You are on page 1of 224

LJUDI GOVORE...

PSIHIJATRIJA I PSIHOTERAPIJA IZMEU


HUMANOSTI, NEUTRALNOSTI I
PROFESIONALNOSTI
Priredio Branko ori

Beograd, 2012.

PSIHIJATRIJA I PSIHOTERAPIJA IZMEU HUMANOSTI,


NEUTRALNOSTI I PROFESIONALNOSTI
Priredio Branko ori
Recenzenti:

Prof. dr Jovan Bukeli


Prof. dr Marko Munjiza
Prof. dr Dobrivoje Radovanovi

Izdava:

Univerzitet u Beogradu Fakultet za specijalnu


edukaciju i rehabilitaciju, FASPER,
Visokog Stevana 2, Beograd

Dekan:

Prof. dr Jasmina Kovaevi

Glavni i odgovorni
urednik:

Prof. dr Branko ori

Lektor i korektor:

Milena ori

Kompjuterski slog:

Biljana Krasi

tampa:

AQUA CLUB d.o.o.

Tira:

300 primeraka

ISBN 978-86-6203-038-2

U finansiranju izdanja uestvovalo


Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije.

CIP -
,
616.89:1(082)
615.851.1(082)
--- (2011 ; )
Psihijatrija i psihoterapija izmeu
humanosti, neutralnosti i profesionalnosti /
[Seminar Ljudi govore ---, 12. i 13.
decembar 2011. godine ; organizator
Univerzitet u Beogradu, Fakultet za
specijalnu edukaciju i rehabilitaciju] ;
priredio Branko ori. - Beograd : Fakultet
za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju,
2012 (AQUA CLUB d.o.o.). - 223 str. ; 24 cm
Tira 300. - Napomene i bibliografske
reference uz tekst. - Bibliografija uz
pojedine radove.
ISBN 978-86-6203-038-2
1. , []
a) - b)
-
COBISS.SR-ID 195100684

UNIVERZITET U BEOGRADU
FAKULTET ZA SPECIJALNU EDUKACIJU I
REHABILITACIJU

SEMINAR LJUDI GOVORE...

TEMA

PSIHIJATRIJA I PSIHOTERAPIJA IZMEU


HUMANOSTI, NEUTRALNOSTI I
PROFESIONALNOSTI
12. i 13. decembar 2011. godine

AUTORI - SARADNICI
ori, Branko, dr sc, neuropsihijatar, naelnik Klinike za bolesti zavisnosti u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu, vanredni profesor Fakulteta za specijalnu
edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu
Bokalovi, Gordana, neuropsihijatar, specijalista psihoterapije, naelnik Psihijatrijske slube u Domu zdravlja u Grockoj
Brzev-uri, Vesna, psiholog, psihoanalitiar, Savetovalite ,,Psiholoki krugovi
u Beogradu
Damjanovi, Aleksandar, dr sc, naelnik Odeljenja za afektivne poremeaje Klinike za psihijatriju Klinikog centra Srbije, vanredni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Dimovi, Nada, kliniki psiholog, psihoterapeut, Udruenje konstruktivista Srbije
Dimitrijevi, Aleksandar, dr sc, psiholog, docent Filozofskog fakulteta (Odsek psihologije) Univerziteta u Beogradu, lan Beogradskog psihoanalitikog drutva
Dimoski, Sanja, dr sc, psiholog, docent Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu
Drakuli, Bogdan, dr sc, neuropsihijatar, ef Dnevne bolnice za psihotine poremeaje, Klinika za odrasle u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu
Dukanac, Vesna, mr sc, psihijatar, psihoterapeut, Dnevna bolnica za adolescente,
Klinika za decu i omladinu u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu
Jeroti, Vladeta, akademik, neuropsihijatar, profesor (po pozivu) Pastirske (pastoralne) psihologije i medicine, Teoloki fakultet u Beogradu (u penziji)
Jevremovi, Petar, dr sc, psiholog, vanredni profesor Filozofskog fakulteta (Odsek
psihologije) Univerziteta u Beogradu
Jugovi, Aleksandar, dr sc, dipl. socijalni radnik, vanredni profesor Fakulteta za
specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu
Milenkovi, Sneana, dr sc, psiholog, psihoanalitiki psihoterapeut, profesor Filozofskog fakulteta (Odsek psihologije) Univerziteta u Novom Sadu
Popovi B., Velimir, dr sc, psiholog, docent na Filozofskom fakultetu Univerziteta
u Beogradu
Sedmak, Tomislav, dr sc, neuropsihijatar, profesor Fakulteta politikih nauka Univerziteta u Beogradu (u penziji)
Svetozarevi, Sneana, mr sc, psiholog, Klinika za bolesti zavisnosti u Institutu za
mentalno zdravlje u Beogradu
uvakovi, Miko, dr sc, profesor na Fakultetu muzike umetnosti u Beogradu
Zdravkovi, Svetlana, dr sc, specijalista medicinske psihologije, jungovski analitiar (IAAP, IGAP) u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

SADRAJ

PSIHIJATRIJA KROZ TERAPIJSKI ODNOS


(umesto predgovora)

Branko ori 9
KAKO JE MOGU SAVREMENI HUMANIZAM

Bogdan Drakuli 19
SOCIJALNI DARVINIZAM

Aleksandar Jugovi 37
ZATO POSTOJI PSIHIJATRIJA
(ILI DA LI SU PSIHIJATRI UGROENA VRSTA)

Aleksandar Damjanovi  45
KORENI PSIHOTERAPIJE prolost, sadanjost
i budunost

Vesna Dukanac 57
KAKO OBUITI PSIHOTERAPEUTA ZA XXI VEK

Vladeta Jeroti 67
Znanje/legitimitet

Petar Jevremovi 71
DISKURZIVNA ANALIZA UMETNOSTI (diskurs i
ideologija umetnosti)

Miko uvakovi 77
TERAPEUT U SVOM OGLEDALU

Vesna Brzev-uri 87
ARHETIPOVI POMAUIH PROFESIJA

Svetlana Zdravkovi 97
ZEN MOGUNOST SAMOSPOZNAJE I SAMOODREENJA

Sneana Milenkovi 107


7

Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi

Aleksandar Dimitrijevi 123


Dua i dehumanizacija

Velimir B. Popovi 133


FormulaciJa i plan psihoterapije: ta se dobija
integracijom modaliteta

Nada Dimovi 143


TA JE NOVO U NARATIVNOJ TERAPIJI?

Sneana Svetozarevi 157


SMANJENJE PATNJE BOLJE NEGO DOBRO

Gordana Bokalovi 169


Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i
njihovim porodicama

Sanja Dimoski 179


INDIVIDUALNOST AUTENTINOST U PSIHIJATRIJI I
PSIHOTERAPIJI

Tomislav Sedmak 187

PSIHIJATRIJA KROZ TERAPIJSKI ODNOS


(umesto predgovora)

Branko ori
,,Kliniko iskustvo govori nam da granica, odnosno
mea za ludilo nije linija (crta); to je pre, ira teritorija bez otrih podela: polje (zemlja) bez ljudi,
izmeu duevnog zdravlja i poremeenosti.1
Oduvek psihijatrijske bolesti izazivaju mnoga duboka filozofska pitanja u vezi
sa svakodnevnim ivotom savremenog oveka. Pored biolokog napretka u razumevanju ovih poremeaja, isticanjem nesvesnog dela linosti kao izvora napetosti ili unutranjih konflikata, snaan sociokulturoloki trag, skoro kao zatitni
znak u naoj struci, ostavila je psihoanaliza. Na nju se nadovezao psihodinamski
metod razumevanja ljudske prirode za vreme odrastanja i sazrevanja potencijalno zdravog oveka. Prethodno uspostavljen medicinski model poimanja duevnih bolesti ovim je samo dobio na irini, a razumevanje i praenje psiholokih i
socijalno-kulturolokih osobina oveka jo vie je doprinelo odreivanju ljudske
prirode. Time se interesovanje za mentalne poremeaje prenelo i na poimanje
mentalnog zdravlja, pa se namee niz pitanja koja treba objasniti.
1 Green (1977). 19; prema: Wirth-Cauchon, J. (2000): A Dangerous Symbolic Mobility: Narratives
of Borderline Personality Disorder, in: Pathology and the Postmodern, ed. by Dwight Fee, SAGE
Publications, London, 143pp.

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

ta se deava u razumu kod nekih ljudi koji izraavaju verovanja za koja se


moe jasno pretpostaviti da su sumanuta? Da li oni stvarno veruju u njih? Ako je
tako, ta se deava u njihovoj psihologiji? Jesu li to pogreno objanjene injenice,
ili njihovo verovanje nema nikakve veze sa injenicama? S druge strane, ima li
neke hemijske osnove da se javljaju ba te sumanutosti, pre nego neke druge? Ima
dosta pitanja koja zahtevaju psihijatrijsku raspravu. Pre svega, ove pretpostavke
istiu tvrdnje koje su nastale kao posledica deavanja unutar mozga oveka, a dobijaju iri znaaj kada se vezuju za odreenu linost u datom vremenu i prostoru.
Meutim, postoji mogunost da neka osoba bude sreenog misaonog toka i bez
oseanja krivice dok je istovremeno u sukobu sa okolinom, kao to se deava kod
graninih i dramatinih poremeaja linosti. Poznato je da paranoik moe biti
uklopljen u sredinu, iako vie nije mentalno zdrav.2
Ne treba zaboraviti da je psihijatrija nastala iz medicine, te nam njena bioloka
forma sve vie ukazuje na neurohemijske procese, koji su u osnovi promena, ili
poremeaja u mozgu. Ali, svojim iskorakom i irenjem u psihologiju oveka, njegovu saznajnu sferu i odnose tokom leenja, ona pokree pitanja na ljudskom nivou,
o tome ta se deava sa misaonim procesom, oseanjima i kontrolom ponaanja
u odravanju sopstvenog identiteta linosti. Pitanje je i kako se, na primer, uzroci na nivou neurofiziologije i neurohemije prepliu sa uzrocima na psiholokom
ili ljudskom nivou. Moe li se tu nai jasno, logiki povezano objanjenje, o tome
kakve promene u amigdali ili koje promene u nivou dopamina, serotonina i noradrenalina uestvuju u interakciji sa drugim uzrocima kao to su zanemarivanje ili
zloupotrebe u detinjstvu ili izloenosti traumama rata? Kako razmiljati o interakciji izmeu takvih bitno razliitih vrsta uzroka? Ovo se odnosi, kako na relativno
zdrave, tako i na ljude koji su veoma izmenjeni mentalnim poremeajem.
Dopamin deluje u okviru biohemijske osnove za traenje novina, senzacija ili za
ostvarenje vieg nivoa uzbuenja, a tako usmereno ponaanje proizlazi projekcijom
iz nigrostrijarnih i mezolimbikih struktura. Serotonin je prenosnik ijim aktivnostima se ostvaruje ponaanje kojim se izbegava teta ili oteenje, a ovakvo ponaanje je pod uticajem serotonerginih puteva septohipokampusnog sistema. Najzad, noradrenalin podstie ponaanje koje je praeno pohvalom. U osnovi ovakvih
oblika ponaanja su noradrenergini putevi iz lokus ceruleusa.3 Za sada, evidentno
je da je antisocijalni poremeaj linosti biohemijski obeleen ponaanjem kojim
dominira traenje novina, senzacija i poveanjem uzbuenja, zatim, ponaanjem
u kome se ne ispoljavaju naini izbegavanja tete po sebe i, konano, ponaanjem
koje nije usmereno sticanju pohvala. Bez obzira, to se zna da kod ovog poremeaja
linosti postoji smanjena funkcionalna aktivnost serotonerginih i noradrenerginih sistema, ne moe se sa sigurnou tvrditi kakvi su oni kod drugih psihopatski

10

2 Sedmak, T. (2003). Snaga paranoje, u knjizi: Rei..., ur. ori, B., ,,Ljudi govore..., Institut za
mentalno zdravlje, Beograd, 185-219.
3 Sedmak, T. (1999). Psihijatrijsko znaenje biopsihosocijalne etiologije moralnog ponaanja antisocijalnih i graninih linosti, u: ori, B. ur., Moral i psihijatrija, Ljudi govore..., Institut za
mentalno zdravlje, Beograd, 69-95.

Psihijatrija kroz terapijski odnos (Umesto predgovora)


Branko ori

strukturisanih linosti. Kod relativno zdravih, sem tvrdnje da postoji usklaena


preraspodela pomenutih biogenih amina u tri biohemijska sistema, takoe ne moemo precizno objasniti razliite vrste ponaanja. Ali, kod ovih poslednjih, uslovno
reeno, moglo bi se oekivati kakvo-takvo prilagoeno ponaanje. Zato je neophodno poznavanje davanja lekova koji deluju preko, ili unutar sistema biogenih
amina. Psihijatar - terapeut, strunjak za mentalne poremeaje i mogui promoter
mentalnog zdravlja, koji tei da, pored znanja o bazinim modanim procesima,
razume i ponaanje odnosno ljudsku prirodu pacijenta, time potvruje profesionalnost, humanost i prilagoenu neutralnost.
Iako raspolaemo sa sve vie korisnih injenica iz istraivanja o neurohemijskim promenama i genetskim svojstvima o biolokom nivou psihijatrijskih poremeaja i mentalnog zdravlja i, s druge strane, sve veeg razumevanja ljudske
prirode i psihologije komunikacije u odnosima meu ljudima, potrebno je i dalje
reavati mnoga filozofska pitanja, koja bi vodila napretku u poimanju zdravog
i bolesnog u oveku. Sa pozicija autoriteta struke naroito je vano obratiti panju na granice psihijatrijskog poremeaja, zatim, sistematizovati objanjenja aktivnosti i odgovarajuih mentalnih stanja. Svakako treba razumeti veze izmeu
psihijatrijskih stanja i identiteta linosti, kao i veze izmeu psihijatrijskog poremeaja i odgovornosti. Najzad, uoiti ta se deava, ili ta bi trebalo da se deava,
tokom psihoterapije ili bolje reeno, procesa leenja.
Postoje i druga brojna pitanja, koja su dobrim delom filozofska, a od kojih, je
sledee moda najznanije: na osnovu ega mi odluujemo da neka stanja, a ne
druga, oznaimo kao psihijatrijske bolesti? Odgovornost psihijatra je velika kada
kao svedok na sudu treba da odredi da li je neije ponaanje ili neki in nasilja
nastao iz bolesti ili iz prirode linosti. Kako odgovoriti na takva pitanja? Gde
se nalazi poremeaj koji radikalno menja karakter i linost? Rekosmo smo da
je on, verovatno, u strukturama meumozga. Da li onda razlika izmeu onoga,
,,nastaje iz linosti, ili dolazi ,,od bolesti, ima znaajnu teinu?
Danas, neki strunjaci istiu da su bioloka saznanja i leenje lekovima od
kljunog znaaja. Bioloki psihijatri ak nude protokole o leenju, koji se zasnivaju na ,,evidence based treatments (na leenjima zasnovanim na injenicama).
Istovremeno, zaboravljaju da je ovek otvoreni sistem, u kome se veina biolokih
procesa odvijaju po principu dodavanja, a ne iskljuivanja i prekidanja pa do negiranja zanemaruju znaaj razumevanja psihosocijalnog nivoa ljudske prirode i
svode ga na nivo povinovanja (compliance) za uzimanje lekova. Iskustva iz prakse, meutim, govore da prividno jasne ideje o jednom odnosno drugom pristupu,
bilo biolokom ili psiholokom, imaju reenje u integraciji ove dve krajnosti.
Zahvaljujui optem napredovanju u psihijatriji, terapeuti kao nosioci autoriteta struke, moraju da se bave vrednostima s obzirom da su one deo linosti,
kako klijenta tako i terapeuta, tim pre to neiji sistem vrednosti moe biti izvor
pogrenog razumevanja/nerazumevanja za mnoge psihike probleme. I vie od

11

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

toga, kada je u pitanju terapeut treba se prisetiti Zilburgove opaske o tome kako
psihijatar koji primarno u terapiji ne dotie problem morala, u odbrani subjektivnog stava, ne odbacuje ga. Tome dodajmo i spoznaju iz prakse da se terapeutove
line vrednosti ne mogu drati izvan terapijskog odnosa, ili se bar moraju kontrolisano primenjivati.
Dakle, humani nivo komunikacije, naroito u psihoterapijskom odnosu, ima
obeleja filozofije kao celovitosti, ili sistema vrednosti, obino nastalih kroz saoptavanje stavova, postavki i pretpostavki, odnosno principa obeju strana. U
psihoterapiji, samo na klijenta usmerenoj (slino kao u medicinskom modelu komunikacije), nije bilo tako. esto se preterivalo, na primer, isticanjem da sreu i
blagostanje treba vrednovati iznad svega. Ili, ponavljanje da je ovek gospodar
sopstvene sudbine to mu daje za pravo da sve kontrolie iz interesa, na svoj lini
nain. Posebno se naglaavala odrednica da dostojanstvo i vrednost svake linosti moraju biti potovani uvek, u svim okolnostima. Konano, u praksi, pretpostavke o pravu na individualnu slobodu i prepoznavanje obaveze svake osobe da
misli svojom glavom i izgovara svoju pamet, uz prethodne principe, nisu olakavale primenu moralnog ponaanja. Otuda, treba rei da su precenjena moralna
pravila skoro besmislena sve dok nisu u kompromisu, s jedne strane, sa skupom
socijalnih stavova, koji su osobina profesije i, s druge strane, sa stavovima drutva, koje veruje i potuje profesiju. Kompromisno i terapijski, delovali bi stavovi
u kojima svaka linost ima vrednost sama po sebi, pa se zbog toga kao takva i
potuje, tj. da svaki pojedinac ima pravo na lino usmerenje da bi mogao prema
svojoj elji, ili ako treba uz pomo drugih, izabrati line vrednosti i ciljeve na
osnovu kojih e preuzimati odgovornost i donositi odluke.
Ciljevi odraavaju vrednosti, a terapijski ciljevi nisu u tome izuzetak. Terapeut ima ciljeve, bilo posebne ili opte, koji su pod uticajem njegovog sistema vrednosti. Vrednosti mu odreuju koncepte o mentalnom zdravlju i svrhu aktivnosti.
Poto nema izleenja u smislu isceljenja, po miljenju veine terapeuta, ono to
u procesu leenja ini ,,podnoljiv konflikt, iz kojeg se raa reenje, jeste prvenstveno stvar terapeutovih vrednosti.
S druge strane, pristup mentalnom zdravlju, uostalom kao i poremeajima,
promenljiv je. Prilagoavanje, u smislu prihvatanja i navikavanja na promene,
esto se smatralo ciljem psihoterapije. Jasno je, meutim, da je prilagoavanje na
odreene situacije nepoeljno. Tako, na primer, male grupe devijantnih, zavisnika i kriminalaca, nisu sredine u kojima se potvruje mentalno zdravlje. I vie od
toga, ako bi se svi prilagodili, promene i napredovanje bi stali. Sve to vodi nas ka
subjektivnim objanjenjima zasnovanim na definiciji prilagoenosti kao neometajuem ponaanju. Vremenom, ovome je dodat koncept integracije (uklapanja)
kao jedan od psihoterapijskih ciljeva, koji pre afirmie unutranje stanje, nego
prilagoenost klijenta na posebne uslove iz okruenja.

12

Psihijatrija kroz terapijski odnos (Umesto predgovora)


Branko ori

Shvatajui nedovoljnost prilagoavanja i uklapanja (integracije) kao kriterijuma za mentalno zdravlje, bilo pojedinca, bilo grupe, ezdesetih godina prolog
veka uveden je u praksu i pojam ,,kognitivne dovoljnosti (primerenosti ili primerenog opaanja), to je, uz prethodna dva, ubrzo postalo standard za procenu
mentalnog zdravlja. Brojni terapeuti su kroz praksu shvatili da postoji malo psiholoki znaajnih i, iz ugla istraivanja, operacionalno korisnih opisa zajednikih obrazaca u nastajanju i jaanju mentalnog zdravlja. Zbog toga se iri krug, pa
se dodaju novih pet kriterijuma kao to su: odsustvo mentalnog poremeaja ili
simptoma, normalnost ponaanja, uklapanje u okolinu, jedinstvo linosti i pravilno opaanje realnosti. Prva dva su odbaena, s obzirom da od kulturolokog
konteksta odreivanja normalnosti zavisi jesu li simptomi normalni ili abnormalni (vie ili manje uklapajui). injenice da svaki oblik uklapanja ne predstavlja pokazatelj mentalnog zdravlja, a da uklapanje moe biti i puko ,,pasivno
prihvatanje socijalnih stanja do gubitka zdravlja, ukazale su na novi kriterijum,
tzv. aktivnog uklapanja ili ,,vladanja okolinom. Ovaj kriterijum u sebi nosi mogunost biranja ponaanja na koje se neko prilagoava, pa se time u okruenje
oslobaaju razliite vrste stanja i prateeg ponaanja. Uklapanje, ili samo-doslednost, ne moe se prihvatiti samo po sebi, s obzirom da ne obezbeuje slobodu od
sukobljavanja sa okolinom. Pravilno opaanje realnosti i sveta, i sebe samog, koje
se tee postie, poto veina rasuivanja ne moraju biti ispravna, jo uvek je koristan kriterijum. Meutim, nijedan od kriterijuma, sam po sebi, nije odgovarajui.
Sve dok je teko odrediti standarde za mentalno zdravlje, terapeuti e imati i
razliite terapijske ciljeve. Prilagoavanje, uklapanje i odgovarajue opaanje realiteta, odnosno stvarnosti, obino se prikljuuju tim ciljevima. Jedna od najirih
lista terapijskih ciljeva je ona koju je izneo Maslow4 u svom istraivanju osobina
normalnih, zdravih, ,,samo-ostvarenih (self-actualizing) ljudi. Te osobine kojima treba teiti kroz ciljeve u terapijskom procesu jesu sledee:
to efikasnije opaanje realnosti i oputenije/lagodnije odnoenje prema
njoj;
prihvatanje sebe i drugih, kao i prirode, uopte;
spontanost (neusiljenost, prirodnost);
usmerenost, pre na problem nego na sebe;
sposobnost odlaganja (zanemarivanja) uznemirenosti radi prevazilaenja
nesree;
nezavisnost od kulture i okruenja;
otvorenost za nove informacije;
mistino iskustvo (doivljaj);
naklonost i poistoveenje sa drugima;
duboki meuljudski odnosi;
demokratska karakterna struktura;
4 Maslow, A.H. (1959). Psychological Data and Human values, in: Maslow, A.H. ed.: New Knowledge
in Human Values, Harper &Bros, New York.

13

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

razlikovanje drutvenog proseka od samog dna;


filozofski oseaj za humor;
kreativnost i
otpornost prema kulturi.

Rekosmo da ova lista ukljuuje veinu terapijskih ciljeva pomenutih kod brojnih autora. Ona je i vredna potvrda Salivenove poruke, u kojoj istie da linost
dostie mentalno zdravlje do opsega u kome postaje svesna sopstvenih interpersonalnih odnosa. On jo dodaje da procesi psihijatrijskog leenja ukljuuju sazrevanje linosti, odnosno evoluciju ili razvoj sposobnosti za odrasle meuljudske
odnose. Ta zrela sposobnost za saodnoenje meu ljudima kod pacijenata ukljuuje njihovo postojee, stvarno ponaanje i uenje sposobnosti za preuzimanje
uloga, naravno, uz oslobaanje od navika. Pa, i kada postoje odreeni iracionalni
ili tee emocionalno kontrolisani stavovi nepoznatog porekla, osoba je u stanju
da na zrelom nivou prihvati odgovornost za njih.
Ipak, moramo se osvrnuti na neke od ciljeva kao to su nezavisnost, spontanost
(prirodnost) i samoostvarivanje do samopotvrivanja. Njihovo ostvarivanje, ma
kako od znaaja za mentalno zdrave linosti, moe ii u pravcu osnaivanja antisocijalnog ili asocijalnog ponaanja, posebno unutar grupa koje su deo drutvene
neprilagoenosti i sunovrata (kloari, alkoholiari, narkomani, hronini duevni
bolesnici, sekte, kriminalci, prostitutke i sl.). U sutini, samoostvarivanje i zavisi
od drugih ljudi. Da bi ostvario vie ili manje samopotovanja, moemo rei da
pojedinac zavisi od uvaavanja i nadzora drugih ljudi. Na taj nain on zavisi od
povoljnih interpersonalnih odnosa. To znai da je zrelo, odgovorno ponaanje,
sutinska osobina zdrave ljudske prirode.
Kod prethodno pomenutih ciljeva, sem koncepta odgovornosti, postoji i koncept nezavisnosti. Slobodno se moe rei da je cilj svake psihoterapije, tenja da
se kod pacijenta razvije odgovorna nezavisnost. Drugim reima, mi, kao psihoterapeuti, sa pozicija autoriteta, humanosti i profesionalnosti psihijatrije na taj
nain pokuavamo da olakamo razvoj individualne nezavisnosti kod pacijenta
koji preuzima odgovornost za sebe, za svoje ponaanje, svoje izbore i odluke, kao
i vrednosti i ciljeve. Bolje reeno, terapijski procesi tee, i tako su organizovani,
da pomognu pacijentu u ostvarenju slobodnog ponaanja uz odgovornost.
Moda bismo mogli rei da odgovorna nezavisnost predstavlja spoljanje odreenje mentalnog zdravlja. Sa unutranje strane, polazei od pacijenta, mogue je
da samoostvarenje izraava isti koncept. Ipak, optiji i svestraniji ili primenljiviji jeste pojam samopotovanja. Izgleda da je samopotovanje osnovni kvalitet
mentalnog zdravlja, dok bi njegovo odsustvo obeleavalo postojanje poremeaja. Moda je ono zbir ili ishod prethodno raspravljenih koncepata o aktivnom
prilagoavanju, uklapanju, saznajnoj primerenosti i odgovornoj nezavisnosti, ali
mogue je da se na njega moe gledati i kao na preteu ili potrebu za neim od

14

Psihijatrija kroz terapijski odnos (Umesto predgovora)


Branko ori

tog, ili za samoostvarenje kroz spontanost i kreativnost. Samopotovanje se moe


smatrati kljunim konceptom u mentalnom zdravlju.
Kada je terapeut u pitanju, polazi se od pretpostavke zrelosti linosti, koja
poseduje dovoljno samopotovanja. Svaka aktuelna samospoznaja i sledstveno
odreenje terapeuta prema pacijentu trai vie od tehnikog vladanja terapijskim
metodom. U okvirima iskustveno-humanistike terapije od terapeuta se trai:
1.
2.
3.
4.
5.

Empatika usklaenost sa pacijentovim doivljajem;


Procena snage i ranjivosti pacijenta;
Podnoenje pacijentovih napada i bodlji;
Autentina prisutnost;
Samosvesnost svest o sopstvenim tamnim zonama i dobar sklad sa raznim aspektima selfa;
6. Rukovanje konfliktima, nedoslednostima i nejasnoama u sebi i u pacijentu.5
Ali, mora se uzeti u obzir mogunost konflikta izmeu stavova i ciljeva terapeuta i pacijentovih zahteva i elja. Pacijent moe da ne eli da preuzme odgovornost za sebe i svoje ponaanje, odnosno da nee da bude nezavisan. On esto
prvenstveno oekuje neposrednu praktinu pomo u vezi sa aktuelnim optereenjem, a ne da razvije sposobnosti za reavanje sopstvenih tegoba. Vie mu je stalo
do olakanja ili oslobaanja od simptoma, nego da razume sebe. S druge strane,
pacijenta koji ne eli da sarauje, da se povinuje, ne treba prisiljavati na leenje,
sem ako je opasan po sebe i okolinu. Kad god je to mogue, pacijent treba da ima
slobodu prihvatanja ili odbijanja.
,,ini mi se da, ono to je najvaanije nije toliko ono to terapeut kae,
ve ono to on jeste. On je, tano ono to je u dubini sebe njegova valjanost, njegova prijemivost i autentino prihvatanje onoga to donosi drugi to je ono to daje vrednost, jasnou i delotvornost onome to kae...
Komunikacija iz jednog nesvesnog u drugo, a koja se uspostavlja kroz
prenosni odnos izmeu terapeuta i pacijenta, dozvoljava ovom drugom da
opazi temeljan dobronamerni stav terapeuta.6
Kao to je ve reeno, moral terapeuta, njegov sistem vrednosti i ideologija u
smislu metoda rada, odreuju mu terapijske ciljeve koje ne bi trebalo da izlae
kompromisu. Psihodinamski pristup u reavanju mentalnih poremeaja i uspostavljanja mentalnog zdravlja, od svojih poetaka insistira na cilju reorganizacije
linosti nasuprot otklanjanja simptoma. Ipak, pokazalo se da je postepeno menjanje korisniji put, uostalom iz razloga to psihoterapija treba da se bavi osnov5 Sedmak, T. (2007). Psihoterapeut - samospoznaja i voljenje sebe, u knjizi: ori, B. ur. Ljubav
i psihijatrija, FASPER, Institut za neuropsihijatrijske bolesti ,,Dr Laza Lazarevi, Beograd, 154.
6 Nacht, S. (1969). prema: Chessick, R.D. (1971). Education of the Psychotherapist, in: Chessick, R.D.
Why Psychotherapists Fail, Science House, Inc. New York, 35.

15

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

nim obrascima stavova i oseanja doivljenih u detinjstvu, a proizalih iz simbioze majka-edo, koji su kasnije inkorporirani u jezgro linosti kroz dalje odnose
sa majkom, ocem, roacima i drugim osobama. Dete, koje smo jednom bili, ipak,
ivi u nama tokom sazrevanja nae linosti. Ako vrednosti utiu, ili ak, odreuju ciljeve terapije, one takoe imaju uticaja na metode i tehnike leenja to
predstavlja implementaciju vrednosti prema ciljevima. Potovanje i prihvatanje
pacijenta osnova je za razvoj njegovog samopotovanja. Ako ovaj cilj ukljuuje
odgovornost i nezavisnost pacijenta, onda bi moglo da se oekuje da sve tehnike
u leenju budu dosledne i u saglasnosti sa njim. Pacijent ui odgovornost, zapoinjui i praktikujui je kroz psihoterapiju, a ne sa njenim zakljuivanjem.
Opte je poznato da se, tokom vremena provedenog u psihoterapiji, u odnosu
na razumevanje pacijenata, javlja sve vea potreba za dodatnim objanjenjima,
rastu izazovi i osporavanja, koji su razlog za nezadovoljstvo. Sve to moe da razvije vrlo jaku odbojnost prema terapijskom radu i samim pacijentima. Sloenost
terapijskog procesa, terapeuta stavlja u poziciju u kojoj on ne moe brzo da utie
na pacijentov sistem vrednosti.
Dugo se, naroito u psihoterapijskoj teoriji, odravao stav da terapeutov sistem vrednosti treba da bude izvan terapijskog odnosa. Odmah se postavlja pitanje je li uopte mogue da terapeut izbegne sopstveni uticaj na pacijenta, odnosno, da bude neutralan. uvanje subjektivnosti, neutralnost i izbegavanje vode
ka iskoraku iz realnosti. U susretima sa kolegama - terapeutima, na sastancima
tokom proteklih decenija, u saradnji na psihijatrisjkim odeljenjima, iznenaujue
su bile njihova rezignacija, gorina i nezadovoljstva. Iz svog doivljaja supervizije
veina njih sea se da su tamo odlazili jer su morali, ili se supervizor odnosio prema njima po principu: to manje kontakata, to je bolje. Onima koji su postepeno
prihvatali savete trebalo je dugo vremena da odustanu od ,,poetnike svemoi,
,, starake nemoi, ili apatije po tipu ,,chronical staphrenia ( kriza identiteta u
terapeutovoj karijeri praena povlaenjem do prestanka rada).
S druge strane, iz prakse je poznato da je, takorei nemogue da terapeut ne
ostavi neki trag, neki utisak o tome ta nudi, bilo da u pacijentu podstie opti red
odnosno moralnost, lini samorazvoj ili emocionalno sazrevanje, ili vremenom,
sve zajedno. Razgovarajui tokom terapijskog procesa, na primer o moralnim
vrednostima, moe se lako uoiti da pacijent ima koncept o tome ta terapeut
misli. Terapeutovi stavovi o ispravnom i pogrenom, ili dobru i zlu, obino su od
posebnog uticaja na pacijenta. U traenju slinosti i razlika izmeu terapeuta i
pacijenta vaila bi, da parafraziramo Odna: ...sva metrika pravila koja nam ne
daju da sledimo navike, primoravajui nas na drugaije misli, slobodne od okova
naeg Ja.7
Uzroci neuspeha psihijatrijskog leenja esto su u neprilagoenosti pacijenta
terapeutu, ili terapeuta pacijentu, a ponekad je nerazumevanje obostrano. Poma-

16

7 Odn, V.H. prema Brodski, J. (2007). Ratni trofeji, u knjizi: Tuga i razum, Russika, Beograd, 7.

Psihijatrija kroz terapijski odnos (Umesto predgovora)


Branko ori

ganje, staranje i podrka do posveenosti nameu se kao osnovni procesi, koji


odravaju uspenost psihijatrijskog leenja. Stoga je neophodno istai potrebu
za stalnom edukacijom psihoterapeuta. Sticanjem i irenjem znanja jaa se profesionalnost. Najzad, svaka profesija se mora uiti i negovati kroz dobru praksu i
usavravanje. Doi do sutinskih zajednikih osobina sakrivenih ispod povrine
spoljnih razlika, da bismo na toj osnovi formirali novu, uspeniju terapijsku proceduru, bio bi znaajan kreativni rad kome je teila ova knjiga.

17

KAKO JE MOGU SAVREMENI HUMANIZAM


Bogdan Drakuli

Pitanje o mogunosti savremenog humanizma podrazumeva filozofski pristup, i po tome razmatranje tog pitanja ima prirodno mesto na poetku seminara
o humanizmu u psihijatriji. Kao to se moe videti, stvari su se zaista izmenile
u savremenosti. Dok je Hegel uporeivao filozofiju sa sovom, pticom mudrosti,
koja uzlee u sumrak (mislio je na sumrak civilizacija, odnosno periode precve-

19

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

tavanja znaajnih istorijskih epoha), filozofija e se ovde naprotiv pojaviti na poetku, kao eva koja budi.
HUMANIZAM HUMANUM HOMO
Pitanje iz glavnog naslova ovog rada ne implicira da savremeni humanizam
postoji, pa se izraava uenje to je to tako, niti se unapred proglaava da je
on nemogu, odnosno da ne postoji. Pita se o uslovima mogueg postojanja humanizma u savremenosti, odnosno o znaenju tog pojma, to je opet u vezi sa
nunou definisanja, odnosno redefinisanja pojma humanosti. ta danas znai
izraz humanost, i njegova translacija u vokabular psihijatrije i psihoterapije? ta
danas znai biti human, da li je to mogue i kako je mogue, tavie, ta je uopte homo? Moe se samo nadati da su prepreke odgovoru na ovo pitanje manje
nego na ono uveno Kantovo pitanje: kako su mogui sintetiki sudovi a priori,
odnosno, kako je mogue transcendirati granice empirijskog saznanja [1]. Kant
uostalom postavlja i pitanje koje je u duhu ovde postavljene teme: koji su uslovi
mogunosti empirijskih duhovnih nauka istorije, politike, prava, psihologije,
sociologije, lingvistike, arheologije... [2]. Pre svega je potrebno poi od korena
rei, jer pojam humanizma dobija svoje znaenje u moguim nainima definisanja humanuma, odnosno hom, i tako podrazumeva pitanja: ta je savremeni
ovek, u emu je njegova sutina, da li se ona i kako izmenila od vremena klasinog ustanovljavanja pojma humanizma? Humanizam se odreuje iz humanog,
ovaj iz pojma homo, sa stalnom intencijom borbe protiv onakvog pojma oveka
koji je u vrednosnom smislu homunculus. Mogunost srozavanja oveka na unienog homunculusa, koja je, naalost, stalno istorijski prisutna, istie dijalektiku
koju uvia Plesner, izmeu hominitasa, kao svakog mogueg empirijski datog,
vrednosno neutralnog odreenja oveka, i humanitasa kao vrednosti koja odgovara istinskoj ideji ovetva [2]. U tom smislu, pozivajui se na Bloha, Plesner
se slae da nita nije ljudskije nego nadmaivati ono to jest. Tako posmatrano,
jednostavni poziv koji se danas u politikom ivotu preesto moe uti: potujmo
realnost, jeste u stvari afirmacija onog ne-ljudskog, koja zanemaruje postavljanje
realne mogunosti kao pokuaja ostvarenja ovekove sutine. Kao jezika digresija, moe se postaviti i pitanje, da li je samo sluajnost to re homos, koja u
grkom znai isti, jednak, isto zvui u latinskom kao oznaka oveka, homo, ili je
to moda zato to je ovek u vremenu isti sa sobom, kao trajna linost, i jednak u
tom osnovnom odreenju sa drugima.
FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

20

Sadraj pojma humanizam ne odnosi se na fakticitet, nego na vrednosti (moralne, umetnike, drutvene, politike). U eri kapitalizma dominirajua vrednost
je novac koji, kako kae Marks [3], kupuje sve ostale vrednosti, ukljuujui zdrav-

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

lje, mladost i lepotu. Koje vrednosti se od strane drutva uopte danas mogu
propagirati u vaspitanju i psihoterapiji? Naalost, odgovor je da su to one koje
slue boljoj pripremi za sticanje novca. Jedan od rezultata je pitanje: ta treba da
otklanja farmakoterapija, i ta treba da dodaje psihoterapija, koje vrednosti? Da
li e, u skladu sa postmodernistikim projekcijama, preostati samo jedna unificirana nauka, medicina, koja e ostvarivati, u virtuelnom vremenu i prostoru,
venu tenju za besmrtnou, kao neku euforiju pod dejstvom heroina, i koja e
minimizirati sve podsticaje nieg ranga da se izae iz tog stanja?
Pitanjem humanizma bavi se pre svega filozofska antropologija, koja se kao takva,
posebna disciplina definie u prvoj polovini dvadesetog veka, oigledno pod narastajuim pritiskom preienog globalnog i istorijskog pitanja: ta je ovek. Svakako
da je shvatanje oveka, njegovog mesta i uloge u svetu, pa time i onoga to je humano,
bilo trajni motiv u svim duhovnim, pre svega filozofskim tradicijama evropske civilizacije, koja se temelji na starogrko-judeo-hrianskim osnovama. Ali, eksplicitno
tematizovanje problema oveka, kao osnova za razumevanje mogueg humanizma,
pojavljuje se tek u moderno vreme u disciplini koja se zove filozofska antropologija,
i iji su zaetnici Maks eler i Helmut Plesner. Ova disciplina se osveeno tematski
bavi navedenim pitanjima i nastaje kao izraz krize graanskog sveta.
Po eleru, filozofska antropologija treba da se bavi istorijom samosvesti oveka o sebi samom, i ona bi morala da prethodi istoriji mitskih, verskih, teolokih,
filozofskih teorija o oveku [4]. On hoe da u pet osnovnih tipova samoshvatanja
oveka zacrta idejne smerove koji i dalje vladaju u zapadnom kulturnom krugu.
Prva je ideja jevrejsko hrianska, ideja religioznog verovanja. ovek bi se ovde
mogao oznaiti (kod elera to ostaje neizriito) kao homo religiosus. eler kae
da se jo nije pojavio psihoanalitiar istorije koji bi istorijskog oveka izleio
od straha, koji je emocionalno nagonski koren ovog judeo-hrianskog idejnog
sveta. Druga ideja je izum Grka, ideja homo sapiensa, potekla od Anaksagore,
Platona i Aristotela, koji uvode ljudski um, nus, logos kao ono to razdvaja oveka
od ivotinje, ali i poezis i praksis, koji omoguuju da u skladu sa umom prirodu,
sebe i druge najsavrenije izgradi. Trea ideologija o oveku je naturalistika, pozitivistika, kasnije i pragmatika nauka, zajedno oznaen kratkom formulom
homo faber. U ovu paradigmu eler svrstava ak delom i Frojda, zbog ideje o
sublimaciji nagona u ljudskoj kulturi i proizvodnji, kao i, sa mnogo vie zasluge,
Adlera. etvrta teorija, savremena eleru, jeste promovisanje dionizijskog oveka
nagona, protivideal u gruboj suprotnosti prema grkom pronalasku homo sapiensa, odnosno prema apolonskom oveku razuma. Bahofen, openhauer, Nie, i
u pojedinim elementima psihoanaliza, nosioci su ove ideje. Kao to je u istorijski
prvom obliku ovih ideja o religioznom oveku eler pronaao temelj vaenja i
snage irenja ovog uenja u psihologiji, i to u emociji straha kao osnovnom
pokretau, tako se peta zastupana ideja o oveku opet psiholoki bazira na gaenju i bolnom stidu kao emocionalnoj polaznoj taki ove nauke, kako Nie u
Zaratustri oznaava stanje oveka kada se meri prema blistavom liku natove-

21

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

ka, koga ovde moemo nazvati u prevodu i homo superhumanus. U celini, eler
opisuje istorijski krug: psiholoko emocionalni izvori nastanka humaniteta zapadne civilizacije ne kraju postaju uslovi neophodnosti njegovog prevazilaenja,
sa intermecom od dva milenijuma vladavine homo sapiensa i homo fabera.
Plesner je [2], nasuprot radikalnom istorizmu i relativizmu penglera, koji u
knjizi Propast Zapada istoriju rastura u istorijske jednokratne sisteme, potraio
u svom tom diskontinuitetu obuhvatna univerzalno-humana merila. Ali, on se
suprotstavlja zatvorenosti perspektive u Hegelovoj filozofiji istorije [5], i u Hajdegerovoj [6] apriornoj antropologiji, koja apsolutizuje ljudske mogunosti Zapadnog sveta, zapostavljajui i druge forme i izlaganja egzistencije, npr. u Indiji,
Kini, nego to je zapadno-evropski nauno tehnoloki svet, odnosno drugaije
kulturoloke forme iskustva nego to je tu-bivstvovanje i pitanje o istini bivstvujueg. On se suprotstavlja i nadi, eshatolokom principu antropologije, koji bi
doveo do ostvarenja unapred zacrtanog utopijskog cilja humanuma, to pripisuje
i marksistikom shvatanju istorije [7]. Za Plesnera [2], ovek je bie otvorenih
mogunosti, homo absconditus, skriven za sebe i za druge ljude. Utemeljen u stepenima organskog, kao svog prirodnog bia, ovek zadrava poziciju ekscentrinosti, kao beskonane otvorenosti prema svetu.
KRIZA EVROPSKIH NAUKA
Huserl [8] je osnove krize svih novovekovnih evropskih nauka, u prvoj polovini XX veka, naao u pozitivistikoj redukciji ideje nauke na puku injeniku
nauku, koja stvara puke injenike ljude. Ovakva nauka zahteva da istraiva
briljivo iskljui sva vrednosna stanovita, sva pitanja o umnosti i neumnosti
humaniteta, ona principijelno iskljuuje upravo ona pitanja koja su od gorueg
znaaja za oveka. U okviru toga, zaetnik fenomenologije smatra da je naroito
jasno zakazivanje novovekovne psihologije koja, umesto da bude osnovna filozofska nauka, pada na konsekvence psihologizma. Huserl uvia, jo 1935. godine,
da je najvea opasnost za Evropu umor, koji bi mogao da ugrozi ostvarenje ideje
univerzalnog racionalnog evropskog humaniteta u zajednici naroda. Vremenski
prethodni, ali izrazitiji stepen ove opasnosti Huserl je predvideo mnogo direktnije, kada je upozorio da, inae, preti raspad Evrope i pad u varvarstvo, to se
ubrzo Evropi i desilo u najveem antihumanistikom projektu u istoriji, u formi
ije pojedinosti ni Huserl nije mogao da predoseti, u faizmu.
Dakle, pogrean je scijentistiki zakljuak, da drutvo treba nainiti objektom
scijentistiko-tehnoloke racionalnosti, da bi se prevladao bledi retoriki humanizam [9]. Ovakav scijentizam, koji kritikuje Apel, svakako bi se mogao pripisati
Poperu sa njegovim zastupanjem socijalnog inenjerstva [10]. Uostalom, zar
nije Lenjin slino rekao da su komunisti, koje je inae Poper toliko mrzeo, inenjeri ljudskih dua? Lepo se vidi kako se totalitarizmi raznih provenijencija

22

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

meusobno formalno mrze, po principu narcizma malih razlika, a sutinski usaglaavaju, kako to zapaa i Plesner, tako da postoji jako izraena tendencija istonih i zapadnih sistema da se ujednae u tehnikom i administrativnom smislu,
uprkos ideolokim suprotnostima [2]. On, slino Huserlu, krizu temelja nauke,
meu kojima i psihologije i psihopatologije, pripisuje izostajanju univerzalnog
saznanja o oveku i njegovoj prirodi.
Habermas takoe smatra da interes za emancipaciju, osloboenje koje prevazilazi tehniki i saznajni interes, vodi kako Marksovu drutvenu kritiku, tako i
Frojdovu metapsihologiju [11]. Iako smatra da Marksova teorija i praksa korespondiraju Frojdovoj teoriji i terapiji, on ipak upozorava da se model emancipacije
pozajmljen od psihoanalize ne sme prenositi na velike grupe, oigledno se na taj
nain suprotstavljajui intenciji frojdomarksista.
Liotar [12] uvia sline tendencije i navodi u duhu svoje terminologije da se
delegitimizacija nauka i nihilizam javljaju ve kod: a) spekulacije Hegela i Niea,
zatim kod krize naunog znanja zbog erozije unutranje legitimnosti, a b) unutranja erozija legitimnosti vezana je za emancipaciju oveka, baziranoj na razlici
izmeu denotativnog (opisnog) i preskriptivnog (propisujueg).
HUMANIZAM INKUBATORA
Zamislimo bebu, nastajueg homo, koju odmah posle poroaja oduzimaju
majci koja je ne via i ne doji, bebu nepoznati ljudi stavljaju u tvrdu kutiju, bodu
iglama kroz koje neto uzimaju, a neto dodaju, dodiruju je ruke nepoznatih osoba preko gumene zatite kroz otvore na kutiji, unutra putaju gasove drugaije
od vazduha, povremeno je spajaju sa drugim kutijama koje treba da ustanove ta
je loe u bebinom telu i da utiu na to... Beba se ve na poetku svog ivota tako
susree sa postmodernim i posthumanim izazovom: problemom kiborga. Da je
ove scene mogao iz daljine kroz svoj teleskop da posmatra renesansni humanista
Galilej, bio bi ubeen da se sa bebom dogaa neto izuzetno nehumano, ega bi se
on sa gnuanjem odrekao, kao to se, obrnuto, zbog gnuanja od strane inkvizitorskog suda odrekao svoga uenja o pokretnoj Zemlji. Nije tano da je naknadno
rekao eppur si muove, moda je to samo promrmljao, a mrmljanje, za razliku od
govora, ostaje u domenu subjekta, nema drutveni znaaj komunikacije, i zadobija samo znaaj na nivou anegdote, ili istorijske eljene pretpostavke. Onaj koji
nije mrmljao, nego je javno govorio o brojnim Suncima, bio je javno spaljen 1600.
godine. Inkvizitorske sudije nisu se bitno bavile prirodnom naukom, nego su razmatrali posledice Galilejevog uenja po vladajui pojam i poloaj oveka u okviru
hrianske dogme i, jo vie, posledice po njihov sopstveni dobar ivot u drutvenoj hijerarhiji, koji su izgradili na tradiciji Hristovog stradanja. Sa njihovog, opteg i linog stanovita, Galilejevo uenje je bilo nehumano. (Tema odricanja kao
etikog stava ima znaajno mesto u hrianstvu, bilo kao odricanje od neastivog

23

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

u obredima, bilo kao odricanje od asnog, to je, ak prethodno upozoren od Isusa, ali opet pod pritiskom Pilatovog suda, tri puta do zore uinio Petar. Uzvik ecce
homo... (naalost, umesto takica u izvornoj reenici stoji za pravednika moritur
iustus) kasnije se vekovima odnosio na najhumanijeg od svih ljudi, takoe Galilejca, koji je tako zavrio. Da je potpuno pobedio Pilatov, tanije, farisejski sud, ne
bi zaivela Isusova ideja oveka, odnosno humanizma. Da je potpuno pobedila
Isusova ideja, ne bi zavladala inkviziciona humanost. Da je potpuno pobedila ova
poslednja, ne bi bio mogu novovekovni razvoj prirodne nauke, olien i u Galileju,
koji ustanovljava bitan aspekt savremenog pojma humanizma i humanosti. Savremeni inkubator za bebe je rezultat naunog razvoja u ijem je utemeljivanju bitno
uestvovao i Galilej. Ali, ni taj genije ne bi, posmatrajui kroz svoj izum iz daljine,
mogao u svoje vreme da razume da je postupak sa bebom human, naprotiv. Njemu
bi to moglo na prvi pogled da lii na postupke uniformisanog doktora u Auvicu.
Bio bi potreban veliki intelektualni napor ak i sa njegove strane da bi u potpunosti shvatio razliku u humanosti ova dva postupka. Humanizam se ne vidi golim
okom, pa ni uz optika pomagala, i obratno, ono to se pojavljuje na povrini nije
humanizam, u takvim pojavnim oblicima kao to su kompjuteri, rakete, upotreba
atomske energije, no koji moe biti kulinarski, hirurki ili ubilaki, zatim lekovi
u humanoj medicini. (Sve donedavno bi izraz humana medicina bio pleonazam.
Humanizam Hipokratove zakletve bi se sablaznio na pojam veterinarske medicine). Humanizam prema ivotinjama treba shvatiti samo kao humanizaciju onog
animalnog u oveku. Nehumani postupci prema ivotinjama, ako se shvate doslovno, predstavljaju oksimoron, drveno gvoe, ukoliko se ne shvati da oni povreuju ne ivotinje, nego ono animalno koje je aspekt ljudskog u oveku. Adam
je tako humanizovao ono animalno, na samom poetku on je dao imena ivotinjama [13]. Slino povrnom pokretu za zatitu ivotinja, humanizacija prirode
se moe srozati na ekologiju koja se, usko shvaena, svodi na jo jedno sredstvo
efikasnog i nekanjenog arenja prirodnih resursa, kao to se krave humanizuju
putanjem Mocartove muzike da bi dale jo vee koliine mleka.
Humanizam je oduvek makar intuitivno predstavljao ideal samoostvarenja i
dobrog injenja prema sebi i drugome kao najvioj svrsi, on je bio ideja o dobrim
sredstvima za dobar cilj, nasuprot savremenom vladajuem politikom makijavelizmu, kao i ideja o buduoj ljudskoj svrsi sadanjih postupaka prema oveku. Zbog
toga, humanizam nikada nije faktiki postojao, u doslovnom smislu postojanja kao
proste sadanje egzistencije, i uvek se u svom nepostojanju njegova ideja menjala.

24

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

POJAM KLASINOG HUMANIZMA


1) OVEK JE TOTALITET
ovek je shvaen kao celina svih aspekata, totalitet, jedinstvo due i tela.

Sana mens in corpore sano


Poznato je starogrko podjednako cenjenje i uska veza due i tela, koje se nastavlja u helenizmu i Rimu, iako poetak njihovog vrednosnog razdvajanja potie
ve od Sokrata [14], kroz odreenja besmrtnosti due i propadljivosti tela. Osim
toga, u ovom razdvajanju jo ranije treba uzeti u obzir pojavu nusa (uma) kao
nadreenog organizujueg principa sveta kod Anaksagore [15], i da se u ovom
razdvajanju kasnije u Platonovoj [16] hijerarhiji idealne Drave, na vrhu nalazi
postavljen razumni princip, kralj filozof.
Jedan od savremenijih pokuaja restauracije prirode u oveku je Plesnerovo [2]
shvatanje da je ovek krper lieb, on je ujedno telesno bivstvovanje, i imanje tela,
a ovek kao personalni ekscentrum je taka njihovog refleksivnog posredovanja.

Harmonija, simfonija, kalokagatija


Harmonija i simfonija oznaavaju ono to je lepo i skladno, a lepo je u klasinom dobu spojeno sa dobrim u pojmu kalokagatije (kalos, agatos). Zlatni presek,
mera uopte i mere tela, zlatna sredina izmeu dve krajnosti kao obeleje vrlina, izraavaju ideal klasine lepote i dobrote. Od Pitagore [15], osnova muzike
harmonije pronaena je u strogim matematikim proporcijama. Neki muziki modusi su kasnije u staroj Grkoj dozvoljeni, a neki zabranjeni u vaspitanju
omladine, koje preko lepog treba da oblikuje u mladima ono to je dobro, etike
vrednosti. Harmoniji mikrokosmosa (oveka) odgovara na drugoj strani Pitagorina velianstvena ideja o harmoniji sfera, o neujnoj simfonijskoj muzici, koju
stvaraju nebeska tela svojim pravilnim krunim kretanjem, odreenim takoe
prema pravilnosti broja.

Jedinstvo celine ivota


Izraena u celini i doslednosti ivota, njegovih posebnih ispoljavanja kao u
homo universalis (ili il uomo universale) renesanse. Starogrki mudrac, ideal
mudraca, predstavlja jedinstvo vremena ivota: dosledni sukcesivni svakodnevni
ivot u skladu sa trajnim integrisanim etikim vrednostima. Kantova [17] univerzalnost kategorikog imperativa odreuje posebne maksime postupanja svakog
pojedinca, koje bez toga nemaju legitimaciju. Kasniji veliki mislilac klasine ne-

25

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

make filozofije Hegel, u pristupnoj besedi Hajdelberkom univerzitetu, poruuje


studentima: elim vam da ivite punim ivotom, ali takoe istie da jedan ovek,
kao i filozof, moe imati samo jednu osnovnu ideju, koja sistematizuje raznolikost ivotnih sadraja. Hegelov nastavlja, mladi Marks [18], proklamuje univerzalni i kontinuirani razvoj ovekovih potencijala kasnije od strane propagandista vulgarizovan do karikature u maksimi svakoga dana, u svakom pogledu,
sve vie napredujem....

Jedinstvo due
Psiha je celina. Klasina filozofska analiza psihe pledira za to, od Aristotelove
[19] simetrine podele due na vegetativnu i poudnu, saznajnu i etiku. Dekart
pokuava sistematizaciju Strasti due [20], na koju se nadovezuje Spinoza [21],
primenjujui svoj aksiomatski geometrijski metod, a veliki sistematiar Hegel
[22] kae da dua nije vrea u koju se moe po volji dodavati ili iz nje oduzimati, nego u duhu svog uenja izlae aspekte duevnog ivota u njihovoj nunoj
odreenosti i meusobnoj povezanosti. Svi oni naglaavaju sistematinost delova, moi, funkcija due, kao to se to poslednji put u psihologiji, na znaajan i
temeljan nain, deavalo u psihoanalizi.
2) IVOT U SKLADU SA PRIRODOM
Ljudi su po prirodi slobodni, jednaki, kako to naglaava razvoj prirodnog
prava od Hobsa, Grociusa do prosvetiteljstva [23], i u daljem toku ustanovljava
sistem vrednosti buroaske revolucije i kapitalistikog drutva. Ali, treba zapaziti
da je jo Aristotel [24] rekao da je ovek po prirodi politiko bie (antropos fizei
zoon politikon), a da je osnovna ideja mladog Marksa, dok je jo bio filozof, ona
o humanizaciji prirode i naturalizaciji oveka [18]. Tako i pojam prirode biva
humanizovan, priroda oveka je ljudska, npr. politika, a ne ostaje odvojena i
nezavisna. Osim toga, u toj tradiciji, merilo lepote je priroda, kojoj se umetniko
delo samo moe pribliavati kroz mimezis (podraavanje), sve dok impresionizam nije izvrio pounutranjenje objektivne prirode u subjektivni utisak.
3) NAGLAAVANJE (SLOBODE) INDIVIDUALNOSTI
Afirmiu se prava i slobode individue, individualne etike vrednosti, koje
mogu biti razliite od vrednosti koje vladaju u polisu, to su Sokrat i Isus platili
glavom. Ali, ve od Platona [16] pojavljuje se zahtev da individua slui svrsi drave, uklopljena u optu svrhu prema svojim posebno izraenim najkorisnijim
predispozicijama. Ovu dijalektiku pojedinanih htenja i opte promisli zaotrava
Hegel svojom idejom o lukavstvu uma koji koristi posebne elje, namere, htenja

26

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

i postupke pojedinaca u svrhu ostvarenja opteg istorijskog cilja, koji moe biti
skriven ak i predvodnicima naroda i pokreta, kada im se ini da deluju samo u
skladu sa svojim linim motivima [25].
4) BOLEST JE POSEBNOST U OKVIRU CELINE LINOSTI
Ako je ideal oveka celina, mera i zlatna sredina, onda je prevaga posebnosti
koja tri samim tim bolest. U psihijatrijskom slengu to se naziva upadljivost.
Cilj leenja je ponovno uspostavljanje celine. Lei se ovek, a ne bolest, to je postulirano jo od Hipokrata. Nadalje, ve je jasno zapaena [26] linija u novovekovnom miljenju, koja pojmove bolesti i zdravlja stavlja u kontekst celine. Po
Hegelu, ono to odreuje savrenstvo svake stvari, pa tako i zdravlja, jeste u tome
da delovi koji ga ine bivaju uklopljeni u totalitet i slue svrsi celine. Bolest je,
nasuprot tome, kako kae Hegel, stanje u kojem jedan od sistema ili organa ...
ustraje u svojoj posebnoj djelatnosti protiv djelatnosti cjeline...[27]. Oigledno
je da je Hegel uglavnom imao u vidu telesno zdravlje, ali se gotovo istim reima
izraava Jung o duevnoj bolesti [28], kada kae da je ona zapravo posebnost,
prevelika izraenost jedne osobine. U tom smislu na isti nain izriit je i Marks
koji odreuje mentalnu bolest kao dominaciju i otuenost jedne strasti od celine
linosti [18]. Nadalje, kada Erih From definie mentalnu bolest, pozivajui se ak
na Spinozu, kao gonjenost iracionalnim strastima [29], i njegovo odreenje mentalne bolesti slae se sa na prethodno navedenim shvatanjima, jer on odreuje
iracionalno upravo kao ono to slabi i destruie celinu [30]. Ne samo na taj nain,
nego From i direktno kae da se svaka neuroza moe smatrati posledicom otuenja, jer se u njoj linost otuuje od celine i postaje rob jednog dela sebe same [31].
Na specifian nain se ovakvom shvatanju zdravlja i bolesti pridruuje i Liotar,
kada kae da je ovek zaista zdrav kada je sposoban za vie normi (kada ne podlee samo jednoj posebnoj normi), kada je vie nego normalan [12].
POJAVNI OBLICI SAVREMENOG HUMANIZMA
1) FRAGMENTACIJA CELINE OVEKA
Klasino vrednovanje celine preobratilo se u razumevanje oveka kao sume
prostih faktora. Ovakav tok stvari je ve mnogostruko kritikovan, npr. kao nezadovoljavajue, frakcionirajue posmatranje oveka [2].

Razdvajanje due i tela, razuma i emocija


Razum je odvojen od emocija, uspostavlja se nadmona vetaka inteligencija
bez oseanja; rat se vodi kao igrica, raketa bezoseajno udara u neprijatelja preko

27

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

kursora na ekranu; deca razvijaju kompjutersku inteligenciju, kontaktiraju preko


ekrana, npr. fejsbuka, meusobno su emocionalno distancirana, a od celog tela
u upotrebi je i razvija se samo kaiprst. U psihologiji, dua je fragmentisana na
matematiko-statistike konstrukte koji se zovu crte. U postmodernoj, i u posthumanizmu, telo ak nestaje, kao kod umetnika Artoa [32].

Razbijanje na proste faktore u psihologiji


Linost se razdvaja na crte, dimenzije, simptome, nastale iz faktorske analize
[33], statistika postaje sudija, ona legitimizuje izricanje svakog pojedinanog naunog psiholokog i psihijatrijskog iskaza, ostali iskazi se odbacuju kao impresionistiki. Teorija verovatnoe, statistika i matematizacija nauka definiu i druge
vrednosti. Izvorna ideologija slobode i jednakosti francuske buroaske revolucije
redukovana je na jednake anse na uspeh u savremenom kapitalizmu (ansa je
pojam teorije verovatnoe), a pravda i pravednost u anglosaksonskom pravu se
pretau u presudu zasnovanu van razumne sumnje, odnosno statistiki dovoljno verovatnu.
Kao balans, prirodni pokuaj korekcije fragmentisanog shvatanja due u matematizovanim crtama linosti, u statistikom odreenju svake tvrdnje o psihijatrijskom poremeaju, i u strogo formulisanim psiholoko psihijatrijskim kolama, pojavljuje se spontani poziv za holistikim, integrativnim, ili makar samo
eklektikim pristupom [34]. Imanentna tekoa ovih vapaja za celinom je u tome,
to su oni prvi, fragmentisani pristupi, strogo metodoloki definisani u okviru
odgovarajue paradigme, dok celoviti pristup mora da se oslanja samo na dobru
volju, improvizaciju i iskustvo u nedostatku formulisane integrisane paradigme.
Sa jedne strane postoji aksiomatizovani teorijski i praktini sistem posebnih psiholoko psihijatrijskih kola, sa birokratizovanom organizacionom strukturom
sve do neega to lii na tajne cehovske organizacije, a sa druge, labavi pozivi na
celovitost mogu da plediraju samo na lini ukus praktiara u izboru i nainu
povezivanja tih uenja, ili da zavre u njegovoj slobodi da ipak postane pripadnik
samo jednog od njih.

Vremenska dezintegracija oveka


Vremenska fragmentacija (Homo fragmentalis, particularis) ljudskog ivota deli ga na projekte, prekvalifikaciju, dobijanje otkaza i traenje novog posla i,
ak, zanimanja. Drutveno je poeljan vremenski diskontinuirani psihopatski
self (reeno je da on odgovara postmodernom, dok je neurotini self odgovarao
modernom drutvu [32]) sa promenom prihvaenih linih vrednosti u toku dana
(iscrpljivanje u toku radnog vremena i pasivni odmor u fotelji uz TV, pivo i grickalice), nedelje (strogost radne nedelje i vikend bahanalije) i godine (rasputenost
turista u toku godinjeg odmora, i to najvie onih koji dolaze iz najureenijih

28

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

sistema proizvodnje), ak i celog ivota (od generala i globalnog politiara nakon


odlaska u penziju postaje ili preduzetnik u prethodno porobljenim dravama, ili
mirovni aktivista i pisac svetakih memoara, ili plaa indulgenciju kao Nobel). U
sociopatskom drutvu vai formula: drutveni uspeh = moralna propast.

Raspadanje u runo, i dalje


Vievekovna tradicija lepog u umetnosti vodi u XX veku preobraanju u suprotnost RUNO i, u krajnjem, raspadanju na ravnodune disparatne elemente, NE VIE NI RUNE. Ovo zato, jer ne postoji vie celina ije bi naruavanje
tek omoguilo doivljaj runoe. U slikarstvu ovaj razvoj ilustruje kubizam
(kao to to pokazuje Pikaso od Lepotica iz Avinjona, koje na slici, u prirodnom
toku pogleda sa leva na desno postaju sve karikaturalnije, do Kupaa na plai, koji je predstavljen kao ilustracija za ovaj rad, kao anticipacije filmskog usavrenog tipa Terminatora sa sposobnou regeneracije), pop-art i geometrijsko
dekonstruktivni pravci sa preteom u Crnom kvadratu Kazimira Maljevia
poetkom prolog veka, i drugi. Sve mora da bude avangardno, i taj pojam se iz
politike, npr. kao obeleje komunistike partije avangarde proletarijata, seli u
umetnost. Ovi slikari ne bi uspeli u klasino doba da prodaju sliku ni za veeru,
kao to je to nekad morao, ali sa uspehom, da radi Rembrant. U muzici pojavila
se atonalna muzika (enbergova, koga Liotar ipak hvali, istina iz vanumetnikih
razloga, zato to je razvio umetniku odgovornost delegitimizovanja [12], zatim kakofonija (kakos=runo) gde se umesto tona pojavljuje um, zujanje, klokot,
prasak, kranje itd., pojavljuje se free jazz bez ritma, harmonije i melodije (free
ovde oznaava jedan jadan pojam slobode, koji bi trebalo da bude zamenjen nazivom anarchistic jazz). U knjievnosti, naputa se jedinstvo vremena, mesta i
radnje, pojavljuje se roman toka svesti, nadrealizam, klokotrizam...
Raspad forme lepote kao vrednosti u kubizmu spaja se preko sadraja slike u
jednom pojedinanom delu, Gernika, sa raspadom ideje humanosti u velikim
ratovima koji su obeleje civilizacije XX veka. Izjava Dostojevskog ako Boga
nema sve je dozvoljeno, ne mora se uzeti samo u doslovnom smislu, koji bi se odnosio jedino na religijski sistem vrednosti kao prepreku destruktivnoj anarhiji.
U XX veku velike etike ideologije su doivele krah, izraeno Nieovom objavom
Bog je mrtav [35], i potvrdilo se da je tada zaista sve mogue, u ratovima i logorima. Kao preiena ideologija globalizma jedino je Nieova volja za mo bila
koncentrisana i preostala od openhauerove slepe svetske volje kao iracionalne
sutine svih pojavnih svetskih oblika [36]. Ne samo da su sve posebne ideologije
poraene i tako na negativan nain otvorile put tome da je sve dozvoljeno, nego je
na scenu stupila globalna ideologija, formulisana ili implicirana na pozitivan nain, tako da ona tu dozvolu ne smatra moralnom manom vrednom osude nego,
tavie, novim etikim imperativom: pojedinci i drave treba da budu uspeni,
to znai, bogati i, to je isto ali najpreienije, moni. Svi su drugi etiki po-

29

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

stulati izbledeli pred ovim i postali predmet podsmeha, ak i u svekodnevnom


ivotu manipulisanih i eksploatisanih individua. Univerzalni karakter kapitala
je, shodno Marksovom predvianju [37], dovrio proces osvajanja celog sveta, u
poetku jo uvek uz pomo partikularnih ideologija, odnosno sistema vrednosti,
a zatim se okrenuo nazad, kao bik koji je doao do ograde arene, i izriito na sav
glas objavio kao moralnu zapovest ono to je tokom istorije esto bilo samo implicirano: radi se samo o moi, i ne samo to, nego i treba da se radi samo o moi,
i to globalnoj.
2) SILOVANJE I ODBACIVANJE PRIRODE
Na planu spoljanje prirode javlja se, kao rezultat besomune aktivnosti homo
oeconomicusa, zagaenje, globalno otopljavanje, efekat staklene bate, arenje
prirodnih resursa u cilju ekonomske hiperprodukcije, ozonska rupa. Ekologija i
pokret zelenih, nakon prvog, zanesenjakog perioda, vraaju se ipak pomirljivo i
potkupljeno nazad pod okrilje onoga to je neprikosnoveno, kapitala, sada samo
kao korektivni faktor nedodirljive proizvodnje, koji omoguava dalje silovanje
prirode bez neugodnih posledica po kapital. Drugo, ono to je proglaeno za nehumano u svojoj, civilizovanoj, zemlji (skladita nuklearnog, medicinskog i drugog otpada, prljave tehnologije), izvozi se u druge zemlje, koje ne mogu da biraju,
i gde je katastrofa tipa Bopala moralno prihvatljivija.
Idealne mere tela moderne su 90-60-90, bez individualnih odstupanja. U
unutranjem prirodnom domenu, na planu sopstvenog tela, korektivna i (doslovce) plastina hirurgija postmoderne gubi znaaj plastike kao oblikovne delatnosti i koristi plastine materijale da od prirodnih pravi nekritine vetake ljude
(uglavnom ene) sa groteskno hipertrofisanim kloniranim merama.
3) PREVAGA OPTOSTI, SISTEMA, DRAVE, GLOBALNOG
Srednjevekovni humanizam u renesansi bio je reakcija na dominaciju tadanje opte ideologije slubenog hrianstva, koja je osiguravala prevlast institucija
nad pojedincem. Vladajua paradigma modernog doba je izmenila taj karakter
i ispoljava se kroz normiranost i prenormiranost svakodnevnog ivota, koja bi
trebalo da proizvede oseanje grenosti ekvivalentno onome u hrianstvu, kao
idealni instrument dominacije, zbog zadate i predviene nemogunosti pojedinca da zadovolji norme. Svaki ovek nuno prekri svakog dana mnoge od hiljada
propisa koji reguliu njegov ivot na poslu, javnom mestu, u saobraaju i kod
kue. Zato se on uvee sav srean zahvaljuje novom Bogu, sistemu, poto je ovaj
pokazao milost da ga ne kazni za grehe, i obeava mu na taj nain najvei mogui
stepen vernosti, to je sistemu dovoljno u nedefinisanom buduem periodu. Ovu
prenormiranost nameu bezlini zakoni kapitala i globalizam, koji sa druge stra-

30

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

ne proizvode bezline ljudske atome pogodne za proizvodnju. Prividno suprotno


tome, ali na istom tragu, Liotar smatra da nije tano da raspad velikih naracija
znai raspad drutvene veze i pojavu mase individualnih atoma. To pitanje je
smo po sebi ve jedna jezika igra [12]. Po Liotaru sistem lii na avangardnu
mainu koja za sobom vue oveanstvo, dehumanizujui ga da bi ga ponovo
humanizovalo na drugom nivou normativne sposobnosti. Drava naputa humanistiku priu legitimizovanja naunog progresa, da bi se opravdao novi cilj
davalaca fondova: mo. Delegitimizacija ne trai od univerziteta obrazovanje za
ideale, nego kompetentne igrae za radna mesta, izmeu ostalog i lekara.
4) ATEORIZAM I OPERACIONALIZAM
Samo iz nepoznavanja proizlazi uverenje da su dijagnostiki kriterijumi u savremenim psihijatrijskim klasifikacijama, usmerenost na simptome i sindrome, osloboeni teorije. Naprotiv, oni su snano utemeljeni u vladajuoj nauno-filozofskoj
paradigmi Zapada, koja vodi od logikog pozitivizma, pragmatizma, instrumentalizma, sve do Bridmenovog operacionalizma [38]. U psihijatrijskim klasifikacijama se gubi ontoloki pojam psihijatrijske bolesti (koji je za pozitiviste previe
metafizian) i ona se, kao i svaki nauni iskaz kod Bridmena, definie kao skup
operacija koje konstituiu istinitu tvrdnju o pojedinanoj smetnji odnosno simptomu, a zatim se na statistiki nain odreuje broj takvih iskaza koji je potreban
da potvrdi istinitost optijeg naunog iskaza, tj. dijagnoze. Dakle, savremene psihijatrijske klasifikacije su, suprotno svojoj deklaraciji, vrsto ukorenjene u jednoj
posebnoj teoriji, koja je vladajua paradigma anglosaksonske nauke.
ISTORIJSKE EPOHE U SHVATANJU HUMANIZMA
Na osnovu prethodnih razmatranja mogue je izneti opti model podele epoha u shvatanju humanosti: a) klasini humanizam (od starogrkog do srednjevekovnog), b) moderni humanizam (novovekovni, od Dekarta, racionalni, nauno
tehniki) i c) postmoderni humanizam (posthumanizam).
U ovoj trojnoj podeli ponovo se pokazuje neizbena dijalektika uma, koja ne
moe da izbegne optu podelu vremenskih kategorija razumevanja usmerenih na
prolost (klasino), sadanjost (moderno), i sadanju budunost (postmoderno).
Samo istorijska neobavetenost moe da smatra da je savremeni ovek u nekoj posebnoj poziciji u ovom pogledu: ova formalna podela je postojala uvek za oveka u
toku prethodne istorije, sa razliitim sadrajima. (Ponekad se ova neobavetenost
namerno namee drugim narodima, dre im se lekcije da su fiksirani za istoriju
i mitove, a malo gledaju unapred, u svetlu budunost, i to ba od strane onih koji
bez premca ljubomorno uvaju svoje tradicije, od trave do krune. Izgleda da je ova
nedoslednost ipak bazirana na prikrivenoj razlici vrednovanja razliitih naroda:

31

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Quod licet Iovi non licet bovi. Tako neki nemaju pravo da istiu svoju istoriju, kao
drugi koji sebe vide civilizacijiski, religijski, pa i u pogledu humaniteta, a naroito
po snazi, iznad.) Tako je na mesto budunosnih sadraja kao to je religijsko rajsko spasenje, ili psiholoka utopijska nada, ili socijalno-ekonomsko komunistiko
ureenje, u postmoderni stupilo nauno tehnoloko obeanje venog blaenstva
u besmrtnom svetu kiborga i robota. Ovo je proces ekvivalentan onome koji se
odigravao u prolosti, izraen kao srednjevekovno religijsko stanovite po kojem
su filozofi pre Isusa bili vredni opravdanja samo utoliko, ukoliko su iveli ranije,
pre objave uenja, pa objektivno nisu mogli da budu pravi vernici (oprosti im Boe,
nisu vremenski mogli znati ta rade), a zatim su, kao Aristotel i Platon, ukljueni u
sholastiku i postigli su na taj nain oprost greha, koji e se ostvariti u buduem raju.
Zbog svoje objektivne vremensko sukcesivne spreenosti da budu vernici, njima
je ipak pripadala tranzicija ka moguem raju, koja se nazivala istilite. To je bio
odgovor na pitanje, da li pagani mogu da uu u raj. Ili, kao to je Marks za prethodnike svog aktuelnog uenja o kapitalu tolerantno proglasio prethodne nedovoljno
osveene socijaliste utopiste i klasinu englesku politiku ekonomiju, ije je postojanje opravdano jedino time to su predstavljali predradnju u pravcu ostvarenja
njegove, jedino naune vizije budueg komunizma. Ovo idealno drutveno ureenje je trebalo da nastane iz kapitalizma prolazei prethodno kroz fazu istilita koje
se u XX veku zvalo socijalizam. Meutim, ovaj poslednji je i sam izloen dodatnom
ienju u procesu tranzicije postkomunistikih zemalja ka liberalno demokratskom kapitalizmu kao novoproglaenom raju. Opravdana je pretpostavka da e,
slino kao u sluaju komunizma, od koga se u realnosti pojavio samo socijalizam,
kao tranzicija, i ovde sve ostati samo na tranziciji, kako je to uostalom uvek i bilo
tokom istorije jer se ona uvek ostvarivala kao prelaz, a ne konano stanje, i da rajski
kapitalizam ne postoji.
Uzevi u obzir opisanu vremensku strukturu, koja ne podlee prostoj sukcesiji, mogue je na promiljeniji nain ispratiti istoriju pojmova o oveku, koji ne
bi bili fiksirani za pojedine istorijske epohe nego u raznim vremenima dobijaju
drugaije sadraje i znaenja, izraene u popularnim kovanicama: Homo sapiens, Homo erectus, religiosus, universalis, faber..., ak Homo posthumanus, gde
sve poinje da lii na neobavezujuu igru, koju igra Homo ludens. Potrebno je da
igra rei koja se odvija u nedogled pree u igru pojmova, jer, zato zastati posle
ovih nekoliko nabrajanja? Igra rei moe da se nastavi, broj moguih atributa je
nuno beskonaan, jer je ovek prema klasinom shvatanju svet u malom, Homo
mikrokosmos, subjekt svih moguih predikata, pa je tako moda mogu i Homo
humanus kakav se pojavio kao ideal u renesansi.
ANIMAL SYMBOLICUM Vrlo dobrom intuicijom u ovoj kovanici se koristi re animal, a ne homo, jer je simbolizacija bazini, prvi, razdvajajui atribut
koji specifikuje oveka u odnosu na ivotinje. Na filogenetskom planu ovo se izraava ve navedenim opisom iz Starog zaveta po kome je zajedniki predak Adam
u poetku dao imena, dakle simbole, ivotinjama. Ili, kao to kae Vilhelm fon

32

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

Humbolt: ne moe se pitati kada je ovek izmislio jezik, jer je on nastao zajedno
sa jezikom. Na ontogenetskom planu individualnog razvoja omski slino odreuje proces formiranja jezika: ovek ne ui jezik u detinjstvu, nego ga usvaja, to je
proces dublji od racionalnog svesnog pristupa [4]. Ishod ove tradicije je u sadanjoj prevlasti filozofije jezika i simbolizacije u kompjutersko informatikoj eri.
ANIMAL RATIONALE Ovo odreenje oveka naspram ivotinji traje u
neprekinutoj tradiciji od starih Grka, Anaksagorinog nusa, Dekartovog cogito,
Spinozine geometrijske etike, do savremenog logikog pozitivizma, pragmatizma
i svih savremenih matematiko tehnikih shvatanja oveka.
ZOON POLITIKON Aristotel uvoenjem ovog izraza takoe izraava trajnu sutinsku suprotnost oveka prema ivotinji, ali i prema privatnom i individualnom ivotu. Politika, koja izvire iz bazinih struktura, gregarnog nagona sa
jedne, i tenje ka moi, sa druge strane, bavi se ljudima i kada oni ne ele da se
bave politikom. Ova tradicija se odrava do savremenog globalizma, nosei u sebi
napetost do suprotnosti, uoenu pre vie vekova u teoriji prirodnog prava, prema
drugom, srodnom odreenju animal sociale.
HOMO UNIVERSALIS Ideal nastao u staroj Grkoj kao ideja o oveku
mikrokosmosu, oivljen u renesansi kao il uomo universale, saet u Hegelovom
savetu, razumljivom tek iz celine njegovog uenja, da se ivi punim ivotom, do
zalaganja ranog Marksa protiv dehumanizacije i otuenja.
HOMO RELIGIOSUS ta je humano? Postoji sentenca koja odgovara: erare
humanum est, i ovo je osnova psiholokog oseanja krivice, koja, uz nadu, upravlja Homo religiosusom. Razni pojavni oblici religijskog oveka su Homo mythologicus u starogrkim mitovima, Homo mysticus u dionizijskim obredima i srednjevekovnom misticizmu, kao i u Jungovim arhetipovima. Retko se u stvarnosti
pojavljuje Homo sacer, koji dosledno ivi ili strada u skladu sa religijskim ali i
drugim etikim uverenjima. Homo sperans ima svoju trajnu istorijsku liniju, od
uenja o spasenju due i nadi u zagrobni ivot, preko utopija (u-topos znai negiranje prostora, dakle, nada se ne realizuje nigde u prostoru, i preostaje joj samo
dimenzija vremena kao to se to pojavljuje eksplicite u postmoderni) do Blohovog glavnog dela Princip nada [7]. Reeno je da je u Pandorinoj kutiji na kraju
ostala samo nada. Nada umire poslednja, to znai da je ona poslednje uporite
protiv smrtnosti, ona je osnova tenje za venim ivotom, na emu se individualno psiholoki baziraju sve religije.
HOMO (HOMINI) LUPUS Tradicija koja vodi od Hobsa [39], preko raznih
formi makijavelizma, do savremenog pragmatizma i nemilosrdnog liberalno-kapitalistikog poretka. Odatle verovatno inspiracija za filmove o oveku-vuku
i njihova neoekivana privlanost za savremenog oveka. Onaj ko nema boljeg
prijatelja meu ljudima, moe da se dri uverenja da je pas ovekov najbolji prijatelj, Homo canis, i da je mera humanosti humani odnos prema ivotinjama. Jedan
ljubitelj pasa iskreno kae: Dolo mi je da ubijem oveka koji je udario mog psa.

