slabo poznati narodi, koje su Skordisci
napadali dok nisu čitavu onu pokrajinu lišili stanov-
nika, te postigli da na razmaku od nekoliko dana pu-
tovanja budu besputne šume.31 Liv-ije pak svjedoči
da su Dasareti stanovali oko Ohridskog jezera i toka
175

Scodri montis iuga habitasse Livius testatur: ideo si
Ardiaei Dassaretiis contermini fuerunt, ultra Rizoni-
cum sinum {Drilonem} versus regionem eorum ex-
tensam fuisse et Strabonem diversa tempora respe-
205 xisse, dicendum sit, quando scilicet Ardiaeorum no-
men florebat, regionem ipsorum (Drilonem} usqtte
extensam fuisse, quod cum relatis Polybii verbis con-
gruere videtur. Illyrios vero a quibus Polybius merca-
tores Italicos vexatos scripsit, Dion Ardiaeos nomina-
210 vit, et prout in fragmente Dionis abundat littera S.
ita apud Florum quoque littera V. relato loco Fulvius
Flaccus consul Vardeos in Illyrico subegit, ut ex ver-
bis Appiani eodem quinto bello relatis patet; simili-
ter apud Plinium loco relato. populatores quondam
215 Italiae Vardei pro Ardiaei positum, florente scilicet
Ardiaeorum summa potentia, maiorem Illyrici Regni
partem possidentes, promiscuum, cum Illyriis nomen
Ardiaeos habuisse, et in mediterraneis usque ad
Pannonas regionem eorum protensam fuisse, ex su-
220 pra dictis Strabonis locis elicitur, cum idem regionem
quoque Ardiam ab Ardiaeis denominare videatur:
recensens enim loca inter montera Aemum, et mare
Adriaticum sita ait: ad vero Adriam tota pene est Ar-
dia, et medio. Pannonia, ipsa quoque sublimis tota. ita
225 inter Pannoniam et Adriaticum, Ardiam statuens
Strabo, de ea parte Illyrici locutus videtur, quam
florentibus rebus Ardiaei possederunt, sed successu
temporum, cum eorum nomen simul cum regione di-
minueretur a Rizonico sinu usque ad vicina Pharo
230 loca primo restrictum fuit, deinde citra Naronem: nam
quando Gentio ultimo Illyrici Rege se dedente, Ro-
mani Regnum Illyricum in Provinciam redegerunt;
inter populos a Livio numeratos, Ardiaei non nomi-
nantur, ob id tune ad eam tantum regionem, quae
235 citra Naronem contra Pharum sita est, restrictos fu-
isse argui potest, et Dalmatis qui a Gentio defece-
rant iam adhaesisse, ex qua tandem ob Piraticam a
Romanis in mediterranea translati, et in varias par-
tes distributi, agriculturae vacare coacti nomen ami-
240 sere, loco quorum successere Varalii, ut idem Strabo
176
32
rijeke Drima unutar kosa Šar-planine. Ako su da-
kle Ardijejci međašili s Dasaretima, valja reći da se
njihovo područje protezalo s onu stranu Boke Ko-
torske prema Drimu i da je Strabon mislio na neko
drugo razdoblje, tj. da je područje Ardijejaca bilo
protegnuto sve do Drima kad je njihovo ime bilo ;sna-
žno. Čini se da se to slaže s navedenim Polibijevim
riječima. Dion je dakle nazvao Ardijejcima one Ilire
za koje je Polibije napisao da su napali italske tr-
govce. Kao što je u Dionovu fragmentu suvišno slovo
-s-, tako je i kod Flora na navedenom mjestu suvišno
slovo -ν-: Konzul Fulvije Flak podvrgnuo je u Iliriku
Vardeje, što je jasno iz navedenih Apijanovih riječi
33
34
o istom petom ratu. Slično je u Plinija na navede-
nom mjestu nekadašnji 35pljačkaši Italije Vardeji
stavljeno mjesto Ardijejci. To jest, iz gore spome-
nutih Strabonovih riječi proizlazi da se ime Ardi-
jejaca miješalo s Ilirima kad su Ardijejci bili u naj-
većem procvatu moći i kad su posjedovali veći dio
Ilirskog Kraljevstva, i da je njihovo područje bilo
protegnuto i u unutrašnjosti sve do< Panonaca. Čini
se naime da on i pokrajinu po Ardijejcima naziva
Ardijom, jer nabrajajući mjesta koja leže između
Balkan planine i Jadranskog mora kaže: do Jadrana
je pak gotovo 36sve Ardija, i u sredini Panonija, i sama
čitava visoka. Čini se da je Strabon, postavljajući
tako Ardiju među Panoniju i Jadran, govorio o ono-
me dijelu Ilirika koji su Ardijejci posjedovali kad
su bili moćni. No kako se njihovo ime s vremenom
smanjivalo zajedno s njihovim područjem, najprije
je bilo suženo od Boke Kotorske do Hvaru obližnjih
mjesta, a zatim na ovu stranu Neretve. Kad su na-
ime predajom posljednjeg kralja Ilirika Gencija
Rimljani sveli Ilirsko Kraljevstvo na provinciju, Li-
vije nije imenovao Ardijejce među narodima koje
je nabrojio.37 Može se stoga dokazivati da su tada bili
stisnuti samo na ono područje koje je smješteno s
ove strane Neretve nasuprot Hvaru i da su već bili
pristali uz Delmate koji su se odmetnuli od Gencija.
Odatle su ih napokon Rimljani zbog gusarstva pre-
bacili u unutrašnjost i rasporedili na razne strane, te
su izgubili lime, prinuđeni da se bave poljodjelstvom.
Kako iznosi isti Strabon, naslijedili su ih Varaliji, no
177
 refert, sed Varalios antiquo nomine Ardiaeorum no-
minavit, prout etiam supra Autariatas a Romanis
oppressos scripsit. Haec de Autariatis, et ipsorum loco
succedentibus Ardiaeis occidentalem, et maiorem
245 partem Illyrici incolentilbus, donec a Romanis subacti
fuerunt, reperire licuit; Atintanes autem caeterique
populi inter (Drilonem} et Ceraunios montes siti,
Teuthae adempti, inter Demetrium Pharium ac Ro-
manos divisi fuerunt; mox Demetrio eiecto, Pleura-
250 to Lingus, et Parthini dati, deinde Atintanes con-
sentientibus Romanis Philippo Macedonum Regi acces-
sere, ex quo, et exinde secutis inter Romanos et
Macedonas bellis, ea pars Orientalis Illyrici in Mace-
donum nomen transiit, Epirusque nova nuneupari ce-
255 pit, et a Cerauniis montibus ad Drilonem flumen fi-
nes Orientales Illyrici reducti fuerunt, ut capite prae-
cedenti relatum est, et in secunda talbula apparent,
Regnum nempe Illyricum, prout reperiebatur tempo-
r,e Regis Agronis et Teuthae, quando Romani prima
260 viče transfretarunt, Illyricique, ex occidentali parte,
usque ad Carnos đilatatio, simulque nomina locorum,
prout ponuntur a relatis auctoribus bella in Illyrico
per Romanos gesta, usque ad Augustum referentibus:
ex nominum enim collatione situumque dispositioine
265 res ab eisdem relatae, facilius percipiuntur.Tertia
autem tabula Illyrici coarctationes ex parte Orientali
prope tempora Augusti, et ab eodemmet Augusto ex
parte Occidentali factas, Dalmatiaeque dilatationem:
eademque fere est cum tabula Ptolemaica; sed con-
270 tinet tantummodo ea locorum nomina, quorum situs
citra controversiam exploratus habetur, ex quibus
tabulis regionum nomina antiqua, obsoleta, mutata,
vel coarctata per temporum successiones apparent:
Semper tamen inter mare et Pannonas Illyricum in-
275 terpositum fuisse, ex supradictis constat, et Strabo
loco supra citato confirmat, idem fere etiam Plinius
et Ptolomaeus; At prout ante Straboiiis tempora mon-
tes ex quibus prospectus in Adriaticum ipsasque mon-
tanas Planicies Pannones possederunt, ita tempore
280 Strabonis ex parte ab eisdem retrocesserant: Nam
Ardium montem Dalmatiam ita secare, scripsit Stra-
bo, ut altera eius pars ad mare spectet, altera in Di-
versum, quod de monte ab Ardiaeis denominato, et
178
on je Var ali je imenovao drevnim imenom Ardije-
jaca jednako kao što je gore napisao da su Rimljani
38
potlačili Autarijate. Ovo se moglo pronaći o Auta-
rijatima i njihovim nasljednicima Ardijejcima koji
su nastavali zapadni, veći dio Ilirika dok ih nisu pod-
vrgnuli Rimljani. Atintani pak i ostali narodi smje-
šteni između Drima i Keraunskih planina bili su odu-
zeti Teuti i podijeljeni između Demetrija Farskog i
Rimljana. Kad je Demetrije doskora zbačen, Lingus
i Parteni predani su Pleuratu, a zatim su Atintani
uz suglasnost Rimljana pristupili makedonskom kra-
lju Eilipu. Zbog toga i zbog ratova koji su zatim usli-
jedili između Rimljana i Makedonaca taj je istočni
dio Ilirika prešao pod makedonsko ime i počeo se na-
zivati »Novim Epirom«. Istočna je granica Ilirika bi-
la s Keraunskih planina povučena na rijeku Drim,
kako je izneseno u prethodnom poglavlju, a vidi se
na drugoj karti. To je »Ilirsko Kraljevstvo« kakvo
je bilo u vrijeme kralja Agrona i Teute kad su Rim-
ljani prvi put prešli prijeko, s proširenjem Ilirika
sa zapadne .strane sve do Karna i s imenima mjesta
kakva stavljaju navedeni autori koji izvješćuju o ra-
tovima što su ih Rimljani vodili u Iliriku sve do Au-
gusta. Iz usporedbe imena i iz rasporeda smještaja
lakše se naume shvaćaju zbivanja koja oni opisuju.
Treća pak karta prikazuje sužen je IMrika s istočne
strane blizu Augustova vremena, sužen je što ga je
proveo sam August sa zapadne strane i proširenje
Dalmacije. Gotovo je ista kao Ptolemejeva karta,39
no sadržava samo ona imena mjesta čiji se položaj
smatra bez oporbe istraženim. Iz tih se karata vidi
da su se drevna imena pokrajina kroz slijed vreme-
na zaboravljala, mijenjala ili stezala, no po gore je
rečenom sigurno da je Ilirik uvijek ležao između
mora i Panonaca. Strabon to na gore navedenom
mjestu potvrđuje,40 a gotovo isto pišu PMnije i Pto-
lemej.41 Prije Strabonova vremena Panonci su do-
duše posjedovali planine s kojih se vidi Jadran i sa-
me brdske zaravni, no u Strabonovo su doba odstu-
pili od njih. Strabon je nadme napisao da planina
Ardij tako siječe Dalmaciju da jedan njen dio gleda
na more, a drugi na suprotnu stranu.*2 Valja shvatiti
da se to odnosi na planinu nazvanu po Ardijejcima
179
 Pannonibus olim finitimo intelligi debet: ex tabulis
285 enim Ptolomaei, clare perspicitur, Pannones a Dalma-
tis recessisse ad Savum, Dalmatiamque Savum usque
dilatatam fuisse: quod sicuti ultimo bello tempore
Augusti evenisse, coniectari potest; ita hic Strabonem
antiquos Illyrici fines referentem, terminos sui tem-
290 poris describere, omisisse censendum est; nisi, eum
šibi ipsi eontradixisse, concedi velit, et cum Pirustas
quoque et Mazeos Pannoniis adscribat, quos intra
Illyrici fines ponit Ptolomaeus, ideo post Strabonem
Pannonias ab Illyrico magis restrictas perspicitur.
295 His de Illyrici finibus, regionumque nominum di-
versitate, usque ad Monarchiae Romanae tempora
observatis: cum Mela et Plinius Illyricum proprium
memorent, non inutile erit indagare, quaenam pars
eiusdem, hoc nomine nuncupata fuerit. A Cerauniis
300 Montibus (Tergestum) usque Illyricum protendit Me-
la, populqsque eius recensens, ait: Pari hini et Dassa-
retae, prima eius tenent, sequuntur *paulatim /Tau-
lantii/, Encheleae, Phaeaces, deinde sunt, quos pro-
prie Illyrios vocant, tum Pyrei, Liburni et Istria. et
305 infra. Nar inter Pyreos et Liburnos emittitur. Pyreos
proximos Naroni flumini ponere videtur, eosdemque
esse cum Plinii et Appiani Palariis, ac Strabonis Ple-
raeis ipsos in peninsula contra Melitam situantis, di-
gnoscitur: exinde regionem aliquam ultra Naronem,
310 Taulantiis, Encheleis, Phaeacibus et Illyriis propriis
Melarn tribuere patet, quod ex Plinio clarius perspi-
citur, qui capite 22. eadem loca describens, ait: eo
namque tractu fuere Enderundini, lassei, Grabei, pro-
prieque dicti Illyrii, et Taulantii, et Pirei, et infra.
315 capite 26. in fine: ab his Corcyra Melena cognominata,
cum Gnidiorum Oppido distat 22. m. p. inter quam
et Illyricum Melita. Illyricum nempe proprium, ultra
Melitam esse (Drilonem) versus indicat Plinius, quam-
via. ordine inverso Pyreos (quos ante Illyrios pro-
320 prios ponere debebat,) post Taulantios ponat, ipsosque
Taulantios, citra {Drilonem} situare videatur, qui
ultra eumdem incoluerunt; Illyricum ergo proprium
inter Naronem et (Drilonem} situm fuit. Melam vero,
qui antiqua Phaeacum, et Encheleaensium nomina ob-
325 soleta addidit, potius ad antiquas fabulas respexisse,
180
koja je nekoć bila susjedna Panoncima. Iz Ptoleme-
jevih se naime karti jasno uviđa da su Panonoi od-
stupili od Delmata k Savi i da se Dalmacija proširila
sve do Save.43 Može se pretpostaviti da se to dogo-
dilo u Augustovo vrijeme u posljednjem ratu, pa
stoga valja smatrati da je Strabon iznoseći ovdje sta-
re granice Ilirika propustio opisati međe svog doba,
osim ako se ne bi htjelo dopustiti da je sam sebi pro-
turječio. Kako pak pripisuje Panoncima Piruste i
Mezeje koje Ptolemej stavlja među granice Ilirika,44
uviđa se zato da je Ilirik nakon Strabona još jače
suzio Panonije.
Razmotrivši ovo o granicama Ilirika i raznoliko-
sti pokrajinskih naziva sve do vremena Rimskog
Carstva, budući da Mela i Plinije spominju Ilirik u
pravom smislu, bit će vrlo korisno istražiti koji je
njegov dio bio nazvan tim imenom. Mela proteže Ili-
rik od Keraun'skih planina sve do Trsta, i kaže na-
brajajući njegove narode: Njegov početak drže Par-
tini i Dasareti, slijede *pomalo /Taulanti/, Eriheleji
i Feačani. Zatim su oni koje nazivaju Ilirima u pra-
vom smislu, onda Pireji, Liburni i Istri ja. I niže: Nar
se izlijeva između Pireja i Liburna.is Čini se da uz
rijeku Neretvu stavlja Pire je, i raspoznaje se da su
oni isto što i Plinijevi i Apijanovi »Palariji« i Stra-
bonovi »Plereji« koje on smješta na poluotok nasu-
46
prot Mljetu. Iz toga je jasno da Mela neko područje
s onu stranu Neretve dodjeljuje Taulantima, Enhe-
lejima, Feačanima i pravim Ilirima. To se jasnije
uviđa iz Plinija koji opisujući ista mjesta u 22. po-
glavlju kaže: na onom su naime potezu bili Ende-
rundini, Jaseji, Grabeji, Iliri u pravom smislu riječi,
Taulanti i Pireji. I niže, na kraju 26. poglavlja: od
njih je Korkira nazvana Melenom s gradom Kniđana
udaljena 22000 koraka. Između nje i Ilirika je Me-
lita." To jest, Plinije upućuje da je pravi Ilirik s one
strane Mljeta prema Drimu, iako obrnutim redom
stavlja Pireje nakon Taulanata (a morao ih je sta-
viti prije Ilira u pravom smislu), a čini se i da same
Taulante smješta s ove strane Drima, dok su oni obi-
tavali prijeko. Pravi je dakle Ilirik bio smješten iz-
među Neretve i Drima. Mora se pak smatrati da je
Mela koji je dodao prastara i zaboravljena imena Fe-
181
 quam situm eorumdem indicare voluisse, censeri de-
bet; nam Phaeacas Insulam Scheriam incoluisse, Ho-
merus /Odysseae libro 6./ memorat, quam deinde Cor-
cyram denominatam testatur Strabo; nisi quis Dyrra-
330 chinos uti Corcyraeorum Colonos, pro Phaeacibus
accipere velit.
Encheleas autem esse antiquum nomen obsole-
tum regionis eiusdem, quam Plinius et Mela Illyri-
cum proprium vocant, ex eo dignoscitur, cum supra
335 relatus Schimnus referat, Encheleis imperasse Cad-
mum, eiusque posteros Strabo. Enchelei regebantur a
Cadmi et Harmoniae posteris, ibique ea commonstran-
tur, quae jabulae de iis prodiderunt. Encheleas vero
fuisse gentem Illyricam, testatur Stephanus, eosdem-
340 que pro ea parte Illyrici, quae inter Naronem et (Dri-
lonem) sita est, sumit Scylax, et sicuti populos Illy-
rici a (Drilone) f lumine, Ceraunios montes usque,
propriis regionum nominibus Romani in sui potesta-
tem redegerunt, scilicet Atintanum, Parthinorum, et
345 citra Naronem Dalmatarum ita quando Gentius Regno
exutus fuit, Illyricum Regnum intra Naronem et
(Drilonem) coarctatum erat, (ut ex nominibus popu-
lorum a Livio relatis constat,) quae regio, sicut apud
antiquos ex fabula Cadmi, caeteris Illyricis celebrior
350 habita fuit, ita eadem ex Regum sede peculiaris vel
proprii Illyrici nomen, simul cum Regno servavit,
Illyricique nomine a Romanis in provinciam ordinata
fuit, ac Illyricum proprium ab eorum Scriptoribus
dicta, ad differentiam tam Orientalis partis antiqui
355 Illyrici ultra {Drilonem}, (quae in Macedonum no-
men transibat) quam Occidentalis citra Naronem, cui-
us pars antiqua Dalmatiae ascribebatur, pars vero
reliqua a Romanis addita, nomina antiqua Liburniae
et Istriae servabat; Donec Dalmatae Augustum fati-
360 gantes, Illyrici citra (Drilonem) nomen šibi vindica-
runt; Augustoque ipso Istriam ab Illyrico avellente,
Illyricum intra (Drilonem} et Arsiam restrictum, in
Dalmatiam et Liburniam dividi coepit; ex quo tem-
pore proprii Illyrici nomen obsolevisse, conici potest:
365 Melam vero et Plinium, antiquorum Scriptorum no-
mina secutos, proprii Illyrici mentionem fecisse; at
182
ačana i Enheleja prije gledao na stare priče nego što
je htio ukazati na njihov smještaj, osim ako bi tiko
htio prihvatiti Dirahijce, kao koloniste Korkirana, za
Feačane. Homer naime /u šestom pjevanju »Odise-
je«/ spominje da su Feačani nastavali otok Sheriju,
48
a Strabon
49
svjedoči da je on zatim nazvan Korki-
rom.
Da je pak »Enheleji« staro i zaboravljeno ime
za isto područje koje Plinije i Mela zovu pravim Ili-
rikom, raspoznaje se iz onoga što gore navedeni
50
Ski-
mno iznosi da je Enhelejima vlado Kadmo, a Stra-
bon da su im vladali njegovi potomci: Enhelejima su
upravljali Kadmovi i Harmonijini potomci, i ondje 51
se pokazuje ono što su priče o njima razglasile.
Stjepan
52
pak svjedoči da su Enheleji bili ilirski na-
rod, a Skilak ih uzima za onaj 53dio Ilirika koji je
smješten između Neretve i Drima. Rimljani su na-
rode Ilirika od rijeke Drima do Keraunskog gorja
doveli pod svoju vlast pod vlastitim imenima podru-
čja, tj. Atintana i Partena, a s ove strane Neretve
pod imenom Delinata. Tako je Ilirsko Kraljevstvo,
kad je Gencije skinut s kraljevske vlasti, bilo stije-
šnjeno među Neretvu i Drim (što je sigurno po ime-
nima naroda koja iznosi Livije).54 Taj je kraj kod
starih bio smatran slavnijim od ostalih ilirskih zbog
priče o Kadmu, a isto je tako zbog sjedišta kraljeva
zajedno s kraljevskom vlašću sačuvao i ime poseb-
nog ili pravog Ilirika, te su ga Rimljani i preuredili
u provinciju pod imenom Ilirika. Njihovi su ga pisci
nazivali »pravim Ilirikom« jednako za razliku od
istočnog dijela starog Ilirika s one strane Drima (ko-
ji je prelazio pod makedonsko ime), kao i za raz-
liku od zapadnog dijela s ove strane Neretve, čiji se
stari dio pripisivao Dalmaciji, a novi je što su ga do-
dali Rimljani čuvao drevna imena Liburnije i Istre,
dok nisu Delmati — iscrpljujući Augusta — prisvo-
jili za se i ime Ilirika s ove strane Drima. Kad je pak
sam August odvojio Istru od Ilirika, Ilirik sužen me-
đu Drim i Rašu stao ise dijeliti na Dalmaciju i Libur-
niju. Može se pretpostaviti da je otada naziv »pra-
vog Ilirika« zastario, a da su Mela i Plinije spome-
nuli »pravi Ilirik« slijedeći nazive kod starih pisaca.
183
 post Augustum, Illyrieum universum, in superius et
inferius divisum fuisse, lapis inter Epidauri ruinas
inventus, declarat.
370 Ρ CORNELIO DOLABELLAE COS VII EPVLON
SODALI TITIENSI LEG PROP D AVG ET TIB
CAES AVG
CIVITATES SVPERIORIS PROVINCIAE
HILLYRICI
375 quem Dolabellam legatum propraetorem inferio-
ris quoque, totiusque Illyrici fuisse, alter lapis ladrae
existens testatur.
TIB CAES D AVG F AVG I.MP PONT MAK
TRIB POTEST XX COS III LEG IX LEG XI
380 Ρ CORNELIO DOLABELLA LEG PROPR
Ex quibus Inscriptionibus (quamvis nemo Aucto-
rum id referat) argui potest, superiorem Illyricum,
Illyricum proprium simul cum Dalmatia comprehen-
disse; inferiorem vero Liburniam cum lapidia, et pro-
385 ut orae maritimae Illyrici termini supra ex Ptolomaeo
sumpti fuerunt, ita ex eiusdem totius Illyrici tabula,
tamquam ex certiori termino percipi possunt, et ea,
quae antiquitatis obscuritate involuta praecesserunt, et
quae deinde Imperantium voluntate mutata, et Barba-
3i90 rorum vastationibus perturbata, subsecuta sunt: sed
animadvertendum est, aliquos locorum situs hodiernos
a Ptolemaicis discrepare, quod erroribus, qui in nu-
meros longitudinum et latitudinum textus eius irrep-
serunt, tribuendum est, ut observare volenti patebit;
395 Illyrici ergo fines Romanae Monarchiae tempore fu-
ere ab Oriente (Drilo) f lumen et Scodrus mons, a
Septentrione partim Savus, et partim Pannonia supe-
rior: ab Occidente Arsia fluvius, a meridie mare.
184
Natpis pak nađen među ruševinama Epidaura raz-
jašnjava da je čitav Ilirik nakon Augusta bio podi-
jeljen na Gornji i Donji:
Publiju Korneliju Dolabeli, konzulu sedmi put,
epulonu,
titijskom drugu, legatu u rangu pretora božan-
skog Augusta i Tiberija Cezara Augusta
zajednice gornje provincije Ilirika55
Drugi natpis koji se nalazi u Zadru svjedoči da
je taj Dolabela bio legat u rangu pretora i za Donji,
i za čitav Ilirik:
Tiberiju Cezaru, sinu božanskog Augusta, Augustu,
imperatoru i vrhovnom svećeniku,
dvadeseti put s tribunskom vlašću, konzulu treći put,
deveta legija i jedanaesta legija
pod Publijem Kornelijem Dolabelom kao legatom u
rangu pretora56
Iz tih se natpisa može dokazivati (iako to ne iz-
nosi nikoji autor) da je Gornji Ilirik obuhvaćao »pra-
vi Ilirik« s Dalmacijom, a Donji Liburniju s Japidi-
jom. Baš kao što su međe morske obale Ilirika gore
bile preuzete od Ptolemeja, tako se iz njegove karte
čitava Ilirika,57 kao s pouzdanog međaša, može shva-
titi i ono što je prethodilo a obavijeno je tminom drev-
nosti, i ono što je zatim uslijedilo, izmijenjeno vo-
ljom vladalaca i poremećeno barbarskim pustoše-
njima. No valja primijetiti da današnji smještaj ne-
kih mjesta odudara od Ptolemejeva, što valja pripi-
sati greškama koje su se uvukle u brojke dužina i
širina njegova teksta, kako će biti jasno onome tko
htjedne razmotriti. Granice su dakle Ilirika u vri-
jeme Rimskog Carstva bile s istoka rijeka Drim i
Šar-planina, sa sjevera dijelom Sava, dijelom Gornja
Panonija, sa zapada rijeka Raša, s juga more.
185
 CaputIV.
DE ILLYRICI ORDINATIONIBUS A ROMANIS
FACTIS, ET NAVIGATIONIS ADRIATICI
VARIATIONE.
5 Illyrii vectigales šibi reddiderunt Macedonas,
partemque regionis eorum occuparunt, ut lustinus et
Diodorus supra relati scribunt: a Philippo deinde
Alexandri magni patre victi, in duo Regna divisi, et
post mortem Alexandri, successoribus eius inter se
10 bellantibus, Macedonum iugum excusserunt, et in
unum Regnum Agronis tempore coaluerunt, ut ex re-
lato primo Illyrico bello constat: Agro etenini, copiis
terrestribus et navalibus, omnes priores Illyriorum
Reges longe anteibat, ut scribit Polybius, quem vici-
15 nis formidabilem evasisse alt; Sed succedente Teutha,
et cunctos navigantes vexari concedente, omnibus ex-
osos fecit Illyrios, muliebrique imprudentia usa Ro-
manos quoque offendit, eaque devicta, prima Illyrici
Regni mutilatio secuta est: Romani enim Ardiaeis sub-
20 actis; Parthinis et Atintanibus in deditionem suscep-
tis, partem Demetrio Phario assignarunt, quam auc-
tores non distinguunt, neque ubi Dimalum urbs De-
metrii primaria existeret tradunt; Sed eamdem quo-
que paulo post Demetrio deficienti, ademerunt; Se-
25 cunda mutilatio Regni evenit, quando mortuo Pleura-
to Rege, Dalmatae a Gentio filio deficientes, se in li-
bertatem vindicarunt, simulque eircumvieinos populos
citra Naronem subigentes, ab Illyrico Regno segrega-
runt; ita ut Gentii Regnum Romanis deditum intra
30 Naronem et (Drilonem) restrictum fuerit, et in Pro-
vinciae f ormam primo ordinatum. Aliis deinde secutis
in Illyrico bellis, varias quoque ordinationes factas
fuisse oportet, quarum memoriae exciderunt, cum
tres tantum in Illyrico conventus Plinius memoret,
35 quos ex Varrone deducit; Ideo Reipublicae quoque
tempore extitisse oportet, scilicet Scardonitanum, Sa-
lonitanum, et Naronensem: Salonaim autem bello civili
Pompeiano Coloniam fuisse innuunt, quae Hirtius re-
f ert /De bello Alexandrino/ Salonam Oppidum mariti-
40 mum, quod Cives Romani fortissimi fidelissimique in-
colebant, Illyriosque Caesari adhaesisse ipsemet te-
186
IV poglavlje
O UREĐENJIMA ILIRIKA KOJA SU PROVELI
RIMLJANI I O PROMJENAMA U PLOVIDBI
JADRANOM
Iliri su nametnuli danak Makedoncima i zauzeli
dio njihova područja, kako pišu gore navedeni Justin
i Diodor.1 Zatim ih je pobijedio Filip, otac Aleksan-
dra Velikog, i podijeljeni su među dva kraljevstva.
Dok su se nakon Aleksandrove smrti njegovi nasljed-
nici međusobno borili, Iliri su zbacili makedonski ja-
ram, a u Agronovo su se vrijeme slili u jedno kra-
ljevstvo, što je sigurno iz opisanog prvog ilirskog ra-
ta. Agron je naime kopnenom i pomorskom vojskom
daleko nadilazio sve ranije kraljeve Ilira, kako piše
Polibije koji za nj kaže da je postao strašan susje-
dima.2 No kad ga je naslijedila Teuta i dopustila na-
padati sve moreplovce, svima je omrazila Ilire. Po-
stupajući po ženskoj neraziboritosti, uvrijedila je i
Rimljane, a kad je ona svladana, uslijedilo je prvo
sakaćenje Ilirskog Kraljevstva. Rimljani su naime
podvrgavši Ardijejce primili predaju Partena i Atin-
tana, a Demetriju Farskom su dodijelili dio koji au-
tori ne razlučuju niti pišu gdje je Demetrijev prvo-
bitni grad Dimal. No i taj su dio Rimljani malo kas-
nije oduzeli odmetniku Demetriju. Drugo se sakaće-
nje Kraljevstva zbilo kad su se po smrti kralja Pleu-
rata Delmati odmetnuli od njegova sina Gencija,
oslobodili se i ujedno odvojili od Ilirskog Kraljev-
stva obližnje narode s ove strane Neretve, podvrga-
vajući ih sebi. Tako je Gencijevo kraljevstvo koje
se predalo Rimljanima bilo suženo među Neretvu i
Drim, i prvo preuređeno u oblik provincije. Kako su
zatim u Iliriku uslijedili drugi ratovi, morala su se
provesti i različita uređenja, no uspomene su na njih
nestale, jer Plinije u Iliriku spominje samo tri kon-
venta, skardonitanski, salonitanski i naronitanski, a
izvodi ih iz Varona,3 pa su stoga morali postojati i u
vrijeme Republike. Da je pak Salona za građanskog
rata s Pompejem bila kolonija, nagoviješta ono što
iznosi Hircije /»O aleksandrijskom ratu«/: primorski
grad Salonu, gdje su stanovali vrlo hrabri i vrlo vje-
187
 statur Caesar /Civilis 3./. Haec ad Augusti usque tem-
pora referuntur de Illyriis. Sed sicuti eumdem per se,
et per Tiberium diu bellum gessisse in Illyrico, ipsum-
45 que restrinxisse, ex supra relatis constat, ita tune suo
nutu ordinasse censeri debet, quamvis memoria ordi-
nationis exciderit. At cum orae maritimae ordinatio
ex Adriatici navigatione deducenda sit, ideo eius ra-
tionem, modosque ab antiquo usurpatos traidere ne-
50 cesse erit, ut quae de Illyrici ora dicenda sunt, percipi
possint.
Relictis ergo, quae de Pelasgis, et Diomede fabulis
involuta referunt Graeci, Liburnorumque et Atriensi-
um rebus (quorum ditionis memoriam, quamvis Li-
55 burniae et Adriatici nomina hucusque servent: tamen
apud Auctores nulla eorumdem gesta reperiuntur) ad
ea tempora deveniendum est, quae ab Auctoribus re-
lata, navigationis quoque irationem praebere possunt.
Ad tempora ergo Dionysii Syracusiorum Tyranni res-
60 picienđum est, qui occupata Insula Issa oportunissimo
loco sita, ibique Claaseresidente, Colonias per Adriati-
cas oras deduxit, .associatisque, quos potuit ex circum-
iacentibus populis, caeteris coercitis, navigationem Ad-
riatici in potestate habuit, filiusque ipsius, post quos
&5 Issenses, et eos, qui cum illis sentiebant, usque ad
Romanorum adventum, prout potuerunt, continuasse
coniectandum est: Romanos autem navigationis ratio-
nem mutasse oportet: nam sicuti Dionysrum partem
Italiae possidentem, Adrkticas tantum insulas occu-
70 passe constat, ita cum caeteris amicitiam, societatem-
ve inire contentum fuisse argui debet: quod eo magis
postea de Issensibus, ipsorumve sociis valida Classe
destitutis praesumendum est. Romanos autem primo
in Illyricum adventu, quamvis totius Italiae Domi-
75 nos, navigationem tamen in eo statu, in quo (repere-
runt), reliquisse, sed Gallis postmodum devictis, uni-
versaque Illyrica ora in potestatem suam reducta, ob
iđ integro Adriatici dominio (potitos), et in eo variis
Coloniis deductis, navigationem quoque tutiorem red-
80 didisse oportet; sicut enim providentiae Romanae in-
signe fuit argumentum vias terrestres immensis sum-
ptibus publicae comnioditati stravisse; ita navigatio-
nis quoque comnioditati ab ipsis consultum censen-
dum est, et antiquam navigationis formam mutatam;
188
rni rimski građani* I sam Cezar svjedoči /u trećoj5
knjizi »Građanskog rata«/ da su Iliri pristali uza nj.
To se iznosi o Ilirima sve do Augustova doba. Kako
je pak iz gore iznesenog sigurno da je on dugo oso-
bno i preko Tiberija ratovao u Iliriku i da ga je suzio,
mora se smatrati da ga je tada i uredio po svojoj vo-
lji, iako je nestalo uspomene na to uređenje. Kako
pak uređenje morske obale valja izvoditi iz plovid-
be Jadranom, bit će stoga potrebno opisati njeno us-
trojstvo i načine koji su se koristili od davnine da
bi se moglo shvatiti ono što valja reći o obali Ilirika.
Zanemarivši dakle što Grci zaodjenuto pričama
iznose o Pelazgima i Diomedu, i zanemarivši povi-
jest Liburna i Atrijanaca (uspomenu na njihovu vlast
doduše sve do sada čuvaju imena Liburnije i Jadra-
na, ali se kod autora ne nalazi nikakvih njihovih
djela), valja doći do onog vremena o kojem autori
izvješćuju, te može predočiti i ustrojstvo plovidbe.
Valja se dakle osvrnuti na vrijeme sirakuškog tira-
nina Dionizija. On je zauzeo vrlo pogodno smješteni
otok Vis i, dok mu je ondje boravila mornarica, osno-
vao je kolonije po jadranskim obalama. Pripojivši
sebi koje je mogao od okolnih naroda, ostale je obuz-
dao i držao je u svojoj vlasti plovidbu Jadranom, a
isto tako i njegov sin. Valja pretpostaviti da su je
nakon njih kako su mogli nastavili Isejci i oni koji su
se s njima slagali, sve do dolaska Rimljana. Rimljani
su pak morali izmijeniti ustrojstvo plovidbe. Si-
gurno je naime da je Dionizije, posjedujući dio Ita-
lije, zauzeo samo otoke u Jadranu, pa isto tako mora
biti dokazano da se zadovoljio s ostalima sklopiti pri-
jateljstvo ili savezništvo. Tim se više to mora pret-
postaviti kasnije za Isejce ili njihove saveznike koji
su ostali bez snažnog brodovlja. Rimljani su pak pri
prvom dolasku u Ilirik doduše bili gospodari čitave
Italije, ali su plovidbu morali ostaviti onakvom ka-
kvu su je zaitekli. No kad su kasnije svladali Gale i
doveli čitavu ilirsku obalu pod svoju vlast, zadobili
su zbog toga potpuno gospodstvo nad Jadranom i os-
novali različite kolonije, te su morali i plovidbu uči-
niti sigurnijom. Značajan je naime predmet rimske
brige bilo uz golem trošak izgraditi kopnene ceste za
opću pogodnost, te valja smatrati da su se isto tako
189
85 sed sicuti mutationem non uno aut altero anno secutam
dići debet, ita diversa tempora respicienda sunt, pro
quibus expendendis, navigationis Adriatici modus, na-
vigiorumque forma, qua hodie utuntur Nautae, expli-
canda est, ut ex notis antiqua facilius conici possint.
90 Qui extra Adriaticum degunt, maioribus navibus
ad longum iter instructis utuntur, et i&num illius in-
trantes, ex una parte Italica littora importuosa, ex al-
tera Insulas Illyricas vitare solent, navigationemque
per medium sinum dirigunt; et si ventus propitius
95 faveat, vela non demittunt, donec ad destinatum lo-
cum perveniant, et non, nisi contrario furente vento,
inviti portum subeunt: eo quia longis itineribus assu-
eti, et quidquid necessitas exigit intra navim haben-
tes, stationes pro virili fugiurat; cum portus suis navi-
100 bus excipiendis idoneos in promptu non habeant, eo-
rumque appulsus saepe ingruente vento, periculosus
evadat, et, quod pluris pendunt, difficilis ab iisdem
exitus propitio redeunte vento pateat; ideo quando
necessitas cogit, exteriorum Illyrici Insularum amplio-
105 res portus appellunt, internarum autem sinuosos an-
fractus omnino fugiunt; idemque in reditu ex Adriati-
co servant; Qui vero Adriaticum accolunt mediocribus,
et minoribus utuntur navibus. Qui mediocribus, ne-
que per medium sinum incedunt, neque omnes Insulas
no fugiunt, imo inter exteriores et medias, vel inter eas-
dem et continentem libenter navigant: hoc etenim
pacto, undarum moles inarisque fluxum vitant, et ad
victum necessaria ex Insulis habitatis šibi comparant:
qui autem minoribus utuntur lembis (hi utplurimum
us remis aguntur) littus continentis lambentes tutiori,
pacatiorique, quamvis longiori, itinere, procedunt, et
quocumque ingruente vento, portus šibi notos in con-
tinenti, vel in proximis Insulis sitos (quorum infinitus
pene est numerus) remorum auxilio ex arbitrio capi-
120 unt, tempore autem propitio redeunte, ex eisdem faci-
le solvunt.
His tribus navium generibus Adriaticum hodie
frequentatur. At cum antiquitus Insularum accolas
navigationem exercuisse relatum sit, hos mediocribus
125 navibus usos oportet, (cum eiusdem generis navibus
hodie quoque utantur), et quoad ipsis licuit, Illyrio-
rum lembos a navigatione avertisse coniectari debet;
190
brinuli i za pogodnost plovidbe i da je njen stari
oblik izmijenjen. No kako se ne smije reći da je ta
promjena uslijedila u jednoj ili dvije godine, valja
stoga razmotriti različita razdoblja. Da bi se ona iz-
ložila, valja objasniti način plovidbe Jadranom i
oblik plovila kojim se mornari danas služe, da bi se
prema poznatome lakše moglo pretpostaviti o drev-
nome.
Oni koji borave izvan Jadrana služe se vecim la-
đama građenim za dugačak put. Ušavši u jadranski
zaljev obično izbjegavaju s jedne strane talijansku
obalu bez luka, a s druge ilirske otoke, i upravljaju
plovidbu sredinom mora. Pogoduje li im povoljan
vjetar, ne spuštaju jedra dok ne stignu na odredište.
U luku ulaze samo protiv volje, ako bjesni nepovo-
ljan vjetar. Kako su privikli dugim putovanjima i
imaju na brodu sve što je potrebno, svom snagom
izbjegavaju postaje. Nemaju naime pri ruci luka pri-
kladnih da prihvate njihove lađe, a zbog naleta vje-
tra često ispadne opasno pristati u njima. Sto im je
još važnije, jasno je da će iz njih biti teško izići kad
se vrati povoljan vjetar. Zbog toga, kad ih nužda na-
tjera, pristaju u prostranijim lukama vanjskih otoka
Ilirika, a krivudave zavoje unutarnjih potpuno izbje-
gavaju. Toga se pridržavaju i na povratku iz Jadra-
na. Oni pak koji stanuju uz Jadran služe se srednjim
i manjim lađama. Oni koji se služe srednjima ne na-
stupaju sredinom mora, niti izbjegavaju sve otoke,
štoviše rado plove između vanjskih i srednjih ili iz-
među srednjih i kopna. Na taj naime način izbjega-
vaju velike valove i morsku struju, a s naseljenih
otoka pribavljaju sebi potreban živež. Oni pak koji
se služe manjim lembima6 (ti su ponajviše tjerani
veslima), napreduju prateći obalu kopna, sigurnijim
i mirnijim premda dužim putem. Kakav god nahru-
pio vjetar, po volji se s pomoću vesala dohvate poz-
natih im luka na kopnu ili na obližnjim otocima (a
broj ini je gotovo beskonačan). Kad se pak vrati po-
voljno vrijeme, lako se iz njih otiskuju.
Te tri vrste lađa danas pohađaju Jadran. Kako
je pak izneseno da su se otočani od davnine bavili
pomorstvom, morali su se služiti srednjim brodovi-
ma (jer se i danas služe tom vrstom lađa), i mora se
191
 sed Romanorum Coloniis in continentem deductis,
portubusque opportuno loco munitis, Lemborum Illy-
130 riorum numerum crevisse, et continentis habitatores
mediocribus fabricatis navibus promiscue cum Insu-
lanis navigationem exercuisse, dicendum est. His con-
sideratis, sicuti Graecos ante Romanorum tempora
maioribus navibus in Adriatieum invectos, navigatio-
135 nem exercuisse apparet, ita ex illis, quae antiquiores
ex relatis Scriptoribus de Illyrica ora referunt, ipsos
f aciliorem et suis navibus tutiorem viam tenuisse, per
medium scilicet sinum et Insulas, in quibus Graeco-
rum Coloniae erant, utplurimum procul a continenti
140 appulisse, idcirco de ipsa continenti, uti de loco non
bene cognito, quaedam fabulis etiam involventes,
commenti sunt, et a Plinio vanitatis redarguuntur:
tune temporis autem insulares cum Illyriis negotia
exercuisse dicendum est, et a continenti asportatas
145 merces exteris ad Insulas venientibus communicasse,
atque ab eis quas cum Illyriis permutarent, recepisse,
qua de causa Issenses in continenti Tragurium et Epe-
tium Colonias habuisse oportet; Ita duplici quaestu
Issenses opibus floruisse, ante Romanorum adventum
150 censendum est, et in eo statu mansisse, donec Roma-
norum ditione per Illyricum extensa, ipsi quoque con-
tinentis Illyricae habitatores (ad navigationis), quae-
stusque mariltimi participationem admissi fuerunt: in-
deque Insulanorum, et praesertim Issensium res sen-
155 sim decrevisse oportet, adhuc tamen bello civili Pom-
peiano Issa praerogativam nobilissimi illarum regio-
num Oppidi retinebat: quibus congruunt, quae Pli-
nius de Illyrici ordinatione ex Varrone refert: Nam
Romani Illyrico in potestatem ad Montes usque reda-
160 eto, solita sua Providentia, pro magistratuum residen-
tia, loca, quae classibus facile adiri possent, et simul
commoda Provincialibus evaderent, elegerunt, et in
tres partes dispertito Illyrico, Naronae, Salonae et
Scardonae conventus instituerunt, ex quo tres hae
165 Civiltates caeteris celebriores evaserunt: Naronam au-
tem, sicut antiquitus Eimporium fuisse, testatur Scy-
lax, ita Romanorum quoque tempore, ex navigabilis
fluminiis commodidate, Provincialiumque concursu
frequentatam fuisse oportet, eiusdem conditionis
170 Scardona fuit, Salonae vero sicuti ante secundum Dal-
192
pretpostaviti da su odvraćali ilirske lembe od plo-
vidbe dokle su god mogli. No kad su na kopnu osno-
vane rimske kolonije i kad su na pogodnom mjestu
izgrađene luke, valja reći da je porastao broj ilirskih
lemba i da su stanovnici kopna izgradivši srednje
lađe plovili pomiješano s otočanima. Kad se to uzme
u obzir, vidi se da su Grci prije rimskog razdoblja
ulazili u Jadran i po njemu plovili većim lađama.
Upravo se tako iz onoga što stariji navedeni pisci
iznose o ilirskoj obali vidi da su se držali lakšeg i za
svoje lađe sigurnijeg puta, to jest sredinom mora, i
da su pristajali na otocima gdje su bile grčke kolo-
nije, ponajviše daleko od kopna. Zbog toga su o sa-
mome kopnu kao o slabo poznatu mjestu ponešto i
izmislili zaodjenuto pričama, te im Plinije prigova-
ra zbog ispraznosti.7 Valja pak reći da su tada oto-
čani trgovali s Ilirima i robu odvezenu s kopna pre-
davali vanjskima koji su dolazili do otoka. Od njih
su primali što će razmjenjivati s Ilirima, zbog čega
su Isejci i morali na kopnu imati kolonije Tragurij
i Epetij. Valja smatrati da su tako Isejci prije dola-
ska Rimljana bili u blagostanju zbog dvostruka do-
bitka i da su u takvu položaju ostali dok se rimska
vlast nije protegnula Ilirikom, pa su i sami stanov-
nici ilirskog kopna dobili udjela u pomorstvu i po-
morskoj dobiti. Prilike su otočana, a osobito Isejaca,
zatim morale postupno opasti, no Isa je još za gra-
đanskog rarta s Pompejem zadržavala prvenstvo naj-
plemenitijeg grada onih krajeva. S time se slaže ono
što Plinije prema Varonu iznosi o uređenju Ilirika.8
Rimljani su naime, dovevši pod vlast Ilirik sve do
planina, u skladu sa svojim uobičajenim oprezom
izabrala za sjedišta magistrata mjesta lako pristu-
pačna mornarici i ujedno zgodna provincijalcima.
Podijelivši Ilirik na tri dijela, osnovali su konvente
Narone, Salone i Skardone. Ta su tri grada zbog toga
postala napučenijima od ostalih. Skilak svjedoči da
je Narona od davnine bila trgovište,9 a isto je tako
i u rimsko doba morala biti gusto nastanjena zbog
pogodne plovne rijeke i okupljanja provincijalaca.
Skardona je imala iste uvjete. Kako se pak ne nalazi
193
 maticum bellum memoria nulla reperitur, ita ante
primum Civitatem fuisse, ex Tragurii et Epetii vici-
nitate argui non debet. Salonae enim situs, quamvis
cunctorum maritimae orae continentis Illyricae pul-
175 cherrimus sit, fertilissimo solo, nobili flumine, et por-
tu (capaci) praeditus, tamen cum ea mariš usu ab
antiquo caruerit, Civitatis formam habere non potuit.
At postquam Romani mariš usum Dalmatis permise-
runt, ex opportunitate situs, portusque commoditate,
180 ad ripas fluminis ladri habitationes brevi tempore
dilatatae fuerunt, Salonaque, Scardonam et Naronam
habitatorum frequentia, et aedificioru'm magnificen-
tia superavit, sicut enim hae duae Civitates opportuno
provincialibus ad conveniendum loco, et ad res ex
185 continenti ad mare deducendas sitae sunt, ita longe
a mari aperto distantes, (cum difficilis ad ipsas acces-
sus fuerit) raro ab exteris adibantur, quia vero Sa-
lona ex commoditate portus, situque ad mediterranea
etiam longe dissita excipienda aptissimo, ab exteris
190 frequentabatur; ideo summa Illyricae orae navigatio,
ex Issa Salonam reducta fuit. Haec ad Augusti usque
tempora de Illyrici ordinatione, et Adriatici naviga-
tione observanda sunt. Classis deinde stationem apud
Ravennam ipse Augustus instituit, et per Illyricam
195 oram Colonias plures deduxit, vel iam deductas re-
stituit, (ipsamque) totius Adriatici navigationem ad
reotiorem, tutioremque modum direxisse, et pro Clas-
sis Ravennatis commoditate ordinasse verosimile est:
hancque ab antiquissknis non discrepasse: Romanae
200 etenim Classis sedes proxima fuit Spinetarum, et
Atriensium sedibus, eodem modo hodiernam quoque
supradictis omnibus similem esse consentaneum est,
cum Civitatis Venetiarum situs non admodum ab eis-
dem locis distet, et sicuti Augustum, reliquosque Im-
205 peratores mariš simul, et circumiacentium populorum
Dominos commoda in Adriatico auxisse censeri de-
bet, quibus donec Romanum viguit Imperiiim uši
sunt navigantes, ita ipso declinante, Romanae provi-
dentiae Imitatores Veneti, qui propriam Rempubli-
210 cam melioribus, quam caeteri mortalium legibus in-
stituerunt, ac exinde omnibus rebus publicis, et Mo-
narchiis, quarum memoria existit diuturnius Impe-
rium servant, navigationem per temporum viciissitu-
194
nikakva spomena Salone prije drugog delmatskog ra-
ta, zbog blizine se Tragurija i Epetija ne smije doka-
zivati da je bila grad prije prvoga rata. Smještaj je
Salone doduše najljepiši od svih na morskoj obali
ilirskog kopna i obdaren vrlo pogodnim tlom, ple-
menitom rijekom i prostranom lukom, ali kako ona
u staro vrijeme nije imala pomorstva, ipak nije mo-
gla imati oblik grada. Pošto su Rimljani dopustili
Delmatitna pomorstvo, obitavališita su se na obalama
rijeke Jadra u kratkom vremenu proširila zbog po-
godna smještaja i zgodne luke, i Salona je nadišla
Skardonu i Naronu brojnošću stanovnika i veličaj-
nošću građevina. Ta su naime dva grada doduše
smještena vrlo zgodno da se okupljaju provincijalci
i da se roba s kopna dovozi k moru, ali su jako uda-
ljena od otvorenog mora (jer je pristup do njih te-
žak), pa su vanjski rijetko dolazili do njih. Salonu su
pak vanjski posjećivali zbog pogodne luke i zbog
smještaja vrlo prikladna da se dosegne čak i vr-
lo udaljeno zaleđe. Stoga je težište plovidbe uz
ilirsku obalu iz Ise prebačeno u Salonu. To je ono
što sve do Augustova vremena valja uzeti u obzir o
uređenju Ilirika i o jadranskom pomorstvu. Sam je
August zatim utvrdio sjedište mornarice kod Ravene,
a na ilirskoj je obali osnovao više kolonija iM obno-
vio već osnovane. Vjerojatno je usmjerio plovidbu
čitava Jadrana na ispravniji i sigurniji način i ure-
dio je da bude pogodna za ravensku mornaricu. Ta
plovidba potpuno prirodno nije odudarala od naj-
starijih, jer je sidrište rimske mornarice bilo vrlo
blizu obitavalištima Spinećana i Atrijanaca, a jed-
nako je tako i današnja plovidba slična svima gore
spomenutim, jer je mletački grad prilično blizu tim
mjestima. Mora se smatrati da su August i ostali
carevi, gospodareći ujedno morem i okolnim naro-
dima, povećali na Jadranu pogodnosti koje su more-
plovci koristili dok je Rimsko Carstvo bilo snažno.
Dok je Carstvo opadalo, Mlečani — koji su svoju
državu uredili po boljim zakonima no ostali smrtni-
ci, i zbog toga čuvaju vlast dulje no sve poznate re-
195
 dines eximie dirigentes, mariš Adriatici dominium
215 consecuti, eidem quoque nomen proprium impartiti
sunt, feliciterque per tot secula servant. et sicuti in
praecipuis Adriatici portubus Romanae magnificen-
tiae vestigia apparent, ita quoque Venetae providen-
tiae, quocumque eorum dominium pervenit, monu-
220 menta existunt: ita ut ex hodemis Romana, et anti-
quiora de Adriatici navigatione facile quisque coniec-
tari possit.
Illyricam oram, quamvis Strabo, Plinius et Pto-
lomaeus accurate describere videantur, quaedam ta-
225 men obscura remanent, et nonnulla praetermissa sunt,
quae indicare inatile non erit. Nam Strabo Liburni-
cam oram metitus ait: est in ea fluvius, quo adverso
subvehuntur merces usque ad Dalmatas et Urbes
Scardon et Liburna: de Titio Strabonem locutum,
230 quamvis ipsum non nominet, constat; Nam Scardo-
nam Liburniae Civitatem prope Titu Ostia in sinu ab
ipsa Scardonitano dicto sitam fuisse, nomen ruinae-
que adhuc extantes, argumento sunt, quamvis autem
sinus ipse per. XII. milliaria (Scardonam} usque ma-
235 ritimus sit, Titius tamen celeri adeo fluxu per eun-
dem in mare apertum fertur; ut praeter saporem, om-
nino fluminis fluxui similis sit: Hac de causa, una
cum Strabone Plinius quoque deceptus est, qui Scar-
donam in amne eo * /*Titio/ XII. M. Ρ. α mari exis-
240 tere scripsit: per quem sinum, quamvis maritimum,
contra fluminis fluxum, Scardonam usque, merces de-
ferebantur, ubi Titius ex declivo in mare cadit, et ob
id ulterius navigari nequit: quamvis eupra declivita-
tem, et lacum Navium capacem, et Insulas habeat,
245 prout sinus niaritimus proximus: quae autem de Ci-
vitate Liburna tradit Strabo, interpretes eius, cum
nullus auctorum Civitatis Liburnae mentionem faciat,
Scardonaque in ripa Liburniae posita sit, textum ip-
sius multis in locis depravatum restituere conati, quod
250 de duabus Urbibus refert Strabo, de sola Scardona
intelligendum crediderunt, ita ut sensus esse de^beat,
Urbem Scardon Liburnam, nisi quis de Burno, cuius
Ptolomaeus, Plinius, tabulae Peutingerianae et Pro-
copius memorant, Strabonem intellexisse velit, cum
255 circa eadem loca situm fuisse Burnum, ex eisdem
constet.
publike i monarhije — izvrsno su upravljali plovid-
bom kroz mijene vremena i postigli su gospodstvo
nad Jadranom, nadjenuli mu čak svoje ime i sretno
ga čuvaju kroz toliko stoljeća. Pa kao što se u glav-
nim lukama Jadrana vide tragovi rimske veličan-
stvenosti, tako i spomenici mletačke brižljivosti po-
stoje gdje je god doprla njihova vlast, te bi svatko
prema današnjem stanju jadranske plovidbe lako
mogao pretpostavljati o rimskom i još starijem.
Premda se čini da Strabon, Plinije i Ptolemej10
brižno opisuju ilirsku obalu, ipak ponešto ostaje ne-
jasno, a ponešto je i ispušteno. Bit će vrlo korisno
ukazati na to. Ođmjerivši naime liburnlsku obalu,
Strabon kaže: na njoj je rijeka uz koju se roba do-
vozi sve do Delmata i gradova Skardon i Liburne.n
Strabon sigurno govori o Krki, iako je ne imenuje.
Ime i ruševine koje i sad postoje dokaz su naime da
je liburnski grad Skardona bio smješten blizu ušća
Krke u zaljevu koji se prema njemu naziva Skra-
dinskim. Taj je zaljev doduše kroz dvanaest milja do
Skradina morski, ali Krka njime teče u otvoreno
more tako brzom strujom, da je — osim po okusu
— posve sličan riječnom toku. Zbog toga se zajed-
no sa Strabonom prevario i Plinije, napisavši da je
Skardona na onoj rijeci* /*Titiju/ 12000 koraka od
12
mora. Premda je taj zaljev morski, njime se pro-
tiv riječne struje dopremala roba do Skardone, gdje
Krka sa strmine pada u more, te se zbog toga ne
može dalje ploviti, iako iznad strmine ima i jezero
dovoljno prostrano za lađe, i otoke, jednako kao i
obližnji morski zaljev. Sto pak Strabon piše o gra-
du Liburni, njegovi su tumači, kušajući obnoviti nje-
gov na mnogim mjestima iskrivljen tekst, povjero-
vali da pod onim što Strabon piše o dvama grado-
vima treba podrazumijevati samo Skarđonu, jer niti
jedan autor ne spominje grad Liburnu, a Skardona
leži na obali Liburndje. Smisao bi tako morao biti do
liburnskog grada Skardone, osim ako bi tko htio ra-
zumjeti da Strabon govori o Burnumu koji spominju
Ptolemej, Plinije,13 »Peutingerove karte«14 i Proko-
15
pije, jer je prema njima Burnum sigurno bio u oko-
lini tih mjesta.
197
 Omiserunt quoque iidem Tiluri fluvii mentionem,
quem Nestum olim vocatum testatur Stephanus; Nes-
tus oppidum, et fluvius Illyrici; gentile Nestius, ut Ar-
260 temidorus Libro 2, Geographiae, et Nestis regio, hic
prope Titium ortus longo Orientem versus cursu de-
latus, flexoque in Occidentem fluxu, inter montium
crepidines, navium minorum, per tria milliaria ca-
pax, in mare exit prope Almissum, cuius fluiminis
265 pontem memorant Antonini itinerarium, et Tabulae
Peutingerianae.
Omiserunt itidem Lacum Labeatidis regionis, et
f lumen (Barbanam) ex eo proveniens, Classium per
XII. milliaria capax, a Livio memorata, cum enim
270 ipsorum temporibus omnia iam in Illyrico, explorata
et dimensa essent; quid mirum, si ipsis antiquiores
Graeci auctores supra relati, obscura quaedam, quae-
dam confusa, et nonulla hyperbolibus involuta fabu-
losa referant? Praesertim de Peninsula Hyllis, quam
275 paulo minorem. Peloponneso, et XV. Civitates habu-
isse ferunt /Schymnus, Stephanus/; cum vero nullibi
in Illyrica ora peninsula tanti circuitus existat, ideo
quidam peninsulam hane Istriam esse crediderunt,
quam tamen, cum ipsa Hylli, Graeci nominant. Non
280 inutile ergo erit huius peninsulae situm indicare, ut
quae de ipsa hyperbolice scripta reperiuntur, una cum
quibusdam obscuris eorundem auctorum locis, intelli-
gi possint,
Situm peninsulae Hyllis, inquirenti navigationis
285 per Adriaticum, norniam, qua utuntur naves, quae
ventorum auxilio Bolis velis feruntur, scireoportet; hae
enim littora importuosa, et sinus inter Promontoria
positos vitare coguntur, ut breviori, et tutiori via, iter
conficiant. Prirmis, in Adriaticum intrantibus, sinus
290 littoris Illyrici curvus et importuOiSus inter Epidam-
num et Buduam occurrit, alter vero inter Liiburnicas
Insulas et Istriae Promontorium Polae proximum:
circa haec loca, hine inde delatae naves, propitium
ventum expectare coguntur, quo hosce sinus transire
2Θ5 tuto possint: inter eos sinus autem Insulae, continuato
f ere ordine dispositae, f aciliorem navigationem prae-
bent, 'et littus Illyricum, ab Epidauro, Istriam usque,
abscondunt, nisi ubi contra, Issam, Insulae quaedam
invicem distantes littus continentis, eiusque Promon-
198
Isti su također propustili spomenuti ni jeku Ti-
hir, za koju Stjepan svjedoči da se nekoć zvala Nes-
tom: Nest, grad i rijeka u 16Iliriku; narodno ime Ne-
stijac, kako kaže Artemidor17 u drugoj knjizi »Zem-
ljopisa«; pokrajina Nestida. Ona izvire blizu Krke,
dugi je tok vodi prema istoku, a zatim se svija na
zapad, te između brdovitih obala izlazi u more kod
Omiša, tri milje plovna za male lađe. Most 18
na toj ri-
jeci spominju 19
»Antaninov itinerarij « i »Peutinge-
rove karte«.
Ispustili su zatim jezero u području Labeatidi i
rijeku Barbanu koja iz njega izvire, plovna 20je za
brodovlje dvanaest milja, a spominje je Livije. Ka-
ko je pak u njihovo doba u Iliriku sve već bilo istra-
ženo i premjereno, što je onda čudno ako od njih sta-
riji gore navedeni grčki autori iznose ponešto nejas-
na, ponešto zbrkana, pa čak i ponešto bajoslovna,
zaodjenuta pretjerivanjem, osobito o· poluotoku
Hilidi za koji /Skimno, Stjepan/ pišu da je malo
manji od Peloponeza i da je imao petnaest grado-
21
va? Kako na ilirskoj obali doista nigdje nema po-
luotoka tolika opsega, neki su povjerovali da je taj
poluotok Istra. Grci međutim i nju poimence spomi-
nju zajedno sa samom Hilidom. Bit će stoga vrlo ko-
risno uputiti na smještaj tog poluotoka da bi se mo-
glo razumjeti što se o njemu nalazi pretjerano za-
pisanog, zajedno s još neklim nejasnim mjestima
istih autora.
Tko istražuje smještaj poluotoka Hiliđe, mora
poznavati pravilo plovidbe Jadranom kojega se pri-
državaju lađe tjerane s pomoću vjetra samo jedrima.
One su naime primorane izbjegavati obale bez luka
i zaljeve koji leže među rtovima da bi dokončale pu-
tovanje kraćim i sigurnijim putem. Kad uđu u Ja-
dran, prvi je zaljev ilirske obale bez luka na koji
nailaze između Drača i Budve, a drugi između Lifour-
nskih otoka i rta Istre blizu Pule. Oko tih mjesta mo-
raju lađe dognane odavde ili odande čekati povoljan
vjetar da bi s njdm mogle sigurno preploviti te za-
ljeve. Između njih pak otoci svrstani u gotovo nepre-
kinutom redu olakšavaju plovidbu i skrivaju ilirsku
199
300 torium, navigantibus aperiunt. Hoc quamvis neque in
mare admodum porrectum sit, neque, praeter unicam
Syrtim, quidquam ominosum habere videatur, tamen
a nautis experientia edoctis, adeo timetur, ut in prae-
ternavigatione totius Adriatici, nusquam maiori cau-
305 tela šibi opus esse existimant, quam ibi, ubi (: cum
in medio sinus Adriatici situm sit loco:) maximus flu-
xus, et velocior, quam in quibuscumque aliis eiusdena
sinus locis existit; nam mare, quod per Venetorum
stagna reciprocando, stato sex horarum spatio, ad evi-
310 dentem certamque mensuram crescit et decrescit, cir-
ca dictum Promontorium insensibili pene decremento
vel incremento, velocitate tamen summa et incertitu-
dine nautis formidabili fertur, quibus accedit aqua-
rum motus velox, una ex parte a Titio, ex altera vero
315 maior et velocior a Narone et Tiluro fluminibus pro-
cedens, et inter Insulas, et continentem, quasi per ca-
nalia contrario cursu ad Syrtim in extremo Promon-
torii angulo sitam, perveniens, ubi invicem pugnant
non solum aquae, verum quod mirabilius est, saepe
320 saepius venti contrarii hine inde ad Syrtim usque, si-
mul perveniunt, naves vero plenis velis, ex contrariis
partibus illuc delatae, vento repente destitutae, vor-
ticibus aquarum exponuntur, et si Auster superve-
niat, incredibile pene est, quam ingentes unđae Syr-
325 tim verberent, immanesque vortices prope eam ori-
antur; ob id praeter cautelas, quas ubique andhibere
nautae solent, circa hoc Promontorium existentes,
antequam e Portu solvant, diligentius omnia perscru-
tari coguntur, ut eis tuto pertransire liceat, ventoque
330 propitio flante, longe ab ipsa Syrti navigant; eo quia,
quo ab ea longius, eo aquarum vis reciprocatioque
remissior est: inde Peninsula haec, sive Promonto-
rium celebre evas^it; Diomedisque appellationem sor-
titum est, testem (ut ex loci natura concipere licet)
335 rerum ab eo gestarum. Graeci autem praeternavigan-
tes, qui ipsius situs, e propinquo explorandi, necessi-
tatem non habuerunt, peninsulae magnitudinem com-
menti sunt, et XV. Civitates eam habere, ut fertur,
/Schymnus, Stephanus/ scripserunt, ex alieno tamen
340 relatu, ipsismet, qui scripserunt, non probato. Quod
autem haec peninsula Hyllis, eo in loco sit, quo Pli-
nius eam ponit, circuitu C. M. P. quamvis ipse plura
200
obalu od Cavtata sve do Istre, osim nasuprot Visu
gdje su neki otoci razmaknuti jedan od drugog, pa
moreplovcima otkrivaju obalu kopna i njezin rt. On
se doduše ne pruža daleko u more, niti se čini da
osim jedne jedine hridi ima što zloslutna, no ipak ga
se iskusni mornari toliko boje da ne smatraju nigdje
drugdje za čitave plovidbe duž Jadrana potrebnim
veći oprez nego tu gdje je strujanje najjače i brže
nego bilo na kojem drugom mjestu toga zaljeva (jer
je rt smješten u sredini Jadrana). More se naime vra-
ća preko mletačkih pučina i u stalnom se razmaku
od šest sati u očitoj i pouzdanoj mjeri diže i spušta,
a oko spomenutog ga rta nosi gotovo neprimjetna
oseka ili plima, ali izvanredno brzo i strašno nesigur-
no za mornare. Tome se pridružuje brzo gibanje vo-
de, s jedne strane od Kuke, s druge još veće i brže
koje napreduje od rijeka Neretve i Cetine. Ono su-
protnim tokom između kopna i otoka, kao kanalima,
stiže do hridine smještene pri samom šiljku rta, gdje
se ne sukobljuju samo vode, već — što je neobičnije
— vrlo često i suprotni vjetrovi istodobno odavde i
odande stignu do hridine, i lađe koje su onamo stigle
sa suprotnih strana punih jedara ostanu naglo bez
vjetra i nađu se izložene virovima. Naiđe li istoč-
njak, gotovo je nevjerojatno kako visoki valovi šiba-
ju hridinu i kako duboki virovi nastaju blizu nje.
Zbog toga mornari oko tog rta, da bi uspjeli sigurno
prijeći, uz mjere opreza koje obično svagdje pri-
mjenjuju, moraju sve još brižnije provjeriti prije no
što se otisnu iz luke. Kad puše povoljan vjetar, plove
daleko od hridine, jer što su dalje od nje, to su sila
i vraćanje vode blaži. Zbog toga je taj poluotok, ili
rt, postao znamenit i zadobio naziv po Diomedu, kao
svjedočanstvo o njegovim pothvatima (kako se može
zamisliti po prirodi toga mjesta).22 Grci koji su mimo
plovili nisu imali potrebe da izbliza istraže smještaj
poluotoka pa su izmislili njegovu veličinu i napisali
/Skimno, Stjepan/ da »kako se priča« ima petnaest
gradova, prema tuđem23 izvještaju što ga sami pišu-
ći ipak nisu prihvatili. Iako Plinije više toga zbrka-
no piše, ipak se iz onog što iznose Skilak, Skimno i
24
Dionizije vidi da je taj poluotok Hilida na onome
mjestu kamo ga on stavlja s opsegom od 100000 ko-
201
 perturbate scribat, tamen ex eis, quae Scylax, Schym-
nus et Dionysius referunt, eodem in loco esse appa-
345 ret; nam post Liburnos, et Bulinos, Hyllos ante Na-
ronem amnem, et sinum eius (a Seylace Manium dic-
tum) ponunt; sed clarius Schimnus, qui ex Timaeo,
et Eratosthene descriptis Hyllis, Issam prope illos po-
nit; eo, quia navigantibus, antequam in prospeetum
350 Issae perveniant, ex Insularum impedimento Hyllis
non appareat: quamvis vero de situ peninsulae ex
dictis lector satis instructus esse possit: eam tamen
Peloponneso magnitudine parem quis concedat? cum
neque in Peninsulae formam, sed tantum mediocris
355 Promontorii, inter tot Chorographicas tabulas des-
cripserit quisquam, quod autem illam magnitudine
parem Peloponneso tradant Graeci, us simile est,
quae de Istro in {lonium} confluente, et de Ponto
Adriatico proximo, et cum ipso peninsulam faciente,
360 referunt; in Peninsulae tamen formam revera existere
hoc Promontorium, gnaris locorum patet, sed sinus
ex utraque parte Isthmum efficientes, ac circumia-
centia loca, adeo saxosa et sterilia sunt, ut ab antiquo
deserta, vix a soliš pastoribus, piscatoribusve adita
365 fuisse oenseri debeat, quae nunc quoque nautis incog-
nita essent, nisi, 150 abhinc annis Bulini, et Hyllini
simul convenientes, et Turcarum vim fugientes, in
intimo communis Orientalis sinus littore, villam ex-
truxissent, quam veteri quoque ac communi eius vo-
370 cabulo sinus Busyllinam nuncuparunt, ut in Patriae
Chronico latius; prout alia ex parte ad fauces occi-
dentalis sinus Stolponae (sive (Strupini) dicti) villam
aliam supra insulam, a cornibus dictam, fundarunt:
quarum commodo, qui Promontorii pericula fugiunt,
375 marisque agitationem, ac nauseam vitant, alterutrum
sinuum adeunt, et per Isthmum terrestri itinere in-
cedentes, ad alterum sinum deveniunt, pacatiori de-
inde mari inter Insulas procedentes, abindeque Pen-
insulam sinusque ipsos notos effecerunt: in ea Pen-
380 insula sicuti XV. Civitates fuisse, Graeci commenti
sunt; ita nullibi Civitatis ullius vestigium apparet,
praeter rudera Praetorii, ab Antonino, et Tabulis
Peutingerianis memorati, in Peninsulae Orientali
parte siti, quod quadratae structurae fuisse, forumque
385 in medio formae (elipticae) habuisse, porticibusque
202
25
raka. Oni naime nakon Liburna i Bulina stavljaju
Hile prije rijeke Neretve i njena zaljeva (koji Skilak
26
zove Manijskim). No Skimno je još jasniji, jer Hi-
le opisuje prema Timeju i Eratostenu i stavlja blizu
27
njih Isu, zbog toga što> moreplovci od prepriječenih
otoka ne vide Hilidu prije no što stignu na dogled
Visa. Čitalac doduše može rečenim biti dovoljno u-
pućen o smještaju poluotoka, no tko bi ipak dopustio
da je veličinom jednak Peloponezu? Jer nitko ga na
toliko zemljoviidnih karti nije prikazao čak niti u
obliku poluotoka nego samo osrednjeg rta. Sto pak
Grci pišu da je po veličini jednak Peloponezu, slično
je onome što iznose o Dunavu da utječe u Jonsko mo-
re, i o Crnom moru da je blizu Jadrana i da s njime
tvori poluotok. Onima boji poznaju ta mjesta jasno
je da rt stvarno ima oblik poluotoka, no zaljevi koji
s obje strane tvore prevlaku i okolna mjesta tako su
kameniti i neplodni da bi se moralo smatrati kako
su odvajkada pusti i kako su onamo jedva zalazili
samo pastiri i ribari. Nliti sada ih mornari ne bi po-
znavali da se unazad 150 godina nisu objedinili Buli-
ni i Hilini bježeći od turskog nasilja i da nisu na
najuvučenijem dijelu obale zajedničkog istočnog za-
ljeva podigli zaselak koji su po drevnom i zajednič-
kom imenu onoga zaljeva nazvali Busilinom, o čemu
opširnije u kronici domovine.28 Isto su tako pri tjes-
nacu zapadnog zaljeva Stupim (ili tzv. Strupini) ute-
meljili drugi zaselak iznad otoka nazvanog po rogo-
vima.29 Zahvaljujući njima, oni koji izbjegavaju opa-
sni rt, uzburkano more i mučninu uđu u jedan ili
drugi zaljev, stupaju prevlakom kopnenim putem i
stižu do drugog zaljeva, a zatim napreduju mirnijim
morem između otoka. Tako su učinili poznatim i po-
luotok i same zaljeve. Grci su izmislili da je na tome
poluotoku bilo petnaest gradova, i u skladu se s ti-
me nigdje ne vidi trag nikakva grada, osim ostataka
Pretorija, smještenog na istočnom dijelu poluotoka,
koji spominju Antonin i »Peutingerove karte«.30 Ru-
ševine pokazuju da je bio izgrađen u obliku četvori-
ne, da je u sredini imao trg elptična oblika okružen
203
 circumdatum et cisternas in angulis pro aquarum,
quibus situs indiget necessitate supplenda, ruinae de-
monstrant. Illud sicuti ad navigantium tutelam, in
portu deserto sed a Romanis frequentato aedificatum
390 censeri debet; ita portus ipse quibuscumque Illyricae
continentis portubus navigantibus commodior existit,
facilem etenim ingressum, tutam stationem, prospec-
tum in altum tmare, facillimumque egressum quibus-
cumque generis navibus praebet; ita ut ad Promon-
395 toru pericula vitanda proximum a natura refugium
paratum videatur; qui ab insula, ex opposito ipsum
ab undarum iniuria tutante, Sancti Michaelis Archan-
geli nuncupari solet, (indigete) tamen vocabulo Mi-
rara dicitur: ex descriptione itaque accurata Peninsu-
400 lae Hyllis, hyperboles a Graecis de ea relatae, appa-
rent.
Situs (quoque) Hierastamnorum et Bulinorum
inquirendus est. Bulinorum enim regionem sicuti
conterminam Hyllis ponit Scylax, ita eius praeterna-
405 vigatio longae diei unde principium sumere debeat,
non apparet, prout neque ubi sinus Nestus, ad quem
in fine diei pervenitur, ponenđus sit, ideo ex usitato
navigandi modo coniecturae sumendae erunt. Nautae
enim iter per diaetas metientes, distantias a portubus,
4io fluminibus, vel Promontoriis non sumunt, sed ab
eorundem circumviciniis, praesertim vero, qui mai-
oribus navibus per altum mare vehuntur, prout in
aspectu aliquas Insulas, Promontoria, vel montium
cacumina habent, recto itinere procedentes, distantias
415 prospectu tantum, non appulsu, per diaetas metiun-
tur. Ideo sicuti Scylax praeternavigationem regionis
Liburnorum duorum dierum ponit, ita eandem ab
Istriae Promontorio, extra Liburnicas Insulas, recto
tramite Issam versus, metitum dignoscitur; cum tem-
420 pore aestivo flantibus aethesiis, bidui spatio eaedem
Insulae praeternavigentur; ad quarum extremas cum
nautae perveniant, isi aethesiae noctu quoque spirent,
ut .solent, Issam, Pharumve versus iter prosequuntur;
si vero cessent, inde non solvunt, donec ventum pro-
425 pitium longe diei spatio consecuturos, non auspicen-
tur, nocturttam navigationem ob peninsulae Hyllis
pericula vitantes. Ideo Bulinorum, regionis praeter-
navigatio ad Nestum usque sinum, de qua Scylax, ubi
204
trijemovima, a na uglovima cisterne da se udovolji
potrebi za vodom koje nema na tom položaju. Mora
se smatrati da su ga Rimljani izgradili u inače pu-
stoj luci koju su oni posjećivali kako bi zaštitili mo-
replovce. Upravo je ta luka moreplovcima zgodnija
nego sve luke ilirskog kopna: pruža naime lak ula-
zak, sigurno sidrište, pogled na debelo more i vrlo
lak izlazak lađama svake vrste, te se čini da je sama
priroda u blizini pripravila utočište da bi se izbjegao
opasni rt. Luka se pak prema otoku koji je sa supro-
tne strane štiti od silnih valova obično naziva lukom
sv. Mihovila Arhanđela, domaćim pak imenom Mi-
rara.31 Tako se iz točna opisa poluotoka Hilide vidi
kakva su pretjerivanja o njemu iznijeli Grci.
Valja također ispitati i smještaj Hijerastamna
i Bulina. Skilak je doduše postavio područje Bulina
tako da graniči s Hilima, ali se ne vidi odakle bi ima-
la počinjati plovidba od jednoga dana uza nj, kao što
se ne vidi ni kamo valja staviti zaljev Nest, do koje-
ga se stiže krajem dana.32 Stoga valja iznijeti pret-
postavke prema uobičajenom načinu plovidbe. Mor-
nari koji mjere put u danima ne određuju naime
udaljenosti prema lukama, rijekama ili rtovima, ne-
go po onome što je oko njih. Osobito pak oni koji
većini lađama plove debelim morem i napreduju
ravnim putem, imajući na Vidiku nekoliko otoka,
rtova ili planinskih vrhova, ne odmjeravaju razda-
ljine po pristajanju nego samo po dogledu, u danima
puta. Kad Skilak stavlja da je plovidba duž područ-
ja Liburna dvodnevna,33 razabire se stoga da ju je
odmjerio od rta Istre s vanjske strane Liburnskih
otoka ravno prema Visu, jer se ljeti kad pusu sje-
verni vjetrovi mimo tih otoka proplovi u dva dana.
Kad mornari stignu do posljednjih među njima, pusu
li sjeverni vjetrovi i noću kao obično, nastavljaju
put prema Visu ili Hvaru. Stane li vjetar, ne otiskuju
se odande dok ne predvide da će imati povoljan vje-
tar za čitava duga dana, jer izbjegavaju ploviti noću
zbog opasnog poluotoka Hilide. Stoga plovidbu duž
područja Bulina do zaljeva Nesta, o kojoj Sfcilak go-
205
supra intelligenda est eo modo, quo navigantes quan-
do ex Occidente in prospectum Promontorii Diome-
dis, sive Peninsulae Hyllis perveniunt, ut sinum Ma-
nium pertransire possint, Pharum versus, navigati-
onem dirigunt, et longae diei itinere, vento propitio
ipsum Phari portum appellunt, sique ventus lenior
sit, ad primam ex eiusdem sinus Insulis (Proteram
forsan ex hoc a Scylace dictam) perveniunt, at si
circa Promontorium vento forte destituantur, omni
conatu contendunt, Mirarae portum ante noctem
appellere; reliquum autem sinus ii, quifeus necesssitas
inest, Naronam flumen adeundi, intra ipsum sinum,
spatio unius diei navigant; qui vero itinere recto pro-
grediuntur, extra peninsulam (Stagni dictam) Ragusi-
nae ditionis, contra Naronis Ostia, et prope Melitam
Insulam, eodem temporis spatio perveniunt, si haec
Peninsula Stagni, pro altero Promontorio sinum Ma-
nium efficiente, sumatur, quae de illius praeternavi-
gatione longae diei a Promontorio Hyllis ad Nestum
sinum modo supradicto dicuntur, aptabuntur, et inde
ad Naronem intra Peninsulam, vel extra Melitam
usque, diei: quod autem haec peninsula Nesti sit, prae-
ter relatarum distantiarum congruentiam, nomen
Civitatis in Isthmo eius positae, quamvis (mancum),
Ston indigetatae indicat:
Observanduni est hic Scylacem Insulas, quae in
sinu Manio sunt, et quae in exteriori parte Peninsulae
iacent, distinctim nominare, Naronaeque Emporii a
mari idistantiam ponere, et eius (circumvicinia) des-
cribere, quod nullibi facit, quos autem Diodorus
CCIOD ex adversa continenti (advectos), Pharum
obsedisse ait, et generali vocabulo Illyrios nominat,
hos Scylax in Bulinos et Nestos sinus Manii accolas
distinguit, et quamvis textus Scylacis quibusdam in
locis (mutilus) appareat, ex eis tamen, quae extant,
Graecos, et ex ipsis, Scylacem, ex frequenti ad pro-
ximas Graecanicas Insulas, praesertim Issam, appul-
su maiorem horum locorum notitiam habuisse, digno-
scitur, quam reliquae orae Adriaticae, quod Straibo
quoque innuere videtur, qui inter Ldburnicas notissi-
mas Issam, Tragurium, et Pharum eiusdem sinus Insu-
las, asserit: quarum tres tantum nominat Scylax, cum
quatuor revera sint, praeter pravos scopulos, et sicut
206
vori na gornjem mjestu,34 treba razumjeti onako ka-
ko moreplovci usmjeravaju plovidbu prema Hvaru
kad sa zapada stignu na dogled Diomedova rta ili
poluotoka Hilide da bi mogli prijeći Mariijiski zaljev.
Uz povoljan vjetar nakon dugog dana puta pristaju
u samoj luci Hvara, ako je vjetar slabiji, stižu do pr-
vog otoka u tome zaljevu (Slkilak ga možda zbog toga
naziva Proterom),35 a alko ih slučajno vjetar napusti
oko rta, nastoje na svaki način prije noći pristati u
luci Starog Trogira. Preostali dio zaljeva ioni kojima
je potrebno stići do rijeke Neretve preplovljuju iznu-
tra u razdoblju od jednog dana, a oni koji napreduju
ravnam putem stižu u istom razdoblju izvan poluoto-
ka pod dubrovačkom vlašću (zvanog »Stagnum«) na-
suprot ušću Neretve blizu otoka Mljeta. Uzme li se
da je taj poluotok »Stagnum« drugi rt koji zatvara
Manijski zaljev, uskladit će se što je rečeno o plo-
vidbi uza nj od dugoga dana na gore opisani način
— od rta Hilide do zaljeva Nesta, i zatim od jednog
dana do Neretve iznutra isve do poluotoka, ili izvana
sve do Mljeta. Što bi pak bio taj poluotok Nesta, po-
kazuje osim poklapanja navedenih razdaljina još i
ime grada — premda okrnjeno — koji leži na nje-
govoj prevlaci i naziva se Ston.
Ovdje valja zamijetiti da Skilak poimence na-
braja otoke u Manijskom zaljevu i na vanjskoj strani
poluotoka, da navadi udaljenost trgovišta Narone od
mora36 i opisuje njegov okoliš, što ne čini nigdje dru-
gdje. Onih pak deset tisuća za ikoje Diodor kaže da
su opsjeli Far doplovivši s nasuprotnog kopna i na-
37
ziva ih općim imenom Ilira Skilak razlučuje na
38
Buline d Neste, stanovnike uz Manijski zaljev. Sto-
ga, iako se vidi da je Skilakov tekst na nekim mje-
stima oštećen, ipak se iz onoga što postoji razabire da
su Grci i među njima Skilak zbog čestog pristajanja
na obližnjim grčkim otocima, osobito Visu, bolje poz-
navali ta mjesta negoli ostalu jadransku obalu. Čini se
da to nagoviješta i Strabon koji među liburnskim
otocima spominje Isu, Tragurdj i Far, najpoznatije
39
otoke toga zaljeva. Skilak ih imenuje samo tri, iako
su zapravo četiri, osim posve malih školja.40 Kao što
Kratija odgovara Bratiji koju dmenuju Stjepan, Pli-
207

Cratia, respondet Bratiae a Stephano, Plinio, Anto-
nino, et Tabulis Peutingerianis nominatae, ita Olyn-
ta, Insulae Solentii, in Tabulis Peutingerianis, Bolen-
475 tiaeque ab Antonino memoratae, nunc Šolta dictae,
quarum parvam inter se intercapedinem, nautae por-
tulam voćare solent. Proteras autem est ea, quae Gi-
rona dicitur, Soltae proxima, duplicique portu prae-
dita, quam ab Oriente quoque venientes adire so-
480 lent, transitum opportunum Peninsulae Hyllis expec-
tantes; quarta a Strabone, et Ptolomaeo a Civitate
proxima Tragurium dicta, Plinii Bubua, Amiani Boas,
nunc Bua, vel Bove, quae cum civitati ponte iungatur,
indeque continenti ob id, tantum aditur ab iis, qui
485 Tragurium (appellunt). et ideo forsan a Scylace prae-
termissa fuit, ac regioni Bulinorum adscripta, quam
sicuti proximam Peninsulae Hyllis ponit Scylax; ita
Tabulae quoque Peutingerianae eodom loco, quamvis
in mediterraneis sitam testantur. Bulinorum idcirco
490 regio apud Scylacem existimanda est, esse ea, quae
navigantibus inter Liburnicas Insulas, et Issam in
continenti montuosa, simul cum Peninsula Hyllis
apparet, sicut Hierastamnorum regio Oecidentalis
Bulinis ponenda est, cuius praeternavigationem omi-
495 sit Scylax, eo quia Liburnicarum Insularum (quarum
metitus est iter) ofoiectu, non apparet, et si quis ad
flumen usque Titium, eam extendi diceret, finem
antiquum inter Illyrios, et Liburnos eundem Titium
esse statuere posset, ut de Autariatis suipra dictum
500 est, et Romani Geographi ponunt; sed sicuti praeter-
navigationem regionis Bulinorum diei unius spatio
recto tramite Pharum versus a Peninsula Hyllis me-
titus est Scylax, ita eiusdem describens littus, ait:
post Peninsulam (id est Hyllis) littus directum acco-
505 lunt Bulini, littus autem a Peninsula Naronem usque
directum est, parvo Spalatensis agri interiecto Pro-
montorio.
Prosequitur deinde Navigationem Scylax a Na-
rone fluvio ad Arionem, et sic ex interioribus sinus
510 Manu, Orientem versus, recto tramite, nullo habito
respectu circuitus Peninsulae Nesti, vel eius Isthmi,
idem quoque Plinium feCisse, ab eodem Narone Epi-
daurum versus, infra patebit; Arion autem fluvius is
esse dignoscitur, qui prope Bagusium in portum, ab
208
41
nije, Antonin i »Peutingerove karte«, tako Olinta
odgovara otoku Solentiju na »Peutingerovim karta-
42
ma« i Bolentiji koju spominje Antonin, sada zva-
noj Šoltom. Mali razmak između njih mornari obič-
no zovu vratašcima. Protera je pak onaj otok koji
se naziva Drvenikom, vrlo blizu Šolti i obdaren dvje-
ma lukama. K njemu obično dolaze oni koji stižu
s istoka, očekujući pogodan prolazak uz poluotok Hi-
lidu. Četvrti Strabon d43 Ptolemej po obližnjem gradu
nazivaju Tragurijem, u Plinija 46 je to Bubua, u
44
Amijana Boa, sada Bua ali Bove. Kako je mostom
povezan s gradom i odatle s kopnom, dolaze do nje-
ga samo oni koji pristaju u Trogiru. Skilak ga je mo-
žda zbog toga i preskočio d pripisao području Buli-
na, koje postavlja kao vrlo blizu poluotoku Hilidi.
47
»Peutingerove karte« također svjedoče da je ono na
48
tome mjestu, mada smješteno u unutrašnjosti. Sto-
ga valja smatrati da je područje Bulina u Skilaka
ono 'koje se moreplovcima ukazuje na brdovitom
kopnu zajedno s poluotokom Hilidom između Liburn-
skih otoka i Visa. Područje Hijerastamna valja sta-
viti zapadno od Bulina. Plovidbu je uz njega Skilak
propustio spomenuti, jer se ne vidi od preprdječenih
Liburnskih otoka (uz koje je odmjerio put).49 Kad bi
tko rekao da ise ono protezalo sve do rijeke Krke,
mogao bi utvrditi da je Krka stara granica između
Ilira i Liburna, kako je gore rečeno o Autarijatima
i kako je stavljaju rimski zemljopisci. No kako je
Skilak plovidbu duž područja Bulina odmjerio raz-
dobljem od jednog dana ravnim putem od poluotoka
Hilide prema Hvaru, tako opisujući njegovu obalu
kaže: iza poluotoka (tj. Hilide) nastavaju ravnu oba-
lu Bulini.50 Obala je pak ravna od poluotoka sve do
Neretve, s ubačenim malini rtom splitskog zemljišta.
Skilak zatim nastavlja plovidbu od rijeke Ne-
retve do Ariona, iz unutrašnjosti Manijskog zaljeva
ravnom linijom na istok, ne obazirući se tako uopće
na obilazak poluotoka Pelješca ili njegove prevlake.51
Niže će biti jasno da je isto uradio Plinije, također
od Neretve prema Epidauru.52 Razabire se pak da je
Arion ona rijeka zvana Omblom koja blizu Dubrov-
nika utječe u luku nazvanu gruškom po starim Agra-
209
515 antiquis Agrovonitis, Gravosa, indigetatum fluit, Om-
bla dictus, cum nullus alius fluvius Epidaurum usque
inveniatur, et portus hic tutus nautisque commodus
diei navigatione a Naronis Viciniis distet, a quo Gra-
vosae portu nunc (a Sancta Cruce dicto) Butoam na-
520 vigantes Epidauritanos portus crebro appellere solent,
ubi rupes, et prope eas antrum ingens existunt, in quo
antro serpentes fuisse, posteriorum quoque tempo-
ruTn fert opinio; ibique Cadmum in serpentem muta-
tum, nec non/tumulum eius, fanum, et Oraculum
525 extitisse commenti sunt Graeci, de quo Apollonius
Argonauticon 4. de Colchis.
Hi iuxta Illyricum ex projunditate nigrum
flumen, ubi Harmoniae est, et Cadmi
(bustum) turrim excitarunt Encheleaensium in-
530 quilini.
Quod inter Naronem, et Drilonem ponere vide-
tur Nicander in Theriacis:
Accipe; et octipedem raptum de flumine cancrum
Lacte novo terito, tum natam Naronis irim
535 Marginibus, quaque Illyricis Drilo perjluit agris,
Armoniaeque, et Sidonii frondamina Cadmi
Pascua ubi gemini serpunt per rura Dracones.
Quod autem circa Epidaurum fuerint Saxa Cad-
mea, ex Scylace elicitur, qui abhinc Butoam navigari
540 scribit, nullus enim opportunior locus navigantibus
portubus Epidauritanis, quod ex Plinio confirmatur,
qui loco supra relato Liburniae, et Dalmatiae portus
continentis ad navigationem aptos recensens, distan-
tias quoque inter eosdem ponit.
545 ladera Colonia a Pola C. M. P.
Salona Colonia ab ladera *CCXXII. /*LXXXXII/
Narona Salonis LXXII. a mari XX.
A Narona amne C. M. P. abest Epidaurum Co-
550 loma
Lissum oppidum Civium Romanorum ab Epidau-
ro C. M. P.
Ex quibus inter Naronam, et Butoam Epidaurum
navigantes appellere solitos, eo loci apparet, ubi Cad-
555 mi Saxa et antrum sunt. Hos Cadmeos portus, uti
navigationi opportunos Romani, cum caeteris Illyricis
muniverunt, et in Peninsula, ipsos efficiente, Colo-
210
vonitima. Nema naime nikakve druge rijeke sve do
Cavtata, a ovdje je sigurna i za mornare pogodna lu-
ka udaljena dan plovidbe od okolice Neretve. Oni
koji iz te gruške luke (zvane po sv. Križu) plove u
Budvu sada obično često pristaju u cavtatskim luka-
ma. Ondje su hridine i blizu njih golema spilja, a
čak i mišljenje kasnijega doba kaže da je u toj spilji
bilo zmija. Grci su izmislili da je ondje Kadmo pre-
tvoren u zmiju, i da postoje njegov grob, svetište i
proročište. O tome Apolonije u četvrtoj knjizi »Zgo-
da Argonauta« o Kolšanima:
Oni su podigli kulu kod Ilirske rijeke crne zbog
dubine, gdje je Harmonijin i Kadmov
grob, kao naseljenici medu Enheleejcima.53
Čini se da to Nikandar u »Životinjskim lijekovima«
stavlja među Neretvu i Drim:
uzmi. I osmonogog raka ugrabljenog iz rijeke
notari svježim mlijekom, a tada peruniku rođenu
na obalama Narona i ondje gdje Drilon protječe
ilirskim poljima,
gdje je gaj Harmonije i Sidonca Kadma
i gdje kroz pašnjake gmižu dvije zmije... ,54
Iz Skilaka proizlazi da su kadmejske stijene bile u
okolici Epidaura, jer on piše da se odatle plovi u Bu-
toju.55 Nema naime zgodnijeg mjesta za moreplovce
no što su cavtatske luke, a to je potvrđeno i prema
Pliniju. Nabrajajući na gore navedenom mjestu luke
koje na libumskom i dalmatinskom kopnu pogoduju
plovidbi, on navodi i udaljenost među njima:
kolonija Jadera 100000 koraka od Pole
kolonija Salona *222000 /*92000J koraka od
Jadere
Narona 72000 od Salona, 20000 od mora
kolonija Epidaur udaljena je 100000 koraka od
rijeke Narone
grad rimskih građana Lis 100000 koraka od Epi-
daura.56
Iz toga se vidi da su oni koji su plovili između Ne-
retve i Budve obično pristajali u Cavtatu na onome
mjestu gdje su Kadmove stijene i pećina. Rimljani
su i te kadmejske luke kao pogodne za plovidbu iz-
gradili zajedno s ostalim ilirskim, a na poluotoku
211

niam Epidaurum condiderunt, Civiumque et navigan-
tium commodo consulentes aquam X. abinde milliari-
l s udaljenosti od deset milja, kako pokazuju ruše-
560 bus eduxerunt, ut aquae ductus ruinae demonstrant.
Sed si quis Scylacis textus restitutionem adhuc
tentare vellet, prout in capite Liburni, Holstenius mul-
ta nomina recte mutavit, ut ex margine apparet, ita
in eodem capite aliqua praeposterata videntur, nam
565 ubi de insulis refert illa verba, et aliae multae absque
nomine ponenda videntur, post hae autem Insulae
magnae sunt, ita ut rectus sensus esse debeat. Insulae
autem huic regioni obiacent, quarum quidem nomina
recensere possum, sunt enim Absyrtis Insula stadi-
570 orum. CCCX. lata autem. CXX. Electrides, Istria,
Mentorides, hae autem Insulae magnae sunt, et aliae
multae absque nomine [*] iuxta est Arbatis fluvius;
navigatio iuxta Liburnorum regionem bidui est. Si-
militer in capite Nesti asterisco aliquid deesse sigrii-
575 ficavit Holstenius, et post Corcyra nigra vocatur ver-
ba Plurimum abest Promontorio suo haec Insula
(quae Vossius in sua versione posuit) cum cuinam
Insulae adaptari possint, non constet; omisit; cum ta-
men in textu Graeco extent, ideo eadem transponen-
580 do, et Insulae Phari adaptando, aliqualiter sensus
percipi potest, hoc modo, antequam vero ad Naronem
fluvium perveneris, ampla regio in mare procurrit,
atque Insula littori vidna nomine Melita, tum alia
huic vidna Corcyra nigra vocatur, a Melita abest
585 stadiis *XX; a maritima Regione, stadiis VIII. et plu-
rimum abest Promontorio suo (Pharus) Insula a ma-
ritima isthac regione, altero vero promontorio pertin-
git ad Naronem fluvium. Cum enim Insulae Phari
Promontorium intra sinum Manium situm sit, contra
590 Naronis Ostia, et cum maritima regione, sive Penin-
sula Nesti rectam navigationem earum interpositione
impediant; ideo Scylax Phari, et maritimae regionis
promontoria, proximarumque Insularum Melitae et
Corcyrae situm describere voluit: adhuc tamen aliqua
595 in textu deesse noscuntur, quae ex earundem Insu-
larum et Peninsulae accurata delineatione, cuilibet
per se supplere facile erit; nam si stadiis XX. inter
Melitam, et Coryram C. addantur (quae facile ab
Exscriptoribus praetermissa fuere) quadrabit distan-
600 tia inter easdem Insulas, prout VIII. stadiorum dis-
212
koji ih tvori su osnovali koloniju Epidaur. Brinući se
za udobnost građana i moreplovaca, doveli su vodu
vine vodovoda.
No, ako bi se tko još htio okušavati u obnovi Ski-
57
lakova teksta: Holste je doduše u poglavlju »Libur-
ni« ispravno izmijenio mnoga imena, kako se vidi iz
margine, no u istom se poglavlju čini da je nešto na
krivom mjestu. Gdje naime iznosi o otocima one ri-
ječi: i mnogo drugih bez imena, čini se da ih treba
staviti nakon to su veliki otoci, tako da bi pravi smi-
sao morao biti: Pred tim područjem leže otoci, čija
imena dakako mogu nabrojiti, a to su otok Apsirtida
od 310 stadija, širok 120, Elektride, Istri ja i Mento-
ride. To su veliki otoci, a [*] i mnogo drugih bez ime-
na. Blizu je rijeka Arbatis. Plovidba je uz područje
58
Liburna dvodnevna. Holste je slično zvjezdicom
naznačio da nešto nedostaje u poglavlju »Nesti«, a
iza naziva se Crnom Korkirom ispustio je riječi taj
je otok najudaljeniji svojim rtom fVoss ih je u svom
59
prijevodu zadržao), jer nije sigurno s kojim bi se
otokom mogle uskladiti. Budući da ipak postoje u
grčkom tekstu, može se kako-tako dobiti ismisao ako
se premjeste i prilagode otoku Hvaru, ovako: Prije
no što dođeš do rijeke Narona, pruža se u more pro-
stran kraj, i blizu je obali otok imenom Melita, za-
tim je njemu bliz drugi koji se naziva Crnom Kor-
kirom. Od Melite je udaljen *20 stadija, od primor-
skog područja osam stadija. Otok {Far) najudaljeni-
ji je svojim rtom, od tog primorskog područja, a dru-
gim, rtom seže do rijeke Narona.60 Kako je naime rt
otoka Hvara 'smješten unutar Manijskog zaljeva, na-
suprot ušću Neretve, ispriječivši se zajedno s pri-
morskim područjem ili poluotokom Pelješcem ome-
ta ravnu plovidbu, pa je Skilak zbog toga htio opi-
sati rtove Hvara i primorskog područja i smještaj
obližnjih otoka Mljeta i Korčule. Ipak se razabire
da u tekstu još nešto nedostaje, što će svakome biti
lako dopuniti prema točnom nacrtu onih otoka i po-
luotoka. Ako se naime k onih dvadeset stadija iz-
među Mljeta i Korčule doda stotina (koju su pre-
pisivači lako ispustili), odgovarat će razdaljina među
tim otocima jednako kao što se razdaljina od osam
213
 tantia a proxima maritima regione, sive Peninsula
Corcyrae congruit, et quamvis Holstenius, pro Lias
Idassa Scylacis Urbibus, ab aliis auctoribus antiquis
non nominatis, ladrarn notissimam Liburnorum Ci-
605 vitatem, recte reposuerit; tamen cum Scylacem mul-
ta alia locorum nomina, quae apud reliquos auctores
non reperiuntur, usurpare constet; ideo forsan Idassa
antiquissimum Liburnicum nomen Civitatis erat,
quod ab Atriensibus deinde in ladram, vel ladertum
610 simul cum Adriatico mutatum fuit.
Schymnus autem Illyriorum partem remotaim a
mari degere, partem littus Adriae internum occupa-
re, partem obtemperare regiae potentiae, partem le-
gibus vivere suis, hosque hospitales esse asserit, (cum
615 ipsum Romanorum temporibus scripsisse constet) ad
ea tempora respexisse videtur, quibus post primum
bellum inter Pinnem Demetrium, et Scherdilaidam
Illyricum divisum fuit; cum tamen eosdem vicinis
molestos, piraticamque exercuisse referat Polybius,
620 Us temporibus hospitalitas Illyriorum adaptari non
potest, neque Agronis ipsorum praedecessoris, sed si-
cut Schymnum multa ex antiquioribus auctoribus re-
ferre patet; ita haec cum aliis de Adriatico, ex Theo-
pompo se sumpsisse ipse testatur, qui post DionySii
625 lunioris eiectionem vixit. Hospitalitatem ante Roma-
norum adventum in Adriaticum a Dionysio introdu-
ctam, continuatam quoque, temporibus a Schymno
relatis, concludendum videretur, nisi Livius loco cita-
to latrocinia circa eadem tempora memoraret, quan-
630 do Cleomenem cum Graecorum classe in Adriati-
cum venisse refert. His de totius Illyrici ordinatione,
Adriaticique navigationis variatione pro antiquorum
intelligentia relatis; partes eiusdem prout a Romanis
constitutae fuerunt, recensendae sunt.
635 Illyricum Romani Imperatores in Liburniam et
Dalmatiam distinxerunt, sed cum Liburniae mentio
ante Romanorum tempora reperiatur, Dalmatiae vero
nomen sero apud eorundem Scriptores appareat; ideo
primo Liburnia describenda erit, deinde quomodo in
β40 Dalmaticum nomen transierit, explanandum; ut his
perceptis, facilius intelligantur, quae post Imperii
declinationem in Dalmatia evenerunt, quorum causa
hoc opus institutum est.
214
stadija od obližnjeg primorskog područja slaže s oto-
kom Korčulom. Holste je doduše s pravom stavio
vrlo poznati liburnski grad Jadru umjesto Skilakovih
61
gradova Lijas Idasa, no kako je sigurno da Skilak
upotrebljava i mnoga druga mjesna imena koja se
ne nalaze kod ostalih autora, možda je ipak »Idasa«
bilo pradavno libumsko ime grada, koje su Atrijan-
ci zatim izmijenili u Jadru ili Jadert zajedno s Ja-
dranom.
Skimno pak spominje da dio Ilira živi udaljen
od mora, a dio zauzima unutarnju obalu Jadrana, da
se dio pokorava kralj evskoj vlasti, a dio živi po vla-
62
stitim zakonima, i da su ti gostoljubivi. Čini se da
se osvrnuo na ono vrijeme (jer je sigurno sam pi-
sao u rimsko doba) kad je Ilirik nakon prvog rata
bio podijeljen između Pinesai, Dernetrija i Skerdi-
laide. Kako Polibije ipak izvješćuje da su oni bili
tegobni susjedima i da su se bavili gusarstvom,
63
ilirska se gostoljubivost ne može uskladiti niti s tim
razdobljem, niti s razdobljem njihova prethodnika
Agrona. Jasno je da Skimno mnogo iznosi prema
starijim autorima, pa tako sam svjedoči da je ovo za-
jedno s ostalim o Jadranu preuzeo od Teopompa64
koji je živio nakon zbacivanja Diooizija Mlađeg. Či-
nilo bi se kako valja zaključiti da je Dionizije prije
dolaska Rimljana uveo gostoljublje u Jadran i da se
ono nastavilo u razdoblju o kojem izvješćuje Skim-
no, kad ne bi Livije na navedenom mjestu spominjao
razbojništva otprilike u isto vrijeme, navodeći da je
tada Kleomen s grčkim brodovljem došao u Jadran.65
Iznijevši sve ovo o uređenju čitava Ilirika i o pro-
mjenama u plovidbi Jadranom da bi se razumjeli
stari pisci, valja navesti dijelove Ilirika onako kako
su ih uredili Rimljani.
Rimski su carevi razlučili Ilirik na Liburniju i
Dalmaciju. Kako se spomen o Liburniji može naći
i prije vremena Rimljana, a ime se Dalmacije kasno
javlja kod njihovih pisaca, valjat će najprije opisati
Liburniju, a zatim objasniti kako je prešla pod dal-
matinsko ime. Shvativši to, lakše će se razumjeti što
se dogodilo u Dalmaciji nakon slabljenja Carstva,
zbog čega je ovo djelo i zasnovano.
215
 Caput V.
DE LIBURNIA.
Primam Illyrici ab Augusto constituti, Provinci-
am, lapidiam, Istriae proximam ponit Straibo, antiqui-
B oreš autem supra relati Auctores, lapodes non nomi-
nant, quos intra Alpes habitasse ref ert Appianus sex-
to relato Illyrico bello. Hos ipsos Celtas fuisse asserit
Stephanus, lapodes natio Celtica, prope Illyricum,
Dionysius libro 12. et cum Scylax de Celtis intima si-
10 nus colentibus, loco relato, dicat. Post Tyrrhenos Cel-
tarum gens sequitur, pars exercitus angusto terrarum
tractu, usque ad Adriaticum mare: istic intimus re-
cessus est sinus Adriatici. In intimo autem sinus
Strabo Timavum ponit. In ipso autem intimo sinus
15 Adriatici Timavum est, de quo Virgilius Georgico-
rum 3.
Tura sicut aerias Alpes, et Norica si quis
Castella in Tumulis, et lapidis arva Timavi.
Et antiquus eius Scholiastes Servius Salustius (pri-
20 mam modo lapidiam ingressus) huius est Fluvius Ti-
mavus prout etiam Pliniu's, Venetorum, et Carnorum
oram describens libro 3. capite 18. Carnorum haec
regio iunctaque lapodum amnis Timavus, Ideo Cel-
tas, a Scylace relatos, lapodes fuisse, eosque cum
25 caeteris Celtis sive Gallis, Alpes transgressos, et ipsa-
rum extremis occupatis, prope mare in intimo recessu
sinus Adriatici circa Timavum ab antiquo consedisse,
censeri debet, quorum regionis praeternavigationem,
tamquam in intimo sinus positae, metili omisit Seylax,
30 et a Venetis ad Istros transit. Ex bis clariora evadunt,
quae de iisdem refert Strabo, relatis enim Alpium
ramis, et fluminibus ex ipsis in Istrum influentibus,
ait lapides quoque permixta nunc Illyriis et Celtis
gens, circa haec loca habitant, et extremitas his vi-
35 čina est; Hi cum aliquando florerent, et suam habi-
tationem ad utrumque terminum extendissent, latro-
ciniisque invalescerent, tandem ab Augusto Caesare
debellati et confecti sunt. Et infra Segesticae civita-
tis situ descripto, sita est enim sub Alpibus, quae ad
40 lapodes usque porriguntur, gentem partim Celticam,
partim Illyricam. Celtes nempe lapodes, qui antiqui-
216
V poglavlje
O LIBURNIJI
Straboii stavlja odmah do Istre Japidiju 1 kao pr-
vu pokrajinu Ilirika u Augustovu uređenju. Stariji
gore navedeni autori ne imenuju Japode, za koje
Apijan u opisanom šestom 2
ilirskom ratu kaže da su
obitavali unutar Alpa. Stjepan spominje da su oni
bilis Kelti: Japodi, keltski narod blizu Ilirika; Dioni-
zije u dvanaestoj knjizi* Skilak na navedenom mje-
stu kaže o Keltima koji nastavaju unutarnji dio za-
ljeva: Za Tirenima slijedi narod Kelta, dio ljudstva
na uskom potezu zemlje, sve do Jadranskog 5
mora.
Tu je Jadranski zaljev najdublje uvučen. U sam pak
vrh zaljeva Strabon postavlja 9Timav: Na samom je
kraju Jadranskog mora Timav. Vergilije o njemu u
trećem pjevanju »Georgika«:
Tad kako visoke Alpe, i ako je tko noričke
utvrde na bregovima i polja japidskog
7
Timava... ,
a njegov stari sholijast Servije: Salustije: »ušavši
netom u prvu Japidiju«8; Timav je rijeka u njoj.9
Tako i Plinije, opisujući u 18. poglavlju treće knjige
obalu Veneta i Karna: Ovo je karnsko područje i s
njime povezano japodsko, rijeka Timav.10 Zbog sve-
ga se toga mora smatrati da isu Kelti o kojima izvje-
šćuje Skilak bili Japodi i da su s ostalim Keltima ili
Galima prešli Alpe, zaposjeli njihove krajnje ogran-
ke i od davnine zasjeli blizu mora u najuvučenijem
dijelu Jadrana oko Timava. Skilak je propustio od-
mjeriti plovidbu duž njihova područja, jer ono leži
u samom vrhu zaljeva, pa od Veneta prelazi k His-
trima.11 Time postaje jasnije što o njima iznosi Stra-
bon. Opisavši naime ogranke Alpa i rijeke koje s
njih otječu u Dunav, kaže: i Japodi, narod sada po-
miješan od Ilira i Kelta, obitavaju oko tih mjesta, i
njihov im je završetak blizu. Iako su nekoć bili sna-
žni i proširili svoje obitavalište do obiju međa, te su
ojačali razbojništvima, August ih je Cezar napokon
svladao i skršio; a niže, opisavši smještaj građa Sege-
stike: smješten je naime pod Alpama koje se pru-
žaju do Japoda, dijelom keltskog, a dijelom ilirskog
217

