You are on page 1of 95

Erih fon Deniken

Svi smo mi deca bogova


Kada bi grobovi progovorili

© Eric von Deniken


C. Bertelsmann Verlag GmbH, Miinchen 1987
Layout; Sebastian Strohmaier
Naslov originala:
Erich von Daniken WIR SIND KINDER DER GOTTER
2 IZDANJE
Za izdavača: Zoran Milisavijević
Knjižara "Đura Jakšić" Makedonska 25 llOOOBeograd
S nemačkog preveli: Snežana Petrović Vladimir Novaković
LekCor:
Milenko Tolmačević
Štampa: "DIVIT"
Tiraž: 500
Beograd, 1997

SADRZAJ

I. Bila jednom dva kraljevska deteta 7 Istraživanja u severnom Jemenu


II. I Biblija nije u pravu 91 Razarajuće otkriće
III. Bogovi, grobovi i zave.deni 127 Reci rni, gde su grobovi...?
IV. Deca zemlje Deca bogova 197
Zar čovek nema svoju prapostojbinu?
V. Prastari susreti treće vrste 235 Hrabrost za moguće
Literatura 269

BILA JEDNOM DVA KRALJEVSKA DETETA

ISTRAŽIVANJA U SEVERNOM JEMENU

Basna je most koji vodi do istine. Arapska poslovica

Stari Eim je navodno osnovan 733. pre Hrista, a grad MajaTikal još 100 godina
rainije. Počeci Atine datiraju oko 1500. pre Hrista, a pretpostavlja se da je
Jerihon izgrađen oko 6000. g. pre Hrista, Da li na našoj planeti postoje još
stariji gradovi? Moguće je, jer svi arapski hroničari uveravaju u to, da je Sana
koja se nalazi na visoravni od 2500 metara, jemenskog planinskog masiva,
najstariji grad na svetu te da je osnovan odmah nakon potopa.
Rim, Atina, Tikal i Jerihon su mi poznati. Preostalo mi je da upoznam grad Sanu.
Ne nalazi se baš na glavnom putu. Do njega sam došao sporednim putem. KaO što
ćemo videti.
Severni Jemen, Arapska Republika Jemen nalazi se na jugu arapskog poluostrva.
Ovo područje je od davnina nastanjeno. Doživelo je visokorazvijene kulture kao
što je Sabejsko carstvo oko 1200. g. pre Hrista.
Bila je to bogata zemlja, jer je raspolagala zapaženim sistemom navodnjavanja za
svoje oaze; bila je to izvozna zemlja Visokog stepena, za tamjan, koji je i
danas veoma traženi artikal.
Zbivanja 1951.
„Izneli smo sve stvaid iz našeg kamiona, i skoro smo preleteli preko Hadija.
Ljudi su se pozadi u kamionu čvrsto držali, i gledali u daljinu ne bi li
zapazili neki znak jahača na kamili iz Hariba... kada je Cester, spoznao svu
razmeru opasnosti... skrenuo ulevo, jedva izbegavši Jemenca i kamion držao van
domašajametaka" 1.
Ovaj napad doživeo je mladi američki paleontolog Vendel Filips pre 36 godina
kada je sa svojim kolegom Vilijemom Frenk Olbrajtom radio na iskopavanjima 180
kilometara istočno od Sane.
Odobrenje za ovaj poduhvat dao je kralj Imam Alimed od Jemena „American
Foundation for the Study of Man", američkoj zadužbini za istraživanje čoveka.
Amerikanci su iz izveštaja nemačkih učenjaka Karla Ratjensa i Hermana fon
Wismana iz 1928. god. saznali 0 postojanju hramova kod Mariba. Navodno se tu
radilo o tajanstvenom hramu kraljice od Sabe.
Uprkos vojnika i službenika, koje je ovoj ekspediciji odredio imam nakon više
meseci uspešnog rada došlo je do znatne zategnutosti: Jemencima se nije dopalo
da nevernici jer ko ne veruje u Alaha smatra se ovde nevernikom u njihovoj
zemlji kopaju za skrivenim blagom.
Naređenja arheologa osujećena su naredenjima kraijevih službenika. Jedna nesreća
dovela je do prvog revolta: jedan radnik je nehotice udario u drvenu potpornu
gredu, koja je povukla za sobom šest antiknih stubova; jedan egipatski radnik i
jedan dečak Jemenac lako su povredeni. Skižbenici su odmah zahtevali pre
daju latekskopija, koje su se do tada pravile nakon višemesečnog napornog rada
sa starih natpisa na hramovima.
Nakon kraćeg putovanja u Ameriku tom prilikom je nabavio novac za finansiranje
daljih radova Fihps na licu mesta zatiće situaciju punu emotivnog naboja tako
da radovi nisu mogli da se nastave.
Arheolozi su na tajnom noćnom dogovoru doneh odluku 0 bekstvu. Proširih su vest
da će narednog dana sa brežuljaka snimati ovaj teren. Ova prevara je utoliko
izgledala stvarna što su ostavih opremu ove ekspedicije u vrednosti više od
200.000 US, kada su arheolozi sa svojim egipatskim pomagačima ušli u dva
kamiona. Službenici i vojnici su sada bih srećni, jer konačno su mogli neometano
da rade ono što i uvek: mogh su da kradu.
36 godina kasnije
Danas se to mesto, sa kojeg je Fihps pobegao, ubraja u turističke atrakcije, jer
je Marib 1984. povezan sa glavnim gradom Sanom asfaltiranom cestom. Moj saradnik
Ralf Lange i ja uživali smo u krajohku ove ceste duge 175 km, i to sa zadnjeg
sedišta landcruisera. Vozio nas je mladi Jemenac, sa obavezno zadenutom
džambijom za pojas jatagan. Cim Jemenac navrši 14 godina, ovaj jatagan važi kao
potvrda njegove novostečene muškosti. Od dubine depa zavisi da h je jatagan
velik i širok ili skromniji, da h je drška srebrna i ukrašena ih samo od
rezbarenog drveta ili
Arheolozi upotrebljavaju gumeni lateks za kopijo pisanih reIjefa i figura.
Vlažni lateks se pritiska o original, zatim se skida sa kamena: na taj način sc
dobije tačan negativ.
od manje vrednog metala, da li kožna traka svetluca srebmim nitnama Ui je samo
obična futrola. Najvažiiije je da je to jatagan. Pored vozača je i naš vodič u
blejzeru sa kravatom, uniforma koja valjda nagoveštava čoveka čija karijeia je
na usponu. Kako smo, medutim, kasnije saznali nije ga odlikovala ni
inteligencija niti poznavanje stvari.
Službenici u turističkom birou u gradu su mi savetovali da angažujem vozača; a
tamo stranac dobija dozrvolu za putovanje po unutrašnjosti zemlje. Bio je to
dobar savet. Nikako ne treba iznajmiti sam kola, to može biti vrsta samoubistva.
U ovoj zemlji uopšte nije važno da li je u saobraćajnom udesu neko kriv ili ne,
jer je zakon o saobraćaju još uvek pod uticajem religije i plemenskog prava:
telesne povrede u udesima tretiraju se kao ubistva. lako bi prema zapadnim
saobraćajnim propisima osoba koja je prouzrokovala udes bila proglašena za
potpuno nevinu, prema islamskom pravu on mora da plati „krvavim novcem" porodici
povređenog ili ubijenog. Godine 1986. važili su sledeći kursevi: za muškarca
nastradalog u saobraćajnom udesu plaćalo se okruglo DM 50.000, za ženu polovina
tog iznosa; za vreme trajanja Ramadana i hodočašća „krvav novac" se
udvostručuje. Može da bude i gore: Preostaii članovi porodice mogu da zahtevaju
krvnu osvetu. Za nas bi to bilo čisto ubistvo. Ovde, medutim, pravdu deli
rodbina ili plame, a izvršilac vrši časno delo. Na svu sreću nisam morao da
utvrdujem da li bih ja ko suvozač morao nešto da platim.
Drugi dobar savet dao mi je portir u hotelu. Savetovao mi je da putne dozvole
više puta fotokopiram. Kako je samo bio u pravu! Već prihkom prve uUčne kontrole
od strane naoružanih mladih Ijudi ostao sam bez originala. Stražar je to stavio
među akte. Prihkom sledeće kontrole bi me vratiU.
Iz daljine su na suncu blistale planine i približavale sa tehnikom usporenja,
svetlele su svetlosmedom bojom pred crnom senkom. Cesta vijuga prema klisuri
BinGajlan, visokoj 2.315 metara, krivuda kroz pritešnjene stenovite klisure. Od
AlFardah khsure put se nastavlja kroz netaknut stenovit kraj: pravougaoni
džinovski monoUti oblikuju nebodere. To je horizont! Prirodni kameni mostovi
vise kao modehrani nad uzdignutim kubetima. Suncem obasjani u daljini sjaje
šareni vrhovi stena, kao da su ih koloristi sveže našpricali jarkim bojama. Sa
vrha khsure pogled se spušta dole na suvu, pustinjsku dohnu, koja se prostire
žutozlatnom bojom. Posle dugih krivina usećenih u stenu, 1.000 metara ispod nas
nalazi se ravnica, na kojoj leži Marib. Sa svakim metrom, kojim se naše vozilo
pribhžava dohnskoj podini još uvek je na visini od 1.300 metara vazduh postaje
tophji. Nekohko žbunova i jadnog diveća nalazimo pokraj puta, iza toga samo
pesak, pustoš koja nameće pitanje od čega žive beduini i životinje, tj. kako
preživljavaju. Skoro bez prelaza naš put prekriva vulkansko stenje crno kao gar
garež pećine, predeo sa Marsa, sa koga se uzdižu planine kao gigantska ugljena
brda. Vehčanstvena prirodna bina na podnevnom suncu. Treperava svetlost. Senke
gareža iz svemira. Srebrni odsjaj antracita na suncu.
Posle vožnje od dva i po sata, iz Sane dolazimo u staro selo Marib sa njegovim
višespratnicama. U bhzini se eksploatiše nafta. Na užarenom suncu čekaju
cisterne na utovar.
Ništa, baš ništa se ne vidi od ruina starih nekohko hiljada godina.
Samo je teška podnevna vrućina mogla da zaustavi moju lovačku groznicu, ujedno
je bilo i vreme za moje pratioce da nešto pojedu. Otišh smo u hotel čija nas je
čistoća uverila u to da ga je verovatno sagradila za goste neka petrolejska
firma.
Došlo je do groteskne pantomime. Mom Jemencu osim „money" nije bila poznata ni
jedna engleska reč, tako da sam ih izvesnim gestima pozvao na jelo.
Jelovnike smo dobili na engleskom i arapskom jeziku. Raif i ja smo naručili po
omlet sa svežim šampinjonima, naši pratioci su naručili na arapskom a kelner je
narudžbine nažvrljao na blok. Dobili smo naše „omlete" dva jaja na oko sa
šampinjonima iz konzerve, a našim Jemencima su servirani ukusni siejkovi sa
koskom. Nisu ih takh. Nastavio sam jezikom gestikulacija, kao što na primer
nagovarate dete da jede: njamnjam. Ništa se ne dešava. Kao hipnotisani sedeh su
pred tanjirima sa nožem i viljuškom. Da H su se u sebi mohh? Nisam smeo da ih
ometam. Odjednom mi je nešto sinulo u glavi. Uhvatio sam stejk za kost i prineo
ga ustima. Razbih smo čini: osiobođeni počeh su da se smeše i prstima da jedu.
Nakon nekohko podrigivanja naši saputnici su nam dali do znanja da možemo da
nastavimo put.
Tajanstvena kraljica od Sabe
Spremali smo se da pogledamo branu u Maribu, koja se još pre više hiljada godina
pokazala kao remekdelo, a u literaturi su joj se divili kao čudu antike.
Ko je zahtevao njenu izgradnju? Pripisuje se legendarnoj kraljici od Sabe. U
Starom zavetu je zabeležena njena poseta kralju Solomonu; međutim, raeđu
arheološkim iskopinama do sada nije pronaden nikakav trag, ili svedočanstvo o
njenom postojanju na Zemlji. Ko je, dakle, bila ta kraljica? Fascinantno je
prodreti kroz šeme njenog postojanja sve do fakti. Krenimo zato u potragu!
Od staroarapskog pesnika Semeida Ibn Alafa postoji predanje 2:
,,Hadhad moćni kralj krenuo je jednoga dana u lov. Susreo je vuka koji je lovio
gazelu i gonio je prema provaliji, odakle nikako nije mogla da pobegne. Hadhad
je napao vuka, oterao ga i tako je spasio gazelu, čiji trag je počeo da sledi.
Tako se sve više udaljavao od pratnje sve dok iznenada pre sobom ne ugleda
veliki, raskošni grad: predivne građevine, mnogobrojne horde kamila i konja,
guste šumice palmi i zasejana polja pružali su se njegovom pogiedu. U susret mu
je došao neki čovek, koji mu je rekao, da se taj grad zove Marib, kao i njegova
rezidencija, ali da se narod koji ovde živi naziva Arim i da je od roda Džinova:
a on sam je njihov kralj i vladalac leleb I. Sab po imenu.
Dok su tako govorili, prošla je devojka čudnovate lepote, i Hadhad nije mogao
pogled da odvoji od
U predislamskoj Arabiji: duhovi i demoni, kao npr. uloga u „Hiljadu i jednoj
noći".
nje. Tada progovori kralj džinova: Ta devojka je moja ćerka, i ako želiš daću ti
je za ženu, spasio si joj život, jer ona je bila ona gazela koju si spasio od
vukova i čitavog svog života neće moći da ti se zah« vah. Dođi u svadbeni logor
sa svojom rodbinom i knezom tvoga naroda za trideset dana.
Hadhad se vratio i uskoro je pred njim nestao taj grad duhova. Ali, nakon
trideset dana uz pratnju je došao na svadbeno veselje. Za to vreme džinovi su
izgradih palate sa fontanama i vrtovima. Kralj leleb ih je dočekao i ugostio kao
pravi domaćin. Veselje je trajalo 3 dana i 3 noći dok Haruru, njegovu ćerku,
nisu doveh u Hadhadove odaje.
Taj dvorac sada postaje njegovom rezidencijoin. Harura je međutim bila majka
Biiikisa iiilikis jc arapsko ime za kraljicu od Sabe"
Arapskim čudima nikad kraja, beleži istoričar i leksikograf Našvan Ibn Said
preminuo oko 1195. godine, a grad koji je iznikao iz ničega bio je navodno od
metala, i nalazio se na četiri jaka stuba kroz koji je voda oticala u metalnim
kanalima. Da li je ovo samo bajka iz „Hiljadu i jedne noći"ili naučna fantastika
iz doba antike?
Više nam pomaže stari Semeida Ibn Alaf: on zna da je kraljica od Sabe odnosno
Bilikis imala dva vrta koji su navodnjavani iz dva izvora na brani.2 Baš za tu
branu sam i bio zainteresovan.
Šta je bilo i ostalo
Da je nekim slučajem u ono vreme postojala Ginisova knjiga rekorda u njoj bi
sasvim sigurno svoje mesto našla i brana u Maribu! Jasno je da su još antički
autori pisali o njoj, to tehničko čudo su opisivali kao prvoklasno dostignude
južnoarapske kamenorezačke i inženjerske umetnosti. Zid brane je u podnožju
širok 70 metara a dugačak 615 metara apsolutno se može porediti sa današnjim.
Izmedu planina sa severne i južne strane sabirala se voda iz Vadi Adana. Sa
severne i južne strane graditelji su napravili ustave i kanale raspodele vode od
pažljivo obrađenih kvadratnih stena, njima su tekle dragocene količine za
navodnjavanje severnih i južnih vrtova kraljice od Sabe. Najbolje se održala
južna ustava. Ovi radovi me pod
Planine Džabal Balak al Kibli i Šabal Bal ak Avsat.
sećaju na građevine Inka na visoravni u Peruu: ni tamo ni ovde u fuge izmedu
kamenja ne može ni dlaka da se provuče. Monohtni zid je učvršćen u steni. Između
prirodnih stena i zidova izgrađenih Ijudskom rukom praistorijski inženjeri su
instahrah ustavu: Odozdo su pravougaone monohte sklapali u krst. Zid ustave je
preživeo nmogo vremena, mogao sam da ga izmerim: širok je 4,63 m, najniži
blokovi mere 3,54 m po dužini i 51 cm debljine. Od kapije više nije ostalo
ništa.
Kod visokog vodostaja vodene mase su prvo padale u bazen gde bi se „smirivale"
tako da su glavnim kanalom sa mnogim sporednim kanalima usmeravane do južnih
polja. Graditelji onog vremena su zaista bili veoma mudri, uzeli su u obzir i
povremeno plavljenje glavnog kanala. Opremili su ga slivnikom za prelivanje, gde
bi prihvaćena voda bila sprovedena do Vadija.
Sa južne strane brana se prostire na 600 metara popreko kroz dolinu prema
severnom delu. I u ovom delu se ustava dobro održala, i tu bi bujica prvo bila
prihvaćena u bazenu a potom bi se sprovela do glavnog kanala prema „severnim"
vrtovima. Ogromni nasipi su pored zidova debljine metra pružah otpor pritisku
vode i izgrađen je da bi svakoj situaciji dorash stepenasti prelivni zid, koji
bi regulisao visinu vodostaja u bazenu.
Ćudo iz Mariba
1982. Ulrih Bruner Ulrich Brunner na Univerzitetu u Cirihu brani svoju doktorsku
disertaciju 3 o staroj oazi Marib, tu citira studiju firme ELEKTROWATT, Cirih,
inače poznatu po tome što u celom svetu gradi brane a za jemensku vladu je
takođe projektovala novu branu u bhzini Mariba.
U svojoj studiji Elektrorva dolazi do zaključka da je u sebejsko vreme kod
Mariba površina od okruglo
Slap, čvrsti zaklon, udubljenje u obliku bazena
9000 hektara bila navodnjavana te da je vrhunac vodostaja u dvogodišnjem proseku
iznosio 950 kubnih metara u sekundi. „U proseku svakih deset godina dolazi do
vrhunca vodostaja od 3750 kubnih metara u sekundi a stogodišnji visoki vodostaj
bi imao vrhunac odhvanja od 7250 kubnih metara u sekundi". Pod takvim uslovima
ondašnja brana bi bila napunjena „za nešto više od dva sata", međutim prehvni
zid je mogao da spreči katastrofu zbog probijanja brane. Prema svežim
proračunima kanali sa severne i južne ustave dostižu brzinu odHvanja od po 30
kubnih metara u sekundi i tako mogu da pokriju potrebe od okruglo 60
Jedan hektar 10000 kvadratnih metara
miliona kubnih metara vode „severnih i južnih vrtova" u roku od dvanaest dana.
Uirih Bruner rezimira: „Genijalnost ovog sistema navodnjavanja ogleda se možda
upravo u toj jednostavnosti funkcionalne izgradnje celokupnog objekta, čiji vek
trajanja iznosi više od dve hiljade godina"
Neverovatnost tehnike Mariha možda će biti jasni ja, kada zamishmo da su stari
Rimljani 100 godina pre naše ere u Gornjoj Bavarskoj izgradih branu, koja bi i
danas radila!
Nijedna građevina na svetu ne predstavlja za prirodnu stihiju nerešenu enigmu.
Sasvim je normalno da je i brana u Maribu doživljavala provaljivanje ustave, ali
to je bilo bitno samo za ustavni zid, brana je ostala neoštećena. U legendi se
kaže da je prvobitna brana nastala od zemlje i kamena još 1700. g. p. n. e. i da
su tek Sebejci tu „Prabranu" opremih zidovima i ustavaraa, kojima se mi danas
divimo. Zna se da je 500. g. p. n, e. došlo do pucanja ustavnog zida za čiju
popravku je bilo potrebno angažovati 20.000 Ijudi. Konačno je ipak došlo do
katastrofalnog pucanja. Vodena stihija je sprala sve ono što je hiljadama godina
ranije bilo izgradeno. Zatrpala je njive i vrtove. O tome govori čak i 34. sur
iz Kurana stih 17:
„Ali oni su odstupah od vere, i zato smo im poslali poplave, i zato smo njihova
dva vrta pretvorili u dva vrta sa gorkim plodovima, Tamarisk i nešto malo
lotosa. To smo im dah za nagradu njihove zahvalnosti".
Koja je ćiftinska igra slučaja antičku branu smestila baš u Marib u dohnu
nadomak pustinje? U celom Jemenu su postojali sistemi navodnjavanja, čak i mah
nasipi, međutim svi zajedno nisu posedovali tu masu
Gore: Dobro se odriala i kapija na sevemoj strani Dole: Zidovi debljine metra
oduprli su sepritisku vode
vode kao Marib, koji je izrastao u velegrad i sedište trgoAdne sa plodonosnim
poljima i divnim vrtovima.
Danas nafta juče tamjan
Tamjan, to je rešenje enigme.
Biblijska priča nam pripoveda dirljivu priču o malom Isusu, kome su sveta tri
kralja sa Bliskog istoka doneli tamjan i izmirnu u štalu Vitlejema. Tamjan je u
ono vreme bio veoma cenjeni poklon, jer je bio dragocen kao samo zlato. Grčki
istoričar Herodot oko 490 425. g. p. n. e., putnik po Bliskom istoku navodi da
se u Vavilonu godišnje davalo 1000 talenata u srebru za tamjan u čast boga Bala.
Egipćani koji su tamjanom poboljšavali vazduh u hramovima i koristili ga kao
mirišljavu esenciju prilikom mumifikacije mrtvih pokrivali su svoje potrebe za
tamjanom na ekspedicijama na Crvenom moru.
Rimski car Neron je za sahranu svoje dugogodišnje Ijubavnice i kasnije supruge
Popeje Sabine 65. g. n. e. priredio tamjansku orgiju: U roku od nekoliko dana
pustio je da ogori toUko tamjana kohko bi u celoj Arabiji za godinu dana moglo
da se pobere znak suviše kasnog, mirišljavog izvinjenja za udarac nogom, od
čijih posledica je Popeja Sabina i umrla.
Međutim, tajman je bio više od balzamskonarkotičnog miomirisa i skupocene žrtve
za bogove. Grčki lekar Hipokrat oko 460 375 g. p. n. e. je otkrio lekovlto
dejstvo kod astme i oboljenja uterusa kao i dodatak za kozmetičke kreme. Ovo
čudotvorno sredstvo Su sledbenici Hipokrata prepisivali te je postao šlager
ondašnje medicine.
To što je Hipokrat otkrio kao novu medKinn, Mojsije je upotrebljavao još oko 800
godina raiiijc i adi liezinfekcije svog naroda od zaraznih bolesti .a vrenu
egzodusa:
„I Mojsije govoraše Aronu: uzmi kadionicu, stavi vatru sa oltara u nju i odozgo
stavi tamjan, zatim brzo odnesi medu Ijude, u zajednici okaj njihove giehe: jer
patnja je već počela. Na to Aron uze kadionicu, kako mu Mojsije naredi, i otrča
među Ijude. I zaista, patnja je medu Ijudima već počela, on ih okadi i tako
okaja grehe naroda. Kada je tako stupio među žive i mrtve, patnje su
prekinute."4. Mojs. 16.46.
Bez preterivanja se može reći sledeće: Ono od čega Arapi u novije vreme imaju od
nafte u smislu prihoda u ranije vreme bio je tamjan a to nije nikakva bajka iz
„Hiljadu i jedne noći".
Tamjan se dobija od aromatične smole drveta Bosivellia carterii; to patuljasto
drveće čak više žbunovi, koji rastu divlje odlično uspevaju na suvoj krečnjačkoj
obali kraljevstva Hadramaut, na današnjem golfu Aden sve do Dofara u Omanu. Kora
je gruba i šarena kao kod naših breza, ispod nje nalazi se još jedan sloj sa
sUčno kaučukovom drvetu lepljivom, mlečnobelom smolom. Svakog proleća u stablu
ova smola počinje da pulsira, koje se zatim na više mesta zaseće kako bi smola
mogla da iskapije, na toplom vazduhu te kapi postaju grudvice, koje se nakon
nedelju dana sastružu i odbace. Posle mesec dana procedura se ponavlja. Smola
koja sada ističe iz otvora na stablu i brzo se suši prodaje se kao tamjan nižeg
kvaliteta. Tek treće curenje u vrehm letnjim mesecima daje tamjan prve klase.
Ranije su ga robovi sakupijali u gomile, čistili i odvlačili u korpicama do
zbirnih mesta, odakle se vršila dalja raspodela.
O da, priroda je Aiabiji uvek mislila sve najbolje svejedno da li je
dozvoljavala da uspeva tamjan ili da izvire nafta. Rimski geografi su
apostrofirali s pravom arapsko poluostrvo kao arabia felix, srećna Arabija.
Uslugama za transport, sa ogromnim karavanima kamila duž više hiljada kilometara
sve do cilja, ta roba je postizala kurseve koji su se merili srebrom pa čak i
zlatom. Uživalac te trgovine bio je uvek Marib.
Tako smo razjasnili način finansiranja građevina u Maribu... ali i propast
bogatog grada i sabejskog carstva: Zadnjim probijanjem brane, od tada više nije
ni popravljana, zatrpana su plodonosna mesta. Zatim se transport tamjana odvijao
morskim putem. Dok je u centralnoj Americi džungla obrasla hramove i dvorove
Maja, peščane dine su prekrile Marib i plantaže tamjana. Uskoro su samo još
istoričari antičkog doba kao Herodot, Strabon 63. p. n. e. 26. n. e. i Plinije
24 79. n. e. mogh da izveštavaju o srećnom carstvu kraIjice od Sabe. Da o
tajanstvenoj vladarici i njenom bogatom carstvu u Starom zavetu kao i u Kuranu
nema konkretnih podataka, sigurno tu epohu ne bi niko zapazio i bila bi
zaboravljena, i niko ne bi krenuo u traganje.
Iznenađenje i čuđenje su početak razumevanja
Ortega i Oaset 18831955.
Na putu od Hadramauta za Sanu 1589. g. jezuitski sveštenik Pero Pais je prošao
pored Mariba, posmatrao ga je sa strahopoštovanjem i pisao je o snažnim kamenim
blokovima i nepoznatim pismima, koje niko nije mogao da dešifruje.
Skoro 200 godina kasnije, 1762. kroz Jemen je putovala danska ekspedicija pod
vođstvom nemačkog
istraživača Karsten Nibura Carsten Niehuhi 17331815. Nibur se kao jedini vratio
u rlviopii, u vifl© knjiga suočavao je nauku po prvi put sa južnoarap skim
blagom: spomenicima i pismima koja nisu mogla da se dešifruju.
Godina 1843. intenzivnije je upoznala Evropu sa tim nepoznatim predeiom; Francuz
Tomas Josef Arno Thomas Joseph Arnaud doneo je sa svojim prtIjagom 56 kopija
sabejskih natpisa za Pariz. Nemački baron Adolf fon Vrede Adolf von Wrede
18071863 nakon putovanja po Jemenu piše o grobovima, gradevinama i pismima,
međutim, za svoju knjigu ,,Putovanje u Hadramautu"nije mogao da nađe izdavača,
jer ga je izmedu ostaMh Aleksandar f Humbold Alexander von Humboldt okrivljavao
za preterivanje, Vredeov rad objavljen je tek 13 godina nakon njegove smrti, i
svet već odavno zna da je autor opisivao samo činjenice. Godine 1870. tajno se
jedan Francuz priključio jemenskoj ekspediciji, bio je to Jozef Halvi Joseph
Halevy 18271917 i tako je kopirao, često uz životnu opasnost, preko 600 antičkih
natpisa.
Evropljani su postali nešto oštroumniji nakon povratka Austrijanca Eduarda
Glazera Eduard Glaser 18551908 koji je kroz Jemen prokrstario od 1882. do 1884,
maskiran u Arapina, u Maribu se za šest nedelja udomio kod jednog šejka. Dakle
pre dobrih 100 godina Glazer je video i opisao sledeće 4:
,,Ruševine hrama imaju ehpsasti oblik. Uzdužna osovina tačno od severozapada
prema jugoistoku... Iz središta gradevine tačno prema severoistoku nalaze se
četiri stuba..."
U tako skiciranom hramu evropski učenjaci su naslućivali rehgiju uradenu na
astronomskim principima. Godine 1904. Ditlef Nilzen Dietlef Nielsen uveo je u
razgovor svoju viziju jedne staroarapske Mesečeve rengije4:
Sledeća dupla strana Upozađinije veliki, elipsasti nasip. Ispod peska se nalaze
ostaci Mesečevog hrama kraljice od Sabe
„Astronomska podešenost prema određenim nebeskim pravcima... kao i čitavo
postrojenje izgleda da je služilo u astronomske svrhe... Čitavo bogosluženje
bilo je do u detalje povezano sa astronomskim opservacijama, jer je putanja
sazvežđa na nebu ujedno predstavljala i putanju božijih stvorenja..."
Ta procena je ostala i do današnjih dana. Od tada se postavljaju slededa
pitanja: Da h je oko kraljice od Sabe postojao kosmički kult? Da h njeno
nedefmisano, bajkovito poreklo ukazuje na vezu sa univerzumom, sa Bogovima? U
svakom slučaju Jemen je postao središte znatiželje. Istraživači, arheolozi i
avanturisti krenuh su u ove krajeve.
1928. su dva Nemca, Herman fon Visman Hermann von Wissmann i Karl Ratjens Carl
Rathjens, izvan Sane otkopah hramove. Godine 1936. opisao je Britanac Hari St.
Džon B. Filbi 5 Harry St. John Philby tajanstvene građevine i nedešifrovane
natpise sa visoravni Asira u današnjoj graničnoj oblasti Jemena a 194849.
zapanjila se ekspedicija RikmanFilbiLipen RyckmansPhilbyLippens 6 u
južnoarapskoj regiji astronomski postavljenim monolitnim kamenim krugovima, kao
što su poznati kod nas u staroj Evropi Stonehenge. Zatim su 1952. g. usledile
velike iskopine Mariba od strane Viljem Frenk Olbrajta William Frank Albright i
Vendel Filipsa Wendell Phillips.
Od tada se više nisu vršila iskopavanja. lako nemački Arheološki institut
raspolaže filijalom u Sani kao i ekspoziturom u Maribu, koji se bave
obezbedenjem i katalogizacijom postojećeg medutim, iskopavanja na velikim
površinama biće moguća, kada mlada država Jemen bude toliko jaka da svoje zakone
može da sprovede i u plemenima, i klanovima i kod još uvek moćnih šejkova, koji
za svaki predmet nađen na njihovom području smatraju za svoje vlasništvo.
Termin mesta
Razočaran i zbunjen stajao sam na mestima sa kojih su arheolozi izveštavali o
začuđujućim stvarima. Sta je ostalo od Mahram Bilkisa, hrama kraljice od Sabe?
Vehki, elipsasti nasip, iz peska izviruje nekoliko malih stubova. Iza nevažnih
ostataka zida osam stubova u nizu. Nekohko stena. To je bilo sve. Stubovi su
dali da se nasluti nešto o graditeljskoj umetnosti graditelja: Da bi kamenim
poprečnim nosačima, koji su se nekada nalazih na stubovima, obezbediU što veću
stabilnost gore na vrhovima stubova dletom su nepravljeni khnasti držači,
poprečni kontrakomadi su imah rupice, koje su tačno upadale u khnaste čepove, na
taj način bi „krov" bukvalno bio povezan sa potpornim stubovima čvrsto kao
stena. Ni danas se ne prave drugačije gotovi betonski mostovi.
Nekohko kilometara od mesta nekadašnjeg hrama kraljice, propadaju ostaci hrama
Boga Meseca. Pet monohta visokih 15 metara protežu se optužujuće kao pet
prstiju na ruci nekog džina spram neba: Bogovi gde je Vaš raskoš, gde
uzvišenost? Bočne površine su kao pohrane, ivice oštro brušene. Na zemIji su
krečnjački peščani blokovi, na kojima se uz malo istraživačke sreće mogu pronaći
i sabejski natpisi. Svejedno odakle Sunce sija pet stubova, koji se podižu u
nebo stvaraju ogromne crne senke na peščanom tlu. Kao džinovske kazaljke na
sunčevom satu šetaju senke jednom u toku dana oko kamenog kvinteta. Vreme dolazi
i prolazi.
Toga dana bih smo jedini posetioci... osim jednog defeka od sedamosam godina,
koji je odnekud dotrčao. Stao je između dva stuba, odupro se leđima i nogama i
počeo je bez pomoći ruku akrobatski da se penje uz stubove: jedan trzaj kolenima
i nogama zatim zadnjicom i leđima i vižljasti dečak bi se popeo za 15 cm a
rukama je balansirao telesnu težinu: nije bilo
odmorišta niti udubljenja u koje bi mogao da ukopa gole palčeve. Bilo me je
strah: Da h bih prilikom udesa samo svojim prisustvom navukao krvnu osvetu
klana? Ma šta ja to govorim.
Kada sam video kako sa 15 m visine skače sa jednog monohta na drugi, pri čemu se
savijao prema nama i mlatarao rukama, pomisho sam, to radi verovatno mu je i
otac radio isto čim otkrije nekog turistu. Nakon predstave, strčao je kao
veverica, izgubio se sa pozamašnim bakšišem isto tako brzo kao što se i pojavio.
Ko zna gde.
Televizijski novinar Foiker Pancer 7 Volker Panzer koji je sa dr Gotfrid
Kirhnerom Gottfried Kirchner napravio dokumentaciju Terra x piše: „Novija
istraživanja nemačkog Arheološkog instituta su pokazala, da je Marib sasvim
sigurno bio naseljen još 1500. p. n. e., ako ne i ranije."
Od tog vremena deh nas do danas 3500 godina prošlosti, a njegovi tragovi su se
nalazih samo 15 metara ispod mojih čizama. Kao strastvena lutalica medu raznim
naukama pao sam u iskušenje, da ovde počnem gohm rukama da rijem. Bila mi je
nepodnošIjiva misao da gledam kako prihodi OlbrajtFilips ekspedicije nestaju u
pesku, i da bogatstva, skoro otrgnuta od prošlosti, ponovo nestaju u nepovrat.
Igra skrivalice sa kraljicom od Sabe
Kada arheologija ne može ništa da odgonetne, morate se držati starih spisa,
dešifrovanja legendi, i neodređenih predanja, sve su to putevi kojim istoričari
ne žele da krenu.
Pošto možemo da se poslužimo Starim zavetom, prvo ćemo pročitati ovu legendu u
1. knjizi kraljeva, poglavlje 10,1:
„Kada je kraljica od Sabe čula o slavi Solomonovoj, došla je da ga iskuša
zagonetkama. U Jerusalim jc došia uz veliku pratnju, sa kamilama koje su nosilc
začine, dosta zlata i dragog kamenja. Kada jo došla do Solomona pitala ga je sve
što je i naumila, a Solomon joj je odgovarao na sva postavljena pitanja: kralju
nijedna tajna nije bila skrivena, o svemu je mogao da je obavesti. Kada je,
međutim, kraljica od Sabe uvidela svu Solomonovu mudrost i kada je videla dvorac
koji je izgradio i jela za njegovim stolom, redosled za stolom njegovih
službenika, njegove sluge i njihovu odeću, njegovo posuđe i spaljenu žrtvu u
božijem hramu, bila je izvan sebe od iznenađenja, tada reče kralju: Sve je bila
istina što sam u mojoj zemlji čula o tebi i tvojoj mudrosti. Nisam želela da
verujem u to, sve dok nisam došla ovamo da se sama svojim očima uverim. Zaista,
čula sam za samo polovinu stvari, ti poseduješ više mudrosti i bogatstva nego
što se priča, nego što samja čula..."
I dade kralju 120 talenata u zlatu i začine u ogromnim količinama kao i dragog
kamenja. Nikada više u zemlju nije stiglo tohko začina kohko je kraljica od Sabe
doneia kralju Solomonu...
Ah zato je kralj Solomon podario kraljici od Sabe sve što je poželela... zatim
se ona vratila u njenu zemlju sa sve pratnjom."
Kada se odigrao ovaj kraljevski sastanak? Navodno je kralj Solomon živeo oko
965926. p. n. e... Teoretski je ovaj susret tada bio moguć, jer se ta epoha
poklapa sa periodom procvata Mariba. Medutim, Činjenično stanje je oprečno.
Sledeća dupla strana Primer tipitno jemenske arhitekture: Ova
petospratna palata nalazi se na steni oblika kupe na visini od 60
metara, toje bila letnja rezidencija Imama Jahjaha 1904 1948.
Za Jevreje u Stari zavet ide Midraš, on sadrži tumačenja i izlaganja, čitanje
ove knjige nadovezivalo se na objavljivanje Pisma i predstavljalo je deo
bogosluženja. Pošto je Midraš sabrana književnost rabina, nije ni čudo što je
zlatan rudnik jevrejske istorije religije.
Iz te kolekcije potiče i druga knjiga haldejska Targum prevod uz knjigu o
Esteri. Neodređeno je kada je nastao „drugi Targum", istorijski roman.
Stručnjaci smatraju da je nastao u 7. veku p. n. e. ali sastavljači ma ko da su
bili pozivaju se na starije izvore, koji više ne postoje. U ,,drugom Targumu"
nalaze se i opisi Solomonovih lutanja, opisi o izgnanstvu Jevreja oko 597, p. n.
e. pod Nabukodonosorom II, izveštaji o Solomonovom prestolu kao i o poseti
kraljice od Sabe na njegovom dvorcu. Tu pronalazimo više detalja nego u Starom
zavetu. U „drugom Targumu" kralj Solomon šalje kraljici od Sabe preteću poruku,
da očekuje njenu neodložnu posetu.
Kada je kraljica pročitala poruku, tako se uplašila da je iscepala skupocene
haljine i zapomažući pozvala je svoje savetodavce. Ti pametni Ijudi rekoše: Mi
ne poznajemo kralja Solomona i nije nas briga za njegovu vladu 8. Kraljica se
nije držala tog saveta.
,,Ali ona naredi da se svi brodovi na moru opreme biserima i dragim kamenjem za
dar Solomonu i uz to mu pošalje još 6000 dečaka i devojčica, koji su bi11 rođeni
istog sata, istog dana, meseca i godine, svi istog rasta i izgleda i svi odeveni
u grimizne odore. Njima je dala pismo za Solomona, u kome mu poručuje da će se
pred njim pojaviti za tri godine, iako je iz njene zemlje do njegove inače
trebalo putovati sedam godina. Kada je po isteku tog roka stigla, Solomon sede
ujednu staklenu prostoriju,
ona je međutim mislila da on sedi usred neke vodo, te podiže haljine da ih ne
ukvasi. Tada uv AH su joj noge prekrivene dlakama, reče: Tvoja lepota je lepota
žene, a tvoje dlake, su dlake muSkarnca. One su muškarcu ukras a tebe nagrđuju."
6000 dečaka i devojčica sKčni kao jaje jajctu sigurno su bih proizvod mašte
arapskih pripovednCa. Husein ibn Muhamed ibn al Hasan, jedan od Muhamedovih
biografa smanjuje ovaj broj na 500, ali tvrdi kao i persijski hroničar Manus
autor arapske svetske hronike koji govori samo o 100 dečaka i dovojčica, da su
svi bih isti. Zapanjujuće.
Sasvim je svejedno kohko ih je bilo u toj ekspedici ji, interesantno je saznati
šta su radiU kod kralja Solomona. Husein ibn Muhamed ibn al Hasan je to znao 8:
„Kada je dobila tu vest... obukla je 500 dečaka u devojke i 500 devojaka u
dečake i naredila da se svi ponašaju onako kao što su obučeni. Sa njima je
Solomonu poslala i zatvoren kovčeg sa neprobušenim biserom i krivo probušenim
dijamantom, zatim pehar koji je trebalo da napuni vodom, koja nije pala s neba
niti je iz zemlje izvirala."
Neobično lukavo, kraljica od Sabe je htela da prevari onoga koji je bio čuven po
svojoj pameti, ali u tome nije uspela. Solomon je probušio biser, a kroz
dijamant je pomoću svilenog crva provukao konac, pehar je napunio konjskim
znojem. Otkrio je i prevaru sa dečacima i devojčicama jer ih je posmatrao kako
se kupaju. Dečaci su dizali rukave a devojčice nisu.
Misteriozna je i poruka kraljice od Sabe njenom kolegi po zvanju, za put do
njegove zemlje trebalo joj je punih sedam godina! Od Mariba do Jerusalima je
bilo i ostalo okruglo 2500 km. Ako idemo karavanom kamila a to je u ono vreme
bilo uobičajeno sa
dnevnom turom od 30 km, onda bi to putovanje trajalo tri meseca, da je kraljica,
međutim, kako piše u ,,drugom Targumu" koristila ,,brodove mora" da se dakle
ukrcala u nekoj od luka na Crvenom moru i iskrcala u današnjoj Akabi, onda bi
taj put prešla za znatno manje vremena.
Iz istog predanja proizilazi, da su se konačno venčali i da je od tada Solomun
„svakog meseca tri dana boravio kod nje u glavnom gradu Maribu" Kod te