33

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

HOMO HUMANUS Trebalo bi da vai Homo homini homo (umesto Homo


homini lupus). Ali, ovek kao jedino bie odnosa mora i prema samom sebi da se
odnosi ljudski. Dakle, ovo bi bila pozitivna, u pogledu sadraja, preformulacija
izreke Nihil humanum a me alienum puto.
HOMO NATURALIS Ovaj pojam oveka afirmisala je naroito Renesansa,
francusko prosvetiteljstvo, rani Marks sa idejom naturalizacije oveka, do sadanje ekoloke svesti i pokreta.
HOMO FABER Potie od starih Grka, kada o jednoj podvrsti ljudi, robovima, koji su i doslovce pod, kau da su orue koje govori. Izgleda da je savremeni ovek rob u tom izvornom smislu, na nain utemeljen u zahtevima Bekona
i naune revolucije, B.Franklina i protestantske radne etike [40], do savremene
prevlasti matematiko fizike paradigme, koju kritikuju Hajdeger [41], Markuze [42], i From [43].
HOMO LUDENS Potpuno razliit od prethodnog, ovek koji se igra, opisan
je u dionizijskim bahanalijama, nemakom romantizmu, kod Markuzea, afirmacijom Orfeja i Narcisa [44], do Vitgentajnovih jezikih igara [45], i pokuaja
Eriha Berna u psihologiji [46].
HOMO POSTHUMANUS Na kraju, pojavljuje se i ono to pretenduje, bar
po nazivu, da bude posle kraja, kao posthumanizam, postmoderna, postpsihijatrija, to izraava opsednutost krajem istorije u post stanju. Ovom trendu se,
neoekivano, pridruuje u XX veku i katoliki antropolog arden sa svojom idejom o omega motivu u istoriji, kao kraju istorije koji prelazi u neto novo [47].
U svakom sluaju, Homo informaticus, ujedinjen sa homo virtualis, opredmeuje se ve sada u realnosti kao KIBORG, ROBOT. Na taj nain se verovanje u
reinkarnaciju proglaava zastarelim, u korist vere u reanimaciju (nije sluajan
naziv animirani film), bez tela, i time se evocira stara hrianska ideja o venim
duama bez tela, u raju. Ali, zapaeno je [48] da je u striktnom smislu i Marks
postmodernistiki mislilac, zbog ideje o transformaciji oveka na osnovu nezaustavljivog nauno tehnolokog razvoja. Filmove Terminator i Matriks treba
shvatiti veoma ozbiljno, kao do sada mnogo puta u istoriji potvrenu mogunost
umetnike anticipacije budueg razvoja, za sada jo u domenu umetnike slobode. Vizuelizacija na ekranu, u sluaju Matriksa, predstavlja idealno izraajno
sredstvo ideje filma, jer se sadraj, virtuelna stvarnost, virtuelno prostor vreme,
bez trenja stapa sa formom umetnosti. Film se vraa svom poetku: prvi ekranizovani dogaaj, Ulazak voza u stanicu, preneo je publiku u virtuelnu stvarnost
u kojoj su se mnogi uplaili da mogu biti pregaeni od strane voza. U Matriksu,
njihov strah postaje opravdan.
Danas, tj. sada, sve treba da se odredi kao posle, tj. post, izraeno u najezdi kovanica: postindustrijsko drutvo, posthladnoratovska era, postkolonijalizam, postistorija, postdramski teatar, postfeminizam, najzad, POSTMODERNA I POSTHUMANIZAM. Ovakva vremenska struktura termina znai da mi jo ne znamo u

34

Kako je mogu savremeni humanizam


Bogdan Drakuli

emu ivimo, i to neznanje moemo da oznaimo samo na negativan nain, kao


ono to dolazi posle onoga to nam je poznato. Tako nenadano iskrsava Hegelova
teza o kraju istorije, nedovoljno shvaena i ismevana, kao rezultat razvoja upravo
one filozofske i naune paradigme u zapadnom miljenju, koja se toliko ismevala sa
njim. Naime, matematika logika, logiki pozitivizam i filozofija jezika mogu lako
da izau na kraj sa Hegelom, samo ako dijalektiku shvate kao Bertrand Rasel [49],
koji je problem da li je kralj istovemeno elav i nije elav prvo sarkastino oznaio
kao dijalektiki, pa ga onda na isti nain reio tako to kralj nosi periku.
REFERENCE:
1. Kant, I. (1976). Kritika istoga uma. Beograd: Beogradski izdavakografiki zavod.
2. Plesner, H. (1981). Stupnjevi organskog i ovjek. Sarajevo: Veselin Maslea.
3. Marx, K. (1977). Temelji slobode. Osnovi kritike politike ekonomije. Zagreb: Naprijed.
4. Scheller, M. (1987). Poloaj ovjeka u kozmosu. ovjek i povijest. Sarajevo: Veselin Maslea Svjetlost.
5. Hegel, G.W.F. (1989). Osnovne crte filozofije prava. Sarajevo: Veselin Maslea Svjetlost.
6. Heidegger, M. (1985). Bitak i vrijeme. Zagreb: Naprijed.
7. Bloch, E. (1981). Princip nada. Zagreb: Naprijed.
8. Huserl, E. (1991). Kriza evropskih nauka. Gornji Milanovac: Deje novine.
9. Apel, K-O. (1980). Transformacija filozofije. Sarajevo: Veselin Maslea.
10. Poper, K. (2002). Lekcija ovog veka. Beograd: Nova srpska politika misao.
11. Habermas, J. (1980). Teorija i praksa. Beograd: Beogradski izdavakografiki zavod.
12. Liotar, -F. (1988). Postmoderno stanje. Novi Sad: Bratstvo-jedinstvo.
13. Stari zavet. 2, 20.
14. Platon. (1976). Odbrana Sokratova. Kriton. Fedon. Beograd: Beogradski
izdavako-grafiki zavod.
15. Diels, H. (1983). Predsokratovci. Fragmenti. Zagreb: Naprijed.
16. Platon. (1976). Drava. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod.
17. Kant, I. (1981). Zasnivanje metafizike morala. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod.
18. Marx, K. (1985). Rani radovi. Zagreb: Naprijed.
19. Aristotel. (1987). O dui. Nagovor na filozofiju. Zagreb: Naprijed.
20. Dekart, R. (1989). Strasti due. Beograd: Moderna.
21. Spinoza, B. (1983). Etika. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod.
22. Hegel, G.V.F. (1974). Fenomenologija duha. Beograd: Beogradski izdavako grafiki zavod.
23. Bloch, E. (1977). Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo. Beograd: Izdavaki centar komunist.
24. Aristotel. (1984). Politika. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod.

35

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

25. Drakuli, B. (1984). Lukavstvo uma kod Kanta, Hegela i Marksa. Marksistika misao, 3-4, 294-316.
26. Drakuli, B. (2010). Filozofski koreni psihoanalitike etike. Psihijatrija
danas, 42(1), 37-49.
27. Hegel, G.V.F. (1987). Enciklopedija filozofijskih znanosti. Sarajevo: Veselin Maslea Svjetlost.
28. Jung, K.G. (1984). O psihologiji nesvesnog. Odabrana dela. Novi Sad: Matica srpska.
29. Fromm, E. (1986). Kriza psihoanalize. Dela, knj. 8. Zagreb Beograd:
Naprijed Nolit.
30. Fromm, E. (1986). Imati ili biti. Dela, knj. 11. Zagreb Beograd: Naprijed
Nolit.
31. Fromm, E. (1986). Anatomija ljudske destruktivnosti II. Dela, knj. 10. Zagreb Beograd: Naprijed Nolit.
32. Sedmak, T. ori, B. (2000). Postmoderna i psihijatrija. U: Zablude u
psihijatriji. Beograd: Institut za mentalno zdravlje.
33. Hol, K.S. Lindzi, G. (1983). Teorije linosti. Beograd: Nolit.
34. Brendel, D.H. (2006). Healing psychiatry. Bridging the science/humanism
divide. Cambridge, MA: MIT Press.
35. Nie, F. (1984). Vesela nauka. Beograd: Grafos.
36. openhauer, A. (1986). Svet kao volja i predstava II. Novi Sad: Matica srpska.
37. Marks, K. (1973). Kapital. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod
Prosveta.
38. Bridgman, P.W. (1959). The Way Things Are. Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
39. Hobs, T. (1961). Levijatan. Beograd: Kultura.
40. Weber, M. (1989). Protestantska etika i duh kapitalizma. Sarajevo: Veselin
Maslea Svjetlost.
41. Hajdeger, M. (2003). Pismo o humanizmu. U: Putni znakovi. Beograd:
Plato.
42. Marcuse, H. (1989). ovjek jedne dimenzije. Sarajevo: Veselin Maslea
Svjetlost.
43. Fromm, E. (1986). ovjek za sebe. Dela, knj. 3. Zagreb Beograd: Naprijed Nolit.
44. Marcuse, H. (1985). Eros i civilizacija. Zagreb: Naprijed.
45. Vitgentajn, L. (1980). Filosofska istraivanja. Beograd: Nolit.
46. Bern, E. (1987). Koju igru igra? Beograd: Nolit.
47. de arden, P.T. (1979). Fenomen oveka. Beograd: Beogradski izdavako
grafiki zavod.
48. Nikodem, K. (2008). Ljudsko konana granica. Filozofska istraivanja,
109(1), 209-221.
49. Rasel, B. (1962). Istorija zapadne filozofije. Beograd: Kosmos.

36

SOCIJALNI DARVINIZAM1
Aleksandar Jugovi

Uvod
Ideja darvinizama u filozofiji i drutveno-humanistikim naukama moe se
sagledavati u svetlu tri pristupa:
1) socijaldarvinistike 19-ovekovne socioloke i politiko-pravne teorije;
2) kao osnov bio-antropoloke pozitivistike kole u kriminologiji i penologiji;
3) kao pogled u filozofiji morala.
Zajednika nit sva ova tri teorijsko-filozofska pogleda jeste pokuaj primene
principa Darvinove bioloke evolucione teorije u razumevanju ovekovog ponaanja, drutva i morala.
Darvinizam se moe odrediti kao evolutivni nain tumaenja postanka ivih
vrsta putem prirodne selekcije: darvinizam ne ostaje samo na principu linearnog
1 lanak predstavlja rezultat rada na projektima Kriminal u Srbiji: fenomenologija, rizici i mogunosti socijalne intervencije broj 47011 i Unapreivanje kvaliteta i dostupnosti obrazovanja
u procesima modernizacije Srbije broj 47008, ije realizacije finansira Ministarstvo za nauku i
tehnoloki razvoj Republike Srbije.

37

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

razvoja od niih ka viim biima, ve se evolucija shvata kao dijalektiki materijalni proces prirodne selekcije sluajnim varijacijama, koji ukljuuje mehanizam
nasleivanja. Sam razvoj se u darvinistikom smislu odnosi na pojedine organizme unutar populacije, a ne na vee entitete poput rase ili klase (Kardun, 2010).

Socijaldarvinizam kao socioloka i politikopravna teorija


Socijalni darvinizam je kola biologistike sociologije, koja je nastala u drugoj
polovini 19. veka. Dve osnovne karakteristike ove rane socioloke kole jesu:
1) da u prouavanju i tumaenju drutvenih pojava i procesa treba poi od
metodologije biolokih nauka;
2) da se istorija i drutvena zbivanja mogu objasniti procesom borbe za opstanak, u stvari procesom koji je arls Darvin utvrdio kao jedan od glavnih
zakona nastajanja i menjanja ivih vrsta u prirodi. Ovde je vano konstatovati,
zbog konsekvenci ove socioloke kole, da sam Darvin nijebiosocijal-darvinistajersvojashvatanjaoprirodnom odabirunijeprenosionaljudskodrutvo;
3) da su ljudska ponaanja i drutvene strukture uslovljeni genima.
Dva najuticajnija predstavnika socijaldarvinizma u sociologiji jesu austrijski
Poljak Ludvig Gumplovi (1838-1909) i Austrijanac Gustav Racenhofer (1842
1904). Bitne odlike sociolokog socijaldarvinizma jesu sledee (Goriar, 1969):

Jedinstvo i disciplina grupe kao osnovni izvori moi u


ljudskom drutvu
Nacionalna drava ili nacija nastaju onog trenutka u istoriji kada je jedna grupa, koja je bila jedinstvenija i disciplinovanija, potinila druge, sebi suprotstavljene, (ekonomske, politike ili verske) grupe u drutvu. Glavni pokreta drutvenih zbivanja je borba meu razliitim drutvenim grupama, a stvaranje nacije
jeste najvii stepen u drutvenom razvoju. Gumplovi zauzima mehanicistiki
stav, prenosei Darvinovu borbu za opstanak iz biolokog u socioloko polje,
uz razliku da u drutvenom podruiju na mesto pojedinih vrsta ivih bia stupaju razliite grupe ljudi.

Kolektivizam
Gumplovi je negirao bilo kakav znaaj pojedinca za drutvena zbivanja. ovek (pa bio to monarh ili ministar) samo je beznaajna brojka i slepo orue u
nevidljivoj i svemoguoj ruci drutvene grupe koja i sama podlee gvozdenim
zakonima prirode.

38

Socijalni darvinizam
Aleksandar Jugovi

Fatalizam
Gumplovi je odbacivao svaku ideju o drutvenom napretku. Iako je priznavao
drutveni i kulturni napredak u pojedinanim razdobljima i odreenim drutvima, ipak je bio uveren da se oveanstvo ne moe kao celina progresivno razvijati.
Po Gumploviu, istorija pokazuje samo dva procesa: razvijanje i propadanje bezbrojnih civilizacija u ciklinom i prirodnom ritmu rasta i umiranja.

Vulgarni pesimizam
Istorija oveanstva za Gumplovia je niz stalnih ratnih sukoba i zato su
ratovi i konflikti centralna, nuna i neizbena drutvena pojava. Rat meu
narodima je neminovan, kao i borba za opstanak meu ivim biima. Samo ratovi dovode do preivljavanja najsposobnijih, pri emu je osnova rata uroena
ili smrtna mrnja meu narodima i rasama. Racenhofer smatra da konflikti i
ratovi uvruju drutvenu strukturu, dok je trgovina i kulutura razmekavaju.

Mehanicistiki determinizam
Socijaldarvnisti odriu svaki znaaj svesne delatnosti ljudi na drutvena zbivanja jer su po njihovom miljenju drutvo i drava samo produkt prirodnih sila
na koje ljudi ne mogu uticati. Drutvo i drava se razvijaju po slepim prirodnim
zakonitostima, koje su za oveka nepromenljive. Negirajui da u drutvenim
procesima ima ieg dijalektikog, Gumplovi veruje da je sudbina zain drutvenih zbivanja i da bi svaka tenja za drutvenom promenom bila samo jalovo
traenje ljudske energije.

Drava se ne moe etiki procenjivati


Drava se u socijaldarvinizmu sagledava kao prirodna pojava, koja se ne moe
moralno vrednovati. Ona nije stvorena kako bi titila prava graana nego je nastala iz elje za takvom vlau koja bi omoguila eksploataciju manjine nad veinom. Zato se priroda i funkcija drave, po Gumploviu, ne mogu razmatrati u
kontekstu pitanja morala.

Rasistika znaenja
Interpretacije socijaldarvinistikih idejnih osnova zavrile su i u rasistikim
ideologijama, iako su rasistike ideje starije od sociologije njihov duhovni otac
je francuski plemi Artur de Gobino (1816-1882). Ovde se radi o nekritikom preuzimanju nauno-prirodne teorije koja se simplifikovanom analogijom prevodi
u drutveni kontekst. Rasistike ideologije uvek su imale provorazredni politiki

39

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

znaaj i one su u pojedinim istorijskim periodima (svetske ili lokalne istorije)


rasu ili etnicitet uzdizale do niova mistinog i prakse politike krvi i tla.
Jedna od (i dalje) vrlo ivih interpretacija socijaldarvinizma jeste i ona da su
ljudske rase locirane na razliitim nivoima evolucione lestvice, pa su npr. evropske (anglosaksonske ili germanske) rase najnaprednije od svih, dok mnoge
druge rase jo uvek nose animalne crte. Na ovaj nain izvorni darvinizam je
zloupotrebljen u ouvanju i opravdanju konzervativnih ideologija. Rasne teorije
preko nekih ideja socijaldarvinista tako pokuavaju u darvinizmu pronai svoje
uporite i nauno opravdanje.

Darvinizam u kriminolokoj i penolokoj teoriji i praksi


Iz drugaijih motiva nego socioloki socijaldarvinizam, i u kontekstu objanjenja ovekovog prestupnikog ponaanja, evolucionistike ideje pojavaljuju se
kao idejni osnov bio-antropoloke ili pozitivistke kole u kriminologiji, socijalnoj patologiji i penologiji. Tvorac ove kole je uveni italijasnki lekar-psihijatar,
popularno nazvan ocem kriminologije ezare Lombrozo. On je smatrao da
korene kriminala, treba traiti u odreenim biolokim osobenostima oveka. Za
njega je kriminalac ovek u kome struji atavistika krv davno izumrlih predaka i
koji se kao takav raa (Jugovi, 2009).
Nakon ispitivanja lobanje jednog pogubljenog viestrukog kriminalca, Lombrozo zakljuuje da postoje velike slinosti izmeu njegove strukture lobanje sa
lobanjama ovekolikih majmuna ili praistorijskih ljudi. Lombroza je posebno zaintigriralo saznanje da prestupnici imaju abnormalno velike upljine u potiljku.
Merenjima lobanja ivih i pogubljenih delinkvenata (6.000 ivih i 400 mrtvih)
Lombrozo je doao do ideje o atavistikom uroenom prestupniku. Atavizam je
pojavljivanje fizikih i psihikih osobina nasleenih od davnih predaka i to onih
osobina koje su se evolucijom skoro izgubile. ovek, nasleujui te karakteristike
ponaa se regresivno. Inae, sam termim atavizam potie upravo iz teorije evolucije arlsa Darvina.
Lombrozo je smatrao da su razliite vrste kriminalnih ponaanja karakteristine za divlje ivotinje i ljude na niskom stupnju razvoja i da ne prilie civilizovanom oveku. Pojava kriminala u civilizovanim sredinama predstavlja atavistiki
povratak na davnu prolost. U svojoj tipologiji zloinaca, koja bi se po opisima i
nazivama mogla nazvati i kao muzej uasa, Lombrozo posebno izdvaja upravo
atavistikog zloinca, koji je zastupljen kod 35-40% populacije prestupnika.
Lombrozo je tvrdio da se kriminalac moe prepoznati po odreenim fizikim
i psihikim anomalijama koje su dokaz atavizma, kao to su (Lombrozo, 1997):
mali kranijalni indeks; unazad zakoeno elo; vrlo razvijeni eoni sinusi, jednostavnost avova lobanje, neosetljivost na bol; nisko i usko elo; izvanredno otar
vid; nepravilan nos; izbaena vilica; ukoenost onih duplji; upava i kudrava

40

Socijalni darvinizam
Aleksandar Jugovi

kosa; krajnja lenjost; osavost; tetoviranje; klempave ui; preterana ljubav prema
jelu; uveani krajnici; retki zubi, velika gipkost i okretnost, relativna neoseteljivost na bol; otupelost ula dodira; veoma dobar vid; sposobnost brzog oporavljanja od ranjavanja; otupela oseanja; prerana polna zrelost; odsustvo grie savesti,
sklonost kanibalizmu, itd.
Pored ovih psiho-fizikih osobenosti Lombrozo je smatrao da prestupnici
imaju i odreene socio-kulturne osobenosti ili anomalije poput: strasti ka kockanju i alkoholu, velike tatine, praznoverice, deformisan koncept religioznosti i
moralnosti (moralna neuraunljivost), sklonost tetoviranju, pripadnost i odanost
zloinakim bandama i njihovoj hijerarhiji, surovost, izraena upotreba gestikulacija, onomatopejski govor, itd. Za Lombroza atavistiki kriminalac nema bilo
kakve oseaje stida ili saaljenja to ga ini ovekom koji se nalazi i ispod stadijuma divljaka, ak do samog stadijuma zveri (Lombrozo, 1997).
Najvanija konsekvenca Lombrozovih ideja za sociologiju jeste da drutveno
zlo ili devijantnost postaje bolest. Devijantnost se, tako, odreuje kao objektivna realnost, a ne produkt natprirodnih sila.
Ve dalja ispitivanja prestupnika jo u Lombrozovom dobu, kao i kasnija
istraivanja, ustanovila su da se prestupnici ne razlikuju bitno od od drugih ljudi
po svojim bio-konstitucionalnim i anatomskim karakteristikama. Engleski istraiva Goring objasnie na aljiv nain da postoji vea razlika izmeu kotskog i
engleskog studenta nego izmeu zloinca i nekog ko nije zloinac.
Znaajan je uticaj Lombrozovih stavova na drutvenu praksu kanjavanja. U
odnosu na rane klasine mislioce o svrsi kazne (poput filozofa Bekaria) koji su
kaznu videli kao cenu ili bol koji treba da plati devijant zbog svojih (ne) dela u
prolosti Lombrozove ideje ostavljaju poruku da je funkcija kanjavanja zatita drutva. U kontekstu krivinog prava ideja je da se krivina odgovornost ne
zasniva na moralnoj odgovornosti nego na bolesnom ili opasnom stanju pojedinca. Jer devijant-zloinac je za italijanske pozitiviste manje krivac, a vie drutveni bolesnik, a pravnik-sudija je u tom kontekstu neka vrsta lekara za zdravlje
drutvenog tela.
Ako kriminal dominatno izvire iz biolokog determinizma oveka, onda
drutveni odnos prema kriminalu mora biti krajnje represivan. Taj uroeni zloinac mora se trajno izdvojiti iz drutva (na posebno izolovana mesta), kao to se
maligni tumor odseca od zdravog tkiva ili se medicinskim merama mora spreiti
da atavistiki genetski potencijal ne prenese na potomstvo. Polazei od saznanja
o razliitim tipovima zloinaca Lombrozo je smatrao da i krivine sankcije
treba da budu raznolike. Pa tako, za uroenog zloinca predlae deportaciju u
neodreenom trajanju u neku izolovanu i daleku koloniju; za duevno bolesne
zloince smetanje u bolnice za umnobolne sa neodreenim trajanjem i periodinim preispitivajem kazne; za sluajne kriminalce i kriminalce iz strasti predlae zatvor u dugom trajanju ili uslovne osude uz pristanak rtve (Jugovi, 2009).

41

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Socijalni darvinizam kao moralna filozofija i evoluciona etika


Socijalni darvinizam kao pristup u filozofiji morala zasniva se na naturalistikom objanjenju korena etike i ideji moralnog relativizma. Socijalni darvinisti
polaze od ideje da je moral zasnovan na drutvenim instiktima i da je moralnost
nastala u procesu evolucije. Svrha moralnosti je unapreenje evolucionog procesa
(Hawkins, 1997). Ako su za socijalne darviniste dobro fiziko zdravlje i inteligencija najznaajniji inioci unapreenja evolucije oveka i drutva, onda su fizika
izdrljivost i mentalna snaga bazine moralne vrline. Iz ovog razloga socijalno
darvnistika moralna filozofija je radikalno suprotstavljena ideji ljubavi prema
Bogu i samortvovanju, koju zastupa hrianska moralnost jer se moralnost povezuje sa odgajanjem savreno zdravih ljudi.
Robi Kosman (Robby Kossmann), nemaki zoolog i profesor medicine, u
svom eseju iz 1880. godine, pod naslovom Znaaj ivota pojedinca prema darvinistikom shvatanju sveta, napisao je da darvinistiki pogled na svet sadanji
sentimentalni koncept vrednosti ivota oveka kao pojedinca sigurno posmatra
kao jednu precenjenu ideju koja samo ometa razvoj oveanstva. Ljudska drava,
ba kao i svaka ivotinjska zajednica, mora dostii jo vii nivo savrenstva, ako za
to postoji mogunost, unitavanjem manje obdarenih pojedinaca kako bi oni darovitiji imali vie prostora za svoje potomstvo... Ouvanje obdarenijih pojedinaca na
raun manje obdarenih dravi moe doneti samo korist. Poetkom 20. veka, ideje
poput Kosmanove bile su ve iroko rasprostranjene, naroito u vreme procvata
darvinistiki inspirisanog eugenikog pokreta koji je samog sebe definisao kao
nauku o poboljanju ljudskog potomst va (Vajkart, 2005; Evans, 1997).
Ko se uklapao u Kosmanovu kategoriju manje obdarenih? iji je ivot bio
manje vredan ili da upotrebimo izraz oko kojeg su se eugenisti stalno raspravljali inferioran? Socijaldarvinisti i eugenisti smatrali su da razliiti aspekti
moderne civilizacije doprinose biolokoj degeneraciji. Njihova kampanja u borbi
protiv degradacije bila je usmerena protiv dve grupe koje su navodno pretile da
unite zdravlje i dugovenost ljudske vrste: osobe sa invaliditetom i pripadnici
ne-evropskih rasa. Iako se ponekad nisu slagali oko toga koja od te dve grupe
predstavlja veu opasnost, mnogi eugenisti smatrali su i invalide i ne-evropske
rase (katkada i Evropljane koji nisu nemakog porekla) inferiornima i bili za to
da se oni, bilo tada ili u budunosti, na neki nain eliminiu (Vajkart, 2005).
Mnogi socijaldarvinisti smatrali su da se moralne osobine nasleuju. Oni su
mislili da normalni Evropljani nisu samo fiziki i psihiki dominantni, ve i
da su moralno superiorniji u odnosu na hendikepirane osobe i pripadnike neevropskih rasa. Dakle, eliminacijom inferiornih ljudi doi e do moralnog napretka. Naravno, nisu zapazilli da darvinizam ne nudi nikakve kriterijume za
odreivanje ta je moralno, a ta ne, ali su uprkos tome tvrdili da su Evropljani u
moralnom smislu superiorni (Vajkart, 2005).

42

Socijalni darvinizam
Aleksandar Jugovi

Socijalni darvinizam u ovom svetlu je izraz tzv. evolucione etike jer promovie bioloku nejednakost i smrt kao pozitivnu pokretaku silu evolucije i usavravanja oveka i drutva (Smith, 2000). U tom smislu moe se shvatiti i da masovno umiranje ljudi jeste samo prirodno sredstvo evolucionog napretka. Socijalni
darvinizam tako postaje jedno od pokretakih ideja eugenike misli i naunog
rasizma.
Problem sa socijalnim darvinizmom postaje onog trenutka kada se ideje ove
moralne filozofije pokuaju primeniti u praksi. On se ne moe a priori okriviti
za Hitlerovu politiku iako jeste bio rado prihvaen u nacistikim krugovima i
bio jedna od nauno-teorijskih osnova takve politike. Hitler i njegovi sledbenici su iskoristili socijalno-darvnistike i eugenike ideje kako bi ubedili i sebe i
svoje poklonike da genocid ima moralno opravdanje. U svojoj studiji o uticaju
socijaldarvinizma na formulisanje nacistike ideologije, Hans-Ginter Zmarclik
(Hans Gnther Zmarzlik) napisao je da analiza socijaldarvinizma ukazuje na
proces sniavanja standarda, tendenciju rtvovanja pojedinca zarad vrste i devalviranja humanitarne ideje o jednakosti sa stanovita prirodne nejednakosti,
kao i tendenciju podreivanja etikih normi biolokim potrebama. No, u nacistikoj varijanti jezik socijalnog darvnizma je iskorien i kao osnova za obraun
sa svim protivnicima reima (Vajkart, 2005).
Ipak, oigledno je apsolutno pogreno stavljati bilo kakve znake jednakosti
izmeu Darvina i Hitlera. Razlike izmeu ivota i karaktera ova dva oveka veoma su velike. Darvin se drao dalje od politike i povukao se u roditeljsku kuu
u Daunu (Down) kako bi u miru i tiini vrio bioloka istraivanja i pisao. Hitler
je kao demagog iveo i disao politiku, uzburkavajui strasti narodnih masa
energinim govorima. Po politikom ubeenju, Darvin je bio tipini engleski liberal, koji je podravao slobodnu ekonomiju i ukidanje ropstva. Poput veine
svojih savremenika, Darvin je ne-evropske rase smatrao inferiornima u odnosu
na Evropljane, ali nikada nije prihvatio arijevski rasizam ili fanatini antisemitizam, glavna obeleja Hitlerove politike filozofije (Vajkart, 2005).
Saeto bi se moglo rei da socijalni darvnizam, kao etiki pogled, nudi jedan
oblik shvatanja morala koji je zasnovan na idejama:
da postoje inferiorni ljudi i loe rase;
da bolesni, hendikepirani i slabi jesu primer evolucionog nazadovanja;
da evropska-germanska rasa jeste olienje zdravlja i snage, a samim tim
i moralne superiornosti;
da nie rase ne mogu evolutivno-civilizacijski napredovati, pa zato prostor na kome oni ive treba osloboditi za snane i inteligentne rase i
narode; itd.

43

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Umesto zakljuka
Ideje socijalnog darvinizma su danas prihvaene u naunim krugovima sociobiologa i evolucionoih psihologa (tzv. bioetiari), inei teorijski osnov zalaganja
za eutanaziju bolesnih i hendikepiranih ili sterilizaciju delinkventnih pojedinaca
(Larson, Amundsen, 1998). I u ovoj formi spajanja darvnizma i etike, socijalni
darvnizam sutinski se suprotstavlja judeo-hrianskom uenju o svetosti ljudskog ivota. Moral koji se izjednaava sa unapreenjem biolokog potencijala jest
antipod hrianskih vrednosti, ali i atak na savremene vrednosti psihijatrije i
drugih pomauih profesija kao to su deinstitucionalizacija, inkluzija ili socijalno ukljuivanje. Ipak, u savremenoj drutvenoj nauci evolucione teorije nisu iroko prihvaene. Sociolozi i politikolozi su veinom teko prihvatali ideje da geni
predominatno opredel00000000000000000000000000juju ljudska ponaanja ili
kompleksne drutvene i kulturne strukture. Bioloke teorije ostaju na marginama sociologije (Tarner, 2009), ali njihova povremena ideoloka ili populistika
upotreba u savremenom drutvu i dalje jeste vidljiva, inei osnov brojnih predrasuda i politikih manipulacija.
REFERENCE:
1. Evans, J. R. (1997). In Search of German Social Darwinism: The History
and Historiography of a Concept. In Medicine and Modernity, ed. Manferd
Berg and Geofrey Cocks.Washington: Cambridge University Press.
2. Goriar, J. (1969). Pregled sociolokih teorija. Beograd: Rad.
3. Hawkins, M. (1997). Social Darwinism in European and American
Thought, 1860-1945. Cambridge: Cambridge University Press.
4. Jugovi, A. (2009). Teorija drutvene devijantnosti paradigme i implikacije. Beograd: Slubeni glasnik.
5. Kardun, M. (2010). Marksizam kao negacija socijalnog darvinizma.
emu, Vol. IX No.18/19, str. 30-43.
6. Larson, J. E., Amundsen, W. D. (1998). A Different Death: Euthanasia and
the Christian Tradition. IL: Downers Grove.
7. Lombrozo, . (1997). Zloin, njegovi uzroci i leenje. U Kriminoloko
naslee, priredio . Ignjatovi. Beograd: Policijska akademija.
8. Smith, J. W. (2000). Culture of Death: The Assault on Medical Ethics in
America. San Francisco: Encounter.
9. Tarner, H. D. (2009). Sociologija. Novi Sad/Beograd: Mediterran
Publishing.
10. Vajkart, R. (2005). Od Darvina do Hitlera Evoluciona etika, eugenika i
rasizam u Nemakoj. Beograd: SG-Vili.

44

ZATO POSTOJI PSIHIJATRIJA


(ILI DA LI SU PSIHIJATRI UGROENA VRSTA)
Aleksandar Damjanovi

Definicija i evolutivna istorijska psiho


(pato)biografija psihijatrije
Psihijatrija je grana medicine koja po svojoj istorijskoj definiciji pre svega
podrazumeva vetinu leenja. Savremena psihijatrija je opte prihvaena strunonauna disciplina, koja u okviru patologije savremenog oveanstva dobija
sve znaajnije mesto, a u okviru drugih medicinskih disciplina znaajan interdisciplinarni poloaj. Psihijatrija u antikom dobu zapoinje najstarijim zabeleenim status psychicusom Ebersovim papirusom, iz 1900 g. pre n.e. Klinika
slika depresije se pominje u Bibliji, dok Stari zavet, pominje ludilo kralja Saula.
O klinikim uzrocima duevnih oboljenja raspravlja se u asirskoj i vavilonskoj
drevnoj kulturi. Duevna oboljenja se shvataju kao znak moralnog ludila, greha
i kazne. Stara Grka je kolevka vidara i hramovne medicine. Hipokrat (460370
pre n.e.) postavlja hipotezu o 4 telesna soka krvi, crnoj i utoj ui i sluzi. On
govori o melanholiji, o karakteru, tipologiji duevne bolesti iji uzrok smeta u
mozak. Hipokrat je i tvorac prve klasifikacije duevnih oboljenja. On razlikuje
paranoju i melanholiju koje izaziva nakupljanje crne ui i maniju koja je

45

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

posledica nagomilavanja ute ui i krvi. Hipokrat daje ingeniozne klinike opise


i pokuava da odredi etiopatogenetske okvire histerije. Od terapijskih metoda
koristi venepunkciju, povraanje, purgaciju, fiziku aktivnost, znojenje. Galen
je osniva rimske kole eklektike. Po njegovom miljenju duevna oboljenja su
posledica bolesti mozga ili reakcije mozga na bolest drugih organa. Pad rimskog
carstva oznaio je i pad humanistikih i naunih stavova i uenja. Codex Theosianus 438 g. pre n.e. propisuje kanjavanje maninih pacijenata, to je oznailo i
postavljanje duevnih oboljenja izvan granica medicine. U srednjem veku mentalna oboljenja postaju predmetom crkvenih procena. Ovo je period izolacije
duevno obolelih i procvat demonologija Stigmata diabolic. Hiljadu etiri
stotine osamdeset sedma je godina objavljivanja Malleus maleficarum (Lov na
vetice) Jakoba Springera i Hajnriha Kremera, inkvizitora koji decidirano demonizuju i satanizuju duevno obolele. Osnivaju se specijalne manastirske bolnice, zatvori, u kojima su metode leenja muenjeegzorcizam, kao i suenja
veticama (Fame plagiis, vinculis coercendus est insanus).
Renesansa XVI veka oznaava povratak humanizmu, uz process sekularizacije i separacija nauke i crkve. Bujaju nova medicinska otkria Vilijam Harvi
otkriva krvotok, dua i telo se izuavaju naunim metodama, jaaju socijalni uticaju. Ovo su poeci naunih klasifikacija u psihijatriji. Prvu revoluciju u psihijatriji zapoinje Don Vejer (15151588), profesor Medicinskog fakulteta u Kelnu,
svojim delom De prestigiis daemonum, gde tvrdi da duevna oboljenja imaju
medicinske uzroke. Prosvetiteljstvo XVIIXVIII veka sa pionirima liberalizma
Volterom, Didroom, Sviftom, Kantom unosi novo svetlo u pogledu na svet
Welthanshaung. Francuska revolucija 1789. godine se poklapa sa drugom revolucijom u psihijatriji ona donosi pravu reformu brige o duevnom zdravlju. Tu
su Vilijem Tjuk sa svojim humanistikim modelom, Filip Pinel iz Pariza, bolnica
Salpetriere, sa novim terapijskim reimom (terapija aktivnostima, psihodrama).
Moderna psihijatrija prihvata duevna oboljenja kao deo medicine, koja mogu
biti uspeno tretirana samo od strane lekara. Hiljadu osam stotina ezdeset prva
godina je bitna po otkriu Brokine zone,dok Krepelin mentalna oboljenja shvata
kao odraz abnormalnosti centralnog nervnog sistema. Pojavljuje se niz novih
psihijatrijskih klasifikacija: jedinstvena psihoza Einheitspsychose (Evropa);
idiotija (SAD); E. Krepelin (1856 1925) dementia praecox; E. Blojler (1857
1939) shizofrenija; Balare (1809 1890) ciklofrenija i Grisinger (1817 1868)
organski psihosindrom. Prva polovina XX veka karakterie se osnivanjem velikih psihijatrijskih bolnica. Psihoze se tumae u skladu sa organskim teorijama
duevnih oboljenja (Virhov). Ovo je period eskalacije biolokog tretmana. Meduna uvodi kardiazol 1935, Sakel insulin1938, erleti i Bini elektrokonvulzivnu
terapiju. Sigmund Frojd 1900. svojom analizom snova i otkriem nesvesnog utire
plodno tlo za psihoterapijske tehnike i umetniko tumaenje svakodnevnog duhovnog ivota(1).

46

Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)


Aleksandar Damjanovi

Drugi svetski rat i faizam donose zakone koji potkopavaju zdrav razum i
razvoj psihijatrije kao humanistike nauke. Prevencija naslednih oboljenja, tzv.
negativna eugenika sterilizacija 400 000 ljudi. Hiljadu devet stotina trideset
devete godine uvedena je eutanazija, Akcija T4, na deijim odeljenjima ubijeno
10000 dece. U periodu od 1939. do 1945. u Nemakoj je ubijeno 180000 psihijatrijskih pacijenata. U ovom periodu beleimo (pre)beg brojnih psihijatara jevrejske
veroispovesti iz kontinetalnog dela Evrope (S. Frojd). Akcija T4 pokrenuta od
strane esesovca doktora Karla Brandta obrazloena je na sledei, tipino germanski pedantan nain: ubijanje 70.273 pacijenta utedelo je vladi Nemake
u periodu od 10 godina 33731040 jaja, 3710414 maraka i 40 pfeningaa takoe
evidentna je uteda u povru i drugim dobrima(2).
U drugoj polovini XX veka, 50te godine obeleene su razvojem psihoanalize
uvoenjem psihotropnih lekova (1952. Dele i Deniker hlorpormazin; 1958. Kun
imipramin). ezdesete se karakteriu razvojem socijalne psihijatrije, psihijatrije
u zajednici dok su Sedamdesete obeleene empirijskim istraivanjima i velikim
epidemiolokim projektima. Osamdesete godine dovode do ekspanzije bioloke
psihijatrije, neuronauka, nove klasifikacije DSM III i ICD 10. Devedesete su godine psihijatrije u zajednici, analizira se globalni teret bolesti u odnosu na drutvo,
smanjenje trokova, adekvatan cost benefit odnosa lekova i leenja, principi dobrog i ekonominog zdravstvenog osiguranja itd.
Dvadeset prvi vek je vek mentalnog zdravlja, kako ga je 2000 proklamovala WHO. Svetski izvetaj o zdravlju 2001. nosio je naziv Nova shvatanja, nove
nade. Globalni program za mentalno zdravlje donesen je 2005. na WHO kongres u Helsinkiju (Akcioni plan mentalnog zdravlja u Evropi).

Klasifikacija mentalnih poremeaja i da li nam je neophodna


DSMIVTR i ICD10 donela su niz olakanja u dijagnostici, ali su takoe
nametnuli i niz kontroverzi. Tako je DSMIVTR donela veliki broj diskretnih
kategorija, multiaksijalni sistem, upotrebu termina psihotian. ICD10 je uvela opte kategorije, jedinstvenu optu osu, korienje iroke etiologije, upotrebu
termina neurotian.

Problemi u klasifikaciji mentalnih poremeaja


Dijagnostikovanje je proces identifikovanja oboljenja i odreivanja dijagnostike kategorije na osnovu prisutnih znakova i simptoma.Tako svaki sistem
oko kojeg se psihijatri ne mogu dogovoriti ima malu vrednost (slabu interrejter pouzdanost); koja predstavlja fundamentalni zahtev klasifikacionog sistema. Problemi u DSM klasifikaciji su, etiketiranje, redukcionizam, potencijalna
stigmatizacija, identifikacija sa etiketom, preuzimanje uloge obolelog. Etikete i

47

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

stigmatizacija duevno obolelih su lepljive (Rosenhanova studija i Darvinova


nagrada 2005) i predstavljaju svojevrstan instrument socijalne kontrole. Psihijatri imaju kontrolu nad ivotima ljudi ne samo u metaforinom, ve i u literarnom
smislu.
Rane studije pokazale su slabu dijagnostiku pouzdanost nakon vie vremena.
Zato? Prvi razlog moda lei u injenici da informacije sakupljene na osnovu
intervjua znaajno variraju, kao i da je njihova interpretacija esto subjektivna.
Drugi razlog moda lei u injenici da psihijatri iz razliitih zemalja veoma variraju u svojim interpretacijama. Npr. UKUSA Diagnostic project pokazao je da
se ameriki i britanski psihijatri razlikuju u postavljanju dijagnoze na osnovu iste
video kasete. Psihijatri iz Njujorka dva puta ee dijagnostikuju shizofreniju, a
psihijatri iz Londona dva puta ee dijagnostikuju depresiju (3).
Problemi u okviru klasifikacionih sistema podrazumevaju i koncept komorbiditeta: npr. depresija i anksioznost, psihotini poremeaji i poremeaji raspoloenja. Postavlja se pitanje validnosti kao i imenovanjekategorisanje, npr. alkoholiar vs. osoba sa poremeajem zloupotre alkohola. Ne razmatra se gradacija
izmeu normalnosti i abnormalnosti, jer je fokus na patologiji. Deskriptivna
priroda sistema spreava teorijski razvoj i istraivanja vezana za etiologiju.
Alternativni koncepti u dijagnostici podrazumevaju dimenzionalni pristup,
kao i vie holistiko usmeravanje: razmatra se pacijentovo funkcionisanje na
brojnim nivoima koji reflektuju prednosti i slabosti. Procena na kontinualnoj
klinikoj skali omoguila bi postupno razgranienje odnosa normalnostabnormalnost. Baze podataka mogu biti koriene za formiranje novog klasifikacionog
sistema.
Koncepti moderne i postmoderne u velikoj meri se reflektuju i na statusna razgranienja u psihijatriji. Tako koncept moderne nauke podrazumeva nefleksibilnost, redukcionizam, izvesnost, neposrednu objektivnost, apsoultnost
prostora i vremena, monoperspektivnost. Moderna takoe podrazumeva slobodu vrednosnog sistema, pozitivizam, mehanizaciju, kontrolu prirode, otuenje od prirode determinizam i reverzibilnost vremena. Postmoderna nauka se
poistoveuje sa, organizmom, potovanjem prirode, aktivnom materijom/autopoiesa, neodreenou, haosom, kompleksnou. Karakteristike postmoderne
koje se mogu reflektovati i na psihijatriju su neizvesnost, hermeneutika, relativizacija kontinuuma prostorvreme multiperspektivnost (komplementarnost),
odgovornost prema vrednosnom sistemu (4).
Kritika psihijatrija danas ima znaajne implikacije za zatitu mentalnog zdravlja u okviru zajednice. Priroda kritike psihijatrije je protivljenje
redukcionistikim tendencijama u okviru psihijatrije kao i stvaranje etinije
podloge za praktini rad. Termin duevno oboljenje moe imati znaaj u smislu psihosocijalnog koncepta. Priznavanje neizbene socijalne dimenzije u okviru
psihijatrijske prakse kao i psihosocijalna perspektiva imaju svoju dugu istoriju

48

Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)


Aleksandar Damjanovi

u okviru psihijatrije. Kritika psihijatrija poseduje eksplicitno etiki stav pri


emu i antipsihijatrija u svom isto egzistencijalnom i filosofskom obrascu (a ne
nihilistikom i maliciozno negativistikom) deli mnoga interesovanja sa psihosocijalnim perspektivama kritike i konstruktivne (pro)psihijatrije.

Poetak kraja ili kraj poetka, ili da li i dalje vredi sintagma


to se neto vie menja, sve je vie isto
Danas je evidentan porast kritinosti psihijatara (pa i celog drutva) prema
farmaceutskoj industriji. Rezultati ispitivanja genoma i primene imaging tehnika
u osvetljavanju funkcija mozga nisu poboljali ni dijagnostiku ni tretman 45 miliona Amerikanaca sa mentalnim oboljenjima (5). Tekoe transponovanja saznanja iz neuronauka u kliniki upotrebljive instrumente su svojevrsna pragmatina
ali i filosofska aporija. Nezadovoljavajua dijagnostika duevnih poremeaja na
osnovu simptoma jo vie amplfikuje prethodno navedeni koncept. Kliniki se
ne mogu jasno diferencirati pojedini mentalni poremeaji. Nacrt DSMV (2013)
ne obeava nikakve revolucionarne promene. Uloga psihijatra postaje sve vie
ogoljena i redukcionistikaprepisivanje lekova i primena terapijskih algoritama.
Uloga psihologapsihoterapeuta, koji su mnogo brojniji, postaje sve vie prominentna. Njihove usluge se manje plaaju, a mogu u nekim zemljama ili dravama
u SAD ak i da prepisuju psihofarmake! Zanimanje zavrenih studenata medicine za specijalizaciju iz psihijatrije opada iz godine u godinu. Razlozi su viestruki, ali izdvaja se jedan nepostojanje jedinstvenog konceptualnog okvira za celu
psihijatriju!?
Ako se meu lekarima nastavi pad zanimanja za psihijatriju, apokalpiptina
je procena nekih psihijatara, da za pedesetak godina nee biti psihijatara (6). Duevni poremeaj je zagonetniji i kompleksniji od veine somatskih poremeaja.
Njegova sloenost objanjava stanje u terapiji i dijagnostici ove vrste poremeaja. Odmakli smo na putu medikamentne, psiholoke, pa i duhovne satanizacije.
Zaboravlja se na heuristiki potencijal duevne bolesti, fenomenologija postaje
eklatantno zanemarena. Pojava operacionalnih definicija duevnih poremeaja
pomerila je panju psihijatara na simptome. Danas je doivljaj, kao kljuna kategorija psihopatologije, doao u drugi plan u dijagnostikoterapijskom pristupu
pacijentu.

Loe strane specijalizacije psihijatrije


U Sjedinjenim Dravama se registruju razlike u vremenskom periodu od jedne do nekoliko decenija, tokom kojih interesovanje za psihijatriju pokazuje tendenciju ka rastu ili opadanju. Samo 3% do 12% studenata vidi sebe kao budueg
psihijatra. U Velikoj Britaniji, je izraena potreba za ovim profilom strunjaka
i primetno je nedovoljno interesovanje studenata i lekara za ovu specijalizaciju

49

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

(7). Znaajan broj francuskih studenata vidi psihijatriju kao specijalizaciju koja
loije stoji u odnosu na druge i gde je mogunost pomoi pacijentu mala. Studenti percipiraju psihijatre kao drugaije u odnosu na druge specijaliste. Psihijatrijske pacijente opisuju kao naporne za leenje, a psihijatre kao emotivno
nestabilne, zbunjene i kao slabije strunjake od drugih lekara. Pristup pacijentu
opisuju kao nedovoljno nauan i neegzaktan(8).

Dobra strana psihijatrije


Predmet njenog prouavanja mnogi studenti smatraju jako zanimljivim. Istie se nedogmatinost, kreativan pristup i perspektiva u budunosti. Postoji znaajna povezanost izmeu elje da se specijalizira psihijatrija i prisustva duevnih
bolesti u porodici. Postoji takoe i znaajna asociranost izmeu odluke da se
specijalizira psihijatrija i prethodnog korienja pomoi psihijatra ili psihologa
(8). Inaugurisanje takozvane, na dokazu zasnovane psihijatrije, uporedo sa tendencijom da se psihijatrija izjednai sa ostalim medicinskim disciplinama moe
takoe da doprinese da se mladi lekari senzibiliu na psihijatriju.
Tabela 1: Prikaz uestalosti grana medicine, koje su studenti
najradije eleli da specijaliziraju (N235) na Medicinskom
fakultetu u Beogradu(9)
1 Hirurgija

25 10,6%

2 Interna medicina

22 9,3%

3 Pedijatrija

20 8,5%

4 Ginekologija

18 7,6%

5 Oftalmologija

15 6,3%

6 Psihijatrija

14 5,9%

7 Neurologija

12 5,1%

irenje jaza izmeu akademske i neakademske psihijatrije ozbiljno ugroava


psihijatriju kao naunu disciplinu. Svakodnevna psihijatrijska praksa se oslanja
prvenstveno na iskustvo i esto ulo psihijatara. Nema strunog osnova da psihofarmaci budu najrairenije i prioritetno sredstvo ublaavanja duevnih patnji
psihijatrijskih bolesnika. Ne treba izjednaavati psihijatriju sa ostalim medicinskim disciplinama zato to se psihijatrijska dijagnostika i terapija znaajno razlikuju od dijagnostike i terapije u drugim medicinskim disciplinama. I dalje ne
znamo ta je to duevni poremeaj. U psihijatriji vlada konceptualno vieznaje:
podjednako su legitimne razliite koncepcije o prirodi i poreklu duevnih poremeaja: kako i ime leiti duevno poremeene, koliko dugo treba to da traje,
gde poinje, a gde se zavrava poremeaj (relaps, egzacerbacija, remisija). I dalje
se ne slaemo da li su duevni poremeaji jedna vrsta somatskih oboljenja ili

50

Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)


Aleksandar Damjanovi

imaju brojne i znaajne posebnosti koje ih izdvajaju. Psihijatri zaziru da govore


o slabostima struke jer misle da bi time umanjili vlastiti ugled. U proteklih 20
godina 1520 puta porasla je potronja antidepresiva u zapadnim zemljama. Cilj
je prodati to vie! Farmaceutska industrija je po ostvarenoj dobiti najuspenija
u istoriji! Farmacutske kompanije troe na reklame vie nego na istraivanje. Da
li je psihijatriju bez mozga zamenila psihijatrija bez due? Dananji psihijatri
su biopsihosocijalni model uveliko zamenili biobiobio modelom. Pozitivizam, empirizam, scijentizam, takoe, doprinose vladavini biomedicinskog modela. Farmaceutske kompanije igraju vanu ulogu u odravanju psihijatrije bez
due (10). Ako se i pronau organofunkcionalni korelati mentalnih oboljenja,
to nee biti celokupna i integrativna istina. Znatan broj duevnih poremeaja
iziskuje hermeneutiki pristup, tumaenje smisla i znaenja pojedinih psihikih
manifestacija i stanja. To je jo jedna posebnost psihijatrije u odnosu na ostale
medicinske discipline.

Konceptualni Status Quo u psihijatriji (11)


1. Dogmatizam

bioloki redukcionizam

psihoanalitika krutost

2. Eklekticizam

Biopsihosocijalni model (A. Meyer, G.Engel)

Agnosticizam (DSMIII onword)

3. Pluralizam
Fenomenologijapsihopatologija i transdisciplinarni holizam K. Jaspers, Leston Havens, P.McHugh & Philip Slavney
4. Integracionalizam
Erik

Kandel i neuroplastinost
Veina psihijatara su dogmatski u praksi iako teorijski tvrde da imaju
eklektiki pristup. !
Savremena klinika psihijatrija (kartezijanski dualizam) se karakterie postojanjem dve fundamentalno neodvojive kategorije (12):

materijalizovano telo/ mozak i

otelotvorena, nefizika dua/ um

Postoji etiri hijerarhijski povezane paradigme, koje sadre razliite pretpostavke o fenomenolokoj prirodi mentalnog zdravlja i mentalnih poremeaja(13):

51

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

1. paradigma tela,
2. duatelo paradigma,
3. teloenergija i
4. teloduh paradigma
TRANSDISCIPLINARNI HOLISTIKI INTEGRATIVNI POGLED
NA MENTALNO ZDRAVLJE I PSIHOPATOLOGIJU
ICD10 i DSMIVTR su ateorijski, nude iskljuivo vodie za opis, ali ne i
objanjenje za duevna oboljenja i terapiju. etiri bazine perspektive razvijene
od strane McHugh&Slavney (14) za sagledavanje klinikih sluajeva obuhvataju:

bolest,

dimenziju,

ponaanje i

ivotnu priu,

Ovaj model nudi epistemologiju, nain za kreiranje strategije vezane za mentalne i bihejvioralne poremeaje, racionalnu terapiju za pojedine klinike sluajeve. Svaka pojedinana perspektiva vodi se razliitom logikom i podrazumeva
razliitu terapiju. Psihijatri koji se dogmatski oslanjaju na samo jednu od ove
etiri perspektive ne stiu potpuni utisak o kompleksnosti mentalnog zdravlja i
duevnih poremeaja (15).
Prema naem miljenju transdisciplinarna holistika integrativna psihijatrija,
predstavlja najplauzabilniji model psihijatrijske teorije i prakse, koji prua optimalan heuristiki i epistemoloki model za deifrovanje sveukupnosti mentalnih
poremeaja. Moe se rei da razlikujemo sedam komplemetarnih perspektiva
transdisciplinarnog holistikog integrativnog sagledavanje psihopatologije i terapije (modifikovano prema McHugh & Slavney, 1998). To su: Energija bolesti
(Od ega boluje pacijent); Stresdijateza (dimenzionalni) (ta je pacijent); Kognitivni (Kako pacijent razmilja); Spiritualni (U ta pacijent veruje); Bihejvioralnisredinski (ta pacijent radi); Narativni (ivotna pria pacijenta); Sistemski
kibernetski (Gde se pacijent nalazi ili gde pripada). U delu teksta koji sledi daemo osnovne perspektive, bazine postavke i praktine implikacije transdisciplinarnog holistikog integrativnog sagledavanja psihopatologije i terapije.

Perspektiva Energija bolesti Od ega pacijent boluje


Bazina pretpostavka Duevni poremeaji i psihosomatske bolesti su
klinika manifestacija mozak/um strukture i njhovih funkcionalnih poremeaja.

52

Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)


Aleksandar Damjanovi

Energija se nalazi na najbazinijem nivou bitisanja. Psihosocijalni problemi mogu


biti sagledani kao manifestacija prekida energije ili energetskog polja.
Praktine implikacije Terapija koriguje izmenjenu neuroplastinost i
poremeaj funkcije mozga. Poremeaj/prekid energije moe biti precizno dijagnostikovan i tretiran. Psihopatologija moe biti tretirana uzimajui u obzir suptilne telesne energetske sisteme.

Perspektiva Vulnerabilnost Rezilijentnost ili stres Dijateza


(dimenzionalni) ta je pacijent
Bazina pretpostavka Uzrok mentalnih poremeaja i psihosomatskih
bolesti je stres koji deluje na sve ljude, ali koji dovodi do kognitivne i afektivne
simptomatologije usled promenljivog nivoa intelektualnog i emocionalnog funkcionisanja.
Praktine implikacije Distres i posledini simptomi nisu tretirani, ve izbegavani. Tretman ukljuuje trening kognitivnih vetina u svrhu poboljanja
buduih koping strategija (kognitivnobihejvioralna terapija, suportivna psihoterapija).

Perspektiva Kognitivna Kako pacijent ramilja


Bazina pretpostavka Patoloko ponaanje povezano je sa konfliktnim
kognitivnim strategijama i prezentacijama. Veliki broj mentalnih poremeaja i
psihosomatskih bolesti nastaje kao posledica greaka u miljenju ili predrasuda.
Praktine implikacije Kognitivna terapija pretvara maladaptivnu kogniciju
u adaptivne i korisne strategije Kada se pogrene, negativne, samoograniavajue
ili samoporaavajue misli isprave moe doi do ponovnog uspostavljanja mentalnog zdravlja.

Perspektiva Bihejviornosredinska ta pacijent radi


Bazina pretpostavka Mentalni poremeaji i psihosomatske bolesti uzrokovane su neodgovarajuim ili preteranim odgovorom na fizioloke stimuluse.
Neke forme abnormalnog ponaanja rezultat su psiholoke vulnerabilnosti u
kontekstu neadekvatno nauenih stvari u ranom razvojnom periodu. Mentalni
poremeaji i psihosomatske bolesti odraavaju naruenje ekvilibrijuma same sredine i predstavljaju maladaptivno ponaanje.
Praktine implikacije Tretman podrazumeva psiholoki i medicinski pristup
prevenciji, poboljanju ili prekidanju abnormanog ponaanja (psihofaramkoloka
i kognitivnobihejvioralna terapija) Naruenje ekvilibrijuma same sredine moe

53

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

biti efikasno spreeno i tretirano prouavanjem i modifikovanjem sredinskih


faktora usmerenih na pacijenta (nidoterapija).

Perspektiva Narativna Pacijentova ivotna pria


Bazina pretpostavka Uznemirujua iskustva rezultiraju distresom i
odgovarajuim kognitivnim, afektivnim i bihejvioralnim simptomima, koji
postaju inkorporirani u samoporaavajuu priu/naraciju. ivotni skipt predstavlja nesvesni ivotni plan osobe, program za ivotnu priu koja diktira kuda
osoba kompulzivno vodi svoj ivot i put kojim tamo stie. Ishod same bolesti
moe biti razliit zavisno od ivotnog skripta.
Praktine implikacije Tretman se oslanja na reinterpretaciju, postavljanje
novih okvira i rekonstrukciju ivotne prie koja daje novo znaenje i put pacijentu vezano za ljubav, slobodu, mo, radost i svrhu (narativna terapija). Najvanije
je pomoi pacijentima da sagledaju nain na koji doprinose sopstvenim problemima i stanjima distresa i nauiti ih kako uspeno da prevaziu ove tekoe u
budunosti.

Perspektiva Sistemska Kibernetika Gde pacijent ivi i


emu pripada
Bazina pretpostavka Mentalni poremeaji deo su sistema kao to je porodica, radno mesto, drutvo, itd. Simptomi su posledica odgovora na probleme
strukturnih odnosa i interakcija, naina postizanja kontrole, itd.
Praktine implikacije Tretman podrazumeva promovisanje zdravijih
strukturnih odnosa i interakcija u okviru sistema. Prema kibernetikom modelu,
self je sposoban da bira sopstveno raspoloenje, misli i ponaanje kao i da poniti
sopstvenu prolost. Mozak se koristi kao mehanizam za uspeh ili neuspeh.

Perspektiva Spiritualna U ta pacijent veruje


Bazina pretpostavka Duhovna uverenja su od velikog znaaja za veliki broj
pacijenata i esto poboljavaju koping i rezilijentnost u periodima ivota stresnim
za oveka. Duhovnost pripada ultimativnom smislu i predstavlja svrhu ivota, a
samim tim ima i kliniki znaaj.
Praktine implikacije Vera u ljubav i mudrost, u silu veu od nas samih, kao
izvor sigurnosti i nade, sposobnost pronalaenja smisla u patnji i bolesti, zahvalnost za ivot na koji se gleda kao na dar, sposobnost opratanja imaju protektivni
efekat na mentalno zdravlje (spiritualna terapija).

54

Zato postoji psihijatrija (ili Da li su psihijatri ugroena vrsta)


Aleksandar Damjanovi

Aktuelno stanje psihijatrije i mogue mere za oporavak


Koncept sistema zdravstvene zatite treba razvijati u pravcu orijentisanosti
usmerenosti na osobuklijenta, poveanje prava pred zakonom, smanjenje broja
hospitalizacija. Neophodno je voditi politiku (ali ne u peorativnom ve u konstruktivnohumanistikom smislu) rasprava o formulaciji naspram dijagnostike, kao i o holistikom pristupu u nezi duevno obolelih. Danas moramo govoriti
o HRABROJ NOVOJ PSIHIJATRIJI I TERAPIJSKOJ RENESANSI.To je psihijatrija orijentisana na pacijenta gde je humanizacija najbolji mogui terapijski
pristup. I farmakoterapija se moe razmatrati kao okosnica holistikog tretmana.
Ona treba da omogui optimalnu individualizaciju terapije, komplijantnost alijansu posveenost. Ona treba da potuje princip to pre to bolje u odnosu na
primenu terapije, ali i to pre to bolje u odnosu na postizanje pune remisije.
Polipsihofarmakoterapija mora da se razvija u pravcu vetine i prakse. Svet psihijatrije i mentalnog zdravlja suoen je sa raspravama, nedoumicama i sukobima
vezanim za: borbu protiv pseudonauke, borbu protiv toksine psihijatrije, borbu
protiv dehumanizacije, protiv stigmatizacije, terapijskog nihilizma i protiv teraporezistencije.
Umesto preterano pretencioznog zakljuka
Mentalno zdravlje se menja i razvija. Tretmani i miljenja vezani za duevna
oboljenja se menjaju. Izazovi su stalno prisutni. Izgleda da su psihijatri u dananjem aktuelnom trenutku potrebna, posebna, ali i izuzetno ugroena vrsta!
REFERENCE:
1. Damjanovi, A. (2010). Uvod u psihijatriju. Istorijski razvoj. U Jaovi
Gai M, LeiToevski D. (ed) Psihijatrija Udbenik za studente
medicine. Univerzitet u Beogradu, Medicinski fakultet.
2. Cit preuzet iz On schizophrenia, Phobias, Depression, Psychotherapy and
the Further shores of Psychiatry. (1978). Selected papers of Silvano Arieti.
BrunnerMazel Publishers, New York.
3. Cooper, A. et al. (1972). Reliability of psychiatric diagnosis: II A study of
clinical judgements and ratings, American Journal of Psychiatry, 119:236
42.
4. Jakovljevi, M. (2008). Transdisciplinarna holistika integrativna psihijatrija. Pro Mente d.o.o. Zagreb.
5. Insel, T., MD. (2009). Translating Scientific Opportunity Into Public
Health Impact: A Strategic Plan for Research on Mental Illness. Arch Gen
Psych, 66;2.
6. Katching, H. (2011). The end of Psychiatry, W.J. Psych 23:1620.

55

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

7. Sierles, F., Dinwiddie, F., Patroi, D., AtreVaidya, N., Schrift, M.,
Woodard, L. (2003). Factors affecting medical student career choice of
psychiatry from 1999 to 2001. Academic psychiatry the journal of the
American Association of Directors of Psychiatric Residency Training and
the Association for Academic Psychiatry, 27: 4, 260268.
8. Rajagopal, S., Goodfrey, E. (2004). Psychiatry as a career choice compared
with other specialties: Survey on medical students. Psychi atric Bulletin,
28:4465.
9. Stojkovi, T., Rali, T., Latas, M. (2010). Kvalitet ivota kod studenata
Medicinskog fakulteta. Engrami asopis za kliniku psihijatriju, psihologiju i granine discipline. vol. 32, br. 3, str. 4351.
10. Kecmanovi, D. (2010). Oima psihijatra. Clio, Beograd.
11. Ghaemi, S. (2003). The Concepts of PsychiatryA pluralistic approach
to the mind and mentakk illness. The John Hopkins University Press,
Baltimore/London.
12. Lake, J. (2007). Textbook of Integrative Mental Health Care. Thieme, New
YorkStutgart.
13. Senge, M. (2006). The fifith disciplinethe art and the prctice of the
learning organization. Random House Bussines Books, London.
14. McHugh, P. & Slavney, P. (1998). The Perspectives of Psychiatry. Second
edition. The John Hopkins Univerity Books, BaltimoreLondon.
15. Jakovljevi, M. (2008). Transdisciplinary Holistic Integrative Psychiatry
a Wishfull Thinking or Reality? Psychiatria Danubina, Vol. 20, No. 3,
pp. 341348.

56

KORENI PSIHOTERAPIJE prolost, sadanjost i


budunost
Vesna Dukanac

UVOD
Postupci sa psihijatrijskim pacijentima i celokupna briga oko njih, menjali su
se tokom vremena i pratili su razvoj civilizacije, drutva, medicine, psihijatrije i
psihoterapije. Istoriari smatraju da je pojava monoteistike religije bitno uticala
na civilazicijske tokove i promenu stava prema mentalnom zdravlju u celini. ini
se ipak da se u prolosti, a delimino i u sadanjosti, kroz sve kulture vie provlaila briga oko zatite drutva od psihijatrijskih pacijenata, nego briga o zatiti
samog pacijenta (1). Iako u poslednje vreme beleimo pomake po tom pitanju,
ublaeni negativan stav prema psihijatriji i psihoterapiji i dalje je prisutan. To
predstavlja dobru podlogu za definisanje i odravanje mnogih zabladu o psihijatriji u celini i o psihoterapiji, kao jednoj od njenih metoda leenja.
Iako je Hipokrat isticao da oveka lei no, trava i re, za psihoterapiju, kao
metaforu leenja reima, vlada zabluda da je novijeg datuma (2).
Druga zabluda vezana za psihoterapiju istie da svaki razgovor sa prijateljima,
rodbinom ili kolegama i svaki meusobni kontak ljudi jeste neki vid psihoterapi-

57

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

je. Ovu, iroko rasporostranjenu zabludu prihvataju mnogi bez obzira na inetelektualni ili obrazovni nivo. Struna literatura psihoterapiju definie kao proces
koji se odvija izmeu terapeuta i pacijenta ili grupe pacijenata. Sastojise iz niza
verbalnih i neverbalnih tehnika, iji je cilj dovoenje pacijenta do boljeg mentalnog funkcionisanja ili eliminacije njegovih eventualnih simptoma mentalnih
poremeaja. Centralni inilac u ovom obliku leenja je odnos uzajmanog poverenja na relaciji pacijent teraput i interakcija izmeu njih u specifinim okolnostima
tj. terapijskoj situaciji (3,4).
Trea zabluda vezana za psihoterapiju odnosi se na njenu budunost, preplitanje sa naukom, mada pojedini psihoterapeuti pokazuju i nerazumevanje mogunosti naunih istraivanja u okviru psihoterapije.
PROLOST
Svi oni koji su tokom istorije imali ulogu iscelitelja: amani, vrai, svetenici,
filozofi, teolozi i lekari, izraavali su u svom leenju elemente psihoterapije, bili
toga svesni ili ne (5).
Psihoterapija je najstariji oblik leenja i poeci njene primene seu u vreme
primitivnih drutvenih zajednica. Primitivni praistorijski ovek razvijao je praznoverno strahopotovanje prema svetu koji ga okruuje i prirodnim silama, dajui im mo vladara svoje sudbine. U domenu njegovog primitivnog shvatanja
psihikog i psihikih patnji, strah, tuga, bolest i smrt, nastajali su kao posledica
gubitka due, uvlaenje duhova u duu, krenja odreenih tabua i uticaja vradbina (6). Iz oseanja nemoi, ovek je poeo da oboava prirodu i upranjava
magijske rituale, molitve, mistine obrede i ceremonijalne oblike leenja. Tako se
postupci pronalaenja due, primena protivvradbina, ispovedanje, egzorcizam
i umilostivljavanje duhova, mogu smatrati poecima primene psihoterapije kao
leenja. Kasnije, mo nad ivotom i smru preuzeli su vraevi, amani, svetenici i lekari. Glavno oruje kojim su se sluili bila je bela magija, pomou koje su
spreavali dejstvo crne magije (3). Magija je, na taj nain, ostvarivala vie ciljeva,
a u nekim krajevima i u nekim drutvenim zajednicama primenjuje se i danas,
posebno u kriznim vremenima kada, ini se, dolazi do kolektivne regrisije, u kojoj dominiraju primarni proces miljenja, odnosno sklonost magijskom miljenju
(7). Tada magija ponovo postaje aktuelna i pokazatelj je velikog oseaja nemoi
i straha kao nekad. Sutinski, doivljaj straha, nije mnogo izmenjen. Nekad su
se ljudi bojali natprirodnih sila i besa bogova, danas se boje onih kojima sami
daju mo i u koje projektuju omnipotentne destruktivne aspekte svog selfa. Ili
oboavaju, klanjaju se i trae pomo od onih u koje projektuju svemone idealne
delove svog selfa, odnosno svoje unutranje likove, tj. objekte (8). Tada se uglavnom obraaju i danas akutelnim beliim magovima, nosiocima ovih svemonih

58

Koreni psihoterapije - prolost, sadanjost i budunost


Vesna Dukanac

projekcija. Dakle, u kriznim situacijama, kada se regresijom probudi magijsko


miljenje, magija ponovo stupa na scenu.
Istorija psihoterapije, od praistorije, dalje nas vodi do starih civilizacija. Mesopotamska (Sumerci, Vavilonci, Asirci), hebrejska i egipatska civilizacija temeljile su leenje na razvoju demonologije (9). Savremenim psihoterapijskim renikom reeno: demoni su sluili za projektovanje omnipotentnih destruktivnih
aspekata selfa i generalno svega loeg. Odnosno, uticaju demona se pripisivalo
sve zlo i bolest. A svetenici, koji su u to vreme bili i proroci i iscelitelji, planirali
su i primenjivali razne naine kako da demone isteraju iz tela obolelog, odnosno
bili su dobri prijemnici projekcija svemonih idealnih delova selfa. Osim toga,
vavilonski svetenici su prvi tumai snova, to je u nae vreme, temeljni princip
savremene psihoanalize i psihoanalitike psihoterapije.
U starom Egiptu, nailazimo na prvi opis histerije, mada joj nisu davali takvo
ime, to saznajemo iz Kahun Papyrusa, koji potiu iz 1900 p.n.e. Ova injenica
ima veu vanost za istoriju psihijatrije. Ali u starom Egiptu nailazimo i na njihova dva bitna teoloka stanovita o besmrtnosti due i uskrsnuu tela, to bi moglo
biti vano za istoriju psihoterapije. Ova dva stnovita i danas utiu na shvatanje
smrti i straha od smrti, koji stoji u osnovi bar polovine svih, danas, opisanih
strahova i predstavlja, esto, veliki psihoterapijski izazov (10).
Hipokratova reenica da oveka lei no, trava i re, jeste smernica koja vodi
u, ve spomenutu zabludu, da psihoterapija potie iz grke kulture. Hipokrat, otac
medicine, jeste izgradio etike temelje lekarskog poziva i povezao psihijatriju sa
medicinom, ali za psihoterapiju je veoma bitno to je definisao teoriju temperamenta, koja stoji u osnovi dananjih saznanja o teorijama linosti i u temelju dananjih novih psihoterapijksih pravca, kojima zapoinje nova nauna faza psihoterapije. Dakle, sa grkom kulturom poinje razraivanje ideje o dui i zamenjivanje
mitskih shvatanja intelektualnim. Na taj nain Grci su prvi postal svesni psiholoke
uslovljenosti psihikih poremeaja i primenjivali su razliite psihoterapijske procedure u leenju. Nemamo ba precizne podatke o tada primenjivanim psihoterapijskim procedurama, ali znamo da je Heraklit, osniva materijalistikog pogleda
na svet, smatarao da snovi mogu imati terapijski uinak, da je Pitagora utemeljio
idealistiki pogled na svet, a da je Platon postavio osnove psihodimaikog shvatanja psihikog procesa.U svojim stavovima Platon je zapisao:
Psiha i psihiki aparat imaju svoju strukturu, iji svaki deo ima svoje
interese, potrebe i naine funkcionisanja, a nalaze se u meusobnom konfliktu. Logino je suprotno nagonskom. Eros je znaajna pokretaka snaga u
ljudskom ponaanju. Shvatanje psihikog zdravlja zasnivano je na idejama o
idealnom funkcionisanju. Leenje se svodi na procese samospoznavanja, sazrevanja linosti i sticanja uvida. Pri tome se naglaava unutranji ivot linosti i
korienje introspekcije kao saznajnog modela. Psihike smetnje su rezultat po-

59

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

stojanja intrapsihikog konflikta, a bolest psihe prouzrokovana je dominacijom


primitivnih sila. (11,12).
Sa ove vremeneske distance stie se utisak nadovezivanja Galenovih stavova na Platonove u razraivanju razumevanja psiholoke uslovljenosti psihikih
poremeaja i nainu kako ih prevazii, iako izmeu njih stoji nekoliko stotina
godina. U svojoj studiji O strastima due, Galen, u savladavanju strasti, preporuuje suzdravanje od neposrednog ispoljavanja oseanja i pronalaenje mentora starijeg savetnika, koji e ukazivati na greke i davati savete. U dananjem
pronalaenju mentora, tj. analitiara i supervizora ili odlasku na psihoterapiju,
nema mnogo razlike u odnosnu na Galenovu preporuku (4,12).
Iako je u srednjem veku Sv. Avgustin oznaen kao prva osoba koja je bacila
svetlost na probleme psihodinamike, ime se smatra najveim introspektivnim
psihoterapeutom pre Frojda, srednji vek, kao u svemu ostalom, predstavlja zastoj
i regresiju. Psihijatrija i celokupna medicina potpadaju pod vlast crkve, njihove
kontrole i dogme, a demonologija ponovo dobija centralno mesto (4).
Bilo je potrebno da proe nekoliko vekova, da bi istorija nauke, medicine i psihijatrije nastavila svoj tok, zapoet u doba antike kulture. Preciznije, tek XVII vek
donosi povratak na ranije zapoeti trend razvoja. Teko je napraviti selekciju meu
znaajnim imenima, koje istorija nauke i psihoterapije ne sme da zaboravi.
Francuski filozof Rene Dekarat, sa svojom maksimom: Mislim, dakle postojim, postavio je jedan od osnovnih principa zapadne kulture i civilizacije;
pokrenuo je dualizam izmeu svesti i due s jedne strane i tela s druge strane (14).
Osim toga definisao je i dva tipa miljenja, koja e kasnije ui u savremene teorije
linosti, osnove novih pravaca u psihoterapiji: uroeno ili proceduralno miljenje, rezultat naslea, koje je u osnovi temperamenta, i steeno ili konceptualno
miljenje, koje je u osnovi karaktera(15).
Don Lok, osniva empirizma i empirijske psihologije, sa svojim isticanjem
znaaja iskustva, postavio je osnove za razvoj savremenih teorija uenja i bihejviorizma.
Ser Frensis Bekon engleski filozof, utemeljiva savremene nauke, prvi je izuavao strepnju i strah, opisao razliku izmeu njih i bavio se osnovnim dinamikim sadrajima psihikih poremeaja.
Inspirisan njegovim delom, engleski teolog, Robert Barton, napisao je delo
Anatamija melanholije, koje se smatra riznicom psihijatrijskih znanja tog vremena. Isticao je da je: ...strah, blizak roak tuge, koji moe da bude njen uzrok ili
simptom koji ga prati... (13).
Tada dolaze na red lekari: kotski lekar Vilijam Kalen i engleski lekar Tomas
Vilis, koji izuavaju neuroze. T. Vilis, izuavanjem histerije i hipohondrije, prvi je

60

Koreni psihoterapije - prolost, sadanjost i budunost


Vesna Dukanac

neurozu oznaio kao bolest duha odbacujui vievekovno verovanje o uterusnoj


teoriji histerije.
Osamnaesti vek, nakon francuske i amerike revolucije, donosi nam reforme
u psihijatriji sa snanim pokretom za humanije leenje psihijatrijksih pacijenata,
na elu sa francuskim psihijatrom Filipom Pinelom. Oznaen je kao prvi zagovornik skidanja lanaca sa psihijatrijksih pacijenata. Napisao je klasifikaciju psihikih poremeaja. Bavei se histerijom i histerinim ispoljavanjima, direktno je
otvorio vrata Frojdu ka oznaavanju seksualnosti kao glavnog inioca neuroza.
U njegovim delima, razni dananji psihoterapijski pravci vide slinosti sa svojim
radom. (Dinamike psihoterapije sa elementima pozitivnog transfera. Bihejvioralne psihoterapije, rad sa zdravim delovima pacijentove linosti i njegovog ponaanja, kao i oslanjanje na psiholoke snage i sposobnosti pacijenta.)
Presudnu ulogu u pomeranju klatna psihijatrije od organskog i medicinskog
ka psihodinamikom modelu imali su predstavnici francuske kole: an Martin
arko, Pjer ane (idejni tvorac psihoanalize) i predstavnici psihijatrijske kole u
Nansiju, gde je koriena hipnoza, tzv. sugestivna hipnoza, kao metod leenja.
Tako je hipnoza ponovo dobila na znaaju od Egipana, Starih Grka i sibirskih
amana, do austrijskog lekara Franc Anton Mesmera, osnivaa mesmerizma, koji
je u svom uenju o psihikoj energiji obelodanio kakav moe biti uticaj jedne svesti ili psihe na drugu svest ili psihu. Njegovo uenje usavrio je kasnije, izmeu
ostalih, austrijski lekar Brojer, a kae se da je Mesmer posejao seme iz kojeg
je mnogo godina kasnije iznikla psihoanalitika teorija (4).
Tako od Mesmera, preko Brojera stiemo do Sigmunda Frojda, utemeljivaa
psihoanalize. On je prvi upotrebio tu re. Iako mu se pripisuje otkrie nesvesnog,
on sam je rekao: ...pesnici i filozofi su pre mene otkrili nesvesno. Ono to sam
ja otkrio jeste nauni metod, kojim se nesvesno moe posmatrati... (16). Glen
Gabard istie da su psihoanaliza, psihoanlatika znanja i psihodinamika psihijatrija sinonimi, a da idejnu osnovu savremene psihodinamike psihijatrije ine:
Frojdova klasina psihoanalitika teorija, klajnijanska teorija objektnih odnosa,
britanska psihoanalitika kola, iji su predstavnici R. Ferbern, D.Vinikot, M. Balint, V. Bion i teorija psihologije selfa, iji su predstavnici H.S. Salivan i H. Kohut
(17).
U naoj sredini, u periodu pre II svetskog rata za razvoj psihoanalitike kole
i psihodinamske psihijatrije najzasluniji su : Hugo Klajn i Miklo ugar, a u periodu nakon II svetskog rata: Vladimir Klajn, Vojin Mati, Mirko vraki, ore
Bogievi, Vladeta Jeroti, Milan Popovi, Nevenka Tadi i Milica Joji.
Sedamdesetih godina prolog veka u naoj sredini bile su aktuelne: grupna
psihoterapija, kognitivno bihejvioralna terapija, partnerska i porodina terapija,
getalt terapija, transakcionalna analiza, psihoterapija dece i mladih, integrativna psihoterapija, seksualna psihoterapija i dr. (18).