tuš ad intima sinus circa Timavum, et Alpium extre-
i mas consederant, (ut ex Scylacis loco citato dictum
est), rebus deinde illorum florentibus, ad utrumque
45 terminum, habitationem extendisse dicendum est; ut
Strabo ait, et utraque latera Alpium insedisse, ut Di-
on. Libro 49. Caesar (id est Augustus) lapides ipse
bello petiit, quorum eos, qui citra montes haud procul
a mari habitabant, non omnino difficulter in suam po-
50 testatem redegit, qui vero montium vertices, et utra-
que latera incolebant, eos, non sine maximo tabore,
perdomuit, et a tergo Istriae proximam Liburniae
partem occupasse ut Plinius Libro 3. capite 19. Istria
ut Peninsula excurrit latitudinem eius XL. M. P. cir-
55 cuitum vero CXXLI. M. prodidere quidam, item ad-
haerentis Liburniae, et Flanatici sinus alii Liburniae
CLXXX. M. Nonnulli in Flanaticum sinum, lapidiam
promovere a tergo Istriae CXXX M. P. Dein Liburni-
am CL M. fecere. Quorum lapidum maritimos, et Sub-
60 alpinos Sempronius Tuditanus Consul sexto Illyrico
vicit, ut Appianus loco citato refert, idemque frag-
mentum Fastorum Triumphalium testatur.
C SEMPRONIVS C. F. C. N. TVDITANVS
COS DE IAPVDIBVS KAL OCT A DCXXIV
65 ex quo fragmento declaratur inscriptio ab eodem Pu-
nio relata, qui loco proxime citato sequitur. Tudita-
nus qui domuit Istros, in statua sua ibi inscripsit ab
Aquileia ad Titium flumen stadia* CC. Tulditanum
scilicet eam regionem subalpinam subegisse, quae ab
70 Aquileia Titium usque protenditur, quae tune tem-
poris lapidibus tribuebatur (cum Titius Liburnicum
flumen non longe a Tedanii fontibus lapidiam a Li-
burnia dirimentis oriatur) et de IAPVDIBVS trium-
phasse; Quam lapidiam Subalpinam, in primam et se-
75 cundam divisam fuisse, Salustii fragmentum Primam
lapidiam memorantis a Servio supra relatum in-
nuere videtur, cum prima, secundam quoque
218
12
naroda. Valja dakle reći da su Kelti Japodi koji su
u davnini zasjeli u vrhu zaljeva oko Timava i zad-
njih ogranaka Alpa (kako je rečeno prema navede-
13
nom Skilakovom mjestu), dok su bili snažni, zatim
protegnuli svoje obitavalište do obiju međa — kako
veli Stralbon, i da isu zaposjeli oba boka Alpa, kako
veli Dion u 49. knjizi: Cezar (tj. August) je sam za-
ratio na Japide. One koji su obitavali s ove strane
planina nedaleko mora posve je lako doveo pod svo-
ju vlast. One pak koji su nastavali vrhunce i oba bo-
1
ka planina ukrotio je tek s najvećim naporom, * i da
su zauzeli najbliži dio Liburnije s leđa Istri, kako
veli Plinije u 19. poglavlju treće knjige: Istrija strši
kao poluotok. Neki su naveli da je njena širina 40000
koraka, a opseg 131000. Zatim su za Liburniju koja
se na nju nadovezuje i za Flanatički zaljev neki Li-
burniji dodijelili 180000, a neki su pomaknuli Japi-
diju naprijed na Flanatički zaljev s leđa Istri 130000
koraka, a Liburniju su zatim napravili od 150000.
w
Primorske je i podalpske od tih Japoda pobijedio
konzul Tuditan u šestom ilirskom ratu, kako izvješ-
ćuje Apijan na navedenom mjestu.16 Isto posvjedo-
čuje fragment »Trijumfalnih fasta«:
Gaj Sempronije Tuditan, Gajev
sin i Gajev
unuk
kao konzul je proslavio trijumf nad Japudima
prvog oktobra
624. godine"
Tim je fragmentom razjašnjen natpis što ga prenosi
Plinije koji na netom navedenom mjestu nastavlja:
Tuditan koji je ukrotio Istre ondje je na svome kipu
dao napisati: »Od Akvileje do rijeke Titija *200 sta-
dija«.18 To jest, Tuditan je podvrgnuo ono podalpsko
područje koje se pruža od Akvileje do Krke, a tada
se pridjeljivalo Japodima (jer liburnska rijeka Krka
izvire nedaleko vrela Zrmanje koja dijeli Liburniju
od Japidije), i proslavio je trijumf nad Japudima.18
Čini se da gore prema Serviju navedeni Salustijev
fragment, gdje on spominju prvu Japidiju,20 nagovi-
ješta da se ta podalpska Japidija dijelila na prvu i
219
 praesupponat, et cum ipse Servius (qui integ-
ram Salustii historiam vidisse debuit) primae tri-
80 buat flumen Timavum, eandem uti antiquio-
rem, et a Romanis primo subactam, primam
quoque vocatam argui debet, reliquam vero, ad Fla-
naticum sinum pertingentem, secundam, et quamvis
non constet ad quodnam tempus Salustii fragmentum
85 referri debeat, tamen antiquam lapidiae divisionem
secutum, ex supra relatis Fastis, et statuae inscripti-
one dicendum est, sicut, et Plinium, qui libro 3. ca-
pite 5. lapodes inter Carnos, et Istros ponit, Livius
vero dum iter Cai Cassii a)b Aquileia in Macedoniam
90 refert, lapodes post Istros nominat /Decadis 5. libro
3. 583./ sub idem tempus Carnorum, Istrorum, et la-
pidum legati venerunt, duces šibi ab Consule Cassio
primum imperatos, qui in Macedoniam ducenti exer-
citum, iter monstrarent, conquestosque de iniuriis si-
Θ5 bi illatis subdit; Cassius autem aliam viam ab ea,
quam deinde, 40. annis Tuditanus emensus est, fa-
cere non potuit, ideo Livium sui temporis nomini-
bus Provinciarum usum, apparet, quando nempe lapi-
dia prima, Carnis tribuebatur; lapodes autem reliquos
100 Augustum bis intra 20. annorum spatium fatigasse
refert Appianus, lapodes Transalpini gens valida, ac
jera, bis intra viginti fere annos Romanas copias re-
pulere, et tune primo Transalpinos domitos subdit ac
Transalpini quidem lapodes tune primum Populi Ro-
N>5 mani ditioni additi sunt. Deinde vero iidem lapodes
tam Inalpini, quam lapidiae secundae, origine Celtae
mixti cum Illyriis (scilicet Liburnis) habitarunt, lapi-
diaeque nomen retinuerunt, ut Strabo locis citatis re-
fert, donec, et ipsis in Liburnorum nomen transeun-
1:ί
θ tibus, antiquus terminus Liburniae Istriam usque re-
stitutus fuit, ut supra ex Hinio, et Ptolomaeo observa-
tum est. Schimnus tamen Chius supra relatus post
Istros (quos Thraces vocat) Pelagones ante Liburnos
ponit, quod de lapodum regione intelligendum vide-
11
5 tur; sed cum Scylax ipso, et antiquior, et accuratior,
caeterique usque ad Strabonis tempora, neque Pela-
gones neque lapodes hoc loco ponant, Ideo antiquitus
lapodes, cum caeteris Celtis Alpina incolentibus cen-
220
drugu, jer »prva« pretpostavlja i »drugu«. Kako pak
sam Servije (koji je Salustijevu »Povijest« morao
vidjeti čitavu) prvoj pridjeljuje rijeku Timav,21 mo-
ra biti dokazano da su je Rimljani kao stariju i prvu
koju su podvrgli nazivali »prvom«, a preostalu koja
je sezala do Kvarnerskog zaljeva »drugom«. Nije do-
duše sigurno na koje bi se vrijeme morao odnositi
Salustijev fragment, no ipak prema gore navedenim
»Fastima« i natpisu s kipa22 valja reći da je on sli-
jedio drevnu podjelu Japidije, kao i Plinije koji u
petom poglavlju treće knjige stavlja Japode među
Karne i Histre.23 Livije pak, izvješćujući o putu Gaja
Kasija iz Akvileje u Makedoniju, imenuje Japode
nakon Histra /u trećoj knjizi pete dekade, za g. 583/:
istodobno su došli poslanici Karna, Istra i Japida,
i konzul im je Kasije prvo zatražio vodiče koji će
mu pokazivati put dok bude vodio vojsku u Make-
doniju, a dodaje da su se i potužili na nepravde koje
su im nanesene.24 Kasije pak nije mogao ići putem
drugačijim od onoga što ga je četrdeset godina kas-
nije prevalio Tuditan, pa se stoga vidi da je Livije
upotrijebio imena pokrajina svog doba, to jest kad
se prva Japidija pridjeljivala Karnima. Apijan pak
izvješćuje da su preostali Japodi dvaput u razdoblju
od dvadeset godina iscrpli Augusta: prekoalpski Ja-
podi, snažan i divlji narod, dvaput su u gotovo dva-
deset godina odbili rimske čete, i dodaje da su pre-
koalpski tada prvi put ukroćeni: i prekoalpski su
Japodi tada prvi25 put dodani području pod vlašću
rimskog naroda. Zatim su isti ti Japodi, jednako
alpski kao i oni iz druge Japidije, podrijetlom Kelti,
obitavali pomiješani s Ilirima (tj. Liburnima) i za-
držali su ime Japidije,
26
kako iznosi Strabon na nave-
denim mjestima, dok nisu i oni prešli pod ime Li-
burna, pa je obnovljena stara međa Liburnije uz
Istru, kako
27
je razmotreno gore prema Pliniju i Pto-
lemeju. Gore navedeni Skimno s Hija ipak nakon
Histra (koje28
naziva Tračanima) stavlja prije Liburna
Pelagonce. Čini se da pod tim treba razumjeti po-
dručje Japoda. Budući da Skilak, i stariji i točniji
od njega, i ostali sve do Strabonova vremena ne
29
stavljaju na to mjesto niti Pelagonce niti Japode,
čini se kako valja zaključiti da Japodi, nabrajani s
221
 sitos, ad sinum Flanaticum non pervenisse, et Libur-
120 nos Istris conterminos fuisse, concludendum videtur.
Liburnos ergo aute Romanorum tempora ab Istria
usque ad Illyrios, oram maritimam coluisse, plures ex
relatis antiquioribus tradunt, sed tenminuin inter Li-
burniam et Illyrieum, diversimode statuunt; nam si-
125 ćuti Scylax, Livius et Mela post Liburnos, Illyrios
immediate ponunt, et Scylax Illyrios in Hierastamnos,
Bulinos, Hyllinos, et caeteros distinguit, ita Schimnus
et Dionysius, Bulinos et Hyllos ab Illyrico separare
videntur, et quamvis Mela Naronem inter Pyreos, et
130 Liburnos exire dicat, et inde Liburniam ad Naronem
usque protendere videatur, tamen Scylacem praedic-
tos Illyrios citra Naronem ponere ex iis quae proxime
refert, apparet; Schimnus autem et Dionysius poetico
uši dicendi modo, an locorum situationem ordinatim
135 posuerint, ambigi potest, et cum Strabo antiqua no-
mina Hierastamnorum et Bulinorum non memoret;
Plinius vero tantum Peninsulae Hyllis; ideo sicut in-
ter Peninsulam Hyllis, et fluminis Titu sinum, termi-
nus inter Liburniam, et Illyricum poni debet, ita ipse
140 Titius pro antiquo termino Liburniae, statui potest;
prout tempore Romanorum fuit: Observanda tamen
sunt, quae Scylax supra relatus scribit, qui Liburnos
et Istros diversos ab Illyriis ponit; Romani autem si-
cuti in Adriatico primum bellum cum Illyriis gesse-
145 runt, eiusque partem consecuti sunt; ita reliquum
quoque Adriaticae orae scilicet Liburnos, et Istros
Illyrios appellarunt; prout etiam ab una Achaeorum
Republica universam Graeciam Achaiam nominarunt:
verum qui ex ipsis antiquiora tempora referunt, Scy~
150 lacem sequuti, Liburnos ab Illyriis idistinguunt, ut
Livius, Virgilius, et Mela locis citatis: sicuti ergo Li-
burnos inter Romani Illyrici populos numerare opor-
tet, ita eosdem, Illyrici generis, đb asntiquo fuisse,
affirman nequit; Stephanus autem sive eius Epito-
155 mator Graecorum more omnium nationum origines
fabulis involventium, sibique tribuentium a quodam
Attici generis viro, Liburnos dictos asserit: sed prae-
termissa Liburnoruin origine incerta, de Insulis Illy-
ricis repetenda sunt, quae Plinius eodem Libro 3. ca-
160 pite 26. tradit, ibi enim easdem cum caeteris Graecis
auctoribus, Liburniae adscribere videtur, quod Apol-
222
ostalim Keltima koji su obitavali u alpskom podru-
čju, nisu u davnini bili doprli do Kvarnerskog za-
ljeva i da su s Histrima međašili Liburni. Više sta-
rijih autora dakle piše da su Liburni prije rimskog
vremena nastavali monsku obalu od Istre do Ilira,
ali granicu između Liburni je i Ilirika postavljaju
različito. Skilak, Livije i Mela30 naime stavljaju Ili-
re neposredno za Liburndma, adi Skilak razlučuje Ili-
re na Hijerastamne, Buline, Hiline i druge.31 Čini se
međutim da Skimno i Dionizije odvajaju Buline i
Hile od Ilirika.32 Mela pak kaže da Neretva izlazi iz-
među Pireja i Liburna,33 pa bi se zbog toga činilo da
proteže Liburniju sve do Neretve, ali se ipak iz ono-
ga što ubrzo iznosi Skilak vidi da on naprijed spo-
menute Ilire stavlja s ove strane Neretve.34 Kako su
se Skimno i Dionizije poslužili pjesničkim načinom
kazivanja, može se dvojiti jesu li razmještaj donijeli
baš po redu. Kako pak Straibon ne spominje drevna
imena Hijerastamna i Bulina, a Plinije samo ime po-
luotoka Hilide,35 mora se zbog toga granica između
Liburni je i Ilirika staviti među poluotok Hilidu i za-
ljev rijeke Krke, pa se isto tako sama Krka može
odrediti za drevnu među Liburni je, kako je bilo i u
rimsko vrijeme. Valja ipak razmotriti što piše gore
navedeni Skilak koji postavlja Liburne i Histre kao
različite od Ilira.36 Kako su Rimljani prvi rat na Ja-
dranu vodili s Ilirima i zadobili njegov dio, tako su
nazvali Ilirima i preostatak jadranske obale — tj.
Liburne i Histre, baš kao što su i čitavu Grčku naz-
vali Ahejom po jednoj jedinoj državi Ahejaca. Oni
pak, koji izvješćuju o razdobljima starijim od rim-
skog, slijedeći Skilaka razlučuju Liburne od Ilira,
kao Livije, Vergilije i Mela na navedenim mjesti-
ma.37 Liburni se dakle moraju ubrajati među narode
rimskog Ilirika, ali se ne može tvrditi da su od dav-
nine bili ilirskog roda. Stjepan pak, ili njegov epito-
mator, spominje da su Liburni nazvani po nekom
38
čovjeku atičkog roda, po običaju Grka koji podri-
jetlo svih naroda zaodijevaju pričama i pripisuju se-
bi. No ostavivši po strani nesigurno podrijetlo Li-
burna, valja ponoviti ono što Plinije39 u 26. poglavlju
treće knjige piše o ilirskim otocima. Čini se nadme
da ih ondje pripisuje Liburniji, kao i drugi, grčki au-
223
 lonius in Argonauticis quoque fecit.
Libro 4.
Idcirco ex Hylleo provedi solo navigabant
165 Longe ac praeteribant quaecumque prius Colchis,
Erant ex ordine, Liburnas in mare Insulas,
Cum Issam horrissonam, tum Pityusam desidera-
bilem.
Verum post istas ex intervallo perstrinxerunt
170 Corcyram,
Ubi Neptunus destituerat Asopi gnatam,
Comptis Corcyram capillis procul a regione Phli-
untica,
Abreptam amoris imperio, ac quia istam hane
175 nigrantem
Undequaque caliginosa silva Nautae ex mari,
Contemplabantur, Corcyram Melenam cognomi-
narunt,
Exinde Melitam quoque moderabili pergauden-
180 tes vento.
antiquus eius Scholiastes. Liburni gens habitantes
has Insulas Issam, Discheladum, et Pityam, post quas
in Corcyram venerunt. et de Ladesta Stephanus La-
desta, vel Ladestum, una de Liburnidibus Insulis
185 Theopompo lib. 21. de rebus Philippicis. et quamvis
Corcyram, et Melitam inter Liburnicas non numerent
supra relati auctores, tsmen cum alteram Corcyram
in extremis sinus faucibus positam a Liburnis habi-
tatam testetur Strabo; ideo totius sinus Insulas Li-
190 burnicas dictas censendum est, et prout Civitatum,
Insularum, et Promontorii Diomedis nomen servanti-
um, eius in Adriatico ditionis memoriam demonstrant,
ita Liburnicarum Insularum nomenclatura, eosdem
mari potitos testatur, quos sicut ante Atrienses sinui
195 dominasse ex supradictis constat; ita quando caeperit
ipsorum dominium, memoria non reperitur: Diomedi
tamen successisse coniectari potest; et viguisse dotnec
Graeci Corcyram iisdem ademerint, ut refert Strabo
libro 6. Jam Syracusas condidit Archias, navibus a
200 Corintho advectus; sub idem tempus, Naxus, et Me-
gara conditae sunt, et relato oraculo porro Archiam,
cum in Siciliam navigaret cum parte exercitus reli-
quisse Chersicratem, genus ab Herculis posteritate
ducentem, qui occuparet pro domicilio suis Corcyram,
224
tori. To je uradio i Apolonije u.»Zgodama Argonau-
ta« u četvrtoj knjizi:
Stoga su krenuvši s hilejskog tla plovili
dugo i prije Kolšana mimoilazili redom sve
Liburnske otoke koji su ležali u moru,
kako strašnoglasnu Isu tako i poželjnu Pitijusu.
Nakon njih su pak iz daljine obišli Korkiru
gdje je Neptun ostavio Azopovu kćer,
Ijepokosu Korkiru, daleko od flijuntskog kraja,
otetu po zapovijedi ljubavi. Mornari su je s
pučine
promatrali kako se sa svih strana crni od
mračne šume, te su je nazvali Korkirom
Melenom.
Zatim su radosno obišli i Melitu, uz umjeren
vjetar*0
Njegov stari sholijast: Liburni su narod koji obitava
na ovim otocima, Isi, Diskeladu i Pitiji, nakon kojih
su došli na Korkiru.^ Stjepan pak za Lastovo:42 La-
desta ili Ladest, jedan od otoka Liburnida, kod Teo-
pompa u 21. knjizi »Filipove povijesti« ,43 Gore na-
vedeni autori doduše ne broje Korčulu i Mljet među
Liburnske otoke, ali ipak valja smatrati da su se oto-
ci čitava mora nazivali Liburnskima, jer Strabon
svjedoči da su Liburni nastavali i drugu Korkiru
44
smještenu na samom kraju ušća zaljeva. Pa kao što
uspomenu na Diomedovu vlast u Jadranu pokazuju
gradovi, otoci i rt koji čuvaju njegovo ime,45 tako
nazivlje Liburnskih otoka svjedoči da su oni zavla-
dali morem. Iz gore rečenog je doduše sigurno da su
morem gospodarili prije Atrijanaca, no ne spomi-
nje se kad je njihovo gospodstvo započelo. Ipak se
može pretpostaviti da je uslijedilo za Diomedovim i
da je trajalo dok im Grci nisu oduzeli Krf, kako iz-
vješćuje Strabon u šestoj knjizi: Arhija je već osno-
vao Sirakuzu, dovezavši se lađama iz Korinta. Isto-
dobno su osnovani Naks i Megara. A izvijestivši o
proročanstvu: da je uskoro Arhija, ploveći na Sici-
liju, ostavio s dijelom ljudstva Hersikrata, koji je
vodio podrijetlo od Herkulova potomstva, neka za
obitavalište svojima zauzme Korkiru koja je ranije
225
205 quae ante Scheria fuit nominata: atque (hos) quidem
expulsis, qui tunc ibi habitabcmi Liburnis, Insulam
obtinuisse. Quod evenit Olympiados XI. Anno 2. et in
annum 16. Romae conditae cadit, ut Philippus Cluve-
rius ex Thucydide probat, sed cum facile ex Corcy-
210 ra eiecti fuerint, id iam senescentem Liburnorum po-
tentiam indicat, tuncque Graecos Scheriae Liburni-
cum nomen, in Corcyram mutasse, prout, et aliam
Insulam Colonia deducta occupasse, et ex sylvarum
nigredine Melenam cognominasse dicendum est; abin-
215 deque Atrienses ipsius sinus Liburnici dominium con-
secutos nomen Liburnicum obliterasse, propriumque
imposuisse, ut lustinus innuere videtur libro 20.
Adria quoque Illyrico mari proxima, quae et Adriati-
co mari nomen dedit.
220 Mari autem nomen impositum absolutum, et diu-
turnum Atriensium dominium indicat, quod absque
Liburnicarum Insularum ipossessione retineri non po-
tuisse suo loco constabit; Ideo earundem quoque do-
minium Atrienses habuisse censendum est, quod li-
225 cet quonam tempore inceperit, non constet, illud ta-
men viguisse oportet, antequam a Gallis pulsi fu-
erunt, et priusquam Senones Umbriam occupaverint,
scilicet anno 359. Urbis conditae ideo si quis ab exci-
dio Troiae usque ad Dionysii Syracusarum Tyranni
230 adventum in rebus Adriaticis aliquam temporis rati-
onem adhibere vellet, ab eodem excidio, sive a pro-
xima morte Diomedis circiter anni 400. qui effluxe-
runt, usquequo Corcyra a Graecis occupata fuit, ve-
rosimiliter Liburnis tribuendi sunt, reliqui vero 300.
235 vel circa usque ad Dionysium Atriensibus, at cum
Scylax loco citato Umbros, ac Tyrrenos in Adriaticae
orae descriptione memoret, et Anconam Issam atque
Pharum nominet, quas tempore Dionysii constructas
referunt Strabo et Diodorus, ideo circa ea-
240 dem tempora adhuc Tuscos, et Umbros Ad-
riaticam oram coluisse dicendum esset, sed
ex Diodoro constat Pharum, quam novam,
Scylax (vocat), conditam postquam Galli Umbros,
ex Adriatica ora expulerunt, scilicet Urbis Con-
245 ditae 359. ideo Scylacem in descriptione Adriaticae
orae se antiquiores secutum dicendum videtur, et
Tuscos, ante Dionysii tempora, et (antequam Umbri
226
bila zvana Sherijom, i da je on zadobio otok, istje-
ravši dakako Liburne koji su tada ondje obitavali.*8
To se dogodilo druge godine jedanaeste olimpijade,
a pada u šesnaestu godinu od osnutka Rima, kako
dokazuje Philippe Clouvier47 prema Tukididu.48 No
budući da su Liburni bili lako izbačeni s Krfa, to po-
kazuje da je njihova moć već slabila. Valja reći i da
su tada Grci izmijenili liburnsko ime Sherije u Kor-
kiru, te da su, osnovavši koloniju, zaposjeli i drugi
otok, i po tamnim ga šumama nazvali Melonom. Za-
tim su Atrij anci postigli gospodstvo i nad samim Li-
burnskim morem, izbrisali liburnsko ime i nametnu-
li vlastito, čini tse da to nagoviješta Justin u dvade-
setoj knjizi: I Adrija vrlo blizu Ilirskog mora, koja je
i dala ime Adrijatičkom moru.19
Ime pak nadjenuto moru pokazuje potpuno i du-
gotrajno gospodstvo Atrijanaca, a na svom će se mje-
stu pokazati sigurnim da se ono nije moglo zadržati
bez posjeda nad Liburnskim otocima. Valja stoga
smatrati da su Atrij anci i njima gospodarili. Iako
nije sigurno kad je to gospodstvo počelo, moralo je
ipak biti snažno prije no što su ih protjerali Gali i
prije no što su Senonci zauzeli Umbriju 359. godi-
ne od osnutka Rima. Ako bi stoga tko htio primijeniti
kakav vremenski proračun na jadransku povijest od
pada Troje do dolaska sirakuškog tiranina Dionizija,
vjerojatno Liburnima treba pridijeliti oko četiristo
godina koje su protekle od toga pada ili skore Dio-
medove smrti pa dok su Grci zauzeli Krf, a Atrij an-
cima preostalih tristo ili približno tome, do Dionizija.
Skilak na navedenom mjestu u opisu jadranske oba-
le spominje Umbre i Etruščane i imenuje Ankoiiu,
50
Isu i Far za koje Strabon i Diodor izvješćuju da su
izgrađeni u Dionizijevo doba,51 pa bi valjalo reći da
su otprilike u to vrijeme Etruščani i Umbri još na-
stavali jadransku obalu. Prema Diodoru je među-
tim Far — koji Skilak naziva »novim« — sigurno
osnovan pošto su Gali istjerali Umbre s jadranske
obale, tj. nakon 359. godine od osnutka Rima.52 Či-
ni se stoga kako valja reći da je Skilak u opisu ja-
dranske obale slijedio starije od sebe i da su Etruš-
čani posjedovali Jadran prije Dionizijeva vremena i
prije no što su Gali protjerali Umbre. Sigurno je da-
227
 a Gallis pulsi fuerint Adriaticum possedisse). Tuscos
ergo sicuti post Liburnos ditionem Adriatici in pote-
250 state habuisse constat; ita plura quoque per Adriaticas
oras loca šibi opportuna, vel acquisivisse, vel associ-
asse oportet, ut de Piceno testatur Strabo /libro 5./
Firmum Picenum, eiusque navale Castellum, deinceps
Cuprae janum conditum dedicatumque ab Etruscis;
255 qui lunonem Cupram vocant, tum Truentinus amnis,
eiusdemque nominis Urbs, inde Matrinus fluvius ab
Adrianorum Urbe profluens, et navale Adriae habens
nomen suum conveniens. et Plinius loco supra citato
/libro 3. capite 13./Siculi, et Liburni plurima eius
260 tractus tenuere, inprimis Palmense, Praetutianum,
Hadrianumque agrum, Umbri eos expulere, hos Etru-
ria, hane Galli. Haec autem maritima Piceni loca, Tus-
corum tempore, caeteris opportuniora, celebrioraque
fuisse, censendum est, quae Ancona deinde condita, et
265 tractu temporis, navigationem ad se trahente, declina-
verunt: Atrienses autem, sicuti in potestate sua Libur-
nicas Insulas habuisse oportet; ita utrum eas sube-
gerint, an associaverint, ut postea Dionysius, Roma-
ni, et ultimo Veneti, nulla memoria reperitur; Ideo ex
270 Venetorum gestis, quae suo loco referentur, similia
quisque de Atriensibus praesumere poterit:
Sed si in antiquissimis rebus, coniecturis uti fas
est; sicuti Liburnos ab Umbris Italia pulsos memorat
Plinius, hosque ab Etruscis, ita si quis Liburnos con-
275 tra expulsores Umbros Tuscis auxiliatos assereret,
forsan incongrue coniectaBse non videretur; Atrienses
vero ab amicis Liburnis, in mare deductos, imitatione
Pelasgorum occupatis Padi Ostiis, aptatisque Paludi-
bus, ut Plinius loco citato /capite 1.1 refert, ex oppor-
280 tunitate situs processu temporum navigationem totius
sinus ad se traxisse, et ex diuturnitate possessionis
eiusdem, circumiacentium Insularum, et populorum
dominium consequutos, prout de relatis Piceni locis
constat, sinui quoque nomen suum imposuisse, con-
285 cludi posse videtur, prout de Venetis suo loco idem
constabit. At sicuti Tuscorum partem mediterraneam,
ad proximos montes a Gallis fugatam, Rhaetiam a
Duce suo Rhaeto denominasse referunt auctores /lu-
stinus libro 20. Livius libro 5. Plinius libro 3. capite
290 20./; ita deinde Atrienses ab eisdem pulsos, uti mariti-
228
kle da su nakon Liburna Etruščani držali Jadran u
vlasti, pa su isto tako morali ili steći ili uza se ve-
zati više za se zgodnih mjesta na jadranskim oba-
lama. Za Picen o tome svjedoa Strabon /u petoj knji-
zi/: Tvrdi Picen, i njegova luka Kaštel, zatim sve-
tište Kupre koje su utemeljili i posvetili Etruščani.
Oni Kuprom nazivaju Junonu. Tada truentska ri-
jeka i grad istog imena, zatim rijeka Matrin koja te-
če od grada Adrijanaca i luka Adrije sa svojim od-
53
govarajućim imenom, i Plinije na gore navedenom
mjestu /u 13. poglavlju treće knjige/: Najveći su dio
njena prostora držali Sikuli i Liburni, u prvom redu
palmensko, pretutijansko i hadrijansko zemljište.
Njih 54su protjerali Umbri, Umbre Etrurija, a Etruriju
Gali. Valja smatrati da su ta primorska mjesta Pi-
cena u etruščansko vrijeme bila zgodnija i naseljenija
od ostalih, no opala su kad je zatim osnovana Anko-
na koja je s vremenom privlačila plovidbu k sebi.
Atrijanci su doduše morali imati pod svojom vlašću
Liburnske otoke, no nema nikakva spomena o tome
jesu li ih podvrgli ili su ih vezali uza se kao kasnije
Dionizije, Rimljani i napokon Mlečani. Stoga će svat-
ko prema postupcima Mlečana koji će biti opisani na
svom mjestu moći pretpostaviti slično o Atrijancima.
No, ako se u najstarijoj povijesti pravo poslu-
žiti pretpostavkama, možda se ne bi činilo da je što
neskladno pretpostavio onaj koji bi spomenuo da su
Liburni pripomogli Etruščanima protiv svojih pro-
gonilaca Umbra, jer Plinije navodi da su Umbri pro-
gnali Liburne iz Italije. Čini se kako se doista može
zaključiti da su Atrij anci, koje su na more doveli
prijatelji Liburni, zauzeli ušća Pada po primjeru Pe-
lazga, da su uredili pučine — kako iznosi Plinije na
navedenom mjestu /u prvom poglavlju/,55 da su zbog
zgodna smještaja tijekom vremena k sebi privukli
plovidbu čitavim zaljevom, da su zbog dugotrajna
posjeda nad njim postigli gospodstvo nad okolnim
otocima i narodima — kao što je sigurno za spome-
nuta mjesta u Picenu, te da ,su i moru nametnuli svo-
je ime — kako će se na svom mjestu pokazati sigur-
nim za Mlečane. Autori /Justin u dvadesetoj knjizi;
Livije u petoj; Plinije u 20. poglavlju treće knjige/
izvješćuju da je kopneni dao Etruščana, natjeran od
229
 mos propriis navibus ad proximiora suae iurisdictio-
nis loca adnavigasse, verosimiliter credi potest, et ut
navigationi addictos maiorem ipsorum partem in Li-
burnicas Insulas ipsis subiectas vel socias, se recepis-
295 se, posteriora de Dalmatis exempla suo loco referen-
da suadent coniectari, ac deinde Atrienses, Liburnis
commixtos, communem navigationem continuasse us-
que ad Dionysii tempora; circa quae Adriaticum in-
festatum, ex Strabone loco citato apparet. Atriensibus
300 enim sedem suam amittentibus, Classem quoque eo-
rum debilitatam fuisse oportet, ex quibus skuti domi-
nium Adriatici, absque Liburnicis Insulis servari non
posse constabit, ita easdem Insulas per se solas insuf-
ficientes esse ad dominium eius absolutum retinen-
305 dum, ex iisdem et infra dicendis, clarius patebit: in-
festatio autem Adriatici Illyriis ex Diodoro tribui pos-
se videtur, ideoque Liburnos ad Dionysii protectio-
nem recurrisse, Issamque, et Pharum eidem conce-
dendo, ipsi adhaesisse, ac eius Classis protectione
310 Pharum ab Illyriorum obsidione liberasse, et armen-
ta equorum ad certamina ex intimis sinus Dionysia
deduxisse, ut Strabo refert: Dionysio autem Issae se-
dem figente, processu temporis summam Adriaticae
navigationis illic reductam fuisse oportet; Siculis de-
315 inde Adriatici dominium amittentibus, nomen eius-
dem soliš Issensibus tributum argui potest, cum Issen-
ses quando cum Romanis amicitiam contraxerunt pro
sola Insula accipiendi non sint: nam sicuti eos Civita-
tes proprias Tragurii, et Epetii Classemque habuisse,
320 ex relatis Romanorum Historicis constat, ita alia quo-
que loca possedisse, vel in societatem habuisse, cen-
sendum est: at cum Issenses ab antiquis inter Libur-
nos repositi fuerint, quid prohibet coniectari, Issen-
sium noniine omnes Liburnos amicitiam cum Roma-
325 nis contraxisse, utpote eorum, qui navigationis Adri-
atici sedem a tempore Dionysii per 150. annos usque
ad primum Illyricum bellum possidentes, universae
Liburniae nomen Atriensium imitatione šibi vendica-
verint, et Romanos prima viče in Adriaticum contra
330 Illyrios accersiverint; eo magis quia nemo refert:
230
Gala k obližnjim planinama, dao Reciji ime po svom
vođi Retu.56 Isto se tako s velikom vjerojatnošću mo-
že smatrati da su i Atrijanci zatim, protjerani od
njih, kao pomorci na vlastitim lađama otplovili k
najbližim mjestima pod svojom upravom. Kasniji
primjeri o Dalmatincima koji će biti izneseni na
svom mjestu savjetuju pretpostavku da se veći dio
Atrij anaca, upućen na pomorstvo, povukao na poda-
ničke ili savezničke Liburnske otoke i da su zatim
Atrijanci pomiješani s Liburnima nastavili zajedni-
čki ploviti sve do Dionizijeva vremena. Iz Strabono-
va navedenog mjesta 57vidi tse da je Jadran otprilike
u to doba napadnut. Kako su naime Atrijanci iz-
gubili svoje sjedište, moralo im je oslabiti brodovlje.
Iz toga će biti sigurno da se gospodstvo nad Jadra-
nom doduše ne može sačuvati bez Liburnskih otoka,
ali će iz toga i iz onoga što niže valja reći biti još jas-
nije da su ti otoci isto tako sami za sebe nedovoljni
da se zadrži potpuno gospodstvo nad Jadranom. Či-
ni se pak da se napad na Jadran prema Diodoru mo-
že pripisati Ilirima58 i da su se zbog toga Liburni
utekli Dionizijevoj zaštiti, ustupili mu Vis i Hvar
pristavši uza nj, te da su pod zaštitom njegove mor-
narice oslobodili Hvar ilirske opsade, i da su oni do-
premili Dioniziju stada trkaćih konja iz najuvuče-
59
nijeg dijela mora, kako izvješćuje Strabon. Budući
da je Dionizije udario sjedište na Visu, moralo je
tijekom vremena onamo biti prebačeno i težište ja-
dranske plovidbe. Kako su Sicilci nakon toga izgu-
bili gospodstvo nad Jadranom, može se dokazati da
je taj naslov zatim bio pridijeljen Isejcima samima.
Jer »Iisejce« koji su sklopili prijateljstvo s Rimljani-
ma ne treba shvaćati kao jedan jedini otok: prema
navedenim su rimskim povjesničarima sigurno ima-
li vlastite gradove Tragurij i Epetij i mornaricu, a
isto tako valja smatrati da su posjedovali ili držali
kao saveznička i druga mjesta. Kako su pak Isejci
od davnine bili smješteni među Liburnima, što pri-
ječi pretpostaviti da su svi Liburni sklopili s Rimlja-
nima prijateljstvo pod imenom Iisejaca, to jest pod
imenom onih koji su posjedovali sjedište jadranske
plovidbe kroz 150 godina od Dionizijeva doba do
prvog ilirskog rata, za se po primjeru Atrij anaca
231
 quandonam Romani Liburnos subegerint, solus Appia-
nus Nono Illyrico bello, et Dalmatico Quarto, Libur-
hos in Populi Romani fidem concessisse scribit, et
Caesaris in propinquo agentis opem implorasse, eo
335 quia Dalmatae Promonam Urbem ipsorum caepissent;
sed ad illud usque tempus contermini Dalmatis Illyrii
ante 175. annis, Istri 168. et lapodes 76. a Romanis
subacti fuerant, quo temporis intervallo nulla Libur-
nici belli, prout caeterorum in Illyrico Romano, mentio
340 reperitur, idt>o cum Liburnos Romanis inimicos fuis-
se argui non possit, amicos ab antiquo simul cum Is-
sensibus; et crescentibus Romanorum rebus socios
fuisse, dicendum videtur, cum Issenses 200. annos
ante Liburnorum seditionem amicitiam Romanorum
345 coluisse, supra ostensum sit, et a Romanis liberos et
immunes servatos pateat, quod de caeteris quoque Li-
burnis coniectari potest; sed processu temporum, de-
crescentibus Issensium rebus, iisdemque ad Civitates
continentis se reducentibus, ut supra dictum est, eo-
350 rum quoque nomen obsolevit, Liburnia vero antiquum
recuperavit, quibus coniecturis Adriatici dominu se-
rie, navigationisque ratione ab auctoribus praetermis-
sis, per temporum successiones deductis, melius in-
telliguntur, quae apud antiquiores de Liburnis re-
355 periuntur, et quae Romanorum temporibus de iisdem
referuntur, cum Navium Adriaticarum Liburnarum
vocatarum belli Pompeiani tempere memoria adhuc
extaret, quarum agilitate deinde Actiaco praelio, Au-
gusto victoriam consecuto, Liburnarum nomen denuo
3)60 celebre evasit, et ad earum similitudinem deinceps
Romani Imperatores, naves construentes, Liburnas
dixerunt, ut Vegetius /libro 5. capite 3./ refert; Sic
ex navium denominatione, inventorum nomen po-
tentiaeque antiquae memoria servabatur, prout et
365 Mandia genus vestimenti eorumdem opulentiam de-
notat, ut Stephanus tradit. Ab iis Liburnicae naves
sunt excogitatae, et Mandia, Liburnica vestimenta. Is-
sensium quoque inter Liburnos censitorum memoria
reperitur, et usque ad civilia bella eos caeteris prae-
370 celluisse Hirtius /De bello Alexandrino/ testatur. Issa
232
osvojili ime čitave Liburnije i prvi put pozvali Rim-
ljane u Jadran protiv Ilira? To više što nitko ne iz-
vješćuje kad bi Rimljani bili podvrgli Liburne. Je-
dino Apijan u devetom ilirskom i četvrtoim delmat-
skom ratu piše da su Liburni stupili pod zaštitu rim-
skog naroda i da su zatražili pomoć Cezara koji je
boravio u 60blizini, jer su Delmati zauzeli njihov grad
Promonu. No do toga su vremena Rimljani već bili
podvrgli Ilire susjedne Delmatima prije 175 godina,
Histre prije 168, i Japode prije 76 godina, a u tom
se razdoblju ne nalazi nikakva spomena o ratu s Li-
burnima, kao s ostalima u rimskom Iliriku. Budući
da se zbog toga ne može dokazivati da su Liburni bili
neprijatelji Rimljana, čini se kako valja reći da su
im od davnine zajedno s Isejcima bili prijatelji, pa
i saveznici kako je rasla uloga Rimljana. Gore je
naime pokazano da su Isejci 200 godina prije nemira
kod Liburna gajili prijateljstvo s Rimljanima, i jas-
no je da su ih Rimljani čuvali slobodnima i oslobo-
đenim poreza, a to se može pretpostaviti i za ostale
Liburne. No uloga je Isejaca tijekom vremena opa-
dala i prebacivala se na gradove kopna, kako je gore
rečeno, pa je i njihovo ime izblijedjelo, a Liburnija
je povratila svoje staro ime. Kad se kroz slijed vre-
mena izvedu ove pretpostavke o redoslijedu gospod-
stva nad Jadranom i o ustrojstvu plovidbe, što su
autori propustili iznijeti, bolje se razumije i ono što
se o Liburnima nalazi kod starijih i ono što se o nji-
ma iznosi u rimsko doba. U vrijeme rata s Pompejem
još je naime uvijek postojala uspomena na jadranske
lađe zvane liburnama, a kad je zatim August u bici
kod Akcija pobijedio zahvaljujući njihovoj pokret-
ljivosti, ime je liburna opet postalo slavno. Rimski
su carevi zatim gradili lađe slične njima i nazivali
ih liburnama, kako izvješćuje Vegecije /u trećem
poglavlju pete knjige/.61 Tako se u nazivu lađa ču-
valo ime i uspomena na pradavnu moć njihovih izu-
mitelja. Isto tako i vrst odjeće »mandija« naznačuje
njihovo bogatstvo, kako iznosi Stjepan: Oni su izu-
mili liburnske lađe, i liburnsku odjeću mandiju.62
Nalazi se i da se Isejci spominju među Liburnima, a
Hircije /»O aleksandrijskom ratu«/ svjedoči da su se
sve do građanskih ratova isticali pred ostalima: Isa
233
 erat nobilissimum regionum earum Oppidum. et Pli-
nius: Issa Civium Romanorum.
De ladertinis autem Liburnis idem Hirtius refert:
(C. Octavium) paucis navibus ladertinorum, quorum
375 semper in Republica singulare constiterat officium,
quod ut verificari possit, ante Civilia bella et ante-
quam Liburni a Dalmatis pressi, Caesari se tradidis-
sent, evenisse oportet: ideo ladertinos (quos ex situs
opportunitate, portusque excellentia, ab antiquo na-
380 vigatioiiis Adriatici, prima loca inter socios habuisse
coniectari debet) simul cum caeteris Liburnis Roma-
norum amicitiam, indeque societatem contraxisse, et
ante Caesarem libertatis tempore, eorum semper sin-
gulare constitisse officium argui debet; cum autem, et
385 ladrae nomen ab Adria non admodum diff erat, ideo si
quis ladertinos, cum ipsis Adriatico nomen imponen-
tibus, Thuscis communionem Civitatis habuisse, prae-
sumeret, audax forsan coniectator non videretur,
cum eius situs Atriensibus necessarius maxime fuerit,
390 ut infra suo loco in rebus gestis Venetorum expende-
tur. ladram autem Coloniam Romanorum fuisse, Pli-
nius, et Ptolomaeus imemorant, eamque ante Augus-
tum deductam, et ab ipso restauratam, inscriptio,
quae adhuc inibi cernitur, testatur.
395 IMP CAES D. F. AVG
PARENS COLONIAE MVRVM
ET TVRRIS (DEDIT)
T IVLIVS OPTATVS TVRRIS
VETVSTATE (CONSVMPTAS)
400 IMPENSA SVA RESTITVIT
Varia quoque praeclari operis Templorum, Am-
phitheatri, Theatri, et Moeniorum Uibis vestigia, Ro-
manam magnificentiam demonstrant, inter quae Co-
lumna ingens, post tot Urbis casus, adhuc in foro
405 erecta cernitur, et arcus maioris aedificii pars nunc ad
portam Civitatis sancti Chrisogoni dictam, translatus,
in cuius Epistilio haec leguntur:
234
63
bijaše najplemenitiji grad onih krajeva; a Plinije:
64
Isa rimskih građana. ·
Isti pak Hir ci je izvješćuje o Liburnima Jaderti-
nima: (Gaja Gktavija) s nekoliko lađa Jadertina, či-
65
ja je služba Republici uvijek bila izvrsna ... Da bi
se to moglo opravdati, moralo se dogoditi prije gra-
đanskih ratova i prije no što su se Liburni pod del-
matskiim pritiskom predali Cezaru. Mora stoga biti
dokazano da su Jadertani zajedno s ostalim Libur-
nima sklopili prijateljstvo, a zatim i savez s Rimlja-
nima, i da je njihova služba Republici uvijek bila
izvrsna prije Cezara, u vrijeme slobode. (Mora se
pretpostaviti da isu zbog zgodna smještaja i odlične
luke od davnine imali među saveznicima prvo mje-
sto u plovidbi Jadranom.) Kako se pak ime »Jadre«
tek malo razlikuje od »Adrije«, možda se ne bi uči-
nio presmionim onaj tko bi pretpostavio da su Jader-
tini imali s onim Etruščanima koji su Jadranu na-
metnuli ime zajednički grad: njegov je naime smje-
štaj bio vrlo potreban Atrij ancima, kako će niže biti
izloženo na svom mjestu, u mletačkoj povijesti. Pli-
nije i Ptolemej spominju da je Jader bio rimska ko-
lonija,66 a natpis koji se ondje još vidi svjedoči da je
osnovana prije Augusta i da ju je on obnovio:
Imperator Cezar August, sin Božanskoga,
otac kolonije, dao joj je
bedem i kule.
Tit Julije Optat obnovio je
na svoj trošak kule
koje je istrošila starost.61
Također i različiti tragovi sjajno građenih hra-
mova, amfiteatra, kazališta i gradskih bedema po-
kazuju rimsku veličanistvenost. Među njima je golem
stup koji se poslije toliko udesa grada još uvijek vidi
uspravan na trgu, i slavoluk, dio veće građevine, sa-
da prenesen k gradskim vratima sv. Krševana. Na
njegovu se epistiliju čita ovo:
235
 MELLA ANNIANA IN MEMOR
Q LAEPICI Q F SERG BASSI
410 MARITI SVI EMPORIVM STERNI
E ARCVM FIERI ET STATVAS
SVPERPONI TVSS EX HS DCDXX Ρ
Verum cum situs circa Civitatem aquis perenni-
bus careat, Traianus Reipublieae bono natus, sicuti
415 plures, per Imperium portus munivit, vel ampliores
tutioresque reddiđit, ut in Adriatico videre est An-
conae, ex arcu eximie elaborate, ac pulchri operis
indice, ita ladrensium quoque commoditati consulens
XXX. ab inde milliaribus, ex Titio flumine copiosis-
420 simas aquas deduxit, ut aquaeductus parientinae de-
monstrant, quorum auctorem lapis nuper inventus
indicat.
IMP NERVA TRAIAN
PONTIF MAX TR
425 AQVAEDVCTVM COLON
IN QVO DANTE IMPEN
SACRATISSIMI PRINCI
Extant aliae quoque inscriptiones ad (varios)
usus translatae, quae in fine operis cum reliquis Dal-
430 maticis positae sunt; sequutis deinde temporibus
ladra in ditione sua Liburniam habuit, ut infra pa-
tebit, et ex situs opportunitate,, portusque commodi-
tate semper inter praecipuas Adriatici Urbes censita
fuit. His de Liburnia 'maritima recensitis, fines eius
435 mediterranei describendi essent, sed cum ab antiquis
non tradantur, Romanorum vero temporibus a lapi-
dibus coarctati fuerint, ut ex supradictis apparet, ideo
ad Ptolomaicos respiciendo, Liburnia ab Occidente
Istria, a Septentrione Pannonia, ab ortu Dalmatia,
440 terminata fuit.
236
Mela Anijana je na uspomenu
Kvinta Lepika Basa, Kvintova sina, iz sergijskog
tribusa,
svojeg supruga, oporukom odredila
popločati tržnicu, podići slavoluk
i na nj postaviti kipove, isplativši rimskom
narodu dvadesetinu od 600 sestercija.68
Kako pak položaj oko grada nema stalno vodu,
Trajan rođen na dobro države, koji je izgradio ili
povećao i poboljšao mnogo luka po Carstvu — što se
na Jadranu može vidjeti u Ankoni po izvrsno izrađe-
nom slavoluku, pokazatelju lijepoga djela, pobrinuo
se i za udobnost Jadertina, te je dao dovesti obilje
vode iz rijeke Krke, trideset milja odatle. To poka-
zuju zidovi vodovoda, a nedavno nađen natpis upu-
ćuje na to tko je njihov graditelj:
Imperator Nerva Trajan... ,
vrhovni svećenik, s tribunskom vlašću...
vodovod koloni....
u kojemu dajući trošak...
posvećenog vladara.. ,69
Postoje i drugi natpisi, preneseni u različite svr-
he, koji .su stavljeni na kraj djela zajedno s ostalima
dalmatinskim. U razdoblju koje je uslijedilo Zadar
je imao Liburniju pod svojom vlašću, kako će niže
biti objašnjeno. Zbog zgodna se smještaja i pogodne
luke uvijek brojio među najvažnije gradove Jadra-
na. Iznijevši ovo o primorskoj Liburniji, valjalo bi
opisati njene kopnene granice, no stari ih ne opisuju,
a u rimsko su ih vrijeme suzili Japodi, kako se vidi
iz gore rečenog. Držeći se stoga Ptolemejevih:70 Li-
burnija je sa zapada bila omeđena Istrom, sa sjevera
Panonijom, a s istoka Dalmacijom.
237
 Caput VI.
DE DALMATIA.
Dalmatia ab Urbe Dalmio; ut vult Stephanus, a
Dalminio ut Strabo, a Delminio vero, ut Polybius et
5 Appianus, dicta fuit; Sed si a Dalmio deducenda es-
set denaminatio Dalmatarum, Dalmienses cum Ste»
phano, vel (Delmatae) cum Polybio, dicendi essent;
invaluit tamen apud Scriptores Dalmatarum denomi-
natio, ut ex relatis constat, et Stephanus Dalmatia
10 Italiae regio huius incolae Dalmaiae vocantur, et Dal-
mates, et sicut a principio Dalmienses vel Dalmatae
pro incolis tantum Urbis Dalmis, vel Dalminii acci-
piebantur, ita ante primum Dalmaticum bellum ar-
ctos terminos habuisse constat; variis deinde bellort'^
15 casibus Dalmatia dilatata, Romanae Monarchiae tem-
pore, usque ad Titium et {Drilonem} f lumina, mare,
et Pannonas extensa fuit, ut supra relatum est, ita ut
antiqui Illyrici partem, quae citra {Drilonem) est,
comprehenderet, et simul cum Liburnia, Illyricum at»
20 Augusto definitum, conficeret. Dalminio autem pri-
mo bello Dalmatico exusto in locum eius Salonam suc-
cessisse constat, cum secundo tantum bello Salonae
mentio reperiatur, quia vero situs eius Romanis op-
portunissimus fuit, ideo brevi tempore caeteras Illyri-
25 ci Civitates praecelluit, ut ruinae ipsius demonstrant,
magnificentiam vero eiusdem Amphitheatri, templo-
rum, Aquaeductus, et aliorum aedificiorum vestigia,
nec non numerus pene infinitus Columnarum, lapi-
dumque sepulchralium, et varu generis marmorum,
30 per diversa in Dalmatiam loca transportatorum, Ins-
criptionumque insignium fragmenta testantur; Hane
figurae oblongae fuisse praeter id quod hae ipsae rui-
nae per fluminis ladri ripas sparsae, indicant, elegan-
ter cecinit Lucanus libro 4. Pharsalium:
35 Qua mariš Adriatici longas jerit unda Salonas
Et tepidum in molles Zephiros excurrit lader:
Hic utpote in loco caeteris commodiori navalia
/Strabo/ extiterunt portus tutus, et ex proximo flu-
mine in ipsum influente habitatoribus, et Nautis
40 aptissimus fuit, cum lader piscium ferax, quamvis
238
VI poglavlje
O DALMACIJI
Dalmacija je bila nazvana po gradu Dalmiju, ka-
ko hoće Stjepan,1 po Dalminiju prema Strabonu,2
po Delminijiu pak prema Polibiju i Apijanu.3 No kad
bi naziv »Dalmata« trebalo izvoditi od Daknija, va-
ljalo bi ih zajedno sa Stjepanom nazvati »Dalmijen-
zima« ili s Polibijem »Delmatima«. Kod pisaca je
ipak prevladao naziv »Dalmata«, kako se vidi iz iz-
nesenoga, pa i Stjepan piše Dalmacija — pokrajina
Italije, njeni se stanovnici nazivaju »Dalmate« i
»Dalmati«. U početku su se Dalmienzi ili Dalmati
shvaćali samo kao stanovnici grada Dalme ili Dal-
minija, pa je tako sigurno da su prije prvog delmat-
skog rata imali uske međe. Proširivši se zatim raz-
ličitim ratnim udesima, Dalmacija se u vrijeme Rim-
skog Carsltva protezala sve do rijeka Krke i Drima,
mora i Panoinaca — kako je gore izneseno. Tako je
obuhvaćala dio starog Ilirika s ove strane Drima i
zajedno s Liburnijom činila Ilirik kako ga je ograni-
čio August. Sigurno je ida je Salona naslijedila mje-
sto Dalminuja kad je on spaljen u prvom delmat-
skom ratu, jer se spomen o njoj nalazi samo za dru-
goga rata. Budući pak da je njen smještaj za Rimlja-
ne bio vrlo pogodan, u kratkom je vremenu nadi-
šla ostale gradove u Iliriku, kako pokazuju njezine
ruševine. O njenoj veličajnosti uistinu svjedoče os-
taci amfiteatra, hramova, vodovoda i drugih građe-
vina, a isto tako gotovo bezgraničan broj stupova,
nadgrobnih spomenika i raznovrsnih mramora, pre-
nesenih po različitim mjestima Dalmacije, te ulom-
ci znamenitih natpisa. Da je bila izdužena oblika, u-
pućuju same ruševine razasute obalama rijeke Ja-
dra, a osim toga je to skladno opjevao Lukan u če-
tvrtoj knjizi »Farsalija«:
Gdje val Jadranskog mora udara o duge Salone
i topli Jader teče prema blagim zefirima.5
Ovdje je — kao na mjestu pogodnijem od dru-
6
gih — bilo pristanište /Strabon/. Luka je bila sigur-
na, a zbog obližnje rijeke koja je u nju utjecala bila
je vrlo zgodna i stanovnicima i mornarima. Jadro je
239
 parvo spatio navigabilis sit, pluribus tamen in locis
ex saxosis ripis cadente flumine, lacus profundos, et
cavernosos, atque ob id piscosos, ac molas frumenta-
rias in promptu habuit; ad expeditiones quoque in
45 mediterraneas partes faciendas, et ad Danubium us-
que res deferendas et inde recipiendas, opportunissi-
mo loco Salona sita erat; nam, quamvis Danubio non
adeo proxima fuerit, ut Narona, et Epidaurus, cum
tamen inter has, et Danubii, ac Savi confluentem
50 Scardi montis asperrima iuga interponantur, haecque
commeantibus difficilia sint; hine factum est, ut re-
ctus Salona ad Savum transitus deinde secundo Savo
ad Danubii, sive Istri confluentem omnium opportu-
nissimus esset, et quo magis per Illyricum bella in-
55 tercedebant, vel Romanorum dominium Septentrio-
nem versus dilatabatur, eo magis Salona frequentare-
tur: namlicet portus ipsius praeternavigantibus oppor-
tunus non sit, uti ladrae et Epidauri, tamen in Dalma-
tia quidquam negotii habentibus, Salona, quasi neces-
60 sario, adeunda erat, cum Naronam alterum conven-
tum, difficile mari, ob Promontorii Nesti longitudi-
nem, et non longe a Salonae prospectu praeterire opor-
teret, et difficilius adverso flumine perveniretur; ob
id Dalmatiae rerum summam Salonam deductam. fuis-
65 se, censeri debet, prout Li'burniae ladram: Salonae au-
tem, sive Salonarum commoditati, militaribusque ex-
peditionibus Augustum consulentem, vias munivisse,
fragmenta Inscriptionum testantur:
ESAR DIV AVG (F)
70 (GVSTVS) IMP PONT MAK
OTEST. XIIX CO II
A COLONIA SALONITAN
AESAR D AVG F
GVSTVS IMP PONTIFEX MAX
15 TRIB POTEST XXI.... SIII
VIAM AB SALONIS AD LII.... ASTEL
DAESITIATIVM PER M V VSV
CLVI MVNII
ET IDEM VIAM AD I.. . A I . . . ALN
80 QVOD DIVI F III IBVS
A SALONIS MVNII.... RIB
CIVITI
240
naime bogat ribom, pa iako je samo kratko plovan,
budući da rijeka na više mjesta pada zbog stjenovitih
obala, imao je na dohvatu duboka, pećinasta i zbog
toga ribna jezerca i mlinove za žito. Salona je bila
smještena i na vrlo zgodnom mjestu za pohode u u-
nutrašnjost, za otpremu robe sve do Dunava i za
njen prihvat odande. Iako naime nije bila tako bli-
zu Dunavu kao Narona i Epidaur, između njih i su-
toka Save i Dunava priječe se oštre kose planine
Skarda,7 a one su teške za prijevoznike. Tako se zbi-
lo da je od svih najpogodniji bio ravan prijelaz od
Salone do Save i zatim niz Savu do ušća u Dunav ili
Istar. Sto su se više Ilirikom zametali ratovi, ili što
se više rimsko gospodstvo širilo prema sjeveru, to se
više zalazilo u Salonu. Iako naime njena luka nije
onima koji mimo plove tako zgodna kao zadarska ili
cavtatska, ipak su u Salonu kao po nuždi morali doći
svi koji su imali bilo kakva posla u Dalmaciji. U
drugi konvent, Naronu, trebalo je naime tegobno
obilaziti morem zbog dugačkog rta Pelješca, i to ne-
daleko od dogleda Salone, i još se tegobnije do nje
stizalo uz rijeku. Valja smatrati da je zbog toga vr-
hovna vlast Dalmacije bila smještena u Salonu, baš
kao i Liburnije u Zadar. Ulomci natpisa pak svje-
doče da je August dao izgraditi ceste, brinući se o
pogodnosti za Salonu ili Salone i za vojne pohode:
Cezar, sin božanskog Augusta,
August, imperator, vrhovni svećenik,
osamnaesti put s tribunskom vlašću drugi put konzul,
Od salonitanske kolonije ...
Cezar, sin božanskog Augusta,
August, imperator, vrhovni svećenik,
dvadeset prvi put s tribunskom vlašću, treći put
konzul,
sagradio je cestu od Salone do ... utvrde
Desitijata dugu 156
tisuća koraka.
I isti je sagradio cestu do ...
od Salona...
241
 (CVIVS) VIAI MILLIA PASSVS SVNT
CLXVII MVNIT PER VEXILIARIOS
85 LEG VII ET XI
(ITEM) VIAM GABINIANAM
AB SALONIS ANDETRIVM APERVIT
ET (MVNlT) PER LEG VII
(MVNlT) . . . . ( IVM) MONTEM
90 DIVONVM
MILLIA PASSVVM
LXXVII &
A LEG PRO
In hac Salonae sive Salonarum Civitate Magis-
95 tratus Provinciales sedem habuere, in ea Christiani-
tatis Dalmaticae caepere primordia, a Tito Sancti
Pauli discipulo in Illyricum invecta; martyrio autem
Beati Domnii, sancti Petri discipuli Salonitana Eccle-
sia Metropolisque Dalmatiae fundata fuit. Verum II-
100 lyricum, quod in Descriptione a Claudio Ptolomaeo
facta Dalmatiam, et Liburniam comprehendit exten-
di usque ad ripas Danubii caepit. Quod in causa fuis-
se videtur, ut Illyrici maritimi nomen obsolesceret,
locoque eius Dalmatiae vocabulum frequentaretur, et
105 non solum veteres suos terminos sed finitimam quo-
que Liburniam comprehenderet, ut Vegetius testa-
tur (/libro 5. capite 3./} :Liburnia namque Dalmatiae
pars est ladertinae subiacens dvitati, cuius exemplo
nunc naves bellicae fabricantur, et- appellantur Li-
110 burnae. Dalmatia autem sic dilatata, quamvis Panno-
niis, prout, ab antiquo a Septentrione clauderetur,
quia tamen earumdem termini quidam immutati fue-
runt, inde Dalmatiae quoque fines magis ampliati
sunt, qui ut percipiantur, Pannoniarum nomina indi-
115 canda sunt, ut inde Dalmatiae termini posteriores ap-
parere possint.
Pannonias Ptolomaeus in Occidentalem, seu pri-
mam, vel superiorem, et Orientalem, seu secundam,
vel inferiorem distinguit, quarum deinde pars sep-
120 tentrronalis Valeria, Australis vero Savia, nuncupatae
fuerunt, ex quo Dalmatiae fines Septentrionales dila-
tati sunt, ut patebit. Nam Illyricum sicut in (17.)
Provincias distinctum fuit ut Sextus Rufus testatur;
242
Te je ceste 167 tisuća koraka,
a dao ju je sagraditi veksilijarijama
sedme i jedanaeste legije.
Zatim je otvorio Gabinijansku cestu
od Salone u Andetrij
i dao je sagraditi sedmoj legiji.
Dao je sagraditi... do brdo...
76 i pol
tisuća koraka,
dok je legat u rangu propretora bio .. .8
U tom su gradu Saloni ili Salonama stolovali
provincijalni magistrati, u njoj su se stali razvijati
počeci dalmatinskog kršćanstva koje je u Ilirik unio
Tit, učenik sv. Pavla. Mučeništvom pak blaženog
Domnija, učenika sv. Petra, bila je utemeljena salo-
nitanska crkva i metropoli ja Dalmacije. Međutim se
Ilirik, koji po opisu Klaudija Ptolemeja obuhvaća
Liburniju i Dalmaciju,9 počeo protezati sve do obala
Dunava. Čini se da je to bilo uzrokom da se zaboravi
naziv primorskog Ilirika, da namjesto njega učesta
riječ »Dalmacija« i da ne obuhvati samo svoje stare
međe već i susjednu Liburniju — kako u 3. poglavlju
pete knjige svjedoči Vegecije: Liburnija je naime
dio Dalmacije koji leži pod jadertinskim gradom; po
njenu se uzoru sada grade ratne lađe i nazivaju se
liburnama.10 Iako su tako proširenu Dalmaciju sa
sjevera kao i od davnine zatvarale Panonije, neke su
njihove međe ipak bile izmijenjene, pa su ise zbog
toga proširile i granice Dalmacije. Da bi se one shva-
tile, valja se stoga uputiti o imendma Panonija da bi
se zatim mogle vidjeti kasnije međe Dalmacije.
Ptolemej razlučuje Panonije na Zapadnu, Prvu
ili Gornju i Istočnu, Drugu ili Donju.11 Njihov je
sjeverni dio zatim bio nazvan Valerijom, a istočni
Savijom. Time su se proširile sjeverne granice Dal-
macije, kako će biti objašnjeno. Ilirik se naime —
kako svjedoči Sefest Ruf — razlučivao na sedamna-
est provincija.12 Kad je zatim Carstvo podijeljeno na
243
 ita deinde diviso Imperio in Orientale, et Occidentale,
125 in duas quoque partes distributum, et decem Provin-
ciis Orientali relictis, septem Occidentali assignatae
/Sextus Rufus/ fuerunt, Noricorum dude, Pannonia-
rum duae, Valeria, Savia, et Dalmatia. Declinante
autem Imperio, et Barbaris, Istro superato, utrum-
130 que Illyricum vexantibus, ( . . . ) Valeria inter Provin-
cias numerari desiit, (ut ex verbis Ammiani Marcel-
lini libro 19. elicitur Valeriam venit (id est Constanti-
us) partem quondam Pannoniae, sed ad honorem Va-
leriae Diocletiani filiae, et institutom, et ita cognomi-
135 natam scilicet ante tempora Marcellini,} vel quia
Pannoniarum partis Danubianae, seu Ripariensis
(quae Imperante Diocletiano recuperata ab eius filia
Valeria nuncupabatur), nomen tune in desuetudinem
abierat, vel a Barbaris vexata, Provinciae iura ami-
140 serat, (ideo inter Provincias eius nomen ommissum
fuit)
Notitla dignitatum utriusque Imperii
Pannoniae primae
Illyrici Saviae
145 Occidentalis Dalmatiarum
Provinciae Pannoniae secundae
Sex Norici mediterranei
Norici Ripensis.
Sed cum eadem notitia Ducis Valeriae mentio-
150 nem faciat, ideo a nonnullis Valeria quoque inter II-
lyrici Occidentalis Provincias declinantis Imperii
numeratur; inquirendum idcirco est, quae regio, Va-
leria, et quae Suavia, vel Savia nuncuparetur, ut inde
quid nomine Dalmatiarum intellectum fuerit, dignosci
155 possit. Saviam et Valeriam Sextus Rufus memorat.
Batone Pannoniorum Rege subacto in ditionem no-
stram Pannoniae venerunt; Amantinis inter Savum,
et Dravam prostratis, regio Suaviensis, ac Secundo-
rum loca Pannoniorum obtenta sunt. Marcomanni, et
160 Quadi de locis Valeriae qui sunt inter Danubium, et
Dravum pulsi sunt. Valeriam ergo intra Dravum, et
Danubium fuisse, constat; Amantinorum autem Civi-
tatem simul cum Sirmio intra, Savum, et Dravum
ponit Plinius libro 3. capite 25. Alter amnis Baeunti-
244
Istočno i Zapadno i raspodijeljeno na dva dijela, de-
set je provincija bilo ostavljeno Istočnome, a sedam
dodijeljeno Zapadnome /Sekst Ruf/: dva Norika, dvi-
13
je Panonije, Valerija, Savija i Dalmacija. Dok je
Carstvo slabilo i dok isu barbari prešavši Dunav na-
padali oba Ilirika, Valerija se prestala brojiti među
provincije. Tako proizlazi iz riječi Amijana Marceli-
na u devetnaestoj knjizi: došao je u Valeriju (Kon-
stancije), nekoć dio Panonije, ali uspostavljen i tako
nazvan u čast Dioklecijanove kćeri Valerije, da-
u
kako prije Marcelinova vremena. Njeno je ime bilo
ispušteno između provincija bilo stoga što se tada
izobičajio naziv Panonija pridunaviskog ili priobal-
nog dijela (koji je iznova osvojio Dioklecijan, pa se
nazivao Valerijom po njegovoj kćeri), bilo stoga što
su ga napadali barbari, pa je izgubio prava provin-
cije:
Notitia dignitatum obaju Carstava:
Prva Panonija
Šest Savija
provincija Dalmacije
Zapadnog Druga Panonija
Ilirika Kopneni Norik
Priobalni Norik15
No kako ista »Noticija« spominje vojvodu Va-
lerije,16 neki zbog toga ubrajaju i Valeriju među
provincije Zapadnog Ilirika za slabljenja Carstva.
Stoga valja ispitati koje se područje nazivalo Vale-
rijom a koje Suavijom ili Savijom da bi se odatle
moglo raspoznati što se podrazumijevalo imenom
Dalmacija. Sekst Ruf spominje Saviju i Valeriju:
Panonije su došle pod našu vlast kad je podvrgnut
kralj Panonaca Baton. Suavijsko područje i mjesta
stanovnika Druge Panonije zadobivena su kad su
svladani Amantini između Save i Drave. Markoma-
ni i Kvadi protjerani su iz mjesta Valerije između
Dunava i Drave.17 Sigurno je dakle da je Valerija
bila između Drave i Dunava. Grad Amantina pak za-
jedno sa i Sirmijem Plinije u 25. poglavlju treće knji-
ge stavlja među Savu i Dravu: Druga rijeka Beuncij
245
165 us in Saum Sirmio Oppido influit, ubi Civitas Sirmien-
sium, et Amantinorum inde 45. MilZia Passuum Tau-
runum, ubi Danubio miscetur Saus. lornandes autem
clarius: Amcmiinis autem, qui inter Savum, Dravum-
que /lumina insident, Rege eorum interempto, ipsa
170 viče Romanam fecit Provinciam, ex quibus Saviam,
inter Savum, et Dravum ponendam apparet, prout
Guido Pancirollus in commentario ad Notitiam Occi-
dentalem capite 62. censet, simul cum Wolfgango La-
zio de migrationibus gentium libro XI. qui Sirmium
175 Pannoniae Saviae Urbem fuisse, scribit; quamvis am-
bo šibi ipsis contradicentes, Saviam ex meridionali
quoque parte Savi ponant, Pancirollus ubi supra capi-
te 63. et Lazius Commentario Reipublicae Romanae
libro 1. capite 7.
180 Sequitur Notitia.
Sub dispositione Viri Spectabilis Ducis Provinciae
Pannoniae secundae Ripariensis sive Saviae.
Sub dispositione Viri Spectabilis Ducis Provinciae
Valeriae Ripensis.
185 Praefectus Classis primae Pannoniae servitii Clas-
sis Aegetensis sive secundae Pannoniae nunc Sis-
ciae.
Praepositus Thesaurorum Siscianorum Saviae.
Procurator monetae Siscianae.
190 Hic confusae apparent Pannonia secunda cum
Savia, et Pannonia prima cum secunda, id autem ob
Barbarorum incursionem evenisse oportet, et Magi-
stratus Provinciarum limitis Danubiani, Ripariensi-
um dictarum, scilicet Pannoniarum, Valeriae, et Sa-
195 viae, propter limitem Danubii deturbatum, simul cum
Classe tune ad tutiorem locum nempe ad confluentem
Colapis, et Savi Sisciam recessisse dicendum, eamque
ob causam Valeriam amplius Praesidem non habuis-
se, sed si quid reliquum erat, a Consulari Pannoni-
200 ae secundae rectum, quamvis Valeriae Dux adhuc no-
men retineret, ut Pancirollus loco citato capite 62.
censet. Cum ergo Savia sumenda sit, pro ea regione,
quae inter Savum, et Dravum flumina, continetur,
reliquum usque ad Adriaticum mare post Imperii di-
205 visionem nomine Dalmatiae, vel Dalmatiarum censi-
tum fuisse dicendum est;quamvissed raro apud quos-
246
utječe u Savu u gradu Sirmiju, gdje je i naseobina
Sirmijaca. Taurun Amantina, gdje se Sava miješa s
Dunavom, 45 je tisuća koraka odatle.18 Jordan je pak
jasniji: pogubivši Amantinima, koji stanuju između
rijeka Save i Drave, njihova kralja, samim je time
uspostavio rimsku provinciju.19 Iz toga se vidi da Sa-
vi ju valja staviti između Save i Drave, kako smatra
Gvido Pancirolli u 62. poglavlju »Komentara 'Za-
padnoj noticiji'«,20 zajedno s Wolfgangom Latzom, »O
kretanju naroda«, jedanaesta knjiga, koji piše da je
Sirmij bio grad Panonije Savije.21 Obojica ipak sa-
mima sebi i proturječe, stavljajući Savi ju i s južne
strane Save, Pancirolli gdje i gore u 63. poglavlju,22
a Latz u »Komentaru o rimskoj državi«, u 7. po-
glavlju prve knjige.23
»Noticija« nastavlja:
Na raspolaganju uzoritom mužu vojvodi provin-
cije Druge Priobalne Panonije ili Savije
Na raspolaganju uzoritom mužu vojvodi provin-
cije Priobalne Valerije
Prefekt mornarice Prve Panonije u Serviciju,
egetenske mornarice ili mornarice Druge Pano-
nije, sada u Sisciji
Predstojnik siscijske blagajne Savije
Prokurator siscijskog novca.2*
Vidi se da je ovdje zbrkana Druga Panonija sa
Savijom i Prva Panonija s Drugom. Mora pak biti
da se to dogodilo zbog upada barbara, i valja reći da
su se magistrati provincija dunavske granice, nazva-
nih Priobalnima, tj. Panonija, Valerije i Savije, ta-
da zajedno s mornaricom povukli na sigurnije mjesto,
tj. na sutok Kupe i Save u Sisak, jer je granica na
Dunavu bila narušena. Zibog toga Valerija više nije
imala prezida nego, ako je što bilo preostalo, time
je upravljao konzular Druge Panonije. Vojvoda Va-
lerije ipak je još uvijek zadržavao titulu, kako sma-
tra Pancirolli na navedenom mjestu u 62. poglav-
23
lju. Saviju dakle valja uzeti za ono područje koje
se nalazi između rijeka Save i Drave, pa prema tome
valja reći da se nakon podjele Carstva preostalo sve
do Jadranskog mora navodilo pod imenom Dalmaci-
je, ili Dalmacija. Ipak se — ali rijetko — pronađu
kod nekih poimence Liburnija i Japidija. No kako se
247
 dam Liburnia, et lapidia nominatae reperiantur; sed
cum Dalmatia ab Antonini Pii /Itinerarium Antonini/
temporibus plurali numero scripta reperiatur, et no-
210 titia supra Dalmatiarum plures quoque fuisse Dal-
matias, vel eius partes omnino affirmandum est, et
cum in primam, et secundam, ut Pannoniae divisam
nemo memoret, in Superiorem, et Inferiorem ad in-
star Illyrici divisam fuisse, argui posset; tamen in
215 Cismontanam, vel Maritimam et Ultramontanam, vel
Mediterraneam ad instar Norici potius distributam
censendum videtur, situ ipso montuoso id suadente,
et partim ad meridiem, mare versus declinante, par-
tim vero ad septentrionem Savum versus, eo magis
220 quod Monarchiae quoque tempore eodem modo dis-
tingueretur, teste /Libro 7./ Strabone. Calapis amnis,
qui ex Albio monte per lapides delabitur, inque Da-
nubium exit, (scilicet per Savum). Ecce lapidia me-
diterranea, et paulo infra sequitur (scilicet post Is-
225 triam) lapodum ora stadiorum M. siti sunt lapodes
sub Albio monte ecce lapidia mari tima; Sed de ipsa
Dalmatia clarius idem Strabo. Porro mons cui nomen
Ardion Dalmatiam mediam secat, ut altera eius pars
ad Mare spectet, altera in diversum. Dalmatias ergo,
230 s ive Dalmatiam in rnaritimam, et mediterraneam di-
visam fuisse concludendum est, Montibus Albio, Be-
bio, et Ardio intermediis. Haec fuisse Provinciarum
Illyrici Occidentalis nomina divisionemque Dalmati-
ae, declinantis Imperii tempore, elici potest.
235 Extincto Occidental! Imperio donec Gothi Illyri-
co potiti sunt, nullani mutationem nomina Provinci-
arum passa sunt, ut ex Cassiodori Epistolis constat.
Liber 7. Epistola 24. forma Principis Dalmatiarum.
Liber 8. Epistola 4. Universis Romanis per Italiam,
240 et Dalmatias constitutis.
Epistola 12. De partibus Dalmatiarum.
Liber 9. Epistola 8. Dalmatiarum atque Suaviae
Provincias.
(Ut et incertus auctor ab Onuphrio Panvinio edi-
245 tuš post Commentarios Fastorum, qui Chronicon a
Valentiniano Placidio usque ad Theoderici Gottorum
Regis mortem scripsit Dalmatias memorat et Mar-
cellinus Comes a Sirmundo auctior editus de Dalma-
tiis.)
248
od vremena Antonina Pija /»Antoninov Itinerari]«/
Dalmacija može naći zapisana u množini,26 i gore u
»Noticiji« stoji Dalmacije,27 valja tvrditi da je bilo i
više Dalmacija, ili općenito dijelova Dalmacije. Nitko
ne spominje da se dijelila na Prvu i Drugu, kao Pa-
nonije, pa bi ise moglo dokazivati da je poput Ilirika
bila podijeljena na Gornju i Donju. Ipak se čini kako
prije valja smatrati da je bila raspodijeljena na Ovo-
stransku ili Primorsku i Prekobrdsku ili Kopnenu
poput Norika. Sam brdoviti smještaj to savjetuje,
spuštajući se dijelom na jug, prema moru, dijelom
pak na sjever prema Savi. Štoviše, i u vrijeme se
Carstva razluči vala na isti način, za što je svjedok
Strabon u sedmoj knjizi: rijeka Kolapis, koja se
s planine Albija spušta preko Japoda i istječe u Da-
nubij (dakako, preko Save). Eto kopnene Japidije,
a nešto niže: slijedi (tj. poslije Istre) obala Japoda
od tisuću stadija. Japodi su smješteni pod planinom
Albijem.28 Eto primorske Japidije. No isti Strabon
još jasnije piše o samoj Dalmaciji: Zatim planina ko-
j o j je ime Ardij siječe sredinom Dalmacije tako da
jedan njen dio gleda k moru a drugi na suprotnu
stranu.29 Valja dakle zaključiti da su Dalmacije ili
Dalmacija bile podijeljene na primorsku i kopnenu,
s planinama Velikom i Malom Kapelom, Plješevicom
i Dinarom po sredini. Može se izvesti da su takva bila
imena provincija Zapadnog Ilirika i da je takva bila
podjela Dalmacije u vrijeme slabljenja Carstva.
Kad je utrnulo Zapadno Carstvo, dok su Goti
vladali Ilirikom, imena provincija nisu pretrpjela
nikakve izmjene, što je sigurno iz Kasiodorovih »Pi-
sama« :
knj. 7, pismo 24: uredba princepsa Dalmacija
knj. 8, pismo 4: svim Rimljanima postavljenim po
Italiji i Dalmacijama
pismo 12: iz krajeva Dalmacija
knj. 9, pismo 8: provincije Dalmacija i Suavije.30
Isto tako Dalmacije iSpominje i nepoznati autor
koji je napisao »Kroniku« od Valentinijana Placidija
do smrti Teodoriha, kralja Gota,31 a izdao ga je Ono-
frio Panvinio iza »Komentara Taštima'«32 I Komes
Marcelin33 kojega je Sirmond34 opširnije izdao piše
o Dalmacijama.
249
250 Sed recuperata, per lustinianum Italia, simul cum
Illyrici parte Occidentali a Gothis possessa, quamvis
Norici Pannoniarum, Saviae, Liburniae, et Dal-
matiae mentio reperiatur, ut infra constabit, caeteris
tamen in desuetudinem abeuntibus sola Dalmatia an-
255 tiquum nomen singulare retinuit: Nam sicuti Romani
Illyricum acquirentes, primo Occidentem versus di-
latarunt, mox eiusdem partem Orientalem Macedo-
niae, Occidentalem vero Italiae tribuentes contraxe-
runt, ita prolato ad Istrum usque dominio, Provincias
260 omnes Illyrico adscripserunt: diviso deinde Imperio
Illyricum quoque diviserunt, sed ab eo tempore, quo
Constantinus Augustus, sedem, et decorem Imperii
Bizantium transtulit, quatuor Praefectis Praetorio in-
stitutis, cum Orientali parti Illyrici proprium Prae-
265 fectum Praetorio dedisset, Occidentali vero simul
cum Africa Praefectum Praetorio Italiae assignasset,
Illyricum absolute sumptum pro Orientali Illyrico
sumi caepit: Occidentale autem pro parte Praefectu-
rae Italicae censitum fuit, ut ex inscriptionibus Epi-
270 stolarum Theodosii Imperatoris Praefectis Praetorio
utriusque Illyrici scriptarum /Codex Theodosianus/,
observare licet, abindeque Occidentalis Illyrici no-
men obsolescere caepit: Barbaris deinde Occidentale
Imperium occupantibus, si quid Illyrici Occidentalis
275 recuperabatur, id utplurimuni Dalmatiae adscribeba-
tur, ut ex Procopio /De bello Gothico liber 1./ appa-
ret. Post hos (id est Graecos) sub Hesperiarum Regno
Dalmatae deinceps Liburnia, Histriaque, et Veneto-
rum sunt loca, et Ravennam usque pertingunt, mari-
280 timique omnes ea habitant e regione, supra hos Sti-
chii sunt, et Suevi, haud tamen Francorum sub diti-
one, alii praeterea qui mediterranea tenent, Carii de-
inde, Muricique, his vero ad dextram, Dacae, Panno-
niique incolunt, quibus ad aliorum locorum posessio-
285 nem Singidones, Sirmiique accedunt, et usque ad
Histrum fluvium eorum propagatur Imperium. His
nationibus Gothi, qui extra lonium sinum erant, in
huius belli principio imperitabant, item ad id accide-
bat, quod Asinarium, Vligislaumque Praefectos cum
290 maximis copiis in Dalmatiam miserat, (scilicet Rex Vi-
tiges) ut in Gothorum hane potestatem redigeret, im-
perarat, ut ex locis Suaviae Provinciae circumiectis,
250
Kad je Justinijan iznova osvojio Italiju koju su
Goti držali zajedno isa zapadnim dijelom Ilirika, iako
se nalazi spomen Norika, Panonija, Savije, Liburnije
i Dalmacije — kako će se niže pokazati sigurnim,
ipak isu ostala imena izlazila iz upotrebe, a Dalmacija
je jedina zadržala drevno ime u jednini. Naime, dok
su Rimljani stjecali Ilirik, najprije su ga proširili na
zapad, a doskora su ga suzili, dodjeljujući njegov
istočni dio Makedoniji a zapadni Italiji. Upravo su
jednako tako sve provincije pripisali Iliriku kad im
se gospodstvo proširilo sve do Dunava. Kad se za-
tim podijelilo Carstvo, podijelili su i Ilirik, ali od
onog vremena kad je car Konstantin prenio u Bi-
zantij sjedište i dostojanstvo Carstva i uspostavio
četiri prefekta pretorija, dao je doduše istočnom di-
jelu Ilirika vlastitog prefekta pretorija, ali je za-
padnom, zajedno s Afrikom, dodijelio prefekta pre-
torija Italije. Otada ise »Ilirik« apsolutno počeo uzi-
mati za Istočni Ilirik. Zapadni je pak bio smatran
dijelom italske prefekture, kako se može opaziti iz
naslova poslanica cara Teodozija pisanih prefektima
pretorija obaju Ilirika.35 Otada se ime Zapadnog Ili-
rika počelo zaboravljati. Ako ise što od Zapadnog Ili-
rika iznova osvajalo dok su zatim barbari zauzimali
Zapadno Carstvo, ponajviše se pripisivalo Dalmaciji
— kako se vidi iz Prokopi ja /prva knjiga »O gotskom
ratu«/: Iza njih (tj. Grka) pod zapadnim su kraljev-
stvom Dalmati, zatim Liburnija, Histrija i mjesta
Veneta, koji sežu sve do Ravene. Svi iz onoga po-
dručja stanuju kao primorci. Iznad njih su Stihiji
i Svevi, ali ipak ne pod franačkom vlašću, i uz njih
drugi koji drže unutrašnjost, zatim Karijci i Murici,
njima zdesna stanuju Daki i Panonci, kojima u po-
sjedu nad drugim mjestima pristupaju Singidonci i
Sirmijci, i njihova se vladavina širi sve do rijeke
Istra. Tim su narodima na početku ovoga rata zapo-
vijedali Goti, koji su bili van Jonskog mora. Zatim:
k tome je pridolazilo što je (tj. kralj Vitigis) poslao u
Dalmaciju s vrlo jakim četama prefekte Asinarija i
Vligislava, i da bi je doveo pod vlast Gota, zapovjedio
je neka se upute ravno u Dalmaciju i Salone iz okol-
nih mjesta provincije Suavije, pripojivši vojsku bar-
bara ... Stoga je Asinarije skupio vojsku barbara
251
 Barbarorum in societatem ascito exercitu, recta se in
Dalmatiam et Salonas conferrent . . . Asinarius ita-
que ubi Suaviam venit, Barbarorum contraxit exerci-
tum, Vligislaus vero solus in Liburniam Gothos duc-
tabat .... Gepedes insuper Sirmium Urbem, et Dal-
matiae alias Civitates maiorem in partem praeoccu-
pantes tenebant, quas Imperator proxime a Gothis
receperat insuper (Langbardi) Dalmatiam om-
nem et simul Illyrios ad usque Epidamnum depopula-
ti... . Eruli praeterea alia Dalmatiae loca Imperatoris
permissu, et circa Singidonem Urbem habebant, ubi
vel ad id temporis habitant, deinde Illyrios hi, et su-
pra Thraciam omnia incursantes, et in oratione Lon-
gobardorum ad Imperatorem Gepedes Imperator Sir-
mium habent, Romanos in servitutem abducunt, et
universam Dalmatiam sui se iuris fecisse iactant, in
oratione Gepedum. Proinde praedones isti Sirmium
Oppidum et caetera Dalmatiae loca belli vobis causam
fore praetendunt. .et ab eo itinere qui recta Tessa-
lonicam ducit (Sclavi) alio confestim divertunt, nil
ausi prorsus in Campum descendere, sed Illyricis
Montibus superatis in Dalmatiam pervenere. Ex qui-
bus Procopii locis, quamvis adhuc antiqua nomina
Provinciarum Illyrici Occidentalis in usu fuisse con-
stet, tamen apparet, Dalmatiam alb Illyrico, distingui
caepisse, quod ex fragmento historiae Menandri de
Abaris, clarius perspicitur, qui relata Sirmii obsi-
320 dione, et Tiberii Imperatoris solicitudine sequitur, ita-
que exercituum Praefectos, Duces, et Turmarum Duc-
tores, hos per Illyricum, alios per Dalmatiam mittit,
ut praesidium Urbi imponerent, et quoad fieri posset,
custodirent, ipsumque Illyricum pro Orientali Illyri-
325 co (quod integrum possidebant) sumptum, constat,
Dalmatiaeque relictum quidquid Illyrici Occidentalis
in potestate Romanorum reperiebatur, quod deinde
tempore Mauritii apud auctorem historiae Miscellae
distinctius apparet. {/libro 17./} anno 17. Mauritii coa-
cervatis virtutibus Chaianus in Dalmatiam properat,
330
et cum venisset Belicham (Anastasius Baleam, Theo-
phylactus Simocatta Banges, Cedrenus Balbam) 40.
Civitates, quae circa eam sunt, omnes depopulatus
est, quibus Priscus agnitis, Gudoi, ad explorationem
335 rerum direxit, qui in valle occultabatur, pusilla, et di-
252
čim je došao u Suaviju, a Vligislav je sam vodio Gote
u Liburniju... Gepidi su k tome, većim dijelom za-
posjedajući, držali grad Sirmij i druge gradove Dal-
macije koje je car netom bio povratio od Gota... po-
vrh toga su (Langobardi) opljačkali čitavu Dalmaciju
i s njome Ilire sve do Epidamna... Heruli su osim
toga s carevom dozvolom imali druga mjesta u Dal-
maciji, i oko grada Singidona, gdje ili do sada stanu-
ju, ili su zatim, napadajući Ilire i sve iznad Traki-
je... A u govoru Langobarda Caru: Gepidi, care,
imaju Sirmij, odvode Rimljane u ropstvo i hvastaju
se da su podvlastili čitavu Dalmaciju; u govoru Ge-
pida: baš kao što ti razbojnici tvrde da će vam grad
Sirmij i ostala mjesta u Dalmaciji biti uzrokom za
rat... i od onoga puta koji vodi ravno u Thesaloniku
(Slaveni) odmah skreću drugamo, uopće se ne usuđu-
jući da siđu u ravnicu, nego su prešli ilirske planine
36
i došli u Dalmaciju. Po ovim je Prokopijevim mje-
stima doduše sigurno da su stara imena provincija
Zapadnog Ilirika još bila u upotrebi, ali se ipak vidi
da se Dalmacija počela razlučivati od Ilirika. To se
jasnije uviđa iz ulomka Menandrove »Povijesti« o
Avarima. Iznijevši o opsadi Sirmija i o zabrinutosti
cara Tiberija, on nastavlja: siogra razašilje prefekte
i vojvode vojski i vode konjaničkih odreda, jedne po
Iliriku druge po Dalmaciji, da postave zaštitu gradu
i čuvaju ga dokle se bude moglo.37 Sigurno je da je
Ilirik sam uzet za Istočni Ilirik (koji su posjedovali
čitav), a Dalmaciji je ostavljeno što se god od Za-
padnog Ilirika nalazilo u vlasti Rimljana. To se za-
tim u Mauricijevo doba razgovjetnije vidi kod autora
»Miješane povijesti« u sedamnaestoj knjizi: Sedam-
naeste Mauricijeve godine Kagan skupi vojsku i hi-
ta u Dalmaciju. Kad je došao do Belike (u Anastazija:
Balee,38 u Teofilakta Simokate: Bangi,39 u Cedrena:
Balbe),M opljačkao je svih četrdeset naselja koja su
oko nje. Kad je to saznao Prisk, uputio je Gudoina
da istraži prilike. On se krio u maloj uvali, te im se
u polumraku privukao s leda i smjesta sve pobio, a
zadobiveni plijen dopremio Prisku. Kajan je zatim
253
 luculo, in dorsa eorum advectus Ulico cunctos pere-
mit, et acceptam praedam adduxit ad Priscum: Porro
Chaianus infortunio comperto, in regionem suam re-
gressus est, et Priscus ad propria, si lectio Veliča re-
340 tinenda esset, hic locus supra Savum in Zagrabiensi
Comitatu reperitur, ideo Dalmatiam ultra Savum
tune extensam fuisse argui posset; et quamvis, ex so-
lo nomine hodierno unius loci totius Provinciae anti-
quae nomen determinari non debeat, tamen ipsum
345 auctorem, regionem citra, propeque Istrum sitam sig-
nifieasse, apparet, nam paulo infra 19. Mauritii anno
iterum Comentiolus assumptis armatis, venit ad Is-
trum, et unitur Prisco apud Singidonem, et solvitur
pax. Singidonem autem intra Savum et Dravum pro-
350 pe Sirmium Procopius loco supra citato ponit, et Theo-
phylactus Simocacta libro 7. capite 11. Priscus, Gu-
doin accersitum, sumptis copiis, Singidoni succurrere
iubet. Gudois Singidonem duobus fluminibus Sao, et
Drao cinctam navigat. ex quibus tune Romanis bella
355 cum Avaribus cirea eam partem Saviae, quae et Sir-
miensis dicebatur, intercessisse constat, quam cum ab
eisdem vexatam, integram et pacatam retinere non
possent, f orsan nullum in eam magistratum miserunt,
et ob id Provinciam amplius non nominarunt, sed pro-
360 ximae Dalmatiae adscribentes eius Magistratu! de-
mandarunt, cum Proconsulis Dalmatiae Divus Gre-
gorius mentionem faciat libro 7. Epistola 3.
Ex quibus colligitur, Dalmatiam uti partem Prae-
fecturae Italicae, pro Italica regione a Bizantinis
365 Scriptoribus sumptam fuisse; nam Stephani Epito-
mator Dalmatia Italiae est regio. et Constantinus
Porphirogenitus Caeterum Dalmatia Italiae regio est.
et idem Epitomator, Dalmatiam ab antiquo Illyrico
secludens, inter Illyricum Orientale, et Italiam situat
370 Dalmium Dalmatiae Urbs inter Illyridem, et Italiam
abinde dignoscitur in supra relato Stephani loco de
antiquissima mariš Illyrici denominatione, super-
abundare verbum Dalmatico Stephanus Issa est Urbs
Lesbi, quae Imera dicta fuit, deinde Pelasgia, huic ab
375 jssa, Macani filia, nomen factum fuit, est item insula
cum Urbe šibi cognomine Issa in *Dalmatico mari*, et
Illyrico: est etiam in faeminino genere Isseus in Les-
254
otkrio nesreću i vratio se u svoje područje, a Prisk
1
u svoje.* Ako bi valjalo zadržati čitanje »Velika«,
to se mjesto nalazi iznad Save u zagrebačkoj župa-
niji, pa bi se noglo dokazivati da je tada Dalmacija
bila protegnuta preko Save. Iako se ne bi smjelo sa-
mo po današnjim imenu jednog jedinog mjesta od-
ređivati ime cijele drevne provincije, ipak se vidi da
je sam autor naznačio kraj s ove strane i blizu Du-
nava. Naime, malo niže piše: devetnaeste Mauricije-
ve godine Konentiol opet uzme oružanike, dođe do
Istra, ujedini se kod Singidona s Priskom, i mir bude
2
razvrgnut.* Sitigidun pak Prokopije na gore nave-
denom mjestu stavlja među Savu i Dravu blizu Sir-
43
mija, a Teofikkt Simokata u jedanaestom poglav-
lju sedme knjige: Prisk pozva Gudoina i zapovjedi
mu da uzme čete i pritekne u pomoć Singidonu. Gu-
doin plovi u Sngidon, opasan dvjema rijekama, Sa-
vom i Dravom** Iz toga je sigurno da su tada za
Rimljane učestali ratovi s Avarima oko onog dijela
Savije koja se maziva i Sirmijskom. Nju su Avari na-
padali, te je Bmljani nisu mogli držati cijelu i u
miru, pa možda nisu ni slali u nju nikakva magi-
strata i zbog toga je više nisu niti nazivali provinci-
jom nego su jepripisali obližnjoj Dalmaciji i povje-
rili njenu magistratu — budući da sv. Grgur u tre-
ćem pismu sedffie knjige spominje prokonzula Dal-
macije.45
Iz toga se razbire da su bizantski pisci Dalma-
ciju kao dio italske prefekture uzimali za italsku po-
krajinu. Stjepauov Epitomator naime kaže: Dalma-
cija je pokrajini Italije,*6 a Konstantin Porfirogenet:
Dalmacija je uostalom pokrajina Italije.*7 Mi Epi-
tomator, odvajajući Dalmaciju od starog Ilirika,
smješta među Istočni Ilirik i Italiju Dalmij, grad
Dalmacije izmetu Iliride i Italije.*8 Odatle se raspo-
znaje da je u gore navedenom Stjepanovu mjestu o
najstarijem nazivu Iliričkog mora suvišna riječ Dal-
mačičfeom. Stjepan:49 isa je grad Lezba, koji je bio
nazvan Himera, zatim Pelazgija; ime mu je načinje-
no po Isi, Makerijevoj kćeri; postoji zatim otok Isa
s istoimenim gndom u *Dalmatičkom moru*, i Ili-
255
 bo apud Parthenium in Hercule. Mare etenim Dalma-
ticum dići non poterat, antequam ipsi Dalmatae ma-
380 re attigissent, quod ex iam dictis diu post Romano-
rum adventum evenisse constat: neque aliquis ex re-
latis antiquis auctoribus Dalmatici mariš mentionem.
facit, solus Ptolomaeus aliquas ex Insulis Adriaticis,
quas caeteri inter Liburnicas ponunt, Dalmaticas no-
385 minavit, ideo Stephanum antiquissima regionum II-
lyrici nomina .referentem Illyricum mare ponendo
tempora antiquiora denominationis Adriatici respexis-
se censendum est: Epitomatorem vero eius (cum raro
apud auctores mariš Illyrici mentio reperiatur) ut di-
390 stingueret, quae de Issa Urbe Lesbi in Aegeo sita, et
de Issa Adriatici Insula traduntur, declarationis gra-
tia Dalmatici mariš nomen tune usitatum pro Adri-
atico addidisse dicendum, prout etiam apud Constan-
tinum Porphirogenitum in Vita Avi Basilii mariš
395 Dalmatarum mentionem facientis videre est.
Abindeque sicuti Illyricum Occidentale, in Dal-
maticum nomen transiverat; ita mare ei adiacens, ex
Adriatico, Dalmaticum nuncupari, caepisse argui po-
test, cum revera, ex Insularum Dalmaticarum tune
400 dictarum possessione, totius quoque sinus Imperium
penderet, ut supra relatum est, et ex infra dicendis
clarius patebit. Dalmatia ergo apud Bizantinos Scrip-
tores, pro Illyrico Occidentali sumenda est; quod apud
eundem Constantinum Porphirogenitum clare perspi-
405 citur, qui Dalmatiam pro universo Occidentali Illyri-
co, praeter Noricos, antiquitus sumptam testatur, de
Administratione Imperii capite 30. Antiquitus igitur
Dalmatia incipiebat a con/iniis Dyrrachii, sive Anti-
baris, et ad Istriae confinia pertingebat, ad latitudi-
410 nem vero, ad Danubium flumen se extendebat, erat-
que omnis ille finitimus tractus sub Romanorum po-
testate, et praestantissimum Thema omnium Ocdden-
talium. Ita per temporum successiones dilatantur,
contrahuntur, et mutantur fines Provinciarum, ut
415 exinde diversitas nominum apud Scriptores confusio-
nem pariat, nisi tempora distinguantur. Hine ortum
habuere tot aequivocationes de Dalmatia et Illyrico
apud plaerosque auctores, ut suo loco patebit.
De illis ergo Provinciis, quae Dalmatiarum, et Sa-
420 viae nomine nuncupatae fuerunt, tractandum est, sed
256
ričkom; također je »Isseus« na Lezbu oblik za ženski
rod kod Partenija u »Heraklu«.50 More se naime
nije moglo nazvati Dalmatičkim prije no što su sa-
mi Delmati doprli do mora, a iz već rečenoga je si-
gurno da se to zbilo dugo pošto su došli Rimljani.
Također nijedan navedeni antički autor ne spominje
Dalmatičkog mora, jedino je Ptolemej nazvao dal-
matiekima neke jadranske otoke koje ostali stavljaju
među Liburničke.51 Stoga valja smatrati da je Stje-
pan, koji iznosi vrlo istara imena pokrajina Ilirika,
stavljajući Iliričko more gledao na starije razdoblje
u nazivanju Jadrana. Valja pak reći da je njegov Epi-
tomator radi razjašnjenja dodao tada uobičajeno ime
Dalmatičkog mora umjesto Jadranskog da bi razlučio
što se piše o Isi, gradu na Lezbu smještenom u Ege-
ju, i o Isi, otoku u Jadranu (jer se spomen Iliričkog
mora rijetko nalazi u autora).52 Isto se to može vi-
djeti također i kod Konstantina Porfirogeneta koji 53u
»Životu djeda Bazilija« spominje more Dalmata.
Kako je otada Zapadni Ilirik prešao pod dalma-
tinsko ime, može se dokazivati da se isto tako more
koje uza nj leži počelo umjesto Jadranskog nazivati
Dalmatinskim, jer je stvarno o posjedu otoka koji su
se tada nazivali dalmatinskim ovisila i vlast nad či-
tavim morem, kako je gore izneseno a još će biti
jasnije iz onoga što niže valja reći. Dalmaciju u bi-
zantskih pisaca valja dakle uzimati za Zapadni Ili-
rik. To se jasno uviđa kod istoga Konstantina Por-
firogeneta, koji u 30. glavi »O upravi Carstva« svje-
doči da se Dalmacija od starine uzimala za čitav
Zapadni Ilirik, osim Norika: Dalmacija je dakle od
davnine počinjala od granica Dirahija ili Antibarija
i dopirala do granica Istrije, a u širinu se protezala
do rijeke Danubija. Čitav je taj susjedni potez bio
pod vlašću Rimljana i najugledniji zapadni temat.«54
Granice provincija u slijedu (se vremena šire, stežu i
mijenjaju tako da raznolikost imena kod autora zbog
toga stvara zbrku — ako se ne razluče razdoblja.
Tu je bilo ishodište brojnih zabuna o Dalmaciji i Ili-
riku kod više autora — kako će biti jasno na svom
mjestu.
Valja dakle obraditi one provincije koje su bile
nazvane imenom Dalmacija i Savije. No kako poseb-
257
 cum de Dalmatia praesertim maritima sermo haben-
dus sit, ideo (Saviae) et mediterraneae Dalmatiae ter-
mini antiqui omittentur, maritimaeque Dalmatiae
tantum fines antiquos, et quos tempore, quo a Slaviš
425 occupata fuit, habuerit, describere satis erit.
Dalmatia ergo maritima, sicut tempore Monar-
chiae Romanae in lapidiam, Liburniam, et Dalmati-
am distinguebatur, lapidia ab Istria, Arsia a Libur-
nia (Tedanio); Liburnia a Dalmatia Titio; Dalmatia a
430 Macedonia {Drilone} fluminibus disterminatis; ita
quando a Slaviš occupata fuit, sublatis his distinctio-
nibus, ab Oriente Dyrrachio, sive (Drilone} f lumine,
ab Occidente Istria, sive Arsia flumine, a Septentrio-
ne Albio, Bebio, et Ardio montibus, a Meridie mari
435 Adriatico, sive Dalmatico terminabatur.
Dalmatiae, vel Dalmatia supra descripta sive Sa-
vo terminetur, sive ad Dravum extendatur, Dalmatiae
nomen retinuit, donec a Slaviš fere tota occupata, in
Sclavoniam, sive Croatiam, Serviam, et ipsam Dalma-
440 tiam distincta fuit: posterioribus autem temporibus
Servia in Ramam, Rasciam, Bosnam, ipsamque Servi-
am divisa fuit, quae singulae, diversis tamen tempo-
ribus, Regio nomine decoratae fuere, a recentioribus
vero Scriptoribus sicuti Savia, Sclavonia nuncupatur,
445 ita apud Italos Dalmatiae maritimae nomen, cum
{Sclavonia} confunditur, quae, quomodo, quandove
secuta sint, indagandum erit.
Caput VII.
QUOMODO DALMATIA, A VARIIS BARBARIS
VEXATA, AC POSSESSA, ET A IUSTINIANO
SIMUL CUM ITALIA RECUPERATA FUERIT.
5 Declinante Imperio Romano, Dalmatia a variis
Barbaris vexata fuit; extincto vero Occidentali, quaon-
vis Herulis, et Gothis Italiam dominantibus, sub-
dita, nomen tamen Dalmatiae retinuit, Gothis dein-
de a lustiniano victis, licet a Gepidibus, Herulis,
10 Hunnis et Slaviš depopulata, nihilominus nomen
suum /Casiodorus Procopius/ servavit.
Mauritio, vel Phoca Imperante Slavos in Dalma-
tiam irrepsisse ex Epistolis Divi Gregorii Papae tra-
dunt /Blondus libro 8. Sabellicus Enneadum 8 Baro-
258
no ima biti govora o primorskoj Dalmaciji, bit će
ispuštene drevne granice Savije i kopnene Dalmacije.
Bit će dovoljno opisati samo drevne granice primor-
ske Dalmacije, i one koje je imala u vrijeme kad su
je zauzeli Slaveni.
Primorska se dakle Dalmacija u doba Rimskog
Carstva razlučivala na Japidiju, Liburniju i Dalma-
ciju, razgraničene rijekama: Japidija od Istre Rašom,
od Liburnije Zrmanjom; Liburnija od Dalmacije Kr-
kom, Dalmacija od Makedonije Drimom. Kad su Dal-
maciju zauzeli Slaveni, ta su razgraničenja uklonjena,
te je s istoka završavala Dračem ili rijekom Drimom,
sa zapada Istrom ili rijekom Rašom, sa sjevera pla-
ninama Velikom i Malom Kapelom, Plješevicom i Di-
narom, s juga Jadranskim ili Dalmatinskim morem.
Bilo da se gore opisane Dalmacije, ili Dalmacija,
završi Savom, bilo da se protegne do Drave — za-
držala je ime Dalmacije dok je Slaveni nisu zauzeli
gotovo čitavu. Tada se razlučila na Slavoniju ili Hr-
vatsku, Srbiju i Dalmaciju u užem smislu. U još ka-
snija vremena Srbija je bila podijeljena na Ramu,
Rašku, Bosnu i Srbiju u užem smislu, a svaka je po-
jedina bila odlikovana kraljevskim naslovom, iako
u različitim razdobljima. Noviji pak autori nazivaju
Saviju Slavonijom, a isto tako Talijani miješaju ime
primorske Dalmacije sa Slavonijom. Valjat će istra-
žiti kako je to i kada uslijedilo.
VII poglavlje
KAKO SU RAZLIČITI BARBARI NAPALI
I ZAPOSJELI DALMACIJU I KAKO JU JE
JUSTINIJAN IZNOVA OSVOJIO ZAJEDNO
S ITALIJOM
Dok je Rimsko Carstvo slabilo, različiti su bar-
bari napadali Dalmaciju. Kad je pak utrnulo 1
Za-
padno, bila je doduše podložna Herulima i Gotima
koji su gospodarili Italijom, ali je ipak zadržala ime
Dalmacije. Kad je Justinijan pobijedio Gote, nju su
opljačkali Gepidi, Heruli, Huni i Slaveni, no ipak je
sačuvala svoje ime /Kasiodor,2 Prokopije 4
8
/.
Autori /Biondo u osmoj knjizi, Sabellico u
osmoj »Eneada«,5 Baronio za g. 600 6
/ pišu prema
pismima sv. Grgura pape7 da su se Slaveni uvukli
259
15 nius 600./ auctores, et tune Dalmatiam ab ipsis occu-
patam indeque nova nomina inducta communis est
opiinio Scriptorum.: Constantinus autem Porphiroge-
nitus de administratione Imperii capite 29. et 31. tra-
dit, Abares (quos etiani Slavos vocat) tempore Hera-
20 clii, Dalmatiam desolasse, hosque, eodem Heraclio
Imperante, a Crobatis, et Serblis victos et pulsos;
examinanda idcirco haec sunt, ut in rebus obscuris,
cum ex Scriptorum penuria certa tradi non possint,
coniecturis saltem quaedam assequantur, ideo ab Au-
25 ctoribus plura sparsim colligendo, causas, occasiones-
que inquirendo, et probabiliora desumendo, nihil
determinabitur, ne alienis erroribus, vel aequivocati-
onibus patef actis, peiora forsan proferantur, et quam-
vis propterea opus imperfectum futurum sit, melius
30 tamen videtur, veritatem perscrutando imbecillita-
teni propriam aperire, quam ingenii ostentationem
affectando, inania pro veris, vel non probata pro cer-
tis asserere; Non deerit forsan postea quispiam, qui
ingenium ad certiora statuenda, et ad opus hac in
35 parte perficiendum, felicius sortietur: haec interim
legentibus profutura haud dubium est.
Cum ad dicendorum intelligentiam, series rerum
gestarum in circumiacentibus regionibus, praesertim
in Italia, ad res Dalmaticas conferat, ideo quae in Ita-
40 lia evenerunt, quoad Dalmatia a Slaviš occupata fuit,
breviter describentur: Sed cum Italici motus cum
Francicis, et Hunnicis, pro temporum varietate, mul-
tas connexiones habuerint, ideo harum quoque natio-
num casus, qui ad dilucidationem dicendorum perti-
45 nent, tangentur, ut inde coniecturae de rebus Dalma-
ticis, per se obscurae, et incertae, probabiliores eva-
dant, et quamvis ex iisdem lector taedio afficietur,
aptius tamen videtur in re obscurissima, alienis ex
eventibus coniecturas, qualesquales sint, rebus Dal-
50 maticis adaptare, veritatemque indagare, quam ipsis
omissis, rem suae obscuritati relinquere.
Declinante Imperio Romano, quomodo et quan-
do a variis Barbaris Italia vexata, totumque Occiden-
tale Imperium occupatum fuerit, (praeter pauca quae-
55 dam loca, in Hispania, et Gallia, quae ius, et nomen
Romanorum adhuc retinebant,) superfluum esset re-
260
u Dalmaciju za vladavine Mauricija ili Fo'ke. Opće
je mišljenje pisaca da ;su oni tada i zauzeli Dalmaciju
i da su otada uvedena nova imena. Konstantin Por-
firogenet pa!k u 29. i 31. poglavlju »O upravi Car-
stva« piše da su Avari (koje naziva i Slavenima) opu-
stošili Dalmaciju u Heraklijevo vrijeme, te da su
njih za vladavine istoga Heraklija pobijedili i pro-
tjerali Hrvati i Srbi.8 To dakle treba ispitati da se
bar pretpostavkama u nejasnoći štogod dokuči, kad
se zbog oskudice pisaca ne može napisati ništa po-
uzdana. Time što će se skupljati odavde — odande
iz autora više toga, što će se ispitivati uzroci i pri-
gode i prihvaćati što je vjerojatnije, ništa neće biti
čvrsto određeno kako se razotkrivanjem tuđih gre-
šaka i zabluda ne bi iznijele možda još i gore. Dje-
lo će zbog toga biti nesavršeno, ali se ipak čini bo-
ljim u istraživanju istine razotkriti vlastitu slabost
negoli težeći za isticanjem navesti isprazno kao isti-
nito, ili nedokazano kao pouzdano. Možda će se kas-
nije naći tkogod tko će naići na sretniju misao da
se utvrdi što pouzdanije i da se dovrši i ta strana
djela. Nema sumnje da će u međuvremenu i ovo ko-
ristiti čitaocima.
Povijesni tok u okolnim pokrajinama, osobito u
Italiji, pridonosi da se razumije ono što valja reći o
dalmatinskoj povijesti. Zbog toga će ukratko biti opi-
sano što se zbivalo u Italiji dok isu Slaveni zauzeli
Dalmaciju. Kako su pak italska gibanja u različito
vrijeme imala mnogo veza s franačkim i hunskim,
bit će dotaknuta i zbivanja kod tih naroda koja do-
prinose rasvjetljavanju onoga o čemu se ima govo-
riti, kako bi zatim ispale vjerojatnijima pretpostav-
ke o dalmatinskoj povijesti, same po sebi nejasne i
nepouzdane. To će doduše čitaocu biti dosadno, ali se
ipak čini zgodnijim u potpunoj nejasnoći prilagoditi
dalmatinskoj povijesti pretpostavke prema tuđim
zbivanjima — kakve bile da bile — i istraživati isti-
nu negoli ih izostaviti i predmet prepustiti njegovoj
nejasnoći.
Bilo bi isuvišno nabrajati kako su i kada za sla-
bljenja Rimskog Carstva različiti barbari napadali
Italiju i zauzeli cijelo Zapadno Carstvo (osim neko-
liko mjesta u Hispaniji i Galiji koja su sve dotada
261
 censere, cum accurate a variis auctoribus descripta
facile haberi possint, extincto vero opera Odoacris
Herulorum Regis Occidentali /476./ Imperio, Gothis-
60 que Arrianis cum Rege Theodorico in Thracia mo-
rantibus, Ženo Imperator, ut eodem tempore se hoc
incommodo liberaret, Herulosque gentiles Italia, et
Dalmatia pelleret, Theodoricum in eos concitavit, qui
rem strenue gerens, brevi Dalmatiam, Rhaetiam, Ita-
65 liam, /489./ et Siciliam recepit, Gothorumque in Ita-
lia Regnum /493/ instituit: Franci interim, debellatis
circumiacentibus nationibus, transmisso Rheno, se-
dem in Gallia /456./ fixerant, et Siagrio Praefecto
Praetorio Galliarum victo, ditionem in eadem Gallia
70 /489./ dilatarant; Successor Zenoni Anastasius, cum
in Asia a Persis, in Europa a Bulgaris (quorum metu
muros longos in Thracia construxerat) vexaretur, Ita-
licam et Gallicam occupationem spectare coactus fu-
it: Theodoricus autem affinitatibus, Reges Francorum
75 et Burgundionum šibi iungens, Provinciam in Gallia,
suam in potestatem redegit, Visigothos Galliae, et Hi-
spaniae vectigales fecit, et licet Arrianus erga Catho-
licos recte se gerens, pacatum regnum possedit. At
cum Bulgaris victis, Pannoniam šibi /502./ vendi^
80 casset (quae Orientali tune tribuefoatur /Marcellinus/
Imperio) Anastasio Imperatori suspectus esse caepit,
cum interim Franci Christianam f idem /499./ susce-
pissent, eorum amicitiam Imperator šibi conciliandam
duxit, ob id coronam auream pretiosissimam, et mu-
85 nera cum Consulatu Clodoveo ipsorum Regi obtulit,
conatusque est illum, uti Catholicum contra Gothos
Arrianos Italiae possessores incitare, simulque bel-
lum Theodorico indixit, et Tarentum oppugnavit; sed
cum tune Franci contra Burgundos bellum gererent,
90 Theodoricusque iisdem foederatus, nollet copias suas
in Gallia pro Francis periculo exponere, ne Italiam
et Dalmatiam in discrimen adduceret, ideo spectator
belli Burgundici, maluit peracto bello, soluta paena
foederis a Francis victoribus partem pactam Burgun-
95 diae /Procopius de bello Gothico/ emere, quam bello
se implicare; sic aucta ditione Francorum amicitiam
servavit, Anastasiique conatus elusit: et cum Franci
Burgundis devictis Visigothos in Gallia quoque vexa-
262
zadržavala rimsko pravo i ime). To se lako može
saznati iz brižnih opisa različitih
9
autora. Pothvatom
herulskog kralja Odoakara utrnulo je Zapadno Car-
stvo /476/, a arijanci Goti su s kraljem Teodorihom
boravili u Trakiji. Da bi se istodobno oslobodio te
nevolje i protjerao pogane Herule iz Italije i Dalma-
cije, car je Zenon protiv njih potaknuo Teodoriha.
Taj je spremno obavljao zadatak i za kratko je vri-
jeme uzeo natrag Dalmaciju, Reciju, Italiju /489/ i
Siciliju i osnovao gotsko kraljevstvo u Italiji /493/. U
međuvremenu su Franci pobijedili okolne narode,
prešli Rajnu i nastanili se u Galiji /456/. Pobijedivši
prefekta pretorija Galija
10
Sijagrija, proširili su vlast
u samoj Galiji /489/. Zenonova su nasljednika Ana-
stazija napadali u Aziji Perzijanci, u Evropi Bugari.
(U strahu je od njih i dao sagraditi duge zidove u
Trakiji.) Zbog toga je bio primoran gledati zauzeće
Italije i Galije. Teodorih je pak rodbinstvom vezao
uza se kraljeve Franaka i Burgunda, doveo pod svo-
ju vlast Provansu u Galiji, nametnuo danak Vizigo-
tima u Galiji i Hispaniji i, premda je bio arijanac,
pravedno se odnosio prema katolicima, pa je imao
potpuno mirno kraljevstvo. Kad su pobijeđeni Bu-
gari /502/, tražio je za se Panoniju (koja11 se tada pri-
djeljivala Istočnom Carstvu /Marcelin/) i postao je
sumnjiv caru Anastaziju. Kako isu Franci u među-
vremenu primili kršćansku vjeru (499), car je sma-
trao da mora pribaviti njihovo prijateljstvo. Zato je
njihovu kralju Klodoviku ponudio skupocjenu zlat-
nu krunu, darove i konzulat, i pokušao ga kao ka-
tolika potaknuti protiv arijanaca Gota, posjednika
Italije. Ujedno je Teodorihu navijestio rat i opsjeo
Tarant. No Franci su tada ratovali s Burgundima, a
njihov saveznik Teodorih nije htio svoje čete u Ga-
liji izlagati opasnosti za Franke da ne bi doveo u
pogibelj Italiju i Dalmaciju. Stoga je kao promatrač
burgundskog rata volio — kad je rat bio okončan i
nezgodni savez istekao — kupiti od pobjednika Fra-
naka ugovoreni dio Burgundije /Prokopije, »O got-
skom ratu«/12 nego se uplesti u rat. Tako je proširio
vlast i sačuvao franačko prijateljstvo, a Anastazijeve
pokušaje izigrao. Kad su Franci, svladavši Burgunde,
napali i Vizigote u Galiji, usprotivio im se da ih ne
263
 rent, illis obstitit, ne prorsus hos delerent, ita ob suam
100 prudentiam ab Anastasio, et eius successore lustino,
vel a Francis nullam amplius molestiam accepit:
Franci interim nullo obsistente, Thuringos domue-
runt, Visigothos e Gallia pepulerunt, Allemannos
subegerunt, et usque ad Saxones et Langobardos fi-
105 nes suos protulerunt; cum quibus lustinianus faedus
/533./ iniit; Africamque Duce Belisario /534./ recupe-
ravit, et cum Italiam aggressurus esset, in Dalmati-
am Mundum cum exercitu misit, deinde Siciliam
/535./ recepit, quo tempore Mundus in Dalmatia
no contra Gothos pugnans, quamvis victor, occubuit.
Constantianus propterea in Dalmatiam missus, Salo-
nis recuperatis, murisque eius restauratis, victis Got-
his, caeterisque Barbaris Istri accolis, qui Us in auxi-
lium /Procopius de bello Gothico libro 1./ venerant,
115 Dalmatiam, et Liburniam in ditionem accepit, Gothis
šibi adiunctis, qui in his locis reliqui fuerant,
sed cum Gothi, amissa Dalmatia, Belisarium capta
Neapoli in eos properantem timerent, ut contra ip-
sum universas vires colligerent, praesidium quod
120 metu Francorum validum in Provincia habebant (sic
suadente Vitige eotrum Rege) accersivere, Provincia,
spe auxilii, Francis /537./ cessa, quod praetextu fae-
deris cum lustiniano (Franci) elusere, revera tamen,
ut ex eventu consilium caperent, ut paulo post ege-
125 runt, cum enim iideni maximam Germaniae partem,
et accessione Provinciae Galliam universam /540./
possiderent, Theodebertus eorum Rex, Gothos bello
implicitos agnoscens, magno exercitu Italiam invasit,
Gothisque fugatis Liguriam occupavit, sed maiori
130 parte exercitus morbo pereunte, domum inglorius re-
diit; Vitiges interim Francorum auxiliis delusus, cum
pares Belisario vires non haberet, Persas contra lus-
tinianum irritavit, qui, Oriente afflicto, Antiochiam
caeperunt, Hunni quoque tune Illyricum populati
135 sunt, adeo ut nisi Belisarii virtus bello Gothico cito
finem imposuisset, lustinianus coactus fuisset ipsum
revocare, ac in Orientem mittere, et cum Gothis pa-
cisci, prout eadem ipsum meditatum esse, tradit Pro-
copius. Victis Gothis, captoque Vitige, Belisarius spe-
140 ciosissimum triumphum de Italia egit sed ipso rece-
dente insurgentes Gothi, Totila creato Rege, Italiam
264
bi potpuno uništili. Tako zahvaljujući svojoj razbo-
ritosti nije više pretrpio nikakve poteškoće niti od
Anastazija i njegova nasljednika Justina, niti od Fra-
naka. Franci su međutim bez ičijeg protivljenja ukro-
tili Turinge, istjerali Vizigote iz Galije, podvrgnuli
Alamane13 i proširili tsvoje granice sve do Šaša i Lan-
gobarda. S njima je Justinijan /533/ sklopio savez
i pod Belizarovim zapovjedništvom iznova je osvo-
jio Afriku /534/. Kad je nakanio napasti Italiju, po-
slao je u Dalmaciju Munda s vojiskom. Zatim je po-
vratio Siciliju /535/, a u to je vrijeme Mund, premda
pobjednik, poginuo u Dalmaciji boreći se protiv Go-
ta. Zbog toga je u Dalmaciju poslan Konstancijan.
Iznova je osvojio Salonu, obnovio njene bedeme, po-
bijedio je Gote i ostale barbare ikoji su stanovali uz
Dunav i došli im u pomoć /Prokopije u prvoj knjizi
»O gotskom ratu«/ i primio je pod vlast Dalmaciju i
Liburniju, pripojivši
14
sebi Gote koji su bili preostali
na tim mjestima. Izgubivši Dalmaciju, Goti su se
bojali Belizara koji je nakon zauzeća Napulja hitao
na njih. Da bi protiv njega okupili sve snage, pozvali
su zbog toga snažnu posadu koju su iz straha od Fra-
naka držali u Provansi (tako je savjetovao njihov
kralj Vitigis), ustupivši Francima Provansu /537/ na-
dajući se pomoći. Franci su to izigrali pod izlikom
saveza s Justinijanom, a u stvari zato da bi odlučili
prema ishodu, kako su malo kasnije i učinili. Već su
naime posjedovali najveći dio Germanije, a dobitkom
Provanse /540/ i čitavu Galiju. Znajući dobro da su
Goti upleteni u rat, njihov je kralj Teodebert s ve-
likom vojskom napao Italiju, razbio Gote i zauzeo
Liguriju. No kući se vratio neslavno, jer je veći dio
vojske izginuo od bolesti. U međuvremenu Vitigis,
izigran u franačkoj pomoći, nije imao Belizaru do-
raslih snaga, pa je stoga potakao protiv Justinijana
Perzijance. Oni su satrli Istok i zauzeli Antiohiju. I
Huni su tada opljačkali Ilirik, tako da bi Justinijan
bio primoran opozvati Belizara, poslati ga na Istok
i nagoditi se s Gotima, kao što Prokopije piše da je
i premišljao, da nije junački Belizar brzo dokončao
gotski rat.15 Kad je pobijedio Gote i zarobio Vitigisa,
Belizar je proslavio blistav trijumf nad Italijom. No
čim je odstupio, Goti su ustali, izabrali kraljem To-
265
 totam perturbarunt, Romamque caeperunt, et quam-
vis Belisarius reversus propria virtute, Romam recu-
peraverit, tamen >ex virium imbecillitate parum pro-
145 ficere potuit, abeunte vero iterum Belisario, Italia
pessum ivit, et Dalmatia a Gothis vexata /548./ fuit,
eodemque tempore Illyricum a Slavinis similiter vas-
tatum ex Procopio habetur /Procopius libro 3./
Sclavini vero qui Imperii ante has terras invaserant,
150 et gentis eius alii subsequuti, Histro transmisso, cum
suis stativu se iungunt, qui iam regionem paulo ante,
et licentius incursarant, nonnullis existimantibus,
Totilam ipsum Barbaros hos pecunia non pauca cor-
ruptos, atque adeo persuasos, idcirco in eam Roma-
155 norum Provinciam immisso, ut Imperatori adversus
Gothos, nulla de caetero foret ex aequo bellum admi-
nistrandi facultas, cum in expugnandis Barbaris vires
intenderet suas; sive igitur, ut Totilae gratificaturi,
sive de se, nec vocati quidem Sclavini, se eo contule-
160 rint, nil habeo, quod pro cerio ajfirmare sat queam.
Quum in tres itaque partes Sclavini partiti copias
essent, diversim vagati, Europam malis insanabilibus
affecere. Dalmatiam tune Slavorum incursiotnem pas-
sam, et prima viče forsan, coniectari potest. Franci
165 quoque distractis bello Gothis, Venetiarum partem
/549./ occupavere. Tandem maximo apparatu Narses
in Italiam missus, collectis multarum nationum mi-
litibus, Salonisque iunctis copiis, cum terrestri itine-
re per Venetos proficisci a Francis impediretur, (prae-
170 textu Longobardorum ipsis infestissimorum, qui
cum Narsete militabant, tamen ut Romanorum pro-
gressum prohibentes Gothorum imbecillitatem in rem
suam verterent,) per aestuaria Venetorum Ravennam
pervenit, variisque conflictibus devicit Gothos, quod
175 Franci indigne ferentes, antequam totam Italiam
occuparet, {/555./} duos exercitus misere, quorum al-
tero morbo pereunte, altero caeso, Narses Francos to-
ta Italia expulit, pacatamque deinde /557./ reforma-
vit, ex supradictis constat, Salonam in Dalmatia Ci-
180 vitatem superstitem adhuc fuisse, maximaque com-
moda lustiniani Ducibus, bello Gothico praebuisse,
ideo falsum, quod Blondus et Bonfinius ex Annalibus
Ungaricis referunt, Attilam scilicet Salonam caete-
rasque Dalmatiae Civitates destruxisse, cum qui ge-
266
tilu, uzbunili cijelu Italiju i zauzeli Rim. Belizar ise
doduše vratio i osobnom hrabrošću iznova osvojio
Rim, ali je ipak sa slabim snagama mogao donijeti
malo koristi. Čim je opet otišao, Italija je propala, a
Goti su napali i Dalmaciju /548/. Prema Prokopiju
se drži da su u isto vrijeme Slaveni slično opustošili
Ilirik /Prokopije u trećoj knjizi/: Sklavini pak koji
su prije bili napali te zemlje Carstva, i drugi istoga
plemena koji su za njima slijedili, prijeđu Histar i
odmah se spoje sa svojima koji su već malo ranije i
drskije napali pokrajinu. Neki smatraju da je sam
Totila podmitio te barbare pozamašnim novcem i ta-
ko ih nagovorio, ubacivši ih u tu rimsku provinciju
zato da Caru ne bi preostalo nikakve pogodnosti da
ravnopravno vodi rat protiv Gota, kad svoje snage
upravi da svlada barbare. Ne mogu ništa dovoljno
pouzdano tvrditi jesu li dakle Sklavini onamo došli
da učine uslugu Totili ili sami od sebe i nepozvani.
Kako su zatim raspodijelili čete na tri dijela i razi-
šli se na suprotne strane, Sklavini su Evropi nanijeli
16
neizlječiva zla. Može se pretpostaviti da je Dalma-
cija tada pretrpjela upad Slavena, možda prvi put.
I Franci su zauzeli dio Venecije /549/, dok su Goti
bili zaokupljeni ratom. Napokon je u Italiju poslan
Narzet s vrlo velikom ispremom i vojnicima okuplje-
nim iz mnogih naroda. Skupio je čete u Saloni, no
Franci su mu branili da putuje kopnom preko Ve-
neta. (Izgovorili su se svojim vrlo žestokim neprija-
teljima Langobardima koji su vojevali s Narzetom,
a zapravo da bi, prepriječivši napredovanje Rimlja-
na, okrenuli slabost Gota na svoju korist). Zbog toga
je Narzet došao u Ravenu kroz venetske lagune i u
različitim sukobima svladao Gote. Franci su to teš-
ko podnosili, pa su prije no što zauzme cijelu Italiju
/555/ poslali dvije vojske. Jedna je propala od bole-
sti, drugu je Narzet pobio i istjerao Franke iz čitave
Italije. Zatim je u njoj uspostavio mir /557/ i pre-
uredio je. Iz gore rečenog je sigurno da je grad Sa-
lona u Dalmaciji sve do tada postojao i u gotskom
ratu pružio Justinijanovim vojvodama velike pogod-
nosti. Stoga je lažno što pišu Biondo17 i Bonfini18
prema »Ugarskim analima«,19 tj. da je Atila razorio
Salonu i ostale gradove u Dalmaciji. Oni naime koji
267
185 sta Attilae scripserunt, ipsum ne quidem in Dalma-
tia fuisse dicant, nunquid vero tot Civitates ab eo
eversas scribere praetermisissent, cum Salonarum
recuperatio a lustiniani Ducibus post mortem Attilae
plus centum annis evenerit: fabulosum itidem est,
190 quod Diocletianus Presbyter refert in historia Regum
Dalmatiae a Mauro Orbino in tractatu: II Regno delli
Slavi (nuncupato) edita dum Anastasii Imperatoris
tempore, alterum Regem Salonae, alterum in Istria
ponit, hosque a Gothis victos narrat, et ex ipsis Goth-
195 is, Reges Dalmatiae deducit, aliaque his similia
subdens, fidem caeteris šibi contemporaneis detra-
hit, quem sequitur Thomas Archidiaconus Spalaten-
sis, qui ex eo Gothos cum Slaviš confundit, prout, et
lacobus (Luccari), in Annalibus Ragusinis multa ex
200 eo desumens, et si qui alii eiusmodi scripsere, sic
non examinatis iis, quae legerunt, vel audiverunt,
more vulgi scribentes, fidem propriam in caeteris,
quae vera referunt, in dubium revocant: Dalmatia
ergo in Romanorum potestatem, cum Africa, et Italia
205 hoc modo rediit.
Caput VIII.
QUOMODO DALMATIA A SLAVIŠ POPULATA
FUERIT.
Cum Langobardi maiorem partem Italiae lustino
5 Imperante caeperint, iisdemque in Italia regnantibus,
Dalmatia a Slaviš occupata fuerit, ideo quaedam
Langobardorum gesta narranda erunt, ut coniecturae,
quae contra communem, de Dalmatiae occupatione,
sententiam, promentur, melius percipi possint, simul-
10 que res (Francicae) et Hunnicae tangendae, ex qui-
bus Hunnos Longobardis foederatos, (Dalmaticae)
populationis impulsores fuisse apparebit, eo vero ma-
gis Francicas prosequi par est, quia Franci, domitis
Langobardis et Hunnis Dalmatiae quoque partem si-
15 mul cum Italico Regno possederunt. Longobardos
enim in Pannonias venisse, ibique per annos 42. ha-
bitasse Paulus Diaconus tradit, deinde Alboinum ip-
sorum Regem Gepidibus devictis, ac relictis Panno-
niis cum suis Longobardis, amicis Saxonibus, subdi-
20 tis /Paulus Diaconus libro 2. capite 6. et capite 26./
Gepidibus, associatis šibi Bulgaris, Sarmatis, Panno-
268
su pisali o Atilinim djelima ne kažu niti da je bio
u Dalmaciji, a zar bi doista propustili napisati da je
srušio toliko gradova? Justinijanovi su pak vojvode
ponovo osvojili Salonu više od sto godina nakon Ati-
line smrti. Isto je tako bajoslovno ono što piše Pop
Dukljanin u »Povijesti20 dalmatinskih kraljeva« koju
je izdao Mavro Orbini u raspravi nazvanoj »Kra-
ljevstvo Slavena«, dok u vrijeme cara Anastazija po-
stavlja jednoga kralja u Saloni a drugoga u Istri, i
pripovijeda da su ih pobijedili21 Goti, a kraljeve Dal-
macije izvodi od samih Gota. Dodajući i drugo to-
me slično, oduzima vjerodostojnost ostalome što je
njemu suvremeno. Njega slijedi splitski arhiđakon
Toma, koji prema njemu miješa Gote sa Slaveni-
ma,22 a isto tako i Jakov Lukarić, koji u »Dubrovač-
kim analima«23 mnogo preuzima od njega. I drugi,
piše li tko na takav neodgovoran način, ne ispitavši
ono što je pročitao ili čuo, dovode u sumnju vlasti-
tu vjerodostojnost u ostalome što iznose istinito. Dal-
macija se dakle s Afrikom i Italijom na takav način
vratila pod rimsku vlast.
VIII poglavlje
KAKO SU SLAVENI OPLJAČKALI DALMACIJU
Langobardi su zauzeli veći dio Italije za Justi-
nova carevanja, a dok su oni vladali u Italiji, Slaveni
su zauzeli Dalmaciju. Zlbog toga će valjati ispripo-
vjediti nešto langobardske povijesti da bi se mogle
bolje shvatiti pretpostavke koje će biti izložene pro-
tivno općem mišljenju o zauzeću Dalmacije. Ujedno
će valjati dotaknuti franačku i hunsku povijest iz
koje će se vidjeti da su Huni kao saveznici Lango-
barda potaknuli pljačkanje po Dalmaciji. Franačku
je povijest pravo pratiti to više što su Franci ukro-
tivši Langobarde i Hune zajedno s italskim kra-
ljevstvom zaposjeli i dio Dalmacije. Pavao Đakon na-
ime piše da su Langobardi došli u Panonije i ondje
boravili četrdeset dvije godine, da je zatim njihov
kralj Alboin svladao Gepide i, napustivši Panonije
sa svojim Langobardima, s prijateljima Sasima i s
podanicima Gepidima /Pavao Đakon u 6. i 26. po-
glavlju druge knjige/, pripojivši sebi Bugare, Sarma-
269