razdaljine i vremena za putovanje? Solomon je sigurno imao neki skriveni adut,
jer činjenicu o njegovoj mesečnoj poseti u Maribu čak i islamski intelektualci
prihvataju kao najnormalniju činjenicu. Oni se između ostalog oslanjaju na
komentare uz Koran iz 11. veka od učenjaka alKisai i athThalab. Prema tim
komentarima je Solomon u Meki u predislamskom periodu tu držao svetilište. Mada
u Starom zavetu o tome ništa ne piše, a to ništa ne znači, jer su Jevreji u
svojim svetim spisima izbegavali sve što je u vezi sa staroarapskim svetinjama.
U Meki je kralj dakle odlučio da putuje u Jemen na razgledanje raskošnog vrta
kraljice od Sabe. Da je taj put protekao prema uobičajenom planu, Ijubavni izlet
bi trajao mesec dana: „Ali uz pomoć vetrova, kojimaje naređivao, Solomon je sa
svojom vojskom prelazio put od izlaska do zalaska Kanopusa ime zvezde" 9.
Prema predanju kralju je ovaj rekord pošao za rukom zahvaljujući demonima,
vetrovima... i „natprirodnom načinu transporta" Bez aviona, heUkoptera ili barem
vazdušnih balona, kojima se može upravljati, ovi Ijubavni mesečni vikendi u
Marib ne bi bili mogući... „Natprirodni način transporta?"
Solomon je imao velikih problema sa izabranicom svoga srca! Arapski hroničari su
se kleli u sve što im je sveto, da je kraljica imala maljave noge, a njima je
ova estetska mana služila za dokaz o njenom van
zemaljskom, demonskom poreklu, Ljuhav je uvok Ijude činiia maštovitim: kraljevi
dvorski čudotvorci »u izmislih prvo sredstvo za depilaciju.
Potpuno mehanizovani, šašavi presto kralja
Autori Bibhje su kralju Solomonu dodelih laskavi pridev ,,Mudri". „Solomonske
presude" su objavIjivane sa prestola, kakav nije više nigde postojao. To je bilo
mehaničko čudo, opširnije opisano u ,,Targum Scheni uz knjigu o Esteri" 10. Iz
beskrajnih pasusa navešću samo one delove, koji se odnose na tehniku prestola.
To je zapanjujuće:
„Još ni za jednog drugog kralja nije ništa sUčno napravljeno... Presto je ovako
izgledao:
Pored prestola se nalazilo dvanaest lavova od zlata kao i dvanaest zlatnih
orlova njima nasuprot, tako da je desna šapa lava bila nasuprot levoj nozi orla.
Ukupno su bila 72 lava i 72 zlatna orla. Gore na naslonu prestola nalazila se
okrugla kupola. Do nje je vodilo šest zlatnih stepenika... Na prvom stepeniku se
nalazio bik a njemu nasuprot lav, na drugom medved a njemu prekoputa jagnje, a
na trećem orao i nasuprot njega riba, na četvrtom orao i nasuprot paun, na petom
mačka i petao, i na šestom jastreb i golub, sve te životinje su bile izrađene od
čistog zlata... Iznad prestola su se nalazila dvadeset i jedna krila, da bi
Solomonu stvarala senku.
Sa ma kog mesta da je Solomon hteo da se popne do prestola, mogao je do tamo da
ga pokrene mehanizam.
Ako bi stavio nogu na najniži stepenik, onda bi ga zlatni lav prebacio na drugi,
lav sa drugog stepenika na treći i tako dalje do četvrtog, petog i konačno
šestog. Zatim bi doleteli orlovi, vihvatili bi kralja i podigh ga do visine
prestola. U taj mehanizambio je ugrađen i srebrni zmaj...
Kada se kralj Solomon spustio na presto, vehki orao bi uzeo krunu i stavio mu je
na glavu. Zatim bi zm aktivirao mehanizam, lavovi bi se podigii kao i orlovi i
stvarali bu senku nak kraljem Solomonom... Kada bi svedoci stali pred kralja,
točak mehanizma bi se pokrenuo; bik bi vikao, lavovi rikali, a medved brundao,
ovca blejala, panter zavijao, anka plakala, mačka bi mijaukala, jastreb bi
hvatao, ptice bi cvrkutale...
Kada su Izrailjevi grehovi prevrših meru, moć je pridobio Nabukodonesor,
bezbožnički kralj Babela ... Naredio je da se ukloni i presto kralja Solomona, i
kada je, ne znajući za njegov mehanizam, pokušao da se popne, lav mu je gurnuo
desni kuk, jer je stavio nogu na prvi stepenik, i bacio ga na levi posle čega je
čitavog života ostao šepav. Nakon Nabukodoneosra je Aleksandar Makedonski ponovo
izgradio presto kralja Solomona i otpremio ga je za Egipat. Medutim, kada je
Sisak, kralj Egipta, ugledao ovaj prekrasni presto, najlepši od svih
kraIjevskih, hteo da se popne na njega i da sedne, ah ni on nije znao rad
njegovog mehanizma, i kada je nogom kročio na prvi stepenik, lav je izbacio
desni kuk i bacio ga na levi, zato su ga čitavog života zvali šepavi faraon..."
„Prvo je oko stvorilo svet", rekao je Kristijan Morgenštern Christian
Mongenstern 18711914. To
što su stari hroničari videli bilo je nepojmljivo CIKIO Ko ga je smislio? Ko je
ideju sproveo u dclo? Kd c konstruisao tog jedinstvenog robota? Za pokict.iiiir
tog panoptikuma predusretljivih životinja svnkako jc bila potrebna energija. Ali
koja energija? Mudri kralj mora da je njome vladao. Taj cudovišni tip je bio
„vladar nad vetrovima"i posedovao je „natprirodna transportna sredstva" Sve
skupa, malo preterano za ono vreme. Kav je to svet zapravo bio?
Solomonov poklon: Vazdušno vozilo
Najstarije etiopsko predanje je ep Kebra negest, što znači „sjaj kralja" ih
„slava kraljeva", prvobitna verzija datira oko 800. p. n. e., to vreme je veoma
blisko Soiomonovom.
Prevod ovog epa na nemački jezik izvršio je asiriolog Karl Becold Carl Bezold
18581922 po nalogu Kraljevske bavarske akademije nauka. Prevodi su zasnovani na
tekstovima Etiopljana Isaka i JemharanaAb iz 409. g. p. n. e. , ali se odnose na
još starije spise. Ep Kebra negest opisuje takođe posetu kraljice od Sabe kralju
Solomonu. Ona se ovde u etiopskoj verziji sabejske Bilkis zove Makeda. Nanovo
se čitaoci bombarduju statistićkim podacima o koHčini pojedenog hleba, volova
koji su poneti na put, ovaca itd., i opet se opisuje vatrena romansa između
Makede i Soiomona, za čije mnogobrojne Ijubavnice je u hronici takođe bilo
mesta. Ali za Makedu je ovaj zavodnik upotrebio sve svoje umeće, ne želi je samo
fizički, nudi joj brak pa čak i kraljevsku čast. Makeda vodi s
njim Ijubav ali ipak želi da se vrati u svoju lepu, zelenu zemlju, što je i
sasvim razumljivo. Kralj joj dozvoIjava da ode, daruje je kraljevski čak i
vazdušnim vozilom, a hroničari beleže 11:
„Poklonio joj je sav sjaj i raskoš, kakav se samo poželeti može, predivne
haljine i ono za čim je čeznula čitava Etiopija kamile i 6000 kola natovarenih
skupocenim predmetima. Vozila su bila za kretanjepo zemlji ali ipo vazduhu,
izrađena prema mudrosti podarene od Boga." Kebra negest, poglavIje 30.
Zapanjujuće! Stari hroničar pravi jasnu razliku između vozila za zemlju i kroz
vazduh.
Nebesko putovanje kraljevog sina
Devet meseci po povratku od tada se dužina trudnoće nije promenila kraljica
Makeda na svet donosi plod Ijubavi. Kada je sin izrastao u dečaka posetio je oca
u Jerusalimu. Tamo ovaj dečak premazan svim arapskim bojama krade od oca
Solomona sveti zavetni kovčeg, čiju izradu je naložio Mojsije prema podacima
Jahve za Boga Izrailija: tajanstveni sanduk od bagremovog drveta dužine 1,75 m,
visine i širine po 1 m, sa unutrašnje i spoljašnje strane prevučen zlatom. Osim
ovog Solomonovog vlasništva njegov sin je prisvojio za svoju ekspediciju jedno
ili više vozila, tj. letećih kola. U „Kebra negestu" je ovaj slučaj
rekonstruisan. Putovanje za Jerusalim iz Etiopije odvijalo se dosta šporo dok je
međutim povratak za etiopskog kraljevog sina u nebeskim kolima bio znatno brži:
44
„Kola su jurila kao brod na moru kad ga podijMif vetar i kao orao kada se lagano
prepušta vctt u... Kebra negest, pogl. 52... a stanovnici EKII" pričali su im:
pre ranogo vremena Ijudi iz Etiopijc su prošli ovuda, vozili su se u kolima kao
andeli a bili su brži od orla ne nebu... Kebra negest, poglavlje 58. Ovo je
treći dan od kako je on sin etiopskog kralja na putu. Kada su kola utovarena
više se nisu kretali po zemlju oni su sada lebdeli na vetru, bili su brži od
orla na nebu... Kebra negest, poglavlje 58. Kralj kao i svi koji su se
povinovali njegovoj zapovesti leteli su u kolima bez ikakvih bolesti ili nedaća,
bez žedi i gladi, bez znoja i umora. Za samojedan dan prevalili biput za. koji
bi im inače trehalo tri meseca"
Na ovaj način bi mogla da se objasni misteriozna poseta kralja kraljici svakih
mesec dana. Pomoću Solomonovih nebeskih kola put od tri meseca sveo se samo
najedan dan!
Da li zamak može da nestane?
Da h su možda i Biblija i Kuran samo orijentalne knjige bajki, preko kojih se
samo ovlaš prelazi! Činjenica je, međutim, da su to velike knjige Ijudske
istorije. 1,6 mihjardi hrišćana prihvata sadržaj BibHje a 850 mihona mushmana
Kuran. Sasvim je svejedno odakle potiču neobične informacije, da h iz starih
predanja ih božanske inspiracije Kuran 3415 zna da je Alah kralju Solomonu
delegirao poslušne duhove:
„I vetar je pod Solomonovom zapovesti... I duhovi su u njegovom prisustvu morah
da rade, prema
45
Alahovoj volji... Za njega su činili sve što god je poželeo, gradili su palate,
kipove i vrčeve... velike kao ribnjaci"
Svi staroarapski hroničari su jednoglasni u tome, da je Solomon uz pomoć
„demona" i „gebija" izgradio za kraljicu tri ogromna zamka, jedan od njih je
navodno grad ruina Baalbek. Kakve je veze Baalbek u današnjem Libanu imao sa
kraljevstvom kraljice u Jemenu ne može se saznati; Sahn i Gumdan, drugi i treći
zamak tako je istaknuto nisu sagradih Solomonovi radnici već „duhovi" Zamak
Gumdan, prvu gradevinu posle potopa 13 svi jemenolozi prihvataju kao nešto
potpuno stvarno mada do dandanas nisu pronađeni nikakvi čvrsti dokazi. Zamak bi
trebalo potražiti na istoku u današnjoj Sanaai, tamo gde je danas citadela. Bilo
bi lepo kada bi Nemački arheološki institut dobio dozvolu za vršenje
iskopavanja, tada bi moglo direktno ispred praga da se kopa!
Arapski istoričar AlHamdani ostavio je za sobom više dela, u osmoj knjizi tvrdi
da je svojim očima video ogromne ruine zamka Gumdan. To je moralo da se odigra
oko 930 940. posle H.. Njegova se izjava poklapa sa izjavom njegovog
avganistanskog kolege Biruni, koji mu je bio savremenik i koji je opisao ruine
Gumdana pored Sanaae 14:
,,Grad Sanaa se nalazi ispod visine pola 15° 21 min. od podnožja planine Nikkum
ili Lokkum, gde još uvek mogu da se vide ruševine starog zamka, navodno izgrađen
od Sema, najstarijeg Nojevog sina".
Iz 70tih godina našeg veka potiču podaci 15 italijanskog arheologa i
orijentaliste Gabriela Mandela. U Jemenu je istraživao mnoge izvore, iz kojih
proizilazi da je palata Gumdan visoka oko 200 m, i time posle tornja u Babelu
predstavlja najvišu građevinu na sve
46
tu. AlHamdani opisuje Marib kao „grad sa nebeskim tornjevima" 16. I danas se
svaki turista divi viššespratnoj, staroj građevini. Zašto se zapravo u Jemenu
gradilo u visinu, jer prostora je bilo napretek? Da li je građeno prema nacrtima
za Marib i Gumdan?
lako se možda arapski hroničari u nekim detaljima i ne slažu, kod ove tvrdnje su
jednoglasni: Sanaaje bio najstariji grad na svetu, sagrađen odmah nakon potopa
od Sema, Nojevog najstarijeg sina. Nama zapadnjacima nije nmogo poznato da su
Arapi kao i Jevreji Semiti, pošto poreklo vode od Sema 17. Mnogo generacija
posle Sema Arapi su se podelih u dva
plemena jedna linija se pozivala na Ismailija , Avramovog sina druga na
Kahtana, koji se u Starom zavetu pominje kao Joktan. Direktan potomak Kahtana
bio je AbdShams, Arapi ga zovu Sheba, u prevodu Saba. AbdShams znači ,,poklopnik
sazvežđa", i evo nas opet kod Sabejaca, koji su se pokoravali kultu zvezda.
Arapski istoričari su ostavih jasne genealogije sa tačnim navodima ko od koga
potiče, Da h su ove genealogije bile tačne teško se može proveriti kao i tačnost
starozavetnih hsta potomaka. U nekim slučajevima su arapska rodoslovlja
preshkana direktno sa sazvežđa, koja su imala odgovarajućeg gospodara 18:
„Himyar poklonici Sunca
Kinanah poklonici Meseca
Misam u svojim mohtvama obraćali su se pet
zvezda u Taurusu
Lakhm i Jadham poklonici Jupitera
Tayy poklonici konstelacije zvezde Canopus
Qays poklonici pasije zvezde Sirius
Asad poklonici planete Merkur."
U suštini se beskrajne hste sa imenima ne mogu proveriti, ali je zato neosporno
da su postojale od davnina. U 9. veku posle H. arapski istoričar rbnWadih
alYaqubi 19 se potrudio da rastumači stare liste o poreklu: samo južnoarapska
hnija koja potiče od QahtanJokatana navodi 31 dinastiju, navodno je vladala 3500
godina. Prema tim listama kralj Solomon je okupirao presto Sabe punih 350
godina. Čisto ludilo! Stari zavet Solomonu pripisuje solidno vreme vladavine od
960 932. pre H. Nakon toga je, prema Bibhji, Solomonovo carstvo podeljeno u dve
carevine: Solomonov sin Rehabeam je vladao carstvom Jude, a Jerobeam I
Solomonov službenik preuzeo je carstvo Izrael.
48
Arapi međutim misle drugačije: Nakon Soloinonove smrti navodno je vlast preuzeo
Rehabeam i u carstvu Sabe, u pratnji nećaka kraljice od Sabe, čime jc posle
Solomonove međuvladavine ponovo uspostavIjena stara linija.
Legende vole čuda
U toku mog već evo sada 30togodišnjeg bavljenja narodnim legendama, postalo mi
je jasno da legende obiluju preterivanjima i čudima, ali tako reći kao
beletristički pratilac prave istorije sadrže ipak i neke istine. lako je
legenda u suprotnosti sa istorijom, ipak može da dopuni njeno pisanje. Da su u
legendama datumi i imena ličnosti retko kad tačni, dokazuju i dva „klasična
primera":
Prema biblijskom opisu potopa Noje je sagradio barku, na kojoj je preživeo potop
sa svojim Ijudima i životinjama. Isti dogadaj opisuje i mnogo stariji sumerski
ep o Gilgamešu, napisan 2000. g. pre H., samo se tamo biblijski Noje zove
Utnapištim i priču priča u prvom licu ali sa istom suštinom. Prethodnik
Utnapištima je još stariji Ciusudra. Svi narodi su dakle ostavili legende o
potopu i svi su imali po nekog preživelog junaka.
Svakome je naravno poznata dirljiva priča o malom dečaku Mojsiju, koji je u
sitenoj korpi plutao po Nilu dok ga nije spasila milosrdna ćerka jednog faraona.
U indijskom epu Mahabharati još u 4. veku pre H. bio je bestseler devica Kunti
očekuje dete od Boga Sunca. Plašeći se sramote, stavlja bebu u sitenu korpu,
premazuje smolom i ostavlja na reci. Dobri čovek Adhirata vadi dete iz vode, i
skida sve sa njega. Na gh
nenim tablicama sačuvana je legenda o vavilonskom kralju Sargonu: On sam je
pričao da ga je majka stavila u tršćanu korpu premazanu smolom i reka ga je
dovela do čoveka Akkia, koji ga je podigao.
Mojsije, Kunti i Sargon su živeli u različitim vremenima i na drugim prostorima.
Nekada je, medutim, neko ostavio tek rođeno dete u korpi... i svuda je to nahoče
izraslo u vladara vrednog divljenja.
Pre 70 godina pisao je dr J. Bergman Bergmann 20 rabin jevrejske zajednice u
Berlinu:
„Legenda se ne podudara sa istorijskim izvorima, ona voli čuda, nemirno tumara
po vekovima i zemIjama a razni događaji i osobe o njoj pričaju na isti način.
Mada nije sve izmišljeno u legendama, mašta naroda ne nastaje ni iz čega već se
nadovezuje na stvarne dogadaje i žive osobe."
Zašto su bogovi izbrisani
Solomon i kraljica od Sabe pojavljuju se u sasvim legendarnoj materiji povezanoj
sa „pravim dogadajima i živim osobama". Arapska i jevrejska se predanja
zasnivaju na starijem materijalu kojem ,,no"T. pripovedači dodaju svoje junake".
Ako bi om tvrdnju osporili tezom da Biblija nije legenda već sadrži Božiju reč,
evo citiraćemo tu Božiju reč, koja u knjizi o Esteri 6, 1 potvrđuje da su
korišćeni stariji izvori:
,,Te noći kralj nije mogao da spava. Zapovedi da mu se donese knjiga znamenja,
hronika, i počeše da mu čitaju iz nje:
I
„Bolje je zapaliti malo svetlo nego kleti volikii tnmu" kaže filozof Konfučije
551479. pre H.. D.iklo, upalimo malo svetlo da bismo spoznali, kako „Knjiga
znamenja" ne sadrži ništa drugo do predanja!
Prelaskom na jevrejski monoteizam verovanjo u jednog Boga iz predanja je
izbrisano sve što je imalo bilo kakve veze sa ranijim bogovima i idolima. Pošto
su sastavljači Biblije bili veoma mudri, da narodu ne bi uskratiii vezu sa
njihovim precima, stavljali su nova semitska imena na mesta iz starog predanja i
novom jedinom Bogu su pripisivali nepojmljive događaje iz sveta bogova.
Ista estetska operacija izvršena je i u Islamu arapskog sveta: Muhamed je
prognao idolopoklonstvo starog doba iz predislamskog vremena tako jezivim
pretnjama da ranija predanja retko kad gde su sačuvana po imenima i podacima o
vremenu imaju veze sa realnošću. Pošto je Alah u svojim kaznama bio
nemilosrdan, ne treba se čuditi što islamski učenjaci u vreme osnivanja islama
skoro nisu imali hrabrosti da pomenu stara predanja. Isto se zbiva kasnije kada
su ambasadori hrišćanstva ispunjavah svoju misiju u centralnoj Americi, tada su
iskorenili sve stare nomadske kultove a samo novo je postajalo važeće i ispravno
dok je staro bilo nevažeće i pogrešno.
Treba shvatiti kao čudo, jer na svim geografskim širinama i dužinama hroničari
potajno beleže legende i time ostaju sačuvane za potomstvo. Jedno takvo štivo
napisao je i Ibn alKalbi, a zove se Kitab alAsnam, a u prevodu: Knjiga o idoUma.
21
U jednoj sekvenci sa imenima i datumima alKalbi se potrudio da u predanju
naslutim i trunku istine:
„U Alahovo ime, u ime svemilostivog,
Šeik AbulHusain alMubarak b. Abd alGabbar b. Ahmad asSairafi izveštava nas...
dokjaslušam...
da je Ismail Ibrahimov sin neka ih Bog oboje blagosilja živeo u Meki gde su mu
rođena i mnoga deca, te tako napimiše Meku i isteraše Amalekitejce pošto im je
Meka postala tesna. Među njima dode do borbe i neprijateljstva, te jedan deo
otera drugi...
To ih je dovelo do toga da su obožavaii ono što im se dopadalo... Obožavali su
idole i okrenuli su se religioznom ponašanju naroda pre njih, obožavali su one
idole koje je Nojev narod negovao na osnovu nasleđenog sećanja na njih"
„Knjiga idola" sadrži priču sa osvrtom na prve Ijude. Deca Seta, jednog od
Adamovih sinova, napravili su 5 božijih kipova, koji su bih predmeti obožavanja
još u Nojevo vreme, zatim potop odvlači kipove sve do obala mesta Giddae,
žitelji ove nizije ih pronalaze i otada poštuju kipove bogova, Wadd, Sowa,
Jaghut, Jauk i Nasr, tačno su ih opisali i podelih plemenima.
OWaddupige:
„Wadd je bio kip muškarca nfgviših od svih muškaraca. Na i:yemu su biie dve
odore. Za pojasom je imao mač a na ramenu luk. Ispred sebe koplje sa zastavicom
i kožni tobolac sa strelama."
Ovo seisvim sigurno nisu bile izmišljotine orijentalnih pripovedača bajki.
Na primer u „Knjizi idola" stoji: Nasr je postavljen na jednom mestu zemlje Saba
zvanom Balha, gde su mu služili Himjari i njegovi susedi. Zaista su na tlu
sabejskog carstva pronadeni himjarski natpisi sa imenom „Nasr". Bilo kako bilo,
ah legenda je tačna, podatak o tome na kom prostoru je obožavano ime Nasr,
postoji.
Hinar » južnoarapski narod iz pređislamskog vremena. Stari južnoarapaki natpisi
se označavtu kao „hinjarski".
52
Neprijatno za onu vrstu učenjaka koji u legendnmn vide samo neku vrstu naučne
fantastike. Tako misli u Verner Dam Werner Dam, inače odličan poznavalac Jemena,
u svojoj analizi južnoarapskih božanstava
22:
„Upravo ovde otvorena su vrata za razne špekulacije, i verovatno zato ne postoji
niti jedna druga oblast nauke čiji predstavnici su od davnina bili tako
neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima, kao po pitanju stare južne
Arabije."
Vasionski brod Kolumbija potvrđuje legendu
„Iskustvo su naočari razuma", kako kaže arapska poslovica. Ali kroz koje naočari
treba posmatrati prošlost? Poznajem naučnike koji bi ntgradije sve legende
prepustili pseudonaučnoj lomači i isključivo se držali autentičnih istorijskih
činjenica. Ova vrsta „znanja"opstaje, međutim, samo do trenutka kada na svetlost
dana stupaju natpisi, statue i građevine za koje do tada nisu postojali nikakvi
istorijski potvrđeni tragovi. To što se naziva „istorijski potvrdenim" u
trenutku opšteg iznenađenja ipak u pomoć moramo pozvati te proklete legende. Da
li protivnik legendi želi da ospori da su legende inicijatori za arheološka
iskopavanja? Šliman Schliemann. Da, svakako postoje „legendarne" istine, koje
ponekada kao grom iz vedra neba menjaju negdvaiiu naufinu oblast. Odavno postoji
legenda o egipatskom narddnom pripovedaču BahrBelaMa, o velikim rekama u Sahari,
navodno širim od Nila, na čyim obalama je svojevremeno živela
visokorazvijena kuitura. Sve to je svrstavano u glupost, fatamorganu i narodne
izmišljotine.
Novembra 1982. godine američki vasionski brod „Kolumbija" potvrđuje tačnost
legende uz pomoć specijalne radarske opreme. Pod peskom Sahare postojale su
rečne doline širine do 15 km. Prdbnim bušenjem od samo nekoliko metara ispod
saharskog peska počelo bi izbacivanje rečnog šljunka. Američki arheolog Vens
Hajns Vance Hajoies smatra da postoji mogućnost sastavljanja „neke vrste
autokarte do naselja preistorijskih naroda 23." Legende su žilavije od kože,
trajnije su od mumija iz čijih su se živih usta nekada prenosila predanja.
Tajanstveni gospodin D. iz Korana
Koran je kao i Stari zavet rudnik tajanstvenih saopštenja. „Istina" koju treba
utvrditi se ne nalazi u kitnjastim ukrasima priče, već se krije u njenoj
suštini. Da bismo pronašU neki trag, potrebno je da kompas podesimo na sledeća
pitanja: Šta pripovedač zapravo žeh da kaže? Šta mu je poznato samo po čuvenju,
a šta je sam doživeo? To bi bila suština predanja u kojoj nailazimo uvek na nova
iznenađenja.
U Koranu Sure 1884 postoji priča o moćnom Dulkarnajnu, poreklom iz zemlje Arapa.
Nikom nije bilo poznato ko je bio tj straai gospodin D. Jedna škola u kojoj se
obučavu tumači Korana u njemu čak vidi Aleksandra Vehkog 336323. pre n. e., dok
jedna druga pretpostavlja da bi njegovo ime moglo da se prevede na „onaj sa dva
roga". Možda je to neko biće iz basne. Strani gospodin D, iz Korana „sledio je
dalje gvoj put dok nije stigao do mesta između dve planine gde je pronašao narod
koji nije razumeo niti jedan jezik." Ali on se ipak nekako sporazumeo sa njima,
a na
KA
I
rod mu se požalio na ratnike koji su opustoSili zriiiljii, i pitali ga da li bi
on mogao da sagradi zid iziiudii miroljubivih i ratobornih plemena. Misterioziii
gospodin D. je odgovorio: ,,Samo budite čvrsto uz UKMU, i sagradiću postojan zid
između njih i vas. Dopiemite mi velike komade gvožda kako bih ispunio prostor
između dva planinska zida". Tohko o Koranu, gde nema pouzdanih podataka o
gospodinuD., pa čak ni o tome gde je sagraden taj zid.
Naučna fantastika?
Adolf fon Vrede Adolph von Wrede 24 beleži u svojoj knjizi ,,Putovanje u
Hadramaut" pod datumom 16. juh 1843:
„Ruine Obne nisu ruine grada kakav sam ja zamisho, već nekog zida koji ide
popreko kroz dohnu i zatim nestaje preko ne baš strmog brda... Određenje tog
zida jasno je već po njegovom mestu, služio je isključivo za sprečavanje
pristupa do Vabi Hadšaira i Hadramauta... Ostavljam naučnicima da odrede tačan
datum izgradnje ovog zida..."
Futnikistraživač Adolf fon Vrede ovim je potvrdio suštinu legende iz Korana.
U potrazi za tunelom u Bainunu
Ako bukvalno tumačimo predanja, Solomonovi „Demoni" su osim tri zamka za
kraljicu od Sabe sagradih kod sela Bainun u Jemenu i tunel na vrhu planine. lako
se tvrdnje iz ovog predanja ne mogu vremenski odrediti, njih potvrđuje jemenski
naučnik AlHamdani, koji je 945. posle n. e. umro u zatvoru u Sani, u svojoj
knjizi „Opis arapskog poluostrva" 25:
Kompletan naziv: Abu Muhameđ alHasan ibn Ahmeđ ibn Jaqub ibn Jusuf ibn daud al
Hamdani.
„Probijena je i planina Bainun; probio ju je jedan od himjarskih kraljeva, kako
bi do oblasti Bainuna usmerio vodeni tok sa planine."
AlHamdani gradnju tunela pripisuje jednom od himjarskih kraijeva, ali na žalost
zaboravio je da navede njegovo ime. Mesto Bainun je u himjarsko vreme bilo jedno
od centara u kraljevstvu.
I danas se mogu videti deiovi starog kraljevskog zamka, a navodno i ostaci
tunela. Tako sam barem pročitao. Potražio sam sliku tunela, mada sam u Di
Montovom vodiču 26 pronašao crnobelu fotografiju irigacionog kanala iz
himjarskog vremena, ali ne i samog tunela. Predosetio sam šansu da na licu mesta
proverim istinitost legende. Želeo sam da vidim Bainun.
Vreme kata
Sana. Odvezao sam se do turistbiroa gde se dobijaju vize. Taksisti je otekao
obraz, bilo mi ga je žao. Pomislio sam: ovaj čovek treba da ode kod zubara da mu
izvadi jedan od onih crnih zuba. Posmatrao sam mu hce ne bih li zapazio kako se
grči od bola. Međutim, bilo je sasvim suprotno; njegov izraz Uca bio je opušten,
skoro veseo. S vremena na vreme u usta bi stavio nešto zeleno, što bi zatim dugo
žvakao. U 14 sati zaustavili smo se ispred turistbiroa, požurio sam, ali na
vratima je bila okačeiia tabla „ZATVORENO". Krenuo sam gradom preko pijace.
Svuda naokolo su čučali Ijudi, a muškarci na podu su imali puna ista. U jednom
sokaku, pred otvorenim dućanom, neki dečak me je netremice gledao staklastim
očima i punih ustiju. Pružao mi je nekakvo zeleno lišće. Bili su to listovi
koke, kao što je žvaću Indiosi u Peruu i Boliviji.
56
Prelistao sam vodič „Poliglot" i pročitao sledeće: „Svakog dana između 13 i 17
sati zamire svaki javni i službeni život. Klima i nadmorska visina zahtevaju da
se napravi predah, tada se narod predaje uživanju kata".
To što se ovde zbiva nije u trendu naše narkomanske ere. Još pre pedeset godina
pisao je putnikistraživaČ Hans Helfric Helfritz 27, koji je u Sani dospeo u
zatvor:
„Oko pet sati obično bi se svi okupih, jer je to vreme kata, ovde tako sveto
čuvano kao na primer na Zapadu vreme za popodnevni čaj. Kat je za život južnog
Arapina tako neophodan kao i Koran. To je droga, ali Jemenac je naziva ehksirom
života. Uživanje u katu rasprostranjeno je u celom narodu; muškarci, žene i
decabez izuzetka, svije poštuju."
Kat je ona droga od koje Jemenac postaje miroIjubiv, oči staklaste i u stanju
ekstaze treba da mu pomogne da jasnije razmišlja. Devedeset posto stanovništva
dakle skoro svi osim novorođenčadi opuštaju se svakog dana za vreme kata. Ovaj
zeleniš se sažvaće i spretnošću jezika i žvakanja oblikuje u jaje, premešta se
sa jedne strane na drugu, natapa se pljuvačkom, isisava i stalno osvežava novim
hstovima. Domoroci ovu drogu nazivaju u šali, jemenski viski". Prema mom
iskustvu, za uživanje u viskiju nije potrebno tohko vremena da bi se došlo do
„vrhunca" Međutim, moram da napomenem da od kata ne nastaje mamurluk tako barem
kažu i ne otupljuju čula; nijedan dobar posao se ne bi skiopio bez kata.
Slike na desnoj strani: Od Ijupkog žbuna kata do lista: Biljka sa
obmanjujučim dejstvom
"Čak se i deca u školi plaše da neće zadovoljiti kriterijume ako prethodno nisu
uživali u ukusu kata" 27.
Podne je u selima. Muškarci naoružani jataganima čuče ispred koliba, srču čaj,
puše cigarete i žvaću kat. Prava slika mira. Rekli su mi da se kat catha eduhs
uzgaja u celom Jemenu, ali najbolje uspeva na visinama od 1000 2000 metara.
Izdanci žbuna visine dva do tri metra, koji inače ne cveta, su svi svetlozeieni.
Posle petnaest meseci biljka kata pušta prve Ustove, zatim može da se bere tri
puta godišnje. Berba se vrši pažljivo, hstovi se ne kidaju, već se lome zajedno
sa granama i povezuju u svežnjeve. Kat treba uživati u svežem stanju; kod
potrošača je zato već na dan berbe ili najkasnije dan posle. Jedan svežanj kata
košta, kad se preračuna, oko 40 švajcarskih franaka.
to je skupa droga. Prema procenama stručnjaka za poIjoprivredu, Jemence dnevno
uživanje ove droge košta okruglo milijardu švajcarskih franaka godišnje.
Za Jemence je ova trava, što poklanja blaženstvo, istovremeno i sreća i
katastrofa. Kat se izvozi samo u malim količinama, i služi za proizvodnju
lekova. U svim susednim zemljama postoji zabrana uvoza. U Saudijskoj Arabiji je
uživanje kata strogo kažnjivo. Dragocene korisne površine zasadene su katom,
iako bi korisnije bile za hranu ili kafu koja u Jemenu inače odlično uspeva.
Viza za Bainun je danas isparila u magli od kata. Kupio sam jedan svežanj i sa
mojim saradnikom Ralfom, po zanimanju hemičarem, otišao u hotel na jednu seansu
kata. Pivo smo oprah hstove, verovatno je već i to bilo pogrešno, jer je na
peškiru ostao žućkasti trag. Sa flašom kisele vode pri ruci, seh smo i počeli
hrabro da žvaćemo. Ukus je bio odvratan, shčan sirovoni spanaću sa lorberovim
hstom, ali i to je blago rečeno. Lišće se ubrzo raspalo, ostao je masnogorki
ukus. Kao što smo videh kod drugih, i mi smo to klupče premeštah po ustima,
dodajući sveže hstove. Ralf me upita: „Osećaš h.ti nešto?" „Ništa!"Očekujući
neko dejstvo nastavih smo sa žvakanjem. Kada je došlo vreme večere bih smo siti.
Osetio sam ubrzan puls i prijatan osećaj koji se penje do glave, ali hvaIjeno
prosvetljenje je izostalo. Verovatno jedan svežanj kata nije bio dovoljan da se
prodre do osvetIjenih poljana, ah od ovog pokušaja smo utonuh u dubok san iz
kojeg smo se probudih sledećeg dana bez glavobolje ih nekih drugih tegoba.
Pre odlaska smo kupih još jedan svežanj kata, sa lepim hstovima. Ralf ga je
zapečatio u plastičnom sudu, da bi ovu čudotvornu drogu kod kuće detaljno
analizirao. Za sve one koji se zanimaju za farmaciju, evo rezultata:
cathin amino2phenillpropanol C9H13NO,
cathinon a aminopropiophenon,
četrdeset drugih alkaloida, kao i razna druga hemijskajedinjenja.
„Šta želite u Bainunu?", pitao je sledećeg dana službenik u „Turist korporejšn"
„Želim da vidim tunel izgrađen od himjarskih kraIjeva ili Solomonovih demona".
„Da li znate gde se nalazi Bainun?", pitao me je Ijubazni službenik.
„Kartu sam kupio u Narodnom muzeju", rekao
sam i pokazao na Bainun, sa jasno odštampanim nazi
vom.
„To vam neće ništa pomoći. Vama treba terensko
vozilo, vozač i vodič!"
Sećajući se „vodiča", koji nas je pratio za Marib, a nije razumeo niti jednu reč
engleskog, preklinjao sam ovog službenika da ovaj put to bude vodič sa znanjem
engleskog ili barem nemačkog, francuskog, španskog ili holandskog jezika.
Službenik je pokazao razumevanje za moju želju, i obećao da će sledeceg dana u
šest sati ujutru pred mojim hotelom biti kola, vozač i vodič ukoliko još danas
sklopim ugovor sa vlasnikom kola.
Oko 19 sati javio se službenik u hotel, da bi me odveo do vlasnika vozila.
Ponudili su mi stolicu i crni vrud čaj; što znači da počinje procedura dugog
pregovaranja. Jemenac mi nazva dobro veče i žvaćući kat slušao je šta imam da mu
kažem, ne rekavši ništa, zbog čega je u meni nastala orijentalna govorljivost,
te sam se sa sve više novih argumenata zalagao za apsolutno bezbedno vozilo i
vodiča sa obaveznim znanjem engleskog jezika. Čovek je žvakao i nemo me
posmatrao, dok je službenik samo blagonaklono ćutao. Ponosni vlasnik vozila
obratio se službeniku iz turistbiroa
sa bujicom reči. Odgovorio mu je isto tako nerazumIjivo, da bi me nakon dužeg
dijaioga obavestio da bi vlasnik kola, koji takođe uopšte ne govori engleski,
bio spreman da sa mnom sklopi ugovor. U pravoj igri pitanja i odgovara, gde je
ulogu prevodioca imao službenik turistbiroa, ispostavilo se na kraju da sam ja
na engleskom sastavio sledeći ugovor: Sutra ujutru u 6 sati jedno terensko
vozilo u besprekornom stanju, pred hotelom sa vozačem i vodičem koji govori
engleski jezik. Ugovorna cena za kola, dva člana posade, osiguranjem, benzinom i
bakšišem: 200 US dnevno.
7,30 sati. Uz arapsko kašnjenje pojavljuje se posada pred hotelom, vozač sa
zadenutim jataganom i vodič sa kravatom. Nakon testiranja od samo tri rečenice,
bilo mi je jasno da ponosni vodič ne govori ni reč engleskog jezika, kao ni
nekog drugog jezika, osim narovno arapskog. U ruci je držao karton sa pitanjima
na engleskom: Kako ste? Kuda biste želeli da idete? Da li ste gladni?
Sada nije imalo svrhe otkazati čitav poduhvat. Kxenuli smo. Sunce je izašlo.
Sana se presijavala u difuznom svetlu, svetlele su obojene kuće sa belo
uokvirenim prozorima, kao da su preko noći ofarbani.
Vožnja po neobičnoj cesti
Vozili smo se po prvoklasnom asfaltiranom putu od Sane prema jugu. Cesta je duga
240 km. Setio sam se priče 0 njoj. Moj zemljak dr Hajnc Rudolf fon Ror Heinz
Rudolf von Rohr pribeležio je u izuzetnoj knjizi sa sHkama sledeće 28:
1958, u „godini velikog skoka" u Kini, Kinezi su se i u Jemenu pripremali za
veliki skok: Kao projekat za pomoć razvoja izgradili su cestu od lučkog grada
AlHudajdana na Crvenom moru do Sane.
lako opterećeni problemima u svojoj zemlji, Kinezi su ovaj džinovski poduhvat
sproveli kroz uzavrelu pustinju i preko visokih planina, tvrdoglavo i temeljno.
Kineski inženjeri su napravih vehki poduhvat. Uspeh su da prebrode visinske
razhke do 3000 m. Sa čuđenjem beleži Rudolf fon Ror da ,,Kine2;i u
četvorogodišnjem toku gradnje nikada nisu pokušaU da izvrše direktan uticaj na
pohtička zbivanja u zemlji."
Kada Kinezi negde nešto grade, Rusi nisu daieko: Imamu su predložih projekat za
cestu, kojom bi se povezali AlHudajdan i Taiz. Taj plan je realizovan od
19661969. Navodno su se Ruši držali manje diplomatski od Eaneza. Rudolf fon Ror:
„Govori se da su rado nastupali kao gospodari, pili su dosta ali to sigurno nije
bio ,Jemenski čaj" i mešali su se gde god su stigh."
Pa dobro. Kod tohko „crvenih" kilometara ceste ni Amerikanci nisu hteli da
ispadnu škrti. Predložih su projekat za drugu cestu: od Sane za Damar i Taiz.
Jednom prilikom je došlo do političkih rasprava. Amerikanci su velikim delom već
bili trasirali cestu kada su napustili Jemen. Zatim su došli Nemci. Početkom
70tili godina završili su posao koji su započeli Amerikanci.
Bainun se nalazi biio gde
Okolina na periferiji Sane sa planinama i planinskim gnezdima podsetila me je na
jedan deo puta između Lime u Ice u Peruu. Da nas duž puta ne prate električni
dalekovodi, moglo bismo da zaboravimo da postoji bilo kakva civilizacija i imali
bismo osećaj da se nalazimo na netaknutom tlu. Polja, ugarena zemlja, postinja i
plantaže kata kao i naoružana ulična kontrola, inače uobičajena slika u Jemenu.
Nakon 60 km nailazimo na grad Mabar, zatim opet ugar i pustinja.
Naš vodič je imao čudnu ideju, izgovorenu o obliku pitanja na arapskoengleskom
ili engleskoarapskom:
Pitao nas je gde se nalazi Bainun! Duboko sam uzdahnuo, da ne bih od muke
eksplodirao; odgovorio sam što sam mirnije mogao, da je ipak on nas trebalo da
odvede do Bainuna; pokazao sam mu autokartu i mesto gde je pisalo BAINUN.
Međutim, ovaj elegantni vodič sa zelenožutom kravatom očigledno nije ništa
shvatao jer sam po njegovom praznom pogledu zakIjučio da je on nepismen. Stalno
je nešto brbljao sa vozačem, koji je na moju nesreću stalno držao volan sam
jednom rukom a drugom je prelazio preko jatagana. Izgleda da samo samo ja bio