61

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Bio je ovo kratak pregled istorije psihoterapije sa posebnim osvrtom na istorijske pretee psihoanalitike misli. U raznim civilizacijama i kulturama nailazi se
na stavove i postupke, koji su vredno krili put razvoju savremene psihoterapije
od praistorije, magije, demonologije, preko filozofskih i naunih osnova grkih
i rimskih filozofa, kroz zaustavljanje razvoja u mranom srednjem veku, do ponovnog oivljavanja krajem 18. i poetkom 19. veka, kada poinje primena hipnoze koja se smatra prvim pravim oblikom psihoterapije. Tek 20 vek, obogaen
vredno sauvanom riznicom saznanja raznih civilizacijskih dostignua tokom
proteklih vremena, uspeva da sve to objedini i donese razvoj psihoterapije, onakav kakav danas poznajemo.
SADANJOST
Sadanji istorijski trenutak karakterie veliki napredak u pojavljivanju i stvaranju raznih psihoterapijskih pravaca, preciznijem i jasnijem strukturisanju sistema edukacija, ali i zadravanja zabluda da svaki dobronameran razgovor sa
prijateljima predstavlja psihoterapiju. Psihoterapija je jasno definisana kao proces
koji se u odnosu uzajmnog poverenja odvija izmeu terapeuta i pacijenta ili grupe
pacijenata i predstavlja oblik leenja. Kao i svaki oblik, ima jasne uslove i pravila
leenja, koja su definisana kroz interakciju praktinog iskustva i teorijske osnove.
Praksa i teorija se nalaze u stalnoj interakciji, dopunjavaju se, uzajamno se obogauju i stimuliu to dovodi do razvoja i napretka. Jedan od rezultata napretka u
psihoterapiji predstavlja razvnovrsnost i brojnost novih psihoterapijskih pravaca.
Kako raznovrsnost ne bi odvela u haos, teoretiari psihoterapije pokuavaju na
razliite naine da definiu adekvatne klasifikacije.
Najprihvatljivijom klasifikacijom psihoterapijskih pravaca danas se smatraju:
1. Dinamike psihoterapije;
2. Kognitivno-bihejvioralne psihoterapije;
3. Humanistiko-egzistencijalistiko-fenomenoloke psihoterapije;
4. Integrativne psihoterapije;
5. Socioterapije.
Malo je teorijskih pristupa koji su odredili svoju teorijsku osnovu, postupke,
metode i tehnike rada (i metode istraivanja) kao to su:
psihoanaliza, psihoanalitika psihoterapija i iz njih izvedeni oblici psihoterapije i
bihejviorizam i iz njega izvedeni terapijski postupci.
Na psihoanalitikim teorijskim postavkama, osim psihoanalize, grupne analize i psihoanalitike psihoterapije, definisane su i razvile su se: Interpersonalna

62

Koreni psihoterapije - prolost, sadanjost i budunost


Vesna Dukanac

psihoterapija (Sullivan, 1953); Ego psihologija (Hartman, 1973); Getalt terapija (Perls, 1974); Radix terapija (Kovel, 1976); Transakciona analiza (Bern, 1977);
Egzistencijalistika analiza (Frankl, 1978); Psihodinamska psihoterapija (1979);
Terapija primalnog krika (Danov, 1980), i druge.
Na bihejvioralno-kognitivnim teorijskim postavkama definisane su i razvile
se: REBT (Racionalno-emotivno-bihejvioralne terapije, Ellis, 1956); Kognitivna
terapija (Beck, 1959); Viemodalna psihoterapija (Lazarus); Shema terapija (Young, 1992); Dijalektika bihejvioralna terapija (Marsha M. Linehan); Mindfulness (Teasdale; Wiliams); ACT terapija prihvatnjem i posveenou (Hayes).
Nemogue je nabrojati psihoterapijske postupke i metode, koji se danas primenjuju u svakodenvnoj praksi i u svetu, ali i kod nas. Bez obzira na modalitet
primene psihoterapije, zajedniko za sve i znaajno za isticanje je injenica da se
psihoterapija uvek primenjuje u posebnim okolnostima, koje su bitan deo psihoterapijskog procesa. Te posebne okolnosti uvek imaju i terapijski efekat. Psihoterapijske tehnike proizale iz psihoanalitike teorije, te posebne okolnosti nazivaju
setingom i definiu ih kroz ustaljena i precizna pravila mesta vianja (kako bolnikih tako i vanbolnikih), vremena trajanja seanse, naina inicijalnog dolaska
na psihoterapiju i mogunosti prisustvovanja seansama u odnosu na to da li se
terapija odvija u individualnim ili grupno-terapijskim uslovima. Psihoterapijske
tehnike proizale iz bihejvioralno kognitivne teorije te posebne okolnosti definiu kroz aktivnije uee terapeuta u samom psihoterapijskom procesu, uz jasno
postavljene ciljeve i zadatke na poetku terapije i neophodnost rekapitulacije i
merenja postignutih rezultata u odnosu na postavljene ciljeve.
Poetak psihoterapije jeste povezan sa leenjem odraslih pacijenata, ali danas
se primenjuje u svim uzrasnim dobima.
Psihoterapija dece danas se smatra jednom od najvanijih i terapijskih i
preventivnih aktivnosti (18,19) u smislu omoguavanja zadovoljavajueg ranog
razvoja deteta na njegovom razvojnom putu ka odraslom. Poslednjih decenija
aktuelna je psihoterapija dijade majka-odoje kao terapijska intervencija u preventivnom smislu, koja bi trebalo da pobolja mentalno zdravlje dece i adolescenata globalno.
Psihoterapija adolescenta nekad smatrana pepeljugom psihoanalize, danas se smatra poslasticom i metodom izbora za psihike neusklaenosti mladih(18,20). Period adolescencije predstavlja prirodno datu drugu ansu za razjanjavanje i doraivanje svih nedoreenosti i propusta iz ranog razvoja. Zbog
intezivnog rasta i razvoja sve je dostupnije opservaciji, a zbog inteziviranog razvoja verbalnih i introspektivnih sposobnosti sve je dostupnije analizi i eventualnim promenama.
Psihoterapija starih do skora smatrana nemoguom, sada se primenjuje sa
velikim uspehom, naravno ne u smislu rekonstruktivnih sadraja.

63

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Iako se pod psihoterapijom podrazumevaju vie naunih i iskustvenih postupaka, procedura i metoda, koje imaju za cilj leenje psihikih postupaka, ono
to psihoterapiju razlikuje od drugih oblika leenja, jeste jo uvek prisutan, vei
znaaj prakse nad teorijom i delimina nemogunost da se svi uinci brojnih
psihoterapijskih metoda nauno objasne. To nas uvodi u novu etapu razvoja psihoterapije.
BUDUNOST
Borba psihoterapije za mesto pod medicinskim i medijskim okriljem se nastavlja i danas, a njena budunost ostvaruje se kroz ponovno pribliavanje biolokih i psiholokih aspekata.
Neuropsihoanaliza, jedan od novih pravaca psihoterapije, zasniva se na povezivanju neuronaunog uvida u strukturu i funkcionisanje mozga sa psihoanalizom.
Time se izbegava opasnost mehanicistike redukcije psihikog ivota ljudi iskljuivo
na bioloko, ali i naputa mistinost psihoanalize, koja je u jednom periodu postala oteavajui faktor po njen dalji razvoj. Metod se sastoji od prilagoenog
neuropsiholokog metoda Lurije, u cilju prouavanja aktivnosti mozga povezanih sa emocionalnim fenomenima, tj. preciziranja i mapiranja oblasti mozga koje
odgovaraju psihikim fenomenima opisanim od Frojda tokom njegovog psihoanalitikog rada. U tu svrhu koriste se najnovija dostignua u medicini, poput
PET-skenera i funkcionalne MRI (21).
Epigenetika je druga je mogunost pribliavanja i prouavanja isprepletenosti psiholokih i biolokih aspekata. Epigentika predstavlja studije, okolinom
prouzrokovanih, promena eskpresije gena, koje su nasledne kroz mitozu i mejozu, a ne ukljuuju promene DNK sekvenci (22). Epigenetika istie da socijalno
okruenje jaa ili slabi nivo izraajnosti svakog domena temperamenta. Efekti
okoline reguliu ekspresiju genoma i moduliraju odlike fenotipa putem remoduliranja hromatina. Steena ponaanja mogu da se prenose kroz generacije (putem
nekompletnog uklanjanja epigenetskih markera u toku mejoze) bez promene u
DNK sekvenci (23). Na taj nain DNK vie nije glavna odrednica fizikih i ponaajnih odlika fenotipa, ve okvirni plan za sveukupnost adaptivne fleksibilnosti organizma. Iz svega proizilazi da emo u budunosti moi empirijski da
pokaemo ono to se godinima opservira u psihoterapijskim ordinacijama: da
uvremenjena i dobro osmiljena psihoterapijska intervencija moe biti specifinija od leka, ponekad i efikasnija; kao i da psihoterapija moe da menja biologiju
epigenteskim putem.

64

Koreni psihoterapije - prolost, sadanjost i budunost


Vesna Dukanac

REFERENCE:
1. Munjiza, M. (2011). Istorija razvoja psihijatrije. Beograd: Slubeni glasnik.
2. Dukanac, V. (2010). Uticaj identifikacionog modela na formiranje psihopatologije adoelscenata. Subspecijalistiki rad. Beograd: Medicinski fakultet.
3. Kalianin, P., Eri, Lj. (1999). Psihijatrija: Okviri. Beograd: Medicinski
fakultet.
4. Eri, Lj. (2001). Psihoterapija kao metod leenja u psihijatriji i medicini. U
Eri, Lj. Psihoterapija. Beograd: Medicinski fakultet.
5. Ellenberger, H.F. (1970). The discovery of the unconscious. London: Allen
Lane.
6. Frezer, D. (1992). Zlatna grana. Beograd: Izdavako i knjiarsko preduzee Alfa Zemun.
7. Frojd, S. (1976). O seksualnosti, teoriji totem i tabu. Beograd: Matica srpska.
8. Segal, H. (1982). Introduction to the work of Melanie Klein. London: The
Hogarth Press and the Institute of Psycho-Analysis.
9. Clairen, P., Pokorny, M. (1995). The Handbook of Psychotherapy. London,
New York: Routledge.
10. Yalom, I. (2008). Starting at the Sun Overcoming the Terror of Death.
San Francisco: Jossey-Bass books.
11. Prai, B. (1989). Povjest psihijatrije. U Kecmanovi, D. Psihijtrija tom I.
Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga.
12. Srejovi, D. (1987). Cermanovi Kuzmanovi, A. Renik grke i rimske
mitologije. Beograd: Srpska knjievna zadruga.
13. Bruman, J. (2009). The history of British psychiatric histories. London.
14. Dekart, R. (1990). Rasprava o metodi. Valjevo-Beograd: Estetika.
15. Cloninger, R., Przybeck, T., Svrakic, D., Wetzel, R. (1994). The Temperament
and Character Inventory (TCI): A Guide to its Development and Use. St
Louis: Washington University.
16. Frojd, S. (1976). Uvod u psihoanalizu. Beograd: Matica srpska.
17. Gabbard, G. (2004). Long-Term Psychodynamic Psychotherapy: a Basic
Text. Arlington: American Psychiatric Publishing.
18. Tadi, N. (1992). Psihoanalitika psihoterapija dece i omladine. Beograd:
Nauna knjiga.
19. Kondi, K. (1998). Psihodinamska razvojna psihologija, odabrana poglavlja. Beograd: Plato.
20. uri, V., Bradi, Z. (1997). Preobraaji adolescencije. U uri V. Adolescencija revolucija i evolucija u razvoju. Beograd: IP Zarko Albulj.
21. Solms, M., Turnbull, O. (2002). The brain and the inner world. New York:
Other Press.
22. vraki, D., vraki, N. (2009). Savremeni koncept i dijagnostika poremeaja linosti. Engrami. 31, 3-4:5-18.

65

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

23. Champagne, F., Meaney, M. (2007). Transgenerational effects of social


environment on variations in maternal care and behavioral response to
novelity. Behav Neurosci. 121:1353-63.
24. Kandel, E.R. (1995). Biologija i budunost psihoanalize: novi intelektualni
okvir za povratak psihijatriji. Am. J. Psychiatry; 505-524.

66

KAKO OBUITI PSIHOTERAPEUTA ZA XXI VEK


Vladeta Jeroti
Ako poemo od realne pretpostavke da je u toku mnogih prohujalih vekova,
zbilja svaki dobar lekar bio u isto vreme i psihoterapeut (i ne poznavajui jo ovaj
termin koji se odomaio u medicini, posebno u psihijatriji tek od poetka XX
veka), zato ne bismo pretpostavili da e psihoterapija, ve odavno priznata medicinska i psiholoka disciplina, opstati i u XXI veku. Ovakva optimistika pretpostavka moe da postane stvarnost pod uslovom da se teorija i praksa holistike
medicine (i ne samo medicine, ve i itave nauke) bude dalje, sve vie razvijala,
ali i da holizam bude prihvaen od veine, u irem smislu shvaene psihijatrije i
psihoterapije.
Dobro je poznato prouavaocima, uvek zagonetnog smisla ovekovog ivota
(kojim se problemom prvenstveno bave filosofi) kao i ne manje zagonetna ljudska psiha i ljudsko telo, da posle vekovnog, a neizbenog procesa ralanjavanja,
usitnjavanja, posebnog oznaavanja duevnog i telesnog sklopa oveka (kada je
re o medicini to su funkcije pojedinih organa), sve je blie vreme (a ve je i nastalo), kada je svakoj analizi i specijalizaciji, sve potrebeniji holizam, tj. naelo
da se pojedinosti telesnog i psihikog ivota oveka moraju promatrati u sklopu
psihike celine. Ne vraamo li se onda, sa pravom, na Aristotela za koga su psiha
i soma bili dva raspoznajna vida saznanja jedinstva, koje ovek kao pojedinano
bie predstavlja?

67

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Trenutak je da neminovno uvedemo u naa dalja razmiljanja o budunosti


psihoterapije i edukacije buduih psihoterapeuta psihosomatsku medicinu. Donekle je paradoksalno da je razvoj psihosomatike otpoeo tek poetkom XX veka
(zahvaljujui najpre psihoanalizi), kada smo se ve u dosadanjem uvodu ovog
referata podseali da je od vremena Hipokrata i Paracelzusa do Frojda, Adlera i
Junga, pomenuto shvatanje jedinstva delovanja psihe na telo i obratno, ve bilo
odavno poznato. Oevidno je da neke zdrave i celovite (holistike) ideje, kroz
vekove postojanja oveka, i u filosofiji i u medicini protiu povrno, ak i potonu
na due vreme u prividni zaborav, da bi u nekome pogodnijem novom vremenu
takav je bio XX i poetak XXI veka ponovo ispliva na povrinu ovekove i
oveanske svesti, ali ovoga puta obogaene vekovnim iskustvom munog dualistikog doivljaja sveta i oveka. Naravno da je tragian rascep oveka na telo i
duu (duh), na svesno i nesvesno, misao i oseanje, znanje i veru neprekidno, kroz
itavu ovekovu istoriju dobro poznat, realan je i, reklo bi se, nikad savladan. Pa
ipak, ve su se stari grki filosofi pitali da li postoji neto iza ili iznad vidljivih podela i razdeljenosti u oveku i u prirodi to je prethodilo svakoj podeli, od atoma
i elije do kosmikog prostranstva. Jedan od najveih grkih filosofa pre Sokrata,
bio je nesumnjivo Parmenid iz 6/5. veka pre Hrista, koji nam je ostavio, naizgled
jednostavnu, a duboku poruku: Suprotnosti nema bez prvobitnog Jedinstva.
Pa eto, tome nevidljivom, a postojeem Jedinstvu, nazovimo ga kako hoemo:
Bog, boanska iskra, Prvi Princip, Nedremano Boije oko itd. teio je (eznuo
je), ali i dalje neprestano tei ovek, svesno, nesvesno i nadsvesno. Oboavanje
prirode (kao panteizam), obostran, istovremeni orgazam mukarca i ene u ljubavi, istinska mistika ekstaza velikih religioznih podvinika u svim religijama
sveta, istinska ekstatina molitva, koja preobraava oveka, i duevno i telesno,
ne mogu biti ignorisani ni od koga, bilo da je re o nauniku, filosofu, umetniku,
religioznom misliocu, ali i obinom oveku.
Sada smo, mislim, opet na dobrom putu naeg daljeg promiljanja o budunosti psihoterapije i obuavanju buduih psihoterapeuta. Naravno pod pretpostavkom (o kojoj je bilo neto rei) da psihoterapija u XXI veku, ne samo zadri svoje
dosadanje mesto u medicini (i ne samo u medicini), ve i da uslovi budu takvi,
koji e bogatiti psihoterapiju novim saznanjima o uvek sloenoj ljudskoj psihi.
Dakle (znali smo to i ranije), mi, psihoterapeuti, radimo neprekidno dalje u
sebi i na sebi, sve bolje upoznavajui lavirinte staza i bogaza, ne samo bolesne,
ve i zdrave ljudske psihe.
Puna neizvesnost ipak i dalje ostaje. Otpori psihoterapiji, koji su nam poznati
i ije smo uzroke takoe dobrim delom upoznali u toku razvoja psihoterapije u
XX veku, ne mogu nedostajati u XXI veku. Da se podsetimo ukratko koji su bili
uzroci otpora psihoterapiji u XX veku. Najveim delom oni su bili iracionalni.
Najpre otpor prema svakom otkrivajuem pristupu ljudskoj psihi; razume se da je
to strah od sopstvenog iracionalnog nesvesnog, od sopstvenih seksualnih i agre-

68

Kako obuiti psihoterapeuta za XXI vek


Vladeta Jeroti

sivnih pulsija. Postoje i svesni otpori i podsvesne racionalizacije, kao i narcistika


tvrdoglavost jednom ustaljenom i stereotipnom nainu miljenja.
Kako moemo pouzdanije znati da li e ovek u XXI veku (re je uvek samo
o oveku zapadnoevropske civilizacije i kulture!) proiriti svoju svest prema nadsvesnom nazovimo nadsvesno i ovoga puta Jedinstvom, celovitou linosti
ili e taj budui ovek postati jo uplaeniji i ugroeniji (i od samog sebe i od
svoje ue i ire okoline) nego to je bio u XX veku? Kako moemo znati da li e u
XXI veku materijalistiko-pozitivistiko-ateistiki pogled na svet postati dominantan, hranjen pre svega tehnolokim naprecima nauke, u kome sluaju e se
psihoterapija smatrati donkihotskom aktivnou, jer e psiha i dalje vaiti kao
epifenomen materije (a tada e bioloka psihijatrija koja naravno da ima svoje
legitimno mesto u psihijatriji zbilja zagospodariti nad svakim oblikom psihoterapije) ili e se duhovna strana ljudske prirode uspeti da izbori za priznanje
svoje realnosti, a u tom e sluaju i psihoterapija sigurno dalje napredovati.
Poto ne znamo u kome e se pravcu kretati lina, narodna (nacionalna) i
opteoveanska individuacija i/ili oboenje, moralna je i etika dunost buduih psihoterapeuta-edukatora (bez obzira kome pravcu psihoterapije pripadali,
iako je jasno da mislim najpre na pravce tzv. dubinske psihologije) da obrazuju
psihoterapeute to je mogue ire; dakle, ne stvarati profesionalce-psihoterapeute
(u ravom smislu te rei, to znai biti strunjak koji radi svoj posao zanatski i
trgovaki), ve psihoterapeute koji e prirodno i spontano imati potrebe da saznaju ta im nudi nauka i religija, ali i umetnost, tj. terapija umetnou (naroito
likovna i muzika)1.
Na buduim je psihoterapeutima (psihijatrima, psiholozima, ali u Jungovoj
koli i psihoterapeuta-teologa i naunika) da neprekidno neguju, najpre u sebi, a
onda i u klijentu, verovatno najstariji arhetip u kolektivno nesvesnom svih ljudi,
homo religiosus.
Savremena istraivanja su pokazala da jaanjem religioznog bia, prisutnog u
svakom oveku, mi snaimo na psihoneuroendoimunoloki sistem, samim tim
i nau otpornost prema bolestima (i fizikim i psihikim). Ovako voena psihoterapija (ee ona dua nego kraa psihoterapija) ini jo jednu veliku pomo
klijentu (bilo da je ovaj neurotian, psihotian ili psihosomatski bolestan) ona
budi arhetip spasioca (Jungov izraz), takoe prisutan u kolektivno nesvesnom
svih ljudi. Ako postoje uda izleenja, i najteih telesnih i psihikih bolesti a
takva uda postoje, naravno da su retka onda je to zasluga buenja arhetipa
spasioca (Jung se oprezno uvao da se jasno izrazi o poreklu ovakvog arhetipa
u oveku).
Pod pretpostavkom da li optimistikom ili realnom? da psihoterapija kao
znaajna grana psihijatrije i klinike psihologije opstane u XXI veku, ona moe
1 Duboka i istinska poruka Dostojevskog: Lepota e spasti svet! nikada nije prestala da bude
savremena danasa je i savremenija naravno meu preostalom evropskom duhovnom elitom.

69

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

i tada, ili lagano nazadovati u odnosu na sve materijalistike metode leenja psihikih poremeaja oveka (bioloke metode leenja), ili se viestruko razvijati
proirujui ljudsku svest. Poto ostaje neizvestan razvoj duhovnih nauka u XXI
veku (u koju elim da ubrojim i psihoterapiju) ostaje ipak za edukatora u psihoterapiji ozbiljan zadatak i svakako moralna dunost da se budui psihoterapeuti
obuavaju tako da, upoznajui sve bolje i tanije sami sebe, mogu onda da pomognu, uspenije i sveobuhvatnije, i svome psihiki poremeenom klijentu.
Svestan sam, razume se, da kada ovako govorim o edukaciji buduih psihoterapeuta, ostajem delimino, u sferi mogueg-nemogueg, kao i da mi se moe
pripisati nedovoljno potovanje principa realnosti. Ali, ako i znamo ta se podrazumeva pod pojmom principa zadovoljstva, nije dovoljno jasno, ni najboljim filosofima u prolosti i sadanjosti, ta treba razumeti pod pojmom principa
realnosti.
inimo to moemo, ako nam je dovoljno (kao psihoterapeutima) jaka volja
za smislom, ostae traga od naeg delanja, a psihoterapija u XXI veku opstae i
moda postati uspenija.

70

Znanje/legitimitet
Petar Jevremovi
Niko nije dovoljno jak da onom drugom kae ti ne postoji. Svi postoje. Svi
su tu. Svi sanjaju neke svoje snove. Svi priaju svoje prie.
To bi, bojim se, bio najtaniji aktualno mogui prikaz stanja unutar psihoterapijskog esnafa. Ili, ire, unutar okvira svih onih (kako se to danas obiava rei)
helping professions koje su (svaka sa neke svoje, manje ili vie ubedljive pozicije)
upuene na brigu za ovekovu svest. Za njegovu duu. Za njegov psihosocijalni
identitet i integritet.
Ponoviu. Niko nije dovoljno jak da onom drugom kae ti ne postoji. Otud,
izmeu ostalog, eklekticizam meu nama. U pitanju je interes. Preutni pakt iz
interesa. Neto sutinski nerefleksivno. Sirovo.
Duan sam jednu napomenu. Nije stvar u dominaciji. Pretpostavljena (doktrinarna ili ideoloka) dominacije nekog jednog (ma ko on bio), samo zato to je
on jai od drugih, ne bi celu stvar uinila boljom. Naprotiv. Stvar nije u snazi. U
nametljivosti. Stvar je u miljenju. U dubini i u razliitosti miljenja. U spremnosti na drugaije. Razliito. Na svoje. Na tue.
Eklekticizam nije pluralizam. Eklekticizam ne eli da zna ni za svoje ni za
tue. Sve je svaije. Svako se svaim moe posluiti. Posluivi se svaim, svako

71

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

moe sve podrediti svojoj (uvek zapravo partikularnoj) prii. Direktna posledica toga je kontratransferna hipertrofija terapeutovih (tobonjih, neogranienih)
kompetencija. U takvom poretku stvari nema prostora za neznanje. Za nemo.
Sve je dostupno. Svime se moe ekonomisati i manipulisati. Eklekticizam je
nerefleksivni monizam ostvaren na nivuo puke tehnologije. Eklekticizam je jedno muljavo jedinstvo svega. Istog onog svega na koje svi pretenduju. Otud (potencijalno uvek tinjajui) sukob. Surevnjivost.
Kada svi (bez ikakve razlike) koriste sve, postavlja se pitanje posebitosti (u
ovom sluaju profesionalnog) identiteta svih njih pojedinano. Upravo zato se
danas tako mnogo pria o tzv. timskom radu. Opet, upravo je zato danas tako
malo doista timskog u tom istom timskom radu. Po pravilu, u igri su neki drugi
interesi. O njima se obino ne pria.

U svakom sluaju, dogodila nam se istorija. Istorija koja je sa sobom donela


novu retoriku. Zapravo novi argon. argon pijace. Ili, jo bolje argon samoposluge. Trnog centra.
Naivno je verovati da neka struka (tj. neki esnaf, u ovom sluaju esnaf psihoterapeuta) moe posedovati argon. Naprotiv, argon je taj koji (bukvalno) u svom
posedu (u manjoj ili u veoj meri) poseduje neku struku (ili, kao to rekoh, esnaf).
Isti onaj esnaf koji, upravo, veruje da sebe pronalazi u tom istom argonu.
Za mnoge je (u ideolokom smislu) progovoriti, poeti govoriti kao drugi.
To progovoriti (odnosno, govoriti kao drugi) predstavlja drugo lice onog biti
kao drugi. Tanije, biti drugi. Izgubiti sebe u tom istom (narcistiki visoko zasienom) drugom.
Govor drugog je uvek drugaiji. Drugi govori svojim jezikom. Mi ga oponaamo. Oponaajui ga, tako mu se dodvoravamo. Uspemo li u tome, verujemo da
emo i sebi postati prihvatljiviji.
Drugi zna. Drugi je tamo gde je znanje. Drugi ne mora da misli. On, naprosto, zna. Znati znanje, to je vrednost. Misliti, to moe biti suvino. Ponekad je
dovoljno (tavie, poeljno) znati. Znati ta? Znati znanje iji je (ideoloki) garant
Drugi. Isti onaj (narcistiki visoko investirani) Drugi.
Poistovetiti se sa Drugim, to (izmeu ostalog) podrazumeva poistovetiti se sa
znanjem tog istog Drugog. Direktna posledica tog sa njim se poistovetiti, pre
svega, je sebe u njemu izgubiti.
Na dananji Drugi govori jednim krajnje osiromaenim engleskim jezikom.
Pleni jednostavnou (koja se neretko granii sa prostotom), voli svedenost grafikona i ekonomiku isplatljivosti projekata, dri do proseka, zazire od idiosinkra-

72

Znanje/legitimitet
Petar Jevremovi

tinog, od dubine, klanja se optem. Povrnom. Ne voli teoriju. Uiva u (kako se


to danas kae) prezentacijama. Velia sopstvenu praksu. Zaklinje se u statistiku.
I to je najvanije: ne misli, jer to nije ni potrebno. Zato bi mislio, kad ionako sve
ve unapred zna.
Ideal je prilagoditi se. Biti u toku. Pratiti tokove. Ploviti na talasu istorije.
Iskoristiti trenutak. Snai se.

U igri je veliki novac. Oduvek je ljudska beda dobar posao. Tako je i danas.
itava industrija se trudi da tu stvar to je mogue bolje oposli. Dua pati. Ko e
to razumeti? Ko e se (danas uopte) time baviti?
Alhemija dananjice, to je psihofarmakologija za optu upotrebu. Lek dizajniran kao roba iroke potronje. Jeftin lek je uvek jeftiniji od najjeftinije psihoterapije. Psihoterapija je skupa. Psihoterapija (ako je ozbiljna) trai vreme. Psihoterapija (ako je ozbiljna) iskljuuje mogunost konfekcijskog proizvoenja terapeuta.
U pitanju je mnogo vie od pukog umea. Tehnike. U pitanju je, ili bi makar tako
trebalo biti, vokacija.
Po logici stvari, vokacija ne moe biti merkantilna. Njen smisao je negde
drugde. Konfekcija je upravo takva. Merkantilna. Konfekcijski pristup u produkovanju jeftinih pilula iroke potronje. Konfekcijski pristup u produkovanju
tehnokratski profilisanih terapeuta. Tu je novac. Tu je mo. Sve drugo je suvino.
U svetu u kojem ivimo psihoterapija nema budunost. Problem sa njom je,
pre svega, u tome to je sebe (neoprezno) izgubila u vrememenu koje je sebe (sloiemo se, ipak nekritiki) proglasilo krajem istorije. Metafizika savremenoga
sveta, upravo, poiva na pretpostavljenoj aistorinosti (do krajnosti apsolutizovanog, ideolokog) totaliteta znanja. Znanja koje nam se (kao neto, upravo, nemislee) otkriva na mestu Drugog. Istog onog Drugog koji govori rav engleski
jezik...
Svedemo li ono neto to je vokacija na puko umee (algoritamski ultimativno
propisanog, ekonominog) obavljanja poslova, pre ili kasnije od nje, od te iste vokacije, nee ostati nita drugo do samo konfekcija. Upravo se to (u ove nae dane)
desilo psihoterapiji. Postala je konfekcija. Dobila je cenu. Postala je znanje (naravno, praktino znanje, neko know how) koje je (mnogi jo uvek veruju da je tako)
mogue unoviti. Izgubila je smisao. Izgubivi smisao, izgubila je i teleologiju.

73

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Kult povrnosti, to je naa nova svetinja. Izvesnost, to je ono emu sluimo. To


je ono u ta verujemo. Verujemo u izvesnost znanja. Verujemo u izvesnost novca.
Priklanjamo se sili. Negujemo ludilo. Ludilo u sebi. Ludilo izmeu sebe. Ludilo
u drutvu.
Danas je sve volja. Sirova, nerefleksivna volja. Dakle, ista ona volja koja se
uvek i iznova opredmeuje u surovoj banalnosti htenja. Kakvog htenja? Narcistikom strau voenog htenja. Pre svega, oblapornog htenja. Htenja koje vazda
prieljkuje sopstveni (od strane ideologije kobno inagurisani) narcistiki idealitet. Htenja koje (prikriveno ili ne) uporno sanja sopstveni (beskrajni) uitak u
sebi samom. U sebi samom, kao odlivku drugog. Naravno, ne bilo kakvog drugog.
Narcistikog drugog.
Narcistika volja inicirana sobom, pojednostavljeno reeno, eli sebe. Sebe
za sebe. I nita drugo. Cela stvar deluje jasno. Ekonomino. U svakom sluaju
izvesno. Beg od nesvesnog, to je sveproimajui manir naeg (tj. naih) esnafa.
Mogue je pobei u neurologiju. Mogue je pobei u sociologiju. U kognitivistiku pragmatiku. U (ve nekakvu) mehaniku duha i svesti.
Beg od nesvesnog, to je beg od neizvesnosti. Izvesnost, to je (uz svu svoju ideoloku i ekonomsku neizvesnost) sveta krava aktualnog trenutka naeg esnafa. I ne
samo naeg esnafa. Otud tolika zaljubljenost u formu. Otud tako malo sadrine.
Otud tako mnogo praznih rei.
U takvom jednom (sutinski patognominom) poretku stvari, legitimitet (legitimitet znanja i legitimitet delanja) je neto to se iskljuivo moe dobiti gubljenjem sebe u Drugom. U istom onom (ve pomenutom) narcistiki visoko investiranom drugom. Otud tako mnogo virtualnog u samoj (pretpostavljenoj) sri
onoga to vidimo kao vrednost. Vrednost struke.
Prolo je vreme profesionalaca. Gde je nekada bio profesionalni integritet, danas je cena. Dakle, trite. I mnogo demagogije. Retorika politike korektnosti (i
toboe benevalentnog socijalnog aktivizma) dodatno doprinose optoj konfuziji
i beznau.

Mi smo drutvo bez ciljeva i bez smisala. Jedino za ta smo sposobni je sebe
da zavaravamo.
Patologija oveka naeg vremena je duboka i onespokojavajua. To pogotovo
vai za nas na Balkanu. U Srbiji. Samlela nas je istorija. Muka nas nije ojaala.
Poraz nas nije uinio boljima. Naprotiv.

74

Znanje/legitimitet
Petar Jevremovi

Legitimitet akta koji pretenduje na to da, zbilja, bude psihoterapijski ovde je (u


Srbiji) nemogue zadobiti pozivajui se na nekog drugog. Tanije Drugog. Nita
nije tako problematino kao pragmatizam intelektualnih implantata u doba duhovne krize. A upravo je to ono to se nama dogaa.
Nikada u ovim krajevima (makar kada je u pitanju briga za duu obinog
smrtnika) nije bilo vie zvanja i priznanja, licenci i kola. Naravno, kada kaem
kola, mislim na psihoterapijske kole. Istovremeno, bojim se da nikada dua ovdanjeg smrtnika nije tako beznadno bila preputena praznini i prostoti. Nezainteresovanosti i neosetljivosti. Nebrizi i nekompetentnosti. Brzopletosti. Istorijskoj neodgovornosti.

75

DISKURZIVNA ANALIZA UMETNOSTI1


(diskurs i ideologija umetnosti)
Miko uvakovi

Kritika autonomije umetnosti


Kritike autonomije umetnosti najee su zasnivane na otuenosti moderne
umetnosti pokazane gubitkom mimetike veze dela i referenta. To se dalo videti u
svim velikim obnovama realizama2 tokom dugog dvadesetog veka. Meu bitnim
kritikim zahvatima idealizovanih autonomija umetnosti ukazala se po svojoj
analitikoj i kritikoj razraenosti altiserovsko-lakanovska rasprava.3 Ta rasprava je pola od itanja autonomije umetnosti sa dve uporedne pozicije analize i
kritike (a) sa pozicije analize drutvenosti, i (b) sa pozicije analize nesvesnog.

1 Ova studija je realizovana u okviru projekta Identiteti srpske muzike u svetskom kulturnom kontekstu (ev. br. 177019) Katedre za muzikologiju Fakulteta muzike umetnosti u Beogradu, koji je
podralo Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije.
2 Brendan Prendeville, Realism in 20th Century Painting, Thames and Hudson, London, 2000.
3 Redakcijski uvodnik: Mladen Dolar, Danijel Levski, Jure Miku, Rastko Monik i Slavoj iek.
Videti: Umetnost, druba/tekst, Razprave Problemi t. 35 (147149), Ljubljana, 1975, str. 110.
Prevod: Umetnost, drutvo ( tekst, Polja br. 230, Novi Sad, 1978, str. 25.

77

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti


autonomna umentost
nuna cenzura seksualnog
nuna cenzura drutvenog
sadraja
sadraja
ISTINE DRUTVA
ISTINE DRUTVA
u
u
polju nesvesnog prekida individualnih
polju klasnog ureenja drutva i razliireima
tih reima ljudskog uslova
racionalizacije ili simbolikog predoavanja
ljudskog uslova
altiserovski pristup
lakanovski pristup
altiserovsko-lakanovski pristup

Obe ove pozicije su u autonomiji umetnosti i obrazlaganjima argumenata


za razumevanje autonomije umetnosti ponudile kriterijume za prepoznavanje
bitne uloge cenzure drutvenog i seksualnog u modernoj umetnosti, od doba
prosveenosti osamnaestog veka do neoavangardi kasnih ezdesetih godina dvadesetog veka.
Sa altiserovsko-lakanovske (Luj Altiser (Louis Althusser/, ak Lakan (Jacques
Lacan/) pozicije se ukazuje da ono to iskljuuje drutveno iz umetnikog, a tim
iskljuivanjem se drutveno konstituie, nije u ta bi mnogi hteli da nas ubede
nekakav predljudski haos, neodredljiv bezdan prirode, mesto izvora istine, nego
je ve odreena praksa, oznaiteljska praksa, stvarna osnova ili istina onoga to je
Sigmund Frojd (Sigmund Freud) nazvao nesvesnim u odnosu na seksualnost, a
Karl Marks (Karl Marx) klasnom borbom u odnosu na drutvo.4
I sada pogledajmo jo jednom proces od kanonizovanja autonomije umetnosti ka njenoj kritici. Pojam umetnosti je sutinski odreen u zapadnoj modernoj
kulturi posle osamnaestog veka konceptima, funkcijama i efektima autonomije
umetnikog dela u odnosu na instrumentalnost, funkcionalnost i korisnost ljudskog rada i injenja u drutvu i realizacijama drutvenosti. Umetnost izgleda kao
ono (delo) ispranjeno od praktinih oekivanja u svakodnevici ivota. Umetnost svojom autonomijom postaje neto, istovremeno izuzetno i negativno5 u
odnosu na praktini svakodnevni ivot, strategije i taktike oblikovanja ivota i,
time, oblike koji ine ivot u svakodnevici. Umetnost je tumaena kao neto to
je premeteno iz ivota ili to je smeteno na teritoriju koja obeava to da nije teritorija realizacije moi, potreba, nagona, elja, drutvenih ciljeva itd. Umetnost
je pre svega pokazana kao neto spoljanje ili transcendentno u odnosu na ivot i
oblike ivota. S druge strane, umetnost u toj artificijelnosti, biti drugo od ivota i
potreba, biti umetno ili vetako, pokazuje da je nema bez ljudskog rada i ljudskih
teritorija na kojima se taj rad i proizvodnja dela pokazuju kao izvedeni, dovreni i
specificirani razlikama u odnosu na pragmatian ili praktian rad i proizvo-

78

4 Umetnost, drutvo ( tekst, Polja br. 230, Novi Sad, 1978, str. 2.
5 Christoph Menke, The Concept of Aesthetic Negativity, iz The Sovereignty of Art Aesthetic
Negativity in Adorno and Derrida, The MIT Press, Cambridge MA, 1999, str. 3.

Diskurzivna analiza umetnosti (Diskurs i ideologija umetnosti)


Miko uvakovi

enje, tj. delovanje. Umetnost je neto ili bilo ta to je u radu ili proizvoenju
dato kao ono to je ispranjeno od ivota. Ali tu se ukazuje kontradikcija ukazivanjem da se umetnost kao ispranjena od ivota deava usred ivota i na nain
ivota u drutvu postajui stvarno ili prividno nezavisna od drutva. Umetnost
postaje prisutna time to se prazni od zadovoljenja gladi, seksualne udnje, straha od smrti, postignua telesnog, drutvenog ili duhovnog cilja. Ona je tu sama,
tj. imanentna sebi, i prazna tanije, ispranjena u svoj svojoj udesnoj lepoti
izvan interesnosti6 i politike.
Da bi neto bilo umetnost mora biti autonomno u odnosu na pragmatini i
praktini ivot unutar drutva i time nepolitiko, ali upravo realizacija tog zahteva je temeljno politika i mogua samo u okviru preraspodele drutvenih moi,
mogunosti, kompetencija i funkcija. Autonomija umetnosti je politiki projekt, kojim se produkuje i stvarni i prividni okvir ili teritorija imanentnog dejstva ili afektacije, koja u konkretnom istorijskom drutvu izgleda kao nepolitika i autonomna u odnosu na drutvo, a time i na politiku kao delovanje u
okviru drutva. Umetnost je postavljena kao institucija ili mrea institucionalnih
odnosa, kojom je umetniko stvaranje prepoznato kao podruje stvaranja radi
same umetnosti7 ili, adornovski8 reeno, naznaena je politika funkcija izvesnih
drutvenih, kulturalnih i time umetnikih, praksi, koje izgledaju kao prakse ija
je drutvena funkcija da budu bez funkcije u konkretnom istorijskom i geografskom drutvu. Nastanak paradoksalnih, ali drutveno ostvarivih koncepcija
autonomije estetike i modernog pojma umetnosti u kulturi je trajao dugo, od
visoke renesanse do doba prosveenosti i, zatim, do konstitutivnog uticaja na
kulture devetnaestovekovne moderne i dvadesetovekovnog modernizma. Znaaj
klasne, tj. drutvene borbe u odnosu na umetnost vidi se kao materijalistika politizacija rada jezika, stila ili retorike u polju ideologije. 9U pitanju je, za razliku od
visokomodernistike metafiziko-egzistencijalistike i angaovano-egzistencijalistike kritike humanizma10, poznomodernistika strukturalistika i materijalistika kritika humanistikog gledita i projekta drutvene borbe. Umetnost se
6 Imanuel Kant, Dopadanje koje sud ukusa odreuje bez ikakvog je interesa, u Analitika lepog, u Analitika estetike moi suenja, iz Kritika moi suenja, BIGZ, Beograd, 1991, str. 9697.
7 Prva upotreba fraze umetnost radi umetnosti (lart pour lart), koja se najee pripisuje francuskom pesniku i kritiaru arlu Bodleru, uvedena je u spisu Benjamina Konstanta Intimni
urnal 1804. godine. Konstant je ovaj koncept izveo iz estetikih uenja Kanta i elinga. Videti
Iredell Jenkins, Art for Arts Sake, iz Dictionary of the History of Ideas, http://etext.lib.virginia.
edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv1-18.
8 Theodor W. Adorno, Funkcija, iz Uvod u sociologijo glasbe, Dravna Zaloba Slovenije, Ljubljana, 1985, str. 62.
9 Luj Altiser, Ideologija i dravni ideoloki aparati, Karpos, Loznica, 2009. Videti i: Janet Wolff,
The ideology of autonomous art, iz Susan McClary, Richard Leppert (eds), Music and Society
The Politics of composition, performance and reception, Cambridge University Press, Cambridge1996.
10 Jean-Paul Sartre, Egzistencijalizam je humanizam, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1964; Duan
Pirjevec, Svet u svetlosti kraja humanizma, Trei program RB br. 1, Beograd, 1969, str. 151177.

79

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

danas kao i uvek dogaa u uslovima klasne borbe, a to znai sloenog ureenja i
izvoenja drutvenosti. Nema nikakvog optehumanistikog ljudskog postojanja, nikakvog ljudskog naslea, koje ve u jezgru ne bi bilo obeleeno rascepom
koji unosi ova drutvena borba. Naglaavanje opteg humanizma, u bilo kojoj
varijanti, uvek je samo specifian efekat prikrivene afirmacije odreenog stava ili
pozicije unutar drutvene borbe. Analiza ovde mora ii do kraja: u najneutralnijoj tematici, u impresionistikoj mrtvoj prirodi, u nevinoj ljubavnoj pesmi
svuda je potrebno kao njenu odsutnu, negativnu odreenost prepoznati
istorijski specificiranu drutvenu poziciju.11 Ono to se u humanistikoj kapitalistikoj, graanskoj ideologiji umetnosti pokazuje jeste oslanjanje na strukturiranje radnog procesa, na koji se kasnije oslanja kao na specifini fetiizam:
umetniko delo kao proizvedena, ali neupitna i neproblemska, vrednost. Drugim
reima, radni i proizvodni proces u umetnostima je postavljen nasuprot radnom i
proizvodnim procesima industrijske proizvodnje, zato to umetniku proizvodnju odreuje primarno zanatsko jedinstvo radne snage i sredstava za rad. Time se
zastupa iluzija da je umetnika proizvodnja bitan uzorak neotuenog rada rada
koji je ispranjeno lice utilitarnog rada.12 Drutvena borba je, a danas se vidi da
borba nije samo klasna ve je i rasna, kolonijalna ili neokolonijalna, etnika, nacionalna, generacijska, rodna, globalistika, antiglobalistika, lokalna, a pre svega, trina. Autonomija umetnosti, estetska bezinteresnost ili nezainteresovanost, formalistika centriranost samog materijala i oblika umetnikog dela, samo
umetniko delo, unutranja logika razvoja umetnikog dela, sveta i istorije umetnosti, te autentinost ili univerzalnost umetnikog dela i umetnosti, jesu sloeni
prividi koje zapadna umetnost zadobija iz drutvene borbe predoavanjem statusa umetnosti kao neega to je posebno i izuzetno, tj. imanentno za samu umetnost, odnosno, izuzeto od drutva i drutvenih borbi, a to znai transcendentno
u odnosu na drutveno i politiko. Umetnost je prikazana i situirana kao idealno
podruje neotuene ljudskosti izvan drutvene konfliktnosti i time je realizacija
ideologije humanizma kao ideologije koja centrira imanentnu ljudskost kao
najviu nedostinu vrednost drutva. Ukazuje se u popularnim, ali i u profesionalnim diskusijama o umetnosti, da je umetnost neto to je po sebi lepo, pozitivno, etiki i tehniki dobro, dostupno svim ljudima itd. Da bi se svako konfliktno drutvo usred drutvene borbe predoilo sebi i drugima kao drutvo
slobode i humanosti, a ne drutvo kontradikcija i konflikata, drutveni-agenti, tj.
kulturalni radnici, moraju u umetnosti i kulturi da ukinu pokaznost drutvene
borbe, pokazujui umetnost i kulturu kao neto to je izvan ili iznad svake borbe,
pa, u transcendentnom smislu, i iznad ivota kao takvog, mada u svojoj bezazlenoj bezinteresnosti slui ivotu. Iskljuivanje, tj. skrivanje, tj. pranjenje: pokaznosti oznaiteljske prakse u umetnikom delu je uslov za postojanje drutvenog,
ali i uslov za postojanje umetnosti kao privilegovane autonomne prakse unutar
drutvenog. Umetnost u svom najautonomnijem izrazu nije ta koja odraava

80

11 Umetnost, drutvo/ tekst (1978), str. 2.


12 Umetnost, drutvo/ tekst (1978), str. 2.

Diskurzivna analiza umetnosti (Diskurs i ideologija umetnosti)


Miko uvakovi

drutveno na nain ogledala, ve zastupa drutveno skrivajui ili ponitavajui


oznaiteljsku praksu kojom i u kojoj nastaje. Klasino i neoklasino slikarstvo
glatka i obraena povrina slika ak-Luj Davida (Jacques-Louis David) povrina koja skriva potez etkom ili romantiarska muzika ubrzanog, na primer,
umanovog (Robert Schumann) ludila, sebe pokazuju u tehnikom i pojavno-ulnom smislu kao dela izvan i iznad svakodnevice. I, time to ponitavaju mogunost posredovanja svakodnevice u ime univerzalnog transcendirajueg izgleda dela, oni kao da ponitavaju oznaiteljsku praksu, koje kao da nema, koja kao
da je izvan polja pokaznosti umetnikog dela.13 Na primer, fenomenoloke estetike svojim pozivom na povratak samoj umetnosti ili usredsreenjem prema samoj ulnoj pojavnosti umetnosti, daju filozofu platformu skrivanja oznaiteljske
prakse u i oko umetnikog dela. Ukazuje se, zato, na dijalektiki obrt kojim se
predoava da je oznaiteljska praksa ta kojom se ostvaruje drutveno dok se
umetnikim delom pokazuje da ga nema i da se sa umetnikim delom deava
pokretanje onog prvobitnog, izvornog, predizraajnog, tj. predljudskog haosa.
Re je o iluziji koju umetniko delo stvara, usred drutvenih antagonizama. Treba, zato, pokazati da je intuitivno, spontano, autentino, stvoreno kao iz prirode,
transistorijsko ili transgeografsko efekat koji proizvodi, upravo oznaiteljska
praksa time to u onome to ona stvara skriva sebe kao produktivnu silu stvaranja. Iluzija o kojoj je ovde re, nije perceptivna iluzija opaanja dela, ve ideoloka
iluzija identifikovanja umetnikog dela u odnosu na drutvo i subjekt. Drugim
reima, umetniko delo nastaje iz oznaiteljske prakse time to se ona skriva/
ponitava u iluzijama o slobodnoj i nesputanoj pokaznosti stvaralakog umetnikog ina iznad i izvan drutvenih uslovljenosti. Oznaiteljska praksa je, zato, prelazei interpretativni put od Frojda do Lakana, data kao stvarna osnova onoga to
se hipotetiki moe nazvati nesvesnim i to nesvesnim strukturiranim kao jezik u
drutvenoj borbi. Oznaiteljska praksa je ono to polje drutvenog mora da iskljui da bi se konstituisalo vladajue i okruujue drutveno. Iskljuivanje oznaiteljske prakse je, izgleda, uslov za postojanje drutvenog. Time se kae da je drutveno prihvatljiva i predoiva realnost kojom se sakriva ono uasno i razarajue
nesvesno, u lakanovskom smislu, Realno14, koje bi unitilo drutvo kada bi se dalo
predoiti. Istovremeno, oznaiteljska praksa je nuno sukobljenost unutar drutva, koja se predoava time to se ini nevidljivom, neujnom, gotovo nepostojeom. Drutvo preko oznaiteljskih praksi postavlja mree zastupnika koji e prekriti i potisnuti Realnost oznaiteljske prakse u ime simbolizovane i prihvatljive,
tj. podnoljive realnosti. Umetnost je fini instrument proizvodnje drugog od
sebe usred ivota: prikazivanja ili odraavanja drugog od sebe u prostoru prividne neutralnosti, neupotrebljivosti, bezinteresnosti, tj. slobode. I to je glavna
kontradikcija svake definicije umetnosti: umetnost mora biti autonomna u odnosu na svakodnevni ivot drutva da bi bila UMETNOST i to to ona biva-u-radu
postavljena u svet kao autonomna umetnost, ini je politikom unutar drutve13 Umetnost, drutvo ( tekst (1978), str. 2.
14 Jacques Lacan, RSI, Ornicar? no. 6, Paris, 1976.

81

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

nih borbi za mo, oblikovanje ivota, posedovanje, kontrolisanje, identifikovanje,


jednostavno reeno: bivanje. Umetnosti nema bez te kontradikcije drutvene
borbe za dominaciju i, time: hegemonije ovog ili onog centra moi.

Ideologija
Ideologija se kao pojam moe uvesti na vie, esto podjednako vrednih i varijantnih naina odreenja zastupnikog odnosa sveta i predstava sveta, odnosno,
ivota u svetu i naina na koji se ivot u svetu zastupa i prikazuje. Ideologija, pri
tome, nije samo puka predstava-odraz, ve je ideologija ono to se uspostavlja kao
predstava inom kojim se konstituie subjekt te predstave. U primarnom, smislu
ideologija je skup uverenja, predstava i vrednosti koje omoguavaju doivljaj i razumevanje sveta (Weltanschaung). U liberalnom smislu ideologija je skup pozitivnih i
pragmatinih uverenja, vrednosti, oblika ponaanja i injenja, koje deli jedna grupa
teoretiara ili praktiara, odnosno, pripadnika kulture ili neke diferencirane formacije u okvirima kulture. U tradicionalnom marksistikom smislu ideologija je skup
pogrenih predstava, lanih uverenja i iluzija koja dele pripadnici drutvenog sloja,
klase, nacije, politike stranke, specifine kulture ili sveta umetnosti projektujui
svoj mogui svet kao svet sveg ivota. U optem strukturalistikom smislu ideologija15 je skup simbolikih i imaginarnih arbitrarnih i artificijelnih efekata koje proizvodi sistem medija na mestima oekivane realnosti, ideologija postavlja subjekt za
objekt meu objektima razmene, potronje, zavoenja, ekstaze i entropije, odnosno, ideologija medijskom realizacijom postaje multiplicirana nova realnost (hiper
realnost). Psihoanalitiki16 govorei ideologija je fantazmatska konstrukcija, koja
slui kao podrka ljudskoj realnosti, ona je iluzija sistemi iluzionistikih predstava
koja strukturira efektivne drutvene relacije i maskira traumatske socijalne podele koje ne mogu biti simbolizovane, zato je funkcija ideologije da subjekta opskrbi
sa podnoljivom drutvenom realnou subjekt nema druge realnosti osim te ponuene. U kulturalnom smislu ideologija je mnotvo znaenja, predstava i oblika
produkcije znaenja i predstava, koje jednu kulturu nuno ili motivisano istorijski
odreuju preobraavajui je iz neregulisanog (ili podregulisanog) sistema u regulisani (ili nadregulisani) sistem proizvodnje, razmene, potronje i uivanja smisla;
robe, proizvodnje, razmene, potronje i uivanja moi. Sa stanovita kritike teorije
ideologija je skriveni (preutni, nevidljivi, dubinski) poredak koji determinie jedno
drutvo ili drutvenu formaciju bez obzira da li se ona izjanjava ili ne u saglasnosti sa njom kao ideologijom. Sa stanovita studija kulture ideologijom se nazivaju
znaenja, smisao i vrednosti strukture moi koju jedna formacija ili drutvo u celini
praktikuje ili kome tei, ali, ideologija je i sistem, poredak ili skup znakova, pa ak i
oznaitelja ili, tanije, znaenjskih praksi koje jedno drutvo postavlja sebi, za sebe
ili kome je postavljeno (od drugog) kao kriterijum identifikacije, itd.

82

15 Luj Altiser, Ideologija i dravni ideoloki aparati, Karpos, Beograd, 009.


16 Slavoj iek, Introduction: The Spectre of Ideology, iz Mapping Ideology, Verso, London,
1995, str. 1-33.

Diskurzivna analiza umetnosti (Diskurs i ideologija umetnosti)


Miko uvakovi

Rei ideologija, u istorijskom smislu, znai fiksirati razliite statuse fantazma ili uverenja. Fantazam je doveden do racionalnog ili pragmatinog jezika indeksacije, identifikacije i regulacije. U zapadnoj tradiciji modernog doba tokom
XVIII i XIX veka ideologija je shvatana gotovo kao prirodni svet u koji je zaronjen subjekt i koji ideoloku nad-determinisanost, determinisanost i pod-determinisanost vidi tek transcendentnim mogunostima razlikovanja unutranjeg
i spoljanjeg identiteta (bivstvovanja). U dvadesetovekovnim modernizmima17
ideologija je spoljanja nametnuta velika pria o prolosti (dijalektika istorije),
sadanjosti (fenomenologija ljudskog duha) i budunosti (sve one utopijske prie o
boljem moguem svetu od teozofije, preko socijalutopizma i marksizama do new
age-a, hipika i gibanja mladih ezdeset osme). U postmodernoj18 kulturi na kraju
perioda hladnog rata, ideologija je fragmentarna lokalna ili pojedinana ili odloena pria, koja je trag utopije (fantazma) ili brisani trag identiteta (prodor prvostepenog jezika predoavanja u metajezik gospodara); odnosno, u postmodernoj
kulturi postoji sinhronicitet velikih ideologija i malih svakodnevnih ideologija,
prisutnih ideologija aktuelnosti i odloenog ili pomerenog ili potroenog znaenja ideologije istorije ili geografski decentriranih, u odnosu na Evropu, kultura.

Diskurs i diskurzivna analiza umetnosti


Zapoeu sa kritinim mestom svakog diskursa19 o umetnosti i kulturi. Umetnost i kultura nisu neto izvan diskursa, neto emu se diskurs opisa, objanjenja,
interpretacije i rasprave pripisuje spolja i naknadno. Naprotiv, umetnosti (muzika,
slikarstvo, teatar, performans, film, knjievnost, arhitektura, dizajn, novi mediji)
nastaju usred diskurzivnih praksi20 i njihovih materijalnih drutvenih i kulturalnih izvoenja. Diskurs umetnosti i diskurs kulture se izvode unutar kulturalnih
i umetnikih institucija. Diskurs je uvek materijalan drutveni dogaaj. Diskurs
umetnosti nije identifikovan kao verbalni karakter umetnikog dela ili umetnike prakse, ve je odreen strukturalnom pozicijom umetnikog dela, umetnika,
umetnike prakse, publike i tumaa/interpretatora umetnosti u polju znanja, koje
ih okruuje i fatalno usmerava. Mi smo roeni usred jezika. Moglo bi se rei da se
subjekt raa u prostoru kulturalnih i drutvenih institucija izmeu rada diskursa i
ponude fantazma. ak Derida (Jacques Derrida) je, ne bez provocirajueg humora,
ukazao da emo u traganju za izvorom koji prethodi jeziku uvek sebe zatei usred
17 PaulWood, Francius Frascina, Jonathan Harris, Charles Harrison (eds), Modernism in Dispute
Art since the Forties, Yale University Press New Haven, London, 1993; Ale Erjavec, Postmodernism and the Postsocialist Condition. Politicised Art under Late Socialism, California University
Press, Berkeley, 2003.
18 an-Fransoa Liotar, Postmoderno stanje, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1988.
19 Miko uvakovi Diskurzivna analiza Prestup i/ili pristup diskurzivne analize filozofiji, poetici, estetici, teoriji i studijama umentosti i kulture, Orion Art, Beograd, 2008.
20 Miel Fuko, Predavanja, IP Bratstvo -jedinstvo, Novi Sad, 1990; Michel Foucault, M, Znanje
i mo, Globus, Zagreb, 1994.

83

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

materijalnih tekstova kulture21. Umetnika dela i kulturalni artefakti nastaju usred


diksurzivnih praksi koje kao da formalizuju, tanije, institucionalizuju, tj. ograniavaju, uramljuju, stavljaju u rezervat ili upotrebljavaju fantazam u svim njegovim
varijantama. Autonomija umetnosti jeste jedna, veto konstruisana, sonda koja razreava umetnost kao spasonosno mesto kulture i drutva. Umetnost nije podruje
slobode, ve je sloboda umetnosti dogaaj kojim drutvena mo obeava i izvodi
teritoriju prividne fantazmatske slobode. To je kao u prii o dve inteligentne
muhe, koje su bile zatvorene u veliku kutiju. Jedna muha je letela samo u sredini
kutije i verovala je da je u beskrajnom slobodnom prostoru koji jeste svet. Druga
muha je ivela na unutranjem zidu kutije i stalno je udarala glavom u zid verujui
da je zarobljena, zatvorena i izolovana od ostatka sveta. Umetnost je, zato, kutija u
kojoj ive dve muhe: jedna e govoriti o slobodi, igrajui po imaginarnom scenariju
slobode, a druga e govoriti o kritinoj granici i o nunosti prevladavanja uramljene
sudbine igrajui po imaginarnom scenariju neslobode. Dok budu suoene sa pitanjem o slobodi i neslobodi kao neupitnim i po sebi razumljivim pitanjem, one e
biti samo muhe u kutiji. Tek kada jedna od njih, mada niakda neemo sazanti koja,
postave pitanje o kutiji, one e se susresti sa pitanjem o diskursu o slobodi, odnosno,
sa pitanjem o diskursu diskursa. Time, one nee postati slobodne, ali e ui u podruje kritike diskurzivne analize mesta u svetu, koje nije odreeno jednostavnim
odnosom kutije, prostora u kutiji i prostora izvan kutije, ve raspodelom uloga koje
posatvljaju muhu kao subjekt slobode ili neslobode. Diskursi se pojavljuju i deluju sa
svim onim prepletima i meuodnosima znaenja i smisla koje jezik lingvistika i
nelingvistika praksa uspostavljanja znaenja i smisla proizvodi, produkuje i ini
moguim u sloenim odnosima objektnog, ulnog, fantazmatskog, konceptualnog
i simbolikog delovanja u svetu (sinhroniji) i istoriji (dijahroniji) umetnosti, kulture
i drutva.
Umetnost je neto sasvim vetako, neto ega nema u prirodi bez prestupnikog proizvodnog rada. Umetnost i kultura su, zato, konteksti ljudskog materijalnog rada izmeu objekta i smisla. U susretu sa umetnou suoavamo se
sa jednom vetinom (miljenja, govora i pisanja) i onim teoretizacijama koje tu
vetinu dovode do uenja, doktrine, protokola ili procedure, ali, esto, i do kritike, subverzije, ekscesa i sumnje u prisutno, vaee ili vladajue uenje, doktrinu,
modu, stil, kanon ili tradiciju. Ne postoji vetina (tehnika) ili doktrina (protokol)
koja nije ideoloki i politiki situirana. Re je o barijerama ekranima fantazama
koji spajaju ili razdvajaju nas i svet (drutvo, kulturu, prirodu) u organizovanju
ljudskog ponaanja i, svakako, egzistencije. Diskursom ili diskursima o umetnosti i kulturi zvau sasvim razliite argone i teoretizacije o umetnosti, tj. zvau
konfliktne i konkurentske govore i pisanja o umetnosti, koji se formuliu kao
filozofija, estetika, filozofija umetnosti, poetika, nauke o umetnostima, istorija
umetnosti, teorija umetnosti, teorija umetnika, kritika i, svakako, studije kulture i medija. Teoretizacija je specifina praksa proizvodnje znaenja (signifying

84

21 Jacques Derrida, O gramatologiji, Veselin Maslea, Sarajevo, 1976, str. 23.

Diskurzivna analiza umetnosti (Diskurs i ideologija umetnosti)


Miko uvakovi

practices). Re je o produkciji i razmeni znaenja unutar postupaka indeksiranja,


opisivanja, tumaenja, interpretacije i rasprave. Diskurzivna analiza je analiza
teoretizacija i njenih stvarnih i fikcionalnih kontekstualizacija u materijalnim
proizvodnjama, razmenama i potronjama unutar kulture i drutva. Diskurzivna analiza se ne pita samo o znaenju umetnosti i kulture, ve i o moima kojima
jedno drutvo ureuje svoje unutranje i spoljanje odnose u procesima identifikacije, prikazivanja, izvoenja subjektnosti, udnje, uivanja, projektovanja budunosti i seanja na brisane tragove prolosti. Ovo je rad o diskursima kojima
se predoavaju i zastupaju diskursi o umetnosti i kulturi. Re je o kritikom diskursu izvoenja diskursa u instrumentalnim zahtevima oblikovanja ivota prema
pojavnostima u pojedinanostima i u univerzalnostima. Re je o diskursu koji jeste dogaaj izmeu sveta i ljudskog rada, a to znai usred fantazma koji postavlja
oslonac onoga to zovemo realnost.

85

TERAPEUT U SVOM OGLEDALU


Vesna Brzev-uri
Postojala je jedna udesna stvar s naim ogledalima. Kad sam gledala u njih,
donekle me je zapanjivala injenica to tako jasno vidim da sam ja samo ono to
sam tu videla: tako ograniena, tako uhvaena, tako savladana, ak, pored ostalog,
tako bliska da jednostavno prestajem da budem. Ako ne gledam u ogledalo, ovaj mi
se utisak nije tako jako nametao; ipak, na neki nain, ovaj moj oseaj osporavanja
jeste okolnost da ne postoji u ostalim stvarima; nemogunost da se u njih sklonim
bila je kao da sam ostala bez ikakvog utoita. Ono to mi se inilo sasvim nenormalno jeste injenica da sam se kasnije susretala s tim problemom, onda kada slika
na ogledalu izraava na odnos prema sopstvenoj slici.

Lu Andreas-Salome
Razmiljam da li je umesno, posle ovako saetog dodira sa sopstvenom duom i njenim odrazom u ogledalu, rei jo neto. Mislim da ipak jeste. Zadatak
terapeuta nije samo da pomogne drugome nego i samom sebi, da sa kolegama
deli iskustvo, a ne prie pacijenata, da pojmi svet i sebe u njemu. Pomo samom
sebi ne podrazumeva da terapeut reava svoje nereene konflikte kroz rad sa pacijentom, ve da preivi sve ono to se, kroz praksu, godinama bude ulivano u
njega.

87

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Moda bi naslov mogao da bude i Ko sam ja?, Ne bi bio nita provokativniji


od ovog, meni poverenog. Da li se od mene kao autora trai psihiki striptiz, da
li e to to kaem moi da se razume onako kako sam ja rekla, da li e se drugi,
kolege i obrazovani laici, ogledati u mom ogledalu? A gde se ja ogledam? Da li
me rad sa pacijentima stavlja svaki put, u svakoj seansi, u sobu sa krivim ogledalima dejeg luna parka? Da li sam kriva, runa, izobliena, izduena, ljupka,
smena, topla? ta to pacijent vidi, osea, radei sa mnom? A ja sa njim? Da li to
to nudi kao materijal za analizu nudi svojoj slici u mom ogledalu ili mojoj slici
u njegovom?
Setimo se bajke o Sneani i izbegnute zle kobi zbog ogledala koje je govorilo
istinu. Ogledalo, ogledalce moje, reci mi na svetu... Rei ete da je to bajka, ali
terapeuti i ive u nekoj vrsti bajke, bolje reeno beskonane prie kako jednog
oveka, tako i mnotva koji prou kroz terapeutov profesionalni ivot. Rekla sam
profesionalni ivot, a nisam mislila tako. Mislila sam, ivot. Uili su me moji uitelji, da parafraziram, da od mene nikada nee postati terapeut ako ne dozvolim
ljudima da se nasele u meni, razbakare i kada zavre svoj rudarski posao
povuku. Nauila sam lekciju, ali i to da uljez unosi i iznosi, a da je moje da to
podnesem i da u tome istrajem. Pa tako bezbroj puta. Znate poslovicu o babi koja
je dala gro da ue u kolo? Ponekad se pitam da li se i drugi terapeuti pitaju koliko
groa bi trebalo da daju pa da napuste kolo. Nekad je zaista teko, nekad blistavo
lepo, nekad dosadno, nekad runo, esto tuno. Da li ste prekrstili noge zato
to Vam je dosadno? pita pacijent. Mudar odgovor glasi A ta Vi mislite ili jo
bolje Kako se Vi oseate sada? Mudar, za koga? Oni umniji e lako odgovoriti
Nemojte me zamajavati tim Vaim analitikim tosovima, a oni drugi e poeti
da se brane. Postoje i trei koji e uti pitanje. Do koga je onda potencijalni nesporazum? Da li je pacijent uvek u pravu? A opet, ponekad se oseam kao sva tri
praseta iz bajke o njima, ili kao vuk i doe mi da kaem Kad grunem, bljunem i
vatru sunem.... Nekad se ugrizem za usnu da bih suzdrala smeh, a nekad i suze.
Uili su nas da moemo da se nasmejmo zajedno sa pacijentom, nikako njemu.
Uili su nas da ne smemo da plaemo zajedno sa pacijentom, niti zbog njega. I jo
su nas uili da smemo da se ljutimo na pacijenta, ali samo kad on nije prisutan,
nikako pred njim. ta to onda znai? Dozvoljena je razmena pozitivnih oseanja,
ali onih koji terapeutu izgrizu duu, nije. Kakva je onda moja slika u ogledalu? Da
li sam ja neko ko se lano predstavlja, ko pacijentu nudi lanu sliku o spoljanjem
svetu, ko je neosetljiv u odnosu na patnju i kome je posao da pacijentu olaka korekciju primarnog objektnog odnosa sa majkom? Kakvu sebe vidim u ogledalu?
Teorije kau da terapeut treba da bude postojan i predvidljiv za pacijenta, da
mora da odoli iskuenjima na koja ga pacijent stavlja i da mora da omogui pacijentu ekspresiju svih oseanja, a da pri tome ostane celovit. U redu, sedimo ozbiljni na stolici, sluamo paljivo uz sve znake aktivnog sluanja, komuniciramo
otvoreno. Hm, da li otvoreno ili prevodimo nae ifre na jezik dostupan pacijentu? Da li su nae ifre uvek prevodive na sve individualne jezike naih pacije-

88

Terapeut u svom ogledalu


Vesna Brzev-uri

nata i da li postoji esperanto za psihoterapiju? Znamo koliko pacijenti mogu


razliito da reaguju na ono to kaemo, makar formalno sadraj reenice moe
da bude identian. Da li smo mi onda deifranti, tumai simbola, neki naunici
koji otkrivaju znaenje klinastog pisma svakog od onih ljudi koji nam, s manje
ili vie poverenja, povere ne samo ono ega su svesni, nego mnogo vie od onog
ega nisu svesni. I ne samo to: mi smo tumai i utanja, tiine, nekad u seansi
doivljene, s obe strane, kao kosmike tiine. O emu utite? A sad zamislite da
neko pita nas o emu mi utimo dok oni priaju, priaju.
Razmiljajui o priama naih pacijenata, Andre Green (2005) kae da je zadatak psihoanalitiara da otkrije i zauvek sauva specifine naine na koje pacijent formira svoju psihu, sa samo njemu svojstvenim nainom kauzalnog miljenja. Pri tome treba da ima na umu originalnost i primat pacijentovog naina
miljenja, ne rtvujui kompleksnost drugih fenomena, koji su cilj analitikog
prouavanja svakog pojedinanog pacijenta. Od analitiara se isto tako oekuje
da otkrije nesvesno pacijenta: pomeranje, kondenzaciju, razmatranje reprezentacija, vezu reprezentacija misli i rei u svesno-nesvesnom sistemu. Rei, koje su
privilegovano orue simbolizacije, razmenjuju se izmeu pacijenta i analitiara.
Ako su rei orue pacijenta, ta se onda deava u samom terapeutu, koliko su
njegove rei orue njegove simbolizacije i koliko se onda pacijent ogleda u simbolizaciji terapeuta? A terapeut u simbolizaciji pacijenta?
Psihoanalitike teorije se uvek i ponovo bave prouavanjem transferno-kontratransfernih relacija. Prouavajui savremene, kompleksnije post-frojdijanske
fokuse na transferno-kontratransferne relacije, neminovno se ponovo susreemo
sa kontratransferom. Klinika razmiljanja otvaraju put za odraz razliitih figura pacijenta i analitiara u analitikom polju kao i simbolizirajui seting, dakle
u ono kako nas pacijent vidi i kako se mi ogledamo u njegovom ogledalu. Ovo
stoga zahteva i prilagoavanje tehnike, pa i psihikog funkcionisanja svakog analitiara koji moe da transformie sve modalitete koje ukljuuje u svoje intervencije tokom svake seanse. Tako analitiarev reverie dozvoljava odnos izmeu dve
psihike organizacije, odnos kontejnera i onoga to je kontejnirano i to postaje
dozvoljena emocija. Ponovo na scenu stupa analitiarev odraz, njegovo slobodno
sanjarenje, koje kroz zajednitvo sa pacijentom omoguava psihiki rast (Minazio, N., 2008), reklo bi se obostrani.
Kau da su pacijent i terapeut ravnopravni uesnici u terapijskom odnosu.
Jesu li? Nije li terapeut taj ko kae da je seansa za danas gotova iako bi pacijent
mogao da pria do sudnjeg dana? Nije li terapeut taj ko saeka da pacijent prestane da plae da bi zavrio seansu? Nije li terapeut taj ko odluuje u kom trenutku
e da kae ta i kako vidi i razume sadraj koji pacijent iznosi pred njega? Rei
ete da i pacijent govori kad hoe, uti kad hoe, ne doe kad hoe, ali da li zaista
verujemo u ravnopravnost? Da li je pacijent ikada za terapeuta znaio ono to
terapeut znai za njega? Pa, nije. A da li se onda tu krije mogunost da terapeut
sebe, sve uz svoju linu analizu, doivi kao sveopteg spasioca? Nije to samo stvar

89

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

omnipotencije, ve pre svega mogunost burn outa. Kao to znamo burn out
ne zavisi samo od koliine posla, ve i od toga sa kojom problematikom terapeut
radi. Malo je onih koji rade kozmetiku psihoterapiju, bar ja takve ne znam.
Veina ovdanjih psihoterapeuta je radila i radi sa velikim problemima, koji nisu
samo neurotine prirode. Ima tu mnogo ostataka trauma, koje su realno doivljene, gubitaka koji nisu obraeni, situacija nasilja, koje terapeut, sam, ne moe
da prekine u trenutku deavanja. Zvui neverovatno, ali posledice deavanja devedesetih se vide jasno i sada, u situacijama kada radimo sa odraslima, ali i sa
mladim ljudima, koji su izbegli sa svojih stanita kao deca, kojima su se vrnjaci
rugali zbog naglaska i to bismo danas zvali vrnjako nasilje, koji su neukorenjeni, ni ovde, ni tamo. Bolje reeno, telo im je ovde, a dua negde tamo. Sauvati
neutralnost u bilo kojoj situaciji u kojoj je mlada osoba realno povreivana je
vrlo teko. Moemo i moramo, razumljivo, da delujemo neutralno, ali tvrdim da
je malo onih terapeuta ija su oseanja neutralna. Zbog toga nisu retka oseanja
ljutnje ili tuge zbog raznih situacija u kojima se nau mladi pacijenti.
Moda je odraz terapeuta u njegovom ogledalu najtransparentniji kada su
u pitanju oseanja analitiara u radu sa traumatizovanim pacijentima. Nikada neemo stii do sri bola itanjem knjige ili posmatranjem slike. Bol je glas
bez zvuka, modulacija bez rei. To nije zvuk, akord makar i disonantan, ve je
ono to ostaje i izgleda kao da dolazi niotkud. Kao duh koji se vraa kada neko
poveruje da je sve zaboravljeno (Schneider, M., 1989). Terapeutovo analitiko
sluanje i paljivo biranje rei, omoguava pacijentu ogledanje. Pacijent moe da
vidi terapeuta kako ga posmatra, brine o njemu, zamilja ga, sve do trenutka kada
postane sposoban da pogleda u sebe, vidi sebe i zamisli sebe. Unutranji svet se
tako otkljuava i postaje iv. Analitiar u ovom radu nudi sebe kao ogledalo, kao
nekoga ko veruje, podrava, proivljava, kroz rei odslikava oseanja pacijenta
pribliavajui ih svesnom ili objanjavajui osveen doivljaj. Nudei sebe kao
ogledalo otvara i mogunost sagledavanja sebe, kao osobu koja moe da kontejnira uas, moe da opstane, preivi. Nekada ovo moe kod samog analitiara
da stvori iluziju kako se njegova slika u ogledalu nikada nee razbiti, kako e
uvek ostati celovit i kako moe jo i jo... O ovome najee razmiljam radei
sa rtvama zlostavljanja. Dileme s poetka moje karijere oko toga da li smem da
preutim to to znam i koliko time, zapravo, u realnom ivotu ne pomaem rtvi,
su se smanjile uvoenjem novog Zakona. Sada postoji mogunost da rtva dobije
pomo i sklonite, a da pri tome ne ugrozim njeno poverenje. Da li sam ja onda
ranije bila dobra ili sam dobra sada? Da li sam ja dobra samo zato to mi je Zakon
to omoguio? Kakva sam ja onda?
Verujem da oni koji rade sa rtvama zlostavljanja esto odolevaju suzama, potrebi da viknu, nadjaaju muku, nekad poglade po kosi, nekad dodirnu. Ne sme
se, znamo. Pitam se onda koliko je humano stajati ukipljen kada rtva zlostavljanja na kraju svoje terapije prie i pita: Smem li sada da Vas zagrlim? A slika u
ogledalu je i dalje nepomina, ne zna kud e s rukama.