niis, Suavis, Noricis, et aliis eiusmodi nominibus
maximis viribus Italiam invasisse, occupataque tota
fere Gallia Cisalpina, Tuscia, et Umbria, Longobar-
25 dorum Regnum in Italiam /568./ transtulisse, regio-
nesque distinguendo, Ducatus Foroiulii, Spoleti, et
Tusciae instituisse: /571./ Longoibardorum deinde
Regno per 30. Duces gubernato, /575./ Mauritius Im-
perator Francos contra eos incitavit, quorum timore
30 perculsi Longobairdi, Childeberto Francorum Regi 12.
millium solidorum, tributum /584./ pepigere: sed a
Mauritii legatis iuveni Rege 50. millium oblationeil-
lecto, contra Longobardosque bellum parante, Longo-
bardi simul convenientes, ut facilius Francis, et Ro-
35 manis resistere possent, Regem Autarim /585./ cre-
ant, qui Francos invadentes, loca tuta tenendo, /586./
delusit, Romanis Samnium eripuit, Ducatumque Be-
neventanum /589./ instituit. Autari Agilulfus /591./
successit, qui Catholicam fidem amplexus, saepius
40 cum Francis faedus renovavit, provocatus vero ab
Exarcho, ob filiam et generum captos, Romanis bel-
lum acre /600./ intulit.
Circa haec tempora Slavos ex Divi Gregorii epi-
stolis Dalmatiam occupasse, ref erunt communiter auc-
45 tores; Sed quum Slavos, Abares etiam vocet Porphi-
rogenitus, ideo de his monnulla /Euagrius Scolasticus
libro 5. capite 1./ dicenda. Abari Schytica Hamaxo-
biorum gens, qui campos ultra Caucasum existentes
depascuntur, a vicinis Turcis pulsi littora Euxini re-
50 linquentes, ad Bosphorum venerunt, et expugnatis
omnibus Barbaris, qui in medio erant ad Istrum per-
venere, et legationem ad lustinianum misere.
/Idem libro 6. capite 10./ lustini eius successoris tem-
pore Illyricum populati, usque ad murum longum
55 Thraciae pervenere: Hos autem Abares, non fuisse
Abares sed Hunos Un,Ir vel V,er et Chunnos dictos
/Libro 7. {capite 7.)/ Theophylactus Simmocata, /Lib-
ro 18. capite 30./ Nicephorus, Calistus, et Paulus Di-
aconus late scribunt: Hi ergo Hunni Abares dicti, si-
60 mul cum Longobardis Gepides vicere, deinde Longo-
bardis in Italiam digressis, Pannonias aib iisdem re-
lictas occuparunt, Slavosque Istri accolas šibi associ-
antes, eo potentiae devenere, ut Francis infesti, Tibe-
rium Imperatorem šibi tributum annuum (80.) millia
270
1
te, Panonce, Svavijce, Norike i druge takvih imena,
s golemim snagama napao Italiju. Zauzeo je gotovo
cijelu Ovostransiku Galiju, Etruriju i Umbriju, pre-
nio langobardsko kraljevstvo u Italiju /568/ i razlu-
čujući pokrajine, osnovao vojvodstva Furlaniju, Spo-
leto i Toskanu /571/. Kraljevstvom je Langobarda
zatim upravljalo trideset vojvoda /575/, a car je Ma-
uricije protiv njih potaknuo Franke. Pobojavši ih se,
Langobardi su franačkom kralju Hildebertu platili
danak od 12000 solida /584/. No Mauricijevi su posla-
nici zaveli mladog kralja poklonom od 50000, pa je
spremao rat protiv Langobarda. Oni su ise ujedinili
da bi ise lakše mogli odupirati Francima i Rimljani-
ma i izabrali su za kralja Autara /585/. Držeći sigur-
ne položaje, on je izigrao franački napad /586/, a
Rimljanima je oteo Samnij i osnovao beneventsko
vojvodstvo /589/. Autara je naslijedio Agilulf /591/.
Prigrlivši katoličku vjeru, u više je navrata obnav-
ljao savez s Francima. Kad ga je pak izazvao egzarh,
uhvativši mu kćer i zeta /600/, nametnuo je Rimlja-
nima žestok rat.
Autori prema pismima sv. Grgura zajednički
iSe da su otprilike u to doba Slaveni zauzeli Dal-
maciju. 2 No Porfirogenet Slavene naziva i Avarima,3
pa stoga valja o njima ponešto reći. Euagrije Skola-
stik, prvo poglavlje pete knjige: Abare, skitsko ple-
me Hamaksobijaca koji uživaju polja s onu stranu
Kavkaza, potjerali su susjedni Turci. Napuštajući
obale Crnog Mora, oni su došli na Bospor, svladali
sve barbare koji su bili u međuprostoru, stigli do
Istra i uputili poslanstvo Justinijanu.4· /Isti, deseto
poglavlje šeste knjige/ Opljačkavši Ilirik u vrijeme
njegova nasljednika Justina, stigli su sve do tračkog
dugog zida.5 Teofilakt Simokata pak /u 7. poglavlju
sedme knjige/,76 Nicefor Kalist /u 30. poglavlju osam-
naeste knjige/ i Pavao Đakon8 opširno pišu da ti Ava-
ri nisu bili Avari nego Huni, nazvani Un'ir ili U'er i
Huni. Ti su dakle Huni nazvani Avarima zajedno s
Langobardima pobijedili Gepide, a kad su Lango-
bardi otišli u Italiju, zauzeli su Panoniju koje su ovi
napustili. Pripojivši sebi Slavene koji isu stanovali
uz Dunav, uzdigli su se do takve moći da su kao
neprijatelji Franaka primorali cara Tiberija da im
271
Θ5 nummurn dare, eiusque successorem Mauritium usque
ad C. millia augere coegerint: Agilulfus ergo Lango-
bardorum Rex, cum hine Romanos, inde Francos ti-
meret, Abares hos, sive Hunnos utrisque formidabi-
les (quamvis idolatras) metu sic suadente, ita šibi
70 conciliavit, ut non solum cum ipsis contra Romanos
faedus /597./ percusserit, sed eorundem favore, pro
pače cum Francis conservanda usus /Paulus Diaco-
nus libro 4. capite 25./ sit, deinde provocatus filiae
cum genero captae causa, ut supra dictum est, cum
75 Romanis bellum inferre vellet, nec Francos šibi fae-
deratos, bello etiam civili tune implicitos, timeret, ac
Ducibus suis non fideret, quorum aliquos rebelles do-
muerat, et Tridenti Foroiuliique Duces ab eo aperte
descivissent, Abares, et Slavos faederatos in auxili-
80 um advocavit, quorum ope multas Civitates Romanis
eripuit, et irarum plenus evertit, Ducibusque Triden-
ti, et Foroiulii ad officium reductis {/600./} Istriam
populatus /Paulus Diaconus ibidem./ est. Istriam
Longbardi, cum Avaribus, et Sclavis ingressi univer-
85 sa ignibus, et rapinis vastaverunt. De his Slaviš Di-
vus Gregorius scripsisse videtur. Maximo Salonitano
Episcopo ad /Divi Gregorii epistolarum liber 8. epis-
tola 36./ Romanam veniens Urbem, communis jilius
Presbyter Veteranus, ita me podagrae doloribus de-
90 bilem reperit, ut fraternitatis tuae epistolis per me
respondere nullatenus valuissem, et quidem de Scla-
vorum gente, quae vobis valde imminet, et affligor
vehementer, et conturbor, affligor in his quae iam in
vobis patior, conturbor, quia per Istriae aditum iam
95 Italiam intrare caeperunt. Idem Zonaras tradit in
Mauritio pacem cum eo (scilicet Avarorum Rege) fa-
cit, sed Chaganus, ut insatiabilis, et perfidus dolo
Romanos aggressus, ipse quievit, Sclavorum gentes
quasdam ad populandas Provincias concitavit, quae
100 usque ad murum longum sunt progressae, quapropter
Imperator Comentiolo Duce creato, Barbaros impro-
viso adventu, Romanis finibus expulit, multis caesis,
et praeda omni, captivisque receptis; item postea
Chaganus, Romanas Provincias rursus aggressus,
105 missas contra se legiones, alias vincebat, alias vince-
batur. Dalmatiam quoque tune a Slaviš cum Istria,
caeteroque Illyrico populatam argui debet, hocque
272
daje godišnji danak od 80000 zlatnika, a njegova nas-
9
ljednika Mauricija da ga povisi na 100000. Lango-
bardski kralj Agilulf bojao se dakle s jedne strane
Rimljana a s druge Franaka, pa je stoga iz straha
uza se vezao te Avare ili Hune (premda idolopoklon-
ce), strašne i jednima i drugima, i to tako da nije sa-
mo s njima sklopio savez protiv Rimljana /597/, nego
se njihovom naklonošću poslužio i da bi očuvao mir s
Francima /Pavao Đakon u 25. poglavlju četvrte knji-
10
ge/. Izazvan zatim zarobljavanjem kćeri i zeta, ka-
ko je gore rečeno, htio je Rimljanima navijestiti rat.
Svojih se saveznika Franaka nije bojao, tada još i
upletenih u građanski rat, a u svoje se vojvode nije
pouzdavao: neke je buntovne ukrotio, a vojvode su
Trenta i Furlanije od njega otvoreno otpali. Stoga je
pozvao u pomoć Avare i saveznike Slavene. S njiho-
vom je pomoći Rimljanima oteo i pun gnjeva razorio
mnoge gradove, priveo je dužnosti vojvode Trenta i
Furlanije /600/ i opljačkao je Istru /Pavao Đakon na
istom mjestu/: Ušavši u Istru, Longbardi su s Ava-
rima i Sklavenima sve opustošili ognjem i otimači-
nom.11 Čini se da je sv. Grgur pisao o tim Slavenima
/36. pismo osme knjige pisama sv. Grgura/: Saloni-
tanskom biskupu Maksimu. Došavši u grad Rim, naš
me zajednički sin svećenik Veteran zatekao tako
oslabljena bolovima od uloga da nikako nisam bio
sposoban osobno odgovoriti na tvoje bratsko pismo.
Dakako da sam silno potišten i uznemiren zbog ple-
mena Sklavena koje vam jako prijeti. Potišten sam
zbog onoga što već preko vas trpim, a uznemiren jer12
su kroz istarski prilaz već počeli ulaziti u Italiju.
Isto piše Zonara u »Mauriciju«: sklopi mir s njime
(tj. s kraljem Avara), ali je nezasitni i vjerolomni
Kagan prijevarno napadao Rimljane: sam se smirio,
ali je neka plemena Sklavena potaknuo da pljačkaju
provincije. Ona su uznapredovala sve do dugog zida.
Car je zbog toga imenovao vojskovođom Komentiola,
nenadanim dolaskom izbacio barbare van rimskih
granica, mnoge je pobio i povratio sav plijen i zaro-
bljenike. Zatim kasnije: napadnuvši opet rimske pro-
vincije, Kagan je čas pobjeđivao legije poslane pro-
tiv njega, a čas bivao pobijeđen.13 Mora biti dokaza-
no da su tada Slaveni s Istrom i ostalim Ilirikom
273
 multoties evenisse ex iis, quae auctor historiae mis-
cellae refert, dicendum /Libro 16./ est. 17. *Impera-
110 toris Mauritii anno coacervatis virtutibus Chaganus
in Dalmatiam properat, et cum venisset Belicham
(Theophylactus Simocatta, Banges, Georgius Cedre-
nus Balbam) 40. Civitates, quae circa eam sunt om-
nes depopulatus est, quibus Priscus agnitis, Gudoin
115 ad explorationem rerum direxit, qui in valle occulta-
batur, pusilla, et diluculo in dorsa eorum advectus,
illos cunctos peremit, et acceptam praedam adduxit
ad Priscum. Porro Chaianus in-fortunio comperto, in
regionem suam regressus est, et Priscus ab propria.
120 Anno Imperatoris Mauritii 19. iterum Comentiolus
assumptis armatis venit ad Istrum, et unitur Prisco
apud Singidonem, et solvitur pax, quae ad Avares
erat, qua dissoluta veniunt in Viminacium, quod est
Insula magni Istri, quibus auditis Chaianus collectis
125 Potentatibus ad Romacia procedit rura; quatuor ergo
filios traditis aliis virtutibus ad custodienda vada Is-
tri constituit. At vero Romani ratibus factis, fluvium
transmearunt, et Praetore Prisco, bellum cum filiis
Chaiani inierunt. Comentiolus enim inftrmatus in
130 Viminacio sedebat Insula; cumque multas horas bel-
lum tenuisset, et 300. iam Romanis interemptis, Sol
occubuisset, 4000. Barbarorum intereunt, similiter et
tertia die praeliantes ab excelsioribus Romani ad
Barbaros accesserunt, hosque vertentes, Avares mul-
135 tos necaverunt ex illis, inter quos et filii Chaiani ne-
cati sunt, illustremque victoriam Romani induerunt.
Chaianus vero coacervatis viribus copiosis, contra
Romanos progreditur; bello autem manente vertunt
Romani Barbaros, et hane omnibus insigniorem retu-
140 lere victoriam. Interea Priscus, 4000. praemissis, Tyr-
so (Tisson) amne transmisso, Barbarorum explorare
motus praecepit, at vero nil eorum, quae facta fue-
runt Barbari cognoscentes, festum diem concelebrant,
et pariter convivantur, in hos clanculum Romani insi-
145 dentes, maximum operati sunt metum, triginta quip-
pe millia Gepidorum, Barbarorumque aliorum occi-
derunt, et copiosa praeda comprehensa, revertuntur
ad Priscum. Chaianus autem rursus, potentatibus cu-
mulatis, venit ad Istrum, et (innito) bello Barbari
150 superantur, et amnis fluentis necantur, pereuntque
274
opljačkali i Dalmaciju, a prema onome što iznosi au-
tor »Miješane povijesti« /u šesnaestoj knjizi/ valja
reći da se to mnogo puta dogodilo: Sedamnaeste go-
dine cara Mauricija Kagan skupi vojsku i pohita u
Dalmaciju. Kad je došao do Belike (u Teofilafcta Si-
mokate: Bangi; u Georgija Cedrena: Balbe), opljač-
kao je svih četrdeset naselja koja su oko nje. Kad je
to saznao Prisk, uputio je Gudoina da istraži prilike.
On se krio u maloj uvali, te im se u polumraku pri-
vukao s leda i smjesta sve pobio, a zadobiveni plijen
dopremio Prisku. Kajan je zatim otkrio nesreću i
vratio se u svoje područje, a Prisk u svoje. Devetna-
este godine cara Mauricija Komentiol opet uzme oru-
žanike, dođe do Istra, ujedini se kod Singidona s Pri-
skom, i bude razvrgnut mir koji je postojao s Avari-
ma. Razvrgnuvši ga, dođu u Viminacij, otok velikog
Istra. Čuvši za to, Kajan skupi sile i stupa naprijed
na Romacijska polja. Stoga postavi četvoricu sinova
da čuvaju dunavski gaz, predavši im druge snage.
Rimljani su pak načinili splavi i prešli rijeku, te pod
Priskovim zapovjedništvom zametnuli boj s Kajano-
vim sinovima. Komentiol je naime sjedio utvrđen na
otoku Viminaciju. Kad je sunce zašlo pošto se boj
vodio mnogo sati, već je bilo pobijeno tristo Rimlja-
na, a poginule su četiri tisuće barbara. Boreći se sli-
čno i trećega dana, Rimljani su s viših položaja pri-
šli k barbarima, nagnali ih u bijeg i između njih po-
bili mnogo Avara. Medu njima su ubijeni i Kajanovi
sinovi, te su se Rimljani zaodjenuli sjajnom pobje-
dom. Kajan pak skupi obilne snage i nastupa pro-
tiv Rimljana. U dugom boju Rimljani nagna ju bar-
bare u bijeg, te odnesu i tu pobjedu, od svih zname-
nitiju. Međutim Prisk posla naprijed četiri tisuće i
odredi da prešavši rijeku Tirs (Tisu) izviđaju kreta-
nje barbara. Ne znajući ni za što što je bilo počinje-
no, barbari slave praznik i uz to se goste. Rimljani
su potajice vrebali na njih i izazvali golem strah. Po-
bili su naime trideset tisuća Gepida i drugih barbara
i, ugrabivši obilan plijen, vrate se Prisku. Kajan pak
opet skupivši sile dođe do Istra, rat započne, i bar-
bari budu svladani i ubijani u riječnom toku. S nji-
ma pogine i vrlo mnogo Sklavina, a žive su zadobili
tri tisuće Avara, Sklavina pak osam stotina, tri ti-
275
 cum his plurimi quoque Sclavinorum vivos autem
obtinuerunt Avarum quidem 3000. Sclavinorum ve-
ro 800. et Gepidarum 3200. nec non et 2000. Barba-
rorum. Eadem Theophylactus Simocatta pluribus
155 verbis refert, numerumque captivorum auget, quos
in Urbe Tomea missos, et Chagani astu restitutos
scribit, libro 8. capite 2. 3. et 4. ex quibus Dalmati-
am saepius, ab Abaribus, et Slaviš populatam dići
potest, occupatam autem affirmari non potest: cum
160 Imperii vires nondum in Asia distractae, validae in
utroque Illyrico essent, et saepe de iisdem Abaribus,
et Slaviš victrices, non solum in Dalmatia, sed ad
Istrum, et ultra, numquid Dalmatiam occupare per-
misissent: neque ex epistolis Divi Gregorii Dalmati-
165 am occupatam fuisse concludi potest, cum Slavos
Dalmatiae imminentes, et Istriam ingressos tantum,
non occupasse, memoret Gregorius; imo, ex serie
{verborum} eiusdem epistolae, Dalmatiam ita debi-
lem non fuisse, ut eversionem Civitatum, praesertim
170 maritimarum, timuerit, comprehenditur; quod ex po~
sterioribus eiusdem epistolis loanni Primae lustini-
aneae, et Constantino Scorditano Episcopis, de Paulo
Dioclealino Episcopo, prout, et Firmino Histriae Epi-
scopo anno 602. scriptis, confirmatur, in quibus de
175 Slaviš ne verbum quidem: ideo sicuti tune Slavos
Istriam populasse cum Paulo Diacono concordat Gre-
gorius, ita Dalmatiam occupasse non constat; poste-
riusque id evenisse concludendum est, tempusque in-
dagandum.
CaputIX.
QUANDO DALMATIA AB ABARIBUS, VEL
SLAVIŠ OCCUPATA, ET CIVITATES
MARITIMAE DESTRUCTAE FUERINT.
5 Heraclio Imperante Dalmatiam a Slaviš, vel A-
baribus occupatam, Porphirogenitus asserit, et Ana-
stasius Bibliothecarius loannem Papam quartum
Dalmatas captivos redemisse, corporaque Sancto-
rum, e Dalmatia, et Istria Romam transferenda cu-
10 rasse, refert; cum vero loannem IV. tempore Hera-
clii fuisse, constet, ideo ex hac captivorum redemp-
tione, circa ea tempora Dalmatiam occupatam argui
potest, nec non Dalmatas tune in captivitatern ab A-
276
suce dvjesto Gepida, i k tome dvije tisuće barbara. *
1
Isto s više riječi iznosi Teofilakt Simokata i povećava
15
broj zarobljenika, za koje u drugom, trećem i četvr-
tom poglavlju osrne knjige piše da su bili poslani u
16
grad Tomi i da su povraćeni Kaganovom lukavšti-
nom. Po tome se može reći da su Avari i Slaveni češ-
će opljačkali Dalmaciju, ali se ne može tvrditi da su
je zauzeli. Snage Carstva nisu još bile zaokupljene u
Aziji, bile su snažne u oba Ilirika i često su pobjeđi-
vale iste te Avare i Slavene ne samo u Dalmaciji ne-
go i kod Dunava i preko njega. Zar bi dopustile da
zauzmu Dalmaciju? Ni iz pisama sv. Grgura ne može
se zaključiti da je Dalmacija bila zauzeta, jer Grgur
spominje da Slaveni prijete Dalmaciji i da su samo
ušli u Istru, ne da su je zauzeli. Dapače, iz slijeda se
riječi istoga pisma razumije kako Dalmacija nije bi-
la toliko slaba da bi se bojala pada gradova, osobito
primorskih. To je potvrđeno i kasnijim Grgurovim
poslanicama napisanim 602. godine biskupu Justini-
jane Prime Ivanu i skadarskom biskupu Konstanti-
nu o dukljanskom biskupu Petru, a isto tako i Fir-
minu, biskupu Istre. U njima ni riječi o Slavenima.17
18
Grgur se s Pavlom Đakonom slaže da su Slaveni
tada opljačkali Istru, i upravo zato nije sigurno da
su je zauzeli. Valja zaključiti da se to dogodilo kas-
nije, a vrijeme treba istražiti.
IX poglavlje
KAD SU AVARI ILI SLAVENI ZAUZELI
DALMACIJU I KAD SU BILI RAZORENI
PRIMORSKI GRADOVI
Porfirogenet spominje da su Slaveni, ili Avari,
zauzeli Dalmaciju za Heraklijeve vladavine.1 Ana-
stazije Bibliotekar iznosi da je papa Ivan IV otkupio
zarobljene Dalmatince i pobrinuo se da2 se tijela sve-
taca iz Dalmacije i Istre prenesu u Rim. Kako je pak
sigurno da je Ivan IV Heraklijev suvremenik, po tom
se otkupu zarobljenika može dokazivati da je Dal-
macija zauzeta otprilike u to vrijeme, a isto se tako
može tvrditi da su tada idolopoklonci Avari, ili Sla-
veni, odveli Dalmatince u zarobljeništvo, da ih je
otkupio papa Dalmatinac i da su tijela svetaca pre-
nesena iz razorenih gradova. To potkrepljuju i Por-
277
 baribus, vel Slaviš Idolatris ductos, et a Papa Dal-
15 mata redemptos, Sanctorumque Corpora e Civitati-
bus destructis translata affirmari, quod et Porphiro-
geniti dictis adstipulatur: eodem tempore Salonae
eversionem secutam Archidiaconus Spalatensis tra-
dit, ut infra; sed quae causa, quaeve occasio Abari-
20 bus vel Slaviš Heraclio Imperante Dalmatiae occu-
pandae, fuerit, indagandum: cum praesertim Civita-
tes maritimas, caeteris validiores, ac subsidia in
promptu habentes occupare facile illis non fuisse,
cuilibet aequo aestimatori censendum sit.
25 Heraclium cum Longobardis usque ad Rotharii
Regnum nullum bellum gessisse historici memorant,
ab Abaribus vero maximas incursiones passum, pa-
cemque saepe renovasse tradunt: de Dalmatiae au-
tem occupatione nihil apud quemquam praeter Por-
30 phirogenitum reperitur. Sed cum eodem Heraclio Im-
perante Cosroes Persarum Rex bellum acre Romanis
intulisset /614. Historia Miscella/, Hierosolymamque
occupasset, et Abares, Sclavinos, Bulgares, et Gepi-
das contra eosdem incitasset, atque ob id Heraclius
35 pacem cum Chagano facere utcunque coactus fuisset,
ut Persis resistere posset, indeque in Asia diu de-
tentus, cum Persis prius, deinde cum Saracenis lon-
go tempore bellum gessisset; hoc interim Rotharis
Longobardorum Rex creatus /638./ est, quem primor-
40 dio sui Regni victis Romanis, Cottias, Alpes, et Ve-
netae Provinciae, reliquum occupasse constat, ac
proinde si diceretur, Rotharim cognoscentem, Fran-
corum Regem Dagobertum sedando Regno implici-
tum, et Saxonum, Slavorumque motibus occupatum:
45 Romanos vero in Oriente afflictos, amissis Syria,
Aegypto, Hierosolyma, et Antiochia, occasionem nac-
tum, ad reliqua Occidentalis Italiae subigenda ani-
mum intendisse, cumque Romanorum vires in Italia,
ex Dalmatia maximam commoditatem, et adiumen-
50 tuni percipere animadverteret, praesertim a Salona,
caeterisque maritimis Civitatibus, ex usu navigatio-
nis, supplementis militum, et comeatibus convehen-
dis; ideo, vel exemplo Totilae, et Agilulfi, Avares,
Slavosque Istri accolas, contra Imperium concitasse,
55 (quid si ipsi (Saraceni) exemplo Cosroes idem fece-
re) si quis tune Abares, cum Slaviš, instigantibus
278
firogenetove riječi.3 Splitski Arhiđakon piše da je
istodobno uslijedio i pad Salone (v. niže).4 No koji
je Avarima, ili Slavenima, bio razlog ili koja prigoda
da za Heraklijeve vladavine zauzmu Dalmaciju, to
valja istražiti. Svaki naime pravedan procjenitelj mo-
ra smatrati da im nije bilo lako zauzimati osobito pri-
morske gradove koji su jači od ostalih, a imaju i pot-
poru pri ruci.
Povjesničari ne spominju da je Heraklije vodio
ikakav rat s Langobardima ,sve do Rotarijeva kra-
Ijevanja, no pišu da je pretrpio goleme napade Avara
i da je često obnavljao mir. O zauzeću se pak Dalma-
cije ne nalazi ništa ni kod koga osim kod Porfiroge-
neta. No za vladavine je istoga Heraklija perzijski
kralj Hozroje nametnuo Rimljanima oštar rat /614,
»Miješana povijest«/,5 zauzeo Jeruzalem i protiv njih
nahuškao Avare, Slavene, Bugare i Gepide. Hera-
klije je zbog toga bio primoran bilo na koji način
sklopiti mir s Kanom da bi se mogao oduprijeti Per-
zijancima. Zatim se dugo zadržao u Aziji, ratujući
dugo vremena prvo s Perzijancima, a zatim s Arapi-
ma. U međuvremenu je Rotarije izabran za lango-
bairdskog kralja /638/. Sigurno je da je na samom po-
četku svoga kraljevanja pobijedio Rimljane i zauzeo
Kotijske Alpe i preostatak venetske pokrajine. I baš
kao da bi se reklo da je Rotarije uočio priliku, zna-
jući da je franački kralj Dagobert .sputan smiriva-
njem kraljevstva i zauzet pokretima Šaša i Slavena,
a da su Rimljani satrti na Istoku gubitkom Sirije,
Egipta, Jeruzalema i Antiohije, pa je nakanio podvrg-
nuti ostatak zapadne Italije. Primjećivao je pak da
rimske snage u Italiji primaju golemu pogodnost i po-
moć dovoženjem pojačanja i opskrbe iz Dalmacije,
osobito iz Salone i ostalih primorskih gradova zbog
razvijena pomorstva. Reklo bi se da je zbog toga —
ili po primjeru Totile i Agilulfa — nahuškao protiv
Carstva Avare i Slavene koji su stanovali uz Dunav.
(A što ako su sami Arapi po Hozrojevu primjeru uči-
nili isto?) Zar bi se činilo da je što neskladno pretpo-
stavio onaj, tko bi rekao 'da su tada Avari sa Slaveni-
ma, podj areni od Langobarda i Arapa, ili sami od
sebe na vlastitu korist, ugrabili priliku kad su rim-
ske vojske bile poražene u Aziji, pa su napali Dalma-
279
 Longobardis, et Saracenis, vel Romanorum in Asia
exercitibus devictis occasionem nactos, per se solos
propria utilitate suadente, Dalmatiam militibus va-
60 cuam non incursionibus, ut ante, sed validiori appa-
ratu aggressos diceret, an incongruum quid coniec-
tasse videretur: Quomodo autem quando Asia vexa-
batur res Romanae se in Europa habuerint Menan-
der in fragmentis, Tiberio Imperante, refert.
65 Praeterea copias non dico, quae satis essent ad
resistendum Abaris, sed ne minimas quidem omnino
habebat. Etenim omnes exercitus, quos conscripse-
rat, Persico bello in Armenia, et Mesopotamia occu-
pati erant, et infra. vastata a Sclavinis Graecia, cum
70 undique alia, ex aliis pericula imminerent, et exori-
rentur, neque Tiberius, satis copiarum haberet quibus-
cum una parte hostium, nedum cum toto hostili ag-
mine manus consereret, neque in eius postestate
esset, hostibus obviam ire, propterea, quod Romano-
75 rum vires ad Orientis bellum conversae erant, lega-
tum misit ad Baianum Abarorum Ducem. Quod si
tune propter Persicum bellum, nondum rebus eorum
afflictis, scriptores virium Europaearum imbecillita-
tem fatentur, quanto magis tempore Heraclii ex diu-
80 turnitate belli Asiatici, tot locis amissis imbecilliores
evaserint, Illyricumque militibus destitutum fuerit,
censeri potest; tune ergo Dalmatiam occupatam, et
Civitates maritimas propriis civibus (qua in Asia,
qua in Italia distractis) destitutas, facile in potesta-
85 tem Avarorum, vel Slavorum venire potuisse persua-
deri potest, maxime, si expugnandarum Urbium ra-
tionem a quopiam edoeti fuissent, quod vero simili-
ter Langobardis tribuendum esset, Civitatesque ma-
ritimas captas destruxisse, vel Longobardis gratifi-
90 cantes, ut Graecos hac opportunitate ad Italiae
reliqua sustinenđa privarent, vel quia eaedem Civi-
tates ipsis parvo, vel nulli usui essent, cum patrio
more mapalia incolerent, ne Dalmatis ad Insulas se
reducentibus receptacula contra ipsos essent, posses-
95 sionemque Dalmatiae terrestris inquietarent, tune
Salonam, Scardonam, Naronam, et Epidaurum de-
structas, quarum nunc tantum ruinae cernuntur, ve-
rosimile videtur, captivosque a (Papa) loanne Dal-
mata redemptos temporibus congruit, hane autem
280
čiju lišenu vojnika ne naletima, kao prije, nego s
jačom spremom? Kako su pak stajale rimske prilike
u Evropi dok je Azija bila napadana, izlaže za Ti-
berijeve vladavine Menandar u fragmentima: Osim
toga nije imao četa, ne kažem, koje bi dostajale da
se odupre Abarima, nego uopće nikakvih. Sve su na-
ime vojske koje je bio unovačio bile zauzete ratom
s Perzijancima u Armeniji i Mezopotamiji. I niže:
Dok su Sklavini pustošili Grčku, odasvud su prije-
tile i jedna se iz druge rađale pogibelji. Tiberije nije
imao dovoljno četa kojima bi se sukobio makar s jed-
nim dijelom neprijatelja, a pogotovu ne s čitavim ne-
prijateljskim mnoštvom, niti je bilo u njegovoj vla-
sti da predusretne neprijatelje, jer su rimske snage
bile 'upravljene ratu na Istoku. Uputio je stoga po-
slanika abarskom vojvodi Bajanu.6 Pa ako pisci pri-
znaju slabost evropskih snaga tada, zbog rata s Per-
zijancima, dok njihove prilike još nisu bile oslablje-
ne, može se zamisliti koliko su slabije postale u He-
raklijevo vrijeme zbog dugotrajna rata u Aziji, kad
je izgubljeno toliko mjesta, a Ilirik lišen vojnika.
Može se dakle steći uvjerenje da je Dalmacija tada
zauzeta i da su primorski gradovi, lišeni vlastitih
građana (razvučenih što Azijom, što Italijom), lako
mogli doći pod vlast Avara, ili Slavena, pogotovo ako
ih je tko bio podučio pravilima zauzimanja gradova.
Vjerojatno bi to trebalo pripisati Langobardima. Mo-
že se povjerovati da su razorili zauzete primorske
gradove bilo da učine uslugu Langobardima — ka-
ko bi lišili Grke te pogodnosti da podržavaju ono što
je preostalo od Italije, bilo zato što su njima samima
ti gradovi malo ili nikako služili — jer su po očin-
skom običaju stanovali u kolibama. Čini se vjero-
jatnim da su tada razorili Salonu, Skardonu, Naro-
nu i Epidaur, od kojih ,se danas razabiru samo ru-
ševine, kako ne bi bili uporišta protiv njih Dalma-
tincima koji su se povukli na otoke i kako ih ne bi
uznemiravali u posjedu nad kopnenom Dalmacijom.
S tim se vremenom slaže da je zarobljenike otkupio
papa Dalmatinac Ivan. Konstantin Porfirogenet pak
piše da je to zauzeće Dalmacije uslijedilo u Herakli-
jevo vrijeme. Kaže naime u 29. poglavlju: Pobivši
281
100 Dalmatiae occupationem Constantinus Porphirogeni-
tus Heraclii tempore secutam scribit; nam ait Capite
29./: Sclavi, vel Avares transdanubiani, occisis equiti-
bus Romanis, vestibus eorum induti, ad clausuram
admittuntur, Salonam quoque capiunt, et infra, atque
105 hi ipsi Rhausini olim tenuerunt Urbem Pitaura, et
postea cum reliquae Urbes expugnatae a Slaviš essent,
qui in hoc Themate, haec quoque Urbs capta fuit, et
Cives partim interfecti, partim vinculis abducti, qui
fuga salutem invenire potuerunt, loca praerupta inha-
lio bitarunt, ubi Oppidum est. et infra capite 30. narrata
Salonae occupatione interfecerunt omnes (scilicet
Oppidanos) et ex eo tempore Dalmatiam universam
tenuerunt, Sedemque illic suam collocarunt, exceptis
Oppidulis ad mare adiacentibus, qui sese ipsis non
115 tradiderunt, sed in Romanorum potestate permane-
bant, eo quod ex mari victitarent, ex quibus innuere
videtur, Salonam tune captam quidem, sed non des-
tructam, Oppidave quaedam maritima, ne quidem
occupata: Thomas autem Archidiaconus Spalatensis
120 diuturna obsidione, maximisque conatibus oppugna-
tam, tandemque propter Civium ad naves fugam cap-
tam, et destructam Salonam prolixo sermone /Capite
7./ narrat; qui, quamvis trecentis f ere annis Porphi-
rogenito posterior fuerit, non levis fidei auctor cen-
125 sendus est, propter antiquitatem, quae illi auctorum
fortasse hodie non extantium copiam praebuit; quam-
vis Gothos, ex Diocleate cum Slaviš confundens in
unam gentem coaluisse dicat, hancque Salonae des-
tructionem lohannis (Papae) tempore secutam /Ca-
130 pite 8./ tradit. eodem tempore loannes Summus Pon-
tifex Apostolicae sedis cum esset Dalmatinus natione,
audiens suae gentis miserabilem casum, valde con-
doluit, misitque Abbatem quendam Martinum nomi-
ne cum multa pecuniae quantitate pro redimendis
135 captivis, qui veniens od partera Dalmatiae, multos
redemit captivos a Slaviš, eosque ad parentes suos
remisit: Iste Martinus ex Apostolica iussione multo-
rum Sanctorum reliquias accepit in partibus Dalma-
tiae, et Istriae, et detulit eas Romam ad praedictum Pa-
140 pam loannem, qui Venerabilis Pontifex eas reverenter
suscipiens, recondidit apud Ecclesiam Beati lohannis
Lateranensis, ubi est jons Baptisterii /Baronius 640./,
282
rimske konjanike, prekodunavski Sklaveni ili Avari
u njihovoj odjeći budu pušteni do straže i zauzmu
Salonu. I niže: Isti su ti Rausini nekoć držali grad
Pitaur. Kad su kasnije Slaveni, koji su u tom tema-
tu, osvojili ostale gradove, zauzeli su i taj grad. Gra-
đani su dijelom pobijeni, dijelom odvedeni u okovi-
ma, a oni koji su se mogli spasiti bijegom nastanili
su strmenita mjesta gdje je utvrda. I niže u 30. po-
glavlju, ispfipovjedivši o zauzeću Salone: pobili su
sve (tj. građane), i od toga su vremena držali čitavu
Dalmaciju i ondje se nastanili, izuzevši gradiće koji
leže uz more i nisu im se predali nego su ostajali pod
vlašću Rimljana jer su se prehranjivali s mora. Či-
7
ni se da time nagoviješta kako je Salona tada doduše
zauzeta ali ne i razorena, ili da neki primorski gra-
dovi nisu niti zauzeti. Toma pak splitski arhiđakon
u opširnom kazivanju /7. poglavlje/ pripovijeda kako
je Salona osvajana dugom opsadom i ,s velikim na-
porima i napokon zauzeta i razorena jer su građani
8
pobjegli k lađama. On je doduše gotovo tristo godi-
na mlađi od Porfirogeneta, ali se ipak ne smije sma-
trati autorom slabe vjerodostojnosti, zbog starine ko-
ja mu je pružila obilje autora koji danas možda ne
postoje. Iako je Gote prema Dukljaninu pomiješao
sa Slavenima,9 pa kaže da su se stopili u jedno ple-
me, za ovo razorenje Salone kaže u 8. poglavlju da
je uslijedilo u vrijeme pape Ivana: kako je istodobno
vrhovni svećenik apostolske stolice Ivan bio narod-
nošću Dalmatinac, silno se ganuo slušajući o bijed-
nom udesu svojega roda, pa je poslao nekoga opata
imenom Martina s velikom svotom novca za otkup
zarobljenika. Došavši u dalmatinske strane, on je od
Slavena otkupio mnogo zarobljenika i poslao ih k nji-
hovoj rodbini. Taj je Martin po apostolskoj zapovi-
jedi u dalmatinskim i istrarskim stranama primio
relikvije mnogih svetaca i odnio ih u Rim spomenu-
tom papi Ivanu. Taj ih je štovanja vrijedni svećenik
p^reuzeo sa strahopoštovanjem i pohranio kod crkve
bi. Ivana Lateranskog gdje je krstionica.10 /Baronio
za 640. godinu/.11 To se gotovo doslovno slaže s izvje-
štajem Anastazija Bibliotekara u »Životopisu pape
Ivana IV«,12 pa se čini kako valja reći da je zauzeće
283
quae cum ad verbum fere cum relatis ab Anastasio
Bibliothecario in vita lo-annis Papae 4. conveniant,
circa ea tempora occupationem Dalmatiae, civitatum-
que destructionem secutam, scilicet prope finem He-
raclii dicendum videtur; sed an caeterae quoque Ci-
vitates maritimae, cum Salona, et Epidauro destruc-
tae fuerint, incertum: quamvis Porphirogenitus ser-
vatas scribat, mter quas Spalatum ponit, quae tunc
Civitas non erat, sed Palatium quondam Diocletiani,
in quo Gynaeceum, sive textrinam Pannorum memo-
rat Notitia utriusque Imperii, et tunc desertum iace-
bat, ut idem Archidiaconus ait /Capite 9. et 10./:
at cum ad ladrae ruinas aliquos, ex Salonitanis pro-
fugos appulisse, narret Archidiaconus ladram quoque
tunc destructam, fatendum esset, (cumque) Porphiro-
genitus dicat. Salonam transiisse Rausium anni sunt
D. in hunc usque diem, ex hocque sibi quodammodo
contradicere videatur, et innuere, Salona destructa,
Salonitanos Rausium transiisse, nisi mendum anno-
rum numeri in codice Porphirogeniti ponatur, ipsum
male supputasse oportet, ne ad Attilae tempora,
supra refutata, Salonae destructio referatur, tamen
in his non est immorandum, eo, quia, si caeterae
quoque Civitates tunc destructae fuerint, ab iisdem
quoque Romanis reaedificatae sint, ut de Rausio
Porphirogenitus ab Epidauris, et de Spalato Archidia-
conus a Salonitanis, ac ob id, quiodaimmodo etiam ser-
vatae dići possunt.
Heraclii ergo temporibus Dalmatiarn ab Abari-
bus, vel Slaviš occupatam, potius, quam Mauritii, vel
Phocae, ex supradictis coniectandum est: sed cum
Porphirogenitus Abares Slavos etiam vocet, Abares
autem Hunni essent, procul dubio diversi a Slaviš
fuere, ut supra dictum est, Slavos autem Socios Ava-
rorum fuisse, ex Zonara, et clarius ex Theophylacto
Simocatta in Mauritio constat, ideo nil mirum si
Porphirogenitus Slavos cum Abaribus confundens, in
aequivocationem lapsus (sit).
284
Dalmacije i razoren je gradova uslijedilo otprilike u
to vrijeme, tj. pri kraju Heraklijeve vladavine. No
nesigurno je jesu li sa Salonom i Epidaurom razoreni
i ostali primorski gradovi. Porfirogenet doduše piše
13
da su sačuvani, no među njih stavlja i Split koji
tada nije bio grad već nekadašnja Dioklecijanova
14
palača u kojoj »Noticija obaju Carstava« spominje
ginecej odmoisno tkaonicu, a tada je ležala napuštena,
15
kako kaže isti Arhiđakon u 9. i 10. poglavlju. Kako
Arhiđakon pripovijeda da su tada neki salonitanski
16
izbjeglice pristali kod ruševina Zadra, valjalo bi
priznati da je tada razoren i Zadar. Kako pak Porfi-
rogenet kaže do današnjeg je dana petsto godina što
1 1
je Salona prešla u Rausij, " čini se da time samome
sebi na neki način proturječi i da nagoviješta kako
su Salonitanci po razorenju Salone prešli u Dubrov-
nik. Mora biti da je loše računao, ako se ne stavi
greška u broju godina u Porfirogenetovu kodeksu,
kako se razorenje Salone ne bi prenijelo sve do go-
re pobijenih Atilinih vremena. Ipak se na tome ne
treba zadržavati, jer ukoliko ,su i ostali gradovi tada
bili razoreni, sami su ih Romani obnovili, kako Porfi-
rogenet kaže o Dubrovniku za 19Epidaurane,18 a Arhi-
đakon o Splitu za Salonitance. Zbog toga se može
reći da su na neki način i sačuvani.
Prema gore rečenom valja radije pretpostaviti
da su Avari, ili Slaveni, zauzeli Dalmaciju u Hera-
klijevo vrijeme negoli u Mauricijevo ili Fokino. Por-
firogenet doduše Avare naziva i Slavenima,20 no
Avari bi bili Huni i bez sumnje su bili različiti od
Slavena, kako je gore rečeno. Sigurno je pak iz Zona-
re,21 i još jasnije iz Teofilakta Simokate u »Maurici-
ju«,22 da su Slaveni bili saveznici Avara. Nije stoga
ništa čudno što je Porfirogenet pomiješao Slavene s
Avarima i upao u zabunu.
285
 Caput X.
DE REAEDIFICATIONE ALIQUOT CIVITATUM
DALMATICARUM.
Incertior est Civitatum maritimarum Dalmaticae
5 continentis reaedificatio, quam earundem destructio,
cum praeter Porphirogenitum de Rausio, et Archi-
diaconum de Spalato nihil apud quemquam reperi-
atur, Porphirogenitus enim de Rausio capite 29. ait:
Urbs Rausium non appellatur Rausa, dialecto Roma-
10 norum; sed quia in locis praeruptis sita est, appella-
tur praecipitium. Lau, unde inhabitantes Lausini, id
est, praecipitium insidentes, communis vero usus, qui
saepe litterarum commutatione, nomina corrumpit
commutato nomine PMUSIOS appellavit. Atque hi ipsi
15 Rausini olim tenuerunt Urbem Pitaura, et postea cum
reliquae Urbes expugnatae a Sclavis essent, qui in
hoc Themate, haec quoque Urbs capta fuit, et Cives
partim interfecti, partim in vinculis abducti, qui vero
juga salutem invenire potuerunt, loca praerupta in-
20 habitarunt ubi nunc Oppidum est, primo exiguum
illud aedificantes, et postea maius, mox rursus, et
quartum pomaeria protulerunt brevi temporis spacio,
propter incrementum, et multitudinem
Ex quibus apparet Epidaurenses, cum Patriam ob
25 virium imbecillitatem restaurare non possent, ad
proxima littora deserta, et praerupta confugiendo,
rupern in peninsulae formam existentem, portumque
efficientem insedisse, Lausiumque, sive Rausium, exi-
lem primo Civitatem fundasse, deinde tractu tempo-
30 ris pluribus vicibus auxisse, prout et Archidiaconus
de Spalato similia refert: nam narrato quomodo Salo-
nitani ad Insulas refugientes, partim per varia loca
sint dispersi, partim in ipsis Insulis remanentes, Sla-
vos infestando, littora incolere prohibuerint, sequitur.
35 Erat /Capite 10./ autem inter Salonitanos, qui ad
proximas Insulas seccesserant vir quidam Severus
nomine, cuius domus juerat iuxta columnas Palatii,
supra mare. Hic quia prae caeteris maiori auctontate
pollebat, Magnus Severus appellabatur. Iste caepit
40 adhortari Concives suos, ut ad patriam redirent, sed
quia non erat tutum inter ruinas Urbis antiquae ha-
286
X poglavlje
O OBNOVI NEKOLIKO DALMATINSKIH
GRADOVA
Obnova je primorskih gradova dalmatinskog
kopna još nesigurni ja negoli njihovo razorenje, jer
se ni kod koga ne nalazi ništa, osim kod Poriirogene-
ta o Dubrovniku1 i kod Arhiđakona o Splitu.2 Por-
firogenet naime kaže o Dubrovniku u 29. poglavlju:
Grad se Rausij u narječju Romana ne naziva Rausa
nego se zove »strmina«, »Lau«, jer je smješten na
strmenitim mjestima. Stanovnici su prema tome »La-
usini«, tj. »oni koji nastavaju strminu«. Opća je pak
navada, koja često izmjenom slova kvari nazive, iz-
mijenila ime i nazvala ih Rausijcima. Isti su ti Ra-
usini nekoć držali grad Pitaur. Kad su kasnije Skla-
veni, koji su u tom tematu, osvojili ostale gradove,
zauzeli su i taj grad. Građani su dijelom pobijeni, di-
jelom odvedeni u okovima, a oni koji su se mogli
spasiti bijegom nastanili su strmenita mjesta gdje je
utvrda. Prvo su je izgradili malenu, kasnije veću,
doskora opet, i četvrti su put proširili gradski pro-
stor u kratkom vremenskom razmaku, zbog porasta i
mnogobrojnosti.3
Iz toga se vidi da su Epidaurani bili preslabi da
bi mogli obnoviti domovinu, pa su se zbjegli na obli-
žnju pustu i krševitu obalu i zasjeli na hridini u obli-
ku poluotoka koja zatvara luku. Utemeljili su grad
»Lausrj« ili »Rausij«, najprije malen, a zatim su ga
tijekom vremena u više navrata povećavali. I Arhi-
đakon iznosi slično o Splitu. Ispripovjedivši naime
kako su se Salonitanci, sklanjajući se na otoke, dije-
lom raspršili po različitim mjestima, a dijelom ostali
na samim otocima, napadali Slavene i sprečavali ih
4
da stanuju na obalama, nastavlja u 10. poglavlju:
Bio je pak medu Salonitancima koji su se povukli k
obližnjim otocima neki muž imenom Sever. Kuća mu
je bila ponad mora, uz stupove palače. Bio je ugled-
niji od ostalih, te su ga nazivali Velikim Severom.
On je počeo sokoliti svoje sugrađane neka se vrate
k domovini, no kako se nije bilo sigurno nastaniti
medu ruševine staroga grada, savjetovao im je da se
287
 bitacula ponere, consulebat Us, ut in aedificio Diocle-
tiani se interim reciperent, ubi securius commorantes,
aliquam šalteru particulam sui territorii incolere, sine
45 magno timore valerent, donec rebus prosperius succe-
dentibus, Salonam reaedtficandi possibile /oret, et tan-
dem placuit hoc consilium Nobilibus et popularibus
universis, et tale pactum inter se statuerunt, ut diti-
ores propriis sumptibus aedijicarent: caeteri vero
50 quibus res non erat sufficiens pro domibus construen-
dis, haberent turres circumpositas pro habitaculis
suis: reliquum vulgus habitaret in fornicibus, et cryp-
tis. Tune auferentes omnia, quae habebant in Insulis,
ac navibus imponentes, transtulerunt se cum mulieri-
55 bus, et parvulis, exceptis animalibus, et venientes in-
traverunt praedictum aedificium, quod non pro Ci-
vitate, sed pro Regia aula constructum erat, et quia
spatiosum erat Palatium, spalatum appellare caepe-
runt. Ibi ergo se collocantes posuerunt habitacula vi-
60 Ha, sicut temporis necessitas exigebat, et sic illa
populosa Civitas Salona nobilis, et antiqua pro multis
peccatis, quae in Deum commiserat ad tantam extitit
miseriam devoluta, ut de illa magna sui populi jre-
quentia non tot remanserant, qui possent illius parvi
65 Oppidi ombitum Civibus replere, sed in ea parte, quae
supra mare respicit, se componentes reliquam partem
urbiculae vacuam dimiserunt
Ex quo apparet quam exiguus Salonitanorum Ci-
vium numerus, Spalatum occupaverit, qui tamen ex
70 Turrium celsitudine, quibus ex tribus lateribus Pala-
tium circumdabatur, et murorum crassitie, et firmi-
tate tuto ibi habitare poterant, de quibus Porphiro-
genitus dicto oapite 29.
Urbs autem haec (Spalatum) neque e latere est,
75 neque ex Enchorego, sed ex lapidibus quadratis ulna-
rum saepe duarum longitudine, et unius latitudine,
qui compaginati inter se iunctique jerro in plumbum
liquejacturn impacto.
Quorum murorum pars maior integra extans,
80 magnificentiam Romanam testatur, ex iisdemque
cognoscitur, quam facile a Slaviš Salonitanorum re-
liquiae se defendere possent. Tragurium vero in pen-
insula tune existens, tenui Isthmo continenti iunge-
batur, ut Porphirogenitus refert eodem capite
288
u međuvremenu povuku u Dioklecijanovu građevi-
nu, gdje će boraviti bezbrižnije i moći bez velika
straha nastavati barem neki djelić svojega područja,
dok ne bude moguće obnoviti Salonu kad naiđu sret-
nije prilike. Taj se savjet napokon svidio svim ple-
mićima i pučanima, pa su medu sobom utvrdili takav
dogovor da bogatiji grade na vlastiti trošak, a ostali
kojima nije dostajalo imetka da zidaju kuće neka za
svoje nastambe uzmu okolne kule. Preostali puk ne-
ka stanuje pod svodovima i u podrumima. Tada su
iznijeli i ukrcali na lađe sve što su imali na otocima
i prevezli se s ženama i djecom, bez životinja. Stigli
su i ušli u spomenutu građevinu, koja nije bila sazi-
dana kao grad nego kao kraljevski dvor. Kako je pa-
lača bila prostrana, počeli su je nazivati »Spalat«.
Smjestivši se dakle ondje, postavili su grube nastam-
be kako je i iziskivala privremena nužda. Tako je
onaj mnogoljudni plemeniti i drevni grad Salona
zbog nMogih grijeha koje je počinio protiv Boga spao
na toliku bijedu da od onolika golema mnoštva nje-
gova naroda nije ostalo ni toliko da bi mogli građa-
nima ispuniti obujam onoga malenog grada, već su
se smjestili u onome dijelu koji gleda na more, a
ostali su dio gradića ostavili praznim.5
Iz toga se vidi kako je neznatan broj salonitan-
skih građana zauzeo Split, ali su ondje ipak mogli
sigurno stanovati zbog visokih kula koje su opko-
ljavale palaču s triju strana, i zbog debelih i čvrstih
zidina, o kojima Porfirogenet u spomenutom 29. po-
glavlju:
Taj pak grad (Split) nije niti od opeke, niti od
vezanog kamenja, nego od četvrtastih kamena, često
dugačkih dva a širokih jedan lakat, koji su prilago-
đeni jedni drugima i povezani željezom umočenim u
rastopljeno olovo.6
Veći dio tih zidova postoji čitav i svjedoči o
rimskoj veličini. Iz njih se također raspoznaje kako
su se lako preostali Salonitanci mogli braniti od Sla-
vena. Trogir je pak tada bio na poluotoku, povezan
uskom prevlakom s kopnom, kako iznosi Porfiroge-
net u istom poglavlju:
289
 Urbs Tetrangurium parva quaedam in mari In-
sula est, angustissima cervice ponticuli instar ad
terram usque porrecta, qua Oppidani in Urbem trans-
eunt.
Ideo facili, a parte continenti obversa muniri po-
90 tuit, et ex proxirna Insula, Boa dicta, portuni effi-
ciente, ipsique supereminente, defendi. ladrae autem
situs, sicuti ad Insulas Occidentales, Adriaticique do-
minium servandum Graecis necessarius erat, ita mai-
orem diligentiam in eius defensione adhibitam cen-
95 sendum est; cum in Promontorio fere peninsulari sita
sit, Classe Graeca opem ferente, facile defendi potu-
erit; ad cuius restaurationem cum Salonitanos eon-
venisse, Archidiaconus scribat: ex caeteris quoque Ci-
vitatibus destructis alios etiam tamquam ad commo-
100 diorem et tutiorem locum illuc convenisse probabile
est; cum ibi portum caeteris navigationi aptiorem, et
ex vicinarum Insularum numero et amplitudine, com-
moditatem maiorem se habituros sperasse, censen-
dum sit. Ad has ergo Civitates ladram videlicet, Tra-
105 gurium, Spalatum, et Rausium in continenti Dalma-
tica, nomen Romanorum, vel Dalmatarum restrictum
fuit, sed cum terram vicinam colere, a Slaviš prohi-
bitos Spalatenses, Archidiaconus scribat, loco supra
citato, et ab Imperatoribus Constantinopolitanis iussi-
110 onem impetrasse, ob idque Duoes Slavorum ausos
non fuisse molestare Spalatenses, permisisseque ter-
ram colere, et inde mutua negotia, (exercita), et con-
nubia iuncta referat, sed quando haec evenerunt, non
exprim.it, at cum superstite Severo Salonitano Cive,
115 Spalatum habitari caeptum referat, non multis annis
post Salonae eversionem id evenisse oportet: Sed si
ex statu Imperii coniecturam capere licet, lussionem
Imperatorum Constantinopolitanorum Slavos parvi
pendisse dicendum videtur; usque quo maximae Sa-
120 racenorum incursiones viguerunt, quibusper tot annos
vexatum fuit imperium, ipsaque Constantinopolis
obsessa, ac pače cum iisdem Constantinum Pogona-
tum faciente, de qua Zonaras /667./
Ea pače cognita, Occidentales Romanorum hostes,
125 et ipsi Legatis cum muneribus ad Imperatorem missis
pacem impetraverunt.
Et clarius Nicephorus Patriarcha.
290
Grad je Tetrangurij nekakav mali otok u moru,
jer se vrlo uzak hrbat poput mostića7 pruža sve do
zemlje. Njime građani prelaze u grad.
Stoga se lako mogao utvrditi sa strane okrenu-
te kopnu i braniti s obližnjeg otoka zvanog Čiovo
koji tvori luku i nad njom strši. Smještaj Zadra Grci-
ma je bio neophodan da bi sačuvali zapadne otoke i
gospodstvo nad Jadranom, pa valja smatrati da su
sebi zato dali više truda da ga brane. Kako je smješten
na gotovo poluotočnom rtu, lako se mogao braniti
dok je grčka mornarica pružala pomoć. Arhiđakon
piše da su u njegovoj obnovi sudjelovali Salonitanci,
8
a vjerojatno je da su se onamo kao na pogodnije i
sigurnije mjesto okupili i drugi iz ostalih razorenih
gradova. Valja naime smatrati kako su se nadali da
će ondje imati luku pogodniju od otstalih za plovid-
bu, i veću pogodnost zbog brojnih i prostranih obliž-
njih otoka. Na te je dakle gradove bilo stiješnjeno
ime Romana, ili Dalmatinaca, tj. na Zadar, Trogir,
Split i Dubrovnik na dalmatinskom kopnu. Arhiđa-
kon na gore navedenom mjestu piše da su Slaveni
sprečavali Splićane u obradi okolne zemlje, da su
oni pribavili zapovijed konstantinopolitanskih care-
va i da se zbog toga vojvode Slavena nisu usuđivali
zlostavljati Splićane i dozvolili su im da obrađuju
zemlju. Iznosi da su od tada jedni s drugima trgo-
vali i sklapali brakove, ali se ne izjašnjava kad se
to dogodilo. Kako iznosi da se u Splitu počelo sta-
novati još za života salonitanskog građanina Seve-
ra,9 mora biti da se to nije zbilo mnogo godina na-
kon pada Salone. No ako je slobodno izvesti pret-
postavku iz položaja Carstva, čini se kako treba re-
ći da su Slaveni slabo marili za zapovijed konstanti-
nopolitanskih vladara sve dok su punom snagom tra-
jali golemi arapski naleti kojima je Carstvo toliko
godina bilo napadano, a Carigrad opsjednut. Kad je
pak Konstatin Pogonat /667/ s njima sklopio mir,
Zonara o njemu:
Saznavši za taj mir, i sami su zapadni neprijate-
lji Rimljana10 uputili Caru poslanike s darovima i pri-
bavili mir.
I još jasnije patrijarh Nicefor:
291
 Quae ubi ad Occidentales Barbaros delata sunt,
Avarum scilicet Ducem, aliosque Principes, qui ultra
130 eos ad Occidentem habitant, munera cum legatis ad
Imperatorem mittunt, ac pacem postulant, quibus Im-
perator assensus est; ita deinceps tam in Oriente,
quam in Occidente altissima pax ac tranquillitas fuit.
Tune pacem Occidentalibus Slaviš facientibus,
135 Dalmatas quoque quiete terras vicinas colere permis-
sos coniectari potest; nisi maritimarum rerum indi-
gentia Slavos, et victualium ex continenti Dalmatas,
mutua necessitas convenire coegerit, negotiaque exer-
cere, (at) connubia iuncta, prius quam Slavi Chri-
140 stiani fierent, dicendum non est; quamvis Archidi-
aconus, ex Diocleate Slavos Gothos esse praesumens,
eos Christianos, sed Arrianos fuisse, scripserit.
Caput XI.
DE CROATIS, ET EORUM BAPTISMO.
De Croatis, Porphirogenitus loco supra citato ca-
pite 30. sequitur. Abares itaque pulcherrimam esse
5 hanc terram (id est Dalmatiam) videntes sedes illic
posuerunt, Chrobati vero tunc habitabant ultra Bagi-
baream, ubi nunc sunt Belochrobati, una vero gene-
ratio nempe quinque fratres Clucas, Lobelus, Cosent-
zes, Muchlo, Chrobatus, duoque sorores Tuga, et Bu-
10 ga, una cum suis descendentibus ab ipsis in Dalma-
tiam veniunt, ubi Abares Incolas invenerunt, bello-
que per annos aliquot inter se gesto vicerunt Chro-
bati, Abarumque partem occiderunt, caeteros parere
sibi coegerunt, atque ex illo tempore a Chrobatis
15 possessa haec regio juit, suntque etiaranum in Chro-
batia Abarum, reliquiae, et Abares esse cognoscun-
tur. et capite 31. Chrobati, qui Dalmatiae partes in-
colunt, a Chrobatis Albis Baptismo expertibus, origi-
nem ducunt, qui ultra Turciam, prope Franciam, ha-
20 bitant, et Sclavis contermini sunt non baptizatis, Ser-
blis, qui Chrobati dicuntur, lingua Sclavorum, id est
terram multam possidentes, atque hi ipsi Chrobati ad
Romanorum Imperatorem Heraclium confugerant an-
te Serblos, quo tempore Abares armis inde Romanos
25 eiecerant: quos Roma advectos Diocletianus Impera-
tor illic habitare, fecerat, unde, et Romani dicti sunt,
292
Kad je to dojavljeno zapadnim barbarima, tj.
vojvodi Avara i drugim prvacima koji stanuju iza
njih prema zapadu, pošalju Caru darove i poslanike
i zatraže mir, s čime se Car složio. Tako je zatim i
na istoku i na zapadu bio duboki mir i spokoj.11
Može se pretpostaviti da su i zapadni Slaveni ta-
da sklopili mir i da je Dalmatincima dopušteno mir-
no obrađivati obližnju zemlju, ako ih nije uzajam-
na potreba primorala da se slože i da trguju, Slavene
oskudica u pomorskoj robi a Dalmatince u živežu s
kopna. Ne smije se reći da su sklapani brakovi prije
no što su Slaveni postali kršćanima, iako je Arhiđa-
kon napisao da su bili kršćani, ali arijanci, držeći
prema Dukljaninu da su Slaveni Goti.12
XI poglavlje
O HRVATIMA I NJIHOVU KRŠTENJU
Porfirogenet nastavlja o Hrvatima na gore na-
vedenom mjestu u 30. poglavlju: Videći zatim da je
ta zemlja (tj. Dalmacija) vrlo lijepa, Abari su se
ondje nastanili. Hrobati su pak tada stanovali s onu
stranu Bagibareje, gdje su sada Belohrobati. Jedno
pokoljenje, petorica braće: Klukas, Lobel, Kosenc,
Muhlo i Hrobat, i dvije sestre, Tuga i Buga, zajedno
sa svojim potomstvom dođe od njih u Dalmaciju. Tu
su kao stanovnike zatekli Abare, vodili su nekoliko
godina medu sobom rat, i Hrobati su pobijedili. Dio
su Abara pobili, ostale prisilili da im se pokoravaju.
Od onoga su vremena Hrobati posjedovali to podru-
čje, a u Hrobaciji su i sada preostaci Abara, i poz-
naje se da su Abari. A u 31. poglavlju: Hrobati koji
nastavaju dijelove Dalmacije vode podrijetlo od ne-
krštenih Bijelih Hrobata koji stanuju s onu stranu
Turske, blizu Franačke, i graniče s nekrštenim Skla-
venima, Srblima. Koji se sklavenskim jezikom nazi-
vaju »Hrobati«, to znači »oni koji posjeduju mnogo
zemlje«. Sami su se ti Hrobati utekli rimskome caru
Herakliju prije Serbla, u isto vrijeme kad su Abari
oružjem odande izbacili Romane. Njih je iz Rima do-
veo i ondje nastanio car Dioklecijan, pa su i nazvani
Romanima zbog toga što su se došavši iz Rima nasta-
293
 quod Roma venientes sedes posuerunt in illis regioni-
bus, nempe Chrobatia, et Serblia. Pulsis vero iis ab
Abaribus in diebus eiusdem Heraclii desolata, eorum
30 regio iacuit; quapropter eius iussu Hdem Crobati ar-
mis arreptis Abares ex illis locis expulerunt, et in ip-
sorum terra, quam etiam hodie tenent, sedes colloca-
runt.
Animadvertendum est Porphirogeniti χ/οωβάτοι
35 Graece Hrouati exprimi, latina autem versione Chro-
bati, qui Slave Hruati indigetantur, et sicuti Graeci
asperitatem vitantes ω tantum addentes Hrouati pro-
nunciant, ita latini cum χ non habeant, prout Graeci,
et Slavi, loco ipsius ch ponentes, non recte aspirati-
40 onem χ exprimant, ideo vox diversificatur, et eo ma-
gis quod β Graecum in b latinum utplurimum verti-
tur, quod hic in u verti deberet, ut cum Slavorum
Hruati propria prolatiane comveniret, sed commune
est omnibus ruationibus, ut altera, alterius voces in
45 suam linguam vertendo, Characteres addeodo, minu-
endo, vel mutando, diversa a propria prolatione ex-
primat: quod autem Chrobati dicantur lingua Slavo-
rum terram multam possidentes, dictio Slava Hruati
nomen proprium Nationis est, nihil aliud significans:
50 ex iis vero, quae supra capite 30. refert.
Caeteri vero Chrobati versus Franciam commo-
rabantur, et appellantur hodie.
βελοχρωβατοϊ ήγουν άσπροι χρωβατοί
Belochrobati sive Albi Chrobati.
55 Albos Chrobatos ex Beli Hruati apte deducit cum
Beli, vel Bili Slave Albos significet: ita idem verbum
Beli b. in u. verso Veli magnos significat. quod cla-
rius se explioando Porphirogenitus subdit: capite 31.
in fine.
60 Magnet autem Chrobatia, quae etiam Alba cogno-
minatur et capite 32. in principio magna Chrobatia
Baptismi expers, et Alba quoque nuncupata.
Sic magnos Hruatos, vel magnam Hruatiam pro
Sarmatia, quae amplissima Provincia est, sumens,
65 recte verbum Veli Slaviim graece appropriando, mul-
tas terras possidere Ohrobatos Sarmatas scribit, ob
id supra oapite 30. ait.
294
nili u onim krajevima, tj. u Hrobaciji i Serbliji. Kad
su ih dakle u danima istoga Heraklija protjerali Aba-
ri, njihov je kraj ležao opustošen. Zbog toga su se
na njegovu zapovijed isti Hrobati mašili oružja i
istjerali Abare s onih mjesta, te se nastanili na nji-
hovoj zemlji koju i danas drže.1
Valja primijetiti da se Profirogenetovo χρωβάτοι
grčki izgovara Hrouati, u latinskom pak prijevodu
Hrobati, & to su oni koji se slavenski nazivaju Hrua-
ti. Baš kao što Grci izbjegavaju oštrinu, pa samo
dodaju ω i izgovaraju Hrouati, tako latinci nemajući
χ poput Grka i Slavena umjesto njega meću ch i ne
izgovaraju ispravno aspiratux . Riječ tako postaje
različitom, to više što se grčko β ponajčešće prevodi
u latinsko b, a ovdje bi se moralo prevesti u u da bi
se složilo s vlastitim slavenskim izgovorom Hryati.
No zajedničko je svim narodima da jedan prevodi
riječi drugoga na svoj jezik, dodajući, oduzimajući ili
mijenjajući slova, i izražava ih različito od izvornog
izgovora. A da bi se pak »Hrobati« slavenskim jezi-
kom nazivali »onima koji posjeduju mnogo zemlje«?
Slavenska je riječ Hrvati vlastito ime naroda i ne
znači ništa drugo. Iz onoga pak što iznosi gore u 30.
poglavlju
Ostali su pak Hrobati boravili prema Franačkoj
i danas se nazivaju βελοχρωβατοίήΎουν άσπροι χρωβατοι
Belohrobati ili Bijeli Hrobati
zgodno izvodi »Bijele Hrobste« iz Beli Hrvati, jer
kao što Beli ili Bili slavenski znači »Bijele«, tako
ista riječ Beli kad se prevede -b- u -v- znači Veli,
veliki. Izražavajući se jasnije, Porfirogenet to doda-
je na kraju 31. poglavlja:
Velika pak Hrobacija, koja se naziva i Bijelom,
a na početku 32. poglavlja: velika nekrštena Hroba-
cija, nazvana i Bijelom.3
Uzimajući tako »velike Hrvate« ili »veliku Hr-
vatsku« za Sarmatiju koja je vrlo prostrana pokra-
jina i prilagođavajući ispravno riječ Veli grčkome,
piše da Hrobati-Sarmati posjeduju mnoge zemlje.
Zato i kaže gore u 30. poglavlju
295
 Chrobati vero tune habitabant ultra βαγιβαρείας
Bagibarias
70 ubi nunc sunt Belochrobati.
Bagibarias enim vocabulum Slavum est, Graece
detortum; id est |3a0eiaopeća (babia oria) id
est Babu montes, Slave Babie Gore id est Vetulae, vel
vetularum montes, quo nomine Carpatir montes Po-
75 loniam ab Ungaria disterminantes, a'b aliquibus vo-
cantur (/Ortelius in Comitatu Ozuiciensi/}, et cum
Porphirogenitus Franciam pro hodierna Germania,
et Turciam pro Ungaria sumat, Chrobatos a Sarmatia,
nunc Polonia dicta, vel Bohemia venisse, innuere vi-
80 detur: cui opitulantur Scriptores rerum Bohemica-
rum, et Polonicarum, a Cromero relati: Tamen pro-
babilior videtur opinio eiusdem Cromeri, qui Serbos
ex Sarmatia Asiatica, cum Bulgars vicinis in Europam
transiisse narrat, eo magis quod Slavorum, qui Bohe-
85 miam, Poloniam, Lithuaniam, Charintiam, Stiriam, et
Carniolam habitant, dialectus diversi sunt ab iis, qui
Slavoniam, Croatiam, Bosnam, et Serviam incolunt,
quorum sermo Bulgaris, caeterisque Orientalifous Sla-
viš similior est et purior, praesertim Bosnensium: Sed
90 cum de origine Nationum non inquiratur, ideo in his,
prout in incertis, non est immorandum, neque expen-
dendum; an ante Mauritii tempora Slavi Illyricum
utrumque, partemve habitaverint? Cum Cromerus ex
diversitate nominum a Slaviš inductorum citra Mau-
95 ritu tempora ex Oriente eos advenisse scribat; alii
vero ex lornande, et aliis Slavos, aliis nominiibus dic-
tos, circa Istrum habitasse credunt, et skuti Senbos in
Sarmatia Asiatica prope Volgam ponit Ptolomaeus,
ex quibus Serbos, vel Servios Cromerus non impro-
100 babili coniectura cum vicinis Bulgaris, a Volga ita
dictis, in Europam transiisse scribit: ita cum Crobizos,
Herodotus /Libro 4./, Schimnus /Libro 1.1, Strabo /Li-
bro 5./, et Ptolomaeus /Capite 9./ in (Mysia) ponant,
citra Istrum, qui, an iidem cum nostris Chrobatis sint,
105 et a Bulgaris suis sedibus pulsi, gradatim alios ex-
pellentes, simul cum Bessis regiones Croatiae, et Bos-
nae, quas hodie tenent, occupaverint, cum nullus huc-
usque dixerit, non affirmatur, neque si aliquis asse-
reret, negaretur; cum non videatur impossibile, Sla-
296
Hrobati su pak tada stanovali s onu stranu
gdje su sada Belohrobati*
Bagibarije
»Bagibarijas« je naime grčki iskrivljena sla-
venska riječ. To je j3oj3eioopeta (»babija orija«), tj.
»Babje planine«, slavenski »Bablje gore«, tj. »Stari-
ce« ili »planine starica«, a tim imenom neki nazivaju
Karpate koji razgraničuju Poljsku od Ugarske (Ortell
u ošvie/;imskom okrugu).5 Kako Porfirogenet Frana-
čku uzima za današnju Njemačku, a Tursku za Uga-
rsku,6 čini se da nagovijeste kako su »Hrobati« došli
iz Sarmatije koja se sada naziva Poljskom, ili iz Češ-
ke. To potkrepljuju pisci češke i poljske povijesti ko-
je prenosi Kromer.7 Ipak se vjerojatnijim čini mišlje-
nje samoga Kromera koji pripovijeda da su Srbi za-
jedno sa susjedima Bugarima prešli u Evropu iz azij-
ske Sarmatije,8 to više što su narječja Slavena koji
stanuju u Češkoj, Poljskoj, Litvi, Koruškoj, Štajer-
skoj i Kranjskoj različita od onih koji nastavaju Sla-
voniju, Hrvatsku, Bosnu i Srbiju. Njihov je govor
sličniji Bugarima i ostalim istočnim Slavenima i či-
šći — osobito govor Bosanaca. No kako se ovdje ne
ispituje o podrijetlu naroda, na tome se nesigurnom
području ne smije niti duljiti niti o njemu izlagati.
Jesu li Slaveni prije Mauricijeva vremena nastavali
oba Ilirika ili dio? Kromer naime prema raznolikim
imenima što su ih Slaveni uveli piše da su došli s is-
toka 10nakon Mauricijeva doba,9 drugi pak prema Jor-
danu i drugima vjeruju da su Slaveni pod drugim
imenima stanovali oko Dunava. Ptolemej doduše
stavlja Srbe blizu Volge u azijskoj Sarmatiji,11 pre-
ma čemu Kromer s vrlo vjerojatnom pretpostavkom
i piše da su Srbi ili »Serviji« prešli u Evropu zajed-
no12 sa susjedima Bugarima, nazvanima 13
tako po Vol-
gi. No14 Herodot /četvrta knjiga/, Skimno /sedma
knjiga/16 Strabon /peta knjiga/15 i Ptolemej /9. po-
glavlje/ stavljaju u Meziju, s ove strane Dunava,
Krobize. Jesu li oni isto što i naši »Hrobati« koje su
s njihovih sjedišta potisnuli Bugari, pa su postupno
istjerivali druge i zajedno s Besima zauzeli pokrajine
Hrvatske i Bosne koje danas drže? Kako to nitko sve
do sada nije rekao, nije potvrđeno, a ne W se niti da-
297
lio vos aliis nominibus dictos, ab antiquo, sicut ultra
Istrum; ita etiam citra habitasse; neque Istruni imper-
meabile fuisse, vel tanta religione custoditum, ut pro
temporum varietate eaedem Nationes citra, et ultra
habitare noti potuerint, sed ne in re incerta amplius
us vagetur, cum Croatos Dalmatiae partem occupasse
nomen hodiernum regionis comprobet, idque nullus
Scriptor praeter Porphirogenitum referat, ipsi defe-
rendum est, etiam si multa aequivocare potuerit, circa
eorum originem, quae ex auctorum inopia corrigi non
120 possunt.
Heraclii tempore Chrobatos in Dalmatiam ve-
nisse Porphirogenitus Loco supra citato ait: Baronius
autem ultimo Anno lohannis Papae. IV. et eiusđem
Heraclii redemptionem captivorum Dalmatarum po-
125 nit: Dalmatiam a Slaviš, vel Abaribus desolatam, et
ipsos a Chrobatis, et Serblis pulsos sub finem Imperii
eiusđem Heraclii evenire non potuit, eo magis quod
Chrobatos ante Serblos ad Heraclium confugisse, et
cum Abaribus, non per unum, sed per annos aliquot
130 bellum gessisse, eosque vicisse Porphirogenitus scri-
bat, neque ullus Auctorum Heraclium seniorem,
(Asiaticis) expeditionibus impeditum, quidquam in
Illyrico Occidentali gessisse memorat. Hoc eodem He-
raclio Imperante Croatos baptizatos Porphirogenitus
135 asserit, nam capi te 31. subdit:
Pulsis vero iis (id est Romanis) ab Abaribus in
diebus eiusđem Imperatoris Heraclii desolata eorum
regio iacuit, quapropter eius iussu iidem Chrobati,
armis arreptis, Abares ex locis illis expulerunt, et in
l40 ipsorum terra, quam etiam hodie tenent, sedes collo-
carunt. Erat autem illis tune temporibus Princeps
Porge Pater; Heracliusque Imperator Roma per Lega-
tum Sacerdotibus accersitis, constitutoque ex ipsis
Archiepiscopo, Presbyteris et Diaconis, Chrobatos bap-
145 tizavit; et tune quidem Principem habebant Porgam:
terra vero haec, quam incolunt Chrobati, ab initio sub
potestate erat Romanorum Imperatorum unde etiam
illic in hodiernum usque tempus Palatia, ac Circi Dio-
cletiani supersunt in Urbe Salona, et prope Aspalath-
150 um, neque cupiunt Chrobati hi baptizati aliis bellum
inferre, idque quia legem definitam habent a Ponti-
jice Romano, qui sub Heraclio Imperatore Sacerdotes
298
lo poreći kad bi tko to spomenuo. Izgleda naime vrlo
mogućim da su Slaveni pod drugim imenima od dav-
nine stanovali i s one i ,s ove strane Dunava. Niti je
Dunav bio neprelazan niti tako brižno čuvan da ne
bi u različito doba isti narodi mogli stanovati i s ove
i s one strane. No da se više ne bi lutalo nesigurnim
predmetom: današnje ime pokrajine potvrđuje da su
Hrvati zauzeli dio Dalmacije, a o tome ne izvješćuje
17
niti jedan pisac osim Porfirogeneta. Stoga se na nj
valja osloniti, iako se u mnogome oko njihova po-
drijetla mogao zabuniti. Zbog oskudice autora to se
ne može ispraviti.
Porfi'rogenet na gore navedenom mjestu kaže da
su Hrvati došli u Dalmaciju u Heraklijevo vrijeme.
18
Baronio pak stavlja otkup zarobljenih Dalmatinaca
u posljednju godinu pape Ivana IV i istoga Herakli-
19
ja. Nije se moglo dogoditi da potkraj vladavine
istoga Heraklija Slaveni, ili Avari, opustoše Dalma-
ciju i da njih protjeraju Hrvati i Srbi, to više što
Porfirogenet piše da su se Hrvati utekli Herakliju
prije Srba i da su s Avarima ratovali ne jednu nego
nekoliko godina, i onda ih pobijedili.20 Također ni-
jedan autor ne spominje da bi stariji Heraklije, spri-
ječen azijskim pohodima, bilo što poduzeo u Zapad-
nom Iliriku. Porfirogenet spominje da su za vlada-
vine istoga tog Heraklija Hrvati i pokršteni. Dodaje
naime u 31. poglavlju:
Kad su ih (tj. Romane) u danima istoga cara
Heraklija protjerali Abari, njihov je kraj ležao
opustošen. Zbog toga su se na njegovu zapovijed isti
Hrobati mašili oružja i protjerali Abare s onih mje-
sta, te se nastanili na njihovoj zemlji koju i danas
drže. Tada im je knez bio Porgin otac. Car je pak He-
raklije iz Rima dao po poslaniku pozvati svećenike,
između njih je postavio nadbiskupa, prezbitere i đa-
kone i pokrstio Hrobate. Tada im je pak knez bio
Porga. Zemlja je koju nastavaju Hrobati od početka
bila pod vlašću rimskih careva, zbog čega sve do da-
našnjeg vremena ondje preostaju Dioklecijanove pa-
lače i trkališta u gradu Saloni, blizu Aspalata. Ti kr-
šteni Hrobati ne žele drugima nametati rat i to stoga
što imaju čvrstu obvezu rimskoga pape koji je za
Heraklijeve vladavine poslao svećenike i pokrstio ih.
299
 misit, eosque baptizavit; post acceptum enim baptis-
mum pepigerunt, et Chirographis propriis, datis
155 Sancto Petro Apostola, iuraverunt nunquam se ali-
enam terram armis invasuros, sed pacem habituros
cum omnibus volentibus, et imprecationem vicissim
a Pontifice acceperunt, ut si quando aliae gentes ipsos
invaderent, belloque infestarent, pro iis pugnaret, vin-
160 dexque esset eorum Deus, victoriam conciliante Pe-
tro Christi discipulo.
Item capi te 30. supra relato sequitur.
Caeteri vero Chrobati versus Franciam commo-
rabantur, et appellantur hodie Belochrobati sive
165 Chrobati Albi proprio Principi subiecti. Parent autem
Othoni magno Regi Franciae, quae et Saxonia, bap-
tismique expertes, affinitatem cum Turcis, et amici-
tiam contrahunt. At a Chrobatis, qui in Dalmatiam
venerunt, pars secessit, et niyricum termit, atque
70
l Pannoniam, habebantque etiam ipsi Principem su-
premum, qui ad Chrobatiae tantum Principem, ami-
citiae ergo, legationem mittebat. Ad aliquot vero an-
nos usque, Dalmatiae Chrobati Francis subicieban-
tur, quemadmodum, et antea in ipsorum terra; tanta
175 autem crudelitate utebantur Franci, ut lactentes ad-
huc eorum pueros occidentes, canibus obicerent, quae
res cum intolerabilis Chrobatis esset, facto dissidio,
Principes, quos ex ipsis habebant, interemerunt, unde
magnus contra eos exercitus movit e Francia, et post
180 septem annorum bellum, aegre tandem superiores
facti Chrobati, omnes Francos, eorumque Principem
Cotzilin e medio sustulerunt, et exinde liberi, ac sui
iuris, sacrum baptisma a Pontifice Romano petierunt,
missique Episcopi, ipsos baptizarunt, Principatum te-
185 nente Porino.
Haec Porphirogenitus de Croatis iugum Franco-
rum excutientibus, et baptismum suscipientibus, tem-
pore eiusdem Heraclii Senioris, scripta reliquit; cum
vero Francorum historici de Croatis mentionem non
190 f aciant, sed quaedam tantum de Slaviš scribant, tem-
pore Heraclii gesta, ideo referenda sunt. Dagobertum
enim Francorum Regern Avares, et Slavos suae diti-
oni subegisse, regni eius anno 7. gestorum eius Scrip-
tor /638./ tradit; sed sicuti Aviares tune Pannonias
195 incoluisse constat; Ita Slavos Francis in Germania a
300
Kaci su naime primili krštenje, ugovorili su i vlasti-
tim se potpisima danim sv. Petru apostolu zavjerili
da nikada neće oružjem napadati tuđu zemlju nego
će biti u miru sa svima koji to žele, a zauzvrat su
primili zakletvu od pape da će se za njih boriti i os-
vetnikom im biti Bog, a pobjedu im dodijeliti Kristov
učenik Petar, napadnu li ih ikada drugi narodi i za-
rate li na njih.
Zatim nastavlja u gore navedenom 30. poglavlju:
Ostali su pak Hrobati boravili prema Franačkoj
i danas se nazivaju Belohrobati ili Bijeli Hrvati, pod-
ložni vlastitom knezu. Pokoravaju se pak Otonu, ve-
likom kralju Franačke koja se naziva i Saksonijom.
Nisu kršteni, sklapaju veze i prijateljstvo s Turcima.
Od Hrobata pak koji su došli u Dalmaciju dio se od-
vojio i držao Ilirik i Panoniju. Oni su i sami imali
vrhovnog kneza koji je samo knezu Hrobacije upu-
ćivao poslanstvo radi prijateljstva. Hrobati u Dalma-
ciji bili su za nekoliko godina podložni Francima,
baš kao i prije u svojoj zemlji. Franci su pak bili to-
liko okrutni da su njihovu dojenčad ubijali i bacali
psima. To je Hrobatima bilo nepodnošljivo, pobu-
nili su se i pobili knezove koje su im oni bili dali.
Zbog toga se protiv njih iz Franačke pokrenula ve-
lika vojska. Hrobati su nakon sedmogodišnjeg rata
napokon jedva nadvaladali i pogubili sve Franke i
njihova kneza Kočila. Otada slobodni i samostalni,
zatražili su sveto krštenje od rimskog pape, poslani
su biskupi i pokrstili su ih dok je knez bio Porin.21
To je Porfirogenet ostavio zapisano o tome kako
su Hrvati zbacili franački jaram i primili krštenje u
vrijeme istoga Starijeg Heraklija. Franački histori-
čari ne spominju Hrvate, nego samo ponešto pišu o
Slavenima što se događalo u Heraklijevo vrijeme, pa
to valja iznijeti. Pisac »Povijesti kralja Dagoberta«
piše da je franački kralj Dagobert u sedmoj godini
svoga kraljevstva /638/ podvrgnuo svojoj vlasti Ava-
re i Slavene.22 Sigurno je doduše da su Avari tada
nastavali Panonije, no isto je tako jasno da su Sla-
veni graničili s Francima sa sjevera u Njemačkoj, a
301
 Septentrione, in Illyrico vero ab Oriente conterminos
fuisse patet, de quibus autem Slaviš haec intelligi de-
beant, an de Septentrionalibus, vel de Orientalibus
incompertum est. Similiter ea, quae idem auctor tra-
200 dit, Longobardos ad solatium Dagoberti 9. eius /640./
anno hostiliter in Slavos perexisse, et victoriam obti-
nuisse, ad quos Slavos referenda sint, non constat, ta-
men de Orientalibus, qui Longobardis proximi, Foro-
iuliensique eorum Ducatui cantermini erant, intelligi
205 debere videtur; qui nomine Carnuntum, sive Oaranta-
norum '/Paulus Diaconus/ nuncupati; nunc autem in
Carnos, Stirios, et Carinthios distincti sunt, quos sub-
ditos fuisse Francorum Imperio, et in Regno Boioariae
comprehensos Wolfgangus Lazius post alios /De mi-
210 grationibus gentium./ tradit, quibus Croati addi pos-
sunt, quos ex Porphirogenito tune Francis subditos
fuisse argui potest; sed ipsorum iugum excussisse, et
Baptismum suscepisse Imperante eodem Heraclio,
temporibus examinatis, evenire non potuit; at sicuti
215 Heraclium expeditionibus Asiaticis impeditum in Illy-
rico aliquid egisse, nullus praeter Porphirogenitum
scribit, ita de Heraclio luniore ante eius expulsionem
Zonaras.
Cum Bulgaris joedus rupit, neque tributum quod
220 Pater Constantinus Pogonatus ignominiosum nomini
Romano pepigerat, solvit; sed expeditione in plagas
occidentales suscepta, multas Slavicas gentes partim
in deditione accepit, partim bello domuit, unde novas
legiones conscripsit, delectis fortissimorum iuvenum
225 circiter 30. millibus, quos populum acquisitum appel-
lavit. paucis verbis multa complectitur Zonaras, sed
clarius Cedrenus.
Anno secundo, projectus in Armeniam, recepit
Mardaitas, in Libano degentes, aheneum murum de-
230 struens. Pacem quoque cum Bulgaris factam confuđit,
formam a potre conscriptam perturbans, et equestres
exercitus in Thraciam traduxit. Anno tertio lustini-
anus expeditionem in Slavinos, et Bulgaros suscepit,
atque hos quidem obviam šibi jactos, cum pepulisset,
235 excursione ad Thessalonicam usque facta, multas Sla-
vinorum multitudines partim ad se deficientes, partim
bello superatos subegit, inque Opsicianam regionem
deportavit, in reditu autem a Bulgaris intra fauces
302
s istoka u Iliriku. Neznano je koje bi Slavene ovime
trebalo podrazumijevati, da li sjeverne ili istočne.
Slično nije sigurno na koje bi se Slavene moralo od-
nositi ono što isti autor piše da su Langobardi na ve-
selje Dagobertu njegove 'devete godine /640/ 23
neprija-
teljski pošli na Slavene i odnijeli pobjedu. Ipak se či-
ni da se to mora razumjeti o istočnim Slavenima, koji
su bili vrlo blizu Langobardima i graničili s njiho-
vim furlanskim vojvodstvom, a nazivaju se imenom
24
Karnunta ili Karantanaca /Pavao Đakon/. Sada se
dijele na Kranjce, Stajerce i Koruške Slavene. Za
njih Wolfgang Latz /»O kretanju naroda«/ piše da
su nakon drugih bili podvrgnuti franačkom Carstvu
25
i obuhvaćeni bavarskim Kraljevstvom. Njima ise
mogu dodati Hrvati, za koje ise prema Porfirogenetu
26
može dokazati da su tada bili podložni Francima.
No kad se ispita vrijeme, nije se moglo dogoditi da
zbace njihov jaram i prime krštenje za vladavine
istoga Heraklija. I dok nitko osim Porfirogeneta ne
piše da je Heraklije, spriječen azijskim pohodima,
išta poduzeo u Iliriku, Zonara o Mlađem Herakliju
prije no što je zbačen:
Raskinuo je savez s Bugarima i nije platio da-
nak, koji je na sramotu rimskoga imena ugovorio
otac Konstantin Pogonat, nego je poduzeo pohod na
zapadne pokrajine i mnoga je slavenska plemena di-
jelom primio pod zaštitu, dijelom ukrotio ratom.
Odatle je unovačio nove legije, odabravši oko trideset
tisuća najsnažnijih mladih ljudi koje je nazvao ste-
čenim narodom.27 Zonara s malo riječi mnogo toga
obuhvaća, ali je Cedren jasniji:
Druge je godine otišao u Armeniju i primio Mar-
daite koji borave na Libanu, razorivši mjedeni zid.
Poremetio je i mir sklopljen s Bugarima, kršeći ugo-
vor što ga je potpisao otac, i preveo je konjicu u Tra-
kiju. Treće je godine Justinijan poduzeo pohod pro-
tiv Slavina i Bugara. Oni su ga predusreli, a kad ih
je rastjerao, prodro je sve do Thesalonike i podvrg-
nuo brojna mnoštva Slavina koji su dijelom prešli
k njemu, a dijelom ih je svladao ratom, i prebacio ih
je u opsikijsku pokrajinu. Na povratku su ga Bugari
303
 angustiarum interceptus, multis suorum amissis aegre
240 evasit.
Ideo si Heraclii iunioris tempore secutum pone-
retur Croatorum baptismum, rectius temporibus con-
gruerent, quae idem Porphirogenitus de Croatis Fran-
corum iugum excutientibus, baptismumque suscipien-
245 tibus, refert loco citato: quae cum supra relatis ex
Zonara, et Cedreno convenire possunt: Croatosque,
et Serblos primos ex Slaviš f idem Christianam susce-
pisse coniectari potest. Roma autem accersitos Sacer-
dotes, qui Croatos baptizarunt, ut Porphirogenitus ait,
250 Latitnus ritus ipsorum demonstrat, et Archiepiscopum
ex ipsis constitutum fuisse concordat Porphirogenitus
cum Archidiacono Spalatensi qui loannem Legatum
Summi Pontificis, patria Ravennatem, primum elec-
tum Spalati Archiepiscopum /Capite 11./ tradit, qui
255 olim Salonitanus, Dalmatiae, totiusque Croatiae Pri-
mas, ad hodiernum usque diem nuncupatur, ut clarius
postea patebit; tempus autem non tradit; ideo si ad
haec tempora Archiepiscopi Electio poneretur, supple-
retur, quod Archidiacono simul, et Porphirogenito
260 deest, sed sicuti Roma accersitum Archiepiscopum, ita
e Dalmatia Episcopum, et Presbyteros iam gnaros
linguae Slavae, Croatis datos fuisse, par est credere,
Croatosque baptizatos inde mitiores redditos, ut Por-
phirogenitus ait, ad haecque tempora connubia inter
265 Slavos, et Dalmatas iuncta dicendum est, ut Arehi-
diaconus asserit de Spalato, quod ad reliquas quoque
Dalmatarum Civitates extendi debere, auctorum si-
lentium suadet coniectari.
Caput XII.
DE DISTINCTIONE DALMATIAE, CROATIAE,
ET SERVIAE.
Dalmatiae partem Orientalem Heraclium Serb-
5 lis assignasse Porphirogenitus /Capite 32. et 35./ ait,
eiusque partem mediterraneam SeAliam nuncupa-
tam, maritimam vero in Zachlumorum terram Paga-
niam sive Narentanorum, Tribuniam, Canalitarum, et
Diocletanam distributam scribit, de qua cum in Reg-
10 no Dalmatiae, et Croatiae inclusa non fuerit, tangen-
tur suo loco tantummodo ea, quae necessitas exiget.
304
uhvatili u tijesnom 28klancu, te se jedva izbavio izgu-
bivši mnogo svojih.
Stoga, stavi li se da je krštenje Hrvata uslijedilo
u doba Mlađeg Heraklija, ispravni je će se s vreme-
nom slagati što Porfirogenet na navedenom mjestu
iznosi o tome kako su Hrvati zbacili franački jaram
i primili krštenje. To se može uskladiti s gore prene-
senim iz Zonare i Cedrena i može se pretpostaviti da
su Hrvati i Srbi prvi Slaveni koji su prihvatili krš-
ćansku vjeru. Da su pak iz Rima pozvani svećenici
koji su pokrstili Hrvate — kako kaže Porfirogenet29
— to dokazuje njihov latinski obred. U tome da je
između njih bio postavljen nadbiskup Porfirogenet
se slaže sa splitskim Arhiđakonom, koji piše /u 11.
poglavlju/ da je papin legat Ivan, rodom Ravenjanin,
bio prvi izabrani nadbiskup Splita, koji se nekoć na-
zivao salonitanskim,30 a sve se do dana današnjeg
naziva primasom Dalmacije i čitave Hrvatske, kako
će to poslije biti još jasnije. No o vremenu ne piše.
Ako se stoga izbor nadbiskupa stavi približno u to
vrijeme, dopunit će se odjedanput što nedostaje i
Ariaidakonu i Porfirogenetu. Valja vjerovati da je
nadbiskup doduše pozvan iz Rima, ali da su Hrvati-
ma bili dani biskup i prezbiteri iz Dalmacije koji su
već znali slavenski jezik i da su kršteni31 Hrvati zatim
postali blaži — kako veli Porfirogenet. Valja reći da
su približno u to vrijeme sklopljeni brakovi između
Hrvata i Dalmatinaca, kako Arhiđakon spominje za
32
Split. Šutnja autora navodi da se pretpostavi kako
to treba protegnuti i na ostale gradove Dalmatinaca.
XII poglavlje
O RAZGRANIČENJU DALMACIJE, HRVATSKE
I SRBIJE
Porfirogenet /u 32. i 35. poglavlju/ kaže da je
Heraklije dodijelio Srbima istočni dio Dalmacije, i
piše da je njegov kopneni dio nazvan Srbijom, a pri-
morski podijeljen na zemlju Zahumljana, Paganiju
ili zemlju1 Neretvana, Trebinje, zemlju Konavljana
i Duklju. Kako taj dio nije bio uključen u kraljev-
stvo Dalmacije i Hrvatske, bit će na odgovarajućem
mjestu dotaknuto samo ono što je nužno. Isti pak na
305
 Occidentalem autem Dalmatiae partem a Croatis occu-
patam idem tradit, loco supra citato, hodiernumque
nomen regionis id demonstrat. Sequitur, deinde Por-
15 phirogenitus loco supra /Capite 30. et 31./ relato,
At a Croatis, qui m Dalmatiam venerunt, par s
secessit, et Illyricum tenuit, atque Pannoniam, habe-
bantque etiam ipsi Principem supremum, qui ad Cro-
batiae tantum Principem, Amicitiae ergo, legationem
20 mittebat.
Hic Porphirogenitus Illyricum a Pannonia seiun-
git, cum supra Dalmatiam usque ad Danubium exten-
dendo, Pannonias in Dalmatia incluserit, ut dictum
est; Ideo hic Illyricum pro Dalmatia, Pannonia
25 vero, pro Pannonia Savia, sumenda est, cum
reliquas Pannonias tune, et posterioribus tem-
poribus Avares possederint, ut patebit, tunc-
que Croatos e Dalmatia recedentes, eam par-
tem Pannoniae occupasse, quae olim Savia, sive
30 Interamnia dicebatur, inter flumina scilicet Sava, et
Drava, nomenque regioni, a generali nomine Slavo-
rum particulare Slavoniae indidisse censendum est,
quod hodie etiam servant, et communi lingua utun-
tur: Croatos vero, qui in Dalmatiae occidentali parte,
35 tam maritima, quam mediterranea sedem fixere, re-
gioni Croatiae sive Hruatiae cognomen dedisse, quod
hodie quoque in parte retinet, cuius termini a Por-
phirogenito describuntur capi te 30.
A Zentina autem fluvio Chrobatia incipit, eocten-
40 diturque versus mare ad Istriae usque conjinia, sive
Albunum Urbem, versus Montana, aliquatenus etiam
supra Istriae Thema excurrit, versus Tzentina, et
Chlebna Serbliae regionem attingit.
Hos autem veros terminos Croatiae fuisse, infra
45 comprobabitur: quinam autem fines inter Croatos
Dalmatiae Croatorum nomen retinentes, et Croatos
Saviae, Slavorum nomine nucupatos, tune vel poste-
rioribus temporibus fuerint, ut de re incerta pauca
inferius dicentur. Dalmatia ergo a Servis, et Croatis
50 f ere tota occupata, Servia, et Croatia nuncupari caepit,
praeter maritima quaedam Oppida continentis, quae
cum Insulis Dalmatarum, seu Romanorum nomen
retinuere, quod ut rectius intelligatur, describendae
306
gore navedenom mjestu piše da su Hrvati zauzeli
zapadni dio Dalmacije, a i današnje ime pokrajine to
2
dokazuje. Porfirogeriet zatim nastavlja na gore na-
vedenom mjestu /u 30. i 31. poglavlju/:
Od Hrvata pak koji su došli u Dalmaciju dio
se odvojio i držao Ilirik i Panoniju. Oni su i sami
imali vrhovnog kneza koji je samo knezu 3
Hrobacije
upućivao poslanstvo radi prijateljstva.
Ovdje Porfirogenet odvaja Ilirik od Panonije,
iako je gore, kalko je rečeno, protegnuo Dalmaciju
sve do Dunava i u nju uključio Panonije.4 Zbog to-
ga ovdje valja Ilirik uzeti kao Dalmaciju, a Panoniju
kao Panoniju Saviju. Preostale su naime Panonije
posjedovali Avari i tada i kasnije — kako će se vi-
djeti. Valja smatrati da su Hrvati odstupajući iz Dal-
macije zauzeli onaj dio Panonije koja se nekoć nazi-
vala Savskom ili Međurječnom, tj. između rijeka
Save i Drave, i da su joj prema zajedničkom imenu
Slavena nadjenuli poisebno ime Slavonije. Čuvaju ga
i danas i govore zajedničkim jezikom. Hrvati pak ko-
ji su se nastanili u primorskom i kopnenom dijelu
zapadne Dalmacije dali su pokrajini ime Kroacije ili
Hrvatske. I danas ga dijelom zadržava, a njezine gra-
nice Porfirogenet opisuje u 30. poglavlju:
Hrobacija pak počinje od rijeke Zentine i pruža
se prema moru sve do granica Istrije ili grada Al-
buna. Prema planinskom području ponešto čak strši
iznad temata Istrije, a 5 prema Centini i Hlebni dodi-
ruje područje Serblije.
Niže će biti potvrđeno da su to bile prave međe
Hrvatske. Nesigurno je pitanje, koje su tada ili ka-
snije bile granice između Hrvata u Dalmaciji koji su
zadržavali ime Hrvata i Hrvata u Saviji prozvanih
imenom Slavena, pa će o tome niže biti malo govora.
Srbi i Hrvati zauzeli su dakle gotovo čitavu Dalma-
ciju, i ona se počela nazivati Srbijom i Hrvatskom,
osim nekoliko primorskih gradova na kopnu koji su
zajedno s otocima zadržali ime Dalmatinaca ili Ro-
mana. Da bi se to ispravnije razumjelo, valja opisati
dijelove same Hrvatske ili županije, da se iz toga
307
 sunt ipsius Croatiae partes, sive Zupaniae, ut inde bolje raspozna koje je područje zadržalo ime Dal-
55 melius dignoscatur ea regio, quae Dalmatiae nomen macije.
retinuit. ,
XIII poglavlje
Caput XIII. O ŽUPANIJAMA ILI OKRUZIMA HRVATSKE
DE ZUPANIIS, SIVE COMITATIBUS CROATIAE.
Gore je prema Profirogenetu ispripovijedano da
A Zentina f lumine (antiquitus (Tilluro)) ab Ori- je Hrvatska s istoka počinjala od rijeke Cetine (u sta-
ente Croatiam caepisse, et usque ad Istriam in Occi- rini Tilura), i prema zapadu se prostirala sve do Istre.
dentem protensam fuisse, supra narratum est ex Por- No Livno je s onu stranu »Centine« (ili po današnjem
phirogenito at quia Chlebna ultra Zentinam (sive ut Cetine), pa zato dodaje prema Centini dodiruje pod-
hodie Cetinam) est; ideo subdit, versus Zentinam re- ručje kako bi se znalo da je rijeka Cetina bila istočna
gionem attingit, ut cognoscatur flumen Cetinae in međa Hrvatske u primorskom dijelu, a da je u unu-
maritima parte Orientalem terminum Croatiae fuisse, trašnjosti i Livno uključeno u Hrvatsku. Nešto niže
10 in interiori vero, Chlebnam quoque in Croatia inclu- u istom 30. poglavlju jasno to i piše:
sam, ut paulo supra clare tradit eodem capite 30.
A Ragusio Zaclumorum Principatus initium ha- Od Ragusija počinje kneževina Zaklumljana i
bet, et ad Orontium flumen tendit, oraque maritima pruža se do rijeke Oroncija. Morska obala graniči
Paganis, Montana, quae ad septentrionem Chrobatis, s Paganima, a planinski dio prema sjeveru s Hroba-
15 quae in fronte Serbliae contermina est. tima, a nasuprot sa Serblijom.1
Hane Croatiam in regiones XI. Zupanias dictas, Tu on Hrvatsku razlučuje na jedanaest pokra-
vocabulo Slavo, idem distinguit. jina, nazvanih slavenskom riječju županijama:
Divisa autem est eorum regio in Zupanias XI. Njihovo je pak područje podijeljeno na jedana-
quarum nomina. est županija, čija su imena:
20 Chlebiana hodie Hliuno. Hlebijana, danas Livno;
Tzentzena Cetina. Cencena, Cetina;
Emota, Imota. Emota, Imota;
Pleba, forsan Plieua in Bosna. Pleba, možda Pliva u Bosni;
Pesenta postea in Dioecesi Tinniniensi. Pesenta,
25 Parathalassia Latine maritima, Slave Primorye. kasnije u kninskoj dijecezi;
Parathalasija, latinski »Maritima«, slavenski
Brebera Bribir. Primorje;
Nona Latine Nona, Slave Nin. Brebera, Bribir;
Tnena Latine Tinninium, Slave Knin. Nona, latinski »Nona«, slavenski Nin;
Sidraga Postea in Dioecesi Scardonensi: Tnena, latinski »Tininij«, slavenski Knin;
30 Nina nisi sit idem cum Nona, et in duas Sidraga, kasnije u skradinskoj dijecezi.
Zupanias divisa fuerit. i Nina. Ne bi li bila isto što i »Nona«,
Latine Banus, idem, quod Dux, podijeljena na dvije županije?
Boanus Boan
Slave Ban. latinski »banus«, isto što i vojvoda,
slavenski ban;
Tenet Cribasan Slave Karbaua. drži Kribasu, slavenski Krbava;
35 Litzam Slave Lika. Licu, slavenski Lika;
Gouzecha postea in Dioecesi Signiensi. i Guzehu. kasnije u senjskoj dijecezi.2