uveren u ispravnost naše rute i zato sam mu rukom pokazao da vozi pravo. Negde
pred Damarom je motor počeo da „kašljuca". Kvar? Ne, nije. Samo nam je nestao
benzin. Tvrdoglavi vozač nije napunio rezervoar, nakon samo 80 pređenih km jedva
smo stigli do benzinske pumpe. InšAlah.
Opremljen sa nekoliko fotografija iz DuMontovog vodiča, mogao sam da ili uverim
kako 30 km istočno od Damara moramo pronaći cestu prema severu; bez ikakvih
putokaza i bez podatka o pređenoj kilometraži bili bismo beznadežno izgubljeni.
Pogledao sam na tahometar, lupio sam vozača po ramenu i dirigentskim pokretom za
pijanisimo posle 29 km usporio je. Na kompasu smo utvrdili sever. Kao što je
DuMontov vodič tvrdio, tačno nakon 30 prevaljenih km ugledah smo pistu, tačnije
dve trake u pesku levo pravac sever, pravo ka pustinji. Od sada više ni karta
nije mogla da nam pomogne, jer pustinjske piste nikako nisu mogle da budu
ubeležene na njoj. Posiednji podatak: do Bainuna se dolazi nakon otprihke vožnje
od jednog sata između planina DžebelIzbil i Džebel DuRakain. Bio bi to dragocen
podatak da planine na svojim vrhovima imaju svetleće natpise sa imenima.
Preostalo nam je samo da nagađamo i da se uzdamo u sreću.
U daljini su se nazirale siluete planina. Možda su to naše iz vodiča. Na poJjima
smo videh muškarce i žene u poslu; objasnio sam vodiču da ih upita za Bainun;
popravio je kravatu i nevoljno se uputio prema njima. Po izrazima njihovih hca
biio je očigledno da im Bainun apsolutno ništa ne znači.
Vozač je imao neki predosećaj: krenuo je prema dvospratnoj kući u vrtu kata i
nagovarao je vodiča da pode sa njim; nestadoše obojica, nakon četvrt sata vratih
su se sa jednim zemljakom. Taj je čovek imao najveći i najlepši jatagan koji sam
video u Jemenu. Drška od roga bila je ukrašena dragim kamenjem ih su to bih
samo šareni stakhći? Korice su bile od posrebrenog hma a široki kaiš ukrašen
srebrnim i zlatnim nitima. Oko struka je imao obavijen pojas sa mecima. Pod
miškom je nosio karabin iz II svetskog rata; sa zarasiog lica piljila su dva
crna oka, oko glave je nosio obmotanu belu maramu, čiji su vrhovi preko ramena
padali na svetloplavu dugu košulju. Nema šta, markantan čovek sa ogronmim
cipeiama. Ovaj arapski
muški trio sede u naša koia, na nas uopšte nisu obraćali pažnju.
Kola su stenjala uzbrdo prema beskrajnom platou sa crnim vulkanskim stenama kao
smola i sa zidinama od istog materijala. Vodič nam je obećao da nas od Bainuna
deli samo još jedan sat. Vozili smo se skoro sat i po kroz dine i kamenje.
Pokušao sam da se umešam u vrlo živ razgovor ovih muškaraca: ,,Hej! Bainun?"
Naoružani čovek mi je pokazao svoje pokvarene zube i u nešto ubeđivao zemljake.
Vozili smo se još dalje. Sunce je nakon daljeg sata postiglo svoj zenit i negde
tada sam mogao da pomislim kako su oni barem orijentaciono shvatili kuda smo mi
to krenuli. Energično sam vozaču stavio ruku na rame, i naredio mu ,,STOP". Ne
znam da li je bila slučajnost, ili je shvatio najkraći od svih medunarodnih
znakova, ali zaustavio je kola. Izašli smo, Ralf je nacrtao ruševine zamka na
bloku za beleške, napravio je skicu planine sa ulaskom u tunel. „Bainun!
Bainun?", ponavljao sam. Ne shvatajući o čemu se radi, gledali su u nas. Skupio
sam pesak na jednu gomilu i izbušio rupu. Deci bi ovaj jezik shka bio razumljiv,
ali na žalost ne i našim pratiocima. Čovek sa kravatom bio je glup nije baš
lepo što to kažem, ali to je sve što mogu o njegovoj inteligenciji da zaključim.
Vozaču je bilo svejedno kuda nas je vozio, dok je naoružanom čoveku izgleda bilo
najzabavnije. Cui bono? Kome to koristi? Bilo je to pametno Ciceronovo pitanje.
VratiH smo se u kola i nastavih put. Čim smo stigh do kraja visoravni, stenovite
krivine su nas vodile nizbrdo a drugi put optički se skoro nije razhkovao, opet
uzbrdo. Gde smo mi to?
U peščanoj i kamenoj pustinji, gde nije bilo ni žive duše, u jednoj dohni sa
zelenim njivama uzdizale su se ghnene kohbe. Naoružani je gunđao: „Bainun!" i sa
cevi karabina je pokazivao na ruine nekog zamka, koje su se presijavale na
kontrasvetlu sunca. Trio je nestao bez reči, ali sa određenim ciljem. Iz ghnene
kohbe vratili su se sa snopom kata. Vreme kata je stiglo!
Konačno na cilju: Zamak u Bainunu
U čast naših pratioca treba reći da su po ustima premeštali loptice kata, ali
ipak su nas odveli preko prirodne kamene rampe do zamka u Bainunu; tamo su imali
dovoljno vremena da uz žvakanje pronađu zadovoljstvo. Moćni zamak je navodno
pripadao „utvrđenjima genija, sagrađen za vreme kralja Solomona" 29, Austrijski
orijentalista David Hajnrih Miler David Heinrich Miiller, 18461912, doneo je
staroarapske stihove sa sobom, koji su bili sastavljeni u slavu zamka 30. Pesnik
Alkama je zabeležio;
„I Bainun i Salhin sada su samo ruševine, a njihov vladar je nekoć opustošio
celi svet".
ni pretnja:
„Teško onom ko Bainun vidi u ruševinama, opustošene i prazne njegove građevine
od tesanika."
„Lisice su sada stanovnici palata, njihovu zaštitu su nekada tražili podanici,
koji su i sami bili vlastodršci i vladaoci, osedeli još za vreme svoje moći."
To što smo videli bile su ruševine palata, sagrađenih od Solomonovih „Demona",
za kraljicu od Sabe. Ti „demoni", ih geniji bih su čarobnjaci! Potvrda za to su
ruine sa brušenim građevinskim elementima teškim nekohko tona.
Iz daleka sve to podseća na naše srednjovekovne zamkove u Evropi, prkosni kao
orlova gnezda na grubim planinama. Medutim, to što je tamo nastalo u vehkoj je
suprotnosti sa ovim.: malo nasuprot ogrom
Usek u tunel Bainuna: dolegrube stene, gorepoliraneploče
nom. Monoliti su ređani jedan na drugi! Na osnovu izvesnog iskustva koje sam
stekao na drugim krajevima planete, posebno sa visoravni u Peruu i Boliviji,
slobodan sam da dam svoju procenu ovog kamenja: donji monoliti teški su najmanje
20 tona! Kakva je to tehnika što je omogućiia ovakvu izgradnju? Kakvim
dizalicama, žičarama ili drugim uređajima za dizanje je podignut teret na ove
visine? Između podnožja i vrha brda visinska razlika iznosi 200 metara.
Ali, tvrđava nije bila cilj mog istraživanja, već tunel iz legende.
Sa našim pratiocima nastavih smo ovu već pomalo dosadnu igru sporazumevanja.
Opet sam od sitnog kamenja napravio brdašce i gurnuo prutić pokazujući prema
brdu.
Naoružani čovek pokazivao je karabinom prema vrhu brda i pri tom mahao glavom.
Dakle, kolima nismo mogli do tamo. Tako smo Ralf i ja okačili kamere oko ramena
i krenuli peške „kozijim" stazama do vrha. Ništa od tunela, niti od ulaska. Kada
smo se ponovo spustili, naoružanom čoveku sam pokazao fotokopiju koju sam poneo
od knće. lako na njoj nije bio tunel, video se „kanal" koji je vodio do njega.
U njegovim očima sa ledenim sjajem primetio sam blesak. Klimnuo je glavom i
nestao u otvoru ruine. Nakon izvesnog vremena vratio se sa nekim starcem,
pažljivo ga pridržavajud. Starac je odmah shvatio o čemu se radi, mirno je
govorio sa zemljacima pokazujući rukom prema dohni, na neku nevidljivu tačku, Da
u međuvremenu nismo saznah da od kata pogled postaje oštriji, i da smiruje,
veoma bismo se uplaših kojom je brzinom vozač krenuo nizbrdo: kozija staza na
rubu strmog zida, tako da su točkovi vozih po samoj ivici po levoj strani. Zašto
bih sada stvarao još veću napetost? Ništa se nije dogodilo, inaCe ne bih sedeo
sada za svojim pisaćim stolom.
Kola su taman obišla brdo, kad u daljini naš pogled uhvati stenoviti sid sa
neprirodnim usekom. Uskoro smo došh do tog mesta. Čudih smo se. Pred nama gornja
trećina planine „presečana" od demona. Ako neko, kao ni ja, ne veruje u „demone"
iU genije, ipak treba priznati da su geniji ovde umešali svoje prste, Gornji
usek desno i levo od stene bio je ravan, a donja polovina od grubog kamena
stvarala je utisak kao da su se ravne ploče kao gore " vremenom odvojile. Na
kraju klanca tunel, tamna rupa, iznad ulaza ispohrani ogromni monoht čistih
ivica. Baš kao da nije isklesan iz ovog masiva, već kao da je ubačen.
Izvadili smo metre za merenje: na istočnom ulazu izmerili smo širinu od 3,37 m i
visinu od 3, 48 m.
Dok smo se bavih merenjem i slikanjem, začusmo strahovitu detonaciju, podizali
su se dimni oblaci. PognuH smo se i ustanovih da ta pucnjava nije bila uperena
protiv nas. Očigledno je onom naoružanom čoveku iz naše pratnje kat udario u
glavu, pucao je u mraćni tunel. Pošto odbijeni metak o tvrdu stenu može biti
neprijatan kao i direktan pogodak, prisloniii smo se uz zid, nakon čega sam ja
istupio hrabro kao saveznik prema strelcu, i uz smešak ga zamolio da mi da
karabin. Ciljao sam u mali toranj od tri kamena, gornji je hvala Alahu bio
razoren. Jemenski Viljem Tel se začudio i zapucao u drugom pravcu, stalno nas je
prekidao u poslu, jer je ponosno želeo da pokaže ka. ko je dobar strelac. Na
kraju ove streljačke utakmice pozirao je za sUkanje.
Krenuh smo u tunel. Na drugom kraju uije se nazirala nikakva svetlost jer je
tunel blago zavijao u desnu stranu. Mereno koracima, dužina mu je iznosila 160
m. Na zapadnom izlaztt visina je bila 5,92 m a širina 3,03 m. Tunel je napuštao
stenu na zapadnoj strani, nekoHko metara iznad zemlje.
Na ovoj strani ni traga od kanala ih nasipa. Daleko levo dole u dohni
pozdravljale su nas ruine Bainuna, dok su iz tunela grmele salve našeg pratioca.
Impresivno.
Takozvani kanal počinje na istočnoj strani, tamo gde je usek u stenu pored
kosine prema jugu, postepeno se penjući više i više. Na širem delu meri 2,94 m a
na užem 2,46 m. Stručnjaci iz NGmačkog arbeološkog instituta zastupaju mišljenje
da je kroz ovaj kanal ,,proticala kišnica sa kosine, te da je sprovedena kroz
tunel do zapadnih polja u Vadi alGalahimu" 31, Pošto voda sakupljena u zapadnoj
dohni navodno nije bila dovoljna za navodnjavanje njiva, bila je potrebna
dodatna voda iz susedne doline. Zato: kanal i tunel.
Medutim, samo ova interpretacija nije dovoljna. Voda iz povremenih provala
oblaka za vreme kišnih perioda nije tek tako tekla kroz ovaj tunel u kanal. Ali
ja ipak ne mogu da verujem da je ceo ovaj projekat sagrađen samo kao
predimenzionirani vodovod.
Ako arheolozi polaze od toga da je voda sa istočne kosine trebalo da se prihvati
u kanal, moram da dodam da istočna padina do kanala nije mogla da sprovede veće
koheine vode, jer se ulaz u tunel nalazio dosta visoko u planini. Ovde se ne
radi o zatvorenom kubetu kraj kojeg je voda sa strane oticala, brdo je porozno,
voda nestaje i svoj put do doline pronalazi u malim brazdama. Još jedna
protivrečnost zvaničnom mišljenju proizilazi iz činjenice da su zidovi kanala na
strani planine viši nego prema dolini! Ako je voda do
doline trebala samo da se prihvati, onda bi i jednostavni zidić na strani do
brda bio dovoljan. emu ovaj gi gantski poduhvat? Posmatrano sa aspekta
današnjice, nastaje protivrečnost, jer se i danas u dolini Bainuna Ijudi bave
poljoprivredom, i danas bi voda iz susedne doline bila dobrodošla kao i ranije.
Kanal i tunel su netaknuti. Zar nakon jakih kiša u kanal ne bi oticao potok kroz
tunel, da bi se na zapadnoj strani pretvorio u moćni vodopad koji izbija iz
stene? Ni traga o tome. Voda ostavlja tragove, nestaje, posebno kada se izliva
sa visine od 10 metara! Izgleda da je nešto promaklo arh.eolozima u njihovoj
tvrdnji. Nešto jeste.
Bilokacija sa tragovima
„Bilokacija" je fenomen istovremenog fizičkog piisustva na dva različita mesta.
Medutim, javlja se sumo u legendama o svecima, i likovi koji se više puta
pojavljuju, nestaju bez ikakvih tragova. Kralj Solomon je bio daleko od sveca,
ali tako ih ovako, mora da je bio svuda prisutan i ostavio znatne tragove.
Razmišijanja na licu mesta: Takvi podvizi i danas vredni čudenja a nama dostupni
samo kao „ostaci" nastali su u vremenu koje istorijski ne može da se obuhvati.
Ostala su nepoznata imena graditelja neobjašnjena su tehnička pomagala,
nesumnjivo potrebna. Zar je onda čudno što su gigantske građevine u legendama
pripisivane ,,demonima" ih „genijima"? Kako objasniti nešto neobjašnjivo? Ipak
su legende ,,sačuvale" tunel u Bainunu. Istorija o tome ne zna ništa. Da K neko
drugo tumačenje kanala i tunela, kao dela vodovoda, može imati više smisla?
Ako se oba objekta shvate kao strateške investicije, onda bi premeštanje trupe
iz jedne dohne u drugu bilo relativno brzo moguće. Maršruta oko podnožja brda
skratila bi se za osam sati. Možda bi ovoj građevini smisao mogao da bude u
planiranju puta za bekstvo?
Dominantno pitanje glasi: Kakve veze sa ovim imaju kralj Solomon i kraljica od
Sabe? Kraljica od Sabe se u odnosu na Solomona javlja samo u legendama, i to
sa signalima koji se mogu predvideti. Prvo se pojavljuje njena majka u Maiibu, u
kontekstu sa palatom od stakla i metala, koja se takode samo odjednom stvorila
„tu" abrakadabra! Ponovo nestala i ponovo se pojavila na venčanju sa kraljem
Hadhadom Bilikisinim ocem na licu mesta.
Solomon je sastavljačima legendi zadao dosta zamršenu zagonetku: Stalno se
neočekivano pojavIjuje na mestima na kojima ne bi mogao da bude zbog geografske
udaljenosti; svakog meseca je posećivao Ijubljenu kraljicu, iako razdaljina tog
izleta od Jerusalima do Mariba u takvom turnusu nije mogla da se savlada. Kao
„gospodar vetrova", kraljici je poklonio kola za putovanje kroz vazduh. Već i to
neshvatljivo čudo bilo bi dovoljno za nastanak legende, ali bilo je još
uzbudljivije. Ne samo da je Solomon uz pomoćne trupe u Jerusalimu, Maribu i
Bainunu na primer izgradio građevine za sva vremena, već je sagradio hramove i
rezidencije u današnjem Iranu, Pakistanu i Kašmiru. Solomon je svuda bio
prisutan i za sobom ostavljao tragove.
Nakon intenzivnog istraživanja 32 mogao sam tvrditi da je u blizini grada
Srinagara u Kašmiru, bilo brdo Takt i Sulejman, nazvano Solomortov presto:
ispod .današnje tvrđave na kupi brega leže monohtne ruševine i utvrđenja, koje
je navodno Solomon izgradio. Srinagar se nalazi na izlazu jezera Vular u dohni
Kašmira; iz lokalne legende saznajemo da je Solomon ovamo stigao letećim tronom,
ukrotivši vodu i isušivši močvare 33, Zato se Kašmir zove još i „Solomonov vrt".
Zapadno od pakistanskog grada Dera Ismail Kan, izdiže se drugi ,,Solomonov
tron", na visini od 3441 m, a u severozapadnom Iranu na visini od 2400 m treci.
U svim„Takt i Sidejmanima"Maxiali su se vodi i vatri.
To što je mene uznemiravalo, nije one koji nisu suštinski ispitivali legende. Da
li je moguće da se kod geogiafski tako udaljenih naroda provlačila ista vizija?
Etiopljanima je poznato Solomonovo vozilo, „koje je letelo kroz vazduh"
Kašmirci u svojim predanjima pamte Solomonov ,,leteći presto". Ova dva naroda
deli
udaljenost od 5000 km vazdušne linije, kopnenim putera, preko brda i kroz
pustinje, za prelazak je potrebno najmanje 20.000 km. Zašto su do davola
oprostite na rečniku plemena tih naroda koja tako reći ništa nisu znala jedna o
drugima! zadržala iste činjenice. Da li je možda postajao zajednički praizvor
odakle su pisci crpli med? Vizije i imaginarni demoni ne mogu pomeriti niti
jedan kamen, a kamoli da imaju sposobnost za izradnju monstruoznih objekata.
Ljubavna kupka na visinama
Sve planine sa nazivom „Takt i Sulejman" imaju zajednički imenitelj: bile su
svetilišta„vatre i vode" Pošto je Takt i Sidejman na severozapadu Irana skoro
tačno u geografskom centru Solomonovih aktivnosti, mi ćemo ga ovde staviti pod
lupu kao predstavnika drugih planina sa istim nazivom.
Svoje ime ova planina duguje legendi. Solomon je na početku svoje romanse imao
izvesnih problema da smekša hladnu kraljicu od Sabe. U izboru sredstava baš nije
bio mnogo otmen, Ijubljenu je omamio čarobnim napitkom i kradom je odveo „kroz
vazduh" 34 na persijsku visoravan. Vodio je brigu o odgovarajućem komforu: na
planini je bilo jezero sa toplom vodom i mineralima. Iscrpljena od vazdušnog
putovanja kraljica se iskupala dok nije postigla raspoloženje kojim bi mogla da
odgovori Solomonovim osećanjima. Od toga doba ovaj vrh planine se zove Takt i
Sulejman, tako barem kaže legenda. Za vazdušni transport u „Enciklopediji
Islama" 35 stoji da su Solomonovi „geniji" istkali čarobni tepih od zelene svile
„za putovanja kroz vazduh". Na tom tepihu je kralj ujutru sa svojom opremom
mogao da napusti Siriju i do uveče da stigne do Avganistana.
I danas se do Takt i Sulejmana najbolje stiže helikopterom. Već je i sam
pogled na ovu divljinu morao da opčini kraljicu. Planinski plato sfe nalazi u
zabačenom, iskrčenom delu usred Azerbejdžana, jugozapadno od Marageha u Iranu.
Na visini od 2400 m arheolozi su pronašli brežuljak sa ostacima kružnog,
kiklopskog zida, prvobitne dužine od 1100 m. Ovde gore postojalo je svetilište
vode i vatre sa nastambama za sveštenike, smeštajem za ugledne goste, a sve to
okruženo utvrđenjem, na površini od 10 ha zemlje sa dva glavna ulaza, prema
severu i jugoistoku. U gradevinu je integrisano 38 tornjeva. Tohko posmatračnica
izgleda čudno, jer je ovaj objekat, vidljiv iz daleka, bio na visokom platou
planine.
Usred ruševina, koje se danas mogu videti, nalazi se duboko, plavo, sumporno
planinsko jezero, u čijoj se vodi nekada osvežavala kraljica od Sabe. Jezero je
dubine 67 m, napaja se podzemnim izvorima, tako da je nivo vode bio ujednačen
tokom cele godine: iz dobro obaveštenih krugova se tvrdi, da postoji podzemni
sistem cevi, koji ovo jezero povezuje sa drugim planinskimjezerima.
Nekada su oko vode u grupama nastajali hramovi i svešteničke nastambe. Pre 150
godina na severnoj strani je postojao svod hrama, ali je u međuvremenu srušen
36; bio je kvadratnog obhka, krunisan bočnom dužinom od 25 metara. Ostao je samo
okrugli stub debljine 5 m, koji je zagonetka za arheologe: taj stub nije služio
za podupiranje kupole za to su služila četiri potporna stuba već je blokirao
prostor.
Zagonetke su ostale i druge svetinje šta se već tako zove. Bile su tu kvadratne
odaje sa debljinom zida do 2,40 m; pod je bio šestoslojan od cigle, ,,bez
maltera, već samo sa tankim slojem sintera" 37. Izmedu
Sinter kreSnjački sediment, vulkanskog porekla taiog sa izvora
cigli je pronađena „crna, čađava masa", ista kao što je pronađena u kanalima kod
severne kapije. U te odaje vodio je uzani tunel od opeke, koji je danas zapušen
peskom od nanosa. Zagonetka do zagonetke. Očigledno je nekada pumpom voda
dovođena u prostorije ali nije postojao odvod! Zato rizikujem pitanje koje sc
nameće: Šta se dobija od vode i vatre? Para naravno, i već čujem odobravanje
arheologa: Naravno, bile su to saune! Ali, poštovane dame i gospodo, za
postavljanje saune nije potreban zid deljine 2,4 m, i čemu bi one bez masovnog
turizma trebalo da služe na tako nepristupačnom planinskom jezeru?
Savremena arheoiogija klasifikovala je na tom Takt i Sulejmanu više slojeva i
graditeljskih epoha. Mene u tom kontekstu interesuje samo najstariji period, tj.
onaj koji se pripisuje Solomonu. Ovde se postupalo i kao prema drugim svetim
mestima na svetu: Nakon prvobitnog početka došle su nove generacije koje su
ozidale iii prezidale građevine predaka. Zajednička zagonetka glasi: I na ovom
mestu malo se zna, ili se ništa ne zna, o najstarijim građevinama. Ali monolitni
način gradnje zida za učvršćenje, kao i postojećeg ,,tornja broj 11", ukazuje na
davno vreme nastanka. Iskustvo me je naučilo: što je građevina više monolitna,
to je starija. Njudi iz kamenog doba mučili su se sa ogromnim kamenjem bilo da
se radi o francuskoj Bretanji, Malti, starom Egiptu, Engleskoj ili visoravni u
Peruu. Prvobitno su odvaljivani ogromni komadi, koji su zatim klesani. Čemu li
je služio ovaj objekat na Takt i Sulejmanu?
Oko deset kilometara od Solomonovog trona nalazi
se vulkanski krater Zindan i Sulejman, Solomonov zatvor, a u susedstvu i Takt
i Bilkis, Bilkisin tron i da bi se slika upotpunila u dolini Isfarjino
četvorougaono polje ruševina Sar I Bilkis, rezidencija kraljice od Sabe 38!
Putujući Ijubavni par
Izgleda da su kraljevska deca osim u Jemenu bila aktivna u Jerusalimu i Kašmiru,
očigledne tragove ostavih su i u Iranu. Kako je to bilo moguće pri tolikim
udaljenostima?
Na Takt i Sulejmanu su arheolozi pronašli žute keramičke delove šestokrakih
zvezda. Apsolutno vredno pomena jer je prema ,,Enciklopediji Islama" 35
šestokraka zvezda ,,Solomonov pečat", njegov znak na grbu.
Prepredeni Solomon posedovao je i čarobno ogledalo, koje mu je ,,razotkrivalo
sva mesta na kugli zemaljskoj!" Mora da je bilo čudo od ogledala, koje često
nedostaje našim meteorolozima sa njihovim pogrešnim predviđanjima, jer je ta
čudnovata stvarčica „bila sastavljena od različitih supstanci", a Solomonu je
omogućavala da zaviri,,u svih sedam klima"39. Ta sposobnost je bila važna zbog
utvrđivanja vremenskih prilika na svim vazdušnim linijama.
AlMasudi 895 956, najznačajniji arapski geograf i enciklopedista nazvan
,,arapskim Herodotom" 40, piše u svojim ,,Istorijama", da je u Solomonovim
hramovima na Takt i Sulejmanu bilo predivnih crteža na zidovima sa ,,nebeskim
telima", sa zvezdama, ZemIjom i kontinentima, morima, naseljima, biljkama,
životinjama i još mnogo drugih zapanjujudih stvari"41.
Zapanjujućih stvari, da, to je prava reč! Iz predanja dobijamo ovaj zapanjujući
arsenal:
„geniji" i ,,demoni" rade za Solomona,
bio je „gospodar vetrova",
posedovao je robotizovan presto,
raspolagao je „letećim kolima"
u najkraćem vremenu prelazio je velike udaljenosti,
posedovao je „čarobno ogledalo" radar za sve vremenske prilike,
raspolagao je detaljnom geografskom kartom sveta.
„Sve što znamo odnosi se na nešto što ne znamo."
Rahel Farnhagen fon Enze Rahel Varnhagen von Ense
17711833.
Postaviti pametno pitanje...
,,Postaviti pametno pitanje, znači znati mnogo", kaže stara arapska poslovica.
Hteli mi ili ne, pored ovako opširnog nabrajanja nameće se pitanje o ranoj
tehnici letenja. Da h je uopšte postojala? Profesor dr Dilep Kumar Kanjilal
Dileep Kumar Kanjilal, renomirani izučavatelj sanskrita na Univerzitetu u
Kalkuti, na ovo pitanje je bez rezerve odgovorio sa DA 42. Kanjilai dokumentuje
svoj naučni odgovor pomoću postojećih, staroindijskih predanja na sanskritu.
Njegova tvrdnja glasi: Staroindijski izvori sasvim jasno ukazuju i potvrđuju
postojanje prauređaja za letenje sa pogonom na ,,med" ih vrlo verovatno na
,,naftu".
Nafta bi bila idealno gorivo: Zagreva vazduh za pokretanje vazdušnog broda, i
stvara potrebnu toplotu za dobijanje pare. Kanjilalovim otkrićem antičkih
vazdušnih brodova, bezbrojne legende i prikazi „letećih zmija" od Egipčana pa
do Maja u Centralnoj Americi dobijaju prihvatljivo objašnjenje: Vazdušni brod
sa pogonom na paru ostavljao je trag usled kondenzacije kao leteće zmije.
Tako zaključujem da je Solomon raspolagao uredajima za letenje sa upravljanjem,
možda su to biii baloni sa toplim vazduhom poput cepelina sa pogonom na vodenu
paru, a na raznim Takt i Sulejmanima su bile benzinske pumpe, pardon! hramovi
u kojima su se klanjali vodi i vatri?
Koju ulogu je imala kraljica od Sabe? Kako objasniti njeno vampirsko
pojavljivanje ni od kuda? Zar arapska legenda nije pripovedala o „gradu stakla i
metala", koji se odjednom pojavio u Maribu i isto tako iznenada nestao?
Odgovore na ta pitanja naći ćemo tamo gde ih niko ne očekuje: na sredozemnom
ostrvu Kritu. Na ovom malom ostrvu arheolozi nisu jedini Ijudi koji se dive
svedočanstvima Minosove kulture, osnovane od krićana oko 2.000. godine pre n. e.
Kultura potiče, naravno, od legendarnog kralja Minosa, jednog od tri sina
legendarnog oca bogova Zevsa i isto tako njegove legendarne supruge Evrope.
U„Leksikonu antičke mitologije"43 nazvan je„najuglednijim kraljem civilizovanog
sveta" i: „njegov otac Zevs navodno mu je dao zakone, koji su važili na Kritu".
Uprkos božijeg porekla, Minos je imao suparnike, jedan od njih bio je i
Posejdon, Bog mora. On je kraljevskom potomku za žrtvu bogovima poslao izuzetno
lepog bika, uzgred da kažemo, bik je došao iz mora . Minos je odbio poklon.
Posejdon je želeo da se osveti. Učinio je da se Pasifae, Minosova žena, zaljubi
u bika, sa njim sjedini i rodi Minotaura: monstrum sa telom čoveka i glavom
bika. Pošto Minos ovom čudovištu nije bio dorastao, angažovao je Dedala inače
na bekstvii iz Atine zbog ubistva za izgradnju zatvora. Dedal je izmislio
lavirint, odakle nije bilo bekstva. Pakost: Minos je prognao pronalazača Dedala
u njegov vrt, ali Dedal je bio veoma nadaren čovek: za sebe i svog sina Ikara
konstruisao je krila, na kojima su dospeli do Sicilije. Eto, Ijudi na Kritu bili
su veoma tehnićki nadareni!
Eao ni glavni grad Knosos tako ni Minosova palaLa nije bila zaKŠtićena. Nije ni
bilo potrebno. Tri puLa dnevno „gvozdeni" džin Talos obilazio bi ostrvo i gađao
nenajavljene strance vatrom i kamenjem. T.ilosovo telo je obeležavala vena od
glave do peto, gde se završavala ekserom; koga bi Talos svojim vrelim telom
zagrlio, ubio bi ga na mestu. Čarobna kraljeva kći Medea sa Argonautima je bila
u potrazi za zlatnim runom došla je glave ovom čudovištu; izvukla je ekser iz
noge, ulje krv naravno kuljala je iz gvozdenog džina Talosa, koji je na kraju
jadno zarđao.
Sve legende oko Minosa i Minotaura, Talosa i Dedala i lavirinta
imaju„ukus"izgubljene tehnologije. Kralj Minos je do današnjih dana ostao
fantom. Homer ga po pm put pominje u „Ilijadi", ali njegova poezija nastaje tek
700. godine nakon potpunog nestanka minojske kulture. Sasvim je jasno da se
1450. pre n. e. na Kritu odigralo nešto misteriozno. Do danas ni arheologija
nije pronašla pravi odgovor. Minojci su tako reći nastali u vazduhu, njihove
gradevine postaie su žrtve neke katastrofe verovatno zemIjotresa.
Engleski arheolog Artur Evans Arthur Evans 18511941 započeo je 1900. god. sa
iskopavanjima o svom trošku, na velikoj površini na Kritu. U Knososu je iskopao
najznačajniju palatu ostrva iz 2. milenijuma pre n. e.: pronađena su vrata
zatvorena kamenim stenama posude oblika kade sa otvorima za odvod, ali bez
cevovoda mnoštvo stepenica: tri su bile na udaljenosti od samo deset metara a
vodile su do vehke terase na krovu. Da li je bilo situacija i povoda da svi
stanovnici u isto vreme hrle na krov? Evans je pronašao dosta magacina,
ispunjenih glinenim posudama dimenzija kao dva čoveka i vrčeve sa ornamentima
vatre. Profesor Hans Georg Vunderlih Hans Georg Wunderlich piše 44:
Bronzan sastavljen od metala, gvozden.
„Već i kod posuda za zalihe „normalnih" visina postavlja se pitanje kako se iste
zapravo prazne, i povremeno čiste. Jer se i sa veoma dugim vratovima ne može
dosegnuti do dna, čak ako se i potpomogne stoUcom ih hokUcom. Međutim, ove
ogromne ghnene posude zadaju nerešiv problem: one se ne mogu ni nakrenuti...
Posude sa zalihama veličine Pithoidžinova verovatno su postavljene pre izgradnje
zida, i tako su uzidane, a kasnije nije postojala mogućnost da se one zamene
nekim drugim. Punjenje i pražnjenje bilo je moguće samo pomoću creva, po
principu komunikacije cevi. Ali, zaista je nepraktično posude ugraditi na tako
nepristupačnom mestu. Pomalo iritirani okrećemo leđa..."
Iritiran je bio i Ralf Zonenberg Ralph Sonnenberg 45, takode istraživač Knososa.
Rezultate je objavio u AAS:
„Jedna od ovih monstruoznih posuda u proseku ima zapreminu od 586 htara, a zbir
svih posuda smeštenih samo u zapadnom krilu palate u Knososu iznosi oko 420, a
to odgovara ukupnom kapacitetu od okruglo 226.000 htara."
Ne morate biti iskusni arheolog, da bi o ovome razložno razmišljali. Osim
glinenih posuda svuda oko i u samoj palati bili su uljani rezervoari, od
arheologa često nazivani i „cisternama" sa ukupnim apsurdnim kapacitetom
skladištenja. Nije ubedljivo tumačenje, da su se Minojci tako opskrbljivali za
krizna vremena: Knosos se nije plašio nikakvih opasnosti, jer prema
unutrašnjosti ostrva nije bilo nikakvih utvrđenja, a za
Ancient Astronaut Society: Društvo koje se bavi nerešenim zagonetkama iz
prošlosti. Informacije kod: AAS, CH4532 Feldbrunnen.
sigurnost s morske strane brinuo se džin Talos svojini kružnim letovima, i osim
toga jestivo ulje na moditoranskom vrelom suncu vrlo brzo užegne.
Ove rezerve ulja sačinjavale su skladište za gorivo!
„Nijedan marš nije tako težak kao ovaj koji vraća ka razumu", piše Bertolt Breht
Bertolt Brecht 18981956.
Ja marširam nazad ka razumu... i uskoro ću sresti kraljicu od Sabe.
Sabejci isti oni graditelji brane u Jemenu, tj. Maribu i trgovci tamjanom
identični su Minojcima, koji oko 1450. god. n. e. bez ikakvog traga nestaju sa
Krita. Ova ideja nije nastala usled „proviđenja", već trudom i talentom da
između starih predanja pronađem veze. Evo stanica:
Rimski istoričar Phnije Stariji, roden 23. ih 24. n. e., umro 79. pri izbijanju
Vezuva, sastavio je prema ondašnjem nivou znanjaenciklopediju „0 istoriji
prirode" u 37 tomova. Sakupljao je sva znanja o lekovitom bilju, biljkama,
drveću, kamenju, geografiji i o narodima. Pre dve hiljade godina to je bilo
glavno, standardno delo. U 6. knjizi Phnije piše o narodima koji žive u Arabiji
46:
„Kraljevska rezidencija svih je ipak Mariaba Marib... Sa Atramićanima se prema
unutrašnjosti zemlje graniče Minejci... za koje se veruje da potiču od kritskog
kralja Minosa..."
U 12. knjizi se Phnije posvećuje vrstama drveća u Arabiji; posebno ga zanima
tamjanovo drvo. Citiram samo sledeći pasus: 47:
Ograničeno je drugim regionom, gde žive Minojci, i tamjan se odatle izvozi preko
veoma uzanog puta. Ovaj narod je počeo trgovinu tamjanom, i najviše se time
bavi, po njemu se i zove Mineum. Osim Minejaca niti jedan drugi Arapin ne vidi
tam
janovo drvo, pa čak ni svaki Minejac. Samo oko
3000 porodica bavi se uzgajanjem i znanje se preno
si u nasledstvo..."
Možemo poverovati Pliniju arheolozi ga vrlo često
citiraju, naravno kad svojim tumačenjima može da po
mogne. Informacija je ipak neverovatna. Taj tekst je
potrebno pročitati više puta, da bi se shvatilo šta rim
ski istoričar zapravo žeU da kaže: Minejci su započeli
trgovinu tamjanom, zato ,,se zove i Mineum". Za Pli
nija Minejci nisu bilo kakvi trgovci sa Krita Minejci
su Arapi! "Osim Minejaca niti jedan drugi Arapin ne
vidi tamjan."
Da, filigranska mreža hnija iz svetih knjiga, legendi i predanja daje dobru
shku. Pošto ne bih ponavljao već dokumentovano, evo samo nekohko grubih linija
po sećanju:
„Cuvari neba", o kojima izveštava prorok Henoh, nekada davno su se spustih na
Zemlju. Sva velika predanja o njima govore na jedan ih drugi način, kao o
vanzemaljskim učiteljima iz neke daleke zemlje. Vladali su moćnom tehnikom, zato
je narod misho da su„Bogovi"
Ti „Bogovi" nisu uvek bili složni; svađah su se i dolazilo je do raznih nemira i
pobuna. Jedna grupa je manipuhsala na Zemlji sa naslednim materijalom između
čoveka i životinja stvorenje kao kentaur čovekživotinjabiće, posledica su bih
Ijudiživotinje minotaur. Drugi vanzemaijci su se zabavijali sa lepim ćerkama
Zemlje; rezultat tih mešavina između bogova i Ijudi bih su „Božiji sinovi", u
starim tekstovima pominjani kao kralj Minos, potomak Božijeg oca Zevsa. Bih su
tu i „Elohimi" božiji stvorovi iz Starog zaveta, Henohovi ,"čuvari neba"
božanstveni junaci indijskog narodnog epa ,,Mahabharata".
Svi ti mitski stvorovi raspolagali su baiem delom tehničkog znanja njihovih
vanzemaljskih očeva. Zatn su na ovoj planeti avanzovali u moćne vladare i kni
Ijeve iako su njihovi potomci postepeno gubili pi vobitna znanja, ostajalo je
dovoljno da se ostatak čovečanstva povremeno zapanji nad njihovim čiuohnim
demonstracijama.
Kralj Solomon da ipak ostanemo kod glavnog junaka naše priče nasledio je od
svojih predaka sposobnost za izradu „letećih vozila", vladao je raznim tehničkim
trikovima, posedovao je vanredno umeće za izradu alata i raspolagao je nekom
vrstom eksploziva. Moćan, pametan i prepreden, kakav je već bio, naredio je da
se na raznim mestima izgrade palate, a duž puteva, kojima je leteo, ,,hramovi"
na vrhovima brda. To su biia mesta za snabdevanje gorivom i piste za sletanje.
Njegova koleginica i Ijubavnica, kraljica od Sabe, nij« nimalo zaostajala za
njim: ona i njen klan bili su naslednici Božijeg sina Minosa sa Krita; i ova
kraljica je raspolagala raznim tehničkim umećima kako bi mogla da imponuje
okolini: Minojci su svetilišta gradili visoko na brdima, prvobitno su imala više
namena. S jedne strane bile su pumpe za gorivo i skladišta za hranu, zatim
osmatračnice, i optički markantne formacije po kojima su leteći potomci bogova
mogli da se orijentišu.
Zapravo su Minojci mogli da žive u miru i raskoši, ali u izvesnim vremenskim
razmacima dolazilo je do zemljotresa, prirodnih katastrofa, protiv kojih su i
božiji potomci bili nemodni ali ipak dovoljno mudri da blagovremeno potraže novu
zemlju i prihodište. Zato su se roditelji kraljice od Sabe iznenada pojavljivali
sa „gradom od stakla i metala" u Maribu, povećali svoju moć preko braka sa
lokalnom „zverkom", preuzeli trgovinu tamjanom i naveliko pravili pianove oko
plantaža „zlatnog" žbuna. I tako dalje i tako dalje. Minojci sada Sabejci
stvorili su tehničko čudo bra
ne, gradili su višespratnice do tada nepoznat način gradnje. Protivno lokalnom
običaju, Sabejci su ostali poklonici zvezda u skladu sa imenom Saba što inače
znači ,,poklonik zvezda" .
Solomon je budnim okom pratio procvat sabejskog carstva. Najviše su ga iritirale
vesti o tehničkim dostignućima sabejske kraljice. Da li je možda ova gospođa
kao i on ipak raspolagala tajnama svojih božanskih predaka? Kada su se sreh,
bili su sumnjičavi jedno prema drugom te su tako medusobno postavljah zagonetke.
Ova situacija je često objašnjavana stalnim čudom Ijubavi: Solomon je pomagao
kraljici kod gradnje vehkih objekata kao i kod konstrukcija kojima se narod
divio. Tako nešto nikada pre nije postojalo. Nastala je legenda o ,,genijima"
i ,,demonima", koji su ovde bih na delu.
Zadnji susret kraljice od Sabe i kralja Solomona zbio se u gradu palmi Tadmoru.
Tamo je rasipnik Solorhon sagradio grobnicu svojoj vehkoj Ijubavi. Podaci 0
snuti nedostaju, ali MuhamedelHasan, biograf tvorca rehgije Mushmana Muhameda,
piše da je Kalif Vahd Prvi 705715 naše ere u Tadmoru pronašao grob sa sledećim
natpisom 48:
OVDE SE NALAZI GROB I KOVČEG
POBOŽNE BILKIS,
SUPRUGE SOLOMONOVE.
Kalif je naredio da se grob otvori. Sledila mu se krv u žilama. Naredio je da se
zatvori i da se taj grob više nikada ne otvori.
Na mestu groba je sagrađena zgrada.
Šta je Kahfa tako užasnulo?
Bilkisin grob je bio grob nekog džina!
Tadmor Falmira. Grad oaza na severa Sirijske pustinje.