90

Terapeut u svom ogledalu


Vesna Brzev-uri

U radu sa traumatizovanim zbog toga nije redak sluaj burn-outa. Da li je


onda neophodno da u ovakvim sluajevima, ak i vrlo iskusni analitiari, potrae superviziju kod nekog od kolega? Rekla bih da, uz napomenu da oseanje
omnipotencije i razmiljanja tipa jai smo od sudbine zapravo govore o ve raspukloj slici koju terapeut ne vidi u svom ogledalu.
Eizirik (2008), prouavajui analitiku neutralnost, uzima slobodu da sugerie neophodnost terapeuta da odri odreenu moguu distancu u odnosu na materijal koji pacijent iznosi, transfer, kontratransfer i sopstvenu linost, sopstvene
vrednosti, oekivanja i pritisak iz okoline kao i teorije. Jedino kontinuiran rad
na svim ovim aspektima moe da da sigurnost terapeutu da e biti u stanju da
odri neutralnost kao orue i cilj u isto vreme. To, naravno, ne iskljuuje odsustvo spontanosti ili prirodnosti. Eizirik koristi frazu odreena mogua distanca ime objanjava potrebu za distancom, ali i svest o tome da je distanca
relativna. Sjajno primeuje da ovoj poziciji zapravo stalno preti ono nad im se
trudimo da imamo kontrolu - i unutranji i spoljanji uticaji. Moe da zvui i kao
svetogre, ali Eizirik smatra da rigidniji okvir samog terapeuta poveava njegovu
mogunost da se ubaci u ulogu onog subjekta od koga se oekuje da zna, tj.
da e stereotipom paralisati analitiki proces. Zbog toga savetuje multiple sheme iz kojih se dobijaju informacije, pri emu to ne znai da e terapeut upasti u
klopku konfuznog eklekticizma. Klinika praksa je uvek raznovrsnija od naih
prethodno usvojenih shema. Ovo je vrlo znaajno razmiljanje posebno u radu
sa adolescentima.
Terapeut u radu sa adolescentima trpi pritiske i spoljnih i unutranjih faktora.
esto biva u poziciji da iznova, bez obzira na sopstvenu analizu, sagledava svoju
adolescenciju, svakog puta iz drugog ugla, sa svakim novim adolescentom. I ne
samo to, biva u poziciji da se ogleda i kao roditelj, bolji od onoga ko je uslovio
da adolescent bude ba njegov pacijent. Kako su to samo kriva ogledala i koliko
zamki tu preti. Zamke tipa biti bolji roditelj, biti neko ko je prosvetitelj, biti
lik kako to mladi kau, jesu zamke potrebe ogledanja u zaista krivom ogledalu.
Znam da e mnogi rei kako adolescentnim terapeutima ponekad jedino ostaje da uzmu svog mladog pacijenta i povedu ga svojoj kui, kako bi ga spasli od
uasa u kome je. Grdne iluzije, grdnog krivog ogledala. Adolescent nema drugih roditelja sem svojih. Terapeut je tu da koriguje iskustvo, ponudi adekvatniju
sliku sveta odraslih, ali nije spasilac. Biti spasilac u ovom sluaju znai zapravo
spaavati roditelje. Jer, ponuditi sebe kao boljeg roditelja znai spasiti one koji su
gori. Drugim reima znai ostaviti adolescenta bez i jednog roditelja. Da li vas
ovo zbunjuje? Mene vie ne. Kada jednom terapeut prihvati da svojim znanjem,
dobrom voljom i tehnikim umeem moe da dosegne samo donekle, moe da
se oseti i osujeeno. Ima li mesta osujeenosti ovde? Pa, zavisi od investicija. Ako
je adolescent neko u koga je terapeut uloio sve, kao pokera koji igra na jednu
kartu, sigurno e biti osujeen. Nema tog adolescenta koji e, na kraju, prihvatiti
da je terapeut bolji od njegovih roditelja. I ima pravo. Izuzetak su jedino roditelji

91

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

zlostavljai. Ostali su manje-vie nespretni ili jo bolje reeno, rastu sporije od


svoje dece. I mnogo je lako biti mudar kada dobijete gotov proizvod kao to je
adolescent. Onda su prepravke lake i od terapeuta se ne oekuje da ga hrani,
koluje, oblai, vaspitava, opravdava asove, tera ga da pere ui, sputa temperaturu kad je bolestan. Terapeuti treba samo da uju, razumeju, objasne, prihvate
i podre. A ne ini li to i bar 90% roditelja? Moda onda nije loe uzeti krpu i
prebrisati ogledalo koje nam pokazuje kako umesto roia koje je adolescent
pripisao roditeljima, mi imamo oreol i krila.
Narcizam, osobina svojstvena i terapeutima, esto postaje ogledalo u terapijskoj praksi. Sudar dva narcizma, posebno kada terapeut nije dovoljno svestan
svog, moe da dovede ili do obostrane idealizacije ili pak do odbacivanja od strane jednog ili oba uesnika u terapijskom procesu. Ovaj sudar moe da dovede i
do atomskog rata posebno ako terapeut ima pred sobom narcistikog autoritarnog pacijenta, koji je, uz to, jo i na vlasti. A ako pri tom ne dele ista politika
uverenja u dravi koja ne daje dovoljan oseaj sigurnosti, terapeut moe da bude
izloen posebnim iskuenjima. Preputam vaoj mati kakvim. Deavalo se ranijih godina da se suoavate sa situacijom u kojoj strahujete od toga kako e se vae
terapijske intervencije razumeti. Ogledalo pokazuje strah, a isto vam govori i va
sopstveni trbuhozborac. Smutna vremena.
Posebno osetljiv teren je zavoenje ma sa ije strane dolazilo. Ovo je verovatno
najtransparentnije u terapiji seksualnih disfunkcija. Zanimljiva je postavka Millera (2010) koji kae da su rane forme komunikacije sr seksualnih disfunkcija
odraslih i da se u terapiji seksualnih disfunkcija najvei deo vremena bavimo
stavkama kao to su penetracija, propustljivost i receptivnost. Ove forme uzajamne igre doprinose formiranju psihikog aparata, ali se doivljavaju i na telesnim
aspektima. Ovakvo iskustvo stvara prostor za doivljavanje sopstvene seksualnosti i samih seksualnih odnosa. Miler kae da je postao obiaj da se analitiar i
pacijent nazivaju parom. Ako je tako, potrebno je da bolje razumemo koja vrsta
kopulacije je u pitanju, koji su razliiti aspekti odnosa i kako se ovi odnosi zavravaju tako da postanu sterilni ili prokreativni. Ogledalo u kome se terapeut u ovoj
situaciji ogleda je da zapravo omoguava slobodno zajedniko kopuliranje ili
fertilni odnos izraen u sekundarnom procesu miljenja, koji raa psihiki rast.
Ogden (2003) kae da psihoanaliza u svoju sr ukljuuje napore i pacijenta i analitiara da se artikulie ono to je istinito u emocionalnom iskustvu, u formi koja
je korisna analitikom paru u cilju psiholoke promene. Koristei Biona, Ogden
kae da analitiar moe da formulie emocionalno iskustvo, ali da je iskustvo
pojedinca ipak nezavisno od naina formulacije. Tako analitiari nisu izumitelji
emocionalnih istina, ve uesnici i u nekom smislu knjievnici, budui da koriste rei. Razmiljajui i dajui verbalni simboliki oblik onome to oseamo da
je istina emocionalnog iskustva, menjamo tu istinu. Razumevanje onoga to je
istina je osnova analitike koncepcije terapeutske akcije, koja se ogleda u interpretaciji. U interpretiranju, analitiar verbalno simbolizuje ono to osea da je

92

Terapeut u svom ogledalu


Vesna Brzev-uri

istina u pacijentovom nesvesnom iskustvu i u tome zato to radi. Time menja ono
to je istina i doprinosi kreaciji potencijalno novog iskustva. Sa novosteenim
iskustvom analitiki par moe da odradi psiholoki posao. Analitiar koristi
svoje iskustvo sanjarenja. Reverie je, meutim, stanje na koje oba lana analitikog para mogu da polau autorstvo. Terapeut to ini kao napor da dostigne razumevanje onoga to je istina u pacijentovom nesvesnom emocionalnom iskustvu.
Posebno intrigantna tema u ovoj oblasti je trudnoa, bilo klijentkinje bilo terapeutkinje. Erna Furman (1996) govori o majkama i njihovim fleksibilnim telesnim granicama u trudnoi, emu se pridruuje i Leena Klockars (2010). Govore
da ova fleksibilnost poinje od trenutka kada ena oseti da je trudna. Stanje fleksibilnosti se protee kroz trudnou, poroaj, dojenje i poetke nege odojeta. To
je vreme u kome se novoroene osea omnipotentnim i u kome nema mesta potrebama same majke. O ovom fenomenu Winnicott govori kao o normalnoj vrsti
ludila, a Miller kao o tranzitornom ludilu. Tranzitorno ludilo majke omoguava
detetu doivljaj jedinstva u seksualnom odnosu. Ali, Winnicott kae da nema
majke ako nema deteta i govori o majci koja treba da zavede dete, ali na ivot
ime omoguava upotrebu objekta. Dete razvija kapacitet penetriranja u majinu
psihu i dosee odnos zadovoljstva s njom. Da li se radi o genetskoj sposobnosti ili
talentu deteta za zavoenje, ogledanje i kontejniranje majke, predmet je brojnih
diskusija. U svakom sluaju, ova sposobnost i proces aktivne penetracije su od
krucijalnog znaaja za oba pola. Ne postoji dojenje bez majke i deteta, nema dubokog psihikog odnosa bez projekcije i introjekcije. Zato se govori o ovome ba
u ogledalu terapeuta? Zbog toga to nema nesvesnog uzajamnog razumevanja i
interpretacije izmeu pacijenta i analitiara bez maskulinosti i femininosti, komplementarnih procesa projekcije i introjekcije i nema zadovoljavajue seksualnosti bez procesa uzimanja i davanja. Seksualnost ovde ne podrazumeva seksualni
odnos, ve sposobnost dostizanja genitalnosti kod klijenata kod kojih ona nije
dostignuta.
Veliko istraivanje koje su preduzeli Marshall Bush i William Meehan (2011) u
kome su uestvovali psihoanalitiari Amerike i Internacionalne psihoanalitike
asocijacije je pokazalo kako analitiari doivljavaju svoje line analize. Rezultati
pokazuju da je najvea dobit od analize povezana sa negujuim i emocionalno
angaovanim analitiarem koji poseduje sposobnost za uspostavljanje pozitivnih
relacija i line kvalitete; koji je upotrebljavao suportivnu tehniku kao dodatak
klasinoj tehnici i koji je imao i terapeutske i analitike ciljeve. Uspeh je takoe
vezivan za iskustvo oseanja komplementarnosti sa onim drugim i pozitivne terapijske alijanse. Ovo istraivanje je otvorilo pitanja vezana za to da li je vreme
da se analiza pozabavi ponovnim razmatranjem suportivnih tehnika i posebno
uloge terapeutske alijanse i ostalih linih i interpersonalnih varijabli kao to su
komplementarnost, ili ono to mi nazivamo pau jedno drugom.
Steiner (2011) govori o situacijama u kojima analitiar moe da bude isprovociran i postane suvie aktivan u sluajevima kada osea da njegovi pokuaji da

93

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

prie pacijentu bivaju frustrirani. Manjak tolerancije za oseanje bespomonosti


moe da dovede do gubitka receptivnosti i odigravanja koje vodi ka borbi za mo
sa pacijentom. Ovo je posebno vano kod onih pacijenata koji imaju autoritarne
strukture i koji prosto izazivaju na okraj. Odoleti ovome, posebno u situacijama koje su politiki komplikovane ili provokativne, neulaenje u diskusije ovog
tipa, a to ponekad biva vrlo teko, jeste podruje gde terapeut sebe moe da vidi u
ogledalu u kome je nejak, iscrpljen, smlavljen, pa i ponien. esto ne zbog loe
analize ili projektivne identifikacije, nego zbog toga to u nekim situacijama ne
moe drugaije, a prolazili smo kroz takve ogledalo navue zavesu.
Erlich (2003) govori o radu pod uslovima terora i socijalne traumatizacije.
Psihoanalitiari se upotrebljavaju na bezbroj naina, posebno kroz preivljavanje i destruktivnost. Ovo moe da im bude upueno namerno ili nesvesno, na
stvarnom ili simbolikom nivou. U proteklim dekadama radili smo sa izbeglim,
raseljenim, terorisanim, zlostavljanim, osiromaenim, ojaenim. Svi polaze od
stava da sit gladnom ne veruje to je svojevrsna zamka za terapeuta. Nije nuno da imate zapaljenje jajnika kako biste znali ta pacijent osea. Meutim, injenica da su neki proli kroz ivot onako kako veina nikada ak ni ne fantazira,
stavlja terapeuta u poloaj povremenog oseanja krivice zbog toga to je preiveo
ili pak u ulogu spasioca, posebno kada su u pitanju deca ili adolescenti. Koliko
puta smo se pitali da li ono to nudimo kao autentino razumevanje podrku,
ljudsku toplinu nije ibica koja e izgoreti kao u bajci Devojica sa ibicama. A
onda idemo dalje, u susret novim ojaenim ljudima, za koje znamo da e i ibica
iz bajke biti svetlo na kraju predugakog tunela.
Spurling (2003) mudro ukazuje na to da psihoanalitiar u svojoj karijeri u
odreenoj fazi treba da razvije sopstveni nain psihoanalitikog miljenja i prakse. Naravno, to zahteva modifikovanje ili prevazilaenje transfera uspostavljanih
za vreme treninga ili na poetku karijere. Sve ovo vodi tome da se zapravo analitiar preispita da li su uenja koja ima i praksa koju primenjuje u stvari dogma.
Postoji jo jedna vrsta transfera koja zahteva modifikaciju a to je transfer vezan
za kljunu figuru u psihoanalitikoj tradiciji. Takvu figuru analitiar moe da
doivi kao zaetnika i nosioca teorijskih ideja za koje je vezan ili koje stoje iza
njegovog trening analitiara ili onih uitelja koji su postali predstavnici ove figure. Vanost istraivanja odnosa prema psihoanalitikoj figuri je u tome to je
to odlian medijum za otkrivanje analitiarevog transfera poto figura o kojoj
se radi nije realna osoba nego postoji samo kroz svoje radove. Vezanost za takve
figure ide od toga da analitiar ima utisak da u toj figuri i njenim radovima nalazi
odgovore na sva pitanja koja zadovoljavaju sva podruja njegovog analitiarskog
rada. Analiza ovog odnosa moe da dovede do toga da se ta figura onda smatra
zaista vanom ali ne najbitnijom, da se vidi kao autoritet, ali ne neprikosnoveni
jer ima svoja ogranienja. Takva figura zaista moe da bude i ogledalo terapeuta
jer se, prihvatajui njenu vanost, narcistiki ogleda u njoj Tako i ja mislim ili
Tako bih i ja rekao.

94

Terapeut u svom ogledalu


Vesna Brzev-uri

Postoji jo jedno ogledalo o kome se najmanje govori, ali misli podjednako.


Bolognini (2005) govori o unutranjoj fantaziji analitike porodice, koju svako
od analitiara nosi tokom svoje analitike karijere. Pod tim podrazumeva introjekciju i identifikaciju sa naim analitikim objektima: naim analitiarima,
supervizorima, drugim uiteljima, atmosferi u naim institutima i drutvima i
odnos koji smo uspostavili sa vodeim autorima u psihoanalitikoj teoriji i praksi i samom psihoanalizom.To ogledalo je ono koje predstavljaju kolege, kako iz
pravca kome pripadamo, tako i iz drugih pravaca. Kompetitivnost, surevnjivost,
nadvlaenje konopca, ogovaranje pred klijentima, nekonstruktivna kritika,
omalovaavanje, laskanje bez osnova, dodvoravanje, cinizam, klevete, neke su
od osobina koje karakteriu i nas terapeute. Naravno, veina je dobronamernih,
saradljivih, kolegijalnih. Nije li onda zaista neophodno da svako sebe pogleda u
lino ogledalo? Pa sad, kakvi god da ispadnemo. Naa slika je nae delo, da parafraziram slogan jedne institucije koju vode mladi.
Znamo o neophodnosti terapeutske neutralnosti, neophodnosti terapeuta
da odri odreenu moguu distancu u odnosu na materijal koji pacijent iznosi, transfer, kontratransfer i sopstvenu linost, sopstvene vrednosti, oekivanja i
pritisak kako iz okoline tako i psihoterapijske teorije. Jedino kontinuiran rad na
svim ovim aspektima moe da d sigurnost terapeutu. To, naravno, ne iskljuuje
odsustvo spontanosti ili prirodnosti. Eklekticizam je dozvoljen ako postoji vrst
teorijski okvir.
Radei ovaj posao vie decenija, imam obavezu da kaem da se moja slika o
meni samoj menjala kako zbog godina i pretpostavljene zrelosti, tako i zbog iskustva koje sam imala u radu sa svim, ali svim svojim pacijentima. Lagala bih ako
ne bih rekla da sam ponekad u sebi pevala onaj sjajni refren Zaustavite zemlju,
silazim, nije mi ni do eg, odlazim, ali i Kako je dobro, videti te opet. Sada
znam da sve to i nije imalo ba i uvek veze sa mojim kontratransferom koliko sa
mojom slikom u ogledalu. Trudim se, sada ve u ovim godinama, da ogledalo
drim istim. Istine radi i sebe radi. Moda jo ponekad uem u salu sa krivim
ogledalima, ali mi se ini da iskustvo ini da su odrazi u ogledalu sve vie istiniti.
Pa dobro, to sam ipak samo ja.

95

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

reference:
1. Andreas-Salome, L. (2011). Moj ivot; Beograd, Slubeni glasnik.
2. Green.A. (2005). Key Ideas for Contemporary Psychoanalysis; London:
Routledge.
3. Minazio, N. (2008). In the Shadow of the Couch-The Work of a
Psychoanalyst, Psychoanalysis in Europe, Bl 62/2008.
4. Schneider, M. (1989). La tombee du jour. Paris. Seul.
5. Eizirik, C.L. (2008). The Shadow of Heritage in the Analysts Mind and
the Analytic Field, Psychoanalysis in Europe, Bl 62/2008.
6. Miller, P. (2010). An Envelope in the Mail Box. Some Considerations on
the Early Shaping of Sexuality; Psychoanalysis in Europe, Bl 64/2010.
7. Ogden, T. (2003). Whats True and Whose Idea was it? Int. J. Psychoanal,
84:593-606.
8. Furman, E. (1996). On Motherhood. J. Amer. Psychoanal. Assn. 44S:429447.
9. Klockars, L. (2010). Discussion of Patrick Milers An Envelope in the
Mail-Box; Psychoanalysis in Europe, Bl 64/2010.
10. Bush, M., Meehan, W. (2011). Should Supportive Measures and Relational
Variables be Considered a Part of Psychoanalytic Technique? Some
Empirical Considerations; Int. J. Psychoanal, 92:377-399.
11. Steiner, J. (2011). Helplessness and the Exercise of Power in the Analytic
Session; Int. J. Psychoanal, 92:135-147.
12. Erlich, H.S. (2003). Working at the Frontier ant the Use of Analyst:
Reflection on Analytic Survival; Int. J. Psychoanal; 84:235-247.
13. Spurling, L. (2003). On Psychoanalytic Figures as Transference Objects;
Int J Psychoanal, 84:31-43.
14. Bolognini, S. (2005). La familia istitucionale e fantasmatica dell analista.
Unpublished paper.

96

ARHETIPOVI POMAUIH PROFESIJA


Svetlana Zdravkovi
Kada razmiljamo o temi arhetipova pomauih profesija, moemo postaviti
mnoga pitanja vezana za to kakve se sve psiholoke predstave mogu aktivirati
u odnosu izmeu dve ili vie osoba. Odnos o kojem priam jeste veoma specifian i tie se, pre svega, odnosa izmeu psihoterapeuta i pacijenta ili analitiara i analizanta. Moje fokusiranje na psihoterapijski odnos ni na koji nain ne
umanjuje znaaj drugih odnosa vezanih za ostale pomaue profesije niti potencijalnu jainu transfernih i kontrantransfernih oseanja, koja se u njima mogu
razviti. Psihoterapijski odnos je ono to je meni najblie, budui da sam i sama
psihoterapeut, tanije jungijanski analitiar. S druge strane, panju usmeravam
na psihoterapijski proces budui da on, po mom miljenju, moe da nam poslui
kao prototip svih ostalih odnosa i predstava koje se formiraju kada su pomaue
profesije u pitanju. Pored toga, odnos izmeu psihoterapeuta i pacijenta, naroito
u dubinskim psihoterapijama, predstavlja sr i najslikovitiji primer veoma razliitih oseanja, misli, fantazija, projekcija, projektivnih identifikacija, projektivnih kontraidentifikacija, elja, oseaja zadovoljstva i isfrustriranosti, oekivanja i
razoarenja, realnih i manje realnih vienja onog Drugog, bez obzira na to o kom
lanu dijade je re u konkretnom sluaju.
Kao to ste mogli da naslutite, u ovoj prii o predstavama, bilo da su one opisane kao arhetipske ili vie kao one koje nose lini peat osoba koje su u odno-

97

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

su, nezaobilazne su teme transfera i kontratransfera. Ovo stoga to najrazliitije


emocionalno obojene predstave, koje se konsteliu tokom psihoterapijskog procesa, najbolje mogu da se prate i prorauju svojim prelamanjem kroz prizmu
transfernih i kontratransfernih deavanja. Smatram da je zbog toga, pre no to
preem na razmatranje konkretnih predstava koje se mogu aktivirati, veoma
vano, u najkraim moguim crtama zbog vremenskog ogranienja, rei neto o
odreenju navedenih pojmova u svetlu analitike, tj. jungijanske psihologije da bi
bilo jasno sa ime se suoavamo.
Razliiti autori, uprkos mnogima neslaganjima, slau se u opisivanju transfera
kao univerzalne pojave i kao nesvesne forme projekcije s pacijenta na analitiara.
To je prirodan proces koji ima svrhovitu funkciju. On omoguava osobi da sazna
vie o sebi proraujui transfer i povlaenjem projekcija nazad u sebe1. Jungovi
radovi o transferu deluju dosta nejasno i ponekad kontradiktorno. U Tavistok
predavanjima on pie da je re o naroitoj formi optijeg procesa projekcije ..."
koji prenosi subjektivne sadraje bilo koje vrste (line i arhetipske) na objekat2.
Drugi pojam bez kojeg se ne moe u potpunosti razumeti tema transfera jeste
kontratransfer. On predstavlja veoma koristan alat u rukama analitikog psihologa. ta analitiar osea i 'u telu' i 'u umu', moe biti jednako vaan indikator
onoga to se deava u pacijentu kao bilo ta to analitiar misli3.
Ukoliko je analitiar u stanju da na konstruktivan nain ima u vidu svoja
kontratransferna oseanja, fantazije, telesne senzacije, razmiljanja, on moe
pomoi pacijentu da se emotivno i intelektualno ukljui u rad na sadrajima koji
su njemu samom jo uvek nedovoljno jasni i pristupani. Da li e i na koji nain
analitiar uzeti u obzir svoj kontratransfer zavisi od njegovog/njenog kapaciteta
da zamisli i transformie neto to se moe osetiti u neto to ima znaenje o kojem se moe razmiljati i kojim se moe komunicirati4.
Prilikom rada sa kontratransferom veoma je vano uvek imati na umu njegovu potencijalno varljivu i opasnu prirodu. On moe da ukazuje na nae sopstvene
slepe mrlje i komplekse. Iz ovog razloga mnogi psihoterapeuti bavili su se temom
kontratransfera i pokuali da diferenciraju njegove razliite aspekte.
Raker pravi razliku izmeu neurotinog i pravog kontratransfera5. Prvi tip je
na delu kada se analitiar identifikuje sa sopstvenim infantilnim oseanjima u
odnosu sa pacijentom. Pravi kontratransfer se takoe moe podeliti u dve grupe. Postoji konkordantni kontratransfer u kojem analitiar osea empatiju i ak

98

1 Veoma zanimljivu diskusiju o odnosu transfera i erosa videti u: Jevremovi, P, Psihoanaliza i


ontologija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1998, str. 89-125.
2 Jung, C.G. The Tavistock Lectures, Collected Works 18, Routledge and Kegan Paul, London, 1935,
pars. 311-12.
3 Pally, R.,The Mind Brain Relationship, Karnac, London, 2000, p. 99.
4 Wiener, J. The Therapeutic Relationship, Texas A&M University Press, US, 2009, p.57.
5 Racker, H. Transference and Countertransference, Maresfield Library, London, 1968, p. 20.

Arhetipovi pomauih profesija


Svetlana Zdravkovi

delimino poistoveuje sopstveno Ja sa pacijentovim Ja. Komplementarni kontratransfer ukazuje na to da analitiar prihvata i identifikuje se sa pacijentovim
unutranjim figurama.
Zanimljiva je Grinbergova ideja koja je u vezi sa komplementarnim tipom kontratransfera. On govori o projektivnoj kontraidentifikaciji, koja moe da predstavlja odgovor analitiara na pacijentovu projektivnu identifikaciju6. Ovaj pojam
objanjava situaciju u kojoj se javljaju intenzivna oseanja u psihoterapijskoj situaciji, koja ne moraju u potpunosti da se objasne oseanjima, doivljajima, fantazijama ili razmiljanjima pacijenta. Neto to doprinosi konstelisanoj atmosferi u
analitikom prostoru moe dolaziti i od strane analitiara.
Ovde je vano istai da su intenzitet i kvalitet transfera/kontratransfera, vrsta
i dubina psihikog poremeaja, istorija pacijenta, kao i faza psihoterapijskog procesa, faktori koji doprinose konstelisanju odreenih predstava pacijenta o analitiaru i/ili analitiara o samom sebi.
U psihoterapijskom procesu moe se konstelisati predstava terapeuta sa izraenom voljom za mo i on tada poinje da osea pritisak da mora da ima kontrolu
nad situacijom i nad pacijentom. Ukoliko je re o odnosu u kojem je pacijent
psihotian, pa i granian, predstava monog terapeuta moe da poprimi oblije arhetipske predstave Boga, npr. personifikovanog u liku grkog boga Zevsa.
U tom sluaju u pacijentu se mogu aktivirati oseanja strahopotovanja, straha,
oboavanja, divljenja, oseaj inferiornosti i potrebe za potinjavanjem tako monoj personifikaciji terapeuta. Kod osoba bliih neurotinom nivou funkcionisanja, oseanja mogu biti manje intenzivna, ali ne samim tim i manje optereujua
ili nepovoljna po psihoterapijski proces.
Terapeut koji se poistoveti sa predstavom nekoga ko ima izraenu volju za
mo obino tei da dominira nad pacijentom i da mu daje savete i kada ih ovaj
ne trai i kada to nije neophodno. Neretko pravi agresivne interpretacije da bi
uspostavio svoju dominaciju, obezvreuje tui psihoterapijski rad i pristupa jednostranom zavretku terapije. U takvoj konstelaciji odnosa i predstava, pacijent
esto preuzima mazohistiku poziciju.
U ovakvim situacijama obuzetosti potrebom za kontrolom od strane analitiara, nije dovoljno prepustiti kontrolu pacijentu da bi se problem reio. Ukoliko
terapeut, kada prepozna o emu je re, ne uspe sam da izae na kraj sa nastalom
situacijom, potrebno je da uz pomo supervizora, ovu potrebu za kontrolom analizira, svari i metabolie. Gugenbul-Kreg, jungovski analitiar koji se intenzivno
bavi temom moi, smatra da je u ovom sluaju dolo do rascepa u arhetipskoj
predstavi ranjenog iscelitelja.

6 Grinberg, L. The Problems of Supervision in Psychoanalytic Education, in International Journal


of Psycho-analysis 51, 1970, p. 371-74.

99

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

S jedne strane se obino nalazi bolesni pacijent, a sa druge strane zdravi


doktor; ili nasuprot siromanog i jadnog klijenta sedi dobro stojei i dominantni
socijalni radnik; ili ispred grenika koji se ispoveda stoji bezgreni ispovednik;
ili se moe videti neuki student nasuprot sveznajueg profesora itd. Sutina je
u tome da tokom analitikog procesa moe doi do rascepa u arhetipskoj predstavi
pri emu terapeut preuzima i nosi na ili u sebi jednu stranu predstave, a pacijent
drugu. Ovakav rascep u arhetipskoj predstavi ranjenog iscelitelja moe vremenom
voditi poveanju emotivne distance izmeu terapeuta i pacijenta budui da oni postaju, u svom doivljaju, veoma razliiti i udaljeni jedan od drugog. Ako se tokom
psihoterapijskog procesa, kada doe do rascepa u predstavi ranjenog iscelitelja,
analizira iskljuivo udeo pacijenta u navedenoj konstelaciji, odnosno samo transfer,
postoji realna opasnost da e pacijent dobiti poruku da sve bolesno lei u njemu.
Bavljenje transferom i kontratransferom kao celinom neophodno je prikljuiti ovoj
analizi kako bi pacijent razumeo proces koji se odvija i kako bi se omoguilo zaceljenje podeljenih predstava iscelitelja i onog koji je ranjen, bolestan.
Dajui svoje vienje navedenog rascepa u predstavi ranjenog iscelitelja, Gugenbul-Kreg u svojoj knjizi Ispranjena dua(The Emptied Soul)7 ulazi u imaginaciju i vidi sebe kao advokata odbrane u sluaju zdravlje versus bolest. On
smatra da je ovaj sluaj aktuelan jer je Arhetip, preciznije, arhetipska predstava
Invalida bila suvie dugo zapostavljena. Moji napadi na 'zdravlje', na poziciju
tuitelja, nemaju nameru da diskredituju, ve pre da pomognu da se postigne
nekakva ravnotea izmeu ove dve sutinske pozicije. Da bih dalje razvio svoj
sluaj, eleo bih da istaknem slabe strane arhetipa zdravlje/celovitost, mog potovanja vrednog protivnika. Gugenbul-Kreg u ovoj diskusiji istie da se od nas, u
skladu sa aktuelno dominantnom fantazijom zdravlja, u okviru koje se celovitost
zapravo vidi kao savrenost, alje poruka da budemo savreni. U skladu sa navedenom fantazijom svaku i najmanju nesavrenost, disfunkciju neophodno je
izleiti, iskoreniti ili odstraniti kao u hirurgiji. On smatra da iako smo svi mi, u
dubini due, svesni svojih slabosti ili svog, kako ga on naziva, invalidizma, koristimo svaku priliku da to saznanje potisnemo.
Do nezadovoljstva pomaljanjem arhetipa Invalida moe doi i u psihoterapiji.
Relativno esto moe se uti nezadovoljstvo terapeuta zbog neurotinosti, somatizacija, otpora promeni koju ispoljavaju njihovi pacijenti. Kada jasno pokazuju
svoju elju za ozdravljenjem, smatra Gugenbul Kreg, najvie smo zainteresovani za njih. Meutim, upravo je poenta u tome da u psihoterapiji radimo sa
arhetipom invalida kako bismo pomogli pacijentima da vide da njihov proces
individuacije ukljuuje i njihov invalidizam8, kao i to proces individuacije nas
terapeuta ukljuuje na sopstveni invalidizma (invalidnost).

100

7 Gugenbuhl-Craig, A. The Emptied Soul, Spring Publications, Inc, Putnam, Connecticut, 1980, p. 17.
8 Za dodatno pojanjenje navedene tvrdnje pogledati paralelu koju Gugenbul-Kreg uspostavlja sa
tipologijom linosti i naroito sa rasporedom psihikih funkcija, pri emu je jedna gotovo uvek
inferiorna, up: Gugenbuhl-Craig, A, The Archetype of the Invalid in The Emptied Soul, Spring
Publications, Putnam, Connecticut, 1980, p. 21.

Arhetipovi pomauih profesija


Svetlana Zdravkovi

Naravno, neophodno je da mi analitiari postanemo i ostanemo svesni svog


invalidizma, slepih mrlja, svojih slabosti kroz didaktiku analizu9 (to je sam Jung
zagovarao i oberuke podravao), ali ne da ga potisnemo ili otcepimo. Ako do
toga doe, na invalidni deo pojavie se kada ga najmanje oekujemo. Ispostavilo
se da se Arhetip moi ili potreba za izrazitom kontrolom nad pacijentom, esto
javlja kao senoviti kontratransfer kod onih terapeuta koji svesno svim silama podravaju model Erosa10, izrazito demokratski stav pun ljubavi i razumevanja.
Svako preterivanje vodi kad tad u svoju suprotnost, ili kako bi to jungijanci rekli,
izaziva princip enantiodromije11.
Sledea varijanta razvoja transferno/kontratransfernih odnosa u psihoterapiji vodi pomaljanju iz nesvesnog arhetipske predstave amana. U ovakvoj konstelaciji odnosa razlike izmeu pacijenta i terapeuta se zamagljuju, distanca se
smanjuje u korist psiholoke identifikacije. Ovde osobe ukljuene u interakciju
doivljavaju jedna drugu kao iste. Empatija meu njima se pojaava; ta se deava
jednom pojavljuje se i u onom drugom (esto dolazi i do sinhronicistikih dogaaja) i tu psihoterapeut moe da se inficira u psiholokom smislu, naravno.
Oboje mogu oseati ista oseanja depresivnost, anksioznost, sline impulse
jer njihove psihe tada funkcioniu paralelno. Kroz ovu vrstu ogledanja (reflektovanja), analitiareva psiha apsorbuje i reflektuje pacijentovu bolest12. Ego granice kod terapeuta postaju fleksibilnije i propustljivije, a doivljaj linog identiteta
elastiniji. Tokom psihoterapijskog procesa terapeuti se esto svesno i namerno
otvaraju kako bi se pribliili i bolje razumeli onog Drugog. Do ovakve konstelacije odnosa i predstava, kada je arhetip amana u pitanju, moe doi kroz uzajamnu, kako Gugenbul-Kreg kae esto nesvesnu saradnju u kojoj su projekcija i
projektivna identifikacija klju razumevanja dinamike koja je na delu13. Mogli
bismo ovde uvesti i pojam participation mistique14 koji je Jung pozajmio od antropologa Levi Brila. Ovde je re o takvoj konstelaciji odnosa u kojoj subjekat ili
deo njega, ostvaruje uticaj nad Drugim i vice versa. U nesrenijoj varijanti ovakav
proces, neprepoznat i neproraen moe da vodi fenomenu ludila u dvoje folie
9 Jung, C.G. Freud and Psychoanalysis, CW 4, Bollingen Series XX, Princeton University Press,
Princeton, N.J., 1910, para 536.
10 Stein, M. Practicing Wholeness, Continuum, New York, 1996, p. 141.
11 Za detaljnije informacije o pojmu enantiodromije up: Jung, C.G, On the Nature of the Psyche,
Bollingen Series XX, Princeton University Press, Princeton, 1960, para. 425.
12 Stein, M. Three Types of Countertransference in Practicing Wholeness, Continuum, New
York, 1996, p. 142.
13 Stein, M. Practicing Wholness, Continuum, New York, 1996, p. 137.
14 Samuels, A., Shorter, B., Plaut, F, A. Critical Dictionary or Jungian Analysis, Routledge, London
and New York, 1986, p. 106. Na ovom mestu se moe videti i to da je, reeno savremenijim jezikom
psihoanalize, Jung govorio zapravo o projektivnoj identifikaciji gde je deo linosti isprojektovan
u objekat i objekat je onda doivljen kao da on jeste isprojektovani sadraj. Kada se konstelie
ovakva vrsta odnosa, dvoje ljudi moe da anticipira potrebe onog drugog, jedan moe da zavri
reenicu onog drugog i obrnuto, svaki zavisi od onog drugog i ima doivljaj da mu je taj drugi
neophodan kako bi postao ono to jeste.

101

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

a deux gde se meusobna prepoznavanja i identifikacije nadovezuju jedne na


druge i ne vode nikakvom konstruktivnom razreenju situacije, ve vode oba
lana dijade sve dublje u ludilo bilo koje vrste.
Ukoliko nije preterena i preplavljujua, sposobnost analitiara da se otvori
prema pacijentu jeste uobiajen nain rada u dubinskim psihoterapijama. Upravo
kroz takvu otvorenost terapeuta da unese bolest u sebe i da je proivi, stvaraju se
i preduslovi za traenje leka kroz analizu snova, aktivnu imaginaciju, praenje
sopstvenih fantazija, senzacija, asocijacija, simbola, koji bi, kao transformatori
energije, mogli da dovedu do promene i do eventualnog isceljenja.
Trea vrsta predstave, koja se moe razviti tokom psihoterapijskog procesa, jeste
predstava terapeuta kao babice koja poraa (majeutiki kontratransfer) i pomae
pacijentu da donosi na svet nove ideje, stavove, snove, fantazije, doivljaje sebe i
drugih itd. Sam Jung, kada opisuje psihoterapijski proces govori da je ono to se
tu deava specijalna vrsta katarze, neto nalik Sokratovoj majeutici, 'umetnosti
babice'... u skladu sa starom izrekom 'odustani od onog to ima i dobie'. Oni
(pacijenti) su pozvani da napuste stare, negovane iluzije, kako bi neto dublje, iskrenije i obuhvatnije moglo da izroni iz njih. Samo kroz misteriju samortvovanja
ovek moe da ponovo pronae samog sebe15. Kada je arhetipska predstava Babice
konstelisana, psihoterapeut sebe doivljava kao asistenta koji olakava poraanje
novih, dubljih, obuhvatnijih psiholokih procesa i kreativnosti pacijenta to moe
da bude veoma korisno i inspirativno po njega u smislu ohrabrivanja da se okrene
sebi i bogatstvu koje u njemu potencijalno lei neprepoznato.
Meutim, ako je arhetip Babice ili majeutiki kontratransfer konstantno na
delu, on moe biti preterano optereujui za pacijenta pred kojim neprekidno stoji oekivanje da raa neto novo, kreativno i konstruktivno. To ak moe voditi
i doivljaju pacijenta da je glup, inferioran ili sterilan, jer nije u stanju kontinuirano da daje nove psiholoke bebe svom terapeutu. I sav trud takvog terapeuta moe biti kontraproduktivan i jalov. Mogu se javiti i uvrstiti otpori kod
pacijenta koji e zablokirati psihoterapijski proces i zarobiti libido neophodan za
bilo kakvu promenu. Neretko je pacijentima potrebniji doivljaj da su prihvaeni
onakvima kakvi jesu da bi se osetili dovoljno sigurno u psihoterapijskom temenosu i odvaili da se upuste u neto novo i nepoznato kao to je upoznavanje samog
ili samu sebe. Drugim reima, neophodno je, za poetak, da terapeut bude za
pacijenta dovoljno dobar kontejner koji e biti u stanju da primi ta god pacijent
ima da mu da, a ne samo intenzivne uvide i fascinantne snove na primer.
Jo jedan tip arhetipske predstave koja se moe konstelisati jeste Drugopolni
arhetip, odnosno arhetip mukog ili arhetip enskog. Do projekcija predstave idealnog mukog ili enskog od strane pacijenta moe doi i to na terapeuta bilo kog
pola. Soul mate ili srodna dua se u tom sluaju vidi u terapeutu i on se doivljava

102

15 Jung, C.G. New Paths in Psychology in Two Essays on Analytical Psychology, Princeton University Press, Princeton, 1912, para. 437.

Arhetipovi pomauih profesija


Svetlana Zdravkovi

kao nedostajua druga polovina, koja je konano ponovo naena. Terapeut tada
moe biti doivljen kao personifikacija npr. Afrodite, boginje ljubavi ili Erosa.
Projekcija drugopolne figure je neto to se redovno deava u psihoterapiji
i to olakava pacijentu da prepozna neke karakteristike koje pripisuje onom
Drugom, a koje ukoliko ih vrati prepoznate i proraene kroz transfer, mogu da
obogate njegovu linost, tj. da iz senke preu u svesni deo njegove/njene linosti.
Meutim, ukoliko, opet zasnovano na principu participation mistique, i pacijent i
terapeut ponu meusobno da se doivljavaju na ovaj nain, kao idealan par, poveava se opasnost od seksualnog acing-outa. O svesnim zloupotrebama pacijenta koji je svoje idealno ensko ili muko isprojektovao na terapeuta neu govoriti
jer je tu situacija potpuno jasna i zalazi u sferu psihopatije.
Jungijanski analitiar varc-Salant bavi se upravo arhetipskim faktorima koji
se nalaze u osnovi seksualnog acting-out-a u transferno/kontratransfernom procesu. U osnovi potrebe za seksualnim sjedinjenjem sa onim Drugim lei ono to
Jung naziva (kinship) libido zajednitva (bliskosti) ili ono to varc-Salant zove
communitas16. Kada se u psihoterapijskom odnosu konstelie predstava idealnog
Ljubavnika, na delu je arhetipski transfer/kontratransfer, kroz koji se aktivira
potreba za coniunctio opositorum, tj. za sjedinjenjem suprotnosti za koju je Jung
govorio da reprezentuje strukturalnu formu koja se nalazi u osnovi transfera.
Meutim, ova potreba za sjedinjenjem svakako ne moe biti opravdanje za acting-out, ve nam pomae da shvatimo ta se deava u ovakvim sluajevima.
Jung je transfer razumeo kao proces u kojem suprotnosti (analitiarev animus/anima i pacijentova anima/animus), treba da se odvoje iz poetnog stanja
participation mistique i onda da se integriu u svest svake od osoba ukljuenih u
interakciju. varc-Salant revidira ovo Jungovo shvatanje, izmeu ostalog, u smislu da coniunctio treba razumeti ne samo kao nesvesni ureujui faktor..... ve
i kao imaginalno iskustvo izmeu dve osobe u sada i ovde. Coniunctio daje oseaj zajednitva [bliskosti kinship] na mnogo intenzivniji, integrisaniji i u veoj
meri transformiui nain kada je zaista doivljen svesno i prepoznat kao to to
jeste nego kada je deo nesvesnog procesa i jedva primeen u sada i ovde. Sirova i
prisilna potraga za ovom supstancom, za zajednitvom ili za communitas je ono
to se nalazi u osnovi velikog broja acting-out-a u analizi17, smatra varc-Salant.
Razliiti aspekti arhetipa anime i animusa mogu biti pripisani terapeutu. Jo
i pre no to prvi put vidi analitiara, potencijalni pacijent moe ve da ga vidi
u svojoj imaginaciji kao mudrog starca ili mudru staricu koji, gotovo da se
moe rei, predstavljaju prototipove, a esto i stereotipove, predstave idealnog
psihoterapeuta.
16 Up. Shwartz-Salant, N. Archetypal Factors Underlying Sexual Acting-Out in the Transference/Countertransference Process in Transference/Countertransference, Chiron Publications,
1984, pp. 1-31.
17 Up. Shwartz-Salant, N. Archetypal Factors Underlying Sexual Acting-Out in the Transference/
Countertransference Process in Transference/Countertransference, Chiron Publications, 1984, p. 5.

103

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Doivljaj terapeuta kod moje pacijentkinje K menjao se tokom analize i postajao je pozitivniji. Od nekoga ko je moda suvie mlad (kako je mislila) i ko
se nikako ne uklapa u njenu predstavu idealnog terapeuta, tj. mudrog starca
ili starice sa kojom je dola na prvu seansu, od nekog, po njenom miljenju
zasnovanom na projekcijama, bez dovoljno ivotnog iskustva (naroito u vezi
sa bolnim situacijama kao to je bolest bliske osobe i sl.), preko nekoga ko joj
ne izaziva dovoljno oseaja sigurnosti, predstava je evoluirala. Nauila je tokom
zajednikog rada da terapeutu veruje, da relativizuje svoje predrasude o godinama kao sutinskom obeleju analitiara i da vie vrednuje ono to kontinuirano
zajedno rade za nju. Kako je postepeno uspevala da povlai svoje projekcije, uviala je da su one reflektovale njena sopstvena oseanja neadekvatnosti, nesigurnosti,
straha da se otvori pred drugim to bi povealo mogunost da, po njenom miljenju, opet bude povreena od strane ljudi u koje je najpre imala poverenja.
Transferna oseanja, misli i predstave mog pacijenta F menjale su se kako je
psihoterapijski proces odmicao. Njegovi doivljaji i predstave analitiara varirali
su od vienja mene kao zavodnice (arhetipske predstave Hetere), koja bi mogla
da ga zavede; kao frigidne ene; kao veoma stroge osobe sa agresivnim pogledom;
kao analitiki usmerene ene koja je samouverena, dobro analizira stvari i ima
kontrolu nad situacijom; kao emotivne ene koja je spontana, neposredna, u doivljaju; kao pospane, slatke, mlade i neiskusne devojke (tipa puella aeterna-e, tj.
veite devojice), kao mudre ene (arhetipske predstave Posrednice), aseksualne,
majinskog tipa (predstave Velike Majke u njenom pozitivnom i negativnom aspektu), veoma seksualizovane, do predstave bliskog i dragog prijatelja. Isto vai
i za komplementarne aspekte arhetipa animusa ili arhetipa mukog, koji bi bili
projektovani na mukog terapeuta (Heroj, Mudri starac, Puer aeternus, Otac itd).
Ono to je mogue zakljuiti na osnovu svega to sam rekla jeste da je nebrojeno mnogo predstava (nazvali ih mi linim ili arhetipskim), koje se mogu
konstelisati u odnosu izmeu dve osobe koje su se dogovorile da se upuste u psihoterapijski ili drugaije nazivan proces koji ima veze sa pomauim profesijama. U predavanju sam naglasak stavila na one predstave koje se ee javljaju
u psihoterapijkom odnosu i koje mogu da, ukoliko se ne prepoznaju i prorade,
imaju ozbiljne posledice po odvijanje psihoterapijskog procesa. S druge strane,
ukoliko ih prepoznamo i bavimo se njima pre svega radom na transferno/kontratransfernoj problematici, moemo dobiti mnogo korisnih informacija i o pacijentu i o sebi, to sve moe imati pozitivne efekte na kreativnu igru koju zovemo
psihoterapija. Bavljenje predstavama i njihovim metamorfozama jesu jedno
od sutinskih svojstava psihoterapije, zajedno sa analizom simbola, koje te
predstave u sebi nose. Uloga simbola kao transformatora energije prua nam
mogunost da, prepoznajui i analizirajui njihove personifikacije oliene u
razliitim likovima, pokrenemo do tada u nekom od kompleksa zarobljeni
libido i da nainimo pomak u analizi.

104

Arhetipovi pomauih profesija


Svetlana Zdravkovi

REFERENCE
1. Grinberg, L. (1970). The Problems of Supervision in Psychoanalytic Education in International Journal of Psycho-analysis 51, p. 371-74.
2. Gugenbuhl-Craig, A. (1980). The Emptied Soul, Spring Publications, Inc,
Putnam, Connecticut, p. 17.
3. Gugenbuhl-Craig, A. (1980). The Archetype of the Invalid in The Emptied Soul, Spring Publications, Putnam, Connecticut, p. 21.
4. Jevremovi, P. (1998). Psihoanaliza i ontologija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
5. Jung, C.G. (1935). The Tavistock Lectures, Collected Works 18, Routledge
and Kegan Paul, London, pars. 311-12.
6. Jung, C.G. (1910). Freud and Psychoanalysis, CW 4, Bollingen Series XX,
Princeton University Press, Princeton, N.J. para 536.
7. Jung, C.G. (1960). On the Nature of the Psyche, Bollingen Series XX, Princeton University Press, Princeton, para. 425.
8. Jung, C.G. (1912). New Paths in Psychology in Two Essays on Analytical
Psychology, Princeton University Press, Princeton, para. 437.
9. Pally, R. (2000). The Mind Brain Relationship, Karnac, London, p. 99.
10. Racker, H. (1968). Transference and Countertransference, Maresfield Library, London, p. 20.
11. Samuels, A. Shorter, B, Plaut, F. (1986). A Critical Dictionary or Jungian
Analysis, Routledge, London and New York, p. 106.
12. Shwartz-Salant, N. (1984). Archetypal Factors Underlying Sexual Acting-Out in the Transference/Countertransference Process in Transference/Countertransference, Chiron Publications, pp. 1-31.
13. Shwartz-Salant, N. (1984). Archetypal Factors Underlying Sexual Acting-Out in the Transference/Countertransference Process in Transference/Countertransference, Chiron Publications, p. 5.
14. Stein, M. (1996). Practicing Wholeness, Continuum, New York, p. 141.
15. Stein, M. (1996). Three Types of Countertransference in Practicing
Wholeness, Continuum, New York, p. 142.
16. Wiener, J. (2009). The Therapeutic Relationship, Texas A&M University
Press, US, p.57. 5.

105

ZEN MOGUNOST SAMOSPOZNAJE I SAMOODREENJA


Sneana Milenkovi

UVOD
Najvea nesrea danas nije nuklearni rat, kae jedan poznati duhovni uitelj,
ve prava nesrea dolazi od psiholokih nauka. One e nas nauiti kako ljudsko
bie moe biti u potpunosti kontrolisano. Poto nismo u dovoljnoj meri svesni,
mogu nas naterati da se ponaamo na ve odreeni nain (Osho, 2011, str.115).
Naravno, nijedan Buda nije bio eksperimentalni subjekt, pa se i nalazi do kojih
se dolazi u psiholokim istaivanjima odnose na prosenu veinu ljudi, ne i na
prosvetljene pojedince.
Ovo se prevashodno odnosi na bihejvioristiku psihologiju i nauku, koja se
slui odreenom naunom metodologijom, kao i na ostale psiholoke i psihoterapijske modalitete, koji zagovaraju benevolentnu manipulaciju (Wendorf &
Wendorf, 1985) kao lek za ozdravljenje ljudske psihe.
Svedoci smo da je ego-psihologija, kao psihologija ja, dola u orsokak.
Ako ne napravimo iskorak u pravcu drugoga, ne prevaziemo sebe i svoje sebine, ego-istike interese i ne kreiramo jednu sasvim drugaiju mi psihologiju,
psihologiju zajednitva, ostaemo zatoenici sopstvenog Alkatraza. Moda nas i

107

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

nee biti, upozoravaju nas filozofi, ekolozi i svi koji su svesni i ozbiljno zabrinuti
za zdravlje pojedinca, zajednice, itavog ivog i neivog sveta i cele nae planete.
Nie je davno rekao veliku istinu da ako ne napredujemo u svesnosti, (po)tonuemo u nesvesno (Nie, F, 1972). I taj proces moemo da posmatramo i danas,
ire, kako naperdujemo u sunovratu ka kolektivno teoj patologiji od histerija
u Frojdovo vreme, padamo nanie u bolest dananjeg doba, a to su granini i
narcistiki poremeaji linosti.
ivimo u narcistikoj kulturi (Lasch, C, 1986) u kojoj ak ni Narcis ne vidi
vie jasno svoj lik u vodi u kojoj se ogleda. Ovo je doba praznine, kako ga savremeni filozof Lipovecki naziva (Lipovecki, 1987).
Uvoenje filozofije zena, kao naina i pogleda na ivot, kao puta osloboenja (Watts, 1982), i svega to za nas bude korisno da ujemo kroz ovo izlaganje,
ukljuuje i osvrt na dve vane teme: samospoznaju i samoodreenje.
Samoodreenje je tek pokuaj da se zasnujemo kao slobodna, ali i odgovorna
bia, razuslovljena od prolosti i svega za ta se drimo, bilo to materijalna ili
nematerijalna uporita.
A prelazak sa spoljanjih uporita na ona unutranja oznaava zrelost pojedinca, prema Fricu Perlsu, osnivau getalt terapije, sa ijim izreenim stavom se u
potpunosti slaem.
Kada je u pitanju samospoznaja, traganje je svojstveno ljudskoj prirodi, ali je
to i put kojim se ree ide.
Fuko je izrekao da je saznanje in kojim se preseca, a Sas da je psihoterapija
detoksikacija lai. Psihoterapija je, u celini, od svojih poetaka bila usmerena ka irenju ovekove svesti, i spolja i iznutra. Danas je ona u najveoj meri
orijentisana ka zdravlju, ovekovoj dobrobiti u celini, kako individualnoj, tako i
grupnoj, kolektivnoj. A dobrobiti nema bez ovekove samospoznaje koja ga ini
celovitim, integrisanim, kao to je nema ni bez slobodnog i odgovornoog izbora
i ponaanja.
Dakle, na nama je sloboda da izaberemo put kojim emo ii, kao i odgovornost za uinjene izbore.
O DUEVNOM I DUHOVNOM RAZVOJU

Razvojni put od due do duha


Ako se na trenutak vratimo oveku i njegovom razvoju, duevnom i duhovnom, moemo konstatovati da je psihologija XIX veka bila zaokupljena problemima svesti, dok se u prvoj polovini XX veka ona bavila nesvesnim. Tek krajem XX
veka (posebno u XXI veku) psihologija poinje da se vie bavi nadsvesnim, na-

108

ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja


Sneana Milenkovi

dindividualnim, duhovno-religioznim fenomenima. To moemo razumeti kao


tenju ka holistikom, integrativnom, sveobuhvatnom pogledu na ljudsko bie.
Istraivanja poslednjih godina, naroito u Americi, pokazuju da duhovnost
poinje da zauzima sve znaajnije mesto u ivotima ljudi. Ljudi sve vie odlaze
na terapiju ne da bi se oslobodili simptoma fizike ili emocionalne boli, ve imaju
potrebu za celovitou i smislom. Oni trae znaenje, krajnji smisao i cilj postojanja kao i oseanja unutranjeg ispunjenja (Milenkovi, 2002). Neki autori (Sperry,
2001) ovu novu duhovnost nazivaju duhovnost 21. veka.
Nakon okonanja terapeutskog doba prolog veka (Lasch, 1986), u kome
je dominirao psiholoki ovek, poetkom novog milenijuma stvara se nova
mogunost za nastanak duhovnog doba u kome dolazi do duhovne transcendencije i iskoraenja u pravcu drugoga. Nakon to je ovek zavoleo sebe (psihoterapija mu je u tome mogla pomoi radom na sebi), prua se mogunost da
zavoli svoje blinje, druge ljude. Kao to u Bibliji i stoji: Ljubi blinjega svoga kao
samoga sebe. Redosled je upravo bio taj, od sebe ka drugome.
Dakle, u psihoterapiji mi se zapravo uimo da zavolimo sebe, to znai, da
najpre upoznamo i prihvatimo sebe takvima kakvi jesmo, a to znai upravo to
da zavolimo sebe. To nije lako, a ni tako brzo, ali je dostino. Ponirui u mrane
ponore due, mi dolazimo, prispevamo sebi i onom to je za nas vano: da doemo u kontakt sa naim potrebama i eljama i da na ivot usmerimo u tom pravcu da imamo hrabrosti za vlastitu prirodu (Nie), da ponemo da ivimo po
vlastitoj meri, a ne meri drugih koji su nas uslovili (vaspitanjem) da postanemo
njihove kreature umesto kreatori sebe i svog ivota. Uimo se da postanemo
Mikelanelo sopstvenog ivota. A onda tek dolaze na red drugi.
I ruski religiozni mislioc Solovjov (1994) konstatuje slino da istinsko savrenstvo svakog oveka treba da ga obuhvati celoga, treba da se proiri na celu
njegovu stvarnost, a u tu stvarnost ulaze i druga bia (str. 201).
Meutim, da se podsetimo Nieovih rei upozorenja, koji je rekao, govorei o
ovekovoj humanosti, kako je oveku najtee zapravo da zavoli svoga suseda. To
se, po njegovom miljenju, do sada jo nije dogodilo.
Ali, mogao bi to biti zadatak koji stoji pred oveanstvom u 21. veku, koji e
biti, po miljenju mnogih, vek duhovnosti.

Kako razumeti duhovnost


Duhovnost, u najirem smislu, jeste aspekt pokuaja da se pribliimo ili bavimo nevidljivim, nematerijalnim faktorima u ivotu i da transcendiramo line,
konkretne, konane pojedinosti ovog ivota (Moore, 1994). Duhovnost, dakle,
jeste proces kojim ljudska bia transcendiraju sebe, pre svega svoj ego i ego-istike potrebe i interese. Za one koji veruju u Boga, duhovnost je njihovo iskustvo

109

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

odnosa sa Bogom. Za humanistu, duhovnost je samoprevazilaenje (transcendiranje), samonadrastajue iskustvo sa drugom osobom. Za neke druge, to moe
biti doivljaj harmonije ili jedinstva sa univerzumom ili prirodom (Kandathil &
Kandathil, 1997). Za one verujue, duhovno iskustvo se odvija unutar okvira date
religije. Za one druge, ono se deava unutar okvira njihovih ideala i aspiracija.
Neki autori, poput transakcione terapeutkinje Mjuriel Dejms (James & James, 1991) govore o postojanju duhovnog selfa koji, prema miljenju autora,
predstavlja vitalnu pokretaku snagu u linosti, koja moe pokrenuti osobu
van uobiajenih okvira ivljenja prema doivljaju celovitosti i svetosti (str.20).
Duhovni self je centar naeg bia i on je, prema ovim autorima, univerzalan,
jer je zajedniki svima, ali je on istovremeno i lini, s obzirom da ga svako od nas
ispoljava na svoj jedinstveni, osoben nain.
Ako se podsetimo rei grkog filozofa Heraklita da treba iveti ono to je univerzalno, a to je ono to oveka ini istinskim, to (duhovnost) je upravo ono to
je u njemu istovetno sa svakim.
I Jung je isticao religioznu prirodu oveka i vanost njene realizacije, naroito
u drugoj polovini ivota, kada se ona iskazivala znatno vie kod njegovih zrelijih
klijenata.
Meutim, treba napomenuti, da duhovnost ne dolazi u potpunosti uobliena,
a svakako ne bez napora. Ona trai i rad i napor i to konstantan. To ne odgovara
nekom priroenom dogaanju i redosledu stvari.
Po mom uverenju, postoji razvojni put od due do duha, kao i povezivanje
horizontalne i vertikalne ravni razvoja. Duhovna taka gledita je neophodna
dui: ona joj daje irinu vienja, saoseajnost kroz doivljaj povezanosti sa drugim biima, solidarnu akciju, inspiraciju i znaenje. Ovaj put od duevnog ka
duhovnom je svakako logian i mogu, ali ne i nuan, i u tom smislu je bitan rad
ovekov da ga dostigne i ostvari (Milenkovi, 2002).

Osnovne pretpostavke sagledavanja oveka kao duhovnog bia


A sad da pogledamo koje bi to bile osnovne pretpostavke sagledavanja oveka
kao duhovnog bia:
(1) Pretpostavka o meupovezanosti oveka i sveta (nedualnost) vs pretpostavka o nezavisnosti-zavisnosti (dualnost);
(2) Pretpostavka o odgovornosti (moralnoj i socijalnoj) vs reaktivnosti (S-R);
(3) Pretpostavka o vremenskoj dimenziji oveka i njegovog sveta dimenzija promene (kreativnosti, mogunosti stvaranja novog);

110

ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja


Sneana Milenkovi

(4) Pretpostavka o duhovnosti shvaena kao proces samoprevazilaenja


sebe (svog ega) iskorak u pravcu drugoga, kao bilskog, jednakog sebi
bia;
(5) Predpostavka saeta u biblijskoj poruci: LJUBI BLINJEGA SVOGA
KAO SAMOGA SEBE, to znai, da tek kad zavolimo sebe, moemo
voleti i druge, nae blinje. Tek tada je mogue uistinu ostvariti bliskost,
intimnost i zajednitvo.
Sve ove pretpostavke, ne samo da izraavaju osnovna obeleja duhovnosti, ve
nas dovode u kontakt sa zenom i zenovskom perspektivom gledanja na stvari i
akcije koja proizilazi iz jednog takvog pogleda.
ZEN DEFINICIJA I ISTORIJAT UENJA

ta je zen
Zen je kola mahajana budizma. Ponikao je iz specifine budistike tradicije,
sutine Budinog uenja i postao kineski budizam.
Taoizam je izvorni kineski put koji je, u spoju sa indijskim mahajana budizmom, proizveo zen. On je primer onoga to je u Indiji i Kini poznato kao put
osloboenja i, u tom pogledu, slian je taoizmu, vedanti i jogi (Watts, 1962,
str, 35) . Neki autori (Watts) smatraju, da je zen, zapravo, daleko vie kineski
nego indijski, a, od dvanaestog veka se duboko i najkreativnije ukorenio u kulturi
Japana. I kao plod ovih velikih kultura zen je jedan od najdragocenijih poklona
Azije svetu.
Istorija zena datira od dolaska Bodidarme (Bodhi-Dharma, Bodai-Daruma)
u Kinu, VI v.n.e.(520. g.n.e.). Smatraju ga utemeljivaem i prvim patrijarhom
kole dhyana, iji naziv Kinezi izgovaraju an. Nauka te kole (nauka o meditaciji) prenesena je iz Kine u Japan krajem XII v., a Japanci re an izgovaraju zen.
Zen je element budistike religioznosti (Schopenhauer ga smatra ateistikom
religijom izvodei zakljuak da ga je ispravnije oznaiti kao filozofiju, nego kao
religiju).
Valja napomenuti, da zen potie od indijskog naziva metode koji na Zapadu
oznaavaju terminom meditacija. Prvobitni sanskritski termin dhyana glasi u
pali-jeziku, koji je knjievni jezik Budinih govora, hana specifina verzija
budistike nauke o meditaciji.
Prvi kineski osniva zena bio je Huj Neng (627-713), esti patrijarh posle Bodidarme i zen je jedini vid budizma koji je svoju vitalnost ouvao do danas.

111

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Koje su to osnovne postavke zena


(1) Ego je socijalna konvencija, on nije entitet, ego ne postoji
U osnovi svake kole budizma, pa i zena, jeste postavka da nema ega, nema,
dakle, tog entiteta koji bi bio stalni subjekt promenljivih iskustava (Watts, str. 56).
Ako se, meutim, identifikujemo sa linou koju su nam dali drugi, onda je
sve predodreeno, kae Oo (Osho, 2011, str.111). Svest, meutim, znai slobodu.
Kada osoba postane prosvetljena, poinje da se dogaa novi fenomen. Postupci
vie nisu povezani sa postupcima iz prolosti. Sada je svaki postupak povezan
samo sa sveu i odlukom u trenutku. On proizilazi iz svesti, onoga venog sada,
ne iz prolosti. Zbog toga je prosvetljena osoba slobodna i nepredvidiva. Kod nje
odluka i delanje moraju biti istovremeni (Watts, 1982, str. 172).
Skiner je zastupao tezu da je ovek predvidiv, da nije slobodno bie, i da je
jedino bitno da to bolje upoznamo njegovu prolost na osnovu koje moemo sve
da predvidimo.
Meutim, Skiner je vrio eksperimente sa stotinama ljudi i otkrio je da su svi
oni mehanika bia, da u sebi ne nose nita to bi moglo da se nazove sloboda.
Njegova studija je ograniena: on nije vrio eksperimente ni na jednom Budi.
Buda kae da nema nieg to je veno. Sve je nestalno, sve tee, kao to je to
rekao i grki filozof Heraklit. Ve samo ovo shvatanje donosi slobodu. Kada ovo
uistinu shvatimo, tada naprosto jesmo, isti kao beskrajno nebo spolja, a postajemo isto nebo i iznutra.
A kada se ova dva neba susretnu, kae Oo, unutranje i spoljanje, to je ono
to Buda naziva nirvanom (Osho, 2011).
(2) Spontana, nemotivisana akcijaprirodnost, jednostavnost
Zenovski naglasak je na trenutnosti i prirodnosti. na spontanoj nemotivisanoj
akciji.
Za razliku od karme koja predstavlja motivisanu akciju, zen naglaava nemotivisanu akciju, jer probueni um odgovara trenutno, ne proraunavajui
(Watts, 2011, str. 80).
Kada je zen u pitanju, krajnji rezultati nemaju s njim nikakve veze. Zen nema
cilj; on je putovanje bez odredita, nemajui kud da ode, kae Alan Vots, jedan
od vodeih autoriteta u poznavanju i pisanju o zenu, kao i psihoterapiji Istoka i
Zapada (Watts, 2911, str.172).
Svet koji se neprestano sastoji od odredita, svet je u kojem je jedina vrednost
stii negde to je bre mogue, postaje svet bez sutine (Watts, 2011, str. 172).
To sve mnogo podsea, kae Vots, na jedenje samih krajeva banane, a da se ne
doe do onoga izmeu. Smisao zena je u delanju, ne u postignuima.

112

ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja


Sneana Milenkovi

ovek se, prosto, mora suoiti sa injenicom da je zen ona strana ivota, koja
apsolutno nije pod naom kontrolom i nee nam se otkriti koliko god je silili,
dovijali se i pravili falsifikate pravih stvari.
(3) Osloboenje od vremena postoji samo SADA
Zen je i osloboenje od vremena, jer, ako otvorimo oi i jasno sve sagledamo,
postaje oigledno da ne postoji ni jedno drugo vreme do ovaj trenutak i da su
prolost i budunost apstrakcije bez konkretne stvarnosti. Postoji samo sada.
Pre nego to nam ovo postane jasno, ini nam se, kae Vots, da je ivot samo
prolost i budunost, a da je sadanjost tek tanka crta koja ih razdvaja. Odatle i
oseaj da se nema vremena, oseaj da sve tako brzo protie i odlazi pre no to
moemo da uivamo u tome. Ali kroz buenje za trenutak (mindfulness) ovek
moe da sagleda drugu stranu ove zenovske istine: pre su prolost i budunost
prolazne iluzije, a sadanjost je veno stvarna.
Otkrivamo da je linearni sled vremena puka konvencija naeg verbalnog
miljenja, svesti koja svet tumai hvatanjem za njegove komadie, nazivajui ih
stvarnim dogaajima. Ali, svako od tih hvatanja umom iskljuuje ostatak sveta,
tako da ova vrsta svesti stvara priblinu sliku celine samo kroz niz uhvaenih
delia, jedan za drugim.
Budina pria o slepcima i slonu i hvatanju delova celine (slona) da bi se dosegnula svest o celini ubedljivo govori o nemoguem poduhvatu.
Prema tome, povrna svest moe se probuditi za venu sadanjost, ako prestane da se hvata za delie.
Postoji samo ovo sada. Ono niotkud ne dolazi; ono nigde ne ide, a ipak je u
pokretu. Kad pokuamo da ga ugrabimo, ono kao da bei, a ipak je uvek ovde i
ne moe se pobei od njega.Ono je kao ogledalo koje svedoi ta je prolo ispred
njega. To je svesnost. Ta svesnost nas vodi iza uma. Ona je istinska meditacija,
kae Oo (Osho, 2011, str.176).
(4) Meditacija kao metod osloboenja od misli
Niko nije naglaavao meditaciju kao Buda. Njegov celokupan metod jeste meditacija.
A ta je, zapravo, meditacija?
Meditacija znai osloboenje od misli tako da na kraju ne ostane nijedna misao. To ne znai pasti u san, to znai, biti usredsreen, a opet osloboditi se misli.
Kada misli nestanu, kae Oo, sve postaje kristalno jasno mislilac je bio
samo nusproizvod misli koje se kreu. Bio je samo gomila misli i nita vie. Njegovo postojanje nije zasebno (Osho, 2011, str. 100).

113

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Kada etate, eta vie nije tu; kada jedete, onaj koji jede vie nije tu; kada
zaspite, onaj koji spava vie nije tu; kada ivite, vie nema onoga koji ivi; kada
umrete, vie nema onoga ko je umro;
I dalje, vi ste poput otvorenog neba...oblaci dolaze i odlaze, (str. 101). Ba
kao to glasi i naziv jedne od brojnih Oovih knjiga Moj put, put belih oblaka
(Osho, 2007).
Jedno od najlepih imena koja su data Budi je tathagata. To znai kako dolo,
tako otilo.
Ne postoji niko ko je doao i otiao postoji samo dolazak i odlazak. To je
znaenje rei tathagata. Samo proces dolaska i odlaska; ne postoji niko ko je doao i niko ko je otiao (str. 101).
I zen majstori oduvek govore da ovek zvani Gautama Buda nije ni postojao.
Da, on je svakako doao i isto tako je otiao, ali nikada nije postojao.
Isto je sa procesom sanjanja. San doe i ode, a ujutru znate da san nije ni postojao.
Onda kad shvatite sebe kao ist prostor, u kom se mnogo ta dogaa, postajete,
kako kae Oo, odvojeni, ja bih rekla razuslovljeni. Tada ste osloboeni svih
strahova, zato to nemate ta da izgubite, zato to ne postoji onaj koji moe neto
da izgubi.
Tada vie ne prianjate stvarima (non-attachment atitude), materijalnim i nematerijalnim. Slobodni ste od prolih uslovljavanja i prolosti.
KONCEPT EGA I DVA TIPA SVESNOSTI
Zagospodariti ivotom, biti iznad ivota, itd. sve su principi suprotni zenovskim, ali u tesnoj vezi sa naim egom i sveu koja iz takve orijentacije (ego-svesti)
proishodi.
Moemo se dalje zapitati: ta kae zen o egu i tipovima svesnosti kojima raspolaemo?
Oo (Osho, R. ) nam daje slikovite odgovore koje unose vie svetla razumevanju postavljenih pitanja.
U Zenu mi dolazimo niotkuda i nigde ne idemo. Mi smo upravo sada, ovde,
niti dolazimo, niti idemo. Sve prolazi pokraj nas; naa svest reflektuje sve to, ali se
ne identifikujemo sa tim, to je, zapravo, u prolazu.
Mi smo kao ogledalo. Ogledalo ne ini nita, ono jednostavno reflektuje dogaanja u okolini.

114

ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja


Sneana Milenkovi

Naa svest je samo ogledalo. Po reima uang-cea: Savren ovek koristi svoj
um kao ogledalo. Ono ne doivljava nita; ono ne odbija nita. Ono prima, ali ne
zadrava (Watts, 1982, str. 28).
To se ne odnosi samo na svest terapeuta, ve i svest klijenta koji ui od terapeuta kako da ivi bez balasta prolosti (ema, uverenja, predrasuda), kako da to to
je u senci iznese na videlo, doivi u realnosti i osloboena produi dalje.
ta moemo da konstatujemo vezano za ego i nau svesnost:
(1) Identitet osobe prvenstveno je vezan za ego, za sliku o sebi nastalu uenjem od znaajnih drugih koja se stie uenjem, pre svega uslovljavanjem
i uenjem po modelu;
(2) Koncept ne-vezanosti (non-attachment-a) kao raz-uslovljenost od razliitih oblika uslovljenosti i neslobode;
(3) Na vrhovni identitet je bezgranina svest (Wilber, K, 2002);
(4) Rast i razvoj predstavljaju uveanje i irenje ovekovih vidika/svesti/granica prema spolja i prema unutra;
(5) Postoje dve vrste svesnosti i to: a) ego-svesnost i b) svesnost bez ega;
(6) Ego svesnost je svesnost koja se identifikuje sa mentalnim sadrajima, a
koji su, ustvari, izvor projekcija ili fantazije (conscious ego);
(7) Svesnost bez ega (egoless consciousness) je svesnost bez identifikacija i
projekcija.
SAMOSPOZNAJA I SAMOODREENJE
Kao to sam na poetku ve rekla, samospoznaja je odluujua u promeni
linosti. Da bismo mogli da zavolimo sebe, valja najpre upoznati sebe, a tek onda
dolaze nai blinji i ljubav prema njima.
Termin mindfulness je taj koji najbolje opisuje nau svesnost i to svesnost od
trenutka do trenutka; odravanje neije svesnosti ivom u sadanjoj realnosti
predstavlja engleski prevod pali-termina sati koji oznaava svesnost (awareness); panju (attention), koji su povezani kao odnos figure i pozadine.
Tri bitna elementa definicije su:
(1) svesnost
(2) sadanjeg doivljaja/trenutka
(3) uz njegovo prihvatanje nezavisno od toga da li je on pozitivan ili negativan.

115

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Ova tri elementa mogu se nai u brojnim diskusijama o mindfulness-u kako


u budistikoj, tako i u psihoterapijskoj literaturi.
Samoodreenje predstavlja dez-identifikovanje sebe; razuslovljavanje sebe,
bilo od negativne, bilo od pozitivne slike o sebi. To je pojam prave, autentine
ovekove prirode.
Da bi postao ovekom, autentian, razuslovljen od prolih iskustava, od njega
se zahteva da transcendira ono to je dato: svoju bioloku i psiholoku datost (nauenu drugu prirodu), zahteva napor koji on treba da uloi u svoju samodeterminaciju (samoodreenje), kao i radoznalost, strast, hrabrost i strpljenje, toleranciju
i upornost.
Tek tada moemo biti/postati svesnost koja sebe doivljava u potpunosti prisutnom u sadanjem trenutku/realnosti uz njeno prihvatanje, bilo ono pozitivno
ili negativno.
EMU NAS UI ZEN
Zen kao uenje predstavlja uenje jednostavnosti, umetnosti ivljenja (you
have to lose all to be simple).
Jedna lepa pria o zen uitelju i profesoru koji je doao da ga ovaj naui zenu.
Uitelj ga je posluio ajem, ali tako to je, i kad je olja bila puna, on nastavio da i
dalje sipa aj iz ajnika na opte zaprepaenje profesora. Kada ga je ovaj na kraju
zapitao zato to ini kad je olja ve odavno puna, uitelj mu je odgovorio da je i
nejgov um kao ta olja prepunjen i da ga je potrebno prethodno isprazniti da bi
mogao da ui zen.
Potrebno je osloboenje od prethodnih uenja/znanja da bi se stvorila mogunost za neposredni doivljaj.
Re je o iskustvu neposrednom doivljaju. Njegova specifinost je u tome da
nije ponavljanje neeg poznatog. Iskustvo nije ni sa im povezano, sem sa onim
to se deava sada i ovde. U njemu nema straha, nema brige, nema krivice.
Nema ideja. Nema rasuivanja, nema oekivanja i, takoe, nedostajanja. U tom
iskustvu nita ne nedostaje. Dovoljno je samo sebi, nije produetak neeg. Moe
se nazvati iskustvo sree.
Ipak to nije srea zbog neega to nije sama srea. Re je o prelepoj spontanoj
povezanosti sa svim to postoji. Telo je oputeno, u njemu nema tenzije, napora,
sve je mir i sveina, sloboda i irina, jasnoa i novost. Re je o naglaenom doivljavanju prisutnosti ovde i sada. Nita ne treba uraditi. To oseanje je prirodni
tok iste svesti, koja nije vie rtva raznovrsnih smetnji. U tom iskustvu nema
poreenja, stvari su onakve kakve jesu. Re je o perspektivi koja omoguava jasnovidost i pozitivnu akciju. Oseanje prati toplina koja se razliva po celom telu.

116

ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja


Sneana Milenkovi

A ta toplina je energija. ini mi se da je to iskustvo povezano s doivljavanjem


maksimalnog nivoa energije: nita ne treba uraditi, a sve je mogue.
Druga zen pria nam govori o spoznaji nae slobode, ali o odgovornosti (uenje
slobode i odgovornosti), koje su nam date kao mogunosti, ali i izazovima kojima
valja odgovoriti da bismo doli do njih.
Pria kae kako je uenik otiao uitelju da trai osloboenje. Uitelj ga je
upitao: Ko te je vezao?. Niko, odgovorio je uenik. Pa, zato onda trai osloboenje?, bio je uiteljev odgovor. To je bio i trenutak uenikovog prosvetljenja,
kae pria.
Moemo zapaziti da su psihologija kao i psihoterapija prvenstveno zasnovane na shemi S-O-R (ili S-R) prema bihejvioristikom modelu funkcionisanja.
To znai da je ovek, prema tome, primarno odreen okolnostima i situacijama
(draima/stimulusima S), spoljanjim kao i unutranjim, (otuda u formuli ono
O-unutranji, organizmiki stimulusi koji interveniu izmeu S i R).
Humanistiki psiholozi proklamuju ovekovu slobodu samo u sluaju pozitivnih ovekovih tenji. U sferi negativnih jo uvek je na snazi determinizam i
uslovljavanje, veinom od strane sredine (drutva).
ta se zapravo deava u jednom zenovskom pogledu na oveka? ta se deava
ako pretpostavimo suprotno, da ovek moe biti i slobodno bie (poput jednog
Bude) i da u tom sluaju postaje nepredvidiv, spontan i neponovljiv u svom ponaanju/akcijama, koje vie nisu odreene prolou, niti bilo im drugim, sem
njegovom slobodnom voljom i odlukom.
To znai, suprotno, od R ---------> S.
U prvi mah izgleda neverovatno, ali da vidimo ta je ishod jedne ovakve uvrnute logike.
Trea zen pria o mudrom oveku, zen uitelju, koji je bio srean tokom svog
celog ivota (neobino, zar ne?). I kada su ga njegovi uenici pitali kako je to postigao, on im je jednostavno odgovorio. Svakoga jutra kada ustanem iz kreveta ja
sebe upitam : da li hou danas da budem srean ili nesrean, i udno, uvek sam
birao da budem srean, pa tako sam i ceo ivot proiveo u srei i veselju. Tako se
zavrava ova zen pria, a mi moemo da iz nje izvedemo sledee zakljuke.
Srea, kao i nesrea je na izbor, naa odluka, nevezana od okolnosti i dogaaja, bilo da su oni pozitivni ili ne. Mi nemamo kontrolu nad spoljanjim (pa ni
unutranjim) dogaajima, ali ono to moemo jeste da proizvedemo konsekvence, posledice (a to je naa svesna odluka koja je istovremena sa akcijom), pa se i
uzroci mogu promeniti kao to se to esto i deava.
Nae ponaanje, R (zasnovano na slobodnoj, svesnoj odluci) proizvodi i nove
okolnosti i dogaaje, S.

117

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Svako od nas pamti udesan film ivot je lepsa izvanrednim Beninijem, koji
nam upravo to i kazuje da ak i u logoru moemo izabrati da budemo slobodni
od okolnosti/situacije i budemo vedri (pa i sreni?) po naoj odluci za drugaije
ponaanje od oekivanog. Ipak, po mom miljenju, za veinu ljudi, ovo je teko
ostvarljiv podvig!
I da ne zaboravimo, re ogovornost (response ability), naspram S-R uslovljenosti, znai da mi prestajemo da budemo reaktivna bia, postajemo aktivni,
kroz odluku i slobodnu akciju menjamo sebe i svet oko sebe, menjamo uzroke
(koji lee u prolosti linoj ili kolektivnoj).
ta to znai? To znai da smo razuslovljeni od svih onih S (stimulusi, situacije,
dogaaji, svega emu su nas nauili drugi, pre svega znaajni drugi, ili svega
onoga to smo nauili i prihvatili kao sveto, neprikosnoveno, kao a priori).
Konkretno, to znai, da ako smo slobodni od svih prethodnih uslovljenosti
iz prolosti, otkriemo izmeu trenutka kada percipiramo situaciju i kad na nju
reagujemo, otkriemo da postoji pauza tako kratka da je nje svestan samo smiren
duh. I ta pauza je naa prilika i izazov. Postati svestan znai biti odgovoran.U njoj
moemo da se otresemo navika i po prvi put da reagujemo neposredno i svee.
To upravo znai nau spontanost, kao i nepredvidivost, ali i slobodu da budemo
svoji i po svojoj meri, kao i odgovorni za nae odluke i ponaanja.
Na kraju, zen nas ui i ucelovljavanju, integraciji (telesnog, duevnog i duhovnog).
Budina pria o slepcima i slonu govori o jednom holistikom, integrativnom
pristupu u sagledavanju realnosti. Neophodno je da napustimo parcijalnu metodologiju istraivanja, gde hipoteza predstavlja gotov zakljuak, a ako hoemo
da istraujemo, ne smemo poi od zakljuaka, kako je govorio Krinamurti. I
upravo nas zen tome ui da uspostavimo sve, prirodan, nezagaen pogled, koji
omoguava trenutno sagledavanje sveukupnosti, celovitosti naeg bia, kao i
same stvarnosti.
Holistiki pristup povezuje celovitost (whole) holistizam (holistic) svetost (holy).
Mala digresija: Isus nam npr. slikom izgubljene ovce iz Jevanelja po Luki,
(Lk 15, 1-10) koja ne sadri samo ono misteriozno, ve i istinito, i koja predstavlja
parabolu o smislu odgovornosti za celinu, za totalitet postojanja, pokazuje da bilo
gde da smo, bilo ta da smo, bilo kakav nas nedostatak muio, moramo ponovo
nai, uspostaviti, tu koheziju i celinu. To je ujedno parabola o smislu ljudske odgovornosti odgovornosti za uspostavljanje celovitosti koja je naruena, izgubljena i ponovo pronaena.
A ta je duhovnost do sutinski, pripadajui deo naeg bia oveka kao trojstva duha, due i tela.