308 309
 In relatis Zupaniis, maritimae utplurimum re-
giones numerantur, ideo vel Duces, sive Bani a
Porphirogenito nominati, maritimam tantum Cro-
*o atiam possederunt, vel ipse in rebus Occidentalibus
parum versatus, multa omisit, sequitur Porphiroge-
nitus.
(Baptizatae vero Chrobatiae urbes habitatae
istae sunt)
45 Nona idem latine Slave Nin
Belligradum Latine Belgradum, vel Alba mariš (ad
differentiam tam Albae Ungaricae,
quae Regalis, quam Serviae, quae
Graeca dicebatur) a nautis vero
50 Žara vechia. Slave autem Biograd, de
qua suo loco plura.
Belitzin forsan Belina in Bucoviza.
Scordona Latine Scardona, Slave Scradin.
Chlebna Slave Hliuno
55 Stolpum forsan Stulba prope Bistrizam flumen
Hliuni.
Tenen Latine Tinninium, Slave Knin.
Ćori Latine Corinium, Slave Karin.
Claboca forsan Klapaz prope fontes Unae.
60 Multa nomina Civitatum cum ipsis Zupaniarum
nominibus conveniunt, cum in ipsis positae, earum-
que caput existentes, commune quoque cum ipsis no-
men habuerint: Zupania enim a Župa deducitur, quod
populum, vel regionem aliquam populatam significat:
65 sic in hac regionum, et Civitatum distributione Por-
phirogenitus comprehendit Occidentalem Dalmatiam
maritimam, a Croatis tune possessam, praeter Oppida
maritima, quae Romani, vel Dalmatae tenebant, ut
inferius dicetur. Sed tempore Porphirogeniti an me-
70 diterranea Croatia proprium Ducem habuerit, vel
Duci Croatiae Slavoniae dictae, paruerit, ab eodem
elici non potest.
310
U navedenim se županijama ponajviše nabrajaju
primorska područja. Ili su stoga vojvode ili banovi
koje imenuje Porfirogenet posjedovali samo primor-
sku Hrvatsku ili je on nevješt zapadnim prilikama
mnogo toga ispustio. Porfirogenet nastavlja:
Ovo su pak nastanjeni gradovi krštene Hrvatske:
Nona, latinski isto, slavenski Nin;
Beligrad, latinski »Belgradum« ili »Alba mariš«
(jednako za razliku od ugarske Albe,
koja se naziva i »kraljevskom«, kao i
od Albe u Srbiji koja se nazivala »grč-
kom«);3 po mornarima »Žara vecchia«,
slavenski pak Biograd, o kojem više na
svom mjestu;
Belidn, možda Bijeljina u Bukovici;
Skordona„ latinski »Skardona«, slavenski Skra-
din;
Hlebna, slavenski Livno;
Stolpum, možda4 Stulba blizu livanjske rijeke Bi-
strice;
Tenen, latinski »Tininij«, slavenski Knin;
Kori, latinski »Korinij«, slavenski Karin;
i Klaboka. možda Klapac5 blizu izvora Une.6
Mnoga se imena gradova poklapaju s imenima
županija, jer su u njima stajali i bili njihovi glavni
gradovi, pa su nosili i s njima zajedničko ime. »Žu-
panija« se naime izvodi od župa, što znači »puk« ili
neko napučeno područje. U ovoj raspodjeli pokraji-
na i gradova Porfirogenet tako obuhvaća zapadnu
primorsku Dalmaciju koju su tada posjedovali Hr-
vati, osim primorskih gradova koje su držali Roma-
ni ili Dalmatinci, kako će niže biti rečeno. No da li
je u Porfirogenetovo vrijeme kopnena Hrvatska
imala vlastitog kneza ili se pokoravala knezu Hrvat-
ske nazvane Slavonijom, to se iz njegova teksta ne
može izvesti.7
311
 Caput XIV. XIV poglavlje
DE DALMATIA SPECIALI, SIVE PROPRIA. O POSEBNOJ ILI PRAVOJ DALMACIJI
Descriptis regionibus a Slaviš in Dalmatia occu- Pošto su otpisana područja koja su Slaveni zau-
patis, modo quaenam eius pars Dalmatiae nomen' zeli u Dalmaciji, sada još valja opisati 'koji je njen
5 retinuerit, deseribendum est, de qua Porphirogenitu^ dio zadržao ime Dalmacije. O njemu Porfirogenet u
De Dalmatia, et eius populis capite 29. DiocletianuS 29. poglavlju O Dalmaciji i njenim narodima: Car
Imperator valde Dalmatiam amavit, unde etiam ρθ|- Dioklecijan vrlo je volio Dalmaciju, pa je zbog
puli Romani Colonias eo deduxit, et Romanis quoque toga čak dao ondje osnovati kolonije rimskog naro-
populo Uli nomen inditum juit, qui Roma illuc com- da. Jer su onamo preselili iz Rima, tome je narodu
10 migrassent, manetque Us cognomen istud etiam ho- bilo nadjenuto ime Romana i taj im naziv ostaje i
•die. et infra. Slavi Romanos deleverunt, eorumque danas. I niže: Slaveni su uništili Romane i držali nji-
loca tenuerunt, reliqui autem Romani in orae mari- hova mjesta. Preostali su se Romani održali u gra-
timae Oppidis servati, eaque etiamnum tenent, et dovima na morskoj obali i još ih i sad drže, a to su:
sunt ista: Rausij, sada Dubrovnik;
15 Jlausim nunc Ragusium Aspalat, Split;
Aspalathum Spalatum. Tatrangurija, Trogir;
Tetranguria Tragurium. Diodora, Zadar;
Diodora ladera. Arbe, Rab;
Arbe Arbum. Bekla, Krk;
20 Becla Viglia. i Opsara, Osor.
et Opsara Absarus.
Eorumque habitatores in hodiernum usque diem i njihovi se stanovnici sve do danas nazivaju Roma-
nima. I niže u istom poglavlju:
Romani appellantur. et infra eodem capite.
Insulae parvae sunt Dalmatiae subiacentes Bene- Pod Dalmacijom sve do Beneventa gusto leže
25 ventum usque frequentes, plurimaeque, ita ut tempe- vrlo brojni mali otoci, tako da se lađe ondje ne boje
statem illic naves non timeant, ex illarum una est nevremena. Jedan je od njih grad Bekla, drugi Arbe,
Urbs Becla, et alia Arbe, et alia Obsara, et alia rursus treći Obsara, i četvrti opet
Lumbricatum nunc Vergada. Lumbrikat, sada Vrgada.
Quae omnes in hodiernum usque diem inhabitantur, Oni su svi do danas nastanjeni, a ostali su bez sta-
30 reliquae habitatoribus vacuae, desertas Urbes habent, novnika i gradovi su na njima napušteni. Ovo su
quarum haec sunt nomina: njihova imena:
Catautrebeno Katautrebeno
Pisuch nunc Sale. Pisuh, sada Dugi Otok;
Selbo Selua. Selbo, Silba;
35 Suerda nunc Scherda. Sverda, sada Skarda;
Aloep nunc Luibo. Aloep, sada Olib;
Scirdacissa id est Scirda, nunc Scherda Cissa, Skirdacisa, tj. »Skirda«, sada Skarda, i »Cisa«,
nunc Pagus. sada Pag;
Pirotima Pirotima,
40 Meleta Melada. Meleta, Molat;
Estiunez nunc Sestrum. Estiunez, sada Sestrunj.

312 313
 Et aliae complures, quarum nomina ignorantur. Reli- i mnogi drugi čija se imena ne znaju. Ostale pak
qua vero Oppida, quae in Thematis continente a Sćla- gradove na kopnu temata drže već spomenuti Skla-
vis iam dictis tenentur, deserta sunt, et incolas nullos veni, napušteni su i uopće nemaju stanovnika.
1

45 habent. Gore je u prvoj 'knjizi izneseno da su rimske

Romanorum Colonias in Dalmatia ante Diocletia-
num Reipublicae Romanae tempore deductas supra li-
bro 1. relatum est. Dalmatas autem, sicut et caeteros
Imperii Provinciales ab ipsis Barbaris Imperii occupa-
50 toribus Romanos dictos constat, praesertim ubi sedi-
bus fixis Romanos conterminos habebant, nam ipsos
non speciali Provinciae nomine, sed generali Romano-
rum vocabant, qua utplurimum distinctione, auctores
post declinationem Imperii uši sunt, ut a Barbaris dis-
55 tinguerent Provinciales Romani Imperii, ut constat,
de Gallis et Hispanis, et hic de Dalmatis apparet apud
kolonije u Dalmaciji osnovane prije Dioklecijana, u
vrijeme Rimske Republike. Sigurno je da su sami
barbari osvajači Carstva nazivali Dalmatince Roma-
nima, baš kao i ostale provincijalce u Carstvu, oso-
bito gdje su Romani s njima graničili u stalnim obi-
tavalištima. Nisu ih naime nazivali posebnim ime-
nom provincije nego općim rimskim, a tom su se
oznakom ponajviše služili i autori nakon opadanja
Carstva da bi razlučili provincijalce Rimskoga Car-
stva od barbara. To je sigurno za Gale i Hispance, a
ovdje se kod Porfirogeneta vidi i za Dalmatince.
2

Porphirogenitum qui enumerat Civitates et Insulas, On nabraja gradove i otoke koji su zadržali rimsko
quae Romanum vel Dalmaticum nomen retinuerunt,
ili dalmatinsko ime, a njihovi se nazivi ponajviše po-
quarum nomina cum hodiernis, utplurimum conveni-
60 unt, praeter quasdam Insulas, quas nunc diversimode klapaju s današnjima, osim nekih otoka. Danas se
nuncupatas, difficile esset cum Porphirogeniti nomini- drugačije zovu i bilo bi ih teško uskladiti s Porfiro-
3
bus, graece etiam detortis, concordare, tamen inter genetovim imenima, koja su još i grčki iskrivljena.
Occidentales ponendas esse, constat, nam de Orienta- Ipak je sigurno da ih valja staviti među zapadne, jer
libus Insulis Paganorum sive Narentanorum dictis u 36. poglavlju, raspravljajući o istočnim otocima,
65 tractando capite 36. ait, nazvanim paganskim ili neretvanskim, kaže:
Habetque Pagania Urbes habitatas i Paganija ima naseljene gradove,
Mocrum Slave Mocro. Mokrum, slavenski Makar;
Berullia Beruliju,
Ostroch Slave Oštrog. Ostroh slavenski Oštrog;
70 Et Labinetza i Labinec.
Item Insulas magnas Zatim velike otoke:
Unam quae Curcra, jedan se zove Kurkra ili
sive Cuer Latine Corcira, Slave
Karkar. Kuer, latinski »Korkira«,
75 Altera, quae Meleta, sive slavenski Korčula;
Malozeate Latine Melita Slave drugi Meleta ili Malozeate latinski »Meleta«,
Mlit. slavenski Mljet;
Tertiam quae Phara Latine Phara, Slave treći Phara, latinski »Fara«,
Huar. slavenski Hvar;
80 Quartam quae Bratzes Latine Brachia Slave četvrti Braces. . latinski »Brahija«,
Brač. slavenski Brač.
Sed, et aliae praeterea Insulae sunt, quae ad Paganos No ima osim toga i drugih otoka koji ne pripadaju
non pertinent, puta. Paganima, tj.

314 315
 Choara Antonini in itinerario Corra.
85 les Latine Issa, Slave Wis.
Lastobon Stephani Ladesta, Tabulae Peutingeria-
nae Ladestris. latine Laudestina, Slave
Lastouo.
Hae quatuor magnae Insulae Orientales, conti-
90 nenti Paganorum, seu Narentanorum proximiores,
ab ipsis occupatae, in eorundem quoque nomen, simul
cum possessione transivere, et inter Dalmaticas nu-
merari desiere. Issam autem, et Ladestinam cum Cho-
ara ad Paganos, seu Narentanos non pertinuisse Por-
95 phirogenitus ait, ideo Dalmaticum nomen servasse, et
simul cum Adriatici dominio, has quoque Insulas in
alto mari sitas, Romanos retinuisse; harumque Insu-
larum commoditate navigationem Adriatici, et đomi-
nium reliquae Dalmatiae eomtinuasse dicendum est.
100 Ad Civitates ergo continentis ladram scilicet, Tragu-
rium, Spalatum, Ragusium, et Insulas Occidentales,
simul cum Choara Issa et Ladestina ex Orientalibus,
nomen Dalmatarum, vel Latinorum restrictum fuit,
ita ut maxima pars Dalmatiae in Insulis consisteret,
105 deinceps itaque cum Dalmatia nominabitur, eius no-
mine Civitates, ac Insulae praedictae intelligendae
erunt. At Rausina Civitas, quamvis in Regno Dalma-
tiae, de quo tractandum est, inclusa non fuerit, sub
nomine tamen Dalmatiae continebatur; sed sicuti Dal-
lio matia in Orientalem, et Occidentalem divisa, Orienta-
lis Serviorum censebatur, Occidentalis vero Croato-
rum, ita Rausium in Orientali parte situm a caeteris
Dalmatis divisum, ius quoque separatum habuisse,
innuere videtur Porphirogenitus nam ait loco supra
115 /Capite 9./ citato: Salonam transisse Rausium, id est,
loco Salonae, totius antiquae Dalmatiae Metropolis,
Rausium partis Orientalis Dalmatiae maritimae, quae
Graecis parebat in Metropolim successisse, reliqua a
Narentanis occupata, ut idem in Basilii vita, et clari-
120 us Cedrenus declarat.
(Saraceni) /867./ classe armata navium 36 emissa,
multas Dalmatiae Urbes caeperunt, inque Butama,
Rosan, et Decateram inferiorem: ita prospere succe-
dentibus rebus Agareni Rausium quoque (totius)
316
Hoara, u »Antoninovu itinerariju« Kora;
4
es
J latinski »Isa«, slavenski Vis;
i Lastobom. Stjepanova Ladesta, Ladestris »Peutin-
5
gerove karte«, latinski
6
»Laudestina«,
slavenski Lastovo.
Ta čeitirii velika istočna otoka bliža kopnu Paga-
na ili Neiyetwana oni su zauzeli, pa su prešla pod
njihovo iraie ujedno kad i u njihov posjed, te su se
prestala birojiiti među dalmatinske. Porfirogenet ka-
7
že da Vis i L_iastovo s Biševoim nisu pripadali Paga-
8
nima ili rviereetvanima. Valja reći da su zato saču-
vali dalmaitincisko ime i· da su Rimljani zajedno s gos-
podstvom naod Jadranom zadržali i ove otoke smje-
štene na deb<oelom moru, te su zbog pogodnosti tih
otoka nasttaviiili ploviti Jadranom i gospodariti pre-
ostalom Dalmnacijom. Ime Dalmatinaca ili Latina bi-
lo je dakle stiiješnjeno na gradove na kopnu, tj. Za-
dar, Trogim-, SSplit i Dubrovnik, i na zapadne otoke,
zajedno s Bišsevom, Visom i Lastovom od istočnih.
Tako se n.ajweci dio Dalmacije sastojao od otoka.
Kad se stoga i ubuduće bude spominjala Dalmacija,
pod njenirm Ć5e imenom trebati podrazumijevati go-
re spomenuite: gradove i otoke. Dubrovački grad do-
duše nije boio τ uključen u kraljevstvo Dalmaciju o ko-
jem se ima. raspravljati, ali ga je ime Dalmacije ipak
obuhvaćalo». KKako se podjelom Dalmacije na istočnu
i zapadnu iistoiočna smatrala srpskom a zapadna hrvat-
skom, čini se · da Porfirogenet nagoviješta kako je
zbog toga Duttbrovnik imao izdvojen pravni položaj,
smješten u iistcočnom dijelu odijeljeno od ostalih Dal-
matinaca. Kažže naime na gore /u 9. poglavlju/ nave-
denom mjeestuu da je Salona prešla u Rausij,9 tj. da
je Dubrovndk a stupio na mjesto Salone, glavnog grada
cijele stare Daalmacije, kao glavni grad istočnog dije-
la primorsfee IDalmacije koja se pokoravala Grcima,
dok su preoostsalo zauzeli Neretvani. Tako on razjaš-
njava i u »>Bsazilijevu životopisu«,10 a još je jasniji
Cedren:
Odaslawsi naoružano brodovlje od trideset šest
lađa (Arapu) ssu zauzeli mnoge gradove Dalmacije
/867/, i međiu mjima Butamu, Rosu i donju Dekateru.
Kad su se sstvaari tako povoljno odvijale, Agareni su
napali i Ramsijj, glavni grad čitava naroda, i dugo su
317
125 gentis caput aggressi, longo tempore obsederunt, for-
titer urbem defendentibus, qui intus erant.
Ex quibus sicuti Butama, nunc Budua, Rosam, et
inferiorem Civitatem Gatari a Saracenis captas fuisse
apparet, superiori tantum parte Gatari in alto, et prae-
130 rupto monte sita servata; quae cum Rausio tune Ori-
entale Imperium recognoscebant, ita circumquaque
Servios in continenti, et Narentanos in Insulis haben-
tes Rausini, ab iisdem quoque Serviae Principibus
posterioribus temporibus terrarum, et Insularum con-
135 cessiones obtinentes territorium terra, marique dilata-
runt, ut lacobus (Luccari) in eorum Annalibus scri-
bit, quos ex Diocleate Reges Dalmatiae dictos asserit,
quod alii Scriptores non referunt; ideo si quis Serviae
Principum, qui etiam Rasciae dicti fuerunt, genealogi-
140 am, quam Graeci auctores Porphirogenitus loannes
Curopalates Cedrenus, Anna, Comnena, et loannes
Cinnamus ponunt, cum Diocleate conferret, et cum
Scripturis (si quae antiquae supersunt) collationem
f aceret, certiora tradere posset, quam hucusque scrip-
145 ta reperiuntur; neque aliquem diiversitas nominum de-
terreat, nam facile cognoscet Graecos, sua inflexione
Slava nomina graece pronuntiando, diversificasse, et
aliquando quoque in graeca mutasse, quae ex Sciiptu-
rarum collatione conciliari possent.
150 Dalmatia ergo sic in Croatiam, Serviam et ipsam
Dalmatiam distinguebatur.
Caput XV.
QUOMODO CROATIA, CUM ITALIAE REGNO
CAROLO MAGNO, ET POSTERIS
EIUS PARUERIT.
5 Distinctis regionibus, quae Croatiae, Serviae, et
Dalmatiae nomine censerentur, cum Liburniam, et
Dalmatiam Carolo Magno cessisse, exceptis maritimis
Civitatibus, quae Orientali Imperio relictae fuerunt,
Francorum Scriptores referant; ideo breviter narran-
10 dum est, quomodo Carolus Occidentale imperium, et
quam partem Dalmatiae consecutus sit, ut inde aliqua
distinctio finium inter Orientale et Occidentale Impe-
ria adhibeatur, quae alioquin ex iis, quae tradunt
318
ga vremena u
opsjedali, a oni unutra postojano su bra-
nili grad.
Iz toga se vidi da su Arapi zauzeli »Butamu«,
sada Budvu, Risan i kotorski donji grad, a sačuvao
se samo gornji dio Kotora smješten na visokom i str-
mom brdu. Oni su tada zajedno s Dubrovnikom pri-
znavali Istočno Carstvo. Dubrovčani su na kopnu sa
svih strana imali Srbe, a na otocima Neretvane, i υ
kasnije su vrijeme od istih srpskih vladara dobivalij
ustupke u zemlji i otocima, pa su proširili svoje po
dručje
12
i na kopnu i na moru. Tako piše Jakov Luka-
rić13 u njihovim »Analima«, gdje prema Dukljani-
nu spominje da su oni bili nazvani kraljevima Dal-
macije, što drugi pisci ne iznose. Ako bi stoga tko s
Dukljaninom uspoređivao genealogiju srpskih vla-
dara koji su se nazivali i raškima 14
kakvu uspostav-15
ljaju grčki16
autori Porfirogenet,
17
Ivan Kuropalat,
18
Cedren, Ana Komnena i Ivan Cinam, i vršio
usporedbu s ispravama (ako je koja stara sačuvana),
mogao bi pisati nešto pouzdanije nego što se može
naći napisano sve do sada. I neka nikoga ne plaši
raznolikost imena, jer će lako raspoznati da su Grci
izmijenili slavenska imena svojom sklonidbom i grč-
kim izgovorom, pa su ih ponekad čak i preobrazili u
grčka. To se usporedbom s ispravama lako može us-
kladiti.
Tako se dakle Dalmacija razlučivala na Hrvat-
sku, Srbiju i samu Dalmaciju.
XV poglavlje
KAKO SE HRVATSKA S ITALSKIM
KRALJEVSTVOM POKORILA KARLU
VELIKOM I NJEGOVIM POTOMCIMA
Franački pisci izvješćuju da su Liburnija i Dal-
macija dopale Karlu Velikome, asim primorskih gra-
dova koji su bili ostavljeni Istočnom Carstvu. Razlu-
čivši pokrajine koje su se navodile pod imenima Hr-
vatske, Srbije i Dalmacije, valja zbog toga ukratko
ispripovjediti kako je Karlo zadobio Zapadno Car-
stvo i koji je dio Dalmacije zadobio, da bi se prema
tome moglo provesti nekakvo razgraničenje između
Istočnog i Zapadnog Carstva, koje se inače jedva
319
 auctores, percipi vix potest. Longobardi enim in dies
15 per Italiam se dilatantes, varia loca Imperii occupa-
bant, tandem capta /752./ Ravenna Graecos prorsus ex
Occidental! parte Italiae expellentes, socordia Chilpe-
rici Regis Francorum invitati, iam Romae imminentes,
ipsam obsederunt; sed quum ad Pipinum Francorum
20 dominium deductum fuisset, is Summi Pontificis, et
Romanorum protectione suscepta, Longobardos /753./
compressit, et Exarcatum, Pentapolimque cedere coe-
git, at cum Desiderius ultimus Longobardorum Rex,
Romanos et Pontificem infestaret, Carolus postea dic-
25 tuš Magnus, eo capto, Italiam Langobardicam (quod
diu Franci desiderarant) Galliarum, et Germaniae do-
minio iunxit, deinde Avares, Pannonias possidentes,
post octenne bellum domuit, et quamvis nullus Fran-
corum Scriptor exprimat, quomodo Dalmatiam,
30 quamve eius partem acquisiverit Carolus, tamen
Eginhardus in Annalibus tradit.
709. Dimisso (Summo Pontifice) Rex paucos dies
ibidem moratus (id est Aquisgrani) Legatum Michaelis
de Sicilia, nomine Danielem, ad se missum absolvit:
35 accepit etiam triste nuncium de Gerholdi et Erici
interitu, quorum alter Gerholdus videlicet, Bavariae
Praefectus commisso cum Hunnis praelio, cecidit,
alter vero id est Ericus post multa praelia, et insignes
victorias, apud Tarsaticam Liburniae Civitatem, insi-
40 diis Oppidanorum interceptus, atque interjectus est.
Ex quibus coniectari licet, Carolum Liburniam
quoque simul cum Pannoniis acquisivisse, eandemque
ab Erico, Foroiulii Ducis titulo, simul cum Istria, cae-
terisque circumiacentibus Slavicis regionibus rectam:
45 quum illae Tarsaticensium Liburnorum insidiae in
Ericum Ducem, iam eis Praefectum, perpetratae dići
debeant: ad quas vindicandas /Sigonius 800./ ipse Ca-
rolus in Italiam digressus recto itinere Liburniam
properavit, ibi nex Henrici, merito sumpto de Tarsa-
50 ticensibus supplicio vindicata, Cadalocus Dux Foroiu-
liensibus datus Carolumque tune, uti Dominum, et lu-
dicem, de sontibus Tarsaticensibus supplicium sump-
sisse, non uti inimicum iniuriam ultum dicendum est.
Cum ergo totum fere Occidentale Imperium posside-
55 ret, Ohristianamque fidem per Germaniam et Panno-
nias late propagasset, merito Occidentalis Imperii,
320
može shvatiti iz onoga što pišu autori. Šireći se na-
ime stalno Italijom, Langobardi su zauzimali razli-
čita mjesta Carstva i napokon su uzevši Ravenu /752/
potpuno izbacili Gnke iz zapadnog dijela Italije. Na-
vedeni mlitavošću franačkog kralja Hilperika već su
prijetili Rimu i opsjeli ga. No kad je vlast u Franaka
prešla na Pipina, on je preuzeo zaštitu pape i Rim-
ljana, pritijesnio Langobarde /753/ i prisilio ih da
ustupe Egzarhat i Pentapol. Kad je posljednji lango-
bardski kralj Deziderije napao Rimljane i papu, za-
robio ga je Karlo kasnije nazvan Velikim i pridodao
langobardsku Italiju vlasti nad Francuskom i Nje-
mačkom. (To su Franci dugo željeli.) Zatim je nakon
osmogodišnjeg rata ukrotio Avare koji su posjedo-
vali Panonije. Nijedan franački pisac doduše ne kaže
kako je Karlo stekao Dalmaciju ili koji je njen dio
stekao, ali Einhard ipak piše u »Analima«:
1
709. Otpustivši (papu) kralj je ondje (u Aache-
nu) proboravio nekoliko dana i otpustio poslanika po
imenu Danijela kojeg mu je uputio Mihael sa Sicili-
je. Primio je također tužnu vijest o pogibiji Gerolda
i Erika. Jedan je od njih, Gerold, prefekt Bavarije,
pao u boju što ga je zametnuo s Hunima, a drugoga
su, Erika, poslije mnogih bitaka i znamenitih pobje-
da uhvatili u zasjedu i ubili građani kod Tarsatike,
grada u Liburniji.2
Slobodno je prema ovome pretpostaviti da je
Karlo zajedno s Panonijama stekao i Liburniju i da
je njome zajedno s Istrom i okolnim slavenskim po-
dručjima Erik upravljao s našlovom furlanskog gro-
fa. Mora se naime reći da su Libumi Tarsatičani onu
zasjedu skovali protiv grofa Erika već kao protiv
svoga upravitelja. Da bi se za nju osvetio, sam se /po-
Sigoniju 800. godine/3 Karlo spustio u Italiju i rav-
nim putem pohitao u Liburniju. Ondje je osvećeno
Henrikovo ubojstvo, pošto su Tarsatičani s pravom
kažnjeni, a Frijulijcima je za vojvodu dan Kadaloh.
Valja reći da je tada Karlo kaznio krivce Tarsatičane
kao gospodar i sudac, a ne da se kao neprijatelj osve-
tio za nasilje. Kako je dakle posjedovao gotovo čitavo
Zapadno Carstvo i nadaleko je po Njemačkoj i Pa-
nonijama širio kršćansku vjeru, s pravom je od pape
i rimskog naroda zadobio naslove »zapadnog cara« i
321
 magnique titulos a Summo Pontifice, populoque Ro-
mano consecutus /801./ est: Haec de Liburnia memo-
rantur, quae de Croatia intelligi debere infra patebit,
60 sed, quid de Dalmatia circa ea tempora evenerit in-
quirendum est: referunt enim iidem Annales. /Egin-
hardus/
806. Stotim post Natalem Domini venerunt Wil-
larius et Beatus Duces Venetiae, nec non Paulus la-
65 derae, atque Donatus eiusdem Civitatis Episcopus, Le-
gati Dalmatarum ad praesentiam Imperatoris cum
magnis đoniš item paulo post Classis a Nicephoro Im-
peratore, cui Niceta Patritius praeerat ad recupe-
randam Dalmatiam mittitur.
70 Deinde Carolum Imperium inter filios divisisse,
testamentumque condidisse referunt, in quo reliquit
Ludovico Galliam, Carolo Germaniam, Pipino /Testa-
mentum Caroli Magni/ autem.
Italiam vero, quae Longobardia dicitur, et Boio-
75 ariam sicut Tassilo tenuit, exeptis duabus villis,
quarum nomina sunt, Ingolvestat, et Lutrahahof, quas
nos quondam Tassiloni beneficavimus, et pertinent ad
pagum, qui dicitur Northgowe, et de Alemannia par-
tem, quae in Australi Ripa Danubii fluminis est, et de
80 ipso flumine Danubii currente limite usque ad Rhe-
num fluvium, sursum ve.ro usque ad Alpes, quidquid
intra hos terminos fuerit, et ad Meridiem, vel Orien-
tem respicit, una cum Ducatu Curiensi et Pago Bur-
gorum Pipino dilecto filio nostro.
85 Hic de Dalmatia ne verbum quidem, sed neque
Pannonias nominat, quas in ditionem suam Carolum
redegisse ex supradictis constat, ideo sub generalitate
illa.
Et quidquid intra hos terminos fuerit, et ad Me-
90 ridiem, vel Orientem respicit.
Pannonias, et si quid in Dalmatia habuit Carolus
comprehendi debere, censendum est: scribit enim
idem Eginhardus in eius vita.
Post quam (id est Germaniam) utramque Panno-
niam, et oppositam in altera Danubii ripa Daciam, Hi-
96
striam quoque, et Liburniam, atque Dalmatiam, ex-
ceptis maritimis Civitatibus, quas ob amicitiam, et
iunctum cum eo joedus Constantinopolitano impera-
tori habere permisit.
322
»Velikoga« /801/.4 To se spominje o Liburniji, a niže
će biti jasno da se pod time mora podrazumijevati
Hrvatska. No valja ispitati što se otprilike u ono vri-
jeme dogodilo s Dalmacijom. Isti naime »Anali« /Ein-
hard/ izvješćuju:
806. Odmah poslije Božića došli su vojvode Ve-
necije Vilarije i Beat, a isto tako i Pavao vojvoda
Jadere i biskup istoga grada Donat, s velikim daro-
vima, kao izaslanici Dalmatinaca Caru. Zatim nešto
kasnije: Car Nicefor pošalje mornaricu da povrati
Dalmaciju. Na čelu joj je bio patricij Niceta.5
Izvješćuju zatim da je Karlo podijelio carstvo
među sinove i sastavio oporuku u kojoj je Ludoviku
ostavio Francusku, Karlu Njemačku, a Pipinu /»Opo-
ruka Karla Velikog«/:
Našemu pak ljubljenom sinu Pipinu Italiju koja
se naziva Longobardijom i Bojoariju kako ju je dr-
žao Tasilon, osim dvaju imanja čija su imena Ingol-
vestat i Lutrahahof; nekoć srno ih dali u beneficij
Tasilonu, a pripadaju okrugu koji se zove Northgau.
Također dio Alemanije na istočnoj obali rijeke Du-
nava, i sve što je unutar granice koja teče od same
rijeke Dunava do rijeke Rajne i gore do Alpa i što
gleda na jug ili istok, zajedno s kurijskim vojvod-
stvom i okrugom Burgova.6
Ovdje ni riječi o Dalmaciji, ali ne spominje niti
Panonije, za koje je prema gore rečenom sigurno da
ih je Karlo doveo pod svoju vlast. Zato valja sma-
trati da onim uopćavanjem
i sve što je unutar granice ...isto gleda na Jjug
J
ili istok
moraju biti obuhvaćene Panonije i što je Karlo
imao u Dalmaciji. Isti naime Einhard piše u njegovu
»Životopisu«:
nafcon nje (tj. Njemačke) obje Panonije i Daciju
na suprotnoj obali Dunava, također Histriju i Libur-
niju, i Dalmaciju osim primorskih gradova. Njih je
dozvolio držati konstantinopolitanskom caru zbog
prijateljstva i saveza što ga je s njime sklopio.7
Iz toga se doduše vidi da je Karlo protegnuo
vlast u Dalmaciji, ali nijedan franački pisac ne piše
323
100 Ex quibus, sicuti Carolum in Dalmatia dominium
extendisse apparet: Ita quam partem ipse habuerit, et
quam Nicephoro, ob i-nitum foedus permiserit, nullus
Francorum Scriptorum tradit. Graeci autem de hac
Imperiorum divisione: f iniumque distinctione, never-
105 bum quidem scribere dignati sunt: Ideo cum a Franci-
cis Scriptoribus Ludovico Pio f ilio, et successore Caro-
li, Imperante, de finibus quaedam controversiae refe-
ramtur, promendae sunt, ut ex iis coniecturae suman-
tur, quae aliunde haberi non possunt; pro quarum di-
110 lucidatione observandum est Eginhardum, et ex eo
Sigonium nominare Provincias eo modo, quo ponuntur
a Claudio Ptolomaeo Monarchiae tempore: ita ut sub
Pannoniae, Liburniae, et Dalmatiae nominiibus totum
Illyricum, quod diviso Imperio, Occidentale dictum
115 fuit, exceptis Noricis comprehendatur. Ideo Pannoni-
as pro Pannoniis Abaribus ereptis, siinul cum Savia a
Slaviš vel Croatis tunc possessa sumi debere constet:
simili modo Liburniam pro ea parte Dalmatiae Occi-
dentali a Croatis occupata. De Dalmatia autem sicuti
120 eam partem, quam Croati cum Liburnia occupaverant,
simul cum reliqua Croatia Carolum subegisse censen-
dum est, ita illa exceptio Civitatum maritimarum de
Civitatibus continentis Dalmatiae, scilicet ladra, Tra-
gurio, et Spalato, Croatis conterminis, quae cum Insu-
125 lis Dalmatiae nomen retinebant, intelligenda est: qua
distinctione adhibita, clara evadumt verba supra alle-
gata Eginhardi in Vita Caroli Magni. sicut, et ea, quae
in Annalibus anno 806. de Paulo ladrae Duce, et Do-
nato eiusdem Civitatis EpiscOipo, LegatiB Dalmatarum
130 refert: Nain Graecorum viribus maritimis in Adriatico
in dies decrescentibus, splendore potentiae Caroli in-
vitati Dalmatae, Croatorumque freti vicinitate, ac Ve-
netorum amicitia, ad Francorum protectionem confu-
gerunt, sed adveniente Classe Nicephori, sub Graeco-
135 rum dominium iterum redire coacti fuerunt. Pace de-
inde inter Francos et Graecos secuta, foedus inter Im-
peria ictum fuit, et Dalmatia simul cum Adriatici do-
mino Orientali relicta; Occidentali vero ea pars Dal-
matiae, quae a Croatis occupata Croatia tune diceba-
140 tur, cum caeteris, ut Eginhardus refert, assignata fuit;
ex quibus fines inter imperia in Dalmatia maritima
facile distinguuntur, in mediterraneis autem, eam
324
koji je dio držao sam, a koji je zbog sklopljena save-
za prepustio Niceforu. Grci se pak iniisu udostojili
napisati ni riječi o toj podjeli Carstava i o razgrani-
čenju. Franački pisci izvješćuju o nekim sporovima
oko granica za vladavine Ludovika Pobožnog, Kar-
lova sina i nasljednika. Njih valja izložiti da se oda-
tle dobiju pretpostavke koje se ne mogu izvesti
odrugud. Da bi one se rasvijetlile, valja uzeti u obzir
da Einhard i prema njemu Sigonio imenuju provin-
cije onako kako ih je stavio Klaudije Ptolemej u do-
ba Carstva: imenima Panonije, Liburnije i Dalma-
cije obuhvaćen je čitav Ilirik koji je poslije podjele
Carstva nazvan Zapadnim, osim Norika.8 Sigurno je
stoga da se Panonije moraju uzimati kao Panonije
koje BU preotete Avarima zajedno sa Savijom koju su
tada posjedovali Slaveni ili Hrvati, a slično se tome
Liburnija mora uzimati za onaj dio zapadne Dalma-
cije koji su zauzeli Hrvati. Valja smatrati da je Kar-
lo zajedno s ostalom Hrvatskom podvrgnuo onaj dio
Dalmacije koji su Hrvati bili zauzeli zajedno s Li-
burnijom, a onim izuzećem primorskih gradova tre-
ba podrazumijevati gradove ina dalmatinskom kop-
nu, tj. Zadar, Trogir i Split koji ;su graničili s Hrva-
tima i zajedno s otocima zadržavali ime Dalmacije.
Kad se provede takvo razgraničenje, postaju jasne
gore navedene Einhardove riječi iz »Životopisa Kar-
la Velikog«, a isto tako i ono što iznosi u »Analima«
806. godine o poslanicima Dalmatinaca, knezu Zadra
Pavlu i biskupu istoga grada Donatu.9 Kako su na-
ime grčke pomorske snage u Jadranu iz dana u dan
opadale, Dalmatinci su se utekli zaštiti Franaka, na-
vedeni sjajem Karlove moći i oslanjajući se na bli-
zinu Hrvata i prijateljstvo Mlečana. No kad je došla
Niceforova mornarica, bili su se prinuđeni opet vra-
titi pod grčko gospodstvo. Uslijedio je zatim mir iz-
među Franaka i Grka, među Carstvima je bio sklop-
ljen savez, i Dalmacija je zajedno s gospodstvom
nad Jadranom ostavljena Istočnomu. Zapadnom je
pak, kako izvješćuje Einhard, s ostalim bio dodije-
ljen onaj dio Dalmacije koji su zauzeli Hrvati, pa se
tada nazivao Hrvatskom.10 Po tome se lako razluču-
325
 partem Saviae Sirmiensis agri Danubio proximam ip-
sique Serviae mediante Savo flumine conterminam,
145 quae a Slaviš Croatis occupata, Slavonia vocabatur
Francis paruisse, argui debet, cum etiam ultra Danu-
bium in Dacia Francorum dominium extensum Egin-
hardus /In Vita Caroli Magni/ memoret, et eo magis
quod posterioribus temporibus, eadem regio a Grae-
150 cis Francohorion nuncttpata /Nicetas in loanne Com-
neno/ reperitur, in qua Civitas quoque Francorum no-
men tulit, Francavilla /Albertus Aquensis/ dicta, quae
regionem Francorum significant, et eis subditam fu-
isse, ab iisdemque noonen sumpsisse confirmant, sicut
155 ex adverso (Belgradum) ad confluentem Savi, et Da-
nubii in Servia positum, a Latinis Alba Graeca nun-
cupatum (ab Ungaris vero Alba Bulgarica dictum
(quod falso pro Tauruno sumitur, cum Taurunum tri-
bus miliaribus a confluente occidentem versus ponant
160 Tabulae Peutingerianae)), Graecis paruisse, cum Ser-
via arguit, terminum ergo in mediterraneis inter
Francos et Graecos eundem fuisse, qui inter Croatos,
et Servios concludendum est, scilicet Savum flumen.
Quinam autem fines inter Croatos, et Servios citra
Savum fuerint in Dalmatia mediterranea incertum
est, nam sicuti Porphirogenitus Bosnam esse agrum
Serviae scribit, ita Bosnam in Servia inclusam, Orien-
tali Imperio paruisse dicendum est; Sed Bosnae termi-
nos antiquos arctiores hodiernis in capite đe Bosna in-
170 fra ostenđetur, tamen fines eius, prout de re incerta
investigari omittentur, ne tot coniecturis Lector iam
fessus, taedio opprimatur. Hac distinctione finium in-
ter Francos et Graecos adhibita, facilius intelligun-
tur, quae Francici Scriptores tempore Ludovici Pii re-
175 ferunt.
Eginhardus in Annalibus Ludovici Pii vitae Scrip-
tor
815.
815.
(Padeburnae) bi ad eum Omnis populus ad Impe-
180 omnes Orientalium Sela- ratorem in generali con-
vorum primores, et Lega- ventu ad locum qui diči-
ti venerunt. tur Patrisburna convene-
326
ju granice među Carstvima u primorskoj Dalmaciji.
Mora biti dokazano da se u unutrašnjosti Francima
pokoravao onaj dio sirmijskog zemljišta u Saviji koji
je najbliže Dunavu i koji na rijeci Savi međaši sa
samom Srbijom, a zauzeli su ga Slaveni Hrvati, pa
se nazivao Slavonijom. Einhard naime spominje /u
»Životopisu Karla Velikog«/ da se franačko gospod-
stvo prostiralo čak i preko rijeke Dunava u Daciji,
11
i to više što se kasnije nalazi da Grci isto područje
nazivaju »Frankohorij« /Niceta u »Ivanu Komne-
12
nu«/, a i grad je u njemu nazvan »Frankavila« /Al-
13
bert iz Aixa/ nosio franačko ime. To označava fra-
načko područje i potvrđuje da im je bilo podložno i
prema njima uzelo ime. Isto tako Beograd smješten
nasuprot u Srbiji kod ušća Save u Dunav dokazuje
da se zajedno sa Srbijom pokoravao Grcima, jer ga
Latini zovu »Grčka Alba«, Ugri pak »Bugarska Al-
ba«. (Pogrešno se uzima kao Taurun, jer »Peutinge-
rove karte« stavljaju Taurun tri milje zapadnije od
14
ušća). Valja dakle zaključiti da je u unutrašnjosti
granica između Franaka i Grka bila ista kao i izme-
đu Hrvata i Srba s ove strane u kopnenoj Dalmaciji.
Porfirogenet piše da je Boisna srpsko zemljište, pa
valja reći da se Bosna uključena u Srbiju pokoravala
Istočnom Carstvu.15 Niže će se u poglavlju o Bosni
pokazati da su drevne međe Bosne bile uže od današ-
njih, no istraživanje o njenim granicama, kao o nesi-
gurnu predmetu, ipak će biti propušteno da se čitalac
već umoran od toliko pretpostavki ne bi dosađivao.
Kad se provede ovakvo razgraničenje između Frana-
ka i Grka, lakše se razumije ono o čemu u vrijeme
Ludo vika Pobožnog izvješćuju franački pisci:
Einhard u »Analima«16 Pisac »Životopisa Ludo-
vika Pobožnog«17
815. 815.
Ondje (u Paderbonu) su Sav se narod okupio
k njemu došli svi prvaci k Caru na općem saboru
i poslanici istočnih kod mjesta koje se zove
Slavena. Patrisburna. Na to su
327
 rat, quo in loco Principe« mjesto došli svi prvaci
Sclavorum Orientalium i uglednici istočnih
185 omnes Primoresque vene- Slavena.
runt.
817. 817.
817. 817. Kad je došao u Akvisgran, Boraveći u dvoru u
Cum pervenisset Aquis- Aquisgrani commorans Car je primio izaslanika Akvisgranu primio je
grcmi Imperator Legatum Palatio ad se venientem cara Leona imenom poslanika konstantino-
190 Leonis Imperatoris de missum suscepit Leonis Nicefora koji je iz politanskog cara Leona
Constantinopoli pro Dal- Constantinopolitani Im- Konstatinopola poslan imenom Nicefora koji
matarum causa missum, peratoris nomine Nice- po predmetu Dalmati- je došao k njemu.
Nicephorum nomine, sus- phorum; Legatio autem naca. Zapovijedio Poslanstvo je pak osim
cepit, quem etiam quia excepta amicitia, et socie- mu je neka čeka o prijateljstvu i
195 Cadolach, ad quem illo- tate, erat de finibus Dal- dolazak Kadolaha savezništvu bilo i o
rum confinium cura per- matarum, Romanorum, et čija je dužnost bila briga granicama između
tinebat, non aderat, et ta- Sclavorum, et quia nec hi 0 onim granicama, jer Dalmatinaca, Romana i
men brevi venturus puta- praesentes erant, nec nije bio prisutan, a Sklavena. Kako nisu
batur adventumillius ius- Chadalo finium Praefec- smatralo se da će bili prisutni niti oni,
200 sit operiri. Quo veniente tus neque sine illis haec doskora doći. Kad je niti prefekt granica
ratio inter eum, et Lega- dirimi poterant, missus stigao, održana je Hadalo, niti se to bez
tum Imperatoris de quae- est in Dalmatiam ad haec rasprava između njega i njih moglo razriješiti,
stionibus, quas idem de- pacijicanda, et compo- Careva poslanika o u Dalmaciju je s prvakom
tulit, habita est, et quia nenda Albigarius cum zahtjevima koje je taj onih krajeva Hadalom
205 res ađ plurimos, et Ro- Chadalo eorundem fini- donio. Kako se spor poslan Albigarije da to
manos, et Sclavos perti- um Principe. ticao mnogih, i Romana smiri i sredi.
nebat, neque, sine illorum 1 Sklavena, i nije
praesentia finiri posse vi- izgledalo da bi se mogao
debatur in loco decernen- dokončati bez njihove
210 da differtur, missusqe ad prisutnosti, odložen je
hoc cum Cadolach, et da se presudi na licu
praedicto Legato in Dal- mjesta. U tu je svrhu s
matiam Albigarius Unro- Kadolahom i
chi Nepos. spomenutim izaslanikom
u Dalmaciju poslan
Unrohov nećak16
21:5 Orientales Slavos eas regiones incoluisse necesse
Albigarije.
est, quae Francorum Imperio Orientales fuere, et ad
differentiam Septentrionalium Slavorum, mariš Bal- Istočni Slaveni nužno su stanovnici onih kra-
thici accolarum, ab Us Orientales dictos, inter quos jeva koji su bili s istoka Carstvu Franaka, i oni su ih
Croatos fuisse oportet, ex quo Croatos cum caeteris nazivali istočnima za razliku od sjevernih Slavena,
220 Nationibus Slavicis generali vocabulo Slavorum a stanovnika uz Baltičko more. Među njima su mora-
Francis nuncupatos confirmatur; Cadolach autem ad li biti i Hrvati, čime se potvrđuje da su ih Franci za-
finium controversiain vocatum (quem Ducem FOTO- jedno s ostalim slavenskim narodima nazivali općim

328 329
 iulii fuisse, armo sequenti patebit) et ad ipsam diri-
mendam missum concordes Eginhardus et vitae
Scriptor referunt.
Controversia autem erat in Dalmatia antiquo mo-
do sumpta a Francicis Scriptoribus (ut supra observa-
tum fuit) inter Slavos, et Romanos, ut Eginhardus id
est, inter Croatos Duci Foroiuliensi, et Romanos Im-
perio Orientali subditos, qui Romani ab auctore vitae
in Dalmatas et Romanos distinguuntur, id est in
Dalmatas proprie dictos, et Serblos partem Dalmatiae
Orientalem possidentes Romano Imperio Orientali
subditos, ac ob id Romanos dictos, et tune inter Dal-
matas, et Servios Orientali ex una parte, et Croatos
Occidentali Imperio subditos ex altera, amicabiliter
terminos statutos concludi debet: referunt deinde
Uđem.
Eginhardus 818. Vitae Scriptor 818.
imenom Slavena. Einhard i Životopisac složno izvje-
šćuju da je Kadaloh pozvan ik parnici o granicama i
da je poslan da je razriješi.19 (Za njega će se u zapi-
su o slijedećoj godini pokazati da je bio furlanski
markgrof.)
Parnica je pak bila u Dalmaciji koju franački
pisci uzimaju na stari način (kako je gore bilo raz-
motreno), između Slavena i Romana, kako veli Ein-
hard,20 to jest između Hrvata podanika furlanskog
markgrofa i Romana podanika Istočnog Carstva. Te
Romane Životopisac21 razlučuje na Dalmatince i Ro-
mane, to jest na Dalmatince u pravom smislu riječi
i na Srbe koji su kao posjednici istočnog dijela Dal-
macije i podanici Istočnog Rimskog Carstva bili naz-
vani Romanima. Mora se zaključiti da su tada prija-
teljski utvrđene međe između Dalmatinaca i Srba,
podanika Istočnog Carstva s jedne strane, i Hrvata,
podanika Zapadnog Carstva s druge. Isti zatim iz-
vješćuju:

(Harastalli) erant ibi, et
aliarum nationum legati
Abotritorum videlicet ac
Bornae Ducis Guduscano-
rum, et Timotianorum, qui
nuper a Bulgarorum so-
cietate desciverant, et ad
fines nostros se contule-
rant; simul, et Lindewiti
Ducis Pannoniae inferi-
oris, qui res novas moli-
ens, Cadolaum comitem,
et Marchiae Foroiulii
Praefectum crudelitatis
accusare conabatur, qui-
255 bus ibi auditis, atque di-
missis in Aquisgranum ad
hybernandum profectus
est.
Praeterea aliarum Nati-
onum missi aderant Abo-
dritorum videlicet et Co-
duscanorum, et Timoti-
anorum, qui Bulgarum
societate relicta, nostris
se nuper sociaverunt: sed,
et Leuteviti rectoris infe-
rioris Pannoniae missi
ibidem aderant, accusan-
tes Cadalum falso, ut post
patuit, eo quod immani-
tas illius importabilis ši-
bi foret, quibus auditis
compositis, ac dimissis, in
eodem Palatio Imperator
secundum suam dispositi-
onem ad hiemandum se
contulit.
Einhard22 za 818. godinu
Bijahu ondje (u Hersta-
llu) i poslanici drugih
naroda, tj. Abotrita, Bo-
rne, vojvode Guduska-
nd, i Timotijana koji su
se nedavno otcijepili iz
saveza s Bugarima i
smjestili se kod naših
granica, a ujedno i voj-
vode donje Panonije Lin-
devita. Snujući prevrat,
on je kušao zbog okrut-
nosti optužiti grofa Ka-
dolaja, prefekta forujulij-
ske marke. Saslušavši ih
ondje i otpustivši, otišao
je na zimovanje u Akvis-
gran.
Životopisac28 za 818. go-
dinu
Osim toga su bili prisut-
ni poslanici drugih naro-
da, tj. Abodritd, Kodus-
kana i Timotijana, koji
su nedavno ostavili sa-
vez s Bugarima i pridru-
žili se našima. No ondje
su bili prisutni i izasla-
nici upravitelja donje
Panonije Leutevita. Op-
tuživali su Kadala, lažno
— kako se poslije poka-
zalo — da im je njego-
va strogost nepodnošlji-
va. Car ih je saslušao,
primirio i otpustio, te se
u istoj palači prema svo-
me planu smjestio na zi-
movanje.

330 331
 819.
260 (relata rabellione
Lindeviti)
Borna vero Dux Dalma-
tiae cum magnis copiis ad
Colapium fluvium Linde-
265 vito ad se venienti occu-
rens, in prima congressi-
one a Guduscanis deseri-
tur: auxilio tamen Prae-
torianorum suorum pro-
270 tectus, evasit; periit in eo
praelio Dragomosus socer
Lindeviti, qui in exordio
defectionis relicto gene-
ro, Bornae se coniunxe-
275 rat. Guduscani domum
regressi, iterum a Borna
subiguntur. At Lindewi-
tus occasionem nactus,
cum valida manu, mense
280 Decembri, Dalmatiam in-
gressus, ferro et igne
eandem devastat; cui cum
Borna se penitus impa-
rem respiceret, omnia sua
2β5 Castella inclusit, et ipse
cum delecta manu nunc
a tergo, nunc a latere in-
sistens, Lindewiti copias
noctu, et interdiu ubi-
290 cumque poterat, lacera-
vit, neque eum in sua
Provincia impune versari
permisit, ad extremum
gravi damno affectum,
295 regione cogit excedere tri-
bus hominum millibus de
exercitu illius interfectis,
et trecentis, vel eo ampli-
us Caballis captis, prae-
300 ter Sarcinas, et spolia
332
819. za 819. godinu za 819. godinu
(relata rebellione) (izvijestivši o Ljude vito- (izvijestivši o buni)
voj buni)
Fugatus a Baldrico Lin- Borna pak, vojvoda Dal- Pošto ga je Baldrih na-
devitus Bornae occurrit macije, pode s velikim tjerao u bijeg, Lindevit
Dalmatiae Dud ad Cala- četama k rijeci Kolapij u dođe u susret vojvodi
pium fluvium consistenti: susret Lindevitu koji je Dalmacije Borni koji je
sed Borna Guduscanorum dolazio k njemu i u pr- stajao kod rijeke Kalapi-
perfidia, an timore deser- vom ga sukobu napuste ja. Bornu su napustili
tus incertum, suorum ta- Guduskani. Ipak se spa- Guduskani, nije sigurno
men adiutus auxilio do- sio uz zaštitu i pomoć da li zbog nevjere ili iz
mestico, discrimen immi- svoje osobne straže. U straha, no on je ipak uz
nens tutus evasit: sed et toj je bici poginuo Lin- pomoć svojih domaćih
desertoressuosposteasub- devitov tast Dragomos, sigurno izbjegao opas-
egit: Interea Lindevitus koji je ostavio zeta na nost koja je prijetila, a i
sequenti hyeme iterum početku otpadništva i svoje je izdajice poslije
ingressus, cuncta popu- pripojio se Borni. Gudu- podvrgnuo. Međutim je
lari nititur ferro, quae skani se vratiše kućama, Lindevit slijedeće zime
animata erant perimens, i Borna ih opet podvr- opet ušao i trudio se da
inanimata vero igni con- gne. Lindevit pak ugrabi sve opustoši, koljući ma-
trahens. Cuius vi quum priliku i ude u mjesecu čem sve živo i sažižući
Borna obviare nequiret, prosincu sa snažnom če- ognjem neživo. Kako se
astu viam nocendi quae- tom u Dalmaciju, te je Borna nije mogao su-
sivit; neque enim aper- pustoši ognjem i ma- protstaviti njegovoj sili,
tum ei bellum indixit, sed čem. Borna je uviđao da lukavštinom je potražio
improvisis irruptionibus, mu je potpuno nedoras- put da mu naškodi. Ni-
adeo, et illum, et exerci- tao, pa je zatvorio sve je mu naime otvoreno
tum eius protrivit, ut svoje utvrde, a sam je navijestio rat nego je ne-
puderet, et poeniteret pristajao za njim s oda- nadanim napadima tako
eum talia molitum; nam branom četom, sad s le- šatro i njega i njegovu
tribus millibus interfec- đa sad s boka, i uništa- vojsku da se stidio i ka-
tis, de illius exercitu, vao Lindevitove čete no- jao što je tako nešto za-
equisque ac varia šibi su- ću i danju gdje je god snovao. Pobio je naime
pellectile plurima direp- mogao. Nije mu dozvo- tri tisuće iz njegove voj-
ta, regione sua eum ex- lio da se nekažnjeno kre- ske, ugrabio mu konje i
cedere compulit. Quae će njegovom pokrajinom različitu mnogobrojnu o-
cuncta Imperator Aquis nego ga je prinudio da premu, te ga natjerao da
consistens laetus audivit. iziđe iz tog područja do iziđe iz njegova podru-
krajnosti oslabljen teš- čja. Sve je to Car bora-
kim gubicima. Pobio je veći u Akvama veselo
tri tisuće ljudi iz njego- saslušao.
ve vojske, a osim prtlja-
333
 diversi generis direpta,
quae qualiter gesta ju-
erint, per Legatos suos
Imperatori nunciare cu-
305 ravit.
Ex quibus Ducern Bornam cum suis Guduscanis, et
Timotianis a Bulgaris ad Francos descivisse, simul cum
Abodritis constat: Abodritos autem Daciam prope
Danubium conterminos Bulgaris transdanubianis in-
3io coluisse infra /824./ patebit: Guduscanos vero, et Ti-
motianos citra Danubium in Moesia superiori fuisse:
nam Timacum inter Civitates eiusdem Provinciae re-
censet Ptolomaeus et Plinius *Trimachos populos, Ti-
machumque flumen ibidem ponit: hodieque Timozani
315 vocantur, qui ad flumina Timoch dicta haibitant, quo-
rum alter maior, alter ininor dicitur, hicque in alterum
influens, simul ambo uno nomine in Danubium se
exonerant: de hisque fluminibus intelligi debet Ta-
bula Peutingeriana, in qua inter Naissum, et Rati-
320 ariam Timacum maius et Timacum minus 10. millia
passuum inter se distantia loca ponuntur, cum in
eadem via haec duo flumina hoc eodem spatio invi-
cem distent; exindeque patet in Pliniano Codice pro
Trimachi Timachi legendum esse: Guduscanorum
325 autem vestigia servantur in vico Gudusca dicto, et
ad flumen (Mlauna) sito, qui in amnem Moravam
maiorem, sive Bulgaricam dictam ex Orientali parte
influit. Horum autem Guduscanorum, et Timociano-
rum Ducem Bornam a Francis Dalmatiae Ducem con-
330 stitutum Liburniam quoque, sive occidentalem par-
tem Dalmatiae Croatiam dictam rexisse ex eisdem
Scriptoribus constat.
Eginhardus 821. Vitae Scriptor 821.
Interea Borna Dux Dal- Inter haec Borna vita pri-
335 matiae, atque Liburniae vato, successorem ei con-
dejunctus est, et petente stituit Imperator nepotem
populo, atque Imperatore suum nomine Ladasde-
conveniente, nepos illius um.
nomine Ladasclavus suc-
340 cessor ei constitutus est.
334
ge i raznovrsnog preote-
tog plijena pohvatao je
tristo ili više konja. Po-
brinuo se da po svojim
poslanicima javi Caru
kako je to izveo.
Po tome je sigurno da se knez Borna sa svojim
»Guduskanima« i »Timotijanisma« otcijepio od Bu-
gara k Francima zajedno s »Abodritima«. Niže /824/
će pak biti jasno da su »Abodriti« nastavali Daciju
blizu Dunava, graničeći s prekodunavskim Bugari-
ma, a da su »Guduskani« i »Timotijani« bili s ove
strane Dunava u Gornjoj Meziji. Naime Ptolemej na-
braja Tima'k među gradovima te provincije,24 a Pli-
nije isto onamo stavlja narode *Trimahe i rijeku Ti-
mah.25 I danas se zovu Timočanima oni koji stanuju
uz rijeke zvane Timok. Jedan se naziva Velikim, dru-
gi Malini. Taj utječe u prvi, te se napokon oba pod
jednim imenom izlijevaju u Dunav. Mora se razum-
jeti da se na te rijeke odnosi »Peutingerova karta«
na kojoj su između Naisa i Ratijarije postavljena
mjesta Veliki i Mali Timak, udaljena međusobno de-
set tisuća koraka, a te su dvije rijeke na istoj cesti
upravo toliko udaljene jedna od druge.26 Iz toga je
jasno da u Plinijevu kodeksu umjesto »Trimahi« tre-
ba čitati »Timahi«. Trag se pak »Guduskana« čuva u
selu zvanom »Guduska« smještenom kod rijeke Mla-
vne koja s istočne strane utječe u rijeku Moravu,
zvanu Velikom ili Bugarskom. Prema istim je pisci-
ma sigurno da je Borna knez tih Kučana27 i Timoča-
na upravljao i Liburnijom, odnosno zapadnim dije-
lom Dalmacije nazvanim Hrvatskom, pošto su ga
Franci postavili za kneza Dalmacije.
Einhard 821.28 Zivotopisac 821.29
Međutim je umro vojvo- Kafco je međutim umro
da Dalmacije i Liburnije Borna, Car mu je naslje-
Borna, a na zahtjev na- dnikom postavio njegova
roda i uz Carevo slaga- nećaka imenom Ladas-
nje nasljednikom mu je dea.
postavljen njegov nećak
imenom Ladasklav.
335
 Ex quibus sic explicatis clariora evadunt, quae Kad se to tako rastumači, postaje jasnije što isti
iidem referunt. iznose:

Vitae Scriptor 822. Einhard za 822.80 2ivotopisac za 822.13

Eginhardus 822.
Exercitus de Italia prop-
345 ter Lindeviticum bellum
conjiciendum in Panno-
niam missus est, ad cuius
adventum Lindevitus, Sis-
cia Civitate relicta, ad
350 Sorabos (quae natio mag-
nam Dalmatiae partem
obtinere dicitur) jugiendo
se contulit, et uno ex Du-
cibus eorum, a quo recep-
355 tuš est, per dolum inter-
fecto, Civitatem eius in
suam redegit ditionem,
missis tamen ad exerci-
tum Imperatoris Legatis
360 suis, ad eius praesentiam
se velle venire promisit.
Exercitum sane eodem
tempore misit de Italia
contra Lindevitum in Pan-
nonia, quo ille consiste-
re non valens, propriam
reliquit Civitatem, et ad
quendam Principem Dal-
matiae veniens, ab eo
susceptus est intra Civi-
tatem, qui tamen versa
viče susceptorem suum
dolo confecit, et Civita-
tem suo Dominatui subie-
cit, et quamquam nos-
tris, nec pugnam intule-
rit, nec collocutus juerit,
tamen missis legatis, et
errasse se dixit, et ad Do-
minum Imperatorem ve-
nire promisit.
Iz Italije je u Panoniju uistinu je istodobno po-
poslana vojska da do- slao vojsku iz Italije
krajči rat s Lindevitom. protiv Lindevita u Pano-
Na njen je dolazak Lin- niji. Kako on nije bio do-
devit napustio grad Sis- sta jak da joj se suprot-
ciju i na bijegu se sklo- stavi, napustio je vlastiti
nio k Sorabima. (Kaže se grad. Došao je k nekom
da taj narod zaprema ve- dalmatinskom prvaku
lik dio Dalmacije.) Na koji ga je primio u grad.
prijevaru je ubio jednog Zauzvrat je ipak svoga
njihovog vojvodu koji gostoprimca ubio na pri-
ga je bio prihvatio i nje- jevaru i grad podvrgnuo
gov je grad doveo pod svojoj vlasti. S našima
svoju vlast. Ipak je k se nije niti pobio niti
Carevoj vojsci uputio pregovarao, ali je ipak
svoje poslanike i obećao uputio poslanike, rekao
da je voljan stupiti pre- da je pogriješio i obećao
da nj. da će doći k gospodinu
Caru.
823. 823.

823. 823. Caru je dojavljeno o Na istome saboru bude

Lindevitovoj smrti, tj. da dojavljena smrt tiranina
365 Allatum est Imperatori de In eodem conventu mors je napustio Sorabe, a Lindevita, pogubljena
interitu Lindeviti, quod nunciatur Lindeviti Ty- kad je došao u Dalmaci- nekom varkom.
relictis Sorabis cum in ranni, a quodam dolo in- ju k Lindemuslu, ujaku
Dalmatiam ad Lindemus- terfecti. vojvode Borne, i neko
lum Avunculum Bornae vrijeme proboravio kod
370 Ducis pervenisset, et ali- njega, da je ubijen nje-
quantum temporis cum govom varkom.
eo moratus fuisset, dolo
ipsius fuisset interfectus. Prema gore iznesenom razgraničenju, da ponav-
ljanje »Dalmacije« ne bi urodilo zbrkom, valja reći
Lindevitum, scilicet, tune metu exercitus Fran- da je Ljudevit tada iz straha od franačke vojske
375 corum, ad Sorabos in Dalmatiam fugisse, id est ad umaknuo k »Sorabima« u Dalmaciju, tj. k Srbima
Sefblos (Hos Franci Sorabos, prout Septentrionales koji su posjedovali istočni dio Dalmacije i bili pod-
Slavos vocant) qui Dalmatiae partem Orientalem pos- ložni Istočnom Carstvu (Franci ih nazivaju »Sorabi-
ma« isto kao i sjeverne Slavene.); da je zatim, kako