II

IBLIJA IPAK NIJE U PRAVU

RAZORNO OTKRICE

Povremeno se Ijudi sapletu o neku istinu. Ali brzo ustaju i nastavljaju da idu
dalje, kao da se ništa nije dogodilo.
Vinston Čerčil 18741965 Winston Churchill

Postoji jedna knjiga što je izmenila naš svet iako postoji pokušaj da se njeno
postojanje ospori. Pisci Starog zaveta, esnaf interpretatora Biblije, sigurno
noćima nisu spavali. Smeštaju se zbunjeno i odgovaraju arogantno. Njigovu
reakciju predvideo je pronalazač senzacije: „Ako moju teoriju ne budu mogli da
ignorišu, nastojaće da je učine smešnom, Ako ira, međutim, ni to ne pode za
rukom, radiće veoma naporno da bi pokušali da ospore moje dokaze. To i jeste
moja namera."
Šta se dogodilo?
Profesor dr Kamal Sulejman Salibi, Libanac rođen 1929, studirao u Bejrutu
istoriju, doktorirao u Londonu, postao profesor istorije na renomiranom
ameriekom Fakultetu u Bejrutu; već je napisao nekoliko udžbenika pre no što je
objavio knjigu „Biblija potiče
iz zemlje Asirije" 1. Rukopis je tri godine čekao na štampanje: naučne izdavačke
kude nisu imale dovoljno hrabrosti da se uhvate za ovaj „vrući" komad. Šta bi
bilo sa tim rukopisom, da „Špigl" „Spiegel" nije preuzeo štampanje... nakon čega
su hngvisti objasnih da je Salibi sa svojim argumentima u pravu? Naučnici i
pohtičari morah su da progutaju „knedlu", jer je Salibi tvrdio da se bibhjska
priča nije zbila između Egipta i Palestine već na zapadnom rubu Tapskog
poluostrva, u današnjoj Asiriji, koja se prostire od Meke do Mizine grardce sa
Severnim Jemenom. Šta je tako senzacionalno u ovoj promeni lokaliteta?
Svakome je poznata priča o grešnim gradovima Sodomi i Gomori, uništenim po
božijem sudu. Svi znaju da su se ti gradovi nalazih u Palestini, na južnom kraju
današnjeg Mrtvog mora. Ali nisu se nalazih tamo, već na sasvim drugom mestu.
Poznata je svima legenda o tome da su Izraelci više puta,jprelazih Jordan" preko
rečice Jordan u Izraelu. Zapravo, Jordan je planinski venac u današnjoj
saudijskoarapskoj provinciji Asiriji. Svima je takođe znano da su Izraelci živeh
u egipatskom ropstvu, dok ih Mojsije nije odveo u Obećanu zemlju. Kuriozitet je
da ni u staroegipatskim natpisima nitu u predanjima nema ni najmanjeg traga o
izraelskim zarobljenicima u Egiptu, niti postoji bilo kakav nagoveštaj o ovom
egzodusu.
Svi znaju da Jerusalim zato važi za prastari grad, jer je Solomon u njemu
sagradio prvi hram Izraelaca. Cinjenica je da arheolozi i nakon upornog traganja
do danas nisu pronašh nijedan ostatak Solomonovog hrama. Pronađeni su samo
ostaci „mlađih" hramova. Svakome je poznata priča o trubama jerihonskim, koje su
prema proroku Jošui u Starom zavetu srušile zidove starog grada. Svakom
iskrenom arheologu je odavno poznato da Jošuina priča već prema datumima ne
odgovara onom Jerihonu u Palestini.
Odakle ideja profesoru Salibu da biblijska mesta premešta sa jednog na drugo?
Prilikom njegovih istraživanja naziva gradova na Arapskom poluostrvu zapazio je
da mnoga imen;i po jezičkom obliku ne odgovaraju arapskom jeziku, već
kananitskom ili aramejskom. Zato treba znati sledeće:
Naša azbuka sadrži samoglasnike i suglasnike. Prapismo Starog zaveta, svežanj
starih tekstova, sastavIjeno je pismom od samih suglasnika. Na primer:
„Jerusalim" na ovom pismu glasi: Rslm, za ,,Eden": dn, za ,,Solomon": slm. Kod
ličnih imena, na primer:„rch vn dnkn" zavisno od toga gde se ubacuju
samoglasnici može da se pročita kao Erih fon DenikenUlrich ven DukokunIrach vun
Dinaken. Ovakve i shčne implantacije mogu dovesti do užasnih zabuna.
Bibhjsko pismo bez samoglasnika dolazi od semitske azbuke sa prvobitno 22
suglasnika i dva polusamoglasnika ,,w" i „y". Isto se odnosi i na arapsko pismo,
takođe semitskog porekla.
Vekovima, verovatno i hiljadama godina, Stari zavet su kopirali sveštenici i
učenici u obliku suglasnika. Ubacivanje samoglasnika je izvršeno otprilike
između šestog i devetog veka naše ere. I dok je tako u zapadnoj Arabiji profesor
Salibi tražio imena gradova koji nisu arapskog porekla, iritirala su ga sledeća
otkrića:
,,Prvo sam pomisho da je to samo varka, ali na moje vehko iznenađenje utvrdio
sam, da ipak nije: skoro sva biblijska imena gradova koja su meni bila poznata,
pronašao sam na prostoru dužine 600 km i širine 200 km, u današnjoj Asiriji koja
danas obuhvata južni deo Hedžasa."
Međutim, samo ovo otkriće nije bilo dovoljno da bi se biblijska imena gradova
premestila u Arabiju, jer nije retko slučaj da se isti nazivi koriste više puta.
Kao veliki poznavalac Arabije i biblijskih tekstova Salibi je poredio opise
planina, zenmog bogatstva, životinje i biljke, vodene tokove, opise ratova i
bitki, pobeda i poraza. Prema podacima o časovima, danima i nodima koliko je
npr. trajalo neko određeno putovanje prema okolnostima u Zapadnoj Arabiji i eto
rezultata: sve se uklapalo samo nikako u Palestini! U našoj prepisci profesor
Salibi mi je preneo neki dodatni materijal, tako 2, 3 da su i teorija i
zaključci iz nje sasvim ubedljivi.
Mnogi naučnici su se okomili na Salibijevo delo a da prethodno nisu bih na licu
mesta. Mada priznajem: da su prihvatih Salibisovu teoriju, tumačima Starog
zaveta i arheolozima Bibhje izmaklo bi verovatno tlo pod nogama. Meni nije
namera da podmećem neki falsifikat, ali ipak moram reći da je „Obećana zemlja"
suviše verno identifikovana u Palestini. Uvek kada bi se u Palestini iskopala
neka ruševina, natpis, rupa sa vodom, iU parče gline, Ijudi su se veoma trudili
da je prikažu kao „dokaz" za istinitost bibhjske priče. Kako su stvari stvarno
stajale napomenuo je „Špigl": „U sva tri toma biblijskoarheološke knjige ima
napretek arheoloških pseudosaznanja" 4.
Evo i primera za takve manipulacije:
1880. kod Siloama je pronaden natpis na steni, na kome stoji da su Ijudi sa obe
strane brda prokopali vodeni tTmel. Za tren oka ov; natpis je upotrebljen kao
dokaz za jedan pasus u 2. Knjizi o kraljevima 20, 20:
„Ostala dela Ezehijina i svi podvizi njegovi, i kako je načinio jezero i sproveo
vodu u grad, nije li to zapisano u letopisima kraljeva Judinih"?
Zaista natpis ne pominje kralja Ezehiju, ne navodi nijednu drugu osobu, nema ni
podatka o nekom gradu. Salibi na to odgovara: „Vodovodi su gradeni u svim
vremenima". Ali eto takvi su trikovi nekih arheologa Bibhje.
Profesoru Salibiju nije bitno bavljenje rehgioznim sadržajem već se samo
premeštaju geografska mesta zbivanja. Trudim se da osvetlim ona mesta gde je
naše znanje obavijeno tamom. Ali ne ide na moj teret to što su činjenice
zastrašujuće: govore nova saznanja, koja kažu: Obećana zemlja Izraelaca na
kojoj je osnovana država Izrael ne nalazi se u Palestini već u Zapadnoj
Arabiji.
Kako je došlo do ove istorijske greške u dosadašnjim shvatanjima? Izraelce je sa
njihove zemlje proterao rat, vehki deo naroda dospeo je u vavilonski zatvor 586.
pre n. e. dok se drugi raselio po susednim zemljama, od kojih mnogi u današnju
Palestinu. Tu su osnovali naselja i gradove sa starim nazivima. Ništa novo, isto
se i danas praktikuje. U Švajcarskoj postoji kanton Glarus, iseljenici u SAD
osnovali su New Glarus. Ili: U Jerusalimu novi, ortodoksni delovi grada nose
imena poljskih gradova.
Ili je možda obrnuta situacija? Zar nije ipak moguće da su se zbivanja iz Starog
zaveta ipak odigrala u Palestini, da su se pojedine grupe iselile u Zapadnu
Arabiju a naseljima su tamo davali stara, palestinska imena. Po flori i fauni,
topografiji, rekama i udaIjenostima odgovaraju nazivi naselja u Zapadnoj
Arabiji, ali ne odgovaraju opisu Palestine.
Sledeća dupla strana: Hramovi u Jerusalimu
Trenutak provere
Da li arheološki mogu da se provere Salibisova saznai:ya? Sasvim sigurnol Naši
naučnici uvek usmereni ka istini, treba „samo" na označenom mestu da počnu sa
iskopavanjem. Prema Salibisovim podacima na primer najjstariji, solomonski
Jerusalim nalazi se ofco 35 km severoistočho od planinskog refiona Nimas u
saudijskoarapskoj provinciji Asiriji. Tu se nalazi pitoreskno selo AiSarim,
Solomonov Jerusaiim. Kako neki proroci opisuju ovo mesto, stari Jerusalim je
ovde bio na nadmoćnom, strateškom položaju. Na ovim visinama je Solomonu kao
graditelju hramova na raspolaganju bilo dovoljno gradevinskog materijala, što u
Palestini ne bi bio slučaj.
U I Knjizi o kraljevima 7, 10 govori se o tome šta je Solomon za gradnju hramova
koristio: „temelj beše napravjeh od velikih komada velelepnog kamenja, od
kamenja od deset lakata i od kamenja od osam lakata". Prema tome, znači korišćen
je polugotovi materijal, verovatno granit, jer ni na pesku ni na krečnjaku ne bi
mogh ovi objekti da se izgrade. U brdima Nimasa i danas ima granita. U Palestini
ne.
Oko 586. pre n. e. Solomonov hram potpimo je uništila vojska vavilonskog kralja
Nabukodonosora, izraelska elita je bila tada zarobljena. I pored toga što je
hram uništen, u okolini sela AlSarima bi trebalo da postoji mogućnost nalaženja
obrađenih kamenih blokova mamutskog objekta.
Traže se arheološke iskopine,
Do toga neće doći. Da se kladimo...?
Azašto?
Jevreji u današnjoj Palestini sasvim sigurno nisu zainteresovani na ,,pomeranju"
domovine na teritoriju neprijateljski nastrojenog suseda Saudijsku Arabiju. A
ni Saudijska Arabija nije zainteresovana na starozavetiiom nasledstvu. Ali tome
je najmanje sklona teološka inteligencija bilo koje vere.
Hiljade pametnih knjiga, napisanih od tumača Starog zaveta, Tore ili lingvista
treba sasvim odbaciti kao prevaziđene. To je stara hartija. Pošto je Biblija
svakim podatkom i retkom fiksirarta na Palestinu, ne bi
baš ništa ostalo od tvrdnji koje se pozivaju na Stari zavet, Fijasko.
Biće baš onako kako je predvideo profesor Salibi: prvo će pokušati njegovu
teoriju da učine smešnom. Ali pošto je ova slagalica isuviše ozbiljna, te se
može dokazati, i pošto knjiga ovakvog značaja ne može tek tako da nestane,
vlasnici svih mudrosti i istina će morati da se potrude da pobiju ove dokaze.
Odbrojavanje počinje pokušajem da se„Salibijeva knjiga"učini smešnom te da se
prećuti njeno postojanje. Može se posumnjati u uspeh. Inače veoma distancirane
švajcarske novine „Neue Ziircher Zeitung" uz dobronamernu objektivnost ipak
izražava kritiku prema tumačenjima naučnika 5:
„Ovu teoriju ne bi trebalo jednostavno osporiti samo tvrdnjom, da on Kao Arapin
ne može misliti objektivno, kako to već čine Ijudi koji se nazivaju akademicima.
Salibi, koji inače potiče iz protestantske, arapske porodice, veoma je ozbiljan
naučnik".
Posledice
Novo lociranje biblijskih događaja objašnjava nejasnoće u aktivnostima kralja
Solomona. Ako Solomonov hram nije u današnjem Jerusalimu već se nalazi na
najjužnijem delu Saudijske Arabije, koji se graniči sa Severnim Jemenom, odmah
nam postaje jasno zašto se Solomon tohko trudio oko kraljevstva Sabe: Sabejci su
bili njegovi neposredni susedi. A Solomonovi mesečni vikendi kod kraljice od
Sabe i dalje ostaju u domenu nemogućeg bez pomoći „letećih mašina":
vazdušna linija od Nimasa u Asiriji Solomonova rezidencija od grada Mariba i
danas iznosi 530 km.
Nov način razmišljanja ne nameću samo nazivi gradova iz Starog zaveta. Oblast
Asirije i danas obiluje svetilištima, polomljenim oltarima, prastarim natpisima
i vrhovi planina, koji se pripisuju likovima iz Biblije Avramu i Solomonu.
U drugoj polovini prošlog veka, francuski istraživač Jozef Halevi Joseph Halevy
inače jevrejskog porekla, kao prvi Evropljanin dolazi tajnim putevima, maskiran
u Jemen, što nijednom strancu nije bilo omogućeno. Halevi izveštava o
himjaritskim i hebrejskim natpisima na stenama, jedni pored drugih 6. Izvan
Mariba je posetio čak i „Solomonovu džamiju", čiji su zidovi bili ispisani
bezbrojnim arapskim natpisima.
Englez Hari Sent Džon Filbi Harry St. John B. Philby je 191718. prešao kroz
Arabiju uzduž i popreko. On piše o natpisima i crtežima na stenama na vrhovima
brda, jedan je hčio na „kentaura" 7 i o zidovima prepmim „talmudskim natpisima"
Tačno 130 km južno od grada Taifa današnja letnja rezidencija saudijskog kralja
nalazi se u provinciji Asiriji Džebel Ibrahim 2.595 m, Avramova planina, daljih
150 km južno odavde krećemo se po Solomonovoj prapostojbini, u AlSulejmanu. Na
vrhu planine Džebel Šada nalaze se ostaci oltara sa do sada još nerastumačenim
natpisima. Narod ga zove Musala Ibrahim Avramovo mesto za mohtvu.
Čak je i Aron, Mojsijev brat, u jednoj saudijskoarapskoj piteini ovekovečen
Džebel Harun Aronova planina. Visoka je 2.100 m a nalazi se jugoistočno od
Abhe, glavnog grada provincije Asirije. Proroci i praoci Starog zaveta živeli su
u pianinama Jemena
gde su i sahraiyivani. Još 1950. su turisti vodeni na Džebel Hadid, pred grobove
Avelja i Kaina, lanaa 8U sazidani.
Grob patrijarha Jova nalazi se na srednjem vtlui Džebel Heše u Severnom Jemenu,
a grobnica proroka Huda i u današnje vreme se ubraja u veUke arapske svetinje a
nalazi se severno od Tarima u planinama Hadramaut.
Kao trn u koži
Hrabri učenjaci jevrejske i hrišćanske vere mnogo puta su upozoravali na to da
nešto nije u redu u naizgled tako zatvorenoj svetskoj sMci Starog zaveta. Ali,
na žalost, njihovi glasovi su se gubiU u glasnom horu predstavnika jednog
uhodanog stanovišta. Da H je iko od nas, vaspitavan i podučavan na hrišćanski
način, ikada čuo makar i jednu reč o tome, ili primetio neki nagoveštaj da
pored bibhjske verzije Starog zaveta postoje i neki drugi izvori predanja?
Godine 1910. jevrejski učenjak Rudolf Lezinski Rudolph Leszynsky počinje svoju
knjigu „Jevreji u Arabiji" sledećim 8 rečima: „Nije nam poznato otkada Jevreji
žive u Arabiji". Dve godine kasnije piše Jehošua Feldman Jehoschuah Feldmann u
knjizi o jemenskim Jevrejima: „Jevreji koji u Jemenu žive Yeć mnogo godina,
možda i hiljadama godina..." 9. 1921. D. S. MarguUut Margoliouth, profesor
semitskih jezika na Univerzitetu Oksford dolazi do saznanja da su Izraelci
prvobitno došH iz Južne Arabije: „Delo koje su ubrja u bibhjske kanone, ali
potiče nedvojbeno iz Arabije, je knjiga proroka Jova" 10.
Zidovi dananjeg hrama u Jerusalimu
Nu ovu smelu izjavu prof. sa Oksforda se usudio tek iiakon lugogodišnjeg rada na
komparaciji jezika staroarapskog i starohebrejskog. Svako ko se zadnjih 80
godina pozabavio pitanjem odakle zapravo potiču južnoarapski Jevreji zapao bi u
ćorsokak. Predanja i jezička komparacija potvrđuju postojanje Jevreja u Južnoj
Arabiji ali ostavljaju otvoreno pitanje odakle su došli. Etnolog Hju Skot Hugh
Scott, stručnjak za istoriju jugozapadnih arapskih naroda, 1947. otvoreno
priznaje ovu dilemu: „JeArreiji su vekovima pre Islama u centralnoj i južnoj
Arabji bih veoma nmogobrojni, ali nejasno je kada su došh i kojim putem" 11.
Svaka slamka za spas je dobro došla, da bi se sačuvala „proverena" tumačenja
Tore i Starog zaveta. Nije smelo da se dozvoU da se zbivanja iz Starog zaveta
smeste u južnoj Arabiji. To nije smelo da bude tačno tj. da su u južnoj Arabiji
postojala rehgiozna predanja, pre nego što su dospela do Palestine. Rasprava je
bila programirana od katedre do katedre, pre nego što je profesor Sahbi mogao da
izmeri svoj nalaz. Kako rešiti zagonetku o Jevrejima u Arabiji? Entolog Erih
Brauer Erich Brauer je tvrdio sledece 12:
„Severoarapski Jevreji imah su legende po kojima su neki od njih još u Jošuino
vreme nasehh Arabiju. Prema predanjima Jemenaca prvi doseljenici su došh u
Solomonovo vreme. Priča se da je kraljica od Sabe sa kraljem Solomonom imala
sina, za kojeg je od Solomona tražila da pošalje učitelje. Navodno su to bih
prvi Jevreji u Jemenu. Prema jednom drugom predanju došh su u pratnji kraljice
od Sabe u Jemen".
Mnogi naučnici su se složili sa ovom tvrdnjom. Haleluja, zagonetka je bila
rešena, i Bibhja je ipak u pravu: Mojsije je Izraelce doveo do Palestine
Solomon je
u Jerusalimu. sagradio prvi hram kraljica od Sabc ga je tamo posetila i Solomon
joj na rastanku poklanja hiljade svojih podanika. Tako su Izraelci došh u Sau
dijsku Arabiju!
Biću tohko slobodan da ovu hniju jednostavno dovršim: 40 godina su Izraelci
lutali po Sinaju, bih su gladni i žedni, borih su se protiv neprijatelja.
Konačno dolaze do Obećane zemlje, voljene zemlje, konačno su mogh da puste
korene. Njihov kralj Solomon gradi prvi vehki hram. Sve mlade radne snage su
učestvovale u ovoj akciji. Istovremeno niču kuće, škole, vodovodi bivaju
premeštani, građene su uhce, polja se obrađuju, regrutuje se vojska, sveštenici
i učitelji podižu mudre glasove.
U takvoj situaciji s mladom državom, koju tek treba učvrstiti, kralj Solomon
nema pametnija posla nego da svojoj Ijubavnici kraljici od Sabe koja živi
2.500 km dalje, šalje pomoć za nerazvijene. Ona ne pripada njegovom narodu, nije
iste vere ali on toj kraIjici poklanja nekoliko hiljada Ijudi sa učiteljima. Ova
zaista groteskna situacija rešava se na razuman način, tek ako se prihvati
teorija da se Solomonovo kraIjevstvo nije nalazilo u današnjoj Palestini, već u
južnoarapskoj planinskoj oblasti Nimas. U tom slučaju pomoć nerazvijenima sasvim
je opravdana kao prijateljski gest suseda i čin zaljubljenog muškarca. U
Palestini bi to bilo sasvim apsurdno.
Poternica za Solomonom
Odakle je došao Solomon? Čak i tako bogati kraIjevi kao on imali su pretke. Ko
je stvorio to bogat
stvo? Da li je to možda bio prepredeni, mali kralj David da, baš onaj što je
pobedio Golijata?
Tačnije rečeno, Solomonovo poreklo bi trebalo da dopire do Avrama, praoca svih
rodova, ali i još dalje u prošlost jer je Avram imao poreklo, mada veoma čudno.
Avramov otac Terah, tako barem tvrde starojevrejska predanja nema zabeleženog
protivstava bio je idolopoklonik. Avram i sam potvrduje ovu očevu manu u ,
Apokalipsi Avrama", pisanoj u prvom licu 13:
„Ja, Avram, u vreme kada je na mene došao red da održim žrtvenu službu moga oca
Teraha pred njegovim drvenim i kamenim, zlatnim i srebrnim, bronzanim i
gvozdenim bogovima. Tako sam jednom otišao u hram na službu: i videh da se
kameni bog Merumat prevrnuo do podnožja gvozdenog boga Nahona".
Avramovi roditelji bili su poklonici zvezda, u koje u ono vreme nisu verovali
samo Arapi i Egipćani, Vavilonci i Minojci već svi narodi starog veka. Avramov
otac Terah navodno potiče iz Ure u Kaldeji, a profesor Fric Homel Fritz Hommel
kaže da je „Tamo obožavanje zvezda odavno bilo popularno" 14. Tako da se i
Avramovo rodenje dovodi u vezi sa zvezdama a jevrejsko predanje opisuje 15:
,Avram, sin Teraha... i Amtelaje... roden u Uru u Kaldeji... u mesecu Tišri...
oko 1948. godine nakon stvaranja sveta... u nod kada je Avram rođen, Terahovi
prijatelji... okupili su se za večeru... tada na istočnom nebu zapaziše neku
čudnu zvezdu; brzo se kretala, kao da bi progutala četiri druge zvezde, na
četiri strane neba. Svi su se čudili toj pojavi"...
Zlom kralju Nimrodu, graditelju gradova i „vglikom lovcu pred Bogdm", o kojem
nas izveSLaviyu Mojsije i Miha, astrolozi rekoše da će se roditi dečak, koji bi
mogao da ugrozi njegovo carstvo. Tada Nimrod, naravno, naredi da se zakolje
70.000 tek rodcne muške dece. Ali Avramova majka se uplašena skriva u pečini,
gde na svet donosi bebu, čije lice obasjava tamnu pednu. To nije primetio niko
osim arhandela Gavrila, koji se hitro spustio s neba da bi podigao dete.
Lepa je to legenda, mada ne bi bila vredna pomena da nema toliko sUčnosti sa
Hristovim rodenjem u Vitlejemu.
Sasvim je jasno da otada Avram više nije bio običan čovek u predanjima; ponekad
su ga anđeli tako prikrivali u oblacima i magU da je mogao uteći od potere, dok
bi ga drugi put seljani iz tornja u Vavilonu strpali u peć, Naravno, bez bilo
kakve povrede po Avrama.
Tek nakon intenzivnog proučavanja postalo mi je jasno da je još praotac Avram
imao bliske kontakte sa vžinzemaljcima. U „Hronici Jerahmela" 16, zasnovanom na
starijim izvorima, tvrdi se da je Avram najveći mađioničar i astrolog, a znanje
je stekao od „andela".
Ova tvrdnja se poklapa sa podacima iz „Apokalipse Avrama": tamo se sasvim jasno
opisuje kako su dva izaslanika Najvišeg „u nebo" odvela Avrama: visoko iznad
zemlje video je „nešto shdno svetlu, ne može se opisati" i „velika stvorenja
koja su se dovikivala, a koja nije razumeo". Razumljivo: ako su vanzemalci
Avrama odveh u matični brod, nije ni mogao da razume jezik stranaca. Avram se
tadno seća: Visoko mesto, na kojem je st?yao poiritfalo se nadole i mgore,
ponekad je zemlja bila iznad njega dok je drugi put bila ispod. Bujna mašta ih?
Sigurno nije ovo prvo. U veku vasionskih brodova imamo prihke da čitamo
izveštaje
kako se budući vasionski brodovi okreću oko svoje ose optiekim efektima, koje
Avram tačno opisuje.
lako sam stalno svestan da ovde baratam sa legendarnim predanjima istorijski
neprihvatljivim bio sam veoma iznenaden kada sam u jednoj knjizi, izdatoj u
Američkom biblijskom institutu na liniji mojih kombinacija pročitao da se tamo
prihvata teorija o posetiocima iz neke VEinzemaljske civihzacije 17. U knjizi
piše: „Tek nakon večere Avram... je otkrio da njegovi gosti nisu bih obični
posetioci. Došh su iz svemira".
Kakav napredak! I teolozi prihvataju novine: Avram je imao kontakte sa
astronautima!
Na osnovu Bibhje nama je „utuvljeno" da je Avram praotac čovečanstva; a
stručnjaci pri tom uopšte nisu sigurni u Avramovo postojanje... i šta bi njegovo
ime moglo da znači.
Franc M. Bel Franz M. Bohl, profesor na Univerzitetu u Lajdenu, konstatuje 18:
„Staro ime Abram, koje se ne javlja nigde osim u Gen, 11,2617,5 znači „plemeniti
otac" ih „otac je plemenit". Time reč „patrijarh" može da se shvati kao prevod
ovog imena. Pod „ocem" se ovde mish na Boga, prvobitno je to bio Bog Meseca...
Verovatnije se kod Abrahama radi samo o dijalektičkoj varijanti „razvučenost"
češćeg imena Abram"
Profesor Bel je 1930. tvrdio sa vehkom sigurnošću, međutim pet godina kasnije
stručnjaci uglednog „Journal of Bibhcal Literature" 19 to pobijaju:
„Prvobitno Avram nije bilo hčno ime, već naziv jednog božanstva." Otada je
prošlo već 40 godina kako se
ovo ime izučava, ali razjašnjenje ne postoji do danas. U jednoj publikaciji sa
Univerziteta Yale 20, u SAD, objavljenoj 1975. stoji interesantna rečeniai:
„Verovatno nikada nećemo biti u stanju da dokažomo da je Avram zaista
postojao..."
Sve je ovo veoma zbunjujuće, i bilo bi sasvim zanemarljivo da čitavi narodi
svoje poreklo ne zasnivaju na čoveku, koji možda nikada nije ni postojao...
Medutim, i pored svih protivrečnosti može se tvrditi da Avram ako je zaista i
postojao nije mogao nikada da bude u gradu po nazivu Jerusalim. Na mestu
današnjeg Jerusalima postoje arheološke iskopine grada iz vremena 2.000 pre n.
e., ali niko ne zna kako se taj grad zvao.
1975. je u Ebli, u severnoj Siriji, iskopana bibUoteka glinenih tabhca; pivi put
se na sumerskom, klinastom pismu pojavljuje naziv grada Urusalim Rslm. Egipatske
hijeroghfe iz vremena faraona Amenofisa III 14021364. pre n. e. pominju grad
Aušamen ili Rušalimum, obe varijante su tako reći uhvatili biblijski arheolozi i
tumačene su kao današnji Jerusalim. Ako se bolje pogleda, pronaći ćemo samo
nazive imena, ali ne i geografsko određenje. Zbunjenost poste još potpunija ako
pogledamo Genezu 1. knjige Mojsijeve Knjiga postanja, glava 14, stih 17:
„Kada se Avram vrati kao pobedilac KedorLaomera i kraljeva koji bejahu s njim,
kralj sodomski mu iziđe na susret u dolini Šave, koja je Kraljeva dolina.
Melhisedeh, kralj salemski, iznese hleb i vino. On beše sveštenik Boga
Svevišnjeg. On blagoslovi Avrama govoreći: Blagosloven da je Avram od Boga.
Svevišnjega, stvoritelja neba i zemlje! Blago
sloven da je Bog Svevišnji, koji predade neprijateIje tvoje u ruke tvoje! I
Avram mu dade desetak od svega"i
Ovde se govori o kralju salemskom. „Salem" je kasnije JeruSalem. Čudno. Još nije
postojala obećana zemlja, Mojsije još nije bio rođen, kralj David Solomonov otac
imao je grad ali koji još nije bio zauzeo, a nazvan je „Jerusalim". Kakav je
dakle bio taj „Kralj salemski", koji je sreo Avrama i gde se tačno nalazio
kraljevski grad Salem?
Naučne greške
„Gde naučnik napravi grešku, to je naučna greška", kaže jedna arapska poslovica.
Zaista je tako.
Gradovi, a posebno kraljevski gradovi nikada nisu bili plod mađioničarskih
veština. Uvek su prvo nastajale društvene struktTire, generacijama je nastajala
odredena hijerarhija, i tako je nužno dolazilo do potrebe za izgradnjom gradova.
Bilo u kojoj zemlji, svuda su postojala tri preduslova za urbanizaciju:
prikazivanje moći vladara, koja je bila veća od jačine onih kojima se vlada,
sigurnost protiv neprijatelja, izgradnja svetilišta kao manifestacije
zajedničkog kTilta.
Treća manifestacija je biia centraLii povod za izgradnju gradova. Globalno
gledano, Ijudi za pradoba su bih poklonici zvezda. Ovaj kiilt zvezda naših
predaka objašnjava se raskošem i sjajem neba fiksnih zvezda, pojavom i nestankom
Sunca i Meseca. Ljudi su osvali vrhove brda da bi bih bUži švojim bogovima.
na velikim visinama su gradili oltare a gde nye bilo plantna, napravili bi ih
veštački, da bi na tim mestima podizali svete gradove.
Sve do ove tačke sledim opšte mišljenje učenjaka ali: „Čak iako su svi istog
mišljenja, to mišljenje može biti netačno", tvrdi Bertran Rasel Bertrand Russell
18721970.
Nauka vrGdnuje bogove neba i žvezda kao ftina bića, proizvode Ijudske mašte,
koja zapravo u s«f rnosti nikada nisu postojala. Zar su fiktivna vcsrenja imala
neku moć? Zar su se ijudi plašili Ijudskih bogova? Zar su izrodi mašte vidno i
osetno kažfuavali zemaljsku decu?
Nauka nudi jedno od objašnjenja:„Kažnjavanje nije postojalo kao ni bogovi, a
kada bi Ijudima u bilt kojoj zemlji išlo loše, pronalazih bi nekog krivca. Pošto
tLg krivac za njihovu lošu situaciju nije uopšte poštojao a sannm tim nije mogao
da se pozove na GdgoVomost, pa je i svako zlo i dobro pripisivano bogovima, koji
eto samo na taj način postaju stvarnost za Ijude. Vulkani, zemljotresi,
elementarne nepogode sve su to bile Božije manifestacije i tako su nastale
prirodne religije. Zvuči sasvim logično, ali dolazi do onog neverovatnog, što se
uopšte ne uklapa u ovu šemu: Bogovi su počeh da govore. Davali su uputstva,
izdavali m zabrane i naredbe, stvarali su zakone, a u poje:nun siučajevima, koji
se mogu dokazati, odvodili su Ijude u daleke „nebeske gradove", narodima su
demonstrirali tehnički uvežbanu moć, prenosili znanja, koja su daleko bila iznad
Ijudskog nivoa. Oni odabrani, koji su zemljacima prenosili uputstva bogova,
obavJljali su to širom sveta izgovarajući sve u prvom Hcu jednine: ...i čuo
sam... i video sam... on mi govoraše... pokazaše
mi... naredio mi je... idu kod... Otkada su Ijudi progovorili, sve što je
pripovedano u prvom licu govori o očevidnim situacijama. U mnogim
slučajevima ,,ovih izveštaja proroka" kako su kasnije deklarisani, očevici
dodaju podatke, kada i gde se nešto dogodilo, navode imena bogova, koji su
učestvovali, ili njihovih pomagača.
Veoma zamršena situacija!
Bogovi navodno nisu postojali. Znači sve njihove poruke su izmišljotina, fikcija
ili laži proroka, koji su hteli da budu važni. Zar sve ovo nije vrhunac
nelogičnosti, da se na osnovu lažnih izveštaja sastave svete knjige čovečanstva?
Zar nije čisto ludilo, nakon ovog preobražaja, i zaobilaznog puta, sve ove
izveštaje proroka smatrati pravim draguljem, čistim zlatom istine? U njih
„verovati"?
Crveni konac sa čvorom!
Jasno mi je da od mojih čitalaca očekujem mnogo, ako ih pustim da učestvuju u
traganju za crvenim koncem kroz lavirint starih predanja svetih i onih drugih.
Za utehu ću pomenuti da sam zadnjih godina više vremena proveo po bibliotekama
nego kod kuće, i da se na ovim stranicama iznosi samo ekstrakt iz nekoliko
stotina knjiga moje lektire.
Suštinski problem su uvek imena i podaci tj. datumi koji su netačni ne samo u
svetim knjigama. Može se pročitati u 1. Knjizi Mojsijevoj, glava 15, stih 13:
„I Gospod reče Avramu: Znaj da će potomci tvoji biti stranci u tuđoj zemlji, i
biće robovi i biće mučeni četiri stotine godina... stih 16. Oni će se tek u
četvrtom kolenu vratiti ovamo ..."
Iz svežih istraživanja rezimira ugledna brititnskn naučnica iz oblasti
arheologije Ketlin M. KiMijon Kathleen M. Kenyon 21.
„Ono što sigurno ne zahteva nikakvo dalje obja.injenje je hronologija navedena u
BibUji. Samo ji pritivrečna. Vremenski raspon od četiri stotine godina
prihvatiti kao boravak i istovremeno utvrditi da je već četvrta generacija nakon
ulaska u Egipat učestvovala u egzodusu su dve nespojive tvrdnje, da se vremensko
izračunavanje koje iz toga proizilazi mora oceniti kao neistorijsko".
Hronologija BibHje je besmisHca. Ne može biti tačna, jer su datumi ubačeni u
prethodno određeni model, izvrnuti i falsifikovani. Ukohko je i živeo, Avram je
negde oko 18002000. pre n. e. ušetao u istoriju. Imao je sinove Isaka i Jakova,
čijeg sina Josifa bezdušna braća prodaju u Egipat. Tamo su se Izraelci za četiri
veka pretvorili u moćan narod iako to nije zabeleženo ni na jednom egipatskom
natpisu ih trošnom papirusu. Narodu nije bilo dobro. Oko 1200. pre n. e.
pojavljuju se Mojsije i Aron kao spasitelji u neprilici: Započinje 40togodišnji
egzodus iz Sinaja. Osvaja se Jerihon u današnjoj Palestini činjenica koja je
arheološki sasvim pobijena.
Poznati junaci iz Biblije, Samuel, Simson, Saui i David dobijaju bitke. Oko 970.
pre n. e. konačno se smiruje napaćeni naiod. Kralj Solomon ima zeleno svetlo za
izgradnju prvog hrama.
Zanimljiva hronologija, koja kao ni na početku ni na kraju ne može biti tačna.
Istorija Izraelaca istorijski je datirana tek od momenta njihovog otpuštanja iz
vavilonskog ropstva, kada su gradili tzv. drugi hram. Isti se i nalazio u
današnjem JerusaHmu, što potvrđuju i mnoga istorijska svedočanstva. Međutim:
prvi Solomonov hram nalazio se u južnoarapskom planinskom predelu, tj. u Nimasu.
Nećemo naći čvrste dokaze za ovu tvrdnju, dok god u AlSarimu u provinciji
Asiriji ne budu vršena arheološka iskopavanja, sve do tada ovo će biti samo
pretpostavka, ah i to je interesantan i opširan „rad na terenu".
U južnoj Arabiji narod je bio tako odan kultu zvezda kao i svuda. Poznata su
neka od imena bogova 2:vezda, figure bogova i neka od kultnih mesta. Hroničari
su saznah za Amr bin Luhia, koji je svojevremeno krenuo put Arabije 22:
„Tom prihkom je video da su udi poštovali slike idola; kada ih upita o čemu se
tu radi, odgovoriše mu: „Ove shke idola predstavljaju „Gospodare", koje smo
napravih prema Uku njihovog nebeskog prebivališta i prema hkovima ijudi".
„Nebeska prebivališta" i „hkovi Ijudi" služih su za uzor: ali uzor čega? Zvezde
su oduvek bile svetle tačke na nebu, a i pored najbolje volje ne mogu dati
podsticaj za obhčavanje slike idola. Ljudi su oduvek imitirali ono što su
poštovali, čak iako to nisu razumeh 23. Južni Arapi su kopirali stvarnost,
stvarali su predstave o doživljenom. Da h su kopirah kao hram„nebesko
prebivalište"nekog od „Gospodara", nekog Božijeg potomka nastanjenog u brdima?
Svetilišta su sigtuno bila veoma atraktivna, jer tamo se narod okupljao da bi
odavao poštovanje svojim bogovima... tako nastaje inicijativa za osnivanje
naselja u okohni. Ali zsednička svetihšta nisu bila dovoljna.
Bogovi moru biti moćni, moru pokazati šta umeju. Ne smeju da podležu koroziji
niti da padu sa postolja jer tako ne bi bih dostojni poštovanja. Bogovi rnoraju
nekako da deluju, da pokažu svoju moć da bi Ijudi mogh da ih obožavaju.
Melhisedek, kraljsveštenik, istovromcno jo bio snažna i misteriozna osoba. Prema
„Legtiulama o tlivrejima u pradobu" 24 bio je „rodonjo sa noba"; sam„Gospod"je
svoje seme posadio u SoprHniiuu Melhisedekovu majku. Začeće in vitro? Molhiscdfk
je dakle bio Božiji sin a u Avramovo vremo uavodiio salemski kralj. Od Avrama
saznajemo da od njegovog rodenja nebo vodi brigu o njemu i da je „Svevišnji",
kako kaže starojevrejska legenda, „Avrama posebno voleo". Avram se susreo sa
salemskim kraljem„,sveštenik najvišeg Gospoda" i odmah su se dobro razumeh:
kraljsveštenik je blagoslovio Avrama. Nije ni čudo: obojica su se ubrajala u
ehtu, bih su potomci bogova, a takve stvari spajaju Ijude.
Salemski kralj je i sam bio moćan, narod ga se istovremeno pribojavao i
obožavao; narod je bio spreman da u njegovu čast izgradi grad Salem slm. Centar
kraljevstva sačinjavala je gradnja rezidencije i jednog hrama.
Čak su i u ovim nedatiranim vremenima postojali Božiji potomci. Prorok Henoh
navodi 200 „nebeskih stražara", koji su sišh na zemlju, a Ćiji potomci su se
gložih oko zemlje. U pitanju su bile teritorijalne pretenzije. Ograđivali su se
u utvrdenjima. Za gradnju hramova, palata i rezidencija planove su davah Božiji
potomci, dok su najteže poslove izvrgavali njihovi podanaci inspirisani i
držani pod kontrolom usled demonstracija moći, koje su im izgledale
natprirodnim, čarobnim i konačno što su i bile vanzemaljskim. Za vršenje tih
ngorih poslova bogovi su obećali pomoć u bitkama.
Na osnovu ove konkurentne bitke Božijih potomaka za najbolja mesta sasvim je
razumljiv striktan zahtev: Nećeš imati drugih Bogova pred hcem mojim! Ovu
zapovest ne zastupa prvi Mojsije, već i Avram.
Njegov otac Terah još je bio poklonik kulta zvezda; mnogi bogovi su vernike
činili nesigurnim, Ijudima nije bilo jasno kome su pripadali. Došlo je vreme za
deobu zemlje, i prava na moć božijih potomaka; svako je Ijubomorno motrio da mu
konkurencija ne otrgne izmanipuiisanu radnu snagu, kako naiTii vernici svoje
zlato, novac i drago kamenje ne bi odneli na pogrešno mesto radi prinošenja
žrtve. Zato je rečeno: Nećeš imati drugih Bogova pred Hcem mojim!
Salem slm je u početku bio rezidencija „Sveštenika Svevišnjeg", Melhisedek
kralj„kao rođenje sa neba"može se porediti sa kraljem Minosom sa Krita, Zevsovim
sinom. Vremenom opada moć božijih potomaka, kasnije generacije sve manje znaju o
tehnologiji praprapra... dedova. Tako moć prelazi u ruke sveštenika. Ljudi sve
manje osećaju strahopoštovanje, jer sve manje dozvoljavaju da ih neko blefira, a
uverih su se i u nemoć bogova.
Već odavno niko nije video vanzemaljce u velikim matičnim svemirskim brodovima,
posade su se kako nam prenose indijska predanja međusobno uništile i odleteie
na udaljena nebeska tela. Kada je jedan kralj po imenu Solomon bio vladalac nad
Salemom, taj grad je još bio moćan, a sam Solomon je vladao nad tehničkim
nasleđem svojih nebeskih predaka leteća kola.
Ali ovaj salemski Soiomon nije identičan sa Soiomononi iz Biblije koji je
postojao nakon 970. pre n. e. Skoro se može poverovati da postoji čitava arhiva
o Solomonu, gde su se pohranjivali tragovi o ovoj misterioznoj osobi, odakle su
pisci predanja crpiH materijal. Po jevrejskoj tradiciji Solomon flgurira kao
mudri sudija i ženskaroš, kao monoteista i mnogobožac. U 2. Knjizi hronike
dospeva do „najvišeg kralja na svetu"
koji je vladao nad„svim kraljevima od rcke Eufrat do zemlje Filistara i do
granica Egipta". Arapi mii iri.naju građevine širom sveta, u Koranu se tvrdi da
HU duhovi morali da rade za njega, da jc bio „Gospodar vetrova" i da je vladao
350 godina te da se na mnogiin mestima pojavljivao istovremeno. Etiopljani, pak
Solomona opisuju kao neizmerno bogatog, čuvarem svetih Mojsijevih tabhca i
zavodnikom kraljice od Sabe kao i vlasnikom letećeg voznog parka.
Zaista nrnogo za samo jednog muškarca sa samo jednom glavom, dve ruke i dve
noge.
Ko je zapravo bio Solomon i kada je stvarno živeo niko ne zna. On je samo jedan
kamenčić u mozaiku praistorije kao i Melhisedek, Avram i kraljica od Sabe. Ali
hroničari tog vremena su se složih oko jedne stvari, a to je da je Solomon bio
kralj Jerusalima. Dokazano je da je 586. pre n. e. od strane Vavilonaca uništen
grad pod nazivom Jerusalim. Ali: Koji Jerusalim? Onaj u kojem je vladao
legendarni Melhisedek... ili današnji Jerusalitn u Palestini?
Suze za Jerusalim
U sklop Starog zaveta ubraja se i pet tužbalica, gde se oplakuje uništeni grad
Jerusalim. Sa uzdahom „Ah" počinju prva, druga i četvrta tužbalica. Jerusalim se
hvali kao vehki i mnogonarodan grad, ah sada je napušten. Nestao je sav sjaj,
osvači su pokrali sve bogatstvo, obeščastih su hramove sa svetinjama ili ih
pokrali. Device i dečaci postaH su robovima, a neprijatelji se sada podsmevu
nekada tako ponosnom Jerusalimu. Proroci, sveštenici i sudije podvrgnuti su
ruganjima, odvode ih, dok njihova potera vreba kao „orlovi na brdima" nad
plenom. Autoru
tužbalica prilikom sećanja na ponosni grad naviru suze na oči: „gori mi u
grudima, srce mi se kida" .
Pošto tužbalice nemaju napomenu autora, pripisuju se Jeremiji. Ovaj prorok iz
šestog veka pre n. e. bio je vrlo nezgodan i dvoličan čovek: upozorio je
stanovnike Jerusalima na Vavilonce ali je i sam održavao veze sa neprijateljima.
Zedekija, poslednji kralj Jude 597586 pre n. e. naredio je da se huškaš baci u
cisternu. Međutim, ona nije prevozila vodu tako da je Jeremija preživeo, a
pobednik Nabukodonosor II 605562 pre n. e. ga oslobađa i zabranio je da mu se
bilo šta loše dogodi. Tako se prorok slobodno kretao dok su njegovi sugradani
vezani krenuli na marš u zarobljeništvo. Vavilonski vojnici, do kojih ovaj
kraIjevski dekret nije stigao, stavljaju ga u lance i sa drugim zatvorenicima ga
odvode u Babel.
Greška je ispravljena i Jeremija biva pušten na slobodu, medutim, nikada više se
ne vraća u Jerusalim. Izraelci na selu podredili su se vavilonskoj zapovesti, i
počeše da beže u grupama. Jednoj od grupa koja je krenula prema Egiptu pridružio
se i Jeremija. Tu mu se gubi svaki trag u istoriji.
Kada je to Jeremija sastavio tužbalice? Teolozi smatraju da je to bilo još u
vreme okupacije i uništavanja Jerusalima. Ova spekulativna pretpostavka nije
tačna, jer je u to vreme Jeremija bio u cisterni, zatim samo na kratko na
slobodi, da bi ga opet odveli u lancima. Rat. Uništenje. Hapšenje. Baš liije bio
momenat za dokohcu, kada bi prorok imao vremena za stvaranje pesme po azbučnom
redu. U svim tužbalicama Jerusalim se već opisuje kao uništen. A uništenje je
već davno prošlo vreme, jer pesnik tuguje, ,,planine su sada puste, po njima
lutaju samo lisice".
U svojoj diserataciji iz 1889. god. 2.5 II;ijnrih Merkl Heinrich Merkel se
isključivo bavi tužbulicama, došao je do zaključka: ,,Kogod da je siisLavio
tužbahce, poslužio se starim izvorima" i Jeremija je kao autor isključen: „Tako
dakle naše pesme moramo osporiti Jeremiji, jer kritika tako nalaže."
Saznanje:
Jeremija je bio prisutan prihkom uništenja Jerusahma a zatim su ga stavih u
lance ali tužbahce počinju već sa uništenim gradom, osim toga korišćeni su
stariji izvori. Dakle, tužbalice ne mogu da se odnose na današnji Jerusalim.
Oplakano je uništenje nekog starijeg Jerusahma.
Da h je to bio Jerusalim, Salem legendarnog Solomona, gde je nekada vladao
kraljsveštenik Melhisedek? Dok ispisujem ove redove negde u pozadini čujem glas
mog čitaoca: kakve veze, gospodine Deniken, sve to ima sa Vašom teorijom? Zašto
se tako fanatično držite nekog starog Jerusalima? Samo polako.
Ako su božiji potomci u službi kraljasveštenika, onda bi u njihovim prestonicama
trebalo pronaći dokaze o tehničkom znanju, ih barem zidno shkarstvo, natpise,
reljefe, ktdtne predmete!
Ispod hrama u Jerusalimu ništa nije pronađeno, čak nema ni dokaza o hekadašnjem
postojanju solomoskog hrama. Dakle, preostaje nam samo da tražimo na nekom
drugom mestu. Prof. Salibi je na osnovu poredenja naziva gradova došao do
zaključka da se stari Jerusahm nalazio u planinama Nimasa u Asiriji, kod
današnjeg grada AlSarim.
Sledeće duple strane: Inž. Hans Herbert Bajer Hans Herbert
Beierje rekonstruisao hram, opisan od Esehila. Evo modela za
vasionski brod, o kojem čejoS biti reči.
Mislim da ne postoje velike šanse da se daoas tamo pronađe još nešto. Grad je i
suviše dobro uniSten, pljačke su dosledno obavljene. I: od tada prošlo je više
od dve i po hiljade godina.
Kapitulacija? Ne. Verovatno postoji ipak nešto što je ostalo od uništenja. Ali
to je druga pri6a.
Evergrin Hezekil Esehil
Već 20 godina posebji pažnju posvećujem tekstovima proroka Esehila. U vezi sa
životom ovog zanimIjivog čoveka evo nekoliko podataka: izraelski prorok,
svešteničkog roda. Izgnan u Vavilon, tamo imenovan za proroka. Najavio slom
države Jude kao i uništenje Jerusalima. O njemu sam već dosta pisao u Cetiri
kiyige. Prava je riznica. Novi podaci o njemu u ovoj kiyizi imu razorno dejstvo,
ali da bi se pravilno divatili, potrebno je da dam kratku predistoru:
Esehil uz sve detalje opisuje sletanje nekog čudiiog objekta, označava ga kao
„vehčanstvo Gospoda". Kao hroničar svoga vremena beleži samo ono šLo je UuMio
video: krila točkovi felne oči ncšto užnrcno i buka, koju pravi taj objekat,
čim se otisne od zemlje.
Ovaj detaljni opis animirao je nekadašnjeg stručnjaka za rekonstrukciju u NASAi
Jozefa Blumriha Josef Blumrich za rekonstrukciju na crtačkom stolu. Rezultat je
dovodni vasionski brod čudnog obhka: dole se šiljato završava a prema gore se
širi, shčno čigri. Objekat kako ga Esehil opisuje kao „vehčanstvo Gospoda"
služio je službi za dovodenje između bazne stanice na Zemlji i matičnog
vasionskog broda u orbiti.
Hroničar Esehil ne opisuje samo vasionski brod za dovođenje već istom tačnošću i
hram, koji mu je pokazan na „veoma visokom brdu", gde se spustio vasionski brod:
„I kada sam pogledao, vehčanstvo Gospoda je ispunilo hram." Hes. 44, 4.
Baš 0 tom hramu je reč.
U jesen 1984. dobio sam dopis od meni tada nepoznatog gospodina Hansa Herberta
Bajera, šefa inženjera u jednom nemačkom koncernu. Gospodin Bajer piše kako se
zadnjih godina veoma intenzivno bavi tekstovima Esehila i prema njegovim
detaljnim opisima rekonstruisao je hram: radi se o tehničkom radu izvedenom
pomoču naučne brižljivosti, piše g. Bajer i pita da h bih ja bio zainteresovan.
Moj odgovor bi svakom trebalo da bude jasan. Tokom narednih meseci formalno sam
zapao u vrtlog napetih otkrića, učestvovao sam u jasnoj i zapanjujućoj
rekonstrukciji „Esehilovog hrama".
Obavestio sam inženjera NASAe Jozefa Blumriha u Estes Parku, Kolorado; usledila
je prepiska između ova dva tehničara i obojica su bih iznenađeni: od Blumriha
rekonstruisani dovodni vasionski brod sa
svim je odgovarao po svim detaljima hramu gospodina Bera! Na dva kontinenta
Esekilovu priču su potvrdila nezavisno dvojica inženjera! Blumrih je svoju
rekonstrukciju vasionskog broda završio još 1971, g., dok su Bajerovi radovi
započeh tek 1976.
Koja to senzacija vezuje ovu priču sa Solomonovim hremiom?
Svako od nas je preko TVprenosa bio svedok prihkom lansiranja rakete tj.
vasionskog broda: Rampa sa puno visokih spratova na tornju, koji obuhvataju
raketu, na svakom nivou postoji kontrola za spoljašnji omotač i u toku
višenedeljnog odbrojavanja mogući su radovi na zavariveinju; čitavim spletom
vodova pojedini stepeni vasionskog objekta pune se gorivom. Zatim, nakon starta
događa se sledeće: Toranj se odvozi u stranu, raketa je sama sa velikim
usidrenjima, smeštenim ispod startnog tornja pod zeirdjom, još dublje je smešten
sistem cevi, pumpi i ogronmih bazena, koji gase vruće izbacivanje zraka prilikom
starta: u trenutku paljenja rakete vodena zavesa iz sistema cevi počinje da
raspršuje vodu gaseći na taj način vatru i rashladujući ogromnu startnu
aparaturu.
Kako bi to trebalo da izgleda stEirtna rampa za vasionski brod u obUku čigre?
Današnje rampe imaju obUk tornjeva jer rakete štrče kao obehsci u nebo; potrebne
su samo za start, jer se startne rakete u svemiru raspadaju. Kod spoljnjih
rezervoara Spejsšatla rezervoari padu na padobranima u more i mogu se ponovo
upotrebiti. Ali ako se radi o dovodnom brodu, koji kao i avion mora da se
održava, onda ne postoje samo startne rampe već i rampe za održavanje kako bi sa
svih strana bio omogućen pristup brodu. Rampa za održavanje za čigrasti dovodni
brod bi dole imala oblik šiljatog klina i prilagodila bi se najnižim nivoima
dovodnog broda što se više penja rampa za održavanje, sve šira bi postajala
prema svim stranama, sUčno sta
dionu otvorena prema gore sa sve više odmakmit im stepenicama. Upravo takvog
obiika su rekonst.i ulu ije gospodina Bajera.
U knjizi„Krunski svedok Esehil"26 11. II. H;y;r prezentuje preko 90crteža u
boji, koji sasvim odgovaraju Esehilovom opisu. „Hram" prvobitno nije bio
svetilište, već rampa za održavanje sa dodatnim radionicama, prostorijama za
spavanje i stanovanje posade.
Nikada nećemo saznati koju vrstu goriva su u ono vreme upotrebljavali. Stručnjak
NASAe g. Blumrih pretpostavlja da je isporučUac energije bio nuklearni reaktor
sa pogonom na nuklearno gorivo. Mnoge ruske i američke podmornice imaju ovu
vrstu energije.
Kod sveike atomske reakcije postoje dva problema: toplota, koja mora da se
rashladi, kao i radioaktivni otpad. Dovodni vasionski brod i rampa za održavanje
morali su da poseduju odgovarajuću opremu; hladnjak za reaktor je smešten dole,
u šiljatom delu broda, pa je rampa tu morala da se obloži materijalom otpornim
na toplotu, a sagoreli radioaktivni elementi morali su negde da se pohrane,
verovatno zakopaju u zemlju. Pošto u to vreme nisu postojala meduskladišta niti
krajnje deponije, treba danas potražiti u blizini rampi istrošene elemente
gorenja. Ali ako energija nije poticala iz nuklearnog reaktora, onda su koršćena
tečna goriva ili goriva u čvrstom stanju. To bi značilo: Ispod rampe za
održavanje, ispod „hrama" morale su biti cevi, dovodi i odvodi. Sigurno je da
nikakve komplikovane popravke nisu mogle da se vrše dok je u rezervoaru bilo
zapaljivo gorivo. Gorivo bi prvo moralo da se izvuče iz rezervoara. Što znači da
bi i danas ispod „hrama" trebalo naići na cevovode za odvod i dovod goriva.
Ako je Solomonov Jerusalim onaj „Salem" kraljasveštenika Melhisedeka,
vanzemaljci su u Avramovo i Melhisedekovo vreme još koristili uređLj za održava
nje, dok je narednim generacijama njihova namena ostala nepoznata. Modifikovah
su ga u ,,hram" jer su na tom mestu bogovi došli na Zemlju. Salem postaje
Jerusalim, a JerusaUm biva uništen. Ukohko ova jednačina ima rešenje i pored
tohko hiljada protekhh godina i danas bi pod zemljom u današnjem AlSarimu
trebalo pronaći cevovod ih radioaktivni otpad.
Kjritičari i poznavaoci Esehila će mi zameriti da u mojoj teoriji postoji
„slaba" tačka, jer je prorok svoje beleške napisao između 595. i 570. godine pre
n. e., dok su prema mojim izjavama vanzemaljci u to vreme već davno napustih naš
Sunčev sistem te tako nije bilo vazdušnog prometa sa dovodnim brodom.
Evo dva protivargumenta:
Moguće je da je grupa vanzemaljaca napustila naš Sunčev sistem u legendarnim
vremenima Avrama i Melhisedeka, ah se vraća hiljadu godina kasnije da bi
proverila plodove pomoći koju su ukazali Ijudskom rodu. I: vremensko odredivanje
Esehilovih tekstova nije precizno; Esehilova predanja su tokorn vekova pretrpela
mnoga tumačenja, a u jednoj analizi 27, objavIjenoj 1981. god., obrađeno je
270 ! rasprava o Esehilovoj knjizi.
Tekst proroka, ranije tako svet i nedodirljiv, sada se secira i osvetljava.
Semantičari su tvrdih da stil pisanja i rečnik upućuju na teoriju da se radi o
više autora. Većina tumača Svetog pisma zato zastupa mišIjenje da je Esehilova
knjiga delo grupe autora, koji su starije tekstove kombinovali sa originalom; te
se stoga Esehilov opis o „vehčanstvu Gospoda" ne može locirati u vreme delovanja
„realnog" proroka Esehila između 590. i 570. godine pre n. e.. To znači: Opisi u
prorokovoj knjizi mogh su se zbiti mnogo, mnogo ranije, tj. mogh su da se
preuzmu iz ranijih izvora.
„Srećan je onaj koji može da spozna razloge stvari." Seneka oko 55. pre n. e.
49. n. e..
III "BOGOVT,"GROBOVI I
ZAVEDENI

RECIMI, GDE SU GROBOVI...