118

ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja


Sneana Milenkovi

Pria o izgubljenoj ovci je tako pria o izgubljenoj, traenoj i ponovo pronaenoj duhovnosti, koja nam izvorno pripada i omoguava celinu naeg bia i
totalitet naeg postojanja, ivota.
Nauk za psihoterapeute :Ono to je vano jeste da smirimo na um da bismo
bili u stanju da budemo prisutni i u mogunosti da ujemo/doivimo nae pacijente/klijente, da ostvarimo autentini susret sa njima, a koji znai otvorenost
sa obe strane za promenu. Na to se odnosi otvorenost naeg uma i prisutnost iz
trenutka u trenutak naa nepodeljena panja i prisutnost (mindfulness).
A meditacija je nain/proces kojim mi umirujemo/smirujemo na um (zaustavljamo dez u glavi).
KONCEPT BODISATVE ZRELOG PSIHOTERAPEUTA
U jednoj sutri (Lotus Sutra) stoji zapisano: Dok postoji i jedna jedina dua
koja nije spasena, vratiu se na ovaj svet da joj pomognem.
Kakav je Bodisatva? Da li on moe biti model za zrelog psihoterapeuta?
Bodisatva se ne kloni nikakvih patnji ako one mogu makar malo da doprinesu optem blagostanju i dobrobiti oveanstva; njegova ljubav je bez granica i
bez uslova!
Kako stoji stvar sa psihoterapeutima? Kakvoj/ijoj dobrobiti oni tee?
U seriji istraivanja na naim i stranim terapeutima (Milenkovi, S. 1992;
Milenkovi, 1996; Milenkovi, 1997; Milenkovi, akoti, 1997; Milenkovi, akoti, 1998; akoti-Kurbalija, Milenkovi, 2005; Milenkovi, akoti-Kurbalija,
2011; Milenkovi, akoti-Kurbalija, 2011), poslednje u nizu, koje smo sproveli na
temu ta psihoterapeuti ele, o emu oni sanjaju/mataju (Milenkovi, akotiKurbalija, 2012), pokazalo je sledee:
1. Da se nai psihoterapeuti ne razlikuju od evropskih znaajno ni u jednom
od brojnih istraivanja;
2. Da se psihoterapeuti sve vie pomeraju ka duhovnosti, njenoj vanosti za
njih u profesionalnom i privatnom ivotu;
3. Da su psihoterapeuti najvie zainteresovani za vlastitu dobrobit (100%);
4. Da se u veoj meri interesuju za svoju profesionalnu dobrobit (priblino
80%);
5. Da se u manjoj meri (oko 40%) interesuju za svoje klijente i njihovu dobrobit;

119

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

6. Da se najmanje interesuju za dobrobit svih ljudi (manje od 20%), to je


najvie povezano sa njihovom duhovnou, njihovnim duhovnim rastom
i razvojem linosti.
Uzorak su inili nai istaknuti terapeuti i terapeuti Evropskog borda za psihoterapiju; to su bili reprezentativni terapeuti predstavnici razliitih modaliteta,
udruenja i instituta.
Zakljuak koji se namee jeste da je zavoleti svoga blinjega jo uvek stvar
budunosti. Mi smo tek na poetku razvoja duhovne dimenzije linosti psihoterapeuta.
Meutim, pravac kretanja razvoja u pravcu duhovnosti odgovara duhu vremena i svim upozorenjima koja dolaze sa raznih strana. Jedno od tih dolazi od
strane filozofa i publiciste Anatola Fransa, koji kae da ako 21. vek ne bude vek
duhovnosti (on govori o religioznosti), nee ga ni biti.
to se tie vlastitog odgovora, kao psihoterapeuta, na pitanje koje se tie moje
profesije kakvu psihoterapiju elim i zamiljam u budunosti moj odgovor je
sledei:
sa :

elim psihoterapiju koja e mene i moje klijente, studente i edukante povezati


1. Linim resursima (mudrou nesvesnog, intuicijom i Bogom koji je u
nama);
2. Interpersonalnim resursima (naim blinjima, zajednicom i svim ivim i
neivim svetom u celini, planetom naim globalnim domom);
3. Transpersonalnim resursima (Bogom i najviim, univerzalnim vrednostima humanou, pre svega!).

Na zajedniki zadatak jeste da postanemo humana ljudska bia i u tome je


najvii smisao duhovnosti. Taj zadatak jo nije ostvaren. Kako je Nie lepo i, pre
svega, tano primetio: Zapovest o ljubavi prema blinjem nije se jo nikad proirila da obuhvati suseda (Nie, 1972).
REFERENCE:
1. James, J. & James, M. (1991). Passion for Life, A Dutton Book.
2. Kandathil & Kandathil (1997). Autonomy: open door to spirituality, TAJ,
Vol. 27, No. 1, 24-29.
3. Lasch, C. (1986). Narcistika kultura, Naprijed, Zagreb.
4. Lipovecki, .(1987). Doba praznine, Knjievna zajednica Novog Sada.
5. Milenkovi, S. (1992). Vrednosne orijentacije savremene psihoterarapije,
Doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Beograd.

120

ZEN mogunost samospoznaje i samoodreenja


Sneana Milenkovi

6. Milenkovi, S. (1996). Istraivanje vrednosnih orijentacija psihoterapeuta u nas, U: Genz, L. & Ignjatovi, I. (priredili): Linost u viekulturnom
drutvu, Vol. 3, Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Odsek za
psihologiju, Novi Sad.
7. Milenkovi, S. (1997). Vrednosti savremene psihoterapije, Prometej, Novi
Sad.
8. Milenkovi, S. & akoti, J. (1997). Kako terapeuti shvataju altruizam?
Psihijatrija danas, Beograd, 3-4, 351-384.
9. Milenkovi, S. & akoti, J. (1998). Moralno rasuivanje terapeuta u drutvu u tranziciji, Psihijatrija danas, Beograd, 30, 1, 49-71.
10. Milenkovi, S. & akoti-Kurbalija, J. (2012). Psychotherapists Dreaming: What are the psychotherapists dreaming of?, World J Psychotherapy (in press)
11. Milenkovi, S. & akoti-Kurbalija, J. (2011). Psychotherapists and their
attitudes toward spirituality, neobjavljen rukopis.
12. Moore, T.(1994). Care of the Soul, Harper Perennial, New York.
13. Nie, F. (1972). Volja za mo, Prosveta, Beograd.
14. akoti-Kurbalija, J. i Milenkovi, S. (2005). Evropski identitet psihoterapeuta u Srbiji. u: Franceko, M. i Zotovi, M. (priredili): Linost u
viekulturnom drutvu, Vol. 5, Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Odsek za psihologiju, Novi Sad, str. 50-58.
15. Osho, R. (2007). Moj put, put belih oblaka, Esotheria, Beograd.
16. Osho, R. (2011). Sudbina, sloboda i dua, Leo commerce, Beograd.
17. Osho, R. (2011). Kreativnost, Leo commerce, Beograd.
18. Sperry, L. (2001). Spirituality in Clinical Practice, Brunner-Routledge,
Philadelphia.
19. Solovjov, V. (1994). Filozofija morala, Izabrana djela, Tom I, CID, Podgorica.
20. Watts, A. (1982). Put zena, NIRO Knjievne novine, Beograd.
21. Wendorf, D. & Wendorf, R.(1985). A Systemic View of Family Therapy
Ethics, Family Process, vol. 24, No.4, 443-460.
22. Wilber, K(2002). Bez granica, Babun, Beograd.

121

Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi1


Aleksandar Dimitrijevi
Jedan od pokazatelja mentalnog zdravlja predstavlja i sposobnost da se
imaginativno i tano ue u misli i oseanja i nade i strahove druge osobe, a i
da se dozvoli drugoj osobi da tako postupa prema nama.
(Winnicott, 1970/1986, str. 117)

ta se u psihoanalizi podrazumeva
pod anonimnou
Neposredno pred Prvi svetski rat, Frojd je napisao nekoliko tehnikih tekstova. Mada je u tom trenutku psihoanalitiara bilo manje od pedeset, klinika
praksa inspirisana Frojdovim delima poela je da se iri na Englesku, Kanadu i
Sjedinjene Drave. Frojdu je nueno pravo da zabrani bilo koji tekst podnet za
objavljivanje u prvim psihoanalitikim asopisima, ali jo nisu bile uvedene obavezne trening-analize, a tri-partitni model treninga koncipiran je tek krajem dvadesetih godina (za sve detalje videti Makari, 2008). Bilo mu je vano da uspostavi
kontolu nad tim kako e drugi ljudi primenjivati metod koji je smatrao svojim.
1 Tekst predstavlja rezultat rada na projektu Identifikacija, merenje i razvoj kognitivnih i emocionalnih kompetencija vanih drutvu orijentisanom na evropske integracije, koji finansira Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije pod evidencionim brojem 179018.

123

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Da stvar bude jo gora, kontrole mu je bilo potrebno vie nego ikad. Sasvim je
oigledno da tekstovi o psihoanalitikoj tehnici imaju za cilj da to jasnije razgranie njegovu kliniku praksu od mnogih drugih, u to doba popularnih i njemu
ranije nimalo stranih oblika leenja: hipnoze, sugestije, spiritizma (Prochnik,
2006), korienja vibratora za seksualnu stimulaciju histerinih pacijentkinja (Starr
& Aron, 2011). Na Frojdovu nesreu, tano kad mu je izgledalo da se broj sledbenika, za kojima je dugo eznuo, poveava, da poinje da ga prihvata meunarodna
psihijatrijska zajednica i kad stiu poasni doktorati, on dolazi u sukobe s najbliim saradnicima i odluuje da ih ne razrei naunim, ve politikim sredstvima.
tekel, Adler i Jung bivaju izopteni iz pokreta i protiv njih se decenijama objavljuju
tekstovi koji bi trebalo da ih osramote i svedu njihove teorije na neprevazien negativni transfer prema Frojdu kao oinskoj figuri, a slino e se kasnije desiti, recimo,
andoru Ferenciju i Donu Boulbiju (videti, na primer, Bergmann, 2004). Prekid
odnosa s Jungom, ranije proglaavanim naslednikom, prestolonaslednikom i sinom, za Frojda je bio najproblematiniji, kako lino, tako i u sferi naunog i klinikog rada. Jungova terapijsko-kolegijalno-seksualna veza sa Sabinom pilrajn (Kerr,
1994), nije mogla da ga ne podseti na odnos izmeu Brojera i Ane O. (ili makar na
to kako e nam on prepriavati taj odnos, pojaavajui svaki put motiv Brojerove
slabosti i neprofesionalnosti Breger, 2009), a sve je vie onih koji veruju da ga je
morala muiti i zbog toga to je i sam bio u vezi sa Minom Bernajz, koja mu dodue
nije bila pacijentkinja, ve sestra njegove supruge (Rudnytsky, 2011).
Zbog svega ovoga, verujem da Frojdove tekstove o tehnici treba razumeti kao
njegov pokuaj da sprei da se drugim analitiarima dogodi, u najmanju ruku,
ono to se odigralo izmeu Junga i Sabine pilrajn, kao i da ovome treba pripisati
restriktivni i konzervativni ton koji njima dominira.
Metafore kojima Frojd opisuje adekvatan analitiki stav moraju biti neobine
svakome ko je itao knjige i tekstove, koje je on objavio u prvoj deceniji dvadesetog veka. Jedna od njih kae da dobar analitiar funkcionie poput hirurga: zanemaruje sva svoja oseanja, pa ak i ljudsko saoseanje, i usmerava sve snage na
to da to bolje izvede operaciju da otvori bolno mesto, izbaci gnoj i paljivo uije
ranu, ne uspostavljajui pri tom nikakav emocionalni odnos s itavom situacijom
i oseanjima svog pacijenta (Freud, 1912). Druga sadri preporuku da analitiari
funkcioniu kao belo platno: doktor treba da bude neproziran za svoje pacijente i da im, poput ogledala, ne pokazuje nita osim onoga to je njemu pokazano
(Freud, 1912). Kasnije je ovo, u radovima autora anglosaksonske provenijencije,
sistematizovano kroz termine anonimnost, neutralnost i distanciranost,2 a nakon radova Karla Rodersa usvojen je i termin nedirektivnost (Roders, 1985).
Odstupanja od klasinog analitikog setinga i/ili tehnike smatrana su odigravanjem, pa su razvijane razliite strategije za bavljenje njima. Mnogi i danas misle
da je izuzetno vano da analitiar bude svestan svojih oseanja, elja ili fantazija,
a da je svako ponaanje izazvano njima po definiciji tetno.

124

2 Mada je Frojdovo Indifferenz jo upeatljivije od termina koje je Strei ponudio.

Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi


Aleksandar Dimitrijevi

U meuvremenu je prikupljeno mnogo podataka koji govore o tome da sam


Frojd nikad nije radio s pacijentima na nain koji je od drugih zahtevao (Breger,
2000; Makari, 2008; Rudnytsky, 2002). Izvesno je da su neki od njih odlazili na
godinji odmor u ista mesta gde bi on letovao sa svojom porodicom, da bi i tamo
nastavljali s radom. Ferencija je analizirao i dok etaju parkom, a izmeu seansi bi ruali zajedno. Frojd mu je davao savete o enidbi i u njegovo ime prosio
Gizelu Palo, sve to nakon to je eleo da za njega uda svoju najstariju kerku.
Konstantno je pacijente ubeivao u ispravnost psihoanalitikih shvatanja, u poetku toliko da Arnold Rahman kae kako je Frojd Doru zlostavljao edipalnim
interpretacijama (Rachman, 2012). injenica da je analizirao svoju kerku Anu
decenijama je predstavljala jednu od najstroe uvanih tajni u svetu psihoanalize.
Uprkos tome, njegov autoritet je postao toliki da su kasnije generacije analitiara,
pre svega u Londonu i u SAD-u, ideje o anonimnosti razvile do apsurdnih granica, kao kad, na primer, oekuju da je mogue da analitiar ostaje neutralan
prema svakom aspektu materijala, koji iznosi analizand verbalnom ili neverbalnom, svesnom, koliko i nesvesnom ili presvesnom, ne samo u stanjima velike
patnje, ve ponekad i u mirnim periodima. U svojoj neutralnosti, analitiar ne
zauzima poloaj za ili protiv takozvanog Ono, Nad-ja, ili odbrambenog Ja. Analitiar nema miljenike i ne donosi sudove, zato to je, kako je pisala Ana Frojd,
podjednako udaljen od svih zaraenih strana (Schafer, 1983, str. 5).
ta ovo konkretno znai? Od analitiara se oekivalo da svoja oseanja dre
potpuno po strani, da upoznaju unutranji ivot druge osobe dok ni na koji nain
ne pokazuju svoj, da nikako ne usmeravaju pacijente niti da neke ishode analize
preferiraju drugim, da nikad nemaju realne simpatije i antipatije, strahove ili povreenosti, itd, itd; odnosno, ako se bilo ta od pomenutog pojavi u njima, da sve
to analiziraju, mentalizuju i pretoe u verbalne intervencije kad za to doe pravi
trenutak. Decenijama su svako zalaganje za aktivniju tehniku, pa ak i empatijski stav prema analizandima, smatrani pogrenim i tetnim, tako da je pre svega
nekoliko godina jedna od najvanijih autorki klajnijanske orijentacije smatrala
da takvi pristupi nisu psihoanalitiki i da odravaju pacijente u lai, izriito pominjui imena Donalda Vinikota i Hajnca Kohuta (Segal, 2006).
Ovaj tekst posvetiu prikazu pokuaja da se ovakav pogled na psihoanalitiku
kliniku praksu revidira, odnosno da se ona definie u terminima dijalektinosti,
intersubjektivnosti i autentinog potovanja prema analizandu. Uslov za ovo potovanje predstavlja prihvatanje da se na najlinije istraivanje, koje jedna osoba
sprovodi po svom intimnom i nesvesnom ivotu ne moe reagovati bezlino, kao
i priznanje da se do najvanijih analitikih uvida i interpretacija dolazi zajednikim naporima i otkriima analizanda i psihoanalitiara. Ovo nipoto ne znai da
bilo koji analitiar sme da revidira moralne standarde neophodne za rad s analizandima, ili da bilo kada poziciju anonimnosti napusti zarad sopstvenih potreba
ili elja. Upravo nasuprot tome, intersubjektivni proces znai zajedniko istraivanje i otkrivanje samo u funkciji daljeg analitikog napretka i razvoja pacijenta.

125

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Kritike tenje ka anonimnosti


Jedna osnova za kritiku tenje ka anonimonosti lei u tome da je ona osuena
na neuspeh. Najjednostavnije reeno, analitika anonimnost je nemogua i nedostina, a anonimni analitiari ne postoje. Ovo se ne odnosi samo na situacije u
kojima analitiar podlee brojnim i intenzivnim zahtevima pacijenta ili pritisku
da reaguje kad neto ne moe da razume (Schafer, 1983, str. 10). U bilo kojoj duoj
analizi, analitiar, makar povremeno, ne moe da sakrije ta osea prema pacijentu ili prema onome to ovaj govori, a pacijenti esto sasvim tano nasluuju
mnogo toga o njegovim osobinama (Wachtel, 2011, str. 16 i dalje). Oven Renik,
jedan od najoriginalnijih autora u savremenoj psihoanalizi, koji se ve skoro dve
decenije trudi da formulie alternativu principu anonimnosti, iznosi mnogo radikalniji stav: Rekao bih da je analitiaru nemogue da bude u takvoj poziciji
makar i na trenutak: poto mi u analitikoj situaciji postupamo na osnovu line
motivacije, koje moemo da budemo svesni samo nakon to se pokazala u ponaanju, a naa tehnika, ukljuujui sluanje, neizbeno je subjektivna (Renik,
1993, str. 560). ak i da zamislimo situaciju u kojoj analitiar samo sedi i nekoliko minuta utei slua, ona predstavlja oblik vrlo subjektivnog uestvovanja u interakciji: on ne moe potpuno isto da slua svakog dana, ili u razliita doba dana,
ili na poetku i na kraju radnog dana; moe mu biti lake da slua o napredovanju
svog analizanda nego o njegovim traumama; iskaze nekih pacijenata moe doivljavati kao intrigantne ili dosadne, zabavne, zavodljive, bolne, uznemirujue,
zastraujue; da bi razumeo to o emu slua, on mora, osim teorijskog znanja i klinikih vetina, da unese sopstvenu linost i ivotno iskustvo u proces
osmiljavanja tueg doivljaja koji je nemogu bez empatijskog poistoveenja. U
prilinoj je meri subjektivno ta e od onoga to bude uo izdvojiti i zapamtiti,
a s vremenom se sadraj upamenog moe znaajno promeniti. Svaka odluka
koju bude doneo nakon toga da neto kae ili pita i ta; da uti i koliko dugo,
odnosno zato i ime da prekine tiinu bie jo manje neutralna. A sve je ovo
u otroj suprotnosti s nekada temeljnim naelom Ja-psihologije po kome dobar
analitiar iz svog izraavanja iskljuuje pokuaje ili napore da utie na pacijenta,
ograniavajui se vrlo precizno na kognitivno funkcionisanje u vezi s injenicama koje se tiu osobe kojoj se obraa: pacijenta (Loewenstein, 1956, str. 462).
Mogue je, meutim, postaviti i pitanje da li je anonimnost kad bi bila mogua! poeljna za psihoanalitiki rad i korisna za dalji razvoj analizanda i razreenje njegovih problema. Mnogi autori su, jo pre otprilike pola veka, pisali o
tome da insistiranje na distanciranosti klijenti mogu da osete kao hladno, povreujue, moda ak retraumatizujue, te da je analitiarev zadatak da obezbedi
atmosferu sigurnosti kakva je neophodna svakom pojedinanom klijentu i da
zadri ispravan analitiki stav onaj koji je usmeren na otkrivanje i radoznalost. U
ovom sistemu miljenja, u kom je, najkrae reeno, analitiar iskusni i istrajni

126

Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi


Aleksandar Dimitrijevi

saradnik u istraivanju [...] supervizor koji pomae (Schafer, 1983, str. 26), izdvojilo se nekoliko razraenih kritika tenje ka anonimnosti.
Prvi psihoanalitiar koji je pokuavao da radi na fleksibilniji nain bio je andor Ferenci. Njegov pristup bio je mnogo otvoreniji, s mnogo vie obraanja panje na transferne i kontratransferne fenomene, ali i na neto to bismo mogli
smatrati ranom verzijom danas vanog pojma uzajamnost, poto je za Ferencija
psihoanaliza bila in uzajamne materinske blagosti i saradnje (Aron, 1996). U
svom klinikom dnevniku, objavljenom tek 1988. godine, Ferenci je zapisao da
kada slobodno asocira, moe da ita misli svojih pacijenata. Takoe, on se u nekoliko situacija uputao u uzajamnu analizu ne samo s kolegama, kao to je bio
Georg Grodek (Fortune, 2002), ve i s nekim pacijentima, tako to bi, kada analiza doe do zastoja, poinjao da asocira, a druga osoba, kolega ili pacijent, interpretirala bi njegove asocijacije. Ova vrsta slobode u setingu i izvesnog uvoenja
ravnopravnosti izmeu nesvesnog pacijenta i nesvesnog analitiara u ono doba
je bila potpuno neprihvaena i pogreno se smatralo, posebno se to odnosi na
Frojda i Donsa, da je Ferenci bio psihotian. Pokazalo se, meutim, da je Ferencijev pristup izvrio veliki uticaj na savremene naine rada, uprkos tome to on
nije obratio panju na neophodnu asimetriju u odnosu (Blum, 2004; Aron, 1996).
Hari tak Saliven bio je prvi ameriki autor u ijem se radu, ponajvie posredstvom Klare Tompson, osetio taj uticaj Ferencijeve tehnike. Jedan od postulata
interpersonalne psihoanalize bio je da je uvid u stanja pacijenta mogue stei jedino posredstvom uestvujueg posmatranja analitiara (Sullivan, 1953). U isto
to doba, u Engleskoj su poeli da se pojavljuju tekstovi o znaaju kontratransfera,
prvo Vinikotov, a onda Pole Hajman (koju mnogi i danas, sasvim pogreno, smatraju autorom klajnijanske orijentacije videti Borgogno, 2009, str. 57-84), koji su
otvorili mogunost da se o unutranjim sadrajima analitiara misli na znaajno
drugaiji nain. U terapijskoj tehnici ipak nije bilo dovoljno izmena, tako da je
Ida Mekalpajn (Macalpine), kasnije uvena kao istoriarka psihijatrije, tvrdila da
ponaanje analizanda predstavlja odgovor na rigidni infantilni seting kome je
izloen. Ovo ini dalje istraivanje viestruko problematinim. Jedan od tih problema je i kako taj seting reaguje na pacijenta (prema Hoffman, 1998, str. 98).
itavu situaciju iz temelja je uzdrmao Hajnc Kohut. Svoj prvi pravi psihoanalitiki tekst (nakon onih u kojima se bavio njenom primenom na razumevanje
umetnosti), Kohut je objavio 1959. godine i posvetio ga mestu empatije u psihoanalitikoj teoriji i praksi. Tako se insistiranje na izuzetnom znaaju empatije
moe smatrati za Kohutov osnovni, a hronoloki prvi, dodatak klasinoj tehnici
terapije. On je isticao da je empatija nain da se razumeju pacijenti, da ljudi razumeju jedni druge, ali je pri tom i svojevrstan nauni metod. Najvea promena
ogleda se, meutim, u Kohutovom insistiranju na tome da se analiza ne moe odvijati bez uea analitiara u psihikim stanjima pacijenta, da je izmeu njih nemogua potpuna razdvojenost, onako kako se u prirodnim naukama posmatra
i predmet posmatranja (na primer, astronom i Saturnovi prstenovi) opravdano

127

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

tretiraju kao u najveoj meri razdvojeni (pokuaj utvrivanja sastava atmosfere


Saturna nee uticati na njen sastav). Kohut je takoe tvrdio da analitiar ne sme
da ustukne od svog kontratransfera, te da mora da pokua da koristi posrednu
introspekciju da bi mogao primereno da razume svog pacijenta.
Ovaj Kohutov pristup bio je estoko kritikovan, ne samo krajem pedesetih
godina prolog veka, ve i nakon njegove smrti. Moglo bi se ak rei da je ovaj
tekst inicirao sve razlike koje su dovele do formiranja nezavisne kole psihoanalitike psihologije selfa. A kad je do toga dolo, sredinom sedamdesetih godina
prolog veka, razlike u odnosu na ameriku tradiciju Ja-psihologije bile su tolike da je Kohut pisao kako bi analitika neutralnost trebalo da bude definisana
kao prosena prijemivost oekivana od osoba koje su posvetile ivot pomaganju
drugima posredstvom uvida ostvarenih empatijskim zaranjanjem u njihove ivote (1977, str. 252).
Mogue je navesti mnotvo autora koji su se tokom poslednje dve decenije
bavili problemom anonimnosti i neutralnosti analitiara. Ako postoji jasna kola
miljenja, koja se izdvaja iz te skupine, onda je to ona nazvana psihoanalitiki
konstruktivizam. Posebno je Ervin Hofman, autor brojnih radova na ovu temu,
koji su iroko diskutovani i esto osporavani, pokuavao da pokae da psihoanaliza ne bi smela da se zasniva na pozitivistikom modelu nauke, ve da je
analitika situacija paradigmatian primer uzajamnog uticaja i zajednikog stvaranja znaenja (Hoffman, 1998). Hofman se pitao kako pacijenti tumae stanja
analitiara (neto kasnije se posvetio i tome kako pokuavaju da na njih utiu i da
ih izazovu) i kako analitiari s njima o tome treba da razgovaraju. Jasno je da u
psihoanalitikom modelu jedne osobe sam analitiar nije deo polja posmatranja. On je neutralni, anonimni posmatra, a pacijentov doivljaj njega shvata se
manje kao stvar opaanja nego fantazije i projekcije (Wachtel, 2011, str. 33). Hofman je, meutim, ovakav pristup nazvao asocijalnom koncepcijom pacijentovog
doivljaja psihoterapije (Hoffman, 1998, str. 99), poto je u svojoj klinikoj praksi
primetio da se analizandi stalno bave time kako je on neto razumeo, osetio ili
doiveo, to svakako ima svoju transfernu dimenziju, ali predstavlja i pokazatelj
da jedan od najvaijih zadataka svakog razvoja razumevanje unutranjih stanja drugih nije dovoljno dobro savladan. Otud bi svoenje ove radoznalosti
ponavljalo verovatni uzrok razvojnog zastoja umesto da se uvrsti kapacitet za
mentalizaciju, sve se proglaava za fantaziju, detinjariju i time onemoguava
terapijski napredak.

128

Ubrzo je, pod uticajem ovih ideja, namesto empatije najdiskutovanije postalo
pitanje koliko analitiar treba da otkriva svoja iskustva i doivljaje tokom seansi. Mada su i neki od najradikalnijih savremenih inovatora, kao to je Tomas
Ogden, protiv toga, sve je rairenije uverenje da otkrivanje nije pitanje opcije, da
je neizbeno. Ve se detaljno diskutuju specifini aspekti ovakvih situacija: da li
analitiari otkrivaju misli, asocijacije, zapaanja, oseanja; da li ti elementi potiu
iz seansi ili iz privatnog ivota; koja je vrsta oseanja u pitanju; da li je to otkriva-

Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi


Aleksandar Dimitrijevi

nje bilo planirano ili je do njega dolo usled pritiska u seansi; da li se to dogodilo
spontano ili posle pitanja pacijenta.
Nekoliko odlinih tekstova o ovoj temi posvetio je i Oven Renik (1993, 1995,
1996), a oni bi verovatno trebalo da postanu obavezna literatura u svakom psihoanalitikom kurikulumu. Renik smatra da je klasino shvatanje neutralnosti problematino iz barem tri razloga (1996, str. 497): prvo, zato to ne objanjava dobro
kako tokom analize dolazi do uenja; drugo, zato to pogreno prikazuje mesto
oseanja analitiara u tehnici koju koristi; i, konano, zato to produbljuje nerazumevanje po pitanju toga ta analitiare odvraa od eksploatacije pacijenata.
Renik tvrdi da bi problem trebalo reavati tako to emo priznati da uenje (otkrivanje, saznavanje) u psihoanalizi nastaje u dijalektikom procesu, u kome oba
aktera otkrivaju, umesto to ga posmatramo kao analitiarevo otkrivanje klijentu
znanja koja je stekao tokom svoje edukacije. Za razliku od Hofmana, koga je interesovalo kako analizand formira sliku o analitiaru, Renik se usmerio na to kako
analitiar dolazi do analitikih uvida. Njegova objanjenja su dovoljno vana da
zavreuju dui citat: Analitiar bi trebalo da pokua da postane svestan svojih
emocionalno pokrenutih motivacija pre nego one budu prevedene u govor ili bilo
koji drugi oblik ponaanja. Analitiarev cilj je da zamisli kako bi mogao poeleti
da reaguje na neki impuls pre nego to zaista reaguje. Naravno, svestan ljudskih
slabosti, analitiar oekuje da e u velikoj meri biti neuspean u ovom pokuaju;
zabrinutost zbog neuspeha, meutim, olakava njegovo dalje oekivanje da e moi
da ui iz svojih omaki i pacijentovih reakcija na njih (1993, str. 554) Princip
svesnost umesto akcije usmerava psihoanalitiku tehniku, mada ga je, u praksi, nemogue realizovati. Otud osnovna koncepcija kae da je psihoanaliza interakcija
dve celokupne psihe, ali sa aljenjem: naa teorija tehnike usmerava analitiara ka
tome da eliminie lino motivisane postupke koliko god moe (1993, str. 555-556)
Analitiareva svesnost linih motivacija u klinikoj situaciji ima svoje poreklo
u samoposmatranju manifestacija tih motivacija u nekom obliku ponaanja (1993,
str. 557) Svesnost kontratransfera uvek je retrospektivna i dolazi nakon kontratransfernih odigravanja (1993, str. 555-556).
Anonimnost kao odbrambena reakcija
S obzirom na sve savremene kritike klasinog shvatanja neutralnosti, koje su
tako ubedljive da moraju biti uzete u razmatranje, treba se zapitati otkud to da se
ovaj pristup odrao tako dugo. Osim biografskih hipoteza pomenutih na poetku teksta, treba razmotriti i neke koje se odnose na probleme u svakodnevnom
radu psihoanalitiara-praktiara. Konkretnije reeno, mogue je da neutralnosti
naprosto predstavlja pokuaj terapeuta da se zatiti od razliitih izazova koje analitiki posao nosi.

129

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Pol Vahtel, na primer, smatra da korienje dobro poznatih odbrambenih fraza i potapalica ili nefleksibilnih stavova potie od toga to nas bavljenje terapijom
ini isuvie ranjivim da bismo mogli da se odreknemo odbrana (videti Wachtel,
2011, str. 9-10). Analitiki rad zahteva veliku otvorenost, a jo nema istraivanja
koja bi govorila o tome koliko je proces kontejnmenta uistinu zahtevan ili o tome
ta se deava s kontejniranim sadrajima, koje jo nije mogue uvesti u intervencije. Drugi doajen amerike psihoanalize (Schafer, 1983, str. 48 i dalje) tvrdi da
ljudi, naprosto, nisu stvoreni za viegodinji posao u kome stalno moraju da se
poistoveuju s tako mnogo razliitih, esto nepodnoljivih stanja (a, vredi dodati,
i osoba). ejfer se boji da bi takav pritisak lako mogao da vodi ak i do difuzije
identiteta i zato uvodi pojam analitike izdrljivosti, koji, naalost, kasnije nije
dovoljno razvijan. U svakom sluaju, logino je da bi u takvoj situaciji, o kojoj ne
razmiljamo dovoljno i nismo za nju adekvatno pripremljeni, pribegavamo rigidnoj neutralnosti i anonimnosti kao odbrambenoj strategiji.
Renik proiruje ovu temu navodei da nam neutralnost i anonimnost omoguavaju jednu implicitnu dozu obostrano prihvaene idealizacije (1995, str. 479) i autoriteta (str. 492), a mnogi analitiari nedovoljno analiziraju svoju tenju ka tome.
Kako definisati alternativu klasino shvaenoj
analitikoj anonimnosti?
Zbog svih dosad iznetih razloga, vano je formulisati alternativu tenji ka
anonimnosti i neutralnosti u psihoanalizi, bez odbacivanja njihovih pozitivnih
aspekata. Ovaj zadatak do danas nije dovoljno dobro obavljen. ini se tanom
ocena da razraena koncepcija, koja bi zamenila princip anonimnosti, jo nije razraena i da su sve ponuene formulacije nedovoljno konkretne (Renik, 1995, str.
482-483). Tako, na primer, Hofman pie da mada kontratransferne isposvesti
obino nisu pametan izbor, postoje situacije kada je izvestan nivo linog samootkrivajueg izraavanja ne samo neizbean, ve i poeljan (Hoffman, 1998, str.
129), ali uopte ne pecizira koje bi to situacije mogle biti.
Renik, zbog toga pokuava da eksplicira svoj stav: Po mom miljenju, ta i
kako samo-otkrivanja sastoje se u analitiarevim pokuajima da uvede u komunikaciju ono to se u filozofskoj tradiciji zove penses penses, to jest analitiareve
misli onako kako su miljene. Ja pokuavam da pacijentu uinim to dostupnijim svoje razumevanje svog uestvovanja u naem zajednikom radu. Analitiar
intervenie zato to osea da ima da kae neto to moe da doprinese pacijentovom samoistraivanju; zbog toga mislim da je logika samo-otkrivanja u tome
da analitiar pokuava da uvede u komunikaciju bilo koje misli koje su vane za
potencijalni doprinos, onako kako ga vidi analitiar (Renik, 1995, str. 484).
Mada je potreban naporan dalji rad na konceptualnom, klinikom i istraivakom planu, ini se sve vie psihoanalitiara konano prihvata da je psihoana-

130

Kritika tenje ka anonimnosti u psihoanalizi


Aleksandar Dimitrijevi

liza interakcija dve linosti ... koje imaju unutranje zavisnosti, anksioznosti i
patoloke odbrane; obe su istovremeno i deca koja nose unutranje roditelje; i obe
ove celovite linosti analizand i analitiar reaguju na svaki dogaaj u analitikoj situaciji (Racker, 1968), kao i da ono to dobri psihoanalitiari u svojoj
klinikoj praksi rade nije zaranjanje ispod povrine pacijentovog doivljaja da bi
mu rekli (interpretirali) ta zapravo osea, ve da bi otkrili ta ostaje iskljueno
iz svesti, briljivo posmatrajui detalje pacijentove doivljajne subjektivnosti. ...
Nesvesno nije skrivena oblast, koja potpuno formirana i nedovoljno ispitana lei
negde dole, ve neartikulisani niz potencijala za potpuniji doivljaj, niz tendencija
i sklonosti koji usmeravaju i oblikuju doivljaj, a da pacijent ne moe u potpunosti da ih obradi, prizna ili prihvati (Wachtel, 2008, str. 148-149).
Ukoliko bismo, dakle, prihvatili da ne treba da se oslanjamo na terapijsku
tehniku koliko na trening-analize i kasnije line-analize, na neprekidnu samoanalizu, superviziju i interviziju, kao i na preispitivanje sopstvenog moralnog integriteta, moda bi postalo mogue da o psihoanalitikoj situaciji mislimo kao o
istinskoj saradnji ravnopravnih istraivaa (Renik, 1995, str. 491-492), bez posezanja za fantazijom o anonimnom analitiaru.
REFERENCE:
1. Aron, L. (1996). A Meeting of Minds. Mutuality in Psychoanalysis.
Hillsdale, NJ: The Analytic Press.
2. Bergman, M. S. (ur.) (2004): Understanding Dissidence and Controversy in
the History of Psychoanalysis. New York: Other Press.
3. Blum, H. (2004). The Wise Baby and the Wild Analyst. U M. Bergmann
(ur.) Dissidence and Controversy in the History of Psychoanalysis, str. 155174. New York: Other Press.
4. Borgogno, F. (2009). Psychoanalysis as a Journey. London: Open Gate.
5. Breger, L. (2000): Freud. Darkness in the Midst of Vision. John Wiley & Sons.
6. Breger, L. (2009). A Dream of Undying Fame. How Freud Betrayed His
Mentor and Invented Psychoanalysis. New York: Basic Books.
7. Fortune, C. (ur.) (2002). The Sandor Ferenczi-Georg Groddeck
Correspondence. London: Open Gate Press.
8. Freud, S. (1912). Recommendations to Physicians Practicing Psychoanalysis. Standard Edition, tom 12, str. 109-120.
9. Hoffman, I. Z. (1998). Ritual and Spontaneity in the Psychoanalytic Process.
A Dialectical-Constructivist View. Hillsdale, NJ: The Analytic Press.
10. Kerr, J. (1993). A Most Dangerous Method: The Story of Jung, Freud, and
Sabina Spielrein. New York: Knopf.
11. Kohut, H. (1959). Introspection, Empathy, and Psychoanalysis: An
Examination of the Relationship Between Mode of Observation and

131

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Theory. U The Search for the Self. Selected Writings of Heinz Kohut 19501981, str. 205-232. Prir. P. H. Ornstein. International Universities Press.
12. Kohut, H. (1977). The Restoration of the Self. International Universities Press.
13. Loewenstein, R. (1956). Some remarks on the role of speech in psychoanalytic technique. International Journal of Psychoanalysis, 37, 460-468.
14. Makari, G. (2008). Revolution in Mind. The Creation of Psychoanalysis.
London: Duckworth Overlook.
15. Prochnik, G. (2006). Putnam Camp. Sigmund Freud, James Jackson
Putnam, and the Purpose of American Psychology. New York: Other Press.
16. Rachman, A. (2012). The Confusion of Tongues between Dr. Sandor
Ferenczi & Mrs. Eliyabeth Severn: Trauma, Mutuality & Innovation in the
Analysis is of the Incest Trauma. Tekst izloen na International Ferenczi
Conference. Faces of Trauma, Budimpeta, 31. 5. 3. 6. 2012.
17. Racker, (1968). Transference and Counter-transference. New York:
International Universities Press.
18. Renik, O. (1993). Analytic Interaction: Conceptualizing Technique in Light
of the Analysts Irreducible Subjectivity. Psychoanalytic Quarterly, 62:553-571.
19. Renik, O. (1995). The Ideal Of The Anonymous Analyst And The Problem
Of Self-Disclosure. Psychoanalytic Quarterly, 64:466-495.
20. Renik, O. (1996). The Perils Of Neutrality. Psychoanalytic Quarterly,
65:495-517.
21. Roders, K. (1985). Kako postati linost? Beograd: Nolit.
22. Rudnytsky, P. L. (2002). Reading Psychoanalysis. Freud, Rank, Ferenczi,
Groddeck. Ithaca & London: Cornell University Press.
23. Rudnytsky, P. L. (2011). Rescuing Psychoanalysis from Freud and Other
Essays in Re-Vision. London: Karnac Books.
24. Schafer, R. (1983). The Analytic Attitude. New York: Basic Books.
25. Segal, H. (2006). Reflections on Truth, Tradition, and the Psychoanalytic
Tradition of Truth. American Imago, 63, 3, str. 283-292.
26. Starr, K. E. & Aron, L. (2011). Women on the Couch. Genital Stimulation
and the Birth of Psychoanalysis. Psychoanalytic Dialogues, 21:373-392.
27. Sullivan, H. S. (1953): The Interpersonal Theory of Psychiatry. New York,
NY: Norton.
28. Wachtel, P. (2008). Relational Theory and the Practice of Psychoanalysis.
New York: Guilford Press.
29. Wachtel, P. (2011). Therapeutic Communication. Knowing What to Say
When. New York: Guilford Press.
30. Winnicott, D. W. (1970/1986). Home Is Where We Start From: Essays
by a Psychoanalyst. C. Winnicott, R. Shepherd & M. Davis (prir.).
Harmondsworth: Penguin Books.

132

Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi
Dozvolite mi da zaponem sa tri naizgled retorika pitanja: Da li je psihologija nauka u kojoj dui ima mesta?, zatim, Da li je psihologija nauna disciplina
koja je vlasna da odlui da li e usvojiti ili odbaciti ideju postojanja psiha i, jo
vie, da li je dua autonomna? i poslednje, tree: Ima li psihologija, koja cilja
na to da bude empirijska nauna disciplina, oblikovana po uzoru na prirodne
nauke, svoj vlastiti nauni identitet ili ne?.1
Poi u od treeg pitanja, a preko odgovaranja na njega polako emo doi i
do odgovora na prethodna dva. Matematika fizika, razvijana od strane Njutna,
Lajbnica, Lagrana i Dalambera, slikovit je primer porekla i nastanka naune dicipline, a ono to nju ini egzaktnom naukom i modelom po kome su se gradile
sve ostale nauke, ukljuujii i psihologiju, nisu ni primenjivanje matematikih
principa na prirodi, niti njene empirijske metode, ve neto mnogo bazinije, neto to empiriskomatematiki model uopte ini moguim: matematika fizika
se bez ostatka predala svojoj temeljeoj predstavi sveta, svojem a priori: prirodi.
Priroda je metafora korena, kako bi to rekao filozof S. Peper ili rukovodea
fantazija kojoj se matematika fizika u celosti dala. Zbog toga je fizika, jednu za
drugom, nemilosrdno i odluno odbacivala sve spoljanje i, otuda, tue fantazije
1 Ovde pod izrazom psihologija pre svega mislim na terapijsku psihologiju, a ne na takozvanu
akademsku psihologiju; prim. V. B. Popovi.

133

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

poput Boga, Sudbine, Monade, Jednog iliDuha, ne zato to su ovo bile teoloke,
metafizike ili mitske konstrukcije, dok za fiziku priroda to nije, ve otuda to
je ona dosledna u veri u istinitost sopstvenog mita (o prirodi kao preduslovu
svoje discipline). Fizika, drei se svoje korenite fantazije, ne doputa da nita
eksterno, njoj strano, ue u fiziku prirodu, jer je u njoj priroda odreena kao
samosadravajua, kao svoj vlastiti izvor, svoje arhe(), kao sopstvena spontana i autonomna realnost. Bezrezervno potovanje vlastite korenite fantazije i
uporno odbijanje da se eksplanatorni inilac trai negde drugde, izvan sebe, nam
govori kao da je matematika fizika dosledno i u potpunosti usvojila i ostvarila Jungov savet koji se generalno tie svih predstava fantazije, a koji glasi: Pre
svega, ne dozvolite da bilo ta od spolja, to ne pripada, ue u nju, jer predstava
fantazije ima u sebi sve to joj je potrebno (Jung, CW 14, 749).
Nepokolebljiva vera u svoju istinu, u fantaziju vlastitih korena, uvek nanovo
vraa fiziku sebi samoj, i to povlai najmanje dve posledice za sobom. Prvo, priroda o kojoj govori fizika je u ontolokom smislu odsutna i nepotpuna; za njenom
krajnjom sutinom se traga, ona nije data i otkrivena (i to je a priori preduslov
koji je ini naunom disciplinom i to ini moguim njeno nauno istraivanje),
kao to je to sluaj sa mitolokom fantazijom o Majci Zemlji ili onoj teolokoj o
Boijoj tvorevini, gde se krajnja ili boanska sutina ispoljavaju u vidu epifanije
ili vere u Boije otkrovenje. Fantazija o prirodi tera fiziare da neprekidno tragaju za njom, da istrajno i sistematino otkrivaju, razvijaju i unapreuju vlastitu
fantaziju o prirodnom svetu u potrazi za nesaznatim prvim principima, bilo da
u te svrhe svoju fantaziju oblikuju kroz vokabular klasine mehanike, kvantne
fizike, teorije struna ili one o nelinearnim talasnim procesima.
Drugo, poto je u potpunosti uronjena u sebe, fizika, nuno, traga za sve
dubljim, skrivenijim uzrocima sadranim u prirodi, to jest u svojoj izvornoj
fantaziji. Ono to fizici obezbeuje ontoloku utemeljenost u primeni naunih,
matematikih metoda i modela (poput, teorije funkcija, teorije verovatnoe, numerike matematike i sl.) jesu dosledna i poklonika vera u vlastiti mit. U tome
smislu, matematika fizika ima tautoloki karakter: ona prirodu objanjava iz prirode, a ne neke druge, njoj eksterne arhimedovske pozicije, dozvoljavajui sebi
da u potpunosti bude zatvorena ili sadrana u sebi samoj, hotimino polazei
od pretpostavke da su njeni koreni nesaznati i neotkriveni. Naprosto, u fizici bi
svaki pokuaj da se zasnuje nauka o prirodi, koja bi osporavala autonomiju same
te prirode bila ismejana i odbaena kao nenauna. Ono to fiziku ini pravom
naukom nisu njene matematike metode, ve potpuna, neu pogreiti ako kaem,
religijska posveenost vlastitoj mitolokoj fantaziji kao prima materia, odnosno
onome da ima u sebi sve to joj je potrebno, to je, posledino, titi od svega
to dolazi iz vana, svih ideja koje je od metafizike do teologije mogu kontaminirati. U tautolokom karakteru fizike ne krije se njen nedostatak ve njen vjeruju,
na njemu se temelji vera da se u potpunosti preda nepoznatom, spremnost da se
baci u dubine fantazije svojih korena.

134

Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi

Graene po uzoru na fiziku, sve ostale prave nauke se, jednako svome uzoru, uzdaju u vlastiti, a ne tui mitoloki narativ, u fantaziju svojih korena. Ono
to e im obezbediti nauni status sadrano je u vlastitim mitolokim korenima;
u njima i samo u njima, iskljuivo tu u sebi, upravo tu i nigde drugde, sadrano
je sve to ... je potrebno. No kada je re o psihologiji, njeno oponaanje fizike
vodilo ju je od sebe same, udaljavalo od due kao svoje sutine i svog logosa.
U nastojanju da se poistoveti sa fizikom, a slino je, znamo, inila i sa raznim
drugim disciplinama sa kojima se takoe identifikovala (medicina, sociologija,
biologija, bihejviorizam i sl.), psihologija je napravila nedopustiv greh, koji fizika,
videli smo, nije sebi dozvolila, a koji se u sluaju psihologije sastojao u traganju
za arhimedovskim uporitem izvan sebe i u odustajanju od nauma da svoje polje
istraivanja iskljuivo izvodi i razvija iz svoje vlastite psiholoke apriorne vizije.
Psihologija je svoj identitet gradila tako to se odrekla autonomije same psihe, to
je, naposletku, vodilo izbacivanju same due iz svega to je nauna psihologija
smatrala svojim poljem istraivanja i delanja.
Liena due, njene autonomije i vjeruja da je psiha polje iz koga se jedino moe
razviti u pravu naunu disciplinu, psihologija se priklonila (a ovo vai i za holistiku,
humanistiku psihologiju) atomizmu kao svojoj izvornoj fantaziji. Poto u psihologiji
dua ne postoji kao fenomen po sebi, kao ono obuhvatajue, ono samosadravajue
ili ono ucelovljavajue i ono celovito, psiha je svedena na pojedinca. U psihologiji, a
izreeno posebice vai za terapijsku psihologiju, psiha jedino postoji kao nebrojano
mnotvo partikluarizovanih individualnih dua. Najee ak ni to, namesto osobe
sa duom, mi, iz ugla empirijske psihologije, govorimo o i radimo na psiholokim
fenomenima, koji pripadaju ljudskim subjektima, odnosno zamiljamo ih kao da su
to neija lina svojstva moja, tvoja ili njihova. ovek ima ontoloko preimustvo,
dua se, u najboljem sluaju, iz njega izvodi. Onda kada je potrvena razlika izmeu
due i linosti, a psiha postala epifenomen izveden iz empirijskog subjekta, psihologija je postala humanistika psihologija. Psihologija se a priori predala perspektivi
ljudskog bia, jer ovek je merilo svih stvari (Protagora). Ljudsko bie je postalo
, subjectum, temelj na kome poivaju svi psihiki fenomeni, a time je psihologija prestala biti psihologijom. Ono to se danas zove psihologijom je, u najboljem sluaju, personologija (nauka o linosti). Iskoraivi iz sebe, izdavi samu sebe
zarad priklanjanja sebi eksternim, tuim perspektivama, bilo da su u pitanju bioloki
pojam organizma, socioloki koncept grupne dinamike, egzistencijalnofilosofska
ideja Daseina ili lingvistika fantazija jezika, psihologija je postala redukcionistika
disciplina, u kojoj su se, u krajnjoj analizi, svi psiholoki iskazi prestali ticati due, a
postali tvrdnje o ljudskom biu (koje se uzima kao izvesna i neosporiva injenica) ili
o njegovim izdvojenim delovima. Tako je psihologija prerasla u posebnu vrstu antropologije, a psihoterapija, ukoliko je zasnovana na medicinskom modelu, sredstvo
leenja ljudi i otklanjanja simptoma ako je oblikovana shodno humanistiko-vaspitnom obrascu, onda orue kojim e se podstai budui razvoj linosti, a ako je utemeljena na konstruktivizmu, svrsishodni postupak preoblikovanja neodgovarajuih

135

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

linih konstrukata. No, ovim dolazimo do sutinskog pitanja: Ko je krajnji objekt


terapijske psihologije: pacijent ili dua, sneva ili san, konstrukt ili ovekkonstruktor? Da li duu treba shvatiti u izrazima ideja o ljudskom biu ili, obrnuto, ljudsko
bie treba razumeti u izrazima ideja o dui? U ovome se, po mom miljenju, ogleda
sutinski psiholoki problem.
No, da bi psihologija uistinu bila prava psihologija, nauna disciplina o dui,
onda mora prerasti u nauku u kojoj e ona, istovremeno, biti subjekt koliko i
objekt svojih istraivanja i delanja, svoje teorije i prakse, a ovek njen objekt ili
mesto njene epifanije. U tom smislu, da bi sebi povratila tautoloki nauni karakter (kakav, videli smo, krasi jednu pravu nauku, poput matematike fizike),
psihologija mora da se vrati sebi, odnosno dui, i da iz nje same sebe izgradi u nauku u kojoj e psiholokim i psihopatolokim fenomenima biti vraena oduzeta
im autonomija. Da bi to ostvarila, dua mora da se dehumanizuje, mora biti osloboena bremena humanistike perspektive, odnosno mora zameniti stanovite
ljudskog bia, koje je merilo svih stvari, stanovitem ili idejom due, koja e,
u okvirima psiholokog i psihopatolokog, postati merilom i rukovodeom perspektivom. Pre vie decenija nas je Karl Gustav Jung opomenuo da je psihologija
jedna posve osobena nauka, u kojoj se sama nauna disciplina stapa sa duevnim
procesima koje ispituje. Nikada nemojte smetnuti sa uma, veli Jung, da je u
psihologiji sama psiha ono sredstvo kojim prosuujemo i osmatramo psihu... U
psihologiji posmatra je (ujedno) posmatrani. Psiha nije samo objekt ve i subjekt
nae nauke (CW 18, 277). Dua je, otuda za njega, koliko objekt psiholokih
istraivanja i spekulacija toliko i subjekt koji tvori spomenute aktivnosti. Psihologija, naprosto, nema pred sobom, kao predmet svojih prouavanja, objektivno
i prirodno date mentalne procese (duevni ivot). Od samog poetka ona sama
jeste izraz tih procesa i ivota; otuda moemo rei da je duevni ivot koliko ono
to stoji pred psihologijom, toliko i ono hipostazirano iza nje, istovremeno njeno a posteriori i njeno apriori. U psihologij, po reima nemakog postjungovskog analitiara Volfganga Gigeriha, ne postoji Drugi (Ini) (Giegerich, 2005a:
26). Dua nema izvan/naspram sebe Inog (Drugog) u doslovnom smislu, niti sa
njim (bio on shvaen kao psihiki fenomen, proces ili kao empirijski subjekt)
vaspostavlja kakav eksterni odnos. Drugi koji je u njoj je duina drugost, njen
unutarnji drugi, to e rei, ona sama kao drugi. Dua je u odnosu sa samom
sobom (isto, str. 26). Suprotstavljenost subjekt objekt, na kojoj poiva veina
nauka, ne postoji ili, tanije reeno, ne treba da krasi psihologiju. Ovako shvaena psihologija daleko je od onih odreenja u kojima je prikazana kao empirijska
disciplina. Opet ovako odreenu psihologiju ne treba shvatiti kao kakav solipsistiki ili psihologizovani projekt nego kao disciplinu koja odie hegelovskim,
dijalektikim tonovima; re je, pre, o disciplini koja je pounutrena (internalizovana) i koja pounutruje (internalizuje).
Slino fizici, psiha se ne ogleda u svetu izvan sebe, ve u sebi samoj. Dua
jeste samorefleksija i samoodnoenje, te je i psihologija samo jedan od naina

136

Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi

njene samorefleksije.2 Psihiki fenomeni nisu objekti koji stoje izvan psihologije
kao nauke, koje ova promatra, opisuje, ispituje ili meri jer, naprosto, nije mogue
povui jasnu granicu izmeu psihologije i predmeta njenog prouavanja due:
sama psihologija je dua, a dua tumaenje sebe same (psihologije). Zato kada
Jung kae: psiha je stoer sveta (CW8, 423), to znai da se empirijski, semantiki ali isto tako noetiki i logiki ceo svet okree oko nje. Jo preciznije, sam svet je
u njoj sadran, obuhvaen njome sa svih strana, privuen njenom gravitacionom
silom. Ukoliko bi parafrazirali Hegelovu misao iz njegove dijalektike samosvesti,
mogli bismo rei da dua sve psihike fenomene pronalazi u sebi samoj, pri emu
ona u sebi, ujedno, sadri svu raznolikost psihikih fenomena.3 Otuda pravi topos
due nije empirijski subjekt ve psihologija, ona psihologija koja nije shvaena i
pozitivistiki odreena kao nauka, nego kao konkretno intecionalno, noetiko
mislee i matajue bie, koje tvori individualnog subjekta.
Do sada nas izneto upuuje na samo-ogledajui karakter due ona je tumaenje nekog psihikog zbivanja i, istovremeno, ono to je podvrgnuto interpretiranju. Ono to stoji kao predmet prouavanja pred mojom sveu, recimo neki
duevni fenomen, ujedno je sutinski logiki oblik mojih mentalnih procesa pomou kojih sprovodim samo ispitivanje nad tim fenomenom. Potvrde izreenog
moemo, opet, nai kod K. G. Junga koji kae jedino psiha moe da promatra
psihu (CW 9,I 384). Ili na drugom mestu : psiha zna da postoji i kao postojea
se ponaa, i poseduje vlastitu fenomenologiju koju ni jedna druga ne moe zameniti (Jung, CW 16, 202).
Drim da spomenuti pogledi mogu imati dalekosene posledice: ukoliko u
psihologiji predmet prouavanja, koji neposredno stoji visvis teoretiara,
istraivaa ili psihoterapeuta, nije nezavisan u odnosu na njega i njegova tumaenja, onda psihologija nije nauka u ustaljenom smislu te rei. Sueljenost subjekta
i objekta, teorije i prirode, metoda i predmeta njegovog prouavanja, dakle onoga
to je karakteristino za svaku nauku, nije prisutno u ovako shvaenoj psihologiji, ukoliko ovde pod psihologijom mislimo na disciplinu pounutrenja. Potvrdu
izreenog nanovo nalazim kod Junga koji na izrazito jasan, jezgrovit i sistematian nain u svome eseju O prirodi psihe (CW 8, 426427) kae sledee:4
... u poreenju sa ostalim prirodnim naukama psihologija sloenih fenomena nalazi se u nezavidnoj situaciji, jer joj nedostaje arhimedovsko
uporite izvan njenih objekata ... Psiha ... osmatra sebe ... i jedino se psihiko moe prevoditi natrag na psihiko ... U psihologiji nema posrednika u
2 Podrobnije o reenom u delu W. Giegerich (2005b) The Leap after the Throw: On Catching
Up With Projections and the Origin of Psychology, str. 6996. Iz njegove knjige The Neurosis of
Psychology, Vol. 1.
3 Podrobno tumaenje Hegelove dijalektike svesti i samosvesti potrai u H. G. Gadamer (2003)
Hegelova dijalektika, posebice u dodatku Dijalektika samosvesti, str. 184204. Beograd: Plato.
4 Ranija verzija ovog eseja potie iz 1946. godine i javila se pod nazivom Duh psihologije; vidi u
zborniku koji je priredio J. Campbell (1982): Spirit and Nature. Bollingen Series XXX, Princeton:
Princeton University Press, str. 371444.

137

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

kome e se ona ogledati: ona sebe jedino moe oslikavati samom sobom, i
(jedino moe) opisivati sebe ... (U opisivanju psihikih zbivanja) mi se ne
moemo uzdii na ravan koja je na bilo koji nain iznad ili izvan psihikog
procesa, jo manje ga moemo prevesti na neki drugi jezik.
(CW 8, 421)
... Psihologija se neumitno stapa sa samim psihikim procesom. Od potonjeg se ne moe razluiti, ve se u njega preobraa ... Ona nije, u strogom
smislu, objanjenje tog procesa, jer nijedno objanjenje psihikog ne moe
biti nita drugo do ivi proces same psihe. Psihologija mora samu sebe da
negira5 kao nauku jer upravo u tome ona ostvaruje svoj nauni cilj. Svaka
druga nauka ima svoj predmet izvan sebe; ne i psihologija, iji objekt je
upravo sam subjekt koji tvori svaku nauku.
(CW 8, 426)
Ukoliko psihologiju promatramo iz interiorizujue, to jest pounutrujue perspektive, onda je ona po sebi i za sebe, izvorno negirana i negirajua nauka. Psihologija je negirana ili sublatirana nauna psihologija.6 Negacija i sublacija
su u ovom sluaju prevodi hegelovskog izraza Aufhebung7trojakog znaenja, a on
se odnosi na: a) negiranje, ponitavanje ili ukudanje, b) uvanje ili izbavljanje i v)
podizanje ili uzdizanje na novu ravan. Psihologija je sublatirana jer prvo, negira
pozitivistiki redukcionizam naunog pristupa psiholokoj grai, ali, drugo, ona
takoe nastoji da izbavi duevne fenomene i ouva kritiki nauni odnos prema
materijalu koji izuava. Naposletku, ostajui unutar tenzije spomenutih suprotnosti, psihologija moe izrasti u tree (tertium quid) koje e biti uzneto na kvalitativno viu (ili dublju) ravan na kojoj se vaspostavlja realnost Due.
Napred navedena Jungova ideja da psihologija mora samu sebe da negira kao
nauku, jer upravo u tome ona ostvaruje svoj nauni cilj nagovetava da je re o
disciplini koja u samoj sebi: 1) otpoinje od fantazije da je nauka, 2) odustaje od
spomenutog izvornog naunog samoodreenja (negira ga) i 3) ne pretvara se u
nedijalektiku suprotnost nauci (u kakvo praznoverje, subjektivna ili pristrasna
uverenja ili predrasude), ve na viem nivou ostvaruje ono to je nastojala da postigne svojim poetnim naunim samoodreenjem.
Dakle, u ovako odreenoj psihologiji nema jasnih mea izmeu nje i njenog
predmeta (due) sama psihologija je dua, a dua tumaenje sebe same (psihologije). Moemo slobodno rei da se radi, posluimo li se metaforom, o uroborikoj8

138

5 muss sich als Wissenschaft selber aufheben; podvukao V. B. Popovi


6 Detaljnije o ovome italac moe nai u knjigama Volfanga Gigeriha: 1. Giegerich, W. (2001):
The Souls Logical Life. Frankfurt: Peter Lang; 2. W. Giegerich et al. (2005): Dialectics & Analytical Psychology. New Orleans: Spring Journals Books, i 3. W. Giegerich (2005): The Neurosis of
Psychology, Vol. 1. New Orleans: Spring Journal Books.
7 Aufhebung nem. = ukidanje, ponitavanje, podizanje, uvanje, sklanjanje; prim. V. B. P.
8 Uroboros (, gr.) zmaj ili zmija koja prodire svoj rep; prim. V. B. P.

Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi

psihologiji, koja poput kakvog zmaja ili mitoloke zmije sama sebe prodire i nanovo iz sebe raa. Naprosto, dua i psihologija u podjednakoj meri slede dijalektiku
(uroboriku) logiku, i spomenuto se podjednako tie njene teorije i terapijske prakse.
Namesto ideje linearnog sueljavanja u kome psihoterapeut stoji naspram/izvan
psihikog procesa koji izuava ovde na delu imamo cirkularni odnos izmeu psihologa i psihike realnosti. Dijalektika, to jest pounutrujua psihologija, se otuda
ne bavi prouavanjem mentalnih procesa, duevnim sklopom, psihopatolokim
fenomenima, i ne radi na otklanjanju pacijentovih duevnih smetnji, ve prvenstveno govori o sebi samoj. Ona sama predstavlja svoj izvor i svoje naznaenje.
Ukoliko je psihologija, u dijalektikom smislu, uronjena u samu sebe i u sebi
sadri sve neophodne inioce tumaenja (predstave), onda na delu imamo samo
refleksiju u kojoj se dua ogleda u sebi samoj (psihologiji), a ne u eksternim fenomenima ili objanjenjima. Pri tome, ovo dvoje nisu empirijski ili pozitivno odreene suprotnosti, ve razliitosti unutar istog (jednog). Po reima B. Gigeriha:
Dua je samorefleksija i nita drugo: ona jeste tumaenje i ono ega je
ona tumaenje je samo po sebi tumaenje ... dua i psihologija predstavljaju samo dva razliita momenta istog, u smislu da predstavljaju identitet
identiteta i razlike psihologije i due ... Posedujui samorefleksivni sloaj
(psihologija) je tumaenje tumaenja (stanovita, teorija) realnosti.
(Giegerich, 2005b, str. 6)
Onda kada je psihologija izbavljena iz humanistike, antropoloke perspektive, a poto je usvojila stanovite due, i samo odreenje pacijenta moe biti preinaeno. U ovako shvaenoj dijalektikoj, pounutrenoj perspektivi, psihologija
je samoj sebi prvi pacijent i izvorni predmet prouavanja; no u ovom krunom/
uroborikom kretanju ona obuhvata koliko samog psihologa, toliko i empirijskog
pacijenta sa svim njegovim duevnim ispoljavanjima. U ovom alhemijskom
rotatio subjekt istraivanja (psiholog) i, podjednako, njegov objekt (pacijent)
prestaju biti fiksirane/faktike take, uanene u vlastite identitete, ve izrastaju
u sadraje obuhvatnijeg imaginalnog kruenja. Ma koliko izreeno moe zvuati
destruktivno ili nihilistiki, jer nedvosmisleno dovodi u pitanje samu egzistenciju
subjekata psihologije (psihoterapeuta i njegovog pacijenta) ili vodi rastakanju
(solve) njihovih identiteta, ovaj pothvat je sutinski afirmativan. Uroborika
dijalektika ih obojicu, uistinu, negiranjem potvruje. Zar se psihologija kao
nauka moe razvijati ukoliko ne postane kritika, ukoliko stalno ne preispituje,
revidira i dekonstruie, ukoliko nanovo ne negira ili osporava svoja izvorna
naela, metode ili perspektive? Pri tome, sama negacija prethodno ustanovljenih
teorija ili metoda predstavlja samo jedan, svakako nuan ali ne i dovoljan, korak
duine samorefleksije. Ukoliko bi se na tom mestu stalo, dolo bi do acting
outa. Nanovo bi u spoljanjoj, empirijskoj realnosti traili referentnu taku
ili potvrde izvedene negacije. Da bi na delu zaista imali dijalektiku negaciju, proces se mora i nadalje odvijati unutar same due. Proces i nadalje mora

139

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

biti interiorizovan. Jedino ako se kretanje nastavi, a jo smo davno od grkih


filosofa poueni da je dua kretanje, ono to sledi negaciju je negacija nje same,
a kroz negaciju negacije doi emo do apsolutne negacije. Nije li rastakanje ili
ponitavanje (sublatio)oba subjekta psihoterapije i njihovih egoidentiteta,
posredovano krunim kretanjem imagionalnog procesa, preduslov eljene
terapijske promene i, istovremeno, njihovo potvrivanje, ovoga puta izvedeno
na jednoj vioj/dubljoj ravni? Circulatio uroborike imaginacije je, naposletku,
u slubi ciljanih preobraaja i promena ne samo u terapeutu nego i u pacijentu.
Preobraaj koji je ostvaren kakvom dugoronom psiholokom analizom nee
voditi istinskoj promeni ukoliko nisu preinaene perspektive, konstrukti ili ideje
sa kojima je pacijent doao i otpoeo analizu. Kratko reeno, nikakva znaajna
psiholoka promena ne moe se ostvariti ukoliko se ona nije, izvorno, odigrala u
samoj (naoj) psihologiji.
U tvrdnji da dua/psihologija mora biti svoj prvi (i pravi) pacijent9, sadrana je ideja da psiholoka teorija mora postati subjekt analize i, istovremeno, da
e sama analiza postati predmet novih teorijskih promiljanja. Uroborika dijalektika predstavlja sasud u kome se moe odvijati proces ucelovljavanja teorije i terapije. U tom alhemijskodijalektikom vas hermeticumu, psihoterapija
je teorijska, a teorija ona koja dela terapijski. Ukoliko je psihoterapija istinski
predana uroborosu, onda zasluuje predikat teorijska. ak i kada se odvija u
klinikim uslovima ili terapeutovoj ordinaciji, i kada se usredituje na realnog,
empirijskog pacijenta, ona obuhvata, a istovremeno je i sama obuzeta, onim to
pacijent i kliniko nisu. Psihoterapija obgrljuje ono to nadilazi ili prevazilazi
ovo dvoje njihovu logiku negativnost i uroboros imaginacije. U tom dijalektikom smislu, psihoterapija treba da obuhvati pojedinano kao univerzalno,
ali, istovremeno, da nazre univerzalno u pojedinanom. Konkretni, empirijski subjekt analize ili kakvog drugog klinikog ili psihoteraspijskog oblika rada
(pojedinac shvaen na istinski psiholoki nain) ovde je zamiljen na dijalektiki
nain: kao jedinstvo razlike izmeu pojedinanog ljudskog bia i univerzalnog/arhetipskog oveka (Antropos), i kao jedinstvo njihove istovetnopsti. Ono
to ini psihologiju naukom o dui je upravo spomenuto uroborikodijalektiko
jedinstvo jedinstvairazlike njenog subjekta bilo da je re o Dui ili konkretnom empirijskom/psihikom subjektu.
Psihoterapija izvedena iz dijalektikouroborike perspektive nije humanistika ili personoloka i ne usredituje se na empirijskog subjekta analize, ve na
samu duu. Ona sama je orue psihoterapije ili terapija duevnih fenomena koji
se otelovljuju kroz subjekte analize, te je njena pozornost prvenstveno usmerena
ka psiholokim istinama i znaenjima koje psiha iskazuje. U tom smislu, re je o
dijalokom i jo vie dijalektikom odnosu u kome oba subjekta analize (terapeut
i pacijent) nastoje da razumeju ono nadrastajue i obuhvatajue tree duu i

140

9 W. Giegerich (1977) On the Neurosis of Psychology or The Third of the Two. Spring 1977, str.
153174.

Dua i dehumanizacija
Velimir B. Popovi

ono ta im ona saoptava kroz raznolike psihike fenomene. Na delu je psihoterapija u kojoj ne razmatramo ili analizujemo ono to pacijent govori kao izraz svog
vlastitog narativa, ve kao izraz narativnog diskursa, koji mu saoptava dua.
reference:
1. Giegerich, W. (2001). The Souls Logical Life. Frankfurt: Peter Lang.
2. Giegerich, W, Miller, D. L., Mogenson, G. (2005a). Dialectics & Analytical
Psychology. New Orleans: Spring Journal Books.
3. Giegerich, W. (2005b). The Neurosis of Psychology, Vol. I, Collected English
Papers. New Orleans: Spring Journal Books.
4. Jung, C.G. (1968). The Structure and Dynamics of the Psyche,CW 8.
Princeton: Princeton University Press.
5. Jung, C. (1963). MysteriumConiunctionis,CW 14. Princeton: Princeton
University Press.
6. Jung, C.G. (1954). The Practice of Psychotherapy,CW 16. Princeton:
Princeton University Press.
7. Jung, C.G. (1977). The Symbolic LifeCW 18. Princeton: Princeton
University Press.

141

FormulaciJa i plan psihoterapije: ta se dobija


integracijom modaliteta
Nada Dimovi
ta je formulacija u psihoterapiji? Najoptije, to je terapeutovo postavljanje
hipoteza o etiologiji poremeaja/problema, faktorima koji poremeaj odravaju,
kao i baza za izbor intervencija.
Koraci u formulaciji su opisani po fazama koje ukljuuju: a) opservaciju i prikupljanje relevantnih podataka, b) organizovanje dobijenih podataka u okviru
odreene teorije, c) formulisanje zasnovano na opaenom i zakljuenom (ukljuujui i reviziju ako se nae za potrebno i d) donoenje plana intervencije na
osnovu prethodnog (Eels, 2007).
Istorijski, formulacija u psihoterapiji se navodno prvi put javlja kao funkcionalna analiza u bihejvioralnoj terapiji, negde u periodu pedesetih i posle pedesetih godina. Tada je shvaena kao alternativa psihijatrijskoj dijagnozi: ona
je problematino ponaanje opisivala u terminima stimulusa i odgovora (environmental stimuli and response contingencies). Kognitivni terapeuti uvode misaone procese kao bitne za razvoj i odravanje mentalnih poremeaja, pa se tako
funkcionalna analiza obogauje i dobija naziv formulacija (case formulation).
U periodu koji sledi formulacija postaje jedna od vanih vetina klinikih psiho-

143

Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

loga u Velikoj Britaniji, neto ime se mora ovladati ve na nivou edukacije. Misli
se da je ovo doprinelo nezavisnosti ove, u to vreme, relativno nove profesije.
Dobar broj autora smatra da je formulacija bitna za sprovoenje bilo koje psiholoke intervencije, mada ima pristupa koji je ne pominju ili su izriito protiv
ideje formulisanja kao takve.
Sve formulacije su sline, jer:

sumiraju klijentove bazine probleme;

koristei psiholoke teorije i principe pokazuju kako su tekoe klijenta


meusobno povezane;

objanjavaju zato je klijent razvio tekoe u odreeno vreme i u odreenoj situaciji;

omoguuju planiranje intervencije koja je zasnovana na psiholokim procesima i principima;

otvorene su za reviziju i reformulaciju.

Formulacije u razliitim modalitetima se razlikuju:


po tome kako vide najvanije faktore u razvoju problema (to mogu biti
uverenja, oseanja, ponaanje, socijalna situacija);

po eksplanatornim konceptima koje koriste (sheme, nesvesno, diskursi);

po isticanju uloge refleksivnosti;

prema stepenu u kome koriste poziciju eksperta nasuprot poziciji saradnje

po odnosu prema psihijatrijskoj dijagnozi;

po poziciji u odnosu na istinitost nasupot korisnosti formulacije


(Johnston and Dallos, 2011, str 11).

Postoji onolika raznolikost u nainu na koji se formulie koliko ima kola miljenja. Kako se dobijeni podaci organizuju i interpretiraju? Neki modeli ukljuuju dijagnozu kao prvi korak u procesu formulacije (kao na primer: klinika
depresija). Nomotetski podaci, to jest dijagnoza, smatraju zagovornici ovog naina, su korisna osnova za dalje razmatranje pretpostavljenih psiholokih mehanizama, koji su individualizovani, pa formulacija postaje idiografska. Iako postoje
ozbiljna neslaganja u pogledu ovoga, mnogi se slau da je trend ka integraciji
razliitih pristupa sve izrazitiji.
Jedan od ciljeva ovog saoptenja je da pokaemo kako se razliiti pristupi u
terapiji razlikuju u procesu formulisanja klijentovog problema; tj. da li je mogua
neka vrsta integracije koja bi uzela u obzir doprinose pojedinih teorija i bila prezentovana u okviru jedinstvenog modela.

144

Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta


Nada Dimovi

Ilustracija
U tekstu koji sledi videemo kako moe da izgleda formulacija jednog klinikog problema sa pozicija vodeih modaliteta.
Klijent je Dek, star 25 godina, hospitalizovan je sa dijagnozom paranoje i
poremeaja sumanutosti.
U vreme ove procene Dek je na odeljenju uznemiren, manian, govori non
stop o muzici, a povremeno upada u agitiranu depresiju.
Porodina istorija: Dekovi roditelji su siromani emigranti sa juga Italije, koji
su iveli u junom Londonu. Otac je uspeno razvio lanac prodavnica, dok je majka vodila domainsto i starala se o Deku i njegove tri mlae sestre. Dek je bio
dobar ak, popularan i drutven, talentovan za muziku. Oekivalo se da e preuzeti porodini biznis.
Meutim, otac je i u vreme uspenog biznisa bio alkoholiar i nasilan prema
eni i deci. Postao je gori kada je biznis poeo da propada, (Dek je tada imao 10
godina). Dek se prvi put zaposlio sa 14 godina. Bio je seksualno zlostavljan (silovan) od strane svog poslodavca, ali o tome nikome nije govorio. Poeo je da pije
kada mu je bilo 15. Tada je pao na svim ispitima i nije nastavio kolovanje. Nekako
u to vreme otac je napustio porodicu, vratio se u Italiju i prekinuo svaki kontakt
sa njima.
Efekat ekonomskog propadanja je za porodicu bio katastrofalan: prodali su
udobnu kuu u kojoj su iveli i preselili se u centralni Bristol gde su bili izolovani
od Italijanske i svake druge zajednice. Majka je radila bedno plaene poslove kako
bi prehranila porodicu.
Sada Dek ve ozbiljno pije, koristi droge i bavi se sitnim kraama. Gubi posao
jedan za drugim. Posle jedne teke svae majka ga izbacuje iz kue i on nekoliko
meseci provodi na ulici.
Prvi put je poslat psihijatru dijagnoza depresija. Dobija smetaj kao beskunik (homeless) i naredne dve godine je izgledalo da se sredio. Meutim, tada se
majka ozbiljno razboli i novca je jo manje. Dek postaje paranoidan: veruje da
Robbie Williams krade njegove pesme i da ljudi oko Robbija hoe da ga ubiju.
Takoe veruje da je Robbie silovao jednu od njegovih sestara. Ne sme da izae iz
kue. U ogledalu vidi lice svog oca kako u njega bulji, to je praeno strahom i samoprezirom. Oekuje veliki novac od autorskih prava za pesme koje mu je Robbie
ukrao i veoma brine o sigurnosti porodice, naroito sestre za koju veruje da je bila
silovana.
Zamislite da imate tim terapeuta razliitih orijentacija u svojoj slubi i da ste
dobili uput za Deka. Treba da date svoje vienje situacije, odnosno naina na
koji bi sa pozicije svoje orijentacije formulisali Dekov problem i terapeutski radili sa njim. Sledei korak bi bio izbor najpogodnijeg tretmana.

145

Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Autori ije smo interpretacije pozajmili za svrhu ove ilustracije, su sledei: za


kognitivnobihejvioralnu terapiju Dudley & Kuyeken; za psihodinamski pristup R. Leiper; za sistemski Dallos & Stedman i za socijalni konstrutivizam
Harper & Spellman (sve u Johnstone & Dallos, 2011). Jasno je da bi iz bogatog
repertoara koji nudi svaki od pristupa bilo mogue napraviti i drugauje formulacije. Ostavljamo otvorenim pitanje da li su formulacije koje su ponudili ovi
autori najbolji izbor. Osnovna ideja je da pokaemo kako se formulacija i plan
terapije razlikuju u modalitetima, ali takoe i ta ih povezuje. Sledi razmatranje
mogue integracije, uz diskusiju o prednostima i nedostacima koje integracija
pretpostavlja.
Kognitivnobihejvioralna formulacija (KBT)
Svrha KBT formulacije je da prui pregled i objanjenje klijentovih problema,
to se dalje verifikuje testiranjem hipoteza. U saradnji sa pacijentom dolazi se
do razumevanja problema koji za nju/njega ima smisla. Dakle, formulacija
informie tretman kao i terapeutske intervencije tako to identifikuje kljune
ciljeve za promenu (Tarrier & Calam, 2002, 312).
U osnovi teorije je jednostavna ideja da nain na koji vidimo sebe, svet i budunost formira nae emocije i ponaanja. Odatle dolazi ideja da mi (u terapiji)
evaluiramo i modifikujemo disfunkcionalne kognicije. U KBT se polazi od dve
bazine pretpostavke. Prvo, biosocijalni kontekst je u osnovi razvoja i odravanja
emocionalnih poremeaja, i drugo, klijentova perspektiva i agensnost su glavni
fokus terapije.
Smatra se da je KBT formulacija komplementarna psihijatrijskoj dijagnozi;
studije koje se bave evidencijom o procesu i ishodima terapije slue se dijagnostikim kategorijama kao to su depresija, panini poremeaji, poremeaji linosti, shizofrenija (Roth & Fonagy, 1996, 2005). Osnovna razlika je u tome to su
psihijatrijske dijagnoze deskriptivne i navodno ateoretske, dok KBT daje psiholoki opis i objanjenje problema onako kako su oni prezentovani u vreme upita.
Osnovna struktura u KBT je opisana kao pet P u procesu formulacije. To su:

Presenting issues: kako se problem prezentuje;

Precipitating factors, okidai: ta je ono to je neposredno prethodilo razvoju problema;

Perpetuating factors: faktori koji odravaju problem;

Predisposing factors: ta je istorijski prethodilo pojavi problema;

Protecting factors: koje karakteristike klijenta predstavljaju njegove snage,


resurse...