336 337
 sidentes, Orientali quoque Imperio subiecti erant, de-
inde Lindevitum eundem cum occiso Duce Sorabo,
3(80 ad Francos redire vellet, in Dalmatiam ad Linde-
muslum Francis subditum, Bornaeque in Ducatu Cro-
atiae successorem aufugisse, id est, ex Serblia ad
Occidentalem Dalmatiae partem, Croatiain nuncupa-
tam, ex supra allata distinctione dicendum est, ne
3B5 Dalmatiae repetitio confusionem pariafc Simili modo
ea, quae refert Eginhardus in Annalibus 821.
Fortunatus Patriarcha Gradensis, veniens ladram
Dalmatiae Civitatem, loanni Praefecto Provinciae
illius fugae suae causas aperuit, qui eum statim navi
390 impositum Constantinopolim misit.
De Dalmatia proprie dieta, quae amtiquum no-
men retinebat, intelligenda sunt, ex quxD eius Praefec-
tum·, ladrae eommorantem, iurisdietionem quoque
mariš Adriatici habuisse dignoscitur: sequuntur
395 Annales Eginhardi
824. Caeterum Legatos Abotritorum, qui vulgo
Praedenecenti vocantur, et contermini Bulgaris Daci-
am Danubio adiacentem incolunt, qui et ipsi adventa-
re nunciabantur, Ulico venire permisit. Qui cum a
400 Bulgaris inique infestari, se quererentur, et contra
eos auxilium šibi ferri deposcerent, domum ire, atque
iterum ad tempus Bulgarorum Legatis· constitutum
redire, iusssi sunt.
826. Beddncus, et Gerholtus C&rmtes, a;e Panno-
405 nici limitis Praefecti, et adhuc de motu Bulgarorum
adversum, nos nihil se sentire posse, testati smnt.
827. Bulguri quoque Sclavos in Pannonia seden-
tes per Dravum navali exercitu ferra, et igne vasta-
verunt, et expulsis eorum Ducibus, Bulgaricos eis
410 rectores constituerunt.
828. Conventus, mense Februaru, Baldericus eti-
am Dux Foroiuliensis, cum propter ems- ignaviam
Bulgari jines Pannoniae *superioris /*Inferioris/ im-
pune vastassent, honoribus privatus, et Marca, quam
415 solus tenebat, in quatuor Comites divisa est.
Ex quibus' patet, Francorum ditionem etiam ul-
tra Danubium in Daciam extensam fuisse in Abotri-
tos, quos Praedenecentos vocatos asserit, ad differen-
tiam Abotritorum circa Albim in Germama habitan-
420 tium, quorum mentionem facit anno 795. eodem modo
338
se htio vratiti Francima pošto je ubio srpskog kne-
za, pobjegao u Dalmaciju k franačkom podložniku i
Borninu nasljedniku u hrvatskoj kneževini Ljude-
mislu, tj. da je pobjegao iz Srbije u zapadni dio Dal-
macije, nazvan Hrvatskom. Slično treba razumjeti
da se na Dalmaciju u pravom smislu riječi koja je
zadržavala staro ime odnosi ono što Einhard iznosi u
»Analima« za 821. godinu:
Došauši u Jadru, grad Dalmacije, patrijarh Gra-
da Fortunat otkrio je uzroke svojega bijega prefektu
te provincije Ivanu. On ga 32je odmah ukrcao na lađu
i poslao u Konstantinopol.
Iz toga se raspoznaje da je prefekt Dalmacije
koji je boravio u Zadru imao jurisdikciju i nad Ja-
dranskim morem. Einhardovi »Anali« nastavljaju:
824. Uz ostalo je dopustio da onamo dođu posla-
nici Abotrita koji se pučki zovu Predenecenti, a na-
stavaju Daciju uz Dunav, graničeći s Bugarima. Za
njih se također javljalo da pristižu. Zalili su se da ih
Bugari nepravedno napadaju i tražili da im se pro-
tiv njih pomogne, pa im je zapovjeđeno neka idu ku-
ći i neka se vrate u vrijeme koje je utvrđeno s posla-
nicima Bugara.
826. Vojvode Baldrik i Gerholt, prefekti panon-
ske granice, posvjedočili su da dosada nisu mogli ni-
šta dočuti o pokretu Bugara protiv nas.
827. Bugari su mornaricom uz Dravu također
ognjem i mačem opustošili Slavene koji obitavaju u
Panoniji. Protjerali su njihove vojvode i postavili im
bugarske upravljače.
828. Sabor, u veljači. Forojulijski vojvoda Bal-
derik lišen je časti, jer su zbog njegova nemara Bu-
gari nekažnjeno opustošili područje *Gornje /*Donje/
Panonije, a marka koju je držao sam podijeljena je
na četiri vojvode.33
Iz toga je jasno da se franačka vlast prostirala
i preko Dunava u Daciju na »Abotrite«. Napominje
da su ih zvali »Predenecentima« za razliku od »Abo-
trita« koji stanuju u Njemačkoj oko Labe i koje spo-
minje 795. godine.34 Mora biti da su i Bugari isto
339
 Bulgaros quoque trans Danubium ditionem habuisse
oportet, cum Francis contermini fuerint in Dacia,
quod confirmatur ex iis, quae sequuntur, scilicet. Bul-
gares per Dravum navali exercitu su'begisse Slavos
425 in Pannonia sedentes, neque enim aliunde, quam per
Danubium ex Dacia venire poterant, Serviis citerio-
rem ripam Danubii possidentibus. ideo sicuti in Dacia
trans Danubium confinia inter Francos et Bulgaros
fuisse constat, ita ubinam fuerint, incompertum est,
430 cum Francos duetu Pipini ad Tissam tantum flumen
(nunc Tibiscum incolis (Tissam) pervenisse Eginhar-
dus memoret; sed sicuti limitem Orientalem Francici
Imperii Baldricum Foroiulii (Ducem) in potestate ha-
buisse patet, ita eundem Pannoniam inferiorem, et
435 Carantanorum Regionem cum Croatia rexisse ex su-
pra allatis constat: ita ut quidquid Ungarici deinde
Regni cis Danubium fuerit, cum Carinthia, Istria, et
Foroiulio in potestate haberet: addendique sunt Abo-
driti in Dacia, sive Bulgaria Transdanubiana, et Gu-
440 duscani et Timotiani in Bulgaria hodierna, sive Cis-
danubiana, inde quanti momenti haec Marchia limi-
tanea fuerit, et quam late pateret, colligi potest: Bul-
gari autem tune non solum Guduscanos, Timotianos,
et Abodritos, sed etiam Slavos (Pannonios) per Dra-
445 vum subigentes, suosque rectores ipsis relinquentes,
in Causa fuere, ut Marchia privata Duce, in quatuor
Comites divisa fuerit, ex qua idivisione debilitata li-
mitanea Provincia, Croatis ansam praebuit a Francis
desciscendi, ut suo loco referetur.
Caput XVI.
DE PRAEFECTURA ADRIATICI, ET DUCATU
DALMATIAE.
A Tempore Augusti, donec Monarchia Romana
5 viguit, Adriatici custodia Classi Ravennati demandata
fuit; sed diviso Imperio, Occidentale sensim diminu-
ebatur, donec ipso extincto, Classis quoque eius reli-
quiae, ex Tyrrheno, et Adriatico, in Orientale seces-
serunt, et quamvis Africa, Italia, et Dalmatia, simul
10 cum Tyrrheno, et Adriatico a lustiniano recuperatae
/540./ fuerint, tamen Italia diutino bello a Gothis, et
340
tako vladali s one strane Dunava, jer su graničili s
Francima u Daciji. To je potvrđeno onime što slije-
di, naime da su Bugari mornaricom po Dravi podvr-
gli Slavene koji su obitavali u Panoniji. Nisu naime
mogli doći odrugud nego Dunavom iz Daći je, budu-
ći da su Srbi posjedovali dunavsku obalu s ove stra-
ne. Stoga je doduše sigurno da isu granice između
Franaka i Bugara bile s onu stranu Dunava u Daciji,
ali se isto tako ne zna gdje su bile. Ekihard naime
spominje da su Franci pod Pipinovim vodstvom sti-
gli samo do rijeke Tise35 (Tibiska, sada domaćima
»Tise«). Jasno je da je furlanski markgrof Balderik
pod svojom vlašću imao istočnu granicu Franačkog
Carstva, pa je tako iz gore izloženog sigurno da je on
upravljao i donjom Panonijom i područjem Karan-
tanaca zajedno s Hrvatskom. Tako je pod vlašću dr-
žao sve što je potom od Ugarskog Kraljevstva bilo s
ove strane Dunava, zajedno s Kranjskom, Istrom i
Furlanijom. Tome valja dodati i Bodriće u Daciji ili
prekodunavskoj Bugarskoj, i Kučane i Timočane u
današnjoj Bugarskoj s ove istrane Dunava. Odatle se
može razabrati koliko je značajna bila ta pogranična
marka i kako se daleko prostirala. Bugari pak, koji
nisu tada Dravom podvrgli samo Kučane, Timočane
i Bodriće, nego i panonske Slavene i ostavili im svo-
je upravljače, bili su uzrokom da je marka lišena
markgrofa podijeljena na četiri grofa. Tom je podje-
lom granična pokrajina oslabljena, pa je Hrvatima
pružila uporište da se otcijepe od Franaka, kako će
biti izneseno na svome mjestu.
XVI poglavlje
O ZAPOVJEDNIŠTVU NAD JADRANOM
I O VOJVODSTVU DALMACIJI
Od Augustovih vremena, dok je Rimsko Car-
stvo bilo snažno, čuvanje je Jadrana bilo povjereno
ravenskoj floti. Kad je pak Carstvo podijeljeno, Za-
padno se očigledno smanjivalo dok nije potpuno utr-
nulo, a ostaci su njegove mornarice iz Tirenskog i
Jadranskog mora odstupili u Istočno Carstvo. Justi-
nijan je doduše /540/ povratio Afriku, Italiju i Dal-
341
 Francis vexata, mortooque succedente fere desolata
fuit, et quando per (Narsetem) paoata, respirare cae-
perat, Longobardi maiorem eius partem Occidenta-
15 lem /570./ occuparunt: vix Raverma cum aliquibus
Civitatibus maritimis retenta, ut supra narratum /Ca-
pite 8./ est; cum vero Lo/ngobardi ad maritima loca a
principio non pervenerint, Graeci sine controversia
mare possidebant, et Classe Constantinopoli Raven-
20 nam frequenter navigantes, Adriaticum custodiebant;
sed Longobardi deinde Samnium cum maritimis qui-
busdam locis in Adriatico /589./ caeperunt, Slavique
primo Istriam /604./ desolarunt: deinde totam fere
Dalmatiam /638./ occuparunt, et exinde Sipontum
25 transfretantes, loca quaedam popularunt {/Sigonius/},
ut Paulus Diaconus /649./ scribit Libro 4. capite 46.
ideo tunc aliquas quoque Insulas Dalmatieas ab iisdem
occupatas argui debet, quarum commoditate facilius
transfretare potuerunt, et cum Orientales Dalmatiae
30 Insulae contra Sipontum sitae sint, has a Slaviš iam
tune occupatas dicendum est, qui deinde Narentani,
et Pagani nuneupati fuerunt, ut supra relatum est,
et infra clarius patefoit, abindeque Graecis in Italiam,
et Dalmatiam navigantibus, Adriaticum infestum red-
35 ditum argui debet; ideo eorundem in Adriatico viri-
bus decrescentibus, facile fuit Langobardis Brundu-
sium, et Tarentum /695./-expugnare: Saraceni quoque
tunc Africam /696./ occuparunt, et exin.de Tyrrhenum
infestantes Sardiniam /720./ caeperunt, quae loca
40 Graeci recuperare non potuerunt, sed Leo Isauricus
contra Sacras Imagines bellum /723./ exercens, ob id
Iconomachus cognominatus, Latinorum animos a se
alienavit, eoque tenuitatis Graecorum in Italia vires
devenere, ut Ravennam a Longobardis captam, albsque
45 Venetorum auxilio, recuperare /726./ nequiverint: ex-
communicato deinde a Summo /730./ Pontifice Im-
peratore, tributisque Italicis privato, eo magis res
Graecorum attenuatae fuerunt: tandem Imperante
Constantino Copronimo, Ravenna a Longobardis cap-
50 ta, Exarchatus, cum Graecorum dominio in Occiden-
tali parte Italiae /752./ extinctus fuit, in Orientali ve-
ro, Sicilia, et aliqua Italiae loca, retenta sunt: ex qui-
bus patet, Graecos donec Ravennam possederant,
Adriaticum qiioque in potestate habuisse: nam quam-
342
ijni zajedno s Tirenskim i Jadranskim morem, ali
je Italija ipak bila gotovo opustošena, jer su je u du-
gotrajnom ratu napadali Goti i Franci, a uslijedila je
i bolest. Kad je počela iznova disati pošto ju je Nar-
zet smirio, Laiigobardi su zauzeli veći njen zapadni
dio /570/, a jedva se održala Ravena s nekoliko pri-
morskih gradova, kako je gore /u 8. poglavlju/ is-
pripovjedano. Kako paik Langobardi u početku nisu
stigli do primorskih mjesta, Grci su bez ikakva su-
protstavljanja posjedovali more. Često su s bro-
dovljem plovili iz Carigrada u Ravenu i čuvali Ja-
dran. No Langobardi su zatim uzeli Samnij s nekim
primorskim mjestima na Jadranu /589/, a Slaveni su
najprije opustošili Istru /604/, a zatim zauzeli gotovo
čitavu Dalmaciju /638/. Odatle su preplovili u Si-
pont i opljačkali neka mjesta /Sigonio/,1 kako Pavao
Đakon piše u 46. poglavlju četvrte knjige /649/.2 Mo-
ra stoga biti dokazano da su oni tada zauzeli i neke
dalmatinske otoke, zbog čije su pogodnosti mogli
lakše preploviti. Kako su istočni otoci Dalmacije
smješteni nasuprot Sipontu, valja reći da su ih već
tada zauzeli Slaveni koji su zatim bili nazvani Ne-
retvanima i Paganima, kako je gore izneseno, a niže
će postati još jasnije. Mora biti dokazano da je zbog
toga Jadran postao pogibeljan Grcima koji su plo-
vili u Italiju i Dalmaciju. Njihove su snage u Ja-
dranu opadale, pa je zbog toga Langobardima bilo
lako osvojiti Brindisi i Tarant /695/. Tada su Arapi
zauzeli Afriku /696/, a zatim su napadajući Tiren-
sko more uzeli Sardiniju /720/. Ta mjesta Grci
nisu mogli povratiti. No Leon Izaurijski otu-
đio je od sebe duhove Latina borbom protiv svetih
slika /723/, zbog koje je nazvan Ikonomahom, a grčke
su snage u Italiji postale tako slabašne da bez po-
moći Mlečana ne bi bile mogle povratiti Ravenu ko-
ju su zauzeli Langobardi /726/. Papa je zatim /730/
izopćio Cara, te je lišen italskih podavanja, i prilike
su Grka postale to slabije. Napokon je zauzećem Ra-
vene za vladavine Konstantina Kopronima utrnuo
Egzarhat zajedno s vlašću Grka u zapadnom dijelu
Italije /752/. U istočnom su pak zadržavali Siciliju i
neka mjesta u ftaliji. 3 Iz toga je jasno da su Grci
imali pod vlašću Jadran dok su posjedovali Ravenu.
343
 vis Longobardi plura maritima Italiae loca posside-
rent, illos tamen Classem habuisse nulla memoria re-
peritur, ex altera vero parte, etiamsi Slavi totam con-
tinentem Dalmaticam, cum quibusdam etiam Insulis
Orientalibus occupassent; tamen Dalmatae ad caete-
60 ras Insulas confugientes, et mariš possessionem reti-
nuerunt, et nonnullas quoque in continenti Civitates
reaedificarunt, ipsorumque deinde Slavorum maior
pars Christianam fidem amplexa, Dalmatas molestare
desiit, ut supra relatum /Capite 11./ est; Sed post Ra-
65 vennae amissionem, usque ad Caroli Magni tempora,
quaenam in Adriatico loca Graeci retinuerint, nemo
Auctorum refert, ac sicuti de Dalmatia ex supra
scriptis cum Porphirogenito aliqua distinctio tradi
potest; ita in Istria quoque aliquid Graecos possedisse
70
argui debet: cum, quando a Loiigobardis occupata fu-
erit Istria, nemo referat, sed direptam tantum Paulus
Diaconus scribat libro 3. capite 28. Rex /Sigonius
587./ Autori ađ Histriam exercitum misit, cui exer-
citui Evin Dux Tridenti praefuit, qui post praedas,
75 et incendia, facta pače, in annum unum magnam pe-
cuniam Regi detulerunt.
item libro 4. capite 25. /600./
Longobardi cum Avaribus, et Sclavis Histrorum
jines ingressi, universa ignibus et rapinis vastave-
80 runt.
et capite 42.
Hoc nihilominus anno (/604./), Sclavi Histriam
interfectis militibus lacrimabiliter depraedati sunt.
Et sicut ex epistolis Divi Gregorii anno /605./ se-
85 quenti Istriam adhuc in potestate Graecorum fuisse,
Carolus Sigonius diligens antiquitatum indagator
animadvertit; Ita ex us, quae Paulus Diaconus libro 5.
capite 12. et Anastasius Bibliothecarius in vita Ade-
odati Papae uniformes /668./ referunt. Jnterfecto igi-
90 tur apud Syracusas Constante Imperatore, Mecetius
in Sicilia Regnum arripuit, sed absque Orientalis
exercitus voluntate, contra quem Italiae militiae mi-
lites, aUi per Histriam, alii per partes Campaniae, alii
vero a partibus Africae, et Sarđiniae venientes in Sy-
95 racusas irruerunt.
344
Iako su naime Langobardi posjedovali više primor-
skih mjesta u Italiji, ne nalazi se nikakva spomena
da su imali brodovlje. S druge pak strane, iako su
Slaveni zauzeli čitavo dalmatinsko kopno, čak zaje-
dno s nekim istočnim otocima, ipak su Dalmatinci
pobjegavši na ostale otoke i zadržali posjed nad mo-
rem i čak obnovili neke gradove na kopnu. K tome
su zatim Slaveni većim dijelom prihvatili kršćansku
vjeru i prestali zlostavljati Dalmatince, kako je gore
izneseno /u 11. poglavlju/. No nijedan autor ne iz-
vješćuje koja su mjesta na Jadranu Grci zadržali od
gubitka Ravene pa do vremena Karla Velikog. Iz
gore se napisanog s Porfirogenetom može iznijeti ne-
kakvo razgraničenje za Dalmaciju. Isto tako mora bi-
ti dokazano da su Grci nešto posjedovali i u Istri.
Nitko naime ne izvješćuje kad bi Langobardi bili
zauzeli Istru, nego Pavao Đakon piše u 28. poglavlju
treće knjige da je samo opljačkana: Kralj Autar /po
4
Sigoniju 587/ poslao je vojsku u Histriju. Toj je
vojsci na čelu bio vojvoda Tridenta Evin. Poslije
pljačke i paleža načinjen je mir, te su za jednu go-
dinu donijeli kralju mnogo novaca.5
Zatim u 25. poglavlju četvrte knjige /600/: Ušav-
ši s Avarima i Sklavinima u krajeve Histra,6 Longo-
bardi su sve opustošili ognjem i otimačinom.
I u 42. poglavlju:
Iste te godine /604/ Sklavini su pobili vojnike i
suza dostojno oplijenili Histriju.'1
Marljivi istraživač starina Carlo Sigonio8 pri-
mjećuje prema pismima sv. Grgura da je iduće go-
dine /605/ Istra još bila pod grčkom vlašću.9 Isto se
tako može dokazati da su grčke posade još bile u
Istri i da su Grci sačuvali neki njen dio, barem pri-
morski, prema onome što složno iznose Pavao Đakon
u 12. poglavlju pete knjige10 i Anastazije Bibliotekar
u »Životopisu pape Deodata« /za 668. g./: Kad je da-
kle car Konstant ubijen kod Sirakuze, Mecetije je
prigrabio kraljevstvo na Siciliji, ali bez volje istoč-
ne vojske. Protiv njega su na Sirakuzu nahrupili voj-
nici italske vojske, jedni dolazeći preko Histrije, dru-
gi kroz Kampaniju, treći pak iz Afrike i sa Sardi-
nije.11
345
 Praesidia Graeeorum adhuc in Istria f uisse, argui
potest, eiusque aliquam partem, saltem maritimam,
Graecos servasse dicendum videtur, et quamvis po-
stea Carolo magno Istriam cessisse Eginhardus loco
100 citato scribat, ipsamque eius successores sub iurisdic-
tione Ducis Foroiuliensis tenuisse constet, tamen Ca-
rolo Longobardorum Begno potiente, Graecos adhuc
terrrtorium aliquod in Istria possedisse, ex epistolis
Adriani Papae ad eundem Carolum /Adrianus Papa a
105 772. usque 795./ apparet.
Epistolarum Romanorum Pontificum ad Reges
Francorum Epistola 57.
Domino Excellentissimo Eximio Filio Carolo
Regi Francorum, et Longobardorum,, atque Patritio
lio Romanorum Adrianus Papa. Credimus quod iam ad
vestrae a Deo protectae Excellentiae aures pervenit
de Episcopo Mauritio Histriensi, qualiter dum eum
-fidelem Beati Petri, et nostrum cognovissent nefan-
dissimi Graeci, qui in praedicto ibidem territorio re-
115 sidebant Histriensi. et infra. Zelo dueti tam praedicti
Graeci, quamque ipsi Histrienses eius oculos eruerint,
proponentes ei, ut quasi ipsum territorium Histriense,
vestrae sublimi Exellentiae tradere debuisset.
Ideo sicuti >ex iis, quae refert idem Eginhardus
120 loco supra /Capite 15./ citato in vita Caroli Magni.
Histriam quoque, et Liburniam, atque Dalmatiam
exceptis maritimis Civitatibus, quas Constantinopo-
litano Imperatori habere permisit.
Exceptio Civitatum maritimarum de Dalmaticis
125 ex Porphirogenito verificata fuit, ita (quamvis nemo
id referat) ad Istriae quoque quandam Civitatern ex-
tendi đefoet, et saltem ad lustinopolim in Insula posi-
tam, quam Graecos mariš dominos, etiam post Caro-
lum recognovisse mos, laudes canendi, usque in ho-
130 diernum diem servatus arguit, ut sequenti libro in ca-
pite de laudibus dicetur; Cum ergo in Italiae parte
Occidentali nihil reliquum Graeci retinerent, praeter
aliquid exile in Istria: ita Adriatici mariš dominium
ad Insularum Liburnicarum sive Dalrnatiae Occiden-
135 talium, et nonnullarum meridionalium, ex Orientali-
bus possessionem, simul cum Civitatibus, ladra, Tra-
gurio, Spalato, et Ragusio- in continenti Dalmatica res-
trictum fuit, inter quas cum ladra opportuniorem cae-
346
Einhard na navedenom mjestu doduše piše da je
Istra kasnije dopala Karlu Velikome i sigurno je
da su je njegovi nasljednici držali pod vlašću furlan-
12
skog grofa, no ipak se iz pisama pape Hadrijana
13
/Hadri'jan je papa od 772—795/ istome Karlu vidi
da su Grci još posjedovali nekakvo područje u Istri
kad se Karlo domogao langobardskog kraljevstva:
Papa Adrijan preuzvišenom gospodinu i izvrs-
nom sinu Karlu, kralju Franaka i Longobarda i rim-
skom patriciju. Vjerujemo da je već doprlo do ušiju
Vaše Bogom štićene preuzvišenosti o histarskom bi-
skupu Mauriciju, kako su prokleti Grci koji su stolo-
vali ondje na spomenutom histarskom zemljištu, dok
su spoznali da je on vjeran blaženom Petru i na-
ma, .. I niže: Navedeni zavišću, i naprijed spomenuti
Grci i sami Histrijci iskopali su mu oči, predbacujući
mu kao da je on sam morao histrijsko područje pre-
dati Vašoj preuzvišenosti.
Izuzeće primorskih gradova kod Porfirogeneta
bilo je za dalmatinske potvrđeno po onome što Ein-
hard iznosi na gore navedenom mjestu /u 15. po-
glavlju/ u »Životopisu Karla Velikog«:
također Histriju i Liburniju, i Dalmaciju osim
primorskih gradova. Njih je dozvolio držati konstan-
tinopoUtanskom caru .. .u
Upravo zbog toga ga valja protegnuti i na po-
neki grad u Istri (iako o tome nitko ne izvješćuje),
i to barem na Kopar koji je smješten na otoku. Za
nj običaj pjevanja lauda koji je sačuvan sve do da-
nas dokazuje da je priznavao Grke gospodarima mo-
ra i nakon Karla,15 kako će biti rečeno u slijedećoj
knjizi u poglavlju o laudama. Grcima dakle nije pre-
ostalo ništa što bi zadržali u zapadnom dijelu Italije,
osim nešto neznatno u Istri. Tako je gospodstvo nad
Jadranom bilo ograničeno na posjed liburnskih ili za-
padnodalmatinskih otoka i nekih južnih od istočno-
dalmatinskih, zajedno s gradovima Zadrom, Trogi-
rom, Splitom i Dubrovnikom na dalmatinskom kop-
nu. Kako je Zadar među njima imao zgodniji smje-
štaj i luku od ostalih, bit će doskora jasno da je on-
347
 teris situm portumque haberet, ibi Praefectum Adri-
140 atici, pro Graecis post Ravennae amissionem resedisse
mox patebit. Per Ducem ergo ladrae residentem, Dal-
matiam et Adriatici dominium Graeci retinebant, sed
languescente in dies magis ex socordia Imperatorum
Graecorum potentia, pro Adriatici conservatione
145 iidem Venetos Duces dignitatibus, populum privilegiis
honorabant.
Veneti enim declinante Imperio Romano, Barba-
risque Italiam /ab 406. usque 452./ vastantibus, ad
proxirna littora, insulasque confugientes temporarias
150 habitationes construxerant, sed aliis, atque aliis Bar-
baris supervenientibus, in iisdem locis perstiterunt:
Herulis /476./ deinde, et /493./ Gothis Italiam cum
Dalmatia occupantibus, iam maritimis aerumnis assu-
efacti, ibidem habitationes continuarunt, neque post
155 Italiam a Belisario /540./ recuperatam, ob continu-
atum cum Gothis bellum, patrias repetere ausi sunt;
sed sedibus inter paludes fixis, Imperio (faventes),
Narsetis exercitum invitis Francis per propria aestu-
aria /552./ transfretarunt: Longobardis tandem Occi-
160 dentalem partem Italiae /570./ occupantibus, confugi-
entiumque ad easdem Insulas numero crescente, va-
rias Civitates construentes, concordes inter se fidem,
moresque Romanos servantes, Exarchis Ravennae ad-
haerentes navigationem exercuerunt: Sed Graecorum
165 viribus in Italia sensim decrescentibus, Longobardi
reliqua continentis Venetiae loca, et Slavi similiter
Dalmatiae, cum aliquibus etiam Insulis uno eodem-
que tempore /638./ occuparunt, tune et Venetarum
Insularum habitatorum numerus auctus est, et Grae-
170 corum vires maritimae in Adriatico, ex Dalmatiae
mutilatione, debilitatae fuerunt. Abindeque utrique,
tam Veneti, quam Dalmatae, ob victus necessitatem
eo magis navigationi incumbendi necessitatem habu-
erunt, sed Veneti, ex situs opportunitate meliorem
175 conditionem nacti sunt, cum omnium Occidentalis
Italiae fluminum in Adriaticum se exonerantium Os-
tia in potestatem haberent: ideo navium Venetarum
numerum auctum, navigationemque eorum dilatatam
argui debet: Ita, ut Ravenna a Longobardis capta, Ro-
180 mano Pontifici obsequentes ipsam Exarcho recuperare
/726./ potuerint, primaque viče arma tractantes, glo-
348
dje stolovao zapovjednik Jadrana za Grke nakon gu-
bitka Ravene. Grci su dakle zadržavali Dalmaciju i
gospodstvo nad Jadranom po vojvodi koji je stolo-
vao u Zadru, ali kako je zbog mutavosti careva moć
Grka stalno slabila, da bi sačuvali Jadran, oni su
častili mletačke duždeve dostojanstvima, a narod po-
vlaisticama.
Kako je Rimsko Carstvo opadalo, a barbari pu-
stošili Italiju /od 406—452/, Venecijanci su naime
bježali na obližnju obalu i otoke, i sagradili privre-
mene nastambe. No barbari su nadolazili jedni za
drugima, pa su na tim mjestima i ostali. Kad su za-
tim Italiju s Dalmacijom zauzeli Heruli /476/16 i Go-
ti /493/, već su se bili privikli nedaćama primorskog
života i nastavili su ondje stanovati. Niti kad je Beli-
zar /540/ povratio Italiju nisu se usudili vratiti u do-
movine jer se rat s Gotima nastavio. Naselili su se
među plićacima i, nakloni Carstvu, prebacili su Nar-
zetovu vojsku kroz svoje lagune /552/ protiv volje
Franaka. Kad su napokon Langobardi zauzeli zad-
nji dio Italije /570/, i dok je rastao broj izbjeglica
na te otoke, gradili su različite gradove, složno među
sobom čuvajući rimsku vjeru i običaje i bavili su se
pomorstvom pristajući uz ravenske egzarhe. No grč-
ke su snage u Italiji postupno opadale, pa su Lango-
bardi zauzeli preostala mjesta venecijanskog kopna,
a Slaveni u isto vrijeme slično dalmatinskog, i to čak
s nekim otocima /638/. Tada se i povećao broj sta-
novnika na venecijanskim otocima, i pomorske su
snage Grka u Jadranu bile oslabljene jer je osaka-
ćena Dalmacija. Zbog toga su i jedni i drugi, kako
Venecijanci tako i Dalmatinci, morali to jače prionu-
ti plovidbi iz potrebe za živežom. No Venecijanci su
zbog zgodna smještaja stekli bolje uvjete, jer su pod
vlašću držali ušća svih rijeka zapadne Italije koje se
ulijevaju u Jadran. Mora biti dokazano da se zbog
toga povećao broj venecijanskih lađa i da se njihova
plovidba proširila. Tako su, pokoravajući se papi,
mogli egzarhu povratiti Ravenu /726/ kad su je bili
zauzeli Langobardi, Prvi put ponijevši oružje, pro-
slavili su venecijansko ime, i car je njihova dužda
349
 riosum nomen Venetum effecerint, eorumque Dux
Hypati titulo tune ab Imperatore decoratus fuerit;
Sed in dies magis Graeci ob Iconomachiam ab Eccle-
185 sia recedentes, alienatis Latinorum animis, Ravennam
iterum /752./ amiserunt, quam amplius recuperare
nequiverunt: nam Venetis (Hi interim cum Luith-
prando Longobardorum Rege convenerant, ac inibe-
cillitatem Graeco-rum in ipropriam utilitatem verten-
190 tes, eo magis navigationes suas dilatabant) Ravennae
amissionem non đisplicuisse coniectari debet: eo quia,
quo rarius Graeeorum Classes (iam Latinis exosae) ad
proxima ipsis littora accedebant, eo magis Venetis
praeberetur occasio, navigationem Adriatici ad se tra-
195 hendi, permutationemque mercium cum Longobardis
liberius exercendi; sed cum ii Pontificern molesta-
rent, Romamque occupare tentassent, ideo Stephanus
summus Pontifex, non minus metu eorundem, quam
Graeeorum, ad Francorum protectionem /755./ recur-
200 rens, et Urbem tutatus est, et Ravennam cum Penta-
poli, Longobardis per Francos ereptam, Ecclesiae
acquisivit, quod maximo commodo Venetis (cessit):
nam sicuti Longobardorum terrestrem potentiam, ex
Ravennae, ostiorumque Padi accessione, terrori Ve-
205 netis fuisse argui debet; ita ex eiusdem in potestatem
Ecelesiae deventu oinnes suspiciones sublatas dicen-
duni est, tuncque prinio Venetos Ecclesiae ditionem in
confinio nactos, quietas negotiationes suas prosecutos
fuisse, concludendum videtur. At cum Graeci ex Ra-
210 vennae amissione, Adriatici quoque dominium muti-
lum haberent, ideo ipsam recuperare nisi sunt: sed
cum eorum conatus Venetis, qui per Graeeorum loca
navigabant, latere non possent, consilia ipsorum Ar-
chiepiscopo Ravennati significarunt; ut ex epistolis
215 /Paulus Papa 757. usque 768./ Pauli Papae ad Pipi-
num Francorum Regem scriptis apparet, epistola 28.
Exemplar denique Epistolae secreto directae α
quibusdam Veneticis Sanctissimo fratri nostro Sergio
Archiepiscopo (id est Ravennae) simul, et ex litteris,
220 quas idem sanctissimus vir nobis direxit, infra haec
noetra scripta v&bis misimus, et peto, et tamquam
prnesentioliter deprecar, atque per omnipotentem De-
um coniuro Excelentissimam Christianitatem ves-
tram, praeceptionem Desiderio Regi Longobardorum
350
odlikovao titulom hipata. No Grci su se stalno zbog
ikonoborstva sve više odvajali od crkve i otuđili su
od sebe duhove Latina. Opet su /752/ izgubili Rave-
nu i više je nisu mogli povratiti. Valja naime pret-
postaviti da se gubitak Ravene Venecijancima prilič-
no sviđao. (U međuvremenu isu se sporazumjeli s lan-
gobardskim kraljem Liutprandom i, preobraćajući
slabost Grka u korist za sebe, još su više širili svoju
plovidbu.) Što su naime rjeđe grčka brodovlja (već
mrska Latinima) dolazila do njima bliskih obala, to
se više Venecijancima pružala prigoda da jadransku
plovidbu privuku k sebi i da slobodnije razmjenjuju
robu s Langobardima. No kako su oni zlostavljali
papu i pokušali osvojiti Rim, bojeći se jednako i njih
i Grka, papa se Stjepan utekao franačkoj zaštiti /755./,
osigurao Grad i crkvi pribavio Ravenu s Pentapolom
koju su Franci preoteli Langobardima, a to je izišlo
na veliku korist Venecijancima. Mora naime biti do-
kazano da je Venecijance zastrašivala kopnena moć
Langobarda, kad joj je pristupila Ravena i padska
ušća, a isto tako valja reći da su sve bojazni uklo-
njene kad je ona prešla pod vlast cnkve. Čini se ka-
ko valja zaključiti da su Venecijanci mirno nastavili
svojim trgovanjem, dobivši tada prvi put crkvenu
vlast u susjedstvo. Kako je pak Grcima gubitkom
Ravene bilo osakaćeno i gospodstvo nad Jadranom,
uznastojali su je iznova osvojiti. No njihovi se po-
kušaji nisu mogli sakriti pred Veneeijancima koji su
plovili po grčkim mjestima, pa su njihove planove
dojavili ravenskom nadbiskupu. To se vidi iz pisa-
ma pape Pavla /Pavao je papa od 757—768/ franač-
kom kralju Pipinu. 28. pismo:
Poslali smo Vam napokon ujedno primjerak pi-
sma koje su neki Venetici potajno upravili našem
bratu nadbiskupu (Ravene) Sergiju, a iz pisma koje
nam je uputio taj presveti muž, i niže ovaj naš spis.
I tražim, i molim kao da sam, osobno prisutan, i za-
klinjem svemogućim. Bogom Vašu kršćansku Preuz-
višenost za naredbu Dezideriju, kralju Langobarda,
da mora — bude li nužda tražila — pružiti pomoć
351
225 ut si necesse exegerit, auxilium praestare debeat, tam
Ravennae, quam Pentapoleos maritimis Civitatibus
ad dimicandum contra inimicorum impugnationem.
Et Epistola 34.
Signiftcat nobis (scilicet Vulcarius Coepiscopus)
230 quod nefandissimi Graeci inimici Sanctae Ecclesiae,
et Orthodoxae jidei expugnatores, Deo šibi contrario
super nos, et Ravennatium partes irruere cupiunt,
atque motionem facere, unde quia alibi post Deum, et
Beatum Petrum nostra spes non est, nisi apud ves-
235 tram Nobilissimam Excellentiam; ideo (obnixis) de-
precationibus petimus te Excellentissime fili, et spi-
ritualis compater, ut iubeas propter Deum, et reve-
rentiam Beati Petri salutem istius Provinciae a vobis
redemptae procurare, et confestim vestrum dignemini
240 dirigere Desiderio Longobardorum Regi missum, ut si
necessitas /uerit, significatum auxilium nobis pro in-
cursione eorundem inimicorum impertire debeat. et
infra, non ob aliud ipsi nejandissimi nos persequ-
untur Graeci, nisi propter Sanctam, et Orthodoxam
245 fidem, et venerandorum Patrum piam traditionem,
quam cupiunt destruere, atque conculcare.
Non conduxisse enim Venetis iam libero mari
assuetis, ex Ravennae recuperatione, classium Grae-
canicarum vicinum incommodum de novo experiri:
250 Sed ne oomercium interdiceretur, classemque eorum
contra se irritarent, secreto ipsorum apparatum Ec-
clesiae nunciasse censendum est: quo patefacto, Grae-
corum conatus elusi fuerunt: At cum ipse quoque
Desiderius ultimus Longoibardorum Rex Pentapolim,
255 Romanumque Ducatum occupare /772./ niteretur
Pontifex Carolum Francorum Regem /773./ advocavit,
qui (Desiderium) Papiae obsidens, Pontificem a mo-
lestiis liberavit. Veneti tune Pontifici adhaerentes,
obsidionem Papiensem suis navibus /Bemardus lusti-
260 nianus/ iuverunt, Carolusque, capto Desiderio, Reg-
num Longobardorum occupavit; indeque Veneti Fran-
corum amicitia /774./ potiti, pacatis circumquaque per
Longobardiam rebus f ruentes, navigationes suas quie-
tas continuaverunt. Graeci interim, et intestinis discor-
265 diis agitati, et Bulgarorum bellis implicati, Adriati-
cum neglexerant, ob id Dalmatae ad Caroli protectio-
nem /806./ recurrentes, ipsi se dederant, sed Nicepho-
352
i Raveni i primorskim gradovima Pentapola u borbi
protiv neprijatelja.
A u 34. pismu
Javlja nam (koepiskop Vulkarije) da prokleti
Grci, neprijatelji svete crkve i napadači na pravu
vjeru, žele protivno Bogu udariti na nas i na raven-
ske strane i da se pokreću. Zbog toga, budući da na-
ša nada nakon Boga i blaženog Petra leži samo u va-
šoj plemenitoj Preuzvišenosti, tražimo od tebe usrd-
nim molbama, preuzvišeni sine i duhovni kume, da
se radi Boga i poštovanja prema blaženom Petru po-
brineš za spas te pokrajine koju ste vi iskupili i da
se smjesta udostojite upraviti vašeg izaslanika kra-
lju Langobarda Dezideriju neka mu obznani da nam
mora pružiti pomoć pred napadom onih neprijatelja
ako bude nužno. I niže: Ovi nas prokleti Grci ne pro-
ganjaju ni zbog čega drugoga nego zbog svete i pra-
ve vjere i pobožna običaja štovanja svetih otaca, što
žele uništiti i zgaziti.
17
Valja naime smatrati da Venecijancima, već pri-
viklim na slobodno more, nije odgovaralo iznova is-
kusiti nepogodnosti blizine grčkog brodovlja, povra^-
ti li se Ravena. No da im ne bi zabranili trgovinu i
da ne izazovu protiv sebe njihovu mornaricu, tajno
su javili crkvi o njihovim pripravama. Kad su one
otkrivene, grčM su pokušaji bili izigrani. Kako je pak
i sam posljednji langobardski kralj Deziderije uzna-
stojao zauzeti Pentapol i rimsko vojvodstvo /772/,
papa je prizvao franačkog kralja Karla /773/. On je
opsjeo Deziderija u Paviji18 i oslobodio papu nevolja.
Venecijanci su tada pristajući uz papu potpomogli
svojim lađama /Bernando Giustiniani/19 pavijsku op-
sadu, i Karlo je zarobivši Deziderija zauzeo lango-
bardsko kraljevstvo. Venecijanci su se time domogli
franačkog prijateljstva /774/ i mirno su nastavili sa
svojom plovidbom, uživajući u ismirenim prilikama
svuda naokolo po Lombardiji. U međuvremenu su
Grci zanemarili Jadran, mučeni unutarnjom neslo-
gom i upleteni u ratove s Bugarima. Zbog toga su
se Dalmatinci utekli Karlovoj zaštiti /806/ i predali
353
 ri Imperatoris Classe superveniente, iterum Graeco-
rum dominium subire coacti fuerunt, ut supra dictum
270 /Capite 15./ est: Paulum Ducem laderae Annales
Francorum nominant; Hune autem Dalmatiae Ducem
fuisse, ladrae residentem, ex supra dictis, et magis ex
sequentibus patebit: sed an is fuerit primus Dux, an
vero quando a Longino primo Italiae Exarcho Duces
275 per italiam instituti fuerunt, tune quoque in Dalma-
tia Dux creatus sit, incertum est, sed sicuti Dalmatia
antiquitus Occidentalis Imperii Provincia fuit, et Prae-
fectis Praetorio Italiae, deinde Herulis et Gothis Ita-
liae Regibus paruit, ipsamque Italiae Regioneni Step-
280 hanus, et Porphirogenitus asserunt, ita Exarchis quo-
que paruisse, et ad Italiae reliqua conservanda, Grae-
cis maximam commoditatem attulisse, dicendum est;
Ducesque Dalmatiae simul cum caeteris Italicis insti-
tutos coniectari potest: loannem quoque Ducem Prae-
285 fecti nomine iidem Annales /821./ memorant, quem
iurisdictionem etiam Adriatici habuisse supra rela-
tum /Eodem capite/ est. Quam iurisdictionem mariš,
Graecos simul cum Dalmatia retinuisse ex superius
dictis constat; sed sicuti Dalmaticae continentis par-
290 tera exilem, et non omnes Insulas possidebant, ita, et
debiliores eorum Classes evaserunt, et post Ravennae
amissionem rarius quoque Adriaticum adeundi occa-
sionem habuerunt, at cum ob diutinum cum Bulgaris
bellum, in quo Nicephorus Imperator occisus /811./
295 fuit, ipsaque Constantinopolis obsessa, Graecorum
classis ex Adriatico recessisset, Dalmatas navigatio-
nes suas cum Venetis associandi necessitatem habu-
isse, argui debet, abindeque pro suarum navium tutela,
quamvis sub Graecorum dominio, proprio tamen mar-
300 te, arma tractare caepisse, dicendum videtur. Veneti
vero etiamsi intestinis idiscordiis aliquando perturbati
fuerint, et a Francis multa incommoda passi sint, ob
quae sedem Ducalem ad interiores Paludum Insulas
Rivialti, sive Riolti /810./ dictas, reducere coacti fue-
305 runt: tamen, et discordias cito sedarunt, et cum Fran-
cis, qui Classem in Adriatico non habebant, facile
pačati, Civitatem Venetiarum aedificarunt: Sic inter
se concordes utrique Imperio amici, eo magis navi-
igationes suas prosequuti sunt, Ducesque eorum ab
310 Imperatoribus Constantinopolitanis honoribus affecti
354
se njemu, ali su — kako je rečeno gore u 15. poglav-
lju — bili prisiljeni opet podnositi grčku vlast kad
je naišlo brodovlje cara Nicefora. »Franački anali«
imenuju »Pavla, vojvodu Zadra«.20 Iz gore rečenog,
a još više iz onoga što islijedi, bit će jasno da je on
bio i vojvoda Dalmacije koji je stolovao u Zadru. Ne-
sigurno je je li on bio prvi vojvoda ili je i u Dalma-
ciji bio postavljen vojvoda onda kad je prvi egzarh
Italije Longin uspostavljao vojvode po Italiji. Kako
je Dalmacija od davnine bila provincija Zapadnog
Carstva, pokoravala se prefektima pretorija Italije,
a zatim herulskim i gotskim kraljevima Italije, a
Stjepan i Porfirogenet21 spominju je kao pokrajinu
Italije, valja reći da se podjednako pokoravala i eg-
zarsima i da je Grcima pružila najveću pogodnost
pri čuvanju preostataka Italije. Može se pretposta-
viti da su vojvode Dalmacije uspostavljeni zajedno
s ostalima italskim. Isti »Anali« /821/ spominju pod
naslovom prefekta i vojvodu Ivana,22 a gore je /u
istom poglavlju/ izneseno da je on imao i jurisdik-
ciju nad Jadranom. Prema gore rečenom je si-
gurno da su Grci tu jurisdikciju zadržavali zajedno
s Dalmacijom. No kako su posjedovali neznatan dio
dalmatinskog kopna i samo neke otoke, tako je i nji-
hovo brodovlje postalo slabije, a poslije gubitka Ra-
vene imali su i rjeđe priliku zalaziti u Jadran. Mora
biti dokazano da su Dalmatinci morali svoju plovid-
bu povezati s venecijanskom kad se grčka mornarica
povukla iz Jadrana zbog dugotrajnog rata s Buga-
rima u kojem je bio ubijen car Nicefor /811/, a sam
Carigrad opsjednut. Čini se kako valja reći da su
otada za zaštitu svojih lađa počeli nositi oružje po
vlastitoj volji, iako pod grčkim gospodstvom. Ve-
necijance je doduše katkad potresala unutarnja ne-
sloga, a od Franaka su pretrpjeli mnogo neugodno-
sti zbog kojih su i bili prisiljeni duždevsko sjedište
svesti na unutarnje otoke laguna, nazvane »Rivi al-
ti« ili Rialta /810/. Ipak su i nesloge brzo smirili i la-
ko se izmirili s Francima koji nisu imali brodovlja
na Jadranu i sagradili su grad Mletke. Tako su složni
među sobom i prijatelji obama Carstvima tim više
nastavili svojom plovidbom, a konstantinopolitanski
su carevi obasipali častima njihove duždeve. Kako
355
 fuerunt, et sicut ex socordia res Graecorum in dies
decrescebant, ita ex Venetorum solertia, maritima
emolumenta augebantur: tandem Michaele Balbo
Amorensi Adriaticum prorsus destituente, Dalmatae
315 se in libertatem /822./ vendicarunt, ut infra suo loco
/Libro 2. capite 2./ referetur; Succedentibus deinde
Saracenorum depraedationifous, cessantibusque Grae-
corum in Adriatico auxiliis; Veneti, et Dalmatae
communem navigationem defendere coacti fuerunt.
320 Cum vero Dalmatae a Croatis quoque, et Narentanis
premerentur, alienis auxiliis indigere caeperunt; Ve-
neti vero res suas integras pacifice possidentes, et ex
situs opportunitate in dies vires augentes, Dalmatis
sociis, propria utilitate sic exigente, contra Slavos
325 mare inquietantes, auxilia praebere coacti fuerunt, in-
deque imitatione Atriensium dominium Adriatici aus-
picati sunt, ut suo loco dicetur (libro 3. capite 14.)
356
su prilike Grka zbog mutavosti stalno opadale, tako
su se radinošću Mlečana povećavali pomorski dobici.
Napokon je Mihovil Mucavac Amorijski potpuno na-
pustio Jadran, a Dalmatinci su se oslobodili /822/,
kako će biti izneseno na svom mjestu /u 2. poglav-
lju druge knjige/. No zatim su uslijedile arapske
pljačke, a grčka je pomoć u Jadranu prestajala. Mle-
čani i Dalmatinci bili su primorani braniti zajednič-
ku plovidbu. Kako su pak Dalmatince pritiskivali
i Hrvati i Neretvani, počeli su se oslanjati na tuđu
pomoć. Mlečani su naprotiv mirno posjedovali svoje
prilike nenarušene, a zbog zgodna su položaja stalno
povećavali svoje snage. Bili su prisiljeni pomoći sa-
veznicima Dalmatincima protiv Slavena koji su uz-
nemiravali.more: to je zahtijevala vlastita korist. Po
tome su, oponašajući Atrijance, i započeli s gospod-
stvom nad Jadranom, kako će biti rečeno na svome
mjestu u 14. poglavlju treće knjige.
357
 PRILOG
LECTORI DALMATAE VERITATEM AMANTI
Imperfectum opus texere non ignoro, at amor
patriae veritatisque, detegendae desiderium ad scri-
bendum me impulsit, eo animo, ut sparsa colligendo
5 equivocationes tollerem, obscuritates dillucidarem,
erroresque patefacerem; sed cum in his detegendis,
vel reffellendis multa contra vel praeter Scriptorum
comuniter receptas opiniones, invenies, ne me con-
demnes rogo, antequam eadem cum Auctoribus ipsis
10 conf eras, ut veritate percepta rectius iudices.
Coniecturis ut plurimum conatus šum veritatem
assequi, certiora emim, vel meliora ex Auctorum ca-
rentia sterilitas ingenii mei promere non potuit.
Si in coniecturis nimis vagatum, vel non proba-
15 bilibus usum reperies id ex obscuritate aliqua vindi-
candi, tibique satisfaciendi desiderium extorsit, si be-
nevolus es vitio non vertes. Coniecturas autem ut ta-
les recipe; si in melius mutaveris gratias habebo.
Quod pro certo asserui, id ex scripturis antiquis maxi-
20 mo labore, amicorumque favore inventis scripsi: ha-
rum enim apud me maior auctoritas, quam quorum-
libet historicorum.
Si taediosa videbitur auctoritatum et scriptura-
rum antiquarum lectio ad corroborationem dicendo-
25 rum hic posita, multo maius ex ruditate dictionis tae-
dium accipies, nam auctoritates et scripturas diverso
caractere impressas facile praeterire poteris, meam
autem imperfectionem, nisi legere praetermittas, non
evitabis; si eleganti stylo delectaris a lectione abstine,
30 ne offendaris: non enim sermonis saporem sectanti-
bus, sed veritatem amantibus Dalmatiaeque obscura
scire desiderantibus scribo.
Si vitio vertas multa quae sileri poterant propa-
lasse, distinguendoque patrios deffectus clariores red-
35 didisse, scias, eo studio veritatis promendae (etiam si
animadversa) seribere voluisse, cum nudam verita-
tem; nullo artifitii velamine opertam, vel dissimula-
tionis nevo maculatam, obscuritatisque umbra offus-
358
ČITAOCU DALMATINCU, LJUBITELJU ISTINE!
Dobro znam da stvaram nesavršeno djelo, no
ljubav prema domovini i želja da razotkrijem istinu
nagnaše me pisati s nakanom da prikupljajući što je
rasuto uklanjam zabune, rasvjetljujem nejasnoće i
pokazujem zablude. No dok ih budem razotkrivao
i pobijao pronaći ćeš mnogo što protiv ili mimo opće
prihvaćenih mišljenja pisaca, pa te molim da me ne
osudiš prije no što to usporediš sa samim autorima,
da bi ispravnije sudio uvidjevši istinu.
Istinu :sam ponajviše pokušao dokučiti pretpo-
stavkama: nešto pouzdanije ili bolje nije naime moj
neplodni duh mogao iznijeti zbog oskudice autora.
Pronađeš li da sam odveć lutao po pretpostav-
kama, ili da sam se poslužio nevjerojatnima, to je
iznudila želja da štogod istrgnem iz nejasnoće i da
tebi udovoljim. Ako si dobrohotan nećeš zamjeriti.
Pretpostavke pak; uzmi kao takve. Preokreneš li ih
na bolje, bit ću ti zahvalan.
Što sam naveo kao sigurno, napisao sam prema
starim ispravama koje sam pronašao golemim tru-
dom i s pomoću prijatelja. U njih se naime pouzda-
jem više nego u bilo kakve povjesničare.
Bude li ti se činilo dosadnim čitanje uglednih
pisaca i starih isprava, koje sam dometnuo amo da
podupru što valja reći, mnogo će ti više dojaditi ne-
dotjerano kazivanje. Lako ćeš naime moći presko-
čiti pisce i isprave otisnute različitim tipom slova,
moju ćeš pak nesavršenost izbjeći samo ako presta-
neš čitati. Naslađuješ li se dotjeranim stilom, odu-
stani od čitanja da ne budeš povrijeđen. Ne pišem
naime za obožavaoce duhovita govora, već za lju-
bitelje istine i za one koji žele saznati o nejasnoj
prošloisti Dalmacije.
Zamjeriš li što sam objavio mnogo toga što se
moglo prešutjeti, i što sam domovinske slabosti uči-
nio jasnijim raščlanjujući ih, znaj da sam to htio na-
pisati u težnji da iznesem istinu (čak i ako je neugo-
'dna), jer mi je nakana obznaniti golu istinu, nepo-
krivenu nikakvom prijetvornom koprenom, neoka-
ljanu nikakvom mrljom zatajivanja i nezatamnjenu
sjenom nejasnoće. Ljubiš li domovinu, i sam tragaj
359
 catam refferre sit animus. At si Patriae amans es,
40 scripturas antiquas et ipse perquire, si plures inve-
neris, quam mihi videre (quidem) concessum fuit,
plura et certiora pro decore Patriae tradere poteris.
Liberum enim tibi campum reliqui, imperfectum nem-
pe opus meum perficere, integramque laudem mereri.
45 Vale.
OPERIS INTRODUCTIO
Dalmatia proprium scriptorem qui vulgatus sit
hucusque nullum habuit, antiquiora eius ante Roma-
norum adventum, Ά Romanis historicis Regum Illyri-
50 orum acta recensentibus vix tanguntur: quae Repub-
lica et Imper(i)o Romano vigente in ea gesta sunt, ab
eisdem haberi possunt; quae autem post Romani Im-
perii declinationem in Dalmatia evenere apud plures
Auctores sparsa, et mutila reperiuntur, sed adeo ae-
55 quivocationibus, et erroribus involuta, ut inde aliquid
certi, vel distincti vix percipi possit.
At cum hac Nostra aetate in Dalmatia bellum
Turcicum emersit in quo praeter hominum expectati-
onem multae res egregiae gestae sunt; quae si exacte
60 perpendantur, tam exiles non sunt ut ex eis via perci-
pi non possit, qua tremendum adhuc Christiano No-
mini Ottomanicum Imperium frangi posset; Si Croa-
torum conatibus D.O.M. misericorditer favente Chri-
stianorum unitae vires accederent Slavique caeteri
65 Turcarum iugum excutere inhiantes caepta Croato-
rum continuarent Mahometica superstitio ex Europa
pelli posset.
Haec autem facinora Dalmatica viros praeclaros
ad scribendum iam excitant; sed quotus quisque ip-
70 sorum praesentia scribendo, antiquiora tanget, erro-
res, vel equivocationes aliorum sequendo rem Dalma-
ticam obscuriorem reddet; ideo non inutile credidi si
notas, quas veritatem indagando iuvandae memoriae
causa conscripseram qualescumque sint publici iuris
75 facerem, ut obscuris dillucidatis, caeteris modum
errores vitandi pro virili ostenderem.
Ommissis ergo quae vel ante Romanorum adven-
tum, vel Republica et Imperio Romano florente in
Dalmatia gesta sunt (cum in his transcribendis tempus
360
za starini ispravama. Nađeš li ih više no što je meni
bilo dano vidjeti, moći ćeš više i pouzdanije pisati
domovini na čast.
Ostavio sam ti naime slobodno polje da dovršiš
moje nesavršeno djelo, i da zaslužiš potpunu hvalu.
Zdravo!
UVOD U DJELO
Dalmacija nije do sada imala vlastita povjesni-
čara čije bi djelo bilo objavljeno. Njene se starije
prošlosti prije dolaska Rimljana jedva dotiču rim-
ski povjesničari koji opisuju djela ilirskih kraljeva.
Od njih se može doznati što se u Dalmaciji zbivalo
dok je bila snažna Rimska Republika i Carstvo. Sto
se pak u Dalmaciji dogodilo nakon opadanja Rim-
skog Carstva, nalazi se rasuto i okrnjeno kod više
autora, ali tako obavljeno zabunama i greškama da
se iz toga jedva može razumjeti što pouzdano ili raz-
govjetno.
U ovo je naše doba u Dalmaciji izbio turski rat,
u kojem je protiv ljudskog očekivanja izvršeno mno-
go izuzetnih djela. Ocijene li se ona točno, nisu to-
liko neznatna da se iz njih ne bi mogao razabrati put
kojim bi se moglo slomiti Otomansko carstvo, dosad
strašno kršćanskom imenu. Kad bi se po milosrdnoj
naklonosti Svevišnjega nastojanjima Hrvata pridru-
žile ujedinjene snage kršćana, i kad bi ostali Slave-
ni koji žude zbaciti turski jaram nastavili što su Hr-
vati započeli, muhamedanske bi se praznovjerje mo^
glo izagnati iz Evrope.2
Ti pak dalmatinski pothvati već potiču na pisa-
nje znamenite muževe. No koji god se pišući o sa-
dašnjosti dotakne prošlosti, učini dalmatinsku povi-
jest još nejasnijom jer slijedi greške ili zabune dru-
gih. Povjerovao sam stoga da će biti korisno ako ob-
javim bilješke, kakve bile da bile, koje sam istražu-
jući istinu zapisao da potpootnognem pamćenje, kako
bih ostalima koliko god mogu pokazao put kojim će
izbjeći greške.
Preskočivši dakle što se u Dalmaciji zbivalo i
prije dolaska Rimljana i za cvata Rimske Republike
i Carstva (jer nisam htio tratiti vrijeme prepisujući
to, ni dosađivati čitaocu) naumio sam objasniti što
361
80 terrere et lectorem taedio afficere nolui) ad ea quae
declinante Imperio Romano evenere et quomodo, et
quando Dalmatiae Nomen mutatum fuit eiusque pars
in Regnum Croatorum transiit, explicanda animum
adieci, et usque ad ea tempora perveni quae ab Histo-
85 ricis dillucidata, ab eisdem quisque percipere potest.
Sed cum continuam gestorum seriem adipisci non
potuerim non Historiam, sed eius tituli, quo etiam
nunc gaudet Dalmatia indagationem inscribere volui,
ut inde Regnorum Dalmatiae et Croatiae status, qui
06 olim fuerit, cum hodierno collatus clariorem efficiat
lectionem Historicorum, qui de Dalmatia aliquid
scripsere scripturive sunt.
Auctores qui vulgati sunt suo loco citantur, et ex
non vulgatis Thomas Archidiaconus Spalatensis, qui
95 circa annum 1260 vixit, et Chronicon Salonitanorum
atque Spalatinorum Pontificum componens multa De
Dalmatia scripsit, prout etiam Historiola Regum Dal-
matiae gesta continens a Marco Marulo Patritio Spa-
latensi viro celeberimo ex idiomate Slavo, latine red-
100 dita anno 1510.
Superiori saeculo Dominicus Zauoreus Patritius
Sicensis rerum Dalmaticarum seriem magno labore ab
antiquissimis exorsus ad 1400 perduxit, laudabili co-
natu, nisi quod scriptorum examen cmisit ab huius, et
105 caeterorum recentiorum citatione temperaui, quum
ex veterum aut erroneis, aut ambiguis scriptis ipso-
rum lapsus promanarint, ne rixandi prurigine hunc
laborem suscepisse videar.
Nominantur etiam ex non vulgatis a Mauro Or-
no bino Michael Salonitanus et Baldasar Spalatensis, et
a Zavoreo Matheus Izarus quos mihi hactenus videre
non licuit, quae animadvertere volui ne aliquid dissi-
mulasse videar.
priredio
prof. Miroslav Kurelac
362
se zbilo dok je Rimsko Carstvo opadalo, te kako je
i kada bilo izmijenjeno irne Dalmacije i jedan njen
dio prešao u Kraljevstvo Hrvata, te sam dopro do
razdoblja koje su povjesničari rasvijetlili, pa ga sva-
tko može upoznati preko njih.
Kako nisam mogao postići neprekinuti povijesni
tok, nisam onome naslovu koji Dalmacija i sad uži-
va htio dudati »Povijest«, nego »Istraživanje«, da bi
usporedba položaja Kraljevstava Dalmacije i Hrvat-
ske kakav je nekoć bio s današnjim zatim učinila
jasnijim štivom djela povjesničara3 koji su štogod na-
pisali, ili će napisati, o Dalmaciji.
Autori čija su djela objavljena navode se na
svom mjestu, a uz njih od neobjavljenih splitski
arhiđakon Toma koji je živio oko 1260. godine i sa-
stavljajući »Kroniku salonitanskih i splitskih bisku-
pa« napisao mnogo o Dalmaciji, kao i mala povijest
koja sadrži djela kraljeva Dalmacije, a 1510. ju je
godine sa slavenskog na latinski jezik preveo slavni
muž Marko Marulić, splitski plemić.4
U prošlom je stoljeću šibenski plemić Dominik
Zavorović s velikim trudom započeo dalmatinsku 5
po-
vijest od najstarije i doveo je do 1400. godine. Hva-
levrijedan pokušaj, samo što je propustio provjera-
vati pisce. Suzdržao sam ;se da navodim i njega i
ostale mlađe pisce, kako se ne bi činilo da sam ovaj
posao poduzeo iz želje za svađom, jer su njihove
greške potekle iz iskvarenih ili dvojbenih spisa sta-
rijih.
Od neobjavljenih Mavro Orbini imenuje još Mi-
hovila Solinjanina6 8 i Baltazara Splićanina,7 a Zavo-
rović Mate ja Izara. Njihova djela dosad nisam us-
pio vidjeti, na što sam htio upozoriti kako se ne
bi činilo da štogod prikrivam.
363
Lib. I, Cap. I
VARIA1-; LECTIONES
Lučićeve vlastite ispravke i dopune istaknute su kao i u tekstu lomljenom
zagradom. Oblike otisnute 1668. samo izuzetno označavamo godinom izda-
nja, npr. kad ondje donesene kratice razrješavamo dugačije nego raniji prire-
đivači. Inače se podrazumijeva da je izdanje 1668. temelj našega. Kratice za
fontes lectionum:
1666. — loannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amstelo-
dami 1666, Ιο. Blaeu;
1668. — loannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amstelo-
dami 1668, Ιο Blaeu;
Errata — ispravke i dopune predviđene prema Errata sic-corrigenda otisnu-
tim na kraju izdanja 1668. bez paginacije;
Addenda — Addenda vel corrigenda in Opere de Regno Dalmatiae et Croa-
tiae, tiskano uz loannis Lucii Inscriptiones Dalmaticae, Venetiis
1673, Typis Stephani Curtii; vlastiti Lučićev primjerak s rukopi-
snim ispravkama i dopunama iz Naučne biblioteke u Zadru;
Šib. — Lučićevi rukopisni zahvati u njegovu primjerku izdanja iz 1666, da-
nas u knjižnici samosana sv. Frane u Šibeniku;
1748. — loannis Lucii Dalmatae Traguriensis De Regno Dalmatiae et Croa-
tiae libri sex, recogniti et emendati a loanne Georgio Schwandtnero
Austriaco Stadelkirchensi, Scriptores rerum Hungaricarum, Dal-
maticarum, Croaticarum et Sdavonicarum veteres acgenuini T III,
I. G. SCHWANDTNER, Vindobonae 1748.
Domino loanni Lučio...
l loanni : 1748. lohanni; Domino : 1666. Clarissimo viro Domino 2
loannes Blaeu : 1748. lohannes Bleau 10 Indagationes tuas Dalmaticas :
7666. lucubrationes tuas praestantissimas 12 protraxisti : 1748. produxi-
sti 21 1667 : 1665 u izdanju 1966; datum se prilagođivao izdanju.
Caput I
4 Dalmatia post ; 1748. Dalmatia quae post; 1748. također pred tekst uvoda
domeće podnaslov ARGVMENTUM 38 filium : 1748. filios 54 <et a Ro-
manis inibi bella gesta> : et Romana in eo bella gesta Addenda i Šib. 70 u-
metak prema Addenda i Šib. 90 fluminis : 1748. flumini 113 argunt <ea>
quae : arguunt quae Addenda i Šib. 114 /Plinius libro <3.> capite 13. <et
14.>/ : /Plinius libro capite 13./ Šib.; 1748. dopunjuje na svoj način prema
drugačije uređenom izdanju Plinija: Plin. nat hist. lib. 3. cap. 18. et ibid. cap.
19. 140 ex Atnatico : ex Adriatico, neipr. greška koja šteti smislu Lučićeve
tvrdnje ; 1748. potpuno ispravno ex Atriatico 150 <laxiarum> : laxiorum Er-
rata i Šib. 157 laxiarumque : 1748. laxarumque 159 <cum deinde Tusci a
Gallis pulsi fuerint> : sed deinde Tuscis a Gallis pulsis Addenda i Šib. 173
<!>catuisse> : statuisse Errata i Šib. 187 <368.> : 360. Errata i Šib. 248 <locis
364
I ib. I, Cap. I-II
supra relatis- : loco supra relato Addenda i Šib., iako u Addenda nedostaje
supra 252 k're : 1748. ferae, etc. 263 <...> : 1. 4. ispušteno prema Errata
269 erant OD : 1748. erant Illyriorum quinque millia 273 Agro : 1748.
Agron 282 o gitare : 1748. cogitaret 285 <priore> : priorem Errata 295
1748. nema citat u kurzivu, nego primjenjuje navodnike kod svih opsežnih
citata — na to dalje ne upozoravamo 307 Illyrii antea : 1748. Illyrii iam an-
tea 315 <Coruncanios> : Coruncanos Šib. 339 feramus : 1748. ferant
356 Postumius : Portumius, neispr. greška 412 <Tunc> : At nunc Errata i
Šib. 447 <Epirotarum> : Epivolarum Errata i Šib.; u Errata pogrešno oti-
snuto da ono što treba ispraviti glasi Epivolanum 455 Cleemporum : 1748.
Calemporum 475 retinere liu/.'t, ac amicus Romanis esset, si : 1748.
retineret, ac amicus Romanis esset, licere, si 485 Secundum Illyricum :
1748. Secundum bellum Illyricum 526 convenientes : 1748. convenienti-
bus 528 navigare, et : 1748. navigare etc. et 552 uti primum : 1748. ubi
primum 568,618 Decadis 5. : 1748. Decadis 4. 623 Clausula : 1748. Clau-
sala 644 Decade 5. : 1748. Decade IV. 651 Dissaretiorum : 1748. Dassa-
retiorum 661 eorum : earum, neispr. greška 706 prosequendam : 1748.
persequendam 734 Martius ; 1748. Caius Martius 737 Populi Romani va-
staverant : 1748. Populi Romani socios vastaverant 752 Flaccus </619./>
cum : Flaccus cum Errata i Šib. gdje je zvjezdicom naznačeno da godinu tre-
ba dodati uz ime Fulvija Flaka, što je red niže nego što piše u Errata 754
Florus autem u Šib. točkasto potcrtano jer je greškom otisnuto kurzivom kao
da je izvorni tekst 765 Cai lunu Bruti : 1748. Decimi lunu Bruti 773 et
Romam : 1748. et postea Romam 774 Libro 62. : 1748. Libro 4. ; Dalmatas
obsedit : 1748. Dalmatas subegit 798 ipse quoque : 1748. ipso quoque
817 institutam : 1748. ad institutam 826 sequitur : 1748. uti sequitur; /710
usque 763./ : 1748. Anno Urbis Conditae 710. 839 <hi> : his Errata i Šib.
841 distenti : 1748. distentis 851 <nisi considerentur nonnulla> : conside-
randa idcirco nonnulla erunt Addenda i Šib. 865 Illyriorum : 1748. Illyri-
corum 916 /Diodorus, Plutarchus/ : 1748 ex Diodoro et Plutarcho 917 te-
stetur : 1748. testatur 984 /Polybius/ : 1748. ispušta 1008 Cleemporum :
1748. Calemporum 1031 <Causis> : Caussis Errata i Šib.; u Errata isprav-
ka krivo naznačena za r. 56 1049 <Drilonis> : Drini Addenda i Šib. 1057
/In Periplo/ : 1748. uneseno s margine u tekst 1061 <Schymnus> : Selymnus
Errata i Šib. 1065 <Issa>: Issae Errata 1086 <adnavigatio> : adnavigationem
Šib. 1096 <Capite 5.> : Capite 6. Errata i Šib.; u Errata naznačeno za r.
58 1133 <Poenum> : Regnum Errata. i Šib. 1146 «...> : 1. X., ispušteno
prema Errata i Šib. iako je ispravno; u Errata krivo naznačeno mjesto ispu-
štanja 1163 <Drilonem> : Drinum Addenda i Šib. 1173 <qua> : quia Errata
i Šib. 1174 <Drilonem fluviurm : Drinum flumen Šib. 1195 tertio bello :
1748. bello 1206 <Salutem Dicit> : 5D Errata i Šib.; 1748. dopunjuje formu-
lu pozdrava i početak citata: Vatinius Imperator Marco Tullio Ciceroni sa-
lutem plurimam dicit. De Dionysio ... 1213 expectandum s i t : 1748. expec-
tandum est 1219 in oppugnando : 1748. vi oppugnando 1229 Naronae :
1748. Narona 1232 Casaubonus : Causabonus, neispr. greška 1264 Epi-
damnum «fuga se> recipere coegerunt : Epidamnum fugare, recipere coege-
runt Errata i Šib.; 1748. Epidamnum fugam arripere coegerunt 1265 Dri-
lonem> : Drinum Addenda i Šib. 1266 Dalmatas : 1748. Dalm.ito- 1270
longe : /74S.longae 1271 tractu : 1748. tractus
Caput II
4 <sumpsisse> : sumsisse Errata i Šib. 22 Tekst Pseudo Skilakova citata
1668. nije u kurzivu (osim naslova poglavlja) iz osobita razloga. Do ovoga su
365
Lib. I; Cap. II
naime mjestu, a i inače u De Regno, u kurzivnim citatima izvora kurentom
istaknute riječi koje je Lučić želio nekako ispraviti. Na marginama je obično
u kurzivu njegov prijedlog emendacije. U Pseudo Skilakov tekst priređivač
Holste već je unio ispravke, pa je Lučić njih dao naglasiti kurzivom, čitav
tekst izvora je u kurentu, a na marginama su opet u kurzivu prvobitne vari-
jante iz rukopisa. U Šib. je Lučić točkastom linijom uz čitav citat iz »Peripla«
naznačio da se radi o izvornom tekstu. U ovom izdanju ne slijedimo Lučiće-
vo rješenje, kako bi svi izvorni tekstovi bili u kurzivu, te riječi za koje su na
marginama kurzivne varijante ističemo u tekstu kurentom. Smatramo nuž-
nim upozoriti na uzrok drugačijeg rješenja u De Regno 1668, a tako ćemo i
ubuduće postupati kad ono bude primijenjeno. 45 /Liasldassa./ : 1748. /A-
lias Idassa/ 53 /ClitriLitria./ : 1748. /Clitri, Litria/ 71 <Manius> : Maricus
Errata i Šib. 77 Oppida* : 1748. umjesto zvjezdice stavlja abecednu ozna-
ku za marginalnu bilješku i na margini ispisuje: Hic quaedam desunt.
112 Chaonia : Chania, neispr. greška 123 <ad> : ab Errata i Šib.
158 fulminum : fulminum, neispr. greška 171 Phaetontis : Phaaetontis,
neispr. greška 218 Periegesi : Perygisi, neispr. greška 225 /supra/ - izgle-
da da je predložena varijanta s margine 1668. dospjela izravno u tekst, jer ni-
je bilo mjesta; 1748. stavlja se na marginu ultra 279 </Capite 4./> dopuna
Šib. 281 Strabo, qui : 1748. Strabo libro VII, qui 289 solum : 1748. to-
tum 308 Urbem : 1748. urbes 313 numero 40. : 1748. numero adsexagin-
ta 326 utuntur, id : 1748. utuntur moneta, id; kako u tekstu izvora 1668 u
blizini nema nikakve riječi ženskog roda s kojom bi se moglo povezati nulla
utuntur, a Lučić nije ništa dodao ni ispravio, morao mu je predložak biti pot-
pun, a u De Regno je previdio propust. 334 <Cnidiis> : Creidiis Errata i
Šib.; u Errata pogrešno naznačeno da treba staviti Cnicliis 336 <Varalios> :
Veralios Errata i Šib. 354 et descripta Dardania. : 1748. Et descripta Dar-
dania eodem libro VII. 376 ex qua : 1748. ex aqua 448 *Tegestum /Tege-
ste/ : 1748. Tergestum bez varijanti ili naznake za problem 450 *paulatim
/Taulantii./ : 774S.Taulantii bez varijante ili naznake za problem 459
Nar,* : 1748. Naro bez ikakve oznake ; et* Danubius, qui : 1748. et alius ab
eo, qui bez varijante ili naznake za problem 461 Nar : 1748. Naro 462
/Tergeste./ : 1748. ispušta 446 *Absyrtis /Absyrtis./ - jedan od oblika tre-
bao je očito biti Apsyrtis, no ne može se prosuditi koji, ako se ne provjeri izda-
nje kojim se Lučić služio. 467 Electridas : 1748. Electridae 477 capite 21. :
: 1748. capite XXV 478 /Et Liburnia./ : 1748. ispušta 481 Dudini : 1748.
Buni 488 Varubarini : 1748. Varvarini 489 Tulfinates Carietae : 1748.
Fertinates Curictae 490 Flavona : 1748. Flanona 492 Argiruntum : 1748.
Argyruntum; Civitas, Pausinus, : 1748. Civitas Pasini 499 Capite 22.* Li-
burnia. /Dalmatia./ : 1748. Dalmatia cap. XXVI 500 <initium> : iritium Er-
rata i Šib. 506 ab ladera 222. : 1748. ab ladera CXII 508 372. Dalmatae :
1748. CCCLXXXII Dalmatae 509 sunt Mandetrium - u. Lučića nedostaje
toponim Burnum, čije se završno slovo javlja kao početno slijedećeg toponi-
ma koji inače glasi Andetrium. 1748. to ispravlja u Burnum, Andetrium, i to
s punim pravom. Kako god naime da je došlo do ovoga što je otisnuto 1668,
Lučić se kasnije poziva na Plinija kao autora koji spominje Burnum. Vjero-
jatno je dakle Lučićev predložak bio ispravan, a greška u De Regno mu je
promakla. 513 cognominis : 1748. cognomine 516 Docleatae : 1748.
Diocleatae 517 Glonditiones : 1748. Glinditiones 518 Siculotae 14. :
1748. Siculotae XXIV 521 Oenei : 1748. Ozuaei; Hematini : 1748. Hema-
sini; Architae : 1748. Arthitae 522 Epidaurum Colonia, oppida : 1748. E-
pidaurum Colonia; ab Epidauro sunt oppida 526 Scodra a mari 18. M. P. :
1748. Scodra a mari XVII. M. P. 533 Capite 23. Macedonia. A Lisso Mace-
donia Provincia. : 1748. Macedonia ibidem: A Lisso Macedonia Provincia,
etc. 535 et Capite 26. De Insulis Adriaticis : 1748. Et de Insulis Adriaticis
366
Lib. I, Cap. II -III
capite XXX.; kraj Plinijeva citata 1668. nije u kurzivu iz sličnih razloga kao
ranije čitav Pseudo Skilakov citat. Ovdje su na margini varijante iz Plinijeva
vatikanskog rukopisa, o kojima će biti riječi odmah u nastavku. 537 vadosi
mariš : 1748. vadoso mari; extuariisque : 1748. aestuariisque 540 Pullariae
: 1748. Pullaria 544 <quas> : quos Errata i Šib. 545 *Lissa quaeque /Lissa-
cae./ : 1748. Lissa, et quae bez varijante ili naznake problema 546
Creteae /Grareae./ : 1748. Grateae bez varijante ili naznake problema 547
/Trucones./ : 1748. ispušta 548 Contra Surium, bubus /Bubua./ : 1748.
contra Tragurium Bavo, bez varijante ili naznake problema 549 *reliqua :
1748. ispušta zvjezdicu, ali bar reliqua također tiska drugim tipom slova
550 /Leucopetra salle./ : 1748. ispušta 551 Gnidiorum : 1748. Gnvdiorum
552 distat 22. M. P. : 1748. distat XXV. M. P. 554 12. M. P ab ea : 1748
XV. M. P. ab ea 555M. M. P. : 1748. III. M. P. 557 capite 21. : 1748. ca-
pite XXV. 560 capite vero 22. : 1748. capite vero XXVI 564 Delicampio :
1748. Dalecampio 569 capiti 21 : 1748. capite XXV. 575 capite 26 :1748.
capite XXX. 576 capite 22. : 1748. capite XXVI 576 <Tariotarum> : Ta-
riatarum Errata, Šib. 581 ariatarum : 1748. Ariatarum 589 capite autem
26. : 1748. capite autem XXX. 591 pro Creteae, Grareae, : 1748. Pro Gra-
!f
teae, Grareae 592 Liburnicae : 1748. ispušta zvjezdicu 595 Salmaticense
vero exemplar cum excusso concordare scribit : 1748. in Salmanticensi vero
exemplari Creteae legi, scribit 600 <Contra Surium bubua, et capris laudata
Bratia> - kurziv prema Šib.; 1748. mijenja prvi dio u skladu sa svojim preo-
blikovanim glavnim citatom: contra Tragurium Bavo. 602 <Pharia> : Pha-
rio Errata i Šib. 607 quid si legas non intra Surium, sed inde vel item Tra-
gurium : 1748. Legendum ergo non contra Surium, sed potius contra Tragu-
rium 623 superabundare videtur : 1748. superabundare, vel textus defec-
tum indicare, videtur 648 Flanona : 1748. Flavona 649 Ortopola : 1748.
Ortopla 650 Argiruntum : 1748. Argirutum 654 Ascrivium : 1748. As-
cruvium 662 Deru supra Deriopes, Dindarii : 1748. supra Deriopes autem
Dindarii 668 Ardetium : 1748. Ardotium 671 Dalmatiae civitates : 1748.
Dalmatiae autem civitates 672 <Narona> : Nerona Šib.; 1748. Herona
674 Termidana : 1748. Termidava 677 Tulfinum : 1748. Fulfinum 680
Tragurium Insula, et Civitas, Corcyra : 1748. Tragurium Insula, et civitas,
Pharia Insula, et Civitas, Corcyra 681 Melitinae. : 1748. Melitine Insula.
Caput III
37 Emum : 1748. Aemum 52 referat : 1748. refert 53 <Drilonis> : Drino-
nis Addenda, Šib. 89 nubibus : numibus, neispr. greška 94 Indi : 1748.
doduše tiska riječ kurentom, ali nema ni zvjezdice ni predložene ispravke na
margini 94 <ranis> : ramis Errata, Šib. 117 cum : 1748. ispušta 118
scribat : 1748. scribit 119 facili : 1748. facile 131 Dardani, sed : 1748.
Dardani, etc. sed 136 <liberatis> : liberatos Šib. 145 graece simul (άμα κα-
ταστρεφάμενοι.) dicitur : graece (djua καταστρβρόμεροφβίπιυΐ dicitur - smatra-
mo da je grčki tekst 1668. krivo uvršten, te ga umećemo analogno slijedećem
takvom umetku koji je nešto niže u tekstu; da nešto nije u redu pokazuje i to
što 1668. nedostaje druga zagrada. 191 <Sardiaeis> : Sardiaes Šib. 194
<Bessorum> : Pessorum Errata, Šib. 200 <Drilonis> : Drinonis Addenda,
Šib. 203 <Drilonem> : Drinonem Addenda, Šib. 206 <Drilonem> : Dri-
num Šib. 247 <Drilonem> : Drinum Addenda, Šib. 300 Montibus Terge-
stum) usque : montibus usque Errata, Šib. 316 Oppido : Oppida, neispr.
- "ka 318 <Drilonem> : Drinum Addenda, Šib. 321, 323 <Drilonem> :
367
Lib. I, Cap. III-V
Drinum Šib. 340 <Drilonem> : Drinum Addenda, Šib. 342 <Drilone> : Dri-
no Šib. 343 sui : 1748. suam 347, 355, 360, 362 <Drilonem> : Dri-
num Addenda, Šib. 370 1748. stavlja distinkcije među sve riječi obaju nat-
pisa 378 D AVG F AVG I.MP : 1748. D .AVG. F. IMP 380 CORNE-
LIO : 1748. CORNELIVS 382 argui potest, superiorem Illyricum, Illyri-
cum proprium simul cum Dalmatia comprehendisse, inferiorem vero : 1748.
argui potest, superius Illyricum simul cum Dalmatia comprehendisse, infe-
rius vero 396 <Drilo> : Drinus Addenda, Šib.
Caput IV
18 devicta': divicta, neispr. greška 30 <Drilonem> : Drinum Addenda,
Šib. 66 continuasse : 1748. continuisse 75 tamen : 1748. ispušta 75 <re-
pererunt> : reperierunt Šib. 77 reducta : 1748. redacta 78 <potitos> : posi-
tos Errata 152 <ad navigationis> : adnavigationis Errata, Šib. 176 <capaci>
: capuci Errata, Šib. 196 <ipsamque> : ipsumque Šib. 215 impartiti : 1748.
impertiti 234 <Scardonam> : Sardonam Errata, Šib. 252 cuius : 1748.
quod 268 <Barbanam> : Barnabam Šib. 358 <Ionium> : lonicum Errata,
Šib. 372 <Strupini> : Strapini Errata, Šib. 385 <elipticae> : eclipticae Šib.
398 <indigete> : indigente Errata, Šib. 402 <quoque> : tamen Šib. 445 Stag-
ni : stagni, neispr. greška 452 <mancum> : M.inium Errata, Šib. 457 <cir-
cumvicinia> : circumvicina Šib, 459 CGIDO: 1748. ispušta; <advectos> :
adversos Errata, Šib. 463 <mutilus> : m u t i l i h u s Errata, Šib. 485 <appel-
lunt> : appellant Errata, Šib. 529 <bustum> : bustam Errata 545 ladera :
lader a neispr. greška 572 [*] : 1748. ispušta 585 abest stadiis *XX : 1748.
est stadiis XX 594 aliqua : 1748. quaedam
Caput V
17 sicut : 1748. sciat 21 Timavus prout : Timavus) prout -prvipar zagrada
n Servijevu citatu omeđuje Salustijeve riječi; treća je zagrada suvišna 53
Plinijev je citat bez ikakva posebna razloga 1668. u kurentu, te je u Šib. uza
nj točkasta naznaka za kurziv 55 CXXLI : CXXLL, neispr. greška 63
1748. distinkicije između svih riječi osim DE IAPVDIBVS 119 Flanaticum
: flanaticum, neispr. greška 136 Hierastamnorum : 1748. Hierastamnarum
137 Peninsulae Hyllis : 1748. peninsulam Hillim 138 Hyllis : 1748. Hil-
lim 205 <hos> : has Errata, Šib. ; u Errata ispravka krivo naznačena za str.
30 243 <vocat> : vocax Šib. 246 se antiquiores : 1748. antiquiores 247
<antequam Umbri a Gallis pulsi fuerint Adriaticum possedisse» : et ante Um-
bros, a Gallis pulsos; u Šib. se vidi da se Lučić kolebao u ispravci. Ovo se
može smatrati konačnom verzijom, dok je u Addenda tiskana opsežnija ver-
zija : Ideo Scylax in descriptione orae Adriaticae secutus videtur auctores,
qui scripserunt de Tuscis ante Dionysii tempora, et antequam Umbri a Gal-
lis pulsi fuerint Adriaticum possedisse. Tuscos ... U Šib. ovome dijelom od-
govaraju precrtani dijelovi ispravke. 272 početak odlomka prema Šib.
275 assereret : 1748. asseret 291 proximiora : 1748. propiora 375 offi-
cium : 1748. officium, etc. 395 1748. stavlja distinkcije među sve riječi svih
natpisa koji slijede 397 <DEDIT» : CIRCVMDEDIT Addenda, Šib. 399
<CONSVMPTAS> : CORRVPTAS Addenda, Šib. 428 <varios> : Ivarios
Errata, Šib.
368
Lib. I, Cap. VI-VIII
Caput VI
7 <Delmatae> : Dalmatae Šib. 16,18 <Drilonem> : Drinum Šib. 35 Adriati-
ci : 1748. Adriaci 42 ex saxosis : 1748. saxosis 69 <F> : III Šib 70
<GVSTVS> : VSTVS Šib; ΡΟΝΤ,/ί> bilo dopunjeno H PONTIF, no to je izbri-
sano 71 XIIX CO II - u Šib. je na margini bilo XXI S III, što je izbrisano;
na početku je dodano, pa također brisano TRIB Ρ 83 <CVIVS> : CVIVIVS
Addenda, Šib. 86 <ITEM> : ITE Addenda, Šib. 87 <MVNlT> : MVNIT
Šib. 89 <MVNlT> .... <IVM> : MVNIT .... LVM Addenda, Šib. 92
LXXVII <Đ> : LXXVII D prema Šib., gdje je pred brojkom dodan križić,
vjerojatno kao naznaka ispravke na D 107 </libro 5. capite 3./> dopuna Er-
rata, Addenda, Šib. 122 <17> : L2 prema Šib. gdje je brojka ipak samo dije-
lom ispravljena 130 <...> : circa finem Imperii Theodosii lunioris, precrtano
u Šib. 131 umetak prema Addenda i Šib. Dodani je tekst na oba mjesta isti,
ali u Šib. je iza Marcellini najprije bilo napisano ita dictam, što je prekriženo,
a onda stoji ideo inter P. Tako je i ostavljeno, a sugeriralo bi da treba izbaciti
sav otisnuti međutekst do idućeg rukopisnog umetka. Kako međutim u Šib.
taj međutekst nije križan, a u Addenda je umetak jasno određen između nu-
merari desiit i vel quia, ostavljamo to tako. 140 <ideo inter Provincias eius
nomen ommissum fuit> - umetak prema Addenda i Šib. kojim je poništen ti-
skani tekst ut ex notitia constat. Valja upozoriti da « Addenda stoji inter
Provincias Notitiae, no naslov izvora je u Šib. kao suvišak prekrižen, budući
da i onako slijedi u naslovu citata. 142 Notitia Dignitatum utriusque Im-
perii : 1748. Notitia Dignitatum utriusque Imperii sectione XXXV; 1668.
dalje nema kurziva, iako je otisnut izvorni tekst. 164 Baeuntius : 1748. Ba-
cuntius 180 Notitia. : 1748. Notitia Imperii 209 et notitia supra : 1748. ut
superius in notitia 233 divisionemque : 1748. divulsionemque 238 forma
: 1748. formula 241 Epistola 12. : 1748. ibidem Epistola XII 244 umetak
p rema Šib. i rukom u Addenda 287 accidebat : 1748. accedebat 329 </li-
b ro 1 7. A - dopuna Šib. 367 Porphirogenitus : Pontifex, neispr. greška
422 <Saviae> : Suaviae Šib. 429 <Tedanio> : Tedavio Šib. 430 <Drilone> :
Drino Šib. 432 <Drilone> : Drino Šib. 446 <Sclavonia> : Schlavonia Šib.
Caput VII
14 Baronius 600. : 1748. ispušta 24 assequantur : 1748. assequamur 70
Zenoni : 1748. Zenonis 82 499. : 1748. 496. 123 <Franci> : Francis Errata,
Šib.; no kako je broj 39. stranice 1668. pogrešno otisnut kao 36, ispravka je u
Errata i naznačena za 36. stranu. Rukom ju je Lučić u Šib. dakako upisao na
pravo mjesto. Isto vrijedi i za dvije slijedeće ispravke u ovom poglavlju koje
su preuzete iz Errata i Šib. 148 Procopius libro 3. : 1748. Procopius Gothi-
cae historiae libro 3. 149 ante has : 1748. antehac 155 immisso : 1748. im-
mississe 176 </555./> dopuna Errata i Šib. 192 <nuncupato> : nuncupatio
Errata i Šib. 199 <Luccari> : Luvari Errata, Šib.
Caput VIII
10 <Francicae> : Franciae Errata, Šib. 11 <Dalmaticae> : Dalmatiae Šib. 19
amicis Saxonibus - 1748. već su te riječi u kurzivu 22 eiusmodi nominibus
: 1748. huiuscemodi nominibus appellatis; tek iza toga 1748. naznačuje bi-
369
Lib. I, Cap. VIII-XI
Lib. I, Cap. XIII-XVI

Iješku s margine 32 iuveni : 1748. iuvene 46 Scolasticus : 1668. Scoli.
neispr. greška u kratici 49 vicinis : 1748. vicis 52 /Libro 7. <capite 7.> : /
Libro 7./ dopuna marginalne bilješke prema Errata i Šib., u Errata krivo na-
značena ΖΛ 3. red 64 <80.> : 100. Errata, Šib. 82 </600./> dopuna Šib. 86
Maximo - 1748. nema kurziv odatle, nego tek od ad 91 Sclavorum : 1748.
Slavorum 119 ad : ab, neispr. greška 144 insidentes : 1748. incidentes
149 <innito> : invito Errata, Šib. 156 Urbe Tomea : 1748. Urbem To-
meam 156 Chagani : 1748. Chaiani 168 <verborum> - u Šib. Lučić je is-
pravio čak i izvrnuta početno -v- ove riječi 173 Dioclealino : 1748. Dioc-
leatino
Caput XIII
3 <Tilluro> : Illuro Errata, Šib. 18 Divisa ... nomina - 1668. nema kurziv,
nego veći tip slova 25, 27, 28, 33, 34, 35 Slave : 1748. Slavice 43
umetak prema Errata, Addenda, Šib. 45, 50, 53 Slave : 1748. Slavice
53 Scardona : 1748. Scordona 54, 57, 58 Slave : 1748. Slavice 59 Unae
: 1748. Unnae

Caput XIV
Caput IX

6 De Dalmatia, et eius populis : 1748. nije u kurzivu 26 ex illarum : 1748.

30 eodem Heraclio : 1748. Heraclio 35 Chagano : 1748. Chaiano 39
ex illis; greška međutim odražava grčku konstrukciju iz izvornika 36 A-
/638./ : 1748. 318. 54 Slavosque : 1748. Sclavosque 55 «Saraceni. : Sara-
loep : 1748. Aloeb 43 Sclavis : 1748. Slavicis 61 Porphirogeniti : 1748.
censi Šib. 64 Tiberio Imperante 1748. u kurzivu 98 <Papa> : Praefecto
Porphyrogenito 67, 69, 73, 76, 78, 80, 85, 87 Slave : 1748.
Praetorio Errata, Šib. 107 qui : 1748. quia 108 abducti : 1748. obducti
Slavice 122 inque Butama : 1748. inque eis Butama 124 <totius> : toitus
114 qui : 1748. quae 118 Oppidave : 1748. Oppidaque 129 <Papae> :
Errata 136 <Luccari> : Luvari Errata, Šib. 146 Slava : 1748. Slavica
Praefecti Praetorio Errata, Šib.; tu je Lučić možda želio drugačije ispraviti :
razabire se kratica Pont., što bi dalo Pontificis, ali i jedno prebrisano P. što
odgovara Errata 157 <cumque> : cum quo Errata, Šib. 180 <sit> : est Ad-
denda Šib.
Caput XV

11 et quam partem : 1748. et partem 73 autem. : 1748. autem Italiam. 100

Caput X
Dalmatia : 1748. Dalmatiam 128 Paulo : 1748. Saulo 155 <Belgradum> :
Taurunum Addenda, Šib. — u Šib. je odmah slijedilo rukopisno tumačenje is-
pravke koje je zatim na ovom mjestu prekriženo i dodano nešto niže 157 u-
16 qui : 1748. quia 27 formam : 1748. forma 64 remanserant : 1748. re-
metak prema Addenda i Šib. 287 puderet, et: 1748. ispušta 308 Abodritis
manserint 67 urbiculae : 1748. urbeculae 89 facili : 1748. facile 109 Im-
: 1748. Abotritis; Abodritos : 1748. Abotritos 326 <Mlauna> : Mhauna Er-
peratoribus Constantinopolitanis : 1748. Imperatore Constantino : 1668.
rata, Šib. 328 Timocianorum : 1748. Timotianorum 391 De Dalmatia :
Imperat. Constant. 112 <exercita> : exercitia Errata, Šib. 118 Imperato-
1748. Haec de Dalmatia 431 ad Tissam tantum flumen (nunc Tibiscum in-
rum Constantinopolitanorum : 1748. Imperatoris Constantini : 1668. Im-
colis (Tissam) : 1748. ad Tibiscum tantum flumen, incolis Tissam 433 <Du-
per. Constan. 122 pače cum iisdem Constantinum Pogonatum faciente :
cem> umetak Addenda, Šib. 444 Abodritos : 1748. Abotritos; <Panonios> :
1748. pacem cum iisdem Constantino Pogonate faciente 139 <at>: ac Šib. Pannonicos Errata, Šib.
142 eos Christianos, sed : 1748. eos non Christianos, sed

Caput XVI
Caput XI

13 <Narsetem> : Nasetem Errata, Šib.; u Errata pogrešno stoji da ono što tre-
4 sequitur : 1748. ispušta 9 duoque : 1748. duaeque 36 Slave : 1748. Slavi-
ba ispraviti glasi Naseton 15 </Sigonius/> — umetak prema Errata, nazna-
ce 56 vel 1668. nepotrebno u kurzivu 73 Errata predviđaju uz ovaj tekst
čen ondje za r. )0 po Lučićevu brojenju. Vjerojatno ga treba vezati za ovu
na margini godinu 600, što ne odgovara sadržaju i moglo bi se eventualno
dataciju. 77 item : 1748. idem 82 </604./> dopuna Errata, Šib. 104 a 772.
primijeniti niže, uz an ante Mauritii tempora - str. 45 stup. l, r. i 11668. 76
: 1748. sedit ab A. C. 772 157 <faventes> : facientes Errata, Šib.; ne uzima-
</Ortelius in Comitatu OzuiciensiA dopuna Errata i Šib. 86 diversi sunt :
jući u obzir tu ispravku, 1748. domeće cum Imperio facientes 202 <cessit> :
1748. diversa sit 94 citra : 1748. circa 103 <Mysia> : Alysia Errata i Šib.
cesset Errata, Šib. 235 <obnixis> : obnoxis Errata, Šib. 257 <Desiderium> :
111 impermeabile : 1748. impermeabilem 132<Asiaticis> : Adriaticis Erra-
desiderium Šib. 259 Bernardus lustinianus : 1748. Bernardus lustinianus
ta, Šib. 141 temporibus : 1748. temporis 223 deditione : 1748. deditio-
hist. Venet. 287 Eodem capite : 1748. Capite 15. 327 <libro 3. capite 14.>
nem 237 superatos : 1748. superatas dopuna Addenda, Šib.

370 371
 KOMENTAR
Bilješkama je zadatak dati obavještenja o Lučićevu apa-
ratu izvora i literature. Samo tu i tamo dano je poneko ob-
jašnjenje, nužno da bi se razumio tekst. Lučićeve teze nismo
ni tumačili ni ocjenjivali, iako se ponekad bilo teško toga
odreći. Zadatkom ove edicije smatramo prezentiranje a ne
tumačenje djela.
Najčešće kratice u bilješkama:
de Boor — Excerpta historica iussu imperatori« Constantini
Porphyrogeniti confecta, U. Ph. BOISSEVAIN — C. de
BOOR — Th. BUTTNER-WOBST vol. I, l i 2; vol. III,
Berlin 1905, Veidmann
ČIL III — Corpus inscriptionum Latinarum III, vol. 1. i 2,
suppl. vol. 1. i 2. Th. MOMMSEN i dr, Berlin od 1942.
FHG — Fragmenta historicorum Graecorum, vol. I C. i Th.
MULLERI, Pariš 1874, Didot; vol. II—V C. MULLERUS,
ibidem 1846.
GGM — Geographi Graeci minores vol I i II, C. MULLERUS,
Pariš 1855. i 1861, Didot
HRSM — Historiae Romanae scriptores minores, bez imena
priređivača, Biponti 1789.
MGH — Monumenta Germaniae Tiistorico inde ab anno Chri.
sti 500 usque od annum 1500, Hannover — Berlin — Weimar
— Leipzig — Stuttgardt od 1877, Reichsinstitut iiir altere
deutsche Geschichtskuade — Societas aperiendis fontibus
rerum Germanicarum meddi aevi
Patr. L — Patrologiae cursus completus, Series Latina, J. P.
MIGNE i dr., Pariš
Rački, Doc. — Documenta historiae Croaticae iperiodum anti-
quam illustrantia, sectio I — Acta, F. RAČKI, Monumenta
spectantia historiam Slavorum Meridionalium Vol. 7, Za-
greb 1877.
Viz.' — Vizantijski izvori za isitoriju naroda Jugoslavije
sv. I: F. BARlSlC — M. RAJKOVIĆ — B. KREKIC — L. TO-
MIC, Posebna izdanja SANU knj. 24/1. Vizantološki institut
knj. 3, Beograd 1955i
sv. II: B. FERJANClC, Posebna izdanja SANU knj. 323, Vi-
zantološki institut knj. 7, Beograd 1959.
sv. III: J. FERLUGA — B. FERJANClC — R. KATlClC — B.
KREKIC — B. RADOJClC, Posebna izdanja Vizantološkog
instituta SANU knj. 10, Beograd 1966.
sv. IV: J. KALIC — B. FERJANClC — N. RADOSEVIC-
-MAKSIMOVIC, Posebna izdanja Vizantološkog instituta
SANU knj. 12, Beograd 1971.
Autori bilježaka:
prof. Miroslav KURELAC: bilješke uz poslanicu J. Blaeua i
uz Prilog