Ncdostatak sposobnosti odlučivanja zapravo je ono što se zove glupost, i jednom


takvom nedostatku zapravo ncma spasa. Imanuel Kant 17241804. Immanuel Kant

Smrt, koja je predodredena svim Ijudima, ne pogada likove iz bajki i neke


biblijske ličnosti.
Proroka i pratrijarha Henoha smrt nije stigla i u zrelom dobu, kada je imao 365
godina, sa sve kosom „istisnut" je na nebo. I prorok Izraelov, Eiijas, poneo je
svoje telo sa sobom kada je u „vatrenim kočijama" nestao u svemiru. Ostale
prominentne ličnosti Starog zaveta doživele su duboku starost o kojoj naši
gerijatri ne bi smeh ni da sanjaju: Adam, praotac svih Ijudi, živeo je 930
godina njegov sin Set dogurao je do 912, njegov sin Enos doduše 905 godina, a
Adamov praunuk, Enosov sin Kenan doživeo je 910 godina života. I tako se u 1.
knjizi Mojsijevoj, glava 5, nastavija vedra štafeta starina: Mahalah doživeo je
895 godina, Jahred 962 godine. Henoh je naravno pre nego što se uspeo stvorio
Metuzalema, i ovaj je sa 969 godina postao rekorder takozvane biblijske
starosti. Nojev otac Lameh doživeo je samo magičnu cifru od 777 godina i time
zaostao za sinom koji je pak doživeo 950 godina. Ovde navedeni malobrojni
ogledni primeri zajedno čine za Ginisa dostojnu cifru od 7566 godina. A ako nisu
umrli...
Oni jesu izuzimajući Henoha umrli, a umrli za sobom ostavljaju svoje posmrtne
ostatke na zemlji. Ličnosti sa tako dugačkim životom trebalo bi da su našle
večiti mir u predivnim grobovima. Nije moguće pronaći niti jedan od tih grobova.
Možda su ih odnele vodene mase Nojevog potopa, ali gde su nestali nadgrobni
spomenici glavnih bibUjskih akteraposZe potopa? Gde su štovanja vredne kosti?
Gde su pećine sa natpisima datuma smrti? Gde su sarkofazi, posmrtni darovi?
Avram praotac koji je za sobom ostavio bogate, nikakve tragove
Glavni centar delovanja legendarnog Avrama, jednog od tri izraeljska praoca,
bilo je mesto Membre, dva kilometra severno od današnjeg grada Hebrona u
Izraelu; tu se na 1025 metara nadmorske visine izdiže „brdo proroka".
Ovaj brdski region je klasična postojbina priče o Avramu, ovde su se prikazali
znak i čudo. Po knjizi postojanja prva knjiga Mojsijeva Avram se sa svojim
stadom i šatorima nastanio u Mambreu i tu Gospodu podigao oltar. Odatle je sa
318 momaka, vavilonskih ratnika, nastavio da oslobodi Lota i njegovu porodicu.
Mambre je bilo i mesto znamenitog susreta Avrama i „Gospoda", koji je praocu
obećao da će njegovo potomstvo biti brojno „kao zvezde na nebu". Takođe ovde u
Mambreu, Gospod je naredio ritualno obrezivanje. Avram, sa svojih tada 99 čistih
godina s one strane dobra i zla, krenuo je prvi za primer i dao da mu se obreže
kapica zajedno sa svojim truiaestogodišnjim sinom Ismailom, robovima i slugama,
kao i gostima njegovih šatora.
Bilo je uzbudljivo tada u Mambreu. Bilo je tu senzacionalnih randevua. Jednog
dana sedeo je Avram pred svojim šatorom, kada ga posetiše tri tajanstvena bića.
Gostoprimljiv, kakav je već bio, praotac je odmah dao da se zakolje jedno
telence, kojim je velikodušno počastio strance... iako je sin Isak majci Sari
šapnuo da „ovi stranci nisu potomci stanovnika Zemlje" 1.
Da, taj Mambre bio je istorijski značajno mesto, mesto koje bi, budućeg
naraštaja radi, trebalo biti bo
gato spomenicima, grobovima i natpisima. Ovde toga nije bilo. Doduše, ima u
Mambreu monumentalnih ostataka zidina od moćnog tesanika, ah nema ni najmanjeg
traga koji ukazuje na Avrama i njegove nebeske posetioce. Da su
umetnicisavremenici tada barem samo napravih skicu vatrenih kočija ih portret
jednog od nebeskih gostiju na nekom od zidova ja bih slavio Mambre kao mesto
susreta zemaljaca i vanzemaljaca! I arheolozi su u istoj meri poprilično
bespomoćni, ne znaju šta da rade sa monohtičkim fragmentima. Već shodno esnafu,
bibhjski arheolozi praviU su od Mambrea Avramov atar Avramov grob
spomenobeležje Isavu rezidencija kralja Davida jedan bibhjski meni a la kart!
Istovremeno manje bibhjski zadojeni arheolozi videli su u istim rudimentima
jednu vizantijsku gradevinu jednu rimsku svetinju jedan nedovršeni zid 2. Čak
i po pitanju starosti mambrevskih relikata podaci u stručnoj literaturi razhkuju
se i do 3000 godina,
Bibliji je poznato da je Avram „prekoputa Mambrea" za 400 unci srebra sebi kupio
zemljište sa grobnicom; tu je sahranio svoju ženu Saru, a u porodičnoj grobnici
trebalo bi da počivaju i njegovi sinovi Isak i Jakov sa svojim ženama Rebekom i
Leom šest biblijskih ličnosti pod jednim svodorn! Sigurno je da su tako važni i
ugledni savremenici sahranjivani uz pompu i raskoš, te bi grobnica za generacije
bila neprikosnoveno spomenobeležje. Trebalo bi i da je danas bila prepoznatljiva
svetinja, jer Biblija daje čak i ime Avramovom grobu: špilja Mahpela.
Tu u centru grada Hebrona izdiže se masivna pravougaona AlDžbrahirai džamija,
ogroman, sa vrednim tepisima i svetiljkama, opremljen prostor za molitve
muslimana, Jevreja i hrišćana. Sa obe strane centralnog prostora leže kripta pod
kojim treba da se nalaze groboAd Isaka i Rebeke. Sa desne strane nalazi
se umetnički ornamentirana propovednica koja potiče iz godine 1091. Sa zidova u
zlatu sijaju poruke Kurana; kroz mesinganu rešetku svetle zagasitozelene marame
navezene zlatnim arapskim slovnim znacima. Ti znaci kazuju: Ovo je grob proroka
Avrama. Neka počiva u miru. Zlatno navezene marame pokrivaju dva velika
kenotafa: četiri mala bela stuba kao baldahin nose mermernu nadgradnju: u
mermerni pod ugrađen je sedmougaoni mali zid visok 15 cm, pokriven tamnom
daskom. Ispod toga trehalo hi da 68 strmih stepenica vodi ka Avramovoj grobnici.
Trebalo bi. Ova džamija doduše spada među najsvetija mesta Muslimana i Jevreja,
ali od grobova, sarkofaga, relikvija, posmrtnih darova i nadgrobnih natpisa ni
traga.
Pitam se da U kosti Avrama i njegove porodice zaista leže ispod džamije? lU se
vernici zavode?
Islamskih džamija u čast grobova bilo je još u vreme krstaša od kraja XI do
kraja XIII veka. Nepoznato je, medutim, šta je tu ranije stajalo. Po osvajanju
Hebrona, krstaši su džamiju pretvorih u hrišćanski manastir, te promenili ime
Hebron u „Grad svetog Avrama".
Jedan kaluđer je prilikom molitve u toku meditacije osetio promaju; ispričao je
to svojoj sabraći, i svi su zajedno sledećeg dana revnosno tražili Avramovu
grobnicu. Do tada su samo po predanju znali da bi trebalo da je na mestu
manastira bila špilja Mahpela. Sa drvenim čekićima kuckala su sveštenička
gospoda po podu, da bi pronašla šuplje odzvanjajuće mesto; sklonih su jednu
kamenu ploču ispod koje je bila šupljina, pevajući hozijanu kaluđeri su sišli
niz strmo stepenište koje je završavalo pred kamenim zidom. Sad se
Kenotaf: prazna grobnica za sećanje na pokojnika koji nije tu sahranjen. Po
opremi se kenotaf poduđara sa uobičajenim grobnicama.
već zamahivalo teškim čekićima, zid se srušio, i kaluđeri su dospeli u malu,
okruglu, praznu prostoriju. Nije bilo ni najmanjeg traga grobnici.
Jedan od pobožnih tragača nije mogao da se pomiri razočaravajućim nalazom već je
ispipao zid, našao jedan klinasti ugrađen kamen; kada je ovaj pritisnut,
otvorila se pedina. Uz treperavu svetlost sveća kaluđeri su na podu našli bele
kosti, a u jednoj niši 15 urni u kojima su bili ostaci kostiju. Ali: nisu našli
nikakve posmrtne darove, ništa što bi ukazalo na Avrama i njegovu porodicu. Opat
je priredio slavlje. U čast Gospoda odzvanjale su pesme. Neke kosti prodate su
kao relikvije, druge vraćene u grobnicu. „Od tada više
ni jedan čovek nije bio dole u špilji Mohpela", zaključio je danski istraživač
Arne Falk Rene Ronno, koji je sledio tragove Avrama 3. Više se ne dn provorit i
da li se ranosrednjovekovni pronalazak groba baš Luko odigrao, da li kaluderi i
ili krstaši baš ništa nisu našli što bi ukazivalo na Avrama, ili šta je od toga
pretvoreno u željene relikvije; poznato je da su u vreme krstaških pohoda mnogi
objekti iz Svete zemlje ekspedovani u evropske manastire i Vatikan. Ima tu mnogo
zagonetki. Znam samo da danas više ništa nije moguće proveriti: Mushmani se
ustručavaju da uđu u Avramovu grobnicu, pošto će Alah svakog ko remeti grobnu
tišinu proroka Ibrahima kazniti slepilom. Iz navodno sličnih razloga ortodoksni
Jevreji sprečavaju svako arheološko istraživanje. Može biti.
Ne bi ii moglo da se dogodi da ašov na svetlost dana iznese neka iznenađenja
koja bi govorila suprotno od onoga što je narod odvajkada smatrao delom
verovanja? Ne mogu da zamislim da jedan veoma imućan patrijarh, kao što je
Avram, jedan„prijatelj Gospoda" bude tako tiho i bez posmrtnih darova, ispraćen
na večiti počinak. Ili je grobnica sadržala posmrtne darove i zapise, pa je neko
dopustio da nestanu, pošto nisu bili zgodni... ili Avram nikad nije ni ležao u
špilji Mahpela!
Da naime postoji nedvosmisleni dokaz o postojanju Avramovog groba kao i grobova
članova njegove porodice špilja Mahpela odavno bi bila proglasena nacionalnom
religijskom svetinjom Izraela; nadgrobni natpisi i posmrtni darovi bili bi
izloženi u Narodnom muzeju Jerusalima zapanjenoj publici, kao religiozno i
nacionalno blago. Pošto takvih dokaza nema, logika nalaže ovaj zaključak:
To nije bio Avram.
Grobovi: Čiji?
Isto se može utvrditi i za ostale grobove proroka u Svetoj zemlji. Svaki turist
može u Izraelu da se divi sledećim grobovima:
Esav džamija SiirZior, arapsko selo
severno od Hebrana.
Lot džamija Bnei Naim, arapsko selo
istočno od Hebrona.
Josip Nabulus Zibem iii Šehem.
David Jerusalim, prizemlje dormicio
crkve na bregu Zion.
Samuilo severozapadno od Jerusalima,
blizu arapskog sela Jib Gibeon.
Gad i Natan Halhul, severno od Hebrona. Ratel Vitlejem.
Kraj svakog od svih ovih grobova stoji plava metalna tabla sa objašnjenjem.
Grobnica... pravi, istinski dokaz da je to grobnica dotičnog proroka uzalud
ćete tražiti. Nema ga.
Čovek se oseća posebno prevarenim kada mu se grobovi istih osoba ponude više
puta pri čemu su stanovnici okolnih sela uvek čvrsto ubeđeni da u njihovoj, baš
njihovoj grobnici počivaju prave koste.
Prorok Jona je jedan od takvih koji ima više grobnica. Impresionirao me je još
kada sam bio dete: zapanjeno sam slušao na religijskoj nastavi priču kako su
mornari Jonu na sopstveni zahtev bacili u olujno more, da bi ga tamo pojeo kit;
tri dana i tri nod proveo je Jona u stomaku kita, pre nego što se krepak ponovo
pojavio na svetlosti dana Jona, odeijak 2.
Odavno znam da ta tri dana u stomaku kita Hamo simbolično šta se sve ne
prikazuje simboliCno! prikuzuju tri dana smrti Isusa pre vaskrsnuća. Ipak kao
odrastao čovek istraživao sam legendu o Joni i doznao iz jevrejskih saga 4 da
kit uopšte nije bio kit: Jona je naime ušao u čeljust ribe kao čovek koji ulazi
u prostoriju, „oči vodene životinje bile su kao prozori i svetleli su iznutra";
naravno da je Jona mogao da razgovara sa ribom, a kroz riblje oči brodsko okno!
prepoznao je u „svetlu kao pod podnevnim suncem" sve što se u moru i po morskom
dnu dešavalo.
Da, grobnica ovog preistorijskog putnika podmornice bi me interesova, tim pre
što legenda o Joni ima jasne paralele sa vavilonskom predajom Oanesa. Tamo je
postojalo jedno razumom nadareno biće po imenu Oanes sa ribljim telom;
ta čudnovata riba
raspolagala je Ijudskim glasom i podučavala je dvonošce u pisanju,
nauci i gradnji gradova.
Gde li je zaista sahranjen Jona? Njegovog groba ima u šest izvedbi:
1. Mesed Galileja
2. Nabi Junis Judeja
3. Halkul deonica Vitlejem Hebron
4. TelJunis 6kmjužno od Jafe
5. En Nabi Junis između Sidona i Bejruta
6. Hama oko 150 km severno od
Damaska, Sirija
Šta bi iznervirani posetilac groba rekao kada bi jedna tako grandiozna figura
kao Mojsije počivala u Izraelu, kad Mojsije po Tori i Starom zavetu nikad nije
ni kročio tamo. Nabi Musa Mojsijev grob leži samo 15 km od glavnog puta
Jerusalim Džeriko, nekoliko kilometara vazdušne linije od Kumranpećine, gde su
pre 30 godina nađeni poznati zapisi sa objašnjenjem biblijske geneze.
U Petoj knjizi Mojsijevoj, odeljak 34, Gospod kaže: „Ovoje zemlja koju sam
zaveštao Avramu, Isaku i Jakuvu. Ali tamopreko ne treba da ideš..., i Mojsije,
Gospodarev sluga, umro je baš na tom mestu u zemlji Moab... i niko ne zna za
njegov grob ni dana danasnjeg."
Čovek se zbunjeno pita zašto je Gospod Avramu i Isaku zaveštao jednu zemlju,
kada su ove biblijske ličnosti još odvajkada živele u Mambreu. Zapanjeno čovek
primi k znanju da niko ne zna za Mojsijev grob a ipak stoji pred njim.
Pošto je poznato da ne može biti što ne sme biti, domišljati dubovi smisKli su
čudo i omogućili Mojsiju večno počivalište u „hvaljenoj zemlji". Sultan Saladin
sanjao je jednom da je Alah posmrtne ostatke Mojsija preneo na zapadnu stranu
Jordana.
E. f. D.: Da li sam pogrešio? Strana 128 i dalje.
Ovo predanje samo po sebi bilo je dovoljno da nastane svetilište sa Mojsijevim
kenotafom. 1265. godine sultan Baibars podigao je nad kenotafom jednu džamiju, u
XV veku Mameluci su kraj džamije podigli predivan konak sa preko 400 prostorija.
Baš zgodno!
Danas jednom godišnje, drugom polovinom aprila, 70.000 i više posetilaca ide na
hodočašće na Mojsijev grob. Usred golih stena i sasušenih dina, džamija sa
mnogim svetlećim kupolama i menaretima odaje sliku raskošne oaze. Hodočasnici
pobožno i zgranuto prolaze pokraj jedne rešetke iza koje stoji kenotaf pokriven
zelenim pokrovom. Kenotaf? Enciklopedija objašnjava šta to znači: prazan grob u
znak sećanja na pokojrika koji tu nije sahranjen. Tačno!
Sveta zemlja je istorijski bogato tlo, na kojem su se otprilike 800 godina p. n,
e. zbili jedinstveni, a za velike religije čovečanstva i odlučujući događjgi.
Ali, ukoliko čovek želi da nešto konkretno utvrdi što se zbilo 800 p. n. e.,
onda stvari izmiču kao pesak kroz sito. Iščezli su tragovi velikih predstavnika
kao što su Avram, Melhisedek, Lot, David ili Solomon, pri tom bi trebalo da su
za sobom na Zemlji ostavili arheološke dokaze. Isuviše značajni, veliki, sveti
bili su ovi prvi proroci! Prigovara se da je geografsko područje koje se danas
označava kao Sveta zemlja uvek bilo politički nesređeno, da su ga izrovali
ratovi, te da su ti stalni nemiri uništilizatrli moguće arheoioške dokaze. Može
biti, ali sunmje ostaju. Jer: Arapi i Izraelci poštovali su iste ličnosti. Arapi
priUkom ratnih pohoda stare, poštovanja vredne grobove ostavili su za sobom
netaknute, isto kao i Izraelci. Što je važilo u „prediyem Orijentu" trebalo bi
da važi i drugde u svetu, međutim tamo su ruine hramova, ostaci sportskih
građevina, slavoluka, ispisane glinene ploče... i grobovi kraljeva i narodnih
heroja odoleli zubu vremena. ZaSto bi Sveta zemja bila izuzetak?
Za barom kralja Davida
Frustriran razočaravućom potragom za grobovima sedeo sam mrzovoljan za barom
otmenog hotela „Kralj David" u Jerusalimu. Mozgao sam zašto se mogu nad samo
pseudodokazi za postojanje starojevrejskih proroka, kad me usled mozganja
prepade jedan mladi gospodin:
„Turista?", upita on.
„Ja sam tako red u lovu na..."
„Šta to ovde ima da se lovi?"
Telegramski sam mu opisao moja neuspešna nastojanja da lokahzujem pravi,
neosporan grob proroka. Mladi gospodin učtivo me sasluša, namršti tu i tamo
čelo, te reče: „Ja sam Izraelac, moji roditelji doseliU su se iz Kanade. Grobove
koje ste pomenuh, sve poznajem, samo nepravedni ste prema nama kada smatrate da
smo mi izmishh čitav tsg cirkus sa poštovanjem grobova!"
„Niste? Hebrejske, arapske i engleske table mame turiste pred grobove!"
„To stoji", nasmeja se Izraelac, „ah ovi grobovi su bez izuzetka već poštovani
od strane Arapa kada države Izrael nije ni bilo. Nabi Musa, na primer, Mojsijev
grob, je arapska svetinja. Mi, Jevreji, ne verujemo ni reč od toga."
Muk.
Tada mi moj viskipartner reče: „Posetite Aronov grob, brata Mojsijevog, to je
pravi!"
„Agde je on?", upitah ja.
„U Jordanu, bhzu poznatog gradastene, Petre."
Nešto kvrcnu u mom malom mozgu. Kao dečkić gutao sam jednu knjigu Johana Ludviga
Burkharta Johann Ludwig Burckhardt: „Putovanja po Siri i „hvaljenoj zemlji".
Kroz maglu se setih da je tamo osim jednog ubedljivog opisa Petre uglavnom bilo
reči o Aronovom grobu.
„Jeste li Vi bih tamo? Jeste li videU Aronov grob?", provocirao sam sagovornika
od kojeg sam u međuvremenu saznao da je pilot izraelskog ratnog vazduhoplovstva.
„Pa, ja ne mogu tamo! Sa izraelskim pasošem ne možemo da putujemo za Jordan.
Mnogi moji sunarodnici bi rado odali poštu Aronovom grobu, kao uostalom i ja.
Poznati su mi izveštaji iz tridesetih, četrdesetih godina kada su hrabri Jevreji
pokušali da posete Aronovo svetilište. Nijedan se nije vratio. Vi ste Švajcarac,
Vi možete da odete tamo! Izvestite me šta ste našh."
Obećao sam da hoću. Izmenjali smo vizitkarte. Recepcioner mi je pribavio
leksikon. Tamo sam pročitao:
Johan Ludvig Burkhart, švajcarski istraživač Orijenta i pisac. Rođen 24. 11.
1784. u Lozani, umro 05. 10. 1817. u Kairu. Od 1809. Burkhart, koji je prešao u
Islam, proputovao je Siriju, Palestinu, severnu Arabiju, Sinajsko poluostrvo,
Egipat i 1814. Nubiju. Kao muslimanski hodočasnik mogao je da se zadrži u Meki i
Medini, 1812, Burkhart je ponovo otkrio Petru, ruševine i kamenu tvrdavu, u
južnom Jordanu.
Stari leksikografski podaci ne rekoše ništa o Aronovom grobu. Jednog dana nadoh
u bogatoj narodnoj bibUoteci Jerusalima nemačko izdanje Burkhartove knjige
„Putovanje kroz Siriju i „hvaljenu zemlju" 5. Sećanje me nije prevarilo. Reći ću
vam prvo nešto o svom zemljaku, o jednom avanturističkom životu koji je
uzbudljiviji od krimiromana.
Na putu ka Aronovom grobu
Početak avgusta 1812. godine
Burkhart ima 28 godina. Uzeo je ime Ibrahim Abdulah i bio ponovo preobučen u
šeika. Prerušavanje mu je biio perfektno, pošto je bradati Švajcarac vladao
arapskim kao maternjim jezikom. Iz Ijubavi prema Orijentu, aii i radi toga da od
strane Arapa ne bude odbijen kao nevernik, prihvatio je nekohko godina ranije
mTihamedansku veru.
Tog avgusta 1812. hteo je na kamili da krene na višednevni put iz Damaska kroz
današnju jordansku pustinju na Kairu. Kako je zabeležio u svojim putnim
beleškama, žudio je da vidi Vadi Musa, Mojsijevu dolinu, o čijim su mu
legendarnim starinama urođenici pričali sa velikim strahopoštovanjem i
divljenjem.
Izvan Amana, Burkhart je unajmio lokalnog beduina, koji se međutim bojao
opasnosti kojima bi njih dvojica bih izloženi na dugačkom pustinjskom delu puta.
Beduin je tvrdoglavo zahtevao da ka Kairu krenu zaobilazno preko Akabe, zato što
bi se na tom delu mogh priključiti nekom vehkom karavanu. Burkhart je upravo i
želeo da izbegne Akabu po svaku cenu: Tamo je egipatski paša držao vehki
garnizon te kontrohsao okrug i sve puteve. Moj hrabri zemljak strahovao je od
ovakvih kontrola pošto nije imao nikakvih arapskih dokumenata, a kamoh nekakav
na ime Ibrahim Abdulah. Zato je neustrašivi Švajcarac raspolagao temperamentom
znatiželjnog istraživača, te mu nije bilo hi malo stalo da se sa kamiljih staza
iole pribhži Akabi.
Cilj: Petra!
Petra je prožimala njegove mish. Na Orijentu Burkhart je imao tajanstvene
nagoveštaje o zagonetnom stenovitom gradu. Kao student čitao je kod grčkog
geografa Strabona 63, p. n. e.26. n. e. opise grandioznog glavnog grada
Nabatejaca, Petre, u kome su sve kuće bile usečene u stene, kojim je vladao
jedan kralj koji je„među masom stalno pravio pijanke" pri čemu„niko nije pio
više od jedanaest pehara iz stahio menjanog zlatnog pribora 6."
Grčki istorijski pisac Diodorus Sikulus, koji je živeo u prvom veku p. n. e.
preneo nam je detalje o ovom tajnom obavijenom mestu:
„U zemlji Nabatejaca nalazi se izrazito čvrsta stena " sa jednim jedinim
prilazom, kojim su se mogli peti
samo malobrojni, da bi vršili snabdevanje... Ovo V mesto bilo je veoma utvrđeno,
ali bez zidova a i j udaljeno dva dana putovanja od prve nastanjene
oblasti7."
Burkhart je bio ubeđen da tu u sprženim pustinjskim dolinama treba da je bila
zemlja Nabatejaca; iz putopisa takođe je znao da na kraju Vadi Muse treba da
leži od strane Arapa poštovani, strogo čuvani grob
proroka Arona. Da, samo nekoliko sati putovanja odatle trebalo bi da počiva taj
Aron i ni jedan Evropljanin nikada nije video njegov grob. Ovaj cilj izazvao je
Burkharta.
Tuje jošbio ijogunstibeduin. Burkhart gaje nasamario lukavošću. On, rekao mu je,
nije mogao da koristi put karavana pošto je dao svečani zavet da će u slavu
Arona žrtvovati jednu kozii. Ispod suncem opaIjenog čela beduina mozgalo se: Šta
li je jače? Njegov strah od pustinjskih razbojnika ih strah od Aronovog besa?
Aron je pobedio.
Dva muškarca jahala su šest i po sati dok nisu stigli do raskrsnice puteva za
Akabu i Mojsijevu dolinu. Male gomile kamenja kraj raskrsnice beduin je
proglasio
mestom gde putnici žrtvuju svoje koze, posle čega mesto žrtvovanja prekrivaju
kamenjem; tako bi šada i gospodin trebdo da učini. Burkhart je prigovorio:
Njegov zavet obavezuje ga da svoju kozu žrtvuje krLy Aronovog groba, ali groba
ni od korova.
Beduinova hrabrost bila je istrošena; ovde, reče, počinje zemlja starina, a
Aronov grob leži sa druge strane doUne, a tamo se više ne usuđuje.
Burkhart je sam odjahao dalje.
Ponosan i naravno kao pravi šeik, ujahao je u mesto Eldn u Mojsijevoj dolini.
Izbrojao je nekih 300 kuća u zidom opasanom šelu. Burkhart nije znao da sada
može postati opasno po život, ukoliko budu prozreli njegovu maskaradu, čučnuo je
uz brblj"5e trgovce, hvalio Alaha, Muhameda i Arona i ispriO im o svom zavetu da
na Aronovom grobu žrtvuje kozu, i napokon je jedan domorodac za par starih
potkovica bio spreman da šeika Ibrahima Abdulaha odvede do Aronovog groba.
22. avgust 1812.
Burkhart i njegov seoski vodiC projahali su uskom visokom klisurom koja je često
bila tako uska da je jedva bilo mesta za jednog jahača. Iznenada se međutim
klisiira otvorila u malu kotlinu. Zapaiyeno je Burkhard pijio u višespratnu,
stubovima opasanu fasadu divnog hrama, koji je bio isklesan iz jednog komada
stene. Izbegao je da izgleda isuviše iznenađeno i znatiželjno, te da postavlja
mnogo pitanja. Njegov nEgmljeni vodić je naime već odavno postao sumnjičav:
„Vidim da si nevernik koji ima posebne namere sa ruinama naših predaka. Ali ti
nećeš mod uzeti ni
najmanji deo skrivenog blaga, pošto ono leži u našem kraju i pripada nama."8
Začuđeni Švajcarac ga je uveravao da je samo divIjenje uzrok njegovog osvrtanja.
Njegov pratilac ostao je sumnjičav, pošto je kao svi stanovnici Mojsijeve
doline bio ubeđen da su ovde vladale posebne sile i da bi jednog znalačkog
magičara drevna blaga pratila u vazduhu čak i kad bi već odavno bio napustio
drevni gradstenu.
Dok su jahali dalje, Burkhart se divio moćnim gradevinama koje su izvirale iz
stena sa obe strane Mojsijevog potoka, i to tako kao da su srasle za njih.
Burkhart nije nigde mogao da prepozna zidove.
U svojim putnim dnevnicima Burkhart je otkrio zbog čega je suzbijao svoju
zapanjenost:
,,Poznavao sam karakter naroda kojim sav ovde bio okružen. Bio sam bez zašlite,
usred pustinje, gde pre mene nisu nikad ni videli putnika, te bi podrobnije
ispitivanje ovih gradevina od strane nevernika, kako ih nazivaju, moglo lako
izazvati sumnju da sam krijumčar umetnina ih kopač blaga. Bio bih onda barem
sprečen da nastavim svoje putovanje za Egipat, a najverovatnije bi me skinuh i
opljačkali onb malo moga novca, te dnevnik, koji mi je neizmerno važniji od
novca. Budući putnici trebalo bi da posete mesto pod zaštitom grupe naoružanih."
Pošto smo prokrstarih kUsuru i gradstenu, dva muškarca su prešla kamenitu
visoravan zvanu „Aronova terasa." Pred njima svetlucala je, na vrhu brda u
svetlu zalazećeg sunca, mala bela zgrada sa, u suton još jedva prepoznatljivom,
kupolom. Aronov grob! I te kako bi se rado Burkhart odmah popeo do njega, ali
bilo je isuviše kasno a njegov vodič sumnjičav i pun
straha od pljačkaša u nastupajućoj noći. U podno?ju Aronovog brda Burkhart je
zapazio „više podzemnih grobova, svaki sa u steni uklesanim hodnikom, koji do
njega vodi" i odlučio da tu zakolje kozu koju je poveo sa sobom. Dok je iz
glavne arterije šikljala krv, beduin se bacio na pod i počeo da se moh iz sveg
glasa:
„0, Harune, zaštiti nas i oprosti nam! O, Heirune, prihvati dobru volju ovog
dela, pošto je ova koza isuviše mršava."
Pošto je dva puta ponovio molitvu, MusUman je prekrio tragove krvi kamenom.
Jedan kilometar pre cilja J. L. Burkhart morao je da prekine svoj prodor ka
Aronovom grobu. To je kasnije zažalio još više tim pre kada je saznao da je pod
vrhom brda na kome se nalazio grob bilo više u kamenu uklesanih grobnica umro
je sa samo 33 godine u Kairu od malarije.
Aron, brat i Mojsijevi rivali
Burkhartova knjiga„Putoviaije kroz Siriju i svetu zemlju"ponela me je priUkom
ponovnog čitanja isto kao i nekad kao mladog ginmazijalca. Ponovo su me uzbudiU
opisi gradastene, za koji se danas zna da je to bio nabatejski grad Petra, koji
su pominjali Strabon i drugi rani pisci, a koji je Burkhart ponovo otkrio 1812.
Mene je fascinirala i to više nego priUkom prvog čitanja pomisao na Aronov
grob na vrhu brda. Kao još od svoje mladosti upoznatim sa BibUjom, za mene je
Aron bio jedna od najinteresantnijih ličnosti, jedna kompleksna zagonetna
figura. Zar već Aronovo
svečano posvećenje nije bilo misteriozno? Sam Gospod je naredio Mojsiju da
posveti svog brata. Mojsije je oprao Arona, obukao ga u svoju suknju i bluzu,
stavio kaiš, dao mu torbicu u koju je stavio kamenje dolično visokom svešteniku
urim i tumin; na krsgu je Mojsije Aronu stavio povez na glavu te na prednjoj
strani učvrstio zlatnu dijademu 3. Mojsije, 8.1.
Koja li je posebna svojstva mogla imati ova dijadema? Kada se već „Gospod"
potrudio da lično nadgleda izvršenje svojih uputstava, mora da je imala neku
funkciju koja je značila više od ukrasa. Ja kamenju urim i tumin, koje u dodiru
sazavetnim kovčegom svetiuca u raznim bojama, pridajem posebno svojstvo.
Smatrano je proročanskim kamenjem koje je namenjeno visokim sveštenicima; ne bez
osnova, torbica u kojem je nošeno, nosila je znak „torba odluke", bila je deo
omata svečanog svešteničkog odela prim. prev,. Osim toga, ovo kamenje nazivano
je „prevodilačkim kamenjem", uz čiju pomoć su birane iičnosti uspevale da
prevedu jezik i pismo davno nestalih kultura 9,
Da li je „Gospod" preko medija zlatne dijademe, kvaziodašiljada prijemnika,
mogao da prede naredbe Aronu i da odgovara na njegova pitanja? Vredi zapaziti
Aron je uvek bio u toku stvari kada se naizgleđ pre radilo o tehničkim
problemima. On je bio i stvarni šef svetog šatora u koji je Mojsije u svakom
logorištu donosio funkcionahie objekte kao što je zavetni kovčeg 10.
Kada je došlo do bitke izmedu Izraelaca i Amaleka, Mojsije je svom vojskovodi
JoSui dao uputstvo da uđe u poje dok se on u pratnji Arona i Hura „sa božijim
štapom u ruci" smestio na obližnjem brežujku. Ono Sto o tome govori Biblija
zvuči krajnje Cudno:
„Dok je Mojsije držao svoje ruke uvis, Izrael je držao nadlakticu, ali kada je
spustio svoje ruke, Amalek je držao nadlakticu. Pošto su, mcdutim, Mojsijeve
ruke postajale sve teže, uzeli su jedan kamen i postavili ga ispod njega, i on
sede, dok su ga Aron i Hur pridržavali za ruke, jedan sa jedne, drugi sa druge
strane. Tako su ga držali za ruke dok Sunce nije zašlo" 2. Mojsije, pogl.
17,1112.
Kakva li je veza svega sa tim „božijim štapom"? U svakom slučaju bio je
pozamašne težine, pošto su Mojsijeve ruke prilikom dizanja instrumenta
podupirali Aron i Hur. Zar se ne nameće slika tročlane posade Mojsije, Aron i
Hur koji su se sa moćnim, za rat odlučujućim oružjem uputili ka strateškoj
poziciji iznad bojnog polja?
Samo Mojsije znao je tajnu, poznavao je oružje i rukovao njime, ipak ubrzo bi mu
se umorile ruke i dlanovi, tako da su ga njegovi pratioci niorali podupirati, da
bi mogao da drži cilj na nišanu.
Kada bi Mojsije tajno oružje držao tačno na nišanu, pobeđivali bi Izraeliti, kad
bi ga spustio, nadirali bi Amaleci. Kakvo li je oružje bo taj božiji štap? Danas
se 0 tome može samo nagađati. Da to nije bio Sunčevim zracima napajani laser?
Saznaćemo samo ukoHko oružje ili njegovi delovi bude nadeno ili ukoliko nas
neka vremenska mašina koja se provlači kroz SFliteraturu odvede natrag u
najdalja vremena. Medutim, mogu se postaviti i neka pitanja:
Da u Aronovom grobu možda ne leže pohranjeni i tehnički relikti te nejasne
epohe? Da li još negde postoji čudnovato kamenje urim i tumin? Možda negde
Aronov raskošni nakit željno iščekuje da ga se pronade? Da li je Aron sahranjen
s njim?
Ko je bio Aron?
„Jevrejska enciklopedija" zadovoljava našu znatiželju 11.
Aron je najstariji sin Hebrejca Avrama iz plemena Levi. Mojsije, njegov drugi
sin, bio je tri godine mlađi, a obojica nekoliko godina stariji od sestre
Mirijam. Aron, praunuk visokog sveštenika Levija, vršio je u svom plemenu
svešteničku funkciju. Dok je Mojsije bio vaspitavan na egipatskom dvoru, Aron je
živeo kod rođaka na istočnoj granici Egipta i bio poznat kao briIjantni
gpvornik. Kada je Mojsije od „Gospoda" dobio naredbu da Izraelite oslobodi
egipatskog zatvoreništva, pozvao je k sebi svog brata Arona.
Mojsije nije naime bio nikakav govornik, trebalo je da ima „zvaničnog govornika"
koji bi faraonu ubedIjivo preneo zahteve Izraelita. Za vreme godina progona Aron
je uznapredovao do Mojsijevog zamenika i prvosveštenika, bio je pod posebnom
zaštitom „Go spodara oblaka".
Kad god bi iskrsli problemi koji bi zahtevali posebno nadaren tehnički um, Aron
bi bio na licu mesta, važio je za magičara koji bi umeo da sprovede takve
postupke, koji bi se masi učinili čudom. Jednom, izveštavao je Mojsije, njegov
nadareni brat bacio je pred velikog faraona svoj štap na pod, a on se pretvorio
u živu zmiju; kada su dvorski čarobnjaci pokušali da oponašaju ovaj trik,
Aronova zmija je proždrala sve ostale 2. Mojsijeva, 6, 1012. Sa istim
čarobnjačkim štapom egipatske vode pretvorene su u smrdljivu crvenu bujicu,
mirijade na desetine hiljada prim. prev. ogavnih žaba i odvratnih obada u
trenutku postali su pošast faraonskog carstva.
Već sam nastup braće na dvoru faraona bio je spektakularan. U „Legendama
Jevreja" 12 navodi se ka
ko su se Mojsije i Aron pribojavali audijencije, ipak tada bi se pojavio
arhandeo Gabrijel i obojicu proveo kroz sve straže do palate. lako su straže
zbog svoje nepažnje strogo kažnjene, zagonetni dogadaj ponovio se i sledećeg
dana: Mojsije i Aron nesmetano su stigU do faraonskog prestola. Mora da su
strašno impresionirali ponosnog vladara Egipta, jer „lićili su na anđele, Uk im
je reflektirao i sjao se kao Sunce, zenice njihovih očiju bile su kao svetlost
zvezde Danice, njihove brade kao mlade palmine grane, a kada su govorih, hzao je
plamen iz njihovih usta."
Zaista, bila je to čudesna inscenacija.
Jednom „Gospod" naredi Mojsiju da prikupi pruto
ve svih plemenskih starešina i da ih preko noći položi pred zavetni kovčeg u
svetom šatoru. Dvanaest plemena imao je Izrael, sakupilo se dvanaest prutova a
svaki je nosio ime plemena. Samo na Aronovom prutu tako naredi „Gospod" nije
trebalo da bude urezan plemenski naziv „Levi", već njegovo ime Aron.
„I Mojsije položi prutove pred Gospodara u šatoru zaveta. Drugog jutra, međutim,
kada je Mojsije došao u šator zaveta, imao je šta da vidi. Aronov prut iz
plemena Levi propupio je, izbih su pupoljci i cvetovi i nosio je zrele bademe."
4. Mojsije, 17,8.
Od Aronovog doba prut je nezamerdjivi rekvizit svih čarobnjaka, a oni verovatno
čak i ne znaju kom kolegi bi na tome trebalo da zahvale.
O tome gde se nalazi starozavetni čarobni prut postoje razna mišljenja; jedna
grupa učenjaka pretpostavlja da je stavljen u zavetni kovčeg i da je sa njim
sakriven; druga grupa je ubeđena da je prut deponovan u Aronovom grobu.
Čak i o smrti čudesnog Arona postoje razne pretpostavke. „Enciklopedija Judaica"
piše da je Aron
lunro „prvog dana petog meseca sa 123 godine 13." Na žalost, nedostaje podatak o
godini smrti. A ovako glasi biblijski izveštaj o njegovoj smrti:
„I Gospod je razgovarao sa Mojsijem i Aronom na brdu Hor, na granici zemlje
Edoma. Uzmi Arona i njegovog sina Eleasara i odvedi ih na brdo Hor. Onda treba
da svučeš odeću Aronu i njome obučeš njegovog sina Eleasara. Aron će na tom
mestu biti pozvan pripadnicima svog plemena i umreti. I Mojsije učini kako
Gospod naloži, pred očima cele zajednice pope se na brdo Hor. I Mojsije skide
odeću sa Arona i njome obuče njegovog sina Eleasara; Aron umre tu na vrhu brda."
4. Mojsije 20,4 ff.
Opširnije, sa nrnogim pojedinostima, izveštava legendarna verzija 14. Ona zna da
je Mojsije bio informisan od strane najvišeg Boga da će Aron ubrzo umreti i da
je njegov grob na brdu Hor pripreirdjen. Neumoljivi, strogi Bog moUo je Mojsija
da prenese svombratu poruku. Uzaludno je Mojsije pokušavao da od Gospoda
izdejstvuje duži život. Aronova smrt bila je utanačena „ne zbog njegovih
grehova, već zbog spletki žmije" 13, šta god se pod tim da podrazumeti.
Mojsije, Aron i Eleasar peli su se na brdo Hor. Aron je bio u odori visokog
sveštenika. Kada stigoše gore „otvori se pred njima jedna pećina i Mojsije reče
bratu da u nju ude" 14. Neizbežnom laži on navede brata da skine haljine:
„Arone", reče, „nerazumno je stupiti u ovu pećinu u odeždi sveštenLka, jer bi
mogla da se uprlja. Pećina je veoma velika i možda sadrži druge grobove 14." S
poverenjem je Aron poslušao bratski savet, skide posvećenu odeću kojom je
Mojsije držed se naredbe Gospodove odmah ogrnuo Eleasara. Za tu odeću mora da
su povezana posebna svojstva. Kako je Aron nag stajao pred pećinom, nastade bože
pomozi čudo. Već za vreme svlačenja, nad Aronom lebdelo je „osam božanstvenih
delova odeće i pokriše ga." Dakle!
Dok je Mojsije ulazio u pedinu sa Aronom, naredio je Eleazaru da prićeka
napolju. Prostorija je bila osvetljena, u njoj je stajao sto i jedan krevet, oko
kojeg se okupilo više anđela. Tek tada, u tom trenutku, Aron je shvatio da mu je
tu pripremljen odar. I sad, za na smrt preplašenog, Mojsije je imao spremnu
utehu, da on neće umreti kao čovek, već od „božijeg poIjupca". Aron se
povinovao. Oproštnim rečima Mojsije žurno napusti pećinu.
Mojsije i Eleazar se spustiše niz brdo. Narod ih je čekao i primetio Aronovo
odsustvo. Skeptična pitanja postadoše glasna. Da U je Mojsije iz Ijubomore ubio
svog brata, pošto je Aron bio voljeniji od njega? lU je Eleazar ubio svog oca,
da bi mogao da preuzme polož visokog sveštenika? Sateran u ćoše, Mojsije pozva
svog „gospodara" u pomoć. Ovžy je bio spreman i naredi svojim andeUma da učine
da Aronov odar „poleti kroz vazduh" 14. Tako se i zbilo, dok su „Bog i njegovi
anđeU na brdu Hur služiU svečanu misu povodom Aronove sahrane" 15. Eleazar hebr.
znači: „Bog je pomogao". I zaista! Manje bajkovito, ali ipak dovoljno čudesno,
islamska legenda opisuje Aronovu smrt;
„Musa Mojsije i Harim Aron spaziše jednom jednu pećinu iz koje je izvirala
svetlost. Uđoše u nju i u njoj nađoše zlatni tron sa natpisom „dređen za onog
kojem priUči." Kako je Musi bio premaU, Harun sede na njega. Odmah se stvori
andeo smrti i preuze njegovu dušu. Bio je star 127 godina." 16
Ima vrlo malo tako velom tLyne obavijenih starozavetnih figura kao što je Aron.
Otkada sam ponovo pročitao Burkhartove putopise, pitao sam se: ZaŠto se Ijudi ne
starigu o Aronovoj pedni? Njen položaj je poznat. Da U je bilo posmrtnih darova
u njoj? Da U je
u njoj bilo natpisa? Da li postoje dokazi koji bi naveli na zaključak o načinu
na koji je grobnica uklesana ili urezana u stenu? Da li izvan gradastene Petre,
na Aronovom brdu ima još mumificiranih leševa? Da li zaista između potkopa kod
Aronove terase postoje podzemne veze sa pećinama na vrhu brda, o kojima je
govorio Burkhart? I ako to nije bio Aron, čiji su to posmrtni ostaci, koje tamo
visoko gore na brdu vernici poštivaju već hiljadama godina?
Proučio sam svu moguću raspoloživu literaturu o Petri. Tamo skoro da ništa nisam
našao o Aronovom grobu. Zapravo, neki arheolozi i pustolovi posetili su Petru u
našem najzatvorenijem stoleću, opisali su čudnpvati gradstenu, neki su se čak
pomučili da se popnu na Aronovo brdo. Ni na jednu iole podnošljivu temeljnu
studiju o Aronovom grobu nisam naišao, nigde ništa o sadržaju grobnice. Sa
viskom i metrom kartograiisana je svaka gomila stena u Petri. Nedaleko locirano
Aronovo brdo nije pobudilo interesovanje, izgleda da je predstavljalo tabu.
Zašto? Da U su se putnici kroz Orijent plaših da će povrediti rehgioznost
muslimana koji su poštivali Aronov grob? Zar je aura mističnog, tajanstvenog
neznanca imala dejstva do našeg doba? Da h se zbog toga izbegavao grob?
Rukovodeći se arapskom poslovicom „Iskustvo su naočari razuma" hteo sam da
saznam šta se može videti na Aronovom brdu. Ne, nisam imao iluzija da ću rešiti
zagonetku, zagonetke. Kao izviđač u arheološkoj džungh samo tačno znam da pre
ciljem treba ispuniti hrpu materijala, da bi od vlasti čiji službenici
sumnjičavo gledaju svaku kameru napokon došao do dozvole da kročim u strogo
čuvane odaje. Često čovek i tada biva obeshrabren finansijskim troškovima. Ipak,
po svaku cenu hteo sam do Aronovog groba.
Ebet kao kopilot
Za put do Jordana nije bilo ozbiljnijih teškoćn. IIMK na put do Petre nisam
želeo da idem sam. Sa mujih mnogobrojnih, često ne baš bezopasnih putovuiyii po
svim kontinentima, znam koliko valja pored scbo iiiin ti pouzdanog kopilota.
Tako sam iz JerusaUma na.vMo svoju ženu; ona je strastveni relivozač, tako da je
pra vi „čovek" za pustinjsko putovanje. Elizabeta Ebl uze duboko vazduh i reče
da se raspitam kada 8ti?,t prvi sledeći direktan let iz Ciriha za Aman, da bih
došao na aerodrom. MisUm da joj je reakcija bihi sjijna, saglasnost zasnovana na
pouzdanoj osnovi 28 godišnjeg braka.
Od Jerusalima do Amana ima samo 83 km, aU ko žeh da prede poznati Alenbimost
preko Jordana, vaIjalo bi mu da ima i drugi pasoš.
UkoUko imate izraelsku vizu ih pečat u pasošu, granica Vam ostaje zatvorena.
Upozoren, raspolagao sam i drugim nekorišćenim pasošem. Nakon četiri presedanja
u četiri taksija, stigao sam do moderne, glomazne aerodromske zgrade Amana, i to
taman na vreme da zagrhm Ebet. Kasno popodne stigh smo u hotel Mariot, usta su
nam se osušila od vrućine. Poručio sam dva ledena piva.
„No alcohol!", reče hvrejisani momak strogog Hca.
„Nema alkohola? Pa, zar ovde nismo u modernom hotelu?"
"Ramadan", svečano reče on.
Moram da nabavim mushmanski kalendar. U devetom mesecu Mesečeve godine mesec
posta je Ramadan. Kako će Evropljanin da mish o tome? Nijedna turistička
agencija vas ne upozorava na to. Za vreme Ramadana od zore do zalaska Sunca nema
ničeg ni za
jelo ni za piće, čak je i pušenje zabranjeno. Noćas se, pak, slave arapske noći:
u gostima i na svečanostima se obeduje. Uostalom: alkoholiiih pića zvanično
nema ni kada padne noć; u zemljama koje strogo poštuju Koran Iran, Saudijska
Arabija, Libija alkohol predstavlja tabu i svih ostalih jedanaest meseci:
Muhamed ga je zabranio.
SedeU smo na terasi hotela, relativno miran dan Ramadana bhžio se kraju. Aman se
probudio. Sa minareta mujezini su pozivali preko zvučnika vernike na mohtvu.
Poslednji zraci dnevne svetlosti a noć ovde brzo pada stvarah su veo
ružičastocrvenog svetla na kupolama džamija, na kalaju i krovovima, čarobna
ilustracija za bajke iz „1001 noći". Na slabom svetlu treperave stone lampe