Kako KBT terapeut identifikuje ovih pet faktora u formulaciji Dekove situacije?

146

Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta


Nada Dimovi

Prezentacija: Dek ispoljava maninodepresivnu epizodu, sumanute


ideje sa elementima proganjanja i sa grandioznou. Imamo zloupotrebu
supstance (droga, alkohol) i najzad hospitalizaciju sa dijagnozom psihoze.
Primena antipsihotinih medikamenata.

Precipitanti: Izgleda da je to bila bolest majke i pogoranje ve loe finansijske situacije.

Faktori odravanja (perpetuating factors): Izbegavanje kao kognitivni stil


u duem periodu vremena, a u poslednje vreme nastojanje da se osigura
od najgoreg (napada) tako to ne izlazi iz kue (avoidance and safetyseeking behaviors).

Faktori predispozicije: KBT koristi stressvulnerability model, koji uzima u obzir viestruke traume. U Dekovom sluaju to je bio gubitak oca,
gubitak posla, seksualno zlostavljanje. Da bi izaao na kraj sa traumama
Dek koristi pie i drogu, to je jo jedna forma izbegavanja. On veruje
da se mukarci bore sa problemima tako to piju. Ovde dolazi do izraaja
kultura: radi se o srnim verovanjima (mogu ali ne morju biti uslovljena
kulturom) i pravilima kulture koja svakako vode poreklo iz iskustava u
porodici.

Protektivni faktori: dobar odnos sa porodicom u prolosti, talenat za muziku, kao i dobra saradnja sa slubama mentalnog zdravlja u vreme prezentacije.

Plan intervencije
Pored uobiajenog KBT repertoara, koji usmerava panju na disfunkcionalna
uverenja (uloga mukarca u porodici: kvalitet odnosa, ukljuujui rana iskustva,
itd.) i ponaanja koja obezbeuju sigurnost (pre svega izbegavanje), a koja spreavaju Deka da testira svoje strahove i naui da odreene situacije nisu opasne, ovde je
neophodno voditi rauna o specifinosti kognitivnih procesa kod sumanutosti. Ni
jedna od terapija ne pretenduje da uspeno tretira sumanutosti, ukljuujui KBT.
Sumanutosti mogu biti izuzetno rigidne i teke za korekciju. Odgovor na terapiju
e biti mnogo bolji ako osoba shvata da grei, to u ovom sluaju ne znamo. Oteavajua okolnost je da ljudi sa sumanutostima proganjanja okrivljuju druge i da
nemaju alternativu za ono u to veruju. Terapeut e nastojati da istrai ove aspekte
i da pomogne klijentu u formiranju alternativnih uverenja i ponaanja.
Fokus u KBT su negativne automatske misli primeri izbegavanja i ponaanja koja obezbeuju sigurnost. Ono to e KBT terapeut svakako pokuati je
da naui Deka da identifikuje okidae i faktore rizika (ukljuujui sadraje
koji su neoposredno prethodili psihotinoj epizodi) sa ciljem da ih on ubudue
prepozna i redukuje.

147

Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Za one koji bolje poznaju KBT nije potrebno isticati da terapeut ima na raspolaganju veliki broj tehnika, koje direktno rade na onome to je trenutni fokus
terapije.

Psihodinamika formulacija
... Formulacija objanjava kako i zato je pacijentova emocionalna ravnotea
poremeena, kako su se problemi/simptomi pojavili i kako se odravaju. Iz toga
se dedukuje logini tok terapije pri emu se uzimaju u obzir posledice promene
(gubici i dobici) i verovatnoa da se promena postigne. Dakle, formulacija slui
kao mapa terapije i kao vodi u smislu koju mapu izabrati (Aveline, 1999).
Fokus za terpeuta u ovom modalitetu je emocionalni bol. Dek je razvio naine da izbegne bol pri emu je formirao unutranji svet koji ukljuuje nesvesne
elemente. Psiholoki poremeaj je rezultat neuspelih odbrana. Terapeut e pomoi klijentu da na bolji nain formulie ono to doivljava i da se eventualno suoi
sa konfliktom da bi ga bolje savladao.
Sa pozicije psihodinamskog terapeuta, osnovne teme u Dekovom sluaju su
gubitak, pretnja i izdajstvo. On je princ koji je izdan i lien nasledstva. Srna
oblast konflikta su povreene narcisistike tenje (narcisisstic striving), koje se
povezuju sa seksualnim identitetom i ponosom, nasuprot stidu, ponienju i neuspehu.
Klinika slika se moe razumeti kao defanzivni odgovor na ove anksioznosti i
konflikte. Reakcija je aktingout, delinkvencija i zloupotreba supstanci. Ovo nije
samo identifikacija sa ocem ve i generalno bekstvo od emocija.
Problemi sa maskulinocu su povezani sa femininou, jer je sredina u kojoj
je odrastao enska. Pravo da pripada je ugroeno njegov dom, ali i domovina
(imigranti). Nesigurnost i agresija su projektovani u formi paranoidne ideje proganjanja.
Ovo je vidljvo u maninim simptomima i omnipotentnim i kompenzatornim fantazijama koje predstavljaju fragilni napor da se trijumfuje nad iskustvima
ispunjenim stidom. Sumanuti sistem jeste defanzivno povlaenje (retreat), koje
istovremeno pokazuje koje fantazije strukturiu njegove anksioznosti: kraa i
izdaja, osveta i proganjanje, pravo da bude zvezda i da ima prihod (royalties),
seksualno nasilje.
Dakle, Dekov razvoj je zaustavljen u adolescenciji u smislu seksualnosti i,
generalno, u smilsu identiteta uspene osobe. Ovo je aktiviralo srni dinamski
konflikt oko samopotvrivanja i kreativnosti, koji je povezan sa oseanjem maskulinosti. U okviru ambivaletne identifikacije sa ocem ove potrebe su povezane
sa stidom, strahom od neuspeha i, mogue sekudarno, sa strahom da e biti oteen. U depresivnoj fazi to je okrivljavanje sebe. Dalje dolaze regresivne strategije

148

Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta


Nada Dimovi

odbrane paranoidna sumanuta pozicija na koju se vraa kada je pod stresom.


Imamo znaajne strukturalne egoslabosti, tekoe da odri koherentni self i rizik da koristi regresivne, psihotine strategije kada se suoi sa interpersonalnim
i ostalim ivotnim problemima.

Intervencija
Njegova situacija je razumljiva kada se uzme u obzir njegov ivot. Problem je
to nema nikakvog postignua od 15te godine: egokacititeti su veoma fragilni,
o emu govori neuspeh da nae bilo kakvo mesto u ivotu. Radi se o ozbiljnim
strukturalnim deficitima i to treba da oblikuje plan terapije.
Intenzivna eksplorativna terapija ovde nije indikovana, jer bi ga to ugrozilo,
ali psihodinamaski pristup moe da osmisli intervencije manjeg intenziteta. To
pretpostavlja podravajui odnos sa terapeutom koji na njegove sumanutosti odgovara razumevanjem. Ovakav odnos bi pomogao Deku da bolje razume sebe
u realnom svetu, ponudio pozitivne strategije i omoguio bezbedan model (role
model). U tom smislu mukarac je poeljan terapeut.

Sistemska formulacija: mapiranje porodine igre


Ovaj modalitet je u poetnim formama radio na identifikaciji obrazaca i sekvenci sa isticanjem znaenja. Traila su se repetitivna ponaanja koja odravaju
problem, kao i sistem uverenja i narativa koji ograniavaju razvoj individue. Terapeut obraa panju na istorijske, kontekstualne i konstitutivne faktore. Primer
su porodini skripti, ekonomska i socijalna podrka, norme i vrednosti kulture.
Noviji razvoj je usmeren na jezik i zajedniko konstruisanje znaenja meu
lanovima porodice.
Dekova porodica je prolazila kroz multiple traume. Majka je malo mogla da
uini, i Dek je morao da bude jak ovek u porodici. To je prevazilo njegove
snage i on se okrenuo drogi i izlivima besa. Na kraju se ene u porodici obraaju
psihijatru, to je dodatno odbacivanje. Bolnica je benevoletna figura oca, ali sada
Dek sebe moe da vidi kao ludog.
Formulacija u sistemskoj terapiji e se baviti sledeim:
Dekonstrukcija problema: ustanoviti kako Dek i porodica definiu problem
(npr. individualno ili interpersonalno). Sledee to je za terapeuta vano je da
identifikuje faktore odravanja i fidbek petlje (feedback loops): Dek je uhvaen izmeu oca i ena u porodici i na to odgovara povlaenjem, konfuzijom i osvetom.
Uverenja i objanjenja: On se ponaa kao otac koji je za njega bio model mukarca, a istovremeno mrzi sebe zbog toga. ene u porodici ga vide kao opasnog i to
ih ujedinjuje. Pruie mu negu kada ga budu videle kao bolesnog jer kao takav

149

Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

nije odgovoran za svoje ponaanje. Tranzicije, emocije i vezivanja (attachments):


Dek je poeo da pije kada su se roditelji rastali, a u to vreme je bio i seksualno
zlostavljan. Iz kue je bio izbaen. Sledi majina bolest, pa je ona sada jo manje
sposobna da mu da podrku. Ovo su obrasci. Kontekstualni faktori: italijanska
kultura, religija, lojalnost familiji i bliskost, tradicija pijanstva kod mukaraca.
Porodica je veoma izolovana i jedina podrka su slube mentalnog zdravlja.

Plan terapije
U ovom modalitetu formulacija je fluidan proces opisan kao progresivno postavljanje hipoteza. Hipoteze se zatim potvruju (ili odbacuju) i to odreuje dalji
tok tretmana, odnosno oblasti u kojima e se intervenisati.

Socijalni konstrukcionizam
Postojanje i znanje nisu imanentna svojstva sveta koji nas okruuje, ve konstrukti ljudskog uma. Postojee kategorije...nisu apsolutne i jedine kategorije
pomou kojih se svet moe osmisliti i iskazati. One su samo neke od mnotva
potencijalnih kategorija, a pri tom su zavisne od konteksta u kome se stvaraju
(Stojnov, 2005, str 89). U osnovi konstruktivizma je dakle radikalna sumnja u svet
kakav znamo, uverenje da je znanje sutinski odravano socijalnim procesima,
kao i uverenje da objanjenja nisu neutralna nego su forma socijalne akcije koja
podrava neka gledita nasuprot drugim. Generalno, ono to znamo kao realnost
je socijalno konstruisano, a vreme i kultura odreuju te socijalne konstrukte.
Konstruktivistika psihoterapija se bavi prvenstveno eksploracijom procesa u
konstruisanju selfa, pri emu se sistemski faktori pomalo zanemaruju na raun
isticanja linih metafora. Socijalni konstruktivizam je razliit utoliko to usmerava panju na socijalne, nasuprot individualnim poreklima znaenja. Za teoretiare ove orijentacije osoba je determinisana kulturom, dakle individue i poremeaji su socijalno konstruisani. Konano, narativni teoretiari kombinuju oba
pristupa, vide ljude kao bia koja kontinurano organizuju svoje iskustvo u koherentni narativ, priu. Sledi da pria moe da postane inkoherentna, opresivna ili
cirkularna to zahteva dekonstruktivno itanje; terapija postaje oslobaanje od
opresivnog narativa koji je rezultat dominantnih formi diskursa. Osoba postaje
autor nove prie (Neimeyer & Raskin, 2000).
Koraci u ovakvoj terapiji su organizovani oko sledeih ideja:
Eksternalizacija dati problemu ime: Terapeut je konverzacioni umetnik koji
pomae klijentu da napravi novu priu o sebi, pri emu koristi klijentove rei a ne
profesionalni argon. Dekovi simpotmi govore o strahu i krivici. Bes je takoe
vidljiv, ali ga moda ne treba eksternalizovati, jer bi mu to dalo pravo da ne bude
odgovoran za svoje izlive besa.

150

Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta


Nada Dimovi

Terapeut u saradnji sa Dekom identifikuje trikove koje problem koristi da


bi vladao njegovim ivotom. Postavljaju se pitanja: Koje ciljeve problem ima? Ko
su saradnici problema? (Sa Dekove take gledita to bi bili rasizam i nepravda.)
Istrauje se Dekov odnos sa problemom. Naredni korak terapeuta je smetanje
problema u kontekst i najzad dekonstrukcija. Problemi ive jer su podrani idejama, verovanjima i principima. Narativni terapeut to preispituje u nastojanju da
osposobi klijenta za rekonstrukciju.
Jedinstveni ishodi: Kako se Dek odupro strahu? Uspeo je da doe na seasnu
ili da otprati majku do prodavnice. Kako je preiveo dok je iveo na ulici? Kako
je uspeo da zadri posao ak i na kratko? injenica je da su nove prie fragilne i
one se uz pomo terapeuta moraju ojaati da bi se odrale.
Znaaj ovih ishoda treba ustanoviti i verbalaizovati. Na primer, treba raditi
na prii o snazi i preivljavanju, nasuprot neuspehu i strahu. Ovo najzad pomae klijentu da se povee sa znaajnim odnosima i da usvoji ideju pripadanja.
Pripadanje se odnosi na ljude, ive ili ne, imaginarne, ivotinje, igrake, mesta,
simbole, objekte.
Terapeutski dokumenti (eseji) se piu u saradnji sa klijentom i deluju nasuprot
patologiziranju ili opisima koji su zasieni problemom. Terapeutski dokument je
konstruktivistiki analog formulaciji. To je pismo koje kae o emu se razgovaralo
na terapiji, sa detaljima o efektima problema i sa skicom alternativne prie, to
postepeno vodi ka rekonstrukciji.

Integrativna formulacija
Da li je mogue kombinovati prednosti razliitih pristupa da bi se produkovala integrisana formulacija i kako to uraditi? U osnovi je ideja da je potrebno ponuditi iri okvir za formulaciju kako bi se izbeglo preterano vrednovanje
odreenih podataka (onih koje teorija iz koje radite smatra krucijalnim) na tetu
drugih. iri okvir se zatim upotrebljava u nastojanju da se u formulaciji napravi
najbolji izbor relevantnih podataka.
Kako integrisati? Ima vie naina. Johnstone i Dallos (2011) opisuju procese
integracije u formulaciji i psihoterapiji u okviru dve glavne dimenzije:

sa police (off the shelf) nasuprot idiosinkratikim formulacijama;

pragmatiki eklekticizam nasuprot konceptualne sinteze.

Integracija sa police odnosi se na one forme integracije u kojima se sledi isti


format za sve klijente; primer je kognitivnoanalitika terapija, koja predstavlja
konceptualnu sintezu na nivou teorije, ali u praksi sledi isti format za sve. Idiosinkratike formulaicje sa druge strane neguju jedinstveni pristup svakom klijentu. Drugi nivo je eklekticizam nasuprot konceptualnoj sintezi. Eklekticizam

151

Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

je ono to se najee deava u svakodnevnom radu sa klijentima, dok konceptualna sinteza predstavlja teoretski model koji integrie ideje (metafore) nekoliko razliitih pristupa, produkujui tako novi modalitet. Primeri konceptualne
sinteze su, izmeu ostalih, kognitivnoanalitika terapija, racionalnoemotivna
terapija, dijalektikobihejvioralna terapija...
Ovde emo se baviti modelom koji je iroko prihvaen i navodno objedinjuje
idiosinkratiki pristup i pragmatiki eklekticizam.

Weerasekerin model integrativne formulacije


Weerasekera (1996) predlae model koji sadri dve dimenzije, nivoe analize
kao jednu i dogaaje/faktore kao drugu. Pretpostavlja se da razliite terapije rade
na razliitim nivoima analize (individualni vs. sistemski, npr.) i da imaju razliite
ideje o uzrocima i odravanju problema (dogaaji, faktori). Model takoe kao
znaajnu varijablu ukljuuje klijentove stilove ovladavanja stresom (coping styles),
to dodatno obavezuje terapeuta da uzme u obzir specifine naine na koje klijent
(uspeno) reava probleme.
Model integrativne formulacije (Weeraasekera, 1996)
Individualni faktori:
Bioloki
Bihejvioralni
Kognitivni
Psihodinamski
Predisposing
Precipitating
Perpetuating
Protective

Stil savladavanja problema

Sistemski faktori:
Par, porodica
Zanimanje, kola
Socijalni faktori

izbor tretmana

Kako izgleda integrativna formulacija u ovom formatu za Deka?


Pet Pa (dogaaji) se razmatraju u okviru individualnih i sistemskih faktora
(nivoi analize). Dalje, vaan je karakteristian coping style, kako Deka tako i
porodice.

152

Faktori predispozicije (predisposing) INDIVIDUALNI: Dogaaji iz prolosti


koji su kreirali ranjivost: zlostavljanje u porodici, dezintegracija porodice,propast
porodinog biznisa i finansijski problemi, gubitak kontakta sa ocem i sa kulturom.
Od dobrog aka on je postao osoba sa istorijom viestrukih gubitaka i dezintegra-

Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta


Nada Dimovi

cije, to je sigurno vezivanje (secure attachment) pomerilo ka nesigurnom i anksioznom. SISTEMSKI: Porodica je preplavlajena, ugroena i osea se neadekvatnom.
Okidai (precipitating) INDIVIDUALNI: Paranoidni simptomi se javljaju
kada se majka ozbiljno razboli i novca je jo manje. SISTEMSKI: Znamo da je bilo
estokih svaa kod kue i pretpostavljamo da je jedna od njih mogla da neposredno
prethodi Dekovoj psihozi. Ovo se uklapa u teoriju izraenih emocija (Expressed
Emotion), koja sugerie da visok nivo izaenih negativnih oseanja i hostilnosti
moe biti okida za psihotinu epizodu.
Faktori odravanja (perpetuating) INDIVIDUALNI: Nisko sampotovanje,
negativna uverenja o sebi i nesigurni tip vezivanja mogu da odravaju problem.
Identifikacija sa ocem ambivalentna. Ideja da je neuspean i bolestan je sada
odravana njegovom pozicijom psihijatrijskog pacijenta. SISTEMSKI: Dek je odbaen od porodice koja ga se plai. Oni mogu da zahtevaju dalji psihijatrijski tretman, sto e podrati njegov identitet bolesnog oveka. Sistem mu daje zamenu za
roditelja, ali i otvara nove zavisnosti.
Faktori zatite (protective) INDIVIDUALNI: Dek je kao dete bio inteligentan, drutven i kreativan. Sarauje sa osobljem u bolnici, znai postoji potencijal
za terapeutski odnos. Brine o porodici. SISTEMSKI: Porodica se ponovo povezala
i preivela je finansijski. Sestre su izgleda uspele da se uklope u iru zajednicu.
Naini ovladavanja stresom INDIVIDUALNI: Izgleda da je Deku najprihvatljivije bioloko objanjenje, bolest. Dalje, on je orijentisan na akciju, voli da
radi stvari umesto da o njima pria ili razmilja. Intimne stvari ne poverava:
dobra strana toga je da titi porodicu, loa je da intimne probleme nagomilava do
eskalacije. SISTEMSKI: I porodica prihvata bioloko objanjenje. I oni su orijentisani na akciju, to znai da su im potrebne bolje strategije za reavanje problema.
Ovaj model oigledno nudi matricu za sistematsku i kompaktnu analizu klijentove situacije i to je veoma vano, istie stilove reavanja problema (coping
stiles) kao vanu dimenziju. Slabost modela, smatraju kritiari, je da ne istie
terapeutski odnos i ne ukljuuje refleksivnost niti ideju o kolaborativnom odnosu
terapeuta i klijenta. Takoe, model ne uzima u obzir mogue inkompatibilnosti
razliitih pristupa i ne sugerie naine na koje je te pristupe mogue kombinovati.
I najzad, ne bavi se dovoljno irim kontekstom kulture. Dallos i saradnici (2011)
ovaj model dalje razvijaju u kontekstualnodinamiku integrativnu formulaciju
u okviru koje se vodi vie rauna o faktorima pomentim u kritici. Izmeu ostalog, istiu da je vano ustanoviti ko formulie problem i na koji nain. Ovde se
obraa panja na uverenja, pri emu se misli na klijentovu teoriju o onome to mu
se deava, kao i na teoriju njegove okoline, ukljuujui porodicu, profesionalne
slube i najzad agencije. Primer dominantne teorije o problemu su uverenja da
je re o bolesti, nasuprot isticanju psiholokih faktora. Izgleda da Dek i njegova
porodica veruju da je problem bolest, o emu terapeut vodi rauna u formulisanju planiranja tretmana.

153

Psihijatrija i psihodinamika izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Kada se sve uzme u obzir moe se rei da formulacija nije samo razumevanje
klijenta na osnovu koga se planira terapija. Vie od toga, to je kontinuirani proces
postavljanja i verifikovanja hipoteza, pri emu se mora voditi rauna o idejama,
potrebama i teorijama veeg broja ljudi.
Od kakve je koristi ova rasprava o formulaciji i integraciji za terapeute i budue terapeute u naim uslovima?
Ja zastupam ideju da je formulacija sastavni deo svakog pristupa, bez obzira
na to da li se ona postavlja u nekom formalnom obliku na poetku i u toku terapije, ili je samo skup pretpostavki koje terapeut sledi, a da ih nije eksplicitno
formulisao. Iskusnom terapeutu je ovo drugo daleko lake nego poetniku, dok
je za nove terapeute veoma korisno da slede neku formu. Takoe verujem da je
formulisanje proces koji se odvija u toku itavog tretmana, jer se poetna uverenja terapeuta kontinuirano proveravaju i reformuliu. Integrativna formulacija
po predloenom modelu, kao jednom od moguih, korisna je utoliko to uzima
u obzir vei broj faktora. Ona takoe daje priliku da se porede ideje i tretmani
koji su naizgled razliiti, nekad inkompatibilni, neretko suprotstavljeni... Sve ovo
olakava komunikaciju meu profesionalcima razliitih orijentacija, koja je neretko odsutna uprkos injenici da je krosfertilizacija meu pravcima odavno
opaena i prihvaena injenica.
Iako postoje znaajne razlike u metaforama koje razliiti pristupi koriste, i
dalje se radi o ljudima koji trae i primaju pomo, a koji su (istorijski) pruili
bazu podataka na kojoj su teorije graene. Ovaj tekst nije imao nameru da ulazi
u pitanja slinosti i razlike u teorijama to bi bila pria za mnogo obimniju i ozbiljniju studiju. U nekim aspektima su razlike nepomirljive, u praktinom ivotu
i teorije i terapije su sve blie.
PS: elite li da znate ta se dogaalo posle? Dek je otputen iz bolnice posle dve
nedelje. Individualna terapija je pokuana, ali on nije dolazio uredno pa se odustalo. Dek je dobio kontinuiranu podrku od medicinskog tehniara (psychiatric
nurse), sa kojim je uspostavio dobar odnos, a kasnije od okupacionig terapeuta.
Godinu dana kasnije on ponosno pria o stanu koji je dobio i o kontaktima sa
ljudima iz susedstva. to se tie alkoholizma imao je brojne relapse, ali je najzad
vrsto odluio da se dalje obrazuje; hoe da diplomira u marketingu i pone biznis
sa muzikom. Jo je prilino okupiran priom o Robbiju, ali ga to ne uznemirava
preterano. Da je Robbie hteo da me sredi, to bi do sada ve uinio. U dobrim je
odnosima sa majkom i sestrama.

154

Formulacija i plan psihoterapije: ta se dobija integracijom modaliteta


Nada Dimovi

REFERENCE:
1. Weerasekera, P. (1996). Multiperspective case formulation. A step towards
treatment integation. Malabar, FL:Krieger.
2. Tarrier, N. & Calam, R. (2002). New developments in cognitive
behavioural case formulation. Behavioural and Cogntiive Psychotherapy,
30, 311328.
3. Aveline, M. (1999). The advantages of formulation over categorial diagnosis in explorative psychotherapy (1999) and psychodynamic management,
European Journal of Psychotherapy, Counselling and Health, 2(2)199216.
4. Johnstone, L. and Dallos, R. (2011). (eds) Formulation in psychology and
psychotherapy. Routledge.
5. Stojnov, D. (2005). Od psihologije linosti ka psihologiji osoba. Institut za
pedagoka istraivanja, Beograd.
6. T.D. Eels (ed) (2007). Handbook of psychotherapy case formulation.
7. Neimeyer, R.A. & Raskin, J.D. (2000). Constructions of Disorder. Meaning
making frameworks for psychoterapy. APA.

155

TA JE NOVO U NARATIVNOJ TERAPIJI


Sneana Svetozarevi

ISTORIJAT
Osnivaima narativne terapije smatraju se Majkl Vajt (1949-2008) i Dejvid Epston (1944), (Fridman i Kombs, 2009). Po vokaciji, i Vajt i Epston su bili socijalni
radnici. Krajem 70-tih godina zapoeli su intenzivan rad na implementaciji i razvoju porodine psihoterapije na Novom Zelandu. Njihov pristup se sa protokom
vremena sve vie izdvajao iz okrilja porodine terapije to je naposletku i rezultiralo postavljanjem osnova novog psihoterapijskog pristupa narativne terapije
(Epston & White, 1989).
ODNOS NARATIVNE I PORODINE TERAPIJE
Osnove pokreta narativne terapije moemo prepoznati u tada dominantnim
strujama porodine psihoterapije, bez obzira da li su one posluile kao uzor, ili su
se principi narativne terapije konstituisali kao kritika postojeeg stanja, paradigmi i psihoterapijskih principa.

157

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Pristalice pokreta narativne terapije, analizirajui doprinose sistemske porodine terapije u postojeim psihoterapijskim kolama i pravcima (Fridman i
Kombs, 2009), istiu kako je ova terapija postavila teite na to da problemi egzistiraju meu ljudima, a ne u njima. Samim tim, uveanje problema je poelo da
biva posmatrano kao efekat ponavljanja neefikasnih reenja, a ne neminovna i
neumitna manifestacija neega to je situirano u linosti i gotovo nepromenljivo.
Zatim, sistemska porodina terapija je istakla znaaj svih lanova porodice, pa i
relevantnih osoba iz ireg socijalnog okruenja u kreiranju, razvoju i odravanju
problema. Dalje, porodini terapeuti su postavili fokus na ovde i sada, redukujui
nivo pesimizma koji je proisticao iz uverenja o presudnom znaaju rane razvojne istorije. Oni su takoe uveli dimenziju dinamike u pristupu, insistirajui na
promeni umesto uvidu. Jednim od pozitivnih zaokreta, koji je donela porodina
terapija, smatra se i nastojanje ka uvremenjenoj separaciji klijenta, za razliku od
do tada postojeih tendenci ka viegodinjem vezivanju klijenata. (Po njihovom
shvatanju, podjednako je tetan razvoj zavisnosti klijenta od terapeuta). Kao jedna od tehnika sistemske porodine terapije sa snanim uticajem na razvoj metoda intervencije u narativnoj terapiji izdvajaju se cirkularna pitanja1. Cirkularna
pitanja su po sebi inicijator promene kroz upoznavanje perspektiva drugih lanova porodice i razmene njihovih znaenja, a kroz razmenu se podstie i njihova
meusobna povezanost. Kao posebno dragoceni efekti cirkularnih pitanja izdvajaju se redukcija hijerarhije terapeut-klijent, ohrabrivanje raznovrsnosti gledita
i razvoj timskog rada. Kada je u pitanju strukturalni pristup u okviru sistemske
porodine terapije, pristalice narativne terapije kao njegove nesumnjive vrednosti navode to to je ukazao da je celina vie od zbira delova, to je uveo pojmove
triangulacije i granica i to se odlikuje jasnoom i efikasnou pristupa. Doprinos stratekog pristupa idejom da problemi nastaju usled upetljavanja lanova
u disfunkcionalne obrasce, takoe se istie kao shvatanje od izrazite vrednosti.
Meutim, sistemsku porodinu terapiju, prema vienju narativnih terapeuta,
odlikovali su i neki krupni nedostaci (Fridman i Kombs, 2009). Pre svega, ideoloki okvir inio je patrijarhat. iri socio-istorijsko-kulturoloki kontekst je zanemarivan. Sistem je bio u prilinoj meri terapeutocentrian, odnosno klijent je bio
pasivan u izboru reenja. Klijentov subjektivni doivljaj sebe i odnosa, koje uspostavlja i odrava bili su gotovo u potpunosti zanemareni. Kojn (Coyne, 1985),
vezano za sistemsku porodinu terapiju uopteno, ukazuje na to da je tehnici
preokviravanja nedostajala konceptualna osnova, koju on nalazi u optoj teoriji
okvira i konstrukcije okvira. On dodaje kako je zapravo jo nepovoljnije to to je
u sistemskoj porodinoj terapiji malo panje pridavano ulozi znaenja u ivotima
porodica, kao i pitanju kako konstrukcije sebe i drugih zapravo utiu na evoluciju
i tok njihovih nevolja. Strukturalni pristup u okviru sistemske porodine terapije

158

1 U sistemskoj porodinoj terapiji cirkularno ispitivanje predstavlja tehniku kojom se skupljaju


informacije, a za koju se smatra da ne izaziva otpor kod lanova porodice, jer se trai od tree osobe da opie interakciju izmeu druge dve, tako da se te dve osobe ne stavljaju u situaciju da brane
svoje postupke i ponaanje.

ta je novo u narativnoj terapiji


Sneana Svetozarevi

zanemarivao je dinamiku odnosa, koji se stalno menjaju, a usled fokusiranja na


porodinu strukturi i odnose, u izvesnoj meri je doveo do dehumanizacije ljudi
su tretirani kao stvari. U okviru stratekog pristupa presudan uticaj terapeuta u
cilju prekidanja nezadovoljavajueg ponaanja, kao princip terapijskog rada, sagledan je kao inilac koji vodi zanemarivanju klijentovih kompetenci. Narativni
terapeuti ukazali su na to da zapravo tako visok nivo angaovanosti (direktivnosti) terapeuta u sklopu stratekog pristupa vodi tome da je klijent pasivan i
rezultuje i suavanjem repertoara alternativnih reenja. Povrh svega navedenog,
a prema uverenjima pristalica pokreta za enska prava (Fridman i Kombs, 2009),
sistemska objanjenja i intervencije I i II reda zagovarale su stav da porodicu ne
treba procenjivati normativnim modelima porodinog funkcionisanja. To je vodilo zanemarivanju ireg istorijsko-socio-kulturalnog konteksta, gde je u rukama
mukaraca bila politika, finansijska i moralna mo.
POJAM NARATIVA
Narativ se moe odrediti kao rezultat nastojanja ljudi da daju smislenost svom
ivotu, gde je neophodno da svoje doivljaje i dogaaje urede u niz, kako bi doli
do koherentnog prikaza sebe i sveta oko sebe. Razvijanje ovog prikaza pretpostavlja da specifini doivljaji i dogaaji iz prolosti i sadanjosti, kao i oni za koje
se predvia da e se dogoditi u budunosti, nuno budu povezani u linearni niz.
Ovaj prikaz poprima kvalitet prie ili samo-narativa (White, 1989, str. 19).
Sutina narativa moda je najbolje odslikana u zapaanjima Vilijama Dejmsa koji u svom delu Principi psihologije iznosi (James, 1890, str. 97):
Te slike mene u umovima drugih ljudi su, tano je, stvari izvan mene,
ije promene opaam kao to opaam bilo koju drugu spoljanju promenu.
Ali, ponos i stid, koje oseam, ne tiu se samo tih promena. Oseam kao da
se jo neto takoe promenilo, kada opazim da se moja slika u tvojoj glavi
promenila nagore, neto u meni emu ta slika pripada, i to sam trenutak
ranije oseao u sebi, veliko i snano i poudno, ali sada je slabo, zgrilo se,
i sruilo.
Dakle, narativi nisu isto to i prie koje bi bile odraz ivota. Narativi su prie
koje su dinamine, oblikuju ivot i osobe ive po njima. Oni imaju stvarne efekte
i predstavljaju strukturu ivota, i daju oseaj kontinuiteta i znaenja. Narativi ne
mogu da obuhvate celokupno proivljeno iskustvo.
Klijenti dolaze usled narativa o sebi i svojim ivotima zasienih problemom.
Stoga je jedan od osnovnih zadataka narativne terapije traganje za neisprianim
sadrajima i iskustvima, koja su prola neopaeno, a uloga terapije je da izvue
alternativne prie i izdigne ih kako bi dostigle vanu ulogu. Naposletku, cilj na-

159

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

rativne terapije je dekonstrukcija dominantne prie te pronalaenje preferiranih,


vie oslobaajuih narativa.
POJAM NARATIVNE TERAPIJE
Andersonova i Guliian narativnu terapiju predstavljaju kao proces u okviru
koga terapeut i porodica ko-kreiraju nove narative koji reavaju probleme, gde
terapeut vri ulogu menadera (Anderson & Goolishian, 1988).
Vajt i Epston narativnu terapiju pojmovno odreuju kao ponovno pisanje (reauthoring) ivota i odnosa sa ljudima. Terapijsku promenu sagledavaju kao proizvod pronalaenja jedinstvenih ishoda i lociranja alternativnih pria (White &
Epston, 1990).
De ejzer i njegovi saradnici i Vajner-Dejvisova, sasvim nezavisno iznose prilino ujednaene stavove. Oni kao osobenosti i prednosti narativne terapije navode to to je u pogledu pristupa fokusirana na reenje i naglaava kompetence
i kreativna reenja klijenata (de Shazer, 1985; de Shazer et al., 1986; OHanlon &
Weiner-Davis, 1989).
IDEJE SADRANE U OSNOVI NARATIVNE TERAPIJE
Prema Pareu (Par, 1995., str 3) osnovni postulati narativne terapije su:
1. stvarnost je saznatljiva emu nas ue pozitivizam, modernizam i strukturalizam;
2. percepcija i konceptualizacija realiteta vie govori o onom ko je kreira
nego o objektivnoj stvarnosti, to su ideje sadrane u konstruktivizmu,
postmoderni i normativizmu; i
3. na nain kako socijalni konstrukcionizam postulira, stvarnost je produkt
razgovora, odnosno interakcije.
Dakle, nove ideje ne usvajaju se bez ostatka u primarnom, odnosno objektivno datom obliku. One se prilagoavaju iskustvima onog ko ih razmatra i njegovom realitetu. Tim putem klijenti postaju saradnici, tanije ko-stvaraoci ideja. Iz
mnotva ideja, klijenti biraju onu koja im odgovara.
Uzmimo za primer klijentkinju na leenju zbog ispoljavanja manifestacija iz
spektra bolesti zavisnosti politoksikomanskog tipa. Kao jedna od osobenosti, koja
je i bila u fokusu terapijske intervencije, izdvajala se tendenca klijentkinje da svoja
doivljavanja iznosi fragmentirano i vremenski neureeno, to joj je u prilinoj
meri ograniavalo kapacitet da pamti, a samim tim i za analizu, proradu i uvid,
jednom reju promenu. Nekoliko seansi potom, klijentkinja spontano u jednom

160

ta je novo u narativnoj terapiji


Sneana Svetozarevi

trenutku iznosi: Vi ste mi i rekli da odbrane vadim kao iz vode. Analiza njene
poruke ukazala je da je ona ideji o diskontinuitetu i neureenosti prolih iskustava, kao jednoj od oteavajuih okolnosti terapijskog procesa, dodala svoju dimenziju znaenja, na nain kako joj nije bilo saopteno tokom rada. Za nju jeste bio
tipian toliki stepen automatizovanosti ukljuivanja odbrana, da je malo toga u
njenom funkcionisanju moglo da se posmatra kao autentian odraz linosti. No
ipak, ovaj fenomen, sve do trenutka kada ga je sama saoptila, nije bio eksplicitno
razmatran sa njom. Po svemu sudei, predstavljao je njen nain da uvede izvestan
red i smisao u svoja doivljavanja, odnosno u zbivanja oko sebe i u sebi.
Kada se razmilja o pojmu narativnog pristupa u psihoterapiji, Peri i Doen
navode (Perry & Doan, 1994, str. 124) kako je veoma vano imati na umu da je ne
samo klijent, ve i terapeut pod uticajem:
1. starih pria i drugih uticaja iz prolosti, koji doprinose oseanju osobenosti i pogleda na svet;
2. emocionalnih stanja straha, ljutnje;
3. faktora linosti samoobmanjivanja, nesigurnosti.
Proces usvajanja narativnog naina razmiljanja i opaanja u psihoterapiji
ine interakcija i razmena:
1. ispitivanje pria iz nae lokalne kulture, koju smo skloni da prihvatimo
zdravo za gotovo, kao i pria iz okolnosti u koje ulazimo i odnosa koje
negujemo;
2. prepoznavanje i priznavanje da ne razumemo u potpunosti iskustva drugih ljudi, posebno onih iz razliitih kultura, te preuzimanje odgovornosti
za posledice svojih razumevanja i nerazumevanja;
3. lingvistiko razdvajanje osoba od etiketa problema.
U skladu sa tim, jedna od osnovnih premisa narativne terapije, koju je uveo
Majkl Vajt (White, 1987), moe se prikazati na sledei nain:
Problem je problem, a osoba osoba osoba nije problem!
Narativni terapeuti veruju da je stvarnost zapravo socijalna konstrukcija. Na
primer, kada se uvodi neka nova delatnost u socijalnu sredinu, prvo postoji konsenzus oko toga da svi, ili bar veina lanova zajednice, pone da se bavi tom
delatnou na odreen nain. Sledaa generacija lanova te zajednice prihvata
odreene delatnosti jer su to i na takav nain inili njihovi preci. Sledea generacija gubi svest ili potrebu da delatnost etiketira kao neto to su tako radili njihovi
preci, te delatnost prihvataju zato to se to tako radi. Generacija koja dolazi nakon
toga, delatnost e prihvatiti kao postojeu po sebi, iz razloga to je takav svet oko
njih i to je realitet.

161

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Narativni terapeuti smatraju da su stvarnosti konstruisane pomou jezika. Jezik


i pojmovni aparat su ono to odreuje kako da gledamo svet i ta da vidimo u njemu na primer, dve razliite osobe, u zavisnosti od sadraja njihovih narativa, sasvim razliito e opaziti isti predeo po kome se kreu. Jedna moe detaljno opaati
pojedinane predstavnike flore i faune, te predeo pamtiti po njima, dok e druga u
fokusu imati geografsko-topografske odlike, te e tu predstavu poneti sa sobom.
Tim putem narativi organizuju i odraavaju stvarnost, te e uticaj kultura
imati presudan znaaj. Takoe, ovo nas vodi zakljuku da nema sutinskih istina,
ve istine, kao i stvarnost, zavise od konstrukcija, odnosno narativa.
PRINCIPI NARATIVNE TERAPIJE
Principi narativne terapije, prema Fridmanovoj i Kombsu imaju sledea polazita (Fridman i Kombs, 2009):
1. vezano za reavanje problema ne postoji samo jedna alternativa naini
su uvek viestruki;
2. pitanja koja postavlja terapeut su zavisna od konteksta;
3. kreativnost je jedna od veoma vanih osobina terapeuta jer sadraj koji je
u fokusu diktira pitanja koja su unapred nepoznata;
4. ton glasa i emocionalni stav terapeuta vani su koliko i rei;
5. autentinost terapeuta je imperativ;
6. ipak, terapeut neguje optimalnu distancu ili je odrava na bazi urnalistikog pristupa, a time se umanjuje emocionalna involviranost;
7. u narativnoj terapiji nema mesta stereotipijama (npr. majke shizofrenih
pacijenata ne posmatraju se kao a priori hladne i odbacujue ostavlja se
prostor za visoko individualizovan pristup);
8. klijent, odnosno lanovi porodice su ko-eksperti klijent se posmatra kao
nosilac istine i znanja to vodi ponitavanju svemoi terapeuta;
9. reenje proistie iz narativa te osobe, a ne teoretskih i empirijskih postavki
terapijskog sistema za koji se opredelio terapeut;
10. insistira se na uvaavaju snaga linosti klijenta;
11. dijagnostiko klasifikovanje nije od znaaja, tavie, smatra se tetnim
zbog stigmatizacionog potencijala dijagnoze;
12. renik na kome se baziraju terapijske intervencije je neobian upotrebljavaju se renik i jezik eksternalizacije, na emu se i bazira mogunost
razdvajanja osobe od problema.

162

ta je novo u narativnoj terapiji


Sneana Svetozarevi

Principe narativne terapije lako je transponovati na probleme klijenata, odnosno zamisliti kako deluju u praksi kada su u pitanju osobe sa odlikama neurotskog i graninog ustrojstva linosti. Meutim, kod osoba sa psihotinim manifestacijama, pria deluje znatno sloenije, posebno u pogledu toga da reenje treba
da proistekne iz narativa klijenta, te da klijenti aktivno uestvuju u terapiji i to
u statusu ko-eksperta. Pod okolnostima remisije ovo se ne ini toliko sloenim,
ali narativni terapeuti insistiraju na tome da se na narativima moe raditi i u
prisustvu perceptivnih obmana ili poremeaja miljenja. Ako pretpostavimo da
re-konstrukcija narativa moe ukljuivati razvoj snaga linosti ili proirenje
svesti o sebi, odnosno prevenirati depresivne pomake, koji se esto javljaju kao
posledica uvida u prirodu svog stanja, narativna terapija ini se krajnje primerenom. No ipak, komponente novonastajueg narativa ine se korak blie socijalno
poeljnom i oekivanom, a ne vrednosno neutralnom2. Povrh svega, istraivanja
efekata narativne terapije kod akutnih psihoza ukazuju na sjajne rezultate efikasnost programa ide i do 80%. Meutim, u istraivanjima nije najjasnije izvedeno koliko koja od komponenti terapijskog procesa, ukljuujui i psihofarmakoterapiju i potencijal za spontanu remisiju, doprinose poboljanju stanja klijenata.
KLJUNE METAFORE NARATIVNE TERAPIJE
Narativna terapija, moda vie nego bilo koji drugi psihoterapijski pravac, u
svom radu oslanja se na metafore. Meu postojeim izdvojila bih one koje odslikavaju sutinu narativne terapije, a to su:
metafora narativa ljudski ivoti posmatraju se kao prie, a cilj narativne
terapije je da ih doive na nain koji za njih ima smisla i koji ih zadovoljava;
metafora socijalnog konstrukcionizma pretpostavlja se da se socijalna,
interpersonalna stvarnost svake osobe konstruie u interakciji sa drugim
ljudskim biima i ljudskim institucijama, te da takve stvarnosti imaju
znaenja za ivote ljudi;
metafora internalizovanja dominantnih narativa mi verujemo da narativi govore istinu o identitetu; klijenti dolaze na terapiju kada dominantni
narativi osujeuju, ili bar ne gratifikuju.

2 Na primer, proirenje i re-konstrukcija narativa o linoj oteenosti nakon psihotine epizode


porukom nastavnika iz osnovne kole Ti si mladi koji obeava... moe u znatnoj meri uveati
samopotovanje takvog klijenta, te odreivati njegovo ponaanje i u budunosti. No isticanje
takve poruke diskutabilne je vrednosne neutralnosti poruka da obeava ukljuuje socijalnu dimenziju jer se uvek nekome neto obeava, a i vrednosnu jer je to cenjena osobina u socijalnom
okruenju.

163

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

TOK NARATIVNE TERAPIJE


Terapijski proces u narativnoj terapiji odvija se kroz dve osnovne etape (Nicholson, 1995).
Prvi korak je de-konstrukcija dominantnog narativa. To je proces kojim se
sa dominantnog, ograniavajueg narativa skida maska i kojim se on preispituje
iz drugog ugla. Njemu se daje ime, odvaja se od identiteta osobe i identifikuju se
njegova pozadina i sile koje ga potkrepljuju. On se odvija putem eksternalizujuih razgovora.
Potom sledi re-konstrukcija preferiranog narativa. Dakle, kako se osoba sve
vie udaljava od dominantnog, problemom zasienog opisa sebe, sve vie je u
mogunosti da uoi aspekte svog ivota, koji su u kontradikciji sa prethodnim
narativom. Ove dogaaje Vajt naziva kandidatima za jedinstvene ishode. Termin jedinstven ne znai, kako su neki tvrdili (de Shazer, 1993, str. 117), da se
dogaaj deava samo jednom. Umesto toga, dogaaj je jedinstven u smislu da
nije mogao da bude predvien dominantnom priom.
KRITIKE NARATIVNE TERAPIJE
Po dobro poznatom principu da svaka akcija nuno povlai sa sobom i reakciju, nakon izvesnog perioda oduevljenja narativnom terapijom i regrutovanja
velikog broja pristalica, pojavile su se i prve ozbiljne kritike.
Prema uverenju pristalica ortodoksne sistemske porodine terapije cela pria o ko-kreiranju realnosti, vremenskim tokovima i nastajanju pria je previe
fluidna i neodreena. Menjuhin, na primer, primeuje da iako je dosta napisano
o teorijskim osnovama konstruktivistike terapije, kao jednog od temelja narativne terapije, malo toga je uraeno na stavljanju tih teorija u praksu i odreivanju kako intervenisati sa stvarnim porodicama, koje imaju stvarne probleme
(Minuchin, 1991, str. 48). Isti autor iznosi kako je narativni pravac mek po pitanju terapeutske direkcije i odgovornosti terapeuta, a neodreen po pitanju toga
ta zaista deluje u terapiji i dovodi do promene. On takoe razmatra pitanje da li
je narativna paradigma relaciona ili individualistika (Minuchin, 1998, str. 176).
Drugi autori iznose kako je ostalo nejasno da li je u okviru narativne terapije
individua superponirana socijalnom miljeu i irim sistemima u kojima funkcionie (Flaskas et al., 2000, str. 125).
Lerner injenicu o tome da je narativna terapija ustanovila svoj lini jezik vidi
i kao prednost i kao manu, jer se postavlja pitanje razmene meu strunjacima
razliitih orijentacija (Flaskas et al., 2000, str. 127). Dodala bih ovom prilikom
i esto pominjane dileme u naoj praksi, a odnose se na izbor onih kriterijuma
kojim treba pomoi klijentu da se prilagodi, te da li dati primat tome da ti kriteri-

164

ta je novo u narativnoj terapiji


Sneana Svetozarevi

jumi budu u skladu sa sobom ili sa socijalnim okruenjem. Dakle, ako razvijamo
jezik specifian iz pozicije narativa odreenog klijenta, koliko e on omoguiti
komuniciranje klijentovih potreba i stanja sa drugim osobama? Ili, to moda prestaje da bude bitno? A ako zaista i nije vie bitno, kako i ta dalje?
Vezano za specifian jezik narativne terapije, postavljeno je i pitanje da li
govor iz srca predstavlja zapravo put izbegavanja neprijatnog realiteta (Stagoll,
1998, str. 67). Neki autori ovaj jezik vide samo kao jezik psiholokog retorikog
preterivanja (Crago & Crago, 2000, iv).
Drugi autori narativnoj terapiji zameraju da pretenduje da bude forma kolonijalizma i etike supersile, jer otputa sistematino miljenje kao deo opresivnog
diskursa (Flaskas et al., 2000). Neki pak idu i dalje, postavljajui pitanje da li narativna terapija pretenduje da postane sekta (Flaskas et al.,, 2000, str. 126), te da
li oboavaoci mogu postati fanatici (Flaskas et al., 2000, str. 131). Ipak, narativni
terapeuti poriu posveenost religijskim i politikim uverenjima.
Jedno od pitanja je i da li se tu gradi mek nove crkve koja preobraa terapeute koji ne misle slobodno i zagovara sluenje narativnoj terapiji, pre nego
mudrost (Stagoll, 1998, str. 67).
Kritike nisu zaobile ni bazine postavke narativne terapije. Dileme su da li
terapeutovo insistiranje na autentinosti ini da drugi glasovi ostanu marginalizovani i da se ne uju (Doan, 1998, str. 382). Zatim, da li pluralistika pozicija narativnog terapeuta staje na vratima terapijske sobe (Amundson, 2001, str.
175)? Da li provocira moralni relativizam, ukljuujui narativni puritanizam, ili
pribliavanje superiornosti sa doivljenim utiskom da su neke stvari ispravne, a
neke pogrene (Minuchin, 1999 u Amundson, 2001, str. 176)?
Narativnoj terapiji se zamera i to to nema naina da se proceni da li su legitimne prie terapeuta, odnosno izostaje preispitivanje validnosti (Doan, 1998, str.
384).
Za narativnu terapiju se tvrdi i da je sklona izolacionom stilu funkcionisanja
ona odbija dijaloge, to jest narativni terapeuti su indiferentni u odnosu na druge
struje porodine terapije, koje njih uvaavaju (Flaskas et al., str. 138). Njenom
slabou smatra se i to to je zatvorena za uticaje drugih pravaca (Crago & Crago,
2000, iii, iv), to to joj nedostaje samokritinost i to je sklona odbacivanju onih
koji ne razmiljaju iz iste perspektive (Flaskas et al., 2000, str. 128).
ZAVRNA RAZMATRANJA
Izlaganje bih zakljuila odgovorima na pitanje sadrano u naslovu ta je novo
u narativnoj terapiji. Pri tome, smatram vanim obuhvatiti oba naina na koje je
mogue razumeti navedenu dilemu, a to su pitanje novina i doprinosa narativne

165

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

terapije postojeem repertoraru psihoterapijskih kola i pravaca, kao i pitanje novina u narativnoj terapiji.
Posmatrajui doprinos i inovativnost narativne terapije, pitanje je da li je neto
zaista stvarno razliito reeno ili je ova nova orijentacija samo elaboracija starih ideja. Najupeatljivijom novinom se ini upravo specifian jezik narativnih
terapeuta, odnosno kreativna upotreba jezika. Ipak, ukoliko pogledamo srne
koncepte i principe narativne terapije, kao to su saznatljivost stvarnosti, znaaj
subjektivne percepcije realiteta, interaktivnosti u pristupu, razdvajanje osoba od
problema, kontekstualizam, kreativnost i autentinost terapeuta, alternativnost
reenja, fokus na sada i ovde, ekosistemski pristup i mnogi drugi, mogu se sasvim
razlono, ini se bez ostatka, svrstati u neke od postojeih naunih kategorija, i
pravaca i kola u praksi. Dakle, u postojeem konceptualnom aparatu i repertoaru intervencija narativne terapije mogue je jasno prepoznati uticaje pozitivizma,
modernizma, strukturalizma, konstruktivizma, postmoderne, normativizma i
socijalnog konstrukcionizma, no pre svega sistemske porodine terapije. Stoga se
ini da se inovativnost u narativnoj terapiji vie ogleda u vetini kojom su integrisali postojee subjektivne, humanistike i postomodernistike koncepcije. Kada
su u pitanju specifini doprinosi narativne terapije, najznaajnijim se smatra
upravo uticaj koncepta upotrebe klijentovog jezika, insistiranje na pridruivanju
ljudima tamo gde se nalaze i angaovanje resursa i potencijala, koji ve postoje
u osobi u cilju promene, na strateki pravac u okviru porodine terapije (Eron &
Lund, 1993). Takoe, pristup razvijen u Ketskil porodinom institutu (Catskill
Family Institute; CFI) razvijen je na osnovnim principima Modela kratke terapije
Instituta za mentalna istraivanja (Mental Research Institute; MRI) i bazira se na
razradi njegovih konstruktivistikih premisa pre nego postupaka propisivanja
pristupa u okviru koga se kombinuju bogatstvo i irina narativne perspektive sa
preciznou i odreenou stratekog pristupa (Eron & Lund, 1993). Konceptima narativne terapije se pripisuje i neka vrsta osveavajueg duha. Dakle, neki
autori pojmove ponovnog stvaranja prie (restorying), ko-kreiranih narativa,
i novih okvira za reavanje problema, vide kao vie prosvetljujue, vie narativne, ili vie postmoderne nego staromodne rei koje zvue strateki, kao to je
preokviravanje (Eron & Lund, 1989).
Sa pozicije razvojnog toka narativne terapije, evidentno je da su razlike u postojeim pravcima koji su se razvili unutar nje velike. Narativni terapeuti se
zanimaju za veoma raznovrsne pojave. No, u duhu narativne terapije i jeste bilo
za oekivati njihovu nezainteresovanost za unifikaciju. Zapravo, jedna od ne toliko brojnih zajednikih taaka postojeih pravaca u narativnoj terapiji je stav da
postoji vie naina da se koristi narativna terapija, to je zapravo i osnovni princip narativne paradigme. Na primer, prema Fridmanovoj i Kombsu (Fridman
i Kombs, 2009) smisao njihovog prikaza narativne terapije nije bio da razjasni
pojam narativnog pristupa i obui itaoca narativnoj terapiji, ve da prui mogunost izbora, odnosno mogunost da se u tom prikazu sadrane ideje prilago-

166

ta je novo u narativnoj terapiji


Sneana Svetozarevi

de iskustvima i stvarnosti onog ko ih ita, kako bi postao saradnik i kostvaralac


novih ideja. U ovom trenutku moemo zapaziti postojanje brojnih centara narativne terapije, oznaenih prema mestima u kojima se nalaze (centri narativne
terapije u Torontu, Adelaidi, ileu, Evanstonu). Neto ree se moemo susresti
sa konceptualno-metodolokim oznakama zasebnih pravaca u okviru narativne
terapije (kognitivno-narativna; narativno-strateka) ili pak metod dobija naziv
prema dominantnoj terapijskoj tehnici (pristup otvorenog dijaloga;metafora plesa). Sa protokom vremena mogue je zapaziti kako narativni pristup poveava
propustljivost svojih granica. Dakle, narativni pristup se pribliava drugim pravcima, tvorei nove integrativne, odnosno eklektike pristupe, od koji smo neke
upravo pomenuli, to decenijama nije bio manir narativne terapije. Takoe, u
literaturi se poslednjih 5-10 godina poinju pojavljivati studije sa empirijskim verifikacijama ovog pristupa i njegovih tehnika, pa ak i nastojanja da se narativnoj
terapiji doda evidence based dimenzija.
REFERENCE:
1. Amundson, J. (2001). Why Narrative Therapy Need not Fear Scienceand
Other Things. Journal of Family Therapy, 23(2), 175188.
2. Anderson, H. & Goolishian, H. (1988). Human systems as linguistic
systems: evolving ideas about the implications for theory and practice.
Family Process, 27, 371393.
3. Coyne, J.C. (1985). Toward a theory of frames and reframing: The social
nature of frames. Journal of Marital and Family Therapy, 11(4), 337-344.
4. Crago, H. & Crago M. (2000). The Courage to Enter Dialogue [Editorial].
ANZJFT, 21(3), iiiiv.
5. de Shazer, S. (1993). Creative misunderstanding: there is no escape from
language. In S. Gilligan & R. Price (Eds.), Therapeutic Conversations. New
York: Norton.
6. de Shazer,S., Berg, I.K., Lipchik, E., Nunnally, E., Molnar, A., Gingerich, W.
& Weiner-Davis, M. (1986). Brief therapy: focused solution developement.
Family Process, 1986(25), 207-222.
7. Doan, R. (1998). The King is dead: narrative therapy and practicing what
we preach. Family Process, 37(3), 379385.
8. Epston, D. & White, M. (1989). Literate means to therapeutic ends.
Adelaide: Dulwich Centre.
9. Eron, J. & Lund, T. (1989). From magic to method. Family therapy
networker.
10. Eron, J.B. & Lund, T.W. (1993). How problems evolve and dissolve:
integrating narrative and strategic concepts. Family Process, 32(3), 291-309.

167

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

11. Flaskas, C., Stagoll, B., Larner, G., Hart, B., Doan, R., Weingarten, K.,
Loth, W., Hayward, M. & Pocock, D. (2000). Dialogues of diversity in
therapy: a virtual symposium. ANZJFT, 21(3), 121143.
12. Fridman, D. & Kombs, D. (2009). Narativna terapija: socijalna konstrukcija omiljenih stvarnosti. Novi Sad: Psihopolis Institut.
13. James, W. (1890). The principles of psychology. New York: Henry Holt.
14. Minuchin, S. (1991). The seduction of constructivism. Family Therapy
Nethworker, 15(5), 47-50.
15. Minuchin, S. (1998). Where is the family in narrative family therapy?
Journal of Marital and Family Therapy, 24(4), 397-403.
16. Nicholson, S. (1995). A narrative dance: a practice map for whites therapy.
ANZJFT, 16, 23-28.
17. OHanlon, W. & Weiner-Davis, M. (1989). In search of solutions: a new
direction in psychotherapy. New York: W. W. Norton & Company, Inc.
18. Par, D.A. (1995). Of families and other cultures: the shifting paradigm of
family therapy. Family Process 34(1), 1-19.
19. Perry, A. & Doan, R.E. (1994). Story re-visions. New York: Guilford Press.
20. Stagoll, B. (1998). Review of narratives of therapists lives by Michael
White. Psychotherapy in Australia, 5(1). 66-67.
21. White, M. (1989). Selected papers. Adelaide: Dulwich Centre.
22. White, M. (1987). Family therapy and schizophrenia: addressing the
'in-the-corner lifestyle. In M. White, (1989). Selected Papers. Adelaide:
Dulwich Centre.
23. White, M. & Epston, D. (1990). Narrative means to therapeutic ends. New
York: Norton.

168

SMANJENJE PATNJE BOLJE NEGO DOBRO


Gordana Bokalovi
Psihoterapeut se svakodnevno suoava sa obeshrabrujuim i prividno nerazreivim klinikim dilemama u radu sa pacijentima raznovrsne psihopatologije,
koji deluju nepristupano za uobiajen analitiki rad. Sa jedne strane su pacijenti
sa sklonou ka prevremenom zavretku psihotereapije kada simptomi ieznu i
smanje patnju. Sa druge strane su pacijenti koji su skloni njenom beskonanom
produenju. Kod ovih pacijenata terapeut osea da ne postoji stvarni emocionalni kontakt ak i kada izgleda da psihoterapijski proces napreduje i pacijent
saoptava promene.
Svaki model uma ima vlastiti podrazumevajui terapijski pristup i pogled na
to koji su terapijski faktori. Frojd je smatrao da patologija nastaje zbog potiskivanja libida i da je cilj ukloniti represiju gde je bio id, bie ego. Melani Klajn je
razmiljala da je patologija ukorenjena u konfliktu izmeu ljubavi i mrnje, i da je
cilj integracija. U treem stadijumu razvoja, psihoanalitiko gledite je patologiju
objanjavalo pogrenom percepcijom koja je nastala delovanjem patoloke projektivne identifikacije. Otuda bi terapijski faktor bio korigovanje pogrene percepcije (1). Centralno mesto u menjanju gledita u odnosu na terapijske faktore
i zatitni znak psihoanalitikog prisutupa, pretpostavka je da je uvid terapijski.
Samo po sebi je oito da to bolje poznajete sebe i to imate jasniju percepciju
unutranje i spoljanje realnosti, vee su anse da ete postii svoje ciljeve. Neki

169

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

terapeuti smatraju da nije uvid taj koji je terapijski, ve da je to objektni odnos.


Ali ono to se obino podrazumeva je ljubaznost terapeuta, da on mora biti dobar prema pacijentu. Naravno da je realnost terapeuta veoma vana u tome. I
svakako je dobar terapeut bolji od loeg. Ali, psihoterapeut je dobar objekt u
smislu da je objekt koji govori istinu. Otuda je oito da je uvid povezan sa objektnim odnosom.
Najvea vrednost psihoanalize i psihoanalitike psihoterapije je to to dobro koje upravlja njima lei u potrazi za istinom i psihikom promenom. Frojd
je istakao da je analitiki odnos zasnovan na ljubavi prema istini. Bion naglaava
da je potraga za istinom sutinska za mentalni razvoj, kao to je hrana za rast biolokog organizma. Ali ova ljubav prema istini izaziva mone otpore. Sposobnost
ljudskog bia da podnese istinu o sebi veoma je krhka, jer je istina stalan izvor
bola. Ovaj strah od saznavanja istine implicitan je u otporu promeni i strahu od
razvoja, odrastanja i starenja. Postizanje depresivne pozicije, razlikovanje vlastitih impulsa i elja od realnosti osnova je uvida.
***
Psihoterapija je proces koji ima za cilj ne samo uklanjanje simptoma, ve
moe voditi strukturalnoj promeni linosti kroz razumevanje, to znai kroz
emocionalno iskustvo uenja. Svi nai pacijenti dolaze, kako se mi i oni nadamo,
ne samo da smanje patnju ve i da steknu razumevanje. Ali to kako oni misle
da e ga stei varira zavisno od njihove pozicije, to znai od bazine prirode
njihovih objektnih odnosa, anksioznosti i odbrana. Postoje ljudi kod kojih su bol
i frustracije tako nepodnoljivi da pokazuju na dubljem nivou potrebu da odravaju svoju psihiku ravntoteu po svaku cenu, uprkos svesnoj elji za promenom
(2). Oni koriste mone sisteme odbrana, zasnovane na suptilnom i kompleksnom
proimanju projektivne i introjektivne identifikacije, idealizacije, otcepljivanja i
omnipotencije, kako bi spreili poremeaje svoje prvobitno uspostavljene psihike ravnotee, koja im nudi doivljaj sigurnosti. Kada se odreeni tip odnosa sa
objektom izmeni stresnim dogaajem ili samim ivljenjem, to dovodi do poremeaja psihike ravnotee to neki ljudi doivljavaju kao traumatino i nasilno, vie
nego uobiajeno. Tada njihova odbrambena organizacija doivi slom i prestane
efikasno da funkcionie. Pacijent dospeva u stanje intezivne psihike patnje koja
ga i konano dovodi na leenje. Ti pacijenti koriste psihoterapeuta i psihoterapijsku situaciju za oporavak svoje mone odbrambene organizacije koja im slui kao
zatitni oklop ili psihiko utoite (3). Uspostavljaju ponovo psihiku ravnoteu
koju su imali pre sloma, i za odravanje rigidne ravnotee pacijenti koriste utoite, da bi bili relativno osloboeni anksioznosti, ali po cenu gotovo potpunog
zastoja u razvoju. Naini povlaenja u utoite i rezultirajui nedostatak kontakta
sa terapeutom imaju mnogo oblika. Poznat nam je neugodan tip shizoidne superiornosti, koja se izraava kao hladna nadmenost kod jednog pacijenta, nar-

170

Smanjenje patnje - Bolje nego dobro


Gordana Bokalovi

cistino i ismevajue odbijanje terapeutovog rada kod drugog. Neki pacijenti na


anksioznost reaguju izbegavanjem, nudei lani tip kontakta sa terapeutom koga
pozivaju na pseudosaradnju. Zbog odbrambenih i drugih svrha, nai pacijenti
moraju stvarati psihika utoita razliitih vrsta da bi izbegli unutranji haos i
konfuziju ili mentalni bol nepodnoljive prirode, povezan sa strahom od gubitka
ili suoavanja sa doivljajem gubitka.
***
U psihoterapiji se konano moraju razmotriti dva pitanja:
1. Da li je rigidnost odbrambenog sistema i dalje tako neophodna?
2. Da li pacijent moe rizikovati da to otkrije?
Nita ne moe biti vanije, za psihoterapeuta koji radi, od koncepta psihike
promene: ta je sainjava, kako se moe postii i stepena u kome ju je mogue
realizovati (4).
U prirodi psihoterapijskog procesa je da su komunikacija i razumevanje izmeu pacijenta i terapeuta pod uticajem aktiviranja konflikata iz prolosti i sadanjosti, a istovremeno su i poremeeni zbog istraivanja pacijentovog nesvesnog.
Shvatili smo da unutranji konflikti pacijenata postaju eksternalizovani u transferu, dok se elementi pacijentove unutranje realnosti projektuju u terapeuta.
U terapeutu se izazivaju oseanja putem projektivne idenifikacije (5). Psihoterapeut ne moe ostati nedotaknut tim pritiscima od strane pacijenta, ali svest o
njihovom znaaju kao potencijalnih komunikacija, moe voditi zauzimanju analitikog stava i daljem razumevanju. Kada su prepreke u kontaktu sa kojima se
susreemo shvaene i prevladane, dolazi do skoka napred u razvoju. U svom radu
terapeuti esto susreu pacijente sa uanenom ili tekom patologijom pacijent do koga je teko dopreti (6). Korpus znanja o patolokim organizacijama
i iskustvo nam mogu pomoi u razumevanju svakodnevnih klinikih situacija
kada je psihoterapeut potisnut iz svog psihoanalitikog stava, pritiscima koje na
njega vre pacijentova projektovanja i kako biva uvuen u igranje odreene uloge
u pacijentovom unutranjem scenariju. U odreenim situacijama, kada prepreke
nisu savladane i uvid nije dostupan, odigravanja terapeuta su ta koja funcioniu
kao kompas.
Kroz kratke klinike ilustracije, iz svakodnevne prakse, u radu su prikazani
naini na koje psihoterapeut moe biti uvuen u kolaboraciju sa prividno saradljivim delom pacijenta, pri emu ova kolaboracija ne slui razvoju, ve odravanju odbrambene strukture, dok ugroeniji i prijemiviji delovi selfa ostaju van
domaaja.

171

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

PACIJENT A
Pacijent pria na nain kao da ne izvlai nikakve zakljuke iz vlastitih primedbi i terapeut se osea obaveznim da on izvlai zakljuke. Na primer, opisuje
komunikaciju izmeu sebe i svog partnera ili sa nadreenim na poslu. Svako razuman ko bi to sluao zakljuio bi da su i partner i ef teki karakteri. Ako terapeut iznese takav zakljuak moe se nai u situaciji da pacijnt brani svoje objekte,
koje terapeut napada. Ako terapeut nastavi da razuverava i uverava pacijenta,
moe zatei sebe u situaciji da, gotovo, prisiljava pacijenta da uvidi terapeutovo
gledite i javlja se nejasno prisilna ili skoro sadomazohistika situacija. I atmosfera iz kue i sa posla se prenosi i ponavlja u ordinaciji. Terapeut je naveden da
igra ulogu koja slui odravanju, a ne razumevanju onoga to se deava. Jednom
prepoznata plima oseanja u terapeutu moe biti iskoriena kao pokazatelj koji
upozorava terapeuta na potrebu da razmotri na drugaiji nain sadraj komunikacije.
PACIJENT B
Pacijent iznosi materijal na haotian i kontradiktoran nain, koji je veoma
teko povezati i razumeti. Napetost koja se nagomilava, prenosi hitan zahtev terapeutu da neto uradi.Terapeut zatie sebe u situaciji da intezivno radi i trai
smisao. Pacijentova komunikacija ostavlja terapeuta u dilemi da li da pokua da
uspostavi veze i otkrije znaenje, ili treba da ostane sa doivljajem fragmentacije
i kontradikcije, koji ostavljaju utisak razorenog i besmislenog unutranjeg sveta.
Doivljaj umrtvljenosti, praznine i oajanja bio je teak za suoavanje, a znaenja
koja je terapeut tekom mukom pokuavao da stvori trebala su da zatite i pacijenta i terapeuta od njegovog punog uticaja. Potreba za sigurnou gura terapeuta
u drugaijem pravcu. Terapeut je u konstantnom iskuenju da uini neto drugo
umesto toga. On moe postavljati pitanja, ili moe pruiti uveravanja ili savete,
ili teorijske diskurse...
Tokom psihoterapije terapeut je postajao sve vie svestan uloge u koju ga je
pacijent zavodio da je usvoji i da uvidi koliko je pacijent zavisan od njega, da bi
nastavio da pokuava da konstruie neto to ima smisla. Na ovaj nain terapeut je bio regrutovan u patoloku organizaciju pacijentove linosti, koja je igrala
vanu ulogu u odravanju pacijentove ravnotee i stvaranju psihikog utoita
u kome su se njegova praznina, umrtvljenost i oajanje mogli izbei. U radu sa
ovim tipom pacijenata vano je naglasiti potrebu da terapeut bude u stanju da
se nosi sa dugim periodima anksioznosti, nesigurnosti i nerazumevanja, a da ne
podlegne odigravanju. Projektivne identifikacije koje su u prolosti mogle biti
viene kao intruzija ili odbrana, sada se, u zatienim uslovima setinga, mogu
videti kao komunikacije, koje se mogu sadravati, zadravati i istraivati unutar
terapeuta, umesto da se prevremeno vraaju pacijentu (6). Ovi vitalni deskrip-

172

Smanjenje patnje - Bolje nego dobro


Gordana Bokalovi

tivni i sadavajui koraci e omoguiti transformaciju pacijentovih oseanja i


misli na nain na koji oseanja postaju podnoljiva, a misli se mogu misliti (7).
Kada je terpeut prisiljen da odigrava neeljeni aspekt pacijentovih emocija i
ozbiljno radi, mogu se desiti dve ili tri stvari:
I

Psihoterapeut postaje svestan toga i pokuava da zadri promiljen stav;

II Psihoterapeut biva uvuen i podlee odigravanju bez uvida;


III Psihoterapeut reaguje na ono to se deava kanjavanjem.
U psihoterapiji pacijenti tee da razviju pouzdanu osetljivost na slepa mesta ili
slabosti psihoterapeuta. To nudi mogunost patolokim organizacijama da utiru
put iskoriavajuem obliku odnosa i podgreva pacijentov doivljaj omnipotentne kontrole i moda dodatne satisfakcije. To je aspekt koji igra vanu ulogu u
odigravanju i pacijentovim strahovima. Od psihoterapeuta se zahteva delikatna
tehnika koja prihvata pacijentovu potrebu da potrai pribeite iz analitike situacije, ali ga u isto vreme i analizira. Na taj nain psihoterapeut otklanja opasnost ispunjavanja pacijentovih zahteva da se psihoterapijski proces deformie
u utoite, bude ometen, prevremno zavren ili ak zaustavljen. Vano je i ne
odigravati utoite sa pacijentom, ali i ne gurati ga i prisiljavati da izae iz svog
utoita. Znamo da se odbrambene formacije menjaju samo sa jaanjem ega i da
interpretacije ne mogu probijati neophodne odbrane, koje treba potovati i priznavati. Interpretacije ne treba da idu preko onoga na ta je ego naeg pacijenta
spreman uprkos otpora za koje znamo da ih takoe moramo oekivati. Da bismo olakali razvoj, moramo se u pravom trenutku suoiti sa novinom. Suoeni
sa pojavljivanjem materijala koji preti intezivnim psihikim bolom oba partnera
(terapeut i pacijent) mogu pribei nesvesnoj odbrambenoj zaveri.
PACIJENT C
Pacijent pripada grupi ljudi koji prave idealizaciju adaptacije, uoavajui
samo najbolje u svakoj situaciji, bez obzira kakva je njena stvarna katastrofinost.
Kod njih postoji sklonost ka preteranoj razumnosti. Porodina istorija sadri zajedniki faktor: oni su najzdraviji lanovi svojih porodica. Poseduju realativno
smiren temperament: i u ivotu i u terapiji, sa njima je lako. Oni nisu samozadovoljni, ve bi se pre moglo rei da nerealno pate od nedostatka nezadovoljstva. U
ivotu tih ljudi postoji uvek neko znaajan, kao roditelj, brat, sestra, partner, kolega ili ak dete, koji je teak, zahtevan i nerazuman.Trae terapiju esto zbog psihosomatskih problema, hipohondrijskih strahova, ili paninih napada. Oni sebe
vide kao da im je potrebna terapija, cene je, kao i svoje terapeute, za razliku od
vie narcistinih pacijenata. Smatraju da im je potrebno poboljavanje dobrog
kako bi pomogli svima drugima. To ne znai da nema patnje, samoispitivanja i
samoprekora. Terapeuti mogu pruiti takvim pacijentima velike mogunosti da

173

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

optuuju sebe na tih nain, koji im veoma odgovara. Navoenje optubi i prihvatanje krivice samo namrekavaju mirnu povrinu njihovog odnosa sa terapeutom. Oni nisu neosetljivi, niti su osloboeni anksioznosti i depresije, ali su
skloni da se zadovolje relativno malim i mogu napraviti gozbu od mrvica. Za
razliku od svojih analitikih parnjaka, oni retko optuuju terapeuta i prihvataju
ono sa im se suoavaju. U psihoterapijskom procesu jedna stvar koja nedostaje
je nezadovoljstvo koje bi se odravalo. Druga stvar je neprijateljstvo i postoji potpuno odsustvo elje da se povrede drugi. Kako to da ako su ljubomora i zavist
interpretirani, doivljavani i priznavani, njihovo prisustvo nije inilo nita osim
blagog namrekavanja povrine odnosa? Beti Dozef je nagalaavala potrebu za
konstantnim ispitivanjem izgleda (privida) stvari: Nalazimo se u situaciji koja
izgleda upravo kao analiza koja se odvija, sa razumevanjem, oitim kontaktom i
vrednovanjem, koja ak belei poboljanje...a ipak...ako razmotrimo vlastiti kontratransfer, to izgleda isuvie lako i bez konflikta (6). Glavna karakteristika ove
grupe pacijenata je u kontratransferu. U terapeutu se razvija nesvesna pretpostavka, da se ne mora brinuti u vezi ovih pacijenata, nasuprot drugima koji izazivaju brige u njegovom umu. Zajednika pretpostavka koja lei u osnovi odnosa je
da su ta oseanja patnje ono to se oekuje u terapiji, poput cene koju vredi platiti
za tu privilegiju. Tokom terapijskog procesa pacijent doivljava anksioznosti, ali
se one realtivno lako prevazilaze prihvatanjem psiholokih objanjenja i te anksioznosti imaju malo uticaja na terapeuta, koga lino ne dotiu. U detinjstvu je
pacijent zadravao za sebe te anksioznosti ili je spontano prihvatao automatska
ohrabrenja roditelja koji su inei to prenosili stav ne moramo da brinemo zbog
tebe. U psihoterapiji pacijent koristi posebnost mogunosti da razotkrije takve
anksioznosti i iz prolosti i sadanjosti i doivi znatnu korist to to ini. Ipak treba da imamo na umu maksimu B.Dozef da moramo uvideti da ne samo to interpretiramo transfer, mi takoe ivimo u njemu. Dok stvaramo pogodan seting
u kome pacijent moe istraivati zaboravljenu prolost anksioznosti u prisustvu
sluaoca (terapeuta) koji pokazuje simpatiju, takoe smo u procesu ponovnog
stvaranja scene neproblematinog deteta sa neproblematinim roditeljem. To je
ono to bi Frojd nazvao transfernim izleenjem (8).
Tehniki problem je, koliko god tana moe da bude interpretacija u skretanju
panje na prolaznu pojavu alarmantnih, negativnih, transfernih misli i uverenja
o terapeutu, sam proces komunikacije, koji usledi posle interpretacije, dovoljan je
da ponovo uspostavi status kvo. Stvarna sposobnost tih ljudi da razumeju vlastite misli u drutvu svog terapeuta, sposobnost uspostavljanja tree pozicije (9),
sastoji se u korienju da sebi obezbede bekstvo od svojih subjektivnih uverenja.
Drugim reima, razmiljaju o sebi da bi izbegli da budu svoji (ono to jesu). Povraaj ravnotee se oslanjao na pacijentovu osnovnu pretpostavku da, premda
terapeut eli da doe do poboljanja, on u stvari ne eli da se pacijent menja. Promena bi, kako se pretpostavlja, znaila transformaciju u pacijentovog nevidljivog
antitetikog dvojnika, koji bi bio nerazuman onoliko koliko je pacijent razuman.