373
Knj. I, pogl. I
mir Ivo GOLDSTEIN: C IV — 15; C VI — 19,3fr-34, 36—45;
C VII — 1—3, 7,9—16; C VIII -— 1,2,4—18; C IX — 2,
5,6,12,21,22; C X — 10,11; C XI — 10,22—24,27,28; C XIV
— k,15—18; C XV — 1,2,4—13, 16—23, 28—35; C XVI —
2,5—7,9—14,16,17,20,22
mr Neven BUDAK: C VI — 47,53,54; C VII — 8,21,22; C VIII
— 3: C IX — 1,3,4.7 — 10,13,15—5SO; C X — 1—9,12; C XI —
1—4,6,17,18,20,21,26,29—32; C XII — l—5; C XIII — 1,2,6,7;
C XIV — 1—3,6,8 — 10,13,14; C XV — 15; C XVI — 21
mr Bruna KUNTIC-MAKVIC: ostalo
Bilješke više autora su potpisane.
POSLANICA
1
Joan Blaeu (1596—1673) sin Wilhelma Janszona Blaeua,
osnivača glasovite holandske kartografske kuće (sa sje-
dištem U Amsterdamu) koja je obavljala poslove za Istoč-
no-indijsku kompaniju i tisteala pomorske atlase i knjige.
S bratom Corneliusom nastavio ie djelatnost oca, a po-
slije njegove smrti (1648) djelovao je sarn, te je pod njim
ova izdavačka kuća doživjela svoj procvat i svjetsku sla-
vu. Objavio je čuvene atlase kao .Atlas Maior sive Geo-
graphia Blaeviana, Amsterdam 1662, Theatrum orbis terra-
rum sive Atlas novus, Amsterdam 1863; Theatrum civi-
tatum et admirandorum Italiae, Amsterdam 16Θ3. Njegovi
atlasi s brojnim dodacima (navigacija, kosmografija, po-
vijest) nose i opći naslov Geographia Blaeviana, te su iz-
davani u više svezaka (12), s geografskim i povijesnim
" komentarima, bogato ukrašeni i na više svjetskih jezika,
Typographia Blaeviana izdavala je i knjige svjetski po-
znatih autora (T. Morusa. H. Grotiusa, T. Hobbesa, K.
Descartesa) i klasika antike, među kojima i djelo Petro-
nija Arbitra koje su priredili S. Gradić i I. Lučić-Lucius.
Sinovi J. Blaeua, Wilhelm (1635—?) i Pieter (1637—1706)
boravili su u Rimu, a I. Lučić im ie stajao na usluzi. Lu-
čić je bio u korespondenciji s J. Blaeuom, a ovaj mu je
osim djela De Regno objavio i kartu Illyricum hodiernum
s posvetom banu Petru Zrinskom u svom atlasu.
I POGLAVLJE
1
Apijan (ΆτπτκϋΆ, ο. 98 — o. 169), povjesničar rodom
iz egipatske Aleksandrije. Opsežno povijesno djelo
'Ρωμαϊκά ili 'Ρωμαϊκή ιστορία — »-Rimska povijest« samo
je dijelom sačuvano. Druga polovina IX knjige s naslo-
vom Ιλλυρικά opisuje rimske ratove u Iliriku. Usp. izda-
nja: Appiani Historia Romana l i II, P. VIERECK —A. G.
ROOS, Leipzig 1962, Teubner; Appian's Roman history
I—IV, H. -WHITE, London — Cambridge Massachusetts
1912—1913. (repr. 1962), Loeb Classical Library.
Lučić ovdje misli na mitsku genealogiju Ilira koju Api-
jan daje u Illyr. 2 (3—4).
374
Knj. I, pogl. I
2
Skilak iz Karijande (Σκύλα£ KapiavSefo) , putopisac iz VI st.
p. n. e. Od njtgovih vlastitih putopisa sačuvano je 13
fragmenata. Lučić pod njegovim imenom citira i navodi
isključivo ntpbr\ov<; της θαλάσσης της οΙκουμβΊ?ς Ευρώπης κα»
'Ασίας KoiAi/3iir}«-»Opis plovidbe uz nastanjene dijelove Evro-
pe, Azije i Libije·«, djelo anonimna autora iz sredine IV
st. p. n. e., s kasnijim dopunama. U rukopisu je sačuvano
pod Skilakovim imenom i zato se u Lučićevo doba tako
atribuiralo. Danas: Pseudo Skilakov »Periplus«. Usp. iz-
danje: Scylacis, ut fertur, Periplus, GGM I. Napomena
kakvu je Lučić ovdje dao nalazi oslonca u svim odjeljci-
ma »Peripla« gdje su pojedina plemena na istočnoj ja-
dranskoj obali definirana kao ilirska, tj. Ps. Scyl. 22 —
Ιλλυριοί do Ps. Scyl. 27 — Ώρικοί
Diodor Sicilski (Διόδωρος , o. 80—29. p. n. e.) povjesničar
3
iz Agirija na Siciliji. Dijelom sačuvan povijesni spis
Βιβλιοθήκη — »Knjižnica« nazivao se tako zbog iscrp-
nih citata brojnih autora. Usp. izd: Diodorus of Sicily
I—XII, C. H. OLDFATHER — Ch. L. SHERMAN — R. M.
GEER, London — Cambridge Massachusetts, 1933—1967,
Loeb Classical Library. Lučićev navod nalazi približno
pokriće u Diod. XVI,2,l/2.
Justin (Marcus lunianus lustinus, kraj II/poč. III st.), naj-
vjerojatnije u ranom III stoljeću sastavio je izvadak iz
opsežnog povijesnog djela mlađeg Livijeva suvremenika
Pomipeja Troga, rodom iz Narbonske Galije. Djelo se zivalo
Historiae Philippicae, a bilo je zapravo kao neriinska
svjetska povijest protuteža Livijevoj Ab urbe condita. Ju'-
stinova je »Epitoma·« potpuno potisnula danas izgubljena
predložak. Usp. izđ. M. luniani lustini epitoma Historia-
rum Philippicarum Pompei Tropi, F. RUEHL, Leipzig
1886, Teubner. Justinov tekst ne pokriva valjano Lučićev
navod: u lust. VII,2,6 spominju se stalne borbe Ilira s Ma-
kedoncima, pa i to da je Filipov otac Aminta mnogo ra-
tovao s liirima (lust. VII,4,6) i da je njegov stariji sin
Aleksandar na početku vladavine morao Ilirima platiti za
mir i predali im brata Filipa kao taoca (lust. VII,5,1). Ta
se mjesta lijepo dopunjuju s Diodorovim, i Lučić je očito
na njih mislio. Ona ipak ne pokazuju ni da je Aminta
bio pobijeđen, ni da je on plaćao danak, ni da su Iliri
držali dio makedonskog teritorija.
'' Arijan ('Appifu>(fc, Flavlus Arrianus, 96—175. g.), filozof,
povjesničar i zemljopisac iz Nikomedije u Bitiniji. Lučić
koristi najpoznatije povijesno djelo, Αλεξάνδρου άνάβαακ ,
»Aleksandrovu povijest«. Usp. izd: Flami Arriani quae
extant omnia I i II, A. G. ROOS, Leipzig 1907, 1968, Teub-
ner; Arrian, History of Alexander and Indica, E. I. ROB-
SON, London — Camibridge Massachusette 1929—1933.
(repr. 1967), Loeb Classical Library. Ovaj navod odgova-
ra dužem Arijanovu pripovijedanju u Anab. 1,5^1—1,6,9 i s.
5
Plutarh ( Πλοώ-αρχο« , o. 50^125 g.), povjesničar i filozof
iz Heroneje u Beotiji. Sačuvani spisi dijele se na moralno-
-filozofske i povijesno-toiografske. Lučić se služio »-Uspe-
375
Knj. I, pogl. I
rednim životopisima« ( Βίοι παράλληλοι ). Usp. izd: Plu-
tarchi Vitae parallelae I—V, C. SINTENIS, Leipzig 1874,
Teutoner; Plutarchi Vitae parallelae sv. 1,1 i 2, sv. 111,1, C.
LINDSKOG — K. ZIEGLER, Leipzig 1814, Teubner. Lu-
čićev se navod odnosi na Plut. Pyrrh. 3.
6
Strabon (Στράβων , o. 64. p. n. e. — o. 19. n. e.), geograf
i povjesničar iz Amasije na Pontu. Povijesno djelo je iz-
gubljeno, osim 19 fragmenata. Γεωγραφικά ΰ·πομνι&ατα —
»Zemljopisne bilješke« sačuvano je gotovo cijelo. Usp.
izd: The Geography of Strabo I—VIII, H. L. JONES, Lon-
don — Cambridge Massachusetts 1917—1932. (repr. 1969),
Loeb Classical Library. Kalimahov ulomak'Strabon pre-
nosi opisujući mitska putovanja u Geo. 1,2,39. KalSmah
( Καλλίμαχος , o. 310—'240. ρ. η e.), pjesnik i znanstvenik
rodom iz Kiren-e u Libiji. Veći je dio života proveo u
Aleksandriji, zaposlen u znamenitoj biblioteci. Od brojnih
znanstvenih i pjesničkih djela sačuvani su veći i manji
ulomci u drugih autora i komentatora. Usp. izd: Callima-
chea l i II, O. SCHNEIDER, Lei-pziig 1870. i 1873, Teub-
ner. Ulomak što ga Sltraibon prenosi pripada prema uspo-
ređenom izdanj-u Kaliinahovoj zbirci pjesama — ma. Nije zabilježena nikakva varijanta koja bi opravdala
»Uzroci«, gdje je bio opisan jadranski dio argonautskih
lutanja. Callim. f g. 104.
7
Apolonije Rođanin (Απολλώνιος 'Ρόδιος , ο. 290—1219. ρ. η.
e.), pjesnik rodom iz egipatske Aleksanđrije. Sukob s uči-
teljem Kalimahom bio je razlogom da prijeđe na Rod, oda-
kle mu nadimak. Ep Αργοναυτικά — »Zgode Argonauta«
gotovo je čitav sačuvan. Usp. izd: Apollonii Rhođii Argo-
nautica, H. FRANKEL, Oxford 1ι961, Oxford University
Press. Citirano mjesto: Apoll. Arg. IV,6il6—518.
Vergilije (Publius Vergilius Maro, 70—19. p. n. e.); Lučić
8
koristi po jedno mjesto iz svakog od triju velikih pjesni-
kovih djela. Usp. izd: Publii Vergilli Maronis opera,.F. A.
HIRTZEL, Oxford 1959, Clarendon. Ovdje donosi distih iz
Verg. Eclog. VIII, 6 i 7, odrezan od konteksta. Cjelina:
Tu mihi seu magni superas iam saxa Tlmavi,
sive oram Illyrici legis aequoris, — an erit umquam
9
ille dtes, mihi cum liceat tua đlcere facta?
Verg. Aen. I, 243 i 244. Cjelina:
Antenar potuit mediis elapsus Achivis,
Illyrios penetrare sinus atque intima tutus
regna Liburnorum et fontem superare Timavi,
unde per ora novem vasto cum murmure montis,
it mare proruptum et pelago premit arva sonanti.
18
lust. 24,4,2,
11
lust. 2)01,1,9, ali istrgnuto iz konteksta koji bi pokazao da je
Adrija za Justdna igrad grčkog podrijetla, što ne odgovara
Lučiću koji je predstavlja kao isključivo etruščanski grad.
Cjelina: Denique multae urbes adhuc post tantam vetu-
statem vestigia Graeci moriš ostentant. Namque Tuscorum
populi, qui oram inferi mariš possident, a Lydia venerunt,
et Venetos, quos incolas superi mariš videmus, capta et
376
Knj. I, pogl. I
expugnata Troia Antenore duce misit. Hadria quoque
Illyrico mari prožima quae et Hadriatico mari nomen
dedit, Graeca urbs est, et Arpos Diomedes, exciso Ilio,
nđufragio in ea loca delatus, condidit.
12
Stjepan Bizantinac (Τ,τίφαικκ oBviuVrioc), carigradski
gramatičar, po najuvriježenijem je tumačenju Justinijahov
suvremenik. Enciklopedijsko djelo Έΰνικά sastavio
je crpeći iz mnogih danas izgubljenih djela antičkih pisa-
ca. Ono je sačuvano samo u sažetku gramatičara Hermo-
laja. Kako je i sažetak posvetom vezan uz Justinijana,
ima pomaka u dataciji, pa se život Stjepana Bizantinca
pomiče od nakon g. 400 — VII st, a život epitomatora
Hermolaja od VI — X st, uz dodatne pretpostavke da je
bilo više epitomatora. Usp. izd : Stephani Byzantini Ethni-
corum quae supersunt I, A. MEINEKE, Berlin 1849, Re-
mer. Nastojeći kronološki raščlaniti podatke, Lučić ista
mjesta iz Stjepanova djela navodi sad kao njegova, sad
kao epitomatorova. Ovdje citirano mjesto dio je natukni-
ce "laoa , ali u njoj na mjestu gdje Lučić donosi ime-
na mora postoji oštećenje. Prema uspoređenom izdanju,
ne radi se o imenima mora nego o pokrajinskim imeni-
oblik u Luiića. I ovdje, mijenjajući tip slova, i kasnije,
kad bude citirao čitavu natuknicu u C VI, Lučić će po-
kazati da postoji neko oštećenje. Ipak dosljedno koristi
podatak o morima, i na njemu mnogo gradi. Cijena pre-
ma Usp. izdanju : 'ίσσα, πόλις ευ \έαβψ, κληδείοα. 'Ιμέρα, είτα
Πελασγία και Ισσα από της Ίσσης «je Μακαρος. ίστι /coi »-ιϊσοί
ιταλό* ομώνυμου (χουαα. κατά Δελματίαΐ' και 'Ιλλυρία?... ΐστι και
Φτιλυκύν Ισσας εΊτΐτής Λέσβου •παράτίαρδενί^ι εν Ήρακλεί.
13
Dionizije Halikarnašanin (Διονύσιος ό ΆλικαρρασσεΟς, 60.
ρ. η. e, — nakon 7. η. e.), retor i povjesničar. Dijelom sa-
čuvan povijesni spis 'Ρωμαϊκή αρχαιολο-χάι — Antiquitates
Romanae — »Stara rimska povijest«. Usp. izd: Dionysii
Halicarnassensis Antiquitatum Romanarum quae super-
sunt, I— III, C. JACOBY, Leipzig 1885, Teubner; Dionysius
of Halicarnassus, Roman antiauities I — VII, E. CARY,
London — Cambridge Massachusetts 1937 — 1950." (repr.
1969), Loeb Classical Library, i usp. izd. Stjepana Bizantin-
ca iz prethodne bilješke. Citirano mjesto je Dion noL
1,18,4.
14
Strob. V,l,7; pogrešan broj knjige u Lučića.
15
Dion. Hol. 1,26,1; zbog greške na kraju lat. prijevoda
neskladan kraj citata.
16
Strob. V,l,8 i V,l,9.
17
Nešto niže će se pokazati da Lučić ovime misli na Stra-
bonov podatak o Liburnima na Krfu (Strab. VI,2,4) i Api-
janove podatke o njihovoj prisutnosti u Draču (App. Civil.
18
Plinije Stariji (Gaius PUnius Secundus Maior, 23'-79), pod.
rijeitlom iz Koma. Uz karijeru u carskoj službi svestran
znanstvenik i pisac. Od brojnih djela sačuvana samo
Naturali« historia, »Prirodoslovlje·«, Usp. izdanja: PZinitts,
Naturali« historia, D. DETLEFSEN, Berlin 1866, Weid-
mann; Pliniws, Naturali« historia I — IV, L. IAN — C.
Knj. I, pogl. I
MAYHOFF, Leipzig 1906, Teubner; Pliny, Natural History
Ι—Χ, H. RAOKHAM — W.H.S. JONES — D. E, EICHOLZ,
London — Cam'bridge Massachusetits, 1938>-nl963. (repr.
1967), Loeb Olassical Library. Ovdje su citirani dijelovi
odlomaka Plin. N. H. III,13,illO i Plin. N. H. 111,14,112.
Ispušten je dio teksta u prvome:... quod solum Liburno-
rum in Italia reliquum est.
19
Usp. bilj. 17. uz ovo poglavlje.
20
Tit Livije (Titus Livius, 59. p. n. e. — 18. n. e.), povjesni-
čar iz Patavija, autor znamenite, samo dijelom sačuvane,
rimske povijesti Ab urbe condita — »Od osnutka Grada«.
Usp. izdanja: Livius, Ab urbe condita, M. MUELLER,
Leipzig 1931, Teubner; Livy I—XIV, B. O. FOSTER —
F. G. MOORE — E. T. SAGE — A. C. SCHLESINGER,
London — Camforidge Massachusetts 1919)—1959, Loeb
Classical Library. Citirano mjesto ie Liv. V,33,7—8.
21
Strab. V,l,8
22
Plin. N. H. 111,16,120, uz razlike u grafiji vlastitih ime-
nica.
23
Varon (Marcus Terentius Varro, 116—27. p. n. e.), poli-
histor i književnik iz Reate u sabinskoj pokrajini Italije.
Sačuvano je vrlo malo od opsežnog opusa. Lučić sam ko-
risti djelo »O latinskom jeziku« — De lingua Latina, a na
Varona se bez naslova djela poziva i Pldnije Stariji u ci-
tatu s opisom istočne jadranske obale koji Lučić prenosi
u C II. Usp. izđ: M. Terenti Varronis De lingua Latina
libri L. SPENGEL — A. SPENGEL, Berlin 1885, Weiđ-
mann; usp. izdanja Plinija. Citiran je dio bilješke atrium,
Varro, De 1. Lat. V,16)l, uz manje razlike. Kako se Lučić
kasnije u IV knjizi poziva na isto Varonovo mjesto s istim
određenjem, bit će da je izdanje kojim se on služio dru-
gačije raspoređivalo oštećeni tekst Varonova djela.
24
Teopomp | (θεΛτομπος, o. 375—306. p. n. e.), /povjesničar
s otoka Hija. Više povijesnih d.iela poznato je po naslo-
vima, ali su sačuvani samo fragmenti. Najopsežnija su
bila 'Ελληνικά — »Grčka povijest« i Φ(λαητικ<( — »Fi-
lipova povijest-«. Usp. izđ: Theopomipi fragmenta, FHG I,
str. 278-333. Citalt je uz manja odstupanja radi prijevoda
Strab. VII, 5,10, no ne može se kategorički tvrditi da taj
opis obale u njega potječe od Teopompa. Strabon se na
nj bio pozvao nešto ranije, u VII,5,9, = FHG I, Theop.
fg. 140, zbog podataka o nazivu Jonskog i Jadranskog mo-
ra, o trajanju plovidbe kroz Jadran i zbog nekih detalja
u opisu Jadrana koje smatra nevjerojatnim. U Strabo-
novu tekstu Teopompovo ime nije vezano uz citirani
opis.
25
Citat sastavljen od teiju Diodorovih mjesta, povezanih
prepričavanjem: Diod. XV, 13, l, dio zadnje rečenice;
Diod. XV, 13, 4 i početak 5; Diod. XV, 14,2, kraj. Stalno
33
manja odstupanja, zbog prijevoda. Bitoa razlika prema
krutički uređenom tekstu u srednjem dijelu citata. Tu je
lakuna na koju u Lučića ničim nije upozoreno, a ispušten
378
Knj. I, pogl. I
je i sačuvani dio teksta koji pokazuje da luka za brojne
lađe nije bila na Visu nego u Sirakuzi.
lt
lust. ψ, 5, 4-6
27
Strab, V, 1,4; u drugoj polovini citata potpuno pogrešan
prijevod.
28
Dva Diodorova mjeslta povezana prepričavanjem: Diod.
XVI, 5, 3, i Diod. XVI, 11, 3. Manja odstupanja u prije-
vodu.
2
" Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί. Lučić se zapravo poziva na
standardnu formulu s početka Pseudo Skilakovih odje-
ljaka, »nakon χ je narod y«, koja u ovom slučaju doista
pokazuje da u Pseudo Skilakovu teksitu Li-buoid nisu obu-
hvaćeni iimenom Ilira.
30
Verg. Eclog. VIII, 6 i 7 i Aen. I, 243 i 244; usp. bilj. 8 i 9.
31
Liv. X, 2, 4. Citat je otrgnut iz konteksta i netočno na-
pisan. Prijevod je u skladu s time, s razlogom: prikriveno
je da je stajalo gentes ferae i da se odnosilo na Liburne
podjednako kao i na Ilire. Iskrivljenje je previše u skladu
s Lučićevim tezama o pomorskom položaju jednih i
drugih koje će se pokazati kroz djelo a da bi bilo slu-
čajno. Cjelina: Circumvectus inde Brundisii promuntu.
rium medioque sinu Hadriatico ventis latus, cum laeva
importuosa Italiae Utora, dextra Illyrii Liburnique et His-
tri, gentes ferae et magna ex porte latrodniis maritimis
infames, terrerent, penitus ad Utora Venetorum pervenit.
32
Polibije (Πολύβιος, o. 201-120. p. n. e.), povjesničar iz
Megalopola u Arkadiji. Opsežno povijesno djelo 'loroptoi,
»Povijest«, sačuvano je djelomično. Usp. izdanja Luči-
ćeva doba: PoZybii Megalopolitani Historiarum libri quin-
que NICOLAO PEROTTO SIPONTINO interprete; item
epitome sequentium librorum. Lugduni Batavorum 1564;
PoZybii Lycortae filii Megalopolitani historiarum libri qui
supersunt ex interpretatione ISAACI CASAUBONI, Han.
noviae 1810. Usp. moderna izdanja: PoZybii Historiarum
reliquiae, bez imena priređivača, Pariš 1859, Didot; Poly-
bius, Historiae, Th. BUTTNER-WOBST, Leipzig 1909, Teu-
bner; de Boor. Opis I ilirskog rata Lučić je sastavio od
deset Polibijevih mjesta, naznačivši točkicama da prekida
citat ili povezavši dijelove kratkim prepričavanjem. Re-
producirana mjesta su Pojyb. 11,2,4 i 5; 11,3,1; 11,4,6
— II, 5, l; II, 5, 20; II, 6, 2 — II, 6 7; II, 8,1-11; II, 9, l; II,
10,8-11, 11,1; II, ,1|1,:10-II, 12,3. Prijevod dobro odražava iz-
vornik. Upozoravamo da je u zadnjem dijelu, u Polyb. II,
11,14 i 15, hrvatski prijeivod prilagođen Lučićevu shva-
ćanju mjesta, koje će se jasno pokazati kad bude kasnije
komentirao izvještaj o I ratu. U stvari se ne radi o dva-
deset »lemba onih koji su opsjedali Isu«. Iza »letnba«
treba staviti točku, a slijedeća rečenica počinje s »Od onih
koji su opsjedali Isu Farani su dakako zauzvrat Deme-
triju ostali pošteđeni, a svi su se ostali...« iitd.
Dion Kasije (Δίων, Cassius Dio Cocceianus, o. 150. — o.
235), povjesničar iz Nikeje u Bitiniji. Visok položaj u u-
pravi Carstva. Povijesno djelo 'Ρωμαϊκή Ιστορία ili 'Ρωμαϊκά
379
Knj. I, pogl. l
— »Rimska povijest·« većim je dijelom sačuvano.
Usp. izd, Lučićeva doba: Dionis Cassii Cocceiani Historiae
Romanae libri XLV1', Ιο. LEUNCLAVIUS, Francoforti
15Θ2; moderna izdanja: Diowis Cassii Cocceiani Historia
Romana I i II, I. MELBER, Leipzig 1890, Teubner; Cos-
sii Dionis Cocceiani Historiarum Romanarum quae su-
persunt I—V, U. Ph. BOISSEVAIN, Berlin 1895, Weid-
mann. Broj fragmenta što ga navodi Lučić potječe iz izda-
nja njegova doba. U usp. kritičkim izdanjima je to Dio
Cass. fg. 47 (49), 2i—7. Tekst izvornika u izdanju je Lu-
čićeva doba izgledao drugačije nego u današnjem, i na
samom je početku citata prijevod u skladu s time. No u
eksplikaciji Sto su Rimljani željeli postići poslanstvom i
kakve su mu zadatke dali, izvornik je u redu, a prijevod
u Lučića odsltupa i bitno iskrivljuje smisao. Dalje je ci-
tat uglavnom u redu.
34
Dubrovčanin Stjepan Gradić latinizirao je svoje ime u
skladu s običajem vremena u Steuhanus Gradius. Rim mu
je postao stalnim boravištem (Dubrovnik 1613 — Rim
1683). Ondje je bio kustosom i prefektom Vatikanske
knjižnice, odande je u službi vatikanske politike pola-
zio u suvremene centre evropske moći. Pri tome je sva-
gdje zastupao interese Dubrovnika i Dalmacije. Djelo-
tvoran na ovim zadacima, bio je uz to još d svestran stva-
ralac i znanstvenik. Najbolje je možda valoriziran Gra-
dićev prirodoananstveni rad, no on je i politički pisac,
povjesničar, arheolog i povjesničar umjetnosti, filozof i
pjesnik. Filološkom radu pripada spis u obranu auten-
tičnosti trogirskog fragmenta Petronija Arbitra, tiskan
zajedno s tekstom fragmenta 1670. u Amsterdamu. Posao
oko identifikacije i prihvaćanja toga fragmenta zajedni-
čki je Lučićev i Gradićev trud. Njihovo se drugovanje
u Rimu, baš kao i suradnja, .pokazuje i .preko Lučićeve
prepiske. Prijevod Apijanovih »Ilirskih ratova« Gradić
je izradio na Lučićevu molbu, za potrebe De Regno. O
tome svjedoči Gradićeva poslanica tiskana u De Regno
1Θ68. na str. 401, a čitav je prijevod otisnut u nastavku, na
str. 462—i68.
35
Apip. Illyr. 7 (17—21) i početak 8 (22); prijevod je izrazito
neprecizan: mjestimično «guši·« koncizan izvorni tekst
humanističkom latinskom rječitošću, mjestimično sažima
sadržaj. Na oba se načina prikrivaju i guibe izvorne in-
formacije.
38
Višedjelni citat različitih Polibijevih mjesta s naznakama
ispuštanja, povezan prepričavanjem. Reproducirana su
slijedeća mjesta: Polyb. 111,16,2—4; 111,16,7—III, 17, 1; III;
18, 1-7; III, 19,12.
37
Približno Dio Coss. fg. 51 (53), ali s viškom podataka koji
se može naćd u izvatku iz Diona što :ga je u svoje djelo
uključio bizantski povjesničar Ivan Zonara (Zon. 8, 20,11
i d.). O njemu usp. bilj. 13 ue C VIII. U vezi s Dionom
Lučić ga nigdje ne spominje.
380
Knj. I, pogl. I
"8 App. Illyt. 8 (22—24).
39
Pretežno Liv. XLII, 26, 2—7 i Liv. XLII, 48, 5—9, ali nije
pravi citat, nego sažetak Livijeva kazivanja.
40
Sažetak Lijeva kazivanja s triju mjesta: Liv. XLIII, 9, 4,
i 5; Liv. XLIII, 18, 3-1», 3; Liv. XLIII, 19, 13.
41
Polibijev izvještaj o III ilirskom ratu sačuvan je samo
fragmentarno. Lučić ovdje prepričava fragmente svrstane
u uspoređenom Diodotovu izdanju kao Polyb. XXVIII, 8,
1—9, 3 i Polyb. XXIX 3, 1—4, 7.
42
Dva ispravna citata Liv. XLIV, 31, 2-5 i Liv. XLIV, 31,
10-12 povezana prepričavanjem.
'•:i Ispravan citat Liv. XLV, 26,11—15. Nije naznačena la-
kuna.
44
Polyb. XXXII, 9 (18); Lučić navodi broj fragmenta prema
izdanju I. Casaubona kojim se Služio, a ovaj je opet nume-
raciju preuzeo od ranijeg izdavača F. Orsindja. O njima
usp. bilj. 7θ i 82 uz ovo poglavlje.
Polyb. XXXII, 13 (23); o broju fragmenta u Lučića kao u
45
prethodnoj bilješci,,
46
App. Illyr. 11 (31 i 32)
47
Flor (LuciMs, lulius ili Publius Annaeus Florus, II st, Had-
rdjanovo doba), povjesničar afričkog podrijetla. Djelo
Bella Romana — »Rimski ratovi« sastavio je ponajviše
prema Livijevoj povijesti, pa se naziva i Epitome de Tito
Libio, iako je koristio i druga vrela. Floru su se dugo pri-
pisivali sažeci svih knjiga Livijeve povijesti, Periochae
koje su nastale u IV st. Zbog toga se i u Lučića pod Flo-
rovim imenom najčešće citiraju ti sažeci. Usp. izdanja: lu-
lu Flori Epitome de Tito Livio bellorum omnium annorum
DCC libri duo, C. HALM, Leipzig 1872, Teubner; uspore-
đeno Teubnerovo izdanje Livija iz bilj. 20 uz ovo poglav-
lje. Citirana je Liv. Perioch. 47.
48
App. Illyr. 10 (29); pogrešan prijevod zadnje rečenice.
49
Liv. Perioch. 56.
50
App. lllyr. 10 (30).
51
Liv. Perioch. 59.
52
App. Illyr. 11 (33).
53
Liv. Perioch. 62.
54
Eutropije (Eutropius, sred, IV st.), rodom vjerojatno iz Ita-
lije. Biografski podaci nedostaju. Povijesno djelo Breviari-
um historiae Romanae ili Breviarium ab Vrbe condita.
Usp. izd: Eutropii Breviarium historiae Romanae, bez
imena priređivača, Biponti 1789·, HRSM str. 23il—332. Ci-
tirano mjesto je Eutrop. VI,4.
55
App. Illyr. 12 (34r-«) i 13 (36—38).
36
App. Illyr. 13 (38 i 39).
57
Vjerojatno pravi Flor. Epit. II, 23 i 25, jer škrte rečenice
Liv. Perioch. 131, 132 i 139 ne .pokazuju dobro trajanje rat-
nih operacija.
381
Knj. I, pogl. I
58
U dužem izlaganju od 49—56 knjige Ddon opisuje i ope-
racije u Iliriku, od prvog Oktavijanova pohoda do guše-
nja panonsko-delTnatskog ustanka. Na sve se to Lučić po-
ziva ovim navodom (Dio Cass. 49', 36, 1-56, 17, 1). Apijanov
izvještaj o vojevanju u Iliriku u Aiugustovo doba također
je opširan i teče od App. Illyr. 13 (38)—ι2Θ (88). Lučić je
kao izvor za X rat donio samo početak (usp. gore, bilj. 56),
a ovdje se poziva na ostalo.
59
Eutrop. VII, 5. Cjelina je zapravo posmrtna pohvala Okta-
vijanu Augustu: Nam exceptis civilibus bellis, in quibus
invictus fuit, Romana adiecit imperio Aegyptum, Canta-
briam, Dalmatiam saepe ante victam, sed penitus tune
subactam, Pannoniam, Aquitaniam, Illyricum, Rhaetiam,
Vindelicos et Salassos in Alpibus:...
60
Diod, XV, 14,, 2; međutim, dio o 10000 Ilira nije u glavnom
citatu reproduciran, nego samo prepričan. Uz to, Lučić će
tek dokazivaitd da je Dionizije osnovao Isu, a ne Lis, i da
mu je zapovjednik bio na Visu, što ovdje iznosi kao go-
tovu stvar.
Ki
Polyb. XXXII, 9 (18).
62
Aigatoklovi su pothvati u Diodora, kao sicilskog pisca, ra-
zasuti po XIX, XX i XXI knjizi, a doslovna pokrića za Lu-
čdćev navod nema. Međutim, najavljujući kazivanje o
Agatoklu Diodor u XIX, 1,7 piše da je Agatoklo za neko
vrijeme stekao većinu Libije i dijelove Italije. Lučićev je
navod parafraza tog mjesta. S Korkirom je nešto druga-
čije: u fragmentu Diod. XXI, 2,1 i d. spominje se da je
Agatoklo oslobodio otok Kasandrove opsade. Po tome se
smije pretpostavljati i to da je njime zavladao. U Plu-
tarha imamo izričito svjedočanstvo o Agatoklovoj vlasti
nad Korkirom: njegova ju je kći Lanasa donijela kao mi-
raz epirskom kralju Piru (Plut. Pyrrh. 9).
63
Odgovara početku Apljanova citata o I ratu, App. lllyr.
7 (17), ali samo uz prijevod kakav je reproduciran u De
Regno. Original naime kaže da je Par imao u vlasti dio
Ilirika, a Gradićev prijevod da je vladao dijelom Jonskog
mora.
64
Polyb. II, 2,4.
65
Približno Polyb. II, 12, 6.
67
Parafraza Polyb. II, 8, 8.
07
Parafraza Polyb. II, 8,8.
68
Lučić se poziva na slijed izlaganja od Polyb. II, 8, 5—II,
11,12.
09
Polyb. 11,11,14 i 15; usp. kraj bilj. 32 uz ovo poglavlje.
70
Dio Cass. fg. 47 (49), 5 i 6.
71
App. Illyr. 1 (17): Polyb. II, 11, 8.
72
App. lllyr. 7 (21).
73
App. Illyr. 7 (17).
74
App. lllyr. 7 (17) i Dio Cass. fg. 47 (49), 2 u iskrivljenom
obliku, usp. kraj bilj. 33 uz ovo poglavlje.
382
Knj. I, pogl. i
75 !
App. Illyr. 7 (18).
7(i
Polyb. 11,11,12 i App. lllyr. 7 (21).
77
App. Illyr. 8 (22).
7S
Polj/b. XXXII, 9 (18), l i 2.
7n
Fulvio Orsini (Fulvius Ursinus, Rim ISBSi—1600), učeni
antikvar i strastveni skupljač starina. Povijesna djela, iz-
danja starih pisaca, među ostalim 1 rječničkog djela Pom-
peja Fešta kojim će se Lučić poslužiti kasnije u De Regno.
Ovdje se radi o izdanju fragmenata više grčkih histori-
čara koje je Opini priredio na temelju rukopisa u vlastitu
posjedu, Πολυβίου του Μεγαλοιτολίτου ίκλογω irepi πρβσβείων
— Polybii Megalopolitani selecta de legationibus et alia
quae sequenti pagina indicantur nunc primum in lucem
edita ex bibliotheca Fulvii Ursini, Antverpiae 1582. Na
drugoj je strani nabrojeno: Fragmenta ex historiis quae
non extant: Dionysii Halicarnasftei — Diodori Siculi —
Appiani Alexandrinl — Dionis Cassii Nicaei de legatio-
nibus et Dionis libri 78. et 80. imperfecti — adnotationes
in Polybium. Na te se bilješke ovdje poziva Lučić, a iz
Orsinijeva izdanja potječe i numeracija Dionovih i Poli-
bijevih fragmenata koju navodi u" De Regno.
80
Steph. Byz. s. ν. Λίσσος, usp. izd. str. 418.
Tipičan humanistički navod laka tona, koji obuhvaća či-
81
tav niz izvornih mjesta. Lis se spominje u Polyb. II, 12,3;
III, 16,3; IV, 16,6; VIII, 8, 13—14; XXVIII, 8, 4; Livije
ga spominje tri puta, uvijek kao Genoijevo sjedište: Liv.
XLIII, 16, 1; XLIV, 30, 6; XLIV, 30. 7.
•s2 Isac Casaubon (Isaac Casaubonus, Gšneve 1559—London
1614), autor vjerskih i političkih polemičkih sipisa, a uz to
izdavač velikog broja starih grčkih i latinskih pisaca. Za
Lučićev rad u De Regno poslužilo je Casaubonovo izdanje
PoMbija (1609, grčki i latinski), temeljeno dijelom na Or-
sinijevu. Casaubon je bio najavio i komentar, ali je umro
prije no što ga je dovršio. 1617. je objavljen dio koji je
nesređen zatečen u rukopisnoj ostavštini autora, a seže do
20. poglavlja prve Polibijeve knjige. U Casaubonovu se
opusu ističe obrada Strabonova teksta, najprije u tuđim
izdanjima (15711), a zatim i u vlastitom koje je ti-
skano ^posmrtno, 1620. g. Casaubonovu se radu na Strabo-
novu tekstu, kojim se potpomogao i Lučić, priznaje i da-
nas izuzetna kvaliteta.
83
Strab. VII, 5, 5.
84
Diod. XV, 13, 4 u kombinaciji s Diod. XV, 3, l i Diod. XV,
14,2.
85
Diod. XV, 13,14.
86
Ps. Scyl. 23 — NAm>u
87
Skimno (Σκύμμο«, o. 300. p. n. e.), geograf rodom s otoka
Hija. Sastavio je prozni »Kopneni putopis« (τίεριήγηον;)
u 16 knjiga. Sačuvano je 9 fragmenata. Pod njegovim
imenom Lučić navodi isključivo djelomično sačuvanu »Pe-
383
Knj. I, pogl. I
riegezu« u stihovima, koju su upravo u njegovo vrijeme
Skimnu gotovo istodobno prepisali L. Holste d I. Voss (o
njima usp. bilj. 3 i 6 uz C II i bilj. 59 uz C IV). Dijelom
u skladu s tom atribucijom, autor se i danas naziva Pseu-
do Skimnom. Usp. izd. Scymni Chii, ut fertur, Periegesis,
GGM I.
s8
Diod. XV, 14, 2 u kombinaciji s Diod. XV, 113, 1.
m
U trećem poglavlju Lučić će izričito imenovati jednog
Polibijeva prevodioca. To će biti Nicolao Perotti (Nicolaus
Perottus, Sassoferato 1430—1480), gramatičar i prevodilac
Polibijevih prvih pet knjiga daleko prije no što su se
pojavila prva izdanja izvornika. Prijevod je posvetio papa
Nikoli V 1452. godine, i spis je d,u/go nadoknađivao nedo-
statak izvornika. Perotti je priredio i jedno ne odveć do-
bro izdanje Plinija Starijeg. Usporedili smo jedno od
kasnijih izdanja njegova Poubija (usp. bilj. 32), i nismo
mogli naći sve nedostatke koje Lučić pripisuje ^ranijem«
ili »iprvom« prevodiocu.
1)0
Polyb. II, 8, 5.
91
Ovog prevodioca Lučac nigdje ne imenuje, no može se s
velikom vjerojatnošću pretpostaviti da se radi o^Piercam-
didu Decemtoriju (Petrus Candidus Decembris, Pavia
1399—Milano 1477). Političar i pisac, preveo je i komen-
tirao djela mnogih antičkih pisaca. Još je 1452. prema
kasnije izgubljenom predlošku objavio prijevod nekih di-
jelova Apijanove povijesti, a među njima su bili i »Ilirski
ratovi«. Kako je njihov original dugo zatim ostao nepo-
znat, Decembrijev je prijevod često iznova tiskan (npr.
1472, 1477,. i kasnije), iako nije bio jako cijenjen. Manjak
je nadoknadio 1599. David Hoeschel, objavivši prema no-
vopronađenom rukopisu zasebno »Ilirske ratove«. Lučić,
međutim, nije bio zadovoljan njegovim izdanjem, i Gra-
dićev je prijevod za De Regno rađen prema rimskim iru-
kopisima koje su identificirali i uspoređivali Gradić i Lu-
čić. O tome v. Gradićevu poslanicu u De Regno 1668, str.
461.
92
App. Illyr. 7 (17).
93
Polyb. II, 8, 5; Dio Cass. f g. 47 (49), 2,
94
App. lllyr. 7 (21)..
95
Usp. Polyb. II, 12, 3.
98
Carlo Sigonio (Carolus Sigonius, Modena 1523—1568), po
struci pravnik, bavio se pravnom poviješću i poviješću
uopće, češće starijih razdoblja. Lučić se ovdje precizno
poziva na djelo De antiquo iure provinciarum libri III
tiskano s nekim drugim pravino-povijesnim spisima 1560.
u Mlecima. Usp. izd.: CAROLI SIGONII de antiquo iure
populi Romani libri XI, duo de Civium Romanorum, tres
de Italiae, totidem de provinciarum antiquo iure, reliqui
de Romanae lurisprudentiae iudiciis, sv. I i II, Leipaig
— Halle 1715, Seli. Navedeno mjesto je u sv. II, stir. 47—
—54, I knj. De antiquo iure Provinciarum, C VII De
Illyrico.
384
Knj. I, pogl. I
97
Ishod II ilirskog rata u Polyb. III, 18,5—7 i 19, l—2 u
glavnom citatu; inače pad Fara i DerneUmjev bijeg u Po-
lyb. III, 19, 4—8, što Lučić nije reproducirao, iako se ov-
98
Polyb. VII, 9, 13 i ,14.
99
Za uzrok makedonskog rata Polyb. V, ,101, 7. Od Aigronove
dje i na to poziva. U fragmentu Diona Kasija (fg. 51/53/)
izvještaj o sukobu s Demetrijem prekinut je kad su Rim-
ljani poveli čete prema Isi. Nastavak zbivanja, tj. Dimal,
Far i daljnju Demetrijevu sudbinu opisuje prema Dionu
Zonara. Uep. bilj. 37 uz C I. App. Illyr. 8 (22—24).
ekspanzije do Skerđilaidina ugovora s Filipom Polibije ga
prilično često spominje: PoZyb. II, 5, 6 i d.; II, &, 3; II, 6, 6;
IV, 16, 6, 9 i 11; IV, 29, 5.
100
Polyb. IV, 29, 2 i d.; u nastavku Lučić prepričava Polibi-
jev izvještaj.
101
Liv. XXII, 33, 3—6.
102
Polyb. XVI, 24; Liv. XXXI, l, 6—10.
103
Polyb. X, 41, 4.
104
Lučićevu bi navodu doslovno odgovarala mjesta gdje su
Pleurat i Skerdilaida spomenuti zajedno, a to su Liv.
XXVI, 22, 9, Liv. XXVIII, 5, 7 i Liv. XXVII, 30, 19.
Posljednje mjesto ne odgovara navodu, jer se spo-
minje Pleurat, kralj Tračana, uz Skerdilaidu, kralja
Ilira. Srednje odgovara kako-tako. jer su obojica spome-
nuti kao sudionici rata, ali se ne vidi kime vladaju niti
je jasno da među njima postoji bliža veza. Prvo još naj-
bolje odgovara, jer je ondje rečeno .da bi im obojici mo-
rali pripasti Ardijejoi. U svakom slučaju, ništa od ovoga
nije u trećoj knjizi treće dekade, a u njoj nema ničeg što
bi odgovaralo Lučićevu. narvodu.
105
Liv. XXXI, 28, 1.
106
Tekst koji je reproduciran odgovara Liv. XXXIII, 34, 11,
a određenje uza nj prethodnom navodu Livija (usp. bilj.
105). Greška u čitanju izvornog teksta u izdanju kojim se
služio Lučić: umjesto Lingus danas se stavlja Lychnis.
Kako će se vidjeti, on se tome nije dosjetio.
107
Navod se odnosi na sve što je od Livdja uizeto za opis III
ilirskog rata — usp. bilj. 39, 40, 4>2 i 43 uz ovo poglavlje.
108
PoZyb. XXXII, 9 (18), 4; Liv. XLIV, 30, 2.
109
Navod se temelji na Liv. XLII, 26, 2 i XLV, 26, 13.
110
Liv. XLV, 26, 13.
111
Poij/b. XXXII, 9 (18), lr-2.
112
App. lllyr. 11 (31 i 32); Liv. Perioch. 47.
113
Polyb. XXXII, 9 (18), 4.
1)4
Lučić ovime osobito misli na natorajanje naroda pri ure-
đenju Ilirika, Liv. XLV, 26, 11—15.
115
App. Uyr. 11 (31 i 32).
116
Vatinije (Publius Vatinius, o. 95—nakon 43. p. n. e.) ro-
dom iz Reate poput Varona, bio je jedan od Cezarovih
385
Knj. I. pogl. I, II
zapovjednika u ratu β Pompejem, a kasnije samostalan
zapovjednik u operacijama protiv buntovnih plemena u
Iliriku, osobito Delmaita. Već 46/5. g. p. n. e. slavio je su-
plikacije zbog uspjeha na tom terenu, a ondje se na duž-
nosti nalazio i 44. p. n. e. kad su pisana dva pisma koja
koristi Lučić. Ciceron (Marcus Tullius Cicero, 106—43. p.
n. e.). Znameniti političar, govornik i pisac nije sam Lu-
čiću pružio nikakvih podataka za De Regno. U njegovoj
Zbirci pisama Ađ familiares sačuvana su pisma vojskovođe
Vatinija koja Lučić koristi, te je Ciceron spomenut samo
kao posrednik. Usp. izdanje: M. Tullid Ciceronis Epistula-
rum ad Familiares quae dicuntur libri XVII, C. F. W.
MUELLER, M. Tullii Ciceronis scripta quae manserunt
omnia III, l, Leipzig 1904, Teubner. Citirano je pismo
Cic. Ad fam. V, 10. Dio teksta bez ikakve je naznake
ispušten, a ništa ne upozorava niti na lakunu u pismu.
117
Polyb. XXXII,9,(18),4; za Casaubona usp. bilj. 82 uz ovo
pogl.
118
Cic. Ad fam. V,10.
119
Cic. Ad fam. V,9. Pismo jest jasnije, jer pokazuje da Va-
tinije ne smatra Naronu mjestom u Dalmaciji. Ono što
nije jasno, je zašto onda Lučić nije citirao to pismo.
120
Velej Peterkul (Gaius, ev. Marcus iM Publikus Velleius Pa-
terculus, o. 20. p. n. e. — SI. n. e.), rimski historičar s bo-
gatom vojnom i činovničkom karijerom. Sastavio je
»Rimsku povijest« od osnutka Grada do svoga doba, u
svega dvije knjige (Historiae Romanae libri duo). Usp.
izd. M. Vellei Paterculi ex Historiae Romanae ad M, Vi-
nicium consulem libris đuobus quae supersunt, V. HAASE,
Leipzig 1874, Teubner. Citirana su mjesta Veli. Pat.
11,110,2 i 11,110,6. Prvi je citat grubo otrgnut iz konteksta
i netočno ispisan. Cjelina: Praeparaverat iam hiberna
Caesar ad Danubium admotoque exercitu non plus quam
quinque dierum iter a primiš hostium aberat, legionesque
quas Saturninum admovere placuerat, paene aequali divi-
sae intervallo ab hoste intra paucos dies in praedicto loco
cum Caesare se iuncturae erant, cum universa Pannonia,
insolens longae pacis bonis et adulta viribus, Delmatia
omnibusque tractus eius gentibus in societatem adductis
consilii, ormo corripuit.
121
App. Illyr. 16(47).
II POGLAVLJE
1
Herodot (Ήρ&οτος, o. 484—424. p. n. e.) iz Halikarnasa u
Kariji, »otac povijesti«. Jedino djelo loropbf; άιη&εφκ ili
'laropltu — »Povijest«. Usp. izd. Herodotus, Historioe I
i II, H. KALLENBERG, Ledpzig 1937, Teubner. Henete
Herodot definira kao ilirski narod u Hist. 1,196.
Lit». 1,1,1—4 i Strob. V,l,4; kod Polibija međutim za ovaj
a
navod prema uspoređenim ladanjima nema pokrića. Ve-
neti (ev. Heneti, Eneti) nigdje kod njega nisu definirani
386
Knj. I, pogl. II
kao Paflagonci, štoviše ovog drugog etnika ne bi prema
indeksima uopće smjelo biti u djelu.
3
Luka Holste ili Holstein (Lucos Holstenius, Hamburg 1596
— Rim 1661), svestran istraživač starine visoke stručnosti,
Lučićev rimski prijatelj i suradnik. Od 1636. na položaju je
knjižničara kardinala Barberinija, od 1641, kustos Vati-
kanske biblioteke. Posljedica je širokih interesa da je
mnogo više namjeravao uraditi i ostavio u rukopisu no što
je za života objavio. Iz aspekta Lučićeva rada u De Regno
posebno su interesantne Holsteove bilješke uz »Sholije«
za ep Apolonija Rođanina (1639), bilješke uz sam ep (1641)·,
bilješke uz Clouvierovu »Drevnu Italiju« (usp. bilj. 47 uz
C V) tiskane posmrtno 1666, i bilješke uz djelo Stjepana
Bizantinca, tiskane također posmrtno tek 1684. Lučić je
naime imao uvida u sav Holsteov rad, bez obzira jesu li
to bila dovršena i objavljena djela, ili ono što se tek pri-
premalo. I da nema drugih podataka, dokazivao bi to
tekst De Regno. Naime, projekt da izda zbirku Geographi
Graeci minores u tri dijela, gdje bi se u prvome našli
Marcijan iz Herakleje, Pseudo Skimno i Pseudo Skilak
(dakako, pod imenima Skimna i Skilaka), Holste nikada
nije realizirao. Donoseći u De Regno Holsteove prijevode
»Periegeze« i »Peripla*·, s njegovim emenđacijama, i spo-
minjući njegove zahvate, Lučić ie po svemu sudeći prvi
i jedini u svoje doba objavio dio Holsteova posla na tim
izvorima, što je dokaz žive i otvorene suradnje među dvo-
jicom znanstvenika.
4
Glavni Pseudo Skilakov citat obuhvaća jedanaest pogla-
vlja »Peripla«, od Ps. Scyl. 17 — Tvfrfavot do Ps. Scyl.
27 — VlfttKoi. Tekst je prikazan u fazi uređivanja s ru-
kopisnim varijantama na marginama i Lučić će se na to
još vraćati, pa o nekim razlikama prema kritičkom izda-
nju na tim mjestima nije neophodno govoriti. Nije, me-
đutim, zabilježeno ništa za naslove Ps. Scyl. 25. i 26. 25.
odjeljak ima u naslovu varijantu etnonima koju kritičko
izdanje izostavlja, a 26. nosi naslov Ιλλυριοί- kao i Ps.
Scyl. 22. U kritičkom izdanju naslov je zamijenjen sa
Ύαυλάντιοι, |u skladu sa sadržajem. Čini se da Lučiću i
Holsteu tu ništa nije zasmetalo.
5
Marcijan iz Herakleje (Μαρκίουός Ήρακλεώτης, između g.
4,00. i 500), geograf iz pontske Herakleje. Sastavljao je sa-
žetke djela pojedinih starijih geografa i izradio vlastite
kompilativne periiple vanjskog i unutarnjeg mora,, dijelom
sačuvane. Usp. izd: Marciani Heracleensis peripli, GGM
I. U De Regno nije upotrijebljeno ništa iz vlastite Marci-
janove ostavštine. Spomenut je jer mu se pripisivala Pseu-
do Skimnova »Periegeza«, koja će jedanput biti i citi-
rana pod njegovim imenom.
6
Usp. bilj. 3 uz ovo poglavlje. Atribuciju »Periegeze« Mar-
cijanu iz Herakleje dao je njen prvi izdavač, David Hoe-
schel 1600. u svojoj ediciji Geographi Graeci minores.
Zadržala su je i dva slijedeća izdanja »Periegeze·« prije
387

Knj. I, pogl. II
De Regno, 1606. s prijevodom u stihu i 1662. s proznim
prijevodom. Holste se za atribuciju Skimnu s Hija prvi
put izjasnio u svojim bilješkama uz Porfirija (1631), a
podsjetdo je na to u bilješkama uz »Sholije« za ep Apolo-
nija Rođandna (16.39), reagirajući na istu atribuciju k.oju
je također 1639. iznio Isaac Voss (usp. bilj. 5Q uz C IV).
7
Pseudo Skimnov navod Teopompa morao bi se odnositi na
ista mjesta s kojih je crpao Strabon u Geo. VII, 6,10.
8
Timej (Τίμαιος, o. 345^-260. p. n. e.), povjesničar iz Tau-
romenija na Siciliji. Djela nisu sačuvana. Najopsežnije po-
vijesno bile su Σικελικαΐ Ιστορίαι ili Σικελικα'. »Povi-
jest Sicilije«. Završni je dio zahvatio u rimsku 'povijest
pa se navodio i sa zasebnim naslovom 'Ρωμαϊκά , »-Rim-
ska povijest«. Usp. >izd.: Tdmnaei fragmenta, FHG I,, str.
19(2—233. Prema Pseudo Skimnovu tekstu, od Timeja i Era-
tostena potječe opis poluotoka Hilide s podacima o ple-
menu Hila. Ps. Scymn. 404—411 = FHG, I, Tim. fg. 42.
9
Eratosten ('Ερατοσθένης, o. 284—202 p. n. e.), geograf,
kozmograf i pjesnik rodom iz Kirene u Libiji, živio je i
radio pretežno u Aleksandriji. Djela nisu sačuvana. Naj-
značajnije je bio »Zemljopis·« (Γεωγραφικά ili
Γεωγρα^ούμερα) u tri knjige s kartom poznatog svijeta.
Usp. izd.: Die geographischen Fragmente des Eratosthe-
nes, H. BERGER, Leipzig 1880, Teubner, Ps. Scymn. 404—
—411 = Eratosth. fg. III, B, 113, usp. izd. str. 356.
10
Glavni citat obuhvaća Ps. Scymn. 361-444 prema usp. iz-
danju, tj. stih dalje no što je naznačeno u De Regno.
1
' Dionizi je Perieget (Afrički, Aleksandri jski — Διονύσιος
Περιηγητή«, kraj III — poč. IV st.). Pridjevci bi uz ka-
rakter njegova spisateljstva trebalo da pokazuju i njego-
vo podrijetlo iz egipatske Aieksandrije, no neki smatraju
da je njegov grad Karaha u Suzijani, prekrštena u Alek-
sandriju. Djelo »Svjetski putopis·« Περιη'γησ·« της οΙκουμένης
pisano je u heksametriima. Usip. izd. GGM II, str. 103-176.
Lučić je donio trodjelni citat, sastavljen od Dion. Perieg.
91—m, 3718—307 i 481—493.
12
Glavni Strabonov citat sastavljen je od sedam različitih
mjesta, između kojih su naznake ispuštanja ili izrazi po-
vezivanja poput et infra i itern: Strab. VII, 5, 3 od druge
rečenice dalje, bez prekida ili ispuštanja do VII, 5, 7; po-
četak Strab. VII, 5, 8; kraj Strab. VII, 5, 8 i početak VII,
5, 9; kraj Strab. VII, 5, IO i VII, 5, U bez prekida ili ispu-
štanja; djelić Strab. VII, 6,1; dva djelića Strab. VII, 7, 8,
povezana s item; opis Egnacijeve ceste po slijedu bi ci-
tata morao također dolaziti iz Strab. VII, 7, 8, gdje se ona
doduše spominje, ali ovo što je citirano doslovce odgo-
vara njenu opisu u Strab. VII, 7. 4. Ne može se odrediti
je li to Lučić hotice ili nehotice zamijenio dva slična
Strabonova mjesta, ili je možda u njegovu predlošku bilo
takve zabune. Tekst je svakako vrlo nesređen.
1:1
Strab. VII, 5, 3.
388
Kn]. I, pogl. II
" App. Civil, V, 7 (66), ali s ozbiljnom greškom vjerojatno
u čitanju izvornika: umjesto Codropolim trebalo je biti
Σκόδραν iroXu>. Prijevod dalje ovisi o toj igrešci, kao i Lu-
čićev komentar.
15
Plin. N. H. III, 5, 38 i III, 19» 130.
Navod se u prvom redu odnosu na završni dio glavnog
1β
citata, dakle na Strab. VII, 4.
17
Dio Cass. 411, 49, 2.
18
Granice Ilirika prema Strab. VII, 5, 3 i VII, 7, 4, a Lučić
je zapravo prepričao tri prva dijela glavnog Strabonova
citata.
19
Pomponije Mela (Pomponius Mela, l st. n. e.), geograf iz
Tingentere u Hispaniji. Djelo De chorographia libri tres
ili De situ orbis objavio je 43/44. godine. Usp. izd.: Pom-
ponius Mela, Oeuwes completes, M. NISARD, Collection
des auteurs latins avec la traduction en froncois, Pariš
1850, Dubochet-Chevalier. Prvii je odlomak Pomp. Mela
11,3.
80
Pomp. Mela 11,7; na žalost, uspoređeno izdanje nije kri-
tičko u pravom smislu riječi, te ne predočuje varijante.
Opredijelilo se za takvu verziju ovog dijela teksta da ne-
dostaje upravo ono o čemu Lučić kasnije živo raspravlja,
Trucones.
21
Opaska se odnosi na čitav Strabonov opis obale, tj. na
prva itni dijela glavnog citata.
22
Kako je naprijed pokazao, Lučić misli na Verg. Eclog.
VIII, 6 i 7, Verg. Aen. l, 243 i 244 i Liv. X, 2, 4.
28 3
i lin. N. H. III, 139i = Callim. fg. 392,, prema usp. izdanju
također iz Airia (v. bilj. 6 uz C I).
24
Varro apud Plin. N. H. III, 22,142; u popisu izvora prema
kojima je sastavio »Prirodoslovlje« Plinije doduše ime-
nuje autore iz kojih je crpao posebno za svaku knjigu
djela, ali na žalost ne daje i naslove spisa koje je kori-
stio.
25
Glavni Plinijev citat zahvaća neprekinuti tekst od Plin.
N. H. III, 2il, 139 do početne rečenice Plin. N. H. III, 23,
145. U usporedbi s današnjim izdanjima suvišni su naslo-
vi odjeljaka koji nisu izvorni, a nedostaje potpodjela na
manje odjeljke. To se uočava na prvi pogled. Tekst je
iskvaren i nesređen, no o tome će odmah raspravljati i
sam Lučić.
24
Plin. IV. H. III, 151 = Callim. fg. 393 prema usp. izdanju,
također iz Αίτια (usp. bilj. 6 uz C I).
27
Drugi dio Plinijeva glavnog citata obuhvaća Plin. N. H.
III, '26, drugu polovinu 151 i cijeli 15,2. Za izgled teksta
primjedbe kao u bilj. 25 uz ovo poglavlje.
28
Guillaulme Dalechamps (Guillaelmus Delicompius i'H Da-
lecampius, Caen 1'5Ί3—Lyon 1588), liječnik i botaničar,
znamenit erudit. U skladu sa strukom, zanimali su ga
stari spisi prirodnjačkog sadržaja, te je priredio i izdao
389
Knj. I, pogl. II
niz takviih djela antičkog postanka. Na Pldnijevu »Priro-
doslovlju« radio je velik dio života, a prvotisak (1587.
u Lyonu) je nadživio samo godinu dana. Izdanje je bilo
izvanredno cijenjeno, što pokazuje i Lučićev navod.
*» U najnovijem uspoređenom izdanju (usp. bilj. i!8 uz C I)
među spomenutim vatikanskim rukopisima Plinijeva dje-
la nema signature kakvu navodi Lučić. Usp. i bilj. 38 uz
ovo poglavlje.
80
Ferdinando Nunes de Vallađolid (Ferđinanđits Nonnius
Pintianus, Vailadolid /Pineium/ kiraj XV st. — Salamanka
11553), objavljivao je komentare antičkim pdscima, npr.
Seneki i Pom|poniju Meli. Znamenito je djelo na koje se
d Lučić povziva, Observationes im loca obscura et de-
pra.va.ta Historiae naturalls Ca-i Plinu, ili Observationes
in Cai Plinu Noiwrolis historiae libros omnes, ili jedno-
stavno Observationes PUnianae. Tiskano je prvi put u Sa-
lamanki 1544, zatim 15147. u Anitwerpenu, i više puta po-
slije smrti autora, npr. 1593. u Lyonu, 1586. u Frankfurtu.
81
Navod se tiče svih mjesta igdje Strabon spominje Auta-
rijate: Strob. VII, 5, 6; VII, 5, 7; VII, 5,11.
32
Nunesov predložak u stvari je kodeks iz Toleda. V. uvod
najnovijeg uspoređenog izdanja Plinija (prema bilj. 18 uz
C I): »Codex Toletanus, membranaceus, saecuM XIII,
excepto ultimo omnes libros continens, a Pintiano quon-
dani diliigenter excussus et adhibitus est.« Kodeks iz Sa-
lamanke na istom je mjestu predstavljen ovako: »Codex
Salmaticensis, liibros I-XV continens, semivetus, ut ait
Pintianus, qui eum in observationibus Pliinianis a. 1544.
non raro laudavit.« Očito je da Lučić varijante iz tog ko-
deksa također navodi prema Valladoliđaninu.
93
Oblik tradiran u nekim rukopisima Pomp. Mela II, 7.
34
Plin. N. H. III, 26, 152.
35
Pln. N. H. III, 26, 152; za kodeks ζ Toleda usp. blj. 32
uz ovo poglavlje.
*· Ptolemej (Πτολβμαϊος, Claudius Ptolemaeus, 2. trećina II
st., umro vjerojaitno za vladavine Marka Aurelija); znan-
stvenik iz egipatske Aleksandrije. Astronomska, astrolo-
ška, geografska djela i djela iz drugih disciplina. Lučić
koristi Γεωγραφίας ύφτίγησις, op4s poznatog svijeta u sedam
knjiga, s 27 karti opisanih područja u osmoj knjizi. Usp.
izdanja: Claudil Ptolomaei Geographia I, l i 2, C, MUL-
LERUS, Pariš 1883—1901, Didot; Claudius Ptolemaeus,
Geographia I—III, bez imena priređivača, Leipzig 1887—
-^1898. Navedeno je mjesto Ptoi. Geo. II, 16 (17), 14.
87
Strob. VII, 5, 5; Pomp. Mela II, 7.
98
Za Romana exemplaria Plinija kaže priređivač najnovijeg
uspoređenog izdanja (bilj. 18 uz C I) da su valde nume-
rosa. Na njima se ne zadržava, osim na najkvalitetnijima
koje je upotrijebio za izdanje. Prema tome, Lučić je
doista mogao štošta uspoređivati, a za nj dragocjeni va-
390
Knj. I, pogl. II, III
tikanski kodeks ili danas ne pripada najkvalitetnijima, ili
je promijenio signaturu.
19
Ermolao Barbaro (Hermolaus Barbaru«, Mleci 1464 —
Rim 1493). Njegovim Castigationes PUnianae izdanim u
Rimu 1492. i 1493. započela je kritička obrada Plinijeva
djela.
10
Čiovo.
41
Amijan Marcelin (Ammianus Marcellinus, o. 330—395).
Grk iz sirijske Antiohije. Povijesno djelo Res gestae, na-
stavak Tacita, zahvaća od 96—378. godine. Dijelom saču-
vano. Usp. izd: Ammiani Marcellini Rerum gestarum li.
bri qui supersunt I i II, V. GARDTHAUSEN, Leipzig 1874,
Teubner; Ammianus Marcellinus. Romische Geschichte I,
II, W. SEYFARTH, Berlin 1970. Akademie-Verlag. Amm.
Mare. 22, 3, 6 i 28, l, 33. Boas je oba puta akuzativ smjera.
Prema tome, Čiovo je u Amijana vjerojatno Boae.
42
Pomp. Mela 11,7; Ptoi. Geo. 11,16 (17), 14.
48
Prema Ps. Scyl. 23 — Ν&τοι.
Očuvanje i prijenos izvora opskrbljenog kartama kroz
44
stoljeća još su kompliciraniji nego očuvanje i prijenos
teksta. Tako je, čini se, prvo novovijeko izdanje Ptole-
meja bilo latinsko, bez karata, 1475. u Vicenzi. Od vre-
mena velikih geografskih otkrića Ptolemejev su tekst pra-
tile karte što su ih radili humanisti, aktualizirajući ih i
»popravljajući«. Osobito je bio cijenjen rad Gerharda
Kremnera — Mercatora koji je 1578. tiskao u Kolnu Ta-
bulae geographicae ad mentem Ptolemaei restitutae et
emendatae. Te su se karte pridruživale najkvalitetnijim
kasnijim izdanjima Ptolemeja, d Lučić se vjerojatno slu-
žio njima.
45
Ptolemejev glavni citat, s nešto iskrivljenih imena mjesta
i okrnjenja, odgovara PtoZ. Geo. TI 16 (17), 1—14.
46
Prema Strab. VII, 5, 4.
47
Prema Plin. N. H. III, 2il, 139 i Ptoi. Geo. II, 16 (17), 8.
<e
Prema Strab. VII, 5, 5.
49
Plin. N. H. III, 22, 14S i Ptoi. Geo. II, 16 (17), 4 i 5.
50
Plin. N. H. III, 22, 144.
51
Prema Pomp. Melo II, 3.
32
Prema Strab. VII, 5, 5.
*» Prema Plin. N. H. III, 26,152.
Vl
Prema Ptoi. Geo. II, 16 (17), 14.
III POGLAVLJE
1
Prema Ps. Scj/l. 24 — Movun i Ps. Scyl. 26 — Ταυλώτιοι
2
Polyb. II, 11, 10 i 11; App. lllyr. 7 (20 i 2,1); Strab. VII, 7,
8. ali to mjesto nije ranije citirano.
1
Usp. Strab, VII, 5, 6; VII, 5, 7 i VII, 5, 11 i App. Illyr. 3 (7)
391
Κη.1. Ι, pogl. ΠΙ Knj. I, pogl. III

'' Prvi dio navoda odgovara Strab. VII, 5, 11 i sadržan je u ' Polyb. II, 11, 11; za N. Peirottija usp. bilj. 89 uz C I.
glavnom Strabonovu citatu, drugi se temelji na Strab. VII, ' Polyb. II, 10 i 11.
5,15 i ondje ga nema.
1
App. lllyr. 3 (7), ali izrazito pogrešan prijevod: Autariiati ' Pod onim »na više mjesta« treba uz mjesto iz glavnog ci-
su prema Apijanu svladali Ardijejce, a ne obratno. Poda- tata u Strab. VII, 5, 5 podrazumijevati i Strab. VII, 5, 6;
tak o Liburnirna nije dovoljno vjerno prenesen, pa se ne VII. 5, 7 i VII, 5, 11. U nastavku su reproducirana dva de-
vidi da Apijan Ardijejce i njih, tim redom, predstavlja talja iz glavnog citata Strab. VII, 5, 5 i VII, 5, 7 koji su iz-
ravna podloga Lučićevu zaključku.
kao najbolje jadranske pomorce. Sto najviše ćudi, ovo nije
Gradićev prijevod. Njegov, u prilogu De Regno (462, l, 50 Kombinirano navođenje Strab. VII, 5, 5 i VII, 5, 7 i citat
i d.), možda je odveć rječit, ali je točan: Nec alia ratione od dijelova Strab. VII, 5, 3 i VII, 5, 10.
Ardiaei mari imprimis validi, ab Auiarieis, qui itidem ter- Odnosi se na Strab. VII, 5, 10 gdje je u Lučićevu predlo-
ra valebant, postquam eos multis affecere damnis, tamen šku stajalo ispravno »Ardijejci«. pa se po tome moglo
eversi sunt. Praeter Ardiaeos Liburni navibus plurimum ispraviti krivo »Sardijejci« u Strab. VII, 5, 3 istog pred-
vzlu'.ssc memorantur ... loška.
11
Lučić se poriva na emiendaciju koju je za Plin. N. H. III. 30 Dio Cass. 47 (49), 2 i 3.
22, 141 predložio u prethodnom poglavlju. 3)
Strab. VII, 5,12.
7
Strab. VII, 5·, 7. 32
Vjerojatno Liv. XLIII, 9, 7.
8
Ps. Scyl. 24 — Μανιαί. 33
9 Liv. Perioch. 56.
App. Illyr. 3 (7) uz napomene iz bilj. 5 uz ovo poglavlje. .14
10
App. Jllyr. 3 (8 i 9). App. lllyr. 10(29).
35
" Diod. III, 30, 3. Plin. N. H. III, 22, 143.
36
12
Elijan (Αιλιανός, Claudius Aelianus, o. 170—285. g.), po- Strab. VII, 5, 3; VII, 5, 10 i VII, 5, 1.
drijetlom Grk, oslobođenik iz Rreneste u Italiji. Sačuvano J7
Liv. XLV, 26, 11—15.
mu je više djela različita sadržaja i kompilativna karak- 38
Strab VII, 5, 6.
tera. Lučić koristi spis »O prirodi životinja« (Hepi£ifav
Ιδιότητος), Usp. izd.: Claudii Aeliani De natura animalium O tradiciji Ptolemejevih karata u Lučićevo doba usp. bilj.
libri XVII, Voria Historia, Epistolae, Fragmenta l i II, R. 44 uz C II. Pridjev Ptolemaicus mjesto ev. prisvojnog geni-
HERCHER, Leipzig ,1864, Teubmeir; citirano je mjesto Ael. tiva Ptolemaei pokazuje da je Lučić svjestan kako karte
Anim. 17, 41. Uspoređeno kritičko izdanje ne bilježi vari- nisu identične Ptolemejevirn, iako ih smatra valjanim iz-
jantu Indi koju Lučić ispravlja. vorom i za stanje Ptolemejeva doba. IVebalo bi zapravo
13
Steph. Byz. s. ν. Αύταριάται, usp. izd. str. 148. prevesti s «ptolemejski«.
"' Usp. bilj. 82 uz C I.
40
Strab. VII, 5,3.
41
'·"' Sirob. VII,5,11. Plin. N. H. III, 25,147, no iz teksta se vidi da je za Plinija
10
Polien (Πολύαιονς, II st., doba Marka Aurelija i Lucija — logično — i Panonija dio Ilirika. Lučić to ovom prili-
Vera), povjesničar rodom iz Makedonije. Djelo »-Ratne kom zanemaruje. Ptol. Geo. II, 16 (17), 1.
varke« — Στρατηγικίί ili Στρατηγτ^ματα. Usp. izd. Po-
42
Strab. VII, 5, 5.
lyaeni Strategematon libri octa, E. WOELFLIN — I. 43
Usp. bilj. 39 uz ovo poglavlja
MELBER, Leipzig 1887, Teubner. Citirano mjesto je Po- Ί4
Strab. VII, 5, 3, prva rečenica koja nije obuhvaćena glav-
lyaen. VII, 42. nim citatom i gdje su Pirusti i Meeeji spomenuti kao Pa-
17
Arr. Anab. I, 5, 1—3. nonci. Ptol. Geo. 1116 (17), 8.
m
Diod. XX, 113,3 i Polyaen. IV, 12. 1. Razlika u broju Poli- 45
Pomp. Mela II, 3.
enoviih knjiga između Lućićevih navoda i kritičkog izda- 46
nja dosljedno se ja.vlja i upozorava na različit raspored Plin N. H. III, 22, 144; App. Illyr. W (29); Strab. VII, 5, 5.
teksta u Lučićevu predlošku.
47
Plin. N. H. III, 22,144 i III, 26, 152.
19
Strab. VII, 5,11. Homer ("όμηρος, IX ili VIII st. p. n. e.), po tradiciji ime
20
App. Illyr. 3 (7) uz primjedbu iz bilj. 5 uz ovo poglavlje. autora »-Ilijade« i »Odiseje«. Lučić se na nj poziva samo
21 ovaj put. Usp. izdanje: Όμηρου 'Οδύσσεια, H. FARBER,
Strab. VII, 5,11 i VII, 5, 6. Munchen 1961, Kosel Verlag. Navedeno je mjesto Odyss.
22
Polyb. II, 11,10 i H. VI, 1-10.
23
O Casau'bonu usp. bilj. 82 uz C I. Strab. VI, 2, 4.
24
Polyb. II, 11,13. Ps. Scymn. 437 i 438.

392 393
 Knj. I, pogl. IV
Knj. I, pogl. III, IV

51 prethodne bilješke: Caius lulius Caesar, Commentarii Belli

Strab. VII, 7, 8. Civilis, A. KLOTZ, Leipzdg 19(26, Teubner. Cezar nipošto
52
Steph. Byz. s. ν. Έγχελίίς, usp. izd. str. 260. ne svjedoči da su Iliri stajali uza nj, što više izričito bilježi
53
Ps. Scyl. 25 — Έγχελεί·;. da su u građanskom ratu Delonati i drugi barbari bili na
M
Liv. XLV, 26, 11—46. strani Pompejeva legata Oktavdja. K tome u čitavoj trećoj
55
ČIL III 1741, 14. g. n. e.: kn.iizi Bell. Civ. na koiu ge Lučić poziva uopće nema et-
Ρ · CORNE[ nika Illyrii. Cezar je, međutim, u Bell. civ. III, 9 istaknuo
DOLABELLA[E · COS vjernost Salondtanaca, i to je ono na što Lučić misli u
• VII · VIRO · EPVL[ONI ovom kontekstu, držeći dosljedno Salonu deknatskim gra-
dom.
SODALI · TITIENfSI fi
5 L] EG · PRO · PR · DIVI · AV[GVSTI · Lučić namjerno za male brodove koristi termin kojim an-
ET · TI · CAESARIS · AVGVSTI tički izvori nazivaju ilirska plovila. Time nagovješćuje
CIVITATES · SVPERIORIS zaključke koje će doskora iznijeti o ilirskoj plovidbi, pa iz-
PRpVINCIAE · HILLYRICI raz valja zadržati i u prijevodu.
7
U Lučićevioj zbirci Inscriptiones Dalmaticae natpis je tis- Plin. N. H. III, 26, 152, samo vrijedi primijetiti da se Pli-
kan na str. 17, u skupini preuzetoj iz tiskanog djela lana nijeva zamjerka tiče izmišljanja o otocima, a ne o kopnu.
Grutera. Za razliku od De Regno, u Inscriptiones je natpis * Plin. N. H. III, 21, 139 i III, 22, 142.
Objavljen točno po recima. 11
Ps. Scyl. 24 — Μανιοί.
58
ČIL III 2908, 18/19. g. n. e. 10
Opaska se tiče glavnih citata sve trojice autora, usp. uz
TI · CAESAR · DIVI · AVG · F C II bilješke 12, 25, 217 i 45.
AVGVSTVS · IMP · PONTIF · ΜΑΧ 11
Strab. VII, 5, 4.
TRIB-POTEST · XX · COS · III 12
LEG · VII LEG · XI Plin. N. H. III, 22, 141.
13
5 Ρ · CORNELIO · DOLABELLA Ptol. Geo. II .16 (17), 10 i Plin. N. H. III, 22, 14B.
LEG · PRO · PR 14
»Peutingerova karta« (Tabula Peutingeriana, sačuvana re-
U Inscriptiones Dalmaticae natpis je na str. 26, među osta- dakcija iz 2. pol. IV st.) zove se po Konradu Peutingeru u
lima boji su preuzeti iz sheda Lučićeva zadarskog znanca, čijoj se ostavštini nalazila prije objavljivanja. To je nepri-
također znanstvenika Sime Ljubavca. I taj je ondje objav- rodno izdužena karta koja u 11 segmenata prikazuje ceste
ljen točno po recima. u Rimskom Carstvu. Sačuvana je u prijepisu iz 12. ili 13.
57
Ptol. Geo. Eur. tab. 5 i čitav iglavni citat, Ptol, Geo. II, 16 stoljeća. Usp. izdanja: Peutingeriana tabula itineraria, F.
(17i), 1—14. Ch. SCHEYB, Vindobonae 1753, Trattner; Die Weltkarte
des Castorius, genannt die Peutingersche Tafel I, K. MIL-
LER, Ravensburg 1887, O. Mayer Verlag; Peutingcrova
IV POGLAVLJE
karta, G. A. SKRIVANIC, Monumenta cartographica lugo-
1 slaviae l — Antičke karte, Posebna izdanja Istorijskog in-
Za oba autora usp. bilj. 3 uz C I. Sto se Ddodora tiče, ovo stituta knj. 17, Beograd 1974. Burnurn je na Tab. Peut. V,
što je ovdje navedeno nalazi pokriće u Dtod. XVI, 2, 1/2 i b = VI, 1.
Diod. XVI, 4, 3—7. Ništa od toga nije supra citirano, a na- 15
vedeno je samo dijelom. Prokopije (Προκόίτιο?, o. 500— o. 565) iz Cezareje,
2 jedan od najznačajnijih historičara ranobizantskog razdo-
Polyb. II, 2, 4. blja, napisao je tri po karakteru i namjeni vrlo različita
3
Plin. N. H. III, 21, 139 i III, 22, 142. djela: objektivnu povijest »O ratovima«, panegirik »O gra-
4
Hircije (Aulus Hirtius, o. 90 — o. 43. p. n. e.), podrijetlom đevinama« i pamflet »Tajna povijest«, prvenstveno usmje-
iz Ferentina na području Hernika u Italiji. Hircije je bio ren protiv cara Justinijana i carice Teodore. Lučić se ovdje
Cezarov suborac i suradnik još od vremena uprave Gali- poziva na djelo »O ratovima« koje obuhvaća ratove s Per-
jom. S velikom mu se vjerojatnošću pripisuje VIII knjiga zijancima (knj. I—II). s Vandalima (knj. III—IV) i s Os-
»Zapisa o galskom ratu« i čitav spis o aleksandrijskom trogotima (knj. V—VIII). Usp. izd.: Procopius, London-
ratu (De bello Alexandrino) koji koristi Lučić. Usp. dzd. C. Cambriđge Massachusetts 1968, Loeb Olassical Library;
lulii Caesaris opera omnia I—IV. J. CELSUS— A. J. VAL- Prokopije spominje Burnum u Bell. Rom. V, 16, 13—15, a
PY, London 1819i Citirano je mjesto Bell. Alex. 43. 19
uz to i Skradin u Bell. Rom. V, 7, 32 d V, 16, 13.
5
Cezar (Gaius lulius Caesar, 100—44. p. n. e.); Lučić začud- Artemidor (Αρτεμίδωρος, prijelaz II/I st. p. n. e.), geo-
no slabo crpi iz Cezarovih povijesnih zapisa: jedino se na graf i povjesničar iz Efeza. Izgubljeni spis Tfuypafofyeva
ovom mjestu poziva na nj. Uspoređeno izdanje, uz ono iz u 11 knjiga poznat je preko izvatka što ga je sastavio

394 395
Knj. I, pogl. IV
Knj. I, pogl. IV
mnogo kasniji periegetičar Marcijan iz Hesrakleje o kojemu
Diođ. XV, 14, 2.
37
je ovdje već bilo riječi, i preko fragmenata koje prenose 38
drugi autori. Uspoređeno izdanje Stjepana Bizantinca iz Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί i 23 — Νεστοι.
bilj. 12 uz C I. 3a
Strob. VII, 5, 5.
17
Steph. Byz. s. ν. Νέστος, usp. izd. str. 472, 40
Ps. ScyL 23 — Narrot
18
»Anitoninov itinerardj·« (Itinerarium Antonini Augusti, sa- 41
Steph. Byz. s. v. Bperria, usp. izd. str. 185; Plin, N. H,
čuvana redakcija iz oko g. 300); pod tim se imenom pod- III, 26, 152; Itin. Ant. 51®, 4; Tab. Peut. V, c = VI, 3.
razumijevaju Itinerarium provinciarum Antonini Augusti /l2
Tab. Peut. V, c = VI, 3; Itin. Ant. 519, 4, ali je oblik So-
i Itinerarium maritimum Antonini Augusti. Itinerari]! se lentia. Nije jasno je li greška bila u Lučićevu predlošku
nazivaju Antoninovima jer su Izrađeni po naređenju ^jeđ- ili je nastala u De Regno i ostala neopažena.
noga cara iz te dinastije. U obzir se uzimaju Marko Aoire-
lije, Antonin Pije i Karakala. Kasnije su prepravljani. Sa_ '•3 Strob. VII, 5, 5; Ptol. Geo. II. 16 (17), 14.
v
čuvana je redakcija iz Dioklecijanova doba. Usp. izd.: Iti- < Plin. N. H. III, 26, 152.
nerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, G. 45
Amm. Mare. 22, 3, 6 i 28, 1. 33. Usp. bilj. 41 uz C II.
PARTHEY — M. PINDER, Berlin 1848. Navedeno je mje- "" Čiovo.
sto Itin. Ant. 387, 5. 47
Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριό/.
19
Tob. Peut. V, c = VI, 1. w
Tab. Peut. V, b/c = VI, 2.
20
Liv. XLIV, 31, 3. 49
Tiče se Ps. Scyl. 22 —Ιλλυριοί.
-' Ps. Scymn. 405—412; Steph. Byz. s. ν. "Γλλβκ, usp. izd. 50
Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί.
str. 648. 51
Ps. Scyl. 24 — Μοιχοί.
-2 Diomedov rt, Punta Planca, rt Ploče. Hridina koju Lučić 3ϊ
ne imenuje posebno ili je hrid Spopiza pred rtom, ili ne- Odnosi se na tok izlaganja od Plin. N. H. III, 22, 142—22,
što udaljeniji Mefewin. 144.
33
23
Ps. Scymn, 406—412; Steph. Byz. s. ν. 'Τλλβίς, usp. Izd. Apoll. Arg. IV, 516—518.
(Νίκακδρος, II st. p. n. e.), .grčka gramatđčar,
54
str. 648. Nikandar
24
Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί; Ps. Scymn. 405—412; Dion. Pe- pjesnik i liječnik iz Kolofona u Maloj Aziji. Sačuvana su
rieg. 385. . dva spjeva stručnog farmaceutskog sadržaja. Lučić koristi
25
Plin. N. H. III, 22, 141. Θεριακά, spjev o životinjskim otrovima i protuotrovima.
20 Usp. izdanje: Nicandni Theriaca, Poetae bucolici et didac-
Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί i 23 — Νάττοι. tici, C. Fr. AMEIS — F. S. LEHRS — Fr. DUBNER — U.
27
Ps. Scymn. 405—412; FHG I, Tim. fg. 42; Eratosth. f g. III, CATS-BUSSMAKER — A. KOECHLY, Pariš 1851, Didot,
B, 113, usp. izd. str. 356 (v. toilj. & uz C II). str. 127—144. Citirani su stihovi Nic. Ther. 604—Θ09.
2S
Ovo je jedan od rijetkih slučajeva igdje Lučić nasilno us- 35
Ps. Scyl. 24 —Μαυιοί.
postavlja kontinuitet s antikom. Radi se o Bosiljini, a za- 511
Kombinacija podataka o udaljenosti kolonija na istočnoj
misao je doista opširnije razradio u djelu »Memorie dd jadranskoj obali iz Plin. N. H. III, 21, 140; III, 22, 141; III,
Tragurio« koje ovdje naziva »kronikom domovine«. Usp. 22, 142; III, 22, 144.
izdanje: Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, J. 57
STIPIŠIĆ — M. KURELAC, Splitski književni krug — pi- Za Holstea usp. bilj. 3 uz C II.
58
sci XVII i XVIII stoljeća, knj. 2, Split 1979, Čakavski sa- Ps. Scyl. 21 — ΛιβυρυοΛ
bor. V. sv. I, pogl. 4. »O pripadnostima Bosiljine«, str. 120 39
Isaac Voss (issooc Vossiits, Leiden 1618 — Windsor 1689),
i 121. priređivač i izdavač brojnih antičkih i kasnijih tekstova.
29
Stupin i Rogoznica. Neki njegovi komentari biblijskim, pa i antičkim, teksto-
30
Itin. Ant. 272, 5; Tob. Peut. V, b = VI, l/ vima našli su se među zabranjenim štivom. Već u dobi od
31
O. Arkanđel i današnja uvala Stari Trogir, u kojoj otočić 21 godine izdao je 1639. u Amsterdamu Pseudo Skilakov
čuva ime Merara. »Periplus« s latinskim prijevodom i bilješkama. Izdanjem
32
Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί. je obuhvatio i Anonymi Peripltts Ponti Euxini, .gdje je u
33 predgovoru atribuirao Sklmnu »-Periegezu« koja se dotada
Ps. Scyl. 21 — λιβυρνοΐ. pripisivala Marcijanu iz Herakleje.
34
Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί. m
Ps. Scyl. 23 — Νεστοι.
33
Ps. Scyl. 23 — N«Wot 111
Ps. Scyl. 21 — Λιβυρνοί.
*' Ps. Scyl. 23 — Ν&τοι i 24 — Μάνιοι. m
Ps. Scymn. 418—423.
396
397
Knj. I, pogl. IV, V Knj. I, pogl. V

15
Kl
Za razdoblje Demetrijeve i Pinesove vladavine ovim je Plin. N. H. III, 19,129.
navodom evociran početak Polibijeva citata o II ilirskom 1(i
App. niyr. 10 (30).
ratu (Polyb. III, 16, 2—4), ali je jasno da se navod odnosi 17
Fasti (Kosti Capitolini, sačuvana redakcija iz Oktavija-
i na druge Polibijeve podatke o gusarenju u Demetrijevo nova doba, oko g. 30. p. n. e.), rimski -popisi magistrata —
vrijeme koje Lučić nije reproducirao u De Regno (osob. Fosti consulares i praetorii i vojskovođa koji su zavri-
Polyb. III, 16, 6 i ss, III, 19, 7 i SS.). jedili trijumf — Fasti triumphales. Danas se jednim ime-
64
Theop. apud Ps. Scymn. 370: Teopomp je ondje spomenut nom zovu Fasti Capitolini prema mjestu gdj« se čuvaju.
kao autor najboljeg opisa Jadrana. Odatle do izvještaja o Usp. rađanje: Pasti" consulares et triumphales. A. DEG-
trima skupinama Ilira lijep je broj stihova, a u međuvre- RASSI, Inscriptiones Italiae XIII, fasc. I, Rim 1947, Uni-
menu su spomenuti i Timej i Eratosten. Pseudo Skimno one accademica nazionale. Zapis o Tuditanu je FTC fg
nipošto ne svjedoči da je baš ove podatke o različitim sku- XXXII.
pinama Ilira uzeo od Teopompa. 18
Plin. N. H. III, 19. 129.
M
Liv. X, 2, 4. 19
FTC, fg. XXXII.
20
Sallttst. apud Serv. ad Verg. Georg. III, 475.
V POGLAVLJE 21
Serv. ad Verg. Georg. III, 475.
1
Strab. VII, 5, 4, što je obuhvaćeno glavnim citatom, ali i 22
Plin. N. H. III, lt(| 129 d FTC, fg. ΧΧΧΠ.
Strab. VII, 5, 2, što je ondje ispušteno. 23
Plin. N. H. III, 5, 38.
2
App. Illyr. 10 (30). 2/1
Liv. XLIII, 5, 3.
3
Dion. Hol. apud Steph. Byz. s. ν Ιαττοδες. U Loebovom 25
App. Illyr. 18 (52) i 2.1 (61).
usp. izdanju Dionizija Halikarnašanina Stjepanov se izva- 2li
dak pribraja 16. Dionizijevoj knjizi. Vrijedi za Strab, IV, 6, 10·; VII, 5, 2, i VII, 5, 4.
27
4
Steph. Byz. s. ν. Ίώτοδες, usp. izd. str. 322. Plin. N. H. III, 21,139 d Ptol. Geo. 11.16 (17), 2 i 8.
28
5
Ps. Scyl. 18 — Κελτοί. Govoreći o Japodima, Lučić se slu- Ps. Scj/mn. 331—403.
Lučić se poziva na razdiobu Pseudo Skilakovih poglavlja
29
ži Pseudo Skilakovim odlomkom o Keltima, uvjeren da
su Japodi podrijetlom Gali. Pseudo Skilak uopće ne spo- 20 — "Ιστροι i 21 — Λφρνοί.
minje Japode, a sam će Lučić upozoriti da u njegovu 30
Za Pseudo Skilaka kao u prethodnoj bilješci; Liv. X, 2, 4 i
opisu obale nema nikakva trećeg naroda između Histra i Pomp. Mela II. 3.
Liburna. 31
Ps. Scj/l. 22 — Ιλλυριοί.
8
Strab. V,l,8. 32
Ps. Scymn. 404—415 i Dion. Perieg. 385—387.
7
Verg. Georg. III 474—475. :u
Pomp. Mela II. 3.
8
Salustije (Gaius Sallustius Crispus, 86-35. p. n. e.), povje- 31
Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί.
sničar iz Amiterna u srednjoj Italiji. Lučiću nisu poslužile :);>
sačuvane povijesne monografije o Jugurti i Katilini nego Plin. N. H. III. 22. 141.
Podloga Lučićevu mišljenju je razdioba poglavlja Ps. Scyl.
36
fragment izgubljene Salustijeve »Povijesti·« što ga u bi-
lješci uz Verg. Georg. III, 475 reproducira Vergilijev sho- 20 — "Ιστροι, , 21 — Αφιρνοί i 22 — Ιλλυριοί.
lijast Servije. Usp. slijedeću bilješku. 37
Liv. X, 2,4; Verg. Eclog. VIII. 6 i 7 d Aen. 1,243 i 244;
9
Servije (Marius, Maurus ili Honoratus Servius, r. o. 370 Pomp. Mela II. 3.
godine), gramatičar nepoznata podrijetla. U dvije ver- 38
Steph. BI/Z. s. ν. Λιβνρνοί, usp. izd. str. 416.
zije sačuvan je njegov komentar cjelokupnom Vergilijevu :a
Plin. N. H. III, 26, 151 i 132.
opusu. Lučić koristi dulju, tzv. Scholia Danielis. Usp. iz- 40
danje: Commentarii in Virgilium Serviani, sive Commen- Apoll Arg. IV, 562-576.
tarii in Virgilium qui Mauro Servio Honorato tribuuntur, 41
»Sholije« uz ep Apolonija Rođanina sabran su rad više
H. A. LION, Gottingen 1826, Vandenhoeck & Ruprecht. tumača. Najstariji je Teon ( βίων), Artemddorov sin,
Citirano je mjesto Serv. ad Verg. Georg. III, 475. aleksandrijski gramatičar Augustova doba. Slijedeći je
10
Plin. N. H. III, 18,127. Lukil (Λοιίκιλλος), gramatičar iz Kare na Kreti, čiji se
11 rad smješta u I st. n. e., prije Trajanove vladavine. Naj-
Ps. Scyl. 18 — Κελτοί. mlađi je Sofoklo ( Σοφοκλη? ili Σοφοκλΐϊος ), iz II st. n.
12
Strab. IV, 6,10 i VII, 5, 2. e. Njihove su-bilješke spojene, a korpusu sholija uz »Zgo-
13
Ps. Scyl. 18 — Κελτοί. de Argonauta« bilješke su dodavane i nakon njih. Usp.
14
Dio Cass. 49,35,1. izdanje: Scholia in Apollonirtm Rhođium vetera, C.

398 399
Knj. I, pogl. V
FRANKEL, Berlin 1935, Weidmann. Citirana je bilješka
uz Apoll. Rhod. 564—566. Interesantno je da Lučić ne re-
agira na činjenicu da je »Diskelad« u Apolonijevu tekstu
koji prethodno citira preveden, pa ondje stoji kao epitet
Ise, a ovdje kao vlastito ime otoka.
43
Steph. Byz. s. ν. Λάδεστα f) Λ<ίδ εστοκ, usp. izd. str. 405.
α ·* Plin. N. H. III, 14,112.
Theop. aipud Steph. Byz. s. ν. Λαδεστα = FHG I, Theop.
ig. 141.
44
Strab. VI, 2, 4.
45
Rt je Planka odn. Ploče, otoci su današnji Tremiti, a
Diomed se smatrao osnivačem čitava niza naselja.
48
Strab. VI, 2, 4: napokon je citirano mjesto koje je Lučić
već četiri puta bio naveo.
47
Philippe Glouvier ili Chiver (Philippus Cluverius ili Clu-
verus, Danzig 1580 — Leiden 1623), plodan historijski ge-
ograf i neumoran putnik. Sustavno je opisivao 'područja
nekoć u sastavu Rimskog Cairstva, po mogućnosti oti-
šavši teren o kojem će pisati. Na proputovanju Italijom
pratilac mu je bio Lućićev prijatelj Luka Holste koji je
pripravljao i bilješke uz Clouvierovo djelo o Italiji. Lu-
čić koristi dva povijesno-zemljopisna Clouvierova djela,
Siciliae antiquae libri duo, Sardinia ac Corsica antiqua,
tiskano prvi put u Leideou 1619, i vrlo opsežno /talio an-
tiqua, tiskano neiposredno nakon autorove smrti 1624. u
Leidenu, zajedno s djelom o Siciliji, Sardiniji i Korzici.
To smo izdanje uspoređivali. Lučićev se navod odnosi na
Sicilia antiqua krnj. I, C XII, Syracusae urbs, str. 139. us-
poređenog izdanja. Clouvier je mnogo precizniji od Lu-
čića, jer je naveo i broj Tukiđidove knjige i donio uspo-
redno tekst i prijevod mjesta po kojemu izvodi vremen-
ski proračun. Time se bio pozabavio i uvodno, također
uz valjano određene citate i navode, i na početku I knji-
ge »-Drevne Sicilije«, u C II: De variis Siciliae nominibus
atque incolis, usp. izd. str. 21 i 36—37.
48
Tukidid (Θουκυδίδης, o. 463—396. p. n. e.), atenski voj-
akovođa i povjesničar. Jedino djelo Σ υγγρσφήττερ t του πολέμου
των Π€\σποννησίων και Ά&ηναίων — »Povijest peloponeskog
rata«. Usp. izdanje: Thucydidis Historia belli Pelopon-
nesiaci, Ιο. M. STAHL, Leipzdg 1912, Tauchnitz. Podaci o
osnucima Sirakuze, Naksa i Megare koji su poslužili pro-
računu o osnutku Korkire sadržani su u Thuc. VI, 3, l;
VI, 2 i VI, 4, 1.
49
lust. 20, l, 9 uz primjedbe iz bilj. 11 uz C I.
50
Ps. Scyl. 16 — Όμβρικοί; 17 — Τνρρηνοί i 23 — Ιλλυριοί.
Odlomak o Umibrima gdje se spominje Ankona nije citi-
ran nigdje u De Regno.
51
Strab. V, 4,2 spominje da je Ankona naseobina Sirakuža-
na koji su odbjegli pred Dionizijevom samovladom. Strab.
VII, 5, 5 za Far kaže samo da je osnuće Parana, a osni-
vača Ise ne spominje. Bez navedenog Diodorovog mjesta
400
Knj. I, pogl. V
(Diod. XV, 13, 4) Strabonovi podaci ne bi imali smisla koji
treba Lučiću.
M
Diod. XV, 13, 4 i Ps. Scj/l. 23 — Ιλλυριοί.
r>1
Strob. V, 4, 2; Firmum Picenum je u Strabona transkri-
birano, kao cjelovito ime naselja: ΦίρμονΠικηνόν,
55
Plin. N. H. III, 16,120.
56
lust. 20,5,9; Liv. V, 33,11; Plin. N. H. 111,20,133.
57
U skladu sa svojom interpretacijom, Lučić se poziva na
Strab. VII, 5,10.
38
U prvom redu Diod. XV, 14,2 s 10.0QO Ilira koji napadaju
Far, ali i Diod. XV, 14, l i početak Diod. XV, 14,2, igdje se
više govori o ilirskom gusarenju.
59
Strab. V, l, 4, s tim da on svjedoči samo o nabavci konja
u Veneta, a ne i o tome tko ih je prevezao, .pogotovo ne
Li'burni.
60
App. Illyr. 12 (34).
61
Vegecije (Publiws ili Flauius Vegetius Renatus, kraj IV —
poč. V st.), o kojemu gotovo potpuno nedostaju biograf-
ski podaci, autor je stručnog djela Epitomo rei militaris
— »Sažetak o vojnoj vještini«. Pripisuje mu se još i spis
Mulomedicina. Lučić koristi »Epitomu«. Usp. izdanje:
Flavi Vegeti Renati Epitoma rei militaris, C. LANG, Le-
ipzig 1885, Teubner. Citirano je mjesto Veg. Epit. IV. 33,
a kako ga Lučić još jedanput navodi s istom razlikom,
vjerojatno se radi o različitom rasporedu teksta u upo-
trijebljena m izdanjima.
62
Steph. Byz. s. ν. Λιβυρνοί, usp. izd. str. 4115.
63
Hirt Bell. Alex. 4T, malo preformulirano da bi se nado-
knadio ispušteni kontekst. Cjelina: ...post diem tertium
contendit in insulam Issam, quod eo se repepisse ex fuga
credebat Octavium. Erat in ea. nobilissimum regionum
earum oppidum coniunctissimumque Octavio.
84
Plin. N. H. III, 26,152.
65
Hirt. Bell. Alez. 42.
86
Plin. N. H. III, 21,140 i Ptol. Geo. II, 16 (17), 3.
67
ČIL III 2907
IMP · CAESAR · DIVI · F · AVG
PARENS · COLONIAE · MVRVM
ET · TVRRIS DEDIT
T · IVLIVS · OPTATVS-TVRRIS -VETVSTATE
5 CONSVMPTAS · INPENSA · SVA · RESTITVIT.
U Lučićevim Inscriptiones Dalmaticae natpis je na tri-
naestoj strani u skupini preuzetoj iz Gruterova izdanja i
tekst je točno raspoređen po recima.
(ίί<
ČIL III 29>22' 9987
MELIA · ANNIANA · IN MEMOR · Q · LAEPICI · Q · F ·
SERG · BASSI · MARITI · SVI
401
Kn}. I, pogl. V, VI KnJ. I, pogl. VI

EMPORIVM · STERNI · ET · ARCVM · FIERI · ET · STA- ČIL III 3198.10156 iz 16/17 g.

TVAS · SVPERPONI · TEST · IVSS · ΕΧ ·Ήβ- a) AESAR · DIVI · AVGVSTI · F
-.... VSTVS · IMP · PONT · MAX
"DČ-D ·χχ ·Ρ· R .... POTEST · XIIX · COS · II.
U Inscriptiones natpis je među preuizetdma od Grutera, A COLONIA SALONITAN
na str. 15. 5 VNIT S
69
ČIL III 2909.9Θ83 b) NIT AD VM MONTEM DITIONVM
IMP · NERVA · TRAIAN [us VLCIRVM PER MILLIA PASSWM
PONTIF · ΜΑΧ · TR [lb pot... A · SALONIS LXXVII D
AQVAE · DVCTVM · COLON [is s ρ perfecit Ρ DOLABELLA LEG PRO
IN · QVOD · ANTE · IMPEN [derant iussu 5 PR
5 SACRATISSIMI · PRINCI [pis
ČIL III 3201.10159 iz g. 19/20
U Inscriptiones natpis je na str. 26. među preuzetima od AESAR · DIVI · AVGVSTI · F
Lučićeva zadarskog znanca Sime Lju'bavca. GVSTVS · IMP · PONTIF · ΜΑΧ
70
Kopnena perimetar Liburnije proizlazi iiz Ptol. Geo. II, TRIB · POTEST · XXI · .OS III
16 (17), 2; 3; dio 8; % l 10. VIAM · A · SALONIS AD HE... ASTEL
5 DAESITIATIVM PER M VVM
CLVI · MVNIT
VI POGLAVLJE ET · IDEM · VIAM AD BA M.N
QVOD DIVIDIHBIS IBVS
1
Steph. Byz. s. ν. Δάλμιον, usp. izd. str. 2116/217. A · SALONIS · MVNI SVVM
2
Strab. VII, 5, 5. 10 CLVIII
3
Navod se u prvom redu odnosi na Polibijev citat o I đel- ČIL III 3200.10158
matskom ratu, Polyb. XXXII, 9 (18), 4; App. Illyr. 11 CVIVS · VIAI · MILLIA · PASSVS · SVNT
(32). CLXVII · MVNIT · PER · VEXILLARIOS
4
Steph. Byz. s. ν. Δελματώ, usp. izd. str. 224. LEG · VII · ET · XI
5
ITEM · VIAM · GABINIANAM
Lukan (Marcus Annaeus Lucanus, 30-65), pjesnik iz Kor-
dube u Hispaniji. Spjev Pharsalia Ili De bello civili ostao 5 AB · SALONIS · ANDETRIVM · APERVIT
je nedovršen zbog autorove nasilne smrti. Usp. izdanje: ET · MVNIT · PER · LEG · VII
Lucanus, De bello civili, C. HOSIUS, Leipzig 1905, Teu- 9
Ptol. Geo. 11,16(17),!—14.
bner. Citirano je mjesto Luč. Phars. IV, 404 i 405. Prijevod 10
Veget. Epit. IV.33.
je prilagođen Lučićevu shvaćanju da je lader iz drugog 11
Ptol. Geo. 11,14(15) i 15(16).
stiha solinska rijeka. Ono se jasno vidi iz nastavka teksta. 12
Sekst Ruf (Sextus dla češće Festus Rufus, sred IV. st.);
6
Strab. VII, 5,5. zamjenjuje se s drugim autorima slična taiena, a pomi-
7
Lučić Skardom ne naziva samo Sar-planinu. To se jasno ješani su im i oskudni biografski podaci. Sastavio je
vidi iz II karte koju je priložio De Regno, a dolazi do Breviarium de victoriis et provinciis populi Romani, kra-
izražaja i na nekim mjestima u tekstu, kao ovdje. Zbog će Breviarium rerum gestarum populi Romani. Pripisuje
toga se u ovom kontekstu ne može upotrijebiti današnji mu se i jedan opis Rima. Lučić je koristio »Birevdjarij·«.
oblik oronima. Usp. izdanje HRSM str. i2!09i-l230. Navedeno je mjesto
8
Prijevod koji dajemo odgovara onome što se rnože ra- Sex. Ruf. Brev. 8.
13
zumjeti iz Lučićeva čitanja. Natpise je'ispisao on sam na Sex. Ruf. Brev. 8.
mjestu gdje su se u njegovo vrijeme nalazili, uzidani u 1/1
Amm. Mare. 19,11,4.
toranj sv. Duje u Splitu. Taj je podatak dao u izdanju 15
Notitia dignitatum (Notitia dignitatum omnium, tam ci-
Inscriptiones Dalmaticae, gdje su isti natpisi, uz manje vilium quam militarium in partibus Or'.entis et Occiđentis,
ispravke, reproducirani kao br. 12,13,14 i 16 na str. 34, u sac. redakcija iz oko 43Λ g.); katalog civilnih i vojničkih
skupini A me excripto ex ipsis lapidibus. Zbog toga što službi u obje polovine Carstva nastao je vjerojatno kon-
su bili ugrađeni, Lučić je mogao pročitati manje no što cem IV st, a sačuvana verzija redigirana je između 425.
se danas čita, a nije niti mogao opaziti da ono što re- i 430. g. Uspoređeno izdanje Lučićeva doba v. u bilješci
producira kao prvi i zadnji natpis u stvari ade zajedno. 20 uz ovo poglavlje. Notitia đipnitatum et administroti-
To su dakle: onum omnium, quam civilium tam militoriwm in parti-