izučavali smo autokarte i odlučih da iznmimo auto da bi starim kraljevskim putem
KingsHighway, išh prema Petri; to je put dugačak 227 km, neusiljenom vožnjom
savladiv za pet sati.
Ramadan!
Nema ništa od naše rane evropske poslovnosti! Muslimani vare svoj noćni obrok
tokom dugog sna. Oko 11 sati pojavi se čovek sa turbanom te nam uljudnim manirom
iznjmi kola.
Za nekih petnaestak minuta bili smo na južnom izlazu iz grada, na autoputu za
aerodrom sa dve trake, a deset minuta kasnije kod skretanja za Madabu. Još iz
engleskog kolonijahiog doba štrčao je znak „Desert Highway KingsHighway". Tako
brz izlazak iz grada možemo zahvahti Ramadanu.
Mushmani ne žure, poste natenane. Tu i tamo muškarci brbljsgu, svi nose bele ili
crvenobele karirane marame, sklopljene u trougao i pričvršćene gtgtanom od
kamilje dlake.
Blagonaklono su nam kUmnuH glavom, neki su nam mahnuh rukom za pozdrav.
U gradiću Madaba, 37 km od Amana, vedina prodavnica i tezgi bilo je spremno za
prodaju: stanovnici pretežno pripadaju rimskokatohčkoj ih grčkopravoslavnoj
crkvi, za njih ne važi mesec posta. Madaba je poznata zbog jedinstvenog mozaika
koji je pronađen 1884. g, prihkom ponovne izgradnje porušene bazihke. 25 m
dugački, pet metara široki podni mozaik sastoji se od 2,5 mil. obojenih
kamenčića, i ode shku vizantijske Pa?estine, uz to i plan grada Jerusalima čudo
Ijudske umetnosti i truda.
U planinskom predelu Petre
Kada je Sunce već bilo u zenitu pred nama se u brežuljkastoj pustinji pojavio
klanac, bio je to Vadi Mudiib, koji deh Jordansku pustinju sa istoka ka zapadu
sve do Mrtvog mora. Naravno ovde se čovek seti Johana Ludviga Burkharta Johann
Ludwig Burckhardt koji je pre 174 godine sa manje konjskih snaga prevalio ovu
doHnu; seti se hrišćanskih krstaša koji su se u svojim peskom prekrivenim
oklopima borUi protiv Muslimana. Britanski pukovnik Tomas Edvard Loren Thomas
Edward Lawrence poznat kao „Lorens od Arabije" kao savetnik Fejsala I, kralja
Iraka 18831933 vodi arapski oslobodilački rat protiv Tiuaka, i dobio ga ovde u
ovoj pustinji.
Nešto ispred krstaškog zamka Kerak, na planinskom prevoju na 1050 m nadmorske
visine, uzbuđeno nam je mahao mladi Arapin, tako uzbuđen da sam zaustavio kola.
Dečak se naklonio pred prozorom kod Ebet, optrčao kola da bi mi rukama i nogama
i svim izražajnim mogućnostima njegovog tanmog hca nešto
objasnio. Pokazuje na jedan crni, propali beduinski šator, koji je postavljen
daleko od puta. Dečak se sa obe ruke očajnički hvata za Uce, čupa pramen kose,
pokazuje na srce, vuče mi ruku sa volana, Ijubi je. Ebet i ja ga gledamo
bespomoćno. Jasno je da dečak nešto moH, ali ne znamo šta. Moja žena uzima torbu
sa namirnicama sa zadnjeg sedišta, u hotelskoj kuhinji napunjenu jajima,
sendvičima sa šunkom, voćem i pola pileta, i daje je dečaku. Nikada nismo videh
da jedno dečije lice tako naprasno menja izraz očaja u izraz sreće! Dečak pohita
ka šatoru mašući našom torbom kao trofejem. Postiđeni što nismo pretpostavili da
li je u šatoru potrebna još neka druga pomoć, u
muku smo nastavili dalje.
Ova pustinja nekada je bila mesto užasa i neshvatIjivog. Kada sam kod kuće
preslušao utiske sa puta snimljene na magnetofonu i konsultovao se sa izvrsnim
poznavaocem Jordana Karl Erih Vilkenom KarlErich Wilken, ponovo sam pročitao
opise sa margine našeg putovanja:
„Tela opljačkanih i od strane gramzivih i ucenjivačkih šejkova Huetatbeduina
ubijenih, zatrpana su negde u pustinjskom pesku ih su bačena u duboke,
nepristupačne klance planinskog masiva Petre, gde su se njima gozbih lešinari i
hijene. U ovoj pustinji su još pre nekohko decenija važih drugačiji zakoni nego
kod nas, nepisani zakoni, koje su određivali beduinišejkovi. Ono što bi oni
naredih, dogodilo bi se! Koliko su tražih od putnika moralo bi i da se plati, a
ako već ne novcem, onda životom!" 17
InšAlah. Kako Bog hoće. Mi smo onom deranu od srca platih putarinu.
Put kroz brda i dohne doveo nas je do uskog pojasa plodnog zemljišta, beduinskih
šatora; ukorak smo pratih karavan kamila i tovarnih životinja koji je pred
vodilo skoro sasvim crno magarence; kamile sa isturcnom donjim delom gubice
nadmoćno su nas i,siii;itrale sa visine.
Talasaste peščane dine već su bacale sivkasLocrvene senke kada smo oko četiri
sata stigli do gradića Šobok sa svojim malim kućama od kamenih blokova lomljenih
u bhzini ili razvučenih sa propahh istorijskih gradevina; čak i moćni krstaški
zamak koji je 1115. godine podigao Boduen I, kralj Flandrije u meduvremenu je
morao da ustupi nešto gradevinskog materijala za kuće i kohbe. Kada smo po jari
kasnog popodneva razgledah zamak bilo nam je potpuno neshvatljivo kako su
krstaši iz severnih krajeva mogh godinama da podnose ovakve temperature; mi smo
isparavali i bez plehanih oklopa a na sebi smo nosih tek tohko da se Mushmani ne
bi zgražavah nad zapadnjačkom dekadencijom.
Pronašh smo veoma dobro konačište. Hotel Petra Forum podignut je tek 1983.
godine. Seli smo na terasu i posmatrali plavičastocrno nebo. Iznad Ijubičasto
svetlucavih stena, koje su zaklanjale Petru, visio je svetlosni venac
svetloružičaste boje. Lheure rosee. U daljini, visoko iznad tamnosmedih kamenih
useka, na jednom od planinskih vrhova, svetlucalo je nešto poput sjajnog bisera.
Jedan kelner nam reče da je to Džebel Harun, Aronovo brdo. Imajući cilj svog
putovanja pred očima, zapitah ga o grobu proroka Arona. Da, to je tamo gore,
reče on, a svetleći biser, koji je sve više bledeo, bio je kupola male džamije
iznad Aronovog groba. Započeo sam razgovor sa gostima, bili su to turisti iz
celog sveta koji su razgledali Petru. Niko još nije bio na Džebel Harunu. Nikog
nije ni interesovao grob proroka.
Ebet mi je prišla i u ruku gurnula hladnu konzervu oranždžusa. Ah, to je bila
dobra ideja! Prislonio
sam je na usta, probao... tu je biia dodata dobra porcija viskija! Zato su gosti
oko nas bili tako veseli, glasni i razdragani, iako su svi samo pili čaj. Sa
zadovoljstvom sam pretpostavio da je njihov čaj bio dobro začinjen sa C2H5OH.
InšAlah!
Na putu sa Mahmudom
Sledećeg dana smo angažovali prevodioca, zapravo vodiča, koji je poznavao strane
jezike. Naš prevejani prevodiiac zvao se Mahmud; posavetovao nas je prihkom
iznajraljivanja konja: kobile Suzana i Lejla stekle su njegovo poverenje. I tako
smo nas troje jahali, kao svojevremeno naš zemijak Burkhart u susret khsuri El
Sik, pred čijim su ulazom stajali glomazni tamnosmeđi kameni blokovi.
„Koji H se Bog njima kockao?, upitah Mahmuda.
Na perfektnom engleskom Mahmud mi objasni da su na ovim blokovima nekada stajale
statue nabatejskog Boga meseca Dušare i Boga sunca Alata.
Čudno. Bog meseca Dušara je oduvek kod Nabatejaca bio simbolizovan kamenim
blokom i obehskom. Neobično, pošto ove forme na celom indijskom prostoru imaju
svoj pandan. Dušara potiče od arapskog DuešŠera, što znači onaj od„Šere" Šera se
zovu planinski venci oko Petre. Ovaj pojam pojavljuje se i u Starom zavetu: Tamo
se zemlja Edomita sa njenim planinama zove Seir, a Seir je sHčno Šeri. O tome
stručnjak G. Lankester Harding 18:
„Jehova se zove „onaj od Seira", drugim rečima ista osoba kao Dušara, a Jehova
je takođe živeo u kamenom bloku često nazvanom „BetEl", božija kuća.
Obojici su podignuti oltari na visokim mestima visoki oltar."
Sada mi jedna trospratna u kamen uklesana građevina privlači pogled, odmah me
podseća na egipatski hram. Na vrhu se izdižu četiri obeliska, desno i levo od
njih spušta se kamena greda, ka zemlji; u sredini ispred uiaza uzdižu se dva
stuba. Nema nikakvih natpisa, nikakvog objašnjenja o svrsi monumenta,
jednostavno, zove se „obehskgrobnica". Samo tako.
Ulazimo u klisuru. Topotanje konja zvečeći se odbija o njene zidove. Na
pojedinim mestima tesna klisura široka je jedva tri metra, a stene se dižu i
preko 100 m uvis. Stanemo h, čujemo još odnekud a klanac je dugačak 1,6 km
topot konja.
Sveže je. Visoko iziiad" nas, tamo gde se stene pokušavaju dodirnuti, kroz
procep pada svetlost Sunca koja na crvenom peskovitom tlu stvara predivni
kaleidoskop u purpurnim, žutim i plavim tonovima. Cak i zidovi sleva i zdesna su
u raznim bojama, kao šareni plastelin mešan belim, smeđim i zelenim.
"Samo jedan odron" doviknuh Mahmudu, „i čovek bi ovde bio izgubljen!" Ne,
objasni on, odron ovde nikada nije predstavljao najveću opasnost, mnogo bi za
Ijude i životinje opasnije bile katastrofe usled iznenadnih provala vode; još
1963. g. se jedna 26točlana francuska putujuća ekipa udavila u poplavama u
ElSiku; medutim, ova opasnost sada je otklonjena: nadiruću vodu sada prihvataju
stene i putem
tunela iz prastarog doba ona se odvodi u moderan rezervoar.
Na najužem mestu u klancu zapanjuje nas na suprotnoj strani kao kroz procep
obasjana crvenkastorii svetlošću barokno ukrašena fasada ogromne palate.
„Kazne Faraun, faraonova riznica", reče Mahmud. Čovek ostaje bez reči pred
ovakvim prizorom. Ovaj ogromni spomenik isklesan je od kamena koji sadrži znatnu
količinu železnog oksida. Nema nigde ni najmanjeg traga od veštački naslaganih
stena, nikakvih fuga ih tragova potpornih stubova. Čovek to ne može ni da
izgovori: kao da je Hven iz jednog komada. Dvanaest metara su visoki stubovi u
parteru, oni nose 6 m visoki friz sa simbolom čarobne egipatske boginje Izis:
disk izrneđu dva roga. Iznad toga, tako reći na prvom spratu, izdiže se 6
korintskih stubova, a na 40 m visine na jednom kitnjastom delu prekrivenom
okrughm krovom, stoji vehka kamena urna. Sta M je u njoj? 1967. KarlErih Vilken
beleži 17:
,,Zatvorena u urni miruje duša kralja, ne mitva već tajanstveno živahna...
Koliko li je njih pokušavalo da se penjući uz fasadu domogne urne ne bi li
opIjačkali basnoslovno kraljevsko blago koje je Aretas neposredno pre smrti
tajanstvenom čaroHjom zatvorio u urni? Međutim, svako ko bi se usudio da se
popne do urne, nikada se ne bi domogao cilja, sunovratio bi se i ležao bi
smrskan pred ulazom u hrara."
Kioz portal ulazimo u riznicu. Zidovi su goli. Iz pravougaonog predvorja vode
hodnici ka odajama. Centraina prostorija ima tri niše u kojima su možda stajali
sarkofazi. Da li je to bilo tako ostaje samo pretpostav
ka kao i objašnjenje da se, kad je u pitanju riznica, radi o „mauzoleju
kasnijeg nabatejskog kralja." 19.
Samo nekoliko koraka od riznice sa desne strane u kamen je uklesana ogromna,
skoro kvadratna jama u kojoj je na ulevo pomerenom svodu prepoznatljiv
tamnocrveni krug. „Ornamentika" je sve što stručna literatura ima da kaže. Tako
krvav posao za čisto ukrašavanje?
Prolazimo pokraj nekoliko tona teške kocke koja u dijagonali balansira na jednom
uglu. Covek ne može da prestane da se čudi.
Ulažimo u dolinu u kojoj leži monumentalni grad Petra; on se prostire na
površini od skoro 1 km dužine
i skoro 800 m širine na visini od 925 m nadmorske visine. Običnim rečima ili
pojmovima za opisivanje jednog grada Petra se ne može dočarati. Petra je
fantastična orgija u steni!
Bojažljivo, skoro apologetski, Mahmud nas obavesti da bi sada morali da ostavimo
konje ukoliko želimo da se popnemo do svetilišta EdDeir, pošto su stepenice
isuviše strme za životinje. Dakle, koračali smo kroz dolinu koja je mirisala na
ružičastocrvene, bele i žute cvetove oleandara. Onda se dolina suzila da bi
dalje nagore vodile zaista strme stepenice u začudujuće krivudavom pravcu.
Zadihani i preznojani u prolazu smo sa ivice gornje staze uočili „lavlji grob"
dva lavlja reIjefa pred ulazom.
Ovde niti je bilo niti ima kako piše u pametnim knjigama bilo kakvog groba.
Odavno se zna da je mesto dobilo pogrešan naziv, ali čak i u knjigama takvi
relikti pobeduju vreme.
Blago za Alaha
Prevalili smo više stotina metara, uspeli se već i na zavidnu visinu, kada smo
preko jedne male platforme stigli do kamenog hrama EdDeir, ime koje znači
„manastir". Pretpostavlja se da je građevina bila po
svećena nabatejskom kralju Obodatu III, koji je bio uzdignut u boga. Fasada
EdDeira podseća na farao: novu riznicu, ona je visoka 40 m, široka 47 m i takođe
ima dimenzije naočite moderne bankarske palate.
Sasvim gore nalazi se 9 m visoka urna, čija je tajna vekovima ostala sačuvana,
niko u nju nije zavirio. Pitao sam Mahmuda. Usporeno podiže ramena i zagleda se
u nebo. InšAlah. Sam Bog zna. Mahmud je znao samo ono što je još od starih
vremena kružilo njegovim narodom: Mojsije i njegovi Izraelci poneli su sa sobom
blag . „Priča se", rezignirano će Mahmud, „ovde negde oko Petre nalazi se ovo
Mojsijevo blago, i Alah će jednog dana doći po njega..."
U blizini Aronovog brda
Oaozgo smo gledah na 1000 metara niži Vadi Araba i južnije skoro, sasvim u
blizini, naš cilj, Aronovo brdo. Iznenada Ebet upita našeg prevodioca:
„Jesi H ti vrlo pobožan Musliman?"
Mahmud se nasmeja:
„Pobožan jesam, ali ne baš naročito..."
„Kako to."
Mahmudove tamne oči zadovoljno su caklile na ogrubelom licu: „Nedovoljno
postim... a ponekad prekoračim Prorokove zabrane. Volim alkohol..."
Posle misaone pauze, kako to već i umeju samo žene, Ebet pokaza na belu kupolu,
preko na Aronovom brdu:
„Možeš li nas odvesti tamo gore?"
Mahmud se u neprilici počeša iza uha:
,,To će biti skupo, morate da platite za ceo dan za tri konja i mene, i ukoliko
nosite Vaše kamere, za jednog četvrtog konja i malog konjušara..." Ispitivački
nas je gledao ne bi li odustali. Slušali smo ga. Tada dodade:
,,UostaIom, morate čuvaru dati dobar bakšiš, a Harunu prineti žrtvu..."
„Može", uključih se ja, jer u arapskom svetu muškarci sklapaju poslove. „Mogu li
tamo gore da fotografišem? Ti reče, ukoliko ponesemo kamere..."
,,Ne u svetilištu!" Odbijajući, naš prevodilac podiže ruke. „Prorokov mir se ne
sme remetiti!"
„Smeju li žene do Aronovog groba?"
Mahmud me umorno pogleda a zatim je dugo gledao moju ženu i napokon izustio
rečenicu, koja uvek odgovara: „InšAlah!"
Uprkos tome išto čovek ne može da prati promene misli ovdašnjih Ijudi, osetio
sam barera da šanse nisu sasvim bezizgledne. Ako Alah hoće...
Dadoh Mahmudu vremena da pripremi polazak.
Razmišljanja u Petri
Nije mi namera da pišem vodič ili letopis gradastene Petre, pošto takve
literature već ima i u njima se može videti stanje već poznatih stvari. Meni je,
kao i uvek, stalo do nerazjašnjenih stvari, lako često kuden ja sebi mogu
dopustiti ovaj drugi pristup. Samo površno sam zainteresovan za noviju istoriju,
dakle nije mi do perioda u kojem su Rimljani, Grci ili krstaši .tražili utočište
u Petri. Moja znatiželja okrenuta je ka korenima grada, njegovim legendarnim
herojima i božijim slugama kao što su Mojsije i Aron. Želeo bih
da shvatim iz kojeg poriva je čovek ceo jedan grad saterao odnosno uklesao u
stenu; želeo bih da znam motive koji su Ijude naveM da veruju da u kockastoj
steni BetEl božija kuća ima Boga. lU da je Bog sa neba sišao objektu shčnom
obehsku Lingam vatreni stub. Šta je navelo Ijude ovog širokog reona da
milenijumima na vrhovima planina traže kontakte sa nebeskim stvorenjima? Zašto
su uz nezamislive žrtve i napore na najvišim planineima podizali oltare, zašto
su čak do gore dovlačih svoje žrtvene darove?
Objašnjenje da je nebo od samog početka vladalo visoko gore iznad Ijudi, te da
su zbog toga oni stremih ka nedostižnom, meni je i suviše jednostavno. Ono nije
dovoljno da bi objasnilo zašto su Ijudi širom kugle zemaljske viđali „Bogove"
kako se spuštaju dole, i to ne nekakve efemerne kreature iz snova, već bića koja
su sa njima razgovarala, koja su ih podučavala i impresionirala tehničkim
napravama. Zar je Mojsije bio pisac naučne fantastike kada je opisivao da se
čitavo Sinajsko brdo pušilo i treslo pošto se spustio Bog? 2. Mojsije, 24, 16.
Pa, šta bi to mohm lepo moglo biti? Prirodna pojava? Cudo božansko? Carohja koju
su inscenirali sveštenici? Masovna psihoza? Imam i suviše respekta prema Svetom
pismu. I čitam Mojsijevu drugu knjigu
1923.
,,Neće moći narod izići na Sinajsku goru, jer si nam
ti to naročito zabranio rekavši: postavljaj među
okolo gore i osveštaj je. Idi siđi doći ćeš posle sa
Aronom, ali sveštenici i narod da ne prilaze da
dođu pred Gospoda, da ih ne bi smrću pogodio."
Meni to dođe skoro kao kleveta, kada se podmeće da je Bog uoči svog spuštanja
„morao dati" da se napravi ograda oko brda da ne bi došlo do štete. Prirodne
pojave odvajkada su imale neprijatnu osobinu da se javljaju iznenada. Ne, zato i
verujem Mojsiju da mu
je Gospod konkretno naredio da narod drži daleko od mesta sletanja, jer bi ga
inače „smrću pogodio".
Groteskno je da mi upravo oni kritičari koji svaku reč iz Biblije smatraju
svetom i inspirisanu Bogom prebacuju da sve shvatam bukvalno. Pa, zaista! Ja
bibUjska predanja uzimam kao fakta tajno gde opisuju prepoznatlijve dogadaje.
Grčki filozof i lekar Alkamajon iz Krotona pisao je u V veku pre n. e:
Ljudi propadaju zbog toga što početak ne umeju da vežu sa krajem.
Ovaj hendikep Ijudske sposobnosti i mišljenja očigledno vlada i dve i pohiljade
godina kasnije.
Genealogija, topografija i istorija Petre
Glavni grad nabatejskog carstva prvi put se pominje 312. godine pre n. e.: Grčki
istoričar Diodorus Sikulus izveštavao je o jednom napadu na Nabatejce, koji je
izvršio Antinogos, jednooki vladar Male Azije, sa četiri hiljade vojnika
pešadinaca i šest hiljada konjanika. Nabatejci su ostali neporaženi; namamih su
neprijateija u klopke ih su ih pustih da umru od gladi u pustinji.
Do sada su poznata imena 11 nabatejskih kraljeva koji su vladali kraljevstvom do
106. god. pre n. e.; kasnije je anektirano od strane rimskog cara Trajana 53117
n. e. i postalo „Provincija Arabija".
Njihovog vrhovnog Boga Dušaru, „Gospodara Šeraplanina" Nabatejci su „od početka
opisivah nebeskim, vanzemaljskim i bezobiičnim" 20; živeo je u steni i poštivali
su ga na vrhovima planina. U slavu Dušare dizani su stubovi i obelisci. Još i
danas stoje prastari stubovi u amfiteatru u Petri, koji je, vredi pomenuti.
primao 8000 gledalaca. Na „brdu obeliska" Nabatejci su izbrusiii vrh stene u
ravnu terasu: ostavili su dva sedam metara visoka obeliska da stoje kao da
izrastaju iz stene: to su upozoravajud simboli boga Dušare i njegove pratilje
Alat, koja je dovođena u vezu sa planetom Venerom.
Odakle su došli Nabatejci? Očigledno iz geografskog područja današnje Saudijske
Arabije Jemena, u kojem je profesor Salibi smestio opise Starog zaveta. Kako u
Jemenu tako i u Saudijskoj Arabiji mogu se
naći tipično nabatejske građevine, kao što ih se može videti u Petri. Na
severozapadu Saudijske Arabije poznati su nabatejski kameni grobovi Madain
Salih; Tamo su kao i u Petri hramovi sa stubovima i nadgradnjom izrezani u
komadu iz stena. Kao i tamo, ovde se iznad friza hrama nalaze urne ih orlovi sa
raširenim krilima. U Petri kao i u Madain Salihu, gornji sprat kamenog hrama
završava se stepenicama koje idu nagore stepenište ka nebu kojim bi se leteći
gosti navodno spustih do zemaljskih nizina.
Nabatejci, majstori za obradu stena, najverovatnije nisu ni biH prvobitni
graditelji Petre, oni su porobiU mnogo stariji narod, Edomite. A Petra nije
oduvek ni nosila to ime. Flavijus Jozefus, Hristov savremenik, napisao je u
prvoj knjizi „Jevrejska zaostavština" daje u Mojsijevo vreme gradstena nosio ime
Arke tvrdnja koju je osporio sveštenik Hijeronimus od Vitleje
ma. On je znao da je „Sela" bio najstariji naziv grada. ,,Sela" znači „stena", a
time bi Sela prevedena po značenju bila identična Petri.
Edomiti, preci Nabatejaca, potiču od bibhjskog plemena Esaja, porodice sa
zamršenom prošlošću, koje se ipak moram držati, pošto se njihovo poreklo izvlači
iz božijih potomaka:
Isak, sin praoca Avrama stvori sinove Isava i Jakova. Isav beše najstariji sin i
kao takav prvi naslednik. To Isavu nije ništa značilo sve dok mu jednog dana
nije sinulo: Umoran po povratku sa poljskih radova, njegov mali brat mu je
pripremio zanosno mirišuće jelo od crvenog sočiva. Onako gladan, Isav je hteo da
se prepusti jelu. Jakov mu nije dao da jede dok se ne odrekne prava prvorođenog.
Prevare su postale još perfidnije: Kada je slepi otac po staroj tradiciji hteo
da blagoslovi prvorođenog, izneverih su ga njegova žena Rebeka i Jakov. Starina
blagoslovi Jakova! 1. Mojsije, 27,1. Razumljivo je da za nasledstvo prevareni
Isav više nije hteo ni da čuje za njegovu porodicu.
Ali: tada je „Gospodar oblakovog stuba" još bio prisutan; on pokloni Isavu
„planinu Seir", da se tamo nastani. Zato su se Isavovi potomci, Edomiti, dosehh
na granične planine Jordana odnosno Saudijske Aiabije. Bibhja je ovom narodu
dala razna imena; Isavovi sinovi sinovi Seira, ćerke Edomove... i Edomiti.
Feničanska legenda kaže da je Isav bio direktan potomak roda bogova Titana, i da
se„borio sa silom bogova"21. Dok Biblija ne pominje Isavovu smrt, feničanska
legenda se oprostila od njega čudima propraćenim sahranom na vrhu jedne stene.
Među pseudoepigrafe Starog zaveta tekstove koji nisu „kanonizovani", dakle nisu
zvanično deo Starog
zaveta spadaju testamenti dvanaest patrijarha. Jedan od njih je testament Jude,
četvrtog sina Jakova i Lee. Ko zna u koliko prednja se ovaj tekst može nači
pripovedan u prvom licu.
Juda govori o svom rođenju, svojoj mladosti i svojim bitkama. Sa istinskim
divljenjem čovek saznaje kako se Juda borio protiv diva Ahora, „koji je gađao i
napred i nazad sa konja" 22. Na kraju je pripovedač u prvom iicu navodio da je
njegov otac 18 godina živeo u nairu sa svojim bratom Isavom, i tek tada je Isav
uz podršku naroda krenuo u bitku protiv svog brata Jakova. „I Jakov pojuri Isava
lukom, i Isav počivaše na brdu Seir."
Da li se i Isavov grob nalazi na jednoj od planina iznad Petre? Da li je možda
njegova grobnica u vezi sa verovanjem u večni život i ponovno rađanje bila
prvobitni razlog zbog kojeg su prijatelji i potomci želeli biti sahranjeni u
njegovoj bhzini? Zaista je antropolog Fihp C. Hamond Philip C. Hammond 23
utvrdio da su „nadgrobni spomenici Petre najkompleksniji i najupadljiviji
objekti za svakog ko bi posetio ovo mesto".
Otkada je sveta i veka Ijudi su želeli da budu sahranjeni pored očeva; verovalo
se da de im oni pokazati pravi put na onom svetu, hteli su da budu kr" njih kada
„anđeo" bude zvao na ponovno rađanje. Ovo nastojanje, da se i na onom svetu bude
zajedno, moglo bi biti objašnjenje za strahovite napore uložene u kamene
grobove; zapravo oni su dovoljno svedočanstvo „0 potrebi da se stvori
odgovarajuće konačište za one koji žive na onom svetu" 24.
Od početka su Edomiti imali drugačiju predstavu o bogovima od svoje jevrejske
braće. Isav i Jakov su u porodici praoca Isaka stekU isti religiozni odgoj;
treba pretpostaviti da su oni dalje prenosili „pravo učenje".
Međutim, nije bilo tako. Edomitima Bog je bio vidIjiva, delujuća pojava nikakav
apstraktni lik kao jevrejski bog Jehova. Dok su se Edomiti bojali realne blizine
„Svemoćnog u oblakovom stubu", za Jevreje je bila sasvim obična stvar da žive sa
svojim nevidljivim Bogom: „Jevreji su bili obezdušeni edomitskom predstavom o
Bogu... za njih to nije bilo ništa drugo do ateizam" 25. Činjenica da je Isav
imao drugačiju predstavu o Bogu od svog brata Jakova verovatno proizilazi iz
događaja u mladosti, kada je uz nazočnost svuda prisutnog Boga sramno prevaren.
Sta sad to ima veze sa Petrom?
Pa, ukoliko su Edomiti sahranili svog praoca Isava u prvoj kamenoj grobnici,
logično je da su i kasnije plemenske vođe sahranjivaJi u bhzini, time bi Isav
posthumno mogao postati osnivač gradastene u pustinji.
Put do Aronovog groba
Mahmud je nakon nekoHko dana došao do nas i namigujući nam preneo poruku da je
čuvar groblja otišao na hodočašće u Meku; to je išlo u prilog našim namerama,
jer njegova žena ni približno nije bila tako tvrdoglava kao njen suprug, i kao
takva bila je samo čuvar ključeva. Konzervom „oranždusa" nazdravili smo
predstojećem uspehu.
Četiri konja, Mahmud i jedan dečak konjušar čekali su nas u zoru sledećeg dana,
na goloj ledini iza hotela.
Išli smo kroz klisuru ElSik, pokraj amfiteatra prema uzvišici. Redovi stena
smenjivali su se u obliku ploča ili krokodilskih štitova, sa čistom crvenom,
belom, plavom i žutom žicom. Pretekli smo decu koja su preko ramena na štapu
nosila mešine sa vodom, videli
žene u crnim haljinama, koje su nam mahale iz beduinskih pećina, a pred nama, na
jugoistoku, uvek bi pogled bio na veličanstveni vrh Džebel Harun, sa kojeg je
jedna skoro sasvim bela zgrada sjala kao skupoceni biser.
Staza kroz stenje bila je tako uska da su životinje jedva imale mesta u koloni.
Dugačka crna zmija vijugala je preko stene, konji su stali i brektali, kao da su
želeh da upozore jahače. Zmije i škorpije, reče Mahmud, ovde gore nisu retkost.
Kasnije, Ebet i ja smo to primetili tek kada se Mahmud sa njom glasno prepirao,
našoj povorci se priključila žena skoro sasvim propalog, muškobanjastog, lica na
magarcu. „To je žena čuvara groba", doviknu nam Mahmud.
Poslednja trećina puta do 1330 metara visokog vrha bila je teška za neverzirane
jahače; više puta smo se Ebet i ja ponudili da sjašemo i povedemo Suzanu i Lejlu
za uzicu. Mahmud je to odbacio pošto su konji bili naviknuti na kamenite staze
za mazge.
Pejsaž je hčio na fantastičnu, negostoljubivu površinu Marsa: iz peskovitih,
pustinjskih dohna uzdizali su se crni ili tamnosmeđi oštri kameni šiljci, iznad
nas je bilo safirno nebo, koje su orijentalni pesnici odvkada vehčali.
Nekih stotinu metara ispod vrha dođosmo do male Ijudskom rukom poravnate
površine. Mahmud zaveza konje za suvu, skoro okamenjenu granu, starica skoči s
leđa roagarca i hitro ode do ćoška platoa, gde su na gomili ležale nekakve
ruine, nestade u kamenoj niši, ali se ubrzo vrati sa narandžastom plastičnom
kantom i jednim užetom.. Setih se austrijskog orijentaHste Alojza Muzila Alois
Musil, 1868 1944, koji je u jesen 1900. boravio ovde gore. On je svoje konje
vezao „nedaleko od nekoliko bakarnih kazana, koji su se tu nalazili" 26. Kako se
menjaju vremena: veštački materijal zamenio je bakar.
Starica spusti kantu kroz otvor u zemlji, podiže je ponovo na svetlost dana
napunjenu hladnom, bistrom vodom. Cisterna na ovoj visini 100 m ispod vrha! To u
ovom kraju zaista nije ništa uobičajeno. Ovde je samo sporadično dolazilo do
manjih pljuskova. Cisterna je bila ugradena u stenu da bi snabdevala kamenoresce
koji su nekada radili ovde!
Mahmud je otišao do severne strane kamenog zida, mahnuo dečaku konjušaru da ga
prati sa našim kamerama. U tom trenutku stara poče da viče kreštavim giasom.
Preko njega zabrunda bas našeg vodiča. Po zluradim očima dečaka konjušara
zaključili smo da je drskim upadicama potpirivao prepirku. Mahmud,
dostojanstveni i ponosni sin pustinje, saopštio nam je mirnim glasom, da nam
stara zabranjuje prolazak do džaraije ukoliko ne ostavimo fotoaparate kod konja.
Decentno poceh da brojim novčanice i naprosto osetih pohlepan pogled izborane
starice na mojim rukama; istovremeno se izjasni nepodmitljivom što na Istoku
puno znači! Napravih se posiušnim, ali, neka mi se Alah smiluje, neprimetno
ubacih jedan minoks fotoaparat, izuzetno malih dimenzija, prim. prev. u džep od
pantalona. Starica, sada ponovno u svom duhovnom miru, pela se stepenik po
stepenik ispred nas. Mi smo išli za njom a Mahmud, u potpunosti naš zaštitnik,
postavi se na kraj naše male družine. Preznojismo se od penjanja pošto su
stepenici bili previsoki da bi se savladali jednim korakom. Od strmine pogleda
na dolinu hvatala nas je nesvestica. Tamo dole Burkhart je pre 174 godine zaklao
svoju mršavu kozu, ali nije uspeo da se popne gore.
Na jednoj strmoj krivini zastali smo da se nadišemo vazduha. Stena je svuda oko
nas pokazivala jasne tragove obrađivanja. Sto god da je gore mora da se radilo o
važnoj svetinji, inače ovo dirinčenje kameno
rezaca ne bi imalo smisla. Dahćući stigh smo do zaravni na.vrhu pred nama je
bila mala džamija, dugačka nekih 14 metara, široka 7 m, okrečena u belo. Na
ravnom krovu izdizala se bela kupola koja je kao biser sjala na našu hotelsku
terasu.
Aronov grob?
Starica izvadi iz falti svoje crne odore dva vehka ključa i gurnu ih u bravu, aU
zatim izvadi i jedan treći, monstium od ključa, kakav još nikada pre nisam
video. Čudo od barem 15 cm sa kružnim navojem, stavila ga je u jednu rupu i
okretala, okretala, vrata zakrckaše, zaškripaše šarke i ona se otvoriše. Onda
stara sede unakrsno podavivši noge i nešto zamrmlja. Posmatrao sam kako je
Mahmud odložio svoje prašnjave cipele, te učinih isto. Napeto sam iščekivao kako
će se to dvoje Mushmana odnositi prema Ebet; onako
kako je Ebet stajala u farmerkama, vindjakni sa velikim belim, mekim šeširom i
kratko ošišanom kosom, nije Daš pod obavezno morala da bude smatrana ženom,
barem ne od strane stare. Najednom mi sinu da Ebet nije progovorila niti reč
otkad nam se pridružila stara. Kafmirano stvorenje, nema šta, pomislih. Ebet
takođe odloži cipele i pode za mnom kao da se to podrazumeva, i niko ne
prigovori. Krajičkom oka sam posmatrao kako ju je stara malo začudeno pratila
pogledom.
Kao prvo pogledao sam na zidu, već mračne džamije, okačene šarene tepihe, sa
motivima Meke, Cabe i velike džamije, motivom Muhamedovog rodnog mesta. Mahmud
iskoristi prihku za glasnu moKtvu sa stalnim ritmičnim klanjanjem prema Meki.
Moji pogledi znatiželjno i sa iščekivanjem pregledah su osam puta četiri metra
veliki prostor. Zasvodeni plafon oslanja se na dva četvorougaona stuba. Kraj
ulaznih vrata, desno od mene, je kenotaf pokri
ven belocrvenozelenom zastavom Islama, drapiranom zelenim svilenini maramama.
Jeza od razočaranja mi prostruja telom. Zar je to sve? Zar su za to učinjeni
toliki telesni napori? Tolika finansijska ulaganja? Zar je ovaj pseudogrob bio
dovoIjan za toliku buku oko proroka Arona? Čemu ovo svetilište na vrhu brda,
podignuto na piatformi, do koga se stiže mukotrpno u stene uklesanim
stepenicama? Nisam želeo da se vratim natrag dok ne vidim sve što je ovde
nuđeno. Dok sam sa najvećim mogućim interesovanjem pogledom pretraživao
prostoriju, pažIjivo sam iz džepa izvukao moj ,,minoks" i bez podešavanja
oštrine i blende napravio snimak u trenutku kada se Mahmud podigao u toku
molitve. Nije bilo moguće prečuti tiho škljocanje aparata u tišini grobnice.
Mahmud me prekori pogledom. Možda sam na filmu imao podnošljiv snimak kenotafa.
Mogu vam ga sada ovdejjonuditi.
Iz mračnog ugla prostorije Ebet mi je rukom dala znak da dođem do nje. Pokazala
je na pod. Tamo je bila rupa na kamenom podu, stepenište je vodilo u dubinu. Čim
sam krenuo da silazim, Mahmud prekide svoju molitvu i u trenutku se stvori kraj
nas.
„No! No!", šaputao je preklinjući užasnutog pogleda.
„Kuda vode ove stepenice?", promrmljah.
„Do Aronovog groba..."
„Onda me pusti da sidem dole!", rekoh odlučno i već zakoračih na drugi stepenik.
Na vratima se pojavi glava čuvarke, ona kriknu očajnički. Mahmud me je držao za
ruku, pustio sam ga, a slobodnom rukom sam mu pod košulju gurnuo novčanicu. On
klimnu glavom, ali me i dalje ne pusti.
Preklinjao je; „Bez kemere. Molim vas, bez keimere!"
Pružio sam mu ,,minoks". Uzeo ga je i duboko uzdahnuo, ali još uvek nije bio
zadovoljan. Pokazao je glavom na Ebet i dršćuću staru, koja se izgleda nije
usuđivala da uđe u prostoriju. Ebet shvati situaciju, kimnu Mahmudu glavom i
dodade mi, bez da je to iko od njih dvoje primetilo malu baterijsku lampu. Imao
sam kraj sebe pravog kopilota! Sišao sam dole. Mahmud, koji je kao senka išao uz
mene, podlakticom prekri oči, bojao se. Nalazio sam se u uskoj prostoriji sa
vlažno sijudm zidovima. U slaboj svetlosti džepne lampe, prvo sam ugledao
gvozdenu rešetku, iza nje platno drapirano u falte, koje je prekrivalo uspravnu
mumiju. Na suprotnom zidu bio je umetnut crni kamen, veličine glave, okrugao.
Pre nego što sam uspeo da pitam Mahmuda za objašnjenje, on se već bio bacio na
kolena, primakao kamenu, prekrio ga svojim ushićenim licem i obasuo serijom
sočnih poljubaca. Tek sam kasnije saznao da se ovaj Aronov kamen smatra isto
tako svetim kao i legendarni crni kamen u
Ćabi, u Meki, da ga je Alah lično doneo sa neba i deporiovao ga ovde, da bi
njime označio grob svog sluge Arona; ovaj kamen, tvrdi se, čini čuda, već je
učinio da slepi progledaju.
Mahmud se neprekidno molio. Ne mogu poreći da sam i ja osetio neko
strahopoštovanje niti sam mogao da odolim da prostoriju osvetlim džepnom lampom.
Lampa je bacala svoju slabu svetlost kroz rešetku. Nisam mogao da poverujem
očima; Kraj zida je stajalo nešto poput sarkofaga! Četvorougaoni predmet,
prašnjavi kamen, za koji nisam mogao da utvrdim da h je od granita ili mermera.
Nije bilo šanse da se crno platno, koje je prekrivalo to nešto, skine. Nesnosno
je biti tako blizu jednoj tajni, a ne moći je ,,razotkriti".
Setio sam se da sam od Alojza Muzila, koji je pre 86 godina stajao na ovom
mestu, čitao da je opipao nekoliko ,,grčkih i više hebrejskih natpisa" na
zidovima i stubovima. Osvetlio sam zidove, prelazio prstima preko njih, nisam
mogao da razaznam natpise. Crni kamen me je opčinio: Kako je u svetlu male
džepne lampe izlazio iz zida, izgledalo mi je kao da je preko njega prelivena
lepljiva svetlucava masa, kao da na hiIjade sićušnih svetlećih tačkica sija kao
svemir, ali to je verovatno do čudnovatosti ovog mesta. Još sa mojim studija na
RolrajtStounsu RoUrightStones 27 u Engleskoj ostalo mi je u sećanju da stene
mogu da „razgovaraju", da su one zabeležile misli sa ruba jave i sna. Stene su
kao uostalom svaka materija u svemiru „kristalizovana energija": U njihovim
elektronima čuvaju se poruke koje će na osvećenim mestima moći da prime
senzibilne osobe. Osećao sam se čudno.
Mahmud je prestao da se moli. Žurio je da napusti grobnicu. Žmirkajući,
doteturao sam se natrag na dnevnu svetlost i seo kraj Ebet na pod.
„Je li to bio Aronov grob?", upita ona.
„Nemam dovoljno vere", smeškao sam se i na Ebetinom licu primetih da je shvatila
dvosmisleni odgovor. „Bez pogovora ovde počiva poznata osoba iz prošlosti. Ima
tamo dole jedan sveti kamen i pod jednom crnom tkaninom jedna duguljasta stvar,
za koju ne znam šta predstavlja. Dokaz za Arona to nije. Nisam naišao ni na
kakve natpise, ni na kakve priioge, kao što su njegov nakit, grudna pločica, ni
traga od urinaa i tumina, njegovog čarobnog štapa..."
Reminiscencije
Uveče, u hotelu Petra Forum, mučilo me je isto pitanje koje sam pre nekoliko
dana u JerusaUmu razmatrao sa izraelskim pilotom: Zašto se ne da nedvosmisleno
identifikovati niti jedan jedini grob proroka Starog zaveta? Ukoliko je na
Džebel Harunu bio sahranjen prorok Aron, onda bi to mesto po logici moralo da
ima od tog dana neverovatnu snagu privlačnosti po vernike. Sasvim je nebitno
koji narod trenutno živi na tom prostoru svi narodi su vatreno poštovali Arona!
Ukoliko je ikada Aronovo počivalište i bilo na Džebel Harunu, to su znali svi
vemici u svako doba istorije. Ali: Šta je danas sa grobovima proroka i osnivača
religija?
Pokazaćemo to na četiri primera:
Isus je umro u Jerusalimu. lako hrišćani veruju da je telesno otišao na nebo,
još u prvom veku naše ere njegov grob je bio poštovan, naime ono mesto na kome
je počivalo njegovo telo po skidanju sa krsta, do vaskrsenja. 136. n. e. rimski
car Hadrijan je upravo na tom mestu dao da se podigne hram
njegovoj boginji Ijubavi Afroditi: Hadrijan je time želeo da izbriše sećanja na
Isusa. Bez uspeha. Jedva dvesta godina kasnije, 326. godine car Konstantin I
naredio je da se Afroditin hram sravni sa zemljom, da bi se na tom mestu podigao
objekt TX slavu Isusa Hrista. Od tada je crkva na Hristovom grobu, uprkos
brojnim rušenjima tokom promenIjive istorije Jerusahma, bivala sve većom.
Vernici nikada nisu zaboravih istorijsko mesto.
Apostol Petar razapet je naglavačke u cirkusu rimskog cara Nerona 5468 n, e..
Hrišćani su pokupili njegove posmrtne ostatke, sahranili ih i označih mesto
crnim kamenom. To je bilo za antihrišćanskih vremena, koja su onemogućavala
izgradnju kapele. Mlada hrišćanska zajednica poštovala je mesto na kome je
sahranjen, dok car Konstantin 324. god n. e. na tom mestu nije dao da se izgradi
bazilika. Od tada je crkva Svetog Petra sa Vatikanom centar rimokatohčke crkve.
Povod: kosti apostola Petra.
U Raveni, Italija, već hiljadu i po godina svoji moćna građevina od crnog
monohta: grob gotskog kneza Teodora I 41951. On niti je bio osnivač rehgije,
niti prorok, već „samo" osnivač Zapadnogotskog carstva. Njegov grob i danas
stoji čvrst i netaknut kao i kada je podignut.
Kada je prorok Muhamed 632. god n. e. umro u Medini, kalif Otman dao je da se
nad mestom gde je sahranjen podigne džamija koja je tokom kasnijih stoleća
višestruko proširivana. Mushmanski vernici se tamo ne mole Muhamedu već mole za
njega. To će po svemu sudeći raditi i kroz hiljadu godina i to u još
izgrađenijem svetihštu.
Takvih primera može lako biti i više npr. Mauzoiej japanskog pracara. Sva takva
mesta zajedno čine mogućim zaključak: Grobovi svetih Učnosti narodi ne
zaboravljaju. Oni rastu tokom vekova. Nema dvoumIjenja: Istaknutoj hčnosti, kao
što je Aron, bi na osnovu čuda i čarohja iz predanja, od sahrane nadalje pripalo
poštovanje koje bi se moglo uporediti sa onim prema Muhamedu ih Petru. Kako to
nije slučaj, ostaje pretpostavka da još od početka niko nije znao gde je
sahranjen Aron. Njegov grob mora da je iz bilo kakvog razloga držan u tajnosti.
Stoga nije ni čudno što na Aronovom „grobu" stoje kenotafi. Jedan se nalazi na
vrhu brda Ohod, kod Medine 28; tamo je nekada stajala džamija sa kubetom, koja
je propala još pre 130 godina 29. Drugo mesto sahrane sudeći po Bibhji trebalo
bi da je Mozerot u današnjem Izraelu. Možda mi ipak uzaludno tražuno Aronov
grob, pošto po jednoj arapskoj narodnoj legendi Aron i njegova samrtna postelja
poleteli su na nebo 30.
A Avram? Šta je bilo sa njim?
Ime njegove grobnice je već od samog početka bilo poznato, naznačeno je u Tori i
Starom zavetu, dakle nikad nije čuvano u tajnosti. To je bila Mahpelapećina.
Poštovanje patrijarha i praoca svih plemena mora da je bilo višestruko jače od
strahopoštovanja prema Aronu. Izraženo kroz građevine: Njegova grobnica bi tokom
vekova trebalo da se uveća do dvostruke veličine Vatikana zbog toga što u istoj
grobnici počiva još daljih pet poštovanja vrednih ličnosti ličnosti koje poštuju
Jevreji, hrišćani i Muslimani.
Mahpelapećina u Hebronu isto toliko nije Avramova grobnica, kao što Mambre izvan
Hebrona nije mesto u kojem je stvarao. Mambre i Mahpelapećina nalaze se tako je
dokazao profesor Salibi u saudijskoarapskoj provinciji Asir. „Sveta gora" u
kojoj
počiva Avram „danas se sastoji od malih šuma tamarisa i akacija u bUzini Namira
i Hirbana u zaleđu Kunfuda 31." U istoj gori, kod Namira, nalazi se i „mesto
Makfala, koje do danas nosi ime dvostruke pećine" Machpelah, mkplh.
Pravi Avramov grob nikada nije dobio prihku da postane mesto hodočašća: Izraelce
su potukli Vavilonci, razvukli ih na sve strane. Vojni pobednici nisu poštovali
Avrama, imah su druga rehgiju!
Upravo centralna svetUišta steirih religija trebalo bi bez vređanja rehgioznih
osećanja da budu ispitana najmodernijim naučnirn metodama, da bi se otkrih
pravi grobovi i odvojih od pseudogrobova.
„Prošlost mora da ispriča, a mi moramo da saslušamo. Pre toga ni mi ni ona
nećemo naći mira" Erih Kestner Erich Kastner, 18991974.
InšAlah!