174

Smanjenje patnje - Bolje nego dobro


Gordana Bokalovi

Slino, alternativa voljenoj, benignoj verziji terapeuta, koja se odrava, je neko


tu i potencijalno zastraujui. Drugi pacijenti, poput imaginarne brae i sestara,
su, kako pacijent veruje, uznemiravajui za terapeuta onoliko koliko je pacijent
neuznemiravajui. I likovi u tekuem pacijentovom ivotu igraju slinu ulogu
antitetikih dvojnika. U svom umu i u psihoterapiji ovi pacijenti su zatieni svojom pozicijom od direktnog susreta sa destruktivnim odnosom, koga se plae.
Ovi ljudi se zaista plae ovih konflikata, moda zato to veruju da susret sa njima moe biti samo destruktivan. Moda su u njihovoj ivotnoj istoriji postojali
dogaaji ili unutranja iskustva, koji su stvorili realne osnove za pesimizam.Oni
duboko veruju da te stvari ne mogu ispasti dobro. Takoe, ponekad izgleda da
je njihova bol ono ega se plae. U drugim trenucima izgleda da su bol i fragilnost
objekta u prvom planu. U tom smislu terapeut koga ne uznemiravaju, samo
odaje utisak da je neuznemiravan. U osnovi se nalazi verovanje pacijenta u preteranu osetljivost i fragilnost objekta terapeuta modelovanog prema roditeljskom
liku progonjenog bolovima ili koji se bori.
***
Ne moemo se uivljavati u iskustvo pacijenta, a da pri tom i sami ne doivljavamo neko iskustvo. Konstantno projektovanje od strane pacijenta u psihoterapeuta je sutina psihoterapijskog procesa. Svaka interpretacija ima za cilj pomeranje iz paranoidno-shizoidne pozicije u depresivnu poziciju (10,11). To vai
ne samo za pacijenta, ve i za terapeuta koji mora stalno da regredira i prorauje.
Proces suoavanja i proraivanja naeg doivljvanja elje za saznanjem i istovremeno straha od saznavanja, olakava dublji i empatijski kontakt sa istim delovima kod pacijenta i njegovih unutranjih objekata. Psihoterapeut je angaovan u
masivnom naporu ne samo da sadrava pacijentove projekcije, ve da upravlja i
vlastitim oseanjima, koja su izloena tako intezivnom pritisku. Pacijent, svesno
ili nesvesno, istrauje kako se psihoterapeut bavi takvim oseanjima, da li izbegava probleme ili odgovara na njih. Nesvesni procesi dominiraju kontratransferom
i terapeutu je lako da bude zaveden. Moramo biti paljivi i konstantno imati na
umu da je kontratransfer najbolji sluga, ali najgori gospodar (12,13).
***
Na kraju, postavila bih pitanje: koje su granice onoga to se moe postii?
Izuzetno je teko predvideti stepen poboljanja. Slabiji stepen poboljanja
moe imati isto toliko veze sa naim neuspevanjem, kao pacijentovih terapeuta,
da shvatimo prirodu njegovih komunikacija, koliko i sa stvarnim prvobitnim
nivoom patologije. Spoljni faktori, takoe, mogu intervenisati na dobro ili loe.
Psihoterapija nudi mogunost pacijentu da izgradi vri i realniji unutranji

175

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

objekt (14). Ali, ona ga, takoe, suoava sa problemima odvojenosti, zavisnosti, ljubomore i zavisti. Pitanje je da li u pacijentu ima dovoljno zdravlja i snage,
koji e ga podrati zajedno sa njegovim terapeutom da podnese bol tete koju je
priinio sebi i svom objektu. U izvesnom stepenu smo svesni ovog pitanja kada
vrimo procenu. Ali to je teko pitanje koje nam se javlja u naem radu i sa obinijim pacijentima. Takvi sudovi se donose svaki put kada nudimo interpretaciju, a svakako u vezi sa odlukama o zavretku psihoterapije. Kad god se postavi
pitanje zavretka terapije, javlja se pitanje na koje se mora odgovoriti: da li smo
ukljueni u nesvesnu zaveru oko potovanja odbrana? da li smo kao terapeuti u
umu pacijenta uvueni u proces u kome se kontinuirano koristimo kao deo njegovog odbrambenog sistema (2)? Kao to nas B.Dozef ui to se javlja ne samo u
umu pacijenta, ve takoe i u praksi, u terapeutovom nenamernom kontratransfernom stavu i delovanju. Ili je, pak, potovanje odbrana nephodno i umesno?
Da li uskraujemo pacijenta pristajui prevremeno da zavrimo, ne podravajui
realno sposobniji njegov deo protiv pritiska da zadri odbrambenu organizaciju,
ili nastavljamo u svom terapijskom aru beskonano ili ak opasno, ne prihvatajui granice onoga to se moe postii? Da li pacijent koji prevremeno zavrava
zna da se izvue dok se stvari odvijaju dobro (dolo je do izvesnog oporavka,
poseduje ivot makar i ogranien njegovim monim odbranama od bola, koji je
donekle funkcionalan, moda pomalo umrtvljen, ali u njemu ima sutinskog uvida koji mu omoguava da manje pati)? Cena dalje pomoi bi bila da tolerie jo
vie uznemirenosti i depresije, ali je moda ta cena isuvie visoka za pacijenta. To
nije problem takta ve sudova koje treba doneti, kada posledice mogu biti teke
i kada moe biti izuzetno teko predvideti u kom stepenu pacijent internalizuje
psihoterapeuta kao korisnijeg pomonika, a u kom stepenu se sama psihoterapija
koristi kao utoite.
REFERENCE:
1. Money-Kyrle, R. (1968). Cognitive development, Inernational Journal of
Psychoanalysis 49: 691-698.
2. Riesensberg-Malcolm, R. (1999). On Bearing Unbearable States of Mind.
London: Routledge.
3. Steiner, J. (1993). Psychic Retreats. London: Routledge.
4. Grinberg, L. (1990). The goals of psychoanalysis. London: Karnac Books.
5. Feldman, M. (1997). Projective identification: the analysts involvement,
Internantional . Journal of Psychoanalysis 78: 227-245.
6. Joseph, B. (1989). Psychic Equilibrium and Psychic Change. London:
Routledge.
7. Bion, W.R. (1962). Learning from Experience. London: Heinemann.

176

Smanjenje patnje - Bolje nego dobro


Gordana Bokalovi

8. Freud, S. (1937). Analysis terminable and interminable. In J Strachey


(ed.),The Standard Edition of the Complete Psychological Works of
Sigmund Freud (vol.23). London: Hogarth Press, 209-253.
9. Britton, R . (1998). Belief and Imagination. London: Routledge.
10. Spillius, E.B. (1988). Melanie Klein Today: Developments in Theory and
Practice. Volume II: Mainly Practice. London:Routledge.
11. Spillius, E.B. (1994). Developments in Kleinian thought: overview and
personal view. Psychoanalytic Inquiry 14:324-364.
12. Segal, H. (1990). Dream, Phantasy and Art. London: Routledge.
13. Heimann, P. (1950). On countertransference. International Journal of
Psychoanalysis 31: 81-84.
14. Klein, M. (1975). Love, Guilt and Reparation and Other Works 1921-1945:
The Writings of Melanie Klein,VolumeI. London: Hogarth Press.
15. Klein, M. (1975). Envy and Gratitude and Other Works 1946-1963: The
Writings of Melanie Klein, VolumeIII. London: Hogarth Press.

177

Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i


njihovim porodicama
Sanja Dimoski
Istorija profesionalnog rada sa osobama sa ometenou govori o postojanju
konstantnog trenda, koji u fokus naunog interesovanja stavlja samu ometenost
(oteenje, nedostatak, disfunkciju...). Ovakva situacija, bila je slina, u svim podrujima koja se bave ometenou, od pedagogije, preko psihologije, psihijatrije, pa sve do praktinih disciplina specijalne edukacije i rehabilitacije. Osoba sa
ometenou skenira se tehnikama razliitih naunih disciplina radi utvrivanja ta sve ne moe ili moe slabije od tipinog pojedinca bez ometenosti. Osoba
bez ometenosti, reper je u odnosu na koji se porede osobe sa ometenou. Implicitni cilj tretmana zasnovanog na ovakvom pristupu je da osoba sa ometenou
postigne funkcinoisanje to slinije osobama bez ometenosti.
Ipak, ovakav pristup nije potpuno adekvatan, jer su kriterijumi normalnosti,
zrelosti i adaptiranosti pojedinca diskutabilni i promenljivi, uprkos postojanju
zvaninih klasifikacija koje su u upotrebi. Precizno odreenje normalne linosti
nije konano i nepromenljivo, te postoji rizik da se osobe sa ometenou porede
sa fiktivnim reperima normalnosti. Da bi se izbegla ovakva metodoloka tekoa, pribeglo se uporeenju funkcija govora, motorike, inteligencije i sl., to je
omoguilo realtivno dobru klasifikaciju ometenosti. Ipak, ometenost, u svojoj
sloenosti uglavnom prevazilazi jednostavne klasifikacije, ne samo zato to se

179

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

u praksi veoma esto sreu mulitipli poremeaji, ve i zbog krajnje razliitih individualnih posledica postojanja oteenja na planu socijalnog, emocionalnog,
psiholokog funkcionisanja pojedinca.
Razliite naune discipline pripremaju strunjake razliitih profila za rad sa
osobama sa ometenou. U ovu veliku grupu spadaju edukatori i rehabilitatori
razliitih profila, lekari razliitih specijalnosti, psiholozi psihodijagnostiari,
razvojni psiholozi, radni teraputi, socijlni radnici, psihoterapeuti.
Odnos koji osobe sa ometenou uspostavljaju sa ovim strunjacima, ima
mnoge osobenosti psihoterapijskog odnosa tretmani relativno dugo traju, prua se psiholoka podrka, sprovodi leenje, kreira partnerski odnos aktera. Zato
emo, poput situacije u psihoterapiji, osobe sa ometenou i njihove porodice nazivati terminom klijent jer nam se ini najmanje loim, najmanje stigmatizujuim, sa najmanjom tendencijom ka patologizaciji.
Posmatrano kroz vremensku prizmu, bavljenje nauke iskljuivo oteenjem
nametao je mehanicistiki pristup ljudskoj prirodi, koji je podrazumevao rehabilitaciju svedenu na popravku ili neko manje uspeno prevazilaenje kvara.
Ometenost, tumaena u okvirima medicinokog modela podrazumevala je redukcionizam u shvatanju oveka, zanemarivanje ouvanih kapaciteta i suavanje polja izuavanja samo na oteenje ili oteenu funkciju. Ovakav pristup negativno
se odraavao na odnos strunjak klijent, jer je strunjaka stavljao u ekspertsku
poziciju, a klijenta u poziciju pasivnog konzumenta tretmana. Ekspertska pozicija je doprinosila distanciranju, dehunmanizaciji, ali i podizanju oseanja
omnipotencije i odgovornosti strunjaka koji su bili odgovorni za sve sfere ivota klijenta (leenje, smetanje u ustanove, kolovanje). Kod klijenata se razvijala
nauena bespomonost, pasivizacija, demotivisanost za uee u tretmanu, ali i
za uee u donoenju odluka o sopstvenom ivotu. Strunjaci su veliki deo svog
posla posvetili dijagnostifikovanju, kategorisanju i drugim vrstama etiketiranja,
koje nisu bile primarno korisne njihovim klijenitma. Ovakav susret bio je susret
superiornog pojedinca, koji je autoritativan, ima znanje i prua usluge i inferiornog, koji se stavlja pred svren in i nuno mora da prihvati iskreiran tretman.
Oteenje i deficit su bivali iskljuivi predmet izuavanja, a sauvani kapaciteti
linosti, koji su neprocenjivi u tretmanu ometenosti, zanemareni su.
Tek savremeni trendovi kvalitativno menjaju koncept tretmana. U iu interesivanja ulazi i strunjak, a naroito interakcija izmeu dva aktera. Strunjak,
poput edukovanog psihoterapeuta postaje bitan akter interakcije. Njegova oseanja, svesna i nesvesna reagovanja, osobine linosti i temperamenta, njegova
demokratinost i kreativnost postaju vani i eljeni elementi njegove linosti.
Interaktivnost procesa leenja, rehabilitacije, edukacije ili psihoterapije postaje
jednim od najvanijih aspekata ovih procesa. Polje bavljenja prestaje biti samo
oteenje organa ili funkcije, ve postaje celokupna linost, osoba sa ometenou,
njeno porodino okruenje sa svojim potencijalima, kao i socijalnim interakcija-

180

Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i njihovim porodicama


Sanja Dimoski

ma. Osobe sa ometenou, odnosno roditelji dece sa ometenou, partneri su u


procesu tretmana, a svaka osoba je neponovljiva individua koja zahteva specifino prilagoavanje tretmana i individualne kurikulume, koje sainjavaju multidisciplinarni timovi zajedno sa samim klijentima. Pruanje psiholoke podrke,
empatije, aktivnog sluanja klijenta uobiajen je profesionalni zadatak strunjaka, umnogome preuzet iz oblasti psihoterapije.
Ipak, susret osobe sa ometenou i osobe bez ometenosti nosi izvesne specifinosti, pokree neto to je potencijalno emocionalno provokativno za oboje. Ove
specifinosti moda su najuoljivije kada se osobe bez ometenosti, laici za pitanja
ometenosti, susretnu sa osobama sa ometenou. Istraivanja govore da se u ovakvom susretu obino animiraju mnoga oseanja saaljenje, oseaj zbunjenosti,
nelagode, izbegavanja. Stavovi opte populacije prema ovoj grupi ljudi optereeni
su predrasudama, tendencijama ka izbegavanju i socijalnoj distanci. Oito da se
u susretu ove dve osobe odvijaju mnogi svesni i nesvesni procesi. Laici, u pokuaju brzog procesuiranja sveta oko sebe, osobe sa ometenou, naroito one kod
kojih je ometenost spolja vidljiva, doivljavaju kao razliite od sebe. Nesamostalnost, oslonjenost na druge ili pomagala, snano indukuje nesvesne strahove od
sopstvene zavisnosti i nemoi. Na osobe sa ometenou, kao marginalozovanu
grupu, projektuju se sopstvena neprihvatljiva ili na neki drugi nain uznemirujua oseanja (nemo, agresija, netrpeljivost), esto vezana za neprihvatljive delove
sopstvene linosti, te oni tako postaju epiteti osoba sa ometenou. Nesvesni, iracionalni strahovi (od zaraze tuom nesreom, kazne koja e nas sustii slino kao
i dotine osobe) ili agresivni ispadi snano kreiraju odnos veine prema osobama
sa ometenou.
Susret strunjaka sa osobom sa ometenou, oekivano je, trebalo bi da izgleda drugaije. U ovom kontekstu, najee se postavlja pitanje da li strunjak bez
ometenosti moe u dovoljnoj meri da empatie, razume i saivi se sa osobom sa
ometenou. Empatija je sposobnost kreirana u ranim interakcijama sa vanim
figurama, naroito majkom, u kojima se sticalo iskustvo da su nas razumeli, to
je preduslov za mogunost da razumevamo sami sebe i svet oko sebe. Strunjak,
u procesu tretmana, treba da razume oseanja svojih klijenata, a ne njihovo oteenje, a oseanja svih ljudi su univerzalna svi volimo ili mrzimo, stidimo se,
radujemo se ili plaemo. Empatija, fundamentalno vana u svim pomauim
profesijama, ima izuzetno mesto i u ovom specifinom odnosu. Savremen tretman mora da podrazumeva empatijsko posredovanje u kojem se empatie sa
oseanjima, a ne sa oteenjem.
S druge strane, pred strunjaka, koji empatie, stavlja se zahtev adekvatne
psiholoke elaboracije linih iskustava i doivljaja, koja se mogu javiti u radu sa
osobama sa ometenou. Rad sa ovim osobama esto angauje snana oseanja
i duboko preivljavanje iskustava osoba sa ometenou. Strunjak bi trebalo da
ume da prepoznaje svoja emotivna angaovanja i da vrlo suptilno i paljivo uva
profesionalni odnos prema klijentima, koji treba da omogui kvalitetan rad, ali

181

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

i mogunost da ostale sfere ivota strunjaka (njegov brak, roditeljstvo) ne budu


zasieni emotivnim reakcijama vezanim za klijente. Psihoterapeuti, a naroito
psihoanalitiari, koji prolaze didaktike analize, tokom svoje eduakcije ue da
pronau finu poziciju empatskog reagovanja, prepoznavanja nesvesnih procesa,
davanja adekvatnih intervencija i uvanja sopstvenog psiholokog funkcionisanja od esto uznemirujuih sadraja sa kojima se susreu u radu. Ovakve tekoe
koje se stavljaju pred strunjaka sreu se i u radu sa nekim drugim kategorijama
klijenata rtvama nasilja, torture, decom koja su zlostavljana i u svim onim
situacijama u kojima je oekivano snano emotivno reagovanje svakog oveka.
Sindrom profesionalnog sagorevanja jednim delom ima veze se opisanim osobenostima interakcije.
Naroit zahtev koji se stavlja pred strunjaka je vezan za specifinosti komunikacije sa osobama sa ometenou. Ova komunikacija zaista je specifina, jer se
ponekad komunicira sa osobama koje nemaju uobiajen nain verbalnog izraavanja (osobe sa govorno-jezikom patologijom), ne mogu da komuniciraju na
uobiajen nain (osobe oteenog sluha ili vida) ili imaju neke druge probleme
koji se odraavaju i na kvalitet komunikacije (autizama, ADHD). Zbog toga bi
bilo poeljno da strunjak poznaje neke specifine tehnike komunikacije (npr.
znakovni jezik u radu sa gluvima). Verbalna komunikacija esto je naroito osiromaena i zbog slabije verbalne ekspresije oseanja, koja je tipina za mnoge
vrste ometenosti. Komunikacija izmeu dva aktera pod snanim je dejstvom
konteksta u kojima se odvija, institucija i njihovih kodeksa (npr. oblaenja, ophoenja), uticaja drugih strunjaka, te je partnerski odnos izmeu profesionalca
i klijenta teko uspostavljati. Takoe, zbog usmerenosti na roditelje ili pomagala,
osobe sa ometenou sklone su razvijanju zavisnih odnosa sa osobama iz okoline,
to uspostavljanje partnerstva sa strunjakom ini kompleksnim i dugotrajanim
procesom.
Strunjak bi trebalo da ima mogunost da tolerie ugroenost svog profesionalnog narcizma. Ne bi trebalo da bude osoba zavisna od spoljanjih profesionalnih gratifikacija, ije bi izostavljanje dovodilo do oseanja inferiornosti ili
uvreenosti. Visoko narcistine osobe nemaju osetljivost za mikropostignua
koja su podrazumevajua u radu sa osobama sa ometenou. Kod ovakvih osoba
oteano je prihvatanje oseanja bilo kakve neuspenosti, pa tako i profesionalne.
Strunjaci se od oseanja neuspenosti brane zanemarivanjem ili adaptacijom na
pojave (Bojanin, Milai, 1995). Zbog estih oscilacija u tretmanu, minimalnih
pomaka, regresija dece sa ometenou, profesionalac bi trebalo da ima visok prag
tolerancije na ovakve profesionalne frustracije.

182

Naroitu specifinost podrazumeva rad sa porodicom deteta sa ometenou.


Za razliku od prevazienih koncepcija po kojima su roditelji dece sa ometenou
bili samo pasivni izvrioci delova tretamana koji se odnosio na njihovu ulogu
(npr. dovoenje dece, sprovoenje vebi), savremeni, porodini pristup tretmanu, podrazumeva vanosti sagledavanja ne samo klijenta, koji je na tretmanu,

Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i njihovim porodicama


Sanja Dimoski

ve i porodice, povezivanje simptoma pojedinca sa onim to je u njegovom okruenju, shvatanje da simptome mogu podravati lanovi porodice, te injenicu da
lanovi porodice ne moraju biti svesni svog udela u odravanju simptoma (Asen,
Tomson, 2001).
Specifinosti rada sa porodicom, jednim delom proizilaze iz specifinosti
funkcionisanja samih porodica deteta sa ometenou. Mnoga istraivanja (npr.
Dragojevi, 2008) pokazuju da porodice sa detetom sa ometenou karakterie postojanje stresa u porodici, kao i razlike, na nivou linosti, izmeu roditelja
deteta sa ometenou i bez ometenosti. Samo saznanje o ometenosti deteta podrazumeva snana emotivna reagovanja, kao i dosta dug period adaptacije na
situaciju o kojoj se radi. Fantazije o detetu, stvarane jo tokom trudnoe, elje
za savrenim, zdravim, lepim i pametnim detetom naglo i nepopravljivo se rue,
naroito u situacijama kada je ometenost spolja vidljiva jo pri roenju deteta.
Takoe je ugroeno i duboko simbolino znaenje, koje dete ima za roditelje.
Kao produetak sopstvenog Ega, dete simbolizuje zdravlje, vitalnost, seksualnu
potenciju, besmrtnost. Neka psihoanalitika ispitivanja reakcije majki na roenje
deteta sa ometenou (Solint i Stark) pokazuju da je osnovna reakcija, reakcija tugovanja za izgubljenim, eljenim, zdravim detetom i nastojanje da se dezinvestira
to eljeno, zdravo i savreno dete, a investira roeno kao voljeni objekat. Istraivanja uglavnom potvruju razlike u reagovanjima oeva i majki (Mitler,1986;
Miti, 1996). Dok su preovlaujue reakcije majki strah i oseanje krivice, oevi
reaguju negacijom i izolacijom. Roenje deteta, dogaaj u koji su investirane tolike emocije, tako, postaje traumatino iskustvo. I investicije ire porodice, naroito u patrijahalnim sredinama su izneverene. Roenje deteta sa ometenou
podstie razvoj interpretacija koje se esto veu, naroito u manjim sredinama,
za sustizanje kazne za davno poinjene porodine grehe. Oseanje iracionalne
individualne krivice roditelja, naroito majki, transponuje se u ideju o porodinoj krivici i obratno, ideja o porodinom grehu preuzima se kao sopstvena.
Vremenom, porodini sistem se razvija sa velikim rizikom da postane disfunkcionalan, da funkcionie u senci ometenosti. Najee promene u dinamici
porodinih odnosa su (Hrnjica, 1997): smanjena spontanost meu lanovima porodice, napetost, premorenost, razdraljivost i prenaglaeni doivljaj ometenosti.
Razvoj porodinog sistema pokazuje da se u ovim porodicama veoma esto,
razvija jaka dijada izmeu majke i deteta sa ometenou. Majka, koja je kulturoloki odgovorna za podizanje dece, ali i ophrvana oseanjem odgovornosti i
krivice, zanemaruje svoje uobiajene uloge i posveuje se skoro iskljuivo materinstvu. Oevi, koji su kulturoloki predodreeni da brinu o egzistenciji porodice, uobiajeno se distanciraju, bez davanja dovoljno podrke majci. Ostala deca u
porodici mogu snano reagovati na ovakvu situaciju. Ona dobijaju manje brige i
panje, to interpretiraju na razliite naine, uobiajeno nepovoljno po sebe.

183

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

lanovi porodice, razliito reaguju na samu ometenost, kao i na tretman koji


treba da sledi. Reakcije roditelja se mogu kretati od konstruktivnih, na koje ukazuje brzo i kvalitetno prilagoavanje problemu, do otpora, negiranja problema,
njegovog minimaliziranja, stvaranja nerealnih oekivanja od strunjaka i sl. Reakcije roditelja, uopteno govorei, zavise od osobenosti njihovih linosti i stepena u kojem je porodini sistem funkcionalan (Dimoski, 2008).
Odreene strukture linosti, naroito anksiozne i nepoverljive osobe, reaguju
velikom osetljivou i izraenom anksioznou na postojanje ometenosti i potrebu za tretmanom. U ovom pogledu, kod majki se ee oekuje javljenje veeg
stepena anksioznosti, hipohondrijskih ideja, nepoverljivosti i oseanja krivice.
Nelagodnost se javlja kao posledica iracionalnog oseanja krivice zbog odgovornosti majke koja je navodno doprinela javljanju ometenosti kod deteta. Kod
ovakvih osoba strepnja i strah se mogu izraavati nekontrolisano. S druge strane, ovakve osobe esto razumeju da je njihova anksioznost preterana, te mogu
pokuavati da je kontroliu u potrebi da je drugi, a naroito dete ne prepoznaju
to esto dovodi do nespontanosti, izvetaenog reagovanja ili usiljenog bodrenja
deteta. Na nesvesnom planu dete veoma jasno moe da detektuje roditeljsku anksioznost. To je za njega potencijalno veoma uznemirujui signal, jer ako se odrasli
i moni plae, onda mora da ga oekuje neto teko i strano.
Oekivanja roditelja, koja se stvaraju jo pre zapoinjanja tretmana deteta,
kao i ona koja su indukovana prvim impresijama o tretmanu, imaju znaajnu
ulogu u spremnosti roditelja na saradnju. Nova, uznemirujua situacija doprinosti tome da oekivanja roditelja najee ne prate realni kontekst, ve su pod
uticajem stresne situacije u kojoj su se nali.
Fenomen slepih mrlja, negacija problema, zakasnelo reagovanje, minimaliziranje, esti su kreatori prvih ponaanja roditelja u tretamnu. Ponekad, laiko
uverenje da e tekoe vezane za ometenost deteta spontano proi (npr. mucanje),
saradnju sa strunjacima ini suvinom, nepotrebnom i nametnutom. Potpuno
drugaija forma otpora roditelja podrazumeva njihovo rano i brzo reagovanje
na problem, ali uz nerealna i precenjena oekivanja od tretmana, idealizaciju
strunjaka i institucija i nestrpljivo ponaanje. Roditelji se, takoe, mogu braniti
pasiviziranjem, otporima da se ukljue u tretman, izbegavanjem davanja informacija. Pre zapoinjanja tretmana mogue je i javljanje malodunosti, skepse,
traenje kvazinaunih reenja i sl.
Veoma esto, ponaanje strunjaka u tremanu ima dirktno negativno dejstvo
na roditelje koji se, implicitnim i eksplicitnim porukama, omalovaavaju i kojima
se indukuje oseanje bezvrednosti i krivice. Lista ovakvih verbalnih i neverbalnih poruka strunjaka je zaista dugaka nedostatak adekvatnog prostora koji
ne bi implicirao nejednakost uesnika u tretmanu, prenaglaavanje znaaja uzimanja anamneze koje podsea na isleivanje, distanciranost, korienje strune
terminologije, odsustvo komunikacije u kojoj se partneri gledaju u oi, sluaju, u

184

Osobenosti rada sa osobama sa ometenou i njihovim porodicama


Sanja Dimoski

kojima se komunikacija produbljuje. Mnoga ovakva ponaanja stvaraju oseanje


suvinosti i bezvrednosti kod lanova porodice. Strunjak tako, kao reprezent
drutva, svojim celokupnim verbalnim i neverbalnim ponaanjem u tretmanu,
alje snanu poruku o tome kako prodica sa detetom sa ometenou treba sebe
da pozicionira.
Zapravo, prvi posao strunjaka, u bilo kojoj formi rada sa porodicama je
uspostavljanje saradnikog odnosa i razvijanje poverenja. Ovo se postie razliitim tehnikama adekvatnim predstavljanjem, upuivanjem i informisanjem
roditelja u prirodu ometenosti deteta, upoznavanjem sa vrstom tretmana, njegovim trajanjem i prognozama, upoznavanjem roditelja sa njihovom ulogom u
tretmanu itd. Tehnike kojima se gradi partnerski odnos sa porodicom, postupci
koji doprinose stvaranju oseanja sigurnosti i bezbednosti kod roditelja, jaanju realnog optimizma, podsticanje na ukljuivanje...sve su to tehnike u kojima
strunjaci mogu da se obuavaju. Ipak, vano je, ako ne krucijalno, da osobine
linosti strunjaka budu u skladu sa ciljevima kojima se stremi u savremeno koncipiranom tretmanu ometenosti promovisanju partnerstva, kreativnosti, inicijativnosti i interaktivnosti.
Ovo otvara ozbiljno pitanje edukacije strunjaka za rad sa osobama sa ometenou i njihovim porodicama. Edukacija strunjaka, prevazilazi koncept vezan
za potrebu da se stekne optimalan resurs znanja. Savremena koncepcija edukacije nuno bi trebalo da podrazumeva uzimanje u obzir motivacije strunjaka, sa
svim njenim svesnim i nesvesnim implikacijama koje jednu osobu opredeljuju za
odreen rad, osobinama linosti kao i spremnou za partnerstvo i interakciju
sa drugima. Edukacija bi trebalo da podrazumeva segmente koji pretenduju da
doprinesu razvoju tolerancije, kreativnosti i inovativnosti i vrednosnih sistema
i stavova koji potuju tuu linost. Ovo bi bilo olakano ukljuenjem buduih
strunjaka u odreene forme psihoterapijskog ili radioniarskog rada. Ovakve
forme angaovanja mogle bi da doprinesu radu na sebi, koji bi bio dobra osnova
za budui rad sa drugima. Tokom sticanja praktinog iskustva strunjaci bi trebalo da prolaze kroz supervizijski rad. Supervizije od strane iskusnih edukatora
pomau u sagledavaju sopstvenih potencijala i postignua i omoguavaju prevazilaenje poetnikih tekoa u praktinom radu, kao i razvoj partnerskog uenja
kroz superviziju. I moda najvanije, potrebno je razmotiriti svrsishodnost oprezne selekcije kandidata za anagaovanje na ovako zahtevnim i osetljivim profesionalnim zadacima. Drugim reima, leenje, rehabilitacija i edukacija osoba sa
ometenou trebalo bi da budu redefinisani, u raznim fazama ovih procesa od
edukacije kandidata za rad sa ovim osobama, pa sve do realizacije praktinog
dela posla sturnjaka. Inae, ova humana delatnost u riziku je da postane stresna
i neadekvatna za sve one koji u njoj uestvuju.

185

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

REERENCE:
1. Asen, E., Tompson, P. (2001). Porodina reenja u praksi, Beograd:UNICEF.
2. Carmichael, K. D. (1993). Play therapy and children with disabilities.
Issues in Comprehensive Pediatric Nursing, 16(3), 165-173.
3. Carmichael, K.D. (1994). Play therapy for children with physical
disabilities. Journal of Rehabilitation, 60(3), 51-53.
4. Despotovi, T., Jovanovi-Dunji, I., Vulevi, G., Miti, M., Karleua, M.
(2002). Pomo pomagaima, Prirunik za profesionalce. Beograd, Save the
Children UK Belgrade.
5. Dimoski, S. (2006). Ciklusi razvoja porodice deteta sa slunim oteenjem,
Beograd: Beogradska defektoloka kola, br.1, str. 1-11.
6. Dimoski, S. (2008). Znaaj porodice u procesu rehabilitacije glasa kod
dece, U: Petrovi-Lazi, Kosanovi, Vokalna rahabilitacija glasa, Beograd:
Nova nauna, str.183-187.
7. Dimoski, S. (2010). Kontratransfer kao inspiracija - Ko je preko puta
osobe sa ometenou? U: Frojdov doprinos nauci i kulturi (priredio .
Trebjeanin). Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd.
8. Dimoski, S. (2011). Stavovi prema osobama oteenog sluha i faktori koji
ih odreuju. Beograd. Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
9. Dragojevi, N. (2008). Odlike funkcionisanja porodica sa ometenim detetom.
U: D. Radovanovi (ur.) U susret inkluziji dileme u teoriji i preaksi, Beograd:
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, str. 175-187.
10. Milai, I., Bojanin, S. (1995). Autoritativni stav kao anksiogeni i anksiolitiki inilac u radu sa autistinom decom, Defektoloka teorija i praksa,
Beograd.
11. Hrnjica, S. (1982). Zrelost linosti. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
12. Heflin, J. & Simpson R.L. (1998). Interventions for Children and Youth with
Autism. Prudent Choices in a World of Exaggerated Claims and Empty
Promises. : Intervention and Treatment Option Review. 13.4: 194-211.
13. Lorenz, D. C. (2010). Can I play? Using play therapy for children and
adolescents with disabilities.http://counselingoutfitters.com/vistas/vistas10/
Article_07.pdf
14. McFarlane, W. (1991). Family psychoeducational treatment. In Gurman
A., Kniskern D. (ed.) Handbook of Family Therapy (vol II) NY: BrunnerMazel, 165-178.
15. Sweeney, D.S. & Homeyer L. (1999). The handbook of group play therapy:
how to do it, how it works, whom its best for. Jossey-Bass Publishers.

186

INDIVIDUALNOST AUTENTINOST U PSIHIJATRIJI I


PSIHOTERAPIJI
Tomislav Sedmak
Psihijatrija i psihoterapija su humanistiki obeleene profesije kroz uspostavljanje terapijskog odnosa i postavljanje zadataka i ciljeva(1-3). Opravdanost za postojanje i delovanje profesije zasniva se na socijalno odreenim pravilima i potvrenoj
organizacijskoj strukturi. Rukovodea tela profesije obezbeuju uslove za organizovanu edukaciju, sticanje i potvrivanje zahtevanih znanja. Organizovano znanje
profesije dobija obeleje nauke, to postaje osnova za osmiljeno praktino delovanje(4-5). I pored isprepletanosti postojeih socijalnih sistema i nauke, znanje, organizovano u nauku i profesiju tei socijalnoj prihvatljivosti i objektivnosti. Objektivnost nauke podrazumeva aktivno prevazilaenje subjektivnosti i tenju bezlinosti,
to je jednostavno reeno, ali teko ostvarljivo(6-7). Meutim, kroz neposredni terapijski odnos ostvaruje se humanistika osnova ovih profesija u vidu staranja i
pomaganja ugroenih, oteenih i manje sposobnih pojedinaca za samoodranje.
Psihijatrija je grana medicine. Medicinska etika odreuje pravila ponaanja
(8-9). Podrazumeva se postojanje dijagnostikovane bolesti i davanje odreenih
lekova. Od kako je iskljuena psihoterapijska komponenta u psihijatrijskoj edukaciji i leenju, javljaju se glasovi o ugroenosti psihijatrije, sve do naslova: Da
li su psihijatri ugroena vrsta?(10). Savremena bioloka usmerenost psihijatrije
tei naunom obrascu: utvreni simptomi, postavljanje dijagnoze, odgovarajui

187

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

lek po protokolu(11-18). Protokol za davanje lekova se odreuje na osnovu rezultata istraivanja, tako da se neprekidno namee tvrenje da je to psihijatrija zasnovana na dokazima. Kritike su usmerene na nedovoljnost dokaza o biolokim
uzrocima bolesti, neusklaenost postavljenih dijagnoza i pretpostavljenih biolokih uzroka, nepouzdanost psihijatrijskih dijagnoza, kao i ubedljivo proizvoenje
novih poremeaja i dijagnoza za koje se predvia davanje lekova (medikalizacija).
Organizovana psihoterapija je proizala iz psihijatrije nastankom i razvojem
psihoanalize(19-23). Decenijama se raspravlja o tome da li je psihoanaliza, kao
teorija i praksa, kao edukacija i profesionalna i socijalna organizacija prevaziena(24-27). Nedavno je francuski filozof Onfre, u javnoj raspravi sa psihoanalitiarima, odgovorio: Svi ti psihoanalitiari, koji su podvrgnuti psihoanalizi, i
koji bi trebalo da budu modeli psihike ravnotee, nisu prevazili svoje neuroze,
koje je izazvala moja knjiga(28-29). Frontalni napad psihoanalitikog establimenta izazvala je njegova knjiga Sumrak idola: frojdovske fabulacije izdata u
Francuskoj 2010. Onfre ukazuje da Frojdovsko drutvo funkcionie kao klan i
oslanja se na sopstveni socijalni status. Vie brine o doktrini u kojoj je frojdovsko
nesvesno u stvari Frojdovo nesvesno, umesto da se usmeravaju na pojedinani
sluaj. Preporuuje da pojedinac postane revolucionaran i da gradi sopstveno
postojanje tako da on ne bude samo zupanik u nekoj zlokobnoj maini. Treba
stvarati radikalno Ja, radikalnu Subjektivnost. Identitet bez dvojnika. Za razliku
od Mejsona(30-31), koji surovo napada psihoanalizu i psihoterapiju uopte, ali ne
nudi nikakvu alternativu psihoterapiji, Onfre ubedljivo nudi hedonistiko usmerenje prema pojedinanoj stvarnosti i ispravnoj linosti.
Vodei psihoanalitiar Kernberg je veoma dokumentovano prikazao kako
edukacija u psihoanalizi osujeuje razvoj buduih psihoanalitiara(32). Getaltista Barber je dodao nove sadraje za razmiljanje i procenu nepovoljnih efekata
zahtevane edukacije(33). Vredi napomenuti da je getalt terapija poela da se razvija pedesetih godina XX veka i podsticala je anarhinost(34). Ovakav pristup
je verovatno bio podstaknut Perlsovim suprotstavljanjem psihoanalizi, koja je
ve bila organizovana profesija(35). U poetku se malo raspravljalo o moralu i o
vrednostima zajednice, kao i o moguoj terapijskoj teti. A savremeni getaltisti
podstiu: meuzavisnost (ne autonomiju), koheziju (ne fragamentaciju), integritet (ne nasuminost), zajednicu (ne individualnost), potenje, (ne manipulaciju),
radost (ne oajanje), autentinost (ne pojavnost), ivot ((ne smrt). Utvreno je
iznenaujue dobro opte slaganje u getalt zajednici o pravilima etike i profesionalnom usvajanju pravila United Kingdom Council for Psychotherapy.

188

Razvojem razliitih pristupa interpersonalnom odnosu izmeu klijenta i psihologa dolo je do usmeravanja prema prilagoavanju i zdravlju, a time i do promene termina. Poela je era savetovanja i edukacija za savetnike, postepenim nestajanjem granice izmeu savetovanja, terapije i psihoterapije(36-38). Izgleda da
se samo u pristupu bolestima zavisnosti odrava samo savetovanje, bez vidljivog
usmerenja prema psihoterapiji.(39) Klinika psihologija, zbog svoje usmerenosti

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

prema bolesti, dobija optuujua obeleja. U kritikoj psihologiji je obeleena naslovom: Clinical Psychology: The Politics of Madness(40), oslanjajui se na kritiki
pristup psihijatriji. Naglaava se opasnost od sticanja prava klinikih psihologa da prepisuju lekove i sarauju sa farmaceutskim kompanijama, jer im je primarna motivacija i dobit. Opreznost se zasniva na injenici da su farmaceutske
kompanije preplavile skoro sve oblasti psihijatrije (edukacija, trening, fondovi za
istraivanje, asopisi, konferencije, uplitanje u odreivanje sadraja za Dijagnostiki statistiki prirunik)(41).
Dalje irenje interpersonalnih profesionalnih odnosa izmeu profesionalca i
klijenta postepeno otklanja termin psihoterapija. Time se otklanja nepovoljno
obeleavanje klijenta dijagnozom, boleu, pa i samim leenjem. Profesionalnu
pomo kroz interpersonalni odnos sve vie trae ljudi koji se uopte ne smatraju
bolesni, ve im je potrebna podrka za socijalno delovanje i usmeravanje. Tako
se dolo do kouinga (coaching)(42-43). Pripadnici ove profesije ue klijente posebnim vetinama, posebno vezano za javno istupanje. I ova profesija, bez obzira
na prethodno zavrene kole obezbeuje dodatnu edukaciju, etiku i superviziju.
Proizlazi da je ova profesija od samog nastanka shvatila znaenje institucionalizacije, sticanja zvaninih diploma o kvalitetu znanja i strunosti, to obezbeuje
administrativnu i socijalnu stabilnost edukovanih pojedinaca i profesije u celini.
Savremeno trite zahteva dokaze o uspenosti profesionalnog delovanja. Poev od medicinskog obrasca za primenu uspene terapije, koja se preopruuje, pa
ak i nareuje, u modu je uao termin medicina zasnovana na dokazima(44-45).
U samo 15% sluajeva medicinske intervencije su podrane solidnim naunim
dokazima. Sada profesije koje primenjuju interpersonalne odnose koriste termin
zasnovano na dokazima iz prakse(46). Za dokazivanje uspenosti neophodna
su istraivanja koja potvruju primenjivost i uspenost primenjenog metoda, a
time i profesije u celini. Dobri rezultati postaju osnova za reklamiranje kvaliteta
pruenih usluga, ali i za traenje novca za nove istraivake projekte. Time se
potvruje organizovanost i uspenost cele profesije. Istraivanja se usmeravaju
na one oblasti za koje postoji interesovanje na tritu i za koje se moe dobiti novac, ali i pretpostaviti pozitivni rezultati istraivanja. Profesionalnost i uspenost
istraivanja se podstie injenicom da su nosioci projekta priznati autoriteti, elita
profesije, voe i veti menaderi(47-49).
Profesionalno obeleena interpersonalna komunikacija, bez obzira na imenovanje, obuhvata veoma raznovrsne metode i u svojoj praktinoj primeni obuhvata
i veoma oteene pacijente, kojima su neophodni i staranje i pomo organizovane
drutvene zajednice, ali i socijalizovani i dovoljno uspeni pojedinci koji hoe, za
svoj novac, da budu bolji, da bolje nego dobro razviju i praktino primene svoje
pretpostavljene sposobnosti.
U svakoj socijalno odobrenoj i prihvaenoj profesiji kroz usmereno organizovanje dolazi do postepene generacijske i hijerarhijske raspodele. Prethodne

189

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

generacije postepeno zauzimaju vodee pozicije u organizaciji i udruenju same


profesije, a istovremeno i pozicije edukatora i supervizora. Edukacioni obrazac
se oslanja na teorijsko tumaenje i primenjeni metod, uz stalne pokuaje da se
postigne to ubedljivija posebnost, originalnost pristupa, potvrena uspenost
metoda i logika koherencija teorije. Ali ideje obino nastaju u kontekstu u kome
se teorija odvaja od prakse, iako dobro osmiljena teorija podstie izgled naunosti i sadrajnog uklapanja u profesiju u celini(50).
Osmiljena profesija obezbeuje stabilnost i pouzdani nain za profesionalni razvoj od trenutka ukljuenja. Sigurno je da se struni, pa i trini, socijalni i administrativni kvaliteti potvruju i kvalitetom i kvantitetom. Ne moe se
rei da postoji uvid u kvalitet i sistem edukacije novih pripadnika profesije poto
kvantitet doprinosi povoljnoj novanoj dopuni profesije. Danas svaka organizovana edukacija zahteva novanu uplatu, te je svako kolovanje psihoterapeuta,
terapeuta, savetnika, koua znaajan novani izdatak. U generacijskom procesu
stari i iskusniji postepeno se udaljavaju od klijenata, a sve vie vremena posveuju
edukaciji, superviziji i istraivanjima kao nosioci projekta.
Svaka profesija ima teorijske, edukacione, organizacione voe. Oni postepeno
postaju elitistika vladajua manjina, koja u sebi povezuje mo, znanje, nadzor nad
celom profesijom. Naglaeni individualni interesi podstiu borbu za mo, sopstvenu znaajnost i dominaciju, to esto prerasta u unutranje sukobe i preraspodelu
moi. Neki pobeuju, neki se uspeno odvajaju, neki bivaju smenjeni, neki odlaze.
Poetnik najee ulazi veoma nepripremljen u izabranu, starajuu i pomauu
profesiju. Veoma je teko proceniti opravdanost poetne motivacije: 1. altruistika
i humanistika potreba starati se za drugog i pomoi drugome(51); 2. zadovoljiti
sopstvenu radoznalost o tome ta je ovek, ili ko sam ja; 3. obezbediti socijalno
vrednovanu profesiju, ili 4. obezbediti materijalnu egzistenciju. Jedno je sigurno: ni
prethodno kolovanje, ni steeno znanje ne obezbeuju pouzdane osnove za ukljuenje u novu oblast edukovanja. Poto se ove profesije zasnivaju na meuljudskom
odnosu, edukacija se ipak dograuje na prethodno postojee osobine linosti, poev od temperamenta, pa sve do sistema vrednosti, moralnosti i vidljivog ponaanja. Niti se moe proceniti pogodnost i spremnost poetnika da se prikladno
prikljui profesiji tokom sledeih decenija, niti selektori i edukatori znaju ta e se
odigravati tokom edukovanja i viedecenijskog rada. Mlai poetnici su pogodniji
za modeliranje, jer nisu postigli ni zadovoljavajui stepen stabilnosti, niti sistem
navika kojim odravaju svoju svakidanjost. Ali je zato neizvesniji dalji razvoj, kao
i mogunost promena motivacije, emotivnog uea i kriza tokom edukacije, pa i
tokom profesionalne karijere. Stariji poetnici su pogodniji zbog ostvarene stabilnosti, bez oscilacija i kriza, ali zato tee prihvataju zahteve edukatora, sumnjaju, pa
i proveravaju, to poveava njihovo oekivanje i zahteve od edukatora.
Poetnik je nedovoljno spreman za strukturisanje i obogaenje sopstvenog
profesionalnog identiteta(52). Oni nemaju predstavu koliko e se promeniti,

190

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

strukturisati i obogatiti sopstvenu linost. Jo manje znaju kako i koliko odrediti


sebe prema profesionalnoj linosti. Mogu biti spremni, hrabri i radoznali da
menjaju i obogauju svoju linost, ali mogu i odbijati promene bilo zbog zadovoljenja sopstvenim dostignuima, ostvarenom celovitou i narcistikim samopouzdanjem, ili zbog straha od moguih promena i ugroenosti identiteta.
Zato svaka edukacija dobija obeleje adolescencije(53-56). Postoji motivacioni
potencijal za prijem novih informacija, za uenje, a time i za menjanje i dogradnju i za ostvarenje do tada neostvarenih potencijala i potreba. Razvoj poetnika
edukanta se odvija kroz krizna usmerenja prema psihosocijalnim vrednostima
i sopstvenoj zrelosti, sopstvenom identitetu i prema autoritetima. Uzimajui u
obzir ivotno doba edukanata pretpostavlja se postignuta jasnoa seksualnog
ponaanja i prikladnih seksualnih odnosa(57-59). Preostaje veoma uporan rad
na uklapanju rodne pripadnosti u psihosocijalno sazrevanje u smislu obogaenja
sebe kao oveka(60-61), kome je rodna pripadnost i seksualno ponaanje samo
deo linosti, deo repertoara ponaanja u odreenim uslovima obeleenog terminom normalnost(62-66).
Kriza identiteta odslikava se postavljanjem zahteva samom sebi ili prihvatanjem spoljanjeg usmerenja za ulaganje dodatnih novih napora prema nedovoljno jasnoj ideji i nedovoljno jasnom cilju(67-71). Oekuje se da odluka za edukaciju u humanistikim profesijama ve predstavlja motivaciju za dogradnju linosti
i osposobljenost za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima, sa oblikovanjem i
proveravanjem sebe prema drugima(72-81). Kroz sumnje, provere i potvrde trai
se odgovor na pitanja: ko sam ja, da li sam i koliko isti ili drugaiji od onih sa kojima uspostavljam odnos, ta je to ovek u nekim svojim fragmentima ili u celini,
ta se iskazuje ili menja u ljudskom odnosu, ta taj drugi u odnosu misli, osea,
kako i koliko u ga razumeti?
Poetnik u edukaciji za bilo koji oblik starajue ili pomaue profesije ne
moe oekivati da se nee menjati, da nee doi do promene u samospoznaji,
identitetu i svesti o sebi. Ukoliko oekuje da se nee menjati, onda je zaista u
potpunosti izabrao pogrenu edukaciju i profesiju. Ipak, teko je pretpostaviti
da bilo ko, ko odlui da ui neto novo, ulaui napor, troei vreme i novac,
ne oekuje nekakve promene, koje su ipak u skladu sa ciljevima same profesije.
Nepotpunost kao nedovoljna sreenost sopstvenog doivljaja i delovanja, ili kao
osnova za dalji mogui i pretpostavljeni razvoj sposobnosti i saznanja. Poetnik
na bilo kom putu kojim krene, bez obzira kako i zato ga je izabrao, mora raunati i na promene linosti, dogradnju, menjanje i odustajanje od neega. Izabrani
put zahteva upoznavanje i prihvatanje teorije, metoda profesionalnog ponaanja
i vie ili manje jasno iskazanih ciljeva profesije i samoga sebe(82).
Cela edukacija se moe shvatiti kao kriza identiteta, sve dok se ne postigne
dovoljan stepen spremnosti za delovanje i preuzimanje odgovornosti za svaki sledei odnos u profesiji. Pa i onda se odrava potreba za podrkom kolega ili za su-

191

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

perviziju, radi prevazilaenja tekuih kriza u procesu staranja i pomaganja. Zbog


stalnog preispitivanja sopstvenog delovanja, profesionalni identitet se podrava
i dopunjuje pripadanjem profesionalnoj grupi. Ove profesije doprinose stalnim
preispitivanjima, proverama i krizama zbog sopstvenih postupaka, ukljuenih
vrednosti i pravila profesije. Profesije koje nude stalnu mogunost greke ne
mogu se pohvaliti da obezbeuju nepokolebljivo samopouzdanje za profesionalni
pristup drugima niti za izvreni postupak.
Pretpostavlja se da humanistika osnova ovih profesija postavlja mogunost
stapanja sopstvenog edukovanja i budueg profesionalnog delovanja sa primarnim osobinama linosti, ili razdvojenost profesionalnog uenja i prethodno postojee linosti. Prvi put ide prema odravanju individualnosti i autentinom
ukljuivanju linog i profesionalnog u manifestno doivljavanje i ponaanje.
Autentinost podrazumeva celovitost samousmerenja(83-86). Oslonac na povezanost nauenog i linog, kognitivnog i emotivnog omoguava prisvesno i nesvesno ukljuivanje prikladnih akcija i reakcija i svesno doivljavanje i odreivanje
sopstvenog delovanja. Odvija se spontanost i neposrednost do ne znam ta radim, i protok samosvesti tano znam ta radim. Celovitost pristupa se potvruje sposobnou analitike obrade posle samog delovanja.
Drugi put vodi prema razdvajanju linog i profesionalnog. Profesionalno ponaanje ostvaruje se imitiranjem i igranjem uloga sa obelejima igranja uloga, disocijacije i razdvoja (splitting)(87-91). Privatna linost je po strani od profesionalnog delovanja. Ponavljanje godinama prelazi u naviku, u automatsko ukljuenje
neophodnih obrazaca. Imitativno delovanje otklanja potrebu za linim emotivnim
ukljuenjem u odnos sa klijentom. Profesionalno delovanje moe dostii potrebni
kvalitet zadovoljavajui struna i etika pravila. Ipak, neuspeh u odravanju granice izmeu profesionalnog i linog, moe ugroziti identiet linosti terapeuta u
celini. Ovde se krije jedna od mogunosti za tumaenje ranjenog iscelitelja. Emotivno optereenje linosti moe doprineti onesposobljenosti i u privatnom ivotu
i u profesionalnom delovanju. Psihoterapija terapeuta doprinosi vraanju granice
i poboljanju stabilnosti, i dalje uspeno profesionalno delovanje(92-94). Motivacija je bila naglaeno podstaknuta emotivnom spremnou da se ostvari staranje
za drugoga i pomaganje drugome, a bez prethodne dovoljne sopstvene stabilnosti.
Ovakvim tumaenjem se ostvaruje povezanost ranjenog iscelitelja i sagorelosti
(burned-out) ili zamor od saoseanja (compassion fatigue)(95).
Preko imitativnih obrazaca dolazi se do sledee krizne oblasti, krize autoriteta, to ukazuje na generacijski jaz(96). Osnovni odnos u edukaciji je dominacijasubmisija. Edukatori oekuju, trae, ili zahtevaju dominantnu poziciju(97-99).
Postepenim zatvaranjem priliva novih informacija kroz sopstveni rad podstie se
stereotipija i rigidnost stavova, uz smanjenje uverenost i iskljuivost, ali i zahtev
da edukanti budu sve vie submisivni.

192

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

Upravo sam na tv kanalu uo kako Trebjeanin govori o Frojdu i psihoanalizi.


Posle povratka iz Francuske i praenja arkoovog rada Frojd je bio razoaran
u autoritete bekog lekarskog drutva i napustio ga je. Proizlazi da je Frojd bio
na poetku profesionalne karijere buntovnik, slobodni mislilac, koji je razreio
sopstvenu krizu identiteta, da bi vremenom postao veoma iskljuiv voa grupe,
zahtevni ideolog i teoretiar, koji sputava slobodu miljenja i delovanja i od koga
odlaze individualizovane i kreativne linosti. Za mnoge voe pokreta i grupa
treba primeniti pravilo: 1. ef je uvek u pravu i 2. ako ti neto nije jasno, proitaj
pravilo Jedan. Poto mnogi edukanti tee da ponite autoritet voe i da oni postanu voe, nastaju sukobi i javljaju se disidenti(100).
Jalomova sloboda u otkrivanju samog sebe odslikava i njegovu krizu autoriteta(101). esto sam u prolosti, dok bih pripremao neko predavanje, zamiljao
kako neko iz eminence grise, moda neki stariji trener psihoanalitiar moe ustati
i izjaviti da su moji komentari ista glupost. Ali sada je taj strah nestao: kao prvo,
stekao sam samopouzdanje, kao drugo, u publici nema nikoga starijeg od mene.
Moja iskustva sa edukatorima, profesionalcima od kojih sam oekivao da
mogu neto nauiti, potvrditi kao ispravno i primeniti, bilo je od same adolescencije povezano sa posmatranjima, proveravanjima i poreenjem(102). Prevazilaenje oevog autoriteta je uspostavilo povoljnu introjekciju zahtevnog i strogog superega. Socijalna grupa vrnjaka, kojoj sam eleo da pripadam, nije bila dovoljno
predusretljiva. Zadatke u edukaciji sam prihvatao sa linom odgovornou, bez
potrebe za dominacijom edukatora, Tokom sopstvenog razvoja shvatio sam zato
sam smetao edukatorima. Bio sam ivahan, pa time i nedisciplinovan, suvie
radoznao, ljubopitljiv do postavljanja nezgodnih pitanja. Ometao sam ne samo
dominantni poloaj, ve i koncentrisanje edukatora na sopstveno izlaganje. Kad
sam ja postao edukator i meni je smetalo otklanjanje panje i usmerenja tokom
izlaganja, pa i voenja grupe. Ali, ja sam od poetka karijere jedva ekao da mi
se postavi bilo kakvo pitanje, pa da odgovaram. Ranije nisam uzvraao pitanjem.
Stalno mi je zvonila reenica jednog edukatora, koji je na pitanje edukanta uvek
odgovarao: ko pita, ve je razmiljao o tome, pa da ujem ta ti misli o tome.
Sada ponekad i uzvratim, da bih proverio znanje i sposobnosti.
U strukturi profesije izmeani su edukacija i profesionalni razvoj. efovi i starije kolege dobijaju obeleje edukatora, uz samo deliminu svesnost sopstvenih
postupaka. Prvi edukator je bio u azilnoj psihijatrijskoj bolnici, pa je njegova vetina bila da izgleda kao da neto radi(103-104). U razgovoru sa pacijentima je
ostvarivao dramske obrte. Drugi ef je bio dobronameran, bez mnogo provera za
moj rad. Zajedno smo pisali i strune radove. Zbunio me je razgovor o pacijentkinji koju sam ja primio u dispanzeru na odeljenje, a ona se sledeeg jutra ubila
bacanjem kroz prozor. Oekivao je da je ja ne bih primio na odeljenje da sam
procenio da je suicidalna. Od treeg edukatora je trebalo da nauim ljubaznost
i strpljenje uz Dienov osmeh (cheese), a uo sam sonu psovku posle izlaska
pacijentkinje. etvrti potencijalni edukator u mojim kasnim godinama, od koga

193

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

sam prihvatio humanistiki pristup oveku, savetovao me je da biram pacijente. I


danas ne znam ta bi ta poruka mogla da znai. ak i Jalom, od koga sam godinama uio iz knjiga, zbunio me je tvrenjem da terapeut mora da saopti sopstveni
strah od smrti, pacijentu koji se boji smrti, kao postavku da terapeut mora imati
taj strah. A ja ga nemam!
Konano preispitivanje moga odnosa prema edukatorima proizalo je iz moga
traganja za ivotnom mudrou preko ena(105-116). Uspostavio sam izvesnu
ravnoteu izmeu istoka i zapada, izmeu radoznalosti i strpljenja, mirovanja
i proveravanja, doputanja i menjanja, praznine i samodreenja. Smanjio sam
traganje za svojim ja, a pojaao sam traganje za spoznajom drugoga, to je povealo moju otvorenost za introjekciju i organizovanost za projekciju. Polazei od
sopstvene praznine, kada me nema, u nastaloj situaciji procenjujem mogunosti,
biram i odluujem. Izabrani put odreuje profesionalno i lino odgovorno uee i proveru, do punoe uma (mindfulness). Ostvario sam dinamsku ravnoteu
sve do podnoenja suprotnosti i radoznale otvorenosti da saznajem sebe, druge i
tekue situacije, da tragam i proizvodim smisao(117-118). Moe se rei da nisam
razumeo zen, kao to se kae da Binsvagner nije razumeo Hajdegera, niti Perls
Frojda. Razumevanje je zavren posao to zaustavlja dalje traganje i proveravanje.
Ali ono to sam prihvatio od zena i to obezbeuje samospoznaju i odreenje
sebe, postaje moja svesnost usmerena prema sebi i drugima. To je moje i nikada
ne moe postati tvoje(105).
Onda mi je dola u ruke novija knjiga o zenu unru Suzukija(119). On je drao
predavanje Amerikancima i Amerikanac je sredio beleke sa predavanja. Neke
reenice i poruke su me iznenadile, naljutile, razoarale, sve povezano sa znaajem uitelja. To su bili citati: Uenik mora da izabere uitelja, a uitelj da ga prihvati. Ako se potpuno preda uitelju, razumee. Bie uenik svoga uitelja.
Odnos izmeu uitelja i uenika je veoma vaan, vrlo je teko biti uitelj i uenik u pravom smislu, i jedan i drugi moraju da uloe svu snagu. Uitelj i uenik
zajedno vebaju razliite rituale. Rituali su vie od samovebanja. Kroz rituale
komuniciramo i prenosimo uenje u pravom smislu rei. Naglasak je na stanju
osloboenom od Ja. Kada praktikujemo zajedno zaboravljamo sopstvenu praksu. Sve ovo su bili zahtevi ili bar usmerenja prema potpunom podreivanju i
poslunosti bez prava ili bez slobode za postavljanje pitanja ili traenje objanjenja. Smeo sam s uma da su to predavanja za Amerikance koji mogu pristupiti
poetnom uenju zena samo ako odustaju od sebe da bi postepeno prihvatili zen
i istok. Ipak, ukazuje se da uenik moe i traiti i menjati uitelja, a tek kada ga
nae, kada oseti mogunost sopstvenog uenja, onda da zamoli da bude uenik.
Dajui primer posveenog sledbenika zena, . Suzuki kae: Poto je bio tako
predan uenik, nije mogao da prihvati nekoga ko je bio samo dobar predava.
Zatim: Neophodno je da potpuno usvoji uiteljevo znanje pre nego to ga se
oslobodi. Vrsta rastereenja je usledila posle reenice: Ako se dri uenja,
imae dvostruki problem da li da postupi po uenju ili da ide svojim putem.

194

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

Ovaj problem nastaje iako se drimo uenja kao pijan plota. Proizlazi da zen
ipak doputa slobodniji izbor uitelja, iako trai punu podreenost i ne doputa
provere uitelja. U zenu se ak postavlja i pitanje naslednika. Razreenje jednog
naslednika se uklapa u moj nain razreenja prethodnog uenja. Pria kae da je
Munan imao naslednika ou i hteo je da mu preda knjige. ou je rekao: Ako
je knjiga tako vana, bolje je zadri za sebe. Primio sam tvoj zen i bez tog pisanja
i zadovoljan sam njime onakvim kakav jeste. Munan je smatrao da ou treba
da uva knjigu kao znamenje primljenog uenja. Kad je dobio knjigu, ou ju
je odmah bacio u uareno ugljevlje(98).
Potpuno ponitenje individualnosti i potpuno odbacivanje lanih Ja radi
nejasnog ostvarenja optosti, tj. radi potpunog preuzimanja voinih poruka,
zahteva i ciljeva zastupljeno je u sektaki organizovanoj grupi koja namee verovanja i uenje Gorijeva(92). Not izdaje svoj drugi dnevnik uenika citirajui u uvodu Banjana: Onaj koji e neustraiv biti uprkos svim nesreama, neka
nepokolebljivo prati uitelja(120). lanicu ovakve grupe su doveli na leenje u
potpunom psihikom rasulu poto je nekoliko dana provela sama u sobi, neprekidno priajui (mogue sa svojim uiteljem?). Okida rastura je bilo tromeseno
odsustvo gurua. Psihiko stanje je davalo utisak ispranog mozga. Psihika stabilizacija se postepeno odigravala uz uestale terapijske razgovore i 25 + 25 + 0 mgr
anafranila i 2x250 mg eftila zbog ispoljene depresije i dezintegracije.
Prevazilaenje ovih razvojnih kriza na putu prema profesionalnom identitetu, kojim se povezuju line osobenosti i sposobnosti sa staranjem, pomaganjem
i leenjem pacijenata kroz humanistike osnove samih profesija, odigrava se u
dvogeneracijskom sistemu. U veini edukacionih pristupa postoji znaajna udaljenost izmeu edukatora i edukanata. Edukanti adolescenti mogu odravati
dva nivoa grupnog organizovanja: kao grupa koja se posveuje edukacionim zadacima i kao grupa koja ostvaruje uzajamnu socijalnu podrku mimo edukacije. Edukaciono usmerena grupa moe doprinositi homogenosti po kognitivnom
sadraju, po aktivnostima tokom edukacije, ali mogua su i rivalstva, nastanak
favorita i autsajdera. Razlozi za favorizovanje mogu biti vezani za poslunost, ispoljenu aktivnost i pokazano znanje, ali i za line sklonosti edukatora. Buntovnici mogu postati izolovani autsajderi, ali mogu je i preutni bunt i meu drugim
edukantima. Zato je vano da edukatori ukljuuju psihodinamsko razumevanje
individualnih i grupnih odnosa otklanjanja prepreka u odvijanju edukacije.
Humanistiki usmerene profesije pretpostavljaju staranje i pomaganje pacijentu na osnovu povezanosti ovih profesija sa drutvenim tendencijama i, jo
vie, sa tendencijama svakog pojedinca(121-129).
Staranje pojedinca za sopstveno zdravlje i odravanje opte socijalne i radne
sposobnosti do samoostvarenja, smatra se povoljnom odgovornou prema samom sebi i sopstvenom ivotu(130). U skali pojedinaca koji potrebuju i/ili trae

195

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

staranje i pomo, na jednom kraju se nalaze oni koji su potpuno nesposobni za


samostaranje i kojima je neophodna pomo da bi opstali, a na drugom kraju su
oni koji bi hteli da budu zdraviji nego to jesu, da sopstvenim ponaanjem odravaju i koriste sopstvene sposobnosti i zdravlje. U svim ovim profesijama edukacija se odreuje prema oekivanju da pacijentu ne bude gore nego to jeste, da
bi bio bolje nego to jeste(131-133). Ono to se zove prevencija, predstavlja skup
relativno organizovanih delatnosti, u kojima pojedinci sopstvenim staranjem i
drutvo organizovanim delovanjem profesija odravaju postojee zdravlje i optu
psihosocijalnu funkcionalnost, pa i da se razvijaju pojedinaane i opte ivotne
sposobnosti.
Starajue i pomaue profesije su socijalno organizovane u cilju samoodranja i potvrivanja sopstvene znaajnosti za drutvo. Drutvo, administracija i
pravni sistem nadziru tetno delovanje pojedinaca zajedno sa samim profesionalnim udruenjima, koja su odredila pravila ponaanja, neophodno znanje i
kvalitet profesionalnosti.
Iskljuenje lana udruenja ovih profesija onemoguava dalji profesionalni rad,
uz pratee zakonske sankcije. Proizlazi da se lan profesionalnog udruenja mora
ponaati po odreenim pravilima da bi se uopte mogao baviti tom profesijom.
Poslednjih godina je u nas dolo do znaajnih promena u delovanju ovih profesija
i udruenja. Merodavnost i nadzor se prenose na novonastale komore i pored toga
to su ranije postojala strukovna udruenja i Srpsko lekarsko drutvo. Ne moe se
proceniti smisao udvajanja profesionalnih udruenja. Novonastale komore su dobile zakonsko pravo da procenjuju profesionalno delovanje, da bi lanovi dobili licencnu dozvolu za rad. Vidljiva je finansijska pozadina edukacionih delatnosti ovih
komora. Na strunim sastancima se plaa kotizacija za uee i dobijaju se bodovi,
koji se skupljaju tokom godine. Edukatori i vodei strunjaci su dobro plaeni za
svoja predavanja. Slabost sistema je u tome to mnogi dou samo da bi dobili potvrdu o uplati i sledujue bodove i bez prisustvovanja predavanjima. Mnogi edukatori idu sa jednog sastanka na drugi i dre istovetna predavanja. Tako se dopunjuje
administrativno elitistika struktura u institucionalizovanim profesijama.

196

Uspena edukacija je preduslov za obavljanje profesionalnog delovanja(134).


Naueni obrasci se odvijaju selektivnom primenom disocijativnih procesa sa moguim razdvajanjem profesionalnog i linog. Profesionalnost zahteva znaajnu
dozu neutralnosti od sopstvenih emotivnih i kognitivnih preispitivanja, primenom profesionalne odgovornosti prema preuzetom zadatku. Ta neutralnost je
mogunost iskljuenja sebe, ili kontrolisanja linog izbora, odreivanja i procenjivanja postupka uz racionalnu i kognitivnu usmerenost po pravilima profesije.
Da li je mogue starati se i pomoi bilo kome na bilo koji nain bez linog emotivnog uea i bez svesnosti linog procenjivanja delovanja, u toku, ili po zavretku? Ukoliko je takav pristup drugom oveku u pomauim profesijama mogu,
odigrava se staranje i pomaganje, ali profesionalac pristupa drugom oveku kao
svom zadatku, iskljuujui bilo kakvo izjednaenje sebe sa ovekom o kome se

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

stara i kome pomae. I u takvim hipotetikim situacijama profesionalac ukljuuje odgovornost, koja zahteva prikladnu napetost i usmerenost uz lino uee u
samoj delatnosti. Usklauje se napetost i smirenost, kontrola i usmerenje i uloeni napor da se uspeno obavi zadatak. Tako se postie narcistiko samozadovoljstvo izvrenim zadatkom. U najteim situacijama ugroenosti ivota drugog oveka, profesionalnost postaje jedino opravdano odreenje uz odgovornost prema
razreenju sveukupne situacije(135-137). U uslovima mogue line ugroenosti
neophodna je potpuna kontrola situacije i iskustveni izbor prikladnog postupka.
Profesionalac pouzdano doivljava oputanje line napetosti i kada uspeno otkloni pacijentovu ugroenost ivota i sopstvenu ugroenost teinom zadatka, a
povremeno, u psihijatriji, i linu ugroenost.
Oigledno je da je edukacijom postignut vrhunski stepen profesionalnosti apsolutni preduslov za ispunjavanje ovakvih profesionalnih zadataka. Tako se postiu usklaenost svih psihikih i telesnih elemenata, koji su neophodni za izvrenje
zadatka. Uz steeno znanje i iskustvo neophodna je celovitost odreenja svakog
postupka u svakom trenutku sa stepenom uhodanosti. Preuzimanje zadatka,
svesnost izvrenja, svesnost praenja situacija i sopstvenog delovanja tada dobija
automatizovano ukljuenje preko subkortikalnih veza kojima se ubrzava i donoenje odluke i izvrenje postupka. Ovakvo delovanje profesionalca se moe nazvati intencionalnost, anticipacija, intuicija, iskustvo, ali uvek postoji spoj znanja i
prethodno injenog. Zbog potpunog ukljuenja u izvrenje zadatka, profesionalac
nema vremena niti da bira, niti da proverava, niti da procenjuje niti da ukljuuje
bilo kakvu asocijativnu komponentu subjektivnog doivljaja. Preuzeti zadatak je
istovremeno i cilj i odreenje celine postojanja i delovanja profesionalca.
Ostaje pitanje da li je dovoljno obuhvatno i pohvalno rei za edukovanog profesionalca u humanistiki usmerenim profesijama da je vrhunski profesionalac.
Da li se ovakvom kvalifikacijom moe prikazati celovita profesionalna delatnost i
ispuniti oekivanja, pretpostavke i ciljevi profesije u celini i u pojedinanim situacijama? Da li humanistiki oblikovana profesija oekuje, trai, pa i zahteva od edukovanog profesionalca i lino svesno uee zajedno sa definisanim subjektivnim
doivljajem, u kome se povezuju znanje, vetina, emocije i akcije, koje se strukturiu kroz odnos sa drugim ljudskim biem i njegovim subjektivnim doivljavanjem?
U ekstremnim profesionalnim zadacima se moe govoriti o svesnosti i ozbiljnosti prihvaenog zadatka, potpunoj odgovornosti i usmerenosti, o visokoj
napetosti, koja je neophodna za realistino procenjivanje i delovanje. Ali ne moe
se govoriti o svesnom doivljavanju drugoga, niti o ukljuenju profesionalca u
subjektivno doivljavanje drugoga, pa ni samog sebe. Ne moe biti jasnije oblikovanih emocija, pa ni prisutnost elje da se ostvari staranje i pomaganje drugom
ljudskom biu, to je sutinski zadatak ovih profesija.
Tako profesionalnost postaje borbeni mehanizam sa elementima odbrane,
odravanje celovite strukture linosti i odreenih delovanja prema zadatku.