402 403

Knj. I, pogl. VI
bus Orientis et Occidentis I, II, E. BOOKING, Boran
1839—1853. Citirano je mjesto Not. dign. occ II,lB,b,l—6.
16
Not. dign. occ. I,21,e i Not. dign. occ. XXXII.
17
Sex. Ruf. Brev. 8.
18
Plin. N. H. 111,25,148.
19
Jordan (lordanes, lornandes, lordanis, VI st.), Got ili
Alan, vjerojatno biskup u Krotonu u južnoj Italiji, kasni-
je u Carigradu. Autor je dragocjene povijesti Gota (De
origine actibusque Getarum) koja je pretežno izvod iz
Kasiodorova istoimenog ali izgubljenog djela (usp. bilj.
30 uz ovo poglavlje), a također i jedne fcraitfee svjetske
povHesti (De summa temporum vel de origine actibusque
gentis Romanorum). Usp. izd.: lordanis, de la succession
des royaumes et des temps, et De l'origine et des actes
des Gothes, M. A. SAVAGNER, Pariz s. a., Garnier. Lu-
čić koristi oba Jorđanova djeda, a ovdje se pozvao na
lord. Rom. XIX, usp, izd. sitr. 85
20
Guido Pancirolli (Guiđo Pancirollus, Retggio Emilia 1523
— Padova 1500)·, ρο struci pravndik. Komentar »Notiraji«
i samostalno izdanje spasa bilježe se među njegovim naj-
važnijim djelima. Uspoređeno izdanje: Notitia dignitatum
utriusque Imperii Orientis scilicet et Occidentis wltro
Arcođii Honortique tempora et in eam G. PANCIROLLI
I. U. D. celeberrimi ac in Patavina Academia interpretis
legum primaru Commentarium, Genevae 1623, Steph. Go-
monetus. Brojevi koje donosi Lučić pripadaju poglavljima
Pancirollijeva opširna komentara koji pokazuje autoro-
vu izvanrednu erudiciju. 62. poglavlje komentara »-Za-
padnoj Noticiji« Panoirolli je naslovio De vicario Illyrici
Occidentolis, a mišljenje o protezanju Savije na koje se
Lučić ipoziva iznio je u njemu na str. 90 usp. izdanja.
21
Wolfgang Latz ili Laz (Wotfgangus Lazius, Beč 1514—
1565),, nadareni filolog, po tituid d službi kraljevski povje-
sničar d liječnik. Lučdć koristi dva njegova djela, De gen-
tium aliquot migrationibus, sedibus fixis, reliquiis, Zin-
guarumque initiis et immutationibus ac dialectis libri
XII, Basileae 1557. i 1572, Francoforti 1600. (Uspoređivali
smo frankfurtsko izdanje iz 1600, dalje De migrationibus)
i De ReipubZicae Romonoe in exteris prouinciis bello
acqtiisitis consfitwtione commentarii, Basileae 1551, 1555;
Franco/orti ,1558. (Uspoređivali smo baselsko izdanje iz
1555, dalje De R. Rom.) Ovaj navod odgovara W. LATZ,
De migrationibus knj. XI, De migrationibrts ac seđibtts
Gepedum, Vandalorum et Burgundionum, qui a Gothis
popuZi defluxerunt, usp. izd. str. 603.
22
G. PANCIROLLI, o. c, 63. poglavlje komentara »-Zapad-
noj Noticiji«: De Consulari Pannoniae secundae, et cor-
rectore Saviae, ac Praeside Pannoniae Primae utriusque
23
Norici, usp. izd. str. 90.
W. LATZ, De R. Rom. knj. I, cap. VII, usp. izd. str. 73.
24
Kombinacija pet različitih i udaljenih mjesta »Noticije«:
— naslov Not. điffn. occ. ΧΧΧΙ,Ι; u krit. izdanju secttn-
dae [et] ripariensis
404
Knj. I, pogl. VI
— naslov Not. digrn. occ. ΧΧΧΙΙ,Ι
— dio Not. đipn. occ. XXXI,1E,4 i 5, spojeno zbog laku-
ne; u kritički uređenom izdanju [Praefectus] classis
Aegetensium
— dva dijela Not. dign. occ. X, X,l, C 2 i X,l, D 1.
25
G. PANCIROLLI, o. c, kao u bilj. 22 .uz ovo poglavlje.
26
Uspoređeno izdanje ne pruža odveć čvrstu podlogu ovoj
tvrdnji. Odjeljak Itin. Aut. 365,4 naslovljen je doduše De
Italia per Istriam in Dalmatias, ali je čitav naslov sum-
njiv (u uglatoj je zagradi). Naslov Itin. Ant. 519,3 kritičko
izdanje donosi kao Inter DaZmotiam et Istriam, ali bilježi
i varijantu Inter Dalmatias et Istriam. U najmanju je
<ruku očito da je Itin. Ant. u nekim varijantama doista
tradirao pluralno ime Dalmacije.
27
Not. dign. occ. II, IB.b 3.
28
Strab. VII,5,2 i Strab. VII,5,4.
29
Strab. VII,5,5.
30
Kasiodor (FZouius Mognus AureZius Cassiođorus, 1. pol.
VI st.) jedan od najznačajnijih pisaca svog vremena. Vi-
soki državni službenik pod ostrogotskim kraljem Teodo-
rihom, kasnije se povukao u samostan. U obimnom opusu
misao vodilja mu je pomirenje rimskog svijeta i došljaka
— Germana. Napisao je kroniku svijeta od Adama do 519.
godine, povijest Gota sačuvanu samo u Jordanovim iz-
vodima, zbirku viladinih raspisa (Variae) i udžbenik In-
stitutiones diuinarum et saecularium litterarum. Usp.
izd. Patr. L. sv. 69 i 70. Lučić je citirao naslove i mjesta
iz četiriju poslanica: Cassiod. Var. VII,24, usp. izd. sv. 69,
str. 722; Var. VIII.4, str. 7137; Var. VIII.12, str. 744; Var.
IX,8, str. 773.
31
»-Kroniku« nepoznatog autora tiskao je u nastavku svoga
komentara »-Fastima·« Onufrije Panvinije pod naslovom
Incerti scriptoris Chronicon. To je vrlo kratka kronika
koja navodi događaje s kraja V i početka VI stoljeća. Usp.
izd.: ONOPHRII PANVINII VERONENSIS FRATRIS
Fostorum libri V, Sanctanđreona 1588. Paginacija za
»•Kroniku« počinje nakon »Fasta« opet od l, te je mjesto
na koje se Lučić poziva u usp. izdanju na str. 56/57. Usp.
i slijedeće dvije bilješke.
32
Onofrdo Panvinio (Onttphriits ili Onophrius Panvinius,
Verona 1523 — Palermo 1568), eremit augusiinac, preda-
vač teologije u Firenzi od 1554, putovao Italijom skuplja-
jući starine. I umro je putujući na Siciliju. »Faste« je iz-
dao u Veneciji 1557. (Fasti et triumphi Romanorum a Ro-
mulo usque ad Carolum V, Venetiis 1557), a posebno je
tiskao In fastos consulares appendix, prvi put u Veneciji
1558, što je u kasnijim izdanjima spajano. Dodatak obu-
hvaća i »-Kroniku« Komeša MarceMna s proširenjima, o
čemu v. i slijedeće dvije bilješke.
33
Komes Marcelin (MorcelZinws Comes, VI st.), prema Ka-
siodorovim podacima rodom iz Ilirika, tajnik budućeg
405
Knj. I, pogl. VI
cara^/Justinijana. Živio je u Carigradu, a nakon činovnič-
ke se karijere vjerojatno zaredio. Kasiodoru zahvaljuje-
mo ipodatke o dvama izgubljenim djelima, jednom de-
taljnom opisu Carigrada i Jeruzalema i jednom putopi-
su. Sačuvana je latinska »Kronika« koja teče od 379 — 534.
godine, a pridruženi su j o j dodaci drugih, anonimnih
autora do Θ66. godine. Usp. izdanja: Marcellini Comitis
viri clarissimi Chronicon, Patr. L. 10; Marcellini viri cla-
rissimi Comitis Chronicon ad a. 518, continuatum ađ a.
534, cum additamento ad a. 548, MGH, Auctorum anti-
quissimum vol. XI, Chronica minora saec. IV — VII sv. 2,
Th, MOMMSEN, Berlin 1894, Weidmann. Ime Dalmacije u
množini javlja se u zapisu za g. 540, dakle izvan vlasti-
tog Marcelinova teksta, u usp. izdanjima na str. 946/7 odn.
106.
34
Giiacomo Sdrmond (lacobus Sirmondus, Rim 1559 — Pariz
1©51), isusovac, profesor retorike, na visokom položaju u
svom redu, ispovjednik Luja XIII. Sva njegova djela iz-
dana su 169Θ. g. u pet svezaka folio formata. »-Kroniku·«
Komeša Marcelina izdao je 16Λ9. u Parizu, prema boljem
rukopisu negoli Panvinije, i razluči vši za razliku od nje-
ga izvrsno što je vlastito Maroelinovo, a što dodatak. Us-
prkos tome, Lučić baš prema njemu navodi Marcelina za
podatak koji nije njegov, kako se vidi iz prethodne bi-
lješke.
35
»-Teodozijev kodeks« (Codex Theodosianus ili samo Theo-
dosianus, se. liber, 438. g.), zbirka zakonskih edikata sa-
stavljena na zapovijed cara Teodozija u periodu 425 — 437.
godine, objavljena 438. Usp. izđ.: Theodosiani libri XVI
cum constitutionibus Sirmondianis, vol. 1,1 i 2; vol. II, Th.
MOMMSEN — P. M. MEYER. Berlin 1905, Weldmann.
Nijansa u naslovima Teodozijevih konstitucija upućenih
prefektima pretorija Ilirika i Italije (15,1,26; 15,1,28; 9;40,
13; 1,1,12; 3,1,6) i relativno velikog broja upućenog pre-
fektima pretorija Ilirika opravdava Lučićevo pozivanje
na »Kodeks« i njegovo tumačenje (11414; 18,8,12; 11,14,3;
4,12,7; 6,28,6; 154,49; 11,22,5; 12,1,1712; 7,4,32; 12,1,177;
6,23,1; 16,8,2il; 16,2,45; 15i,S,4; 11,1,33; 8,4,30; 6,28,8; 12,1,187;
novele 13 i 26).
36
Kombiniran citat od više različitih Prokopi jevih mjesta:
Procop Bell. Rom. V,15,25— 28: V,16,8— 9; V46,12; V,3,10—
1,5; VA2— 11; VII,33,12; VII,3343-^14; VII,34„17; VII,34,35
i VII,4iO,3 — 7. Četvrti i peti dio nisu pravi citati već slo-
bodno prepričavanje. Nigdje u izvoru ne stoji doslovno
»Sinrndj i druge gradove Dalmacije«. Bitno odstupanje je
u tome što se u kritički uređenom izdanju umjesto »Dal-
macije« spominje »Dakija«. Kako ie u Lučićevu tekstu
došlo do greške, pitanje je ko.ie zahtijeva detaljnija istra-
živanja. Vojskovođino ime u Prokopija je Οϋλιγίσαλος ·
doslovce Uligisal.
37
Menandar Protektor (Μένανδρος 6 Προτήκτωρ, 2. pol. VI
st.), nadimak zahvaljuje službi u carskoj gardi. Njegova
406
Knj. I, pogl. VI
»Povijest« nastavljala je djela Prokopija i Agatije, obu-
hvaćajući 958—582. godinu, ali je sačuvana samo u frag-
mentima kod drugih autora (Suida, izvaci za Konstantina
Profirogeneta, Euagrije Skolastik Teofilakt Simokata).
Usp. izdanja: de Boor I i Viz. I: mjesto na koje se po-
ziva Lučić: de Boor I,4i74,9—47640, kraj odlomka.
38
Anastazije Bibliotekar (Anastasius Bibliothecarius, o.
800—879), rodom vjerojatno iz Rima, bio je bibliotekar
rimske crkve i papinski tajnik. Znajući grčki, povijesno
je djelo Chronographia tripartita kompilirao i iz djela
grčkih pisaca. Na isti su način, po Bolesničkim teološkim
spisima, nastala i Collectanea. Sačuvana su i brojna Ana-
stazijeva pđsma. Usp. izđ.: Anastasius Bibliothecarius, Hi-
storia de vitis Romanorum pontificum (dio Chronogra-
phia) — S. Gregorius, Patr. L. 128, Pariz 1880. Mjesto na
koje se Lučić poziva v. na str. 655/656 usp. izdanja.
39
Teofilakt Simokata (Θεο^ύλαχτος ό Σιμοκάττης, VII st.), ro-
dom iz Egipta, bio je tajnik i pravni savjetnik cara He-
raklija (610—641), kasnije eparh. U djelu »Historija« na-
stavio je izlaganje Menandra Protektora opisavši g. 582—
602, ili Mauricdjevu vladavinu. Pisao je i o prirodnim
znanostima (problemi alikemije) i retoričko-sofističke vjež-
be. Usp. izdanja: Theophylacti Simocattae historiae, de
BOOR, Leipzig 1887. i Viz. I. Toponim Βόγκβκ s varijan-
tom BdjKtK u. Simocatt. VII.124 (Viz. I, str. 121). Teofan
ga spominje kao Βάλκτ)«;. .F. SlSIĆ Povijest Hrvata u doba
narodnih vladara I, Zagreb 1925. str. 225 pretpostavlja
da se igrad nalazio negdje u današnjoj Bosni, na putu
Siirnij—Salona.
40
Georgije Cedren (Γεώργιο? Κεδρτ?μ«ίς, kraj XI—poč. XII st),
vjerojatno kaluđer, napisao je »Kroniku« od stvaranja
svijeta do krunidbe Isalka Komnena 1057. godine. Za raz-
doblje od 81il—10S7. godine prenio je .gotovo doslovno
kroniku Ivana Stoiliee. Usp. izđ.: Georgii Cedreni loannis
Scylitzae Historia, Bonnae 1839, 1,69942^- Βίίλ/ta.
»Miješana povijest« (Historia miscella) naziv je za kraj-
41
nji rezultat rada trojice historičara. Eutropije (v. bilj. 54
uz C I) je svoje djelo doveo do 364, godine, Pavao Đakon
(v. bilj. l uz C VIII) ga je upotrijebio za početak svoje
»Rimske povijesti« (knj. I—X) koju je nastaivio do pada
gotske vlasti u Italiji, a oko g. 10/00 njegovo je djelo do
8JJ3. godine nastavio u Carigradu Lanđolf. Sve se to u
humanističko doba tiskalo kao cjelina, pod spomenutim
naslovom. Usp. izđ.: Eutropi Breviarium ab Urbe condita
cum versionibus Graecis et Pauli Landolfique additamen-
tis, MGH, Auctorum antiquissimum T II, H. DROYSEN,
Berlin 1879', Weidmann. Citirana mjesta u uspoređenom
se izdanju ne mogu vidjeti, jer ono obuhvaća do 578. go-
dine, odnosno do Justijana i Jusitina. Radi se očito o raz-
ličitim shvaćanjima o dužini i cjelovitosti Landolfova tek-
sta u naše i u Lučićevo doba, te je vjerojatno Lučić pri-
pisao Landolfu i »Miješanoj povijesti« navedene tvrdnje
407
KnJ. I, pogl. VI
i citate, a kasniji su. ih iat-r-aživači pridodali nekom dru-
gom autoru ili djelu. Njihiia ostalom navodi i sam Lučić,
a oni u cjelini njegove »teplikacije nemaju odlučujuću
važnost pa ih nijie ni. bilo porijeko potrebno identificirati.
Ime vojskovođe u Tesoiilalita Simokate glasi Γουδοΰις ,
Guduin (Simocatt. VII,ll,6i ss; VIII,5,12 ss.).
42
Usp. prethodnu bilješku.
43
U Prokopija se nigdje n.« či-ta da je Singidun »između
Save i Drave«, aM se sliče» može doznati iz Procop. V,15,
27 i VII,33,13, gdje s« Sin jđun opet smješta u Dakiju.
44
Simocatt. VH11.6—7
45
Sv. Grgur I Veliki (540—βιβ^. papa od 590), pisao je o pap-
skoj dužnosti, o reformi rnse, komentirao je starozavjetnu
priču o Jofou, Za života jeđ_ao srediti svoju prepisku, oko
850 pisama. Sačuvani su, nta žalost, samo sažeci u jvije
knjige, redigirani u VIII stoljeću. Pismo na koje se po-
ziva Lučić v. u Račfci, Doc 225.
46
Steph. Byz. s. ν. Δελ^ατία., usp. izd. str. 224.
47
Konstantin Porfiroge-net C (Κωνσταντίνοςά Πορ^υρο-γάνητος,
905—959, vladar od 9,13), bizantski car i pisac, autor je
nekoliko historioigraiskih i geografskih djela važnih za
proučavanje najranije prošlosti Južnih Slavena uopće, a
napose Hrvata. DjeLo iz kojega Je ova formulacija (De
thematibus — »O tematicia.«) opisuje vojno-upravne je-
dinice Bizantskog Cajrstva— ternate. Usp. izd.: Constonti-
nus Porphyrogenitus, De tlematibus, I. BEKKERUS, Cor.
pus scriptorum histoirioe lyizantinae, Bonnae 1840. Točan
citat Const. Porph. TViem. 5"7,20.
48
Steph. Byz. s. ν. Δ<ίλμ m>, ι»ρ·. izd. str. 2il6/7.
49
Steph. Byz. s. v. l<wro, ia;pokon cjelovit citat. Usp. bilj.
1.2 uz C I.
50
Partenije (Παρ*Α>ιοϊ, I st~ J. n. e_), pjesnik iz Nikeje u Bi-
tdniji. Slabo sačuvana ostarStina, pretežno u fragmentima.
Za neka se djela zna samo naslov, kao i za pjesmu
Ηρακλή·: na koju se pozira Stjepan Bizantinac. Usp. iz-
danje Stjepana Bizantinca iz bdlj. 12 uz C I — Parthenios
apud Steph. Byz. s. v. "lerw., usp. izd. str. 339.
51
PtoZ. Geo. II,16(17),14.
52
Steph. Byz. s. ν. "Ισσα — tipičan primjer kako Lučić po
potrebi pripisuje autorstv-c Stjepanu, odnosno Epitomato-
ru, .da bi toni distinkcijoin potkrijepio svoje teze. Usp.
bilj. 12 uz C I.
53
Povijesno-foiografsko djefo Konstantina Poirfiirogeneta
Historiae de vita et -rebus grestis Basilii inclyti imperato.
ris, ili skraćeno Vita. avi Sasilii »(Povijest života i djela
slavnog cara Bazi'lija«) satavalo nam se kao V knjiga u
djelu Chronographia drugog autora, tzv. Teofanovog na-
stavljača. Usp. iad.: Constin^tinus Porphyrogenitus, Histo-
ria đe vita et rebus gestis Basilii inclyti imperatori« (Vi-
ta avi Basilii) u Theophars s continuatus, Chronographia,
408
Kni. I, pogl. VI, VII
I. BEKKERUS, Corpus scriptorum Historiae Byzantinae,
Bonnae 1838. Točan navod Const. Porph. Bas. 293,16.
54
De ađministrando Imperio (»O upravljanju Carstvom«)
najvažnije je djelo Konstantina Porfirogeneita za prouča-
vanje južnoslavenske prošlosti. Oar ga je napisao kao
uputu svome sinu, unoseći brojne važne podatke i iz po-
vijesti, i iz zemljopisa. Usp. izd.: Constantine Porphyro-
genitus, De admindstrando imperio, Gy. MORAVCSIK —
R. J. H. JENKINS, Corpus fontium historiae Byzantinae
vol. I, Washington/Col. 1967. Točan citat Const. Porph. De
admin. Imp. 30,8-^13.
VII POGLAVLJE
1
Misli se na Odoakara, koji je (pogrešno smatran Herulom.
Italija nije nikada bila pod vlašću Herula. Njihovu su
državu uništili Langobardi u prvoj polovini VI st., a He-
ruli su, pojedinačno, mogli do Italije doćd ili zajedno
s Langobardima u njihovoj seobi 568, ili služeći u bizant-
skoj vojsci (v. npr. Procop. Bell. Rom. VI—VIII na više
mjesta).
2
Usp. bilj. 3:0 uz C VI.
3
Usp. mjesta iz bilj. 36 uz C VI, te čitav »Gotski rat«, po-
sebno posljednju knjigu Prokopijeva djela.
4
Flavio Biondo (Flavius Blondus, Forli 1388 — Rim 1463),
službenik papinske kurije. Autor niza povijesnih djela.
Lučić ovdje koristi općepovijesno djelo Historiarum ab
inclinatione Romani Imperii ad annum 1440 Libri III, ko-
je Biondo nije dovršio, a izišlo je posmrtno prvi puta 1483.
u Mlecima. Usp. izd.: BLONDI FLAVII FORLIVENSIS
De Roma triumphante libri X, Romae instauratae libri
III, Italia illustrato, fiistoriarum ab inclinaiione Roma-
norum Imperio Decades III, Basileae 1801, Froben. Luči-
ćevu navodu odgovara mjesto iz Decadis I Libri VIII, usp.
izd. str. 115; v. i str. .112.
5
Marcantonio Sabellico (Marcus Antonius Sobeliictis, 1436—
150(6), pisac povijesnih djela Rerum Venetarum ab urbe
condita libri XXXIII (1487), gdje obrađuje mletačku po-
vijest do g. 1486; Enneades sive Rhapsodiae historiarum,
gdje izlaže opću povijest u 92 knjige, i De vetustate
Aquileae, gdje posebno obrađuje povijest Akvileje. Usp.
izd.: Marci Antonii Coccii Sabellici opera omnia I—IV,
CAELIUS SECUNDUS CURIO, Basileae 1560, Ιο. Hervagy.
Na ovom mjestu Lučić koristi »Eneade«, točnije VI knJK
gu VIII »Eneade«, u usp. izdanju T II, str. 530 B.
6
Cesare Baronio (Caesar Baronius, Šora 1538 — Rim 1807),
znanstveno vjerojatno najuspješniji djelatnik proturefor-
macije. Umro je kao kardinal, odbivši u dva navrata iz-
bor za papu. Istaknuo se sudjelujući od 1580. u komisiji
za reformu rimskog martirologija, čiji je rad 1586. re-
zultirao izdanjem nove službene verzije s Baronijevlm
409
Knj. I, pogl. VII
bilješkama. Dok se obavljao taj posao, prikupljao je gra-
đu za svoju onkvenu povijest, Annales ecclesiastici aucto-
re Caesare Baironio Šarano, Ćongregationis Oratorii Pres-
bytero. Prvi je svezak tiskan 1588, a pod Baronijevim je
izravnim vodsitvom do 1607. izišlo još 11 svezaka, zah va-
ti vši vremenski do 1,198. godine. Odorico Rinaldi (.1595—
1656), Baronijev .nastavljač na tom poslu kojega će Lu-
čić također kasnije citirati, za nekoliko se daljnjih sve*-
zaka još služio građom koju je bio prikupio Baronije. Usp.
izd.: Annales icclestiastici auctore CAESARE BARON1C
SCTRANO, I—XII, Moguntiae 16011—tl6S2, loan. Gymicus
— H. Coloniensis. Za ovaj Lučićev navod odgovara usp.
izd. sv. VIII. columna 175.
7
Papa Grgur I čestita u ožujku 592. ilirskom prefektu Jo-
binu što je provinciji pomogao da se oporavi od barbar-
skih napadaja — Rački, Doc. 239. Dakle, u vrijeme Ma-
urioija (582—602). Iz srpnja 600. je pismo saloniitanskom
biskupu Maksimu koje će Lučić doskora citirati (Rački,
Doc. 258). O dobu Foke nema takvih podataka.
8
Konstanta Porfirogenet niti u 29, a ni u 30. poglavlju
De admin. Imp. ne datira dolazak Avara i Slavena He-
raklijem, ali tako datira podvrgavanje Hrvata pod vlast
bizantskog cara (De admin. Imp. 31,17—20). Konstantin
nigdje ne piše da su u protjerivanju Avara sudjelovali i
Srbi. O dolasku Slavena u vrijeme Heraklija v. i bilj. l uz
C IX.
9
Odoakar nije bio Herul, nego Rugijac, a vladao je kao
vođa germanske ratničke skupine (476—493).
10
Sijagrije je pobijeđen tri godine ranije, dakle 486. Vjero-
jatno je po srijedi tiskarska greška (izokrenuta šestica).
11
U Komeša Marcelina u zapisu za g. 502 ne stoji da su
Bugari pobijeđeni, nego da su bez ikakva rimskog otpo-
ra opet opustošili Trakiju. Nigdje se ne spominju Teodo-
rihove pretenzije na Panoniju. Za čitava Anastazijeva
vladanja Komes Maroelin uopće ne spominje Panoniju,
a u čitavoj je »Kronici« zajedno s produžecima Panonija
izričito spomenuta samo u zapisu za g. 427, gdje stoji da
su »Rimljani iznova primili Panonije koje su 50 godina
držali Huni«. Valja stoga smaitrati da Lučić ne misli na
jedno određeno mjesto Mareelinove »Kronike·«, već da na
temelju opće slike što je izvor daje o situaciji u Anasta·
zijevo doba pretpostavlja uglavnom nominalno vrhovni-
štvo Istočnog Carstva nad Panonijom.
12
Procop. Bell. Rom. V,12,23—32. Opisani događaji završa-
vaju 534. godinom.
13
Prema Procop. Bell. Rom. V,12,32—54 i V,13,l—4.
14
Procop. Bell. Rom. V,7,26—36; V,15,15; V„16,14—15.
15
Procop. Bell. Rom. VI,22,il3—22, za sve što je navedeno
To se zbiva 539. godine. »Huni«, međutim, opljačkaju
Ilirik« tek 545. godine, što je opisano u Procop. Bell. Rom.
VII„11,15. Ne događa se dakle istodobno!
410
Knj. I, pogl. VH
16
Procop. Bell. Rom. VII,40,3'1—33.
17
F. BIONDO, o. c. str. 24, Decadis I liber II; o Atilimu se
pustošenju govori, ali su imenovani drugi primorski grai-
dovi a ne Salona.
18
Anitonio Bonfini (Antonius Bonfinlus, Patrignone 1434 —
Budim 15108), profesor retorike u Recanatiju i Rimu. Na
poziv kralja Matijaša dolazi na ugarski dvor. Djelo Re-
rum Hungaricarum decades libris XLV comprehensae do-
vršio je tek za vladavine Vladislava Jagetovića. Usp. izd.:
ANTONU BONFINII Rerum Ungaricairum decades quat-
tuor cum dimidia, Hanoviae 1606, Wechel — Marn. Lu-
čićevu navodu odgovara mjesto iz Dec. I, lib. VI, o.
c. str. 85 i d.
19
Obično se smatra a je Lučić »Ugarske anale« poznavao
prema Thuroczyjevu djelu (Usp. F. SlŠIĆ, Priručnik iz.
vora hrvatske historije dio I, čest i (do 1107. g.), Zagreb
19il4, str. 4iliO). Međutim, u De Regno se kao dvije stvari
spominju Annales Ungarici i Thuroczy, čak se naglašava
da manuscriptus codex i Thuurocz o nekim događajima
pišu iisdem fere verbis (usp. De Regno 1668,112,2,2 i d.),
sto će reći da o nekim drugim ne pišu, pa prema tome
i nisu isto. Lučić je vjerojatno raspolagao i posebnim ru-
kopisom »Bečke slikane kronike« (Chronicon pictum Vin-
dobonense — Kepes Kronika) stolnobiogradskog kustosa
Marka de Kalta, dvoranina Ludovika I između 1368. i
1376. godine. Jedan se njen rukopis čuva u Vatikanu, a
jedan i u Padovi. Usp. izd.: Kepes Kronika — Chronicon
pictum, B. DERCSENY — K. CSAPODINE-GARDONY —
L. MEZEY — L. GEREB, sv. I i II, Budapest 1964, Magyar
Helikon Konyvkiado. O Atilinu razaranju u Dalmaciji
usp. sv. I (original) star. 13 i 14 i sv. II (transkripcija) pogl.
14 (Fugat naciones) i osobito pogl. 15 (Rex Atyla expugnat
civitatem Aquilegiam), str. 78.
20
Dubrovčanin Mavro Orbini (Maurus Orbinus, sred. XVI
st. — 161,1) tiskao je 1601. u Pesaru djelo »II Regno de gli
Slavi hoggi corrottamenite deitti Schiavoni«. Dukljaninov
je spis uključen kao drugo poglavlje. Usp. izdanja: M.
ORBINI, II Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti
Schiavoni historia, Pesaro 16011; Mavro Orbin, Kraljev-
stvo Slavena, S. ClRKOVIĆ — Z. SUNDRICA, Beograd
1968, Srpska književna zadruga.
21
»Ljetopis Popa Duki'janina« ili »Barski rodoslcv« (Pres-
byteri Diocleatis Regnum SU.vorum kod Lučića u prilogu
De Regno 1668, str. 287 i d.) djelo je anonimnog barskog
svećenika, nastalo početkom druge polovice XII stolje-
ća. Isprva je bilo napisano na slavenskom jeziku, ali ga
je autor sam preveo na latinski. Djelo je sasvim nepouz-
dano za političku povijest prije početka XI stoljeća, dok
za kasnije razdoblje opisani događaji više odgovaraju isti-
ni. Djelo je, međutim, izuzetno dragocjeno za proučavanje
državnih i društvenih struktura, te mentaliteta suvreme-
nih ljudi. Usp. izd.: Ljetopis popa Dukljanini, latinski
411
KnJ. I, pogl. VII, VIII
tekst s hrvatskim prijevodom d Hrvatska kronika, V. MO-
ŠIN, Zaigrah 19150. Dalje: LJPD. Lučić točno interpretima
za Anastazija LJPD 1,40, za kraljeve Dalmacije i Istre
LJPD 11,41.
22
Toma Arhiđakon (1200—1268) bio je svećenik u Splitu,
školovao se u Bologni, gdje je stekao i visoku naobrazbu,
što rnu je, između ostaloga, omogućilo da se prihvati pi-
sanja prve, i ujedno najvažnije, srednjovjekovne dalma-
tinske kronike, nazvane Historia Salonitana — »Saloni-
tanska povijest« (Thomae Archidiaconi Spalatensis Hi-
storia Salonitanorum pontificum, atque Spalatensium, kod
Lučića u prilogu De Regno 166®. str. 311 i d.). Namjera
mu je bila da opiše (povijest salonitanske d splitske crkve
od njezina postanka do svog vremena, ali je pri tom nuž-
no unio mnoštvo podataka iz svjetovne povijesti svoga
grada, Dalmacije u cjelini, pa, dakako, i hrvatskog zale-
đa. Tomino je djelo, pored Konstantinova De admin. Imp.,
najvažniji izvor za ranu hrvatsku pvijest. Usp. izđ.: TO-
MA ARHIĐAKON, Kronika (Historia Salonitana), Split
1977, dalje HS. Brojevi označavam stranice prijevoda i
stranice faksimila u izdanju. Lučić ovdje točno interpre-
tira HS VII,217—218/32—33.
23
Dubrovčanin Jakov Lukarić ili Lukarević (lacobus Lucca-
ri, 15S1—1615) napisao je Copioso ristretto de gli Annali
di Ragusa u četiri knjige, od osnutka Dubrovnika do 1604.
godine. Djelo je prvi puta tiskano 1606. u Mlecima. Usp.
izdanja: Copioso ristretto de gli Annali di Rausa, libri
quattro di GIAGOMO DI PIETRO LUCCARI I i II, Ve-
necija 1606, Leonardi; isto, Dubrovnik 1710, A. Trevisan.
Pop Dukljaniin na popisu je Lukarićeve literature kao
»Prete di Doolea«, a u 'tekstu se djela i poimence spomi-
nje i jasno se razabdru anonimno preuzeti podaci.
VIII POGLAVLJE
1
Pavao Đakon (Paulus Diaconus, o. 720 — o. 799), podrijet-
lom iz langobardske plemićke obitelji. Nakon propasti
langobardske države redovnik u Monte Cassinu. Od više
djela, među kojima su i Historia Romana i biografija Gr-
gura Velikog, najznačajnije je Historia Langobardorum
koju ovdje koristi Lučić. Usp. izd.: Pauli Diaconi Historia
Langobardorum, MGH, Hannoverae 1878. Citirani tekst je
iz Paul. Diac. Hist. Lang. 11,26, a podaci i iz 11,6. O bo-
ravku Langobarda u Panonija i pobjedi nad Gapidima od
Hist. Lang. IJ22, posebno u 1,27, ipa na citiranim mjestima
II knjige i drugdje.
2
Usp biilj. 45 uz C VI i biilj. 7 uz C VII. Općenito Rački,
Doc. 239—262.
3
Točna interpretacija De admin. Imp. 29,17,33 i 36-37. Me-
đutim, u 30,21—60 govori se samo o Avarima.
4 Viz. 1,124).
Euaigrije Skolastik (Εύάγρβς Σχολαστικός, o 536—593), iz
Epifanije u Siriji, napisao je »Crkvenu povijest« u šest
412
Knj. I, pogl. VIII
knjiga, za vrijeme od 431—493. godine. To je i najzna-
čajniji izvor V stoljeća za tu oblast. Usp. izd.: Theodoriti
et Euagrii Historia Ecclesiastica, Amsterdam 1695. Lučić
citira Euag. Schol. V,l, usp. izd. str. 420.
5
Euag. Schol. V,10, usp. izd. str. 452.
6
Simocott. VII,7,14: Ούαρ καιΧσυννΙ.
1
Nicefor Kalist Ksantopul(NtKiw><V>oi Κάλλιστος ό Βανΰάτουλος,
poč. XIV st.) napisao je povijest crkve u 18 knjiga. Sa-
držaj dopire do smrti cara Foke Θ10. godine. Na to se
nastavlja još pet knjiga koje sadržajem sežu do ftll, ali
se sumnja da su djelo istog autora. Usp. izd.: Nicephori
Callisti Ecclesiasticae Historiae libri decem et octo, Pa-
riš 1574, citirano mjesto na str. 113S.
8
Paul. Diac. Hist. Lang. 1,27 i ^11,10.
9
Teofilakt Simokata, 1,3 govori o povišici od 20000 zlatnika
na ime danka u vrijeme Mauricija.
10
Po numeriranju rukopisa to je doista Paul. Diac. Hist.
Lang. IV.25. Po tiskanom izdanju IV.24.
11
Kao u prethodnoj bilješci.
12
Rački, Doc. 258. Zbivanja iz srpnja 600. godine.
13
Ivan ZonaraOIuxiwis ό Ζουαράς,Ι. pol. XII st.) napisao je
više djela među kojima se po značenju ističe »Kronika
svijeta« koja dopire do g. 1:118. Po bogatstvu građe i sa-
mostalnom proučavanju izvora Zonarino je d jek) među
prvima bizantske historiografije. U opisu događaja s kra-
ja VI stoljeća ponajviše se, međutim, služio Teofilaktom
Simokatom i Monembasijskom kronikom (usp. Viz. I, str.
107 d 285), te njegovi podaci nemaju za to razdoblje neku
veću vrijednost. Usp. Jadanja: Ιοαη-nis Zonora, Bonnae
1897; Viz. IV.245—255.
14
Za Teofdlakta Simokatu, Cedrena i prvi dio citata »-Mi-
ješane povijesti« usp. bilj. 39,40 i 41 uz C VI. Podaci ođ>-
govaraju Teofanovima (usp. izd. Theophanis Chronogra-
phia, de BOOR I, Lipsiae 1883, str. 2812). Nema znaka da
je Lučić čitao Teofana Homologeta (Θεοφάνης, ο. 752—
818) u čijem je dragocjenom djelu na temelju mnogih
danas izgubljenih izvora prikazano .razdoblje od 284. do
8113. godine.
15
Teofilakt Simokata govori o 3000 Avara, a ostalih bar-
bara pored 4000 još i 2200, te 8000 Slavena — Simocott.
VIII,3,1,5. F. SISIĆ, Povijest Hrvata u doba narodnih vla-
dara I, Zagreb 1925, str. 230 pogrešno citira Simokatu jer
piše da je Prisk zarobio 3000 Avara, .5000 Slavena i 3BOO
drugih barbara. Iste podatke kao Simokata daje i patri-
jarh Focije (Φώτιος, o 820 — nakon 886), veliki teolog i je-
dan od najsjajnijih predstavnika bizantske renesanse
IX stoljeća, autor većeg broja spdsa teološkog i dr. sadr-
žaja (usp. dzd. Photii SummaTta, de BOOR, str 18; v. i
18
Simocatt. VII,3,15 — Tomi, mjesto Ovidijeva progonstva.
Danas Konstanta na Crnom moru.
413
Knj. I, pogl. VIII, IX
17
Usp. bilj. 45 uz C VI, 7 uz C VII i 12 uz C VIII. Lučić
točno prenosi podatke iz izvora, ali je pitanje koliko se
na temelju ovih nepotpunih podataka može razlučiti »-za-
uzeće« od dugotrajnih pljački.
18
Paul. Diac. Hist. Lang. IV,24. Događaje uistinu stavlja u
602. godinu.
IX POGLAVLJE
1
Djelomično točno interpretirano. O datiranju dolaska Ava-
ra i Slavena Heraiklijevom vladavinom vidi bilj. 8 uz C
VII. Dolazak se Slavena u vrijeme Heraklija, ali nakon
avarskih provala, može braniti podacima o Srbima (De
admin. Imp. 3i2,l&—127), Dukljanima (isto, 35,6—9) i Paga-
nima (isto, 36,7—9). Jedino se na navedenom mjestu u 35.
glavi izričito kaže da su i ostale Sklavindje naseljene Sla-
venima u doba Heraklija, ali pošto su te krajeve opusto-
šili Avari.
2
V. bilj. 38 uz C VI.
3
Vjerojatno misli na opis pada Salone što ga Konstantan
Porfirogenet donosi na dva mjesta (De admin. Imp. 29,
14—53 i 30,14—60). O prijenosu tijela svetaca Konstantin
uopće ne govori, nego dapače spominje kako su se tijela
nekih svetaca čuvala u crkvama dalmatinskih gradova u
njegovo vrijeme (De admin. Imp. 29,235; 241—242; 2:45;
256—257; 269).
4
Točan navod HS VIII,223/36.
5
Usp. bilj. 41 uz C VI.
6
»Dok su Slaveni pustošili Heladu« — u originalu nesvršen
glagolski oblik, što govori o mnogobrojnosti i snazi sla-
venskih upada. Helada je ovdje općenito teritorij Carstva.
Men. Prot. u de Boor 1,209,3—.210,2.
7
Spoj više Porfirogenetovih mjesta. Prvo je samo točno
prepričano De admin. Imp. 2i>,3'6—46, iako" je prikazano
kao citat. Slijede točni citati De admin. Imp. 29,222—227 i
30,56—60.
8 Usp. Viz. I, 2123-4.
Točno interpretirano. HS VII 218—222/33—37.
9
Točno interpretirano. V. bilj. 21 uz C VII.
10
_ Točan citat HS VIII,223/36—37.
11
C. BARONIO, o. c., usp. izd. vol. VIII, colunina 458, ali
izričito za 641. godinu.
12
Anast. Bibl. o. c., Patr. L. 128, str. 717—718.
13
Konstantin Porfirogenet dakako spominje samo neke pri-
morske gradove (De admin. Imp. 29,49—53 l 29,258^-259).
Split svoga doba spominje kao grad, a kao palaču ga opi-
suje u Dioklecijanovo vrijeme (De admin. Imp. 28,237—
238).
14
Not. dign. occ. X, 1E,3.
15
Toma Arhiđakon u IX glavi HS uopće ne spominje Split,
nego piše samo o tome kako je pala Salona. U X glavi
414
Knj. I, pogl. IX, X
(HS Χ.226—227/39) opasuje useljenje Salonitanaca u pa-
laču, za koju ne kaže izričito da je bila napuštena, ali
se to može zaključiti iz konteksta.
16
Točan navod HS IX, 225-226/38
17
Točan citat De admin. Imp. 29, 203—205.
18
Točan navod De admin. Imp. 29>, 222—230.
19
Točan navod HS X. 226— 228/38—40.
20
Točan navod De admin. Imp. 29, 17—18; 33; 36—37, ali te
identifikacije nema u 30. d 311. glavi, pa ni u ostalima. U
30. glavi naglašavaju se dapače i fizičke razlike između
Avara i Hrvata (Slavena — De admin. Imp. 30, 69-71).
21
Zonaira p<reu0imia podatke Teofilakta Simokate. Usp bilj
113 ma C VIII.
22
Teofilakt Simokata u svojoj povijestii opisuje Mauricijevu
vladavinu, konsekventno razlikujući Avare od Slavena.
Zasebnog djedia »Mauricije« nema, te se Lučićev navod"
mora shvatiti kao određenje 'podnaslovom.
X POGLAVLJE
1
Usp. bilj. 18 uz C IX i bilj. 3 uz ovo poglavlje.
2
Usp. bilj. 19 uz C IX.
3
De admin. Imp. 29, 2,17—230.
4
Točna interpretacija HS IX, 225/38.
5
Točan citat HS X, 226—227/38—39, samo što uz ut ditiores
treba dodati šibi đomos, tako da bi prijevod trebao gla-
siti »·... da bogatiji grade sebi 'kuće na vlastiti trošak«.
6
Točan citat De admin. Imp. 2Ά, 246—250.
7
Točan citat De admin. Imp. 29, 258—260.
8
Vidi bilj. 16 uz C IX.
9
Točni navadi HS X, 227—2128/39—40, HS X 226/38 i HS XI
229/41.
10
Podatak preuzet iz Teofana, za godinu 678. Zon. 356, 2—8.
11
Nicefor I ( NiKwrfpoc ), carigradski patrijarh 806-8115, te-
olog u doba borbe protiv ikona u Bizanitu. Uz ostalo, autor
»Kronogirafije« koja navodi događaje od Adama do 829.
godine. Usp. izdanje: Nicephori archiepiscopi Constanti.
nopolitani opuscula historica, de BOOR, Lipsiae 1880,
33, 7—12,
° Čitav odlomak temelji se na pisanju Tome Arhiđakona.
On doista piše da su Hrvati bili ari jamci (HS VII, 2118/33).
Međutim, valja napomenuti da nema osnova Lučđćevu
zaključivanju kako je Toma svoju identifikaciju Hrvata s
Gotima preuzeo od Popa Dukljanina. Ni iz čega se, naime,
ne vidi da se Toma služio Dukljaninovim djelom. S dra-
ge strane, identifikacija Slavena i Gota starija je od XII
stoljeća i javlja se kod niza bizantskih pisaca.
415
Knj. I, pogl. XI
XI POGLAVLJE
1
Točan citat De admin. Imp. 36.60—7Ί i gotovo točan citat
De admin. Imp. 31, 3—20.
2
Točan citat De admin. Imp. 30, 71—73.
3
Točni citati De admin. Imp. 31,83 i 32,5>—6.
4
Točan citat De admin. Imp. 30,01—63.
5 neku je podlogu morao imati. Nema, naime, nikakva tra-
Abraham Ortel idi Oertell (Abraham Ortelius, Antwerpen
16ί27 — 1598), geograf, kartograf, historijski geograf i op-
ćenito antikvar, jedan od obnovitelja geografije u novom
vijeku. Znameniti atlas Theatrum orbis terrarum tiskan
mu je iprvi put 1570. u Antwerpenu. Kasnije se uz njega
tiskala d povijesno-geografska dopuna Theatri orbis terra-
rum parergon, sive veteris geographiae tabulae. Usp. izd.:
Abrahami Orteiii Theatrum orbis terrarum s. a. i 1.,
(Γ595?), primjerak iz Kartografske zbirke NSB u Zagrebu.
Lučićev navod odgovara karti na star. 100, Osiuieczimensis
ducatus.
6
Točna interpretacija De admin. Imp. 30, 71—75 i 31, 3—6.
7
Marcin Kromer (Martin iz Kjromeia, Martinus Cromerus,
1512 — 1589), poljski biskup, dovršio je 1555. godine djedo
Polonia sive de origine et rebus gestis Polonorum u tri-
deset knjiga, a Oko Γ575. djelo Polonia sive de situ, popu-
lis, magistratibiis et republica Regni Polonici u dvije knji-
ge. Oba su djela zajedno tiskana 1589. u Kodnu. Usp. izd.:
MARTINI CROMERI De origine et rebus gestis Polonorum
libri XXX, Basileae s. a, Ιο. Oporinus. Za ovaj Lučićev na-
vod najbolje odgovara C II prve knjige, De origine Slavo-
rum tres opiniones, usp. izd. str. 4, igdje su od čeških i
poljskih pisaca redom sipomenuti loannes Dtugossus, Mat-
thias Miechouiensis i Venceslaus Hagecus, te dvojica koje
spominje posljednji od njdh, Pribislaws i Cosmas. I strani
inovovijeki autori koje Kromer tu navodi očito su obuhva-
ćeni formulacijom »-pisci češke i poljske povijesti«. To su
redom loannes Merignola, Philippws Callimachus, Alber-
tus Crantius i Antonitis Bonfinius. Kromerov je reper-
toar u tom poglavlju upotpunjen i s nešto antičkih i rano-
srednjovjekovnih izvora, ali su oni strogo uzevši prerani
da bi potpadala pod Lučićev izričaj.
8
M. KROMER, o. c. knj. I, C IX Vnde Slavorum gentes
prodierunt, usp. izd. str. 15.
9
M. KROMER, o. c. knj. I, C IV Slavos non esse Dalmaias,
neque lllyrios, usp. izd'. str. 6 i 7
22
10
Jordan govori općenito o Slavenima naseljenim u podru-
čjima sjeverno od Dunava. Poistovećuje dh s Venetima i
Antima, Usp. izd. lordanis, Gotengeschichte, Leipzig 1913
str. 31, 33, 34-35, 1,1».
11
Ptol. Geo. V, 8,13.
a
M. KROMER, o. c., knj. I, C IX Vnde Slavorum gentes
prodierunt, usp. iad, str. 16.
13
Herod Hist. IV, 44.
416
Knj. l, pogl. XI
14
Krobizd su u Ps. Skimnovoj »Periegezi« spomenuti na više
mjesta: st. 7.13—717, 748—-760 i nakon latoune iza koje se
stihovi kontinuirano broje u st. 751—757. Broj knjige koji
Lučić navodi ne odgovara, međutim, niti ovoj »Periege-
zd« čiji se sačuvani dijelovi ne rastavljaju na knjige niti
fragmentima »Periegeze« pravoga Skimna gdje se ne spo-
minju Krobizi. Nismo otkrili otkuda se broj pojavio, ali
ga da bi ga Lučić bio ispravljao, a dzvor odgovara sviisi
zbog koje je spomenut.
15
Strab. VII, 5,12; pogrešan broj Strabonove knjige, koja je
inače u De Regno ispravno citirana i navođena.
ie
U odnosu prema ranijem načinu citiranja Ptolemeja u
De Regno ni s ovim navodom nešto nije u redu, ali po-
kriće u izvoru ima. Ptolemej spominje Krotoize u Geo.
III, liO, 9.
17
Točan navod De admin. Imp. 30,61—71 i 31,8—2,1.
18
Nije jasno na koje »-gore navedeno« mjesto Lučić misli,
Na mjestima obuhvaćenim prethodnom bilješkom ne ka-
že se da su Hrvati došli u Dalmaciju za vrijeme Heraklija
nego samo da su se podvrgli njegovoj vlasti. Moguće je,
međutim, zaključiti da su tada i došli (v. bilj, l uz C IX).
19
C. BARONIO, usp. izd. sv. VIII, columna 458, ali izričito
za g. 641.
20
Točan navod De admin. Imp. 30, 67—69.
21
Prvi citat De admin. Imp. 31,15—42 uglavnom je točan,
osim toga što je izostavljeno spominjanje dozvole cara
Herakiija Hrvatima da se nasele u Dalmaciji (isto, 31, 19),
i što se spominje samo nadbiskup, a ne i biskup upućen iz
Rima (isto, 301, 23). Također zbog položaja genitiva eorum
ispred Detts nije sigurno je Ili Lučićev predložak odgova-
rao verziji originala koju donosi uspoređeno izdanje (De
admin. Imp. 31,41: fra των Χρωβάτων ό Θεός ττροπολεμεϊ...),
ili onome što stoji u jedinom sačuvanom rukopisu Por-
firogenetova djela, ϊνα ό των Χρωβάτων ύ &eo<;...„ što bi
značilo »Bog Hrvata«. O tome v. R. KATIČIC, «-Bog Hr-
vata« u Konstantina Porfirogeneta, Melanges Skok, Zag-
reb 1985. Drugo je točan citat De admin. Imp. 30, 71—90.
Rečenicu o arhontu iliričko-jpanonskdh Hrvata, koji· šalje
poklone arhontu dalmatinskih Hrvata, moguće je prema
izvorniku shvatiti, pa dakle i prevesti, na više načina.
Latinski je prijevod kakav donosi Lučić jedan od mogu-
ćih, a hrvatski je prilagođen njemu.
«-Pisac o djelima kralja Dagoberta« — Gesta Dogoberti
su jedna od dopuna povijesnom djelu iz VII st. koje se
sačuvalo pod Predegarovim imenom (Pseudo Fredegar).
Ono je samo kronika pisana barbarskim latinskim jezi-
kom, kompilacija koju su u različito vrijeme sastavljali
različiti autori, ne osobito sistematična. Gradivo je raz-
vrstano u četiri knjige, s dodacima iz prve pol. VIII st.
Usp. izd.: Gestorum Dagoberti Scriptor, MG H, Scriptores
rerum Merovingicarum t. II, str. 408, 15—19.
417
KnJ. I, pogl. XI, XII Χ1Π
23
Gest. Dag. ibidem str. 410, 31—34.
24
Paul. Diac. Hist. Lang. V, 21.
25
W. LATZ, De migrationibus knj. VI, De Towriscis, Cornis,
Cranis, iapođibus, eorundemque popularum sedibus anti-
qwis et westigiis, usp. izd. str. 148—220.
28
Točna interpretacija De admin. Imp. 30, 78—90.
27
Radi se o Justinijanu II (665·—©9>5 i 705—711)·, koji 687—8.
ratuje protiv Bugara, a 688—9. preseljava slavenska ple-
mena. Podaitke je Zonara preuzeo od Teoiana (Theoph.
364, 5—15; usp. Viz. I, 226). Zon. o. c. 368, -10—12.
28
Ιο. Cedr. o. c., I, 7Θ5, 112; I, 766, 13.
Točan navod De admin. Imp. 30.87—90 i 31', 21^H25.
23
30
Točan navod De admin. Imp. 31, 21—25, ali se u 30. glavi
spominju samo biskupi, a ne d nadbiskup. Navod je točan
i za Tomu Arhiđakona, HS XI, 22»-ι22θ/40.
31
Konstantin Porfirogenet to ne piše izričito, ali se tako
može zaključiti iz De admin. Imp. 31, 31—42.
32
Navod je točan (Toma Arhiđakon HS X, 228/40), ali inter-
pretacija ne odgovara Tominu tekstu, jer ovaj ne kaže da
su se brakovi između Hrvata i Romana počeli sklapati
nakon pokrštavanja, več ih smješta u vrijeme prije Ivana
Ravenjanina.
XII POGLAVLJE
1
Navod De admin. Imp. 32, 21—36. djelomično točan. Kon-
stantin nigdje ne tvrdi da su Srbi naselili Duklju, dapače
je izostavlja iz popisa zemalja koje su naselili (isto, 32,
21—23).
2
Konstantin Poriiirogeneit nigdje ne kaže izričito da su
Hrvati naselili zapadni dio Dalmacije, ali se to zaklju-
čuje iz opisa njihovih zemalja (De admin. Imp. 30, 90—117
i 31, 68—70).
3
Točan citat De admin. Imp. 30, 75—78, uz napomenu iz
bilj. 21 uz C XI. Citat je samo iz 30, a ne i iz 31. glave.
4
Zaključak, koji ne mora biti nužno ispravan, temelji se
na točnim navodima De admin. Imp. 30, 8—11 i 30, 75—78.
5
Točan citat De admin. Imp. 30, 113—117.
XIII POGLAVLJE
1 Naziv otoka uwscujemo u skladu sa zapažanjem koje
Točan cd tat De admin. Imp. 30, 100—104.
2
To nije citat, ali su županije točno nabrojene prema De
admin. Imp. 30, 90—<94, s izvjesnom razlikom u grafiji
gacke županije.
3
Biograd na moru: Stolni Biograd (Szekesfehervar): Be-
ograd.
4
Uz livanjsku ponornicu Bistricu nailazi se prema današ-
njim specijalkama rječica Stuinba i na njoj istoimeno na-
418
Kn}. I; pogl. XIII, XIV
selje, sve vrlo blažu Livna. Vjerojatno Lučić misli na te
nazive, a zamjenu-likvida mogao je izvesti sam da bi ih
prilagodio obliku u Porfirogeneta, mogao je biti i krivo
obaviješten, a moguće je i da su nazivi u njegovo vri-
jeme glasili drugačije nego danas. Usp. npr. »Hrvatsku
enciklopediju« s. v. Bistrica, 1. gdje se kao pritoka te li-
vanjske ponornice spominje ponornica Studba.
5
Odrednica »blizu izvora Une« i grafija naziva upućuju da
je Lučić pomišljao na naziv koji bi se morao povezati s
dašnjim toponimima Gornji i Donji Zaklopac.
6
Točan citat De admin. Imp. 31, 68—7iO.
7
Usp. drugi dio bilj. 21 uz C XI, i bilj. 3 uz C XII.
XIV POGLAVLJE
1
Prvo je točan citat De admin. Imp. 29, l—7. Drugo nije
citat, nego uglavnom točno navedeno De admin. Imp.
29, 46—53. U popisu gradova nedostaje Kotor, što je vje-
rojatno posljedica očite greške u (rukopisu De admin.
Imp., gdje nabrajanje gradova započinje s rd Si κάστρα.
O tome v. Viz. II, str. 13 i bilj. 13. Kotor se ne spominje
niti u popisu gradova koji su Slavenima plaćali danak
(De admin. Imp. 30, 132^-.'142), ali ga nalazimo navedena
u opisu dalmatinskih gradova (isto, 29, 263—i27i), mada
na čudnom mjestu — između Trogira i Zadra. Treće je
točan citat De admin. Imp. 29, 285—285, s izvjesnim raz-
likama u grafiji imena otoka.
2
Točna interpretacija za više mjesta u De admin. Imp.,
npr. za 29, 3—7.
3
Usp. bilj. l i 6 uz ovo poglavlje.
4
Ovakva oblika usp. jadanje uopće ne poznaje. Za Itin. Ant.
5120',! bilježi međutim varijantu Corura za ime Korkire,
što je u nekoj verziji moglo dati i oblik kakav navodi
Lučić. Sto je pak on smatrao tim otokom, pokazuje tireća
karta priložena De Regno, gdje je ime Choara upisao uz
otok koji je nesumnjivo Biševo. (Usp. i kartu Illyricum
hodiernum).
5
Steph. Byz. s. v. AdSeara ή' AdBearov. usp. izd. str. 405;
Tob. Peut. VI, b = VII, 1.
6
To nije citat, ali su otoci navedeni točno i istini redoslije-
dom kao u De admin. Imp. 36, 14—23, s izvjesnim, pone-
kad većim, razlikama u grafiji.
7
smo iznijeli u bilj. 4 uz ovo poglavlje.
8
Točan navod De admin. Imp. 36, 21—23.
9
Točan citat De admin. Imp. 29, 233-^234.
10
Točna interpretacija Const. Porph. Bas. 28S, 11—12.
11
Cedren preuzima čitav tekst od Ivana Skilice V. bilj. 40
uz C VI. Usp. izd.: loannis Scylitzae Synopsis Histori-
arum, Ιο. THURN, Berlin 1973; upotrijebljeno mjesto je
419
Knj. I, pogl. XIV, XV
Cedr. VII, 26, u usp. izdanju str. 146. letd podatak navodi
i Konslantin Porfirogenet, De Thematibus; usp. Rački,
Doc. 342—343.
12
J. LUKARIĆ, o. c., koristi naslov »re di Dalmazia« i ondje
gdje prepričava LjPD, i samostalno. Usp. npr. str. 2, 3, 5,
6, 1(1 i 14 starijeg uspoređenog ladanja. O postojanju takva
naslova u LjPD vidi, međutim, slijedeću bilješku.
13
Pop Dukljanin nigdje ne tvrdi izričito da su slavenski
vladari u zaleđu nosili titulu kraljeva Dalmacije. Koliko
nam je poznato, tek Marko Marulić 1910. naziva Duklja-
ninovo djelo historijom kraljeva Hrvatske i Dalmacije,
dok Rafael Levaković 1648. piše o »certe anticaie di Re
di Dalmazia e Servia«. Tako bi titula kraljeva Slavonije
(Hrvatske, Snbije) i Dalmacije bila odraz kasnijeg razvit-
ka. O naslovima rukopisa i izdanja LjPD vidi komentar
14
V. MOSINA U LjPD 12^-15.
Genealogija snpskih vladara u De admin. Imp. 32, 30—95.
15
Ivan, po službama koje je obavljao kuropalat i drungarij,
ob'čno se spominje kao Ivan Skilica (Ιωάννης Σκυλίφκ,
druga polovina XI stoljeća). Njegova je kronika sačuvana
u latinskom prijevodu iz XVI stoljeća i u nešto original-
nih fragmenata, ali je najbolje sačuvana u djelu Georgija
Cedrena koji ju je preuzeo u svoju -povijest. Obuhvaćala
je razdoblje od 811—1079. godine. Usp. izdanje iz bilj. 11
uz ovo poglavlje, i izdanje Geongija Cedrena. V. slije-
ie
deću bilješku.
Opisujući ustanak Stjepana Voiislava u Duklji (1084—
—\1052) Cedren spominje i njegova sina Mihajla. Usp. izd.
17
str. 5115—61017; Viz. III, 51—178.
Ana Komnena ("ΑΚΡΟ ή Κομνηνή, 1083 — nakon 1147),
kći caira Aleksija I. Napisala je povijest svoga oca u 15
knjiga, i to je prvo veliko literarno djelo književne rene-
sanse u vrijeme dinastije Komnena. Razlozi što srpske
(raške) vladare Bodina i Mihajla naziva »Daimatima«
možda leže u želji za arhaiziranijem. Ona 1:2 puta spomi-
nje »Dalmaciju« i 10 puta »Dailmate«, ali i relativno vje-
rodostojno i pouzdano opisuje događaje vezane uz rašku
povijest između 1081 — 1114. Usp. izđ·.: Anna Comnena,
Alexias I i II, Leipzig 1884, na raznim mjestima; Viz. III,
367—395,
18
Ivan Cinam (Ιωάννης Κίνναμος, poslije 1143 — oko
12130), sekretar i povjerljiv prijatelj caira Manuela I Kom-
nena (1143 — 1180). Napisao je povijesno djelo »Izvod«
(Epitome) u kojem je obuhvatio vladavinu Ivana II (1125i—
—11143) i dio Manuelove do 11176, Cinam spominje Beloša,
Primdslava, Desu, a indirektno i Stefana Nernanju. Usp.
1
izđ .: loannis Cinami Epitome, Bonn 1836, str. 203, 204,
287, 288 i dir; Viz. IV, 1-407.
XV POGLAVLJE
1
Karlo je pozvao papu Lava III u Paderborn, u Šašku, da
se opravda pred optužbama koje su do njega doprle od
papinih protivnika.
420
Kn). I, pogl. XV
2
Einhard (Eginhardus, o. 770—840), tajnik i prijatelj Kairla
Velikog. Najznamenitije mu je djelo Karlova biografija, a
pripisuju mu se i anali karolinškog kraljevstva, iako au-
torstvo nije dokazano. Sastavljao je i pjesme i teološke
traktate, a sačuvana su i njegova pisma. Usp. izđ.: Ein-
hard, Annales, MGH. Ovdje je citirana bilješka za g. 799,
a ne 709, što je očevidno tiskarska greška. Eginh. Ann,
799, usp. izđ. str. 108, općenito je preuzeto s manjim iz-
mjenama. U Lučića npr. stoji »Huni«, a u Einharda »Ava-
ri«. Tafsatika je današnji Trsat.
3
O Sigoniju usp. bilj. 96 uz C I. Ovdje Lučić koristi nje-
govo povijesno djelo Historiarum de Regno Italiae libri
quindecim (dalje: Hist.) koje smo uspoređivali prema ba-
selskom izdanju iz 1575. godine. I citat je Sigonijev: C.
SIGONIO, Hist. IV, poglavlje Idem Carolus cum filio Pi.
pino Rex, usp. izđ. str. 159.
4
Radi se o g. 800. Karlo je okrunjen 25. prosinca, dakle na
Božić, a razlike u datiranju koje preuzima i Lučić nastale
su zbog drugačijeg početka kalendarske godine. Ona je ta-
da počinjala baš 25. prosinca. Eginh. Ann. 801, usp. izđ.
str. 112.
5
Zbivanja iz prosinca 805 (nakon 25) Einhard, pa i Lučić,
stavljaju u 806. godinu. Eginh. Ann. 806, usp. izđ. str. 120
i 122. V. prethodnu bilješku.
6
»Oporuka Karla Velikog« — Lučić citira dokument kojim
je Karlo 806. godine podijelio državu među sinove, i koji
nije identičan posljednjoj volji koju je diktirao pred
smrt. U usp. izdanju Einhards JahTbiicher, Leipzig 1888,
dokument je u njemačkom prijevodu reproduciran u bi-
lješci na str. 107/8, uz napomenu da je original tiskan u
Capitula Regni Francorum I, 126, sqq.
7
Einhard, Vito Caroli Magni, Hannover 1905, cap. 15, str.
16.
8
Sto se Einharda tiče, Lučić misli na gornji ulomak iz Vi-
tae. Einhard inače Panoniju spominje 18 puta, Liburniju
tri, a Dalmaciju devet puta. Lučić je u pravu. Franačka
se terminologija općenito, pa i Einhardova u konkretnom
slučaju, prilagođuju klasičnoj antičkoj. S obzirom na gore
uočen primjer citata iz Sigonijeva povijesnog djela gdje
su parafrazirani franački anali (usp. bilj. 3 uz ovo po-
glavlje), Lučićeva se opaska vjerojatno odnosi na Sigo-
nijevo izlaganje u Hist. Sto se tiče Ptolemeja, opaska se
temelji na slijedu pokrajina u njegovoj »Geografiji«.
I. G. — Β. Κ-Μ.
9
Eginh. Vita kao u bilj. 7 i Ann. kao u bilj. 5 uz ovo po-
glavlje.
10
Einhard nigdje ne spominje izrijekom bilo Hrvate, bilo
Hrvatsku. Međutim, o takvu rasporedu snaga na Jadranu
kakav opisuje Lučić izvještava Einhamđ na raznim mjesti-
ma. V. Ann. str. 136, 151, 155, 161; Vita str. 16.
11
Eginh. Vito 15, usp. izđ. str. 16, 5—6.
421
Knj. I, pogl. XV
12
Niceta Honijat (NiKrfra? d Χωνιώτ)?, sred. XII st. — 1213)
bio je državni činovnik u Carigradu, a nakon 1ΒΟΘ. u Ni-
keji. Osim govora, nekoliko pisama, pjesme, te »Panop-
lija« (važnog izvora za povijest religije u XII st.), napisao
je i »Kroniku«, gdje u 21. knjizi nastavlja Anu Komnenu i
Ivana Zonaru, obrađujući razdoblje od 1118—1206. godine.
Usp. izd.: Nicetae Choniatae Chronica, Bonn 1835, str. 25,
4 i 122, 18. Φραγγοχωρίον između Save i Dunava (Istra)
prema tim mjestima zauzima Ivan Komnen, a ruši Ma-
nojlo Komnen. Kontinuitet naziva »Frankohorij« danas
se bez oporbe gleda u Pruskoj gori, a smatra se da se kao
pokrajinski naziv odnosio na Srijem. S kojim bi današ-
njim mjestom trebalo povezivati »Frankavilu«, procje-
njuje se različito: u obzir dolaze Sremska Mitrovica i
Manđelos.
I. G. — Β. Κ-Μ.
13
Albert iz Aixa (Aachena — Albertus Aquensis, prva pol.
XII st.), kanonik, napisao je u 12 knjiga najopsežniju po-
vijest prvog križarskog rata i Jeruzalemskog Kraljevstva
do 11121. godine. Usp. izd.: Alberici Aquensis Historia Hie-
rosolymitanae expeditionis, Patr. L. 166. Radi se o mje-
stu iz knj. II, cap. VI, usp. izd. str 414. Albert govori o
locum qui dicitur Francavilla, a po kontekstu bi se mo-
ralo nalaziti kraj ili blizu Drawa fluvium.
14
Tab. Peut. VI, 5.
15
Točan navod prema De admin. Imp. 32, 15il.
16
Eginh, Ann. 815, usp. izd. star. 142.
17
Život cara Ludovika Pobožnog opisao je u prvoj polovina
9. stoljeća biskup Triera Thegan (Theganus). Istodobno je
Ludovikov životopis sastavio i zapadnofranački svećenik
dvorske kapele koji je ostao anoniman, a spominje se
pod pseudonimom Astronom (Astronomus). Tako postoje
dvije verzije životopisa. Lučić koristi Theganovu. Usp.
izd.: Thegan, Kaiser Ludwigs des Frommen Leben — Vi-
ta Hludovici Pii, Berlin 1350, za god. 815—817, usp. izd.
str. 30—32.
w Nepos može značiti i nećaka i unuka. Ovdje je najvjero-
jatnije nećak, jer se Unrok spominje kao comes 811, a ne
zvuči vjerojatno da bi samo šest godina kasnije imao
unuka koji ide na samostalan pohod.
19
Eginh. Ann. 817 i 819, usp. izd. str. 14S i 149. V. i bilj. 17
uz ovo poglavlje..
20
Eginh. Ann. 817, usp. izd. str. 145.
21
Theg. Vita 817, usp. dzd. str. 35.
22
Eginh. Ann. 818 i 819, usp. izd. str. 149 i 151.
23
Theg. Vita 8118 i 819, usp. izd. str. 38 i 40.
24
Ptol. Geo. III, 10, 10 prema uspoređenim izdanjima ne sa-
država toponim Tirnak. Ona bilježe feoruptelu koja samo
liiči na nj, a u tekstu ne predlažu čitanje koje bi potkri-
jepilo Lučićevu tvrdnju.
422
Knj. I, pogl. XV
25
Plin. N. H. III, 26, 149.
26
Tab. Peut. VII, a = VII, 4.
27
Dok u tekstu spominje selo Gudusku (vicus Gudusca...
od flumen Mlauna), Lučić je na četvrtog karti priloženoj
De Regno ucrtao rijeku »Mlavnu« ili »Gudusku« (Mlauna
f l . o Gudusca) kako se ulijeva u Moravu na položaju što
bismo ga danas mirne savjesti dodijelili Resavi. Hidro-
nim, što ga je u tekstu iz Mhauna preprav.o u Mlauna i
koji je, asocirajući Mlavu, naigoviještao rješenje za to što
bi Lučiću mogao biti vicus Gudusca, time postaje nov pro-
blem. Nešto se slična javlja, prema reprodukciji R. NO~
VAKOVIĆA, Baltički Slaveni u Beogradu i Srbiji, Beograd
196,5, Narodna knjiga, str. 23, i na karti Srbije Giacoma
Cantellija da Vignola, tiskanoj 1684. u Rimu, gdje se jed-
nako ucrtana rijeka zove Mhauna ot Gudusca. Javlja se
dakle oblik što ga je Lučić u svom tekstu ispravio u
Mlauna. Nastojeći otkriti o čemu se radi, imali smo prili-
ke u kartografskim zbirkama NSB i Arhiva Hrvatske u
Zagrebu vidjeti nekoliko CanteMijevih karata, koje do-
duše zahvaćaju isto područje, ali ne pokazuju ni takve
rijeke ni takvih hidronima. Lučićeva karta Illyricum ho.
diernuin na žalost ne seže dovoljno za istok da bi ovo
objasnila. Tragajući pak za korijenima identifikacije
Guduscum — Kučevo koja je ušla i u »Enciklopediju Ju-
goslavije«, prema starijoj literaturi koju u n. dj. navodi R
NOVAKOVIĆ, mogli smo utvrditi samo jedan novovijefci
putopis francuskog autora kao njen izvor, i to izvor koji
se samo navodi, a ne i citira. Nije stoga moguće precizno
utvrditi kakvu antičku potkreipu ima toponim Guduscum
ni kako se i zašto u Lučićevo doba javlja odgovarajući
hidronim. Međutim, na što misli Lučić, može se vrlo ja-
sno utvrditi.
Spasonosan je za ovo pitanje podatak kojim na te-
melju Lučićeve rukopisne ostavštine raspolaže prof. Mi-
roslav Kurelac, a stavlja ga na raspolaganje za potrebe
ovoga izdanja. Lučić je naime izričito zapisao da »Gu-
duskom« simatira Braničeve, a na četvrtoj je karti prilo-
ženoj De Regno doista ponad svoje Mlavne — Guduske, u
u četverokutu između nje, Morave, Dunava i bezimene
kraće rijeke (Peka) upisao Braničeva, i to ne kao topo-
nim, već kao pokrajinsko ime. Braničevski pak kraj u ši-
rem smislu obuhvaća porječje Peka, «gdje u gornjem toku
stoje na raspolaganju današnji toponimi Majdan Kučaj-
na. Kučajna i Kučevo i hidronim Kučajna, a uz to i hd-
dronim Gložana koji po našem mišljenju po lingvistič-
kim kriterijima Lučićeva doba čak bolje odgovara za po-
vezivanje s Guduskom. Obje su rijeke pritoke Peka, a
upravo od Kučeva vode komunikacije između gornjih to-
kova Peka i Mlave. Njihove gornje pritoke, dakle i Ku-
čajna i Gložana, izviru u Homoljskim planinama koje su
razvodnica Peka i Mlave. To bi moglo objasniti i zabu-
ne s imenom rijeke. Upozoravamo na činjenicu da Lučić
nije siguran u geografiji istočnog dijela današnje Jugosla-
423
Kuj. I, pogl. XV, XVI
vije: to se do ovog mjesta u tekstu pokazalo serijom is-
pravki latinskog imena za Drim, ispravkom zabune oko
Tauruna i Singiduna i neispravljenom tvrdnjom da su
Frankohorij i Frankavila (usp. bilj. 12 i 13 uz ovo po-
glavlje) trans Danubium in Dacia. Uzevši u obzir da Lu-
čić bez ikakve dvojbe smješta Tdmočane na Timok, a
»•Guduskane« blizu njima, valja utvrditi da je prethodnik
svim kasnijim tumačima podataka iz franačkih anala koji
su u »Gudusfeaniima« voljni gledalti Kučane, a ne Gačane.
U skladu s time, opredjeljujemo se za prijevod »Kučani«
koji najizravnije pokazuje u koji je predio Lučić smjestio
»Guduskane«, ali naglašavamo da time nipošto nije rije-
šen problem njegova neobičnog troisitva koje čine vicus
Gudusca, /lumen Mlauna o Gudusca — pritoka Morave i
Gudusca — Braničeva, pokrajina.
28
Egirih. Ann. 821, usp. izd. str. 155.
29
Theg. Vita 821, usp. izd. str. 42.
:ln
Eginh. Ann. 82:2 i 823, usp. izd. str. 156 i 161.
31
Theg. Vita 822 i 823, usp. izd. str. 43 i 46.
32
Eginh. Ann. 821, usp. izd. str. 155—456.
33
Eginh. Ann. 8,24 i 826—828, usp. rad. str. 1Θ5—6, 170, 173,
174.
34
Eginh. Ann. S3& i 824, usp. izd. str. 159 i 165. Einhard
Predenecentima naziva stanovnike Braničeva. Za Abo-
drite Eginh. Ann. 795, usp. izd. str. 97. U prekodunavskoj
Dakiji Lučić kao oslonac za identifikaciju sa sjevernim
Abodritlma — Bodrićirna, kojima prilagođujemo prijevod,
vjerojatno ima na umu toponim Bodrog, u njegovo vri-
jeme aktualan u toj funkciji i uz to eponiman za bačko-
-bodirošku biskupiju, danas dijelom sačuvan u toponimu
Bodroški salaSi između Bezdana i Bačkog Monoštra.
I. G. — Β. Κ-Μ.
35
Eginh. Ann. 796, usp. izd. str. 99
XVI POGLAVLJE
1
Datacijama uz koje vjerojatno treba vezati Sigonijevo ime
odgovara za g. 638. otkup zarobljenika i pohranu sveta-
čkih moći u Lateranu C. SIGONIO, Hist. knj. II, poglav-
lje Flavius Rotharis Rex, usp. izd. str. 62, a za g. 649. i
napad na Sipont isto poglavlje, usp. izd. str. 66.
2
Po brojanju rukopisa to je Paul. Diac. Lang. IV, 46,
po usp. izdanju IV, 44.
3
Ovo je jedno od mjest§ u De Regno gdje se jasno vidi
da Lučić jadranski prostor sebi predočuje na antički nau-
či n, protegnut gotovo bez odstupanja u pravcu istok-za-
pad. Jedino tako Ravena može biti u zapadnom dijelu
Italije, a Sicilija uz njen istočni kraj.
4
C. SIGONIO, Hist. knj. I. pogl. Flavius Autharis Rex, usp.
izd. str. 21.
424
Knj. I, pogl. XVI
5
Paul. Diac. Lang. III, 27.
0
Paul. Diac. Lang. IV, 25 po numeraciji rukopisa, po usp.
izdanju IV, 24.
7
Paul. Diac. Lang. IV, 40.
* C. SIGONIO, Hist. knj. I. pogl. Flavius Agilulfus Rex;
usp. dzd. str. 46.
9
Gtrguir umire 604. i podatak o Θ05. godini ne može stajati,
ali su u osnovi Lučićevi zaključci apsolutno prihvaljivi.
Slaveni prodiru u Istru (usp. bilj. 12 uz C VIII), ali je
to rečeno za godinu 600. Kontinuitet, pak, grčke vlasti
održao se kroz čitav rani srednji vijek, do dolaska Fra-
naka krajem VIII st.
10
Paul. Diac. Lang. V, H2, doslovno.
11
Atlasi. Bibl. II, Patr. L. 128, str. 791—7ΘΙ2, govori huius
temporibus, ali spominje Istru
12
Eginh. Vita 15, usp. izd. str. 16.
13
Papa Hadrijan I (77Br—7S6), saveznik Karla Velikog, umno-
gome pripremio Karlovo uzdizanje iz kraljevske u carsku
čast. Istovremeno, s propašću kraljevstva Langobarda
stvaraju se uvjeti za postojanje papinske države. Usp. izd.
Hođrionus papa, Epistolae, Patr. L. 128; upotrijebljena je
Ep. IV, usp. izd. str. 11177—1178.
14
Eginh. Vita 16, usp. izd. str. 16.
15
Koparske laiude citira, spominjući i Lučićevo pozivanje
na njih, koparski biskup P. NALDINI, Corographia Ec-
clesiastica, o sia descrittione della citta e della Dioecesi
di Giustinopoli, detto volgarmente Capo d'Istria, Mleci
1700, Albrizzi. U knj. I — »Della cattedrale di Giustino-
podi«, u pogl. 3 — »Consecratione, e Reliquie di queKLa«
na str. 55 i 56 reproducirani tekst lauda pokazuje da se
Lučić doista poziva samo na očuvani običaj, a ne i na
sadržaj takvih pjevanih molitvi u Kopru: u njima se spo-
minju dužd, biskup i mletački potestat — kapetan, nitko
drugi. Tako Lučića shvaća i Naldini, a on bi vjerojatno
poznavao, pa i spomenuo i kakvu arhaičniju varijantu sa-
držaja lauda, da se o njoj čuvala svijest u njegovoj vlasti-
toj stolnoj crkvi. Koparske laude. čini se, nisu u litera-
turi privukle mnogo interesa, te zahvaljujemo prof. dr
Danilu Klenu po čijem smo naputku u Nalđinijevu djelu
mogli provjeriti Lučićev navod
16
Usp. bilj. l uz C VII.
17
Papa Pavao (737i—767, u Lučića kriva godina kraja ponti-
fikata), protivnik ikonoboračkog pokreta u Bizantu za
Konstantina V, uspijeva se približiti i privući na svoju
stranu franačkog kralja Pipina Malog. Usp. izd.: Episto-
Zorum PauZi Labbeana Sylloge, Patr. L, 89,, Ep. H str.
1179—80; Ep. VII, 1184—5.
18
Popio je od II st. toponim u uporabi za ant. Ticinum, da-
nas na prostoru Pavije.
19
Bernarde Giustiniani (Bernardus lustinianus, Mleci 1406—
425
Knj. I, pogl. XVI, Prilog
—1489) obavljao je visoke funkcije za mletačku državu
pri papinskom dvoru, i visoke službe u samim Mlecima.
Umro je na položaju prokuratora sv. Marka. Najznačaj-
nije djelo povijesnog sadržaja, De origine urbis Veneti-
arum rebusque ab ipsa gestis historia, Mleci 1492, obuhva-
ća u 15 knjiga povijest Mletaka od osnutka do 809. godi-
ne. Nema sumnje da se Lučić na nj poziva, ali ga nismo
uspjeli pribaviti.
20
Eginh. Ann. 805 i 808, usip. izd. str. 120' i 1,27.
21
Steph. Byz. s. ν. Δελματία, usp. izd. str. 224.
Const. Porph. De them. 57, 20
B. K-M. — N. Β. \
x
22
Eginh. Ann. 821, usp. izd. str. 155—156.
PRILOG
(Predgovor i uvod u De Regno Dalmatiae et Croatiae)
Ovaj predgovor i uvod predvidio je Lučić u prvoj ver-
1
ziji djela De Regno, ali ga nije objavio. Sačuvan je u ru-
kopisu unutar Lučićeve rukopisne ostavštine u Arhivu
splitskog kaptola (Archivium Capituli Cathedralis Spa-
latensis, sv. Nt 528, Ser. B, fol. 5—6 verso), Prdje ovog
telksta nalazi se nenumerirana naslovna stranica koja
glasi De Regnis Dalmatiae et Croatiae indagationum li.
bri V. Nakon toga slijedi sadržaj knjiga i poglavlja ras-
poređen u pet knjiga Predgovor i uvod u svemu odgo-
varaju prvotnom Lučićevu nacrtu djela De Regno. Tako
se u naslovu i tekstu nalazi De Regnis i raspored u pet
knjiga, što je kasnije Lučić promijenio unijevši ispravke
u svoje rukopise. Usp. M. KUEELAC, Lučdćev autograf
djela »-De Regno Dalmatiae et Croatiae·« u Vatikanskoj
biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi rukopisi, Prilog
I — Predgovor i uvod u De Regno Dalmatiae et Croatiae,
Zbornik Historijskog instituta JAZU u Zagrebu 6/1969,
str. ise—iiea
2
Lučić je ovdje prije svega imao u vidu tzv. »Kandijski
rat« koji je u Dalmaciji trajao od 1654 — 1669. godine,
kao i uspješne protuturske vojne operacije Zrinskih (Ni-
kole i Petra) koje su naišle na odjek u Dalmaciji i u
svijetu. Na evropske protuturske udružene snage (evrop-
sku protutursku koaliciju) računali su Zrinski i njihov
krug, koji su za kandijskog rata pomagali Veneciju, a
nastojao je oko toga i Lučićev prijatelj Stjepan Gradić,
koji je u tu svrhu poduzeo niz diplomatskih akcija i na-
pisao poslanice pod naslovom De presenti statu Ottoma-
nici Imperii (Bitaliotheca Vaticana: Ms. Reginenses la.
tini 1476; Ms. Vaticani latini 6907; Ms. Ottoboni latini
2480 — NSB u Zagrebu R 3232). Događaje u vezi s kan-
dijskim ratom u Dalmaciji opisao je opširno Franjo
DIVNIC, Historia della guerra di Dalmatia tro Vene-
tiani e Turchi, koje je po smrti F. Divnića Lučić prire-
dio za tisak. Za međunarodnu protutUTSku akciju zalagao
426
Prilog
se i J. Blaeu, izdavač Lučićeva djela De Regno u pred-
govorima glasovitom svjetskom atlasu Atlas Maior sive
Geographia Blaeviana. U vezi s time je i posveta Luči-
ćeve karte Illyricum hodiernum banu Petru Zrinskom
objavljene uz djelo De Regno i u Atlas Maior.
' Lučić naglašava da piše indagationes — istraživanja, što
odgovara njegovu metodološkom postupku u De Regno.
Lučić nije primijenio u dotadašnjoj hrvatskoj historio-
grafiji uobičajeni pripovjedni način, već znanstveno-is-
traživački pristup događajima, problemima i pitanjima
povijesnog razdoblja koje obrađuje. U više navrata Lučić
u svojim pismima i sastavcima spominje indagationes
koje obavlja, piše i koje je objavio. Izdavač J. Blaeu u
pozdravnoj riječi u De Regno, Amsterdam 1668. godine,
naziva Lučićevo djelo indagationes.
4
Marko Marulić ((1450—1524) preveo je s hrvatskog na la-
tinski jezik povijesno djelo koje se u literaturi naziva
»•Hrvatska kronika·« ild hrvatska redakcija »Ljetopisa
Popa Dutoljaridna·«. U Maruldćevu latinskom prijevodu
djedo nosi naslov Regum Dalmatiae et Croatiae gesta.
Prijevod je učinio Marulić na osnovi rukopisa koji je
Splićanin Dominik Papalić našao u Poljicima u kući
Markovića 1500. godine. Lučić je prepisao tekst Maru-
lićeva prijevoda iz rukopisa Splićanina Petra Oindra
1638. godine. Lučić je posjedovao imkopis ovog djela pi-
san hrvatskim jezikom (latinicom) koji je iz predloška
pisanog »-haruaochim pismom-« prepisao 1546. g. Jerolim
Kaletić. Posjedovao je i tzrv. latinsku redakciju ovog
djela koja je na osnovu uvoda dobila naslov Presbyteri
Diocleatis Regnum Slavorum. Ovaj tekst koji se pripi-
suje anonimnom svećeniku iz Bara ili biskupu barskom
Grguru (ti 195) dobio je u literaturi naziv »Ljetopis Popa
Dukljanina·«. U njemu se opisuju povijesni događaji hr-
vatske, srpske i bugarske povijesti do kneza Radoslava
oko 1160. godine. Hrvatska redakcija, koju je našao Pa-
palić, a preveo na latinski Marulić, podudara se sa spo-
menutom latinskom do smrti kralja Časlava (960. g.),
nakon čega slijedi povijest hrvatskih kraljeva do smrti
kralja Zvonimira 11189. godine. Lučić je uz De Regno
objavio tekst latinske redakcije pod naslovom Presbj/teri
Diocleatis Regnum Slavorum (str. 287—302) i Marulićev
latinski prijevod pod naslovom Regum Dalmatiae et
Croatiae gesta a Marco Marulo Spalatensi patricio lati-
nitate d'onata (str. 303—309), dok je rukopis J. Kaletića
pohranio u Vatikanskoj biblioteci (Ms. Vat. lat. 7019).
5
Dominik Zavoravić (Dominicws Zavoreus, Zavoreo, Ši-
benik oko 1540—1608), pisac je povijesnog djela De re-
bus Dolmaticis libri quinque (octo), Šibenik 1603, koje
obuhvaća povijest Dalmacije do 1437. godine. Premda
pisano s nedovoljno 'kritičnosti, Zavorovićevo djelo pred-
stavlja prvu sistematski pisanu povijest Dalmacije. Dok
se kod opisivanja ranijih razdoblja hrvatske povijesti
oslanja na Maruldćev prijevod hrvatske redakcije LjPD,
427
Prilog
Zavorovdćeva izlaganja kasnijih razdoblja pouzdanija su
i često se osnivaju na dokumentarnoj građi. Zavorović
je osim toga dao određeni suvisli raspored vremenskih
razdoblja hrvatske povijesti srednjega vijeka. Napisao
je i djelo Trattato sopra le cose di Sebenico, Šibenik
1597, koje obuhvaća povijest grada Šibenika do 1410. go-
dine. Sačuvano je više rukopisa Zavorovićeva djela De
Rebus Dalmaticis među kojima je jedan pisan Lučiće-
vom rokom.
6
Mihovil Solinjanin (Michele Salonitano, Michele di Sa.
tona, XV—XVI st), pisac izgubljena djela Trattato della
Dalmazia odn. Trattato dell'Ittirico. Djelo je u više na-
vrata citirano kod M. Orbina u II Regno de gli Slavi i
kod J. Lukarevića u Copioso ristretto degli annali di
Ragusa. Mihovil Soldnjanin spominje se i u grbovniku
pod naslovom Arme dell'Illirico Stato di Dalmazia inti.
tolato Notizie Historiche descritte dal Autentico di Dno.
Michiel Salonitano sin dell'Anno 1010, nella Descritione
che fece del Regno di Slavi ad laudem Dei (rukopis
XVIII st. iz ostavštine Pappafava u Naučnoj biblioteci
u Zadru, Ms. 7145). Usp, F. SlSlC, Letopis popa Duklja.
nina, Beograd 1928, str. 15—31; A. MAYER, Ljetopisac
Mihovil Solinjanin, Nastavni vjesnik 40/1931—1932, Za-
greb 1932, str. 281—287; A. MAYER, Dodatak članku o
Mihovilu SoSiinjaninu, Nastavni vjesnik 41/1932—1933,
Zagreb 1933, str. 141; S. ClRKOVlC, Izvora Mavra Orbi-
na, u Mavro Orbin, Kraljevstvo Slavena, Beograd 1968,
str. 409.
7
Baltazar Splićanin (Baldassare di Spalato, B. Spalatino,
XV—XVI st.), pisac izgubljena djela koje se citira kod
M. Orbina i J. Lukarevića pod naslovom Origine di Spa-
lato. Citati su u vezi s dalmatinskim gradovima i njiho-
vim postankom, uključujući Kotor d Perast. Prema Šimi
Ljubicu, neki Marko Alandi preveo je na talijanski dje-
lo Baltazara Splićanina pod naslovom Delle cose della
nazione illirica. Usp. S. GLIUBICH, Dizionario biografico
degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna — Žara 1856,
str. 17; F. SlŠlC, Letopis popa Dukljanina, Beograd 1928,
str. 13—il5; S. ĆIRKOVIĆ, Izvori Mavra Orbina, u Mavro
Orbin, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968, str. 390—391.
8 lježaka. Raeiki je intervenirao u tekst djela.)
Matej Izaro (Mattheus Izarus, Matteo Izzaro), rođen u
Baru početkom XVI stoljeća od majke Albanke i oca
Slavena. Sredinom XVI stoljeća napustio je Bar te do-
šao u Dalmaciju, posebno u Zadar,, gdje je imao rodbi-
nu i od ]15β5. godine kuću. Zaslužan zbog sudjelovanja u
borbama protiv Turaka, dobivao je plaću od venecijan-
skih vlasti, te se nalazio u mnogim diplomatsko—vojnim
misijama. Bio je komornik Gabrijela Ema, zadarskog ko-
mita, radio u civilnoj kancelariji u Zadru, bio kancelar
šibenskog kneza. Autor je povijesnih spisa Commenta-
ria Illyrica (spomen kod D. Zavorovića) i Dissertatio in.
torno le cose dell'Albania (sačuvano u rukopisu).
428
BIBLIOGRAFIJA
1. DJELA IVANA LUČICA — LUCIUSA
I VITA B. IOANNIS CONFESSORIS EPISCOPIS TRAGUBI-
ENSIS ET EIUS MIKACULA.
Romae, Typis Thomae Colinii. 1657. Superiorurn permissu (8°,
Θ2 + 2nn. str.).
S a d r ž a j : Vita Beati loannie Episcopi, et confessoris Tra-
guriensis, et eius Miracula: Impensis Reuerendi Damini lo-
annis Statilii Traguriensis Praepositi Vrsien&is Serenissimi
Regis Hungariae Secretarii excusa (sitr. 1—21). — Thomae
Nigri Dalmatae Protonot. Apostolici in piam curam Joannis
Statilii Traguratae (sitr. 32). — loamnis Lvcii Notae Historicae
ad vitam B. loannis confessoris episcopi Traguriensis (str.
23—56). — Exemplum Hyimn. et Antiphon: antiqu: et oorret.
(str. 57—82). — Errata-Corrige (str. 63 nm.).
N a p o m e n a : Lučićev vlastiti primjerak ovog tiskanog dje-
la čiuiva se u Naučnoj biblioteci u Zadiru (nekad »Biblioteca
Paravia·«), Ms. 766. Sadržava brojne Lučlćevom rukom une-
sene korekture i dopune. Na kraju su ulijepljene četiri stra-
nice raznog sadržaja pisane Lučićevom rulkom. (Fotografija
55. stranice s Lučićevim ru'kopisnim dodacima, vddi prilog 6.
radnji M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Lučiću-Luciusu i
njegovu djelu, «-Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol 6,
Zagreb 1969.).
Kasnija izdanja:
1. Daniele Farlati, Illyricum Sacrum, Tomus IV, Venetiis
1769, str. 310—322, Additamenita, str. 322—329. (Farlati je
djelo razdijelio na poglavlja i popratio ga bilješkama od
kojih su neke Lučićeve a neke njegove. Postoje i njegove
intervencije u tekst djela.)
2. Franjo Rački, E vita b. Joannis episcopi traguriensis. U
Documenta historiae Chroaticae periodum antiquum illus-
trantia, »Monumenta spectantia historiam Slavorurn Meri-
đionalium«, vol. VII, Zagreb 1877, str. 4ΘΘ—453, (Objav-
ljen prvi dio prema izdanju I. Lučića, bez Lučićevih bi-
3. Ferdo Sišić, Vita s. Joannis ep. Traguriensis auctore ano-
nymo. Pars prima. Acta S. Joannis et obitus. Caput IV, V,
VI. Priručnik izvora hrvatske historije, Dio I, Zagreb 1914,
str. Θ19--622. (Prema izdanju D. Farlatija, bez Lučićevih
i Farlatijevih bilježaka. Sišićev prijevod na hrvatski str
565—568.)
4. Ferenc Albin Gombos, Vito s. loannis Ursini ep. Traguri-
ensis auctore anonymo Excerpta. U »Caitalogus fontium
hi&toriae Hun'garicae aevo ducum et regum ex stirpe Ar-
pad desoendentium...«, Budapestini, vol. II, 1937; vol. III,
Budaipestini W&&.
429
5. Milan Ivanišević, Vita Beati loannis Episcopi et Confes-
soris et eius Miracula... U Život svetog Ivana Trogirskog,
Legende i kronike, »Splitski književni krug; Svjedočan-
stva«, knjiga 2, Split 1977, str.. 1:03—121. (Prema izdanju
I. Lučića na osnovi Lučioeva primjerka iz Naučne biblio-
teke u Zadru. Izostavljena isprava pape Eugenija iz 1438.
g., himne i anitifone u čast sv. Ivanu i Lučićeve Notae
historicae.)
G r a đ a : Lučićev rukopisni kodeks s prijepisima isprava,
natpisa, odlomaka kronika, statuta, ofičija, antifona, pjesama,
epigrama i drugih sastavaka vezanih uz vrijeme i čašćenje
sv. Ivana Trogirskog, te Lučićeve Notae historicae. (Nacio-
nalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, R 6608, 94 fol.)
Q DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE.
Amstelaedami (Amsterdam), apud Joannam Blaeu, 1666;
Francofurti (Frankfurt), apud Joannem Blaeu, 1666, 1667;
Amstelodami (Amsterdam), apud Joannem Blaeu, 1668.
O p i s i z d a n j a : Naslovna stranica ima u sredini poznati
amblem izdavačke kuće Blaeu: Globus — armilarne sfere sa
znakovima Zodijaka, s lijeve strane crtež starca s krilima d
kosom u ruci, s desne strane Heraklo ubija lernejsku hidru.
Između ta dva lika nalazi se deviza kuće Blaeu Indefessus
agendo. (Neki primjerci iz 1666. i 1667. imaju u sredini samo
geometrijski ornament.)
Primjerci iz 1066. (s amblemom) imaju naslov loannis Lvcii
Dalmatini De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. Riječ
Dalmatini dodao je izdavač. Na Lučićevo izričito traženje ta
riječ je izostavljena u izdanju iz 1668. g.
Iza naslovne stranice slijedi posveta Ivana Blaeua Lučiću:
Clorissimo mro D. loanni Lvcto loannes Blaev salutem. U iz-
danju iz 1666. posveta je datirana s Amstelaedami, Pridie
Idus Septembri«, 1665, a u izdanju iz 1668. Amstelodami, Pri-
die Idus Septembri« 1667. U izdanju iz 1668. nema Clorissimo
viro ispred D. loanni Lvcio..., a u tekstu umjesto lucubroti-
ones tuas praestantissimas stoji INDAGATIONES TVAS DAL-
MAT1CAS, umjesto nullus dubito stoji Juturum nullus dubito.
Ostali tekst posvete podudara se u oba izdanja. Slijedi zatim
sadržaj knjige pod naslovom Argumenta rerum quae hoc
opere continentur. Ovdje se navode naslovi poglavlja pojedi-
nih dijelova (»knjiga«) i naslovi pojedinih izvora koji su pri-
dodani djelu pod zajedničkim naslovom Rerum Dalmaticarum
scriptores. Na istoj stranici ispod sadržaja slijedi tekst im-
primatura koji je Stjepan Gradić kao konzultor sv. Kongre-
aigcije za indeks knjiga izdao u Rimu 6. lipnja 1662. g. Tekst
glasi: Opus loannis Ludi Traguriensis de Regno Dalmatiae
in sex libros divisum jussus a Reverendissimo Potre Hyacin-
to Capizucco S. Palatii Apostolici Magistra legi diligenter, et
recensui, nec in eo quicquam offendi quod sanae doctrinae
aut bonis moribus adversum sit. Quamobrem dignum pwblico
luče omnino judico. Romae VI. Kal. lun. 1662. — Ita censeo
Ego Stephanus Gradius S. Cong. Indicis Consultor.
430
S a d r ž a j : Sam tekst Lučićeva djela De Regno Dalmatiae
et Croatiae nalazi se na str. l—286. Raspored je pojedinih
knjiga i poglavlja slijedeći: LIBER PRIMUS, Caput I. De
Illyrico, str. l—(Γ2; Oaput II. De Illyrici ora maritima, str.
12—19; Caput III. De Finibus Illyrici regionumqe ejus nomi-
nibus mutaitis, vel obsoletis; str. 19—123; Caput IV. De Illyrici
ordinationibus a Romanis factis, et navigationis Adriatici
varia/tione, str.23—29; Caput V. De Lilburnia, str. 29—33; Ca-
put VI. De Daknatia, str. 33—37; Caput VII. Quomodo Dal-
matia, a variis Banbaris vexata, ac possessa et a lustiniano
simul cum Italia recuperata fuerit, str. 38—39; Caput IIX
(VIII). QuomQdo Dalmatia a Slaviš populata fuerit, str. 40—
—41; Caput IX. Quando Dalmatia ab Abaribus, vel Slaviš
occupata, et Civiitates maritimae destruotae fuerint, ®tr. 41—
—43; Caput X. De reaedificatione aliquot Civitatum Dalmati-
carum, str. 43—44; Caput XI. De Groatis et eonum Baptisino,
str. 44—47; Caput XII. De Distinctione Dalmatiae, Croatiae
et Serviae, str. 47; Caput XIII. De Zupaniis, sive Comitatibus
Croartiae, str. 47—48:, Caput XIV, De Dalmatia speciali, sive
propria, str. 48—50; Oaput XV. Quomodo Croatia, cum Italiae
Regno Carolo Magno, et posteris ejus paruerit, str. 50—54;
Caput XVI. De Praefeotura Adriatici, et Ducatu Dalmatiae,
str. 54t—57,.
LIBER SECUNDUS. Caput I. De Duci'bus Croatorum et
eoruim Sttnpe, str. 58—59; Oaput II. De rebus in Adriatico
gestis Ducum Croatorum tempore, str. 69—66; Caput III. De
Narentaoiis, et eorum Baptismo, str. 66—69; Caput IV. Quo-
modo Dalmatae a Slaviš pressi Venetorum tutelam consecuti
sint, str. 69—712; Caput V. De aequivocatione tributi Croatis,
vel Narentanis pensi, str. 72—73; Caput VI. De Laudibus,
str. 73—75; Caput VII. De titulo Ducatus Dalmatiae a Duce
Veneto sumpto, str. 75—76; Capuit VIII. De Regibus, et Banis
Croatorum, str. 76—8il; Caput IX. De titulo Regni Dalmatiae,
et Regno Cresimiri Petri, str. 81—85; Caput X. De Regibus
Slavizo, et Zuoniniiro, str. 85—87; Caput XI. An Zuonimirus
fuerit ultimus Rex Dalm. et Croatiae, str. 87—88; Caput XII.
De Regni Croatiae terminis, str. 88—89; Caput XIII. De Regni
Dalmatiae finibus, str. 89; Oaput XIV. De Archiepiscopatu
Salonitano, sive Spalatensi, str. 90—95; Caput XV. De mori-
bus Croatorum, str. 95-^100; Caput XVI. De Moribus Dalma-
tarum, str. 100—104.
LIBER TERTIUS: Caput I. Quoniodo Ungari Ciroatiam adep-
ti sunt, str. 105—1106; Capuit II. Quomodo Veneti Dalmatici
Regni titulum conseouti sint, str. 106—111; Caput III. De ges-
tis Colomani Regis Vngariae, et Croatiae, str. 111—114; Ca-
put IV, Quomodo Colomanus Dalmatiam occupaverit, str.
114-120; Caput V. Quomodo Veneti Dalmatiam recuperaverint
et Croatiae partem acquisiverint, str. 121—123; Caput VI.
Quomodo Dalmatiae et Croatiae partes ad Vngaros redierint,
str. 123—125: Caput VII. Quomodo Veneti Adriaticam oram
recuperaverint, str. 125—126; Caput VIII. De Ungarorum et
Venetarum rebus gestis in Dalmatia et Croatia, quae a
Scriptoribus non referuntur, str. 126—127; Caput IX. De re-
431
bus gestis Emanuelis Imperatords in DaL et Croat. str. 12i7.—
—1!28; Capu* X. De bello inter Emanuelem et Venetos ejus-
que Oausis, str. 1,28—134; Caput XI. De Archiepisopatu la-
drensi et Primatu Dalmatiae Patriarchae Gradensis, str. 134—
—il37; Caput XII. De pnma ladrensi defectione, str. 137—144;
Caput XIII. De Pharen. Episcopatu, Aliisque Croatia Insti-
totis, str. 144—449; Caput XIV. Quomodo post Imperii decli-
naitionem, Adriaticae navigationis ratio mutata fuerit, str.
14»—151.
LIBEE QUARTUS. Capyi I. De ladrensi desolatione, str. 1:52
—d:56; Oaput II. De ladrensi restauratione, str. 1:56—158; Ca-
put III. De Ducatu Dalmatiae et Croatiae, rerumque et nomi-
num alteratione, str. 158—159; Capot IV. De Ducatu Chulmiae
et piratica Aliriisanoruim, str. 159—163; Caput V. De secunda
ladrensi defeotlone, str. 163—1Θ5; Caput VI. De laidrensi re-
cuperatione, Coloniaque ibi đeducta, str. 166—167; Caput VII.
De Civibus ladrensibus in Civitate restitutas, etr. 167—172;
Caput VIII. De Civitatum Maritimarum Comitiibus Venetis et
Croaitis, str. 172—4'77; Caput IX. De Comitibus Breberiensibus
et Piratica Almdsainorum renovata, str. 177—186; Caput X. De
successione Regum Andreae et Caroli, str. 186—189; Caput
XI. De differentia inter mare Adriatioum et Culphum Veneti^
cum, str. 189—Ί95; Caput XII. De Tertia ladrensi defectione,
str. 195—201; Caput XIII. De potentia Breberien. in Tyran_
nidem versa, str. 2101—205; Caput XIV. Quomodo Veneti re-
liquas Civitetes conitinentis consecuti sint, Comitesque Cro-
atiae proximos šibi devinxerint, sitr. 2015—215; Caput XV. De
obsidione ladrensi, ejusque causis, str. 216—226; Caput XVI.
De iis quae ad parandum šibi Regnum Neapolitanum Ludo-
vicus Rex Vngariae gessit, str. ,226-^228; Caput XVII. Quo-
modo Veneti Daknatiam amiserunt, Insulisque et titulis ejus
Vngaris cesserunt, str. 229—238.
LIBER QUINTUS. Caput I. De rebus gestis in Dalmatia vi-
vente Rege Ludovico, str. 238—25iO; Caput II. De Caroli Regis
Coronatione et marte Reginarumque captivitate, str. 250—255;
Caput III. DeReglibus Bosnae Rebusque ab eisdem in Dalmatia
et Croatia attentatis, str. 255—259; Caput IV. De gestis Ladis-
lavi Regis Neapolitani in Dataiaitia, str. 259—262; Caput V.
Quomodo Veneti Dalmatiam recuperaverint, str. 262—270.
LIBER SEXTUS. Caput. I. De moribus Croatorurn recentio-
ri'bus, str. 271—272; Caput II. De rnoribus Dalmatarum recen-
tioribus, str. 2712—277; Caput III. Dalmatiae et Croatiae fin.es
reeenitiores, str. 278; Capuit IV. De Sclavonia, str. 278—281;
Caput V. De Vlahis, str. 281—286.
Poslije gore citiranog teksta Lučić je objavio tekstove· pisaca
od 287^—474. str. Između teksta De Regno i tekstova pisaca
umetnut je list s naznakom Post pag. 286. Na prednjoj strani
tog lista stoji Rervm Dalmaticarvm scriptores nonđvm im-
pressi cvm notis Joannis Lvcii. Na poleđini se nalazi Lučićev
predgovor s popisom ovdje objavljenih djela pisaca pod nas-
lovom Joannes Lvcivs Lectori. Tekstovi djela pisaca Objavlje-
ni su kako slijedi:
a) Presbyteri Diocleatis Regnum Slavorum, sitr. 287—302;
432
b) Regum Dalmatiae et Croatiae gesta a Marco Marulo Spa-
latensi patricio Latinitate đonata, str. 308—309;
c) Thomae Archiddaconi Spalatensis Historia Salonitanorum
pontificum atque Spalatensiurn, str. 312—370:. (Na str. 311:
Index Capitum Historiae Thomae Archidiaconi.)
d) Incipit Historia edita per Micham Madii de Barbazanis, de
Spaleto, De gestis Romanorum Imperat. et Sunirn. Ponti-
ficum, pars secundae partis de anno Domini MCCXC., str.
371—3βα
e) Incjpit Summa historiarum Taibula a Cutheis, De gestis
civium Spalatinorurn, sub brevitate compilata ex diversis
chirographis de temiporibus retroactis, ut non pnaeceden-
tes, sed posteri suis gradantibus narrabunt. et pirimo, str.
381—385; Memoria Archiepiscoporuin Salonitanae et Spa-
latioae Ecclesiiae, str. 385-^386,
f) Obsiddonds ladrensis libri duo, str. 387^—422.
g) MemoriaJe Pauli de Paudo patritii Jadrensis, str. 423—438.
h) loainnis Lucii, Notae ad Historiam Presbyteri Diocleatis
Regnum Slavonum dictam, str. 4)39—443.
i) loannis Lucii, Notae ad Comentariolum Marci Maruli str
444—450.
j) Palladiii Fusci Patavini, De situ orae Illyrici, str. 451—456.
k) Marci Maruli Patritii Spalatensis, In eos qui Beatuni Hie-
ronymum Italum esse contendunt, str. 457—458; Joannis
Lucii, Notae, str. 459.
1) Appiand Alexandrini Roni. Hist. De belMs Ilyricis, -Ste-
phano Gradio Patriitao Raigtusino abbatte Bibliothecae Vati-
canae custode interprete, str. 460—468.
m) loannis Luču, Notae ad His;t. Thomae Archid. Slpaiaiten.,
str. 469—473; Notae ad Memoriam Archiepiscoporum Sa^
lonitanae Ecclesiae, str. 474.
Na kraju djela na nenumeriranim stranicama nalazi se Index
rerum notabilium in opere Joannis Lucii De Regno Dalmatiae
et Croatiae (str. 1—9) te Index in notas Joannis Lucii — Ad
historiam Presbit. Diocleatis Regnum Slavorum dictam; — Ad
commentariolum Marci Maruli Regum Dalmat. et Croatiae
gesta; — In ejusdem notas ad Mareum Marulum de patria
S. Hieronymi; — Ad Hist. Thomae Archid. Spalat, et me-
moriam Episcop, Salonit. Ecclesiae (str. HO—;lil nn.) Na kraju
se nalazi Errata sic corrigenda (str. 12—13 nn.)
Kao prilog djelu De Regno objavio je Lučić geografsko-his-
torijske karte i genealoške table. Ove se mogu nalaziti na
kraju djela» ali su češće ulijepljene na početku. Broj karata
i tabli u mnogim primjercima nije potpun, jer su se nak-
nadno doštampavale poslije 1666. g. Ispred geqgrafsko-his-
torijskih karata obično se nalazi njhov sumarni opis pod
naslovom Dispositio tabularum geographicarum. Zatim slijedi
šest karata pod naslovima: Tabula prima: Illyricum et Li-
burnia; Tabula secunđa: Regnum Illyiricum et Illyricum a
Romanis addltum; Tabula tertia: Illyricum Monarhiae Ro.
433
manae; Tabula quarta: Dalmatia post Imperii declinationem
in Croatiam, Serviam et Dalmatiam ipsam distincta; Tabula
quinta: Croatia maritima, Dalmatia et par s Serviae; Tabula
sexta: Illyncum hodiernum. Legenda ove karte glasi Illyricum
hodiernum, Quod Scriptores communiter Sclavoniam, Itali
Schiavoniam nuncupare solent in Dalmatiam, Croatiam, Bos-
nom et Slavoniam distinguitur. Sed cum ejus majorem partem
Turcae obtineant, in Praefectures eorum more Sanzacatus
dictas divisum est, reliquum autem Veneti, Vngari, et Ragu-
sini tenent. Sanzacatus sunt Bosna, Residentia Bassae; Poxe-
ga; Cernik; Bihak; Lika et Grbava; Clissa; Herzegowina.«
U gornjim uglovima ove karte nalaze se ukrašeni grbovi. S
lijeve strane Bosna, Dalmatia, s desne Slavonia, Croatia. Iz-
nad svakog grba nalazi se kruna. U sredini dolje nalazi se
posveta banu Petru Zrinskom od J. Blaeua. Posveta glasi:
III. mo et Excell. mo Domino, D. no Petro comiti perpetuo de
Zrin, regnor. Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae bano, Bano
Hereditario Maritimo, Presidii Legradiensis et peninsulae
Marakoz Hereditano Capitaneo, et D. no Comiti Hereditario
de Lijca, Odoria, Corbavia, Almiso, Cilissa Scardona, Ostro-
vizza, Breberio, etc. Argentifodinarum in Gosdansio et Kost-
hanizza Libero Domino, Sacrae Caesareae Majest. is Consili-
ario et Camerario. Tabulam hane. Ό.Ό.Ό. loannes Blaeu.
Genealoške table, priložene također uz De Regno, otisnute su
na dva folija. Fol. 1: Reges Vngariae (od Gejze 986. g. do
Maksimilijana, 1573. g.). U izdanju iz 1668. ova tabla ima na-
slov: Reges Ungariae Christiani (od Gejze 989. g. do Ladis-
lava Napuljskog 14)15. g. i Sigismunda 1437. g.). Fol. 2: Co-
mites Breberienses de genere Svbich (od Stephanus Subich
de Lika do Mladinus odnosno Georgius 1340. g.). Dopune ovoj
genealogiji dao je Lučić u tiskanim primjercima vlastitom
rukom i to u vlastitom primjerku (Biblioteka samostana sv.
Frane u Šibeniku), primjerku Jeronima Paštrića (Biblioteka
Splitskog kaptola), u primjerku Biblioteke Casamatense u Ri-
mu i u primjerku Vatikanske biblioteke. — Na istom foliju
nalazi se genealoška tabla pod naslovom Comites Tininii (od
Isanus do loannes Comes Cetine, Clissi et Ramae 1410. g,).
Fol, 2 verso: Comites Corbaviae de genere Gussich (od Curi-
acius Comes Corbaviae do Thomas 1387. g.); Reges Bosnae
(od Stephanus Batnus Boenae 1310. g. do Stephanus Thomas
Spurius 1465. g.).
Izdanja De Regno (1666, 1667, 1668) ne razlikuju se u pogledu
osnovnog teksta (str. 1—286, 287—474) već samo u pogledu
naslovne stranice, posvete J. Blaeua Lučiću, i u pogledu pri-
loga.
Izdanje iz 1668. g. je najpotpunije. Ono uz Index rerum nota-
bilium i Errata sic corrigenda sadržava sve geografsko-his-
torijske karte, genealoške table, korigiranu naslovnu stranicu
(bez Dalmatini), izmjenu u tekstu posvete (Indagationes tuas
Dalmaticas i dr.), naslovnu stranicu za Rerum Dalmaticarum
scriptores (post pag. 286) te posvetu banu Petru Zrinskom na
karti Ittyricum hodiernum. Lučić je smatrao da je to izda-
nje onakvo kakvo je on želio da bude,
434
Ađdenđa vel corrigenda in opere Đe Regno Dalmatiae et
Croatiae
Pod gornjim naslovom izdao je Lučić unutar svog djela Ins-
criptiones Dalmaticae, Venecija 1673, (1674), str. 58—72, do-
datike i ispravke djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae. Lu-
čićev vlastiti primjerak ovog djela čuva se u Naučnoj biblio-
teci u Zadrtu (signatura Ms. 767). U ovom tiskanom primjer-
ku nalaze se daljnje korekture i dopune ispisane Lučićevom
rukom. Kao addenda djelu De Regno mogu se smatrati i dva
teksta Lučićeva pod naslovom loannes Lucius Lectori na str.
73—74, 77—81 u Inscriptiones Dalmaticae. Ovdje donosi Lu-
čić podatke o rukopisima Tome Arhiđakona i ostalih pisaca
kao i o rukopisu Ugarske kronike, koje je pohranio u Vati-
kanskoj biblioteci.
Lučićev vlastiti primjerak djela De Regno Dalmatiae et Cro-
atiae (izdanje Amsterdam 1666) sadržava također njegove
naknadne dopune i ispravke. Osim ispravaka Lučićevom ru-
kom, u štampanom tekstu ovdje se nalaze umetnuti čitavi
listovi ili ceduljice s dodacima. Dio toga objavio je Lučić u
Addenda vel corigenda... ali ima i takvih koje je kasnije,
tj. poslije 1673. g., uvrstio. Ovaj primjerak čuva se u Biblio-
teci samostana sv. Frane u Šibeniku (signatura Z—X—8). O-
pisao ga je P. Kaeir, Aggiunte e comezioni autografe di Gio-
vanni Lučio al »De Regno Dalmatiae et Croatiae«, »Rivista
Dalmatioa·«, Nuova Serie, Anno V, fasc, 2, Zadar 1910—1911,
str. 213—253. (Poseban otisak: Zadar 19110, str. 1—41, s Errata
— corrige na omotu.) Kaer nije uočio sve Lučićeve ispravke,
Pogrešno je protumačio rukopisne dodatke na kanti Illyricum
hodiernum, misleći da posveta banu Petru Zrinskom nikada
nije bila štampana.
Kasnija izdanja:
1. Joannis Lucii, De Regno Illyrici liber, (Lugduni Batavo-
runi, 1725).
Objavljeno u zbirci »Thesaurus antiquitatum et histori-
arurn Siciliae«, vol. XIII, ed. J. Graevius et P. Burmannus,
Lugduni Batavorum 1725. Pod gore navedenim naslovom
objavljena su I—IV poglavlje prve knjige Lučićeva De Regno
i to zajedno s djelom Palladii Fusci Patavini, De situ orae
Illyrici, libri duo, Notis Joannis Lucii, Dalmatini, illustrati, s
napomenom Editio Novissima, auctior et correctior, Lugduni
Batavorum, sumptis Petri Vauder, Bibliopolae civitatis atque
Academiae Typographi. Uz to su objavljene prva, druga i tre-
ća geografsko-historijska karta iz Lučićeva De Regno, te In-
dex nominum et rerum notabilium. Tisak na folio-formatu u
dvije kolone sa zasebnom paginacijom za djela Palladija
Fusca i J. Lučića. Djelo Lučića na str. 11—54.
2. loannis Lucii, Dalmatae Traguriensis, De Regno Dalmatiae
et Croatiae libri sex, recogniti et emendati a loanne Geor-
gio Schwandtnero, Austriaco Stadelkirchensi.
Objavljeno u zbirci J. G. Schwandtner, »Scriptores rerum
Hungaricarum ...«, Tomius terMus: Scriptores rerum Hungari-
435
carum, Dalmaticarum, Croaticarum, ei Sclavonicarum veteres
ac genuini, partim primum partim antehac quidem edlti,
nunc «ero ex rarissimis et optimis eđitionibits aliorumque
auctorum commentariis ab innumeris mendis vindicati, ac
passim necessariis obseruationibus illustrati. Proeterea ađcura-
tissmis mappis geographicis exornati, et cum amplissima
praefatione Matthiae Belii, nec non instructissimo rerum
verborumque inđice, in nitiđissimam hane formam redacti,
Tomus tertitts cura et studio loannis Georgii Schwandtneri
Austriaci Stadelkirćhensis. Impensis loannis Pauli Kraus,
Bibliopolae Vindobonensis, MDCCXLVIII (LipsSae, IStteris
Eisfeldianis), str. l—78|1. (dn Mio).
N e p o m e n a : Izdanje čitava djela De Regno priredili su
prema izdanju iz 1ββ6. g. Matija Bel i J. G. Schwanditner.
Kod toga nisu uzeta u otozir Lučićeva Addenda vel corrigenda
in De Regno Dalmatiae et Croatiae objavljena 1673. g. Unije-
te su međutim mnoge izmjene, ispravci i dopune, ne uvijek
uspješne i bez upozorenja na prvotni Lučićev tekst. Posveta
J. Blaeua Lučiću uzeta je iz izdanja 1668. g., a na šestoj geo-
graf sko-historijskoj karti lllyricum hodiernum nema posvete
banu Petru Zrinskom.. M. Bell autor je predgovora (str. I—
—XLII) s opširnim osvrtom na Lučićev život i djelo i poseb-
nog sastavka u kojem objašnjava potrebu uvrštenih dodataka
Lučićevu djelu (»Consultatio litteraria epistolica quemadmo-
duni partim novis accessionibus locupletari, partim, ubi, aut
brevior, aut obsaurior est, illustrari possit lohannds Lutii
Dalmatia, Ciroatda, et rerum Dalmaticarom scriptores reliqui:
ad illustrissknum,, reverendissimuin Dominum lohannem An-
toniuin de Benzony, episcopum Segnienseni et Corbaviensem
seu Modruschiensem fautoreni venerandum suspiciendum«)
str. 790i—793. Sama additamenta objavljena su na str. 466—473,
781—79».
3. loannis Luču, De Regno Dalmatiae et Croatiae, libri sex,
Editio nova atque emendata, MDCCLVIII, Vindobonae,
Typis loannis Thomae Trattner, Sac. Caes. Reg. Maiestatis
Aulae Typogr. et Bibliop. Neki primjerci nose naslov:
loannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae historiarum li-
bri sex, — quos Mariae Theresiae augustae honoribus humi-
lime consecravit Franciscus Stephanus L. B. Patachich de
Zaiezđa, AA.L.L. et philosophiae Magister, nec non absolu-
tum pandectarum aoditor academicus, dium idem sub augus-
tissimis auspiciis, in Ducali Sabaudica nobiliuni Academia,
disputationem publdcam ex Jure civili universo subiret. Anno
reparatae salutis MDCCLVIII, mense Octobri. — Vindobonae,
Typis loannis Thomae Trattner, Sac. Caes, Reg. Maiestatis
Aulae Typogr. et Bibliop.
N a p o m e n a : Ovo izdanje nema zbirke Rerum Dalmatica-
rum Scriptores ni geografsko-historijskih karata. Posjeduje
međutim genealoške table na 2 folija, U primjercima s pos-
vetom carici Mariji Tereziji na početku se nalazi tekst Fra-
nje Patačića ad Zajezde upućen. Mariji Tereziji, I ovo izdanje
nije vodilo računa o Lučićevitn Addenda vel corrigenda iz
436
1673, a ima inače -dosta pogrešaka. Tekst Lučićeva De Regno
nalazi se na str. 1—276. Iza toga slijedi Argumenta rerum,
quae hoc Opere continentur s impriniaturom S. Gradića.
Prijevodi:
1. G. Lučio, Dalmazia e Croazia: Doimati e Croati. »II Nazio-
nale«, God, V, Zadar 1866, nr. 25, str. 98^99.
N a p o m e n a : Talijanski prijevod odlomaka iz De Reg-
no objavljen bez imena prevodioca.
2. Giovanni Lučio, Del Regno di Dalmazia e di Croazia, libri
sei. Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia di Giovan-
ni Lučio Traguriense, libri sei. Prima versione ttaliana
(dal latino) cominciata da Monsignor Paolo Clemente Mi-
ossich Vescovo delle Diocesi di Spalato e di Macarsca,
morto nel 1837, continuata, compiuta e pubblicata da Lu-
igi Cesare Cav. Dottor đe Pavissich protonotario aposto-
lico — prelato dom. di Sua Santita — canonico di Macar-
ca etc., Trieste, Štab. Art. — Tipogr. e Cromo Litografico
E. Sambo et Co., 1896.
2a. Reprint izdanje, Trieste 1983, Edizioni Lint.
Tekst Lučićeva De Regno na str. l—678. Slijede genealoš-
ke table: I.I Conti Brebiriensi, str. 679, ILI Conti Tininii, III.
I Conti di Corbavia, sitr. 680; IV I Re di Bosnia, str. 681; V.
I Re d'Ungheiria, str. 682; Nakon toga slijedi raspored geo-
grafsko-historijsikih karata: Disposizione delle sei tavole geo-
grafiche, čemprese nell'edizione di Amsterdam del 1668., str.
683—688; i saune karte I—VI (nenumerirane sitrane). Na kraju
se nalazi Inđice alfiabetico «legli autori e documenti citati dal
Lučio nella sua Storia, str. 689—696. — Caitalogo degli asso-
ciati, str. 697—703.
N a p o m e n a : Prijevod L. C. Pavissicha — P. C. Miossicha
često je pogrešan i nepotpun. Izdanje vrvi tiskarskim greška-
ma, Karta VI Illyricum hodiernum nema posvete banu Petru
Zrinskom. Portret koji je donesen na početku djela ne pred-
stavlja I. Lučića, kako se navodi, već je to portret Koriolana
Cippica. Izostavljeni su Rerum Dalmaticarum scriptores.
Ovaj prijevod pobudio je zbog nekritičnosti i tendencioznog
uvodnog članka L. C. Pavissicha veliku polemiku u kojoj je
uz ostale najviše sudjelovao B. Poparić.
Reprint izdanje ima kao uvod (Saggio introđuttivo) studiju
Vitaliana Brunellija: Giovanni Lučio, preuzetu iz »Rivista
Dalmatioa«, Anno I, Zadar 1809. Objavljena su poglavlja I—
—V, a izostavljena poglavlja VI—VIII, izašla u Anno II, 1900.
g. Ponovljena je iz prvog izdanja pogrešna slika, tj. portret
Koriolana Cippica pod imenom »Giovanni Lučio — Nato a
Trau nel MDCIV, Morto a Roma nel MDCLXXIX«.
3. Ivan Lučić, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske.
Prijevod Vedran Gligo. Ulomci objavljeni u antologiji
»Hrvatski latinisti — Croatici auctores qui Latine scripse-
runt«, vol. II, Zagreb 1970, str. 50—65. (»Pet stoljeća hrvat-
ske književnosti·«, kolo VII)
437
Naslovi prevedenih ulomaka: I O Jadranskoj prefekturi i Du-
katu Dalmacije; II O običajima Hrvata; III O pustošenju
Zadra; IV O kneževini Hum i omiškom gusarenju; V O bri-
birskim knezovima i obnovi omiskqg gusarenja; VI O novi-
jim običajima Hrvata.
N a p o m e n a : Uvod uz ovaj prijevod napisao Veljko Ocr-
tan.
Rukopisi:
a) Autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae« pohra-
nio je I. Lučić u Vatikanskoj biblioteci. Nalazi se u Biblioteca
Apostolica Vaticana u tri u pergamenu uvezana kodeksa pod
signaturom Vat. Lat. 69(58, 6959, 6960.
Kodeksi Vat. Lat. 6959 i 6960 sadržavaju tekst djela De Regno
pod naslovom: IOANNIS LVCI1, DE REGNIS (!) DALMA-
TIAE ET CROATIAE INDAGATIONUM LIBRI SEX.
U kodeksu Vat. Lat. 69Θ9 iza naslovne stranice sli jadi tekst
impriniatura pisan rukom Stjepana Gradića, Na fol. 2—3 na-
lazi se tekst Dispositio Tabularum Geographicarum. Na fol.
4—8 nalaze se ikarte (I—IV) nacrtane i opisane Lučićevom ru-
kom. Karte V. i VI. nedostaju. Slijede genealoške table na
fol. 9—11 Reges Vngariae, Comites Breberienses đe genere
Subich, Comites Tininii, Comites Corbaviae i Reges Bosnae.
Na fol. 12. nalazi se Index Capitum Libri Primi, a na fol. 12
verso započinje tekst De Regno. Liber I. (fol. 12 verso — Ii21),
Liber Secundus (fol. 122—202), Liber Tertius (fol. 203—286).
U kodeksu Vat. Lat. 6960 nalazi se na prvih šest nenumeri-
ranih stranica sadržaj četvrte, pete i šeste knjige De Regno.
Zatim slijedi tekst: Liber quartus (fol. l—111), Liber Quin-
tus (fol. 112—156), Liber sextus (fol. 1Θ7—181 verso).
U kodeksu Vat. Lat. 6958. nalazi se tekst Rerum Dalmatica-
rum scriptores nondum impressi. Na fol. l navedeni naslov i
popis izvora koji slijede. Na fol. l verso predgovor pod na^-
slovom Joannes Lucius Lectori (u De Regno odštampan na
fol. post. pag. 28l6). Na fol. 2—254 nalaze se tekstovi izvora s
Lučićevini kritičkim bilješkama Notama. Redoslijed nije isti
kao u štampanom izdanju, do čega je došlo vjerojatno prili-
kom uveza rukopisa.
Pobliže o ovim kodeksima i njihovu sadržaju, koji se inače
u osnovi podudara s onim u štampanom izdanju, a pisani su
rukom Ivana Lučića ili njegovih kopista, ali uvijek pod nje-
govim nadzorom (o čemu svjedoče Lučićevi interventi i mar-
ginalne bilješke), vidi: Miroslav Kurelac, Lučićev autograf
djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae-χ u Vatikanskoj bib-
lioteci i drugi novootkriveni Lučićevi rukopisi, »Zbornik His-
torijskog instituta JAZU u Zagrebu«, vol. 6, Zagreb 1969, str.
155—158.
b) Rukopisna građa I. Lučića za De Regno (i ostala Lučićeva
djela) čuva se u 14 svezaka u Arhivu Splitskog kaptola u
Splitu, pod signaturom: No. 528, 529, 531—542, Scr. B. (for-
mat 223—170 mm) Dio građe nalazi se u Arhivu Hrvatske
(biv. Arhivama skupina Garagnin Fanfogna); Arhivu JAZU,
438
Sign. I c 5(6; Naučnoj biblioteci u Zadru; Vatikanskoj biblio-
teci Vat. Lat. 7019, 6961, 6970—6971; i u Biblioteca Nazionale
Marciana, (Addenda vel corrigenda in De Regno Dalmatiae et
Croatiae, Sign. Ms. Cl. X. Cod. CCXLI /Ms. 336/) u Veneciji.
0 ovim i drugim rukopisima I. Lufiića v. M. Kurelac, Luči.
ćev autograf djela De Regno..., »Zbornik Historijskog in-
stituta JAZU«, vol. 6, str. 135^-158.
III MEMORIE ISTORICHE Dl TRAGVRIO ORA DETTO
TBAV.
Di Giovanni Lučio. Dedicate AH'Eminentissimo, e Reueren-
dissimo Signor Pietro Basadonna Cardinale đela S.R.C.
In Venetia, Presso Stefano Curti, MDCLXXIII, (1673), 544 str.
Izdanje iz 1674. g. identično je s gornjim osim što ima druga-
čiju naslovnu stranicu:
HISTORIA Dl DALMATIA Et In particolare đelle Citta đi
TRAV, SPALATRO, E SEBENICO; Nella quale si oontengono
le Guerre seiguite per Ja causa del detto Regno, e delle dette
Citta, et insieme la discendanza de'Re d'Vngaria, et altri
Prencipi, che vi hanno dominato. Descritta da Giovanni
LVCIO. — Dedicata ali' Eminentiss. mo e Reuer. mo Signor
Pietro Basadonna Cardinale S.R.C, In Venetia, Presso Stefano
Curti. MDCLXXIV (1674), 544 str.
S a d r ž a j : Na prvoj nenumeriranoj stranici nalazi se pos-
veta štampara Stefana Curtija Pietru Basadonni. (Venecija,
20. juna 16713). Nakon toga slijedi popis trogirskih biskupa,
kneževa, potestata, vikara i kapetana, kronološkim redom
svrstanih sinkrono u tri kolone (8 str.).
Zatim se nalazi imprimatur za Lučićevo djelo Memorie di
Tragurio hora detto Trau i dozvola štamparu S. Curtiju da
može djelo objaviti. (Data 9. Decembre 167:2. — Angelo Correr
K. Proc. Reform. — Pietro Basadonna K. Proc. Refor. — An-
gelo Nicolosi segretario). Iza toga slijedi sadržaj djela pod
naslovom Indice de capi. Naikon toga dolazi predgovor Ivana
Lučića pod naslovom Prefatione. Iza predgovora na str. l za-
počinje tekst djela pod naslovom Delle Memorie di Tragurio
hora detto Trau. Libro primo.
1 ovo djelo zasnovao je Lučić u šest knjiga. Raspored je slije-
deći: Libro primo, str. il—18; Libro secondo·, str. 19—64; Lib-
ro terzo, str. 65—171; Libro quarto, str. 172.—244; Libro
quinto, str. 245—3)24; Libro šesto, str. 325—536. Indice, str.
537—544.
Djelo Memorie ... ima u prilogu tri geografsko-historijske
karte: — Teritorij Trogira i Splita — Teritorij Dalmacije od
Zadra do Stobreča, prema Peutingerovoj karti, — Tlocrt gra-
da Trogira sa vedutom Trogira na donjem dijelu ikarte. Osim
toga priložena je i genealoška tabla Reges Vngariae, od Gejze
976. do Maksimilijana 1577 g.
439
Kasnija izdanja:
1. Odlomci iz Memorie istoriche di Tragurio: a) Come e stato
scoperto nel 1650 in Trau il frammento della cena di Trimal-
chione di Tito Petronio Arbitra. »Archivio Storico per la Dal-
mazia«, Anno I, str. 21—24, 41—44. b) Lingua latina e lingua
volgare italiana e slava in Dalmazia, »Archivio storico per la
Dalmazia·«, Anno I. Roma 1925, str. &—12, 29—32, 33—36.
2. Repirint izdanje pod naslovom: Giovanni Lvcio, Historia
di Dalmatia, Ristampa delTedizione di Venezia 1674, Bolog-
na, Arnaldo Forni editore, 1977. Objavljeno unutar serije:
»Historiae urbium et regionum Italiae rariores«, CXXVII,
Nuova serie XLIV.
Pretisak s naslovnom stranicom Historia di Dalmatia et in
particolare delte Citta di Trau, Spalatro e Sebenico...
Pri j e vod:
1. Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, I—II, Split,
Čakavski sabor, 1979. Preveo Jakov Sitipišić, suradnik Miros-
lav Kurelac. (Objavljeno u seriji »Splitski književni krug«;
Pisci XVII i XVIII stoljeća, iknjiga 2, sv. 1,2.)
Svezak I Povijesnih svjedočanstava o Trogiru sadržava: Ja-
kov Stipišić, Uvodna riječ prevodioca, str. 7—12; Miroslav
Kurelac, Ivan Lučić — povjesničar; Život i djelo, str. 13—42,
Bibliografija o Ivanu Lučiću i njegovu djelu, str. 42—61.
Prijevod Lučićeva teksta s kritičkim aparatom, str. 63—707.
Knjige I—V. Prilog: Genealoška tabla Reges Vngariae, por-
tret I. Lučića, geografsko-historijske karte: — Karta sred-
nje Dalmacije, — Karta trogirske komune i Splita, — Tlocrt
i panorama grada Trogira. Svezalk II sadržava: knjigu VI, str.
733—ilil29; kronološki pregled trogirskih biskupa, kneževa, po-
testata, vikara i kapetana, str. 1131—114)2; Indeks (izradila
Mirjana Matijević), Indeks osobnih imena str. 1143—1199;
Indeks geografskih pojmova, str. 1199—12120. Prilog: fotogra-
fije: — Portal palače Lučić s obiteljskim grbom, — Naslov-
na stranica izdanja Povijesnih svjedočanstava o Trogiru iz
1673, — Naslovna stranica Lučićeva djela Insciiptđones Dal-
maiticae s prilozima, Venecija 197,3>, — Naslovna stranica iz-
danja Povijesnih svjedočanstava o Trogiru iz 1974.
Građa:
Rukopisna građa za $jelo Memorie istoriche di Tragurio ču-
va se u Arhivu Splitsikog kaptola unutar gore kod De Regno
spomenute cjelokupne građe I. Lučića.
IV INSCRIPTIONES DALMATICAE — NOTAE AD ME-
MORIALE PATILI DE PAULO — NOTAE AD PALLADI-
UM FUSCUM — ADDENDA VEL CORRIGENDA IN
', OPERE DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE —
VARIAE LECTIONES CHRONICI VNGARICI MANUS-
CRIPTI CUM EDITIS.
Venettis, MDCLXXILI (167S), Typis Stephani Cutftid. (»l
str.)
440
S a d r ž a j : Djelo je izašlo napose, ali se često nalazi uveza-
no zajedno sa Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau
Venecija 1673. i 1674. Unutarnji raspored je slijedeći: Ins-
criptiones Dalmaticae s Lučićevim predgovorom, str. 3—36;
loaimis Lucii Notae ad Memoriale Pauli de Paulo, str. 37—52;
loannis Lucii, Notae ad Palladium Fuscum De satu orae II-
lyrici, str. 53—57; Addenda vel corrigenda in opere De Reg.
Dal. et Croait., str. 5®—72; loannes Lucius Lectori (o rukopisu
Tome Arciđakona, Mihe Mađijeva, Tabulae a Cutheis, Memo-
ria Archiep. Salonitanae Eoclesiae, o rukopisima hrvatske
redalkcije »Ljetopisa Popa Dukljanina« — latinski prijevod
M. Marulića i hrvatski tekst, te na kraju prijepis salonitari-
skih inskripcija) str. 73—74; loannes Lucius, Lectori (Variae
lectiones codicis manuscripti Chronicae Vngaricae) str. 77—
—9Ί.
K a s n i j a izdanja:
1. Reusch, E., u djelu Alter und neuer Staat des Konigreich
Dalmatiens, Nurnbeng 1718, str. 496—562.
2. Graevius, J. et Burmannus, P., Thesaurus antiquitatum
et historiarum Siciliae, vol. XIV, Lugduni Batavorum 1725.
Pod naslovom Joannis Lucii Dalmatini, Inscriptiones Dal-
maticae, odštampano je ovo Lučićevo djelo. Nisu isprav-
ljene tiskarske greške.
3. Reprint izdanje. Objavljeno zajedno sa reprint izdanjem
djela G. Lvcio, Historia di Dalmatia, Bologna, Arnaldo
Fomi editore, 1977.
Rukopis:
Lučićev autograf: Biblioteca Nazionale Marciana, Venecija,
signatura Ms. Lat. Cl. X. Cođ. CCXLI (Morelli No. 336), Col-
locazione: 3540. (S uputama štamparu I. Lučića na fol. 3^—4
verso.)
U Naučnoj biblioteci u Zadru čuva se pod signaturom Ms.
767, Lučićev vlastiti primjerak Inscriptiones Dalmaticae s
njegovim naknadnim dopunama, iapravcima i bilješkama na
marginama ili umetnutim listićima.
V STATVTA ET REFORMATIONES CI V: TRAG VRH
Dicata Illustriss. et Execellentiss. D.D. Aloysio Pisani, Equiti,
ac Senatori Praestantissimo, Olim apud Christianissimum
Galliarum Regem Ludovicum XIV, Ordinario, Nuper ad Mag-
nae Britaniae Reginam Serenissimae Reipublicae Venete ex-
traordinem Legato.
Venetiis, MDCCVIII (1708), Apud Hieronymurn Albriccium.
N a p o m e n a : Djelo je posthurnino objavio Jerolim Cippico
na temelju Lučićeva autografa. O radu I. Lučića na Statutu
grada Trogira i njegovu pripremanju za tisak v. I. Strohal,
Statut i reformacije grada Trogira, »Monumenta historico-
-iuridica Slavoruni Meridionalinrn«, vol. 10, Zagreb 1915 str
XXIV—XXIX.
441
Rukopis:
Lučićev rukopis Statuta grada Trogira (iz ostavštine obitelji
Vrančić) čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Za-
grebu, sign. R 5724.
VI OSTALA DJELA:
Lučić je sudjelovao kod priređivanja izdanja trogirsfeog od-
lomka djela Petronija Arbitra koje je priredio u suradnji sa
Stjepanom Gradićem i osigurao objavljivanje kod J. Blaeua
u Amsterdamu, te napisao predgovor ovom izdanju. Usp. Titi
Petronil Arbitri Equitis Romani, Satyricon, cum fragmenta
nuper Tragurii reperto, Amstelođami 1669, 1670.
0 tome je pisao članke u časopisu »Giomale de'Letterati«,
vol. 8, Romae 1668.
Lučić je izradio kartu Illyricum hodiernum ne samo za djelo
De Regno Dalmatiae et Croatiae, već i za Atlas Maior sive
Geographia Blaeviana. Ova karta je u Atlasu kolorirana. Lu-
čić je napisao komentar karti pod naslovom IN TABULAM
ILLYRICI HODIERNI — ILLYRICUM SIVE SCLAVONIA.
Sačuvano je više rukopisa ovog teksta. Prema rukopisu iz os-
tavštine Luči deve u Arhivu Splitskog kaptola, sign. 52S, Scr.
B, foL 91—>94, objavljen je ovaj tekst kao prilog II radnje M.
Kurelac, Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Cro-
atiae« ..., »Zbornik Historijskog instituta JAZU u Zagrebu«,
vol. 6, Zagreb 1969, str. 16—468.
Prilozi I. Lučića izašli su također u okviru većih edicija uz
sudjelovanje više autora. Tako je za izdanje A. Bauđranđa
priredio Notae ad Thesaurum Geographicum Abrahami Or-
telii i priloge za Lexicon M. A. Bauđranda izašao u Parizu.
Lučić je izradio, ali nije objavio, predgovor i uvod u De
Regno Dalmatiae et Croatiae. Taj značajan tekst nosi naslov:
Lectori Dalmatae veritatem amanti — Operis introductio.
Prema rukopisu iz ostavštine Lučića u Arhivu Splitskog kap-
tola tekst je objavljen kod M. Kurelac, Lučićev autograf...,
»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Zagreb, 1969,
str. 161—163.
Za tisak je priredio Lučić djelo Pranje Divnića Historia della
guerra di Dalmazia tra Venetiani e Turchi, del dottor Fran-
cesco Difnico dal'anno 1645 šino alla pače e separatione de
confini. Rukopis tog djela čuva se u Naučnoj biblioteci u
Zadru (sign. Mss. 837), a sadržava brojne Lučićeve ispravke
1 dodatke ikao i redakcijske initervente. Čistopis tog djela pri-
premljen za tisak nalazi se u Muzeju grada Splita, također
s Lučićevitn autografskim napomenama. Djelo je objavljeno
(u nastavcima bez kritičkog aparata) u »La Domenica«, Za-
dar 1880, Anno II, no. 5—33 (Libro I) Anno II (1889), No.
34^51, Anno III (1890), No, l—fi» (Libro II); Anno III (1890)
No. ai—51, Anno IV (1891) No. 7-^40 (Libro III); Anno IV
(1891) No. 41—45. »La Domenica Zaratina«, Zadar 1891, br.
l, 2 189S, br. 4—7 (Libro IV).
442
2. LITERATURA O IVANU LUClCU I NJEGOVU DJELU
1. SPON, Jacob — WHELER, Georg, Voyage d'ltalie, de
Dalmatie, de Grece et du Levant, Fait aux annees 1675
et 1676. Par Jacob Spon Docteur Medicin Aggregš a Lyon,
et George Wheler Gentilhomme Anglois. —
Tome I, A Lyon, Chez Antoine Cellier le fils nie Mer-
ciere a la Constance, MDCLXXVIII, Avec Privilege du
Roy. str. 44, 91—95. —
A Amsterdam, Chez Henry et Theodore Boom,
MDCLXXIX, str. 34, 7,1^72 —
Haag, 1680, 1724, 1789.
talijanski prijevod:
Viaggi di Mons. Spon per la Dalmazia, Greda e Levante.
Portati dal Francese da D. Casimiro Freschot Casinense
dedicati all'Illustrissimo Signore Lodovico Boccaferri.
In Bologna, per Giacomo Monti, 1688. str. 12, 13.
njemački prijevod:
Italianische, Dalmatische, Griechische und Orientalische
Reise-Beschreibung. Worinn Allerhand merkwurdige vor-
mals in Europa unbekannte Antiquitaten enthalten —
welche Jacob Spon Med. doctor und Georgius Wheler
Englicher von Adel — Als sie obbennannte Lande im
Jahr 1675. und 1676, durchreiset fleissig zusammen getra-
gen und der Welt zu nutzlicher Nachricht vn tden Druck
befordet. — Erster Theil. — Anjetzo a'ber aus Franzosi-
schen ins Teutsche ubersetzt durch J. Jenudrier, des
Hochfiirstl. Bayreuth. — Collegii Christian-Ernestini
Ρτοί Publ. Numberg, In Verlegung Johann Ho&nanns
Buch und Kunsthandlers Daselbst gedruckt bey Andreas
Knortzen seel. Mittib. Im Jahr Christi MDCXC.
str. 10, lilO, 1,10 c.
2. WHELER, George, A Journey into Grece by George
Wheler Esq. In Company of dr Spon of Lyon. London
MDCLXXXII.
francuski prijevod:
Voyage de Dalmatie de Grece et du Levant par Mr.
George Wheler enrichi de Medaille, et de Figures des
principales Antiquitez qui se trouvent dans ces lieux,
avec Description des Coutumes, des Villes, Rivieres,
Ports de Mer et de će qui s'y trouve de plus remarqu-
able. — Traduit de l'Anglais. —
Tome premier. A Anvers, Chez la Veue de Henrv Dune-
wald, MDCLXXXIX, str. 33, 34. —
Aia (Haag), 1723, str. 38—39.
3. RITTER, Paulus [VITEZOVlC, Pavao], Apographum ex
Joanne Lučio aliisque nonnulis approbatis historicis, De
comitibus Corbaviae, qui fuerunt ex genere Gussich,
443
 Collectum opera generosi Pauli Ritter de Segna Nobilis
Croatae. Labaci, Typis Joannis Baptistae Mayr, Incly-
toruin Statuum Cannioliae Typographi. Anno 1681.
4. FRESCOT, Casimiro, Memorie historiche e geografiche
della Dalmazia. Raccolte da D. Casimiro Frescot Bene-
dittino, Bologna, 1687. —
Geinova, 1688.
5. RITTER, Pauius [VITEZOVIĆ, Pavao], Offudae Joannis
Ludi, de regno Dalmatiae et Croatiae, Reiutatae ab Equi-
te Paulo Ritter, S. C. R. Majest. Consiliario. — Rukopis.
Djelo nastalo oko 1706. g.
»Original: Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagre-
bu, Sign. R-3483.
6. RESTI, Junije, Chronica Ragusina. »Monumenta spec-
tantia historiani Slavorum Meridionalium«, vol. 25
(soriptores vol. 2), Zagreb, 1893, str. Θ—{13.
*Uvod o I. Lučiću i njegovu djelu De Regno Dalmatiae.
Tekst se pripisuje Vialdislavu Gučetiou (Gozze) napisan
oko ,1730^-1740. g.
T. DU FRESNE «tanini DU CANGE, Carolus, Illyricum ve-
tus et novum sive Historia Regnorum Dalmatiae, Croa-
tiae, Slavoniae, Bosnlae, Seroiae atque Bulgariae, loču-
pletissimis accessionibus aucta, atque ad nostram continu-
ata aetatem. Posonii, Tyipis Haeređum Royerianorum,
Anno MDCCXLVI. str. VIII.
8. BEL, Mathias [BELIUS, Mathias], Predgovor — (Prae-
fatio) u zbirci: I. G. Schwandtner: Scriptores rerum
Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavoni-
carum veteres ac genuini... cum amplissima praefatio-
ne Matthiae Belii... Tomius III. Cura et studio loannis
Georgii Schwandtneri... Impensis loannis Pauli Kraius,
Bubllopolae Vindofoonensds, MDCCXLVIII (Lipsiae, lit-
teris Eisfeldianis) str. I—XLII.
9. FARLATI, Daniele, Illyricum sacrum, Tomus III. Vene-
tiis, 1765, str. 282 i dalje.
10. ENGEL, Johan Christian, Staatskunde und Geschichte
von Dalmatien, Croatien und Slavonien nebst einigen
ungedrukten Denkmalern ungarischer Geschichte. Halle,
1798. (Sv. 2 djela: Geschichte des ungarischen Reichs und
seiner Nebenlander.)
1Ί. KREGLIANOVICH-ALBINONI, Giovanni, Memorie per
la storia della Dalmazia, Zadar, 180B, vol. II, str. 233.
12. CATTALINICH, Giovanni, Storia della Dalmazia, Zadar,
1834—4835.
13. CASOTTI, Marco, Giovanni Lučio. »Gazzetta di Žara·«,
Zadar, 1835, Nr. 77—78, str. 305—310.
14. CAPOR, Maitrteo, Giovanni Lučio — Biografia d'illustri
Dalmati. »Gazzetta di Žara«, Zadar, 1837, Nr. 15, str. 49.
15. VALENTINELLI, Giuseppe, Specimen bibliographicum
de Dalmatia et agro Labetium. Zagreb, 1842.
444
16. VALENTINELLI, Giuseppe, Bibliographia Dalmata tratta
da'codici della Marciana di Venezia. Venezia 1845, Za-
greb, 1846—1848, 1855, (Erganzungen zu den Werke »Bi-
bliographia Daknata, tratta da codici della Marciana di
Venezia. Notizenblatt: Beilage zum Archiv fur Kunde
osterreichischer Geschichtsquellen di Vienna, c. III, 1853,
nn. l e 2, jpp. l—6, 23—26.)
17. FABIANICH, Donato, Patrioti illustri — Giovanni Lučio.
Venezia, (1846, str. 33.
18. KUZMANICH, Antun, Xivotopis slavnih Dalmatinah —
Ivan Lučio. «-Zora Dalmatinska«, Zadar, 1847, Nr. 4 (IV
god.) 26. I. 1847, str. 30—32.
19. VALENTINELLI, Giuseppe, Bibliografia della Dalmazia
e del Montenegro. Supplemento I. Zagreb, 1855, str. 266—
—3012. (Supplemeiiiti al Saggio bibliografico della Dal-
mazia e dell Monteinegro. Suipplemenito II + Supplemento
III, Zagreb, 1863, str. 1—80, 81—106.)
20. GLIUBICH, Simeone, Lučio Giovanni, Dizionario bio-
grafico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna —
Žara, 18156, str. 187—190.
21. KUKULJEVIĆ, Ivan, Izvorna pisma Ivana Lucija. »Ar-
kiv za povjestnicu jugoslavensku«, knj. IV, Zagreb, 1857,
str. 126-^135.
(22. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Laurea di Giovanni Lu-
čio. »Rivista Dalmata«, Anno I, no 5 (14. V. 185Θ.), Za-
dar, 1859, str. 49—50.
23. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Giovanni Lučio e U go-
verno veneto. Al chiarissinio signor abfoate Dr. Antonio
Lubin professore nell'Universita di Graz. »La voće Dal-
niatioa«, Zadar, 1862, Anno III, nr. 55 (22. XI. 1862) i
96 (26. XI. 1862).
24. VALENTINELLI, Giuseppe, Supplementi al Saggio bib-
liografico della Dalmazia e del Montenegro. Zagreb, 1862.
25. LUBIN, Antonio, Gio. Lwcio e U governo Veneto — Gii
Schiavoni di Plutarco dell'Adriani — La liturgia slava
secondo Kreglianovich (Risposta al chiarissimo signore
G. Ferrari-Cupilli in Žara). »La voće Dalmatica«, Zadar,
1863, Anno IV, Nr. 9 (31. I. 1863) str. 2^-3, Nr. 10 (4. II.
1863) str. 1—2.
26. RICEPUTI, Filippo, Memorie di cose Dalmatiche nella
storia della vita di San Giovanni Orsini vescovo di Trau
publicata da Stefano Paulouich — Lucich, Zadar, 1864.
127. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Divozione della Citta di
Žara per Giovanni Orsini, con due poesie latine inedite
ad encomio del Santo della citta dl Trau. — Appendice
quauto. U knjizi: F. Riceputi, Memorie di cose Dalmati-
che..., Zadar, 1864, str. 206—2121.
28. ANONIM, I. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae.
«•II Nazionale«, Anno V, Zadar, 1866, Nr. 35, str. 98—99.
Prijevod na talijanski, poglavlja: Dalmazia e Croazia,
Dalmati e Oroati.
*Uz to stoji komentar prevodioca.
449
29. LJUBIO, Šime, Inscriptiones latinac antiquae Salonis re-
pertae a Marco Marulo Spalatensi collectae et illustratae.
»Rad«, knj. 36, Zagreb, 1876, Prilog str. 83—90; »Rad«,
knj. 37, Zagreb, 1876, Prilog str. 91—102.
*U uvodu o Lučićevu djelu Inscriptiones Dalmaticae.
30. TKALČIĆ, Ivan, Izvještaj o arkivarskih istraživanjih u
Dalmaciji. »Rad«, knj. 35, Zaigreb, 1876, str. 168—174
(173—1174).
*Uz ostalo o Lučićevoj rukopisnoj ostavštini u Arhivu
siplitslkog kaptola.
34. RACKI, Franjo, Povijestnik Ivan Lučić Trogiranin.
»Rad«, knj. 4<9, Zagreb, 18179, str. «5—1)02.
32. RAČKI, Franjo, Notae Joannis Lucii. »Starine JAZU«,
knj. 13, Zagreb, 1881, str. 211—268.
33. [ALAČEVIĆ, Franjo], Note cronologiche e documenti
raccolti da Giovanni Lučio Traguriense. »Bulletino di
archeologia e storia dalmata«, Split, Vol. 4 (18»1), fasc.
5, str. 70—711; fasc. 6, str. 86—87; fasc. 7, str. 102—103;
fasc. 8, str. 119—121; fasc. 9, Str. 134—136; fasc. 11, str.
171-^173, — Vol. 5 (1882) fasc. 2, str. 23—24; fasc. 3, str.
38—42; fasc. 4, str. 55—56; fasc. 10, str. 153—,155; fasc. 11,
str. 163—166; — Vol. 6 (1883) fasc. l, str. 7—10; fasc. 2,
str. 25—29; fasc. 3, str. 41—43; fasc. 4, str. 55—88; fasc.
5, str. 77—78.
34. LJUBIC, Sitne, Dva popisa listina glasovitoga manastira
sv. Krševana u Zadru (Compendiiuin scripturarum ar-
chivii S. Chrysogoni de Jadra od I. Lučića). »Starine
JAZU«, knj. 19, Zaigreb, 1887, str. 8,1—171.
35. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Cenni biografici di alcu-
ni uomini illustri della Dalmazia. Zadar, 1887, str. 97.
36. ČBNClĆ, Ivan, Paoporuka Ivana Lučića Trogiranina na-
šega povjestnika od 1679 godine. »Starine JAZU«, knj.
26, Zagreb, 1898, str. 20—26.
37. GLIUBICH, Sitneone, Giovanni Lučio, Galleria dei Dal-
mati illustri. Split, 1896, izd. Martechini. (Sa portretom
I. Lučića).
38. PAVISSICH, Luigi Cesare de, Brevi cenni intorno la vi-
ta, le opere e il valore storico di Giovanni Lučio Tra-
guriense. Come albbia avuto vita questa prima versione
italiana della storia De Regno Dalmatiae et Croatiae di
Giovanni Lučio Traiguriense.
Uvod u izdanje: Luigi Cesare Cav. Dottor de Pavissich,
Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia di Giovanni
Lučio Traguriense, libri sei. — Prima versione italiana
(dal latiino) eominciata da Msgr. Paolo Clemente Mios-
sich, Trieste, 1896, str. VII—XLVII.
Reprint izdanje: Giovanni Lučio, Storia del Regno di
Dalmazia e di Croazia. (Saggio introduttivo dl Vitaliano
Brunelli). Trieste, ed. Lint, 1983. str. VII—XLVII.
39. ANONIM, La istoria del Lučio. »II Dalmata«, Anno
XXXI, Zadar, 2. V. 1896, Nr. 36, str. 2.
*Povodom talijanskog prijevoda C. L. Pavissicha.
446
40. LUBIN, Antonio, La storia del Lučio. »II Dalmata«, Anno
XXXI, Zadar, 1896, 17. VI. Nr. 49.
*Povodom talijanskog prijevoda C. L. Pavissicha.
411. VITEZ, L. C., Lučić Ivan. »Dubrovnik«, g. V, Dubrovnik,
1896, br. 23, str. 2.
*Povodom izdanja — prijevoda C. L. Pavissicha De Reg-
no Dalmatiae et Croatiae.
42. POPABIĆ, Bare, O talijanskom prijevodu Lučićeva De
Regno Dalmatiae et Croatiae, C. L. Pavissicha Trst, 1896,
»Vienac«, g. 28, Zagreb, 1896, br. 36, str. 575—576.
Posebno ladanje: Split, 1896, izd. društva »Bihać«.
43. PAVISSICH, C. L., Epistola al signor Β. Ρ. professore al
ginnasio di Spalato, autore d'un opuscolo slavo sulla pri-
ma versione italiana dell'Opera De Regno Dalmatiae et
Croatiae, di Giovanni Lučio Traguriense. Udine 1896,
24 str.
44. POPARIĆ, Bare, Opet o talijanskom prevodu Lučićeva
djela De Regno Dalmatiae et Croatiae. (Odporuka na
»Epistolu« Mons. Pavissicha). Split, 1896, 32 str.
45. CHIUDINA, Giacoino [ĆUDINA, Jakov], Illustri traurini
— Giownni Lučio. »II Dalmata«, Anno XXXIII, Zadar,
1898, Nr. 103 (28. XII), Nr. 104 (31. XII. 1898).
46. BRUNELLI, Vitaliano, Giovanni Lučio. »Rivista Dalina-
tica«, Anno I vol. I, Zadar 1899, str. 5—24, 119—1139; vol.
II, Zadar 1899, str. 24—51; Anno II, vol. III, Zadar 1900,
str. 30—5,2, 27:1—286; vol. IV, Zadar, 1900—1901, str. 17—
—24.
2. izdanje: Samo poglavlja, I—V izašla u »Rivista Dal-
matica«, Anno I. Zadar, 1889. Izostavljena poglavlja VI—
—VIII, izašla u Anno II, Zadar, 190|0t—1901.
"Objavljeno Ikao uvod u reprint izdanje talijanskog pri-
jevoda Lučićeva De Regno Dalmatiae et Croatiae od C.
L. Pavissicha, Trieste, 1896. Naslov reprint izdanja: Gio-
vanni Lučio, Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia,
Trieste, ed. Lint, 1983, Studija V. Brunelija na str. 1—46.
Kao u izdanju iz 1<896. pod naslovom G. Lučio pogrešno
je donijet portret Koriolana Cippica.
47. KLAIĆ, Vjekoslav, Povijest Hrvata, knjiga I. Zagreb,
1189®, str. 3—6; Zagreb, 19752, str. 19—22.
»Poglavlje: Glavna djela o hrvatskoj povjesnici, Ivan
Lučić. Portret Lučića, str. 5, odnosno prilog I.
48. KAER, Petar, O pravom auktoru »-Vita S. Joannis epis-
copi et patroni civitatis Tragurii versibus latinis cons-
cripia« i o jednomu nepoznatomu rukopisu Ivana Lučića.
»Prosvjeta«, XII, Zagreb, 1904, 15 (1. VIII) str. 474—475;
16 (15. VIII) str. 90(2—503; 19 (1. IX) str. 599—603.
Posebno izdanje: Zaigreb, 1904, Tisak A. Scholza, 22 str.
49. POPARIĆ, Bare, Pisma Ivana Lučića Trogiranina. »Sta-
rine JAZU«, knj. 31, Zagreb, 1905, str. 276—320; knj. 32,
Zagreb, 1907, str. 1—91.
Posebno izdanje: Pisma Ivana Lučića Trogiranina.
Priredio i uvodom popratio Prof. Bare Popario. Zagreb,
447
 1907, 137 str.
*Uvod Β. Poparića, »Starine JAZU·«, knj. 31. str. 276—
—297, posebno izdanje: str. 1—22.
50. BRUNNELLI, Vitaliano, Appunti bibliografici. »Rivista
Dalmatica«, Anno IV, Zadar, ,1900, str. 134—157.
*Povodom izdanja B. Poiparića, Pisma Ivana Lučića Tro-
giranina, «-Starine« knj. 31 i polemika u vezi s prijevo-
dom Lučićeva De Regno Dalmatiae et Croatiae na tali-
janski od L. C. Paviesicha.
51. BRUNELLI, Vitaliano, Historia ecclesiae ladrensis auc-
tore Valerio Fonte archiđiacono. »Rivieta Dalmatica«, IV,
Zadar, 19i07, str. 11011—133, 19il—232; V, Zadar, 1909, str.
64—109.
52. PEROJEVIĆ, Marko, Životopis Pavla Anđreisa — Odno-
šaj Pavlov s Ivanom Lučićem. Predgovor djelu: Paolo
Anđreis, Storia đella citta di Trau. Split, 1908. str. I—
—XXVIII.
53. KAER, Pietro, Aggiunte e correzioni autografe di Gio-
vanni Lučio al »De Regno Dalmatiae et Croatiae·«. »Ri-
vista Dalmatica«, Nuova serie, Anno V, Zadar, 1910—
—lail, str. 013-H253.
Posebni otisak: Zadar, 1910, str. l—41, sa Errata-Corrige
na omotu.
54. ŠIŠIĆ, Ferdo, Ivan Lucius, U: »Priručnik izvora hrvats'ke
historije«, Dio I. Zagreb, 1914, str. 51—60.
55. STROHAL, Ivan, Statut i reformacije grada Trogira.
Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium«,
vol. X.
Uvod — poglavlje V. O radu trogirskog historika Giov.
Lueija oko spoznaje trogirskog prava. Zagreb, 1915, str.
I—XLII. (XXIV—XXIX).
56. SLADE-ŠILOVIĆ, Roko, Rodna kuća povjesničara Ivana
Lueija u Trogiru. »-Narodna starina«, knj. III (sv. 7), Za-
greb, 1924, str. 80^84.
57. LASZOWSKI, Emilije, Lučić Ivan: U: »Znameniti i za-
služni Hrvati«, Zbornik povodom tisuć godišnjice hrvat-
skog kraljevstva, Zagreb, 1925, str. 166.
»Reproducirani portret ne predstavlja Ivana Lučića.
58. RUBCIĆ, Ivan, Za obljetnicu Ivana Lučića. »Novo do-
ba«, Split, 1925, God. VIII, br. 227, str. 2; br. 228, str. 2.
59. ANONIM, Pisma iz Rima — Rimski život XVII stoljeća.
Lučić Ivan Trogiranin, J. J. Strossmayer, J. Križanić,
«•Novosti«, God. XX, Zagreb, 1926, br. 330, str. 14.
60. BACOTICH, Arnollo, Della vita e delle opere di Paolo
Anđreis. »Archifvio storico per la DaLmazia«, Roma, 19B7,
vol. III, fasc. 18, str. 281—292; vol. IV, fasc. 19, str. 4.1—
-^52, str. 149Γ-4Β6; fasc. 22, str. 249—254; fasc. 23, str.
2991—3106.
61. NOVAK, Viktor, Lucius Ivan (Lučić, Lučio). U: St. Sta-
nojević, »Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slove-
načka«, vol. II, Zagreb—Beograd, 19127, str. 693—695.
448
62. ESIH, Ivan, Hrvatski povjesničar Ivan Lučić Trogiranin.
»Obzor«, God. LXX, Zagreb, 1928, br. 12i5, str. 2.
63. PRAGA, Giuseppe, Lučio Giowanni. U: »Enciclopedia
Italiana«, vol. 21, Roma, 1934, str. 588.
64. PEROJEVIĆ, Marko: Trogirski rukopis Trimalchionove
večere — Petronius Arbiter. »Obzor«, LXXV, Zagreb,
1934, str. 272^-276.
65. DESNICA, Boško, Proces prilagođavanja Dalmacije mle-
tačkoj dominaciji. »Novo doba«, Split, 1936, br. 86,
(12. IV) str. 27.
66. SISIĆ, Ferdo, Hrvatska historiografija od XVI—XX sto-
ljeća. — Ivan Lucius. »Jugoslavenski istoriski časopis«,
vol. I, Zagreb—Beograd—Ljubljana, 1936, str. 29i—35.
67j PRAGA, Giuseppe, Poesie latine di Marco Marulo da
Spalato. »Archivio storico per la Dalmazia«, Rim, 1936,
vol, 21, str. 212—221.
*O rukopisu »Codex Lucianus« P. i I. Lučića.
Θ8, DELALLE, Ivan, Trogir, vodič. Trogir, 1936, Beograd,
19i53, Split, 1956, Trogir 1966.
69. DESNICA, Boško, Zadranin Simun Ljubavac. Jedan dal-
matinski erudit XVII vijeka. »Glasnik Primorske bano-
vine«, Split, (1938. 1. IX, str. 173—181.
70. BELAS, Ante, Crkvica sv. Jerolima na otoku Ciovu. »Ja-
dranski dnevnik«, 15. X. 1938, Split 1938.
71. FISKQVIC, Ovito, Palačo historičara Lučića u Trogiru.
»Hrvatski glasnik«, Split, 8. IV. 1939, (Uskrsni broj);
»Jadranski dnevnik«, Split 193», 9. IV.
72. FISKOVIĆ, Cvito, Oporttfea povjesničara Ivana Lučića.
»Hrvatski glasnik«, (Uskrsni broj), Split 1940, br. 70.,
str. 21—23.
73. BARADA, Miho. Skup splitskih povijesnih izvora. »Na-
stavni vjesnik«, knj. 49, Zagreb, 1940/1941, str. 81—C2.
74. FISKOVIĆ, Cvito, Oporuka i kodicil Ivana Lučića. »Viest-
nik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu«, vol. 9—10,
Zagreb, 19*1, str. 69^-84.
75. SlSlĆ, Ferdo, Izvori bosanske povijesti: — Lucius, L, No-
tae, ed. Fr. Rački, »-Starine«, vol. XIII, Zagreb, 1881; —
Lučio Giovanni Note storiche ed. Alačević. »-Bulletino di
storia dalmata«, vol. IV, V, VI, Split 1881—1883. »Poviest
hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine«, knjiga prva,
Sarajevo, 1942, str. 17.
76. ANONIM, 340. god. rođenja jednog od najvećih hrvatskih
povjesničara. »Novine — Nedjeljnje vijesti«, 4/1944, br.
15i(\ str. 6.
77. RADONIĆ, Jovan, Jeronim Paštrić, istorik XVII veka.
»Glas Srpske akademije nauka«, CLX, Drugi razred, 95,
Beograd, 1946, 155. str.
»O Lučiću, Križaniću, Mrnaiviću.
78. MAVER, Giovannni, La raccolta dalmata Cippico-Baco-
tich nella Biblioteca del Senata — Inaugurazione. — 11.
449
 febbraio 1951. II discorso del prof. Maver G. »La raccolta
dabnata Cippico-Bacotich nella Biblioteca del Senato«,
Roma, 1991.
*Uz ostalo o I. Lučiću.
79. G(RGIC), I(van), Trogiranin Ivan Lučić. »Naprijed*,
God. IX, Zagreb, 1952, br. 10, str. 4.
8lO. PETROVICH, Michael, Dalmatian historiography in the
Age of Humanism (— J. Lucius, Lučić, Lučić). »Medie-
valia et Humanistica«, vol. 12, Colorado, 1968. str. 84—
—103.
*J. Lucius, str. 991—103.
81. SIDAK, Jaroslav, Historiografija (— Ivan Lucius). »En-
ciklopedija Jugoslavije«, sv. 4, Zagreb, 1960, str. 10.
82. BARlSlC, Franjo, Vizantijski izvori u dalmatinskoj is-
toriografiji XVI i XVII veka. »Zbornik radova vizanto-
loškog instituta«, kuj. 7, Beograd, 1961, str. 240—246.
83. MOROVIĆ, Hrvoje, Marulićev epigon Trogiranin Petar
Lučić (oko 1550—1614), »Prilozi za književnost, jezik, is-
toriju i folklor«, XXVIII, Beograd, 1962, str. 234—243.
84. KURELAC, Miroslav, Ivan Lucius-Lučić, život i djelo
(povodom izložbe). »Bulletin Zavoda za likovne umjet-
nosti JAZU«, God. XIII, Zagreb, 1965, br. 1—3, str. 1—9.
85. ŠIDAK, Jaroslav, Lucius (Lučić ili Lučić, tal. Lučio)
Ivan. U: »Enciklopedija Jugoslavije«, Zagreb, 1962, vol.
5, str. 5601.
86. KOSTRENCIĆ, Marko, Ivan Lucius-Lučić, De Regno
Dalmatiae et Croatiae (Predgovor katalogu izložbe u po-
vodu 300-godišnjice djela »-De Regno ...« 1666—1966.).
Trogir—Zagreb, 1966, str. 7—10.
87. KURELAC, Miroslav — STIPlSlC, Jakov, Izložba u po-
vodu 300-godišnjice djela Ivana Luciusa-Lučića De Reg-
no Dalmatiae et Croatiae 1666—1966. Trogir—Zagreb,
1966, 23 str.
»Katalog. Opis izložene .građe s bibliografijom i kratkim
životopisom I. Lučića.
88. CVITANIĆ, Antun, Trogiranin Ivan Lučić kao pravni
historičar. »Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu«,
sv. IV, Split, 1966, str. 7—15.
89j KRIZOMALI, Urban, Ivan Lučić kao trogirski crkovinar.
»Crkva u svijetu«, God. I, Sjplit, 1966, sv. 5, str. 56—61.
90. KLAIĆ, Nada, Historia Salonitana Maior, Beograd, 1967,
str. 1—9.
*Lučićev rad aia rukopisima i ocjena djela.
91. MIJUSKOVIĆ, Slavko, Ljetopis popa Dukljanina. Tito-
grad, 1967.
*O Lučićevu izdanju i rukopisu Ljetopisa popa Duklja-
mina. Prilog: Fotokopija Lučdćeva rukopisa iz Vatikanske
biblioteke, Vat. lat. 6958.
9(2. MOROVIĆ, Hrvoje, Pjesme Marulićeva epigona Trogira-
nina Petra Lučića. U knjizi: H. Morović, Sa stranica sta-
rih knjiga, Split, 1968, str. 63—86.
450
93. CVITANIĆ, Antun, Lučićev doprinos poznavanju trogir-
skog prava u njegovom Memorie istoriche di Tragurio.
»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, 1969, str.
38^44.
94. ĆULINOVIĆ, Ferdo, Trogirski statut i rad Ivana Lučića
na njemu. Ibidem, str. 1,1—32.
95. FISKOVIČ, Cvito, Lučićeva rodna kuća. Ibidem, str. 45—
—60.
96. GORTAN, Veljko, Ivan Lučić i Trogirski kodeks Petro-
nijev. Ijbidem, str. 10»—114.
97. KOSTRENCIĆ, Marko, Ivan Lucius-Lučić — povodom
300-godišnjice djela De regno Dalmatiae et Croatiae,
1666—1966. Ibidem, str. 5—9.
98. KURELAC, Miroslav, Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lu-
čiću i njegovu djelu. Ibidem, str. 169—180.
99. KURELAC, Miroslav, »-Illyricum hodiernum« Ivana Lu-
čića i ban Petar Zrinjski. Ibidem, str. 143—154 + karta
Tabl. VI.
ΙιΟιΟ. KURELAC, Miroslav, Lučićev autograf djela »De regno
Dalmatiae et Croatiae« u Vatikanskoj biblioteci i drugi
novootkriveni Lučićevi rukopisi. Ibidem, str. 155—166 +
fotokopija naši. str. iz rukopisa Vat. Lat. 6959.
1011. KURELAC, Miroslav, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-
čića. Ibidem, str. 1,33—142.
102. LUĆIĆ, Josip, Povijest Dubrovnika u djelima Ivana Lu-
ciusa. Ibidem, str. 115i—132.
103. STIPISIĆ, Jakov, Tragom jedne bilješke Ivana Luciusa
o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi. Ibidem, str. 75—
—96.
104. ŠAMSALOVIĆ, Miljen, Isprave iz vremena hrvatskih na-
rodnih vladara u djelu Ivana Luciusa-Lučića. Ibidem,
str. 61—73.
105. GORTAN, Veljko, Ivan Lučić — Joannes Lucius (1604—
—1679). »Hrvatski latinisti — Croatici auctores qui lati-
ne scripserunt«, sv. II, »Pet stoljeća Hrvatske književno-
sti«, kolo VII, Zagreb, 1970, str. 45—49.
1)06. BANASEVIĆ, Nikola, Letopis popa Dukljanina i narod-
na predanja. Beograd,, 1971.
*S osvrtom na Lučićevo izdanje i falksimilima pojedinih
stranica djela De Regno.
107. KURELAC, Miroslav, Povijesni zapis nazvan »Anonim-
na kronika« u rukopisu Naučne biblioteke u Zadru.
»Historijski zbornik«, God. XXIII—XXIV, 1970i—1971,
Zagreb, 1972, str. 363—374.
*Takst iz Lučićevog kodeksa s osvrtom na njegove bi-
lješke.
108. KEĆKEMET, Duško, Dva odlomka iz »Povijesti kandij-
skog rata u Dalmaciji·« Šibenčanina Frana Divnića (Dif-
nica). »Mogućnosti«, br. 8>, Split, 1973, str. 876—886.
451
109. DADIĆ, Žarko, Trogir i egzaktne znanosti. »Radovi Me-
đunarodnog simpozija održanog prigodom proslave 700.
obljetnice spomena ljekarne u Trogiru«, Zagreb, 1973,
str. 67—80.
»Povjesničar Ivan Lučić, njegovo sudjelovanje u znan-
stvenim krugovima u Rimu i odnosi sa zadarskim znan-
stvenim krugovima.
110. Β ABIC, Ivo, Povjesničar Trogira. O potrebi prevoda Lu-
cđusovih Memoria. »Nedjeljna Dalmacija·«, Split, 12. I.
1975.
llil, KURELAC, Miroslav, Pučki ustanci i bune u djelima
Ivana Luciusa-Lučića. »Radovi Instituta za hrvatsku po-
vijest«, sv. 10, Zagreb, 1977. str. 239—247.
112. KURELAC, Miroslav, Prilog Ivana Luciusa — Lučića po-
vijesti roda Zrinskih i njegove veze s banom Petrom
Zrinskim. »-Zbornik Historijskog zavada Jugoslavenske
akademije«, vol. 8, Zagreb, 1977. str. liOil—132.
113. RISMONDO, Vladimir, Pavao Andreis. Uvod u knjigu:
Pavao Andreis, Povijest grada Trogira, vol. I. Split, 1977,
str. 7—.11, »Splitski iknjiževni krug«, Kolo I.
114. IVANIŠEVIC, Milan, Život svetoga Ivana Trogirskoga.
»Čakavska rič«, God. VIII, br/2, Split, 1978, str. 14,1—
—165.
*O Lučićevu izdanju i popratnim bilješkama, posebno na
str. 142, 149—150. O kasnijim izdanjima, str. 150—152.
11.5. KASANDRIĆ, Ivo, Ivan Lučić i baština Paladini. U knji-
zi: Hrvatski pučki ustanak«, Split, 1978. str. 62—71.
116. KURELAC, Miroslav, Ivan Lučić povjesničar, život i dje-
lo. (S bibliografijom o I. Lučiću i njegovu djelu). U knji-
zi: Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, Split,
1979, str. 13—61. prijevod J. Stipišić. »Splitski književni
krug — pisci XVII i XVIII. stoljeća«, knjiga 2, svezak 1.)
119. STIPIŠIĆ, Jakov, Ivan Lučić. U: Povijesna svjedočanstva
o Trogiru. Prijevod djela: G. Lučio, Memorie istoriche di
Tragurio. Split, 19T9, sv. l, str. 7—12.
*Uvodna riječ prevodioca.
118. LAUSIC, Ante, Autor šest knjiga »De regno...«. »Vjes-
nik«, 1979. (23. X), Zagreb, 1979, str. 14.
119. IVANIŠEVIC, Milan, Sveti Ivan Trogirski biskup. »Croa-
tica Christiana periodica«, God. IV, Broj 5, Zagreb, 1980.
str. 41—33.
120. KOLUMBIĆ, Nikica, Rukopisni trogirski zbornik latins-
kih pjesama nastalih od kraja XV do početka XVII sto-
ljeća. »Mogućnosti«, God. XXVII, broj 10/11, Split, 1980.
str. 1089—1106.
*Opis rukopisa »Codex Lucianus« — spomen Ivana Lu-
čića vlasnika ovog kodeksa.
121. STIPIŠIĆ, Jakov, Povijest oca povijesti. »Start«, br. 286,
9-123. I. 1980, Zagreb, 1980, str. 68—70.
122. FORETIC, Vinlko, Pogled o Ivanu Lučiću. »Radovi Insti-
tuta za hrvatsku povijest«, vol. 14, Zagreb, 1981. str. 43—
—90.
452
123. ANTOLJAK, Stjepan, Vransko običajno pravo. »Zbor-
nik Filozofskog fakulteta«, Zadar, 1982, str. 167—220
*O Lučićevim rukopisima, prijepisima, ostavštini u Kap-
tolskom arhivu u Splitu i dr.
124. DADIĆ, Žarko, Znanstvene informacije u srednjoj Dal-
maciji u 17. stoljeću i uloga Ivana Lučića. U knjizi:
Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata. Sv. l, Zagreb, 1982,
str. 205r—009.
125. IVANIŠEVIC, Milan, San Giovanni vescovo di Traii.
»Vita religiosa, morale e sociale ed i ooncili di Split
(Spalato) dei secc. X—XI« (Atti del Symposium inter-
naizionale di storia ecclesiastica, Split, 2:6—30. settembre
1978). »Medioevo e umanesimo«, vol. 49, Padova, 1982,
str. 541—563.
126. MATANIĆ, Atanazije J., Lo storico croato Giovanni Lu-
čić (1679) ed il primata della Chiesa di Spalato. »Vita
religiosa, morale e sociale ed i concili di Split...«, (Split
26—3|0 settembre 1978). »Medioevo e umanesimo«, vol.
49, Padova, 1982, str. 373—387.
127. PLANCIĆ, Stjepan, Nepoznato pismo Ivana Lučića. »Za-
darska revija«, 1982, br. 4, Zadar, 1982, srpanj—kolovoz,
str. 332—3i3i6.
128. SLADE-ŠILOVIĆ, Mirko, Dalmacija u preživjeloj verziji.
»Marulić«, God. XVI, br. 6, Zagreb, 1983, str. 673—674.
*U povodu anastatskog izdanja talijanskog prijevoda Lu-
čićeva djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae« L. C. Pa_
vissicha s pretiskom studije V. Brunellija Giovanni Lu-
čio iz Rivista Dalmatica 1899).
129. FISKOVIĆ, Cvito, Iz Duknovićeva kruga u Trogiru i u
Mađarskoj. »Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji«, 23,
Split, 1983, str. 198^205.
130. ANTOLJAK, Stjepan, Veza povjesničara Ivana Luciusa
(Lučića) sa Zadrom. Radovi Zavoda Jugoslavenske aka-
demije znanosti i umjetnosti u Zadru«, sv. 29—30 Zadar,
1984, str. 85—100.
131. KUNTIĆ-MAKVIĆ, Bruna, Antička povijest Dalmacije
u djelu »De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lučića
Trogiranina. Antički izvori. (Magistarska radnja), Zagreb,
1984.
132. KUNTIĆ-MAKVIĆ, Bruna, Tradicija o našim krajevima
u antičkom razdoblju kod dalmatinskih pisaca XVI i
XVII stoljeća. »Živa antika«, God. 34, sv. l—2, Skoplje,
1984, str. 155—164.
*O Lučiću na str. 161—162.
133. KURELAC, Miroslav, Stjepan Gradić i rimski znanstve-
ni krug XVII stoljeća. »Zbornik radova o dubrovačkom
učenjaku Stjepanu Gradiću«, Zagreb, 1985, str. 17—33.
134. KUNTIĆ-MAKVIĆ, Bruna, Kako je Ivan Lučić prikazao
dolazak Slavena u djelu »De Regno Dalmatiae et Croa-
tiae«. »Historijski zbornik«, God. XXXVIII(l), Zagreb,
1985, str. 131—136
Miroslav Kurelac
453
 KAZALO Β Boka Kotorska, Rizonički za-
ljev (Rizički, Rizonijski za-
(Bagiibareja) — prema Luči- ljev, rijeka Rizon, zaljev
U kazalu su navedeni brojevi stranica prijevoda i oblici ću naziv za Karpate: v. Rizejaca): 84, 145, 149, 153,
riječi koji se javljaju u Lučićevu prevedenom tekstu. Kazalo Karpati 163, 175, 177
prati Luičićevo kazivanje, bilježeći prije svega ona imena i Balkan — planina: 169, 175, Bonfini, Antonio — pisac:
pojmove kojima se autor sam (posebnu bavi i poštujući nje- 177 267 i biij. 18 uz pogl. VII
gova tumačenja. Kazalo također obuhvaća sve izvore i lite- Baltazar Splićanin — pisac: Borna: 331, 333, 335, 337, 339
raturu koje je upotrijebio za prvu knjigu De Regno. Te su 363 i bilj. 7 uz Prilog Bosanci: 297
riječi otisnute masnim slovima. U zagradama su navedene ban (boan): 309 Bosna: 259, 297, 309, 327
inačice koje se javljaju saimo u izvornim tekstovima. Objaš- Barbana — rijeka Bojana: Brač, Brahija, Bratija, Krati-
njenja priređivača utisnuta su običnim tipom slova bez za- 99, 101, 199 ja: 135, 159, 161, 163, 207,
grade. Barbare, Ermolao — znan- 315
stvenik: 161 i bilj. 39 uz Bribir (Brebera, Varvarija):
Apolonija: 87, 93, 119, 137, pogl. II 165, 309
143, 151, 153, 155 Baronio, Cesare — znanstve- Brindisi (Brunduzij): 107,
Adrija, Atrija — grad: 75, Apolonije Rođanin — pisac: nik: 259, 283, 299 i bilj. 6 139, 155, 175, 343
77, 227, 229, 235 73, 211, 255 i toilj. 7 uz uz pogl. VII brodovi, lađe, plovila — vr-
Afrika: 251, 265, 269, 341, 343, pogl. I Belizar: 265, 267, 349 ste koje koriste u plovidbi
345 Apolonijev Sholijast: 225 i Beograd, Alba u Srbiji, Bu- Jadranom: stanovnici oba-
Agravoniti: 101, 209 bilj. 41 uz pogl. V garska Alba, Grčka Alba, le 191, 193; stanovnici oto-
Agrijanci: 151, 173 Singidun (Singidon): 253, ka 113, 191, 193; stranci
Apolonjani: 123, 173, 175 255, 257, 311, 327 191, 193, 199, 205; suvre-
Akarnanci: 85, 87 Arapi (Aigareni): 279, 317, 319,
Akcij: 233 Besi: 169, 175, 297 meni moreplovci 191; v. i
343 Biograd, Alba mariš, Belgra- lembi, liburne
Akvileja: 219, 221 Arđija — područje: 177
Albert iz Aixa — pisac: 327 đum, Žara vecchia (Beli- brodovlje, mornarica
i bilj. 13 uz pogl. XV Arđijejci, Sarđijejci, Varaliji grad): 311 bugarsko na Dravi 339, 341
(Altoij) — planina: 147, 249; (Sardijanci, Vardeji): 87, Biondo, Plavio — pisac: 259, Etolaca 117
v. i Bebij, Kapela, Plješe- 89, 105, 107, 145, 149, 151, 267 i bilj 4 uz pogl. VII Etruščana Atrijanaca 231
vica 153, 157, 163, 165, 169, 173, biskupi franačko 355
Alpe: 73, 107, 147, 217, 219, 175, 177, 179, 187 Duklje — Petar 277 galsko 115
323 Argonauti: 73, 169, 211, 225 istarski — Firmin 277 grčko, bizantsko 291, 325,
Amantini: 245, 247 Arhanđel, o., Sv. Mihovil (Maurioije) 347 343, 351, 353, 355
Amijan Marcelin — pisac: Arhanđel: 209 Justinijane Prime — Ivan ilirsko, stanovnika uz Jad-
161, 209, 245 i bilj. 41 uz 277 ran 79, 85, 113, 115, 117
Arijan — pisac: 71, 173 i bilj. Salone — (Maksim) 273 Isejaca, isejsko 189, 231
pogl. II 4 uz pogl. I
Ana Komnena — spisateljica: Skadra — Konstantin 277 langobarđsko 345
(Artamiidor) — pisac: 199 i Zadra — Donat 323, 325 makedonsko Filipa V 123
314 i bilj. 17 uz pogl. XIV bilj. 16 uz pogl. IV v. i pokrštenje Hrvata rimsko 87, 115, 117
Anastazije Bibliotekar — Atila: 267, 269, 285 Biševo, Kora (Hoara): 317 ravensko 195, 341
pisac: 253, 277, 283, 345 i Atintani: 87, 93, 97, 117, 137, Blaeu riječno 247
bilj. 38 uz pogl. VI 167, 169, 173, 175, 179, 183, Cornelius — amsterdamski Zapadnog Carstva 341
Ankona: 75, 147, 227, 229 187 tiskar, Lučićev prijatelj: sirakuško, Dionizijevo 81,
Antiohija: 265, 279 atrij: 77 69 113, 121, 189, 231
»Antoninov itinerarij« — Joan — amsterđams'kd tis- Budva, Butama, Butoja (Bu-
izvor: 199, 203, 209, 249, Autarijati (Autarijeji, Auta-
riji, Tario'ti): 137, 149, 151, kar, izdavač De Regno: tua): 137, 157, 163, 199, 211,
317 i bilj. 18 uz pogl. IV 69, bilj. l uz poslanicu i 317, 319
Apijan — pisac: 71, 75, 77, 91, 157, 159, 161, 167, 169, 171,
173, 179, 209 bilj. 2 uz Prilog Bugari: 263, 269, 279, 297, 303,
95, 103, 105, 107, 109, 111, Wilhelm i Pieter — Joano- 331, 335, 339, 341, 353, 355
113, 117, 119, 121, 123 127, Avari (Abari, Huni, Un'ir, vi sinovi: 69 Bugarska: 341
131, 151, 169, 171, 173, 177, V'er): 253, 255, 261, 271, Bođrići, Abođriti, Abotriti, Bulini (Buliomi): 135, 139,
181, 217, 218, 221, 233, 239 273, 275, 277, 279, 281, 283, Predenecenti: 331, 335, 339, 141, 143, 145, 203, 205, 207,
i bilj. l uz pogl. I 285, 293, 295, 299, 301, 307, 341 209, 223
Apijanov prvi prevodilac: 321, 325, 345 Bojana — v. Barbana Burgunđi: 263
121 i bilj. 91 uz pogl. I Azija: 79, 263, 277, 279, 281