IV

DECA ZEMLJE DECA BOGOVA

ZAR ČOVEK NEMA PRADOMOVINU?

Niste vi izrodi, deco moja.


Budite radni i lenji
ijezivoblagri,
darežljivo sebični!
Ličite na braću vaše sudbe,
ličite na životinje i bogove!
Johan Volfgang fon Gete,
17491832
Johann Wolfgang von
Goethe

Već stolećima čovek je u potrazi za rajskim vrtom, rajem u kojem je stvoren... i


zbog kojeg je proteran. Do sada domovina čoveka nije mogla da se lokalizuje.
Kada sam pre nekoliko godina počeo da prelistavam literaturu o rajskom vrtu,
nisam ni slutio koliko će divergentne biti pretpostavke. Kada je 200 naučnika
postavilo svoja giedišta, biia je odmah 200 isto tako dobro ili lošije
argumentovanih mišljenja protiv. Gde se nalazio rajski vrt? Evo palete
najznačajnijih mesta, 1, 2, 3 koja bi se u trenutku mogla proširiti za daljih 80
mogućih mesta:
izmedu Eufrata i Tigra
uz indijski Gang
na plavom Nilu
na zapadnom Nilu
u Kaspijskom zalivu
na levoj obavi Araksa, Jermenija
kod ŠatelAraba
na pruskoj istoćnoj obaii
na gornjem Dunavu
na Cejlonu
na ostrvu Kuba
na Jordanu u Palestini
kod današnjeg Jerusalima izvan današnjeg Damaska
u Dikmmu današnji Bahrein
na ostrvu Krit
na Gothardplaninama Švajcarska
na Kašmirskoj visoravni, Indija
na potonulom ostrvu Atlantis
u državi Merilend, SAD
kod Tijahuanakoa, Bolivija
na Meksičkoj visoravni
na raznim ostrvima Južnog mora
u zemlji Utopiji
na dalekom planetu
na vanzemaljskom svemirskom brodu
raj je bila cela zemlja.
25 redaka koji su pokrenuli svet
Nekih 25 redaka Knjige postanja, 1. knjige Mojsijeve, nagnalo je stotine autora
u potragu za rajskim vrtom, stimulisalo debate od katedre do katedre,
prouzrokovalo je pravu poplavu tzv. rajske literature. Ovo su ti redovi iz 1.
knjige Mojsijeve, 2, 8:
„Gospod Bog nasadi zatim vrt u Edenu prema istoku, i onde namesti čoveka koga
stvori. Gospod
Na grčkom: „postanak"
Bog učini te iz zemlje nikoše svakojaka drveta lepa za gledanje i dobra za jelo,
i drvo života usred vrta, i drvo poznanja dobra i zla. Iz Edena izvirašc voda i
natapaše vrt, a odande se delijaše u četiri rcke. Jednoj je ime Pison i ona teče
oko cele zemlje Havilske, u kojoj ima zlata. Zlato je te zemlje čisto. Tu ima i
bdela i dragoga kamena oniksa. Drugoj reci je ime Gihon. Ona teče oko cele
zemlje Kuške. Trećoj je reci ime Hidekel. Ona teče istočno od Asirije. Četvrta
je reka Eufrat. Gospod Bog uze čoveka i namesti ga u vrtu Eden da ga radi i da
ga čuva."
U gore citiranom prevodu Biblije koju je izdala virtemberška biblijska ustanova,
Štutgart 1972, govori se 0 Eufratu, u drugim prevodima govori se i o Tigru;
takvo pominjanje imena rečnih tokova daje slutiti da je poznat geografski
prostor. De facto on nije poznat. Priseti li se čovek konzonantskog načina
pisanja starih tekstova, onda se Tigris latinično piše tgrs, a Eufrat
postajephrt. Dodavanjem vokala od toga bi se moglo svašta napraviti. BibHjski
učenjaci dali su rekama imena Tigris i Eufrat zato što u knjizi Postanja stoji
da je Gospod Bog rajski vrt smestio ka istoku, a na istoku se nalaze Tigar i
Eufrat.
Ka istoku od čega? Na kugli kao što je to zemaljska ka istoku je pitanje mesta
na kome se čovek nalazi, odakle se određuje pravac. Ipak knjiga Postanja tvrdi
da u raju izvire potok koji se deli u „četiri reke". Držimo li ponovo Bibliju za
reč, možemo slobodno Eufrat i Tigar brisati sa liste mogućih lokaliteta raja:
Oni naime nisu deo u početku zajedničkog toka, pošto imaju različita izvorišta:
Tigar na zapadu istočnog Taurusa, a Eufrat nastaje iz dve reke, Kara Su i Murad
Su, u Anadoliji, Turska. Zato ovakvo lokalizovanje rajskog vrta ostaje samo
sitničarenje.
Tri događaja
Iz raja javljaju se tri događaja: Postanak čoveka, činjenje praroditeljskog
greha, proterivanja iz raja. BibUjska verzija ovih događaja postavlja zagonetke,
puna je protivrečnosti i besmislica koje promiču prostodušnom čitaocu Biblije.
Pre svega bejaše sveznajući i svemoćni Jehova Bog stvoritelj. Odakle je došao,
gde je živeo, nismo saznali, sem da je u „svežini večeri šetao" rajskim vrtom 1.
Mojsije 3, 8. Da li je preko dana bilo šta preduzimao, prećutano je.
Rajski vrt je bio Jehovin posed, jer sam ga je posadio, pustio je da u njemu
rastu ,,svakojaka drveta lepa za gledanje i dobra za jelo". Usred vrta uspevala
su dva pažnje vredna drveta jedno je bilo „drvo saznanja" a drugo je bilo drvo
„dobra i zla". Adam je trebalo da„radi i čuva"Božiji vrt, dakle bio je baštovan
i čuvar. Rado bismo hteh znati od koga i šta je to trebalo da čuva, pa osim
njega nije bilo ni jedne žive duše, Eva je stvorena tek kasnije. Teologijsko
tumačenje, da je Adam trebalo da čuva vrt od lukave zmije, ostavljao je čudnovat
uticaj: da h se lukava zmija tada već uvijala uz drvo saznanja?
Upravo pred tim drvetom, Jehova je upozorio baštovana: smeo je jesti plodove
sveg drveća sefc onog,, jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš" 1. Mojsije 2,
16. Tek tohko! Zmija je međutim decidirano tvrdila suprotno: „Nećete vi umreti,
nego Bog zna da će vam se u onaj dan u koji okusite s njega otvoriti oči, pa
ćete postati kao bogovi..." 1. Mojsije 3, 4.
I beše što je moraio biti najpoznatiji ugriz u sočnu jabuku. I šta se desilo?
Ništa! Adam i Eva preživeše vegetarijanski obrok. Zmija, međutim, beše u pravu
sa svojim proročanstvom, i Gospod potvrdi njenu izjavu:
„Eto, čovek posta kao jedan od nas" 1. Mojsije 3, 22. Upravo to je i predvidela
zmija; očigledno da je bila isto tako dobro obaveštena kao Jehova.
I tada se desi užasni praroditeljski greh. Adam i
Eva spoznaše, nakon što su okusili jabuku, da su nagi.
Ali ne zadugo, jer sam Bog „načini Adamu i ženi
njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih" 1. Mojsije
3, 2. Trenutak nagi pa da zbog toga prvi bračni par
bude kažnjen smrću?
Postanje takvo kakvo jeste nedostojno je sve
znajućeg Boga. Jehova za šest dana što god se pod
tim vremenskim periodom može podrazumeti stvori
nebo, zemlju, vodu, polja, trave, drveće, reke, ribe,
ptice, kopnene životinje i još dva čoveka „po obličju
svome" 1. Mojsije 1, 27, onda je posmatrao svoje de
lo i zaključio: „I gle, sve dobro beše" 1. Mojsije 1, 31.
Samo nešto kasnije „Gospod se pokaja što je stvorio
čoveka na zemlji, i bi mu žao u srcu" 1. Mojsije 6, 6.
Pa šta sada bi? Da li je njegovo delo sada bilo vrlo dobro ili promašaj? Kao
„Sveznajući" može se pretpostaviti da nije eksperimentisao, i da mora da je
unapred znao kako će se završiti njegovi pokusi. Jehova je znao da će Adam i Eva
probati plodove drveta saznanja, jer počinjenje greha mora da je već bilo
planirano. Zašto je Gospod onda bio tako razočaran da ih je proterao iz vrta,
čovek ne može da shvati. On je prokleo zemlju, pretio im da će se kupati u
„znoju Hca svog", i da će sa mukom radati decu.
Prilikom počinjenja greha, Adam je ja sain to zaključio na sramotu muškog roda
odigrao jadnu ulogu. Gospod ga je bacio u dubok san da bi od njegovog rebra
stvorio ženu, činjenica koju je Adam izričito potvrdio: ona je meso njegovog
mesa i trebalo bi da se zove „čovećica". Dao je ime njegovoj saputni
ci, koje je Bog, pak, prečuo, da bi nadalje govorio samo 0 ,,ženi". Prilikom
oblačenja krznenih haljina, Adam je iznenada upotrebio ime „Eva". Ta Eva koja
se uopšte nije zvala Eva nasede na zavođenje zmije i smaza zabranjenu voćku.
A Adam? On ,,stoji nemo i nepotrebno pored nje. Protiv sopstvenog zavodenja i ne
pokušava da se brani; samo jede, jer i Eva jede ipak tobože se žena lakše
zavodi od muškarca" komentarisao je pre 80 godina 4 poznati teolog Hugo Gresman
Gressmann, 18771927.
Kada raščlanjujem priču o Postanju, to činim koliko god to čudno zvučalo samo
zbog toga što opisane patnje ne mogu da pripišem Bogu. Bog, pa da pravi tako
krupne greške? Bog, koji se ,,šeta u svežini večeri"? Bog, koji tek tako
eksperimentiše? Bog kao mikrohirurg?
Postanje je a time se štošta razjašnjava legenda sastavljena od raznih
starijih izvora, obogaćena zabludama i Ijudskim maštanjima. Postoji toliko
legendi o Postanju koliko i starih naroda pa makar se samo radilo 0 malim
grupama; svaki je imao sopstvene predstave o nastanku čovečanstva.
Pametni Diodor sa Sicilije
Skoro moderno gledište zastupao je grčki istoričar Diodor, sa Sicilije, koji je
živeo u prvom veku pre n. e.; on je bio sastavljač 40tomne Istorijske biblioteke
za koju je, po sopstvenim izjavama, crpeo stara dela.
Diodor je zastupao gledište da su Ijudi prvobitno živeli u „neuredenom, divljem
svetu" 5, da su pojedinačno išli u potragu za hranom, a skupljali su se samo
zato što su ih napadale divlje životinje; jezik im se sastojao iz mešavine
različitih glasova; tek STI postepeno naučih da razaznaju mimiku suseda i da
određenim predmetima namene određene glasove: pošto se ovaj proces odvijao
nezavisno u mnogim delovima sveta, nastali su razhčiti jezici, i svaka ,,horda"
je na kraju našla drugačije nazive.
U to vreme pračoveka po istoričaru Diodoru pre 2000 godina banuh su bogovi, i
svaki narod je imao svoje bogove. Iz starog Egipta Diodor je pomenuo Izisa i
Ozirisa, koji su čoveka odvikli od toga da se „međusobno proždiru", ti su bogovi
gajih pšenicu i ječam, podučavali Ijude rudarstvu, pronašh vino i ,,mnogo čemu,
što do tada nije imalo naziv, podarili imena".
Kada se to dogodilo?
Pouzdani Diodor:
,,0d Ozirisa i Izisa, pa do Aleksandrove vladavine, za vreme čije je i osnovan
po njemu nazvani grad u Egiptu, proteklo je više od deset hiljada godina kažu."
Pametni gospodin Diodor dobro je čuo! NekoUko stranica kasnije, on je izveštavao
o Heraklu, sinu Zevsa i Alkmene, koji je ohmpijskim bogovima pomagao u borbi
protiv divova. Diodor je prebacivao Grcima da su se prevarili kada su rođenje
Herakla smestili u jednu generaciju pre trojanskog rata, jer se ono navodno
dogodilo „u vreme prvog nastanka čoveka." A od njega je naime kod Egipćana
izbrojano više od deset hiljada godina, a od trojanskog rata niti cehh 1200."
Shodno tome stanovište Egipćana je bilo da se čovek na Zemlji razvijao u jednom
procesu evolucije, koji je u najširem smislu preuzeo kulturu bogova. Ovo
stanovište se u biti poklapa sa tvrdnjama Postanja: Adam je božanskom rukom
„stvoren iz zemlje", kao živo biće, Očigledno je da su produkti stvaranja
trava, drveća, ribe, ptice itd. u početku bili bez značaja, ali „čovek je svoj
stoci i pticama i svim životinjama dao imena..." 1. Mojsije 2, 20. Božiji je dar
što je Adam naučio da govori.
Može se staviti prigovor što se u egipatskom predanju govori o dva boga Izisu i
Ozirisu dok se u Postanju pominje samo jedan. U hebrejskom originalu stalno se
za Boga kaže Elohim, a to je množina, jer nema jedninu. Zašto u svim biblijama
sveta stoji Bog umesto hogoval Zato što su Mojsije i Avram propovedali
monoteizam, verovanje u jednog boga. Od kada je sveta i veka teolozi mora da su
se mučih sa ovim problemom bez da ga reše.
U vavilonskom semitsko akadijski sastavljenom epu 0 Gilgamešu, koji se vraća do
Sumeraca, a zatim gubi u datumom nautvrđenoj prošlosti, ponavlja se mit o
stvaranju čoveka. Gilgameša, kraija južnovavilonskog grada Uruka, stvorih su
bogovi Šamaš i Adad: „Tako Gilgameša stvoriše vehki bogovi: jedanaest lakata
vis6k beše... dve trećine njega beše Bog a jedna trećina čovek" 6. Gilgamešov
saborac Enkidu živeo je sa životinjama i ponašao se kao životinja: „Celim telom
obrastao dlakom... ne poznaje niti zenilju niti Ijude... i ždere travu sa
gazelama i gura se da divljači napojilu..."
Ova polazna tačka kada se čovek izdvaja od životinja i uz Božiji uticaj počinje
da govori provlači se kao crvena nit kroz sve mitove o Stvaranju. Još pre deset
godina analizirao sam je sa modernog stanovišta 7. Peter Krassa Krasa i Viktor
Farkas Farkaš to su učinili u svojoj knjizi „Hajde da napravimo čoveka" 8, isto
kao i francuski i američki autori 9, 10. Samo se na univerzitetima ništa nije
promenilo. Shodno proverenoj tradiciji, docenti skaču jedni na druge, s tim što
jedan uvek zagUbi u blatu zaostalosti. Covek oseća hiljadugodišnju memlu.
Mnogo više od naučne fantastike
ICako izgledaju mitovi o nastanku sa aspekta današnjice?
Pre više hiljada godina da h to beše deset, trideset, sto hiljada godina? na
našu planetu sleteo je vanzemaljski svemirski brod čija je posada imala zadatak
da prenese intehgenciju i da preobrati podobne obhke života. Proširivanje
intehgencije u svemiru je bitna nužnost za svaku intehgenciju koja krstari
svemirom, pošto samo po sistemu progresije intehgencija može višestruko da se
umnoži; tek kada se u dovoljnoj meri rasprostrani intehgencija širom svemira,
biće mogu5a interplanetarna komunikacija.
Zašto se došljaci nisu jednostavno dosehh? Zato što je obhk života, koji već
postoji na jednoj planeti, ngjbolje prilagođen: Njihova telesna građa je
najbolje podešena na magnetne sile njihove planete, imuna je protiv domačih
bakterija, naviknuta na postojeću mešavinu vazduha.
Spontana izmena nasledne stnikture gena .
Kada su došljaci sleteli, već odavno su postojali milioni različitih oblika
života, među pjima vrste naših predaka, ili nenaučno rečeno: orangutani, gorile,
šimpanze, raznorazne vrste majmuna. Vanzemaljci su izvukh primerak one vrste od
koje su mogli očekivati pozitivan rezultat pri primeni njihovih manipulacija.
Tom izabranom primerku izvadili su ćelije, pod elektronskim mikroskopom promenih
redosled baza u
DNK molekulu; možda je bUa dovoljna zamena pojedinih gena, postupak koji se
danas sa uspehom vrši u laboratorijama. Veštačkom mutacijom smišljeno izmenjena
ćehja stavljena je u hranljivi rastvor da naraste do veličine jajeta. Moglo je
da se dogodi kao što se to danas naveliko i dešava da fetus in vitro u
laboratorijskoj posudi bude podstaknut na rast. Beba iz epruvete! Ili, da se
ženki iste sorte veštačkim oplodenjem umetne jajašce. Ova metoda već se godinama
primenjuje sa semenom priplodnih bikova i nerasta.
Posle trudnoće doiazi potomstvo sa svim željenim osobinama izmenjene DNK. Ono
ima istu gradu tela, istu lobanju, iste reakcije imuniteta samo uz to ima i
nasledne osobine kojim pripadnici njegovog roda ne raspolažu: znatiželjnost
sposobnost govora mozak koji memoriše iskustva i koji je u stanju da se u
svakom trenutku na njih pozove smisao za kulturu kao vajarstvo, pevanje,
negovanje prijateljstva... kao i religija sa kultom rmrtvih.
Ovaj model mišljenja ne spori teoriju evolucije Čarlsa Darvina Charles Darvin,
ali je njena logična razrada karika koja nedostaje; mnogo tražena veza u
razvojnoj istoriji čoveka bila je smišljena veštačka mu tacija izvršena na
jednom od naših najranijih predaka.
DNK dezoksiribonukleinska kiselina, prirodni sastavni deo jezgra ćelije.
Materijalni nosilac genetske informacije ćelije. U transformacionom eksperimentu
uspeva prenošenje naslednih osobina.
Gledano sa aspekta današnjice, jedino je razumno bilo da vanzemaljci prvog
čoveka zaštite od okoline i smeste ga u rajski vrt; nije smeo da bude izložen
bilo kakvoj opasnosti, ujedu otrovne škorpije ili zmije.
Onda je na red došla „čovečica". Sasvim bez žena stvar ipakneide...
Prvi Ijudi nisu poznavali ni jedan jezik, već su samo
znali da ispuštaju zvukove. Mora da su vanzemaljci bi
li ti, koji su Adama i Evu ostanimo pri tim imenima
naučili da govore. Zato je jezik prvih generacija Ijudi
bio jezik „bogova"! Ova pretpostavka nazire se još iz
predanja o izgradnji kule u Vavilonu: „Na celoj Zemlji
bejaše samo jedan jezik i reči su jednake bile" 1. Moj
sije 11, 1.
I dode dan kada su se vanzemaljci otisnuli ka no
vim Sunčevim sistemima, da bi tamo drugim populaci
jama podarili inteligenciju. Prilikom rastanka moguće
je da se odigrala sledeća scena:
„Deco", reče komandant prvom Ijudskom paru,„učinili smo vas inteligentnim, bez
nas bili biste još uvek kao životinje!"
AdEun i Eva kleknuše pred došljake, poštujući ih kao bogove. Komandant je odbio
čast:
„Mi nismo bogovi, mi smo istog mesa i krvi kao i vi. Nemojte nikada sebi praviti
predstavu o Božijem liku, jer Bog je nepojmljiv i neobjašnjiv".
Nastanak ovog izmišljenog razgovora čitamo kod Mojsija 1. Mojsije 1, 28:
"Rađajte se, množite se i napunite Zemiju, i vladajte njom, i imajte vlast nad
ribama morskim i nad pticama nebeskim, i nad svim životinjama koje se po zemlji
miču."
Jasan zadatak. Inteligentni život trebalo je da se raznmoži i zavlada
neinteligentnim oblicima života. Nadalje je važio samo jedan strogi zakon: Adam
i Eva
sa potomcima nisu više smeU da imaju odnose sa nemutiranim pripadnicima istog
soja. To prolazno zadovoljstvo značilo bi stravično genetsko nazadovanje. Za
ovakav eksces pretila bi kazna smrću. Ipak, greh se počini. Neko se ipak upusti
sa divljim nemutiranim pripadnikom iste vrste.
Ova sodomija je kao nasledeni greh ušla u legendu. Sada su se inteligentni Ijudi
setili pretnji i obećavanih kazni „bogova": Uplašili su se. Zlo je počelo. Ljudi
su verovali da će žrtvama, krvlju moći da umire bogove.
„Čitavu večnost" nakon počinjenog greha, vanzemaljci su se vratili da bi
kontroUsali kako je niklo seme njihove inteligencije. Inspekcija je postala put
strave i užasa. „Tada Bogovi Elohim množina! zažališe što su stvorih čoveka, i
to ih duboko ražalosti. Oni su obistinih svoju smrtnu pretnju. Mnogi od mešanaca
živeh su rasprostranjeni na sve strane i nisu ih mogh pronaći pojedinačno, tako
da su se odlučih za radikalno rešenje. Podavili su neuspelu žgadiju.
Ovo tumačenje legende o Adamu i Evi ima, sa današnjeg stanovišta, smisla, moguće
ga je povezati kako sa evolucionistiekim učenjem, tako i sa religioznim
predanjima. Sukob, koji pre svega postoji u Ainerici, između kreacionista onih
koji veruju u Božije stvaranje i evolucionista kpji veruju u Darvina, je
nepotreban. Obe strane su u pravu.
Zbog takvog gledanja na stvari, optužuju me da razmišljam rasistički i da je
kreacija inteligentnih Ijudi od strane vanzemaljaca iz etničkih razloga
neprihvatljiva. Ovi kritičari previđaju da nigde nisam govorio o određenoj rasi.
Radi se samo i isključivo o preobražaju hominida u inteligentne Ijude. Ovoj,
inteligentnom načinjenoj vrsti, pripadaju sve rase. Nisam izmislio potop, a kamo
li izabrani narod.
Novi put
Da li se može postaviti novo tumačenje nastanka homo sapiensal Gde je osnova za
promenu mišljenja?
Ptolomej iz Aleksandrije 100160 n. e. bio je uveren da je Zemlja središte
svemira. To je bilo teracentrično mišljenje i nije bilo tačno.
Nikola Kopernik 14731543 izjavio je da je Sunce središte svih planeta. Tvrdio
je da putanje planeta imaju kružni obhk umesto ehptičnog oko Sunca, i da se i
zvezde na vehkoj udaljenosti okrecu oko njega. lako u osnovi tačno, i ovo
heliocentrično mišljenje nije bilo ispravno.
Evolucionistički teoretičari vide čoveka u središtu univerzalnog života. To je
antropocentrično mišljenje, i ono je pogrešno.
Čovek je uzimao i uzimfc sebe za isuviše važnog, hteo bi da se sve vrti oko
njea. Od ove bolesti boluje i moderna evolucionistička teorija. ,,Sta je čovek?
U svakom slučaju ne ono što je u sebi zamisho da jeste, a to je vrhunac
Stvaranja". Vilhelm Rabe Wilhelm Raabe. Ko se sa tim pomiri da nije izuzetak
medu pet milijardi Ijudi, taj je i spreman da shvati da Zemlja medu milionima
planetarnih sistema u vasioni nema poseban položaj.
Čudno. Stari Indijanci Severne i Južne Amerike, koji danas usled svojih za
prirodu vezanih tradicija, sve više privlače pažnju, oduvek su znali da je čovek
samo jedna od mnogih inteligentnih životnih formi u svemiru. Nikada se nisu
smatrali jedinstvenim:
PouniIndijanci iz današnje Nebraske, SAD, veruju da je čovek stvoren od zvezda,
a nebeski učitelji se uvek ponovo spuštaju na zemlju „da bi muškarcima i ženama
rekli nešto više o stvarima koje bi trebalo da znaju" 11.
OdžibvejIndijanci Ontario, Kanada kažu da pripadaju društvu „nebeskih Ijudi"
12. Ovi nebeski ljudi„nisu andeU, već Indijanci svetle puti, obučeni u
šarlahcrvene tunike i kapuljače"
Mit 0 stvaranju ČerokiIndijanaca severozapadna Džordžija, SAD počinje
ovako: ,,Na početku sve životne forme živele su na nebu... Stanovnici nebeskih
nastambi žudeh su da odu odatle, jer su njihove nebeske nastambe bile sve više
prenaseIjene..." 13.
MikosukiIdijanci južna Florida, SAD tvrde; ,,Pre dugo vremenajedno indijansko
pleme sišlo je sa neba u jezero Mikasuki na severu Floride. Oni su dophvali do
obale i tamo izgradili grad Mikasuki, Odatle MikasukiIndijancima i ime" 13.
Flemena SahshanIndijanaca Britanska Kolumbija, Kanada pripovedaju: „Jednom su
Ijudi hteh da izazovu rat sa nebeskim Ijudima..." 14.
Irokezi država Njujork pričaju kako je Zemlja nekada bila prekrivena vodom i
nastanjena monstrumima. ,,Daleko iznad nje je nebo, nastanjeno
natprirodnimbićima..." 15.
TutušIndijanci severozapadna obala Pacifika, SAD znaju nekohko ,,Thunderbird"
predanja gromovita ptica. Jedan od njihovih totemskih stubova za ove gromovite
ptice je simbol „grada nebeskih Ijudi" 16.
Ovo su primeri mitova o indijanskom poreklu, kojih može biti i više primeri
koje danas živa plemena prenose dalje. Skromno pitanje Ludviga van Betovena
Ludvvig van Beethoven: „Kada se posmatram kao deo svemira, pitam se šta sam?",
dalo bi se komentarisati: Pitaj Indijance!
Poznajem priču KišMaja plemena iz „Popol Vua", upoznat sam sa mitovima o
nastanku Inka, poznajem
religiju HopiIndijanaca sa njihovim nebeskim učiteIjima, Kahinasima.
Zahvaljujući dugogodišnjem bavIjenju predanjima starih naroda, mogu utvrditi da
mi nije promakao nijedan slučaj u kojem preci ovih starih naroda ne bi tvrdiU,
uveravali kako su božanska ih nebeska bića bili njihovi učitelji. Samo mi
pametnjakovići ovog veka to kategorički poričemo. Samo mi smo najveći!
Deco, kako vreme leti
Antropocentrično samoprecenjivanje donelo nam je učenje po kome je život na
Zemlji nastao iz beživotne, mrtve materije. Recept ovog učenja je banalan:
Nekoliko kapi prasupe stavi se u posudu za koktele, promućka se snažno i da bi
bilo gotovo, puste se električne varnice da sevaju; ukoliko se to radi dovoljno
dugo, nastaju abrakadabra vrlo komphkovani proteini belančevine, DNKlanac,
žive ćehje.
Pravo čudo! Da h su „čuda" naučna?
Ne vohm da ponavljam šta sam pričao pre 10 godina 7, ah sam dovoljno arogantan
da primetim da je niz poznatih naučnika do sada primio loptu. Tada sam rekao:
Prvi primitivni život na Zemlji nije mogao da nastane sam od sebe. Odmah potom
već je iz akademskih slušaonica odjeknulo: Taj čovek nema pojma o molekularnim
lancima i prebiotičkoj hemiji. A kakvo je stanje danas?
Dva problema treba strogo razdvajati:
1 Kako je nastao život na Zemlji?
2 Kako je nastala Ijudska intehgencija?
Izmedu odgovora na prvo pitanje nastanak života i odgovora na drugo nastanak
inteligencije leže milioni godina.
Odgovaram prvo na drugo pitanje: Ljudska inteligencija nastala je smišljenom
veštačkom mutacijom na primerima iz plemena hominida . Na pitanje: Da li je bilo
ili nije bilo evolucije? Odgovaram: Naravno da je bilo i ima evolucije. Mutacije
promene nasledenog materijala i selekcije izbor za mutaciju najpodesnijeg
nasleđenog materijala moguće jc dokazati u paleontologiji. Nije objašnjiv
inteligencijski skok ka homo sapiensu. Znam brdo teorija koje tvrde suprotno,
ali su to ipak samo teorije.
Bio bi to značajan, čak odlučujući korak napred, kada bi paleontologija napokon
uzela u obzir i Ijudska predanja! To dođe kao neki apstraktni pozorišni komad:
Ne prođe ni godinu dana, a da se publici u svetlosti reflektora ne pokaže barem
neka koščica, neki skelet kao najnoviji nalaz o sada već najnovijem
,,pračoveku".
Pre deset godina, kada sam pisao moju knjigu ,,Dokazi", paleontoiozi su homo
erectusu uspravljeni dali okruglo 1,5 miliona godina. U međuvremenu je Ričaid
Liki Richard Leakey sa saradnicima, iz nacionalnog Istraživačkog centra za
praistoriju i paleontologiju u Najrobiju, zapadno od jezera Turkana, u Keniji,
iščeprkao novi skelet iz zemlje, novog, novcijatog homo erectusa 17; taj je sada
još 100.000 godina stariji od svog prethodnika, međutim 100.000 godina u
paleontologiji ne igra nikakvu ulogu. Ako se generacija računa kao 30 godina,
između dva skeleta je „samo" oko 3.300 generacija. Lobanja najstarijeg homo
erectusa dogurala je do starosti od 2,5 miliona godina.
Između popularnog Neandertalca koji je živeo pre 50.000 godina i homo erectusa
od pre 2,5 mihona godina, postoji jedna razdaljina od 81.000 generacija. Nema
veze. Paleontolozi su vehkodušni. Nove kosti, novi datumi i svaki put se
rastrubi kako skeleti ili njihovi delovi potiču od naših najstarijih predaka.
Bože, gluposti?
Čovekoliki rod u sistemu primata.
Zapravo, proučavaju se ostaci izdvojenih grupa majmuna! Nemam ništa protiv
radosti prilikom svakog novog nalaza svaki od njih može biti strašno
interesantan evolucionističkim teoretičarima, da bi napokon znali od kada je
određena vrsta majmuna mogla da stoji na zadnjim nogama, i da li su njihovi
ručni zglobovi bili u stanju da barataju primitiAmim orudem. I danas divlji
majmuni koriste jednostavno orude.
Prijatelji: Sa nastankom inteligencije kod čoveka, ceo taj majmunski cirkus nema
nikakve veze.
Eva mlada žena?
Paleontologija je dobila obećavajuću konkurenciju molekularne antropologe
Antropos čovek. Predstavnici ovog novog roda nauke sastavljaju rodoslovlja na
bazi genetičkih ispitivanja. To je obećavajuća postavka istraživanja, prema
kojoj ja pak osećam nejasnu sumnju, da njeni rezultati jednog dana neće više
smeti da se obelodane, jer će pre ili kasnije poreklo raznih rasa morati da se
saopšte, a o rasama se ne govori.
Protekle godine američki genetičar Daglas Valas Douglas C. Wallace, sa
Emoriuniverziteta, dao se u potragu za našom voljenom Evom. Njegov tim ispitao
je mitohondrije 600 žena iz celog sveta 18,19,20. Rezultat istraživanja je da
poreklo čovečanstva potiče od pre 100.000 godina. Valas: „Bila je jednom jedna
žena, kojaje imala tu mitohondrijsku DNK. Ukoliko je bila
Mitohondrije su sastavni deo DNK koje naslcđuju samo žene.
jedina, bila je to Eva!" Homo erectus iz vremena od pre 1,6 ili 2,5 miliona
godina onda sa našom Evom ne bi mogao da ima ništa. A i čudilo bi me...
Molekularni antropolozi rukovode se na različite načine. Jedna istraživačka
grupa sa Univerziteta Berkli, Elalifornija, koja je htela da sazna sa kojeg
geografskog područja čovek uopšte potiče, sakupila je genetičke podatke 147 žena
iz Afrike, Azije, Kavkaza, Nove Gvineje i Aboridžina, australijskih
prastanovnika. Uporedna proučavanja pokazala su da su Afrikanci u genetskim
rodoslovima najviše zastupljeni. Kompjuterski proračuni pokazali su da sporo
rasprostiranje mora da je počelo pre najviše 180.000 godina, i to sa otprilike
jednim kilometrom godišnje.
Na drugi put naišli su genetičari Dž, S. Džons J. S. Jones i S. Ruhani S.
Rouhani sa Koledžuniverziteta u Londonu, i jedan tim pod vođstvom Džima
Vejnskouta Jim S. Wainscoat sa Oksforduniverziteta. Oni su ispitivali geografsku
raspoređenost betaglobina kod osam grupa stanovništva. Istraživači su došli do
uverenja da je negde na prostoru Afrike postojala „osnivačka populacija" koja se
izračunato je sastojala od najviše šestoro Ijuui. „Ukoliko je to zaista tako"
vele Džons i Ruhani „čovečanstvo je u vreme presudne faze evolucije bilo vrsta
pred izumiranjem" 21, 22.
Rezultati su alarmantni. Ukohko se „osnivačka populacija" da svesti na samo tri
para, ih čak možda na jednu ženu, onda mihon godina stare kosti i skeleti samo
dokazuju da sve te kosti i skeleti, koji su nam predstavljeni u apsurdnom
pozorištu, nisu pripadali našim direktnim precima, već su rehkti naših indi
Ođređeni deo hemoglobina, crvene boje krvi.
rektnih predaka; nisu, razumljivo, da ih za sobom ostave pripadnici „osnivačke
populacije" pošto su se oni pojavili tek pre 180.000 ili 100.000 godina.
Genetičari raznih univerziteta već nekoliko godina rade na jednom
internacionainom zajedničkom projektu; žele da sastave gensku kartoteku iz koje
bi mogla da se izvede potpuna informacija o nasledu. Ove informacije pothranjene
su u genima, prenose se na potomke. Geni su odsečci DNKduplog heliksa; može se
uporediti sa spiralnim rajsferšlusom, čiji se držač sastoji od lanaca nukleinske
kiseline . DNK lanac leži u jezgru svake delije. Kada bi se DNK lanac izvukao iz
čovečije ćelije kao konac, bio bi dugačak skoro dva metra. Jedan konac od dva
metra iz jedne tako sićušne ćelije koja se može videti samo pod mikroskopom? A
čovečiji organizam nosi na milijarde takvih ćelija...
Konac se sastoji iz molekularnih lanaca, a to su jedni za druge slepljeni atomi.
Zamislimo ga, ukoliko ćeliju uzmemo kao da je ping pongloptica; u tu lopticu
strpamo upetljan, zamršen konac u dužini od 20 kilometara. Ukoliko napunimo
četiri injekcije sa crvenom, zelenom, žutom i plavom bojom i tankom iglom
ubrizgamo minimalnu količinu ovih boja u lopticu, onda ce konac primiti ove
boje. Otvorimo li lopticu i okačimo li konac na 20 kilometara dugački konopac za
prostiranje veša imaće odseke sa ubrizganim bojama.
U ovom modelu DNK bila bi konac, gene bi boje markirale u vrlo različitim
dužinama. Svaki obojeni odsečak predstavlja određeno svojstvo kombinacija
crvenaplavažuta boja za rast kose, crvenažutaplava za rast noktiju,
žutazelenaplava za smeđe oči. I
Nukleinske kiseline: zajednički imenitelj za dezoksiribonukleinsku kiselinu
DNK i ribonuMeinsku kiselinu RNK
tako dalje. Čim se bude znalo za šta je koja boja nadležna, genetski kod biće
dešifrovan. U stručnoj terminologiji boje se zovu „nukleotidne sekvence", to su
kvazislova genetskog koda.
U kompjuteru Evropske molekularnobiološke laboratorije u Hajdelbergu pothranjeno
je preko četiri miliona do sada dešifrovanih nukleotidnih sekvenci. To zvuči kao
pozamašan broj, ali on to još nije kada se zna da postoje tri milijarde „slova"
za čovečje nasleđe i oko 50.000 gena u svakoj ćehji. Pošto je dešifrovanje
mTikotrpno i dugotrajno, univerziteti i genetski instituti su se ujedinili, tako
da svaka laboratorija obrađuje samo jedan deo DNK lanca. Genska kartoteka se
svakodnevno proširuje. Brzi kompjuteri preračunavaju kombinacije. Razmenjuju se
rezultati. Na kalifornijskom „Kaltehu", u Pasadeni, američkoj elitnoj visokoj
školi, konstruisana je kompjuterski programirana mašina za gensekvence, tzv.
„genalizator", ovaj apaiat ispituje nukleotidne sekvence i njihove „kompozicije
boja" u smislu našeg modela, upoređuje ih sa već raspolažućim sekvencama,
razvrstava, proračimava. Genalizator više nije unikat, serijski se proizvodi i
prodaje.
Još pre 20 godina projekat kompletne genske kartoteke smatran je od strane
naučnika apsurdnim, stručnjaci, kao što je nobelovac Džejms Votson James Watson
dupH hehks, njegovu realizaciju očekuju u narednih deset godina. Najkasnije do
tada genalizator će tako snabdeti kartoteku, pročistiti je i složiti, da će se
moći tačno utvrditi da je i kada je u istoriji Ijudskog razvoja jedan iznenadni,
veštački događaj doveo do odlučujuće promene. Genska kartoteka će biti otvorena
knjiga istorije. Iz nje će se mod videti da je u čovečjem razvoju došio do
manipulacije na genetičkom kodu. Tada najkasnije od mene
više neće zahtevati relikte tehnike vanzemaljaca, da bi njima potkrepio svoju
teoriju.
„Zivot se može razumeti samo unatrag. Živeti se mora, ah samo unapred", rekao je
Seren Kirkegard Soren Kierkegaard 18131855.
Genetski kod i stvaranje
Sta će jednog dana proizići iz genetskog koda kada bude dešifrovan? Da se
izrazim prosto: Mi ćemo sa njim moći da se igramo „bogova". Kao nekada
vanzemaljci sa Adamom i Evom.
Podimo još jednom do onog zamišljenog konopca za prostiranje veša, na kojem visi
onaj konac dugačak 20 kilometara. Uzmimo da kod 10,5 km kombinacija boja
odreduje smeđu kosu, a kod 8,1 civenu. Žehte čoveka sa crvenom kosom. Želja koja
se sasvim jednostavno da ispuniti: Kombinacija boja na 10,5 km se iseče i zameni
kombinacijom na 8,1 km. Na koncu vežete čvor te ga vratite u pingpong lopticu.
U smislu ovog pojednostavljenog postupka deluju i genetičari, s tim što je
njihov posao mnogo, mnogo komplikovaniji i naporniji. Oni DNK lanac obrađuju pod
elektronskim mikroskopom sa bakterijama i specijalnim virusima. Vrstom
,,bioloških makaza" tzv. restrikcioni enzimi DNK lanac se na označenim mestima
lomi, a mesto loma se promeni mutira tako što se ubaci nova DNK sekvenca. Posle
ove genetske manipulacije ćelija se razmnožava kao i ranije, s tim što
promenjeni gen sada proizvodi željeno dejstvo: crvenu kosu.
U veHkim centrima za istraživanje već postoje genske karte koje pokazuju
nasledne bolesti. Jedan tim Glavne bolnice u Masačusetsu, SAD, pod rukovod
stvom molekularnog genetičara Džejmsa Gasela James Gusell, iokalizovao je jedan
gen na hromozomu br. 4 koji je nadležan za Hantingtonovu horeu Huntington Chorea
23. Naučne publikacije već odavno sasvim uobičeno izveštavaju o genskoj
dijagnostici: više ne dijagnosticira pouzdani kućni lekar, to čmv genetičari.
Oni iz plodove vode trudnice ,,čitaju" da li je embrion zahvaćen naslednom
bolešću; ukoHko jc to slučaj, mogu mesecima pre rođenja da otklone genetsku
štetu. Genetičari će ukoliko ih se pusti jednog ne tako dalekog dana
„konstruisati" čoveka i životinju po meri... kao što su to pre više hiljada
godina vanzemaljci učinili sa našim primitivnim, hominidim precima.
Za mnoge je „stakleni čovek" iz genske kartoteke prava mora. Oni imaju
orvelovske vizije o stvorenom, rukovođenom čoveku. Boje se da će čovek početi da
izigrava boga, vide u budućnosti armije Ijudi sa programiranim osobinama,
naslućuju arene sportista čiji su mišići podešeni za određene sportove, slute
sortu čoveka sa očima koje mogu videti i u infradometu. Frankenštajn izlazi iz
retorte, čovekživotinja sa čulom mirisa kao u psa, sluhom kao u mačke, kandži
kao u tigra. Preti li nam čovek sa oklopom od krljušti, kojem vatra ne može
naškoditi, čovek sa krilima orla, koji kruži nad neprijateljskom teritorijom,
čovek sa telom konja kentaur? Uz pomoć fantazije stižemo do mitološkog kabineta
strave pegaza, višeglave zmije, letećeg lava kao što se može videti u svim
bliskoistočnim muzejima i reljefima, minotaura, čoveka škorpije i čoveka ribe?
Kao čoveka koji je išao granicom prošlosti i budućnosti, stalno me ponovo čudi
koliko je toga, što se predviđa kao fantom budućnosti, već bilo!
Nazvana po ameriCkom neurologu Džordžu Hantingtonu: sy chorea nervna boiest
vidovica.
Zašto se stare knjige baš sada, na pragu genske tehnologije, ne prime k znanju?
U njima se može pročitati da su dvostruka bića još u istorijsko doba živeia u
hordama, plamenima, čak i velikim formacijama. U njima se može saznati o
„hramskim životinjama" koje su tetošene kao mezimci stanovništva. Smnerski
kraljevi su vedjda iz čistog zadovoljstva pravili lov na Ijudeživotinje.
Herodot je u svojim „Egipatskim pričama" govorio o čudnovatim crnim golubovima,
koji su bili „ženkice Ijudiživotinja", i o Ijudima u oblasti ušća perzijskog
Araksa, koji su se „priključili ribama" i bili Ijudiribe sa krljuštima. Platon
je u svojoj „Gozbi" tvrdio:
„Prvobitno, pored muškog i ženskog, postojao je i treći pol. Ovaj čovek je imao
četiri ruke i četiri noge... Velika je bila snaga ovih Ijudi, bili su nagle
naravi, planiraU su da jurišaju na nebo i posegnu ka bogovima."
Tacit Anali XV, 37 opisivao je svakodnevne orgije u kući Tigelija, na kojima se
„milovalo uz učešće Ijudiživotinja". Na reljefu crnog obeHska Salmanasara 11 u
Britanskom muzeju u Londonu lako se mogu prepoznati bića Ijudiživotinje. U
Luvru, Pariz, u Turskom muzeju, Ankara, u Bagdadskom muzeju i drugde, video sam
skulpture bida nastala ukrštanjem čoveka i životinje. Na asirskim imietninama
prikazi poluljudi nisu nikakav izuzetak. Propratni tekstovi tu govore 0
„zarobljenim Ijudimaživotinjama", koji se vezani od strane ratnika iz zemlje
Muzri, kao dar vode kralju.
Da li će sada mitove preteći realnost? Da li se ponavlja istorija čovečanstva?
Ko ima oči može u svim antropološkim i umetničkoistorijskim muzejima sveta naći
životinjskočovečju kopilad u obliku kamenih skulptura. Njihova postolja imaju
neobične natpise.
Ispod jedne lavolike životinje sa Ijudskim telom može se pročitati: „Mitološka
figura". Ispod Ijudskog tela sa orlovom glavom i krilima stoji: „leteći genije".
Bogovi su rekli proroku Hezekilu: „Vi Ijudi imate oči da biste videli, a ipak ne
vidite". Prorok je za sada u pravu. Teoretski bi buduća genetika mogla da rekon
struiše, oživi ova dvojna bića.
Nagovestimice se već ogledaju mogućnosti genetske hirurgije. Averički, kao i
nemački genetičari, uneli su u kličnu ćeliju miša gen rasta pacova. Rezultat:
ogromni miš. Profesor Horst Krojslih Horst Krausslich, sa katere za uzgoj
životinja na LudvigMaksimilijan univerzitetu u Minhenu, „konstruisao" je novu
svinju: usađivanjem stranih gena buduća svinja bi bila teža, ali manje masna, a
mobihsala bi se njena otpornost na infekcijske bolesti, karakteristične za
svinje Š24ĆNovi trkački konj, novi bik, neće se više dobijati ukrštanjem, već će
se genetski uzgajati. Isto važi i za biljke. Već postoji kreacija zvana
„krompajz", nastala ukrštanjem ćelija paradajza i krompira.
Genetičarima sa Kalifornijskog univerziteta u San Dijegu pošao je za rukom
prosvećeni uzgoj: svetleće liske duvana i svetleće šargarepe! Kada se zna kako
se to radi, onda je to sasvim jednostavno: Svici puštaju hladnu svetlost koja
nastaje oksidacijom luciferina i enzima luciferaze, koji se nalaze u njihovim
organima. Za ovaj enzim ,,odgovoran" je poseban gen: On je izolovan, prvo je
usađen bakterijama, kasnije duvanu i šargarepi: „Uspeh prenosa gena mogao se
proveriti na jednostavan način. Biljke su, naime, posle dodavanja luciferina i
nosioca energije ATP adenozintrifosfat počele da svetle. Kod duvajia enzim se
pretežno akumulirao u korenu i dršci, ali i žile lišća jasno su svetlel"
Š25ĆMože se postaviti pitanje čemu to, tj. kakva je svrha toga. Čista igrarija
iz zadovoljstva pronalaženja? Ne, Svetled gen može se ubuduće unositi
kao „markirer", da bi druge gene, unesene u DNK, učinio prepoznatljivim.
„Markirer" biosvetledom snagom javlja svoju poziciju: ovde sam!
Genetičari rade na tome da nadmudre prirodu u korist čoveka. Eritropoietin je
hormon koji se u sasvim ograničenim količinama stvara u bubrezima. Ovaj hormon
podstiče ćelije u kičmenoj moždini da proizvode crvena krvna zrnca. Ukoliko ga
nema dovoljno, kod bubrežnih oboljenja često dolazi do opasnog smanjenja broja
crvenih krvnih zrnaca anemije. Spas su doneh genetičari sa Severozapadnog centra
za bubrežne bolesti u Sietlu, SAD. Njima je pošlo za rukom da životno važni
hromozom proizvedu genetičkotehničkim putem. Hormon stvoren u laboratoriji svoju
funkciju vrši isto kao i „prirodni" Š26Ć
U leto 1986. godine FDA, američki organi vlasti zaduženi za prehrambene
proizvode i lekove, koji važe za izuzetno stroge, po prvi put su dozvolili
primenu jednog cepiva koje je proizvedeno gentehničkim putem. Ovo cepivo
sprečava infekciju izuzetno zloćudnog hepatitisBvirusa, koji dovodi do ciroze
jetre i raka.
Ne prođe ni nedelju dana a da se ne čuju upozorenja 0 gentehnologiji. Diskutuje
se o zakonima koji bi naučnicima trebalo da zabrane manipulacije sa Ijudskim
genima. Avet gena kruži naokolo. Postoje dva fronta: Jedan koji ih se boji kao
vilovnjaka ili atomske energije drugi bi želeo da istraživanje bude
neograničeno. Zaista je problem uporediv sa problemom atomske energije: Atomska
energija može se koristiti kako za miroljubive tako i za druge svrhe pravijenje
vodonićne bombe. Odluči li jedna zemlja da isključi sve atomske reaktore, ne
znači da će imati pod kontrolom reaktore drugih zemalja. Gentehnologija može se
primeniti i za dobro i za zio.
Ukoliko se u jednoj zemlji zabrani genetičko istraživanje, zakoni drugih zemalja
neće sputavati genetičare da svoj rad nastave u drugoj zemlji, Genetičari
zapadnih država a za druge se ne zna! izgleda da su sebi postavili jedno
dobrovoljno ograničenje. Oni gentehnološki ne žele da čine ništa što bi
promenilo „personalni karakter čoveka",
Lepa, plemenita, pravilna namera, ah kako internacionalno kontrolisati da U se
svi drže tog postulata? Gentehnika ne zrači, i njoj ne trebaju niti nadzernne
niti podzemne eksplozije. Nema aparata za merenje na svetu koji bi pokazao u
kojoj se laboratoriji eksperimentiše sa genima. Zatim: genetičko istraživanje,
gentehniku ne vrše samo od države kontroKsane i finansirane visoke škole, ima
puno privatnih laboratorija i tehnički odhčno opremljenih istraživačkih punktova
pri vehkim farmakoioškim koncernima, Tako će, verovatno na žalost! i u sektoru
genetičkog istraživanja na kraju stajati mudrost vojnih tehnologa: , UkoHko mi
to ne učinimo, učiniće to drugi pre nas, a to bi bilo još gore" Š27Ć
Dan stvaranja
Cela stvar počela je pre 11 godina, tačnije 30. avgusta 1976. god. Tog dana
dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, indijski profesor Har Gobind Korana
Khorana, sa Instituta za tehnologiju Masačusetsa u Kembridžu, SAD, uspeo je da
veštački proizvede gen. Od tada su genetičari počeli ne samo da menjaju prirodne
nukleotidne sekvence u DNK, već i da tako reći za stolom kreiraju i sklapaju
nukleotidne sekvence i komphkovane proteine belančevine. Stručni jezik ove grane
sintetičke biologije neuvijeno se naziva proteindizajnom ih
proteininženjeringom.
Februara 1987. god. list „Slika nauke" Š28ĆBild der Wissenschaft objavio je da
je profesor Bernd Gute Gutte sa Univerziteta u Cirihu uspeo da „na osnovu modela
sintetizuje protein sa 24 aminokisehne". Ovaj veštački protein trebalo bi da
umanji štetne prateće pojave insekticida DDT. Štafeta je išla dalje. Profesor
Ernst Ludvvig Vinaker Ernst Ludwig Winnacker i njegov saradnik Ronald Merc Merz,
sa Univerziteta u Minhenu, „preveli" su sekvencu aminokiseline ovog novog
sintetičkog proteina i konstruisali veštački gen, uneM ga u nasleđe
Ecolibakterija i time dokazali „da ove genetski promenjene bakterije stvaraju
veštački protein". „Časipis" „Slika nauke" povodom ovog rezultata istraživanja
objavio je naslov „8. dan stvaranja".
Iza ovih činjeničnih, za laika možda čak pomalo dosadnih izveštaja o
istraživanjima, krije se dinamit. Geni nisu Xti grumeni molekula, geni su
nosioci naslednih informacija. Čak i kada bi put dotle mogao da traje desetinu
godina, kadtad nasledne ćelije svih životnih obhka bilo bi moguće nanovo
konstruisati, obHkovati. Kadtad iz laboratorije oglasiće se neobičan glas. Pas
je progovorio.
Na Institutu za genetiku Univerziteta u Bilefeldu molekularni biolozi rade na
jednom projektu koji liči na bajku. Ne samo seljak, već svako zna da se njive
dubre azotom, Širom sveta godišnje se potroši 80,000.000 tona azotnog dubriva!
Tek ispod temperature od 500°C i pritiska od 200 atmosfera iz azota u vazduhu i
vodonika može se izdvojiti amonijak . U zemlji ima bakterija koje azotno đubrivo
stvaraju na prirodan način,„ali njihovo dejstvo je isuviše ograničeno ili
raspoloživo na pogrešnom mestu, da bi samo sa njima u dovoljnoj meri opskrbiK
biljke azotom" Š29C.
Amonijak je osnovni materija! za azotno đubrivo.
Genetičari su rekli sebi: Što bakterije mogu na malo, biljke životne forme kao
i bakterije mogle bi da postignu na veliko. Cilj je bio da se uzgoje korisne
biljke koje će same proizvoditi njima potrebno azotno đubrivo. Genetičar
profesor Alfred Piler Puhler to opisuje ovako: „Kao efekat, te manipulisane
biljke trebalo bi da budu u mogućnosti da vazdušni azot pretvore u amonijak
žitarice bi npr. same proizvodile svoje mineralno dubrivo"
Ubrzo je stvoren enzim kojem je pošlo za rukom remekdelo, da iz jednog molekula
N2 stvori dva molekula amonijaka NH3. Nadalje je bio cilj da se dešifruju
nasledne informacije ovog enzima. Na kraju je utvrdeno: Tražena nasledna
informacija sastoji se iz jedne cele „genske baterije" Piler, kojaje sastavIjena
od 14 pojedinačnih gena.
Britanski genetičari sa Univerziteta Saseks uspeli su da ovu gensku bateriju
prenesu na crevne bakterije iz roda Ecoli. Kemekdelo je kasnije ponovljeno u
Bilefeldu gentehnološkim metodama. Sada se raspolagalo crevnim bakterijama koje
su činile nešto za šta ih priroda nije predvidela: Pretvarale su vazduSni azot u
nitrat. Sledeći korak trebalo bi biti da se nasledna informacija prenese na
korisne biljke. Ova poslednja deonica putu ka „žitarici koja se sama đubri" do
sada nije savladana. Profesor Piler u časopisu „Slika nauke" veli da je ova
žitarica još uvek „daleka fikcija". Istraživači su oprezni u proceni vremenskih
rokova za jedan pronalazak. Ipak, zvezdani trenuci iznenadne„inspiracije"te
rokove kako nas iskustvo uči češće čini kraćim nego što bi se dalo očekivati.
Radi se dakle o drugom sledećem koraku o kojem treba govoriti 0 umnogostručenom
sisavcu. Želi se
da se ista genetska poruka prenese na novo živo biće, a ne da se izvrši promena
genetskog koda.
Ovaj postupak zove se kloniranje. Radi se o„stvaranju genetski identičnih
kopija"kroz transplantaciju jezgra ćelija 30. Postupak je već isproban na
žabama, miševima, ovcama i govedima. Kadtad će na red dod Čovečje nasleđe.
Američki naučni novinar Dejvid M. Rorvik David Rorvik još 1978. god. tvrdio je u
svojoj knjizi „Po svojoj slici i prilici" 31 daje jedan ostareli milioner
deponovao svoje jajne ćelije, da bi, kada dođe vreme, putem kloniranja bili
očuvani duplikati njega samog, Time bi stari gospodin postao besmrtan.
Zašto čovek, nesavršen kakav jeste, želi kopije samog sebe? Postoje razumljivi
razlozi. Možda bračni par bez dece želi sina koji izgleda kao tata, možda
preživeli u jednom udesu na svaki način želi tačnu „zamenu" za poginulog, možda
bi identični primerak velikih umova čovečanstva, ili nobelovaca, bio koristan.
Možda.
U razgovoru sa genetičarima danas čovek nailazi na kruto, čak užasnuto odbijanje
mogućnosti kloniranja čoveka; za to nema tehnike, a uostalom etika i moral to ne
dozvoljavaju. Kada prvi čovek stvoren postupkom kloniranja bude prošetao zdrav
kao dren, imun na rak ili sidu, vrhunski inteligentan, dobrog izgleda etika i
moral će se verovatno promeniti, i genetičari teško da će mod da odole želji za
duplikatima. Epigram koji smo učili u školi i dalje važi. Tempora mutantur, nos
et mutantur in illis. Vremena se menjaju, a i mi u njima.
Prostor naše slobode
Pre dvanaest godina nobelovac Manfred Ajgen Eigen 32 prorokovao je: „Biće moguće
reprodukovati svako živo biće iz njegovog prirodnog naslednog materijala. Što
znači, na drugi način od prirodnog! Stukleni čovek postaće stvarnost ranije nego
što to predviđaju oprezni naučnici. Krajem februara 1987. god. naučni časopis
„Priroda" Nature br. 325, javIjao je da su japanski genetičari razvili
,,supersekvencer" koji dnevno dešifruje milion „slova" DNK. Osam ovakvih aparata
uspelo bi u godinu i po dana da analizira celokupnu naslednu informaciju čoveka.
Ukupni troškovi ovog projekta procenjuju se na mihjardu maraka što i nije neka
zapanjujuda cifra, imajući na umu investicije za svemirska putovanja.
Razvoj je skokovit i dokazuje da praksa može biti brža od najsmelije
špekulacije. Aprila 1987. god. američki Zavod za patente US Patent and Trademark
Office saopštio je da će ubuduće patentsku zaštitu davati i „višećelijskim,
živim organizmima" Tikoliko su stvoreni na osnovu programa koji se ne javlja u
prirodi. Legalizovan je proces kojije odavno postao praksa: Do marta 1987. god.
u SAD je već bilo preko 200 genetski izmenjenih mikroba, koji npr. neutrališu
isteklu naftu ili proizvode insulin, prijavljenih za patent. Aprila 1987. god.
postavljeno je 15 zahteva za patente za životinje kojih u prirodi nema. Tako je
npr. naučnicima sa Univerziteta u Kaliforniji pošlo za rukom da stvore mešavinu
ovce i koze kovcu biotehničkim putem; ova nova vrsta iz laboratorije ima
prednji deo ovce, a zadnji deo koze. Užasnuti kritičari umireni su napomenom da
jie monstrum samo prototip serije čiji model kalifornijski životinjski dizajneri
obećavaju da će poboljšati.
Ko sada još ima obraza da tvrdi da nikada nije moglo biti letećih konja? Letećih
miševa slepi miševi i letećih riba ima već hiljadama godina. Da h su ovi
izopačeni primeri produkti prirodne evolucije ih potiču iz laboratorija
vanzemaljskih posetilaca, sad bi već moglo biti pitanje.
Maj 1987. god. Profesor Bruno Kjareh ChiareUi sa Univerziteta u Firenci šokirao
je svetsku javnost priznanjem da bi bilo moguće gajiti majmuneljude. Za to bi
„samo" trebalo oploditi jajašce ženke šimpanze semenom čoveka. Priznanje
profesora da je fetus uklonjen iz etičkih razloga, potvrđuje da je majmunčovek
bio in statu nascendi! Profesor Kjareh imao je na umu praktično, smatrao je da
bi majmunčovek mogao da se koristi za teške, dosadne poslove, od odnošenja smeća
do pokretne trake, a osim toga predstavljao bi živu banku organa.
Važi ono što već 20 godina govorim: Nema ničeg novog pod kapom nebeskom,
istorija se ponavlja. Hic et nunc! govorih su stari Rimljani. Ovde i sada! A
filozof Karl Jaspers 18831969 postuhrao je: „Budućnost kao prostor mogućnosti
jeste prostor naše slobode."
Pitanje bez odgovora
Kako je nastao život na Zemlji?
Do početka 19. veka Ijudi su se zadovoljavali odgovorom iz svetih knjiga: Bog je
stvorio život. Onda se pojavio Čarls Darvin Charles Darwin 18091882 sa svojom
teorijom o evoluciji, i od tog trenutka je sve drugačije. Od tada su, barem,
naučnici izgiedali
zadovoljni evolucionim modelom: U toku stotina miliona godina jedna vrsta se
odvajala od druge, u okviru rodova stalno su se dešavale promene mutacije; od
prapsa razvile su se mnoge pseće vrste, od pračoveka razne hominidne grupe.
Darvin je izgleda izneo jedan, u sebi zatvoren i logički koncept. Ipak pitanje o
nastanku života ostalo je bez odgovora. Kada bi se sve životne forme mogle
svesti na praformu, ostalo bi otvoreno pitanje odakle ta praforma potiče.
Naravno iz ćelije, vele naučnici, pošto je ćelija ngmanja životna forma. A
odakle ta ćelija?
Sa odgovorom na ovo pitanje počelo je vreme molekularnih biologa. Zar nije
trebalo ćeliju ispitati do najsidušnijeg molekula, otkriti njen hemijski sastav,
da bi se nsgzad saznalo kako je sve počelo?
Moderno istraživanje ćelija je počelo i već traje preko 70 godina; ono je donelo
fenomenalna saznanja o unutrašnjem Životu ćelije, a jedna Geteova misao
potvrdila se i ovde: „Svako rešenje jednog problema jeste novi problem." Ćehja
je u svojoj osnovnoj supstanci spoznata kao nagomilavanje hemikalija. Kako se,
medutim, hemikalije svrstavaju u potreban redosled genetičke nasledne supstance?
Odakle „znaju" koji molekuli idu zajedno, a koji ne? Ovakva pitanja dovela su do
nastanka hemijske evolucije. Danas pod krovom evolucije deluju tri nivoa
istraživanja;
hemijska evolucija: odvajanje hemijskih materija iz prastenja,
samoorganizovanje molekula u ćelije sposobne za razmnožavanje: kako iz „mrtve
hemije" nastaje Živa ieUja?
razvoj individualnih vrsta: Darvinova teorija o
evoluciji.
Manfred Ajgen tvrdio je da je hemija podređena fizikahum zakonima. Zna se da je
fizika dokazala negativne iU pozitivne električne naboje u svakom deUću
materije. Ova zakonitost važi i za molekule, oni bi zavisno od sastava trebalo
da se privlače iU odbijaju. Shodno tome razvijaU su se procesi i u
makromolekuUma prema fizikahiim zakonima: Zamorna potraga za veUkim slučLoem u
evoluciji mogla je napokon da se obustavi. Problem sa ovim mogućim rešenjem bio
je
Vrlo veliki molekulL
samo u tome što se dugački lanci molekula u prasupi nisu samo vezivali, već i
ponovo rastvarali, kao fleka u sapunskom lugu.
Za obrazovanje ćeHja potrebno je mnogo proteina. Najmanji mogući protein sastoji
se od barem 239 molekula. Takav proteinski molekul je monstrum koji se sastoji
od različitih aminokiseUna i enzima, koji se svi moraju naći u postojanom
redosledu. Neverovatnoću ovog postupka svrstavanja izračunao je profesor Džejms
F. Kopedž James F. Coppedge 33, svojevremeno direktor Centra za istraživanje
biološke verovatnoće, Nortbridž, Kaiifornija, sa šansom 1 : 10, dakle loto sa
mogućnošću pogotka 1 : 10 000 000 000 000 000 000 000. Ko se usuduje da na to
igra?
Vehki slučaj kumovao je još i prvoj ćeliji, jer se ona stvorila pod uslovima
prasupe i praatmosfere. Praatmosfera sa atmosferom koju mi danas udišemo nema
ništa, baš ništa zajedničko; sastojala se pretežno od metana rudnički gas i
amonijaka. U ovoj atmosferi kiseonik je delovao kao smrtonosni otrov za ćeliju.
Da su prve ćeUje nastale u atmosferi metana i amonijaka, onda bi ih nastupajući
kiseonik odmah ubio! To niko nije ozbiljno porekao. Zašto se prećutkuju
činjenice iz hemobioloških eksperimenata? Zašto se prikrivaju matematički
proračuni?
Od našeg izleta u biologiju i prabiotičku hemiju u glavi nam je ostalo da se
jedna ćelija može razmnožavati samo kada u sebi nosi gotov, makar i skrorrmi
DNKprogram. Ovaj program dode kao označena štafetna palica koja se predaje
sledećoj, sledećoj, sledećoj itd. ćeliji, sve dok se ne stvori jednostavna
životna forma, npr. bakterija.
Jedna bakterija, medutim, predstavlja gotovu životnu formu sa određenom
funkcijom, dakle, mora genetski program preuzeti već iz DNK prve ćelije.
Odakle je poticao program za sastavljanje čitave bakterije kod prve ćelije
bakterije? Odakle je DNK prve ćelije dobila „naredbu" za sastavljanje bakterije?
I kakvom čaiolijom se bakterija pretvorila u bakteriju sa sasdm drugim
funkcijama? Za verovatnost da je najjednostavnija bakterija nastala slučajnom
promenom, profesor Harold Morovic Morowitz 34, fizičar na Univerzitetu Jejl,
SAD, izračunao je odnos 1: 10«0 ««" «"" "»«. To su tolike nule da za njih u ovoj
knjizi nemamo mesta.
Darvinizam zabluda
Profesor Brtuio Folmert Vollmert je redovni profesor, predaJG hemijsku tehniku
makromolekularnih materija i direktor je Polimerinstituta na Univerzitetu u
KIsrueu 35. Polimerski hemičari bave se sintezom veštačkih materija, koje se
sastoje od velikih lanaca molekula. Kada se radi o nastanku makromolekula, kao
onih DNK, nadležna je molekularna hemija.
Desetinama godina Folmert je sa svojim timom, u prvoklasno opremijenim
laboratorijama, tragao za nastankom DNK. Rezultat istraživanja bio je poguban za
sve evolucionističke teoretičare: DNK ne može nastati sama od sebe. Folmert
kaže, da se pohmerhemičar ne može uveriti, niti ubediti, da su u prasupi
slučajno nastali molekularni lanci vrste DNK; to je važilo i za rast lanaca DNK
tokom istorije Zemlje, od jedne životinjske klase ka sledećoj, višoj.
Folmert kaže:
„Darvinizam je stoga gledište, ideologija, a ne naučno dokazana teorija... Stoga
smatram darvinizam sudbonosnom zabludom, koja za svoj besprimerni rezultat, na
kraju krajeva, ponovo ima da zahvali antropocentričnom mišljenju."
Naravno da su na Folmertove teze u njegovoj epohalnoj knjizi: „Molekul i život",
stavijeni prigovori. Pobornik ideje o nastanku života iz mrtve materije
hemikalije ukazuju na promenljivo dejstvo fizike, a posebno na milione godina,
koji su stajali na raspolaganju hemijskim elementima, da bi se međusobno, na
potreban način, našli. Da se zato morala umešati neprekidna sekvenca
miliontostrukih slučajeva, namerno je prećutano. Nauka se rado pravi egzaktnom
i slučajeve u svojim teorijama daleko odbacuje. Slučajno su slučajevi uvek
povoljni kada se u nuždi za njima posegne.
Pošto postanak života nije jednoznačno razjašnjen, profesor Fred Hojl Hoyle,
nekadašnji direktor Instituta za teoretsku astronomiju na Kembridžu, i profesor
Nalin Čandra Vikramasinge Nalin Chandra Wickramasinghe, rukovodilac za oblast
primenjene matematike i astronomije na Univerzitetu u Kardifu, Vels, proučavali
su mogućnosti nastanka života iz fundusa njihovog matematičkog znanja. Pitah su
se, da li su enzimi kroz hemijsku evoluciju nastali iz zemaljske prasupe. Izjave
dvaju učenjaka:
,,Pošli smo od pretpostavke da supa sadrži 20 bio
ioški važnih aminokiselina u jednakoj koncentraci
ji. Oprezno procenjujemo da je deset pozicija po
enzimu od odlučujućeg značaja za ispravno bio
loško funkcionisanje. Više od 20 pokušaja bilo bi
onda potrebno da bi se dobio jedan jedini, funkcio
nalno sposobni enzim, a verovatnoca da se dobije N
takvih enzima slučajem, iznosi 1 : 20« N jg
pre
nego što N dostigne broj od 100, broj pokušaja bi
rastao kao broj atoma u svim zvezdama celog sve
mira. Tako smo skoro primorani na zaključak da
život mora da je kosmička pojava"36, 37.
Život kao posledica kosmičkih pojava? Ako već jeste kojih pojava? Niko to ne
zna. Dok pitanje posle svih pitanja ne dobije odgovor, čovek neće imati mira. Mi
znamo: Osnova svega živog je ćeUja ćeUja se sastoji od makromolekula lanci
makromolekula su jedan za drugim naređani atomi atomi sadrže mnoštvo
subatomarnih delova. Subatomarni delovi su svet stalnog pokreta i difuznog
zračenja. Time napuštamo materijalni svet, da bismo dospeh do nedokučivog, što
jedni nazivaju Bogom, a drugi Duhom. Stalno smo okruženi jednim nevidljivim,
nemerljivim protivsvetom, koji zrači duginim bojama. On je svuda prisutan,
prodire kroz nas, ima ga u celom svemiru. Je M on taj koji određuje program u
molekularnim lancima? Mrtvu materiju pretvara u živahni pokret?