197

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Delovanje je usmereno prema potvrivanju sopstvenih sposobnosti, preuzetih


zadataka i podreenosti profesiji i njenim ciljevima. Iskljuuju se sopstvene psiholoke osobenosti linosti, a ukljuuje se maksimalna objektivnost za procenu
realnosti i sopstvenog delovanja.
Sasvim je pouzdano da je profesionalnost neophodna, ali, moe se rei da
nije dovoljan oblik delovanja u starajuim i pomauim profesijama. Potrebno je
proceniti nain, vrstu i stepen linog uea u ispunjavanju profesionalnih zadataka kada se uspostavi odnos u kome vie ili manje aktivno uestvuje i ljudsko
bie, o kome se profesionalac stara i pomae da opstane, da smanji patnju i svoje
nedostatke i pobolja sposobnost samostaranja. Stoga je potrebno prikazati kako
se primarne osobine oveka, koji se posveuje ovim profesijama povezuju sa profesionalnou do uzajamnog preplitanja, do uspene saradnje u okviru profesionalnog odnosa sa pacijentom, klijentom, da bi uspostavljeni odnos bio i profesionalan i human, radi staranja i pomaganja manje osposobljenom za samostaranje
i za ukljuenje u socijalnu sredinu.
Svako edukovanje poseduje dve neizbene komponente. ak i kada je edukacija usmerena preteno na sticanje profesionalnih vetina, koje pouzdano prenose kvalitetni edukatori, istovremeno se odvija i proces socijalizacije i individualizacije edukanta.
Sam izbor profesije ukazuje na spremnost budueg edukanta da se socijalizuje. Za uspeno obavljanje pomauih i starajuih profesija neophodna je socijabilnost koja se procenjuje i prilikom selekcije za ukljuenje u edukaciju. Nastavak
socijalizacije se odvija tokom edukacije u odnosu prema edukatorima i meu
edukantima. Za uspenu edukaciju neophodno je prihvatiti socijalne vetine,
koje se koriste u profesionalnom delovanju. Dvogeneracijski sistem odnosa obezbeuje uenje izgleda, naina ponaanja, stvaranje povrnih odnosa i formalnih
komunikacija. Edukacija obezbeuje sistem vrednosti koje odreuju profesiju, ali
i argon. Nevolja dobro nauenog argona je u tome to edukant postepeno odustaje od svakodnevnog, proseno primenljivog renika, te koristi veoma profesionalne termine u nedovoljno prikladnim situacijama, a nekada i bez poimanja
znaenja upotrebljenog termina. Mnoge komponente profesionalnog ponaanja
se sada i neposredno ue, ukljuujui i terapijski opravdane izraze lica, neposrednog ponaanja i nain razgovora u profesionalnoj delatnosti.
Sutina edukacije je upoznavanje psihologije linosti i uspostavljanje odnosa sa
drugima. Od poetka psihoanalize se postavio zahtev za samospoznajom. Potreba
profesionalca za samospoznajom se od psihoanalize proirila i na druge vrste profesija. Samospoznaja olakava uspostavljanje kontakta sa drugom osobom i titi
pacijenta od nepovoljnih efekata linosti profesionalca. Do danas nije uspostavljena
usaglaenost kako se postie i koje su osobenosti zrele linosti profesionalca. Da li
je dovoljno spoznati svoje nezrele obrasce i drati ih pod kontrolom, ili ih prevazii svesnim zrelim obrascima sopstvene linosti. Govori se da ni potpuna psiho-

198

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

analiza ne mora da ostvari linu i socijalnu zrelost profesionalca. Uz to se i preporuuje da svake pete godine psihoanalitiar dopuni ili ponovi analizu. Zrelost koja
se trai od psihoanalitiara se i ne poklapa sa preutno prihvaenim obrascima line i socijalne zrelosti. Svako razmiljanje o zrelosti se prelama izmeu samoodreenosti i prilagoenosti grupama, porodinim i socijalnim pravilima ponaanja i
odnosa i prihvaenog sistema vrednosti. Za pretpostavku zrelosti treba ostvariti
prevazilaenje potrebe za primarnom porodicom i grupom vrnjaka. Ostvarenje
nezavisnosti se potvruje sposobnou biti sam, ali za socijalizovanost je potrebna i
sposobnost biti sa drugima, uz preplitanje miljenja, oseanja i delovanja. Pozitivna
komponenta nagona samoodranja je bezuslovno voljenje sebe uz postupni razvoj
odgovornosti prema svome ivotu. Povoljna socijalizacija se potvruje korienjem
sopstvenih sposobnosti i dogradnjom samopotovanja. Apstraktno usmerenje sebe
prema oveku uopte, prema bilo kome oveku je osnova bavljenja starajuom i
pomauom profesijom. Sposobnost biti sa drugim se potvruje voljenjem sebe u
bilo kome drugom. To je dodatno odreenje spremnosti za ove profesije. Stoga zrelost, s jedne strane, doprinosi prevazilaenju potrebe za grupom, a sa druge strane,
oblikuje novu spremnost za nove odnose sa drugima(137-138). Potpunost linosti
se strukturie uspostavljanjem dvogeneracijske porodice i preuzimanjem odgovornosti za sopstveno potomstvo.
Mnogi smatraju da se za ove profesije odluuju oni koji ele da pomau nemonima, potvrujui se kroz arhetip iscelitelja. Postoji i pretpostavka da se za
psihologiju i psihijatriju odluuju oni koji sumnjaju u svoju normalnost, da bi
otklonili svoje strepnje. Druge pomaue profesije se biraju bez posebnog premiljanja ili oekivanja. Izbor bilo koje profesije ne obezbeuje ispunjenje pretpostavki ili oekivanja. Ipak se pretpostavlja da kasniji izbor doputa pouzdaniju
procenu sopstvenih mogunosti u profesiji. Po tome psihijatri najkasnije biraju
profesiju. Ali sadanja medicinska ideologija savremene psihijatrije se u potpunosti oslanja na leenje lekovima, odbacujui potrebu za humano obeleenim odnosom izmeu psihijatra i pacijenta(139-141). Ponitenjem humanistikih obeleja
psihijatra ostaje se iskljuivo na profesionalnosti. Tako se humanost psihijatrije
svodi na onoliko humanosti koliko je ima u samoj profesiji.
Svako predvianje budunosti i verovanje u usklaenost sopstvene linosti
sa izborom profesije je bez dovoljno osnove. Pouzdani pristup poetnika u ovim
profesijama je prihvatanje neizvesnosti, radoznala spremnost za suoavanje sa
novim, stalno sticanje znanja i opreznost u primeni(142-146). Ukoliko poetnik
ne ostvari ovakav primarni stav i osloni se na nepotvrena oekivanja, mogua
su neprijatna iznenaenja, razoaranja (to nisam oekivao, nisam znao da je
tako). Poetnik treba strpljivo i postepeno da se prilagoava zahtevima profesije, a ne da se profesija prilagoava oekivanjima poetnika. Put koji je odreen
izborom profesije trai istraivanje, prihvatanje tekoa i proveravanje. Ni znanje
ne obezbeuje dovoljnu pripremljenost za neposredno suoavanje i ukljuenje u

199

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

profesionalne zadatke, ali obezbeuje zadovoljavajui stepen spremnosti za preuzimanje novih zadataka.
Spremnost da se pomogne drugome moe se smatrati vrstom najosnovnije
motivacije za ove profesije. Spremnost za davanje kroz sopstveno delovanje, bez
oekivanja uzvraaja, uz pretpostavku da se moe dati, samo treba nauiti ta i
kako. Potrebno usmerenje je initi za drugoga i biti sa drugim. Ovakav stav prema sebi i prema drugima se oslanja na individualne osobine koje su potvrene i
istraivanjima. U psihoterapiji povoljnije rezultate su postizali ljudi koji su posedovali oseanje topline i empatije(147).
Toplina se pretae u samopouzdanje sa potrebom oseati drugoga, nagonsko samopouzdanje, u kome se odslikava primarno delovanje majke i preuzeto
osnovno poverenje, oseanje sigurnosti, pa i nepovredivosti. Uz primarni odnos
obeleen toplinom dograuje se empatija(148-151), sposobnost preuzimanja oseanja drugoga, (osetiti kako je onom drugom na osnovu neverbalnih poruka,
poev od poloaja tela i pokreta, izraza lica i pogleda, naina govora). Obe doivljene komponente se pretau u osnovno poverenje u ljude pristupajui drugome
bez straha. Empatija postaje osnova za uspeno staranje za drugoga i pomaganje
drugome uz izabrani nain kako mu pristupiti. Ne ostvariti istovetnost oseanja
sa drugim, ve samo prepoznati oseanja drugoga, a zatim, osloncem na osnovno
poverenje i spremnost za injenje, pomoi drugome da manje pati, da osea da je
prihvaen, da ostvari poverenje u terapeuta, a i u sebe, da prihvati staranje kojim
se obezbeuje toplina, opstanak i sigurnost.
Ovako strukturisana motivacija i uspostavljeni odnos preobraa se u osnovu
za izbor delovanja. Preobraanjem doivljene i prepoznate empatije u oblikovanje delovanja poinje autentinost terapeuta. Autentinost se odraava kroz rezonantan i uspean nain delovanja na drugoga kroz uspostavljeni odnos. Bez odnosa nije mogue biti autentian terapeut, niti je mogue podsticanje povoljnih
promena u drugome(152-153).
Primarno emotivno odreenje prema drugome poinje od topline i prepoznate empatije. Nepovoljno je da empatija preplavi subjektivni doivljaj primaoca
oseanja i da se izgubi samoodreenje kroz poistoveenje sa drugim.
Toplina i osnovno poverenje raskravljuju granice drugoga i podstiu prijem
ponuenog staranja i pomaganja. Potreba za saznanjem o drugome, radoznalost,
glad za informacijama, kao aktivno usmerenje prema drugome, isprepletano je
primarnim empatikim povezivanjem. Uz empatiju se dograuje ciljano traganje
za subjektivnim stanjem drugoga. Radoznalost usmerava i prema kognitivnom
odreenju empatiki doivljenog u uesnicima odnosa.
Spajanjem topline, empatije i radoznalosti stvara se novi obrazac delovanja,
odraavajui genuinost, autentinost, individualnost. Radoznalost kao organizacija otvorenosti prema polju sa postupnim organizovanjem je smiljeno tera-

200

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

pijsko delovanje. Uz radoznalost mora istovremeno ii i opreznost za proveru


dobijenih podataka i oblikovanje sopstvene delatnosti, bez tete po drugoga i po
sebe, ili sa proraunatim rizikom i aktivnim usmerenjem prema smanjenju neizvesnosti, neznanja o drugome radi poveanja znanja.
Ovim putem se razvija logiki sistem kao osnova za integrisano delovanje.
Zadovoljstvo saznavanja novoga o drugome se preobraa u odgovornost prema
sebi i prikladni izbor postupaka dograujui se u odgovornost prema drugome u
skladu sa principima profesije. Edukacija obezbeuje podatke o aktivnom usmeravanju sebe na osnovu izuavanih obrazaca, koji su se iskustveno pokazali uspenim, sve do ubeenja u naunost.
Upravo je na televiziji saopteno da astrologija dokazuje da datum i vreme
roenja statistiki potvruje izbor zanimanja, to ne obezbeuje potvrdu u pojedinanim sluajevima. Dulijan Haksli 1957. veoma lepo analizira nauku i verovanje(4). Po njegovom miljenju primena naunog metoda je najbolji nain za
obezbeenje ljudskog napretka i dui ivot, vie sree, manje patnje, manje napora, manje odgovornosti. Nauni metod moe koristiti za svaki sadraj, svaku
temu. To je najbolji metod za korienje ovekove radoznalosti, za njegovu elju
za shvatanjem, tumaenjem i logikim koherencijama. Isprazna radoznalost ne
proizvodi organizovano znanje. Ipak, suvie koncentrisanja na logiku koherenciju, sa nedovoljno posmatranja i neprikladnom proverom injenica, proizvee
spekulativne ili metafizike word-spinning (igra rei) umesto iskoristive teorije.
Po njegovom miljenju, verovanja su introjekcija spoljanjih injenica i orijentiu prema potencijalnoj akciji, i mogu aktivno uticati na na socijalni ivot i
evoluciju. Kae da se verovanja ne mogu ni nametnuti silom, niti se mogu zabraniti. Ali, esto treba proveriti ono to drugi tvrdi i namee. Posebno sistem sadanjeg ocenjivanja naunosti na osnovu tampanja radova i citiranja u znaajnim
asopisima, ne samo da podriva verovanje u nauku, ve se govori i da naunici
kradu, pa i lau(154).
Moe se prihvatiti da sam metod po sebi odraava prirodu ljudskog miljenja,
koja tei oblikovanju zakljuka i zavrenom zadatku. Od postavljanja hipoteze,
pa do zakljuka odigrava se proces odbacivanja podataka koji ometaju primenu
metoda i uklapanje u hipotezu. Veina istraivaa ipak pokuava da dokae to to
je smislila. Jer, ko je toliko protiv samoga sebe da ulae napor da dokae da nije
dobro mislio i da nije u pravu. Biti u pravu esto znai uspenost profesionalnog,
naunog i linog sazrevanja.
Radoznalost poseduje dve vremenske dimenzije: usmerenje prema prolosti i
prema budunosti. Nalazei uzrok u prolosti, veruje se da e se predvideti ta e
se dogaati u budunosti. Prognoza postaje vrhunski simbol naunosti. Usmerenje radoznalosti prema budunosti suvie se oslanja na oseanje neizvesnosti. Neizvesnost dobija obeleje praznog i neorganizovanog oekivanja te nastaje strepnja,
strah da e se neto nepredvieno i nepovoljno dogoditi. Prognoziranje budunosti

201

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

stvara utisak mogunosti menjanja injenica i uzroka u cilju otklanjanja nepovoljnih tokova, a time i strepnje. Nauka je postala najpouzdaniji nain kako oblikovati
sadanjost da bi se dirigovalo sutranjicom. Ali sama nauka, svojim razvojem, zadovoljenjem ljudske radoznalosti, proizvela je sadraje koji su postali mora savremenog oveka i pojaali strah od sutranjice. Uz svu ispoljenu naunost i verovanje
u nauku strah od sutranjice dobija obeleje straha od sopstvene smrti(155).
Igrajui se raunom verovatnoe, dolo je do veoma sloenog suenja nauci
i naunicima. est uglednih naunika i jedan dravni zvaninik su optueni za
smrt 2309 rtava zemljotresa u Italiji(156). Zbog brojnih manjih potresa konsultovani su naunici zbog procene da li moe doi do katastrofalnog zemljotresa.
Naunik je odgovorio: Kratkorono gledano, takva mogunost teorijski se ne
moe iskljuiti, ali nije verovatna. Dravni zvaninik je ak rekao da manji potresi smanjuju rizik od jaeg udara. Nauka kae da samo u 2% sluajeva uestali
potresi u trusnom podruju nagovetavaju vee zemljotrese. Sedam naunika i
strunjaka osueni su na po est godina zatvora(157).
Oni koji su verovali nunicima, kritine noi su ostali u kuama i poginuli.
Drugi su, po iskustvu, na manji potres izali iz kua i ostali ivi. Naunici brane svoje kolege, jer je nerazumno oekivati da se tano predvidi vreme, mesto i
jaina zemljotresa. Poginuli su odustali od odgovornosti za sopstvene postupke.
Verovanje esto odreuje izbor i odluku, ali time se odrava lenost i odustajanje
od line odgovornosti, od radoznalosti, a time ak i od neprekidnog prikupljanja
novih podataka, to spada u nauni metod(158).
Jo neobinije verovanje se odigralo zbog autoriteta vodeih naunika. Danijel ahtman je otkrio do tada nepoznati poredak atoma u kristalima(159). Neprikosnoveni naunik Lajnus Bauling javno je odbacio ovo otkrie. ahtman je
otputen, jer je osramotio celu ekipu. ef je uputio ahtmana da proita udbenik Paulinga. Tek posle smrti Paulinga, drugi naunici su potvrdili ahtmanovo
otkrie, pa je prestalo verovanje u nauni stav Paulinga. ahtman je tek posle 19
godina dobio Nobelovu nagradu za svoje otkrie.
Sada zamislite nauku zasnovanu na dokazima i statistiki obraenim istraivanjima, koja obuhvataju probrane pojedince i utvrdi se postojanje grupe simptoma kod izvesnog broja ispitivanih, i to na osnovu testova sa prilino usmerenim pitanjima(160-166). Vodei ljudi, autoriteti, koji poseduju administrativnu,
naunu i profesionalnu mo, daju novokomponovanu dijagnozu, uvedu u bibliju (DSM), a zatim odrede protokol za davanje lekova. Savremeni profesionalni i
pravni stav prema homoseksualcima podstakao je strepnju nekih pojedinaca da
e uskoro i pedofili stei ista prava.
Put prema preuzimanju line odgovornosti u psihijatriji i psihoterapiji ostvaruje se dogradnjom linosti prema svesnosti sebe i kroz sticanje znanja tokom
obavezne edukacije, kroz sopstveno zadovoljenje realnosti o samom sebi i o dru-

202

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

gim ljudima, kroz procenu svojih edukatora i supervizora i kroz sva pisana znanja. Odreenje osnovnih pravila i subjektivno odreenje prema profesiji doprinosi poetnoj profesionalnosti, koja proizlazi iz saznanja o profesiji i pravila za
uspostavljanje i odravanje odnosa sa drugim ljudskim biem. Profesionalnost se
omeuje pravilima i ciljevima profesije, zakonima i odnosima prema socijalnoj
sredini, zdravstvenim ustanovama i posebno prema pojedinanom oveku, koji
trai i/ili potrebuje pomo. Profesionalnost se potvruje sopstvenim sposobnostima za obavljanje delatnosti, sopstvenim znanjem i iskustvom.
Nijedna edukacija ne obezbeuje potpunu spremnost za neposredno ukljuenje u praktini rad, sa dovoljno samopouzdanja, dovoljno sposobnosti nauenog
sa pojedinanim pacijentom ili sa grupom. Znai, neophodna je svesnost nepotpune pripremljenosti, vrsta neizvesnosti, otvorenosti, budnosti, radoznalosti,
ime poinje odreenje sebe u svakom sledeem trenutku. Delovanje se svodi
na proveru iskoristljivosti svega ranije nauenog i samog sebe, kao terapijskog
sredstva. Uz neizvesnost prema buduem delovanju odrava se i nesigurnost u
proceni ve uinjenog. Pristupa se apstraktnom poreenju sopstvenog delovanja
sa profesionalnim delovanjem uopte. Bezbroj pitanja trae odgovore kojih nema
uvek: da li sam dobro uradio, pogreio, da li sam mogao bolje da uradim, kakve
e biti posledice moga delovanja, konano kako dalje, kakav je plan na osnovu
uinjenog. Nikad nema sigurnosti u uinjeno niti u budue injenje. Sve se to
preplie sa pitanjem individualnosti u radu i line odgovornosti, stepena posveenosti i samopouzdanja, procene sebe i pacijenta.
Tako se postavlja pitanje supervizije. Posle svih edukacija i formalno steenih znanja, prava na ukljuenje u profesiju, namee se sloenost supervizije. Da
li je supervizija upotreba poloaja rukovodee elite, edukatora i administratora
radi nadzora nad kvalitetom rada drugih profesionalaca, ili radi line koristi,
profesionalne i materijalne? Ili je to potreba nesigurnih profesionalaca, koji nisu
dovoljno osposobljeni da budu odgovorni, pa im je potrebna stalna podrka, pomo i provera. Izvesne hijerarhijske strukture u ustanovama ostvaruju vrstu supervizije i kada nije traena. Dovoljno je setiti se da svaka otpusna lista mora biti
potpisana i od hijerarhijski nadreenog profesionalca. Neki praktiari mogu biti
vie efektivni, sposobni i samopouzdani od drugih, pa da im supervizija bude
samo administrativno optereenje. U stvari, tradicija supervizijskog odnosa se
moe shvatiti kao zamena dokaza i razloga mistikom profesije.
Tako smo stigli do ostvarenosti prava na sopstvenu profesionalnost. Treba
proveriti ta to znai, da li je mogue odrati svesnost sopstvene linosti i profesionalnosti, kako potvrditi sopstveni identitet u okvirima profesionalnog delovanja, i pored neprekidnih, spolja nametanih zahteva za uniformisanje u okvire
profesije. Vredi prikazati pretpostavljenu skalu ispoljavanja profesionalnosti i linosti u populaciju psihijatara i psihoterapeuta(103):

203

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

1. Lino nezainteresovan, formalno prisutan, proseno edukovan, ispunio sve


obaveze profesije. Otaljava posao iskljuujui bilo ta lino u delatnosti. Minimalno
ukljuen u dodatne napore za sticanje znanja i poboljanja svoje profesionalnosti.
2. Lino zainteresovan da iskoristi sopstvenu profesiju za sticanja socijalnog
ugleda, tako da mu je profesija znaajnija van radnog vremena u samoprikazivanju. Trudi se da ga ne ugroze ni pacijenti ni praksa.
3. Uspeni imitator, glumac, koji je tokom edukacije pokupio obrasce ponaanja i seriju verbalnih reenica u argonu, ime veoma uspeno odreuje svoje delovanje i iskazivanje imida, prikazujui se pred drugima bez obeleja linosti.
Laici ih ne prepoznaju, te oni ostvaruju socijalnu znaajnost.
4. Administrator, koji odmah po dobijanju diplome bei u administraciju,
upravu udruenja, bez potrebe da se bavi pacijentima, ljudima i njihovim problemima. Elitistiki se postavlja prema kolegama iz prakse. Uspeno predstavlja profesiju i nezamenljiv je u administrativnom i socijalnom predstavljanju profesije.
5. Edukator je stekao sve diplome koje su potrebne, proveo izvesno vreme u
radu sa pacijentima, ali je rad sa pacijentima doiveo kao suvian teret. Ili je dolo
do iscrpljenja radom sa pacijentima, ili su pacijenti bili zamorni i dosadni, ili opasni. Poseduje linu potrebu da dominira drugima kroz neposredno pretakanje
sebe i svojih postavki edukantima.
6. Potpuni profesionalac sa linom odgovornou, maksimalnim znanjem,
posveen radu, uzdran, samopouzdan, izdrljiv, odrava rastojanje prema pacijentima. Izdrava profesionalno optereenje bez emotivnog ukljuenja, pa i bez
iscrpljenja. Postaje automatizovan i iskusan, veoma koristan za brzo i uspeno
donoenje odluka i obavljanje zadatka.
7. Sluajno prisutan, za koga niko ne zna kako i zato se naao u profesiji.
Uglavnom se zna njegova profesionalna nesposobnost, ali postoji tolerancija sredine, a i on pritajeno obavlja svoju skuenu delatnost. Ne tri, niti teti profesiji,
ali pitanje je koliko pomau drugima.
8. Konano bih pokuao da prikaem profesionalca koji je, pre svega, uao u
profesiju sa izraenom potrebom da daje drugima, da ispolji radoznalost u istraivanju drugih i sebe, da poseduje i da dogradi sposobnosti koje prerastaju u to
potpuniju odgovornost za drugo ljudsko bie, koje potrebuje staranje i pomo za
dalje postojanje.
U literaturi postoje dva termina kojima se obeleavaju humanistiki usmerene profesije. Ta dva termina su: staranje i pomaganje (Caring Helping Profession). Spisak profesija nije konaan, ali se navode: medicina, psihijatrija, psihologija, socijalna pedagogija i edukacija uopte, psihoterapija, sestrinstvo, socijalni
rad. U ovim profesijama se tei celovitosti odnosa dva ljudska bia, polazei od
osnovne pripadnosti ljudskoj vrsti, da bi se teilo povoljnom stepenu bliskosti sve

204

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

do stapanja u mit(167-169). Cilj svih ovih profesija je da se prevazilaze ili smanjuju razlike, koje su odreene poetnim poloajem i ulazom u odnos. S jedne
strane je profesionalac, ljudsko bue, koje je spremno da daje, da ini za drugoga.
S druge strane je pojedinac manje sposoban za samoodranje i samoostvarenje,
oteen, ugroen, koji treba i trai da kroz uspostavljeni odnos smanji postojeu razliku. Pokazalo se da etika i moral u ovim profesijama ispoljavaju izvesne
osobenosti koje je neophodno proceniti pre nego to se doe do individualnosti i
autentinosti u psihijatriji i psihoterapiji.
Medicinska etika je preuzela sutinu opteg humanistikog, socijalno prihvaenog morala, zahtevajui da moralnost bude spojena sa odgovornou profesionalca(170-171). Etike drugih profesija, koje se staraju i pomau drugome, oslanjaju se na etiku medicine i na opte moralne principe
Za profesije koje se oslanjaju na medicinsku etiku pristupaan je termin staranje(172). Moje razumevanje ovog pojma je profesionalno preuzimanje potpune odgovornosti za ivot i opstanak drugog ljudskog bia. Osnova je u ivotnoj
ugroenosti i ubedljivoj nemogunosti drugog ljudskog bia da opstane. Staranjem se obezbeuje postojanje i poboljanje ivota i opstanka.
U pomaganju se ostvaruje pruanje podrke da manje sposobni pojedinac
smanji svoju manjkavost, smanji razliku izmeu sebe i profesionalca uz poveanje sposobnosti za opstanak i preuzimanje odgovornosti za sopstveni ivot i
delovanje. Staranje ukazuje na obuhvatniji profesionalni pristup i umanjenu sposobnost opstanka. Pomaganje ukazuje na delimino ouvanu sposobnost opstanka i staranje o sebi.
Razvoj profesionalnih etika je podstakao izvesne posebnosti, koje su povezane sa moralnou uopte. Posebnosti etikih principa psihoanalize i danas se
odravaju. Poto je proizala iz medicine, kada psihijatrija nije bila posebna profesija, psihoanaliza je postavila visoke etike principe, ali zasnovane na rodno
odreenim postavkama psihoanalize i seksualnosti. Time je dolo do delimine
dehumanizacije psihoanalitiara, uslovljene etikom i metodologijom tretmana.
Pacijenti pogodni za psihoanalizu nisu vitalno ugroeni, pa se time iskljuuje
osnovni humano-etiki princip medicine: ivot je vredan. psihoanaliza usmerava svoje delovanje na rodno odreenje i seksualnost. Nije toliko bitno biti ovek, koliko je bitno biti ensko ili muko. Humanost psihoanalize se svodi na
ostvarenje rodnosti i seksualnosti analiziranog, to je samo deo ljudskosti. Psihoanalitiar postaje vie ena ili mukarac nego to je celoviti ovek. Na osnovu
seksualnosti ostvaruje se i uspostavljanje odnosa i terapijsko delovanje. Treba naglasiti da biti mukarac, ili biti ena nikako ne ukazuje da je time ostvaren ovek.
Zamerka psihoanalizi je i usmerenost prema ostvarenju mukosti ili enskosti
bez dovoljno obzira prema optim socijalnim i moralnim pravilima.
Pravilo da psihoanaliza ne teti pacijenta je obavezno pojaalo etike zahteve
i profesionalnost. Da bi ostvario uvid i kontrolu nad sopstvenom seksualnou, i

205

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

time otklonio mogunost oteenja analiziranog, psihoanalitiar mora da poznaje sebe, svoje komplekse, crne mrlje, da bi postigao profesionalnost. Izbegavanje
osteenja analiziranog je dovelo do veoma surovog zahteva postavljanja rastojanja, odustajanja od emotivne komponente u tom odnosu. Neutralnost psihoanalitiara titi analiziranog.
Zahtevima za neutralnost ponitava se ljudskost i umrtvljuje se ovek. Sam zahtev za neutralnou postaje oigledna kritika(173). Psihoanalitiar Simon kae:
Odrati neutralnost terapeuta. Negovati psiholoku odvojenost od pacijenta.
Dobiti pristanak posle obavetenja o tretmanu i proceduri. Sudelovati verbalno
sa klijentom. Onemoguiti ikakve prethodne tekue niti budue line odnose sa
pacijentima. Umanjiti telesni kontakt. uvati relativnu anonimnost terapeuta.
Uspostaviti stabilno politiku naplate. Obezbediti stalni, privatni i profesionalni
prostor. Odrediti duinu i vreme sesije(174).
Psihoanaliza je nastala zbog postupno shvaene potrebe za samospoznajom
kroz odnose sa roditeljima uz znaajno precenjivanje seksualnosti. Spoznaja samog
sebe u odnosu sa ljudima i prema stvarnosti, prepoznavanje svesnih, prisvesnih,
pa i nesvesnih motiva je oslobaalo analiziranog pacijenta od trpljenja i sputanosti
bez potreba za procenom delovanja na druge i na socijalnu sredinu. Zbog stroge selekcije pacijenata, moglo se pretpostaviti da osloboeni analizirani svojom steenom slobodom nee ugroziti druge, svoje socijalno ponaanje i moralne principe.
U terapijskim uslovima osloboeni psihoanalitiar mora ostvariti potpunu samokontrolu, iskljuenje slobode, ponitenje i kontrolu sopstvenih misli, stavova
i, posebno, emocija. Analitiar je razreio svoje odnose sa primarnim objektima,
usput je mogue razreio i svoju seksualnost, a pri tom iskljuuje sebe iz odnosa.
Uprkos svih edukacionih nastojanja, linost analitiara ulazi u igru, poev od tela,
pokreta, izraza, izabranog izgleda. Da ne pominjemo neizbeno ukljuenje prisutnou, to je odnos dva ljudska bia u vremenu i prostoru. Moe se pretpostaviti
da analitiari znaju da je zahtevana neutralnost nemogua. Kako odrati prisutnost i sopstvenu svesnost, iskljuiti bilo kakav znak o sebi i svojim subjektivnim
odreenjima i emocijama. Proizlazi da ta neutralnost zahteva analitiarevo telesno
prisustvo, ali da odustaje od sopstvenog identiteta, pa i od bilo kakvog ispoljavanja
autentinosti. (Pacijent je bio pet godina na psihoanalizi i najvie mu je smetalo to
ga doeka ljubazna, dobronamerna nasmejana osoba, koja se u potpunosti menja
tokom seanse, postaje ukoena, hladna, bezizraajna. Pitao se sa kim on to razgovara, da li se radi o dvostrukoj linosti. Razilaze se uz uzajamno nezadovoljstvo.)
Pretpostavlja se da je terapeut edukacijom i linou osposobljen da prui podrku ugroenim, oteenim i manje sposobnim za samoodranje. Odraavajui
sopstvenu linost kroz etiko ponaanje i profesionalnu odgovornost, terapeut
je istovremeno predstavnik pozitivno prihvaene moralnosti i u socijalnoj sredini. Odgovornost prema struci postaje i odgovornost prema sebi sa obavezom
razvijanja sopstvenih sposobnosti, ali i odgovornost prema drugima i spremnost

206

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

davanja drugome, ali bez samooteenja i bez rtvovanja. To davanje se preobraa u kreativno obogaenje sebe: to se vie dajem na podsticaj drugoga, to se vie
stvaram i vie imam.
Potvrda o iskoristljivosti psihoanalize se neoekivano nalazi kroz terapijske
potrebe profesionalaca. Znatan broj psihoterapeuta, koji doive svoju nelagodnost i krize u okviru sopstvenog ivota ili u samoj profesiji, esto se obraaju
psihoanalitiarima za tretman. Proizlazi da je psihoanaliza korisna za kvalitetno
prihvatanje moralno-etiki odreenog terapijskog odnosa kroz poveanje samospoznaje, postignutu slobodu samoiskazivanja i emotivno-kognitivno proirenje repertoara ponaanja samog terapeuta.
Kroz ovakvo razmatranje terapijskog odnosa postaje jasnija prirodnost humanistiko-egzistencijalistikog pristupa. Prihvata se celovitost linosti i sloenost
uzajamnog odnosa usmeravajui se prema telesnoj, socijalnoj, linoj i duhovnoj
dimenziji, odravajui mozainost i ravnoteu delujuih elemenata. Kroz uvid i
delovanje u ostvarenoj dinamskoj ravnotei terapeut ostvaruje moralno samoodreenje u okvirima profesije, line i socijalne odgovornosti.
Holistiki pristup profesije koja uspostavlja humanistiki odnos prema drugome mora uzeti u obzir i usmerenost prema celovitom obuhvatu moralnih potencijala oveka i profesionalca, i klijenta. Kolberg je uspostavio faze razvoja morala, koje su obeleene posebnim oblicima ponaanja i odnosa(175).
1. Prve dve faze su premoralni nivo. Prva faza moralnosti se zasniva na kanjavanju i izbegavanju kazne. Nema prave moralne obaveze, nema poimanja prava
drugih, niti pravog potovanja za autoritete, ve samo usklaujue pokoravanje
prema onima koji imaju mo kanjavanja. Druga faza je hedonistika moralnost,
zasnovana na ideji da su akcije koje zadovoljavaju potrebe zbog toga i opravdane.
Usklaenost sa pravilima je radi dobijanja odobravanja i nagrada od drugih. Cilj
je ostvariti dobit bez obzira na dobiti drugih.
2. Trea i etvrta faza dostie nivo konvencionalne usklaenosti uloga. Moralne vrednosti se oslanjaju na oekivanja drugih, i stoga ukljuuju razumevanje
i prilagoavanje gleditima drugih. Cilj je zadovoljiti druge, biti dobar deak.
elja je biti prihvaen od drugih. U etvrtoj fazi moralnost se oslanja na potovanju autoriteta. Moralna obaveza je izjednaena sa dunou prema socijalnim
i religijskim autoritetama. U osnovi je elja da se izbegne razoaranje i prekor
autoriteta.
3. Na trei nivo moralne zrelosti ukljuuje se i peta i esta faza i to je moralnost samoprihvaenih moralnih principa. Moralnost je internalizovana i autonomna. Pojedinac se moe suprotstaviti oekivanjima drugih i naredbi autoriteta
po sopstvenoj savesti. Peta faza je moralnost ugovora, individualnih prava i demokratski prihvaenih zakona. Prihvata se da svi pojedinci imaju prava, neza-

207

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

visno od statusa, uloge ili socijalne vanosti. esta faza je najzrelija moralnost
individualnih principa i savesti.
Istraivanje moralnosti studenata i pripadnika Peace Corps je dalo sledee
rezultate. Relativno mali broj pojedinaca, koji dostignu nivo samoprihvaenih
principa, bili su nezavisni od svojih roditelja, vrlo aktivni u socijalno politikim
protestnim pokretima, smatraju se buntovnim, agnosticima ateistima ili areligioznim. Veina su konvencionalno moralni, politiki su konzervativni, neaktivni
u socijalno politikim organizacijama i povinovani roditeljskim i drugim autoritetnim figurama. Oni su na premoralnom nivou, u nekim pogledima, bili slini
najeljenijima. Bili su buntovni, radikalni i nekonformisti. Ali njihovo protestno
ponaanje je bilo simptom osnovnog linog konflikta, a ne funkcija moralnih
ideja.
Ovaj prikaz razvoja moralnosti ubedljivo potvruje isprepletanost sa dinamskim razvojem linosti. Ta isprepletanost se zasniva i na tome da nijedna sledea
faza razvoja ne ponitava niti prevazilazi prethodne. Ne ostvaruje se konstantnost moralnosti, kao ni konstantnost linosti. Faze su izmeane i u dimenziji
vremena i u situacionom delovanju oveka. Konane mogunosti razvoja moralnosti se ispoljavaju dostizanjem postkonvencionalne faze. To bi predstavljalo
posebni oblik line iskljuenosti i socijalne iskljuivosti, bez ukljuenja drugoga
u procenu izbora. U toj fazi se odluka donosi bez afektivnog, socijalnog i komunikacionog povezivanja sa drugima.
Ispitivanje terapeuta je pokazalo da oni ispoljavaju postkonvencionalno moralno rasuivanje(176). Rasuivanje ne ukazuje na neposrednu primenu takvog
rasuivanja u delovanju terapeuta. Mogue je da ovakav nain razmiljanja terapeuta predstavlja samo toleranciju za individualizovane razlike u terapijskim
uslovima, a to je neophodno svakom terapeutu radi opte mogunosti uspostavljanja terapijskog odnosa. I tu se odraava jedan od sloenih problema ovih profesija, isprepletanost ili razdvojenost linog, privatnog i profesionalnog.
Kolberg je napravio upadljive greke izborom grupe za izuavanje razvoja moralnosti i to je zapostavio interpersonalnu moralnost. Uzeo je samo mukarce.
Stoga raste znaaj istraivanja C. Giligen(177-181). Ona se usmerila prema izuavanju moralnog razvoja ena. Moralno rasuivanje se mora razumeti u okviru
odnosa, a ne u okviru line autonomije. U mukom etikom rasuivanju tei se
autonomnosti, oslanjanju na pravdu. ene vie ispoljavaju etiku staranja. Ovaj
smer etikog razvoja poinje od ranog detinjstva, kroz doivljaj privrenosti drugima i odraava ideal vezanosti, uzajamnosti i ljubavi. Etika pravde se razvija od
ranog doivljaja nejednakosti i odraava ideal pravinosti, jednakosti i slobode.
Maskulinost se definie odvajanjem, dok se femininost definie privrenou.
Proizlazi da potpunost moralnog ponaanja, humanistiki odnos, predstavlja
spoj oba moralna usmerenja. To je vano za svaki ljudski odnos, a posebno za
terapijski. Postoji dinamski odnos izmeu staranja-pomaganja i individualnosti,

208

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

recipronosti uzajamnosti u ponaanju i u oseanjima u odnosu. Tako se potvruje i Jungovo shvatanje oveka, muka anima i enski animus(182). Na osnovu
objektnih odnosa potrebno je prepoznati u sebi introjekt majke i introjekt oca,
kao osnovu za humanistiki pristup drugome.
Toplina, terapijski potencijal linosti, oseanje je potpune zatienosti pod
okriljem majke, uz unutranje zadovoljstvo i dovoljnost sebe, te je istovremeno i
osnova staranja za drugoga. Sposobnost za empatiju se ostvaruje samo kroz odnos koji je olakan toplinom, nesvesnim samopouzdanjem i poverenjem u drugoga. Empatija tei uspostavljanju uzajamnosti i jednakosti, pa predstavlja spoj
enskog staranja i muke tenje pravdi.
Oigledno je da terapeut koji holistiki i humanistiki pristupa pacijentu poseduje i enski i muki obrazac. Tada je fluidni identitet prednost. Stor kae: Poeljno je da se psihoterapeuti suvie ne poistoveuju sa seksualnim obrascima
drutva u kome ive. Oni moraju da su u stanju da prime i muke i enske projekcije svojih pacijenata, da budu i majka i otac(183). Kreativnost mukaraca je
obeleena enskim osobinama na testovima. Uz podrku linog izbora i odreenja odnosa, spremnosti biti sa pacijentom i initi za pacijenta, terapeut odreuje
sopstveno ponaanje, koje predstavlja spoj prirodnosti, temperamenta, nauenih
obrazaca i sposobnosti prilagoavajueg ukljuenja u profesionalnu situaciju, to
moe odraziti individualnost i autentinost. Individualnost terapeuta je osnova
autentinosti, ime se usklauju sve lino i naueno u subjektivni doivljaj, obradu i ispoljavanje prema pacijentu, usklaeno sa principima profesije.
Nijedna teorijska koncepcija niti terapijski metod ne moe ni prikazati ni obuhvatiti svu sloenost uea terapeutove linosti, njegovog znanja, iskustva i subjektivnog doivljaja. ak, oblikovanje individualnosti u skladu sa stvarnou i uz
potvrivanja sopstvenih sposobnosti za usmeravanje, pouzdano zahteva da svaki
terapeut prevazilazi onu primarnu zabludu konstantnosti samo sebe. Nikada se ne
moe proceniti koliko sam ja onaj koji sam bio sa prethodnim pacijentom, niti koliko u biti ja sa sledeim pacijentom. Terapeut moe sopstvenom autentinou, retrospektivnim pristupom i analitikom procenom, da odredi ta je od pacijentovog
ponaanja ili izgovorenog sadraja, ili empatiki podstaknutih emocija doprinelo
izboru sopstvene reakcije ili line akcije po sopstvenom sistemu verovanja i vrednovanja, raspoloenja, pretakanja spoljanje stvarnosti i profesionalnosti.
Ostvarivanje individualnosti i autentinosti dobija obeleje narcistikog samozadovoljstva i rastereenja, koje proizlazi iz celovitosti sopstvenog doivljaja i
komunikacionog delovanja na klijenta. Dobija obeleje prava na sopstvene izbore
i slobode. Predstavlja suprotnost doivljaju kontrolisanosti, smanjuje opreznost i
zapostavlja mogue posledice(184). U terapijskim okvirima predstavlja spoj opasnosti i uivanja, ozbiljnosti i igre. Bez obzira da li je autentino delovanje reakcija na pacijentovo ponaanje, ili odraz aktuelne subjektivnosti terapeuta (najee
isprepletano), ono je istovremeno i spontano, nedovoljno procenjeno i ne podlee

209

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

odlaganju. Spoj emotivno podrane samouverenosti i kognitivnog sadraja, koji


je ugraen u terapijski odnos, doprinosi potpunijoj projekciji terapeuta, a time i
takorei nametnutoj introjekciji pacijenta.
Ba oslanjajui se na logiku koherentnost i metodoloku obradu odnosa terapeut-pacijent, ponovo se polazi od psihoanalize i autentinosti terapeuta kao
neizbene komponente u njegovom delovanju. To je kontratransfer(185). Kontratransfer je najvredniji izvor za terapeutovu sposobnost da osea i da prepozna
svoja oseanja. Uvid u kontratransfer omoguava praenje isprepletanosti odnosa sve do ispoljenog delovanja.
U veoma korisnoj knjizi Rowan i Jacobs (The Therapists Use of Self) jedno
poglavlje posveuju autentinom selfu i prvo tumaenje poinje od kontratransfera. I pored celovitosti linosti terapeuta i njegovog profesionalnog identiteta,
ipak je aktuelno terapeutovo delovanje neposredno povezano sa pacijentovim,
i dobija obeleje podstaknutosti i recipronosti. Analitika spretnost terapeuta
i prepoznavanje ukljuene autentinosti, odudarajui od klasine neutralnosti,
pa ak i profesionalnosti, obezbeuje ne samo procenu transfera, tj. pacijentovog
podsticaja, ve i vrstu i stepen prodora sopstvene autentinosti uz mogunost
uspostavljanja kontrole i izbora terapijski opravdanog delovanja.
Idui prema humanistikoj orijentaciji u psihoterapiji, gde se tei holistikom
prihvatanju pacijenta uz istovremeno autentino uee, ostvaruje se tenja uspostavljanju odnosa ja-ti, sa potencijalnim usmerenjem prema bliskosti, zajednitvu i Buberovom mi. Samootkrivanje terapeuta je usklaeno sa recipronou
u dijalogu. Wheelwright kae: Ja se ne skrivam. Ja esto koristim sebe kao terapijski instrument i ne pokuavam da budem anoniman. Naravno, ja mogu odmeravati, ublaavati svoje reakcije(186). Ukljuenje negativnih poruka u dijalogu
moe sudelovati i u stvaranju odnosa i u uzajamnom potovanju, doprinosei
uzajamnom poverenju.
Poslednjih godina sve vie pacijenata me na poetku razgovora, prilikom ulaska uz pozdrav pita kako ste?. esto odgovaram odlino. Odgovor je autentini prikaz moga psihikog stanja. Pre svega, pacijent je doao, pa u ostvariti
potrebu za radom. Ja sam odlino i kad pacijent doe na vreme, ali i kada zakasni, jer je otklonjena moja dalja neizvesnost. Due kanjenje ili nedolazak bez
otkazivanja tei proveri sadraja prethodnog razgovora, to moe biti i mogue
objanjenje to nema pacijenta. Ova neizvesnost se razreava ili pacijentovim dolaskom, ili prelaskom u prazan hod. Bilo kakav da je sadraj preispitivanja mojih
ili pacijentovih postupaka, to ne doprinosi razreenju. Povremeno sam spreman i
da objasnim svoje psihiko stanje i nizom uobiajenih dogaaja koji su prethodili. Tako sam spreman za rad i zadovoljan sobom i pacijentom.
Autentinost se potvruje ostvarenjem drugog nivoa empatije. Prvi nivo empatije obezbeuje prevazilaenje konvencionalnog saznajnog procesa. Znanje o
klijentu postaje neposrednije: biti u njegovim cipelama, ali zadrati sopstveni

210

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

identitet. Time se postie ubedljivo kontratransferno uestvovanje i projektivna


identifikacija(187). U empatiji terapeut prima i obrauje projektivnu identifikaciju pacijenta. Preko ostvarenja empatije ukljuuje se intuicija, koja omoguuje
trenutni i neposredni uvid, pri emu nema svesti kako se dolazi do znanja.
I pored brojnih ukazivanja da psihoterapeut moe biti ranjeni iscelitelj, smatram da je dovoljno ostvariti emotivno podranu samospoznaju tokom prolaza
kroz neizbene traume i gubitke. Pretpostavlja se da je kvalitet veine trauma
slian, ali su intenzitet i individualne reakcije drugaiji. Ranjeni iscelitelj moe
biti veoma koristan za psihoterapiju drugih ranjenih, ali proizlazi da je on platio sopstvenu cenu patnje da bi se osposobio da pomae drugima. U empatiji je
dovoljno kvalitetna izjednaenost trauma, pa da se ostvari terapijski dovoljno
razumevanje teine i trajanja pacijentove traume.
Dogradnja za spoznaju autentinosti i terapeutovog ispoljavanja u odnosu
ostvaruje se identifikacijom. Projektivna identifikacija sa pacijentovim sadrajem
u terapeutu se preplie se introjektivnom identifikacijom koju ostvaruje sam terapeut. Stabilnost terapeutove linosti otklanja mogunost potpune identifikacije
sa pacijentovom projekcijom, a preko obrade introjektovanog sadraja ostvaruje
potpuniju spoznaju pacijentovih subjektivnih doivljaja. Kada pacijent preuzme
projektivni sadraj terapeuta i obradi ga introjekcijom, onda se pretpostavlja da
je terapeut svojom autentinou, koja je podstaknuta datom terapijskom situacijom pokrenuo terapijski pozitivan proces u pacijentu. Projektivne i introjektivne
identifikacije obuhvataju i delovanje transfera i kontratransfera, doputajui primitivnije i regresivnije delove linosti. Terapeutova projekcija u osnovi moe biti
i primarno terapijsko delovanje, kojim individualizovana linost terapeuta, poev od emotivnih ulaganja u pacijenta, podstie i povoljno terapijsko usmerenje.
Individualizovano i autentino ukljuenje linosti terapeuta u terapijski proces
poinje iz svesno oblikovanog profesionalnog identiteta.
Odreenje terapeuta poinje od oblikovanja sopstvenog izgleda i primarnih
elemenata ponaanja(188). Time se ostvaruje primarno delovanje na pacijenta i
mogunost za povoljni terapijski odnos. U prvim godinama rada sam odbijao
rukovanje sa pacijentom. Jedna pacijentkinja je dola zbog glavobolje i napadno
mi je pruala ruku u pozdrav, to sam odbio rekavi da pravila odnosa iskljuuju
rukovanje, to je nju vidno zbunilo. Posle dueg prekida u dolascima, kada je
ponovo dola, ja sam ve bio promenio pristup pacijentima, postao sam dovoljno
osamostaljen i zadovoljan to je vidim i sm sam joj pruio ruku. Njen komentar
je bio: Ranije niste hteli da se rukujete. Ta poruka sa nijansom prebacivanja
podrala me je u mojoj spremnosti da budem neposredan, prihvatajui opte socijalne obrasce, ukljuujui i rukovanje i zadovoljstvo u izrazu. Cilj je smanjiti
psiholoku i socijalnu distancu. Sada ja prvi dajem podatke o sebi i svojoj porodici. Posle recipronog predstavljanja prelazim na razloge dolaska pacijenta. Takav
pristup je doprineo da se mnogo slobodnije i linije oseam i delujem. Svojom
spontanou smanjujem distancu, ali upadljivo poveavam spremnost za bliskost

211

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

sa pacijentom. Individualnost i autentinost terapeuta se ne ostvaruje ablonizovanim, formalnim ponaanjem niti naglaavanjem razlika koje udaljavaju pacijenta od ukljuenja u terapijski odnos.
Autentinost i individualnost su u stalnom trenju sa profesionalnou(189).
Profesionalnost i individualnost u pristupu pacijentu moraju biti u dinamskoj
ravnotei i usklaene sa terapijskim odnosom. Jasno je da profesionalnost obavezuje na to kvalitetnije znanje i etiko ponaanje. Etika znaajno ukazuje na
oblike ponaanja terapeuta, koji se smatraju nepoeljnim i tetnim, iako postoje
znaajne razlike u etici medicinske, bioloke, klasine psihijatrije i u primeni
terapijski opravdanih postupaka u socijalnoj psihijatriji, kao to postoji razlika
izmeu etike psihoanalize i drugih, posebno humanistikih usmerenja psihoterapija. Etika, s jedne strane, mnogim terapeutima obezbeuje jasno postavljenu
granicu sa smanjivanjem linog uea i otklanjanjem emotivnih komponenti
u odnosu, a s druge strane, uslovljava linu napetost i zahtev za kontrolisanjem
linog ulaganja terapeuta koji tee empatikom odnosu.
Profesionalnost po sebi podstie unapred odreeno ponaanje i terapijsko
delovanje, poev od jasno odreene metodologije, pa do uspostavljanja dobrih
navika i iskustva kojim se smanjuje troenje terapeuta.
Meutim, i profesionalnost moe ukljuiti emotivnu komponentu, koja spada
u kategoriju samoprocene, samoodluivanja i samopotovanja. To je profesionalna odgovornost. Tako skala profesionalnosti obuhvata na jednom kraju one koji se
tede, a na drugom kraju one koji deluju po linom usmerenju najbolje to mogu,
uz linu odgovornost prema profesiji, pacijentu i sopstvenom sistemu vrednosti.
Ova individualizovana i autentina moralnost dobija obeleje postkonvencionalne faze razvoja, uz postavljanje granica izmeu sebe i drugih. Lino odgovorni
profesionalac prevazilazi traenje oslonca u drugome, pravdanje ili objanjenje
ta bi drugi uradio. Odgovornost je lina u sopstvenom sistemu vrednosti.
Ovaj osamostaljeni sistem line odgovornosti se gradi na introjekciji strogog
superega, strahu od greke, neuspeha, krivice i kazne, ali i na samosvesnom preuzimanju obaveza, uspehu i samonagraivanju. Moe se govoriti o narcistiki
obeleenom, zasluenom samopotovanju, to zahteva ponovno potvrivanje.
Teina prihvaene obaveze i uloeni napor odreuju i stepen samozadovoljstva.
Ovako oblikovani, ekstremni tip odgovornosti odreuje terapijsko delovanje i
potpuno staranje za pacijenta koji je ivotno ugroen. Potpuna odgovornost staranja neizbeno prelazi u direktivni odnos i u dominaciju nad pacijentom.
U psihoterapiji i u izvesnim psihijatrijskim oblicima leenja preovlauje potreba
da se pacijentu ukae pomo, da mu se prui podrka da pobolja subjektivno emotivno doivljavanje i da povea sposobnost samostaranja, uz poboljanje socijalizacije. Kada se tokom terapijskog odnosa smanji razlika izmeu terapeuta i pacijenta,
kada se uspostavi izvesna slinost sve do usmerenja prema pacijentovoj individualizaciji i smanjenju potrebe za pomoi, onda profesionalnost terapeuta gubi jasnou

212

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

primene. Javlja se mogunost za vidljivo ukljuenje osnovnih terapijski povoljnih


osobina. Toplina podstie osnovnu emotivnu recipronost, a empatija podstie
razmenu kroz uzajamnu introjekciju i projekciju. Profesionalnost se dopunjuje humanou i terapijski opravdanom podravanju pacijentovog puta prema osamostaljenju, uz sve manju potrebu za terapeutom. U tim uslovima profesionalnost biva
ublaena humanou i olakava se emotivno ukljuenje terapeuta u odnos. Principi
stvarnosti iz koga dolaze i terapeut i pacijent postepeno se pretau u stvarnost terapijskog odnosa, uz mogunost poreenja, na putu prema osamostaljenju pacijenta.
Poboljava se pacijentova sposobnost za prihvatanje samog sebe i obogaenje sebe
pod neposrednim delovanjem terapeuta. Kontrolisano etiko ponaanje postepeno dobija obeleje slobodnijeg, ljudskog ponaanja uz povoljnu razmenu izmeu
dva ljudska bia. Postignuta Buberova bliskost kroz mi istovremeno predstavlja
oslobaanje svakog pojedinanog ja. Neposrednost terapeutovog delovanja, koje
ostaje u skladu sa terapijskim ciljem podrava korisnu razliku izmeu terapeuta i
pacijenta podsticanjem individualnosti i autentinosti pacijenta.
Kreativnost u psihoterapiji zahvata sposobnost terapeuta da sopstvenu samospoznaju i iskustveno bogatstvo koristi za stvaranje logiko-kognitivnih struktura,
koje predstavljaju poznavanje linosti pacijenta, njegov sistem vrednosti, mehanizme odbrane i borbene dinamizme(191-196). Terapeutovo kreativno oblikovanje linosti pacijenta se gradi na spoznaji njegovih nezrelosti, konflikata, strepnji
i na vodeim principima, koji postaju osnova za terapijsko usmerenje. Definisanje
linosti pacijenta, i pored neizbenih nedoreenosti i suprotnosti, dobija obeleje dinamskog sistema u kome terapeut, zajedno sa pacijentom, ali nekada i sam,
odreuje polje produbljenog ispitivanja i korektivnog delovanja. To zahteva stalno
odravanje prepoznate strukture, dinamizama i vrednosnog sistema pacijenta. Terapeutova procena za menjanje i obogaenje pacijenta mora biti prilagoena uspostavljenoj proceni, jasnim ciljevima i sposobnostima za menjanje.
Ukljuenje u autentino reciprono komuniciranje, uz oseanje bliskosti
moe doprineti uivanju u slobodi i u smanjenju odgovornosti, pa mogu izleteti prevremene interpretacije, direktivna usmerenja, ili naglaeni zahtevi. Postignuta humana bliskost i oseanje obostrane prihvaenosti mogu doprineti da
doe do naglaenog emotivnog ukljuenja terapeuta. Poveano oekivanje, doivljaj vee znaajnosti i slobode terapeuta mogu podstai ljutnju na pacijenta.
Ljutnja je uvek narcistina i ukazuje na nezadovoljstvo pacijentovim ponaanjem
i nesaradnjom u terapiji, te terapeut ne ostvaruje svoje ciljeve. Terapeut precenjuje terapijske potencijale pacijenta i ljutnja terapeuta se gradi na ubeenju da je
pacijent neposluan, da prua otpor, da je izdao terapeuta. Tako autentinost,
preko oseanja slobode i dominacije, usmerava terapeuta prema pogrenoj proceni pacijentovih sposobnosti i motivisanosti, zatim prema preteranom investiranju i oekivanju sopstvenog uspeha preko pacijentovog poboljanja. Ovako
oblikovani agresivni i direktivni paternalizam terapeut prekriva ubeenjem da je
oekivana promena i terapijsko poboljanje za dobro pacijenta.

213

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

Blai oblik neprikladne terapeutove autentinosti jeste neusklaenost emotivne recipronosti. Pacijent saoptava takorei svakidanje psihosocijalne smetnje
i traume uz pojaano oseanje strepnje. Sigurno je da terapeut odbija empatiko poistoveenje sa pacijentovim emotivnim stanjem. Ali kroz ispoljenu autentinost, koja se gradi na smanjenju znaajnosti pacijentovog trpljenja i prelazi u
obezvreenje, terapeut moe preterati u svome pokuaju nametanja duhovnosti
hrabrenja, podsticanja i usmerenja pacijenta(197-198). Takvu neprilagoenu, pojaanu reakciju pacijent moe doiveti kao obezvreenje njegovog trpljenja, ak i
kao podsmeh. Sigurno je da terapeut mora dobro proceniti koliko pacijent moe
izdrati i introjektovati kao podrku terapeutovo smanjenje znaajnosti postojeih tegoba. Nesklad izmeu pacijentovog trpljenja i terapeutovog smanjenja
znaaja toga trpljenja pacijent prihvata kao podrku samo u uslovima prethodno uspostavljenog osnovnog poverenja, empatije i usklaenog odnosa transfer
kontratransfer, koji usmerava prema stabilnosti i samopouzdanju.
Kritina taka za procenu terapijski neopravdane autentinosti predstavlja analiza sopstvenog postupka. Autentino delovanje terapeuta doprinosi poveanju linog uea u terapijskom procesu i slobodnog ispoljavanja sopstvene linosti, to
poveava odgovornost za procenu ne samo terapijske opravdanosti postupka, ve
istovremeno i uee sopstvene linosti. Da li je autentinost posluila u humanizaciji profesionalnog odnosa, uz injenje za pacijenta, ili je dolo do narcistikog samoiskazivanja i postizanje sopstvenih ciljeva bez obzira na posledice? Zato je prava mera autentinosti u okvirima recipronosti terapijskog odnosa sa pacijentom,
obuhvatajui svu vieslojnost mogue komunikacije, identifikacije i terapijski koriene introjekcije. Ali, iako autentinost terapeuta nosi humano odreenje isprepleteno sa profesionalnim identitetom, ipak je sutina svakog terapijskog odnosa
podsticanje pacijentove autentinosti, izgradnja njegovog individualiteta i osamostaljenje do postavljanja granica prema terapeutu. Autentinost pacijenta u i van
terapijskog odnosa smanjuje potrebu terapeuta za projektovanjem sebe i poveava
potrebu za podravanjem granice prema pacijentu. Terapeutovo sazrevanje kroz
svaku terapiju, to je ve po sebi kreativna sinteza, jeste prihvatanje postepenog
sopstvenog smanjenja znaaja. Profesionalnost i humanost terapeuta usmeravaju
terapiju prema uzajamnoj zavisnosti, ali i najmanji znak osamostaljenja pacijenta
podstie terapeutovu sposobnost da bude sam. Ovako postavljeno terapijsko delovanje omoguava terapeutu i nadzor nad moguom zavisnou pacijenta, koju
osujeuje intenzivnom podrkom individualizacije pacijenta.
Ostvarena individualnost doprinosi da terapeut lake prihvata situacije u kojima ga pacijent odbacuje ili okrivljuje za neuspeh u terapiji. U praksi pacijent prekida terapiju kada on smatra da mu vie ne treba, ili kada nije zadovoljan terapeutom.
Traganje za pacijentom koji nije doao na razgovor je sloena situacija, u kojoj se u
terapeutu prepliu oseanja greke, neuspeha i krivice, uz strepnju da se nije desilo
pacijentu neto nepovoljno. Za ovih 50 godina u psihijatriji nikada do sada se nije
dogodilo ono to je podsticalo moju strepnju, a razlozi nedolaska su bili veoma jed-

214

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

nostavni. Istovremeno, sopstvena procena greke u postupku predstavlja i podsticaj


za ispravke i menjanje bez obzira na eventualne posledice. Analiza sopstvenog postupka uvek se oslanja na procenu sopstvene humanosti i profesionalnosti.
Individualnost je relativno ponovljiv sistem delovanja, prepoznatljiv po stilu
ponaanja, pa i ivotnog odreenja, nastao izborom slinosti i razlika sa drugima, uz mogue podnoenje nedoslednosti, suprotnosti, ali i nepotpunosti, unutar
sopstvene mozainosti. Ostvarenje individualnosti i samosvesti o izabranom i
preenom putu je zahtevalo napore i uzdravanje, greenje i poveravanje i dogradnju, teei ipak jedinstvenosti(199). Jedinstvenost kao samoodreenje, ali i
kao zabluda, pa i opasnost, i poveana odgovornost pred prihvaenim sistemom
vrednosti, iskljuuje pravo nuenja sopstvenog iskustva drugima. Postojea jedinstvenost otklanja i mogunost traenja sledbenika, kao i podrku i opravdanost sopstvenog izbora preko drugih.
Greka svakog sistema poinje onda kada svoje postojanje potvruje napadom na drugi sistem. Emmy van Deurzen, ideolog egzistencijalistiko-humanistikog pristupa psihoterapiji, veoma ozbiljno raspravlja o manjkavosti pozitivne
psihologije i nauci o blagostanju(130, 200-202). Pozitivna psihologija nudi optimistika razreenja kroz osmiljavanje ivota. Egzistencijalistiko-humanistika
psihologija ispoljava pesimistika odreenja, ukazujui na tekoe u ostvarenju
sopstvenog ivota i linosti. Navoenje ciljeva pozitivne psihologije bi ukazalo da
bi mnogi psihoterapeuti ostvarili optimum sopstvene egzistencije i uee u psihoterapiji drugih. Ti ciljevi su: 1. lini razvoj; 2. smisao, svrha-cilj; 3. autonomija;
4. pozitivni odnos sa drugima; 5. odreenje prema okolini; 6. samoprihvatanje.
Ukoliko neko i bez ikakve organizovane psihoterapije, pa ak i uz primenu
zabluda, postigne ove ciljeve, nikako mu ne treba zameriti niti ga nagovarati da
se preispituje, a jo manje da trai uzroke i korene ovako postignutih ciljeva. Ja
lino, oslanjajui se na sopstvenu naporno steenu individualnost, uei i proveravajui ta mogu i ta ne mogu, ta hou i ta neu, odluujui i birajui, ak
i prihvatajui da nekada neto i moram, veoma sam zadovoljan i deliminim
ostvarenjima ovih ciljeva, to smatram korisnim za svoj ivot i za svoju profesiju.
REFERENCE:
1.
2.
3.
4.

Sedmak, T. (2010). Socijalno odreenje psihijatrije i psihijatra U: ori, B.


(ur). Sistem vrednosti i psihijatrija. FASPER. Beograd. 169-240.
Sedmak, T. (2011). Humanost i leenje alkoholizma. Zbornik saoptenja
XXVII simpozijum o bolestima zavisnosti. ZAKLAS. Beograd. 1-37.
Coady, M. (2009). The nature of professions: Implications for psychiatry. U:
Bloch, S., Green, S. A. (Eds). Psychiatric Ethics. Oxford University Press.
Oxford. 85-98.
Huxley, J. (l960). Knowledge, Morality & Destiny. Mentor Book. New York.

215

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.

216

Sedmak, S., Sedmak, A. (2010). Evaluacija rezultata naunih istraivanja. U


knjizi pod brojem 1. 57-87.
Ornstein, R. (1986). Multimind. Papermac. London.
Klepp, L. S. (1992). Riard Rorti filozof paradoksa. Pregled (Ambasada SAD)
257. 44-49.
olovi, O., Lei-Toevska, D., Pejovi-Milovanevi, M. (2010). Etika u
psihijatriji odgovornost terapeuta prema pacijentu, drutvu i samom sebi.
U knjizi pod brojem 1. 155-168.
Allen, B. (1999). Disabling Knowledge. U: Madison, G. B., Fairbairn,
M. (Eds). The Ethics of Postmodernitty. Northwestern University Press.
Evanston. 89-l03.
Kecmanovi, D. (2011). Da li su psihijatri ugroena vrsta. Politika.8.10.2011.
Panorama 7.
Sedmak, T. (2005). Psihofarmakoterapija i psihijatrija. U: ori, B. (ur). Gde
poinje gde prestaje psihijatrija. Ljudi govore. IZMZ. Beograd. 175-229.
Sedmak, T. (2011). Izazovi leenja bolesti zavisnosti. U: Nastasi, P. (ur). Medicinske i socijalne mere u tretmanu bolesti zavisnosti. ZAKLAS. Beograd. 11-44.
Sedmak, T. (2004). Psihofarmakoterapija i psihoterapije poremeaja linosti.
U: ori, B. (ur). ovek i lek. Ljudi govore. IZMZ. Beograd. 201-260.
Opali, P. (2000). Zablude istraivanja u psihijatriji. U: ori, B. (ur). Zablude u psihijatriji. Ljudi govore. IZMZ. Beograd. 11-19.
Starevi, V. (2000). Zablude psihijatrijskih dijagnoza i klasifikacija. U knjizi
pod brojem 14. 21-31.
Jevremovi, P. (2004). Dua i supstancija. U kngizi pod brojem 13. 9-21.
Kai, T. (2010). Medikalizacije u drutvu i psihijatriji. U knjizi pod brojem
1. 89-107.
Moncrieff, J. (2009). The Myth of the Chemical Cure. Palgrave. Houndmills.
uri, V. (2005). Psihoterapija i psihoanaliza sloenost odnosa i uticaja. U
knjizi pod brojem 11. 131-140.
esik, R. D. (20l2). Budunost psihoanalize. Psihopolis. Novi Sad.
Lavin, M. (2009). The Scientist Practitioner and Dynamic Constructs:
U: ODonohue, W. Graybar, S. H. (Eds). Handbook of Contemporary
Psychotherapy. SAGE. London. 1-21.
Gellner, E. (1994). Psychoanalysis, Social Role and Testability. U: Dryden,
W., Feltham, C. (Eds). Psychotherapy and Its Discontents. Open University
Press. Buckingham. 41-52.
Hejli, D. (2011). U odbranu psihoanalize. Kako brak uiniti uasnim. Psihopolis, Novi Sad, 100-113.
Jevremovi, P. (2005). Psihoanaliza, metafizika i pitanje istine. U knjizi pod
brojem 11. 25-51.
Sas, T. (1992). Etika psihoanalize. Vuk Karadi. Beograd.
Turkle, S. (1992). Psychoanalytic Politics. Guilford. New York.
Groskurt, F. (2009). Tajni prsten. Zavod za udbenike. Beograd.

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

28. Onfre, K. (2007). Mo postojanja. Rad. Beograd.


29. Vali-Lazovi, N. (20l2). Ruim legende o Frojdu. Intervju: Miel Onfre.
Politika, 31.12.2011, ekskluzivno 7.
30. Masson, J. (1993). Against Therapy. Harper-Collins. London.
31. Masson, J. (1994). The Tyranny of Psychotherapy. U knjizi pod brojem 22. 7-29.
32. Kernberg, O. (1996). Thirty Ways to Destroy Creativity of Psychoanalytic
Candidates. Int. J. of Psychoanalysis, 77. 1030-1050.
33. Barber, P. (2004). Training Institutions Stifle Love & Bread Compliance.
Gestalt in Action (manki/. msn. com. 1-7.
34. Joyce, P., Sills, C. (2010). Skills in Gestalt Councelling and Psychotherapy.
SAGE. London.
35. Staemler, F. M. (2009). The Willingness to be Uncertain. U: Jacobs, L.,
Hycner, R. (Eds). Relational Approaches in Gestalt Therapy. Gestalt Press.
Santa Cruz. 65-110.
36. Wosket, V. (1999). The Therapeutic Use of Self. Routledge. London.
37. Feltham, C. (2010). Critical Thinking in Counselling and Psychotherapy.
SAGE. London.
38. Prilleltensky, I., Prilleltensky, O., Voorhees, C. (2009). Psychopolitical
Validity in Counselling and Therapy. U: Fox, D., Prilleltensky, I., Austin, S.
(Eds). Critical Psychology. SAGE. London. 355-372.
39. Fowel, D. J. with Brodsky, A. (2004). Clinical Supervision in Alcohol and
Drug Abuse Counselling. Jossey-Bass. San Francisco.
40. Marecek, J., Hare-Mustin, R. (2009). Clinical Psychology: The Politics of
Madness. U knjizi pod brojem 38. 75-92.
41. Green, S. A. (2009). The Psychiatrist and the Pharmaceutical Industry. U
knjizi pod brojem 3. 127-150.
42. Cox, E., Bachkirova, T., Clutterbuck, D. (Eds) (2010). The Complete
Handbook of Coaching. SAGE. London.
43. Macmillan English Dictionary for Advanced Learners. (2002). Macmillan.
Oxford. 260.
44. McIntosh, A. M., Sharpe, M., Lawrie, S. M. (2010). Research Methods, Statistics
and Evidence-Bases Practice. U: Johnstone, E. C. et al. (Eds). Companion to
Psychiatric Studies. Churchill Livingstone. Edinburgh. 157-198.
45. Murphy, T., Patrick, J., Lewelyn, S. (2010). Psychological Therapies. U knjizi
pod brojem 44. 295-318.
46. Wormer, K. van, Thyer, B. A. (Eds) (2010). Evidence-Based Practice in the
Field of Substance Abuse. SAGE. London.
47. Bottomore, T. B. (1985). Elite and Society. Penguin. Harmondsworth.
48. Hatch, M. J., Kostera, M., Kozminski, A. K. (2005). The Three Faces of
Leadership Manager, Artist, Priest. Blackwell. Oxford.
49. Gosling, J., Jones, S., Sutherland, I. (20l2). Key Concepts in Leadership.
SAGE. London.
50. Sloan, T. (2009). Doing Theory. U knjizi pod brojem 38. 319-334.

217

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

51. Jeroti, V. (2007). Altruizam i egoizam, mogu li se miriti. U: ori, B. (ur).


Ljubav i psihijatrija. Ljudi govore. FASFER. Beograd. 5-l0.
52. Sedmak, T. (2010). Edukacioni potencijali terapeuta u leenju bolesti zavisnosti. Zbornik radova. XXIV savetovanje o bolestima zavisnosti. ZAKLAS.
Beograd. 8-16.
53. uri, V. (2004). Traenje smisla u novoj/adolescentnoj realnosti. U: uri, V. (ur). Traganje za smislom. Albulj. Beograd. 11-19.
54. Jovanovi-Dunji, I. (2004). Smisao u ogledalu. U knjizi pod brojem 53. 21-26.
55. uri, V. (2005). Unutranje i/ili spoljanje, narcistiko i/ili objektno u adolescenciji. U: uri, V. (ur). Unutranja i spoljanja realnost adolescenata.
Albulj. Beograd. 11-17.
56. uri, V. (2004). Adolescenti izmeu svemoi, nemoi i lekova. U knjizi
pod brojem 13. 171-l80.
57. Srna, J. (2011). Tatina erka i mamin sin porodina disfunkcija i terapija.
U: ori, B. (ur). Psihoterapija i psihodinamika u svetlu Edipa i Elektre. FASPER. Beograd. 153-166.
58. Dukanac, V. (2011). Primarni identifikacioni modeli, edipalno iskustvo i
adolescencija. U knjizi pod brojem 57. 137-151.
59. Primorac, I. (2007). Etika i seks. Slubeni glasnik. Beograd.
60. Raki, Z. (2011). Rod i promena pola. U knjizi pod brojem 57. 95-l07.
61. Clarke, V. Braun, V. (2009). Gender. U knjizi pod brojem 38. 232-249.
62. Drakuli, B. Socijalno znaenje seksualnih sloboda. U knjizi pod brojem 57.
73-93.
63. Fonagy, P., Target, M. (2006). Psychoanalytic Theories. Whurr. London.
64. Stojnov, D. (2011). Od psihologije linosti ka psihologiji osoba. Mediterran.
Novi Sad.
65. Reiss, S. (2009). The Normal Personality. Cambridge University Press.
Cambridge.
66. Opali, P. (2007). Pristup normalnosti i abnormalnosti u psihijatriji. Psihijat. dan. 39,2. 131-153.
67. Grotevant, H. D., Cooper, C. R. (1998). Individuality and Connectedness in
Adolescent Development: Review and Prospects for Research on Identity,
Relationship and Context. U: Scoe, E., Lippe, A.v.d. (Eds). Personality
Development in Adolescence. Routledge. London. 3-37
68. Kroger, J. (1998). Adolescence as a Second Separation-Individuation Process:
Critical Review of an Object Relations Approach.U knjizi pod brojem 67.
172-192.
69. Bandin, C. V. (20l2). Personality: Cocreating a Dynamic Symphony. U: BarYoseph Levine, T. (Ed). Gestalt Therapy. Routledge. London. 49-58.
70. Polster, E. (20l2). Fexibility in Theory Formation: Point and Counterpoint.
U knjizi pod brojem 69. 15-25.
71. Williams, B. (1999). Problems of the Self. Cambridge University Press. Cambridge.

218

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

72. Frank, J. D. (1996). What is Psychotherapy? U: Bloch, S. (Ed). An Introduction


to the Psychotherapies. Oxford University Press. Oxford. 1-20.
73. Karasu, T, B. (1996). Ethical Issues in Psychotherapy Practice. U knjizi pod
brojem 72. 320-348.
74. Sedmak, T. (1998). Analiza sopstvenog postupka. Psihoterapija Beograd. 2.
15-29.
75. Sedmak, T. (2002). Psihijatar o ivotu i smrti neutralnost prema vrednostima ili suprotstavljanje smrti. U: ori, B. (ur). Psihijatrija izmeu tela i
due. Ljudi govore. IZMZ. Beograd. 219-257.
76. Sedmak, T. (2007). Psihoterapeut samospoznaja i voljenje sebe. U knjizi
pod brojem 51. 143-206.
77. Sedmak, T. (2008). Egzistencijalistiki pristup oseanju krivice. U: ori, B.
(ur). ovek izmedju krivice i tuge. Ljudi govore. FASPER Beograd. 193-245.
78. Kajvert, L. (200l). Kreativni prostor terapeuta. Svjetlost. Sarajevo.
79. Lopii, Z. ( 2002). Supervizija u analitikoj psihoterapiji. IZMZ Beograd.
80. Hawkins, P., Shohet, R. (2006). Supervision in the Helping Profession. Open
University Press. Maidenhead.
81. akoti Kurbalija, J. (2007). Znaaj izbora edukatora u obrazovanju psihoterapeuta. Psihijat. dan. 39,2,169-180.
82. Sandler, D., Drer, A. U. (2003). ta psihoanalitiari ele. Paideia. Beograd.
83. Bojanovi, R. (2009). Autentina i neautentina linost. Zavod za udbenike.
Beograd.
84. Pollard, J. (2005). Authenticity and Inauthenticity. U: Deurzen, E.v., ArroldBaker, C. (Eds). Existential Perspectives on Human Issues. Palgrave.
Houndmills. 171-179.
85. Maslov, A. (2001). Aktualizacija selfa i njeno prevazilaenje. O ivotnim
vrednostima. Albulj. Beograd.
86. Spinelli, E. (2007). Practicing Existential Psychoterapy. SAGE. London.
87. Hollander, E. P. (1976). Social Psychology. Oxford University Press. Oxford.
88. Myers, D. S. (1988). Social Psychology. McGrow-Hill. New York.
89. Baggini, J. (2002). Doing the Right Thing: Ethics and Private Life. Making
Sense. BCA. London. 49-83.
90. Cardena, E. (1994). The Domain of Dissociation. U: Lynn, S. J., Rhue, J. W.
(Eds). Dissociation. Guilford. New York. 15-31.
91. Akhtar, S., Byrne, J. P. (1983). The Concept of Splitting and Its Clinical
Relevance. Am. J. Psychiat. 140. l0l3-l0l6.
92. Geller, J. D., Norcross, J. C., Orlinsky, D. E. (Eds//2005). The Psychotherapists
Own Psychotherapy. Oxford University Press. Oxford.
93. Norcross, J. C, Strausser, D. J., Faltus, F. J. (1988). The Therapists Therapist.
Am. J. Psychother. 42, 53.
94. Grunebaum, H. (1986). Harmful Psychotherapy Experience. Amer. J.
Psychother. 40, 165.

219

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

95. Hugman, R. (2005). New Approaches in Ethics for the Caring Professions.
Palgrave, Houndmills.
96. Brzev-uri, V. (2005). Generacijski jaz ili problem kontratransfera. U
knjizi pod brojem 55. 143-150.
97. Storr, A. (1997). Feet of Clay. Harper-Collins. London.
98. Erikson, E. (1994). Identity and the Life Cycle. Norton.New York.
99. Milgram, S. (1990). Poslunost i autoritet. Nolit. Beograd.
100. Howell, J. P. (2003). Snapshots of Great Leadership. Routledge. London.
101. Jalom, I. D. (2011). Gledanje u sunce. Psihopolis. Novi Sad.
102. Sedmak, T. (20l2). ivotni ciklus jednog psihijatra lino iskustvo. Zbornik
radova: Intelektualni potencijali Srbije u produenom ivotnom veku. Gerontoloko drutvo Srbije. Beograd. 62-73.
103. ori, B. (2006). injenica postojanja psihijatrijskih bolnica, pretpostavka
nestajanja i ta umesto njih. U: ori, B. (ur). Psihijatrija i psihijatrijske bolnice. FASPER. Beograd. 3-11.
104. Sedmak, T. (2006). Karijera psihijatra u psihijatrijskoj bolnici. U knjizi pod
brojem 103. 187-20l.
105. Suzuki, D. T., From, E. (1973). Zen budizam i psihoanaliza. Nolit. Beograd.
106. Razi, D. (2009). Zen. Tanesi. Beograd.
107. Rama, A. (1991). ivot sa himalajskim uiteljima. Alter. Beograd.
108. Watts, A. V. (1982). Put zena. Beograd.
109. Reps, P. (2011). Zen meso, zen kosti. Babun. Beograd.
110. Sjun, H. (2010). Zen duh. Slubeni glasnik. Beograd.
111. Brazier, D. (1995). Zen Therapy. Wiley. New York.
112. Epstein, M. (2001). Thought without a Thinker. Duckwort. London.
113. Milenkovi, S. (2005). Gde poinje, a gde prestaje psihoterapija. U knjizi
pod. brojem 11. 11-23.
114. Blackmore, S. (2003). Consciousness. Hodder & Stougton. Abingdon.
115. Ornstein, R. (1977). The Psychology of Consiousness. Harcourt Brace
Jovanovich. New York.
116. Masuda, A., Wilson, K. (2009). Mindfulness: Being Mindful in Psychotherapy.
U knjizi pod brojem. 21. 249-268.
117. Philips, A. (2006). Going Sane. Penguin. London.
118. Deurzen, E.V. (2005). A New Ideology. U knjizi pod brojem 84. 265-276.
119. Suzuki, . (2006). Nije uvek tako. Stylos. Beograd.
120. Nott, G. S. (20l2). Putovanje kroz ovaj svet. Neteru. Beograd.
121. Beauchamp, T. L. (2009). The Phylosophical Basis of Psychiatric Ethics. U
knjizi pod brojem 3. 25-48.
122. Clarkson, F. (1998). On Psychotherapy. Whurr. London.
123. Egan, G. (1998). The Skilled Helper. Brooks/Cole. Pacific Growe.
124. Heron, J. (1990). Helping the Client. SAGE. London.
125. Payne, M. (200l). Savremene teorije socijalnog rada. Filozofski fakultet. Banja Luka.

220

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

126. Banks, S. (2001). Ethics and Values in Social Work. Palgrave. Houndmills.
127. Kovaevi, K., Dobrainovi, K. (1999). Psihijatrijska zdsavstvena nega.
IZMZ. Beograd.
128. Cssell, E. J. (1978). The Healers Art. Penguin. Harmondsworth.
129. Knijff, E. (2012). Awareness instead of Rules. Gestalt Ethics. U knjizi pod
brojem 69. 163-173.
130. Volrath, M. E. (Ed//2006). Handbook of Personality and Health. Wiley.
Chichester.
131. olovi, O., Pejovi-Milovanevi, M., Lei-Toevska, D. (2008). Pomoi,
a ne povrediti etike odgovornosti i dileme u psihoterapiji. Pshijat. dan.
40,2, 137-143.
132. Gabbard, G. O. (2009). Boundary Violations. U knjizi pod brojem 3. 251-270.
133. Wolff, S. (1974/75). Counselling for Better or for Worse. Alcohol Health
and Research World. 27-29.
134. Kahn, J., Earle, E. (1982). The Cry for Help. Pergamon Press. 0xford.
135. 135. Beer, M. D., Pereira, S. M., Paton, C. (Eds) (2001). Psychiatric Intensive
Care. GMM. London.
136. Ovsiew, F., Munich, R. L. (Eds) (2001). Principles of Inpatient Psychiatry.
Lippincott Williams & Wilkins. Philadelphia.
137. Sedmak, T. (2003). Individualni ovek. Zbornik: Oktobarski susreti Zlatibor. Savez zdravstvenih radnika Srbije. Beograd. 1-7.
138. Storr, A. (1997). Solitude. Harper-Collins. London.
139. Breggin, P. (1993). Toxic Psychiatry. Harper-Collins. London.
140. Kalianin, P., Lei-Toevska, D., Petkovi, I. (l993). Tradicionalna i nauna
medicina. IZMZ. Beograd.
141. Yalom, I. B. (2003). The Gift of Therapy. Harper. New York.
142. Robbins, D. (1981). Uncertainty: An Unresolved Problem in Medicine and
Ethics. U: Robfeins, D. A., Dyer, A. R. (Eds). Ethical Dimensions of Clinical
Medicine. Thomas. Springfield. 34-43.
143. Smail, D. (2001). The Nature of Unhappines. Robinson. London.
144. Sedmak, T., ori, B. (2000). Posmoderna i psihijatrija. U knjizi pod brojem
14. 159-249.
145. Mair, K. (1994). The Myth of Therapist Expertise. U knjizi pod brojem 22. 135-167.
146. OShea, L. (2009). Exploring the Field of the Therapist. U knjizi pod brojem
35. 221-247.
147. Frank, J. D. (1974). Persuasion and Healing. Schocken Books. New York.
148. Starevi, V. (1996). Razumevanje putem empatije u psihoterapiji. Psihijat.
dan. 28,4. 505-514.
149. Bolognini, S. (2004). Psychoanalytic Empathy. FAB.
150. Dimitrijevi, A. (2011). Pregled naela tretmana zasnovanog na mentalizovanju. Psihijat. dan. 43. 5-20.

221

Psihijatrija i psihoterapija izmeu humanosti, neutralnosti i profesionalnosti

151. Kaliopuska, M. (1995). Uenje potovanju ivota, empatiji i samokontroli. U:


Krnjaji, S. (ur). Moralnost i drutvena kriza. Institut za pedagoka istraivanja. Beograd. 193-203.
152. unji, , (2007). Dijalog i tolerancija. igoja. Beograd.
153. Hargie, O., Saunders, C., Dickson, D. (Eds) (1995). Social Skills in
Interpersonal Communication. Routledge. Lpndon.
154. Petkovi, M. (2012). Naunici kradu, zar ne? Politika, 5.5.20l2., nauka 9
155. Eri, Lj. (2007). Strah od smrti. Arhipelag. Beograd.
156. Radovanovi, Z. (2011). Optueni naunici. Politika 24.9.2011., nauka 9.
157. Osueni naunici. Politika 23.10.2012., strana 2.
158. Walsh, R. (1989) : Toward Psychology of Human Survival. Am., J. Psychother.
43. 159-180.
159. Vojinovi, G. (2011). Nemogui kristali. Politikin zabavnik. 25.11.2011. 7-10.
160. Dyer, A. (1976). Medical Ethics, the Art and Science of Medicine. Connecticut
Medicine. 40. 467-470.
161. Buchbaum, M. S., Rieder, R. O. (1979). Biological Heterogeneity and Psychiatric
Research. Arch. Gen. Psychiat. 36. 1163-1169.
162. Killer, F. G., Rosenstein, D. L. (2009). Psychiatric Research. U knjizi pod
brojem 3. 271-291.
163. Tomba, E. (2012). Nowhere Patients. Psychother, Psychosom. 81.2. 69-72.
164. Luki, R. (1982). Moralna pitanja u vezi s vrenjem opita u medicini. Medicinska istraivanja. 15, 1-2. 33-35.
165. Novakovi, S. (1984). Hipoteze i saznanje. Nolit. Beograd.
166. Abercrombie, M. L.J. (1985). The Anatomy of Judgement. Penguin.
Harmondsworth.
167. Buber, M. (1977). Ja i ti. Vuk Karadi. Beograd.
168. Jeroti, V. (2004). Susret dva ljudska bia. U knjizi pod brojem 13. 3-8.
169. Jeroti, V., Sedmak, T. (1980). Individualna psihoterapija klinikih sindroma. Zbornik III kongres psihoterapeuta Jugoslavije. Udruenje psihoterapeuta Jugoslavije. Beograd. 123.
170. Doherty, W. J. (1995). Soul Searching. Basic Books. New York.
171. Bergin, A. E. (1980). Psychotherapy and Religious Values. J. Consult. Clin.
Psychol. 48. 95-100.
172. Held, V. (2008). Taking Care: Care as Practice and Value. U: Bailey, A., Cuomo,
C. (Eds). The Feminist Philosophy Reader. McGraw Hill. Boston. 497-506.
173. Greben, S. E., Lesser, S. R. (1976). The Question of Neutrality in Psychotherapy.
Am. J. Psychother. 30. 623-630
174. Zur, O. (2009). Therapeutic Boundaries an Effective Therapy. U knjizi pod
brojem 21. 341-357.
175. Wright, D. (1971). The Psychology of Moral Behaviour. Penguin.
176. Milenkovi, S., akoti, J. (1998). Moralno rasuivarje terapeuta u drutvu u
tranziciji. Psihijat. dan. 30, 1. 49-71.

222

Individualnost autentinost u psihijatriji i psihoterapiji


Tomislav Sedmak

177. Gilligan, C. (2008). Moral Orientation and Moral Development. U knjizi


pod brojem 72. 467-478.
178. Benhabib, S. (2008). The Generalized and the Concrete Other: The CohlbergGilligan Controversy and Moral. U knjizi pod brojem 72. 478-496.
179. Sloe, E. E. A. (1998). The Ethics of Care. U knjizi pod brojem 67. 143-171.
180. Chessick, R.D. (1988). Thirty Unresolved Psychodynamic Questions
Pertaining to Feminine Psychology. Am. J. Psychother. 42. 86-95.
181. Damjanovi, A. (2004). Filozofi o psihologiji ene. Metateorijski psihijatrijski ogledi. Dragani. Beograd. 51-88.
182. Storr, A. (1998). The Essential Jung. Fontana Press. London.
183. Storr, A. (1999). Umee psihoterapije. Predrag & Nenad. Beograd.
184. Apter, M. (2007). Danger. Oneworld. 0xford.
185. Corpuel, J. H. (2009). Countertransference: A Foundation of Psychotherapy.
U knjizi pod brojem 21. 195-225.
186. Rowan, J., Jacobs, M. (2003). The Therapists Use of Self. Open University
Press. Maidenhead.
187. Grant, J., Crawley, J. (2003). Transference and Projection. Open University
Press. Maidenhead.
188. Sumsey, N., Harcourt, D. (2005). The Psychology of Appearance. Open
University Press. Maidenhead.
189. Bojanin, S. (2005). Moral i mentalno zdravlje. Knjievna zadruga Banja Luka.
190. Jeroti, V. (1999). Psihoternpeut-pacijent: od patrijarhata do partnerstva. U:
ori, B. (ur). Moral i psihijatrija. IZMZ. Beograd. 139-143.
191. Berman, P.S. (2010). Case Conceptualization and Treatment Planning.
SAGE. London.
192. Ludvig, A. M. (1997). How Do We Know Who We Are?. 0xford University
Press. Oxford.
193. Storr, A. (1991). The Dynamics of Creativity. Penguin. Harmondsworth.
194. Midgley. M. (2003). Heart and Mind. Routledge. London.
195. Bohm, D. (2008). On Creativity. Routledge. London.
196. Cropley, D. H. et al (2010). The Dark Side of Creativity. Cambridge University
Press. Cambridge.
197. Lemma, A. Humour on the Couch. Whurr. London.
198. Rosenheim, E., Golar, G. (1986). Patients Reactions to Humourous
Interventions in Psychotherapy. Amer. J. Psychother. 40. 110-124.
199. Jaspers, K. (1975). Opta psihopatologija. Prosveta. Beograd.
200. Deurzen, E. V. (2009). Psychotherapy and the Quest for Happiness. SAGE.
London.
201. Baumgardner, S. R., Crothers, M. K. (2010). Positive Psychology. Pearson.
London.
202. Southwick, S. M., Charney, D. S. (2012). Resilience. Cambridge University
Press. Cambridge.

223

You might also like