454 455
Burgunđija: 263
Burnum: 165, 197
Busilina — Bbsiljina kod
Trogira: 203
carevi
rimski, klas.: 147, 195, 21^,
233, 299
August (Cezar, Cezar A-
uguist) — 27. p.n.e. —
14. <n.e.: 83, 111, 131,
147, 151, 153, 167, 179,
181, 183, 185, 189, 195,
217, 219, 221, 233, 235,
239, 241, 341
Tiberije (Tiberije Cezar
August, Cezar August)
— 14—37: 111, 131, 151,
153, 185, 189, 241
Trajan (Nerva Trajan)
98—117: 237
Antonin Pije 138—161:
249
Dioklecijan 284—305:
245, 289, 293, 299, 311,
315
Konstantni I Veliki
306—337: 251
rimski, podijeljenog Car-
stva :
Teodozije II 408—459 —
zakonik kao izvor: 251
rimski, istočni, bizantski,
konstantinopolitanski:
253, 267, 273, 291, 293, 323,
343, 347, 349, 355
Zenon 474—491: 263
Anastazije 491—SI8: 263,
265, 269
Justin I 518—527: 265,
269
Justinijan I 527—565:
251, 259, 265, 267, 269,
271 341
Justin II 565—578: 271
Tiberije I 578—582: 253,
271, 281
Mauricije 582—602: 253,
255, 261, 271, 273, 275,
285, 297
Foka 602—610: 261,285
456
Heraklije Stariji 610— istočno, klas.: 245, 263, 267, D
—641: 261, 277, 279, 281, 355
285, 293, 295, 299, 301, istočno, 'bizantsko: 277, 291, Daći ja: 323, 327, 335, 339, 341
303 319, 321, 325, 327, 331, 337, Dalechamps, Guillaulme —
Konstantin Pogonat — 341 znanstvenik: 159 i bilj. 28
Konstantin IV, 668— zapadno, klas.: 245, 249, uz pogl. II
—685: 291, 303 251, 259, 261, 263, 267,
Heraklije Mlađi — Justi- 341, 355 Dalmacija: 71, 83, 107, 111,
nijan II, 685—695 i zapadno, sr. vij.: 303, 319, 127, 129, 131, 143, 145, 149,
157, 159, 163, 165, 167, 175,
705—711: 303, 305 321, 323, 325, 327, 329, 331,
Leon III Izaurijski, Iko- 341 179, 181, 183. 185, 215, 237,
nomah 717—741: 343 otomansko: 361 239, 241, 243, 245, 249, 251,
Konstantin V Kopronim Casaubon, Isaac — znanstve- 253, 255, 257, 261, 263. 265,
741—775: 343 nik: 119, 121, 129, 171, 173, 267, 269, 271, 275, 277, 279,
Nicefor I Logotet 802— 175 i bilj. 79 uz pogl. I 281, 283, 293, 299, 301, 305,
—811: 323, 325, 355 Cavtat, Epidaur (Pitaur): 307, 309, 313. 315, 317, 321,
(Leon) V Armenac 157, 163, 185, 201, 209, 211, 323, 325, 329, 331, 333, 335,
813—820: 329 213, 241, 281, 283, 285, 287 337, 339, 343, 347, 349, 355,
Mihovil II Mucavac A- Cedren, Georgije — pisac: 359, 361, 363; ime u mno-
morijski 820—829: 357 253, 275, 303, 305, 317, 319 žini: 245, 247, 249, 257, 259;
Bazilije I 867—886: 257, i bilj. 40 uz pogl. VI plemenski teritorij Delma-
317 ceste, rimske: 189, 241 ta: 129, 131; unutarnja po-
Konstantin VII Porfiro- Egnacijeva, Ignacijeva (Ig- djela u okviru Rimskog
genet 912—595 — pi- nacija): 151, 153 Carstva: 249; primorska:
sac: 255, 257, 261, 271, (Gabinijanska): 243 249, 259, 317, 327; kopnena:
277, 279, 281, 283, 285, Cetina, Centina, Nest, Tilur 249, 259, 327; u užem smi-
287, 289, 293, 295, 297, (Zentina) — rijeka: 129, slu, posebna, prava: 259,
299, 301, 303, 305, 307, 131, 199, 201, 307, 309; hrv. 313, 339; istočna: 317; za-
309, 311, 313, 315, 317, županija (Cencena): 309 padna: 317, 325; bizantska:
319 327, 345, 347, 355, 317, 325; vojvodstvo: 341 v.
Cezar — vojskovođa i pisac: i vojvodstvo; kraljevstvo:
kodeks 285 i bilj. 47, 107, 109, 127, 129, 131. 189,
53 i 54 uz pogl. VI 285 v. i kraljevstvo
233, 235 i bilj. 5 uz pogl. Dalmatinci: 231, 277, 281,
zapadni, franački, nje- VI
imačko-rimski: 323, 327, 291, 293, 299, 305, 307, 311,
329, 331, 333, 335, 337 Ciceron — pisac: 127, 129 i 315, 317, 323, 325, 329, 331,
Karlo Veliki — kralj od bilj. 116 uz pogl. I 345, 349, 353, 357
768, car 800—814: 319, Cinam, Ivan — pisac: 319 i Daorsi, Daorizi (Daursiji):
321, 323, 325, 345, 347, bilj. 18 uz pogl. XIV Ί01, 103, 149, 153, 157, 163
353 Dardanci: 85, 149, 173, 169
Clouvier, Philippe — znan-
Ludovik Pobožni — car stvenik: 227 l bilj. 47 uz Dardanija (dardanska zem-
814—840: 323, 325, 327 pogl. V lja): 101, 149
(Oton) I (veliki kralj Dasareti (Dasarenzi, Dasare-
Cođropio, Kodropol — grad:
Franačke) — njem. 153
itiji, Disareti): 101, 149, 153,
kralj od 936, italski od 169, 175, 177, 181
951, car 962—973: 301 crkva, salonitanska, metro- Decembrio, Piercandido — v.
Carigrad, Bizantij (Konstan- poli ja Dalmacije: 243 Apijanov prvi prevodilac
tinopol): 251, 291, 329, 339, Belfi: 75, 171
343, 355 Delmati, Dalmati, Dalmijen-
carstvo zi (Dalmate, Dalmatei):
rimsko, klas-.: 71, 131, 165, Češka: 297 101, 103, 105, 107, 109, 110,
167, 181, 185, 195, 215, 237, Čiovo, Boa, Bove, Bua, Bu- 127, 129, 131, 147, 149. 155,
239, 243, 245, 247, 249, 251, bua (Bavo, Boas, Bova, Bu- 157, 173, 175, 177, 181, 183,
259, 261, 315, 325, 341, 349, tous, otok Tragurij): 159, 187, 195, 197, 233, 239, 251,
361, 363 161, 163, 209, 291 257
457
Delminij, Đalma, Đalmij,
Dalminij: 105, 127, 129, 147,
165, 239, 255
Demetrije Farski: 87, 89, 91,
93, 95, 103, 117, 119, 123,
125, 127, 147, 179, 187, 215
Dimal: 95, 123, 187
Dinara (Ardij): 149, 179, 249,
259
Diođor Sicilski — pisac: 71,
79, 81, 113, 121, 171, 173,
187, 207, 227, 231 i bilj. 3
uz pogl. I
Dioklecijanova palača: 285,
289, 299 v. i Split
Diomed: 75, 77, 79, 143, 145,
189, 225, 227
Diomedov rt: 157, 163, 201,
207
Dion Kasije — pisac: 89, 95,
111, 117, 119, 121, 123, 153,
175, 177, 219 i bilj. 33 uz
pogl. I
Dionizije Halikarnašanin —
pisac: 75, 217 i bilj. 13 uz
pogl. I
Dionizije Afrički, Aleksan-
drijski, Perieget — pisac:
143, 201, 223 i bilj. 11 uz
ipogl. II
Đirahijci (Epidamnjani): 93,
99, 123, 173, 183
Dolabela, Publije Kornelije:
185
Dominij, sv.: 243
Drač, Dirahij, Epidamno (An-
tiibari): 17, 87, 89, 91, 93,
99, 109, 117, 131, 137, 143,
149, 151, 153, 167, 175, 199,
253, 257, 259
Drava: 245, 247, 255, 257, 307,
339, 341
Drim, Drilon: 121, 12'5, 127,
131, 149, 153, 157, 163, 169,
177, 179, 181, 183, 185, 187,
211, 239, 259
Drvenik, Protera — otok:
135, 163, 207, 209
Dubrovčani (Lausini, Rausij-
ci, Rausiini): 283, 287, 319
Dubrovnik, Lausij, Rausij
(Lau, Ragusij): 209, 285,
287, 291, 309, 313, 317, 319,
347
458
Dugi Otok (Pisuh): 313
Duklja (Dokleja): 165, 305
Dunav, Istar (Danubij, Ister):
135, 151, 155, 171, 175, 203,
217, 241, 243, 245, 247, 249,
251, 255, 257, 265, '271, 275,
277, 297, 299, 307, 323, 327,
335, 339, 341
đuždevi: 349, 355
(Vilarije i Beat) — 806.
kod Karla Velikog: 323
E 335, 337, 339, 341, 343, 347,
egzarh, Italije, Longin: 350;
ravenski: 271, 349
egzarhat, ravenski: 321, 343
v. i egzarh i Ravena
Einhard — pisac: 321, 323,
325, 327, 331, 337, 339, 341,
347, 355 i bilj. 2 uz pogl.
XV
Elijan — pisac: 171 i bilj. 12
uz ipogl. III
Enheleji (Enheleejci, Enheli,
Enheliji): 73, 137, 143, 153,
155, 181, 183, 211
Epetij: 101, 113, 119, 129, 163,
193, 195, 231
Epidaurani: 285, 287
Epir: 79, 85, 91, 121, 137
Novi Epir: 179
Epirani (Epiro<ti): 79, 85, 91,
151
Eratosten — pisac: 141, 203 i
bilj. 9 uz pogl. II
Ermolao v. Barbare, Ermolao
Etolci: 83, 85, 87, 113, 117,
123
Etrurija (Tirenija): 75, 133,
229, 271
Etruščani (Tireni, Tuski): 77,
133, 217, 229
Etruščani Atrijanci: 77, 79,
189, 195, 215, 225, 227, 229,
231, 235, 357
Euagrije Skolastik — pisac:
271 i bilj. 4 uz pogl. VIII
Entropije — pisac: 107, 111
i bilj. 54 uz pogl. I
Evropa: 139, 163, 263, 267,
281, 297, 361
Farani: 89, 113, 119, 121
»Fasti« — izvor: 219, 221,
249 i biilj. 17 uz pogl. V
Feačani: 153, 181, 183
Fenice — grad: 85, 115, 117
Flor — pisac: 105, 107, 111,
127, 177 i bilj. 47 uz pogl. I
»Franački anali·« v. Einhard
Franci: 263, 265, 267, 271, 273,
301, 303, 321, 325, 327, 329,
349, 351, 355
Francuska: 321, 323
Franka vila — grad: 327
Frankohorij — pokrajina: 327
Furlanija, langobardsko voj-
vodstvo: 271, 273, 303; fra-
načka marka (forojulijska):
331, 341
Gali, Kelti: 73, 75, 77, 79, 93,
97, 107, 115, 133, 171, 189,
217, 219, 221, 223, 227, 229,
231, 315; Cimbri: 171; Se-
nonci: 81, 227; Skordisci:
149, 151, 171, 175
Galija: 261, 263; Ovostran-
ska: 79, 153, 271
Gepiđi: 253, 259, 269, 271, 275,
277, 279
Geti: 109, 171
Giustiniani, Bernarde — pi-
sac: 353 i bilj. 19 uz pogl.
XVI
gospodstvo, vlast, posjed
nad Jadranom: 121, 131,
231, 233, 257
Pelazga Spinećana: 75
Diomedovo: 75, 225
liburnsho: 169, 225, 227,
233
Etruščana Atrijanaca:
77, 227, 229
sicilsko, sirakuško: 81,
111, 115, 189, 231
isejsko: 113, 231
Pir ovo: 113
ilirsko: 113, 117
rimsko: 189, 195
bizantsko, grčko: 291,
317, 325, 343, 347, 349,
351
mletačko: 357
Dalmatinaca: 345
u unutrašnjosti
rimsko: 241, 251
franačko: 327
gostoljublje, ilirsko: 141, 215
Goti: 249, 251, 253, 259, 263,
265, 267, 269, 283, 293, 343,
349
Gradić, Stjepan — znanstve-
nik: 91 i bilj. 34 uz pogl. I,
bilj. 2 uz Prilog
granice, međe
Bizanta i Franačke u Dal-
maciji: 325, 327, 329, 331
Bosne: 327
Dalmacije: 71, 83, 111, 129,
165, 181, 239, 243; Pri-
morske Dalmacije: 259
dalmatinskih i slavonskih
Hrvata: 307
Delmata: 239
dunavske: 247
Franaka: 265, 331; Frana-
ka s Bugarima: 341
Hrvatske: 307, 309
Ilira i Liburna: 209
Ilirika: 71, 73, 83, 111, 151,
153, 167, 179, 181, 185, 223,
243; ilirske obale: 133,
153, 167, 185; pokrajina
u Iliriku: 167
Liburnije: 159, 221, 223, 237
Panonija, Panonske: 243,
33S
područja Ardijejaca: 173
područja Autarijata: 169
pokrajina općenito: 257
Grci
klas.: 71, 73, 81, 85, 89, 111,
121, 123, 189, 193, 199,
201, 203, 205, 207, 223,
225 227
biz.: 1291, 281, 291, 295, 317,
319, 321, 325, 327, 343,
345, 347, 349, 351, 353,
355, 357
Grčka, Aheja: 79, 87, 223, 281
Guđuska — selo: 335
gusarstvo, pomorske pljačke,
pomorsko razbojništvo: 131
arapsko: 357
ardijejsko: 89, 177
459
 ilirsko: 79, 81, 83, 97, 115,
187, 215, 231
liburnsko: 131
slavensko: 357
H 207, 209, 213, 227, 231, 315
Hanibal (Punjanin): 93, 95,
123, 125
Herođot — pisac: 133, 297 i
bilj. l uz pogl. II
Heruli: 253, 259, 263, 349
Hijerastamni: 135, 205, 209,
223
Hili, Hilini: 135, 141, 143, 145,
203, 205, 223
Hiliđa — poluotok: 141, 157,
199, 201, 203, 205, 207, 209,
223 v. i Diomeđov rt
Hircije, Aulo — vojskovođa
i pisac: 187, 233, 235 i bilj.
4 uz pogl, IV
Hispanija: 261, 263
Histri (Istri, Istri Jani) — ilir-
ski narod: 83, 97, 135, 141,
145, 147, 151, 153, 155, 157,
217, 219, 221, 223, 233
(Histri, Histrijci) — stanov-
ništvo Istre u sr. vij.: 345,
347
Holste, Luka — znanstvenik:
133, 139, 213, 215 i ibilj. 3 i
6 uz pogl. II, bilj. 59 uz
pogl. IV
Homer — pisac: 183 i bilj. 48
uz ipogl. III
Hrvati, Hrobati, Hrouati
(Krobati): 259, 261, 293, 295,
297, 299, 301, 303, 305, 307,
309, 311, 325, 327, 3129, 331,
341, 357, 361; ime: 295; Bi-
jeli i(Beli Hrva'ti, Belohro-
bati, Bijeli Hrobati, Bdli
Hrvati): 293, 295, 297, 301;
Veli, Veliki: 295
Hrvatska, Kreacija (Hrofoaci-
ja): 71, 259, 293, 295, 297,
301, 305, 307, 311, 319, 323,
325, 335, 339; kneževina:
339; kopnena: 311; primor-
ska: 311; Velika, Bijela:
295; zvana Slavonijom: 311
Huni (Un'ir, V'er): 259, 265,
26i9, 271, 273, 285
460
Hvar, Far, Fara (Farija, No-
vi Far, Par, Phara): 79, 81,
91, 93, 95, 97, 113, 117, 121,
123, 135, 141, 147, 149, 155,
159, 161, 165, 175, 177, 205,
I 151, 153, 163, 177, 229, 239,
Iliri (Ilirici, Indijci — korup-
tela kod Elijana): 71, 73,
79, 81, 83, 85, 87, 93, 97, 99,
101, 103, 105, 107, 109, 111,
113, 115, 117, 119, 121, 127,
135, 137, 139, 145, 147, 149,
151, 153, 165, 171, 175, 177,
187, 189, 193, 207, 209, 215,
217, 221, 223, 231, 233, 253;
općim imenom: 153; u pra-
vom smislu: 153, 157, 165,
181
Ilirik (Ilirida): 71, 73, 79, 81,
83, 87, 89, 91, 93, 95, 97, 101,
103, 105, 107, 109, 111, Ί19,
123, 125, 131, 133, 141, 145,
147, 151, 153, 155, 157, 159,
163, 165, 167, 169, 171, 173.
175, 177, 179, 181, 199, 215,
217, 223, 233, 239, 243, 245,
249, 251, 253, 255, 257, 265,
267, 271, 273, 281, 301, 303,
307; prije dolaska Rimlja-
na: 167; provincija: 101,
183, 187; uređenje: 187, 189,
193, 195, 215, 2(23; u pra-
vom smislu: 181, 183, 185;
općenito: 155, Ί59; Gornji:
185, 249; Donji: 185, 249;
Istočni, prefektura: 251,
253, 277, 297; Zapadni, dio
italske prefekture: 245, 249,
251, 253, 257, 277, 297, 299,
325; primorski: 243
Isa — grad na Lezbu: 255,
257
Isejci (Esijci): 87, 89, 91, 93,
97, 101, 111, 113, 115, 117,
119, 123, 127, 129, 157, 189,
193, 231, 233
isprave kao izvor: 319, 359,
361
Istok: 265, 279, 281
Istra, Istri ja (Histri j a ) : 83,
147, 153, 155, 163, 167, 181,
183, 199, 201, 205, 213, 219,
221, 223, 237, 251, 257, 259,
269, 273, 277, 307, 309, 321,
323, 341, 343, 345, 347
istraživanja: 69, 363
Italija: 73, 75, 77, 79, 83, 85,
93, 113, 115, 123, 139, 147,
251, 255, 259, 261, 263, 266,
267, 269, 271, 273, 279 281
321, 323, 337, 341, 343, 345,
347, 349, 355; italska pre-
fektura: 255
Ivan, vojvoda Zadra, prefekt
Dalmacije: 339, 355
Izaro, Matej — pisac: 363 i
bilj. 8 uz Prilog
Jađertini: 235, 237
Jadro, solinska rijeka: 195,
239, 241
Japidija: 155, 165, 185, 217,
219, 247, 259; podjela: 219,
221, 249; (Prva Japidija):
217, 219
Japodi (Japidi, Japudi): 107,
147, 153, 155, 163, 217, 219,
221, 233, 237, 249; (preko-
alipski): 22:1
jezero
na rijeci Krki: 197
na rijeci Naronu: 137, 167
Ohridske (Lih-nit): 143, 175
u području Labeata (Labe-
atlda, Labeatsko): 99, 101,
199
Jordan — pisac: 247, 297 i
bilj. 19 uz pogl. VI
Justin — pisac: 71, 73, 75, 81,
187, 227, 229 i bilj. 3 uz
pogl. I
K Kopar: 347
Kadmo: 73, 137, 143, 145, 183,
211
Kalimah — pisac: 73, 155,
159 i bilj. 6 uz pogl. I
kan (kagan, kajan): 253, 273,
275, 277, 279
Kapela, Velika i Mala: 249,
259 v. i Albij, Bebij, Plje-
ševica
Karantanci, Karnunti: 303,
341
Karin, Korinij (Kori): 155,
163, 311
Karni: 147, 151, 153, 179, 217,
221
Karpati, Babje planine, Bab-
lje gore, Starice, Planine
Starica (Bagibareja, Bagi-
barija): 293, 297
Kartažani: 79, 93, 115
Kasiotior — pisac: 249, 259 i
bilj. 30 uz pogl. VI
Keraunske planine, gorje:
127., 133, 137, 139, 143, 145,
149, 151, 153, 167, 179, 181,
183
Kleempor — isejski poslanik
Ilirima: 91, 119
Kleonim, Kleomen — vođa
Grka: 83, 215
Knin, Tininij (Tenen, Tne-
na): 309, 311
kolonije, grčke u Jadranu:
79, 81, 111, 113, 117, 119,
121, 135, 137, 141, 143, 147,
149, 189, 193, 227; rimske
na istočnoj jadranskoj o-
bali: 155, 157, 163, 165, 187,
189, 193, 211, 213, 235 241,
313, 315
Kolšani: 73, 145, 155, 157, 211,
225
Komes Marcelin — pisac:
249, 263 i bilj. 33 uz pogl.
VI; v. i bilj. 32
Konavljani: 305
Konstancijan — biz. vojsko-
vođa u Dalmaciji: 265
konvent: 193; naronitanski:
157, 187, 241; salonitanski:
187; skarđonitanski: 155,
187
Korčula, Crna Korkira, Kor-
kira, Melena (Korkira Me-
lena, Kuer, Kurikra): 137,
141, 149, 155, 159, 163, 165,
181, 213, 216, 225, 227, 315
Korkirani: 87, 123, 131, 143,
149, 173, 183
Koruška: 297
461
Koruški Slaveni: 303
Kotor (Askrivij, Dekatera):
157, 163, 319
kraljevi
Burgunđa: 263
Dalmacije, kod Popa Duk-
1 janina: 269, 319, 363
epirski, Pir 306—302. d 297
—293. p,n.e.: 73, 91, 113,
125
Franaka: 263
Klođovik I 481—511: 263
Teođebert 533—548: 265
Hildebert II Austrazijstei
575—596: 271
Dagobert I 629—639: 279,
301, 303
Hilperik 743—751: 321
Pipin Mali 751—768: 321,
351
Pipin, sin Karla Velikog,
kralj Italije t 810: 323
herulski i gotski u Italiji
— Odoakar i ostrogotski
vladari: 355
Odoakar 476—493: 263
Teodorih 493-J526: 249,
263
Vitigis 536—540: 251, 265
Totila 541—552: 265,267,
27Θ
Ilira, Ilirika, ilirski: 71, 73,
83, 111, 115, 183, 187, 361
Barđilej t 359. ili 358. p.
n.e.: 71
Klit vladar 335. p. in. e.:
71
Glaukija Vladar Taula-
nata 335, Ilira 3Ί7—302.
p.n.e.: 71, 73, 125
Agron vladar 231/230. p.
n.e.: 83, 89, 91, 93, 97,
111, 113, 115, 11Θ, 123,
179, 187, 215
Teuta regentica 229/228.
p.;n.e.: 83, 85, 87, 89,
95, 111, 115, 117, 119,
123, 127, 175, 179, 187
Pines 230—217. p. n. e.: 89,
93, 95, 97, 125, 215
Pleurat, Gencijev otac
206—180. p. n. e.: 97,
103, 125, 127, 187; v. i
Pleurat
462
Gencije 180—168. p.n.e.:
97, 99, 101, 103, 125, 127,
177, 183, 187
langobardski:
Alboin o. 565—572: 269
Autar 584—590: 271, 345
AgiluM'591—615/6: 271,
273 279
Rotar'ije 636—652: 279
Liutprand 712—744: 351
Deziderije 757—774: 321,
351, 353
makedonski:
Aminta III, Filipov otac
393—370. p. n. e.: 71
Filip II 356—336. p. n. e.:
71, 187
Aleksandar III Veliki
336—323. p. n. e.: 71,
73, 171, 187
Kasandar 306—296. p. n.
e.: 73
Demetrije II 242—232. p.
n. e.: 83, 115
Filip V 221—178. p. n. e.:
83, 97, 123, 125, 179
Perzej 178—168. p. m. e.:
97, 99, 103, 125
perzijski, Hozroje II 590—
—628: 279
u Saloni i Istri, kod Popa
Dukljanina: 269
kraljevstvo
bavarsko: 303
Dalmacija: 317
Dalmacije i Hrvatske: 71,
305
epirsko: 73
gotsko u Italiji: 263
Hrvata: 71, 363, 366; Hr-
vatske: 365
ilirsko: 101, 111, 117, 125,
Γ27, 175, 177, 179, 183, 187
italsko: 269, 319
langobardsko: 271, 347
(Liburna): 73
makedonsko: 73, 125
Slavena — djelo Mavra
Oribinija, v. Orbini, Ma-
vro
ugarsko: 341
Kranjci: 303
Kranjska: 297, 341
Krf, Korkira, Sherija: 77, 83,
87, 91, 93, 99, 113, 117, 119,
135, 143, 145, 151, 183, 225,
227
Krk (Bekla, Kiurik, Kurikta):
165, 313
Krka (Arbatis, Katarbatis,
Titij): 131, 135, 155, 163,
169, 197, 199, 201, 209, 213,
219, 223, 237, 239, 259
Krobizi: 297
Kromer, Martin — pisac: 297
i >bilj. 7 uz pogl. XI
»Kronika·« anonimnog auto-
ra — izvor: 249 i bilj. 31
uz ppgl. VI
»Kronika domovine« — Lu-
čićev radni naziv za djelo
»Memorie istoriche di Tra-
gurio...«: 20-3
kršćanstvo
arijansko: 263, 293
dalmatinsko: 243
Kučani, Guduskani (Kodus-
,kani): 331, 333, 335, 341
Kupa (Kalapij, Kolapij, Ko-
lapis): 247, 249, 333
Kuropalat, Ivan — Ivan Ski-
lica: 319 i bilj. 15 uz pogl.
XIV
Laba: 339
(Labeati): 99, 101, 157
Labeatiđa: 199
Langobardi (Longbarđi,
Longobardi): 253, 265, 267,
269, 271, 273, 279, 281, 303,
321, 343, 345, 347, 349, 351
Lastovo, Ladesta, Ladestris,
Laudestina (La'dest, Lasto-
bon): 225, 317
Latini: 317, 327, 343, 351
Latz, Wolfgang — znanstve-
nik: 247, 303 i tailj. 21 uz
pogl. VI
laude — pjevane molitve, iz-
vor: 347 i bilj. 15 uz pogl.
XVI
lembi — ilirski brodovi: 81,
83, 85, 87, 89, 91, 93, 99, 113,
115, 117, 123, 191, 193
Liburna — grad, koruptela u
Strabona: 147, 197
liburne (liburnske lađe): 233,
243
Liburni (Liburnici): 75, 77,
79, 81, 83, 107, 131, 135, 141,
145, 153, 155, 159, 165, 167,
169, 181, 189, 203, 205, 209,
213, 221, 223, 225, 227, 229,
231, 235; Liburni Tarsati-
čani: 321
Liburnija: 133, 155, 157, 159,
163, 165, 167, 183, 185, 189,
197, 215, 217, 219, 223, 233,
237, 239, 241, 243, 247, 251,
253, 259, 265, 319, 321, 323,
325, 335
Ligurija: 265
Lika (Lica) — hrv. županija:
309
Lingus: v. Ohrid
Lisijci: 101, 119
Litva: 297
Livije, Tit — pisac: 77, 83,
97, 101, 105, 119, 123, 125,
127, 133, 155, 175, 183, 199,
215, 221, 223, 229 i bilj. 20
uz pogl. I
Livno (Hlebijana, Hlebna) —
hrv. grad i županija: 307,
309, 311
Lizimah: 173
Lombardija (Langobardija):
323, 353
Lukan — pisac: 239 i bilj. 5
uz pogl. VI
Lukarić, Lukarević Jakov —
pisac: 269, 319 i bilj. 23 uz
pogl. VII
LJ
Lješ, Lis: 79, 81, 89, 93, 99,
119, 121, 149, 153, 157, 163,
167, 211
»Ljetopis Popa Dukljanina-«:
v. Pop Dukljanin
Ljuđemis! (Lindemusl) —
Bornin ujak: 337, 339
Ljudevit (Leutevit, Lindevit)
— panonski knez: 331, 333,
337
463
 M Jadran, Jadransko, Adrija-
Makedonci: 71, 73, 103, 113,
149, 155, 167, 187
Makedonija: 71, 73, 99, 101,
109, 125, 151, 153, 157, 165,
221, 251, 259
manđija, liburnska odjeća:
233
Marcijan iz Herakleje — pi-
sac: 139 i bilj. 5 uz pogl.
II; v. i Skimuo
markgrofi, furlanski: 331
Balderik (Baldrih, Bald-
rik): 333, 339, 341
Erik (Henrik): 321
Kadaloh (Hadalo, Kadalo,
Kadolah, Kadolaj): 321,
329, 331
Marulić, Marko — pisac: 363
i bilj. 4 uz Prilog
Menandar Protektor — pi-
sac: 253, 281 i bilj. 37 uz
pogl. VI
Mezeji (Mazeji): 157, 163, 181
Mezija (Mizija): 163, 297;
Gornja: 335
Mihovil Solinjanin — pilsac:
383 i bilj. 6 uz Prilog
»Miješana povijest« — izvor:
253, 275, 279 i bilj. 41 uz
pogl. VI
Mirara: 205
Mlavna — rijeka: 335
Mleci, mletački grad: 195, 355
Mlečani: 195, 229, 325, 343,
357
Mljet, Meleta, Melitine (Ma-
lozeate, Melita): 135, 159,
165, 181, 207, 213, 225, 315
Molat (Meleta): 313
Morava, Velika, Bugarska:
335
more
(Akvilejske): 143
Baltičko: 329
Crno (Pont, Pontsko): 135,
139, 203, 271
Dalmatinsko, Dalmatičko
(Dalmata): 75, 255, 257,
259
Egej, Egejsko: 123, 257
Ilirsko, Iliričko: 73, 75, 169,
227, 255, 257
464
tičko, Atrijatičko, Hatri-
jatičko (Gornje): 71, 73,
75, 77, 79, 81, 83, 103, 111,
115, iai, 123, 133, 139, 141,
143, 145, 147, 149, 151, 153,
155, 177, 179, 187, 189, 191,
193, 195, 197, 201, 203, 215,
217, 223, 227, 231, 233, 235,
237, 239, 247, 257, 259, 291,
317, 325, 339, 341, 343, 345,
349, 353, 355, 357
Jonsko: 73, 79, 81, 91, 97,
109, 113, 117, 137, 139, 143,
145, 149, 159, 203, 251
Liburnsko: 227
Tirensko (Tiuščansko, Do-
nje): 77, 115, 133, 341, 343
Mund — bizantski vojskovo-
đa u Dalmaciji: 265
N Ardijejaca, ardijejska: 149,
nadbiskupi
postavljeni Hrvatima pri
pokršten ju: 299
ravenski, Sergije: 351
splitski, Ivan Ravenjanin:
305
Najs — Niš: 335 ·
Napulj: 265
Narona: 127, 129, 131, 153,
157, 161, 165, 193, 1195 211,
241,281; trgovište: 207
Narzet — biz. vojskovođa:
267, 343, 349
natpisi kao izvor: 185, 219,
221, 235, 237, 239, 241
Neretva (Nar, Naron): 105,
127, 129, 135, 137, 149, 153,
155, 157, 163, 165, 169, 181,
187, 201, 203, 207, 209, 211,
213, 223
Neretvani, Pagani: 305, 309,
315, 317, 319, 343, 357
Nesti: 135, 137, 207, 213
Nicefor Kalist — pisac: 271
bilj. 7 uz pogl. VIII
Niceta, patricij — zapovjed-
nik biz. brodovlja: 323, 327
Niceta, Honijat — pisac: 327
i bilj. 12 uz pogl. XV
Nikandar — pisac: 211 i bilj.
54 uz pogl. IV
Nin, Nona (Enona, Nina):
155, 163, 309, 311
Norik: 245, 249, 251, 257, 325
»Notitia dignitatum« — iz-
vor: 245, 247, 285 i bilj, 15
uiz pogl. VI
Nufles đe Valladoliđ, Ferdi-
nande — znanstvenik: 159,
161, 163 i bilj. 30 uz pogl.
II
Nutrija — grad na obali Ili-
rika: 89, 173
NJ
Njemačka, Franačka, Germa-
nija (Saksonija): 243, 265,
295, 297, 301, 321, 323, 339
O
obala
165, 175
(Bulina): 143
(Dalmata), dalmatinska:
147, 153, 165
Ilirika, ilirska, ilirskog ko-
pna: 79, 131, 133, 145, 151,
153, 155, 157, 167, 185, 189,
195, 197, 199, 201
(Istre): 147
italska, talijanska: 83, 191
Jadrana, jadranska: 81, 141,
145, 189, 207, 215, 223, 227,
229
(Japoda): 147, 249
Karna: 217
Liburnije, liburnska: 143,
147, 163, 197
(Plereja): 149
Veneta: 217
Odoakar: v. kraljevi
Oertell, Ortel Abraham —
znanstvenik: 297 i bilj. 5
uz pogl. XI
Ohrid, Lingus — koruptela
kod lJivija, (Litaid): 125,
151, 179
Olib (Aloep): 313
Ombla, Arion: 137, 209
Omiš (Onej): 163, 199
»Oporuka Karla Velikog« —
izvor: 323 i bilj. 6 uz pogl.
XV
Orbini, Mavro — pisac: 269,
363 i bilj. 20 uz pogl. VII
Orsini, Fulvio — znanstve-
nik: 119 i bilj. 82 uz pogl.
I
Osor (Absor, Apsirtida, Aps-
irtij, Apsor, Obsara, Opča-
ra): 135, 155, 165, 313
otoci
(Apsirtide, Apsirtovi): 139,
145, 147, 157, 213
Dalmacije, đalmatički, dal-
matinski: 257, 317, 343;
istočni: 343, 347; zapad-
ni: 347
Diomeđovi (Diomedeja): 75,
143, 145, 155
(Etektrlde): 135, 139, 155,
159, 213
grčki: 207
Ilirika, ilirski: 191, 223
Jadrana, jadranski: 157,
159, 161, 189, 257; zapad-
ni: 291, 315, 317; istočni,
Pagana, neretvanski: 315,
317, 345
japodski: 165
(Kiklađi): 93, 139
liburnski, liburnički, za-
padni Dalmacije (Libur-
nide): 139, 145, 147, 159,
161, 165, 199, 205, 207, 209,
225, 227, 229, 231, 257, 347
(Mentoriđe): 135, 213
Pad (Eridan): 75, 77, 97, 133,
141, 229, 351
Paflagonci: 133
Pag, Cisa (Gisa): 155, 313
Paganija: 30£, 315
Pancirolli, Guiđo — znan-
stvenik: 247 i bilj. 20> uz
pogl. VI
Panonci: 147, 149, 167, 171,
175, 177, 179, 181, 239, 245,
251, 271
Panonija, Panonije: 131, 145,
175, 177, 181, 237, 243, 245,
251, 263, 269, 271, 301, 307,
321, 323, 325, 337, 339, 341;
Prva, Gornja, Zapadna: 185,
243, 245, 247, 249, 339; Dru-
465
 ga, Donja, Istočna: 243, 245,
247, 249, 331, 339, 341; Sa-
vija, Suavija, Međurječna,
Sirmijska (Priobalna): 243,
245, 247, 249, 251, 253, 255,
257, 259, 307, 325, 327; Va-
lerija (Priobalna): 243, 245,
247
Panonske planine, planine
Panonaca: 129, 179
Panvinio, Onofrio — znan-
stvenik: 249 i bilj. 31, 32
uz pogl. VI
pape: 299, 301, 321, 343, 349,
351 353
Grgur I Veliki, sv. 590—604
— pisma kao izvor: 255,
259, 271, 273, 277, 345
Ivan IV 640—642: 277, 281,
283, 299
Stjepan II ili III 752—757:
351
Pavao I sv. 757—767 — pi-
sma kao izvor: 351
Hađrijan I 772—795 — pi-
sma kao izvor: 347
Parani: 79, 121, 141, 147, 149
Parteni (Partini): 87, 123, 125,
153, 157, 173, 175, 179, 181,
183, 187
(Partenije) — pisac: 257 i
bilj. 50 uz pogl. VI
patrijarsi
carigradski, Nicefor — pi-
sac: 291 i bilj. 11 uz pogl.
X Isejaca, isejska: 113, 117,
građeški, Fortunat: 339
Pavao, vojvoda Zadra: 323,
325, 355
Pavao Đakon — pisac: 269,
271, 273, 277, 303, 343, 345
i bilj l uz pogl. VIII; v. i
»Miješana povijest«
Pavija: 353
Pelagonci: 141, 221
Pelazgi, Pelazgi Spinećani:
75, 77, 79, 83, 189, 195, 229
Peloponez: 135, 141, 199, 203
Pelješac, poluotok Nest, po-
luotok Stagnum: 207, 209,
213 241
Pentapol: 321, 351, 353
Perotti, Nicolao — prevodi-
lac: 173 i bilj. 89 uz pogl. I
466
Perzijanci: 265, 279, 281
»Peutingerova karta« — iz-
vor: 197, 199, 203, 209, 317,
327, 335 i bilj. 14 uz pogl.
IV
Picen: 229
Pireja: 155
Pirusti (Tirusti): 165, 181
pisac »Povijesti kralja Dago-
berta« — Pseudo Frede-
gar: 301 i bilj. 22 uz pogl.
XI
Plereji (Palariji, Pireji): 105,
149, 153, 155, 157, 181, 223
Pleurat, izgnanik na make-
donskom dvoru: 99, 125;
Skerdilaidin sin: 125; v. i
kraljevi
Plinije Stariji — pisac: 75,
77, 153, 155, 159, 161, 163.
165, 177, 179, 181, 183, 187,
193, 197, 201, 207, 209, 211,
217, 219, 221, 229, 235, 245,
335; rukopisi: 159, 161, 163,
335; bilj. 18 uz pogl. I
Pliva (Pleba) — hrv. župa-
nija: 309
plovidba Jadranom: 113, 145,
187, 351; promjene: 215;
stanovnika van Jadrana:
191, 199, 205; stanovnika
uz Jadran: 191; težište, sje-
dište: 195, 231; ustrojstvo
i način: 189, 233
sirakuška: 189
189
Etruščana Atrijanaca: 229
stanovnika Zadra: 235
rimska, rimskog doba: 191,
195
Dalmatinaca: 349, 355, 357
mletačka, Venecijanaca:
197, 349, 351, 353, 355, 357
suvremena: 191, 195, 197
Plutarh — pisac: 73, 113 i
bilj. 5 uz pogl. I
Plješevica: 249, 259 v. i Al-
bij, Bebij, Kapela
pokrštenje
Franaka: 263
Hrvata: 293, 299, 301, 305
Slavena: 345
Srba: 305
Polibije — pisac: 83, 89, 93,
99, 101, 111, 113, 115, 117,
119, 121, 123, 125, 127, 129,
133, 169, 173, 175, 177, 187,
215, 239 i bilj. 32 uz pogl. I
Polibijev prvi prevodilac:
121 i bilj. 89 uz pogl. I; v.
i Perotti, Nicolao
Polien — pisac: 171, 173 i
bilj. 16 uz pogl III
Poljska, Sarmatija: 295, 297
pomorstvo, jadransko: 115,
195
Delmata: 195
Etruščana Atrijanaca: 231
galsko: 79
grčkih kolonija u Jadranu:
113
ilirsko, stanovnika Ilirika:
79, 193
Isejaca, isejsko: 115
Salone i đr. primorskih
gradova: 195, 279
Pompej Trog — pisac: 73 i
bilj. 3 uz pogl. I
Pomponije Mela — pisac:
153, 155, 161, 163, 165, 181,
183, 223 i bilj. 19 uz pogl.
II
Pop Dukljanin — pisac: 269,
293, 319 i bilj. 21 uz pogl.
VII; bilji. 4 uz Prilog
povijest, češka i poljska: 297;
dalmatinska: 71, 261, 361;
Diomedova: 79; Etruščana
Atrijanaca: 79, 189; franač-
ka: 269; hunska: 269; ilir-
ska: 111; jadranska: 227;
langobarđska 269; Libur-
na: 79, 189; mletačka: 235;
Pelazga: 79
prefekti
Dalmacije: 339
pretorija Italije: 355
Pretorij — grad: 203
Primorje, Maritima (Paratha-
lasija — hrv. županija: 309
Prokopije — pisac: 197, 251,
253, 255, 259, 263, 265, 267
i bilj. 15 uz pogl. IV
Piomina: 131
Promona: 107, 131, 233
Provansa: 263, 265
Pseudo Fredegar — pisac: v.
pisac »Povijesti kralja Da-
goberta«
Pseudo Skilak — pisac: v.
Skilak iz Karijanđe
Pseudo Skimno — pisac: v.
Skimno s Hija
Ptolomej, Klaudije — pisac:
161, 163, 165, 167, 179, 181,
185, 197, 209, 221, 235, 237,
243, 257, 297, 325, 335 i bilj.
36 i 44 uz pogi. II
Pula (Pola): 147, 155, 199, 211
Rab (Arba, Arbe, Arva): 155,
165, 313
Rama: 259
Raša (Arsija): 155, 167, 183,
185, 259
Raška: 259
ratovi
bizantski s Bugarima: 353,
355
burgundski: 263
gotski: 251, 265, 267
građanski kod Franaka:
273
histarski: 83
makedonski: 97, 99, 103,
123, 125, 178
rimski građanski: 77, 131,
151, 153, 187, 189, 193,
233, 235
rimski s Kartagom: 115,
123, 125
rimski u Iliriku: 73, 83,
111, 179, 187, 233, 241
I: 83—92, 111—119, 187,
215, 223, 231
II: 93—97, 123—125
III: 97—101, 125, 127
IV = I delmatski: 101—
—105, 113, 119, 127, 129,
195, 239
V: 105—107, 177
VI: 107, 219
VH = II delmatski: 107,
129, 195, 239
VIII = III delmatski:
107, 129
IX = IV delmatski:
107—109, 131, 233
467
 Χ = V delmatski: Ί09—
—111, 131, 181
trojanski: 75, 169
Ravena: 195, 251, 267, 321,
343, 345, 349, 351, 353 ν. i
egzarhat
Uecija: 231, 263
Republika, Rimska: 71, 187,
235, 315, 361
Ret — eporaim Reeije: 231
Rialto, Rivus altus: 355
Rim: 69, 79, 81, 83, 87, 89, 93,
97, 101, 103, 105, 107, 109,
227, 267, 273, 277, 283, 293,
299, 305, 313, 321, 351
Rimljani — amt: 71, 81, 83,
85, 87, 89, 91, 93, 95, 97, 99,
101, 103, 111, 115, 117, 119,
121, 123, 125, 127, 147, 149,
151, 153, 167, 173, 175, 177,
179, 183, 187, 189, 193, 195,
205, 211, 215, 221, 223, 229,
231, 233, 235, 239, 251, 257,
273, 361
— podanici Istočnog
Carstva, Bizantinci:
249, 253, 255, 267, 271,
273, 275, 279, 283, 291,
317
— građani Rima: 321
Risan (grad Rizejaca, Riza-
ma, Rizin, Rizmij, Rizon,
Rosa): 89, 149, 157, 163,
165, 319
Romani: 285, 287, 291, 293,
299, 307, 311, 313, 315, 317,
329, 331
Sabellico, Marcantonio —
pisac: 259 i bilj. 5 uz pogl.
VII
Salamanka: 161
Salona, Salone: 107, 129,
147, 153, 157, 163, 187, 193,
195, 211, 239, 241, 243, 251,
265, 267, 269, 279, 281, 283,
285, 289, 291, 299, 317
Saloni tanci: 285, 287, 289.
291
Salustije — pisac: 217, 219,
221 i bilj. 8 uz pogl. V
468
Samnij: 271, 343
Sardinija: 343, 345
Sarmatija, azijska: 297
Sasi: 265, 269, 279
Sava: 163, 181, 185, 241, 245,
247, 249, 255, 259, 307, 327
Sekst Ruf — pisac: 243, 245
i bilj. 12 uz pogl. VI
Servije — pisac: 217, 219,
221 i bilj. 9 uz pogl. V
Sestrunj (Estiunez): 313
Sever, Veliki — ugledni Sa-
lonitanac: 287, 291
»Sholije« uz ep Apotondja
Rođanina: v. Apolonijev
Sholijast
Sicilija: 79, 115, 121, 225,
263, 265, 321, 343, 345
Sigonio, Carlo — znanstve-
nik: 123, 321, 325, 343, 345
i bilj. 96 uz pogl. I
Sijagrije: 263
Silba (Selbo): 313
Simokata, Teofilakt — pi-
sac: 2.53, 255, 271, 275,
277, 285 i bilj. 39 uz pogl.
VI
Sipont: 343
sirakuški tirani
Dionizije Stariji: 79, 81,
111, 113, 121, 189, 215,
227, 229, 231
Dionizije Mlađi: 81, 111,
113, 189, 215
Agatoklo: 113
Sirakuza: 81, 225, 345
Sirakužani: 81, 121, 141
Sirija: 109, 279
Sirmij: 245, 247, 253, 255
Sirmond, Giacomo — znan-
stvenik: 249 i bilj. 34 uz
pogl. VI
Sisak, Segestika, Siscija: 217,
247, 337
Skerdilaiđa, Skerdilet: 85,
123, 125, 215
Skilak iz Karijatide — Pseu-
do Skilak, pisac: 71, 81,
121, 133, 139, 163, 167, 169,
183, 193, 201, 203, 205, 207,
209, 211, 213, 215, 217, 219,
221, 223, 227 i bilj. 2 uz
pogl. I
Skllica, Ivan — v. Kuropalat,
Ivan
Skimno s Hi ja — Pseudo
Slkiimno, pisac: 121, 143,
139, 183, 199, 201, 203, 215,
221, 223, 297 i bilj. 87 uz
pogl. I; v. i Marcijan iz
Herakleje
Skodra — Skadar: 99, 101,
157, 165
Skodro, Skardo planina: 99,
101, 163, 169, 241 v. i Sar-
-planina
Skradin, Skarđona (Skardon,
Skordona): 147, 157, 163,
169, 193, 195, 197, 281, 311
Slaveni (Sklaveni, Sklavini,
Slavini): 253, 259, 261, 267,
269, 271, 273, 275, 277, 279,
281, 283, 285, 287, 289, 291,
293, 295, 297, 299, 301, 303,
305, 307, 313, 315, 325, 327,
329, 331, 337, 339, 341, 343,
345, 349, 357, 361
Slavonija: 259, 297, 307, 311,
327
Solun (Tesalonika, Thesalo-
nika): 151, 153, 253, 303
Splićani: 291
Split (Aspalat, Spalat): 285,
287, 289, 291, 299, 305, 313,
317, 325, 347; v. i Diokle-
cijanova palača
Srbi, Serviji, Sorabi (Serbli,
Srbli): 261, 293, 297, 299,
305, 307, 319, 327, 331, 337,
341
Srbija (Serblija): 259, 295,
297, 306, 307, 309, 319, 327,
339; u užem smislu: 259
srpski vladari: 319
Stjepan Bizantinac — pisac:
119, 183, 199, 201, 207, 217,
223, 225, 233, 239, 255, 257,
317, 355 i bilj. 12 uz pogl.
I; uisp. i Stjepanov Epito-
mator
Stjepanov Epi toma tor — pi-
sac: 75, 171, 223, 255 i bilj.
12 uz pogl. I; usp. i Stje-
pan Bizantinac
Stolni Biograd, Ugarska Al-
ba, Kraljevska Alba: 311
Ston: 207
Strabon — pisac: 73, 75, 77,
79, 81, 119, 133, 145, 151,
153, 155, 159, 161, 165, 169,
171, 173, 175, 177, 181, 183,
197, 207, 209, 217, 219, 221,
223, 225, 227, 229, 231, 239,
249, 297 i bilj. 6 uz pogl. I
Stupini, Strupini: 203
sv. Krševan — crkva i grad-
ska vrata u Zadru: 235
Sar-planina: 167, 177, 185 v.
i Skodro
Skarđa, Skirđa (Sverda): 313
Šolta, Bolentija, Olinta, So-
lent, Solentij: 135, 163, 209
Siajerci: 303
Štajerska: 297
Tarant: 263, 343
Taulanti: 71, 101, 125, 137,
153, 157, 181
Taurun: 163, 247, 327
»Teođozijev kodeks« — iz-
vor: 251 i bilj. 35 uz pogl.
VI
Teopomp — pisac: 79, 139,
215, 225 i bilj. 24 uz pogl I
Thegan — pisac: v. »Životo-
pis Ludovika Pobožnog·«
Timak, Veliki i Mali — gra-
dovi: 335
Timav: 73, 75, 157, 217, 219,
221
Timej — pisac: 141, 203 i
bilj. 8 uz pogl. II
Timočani, Timotijani: 331,
335, 341
Timok: 335
Tisa, Tibisk (Tirs): 275, 341
Tit, sv., učenik sv. Pavla: 243
Toledo: 161
Toma Arhiđakon — pisac:
269, 279, 283, 285, 287, 291,
293, 305, 363 i bilj. 22 uz
pogl. VII
Tomi: 277
Tračani: 141, 147, 149, 151,
221
469
Trakija: 253, 263, 303
Trebinje: 305
trgovina, isejska: 193; Ro-
mana sa Slavenima: 291,
293; venecijanska: 351, 353
Tribali: 149, 151, 169
Trogir, Tragurij (Surij, Te-
trangurij, Tetrangurija):
101, 113, 119, 129, 147, 153,
155, 157, 159, 161, 163, 165,
193, 195, 207, 209, 231, 289,
291, 313, 317, 325, 347; Sta-
ri Trogir: 207
Troja (Ilij): 143, 2,27
Trst (Tegeste, Tergest, Ter-
geste): 143, 153, 155, 181
Trukoni — vjetr. otočko ime
u Jadranu: 155, 159, 161
Tuđitan, Gaj Sempronije:
107, 219, 221
Tukiđiđ — pisac: 227 i bilj.
48 uz pogl. V
U Furlanija v.; Spoleto:
Ugarska, Turska: 293, 297
»Ugarski anali·« — izvor: 287
i bilj. '19 uz pogl. VII
Ugri (Turci): 301, 327
Ulcinj (Kolhinij, Olhinij, Ul-
cinij): 157, 163
Umbri: 75, 133, 139, 227, 229
Umbrija: 227, 271 -
Una: 311
Vallađoliđanin — v. Nufies
de Vallađoliđ, Ferdinande
Varon — pisac: 77, 157, 187,
193 i bilj. 23 uz pogl. I
Vatikanska knjižnica: 91, 159
Vatinije (Atinije) — vojsko-
vođa, pisma kao izvor: 109,
127, 129 i bilj. 116 uz pogl.
I jadranski — v. more
Vegecije — pisac: 233, 243 i
bilj. 61 uz pogl. V
Velej Paterkul — pisac: 131
i bilj. 120 uz pogl. I
Velika (Balba, Balea, Bange,
Belika): 253, 255, 273
470
Venecija, venetska pokraji- Rizonički: v. Boka Kotor-
na: 267, 279, 323 ska
Venecijanci, Veneti (Veneti - Skradinski: 197 »•Životopis Luđovika Pobož-
ci) — stanovništvo Vene- Zavorović, Dominik — pisac: nog« — izvor: 327, 331, 337
cije: 267, 349, 351, 353, 355 363 i bilj. 5 uz Prilog i bilj. 17 uz pogl. XV
Veneti, Heneti — narod: 81, Zonara, Ivan — pisac: 273, županije
115, 133, 135, 141, 217, 251 285, 291, 303, 305 i bilj. 13 etimologija: 311
Vergilije — pisac: 73, 83, 155, uz pogl. VIII; usp. i bilj. hrvatske prema Konstan-
217, 223 i bilj. 8 uz pogl. I 37 uz pogl. I tinu Porfirogenetu: 307,
Vis, Isa (Es, Bsij, Jes): 79, Zrmanja (Tedanij): 155, 163, 309, 311
219, 259 zagrebačka: 255
81, 85, 87, 89, 91. 93, 95, 99,
113, 117, 121, 135, 141, 147,
155, 159, 161, 165, 173, 175,
189, 193, 195, 201, 203, 205,
209, 225, 227, 231, 233, 235,
255, 257, 317
Vizigoti: 263, 265
vodovod, Epiđaura: 213; Ja-
đera: 237; Salone: 239
vojvodstvo
Dalmacija: 341, 349, 355
italska: Benevent: 271, 313;
271; Toskana: 271; Tren-
to (Triđent): 273, 345;
rimsko: 353
Volga: 297
Voss, Isaac — znanstvenik:
213 i bilj. 6 iuz pogl. II;
bilj. 59 uz pogl. IV
Vrgađa (Lumbrikat): 313
Kadar, Iđasa, Jađer, Jađert,
Jadra (Diodora, Jađera, ja-
dertinsiki grad): 135, 153,
155, 157, 159, 163, 185, 211,
215, 235, 237, 241, 243, 285,
291, 313, 317, 323, 325, 339,
347, 349, 355
Zahumljani (Zaiklumljani):
305, 309
zaljev
ilirski — v. more
Kvarnerski (Flanatički):
155, 219, '221, 223
Manijski: 135, 203, 207, 209,
213
Nest: 135, 2,05, 207
(Polatički): 153
471