PRASTARI SUSRETI TREĆE VRSTE

SMELOST ZA MOGUĆIM
I oči imaju svoj
dnevni hlob: nebo.
RalfValdo Emerson,
18031882.
Ralph Waldo Emerson

Jedna jedina koščica naših praroditelja, Adanaa i Eve, morala bi se pronaći. Šta
sve molekularni antropolozi nisu pronašli? ,,To zavisi od starosti i stanja
kosti", odgovorio je jedan genetičar sa Univerziteta u Bazelu na moje pitanje.
„Kod kosti stare 500 godina, mi na osnovu proteina možemo da utvrdimo da li je
kost pripadala majmunu ili čoveku. Kod starijih koštanih tkiva to biva teže,
pošto DNK posle hiljada godina više nije netaknuta, a proteini i ostali sastavni
delovi ćehja su dehidrirani. Uprkos tome, već su uspešno klonirani delovi DNK
egipatskih mumija, koje su umotane pre 4000 godina".
Genetičari Univerziteta Upsala, Švedska, ispitivali su fragmente 23 egipatske
mumije na njihov DNK. Naučni časopis „Priroda" 1 izveštavao je o tome. Na lešu
jednog deteta, starom 2400 godina, bilo je nalaza: Iz potkožnog tkiva izdvojena
je jedna sekvenca DNK sa 3400 baznih pari. Obradena je fenolom i etanolom, a
DNKlanac preveden je u bakteriološki plazmid. Postupkom kloniranja dobijeno je
hiljadu kopija mumijine DNK, koje su poslate raznim institutima, radi
Gubitak vode, sušenje.
ispitivanja. Rezultati su pokazali izvestan broj takozvanih sasređenih mutacija,
koje se mogu dokazati i kod današnjeg čoveka. Ovde je to bio dokaz da se DNK
mumije nije značajnije promenila tokom hiljada godina. Istraživači sa
Univerziteta Upsala dobro stanje potkožnog tkiva pripisuju okolnosti „da je
mumifikacija izvršena dehidratizacijom leša u prirodnoj sodi, mešavini
natrijumhidrogena i natrijumhlorida". S tim u vezi „Noje Ciriher Cajtung" Neue
Ziiricher Zeitung piše 2:
„Uspešno kloniranje DNK mumija je od vehkog
značaja iz više aspekata. Izvesne sekvence DNK u
Ijudskom genomu su izuzetno varijabilne i mogu
se koristiti za tačno određivanje stepena srodnosti i
porekla određenog stanovništva".
Upravo to je ono što očekujem i čemu se nadam od
takvih istraživanja. Iada se iz DNK umrlih iz pradoba
mogu očitati stepeni srodnosti i poreklo, onda će se
kadtad morati utvrditi da mi, Ijudi, nemamo samo ge
ne primata, već i vanzemaljaca u sebi. Premise za tak
ve analize su pre svega „mlade" mumije! A ima ih.
1975. god. kineski arheolozi, u Hupehu, na srednjem
Jangcekjangu, našH su mumiju jednog pedesetogodiš
njeg muškarca, koji je bio tako dobro očuvan kao da je
tek nedavno umro. Pri tome je spoljni obvoj nosio da
tum smrti: Čovek je umro pre 2142. godine! Koža je
ostala elastična, svi udovi savitljivi, a u vilici nije nedo
stLyao niti jedan zub. Iznenađujuće dobro stanje mu
mija je imala da zahvali trima, jedan u drugi stavljena,
za vazduh nepropustljiva sarkofaga i crvenoj tečnosti
u kojoj je plivžda. Kineski naučnici do sada nisu mogli,
ili hteli, da saopšte bilo šta o hemijskom sastavu
čarobnog konzervacionog sredstva.
Genom: hromozomski deo jedne ćelije, koji joj čini naslednu masu.
Kod jedne tako prvoklasno očuvane mumijebilo je verovatno moguće otkriti velike
sekvence DNK ćelija. Slične šanse postoje i kod leševa koji su konzervisani u
ledu, kao npr. kod glečerskih mumija u Peruu.
Propuštamo li šansu gentehničkog istraživanja ćelija naših praroditelja?
Evin grob, otkada Ijudi pamte, leži na ivici saudijskoarapskog grada Džida.
Predanja znaju za četiri Adamova groba. „Enciklopedija Islama" 3 beleži da je
Adam posle proterivanja iz raja stigao na ostrvo Sarandib, današnji Cejlon. Na
žalost nije zabeleženo da li je došao pešice, brodom ili krihma anđela. Danas
još na Cejlonu postoji jedno brdo, koje su Portugalci nazvali Pico dAdam Piko d
Adam; u steni ovog brda svakodnevno se turisti dive gigantskim otiscima stopala,
koje je navodno za sobom ostavio Adam.
Posle 200 godina izgnanstva na severnom Indijskom okeanu, arhanđeo Gabrijel
poveo je Adama natrag u Arabiju Evi. Postao je aktivan, podigao je u današnjoj
Meki svetište kasnije Kaabu; posle smrti svog sina Seta, kako piše Islamska
enciklopedija, Adam je sahranjen „u pećini u podnožju brda AbuKvabais" 4,
najvećeg brda u okoHni Meke. Druga legenda veli da je Adamov leš, posle potopa,
donesen u Jerusalim i po drugi put sahranjen pod Kalvarijskim brdom. U arapskoj
Knjizi svetilišta 5, mesto Adamovog groba premešta se u jednu pećinu pod brdom
Naud u Indiji.
Apokrifima Starog zaveta pripada i natpis: Život Adama i Eve 6. Verzija koja je
pred nama potiče iz 730. n. e., ali se zasniva na rukopisima nepoznate starosti.
Po njoj je Adam nakon smrti odveden u „predeo raja" tamo ga je arhanđeo Mihailo
balzamovao lepo mirišudim uljem i uvio u čaršave. Gospod sam zatvorio je grob
„trouglastim pečatom".
Gde bi trebalo tražiti Adama?
Pod Kalvarijskim brdom u Jerusalimu? Teško.
Pod brdom Naud u Indiji? Možda.
U pećini brda AbuKvabais? Možda.
U „predelu ra"? Vrlo verovatno.
Da li sam sebi protivurečim? Zar nisam u prethodnom poglavlju razjasnio da niko
ne zna gde se nalazi rski vrt, raj?
Treba prihvatiti detaljna istraživanja profesora Kamala Salibija u
saudijskoarapskoj provinciji Asir. On je lokalizovao bezbrojna biblijska mesta,
kao i položaj raja. Salibi piše 7:
„U Vadi Tabali, nedaleko od Rausana, nalazi se jedna druga oaza, nazvana Adana
dnh, koja do današnjeg dana nosi ime bibhjskog raja Eden dn. Nizvodno, nedaleko
od Rausana, nalazi se oaza Gunsgna gnynh, deminutiv od gn, hebrejski gn, „vrt",
navodnjava se rekama koje teku iz Adana. Možda nekome baš nije pravo, ali to je
on, rajski vrt, i danas se tako zove."
Grob džinice Eve
Kada već rajski vrt, r, treba tražiti u Arabiji, onda bi tu trebalo nad i Adamov
grob, označen „trouglastim pečatom". To istražiti, bio bi cilj za jednu
interdisciplinarnu ekipu naučnika!
Adam nije bilo ko u hijerarhiji čovečanstva, on važi za njegovog praoca. U
hladnoj špilji, njegov leš mogao je da opstane hiljade godina, uostalom,
arhanđeo Mihailo je stručnjak prve klase po pitanju balsamovanja.
Smeo, kakav već jesam, špekulišem čak da su vanzemaljci sasvim namerno dali da
se Adam konzervira za budući svet: Znali su šta sve može da se očita sa jednog
netaknutog DNK lanca.
Kada se rajski vrt može naći u Saudijskoj Arabiji, ne bi me čudilo da se tamo
lokalizuje i Evino počivalište. Francuski putujući istraživač Moris Tamizje
Maurice Tamisier 8 posetio je Evin grob severoistočno od Džide još 1840. godine.
On je grob opisao kao malu četvrtastu građevinu sa jednom minijaturnom kupolom,
vratima okrenutim ka istoku i dva prozora na severu i jugu; unutrašnji prostori,
pisao je Tamizje, „prekriveni su legendama i izrekama iz Korana", u prizemlju
nalazi se jedna odaja sa crnim kamenom u njoj, koji se nalazio direktno iznad
Evinog pupka.
Nemački istraživač Hajnrih fon Malcan Heinrich von Maltzan 9 posetio je Džidu
samo deset godina kasnije, međutim grob opisuje drugačije: Ulazna vrata, po
njemu su okrenuta zapadu, zidovi su „goli i ogoleh", on je verovatno opisivao
spoljne zidove svetišta. Malcan potvrđuje „stopu i po visok i pola stope
široki", gravurom ukrašeni kamen, koji je bio tačno na onom mestu „pod kojim se
nalazi pravi Evin pupak."
U jednoj stvari svi se posetioci slažu 10, 11, 12, 13: Evin grob je konačište
jedne džinovice! Topografija to potvrduje; Telo džinovice leži u smeru severjug
poprečno ispod male kupolaste građevine. Središnji kamen samo je označavao
centar tela; mesto glave je označeno polegnutom kamenom pločom, koja se nalazila
na otvorenom, kao i završetak tela, tj. noge, nagoveštene su dva uspravno
postavljena kamena. Bradavice i stidni predeo pramajke takođe su oz
načeni posebnim kamenjem. Između glave i nogu prostiralo se čitavih 130 metara!
I čitava ta džinovska dužina bila je opasana sa dva mala paralelna zida.
Već u desetom stoleću n. e. Evin grob pominju arapski istoričari; oni vele da
reč Jeddah Džeda potiče od arapske Jaddah Džada i da znači baba. To bsporava
odlični poznavalac Arabije Eberhard Volfart Eberhard Wohlfahrt 14, koji Jeddah
povezuje sa
Gidda. Gidda je bila mala prirodna luka, tamu jv 047, n. e. kalif Otman osnovao
jedno naseje iz kojog j« proizišla današnja Džida. Bilo bi predivno ii pumon na
babu sviju nas, na karti moći naći babinRrad.
Stotinama godina hodočasnici koji su iAli na hadžiluk u Meku, i koji su u luci
Džida stupnli na arabijsko čvrsto tle, posećivali su i Evin grob. Duhovni
savetnici konzervativnog kralja AbdulAzisa, koji jo u istoriji zapamćen kao
IbnSaud, smatrah su molitve pramajci Evi neverničkim, jer na kržyu kryevH, za
njih može biti samo Alah taj kome se obraća u mohtvi. Pošto nije želeo da „srce
islamske religije vidi uništeno senkom neverstva" 15, AbdulAzis je 1928. god.
naredio uništenje Evinog groba. Od opisane građevine ostali su samo zidići koji
su nekada opasivah grob.
Ipak! Bogobojažljivi saudijski kralj sravnio je sa zemijom samo gradevine iznad
groba, ono što je bilo ispod, ostalo je do danas netaknuto. Saudijska Arabija je
danas moderna industrijska zemlja. Saudijci bi čovečanstvu mogh učiniti važnu
uslugu kada bi sa svojim arheolozima otvorih nalazište ispod Evinog konačišta.
Genetičari zapadnih zemalja nestrpljivo čekaju na malo DNK pramajke. Ovaj poklon
Saudijce ne bi učinio siromašnijim, ali bi obogatio čovečanstvo.
Prema apokrifnom tekstu „Život Adama i Eve", Eva je bila prvi čovek koji je
svojim očima posmatrao vanzemaljski brod: „Tada Eva pogleda u nebo i vide
svetleća kola koja su imala četiri sjajna orla, čiju divotu ne može opisati ni
jedan iz majčinog tela rođeni." Ona je čak bila i svedok jedne jedinstvene
predstave: „I gle, Gospod, snažni, ukrcase u kola; četiri vetra su ga vukla,
heruvimi su ;iipravljah vetrovima, a anđeh sa neba išh su ispred nji..." 6,
Živ saobraćaj na nebu
Ljubitelji NLO smatrali bi to „susretom treće vrste". Između prvog Ijudskog para
i vanzemaljca svakodnevno je dolazilo do susreta. Adam, koji tek što je
prerastao životinjski svet, trebalo je da apsolvira jedan školski program.
Vanzemaljac Raziel bio je njegov učitelj. Iz „Sage o Jevrejima iz pradoba" 16
može se izvesti da je tokom boravka u rajskom vrtu sišao jedan andeo „„. i
podučavao Adama i napisao mu jednu knjigu i dao mu upozorenje za svaku stvar. I
pokazao mu je poredak planeta i vodio ga kružno oko Zemlje..."
Brižni su bili genetičari sa druge planete! Kao zabrinuti roditelji upozoravali
su decu pred opasnostima okoline. Kao poslednji odlučujući kamen u mozaiku,
objava iz „Sage o Jevrejima iz pradoba" uklapa se u sliku moderne interpretacije
legende o Adamu i Evi: Ona zna da Adam nije bilo kakvim cikcak krivinama
preleteo preko rajskog vrta i planeta, ne, išao je „u krugovima oko Zemlje". Kao
kod današnjih svemirskih letova...
Vanzemaljci su ostali prisutni i posle smrti praroditelja: Kontrohsali su
napredak njihovog „eksperimenta čovečanstvo". Ličnosti kao što su Henoh, Avram
ih Hezekil, koji su živeh u razhčita vremena svedoci su toga; i izvan bibhjskog
sveta se o susretima sa vanzemaljcima tokom istorije čovečanstva, tako reći
izveštavalo kao sa pokretne trake. „Leksikon praastronautike" 17 posvećuje
istorijskim NLO punih 15 stranica.
Fragment ia vremena faraona Tutmosa III 19801436. p. n. e. svedoči o „vatrenim
loptama na nebu". Rimski istoričar Kajus Phnijus Stariji 2479 n. e. piše u 2.
knjizi Kosmologija njegove „Istorije prirode" 18 0 više neobičnih pojava na nebu
kao što je
ova: „Gorući štit kretao se, bacajud varnice, pi i .alasku Sunca, od večeri do
jutra, u vreme konzula 1.. Valerijusa i O. Marijusa." Ova gospoda živela su oko
100. p. n. e. Drugi konzuli videli su na nebeskom svodu „više sunaca" i „tri
meseca istovremeno".
Kada je 332. p. n. e. Aleksandar Veliki ojjsedao tvrđavu Tirus, nad makedonskim
logorom pojavilo si „pet letećih štitova u trouglastoj formaciji" lj. Ovi
objekti kružili su polako iznad Tirusa, „dok su ih hiIjade ratnika obe strane
zapanjeno gledali". Nameće se pomisao o masovnoj hipnozi, ah ona to nije bila,
jer iz najvećeg „letećeg štita" sevnule su iznenadno munje u zidove i tornjeve
tvrdave, zidovi su se srušili i Aleksandrovi vojnici jurnuh su na Tirus. Nakon
ove iznenadne oružane pomoći „leteći štitovi" su vehkom brzinom nestali na
plavom popodnevnom nebu.
Kolektivno potiskivanje
Pre dosta vremena gledab sam film „Poslednje odbrojavanje". U njeinttjKirk
Daglas Kirk Douglas komandant američkog nosača aviona „Nimic" Nimitz. Pomoću
tajanstvene snage ovaj snažni supermoderni nosač aviona sa svojim avionima i
čitavom posadom biva povučen 40 godina unatrag u prošlost. Svi radioaparati su
nemi. Niko ne zna šta se dogodilo. Komandant naređuje poletanje dva mlazna
aviona. Piloti primećuju dva japanska borbena aviona iz drugog svetskog rata.
Susret je groteskan: Dva usavršena mlaznjaka sa okretnim krihma i dva
jednomotorna aviona, propelerska sa otvorenim kabinama! Zapanjeni, zaplašeni i
zgranuti, Japanci su posraatrali moderne mlaznjake, koji su se sa njihovim
kilavim ragama, proizvedenim 1940. god., igrali mačke i miša.
Ono što film prikazuje je u našem stoleću reainost: vanzemaljci se igraju mačke
i miša sa nama. Sporadično se pojave, posmatraju nas, demonstriraju svoju
nadmoćnu tehniku bezumnim manevrima, drže nas ludim.
Nisam zaluđen za NLO, na žalost nisam još video NLO. lako u svom arhivu imam
registrovano 1000 događaja u vezi sa NLO, nisam napisao knjigu o njima. Možda bi
trebalo to da učinim. Ono što se dogodilo poslednjih decenija, pa do danas,
dovoljno je uzbudIjivo.
Zapravo, ne bih želeo da se uključujem u uzbudIjivu diskusiju; poznajem
hteraturu. Kakvih sve teško shvatljivih špekulacija ima poznato je od
kolektivnih psihoza preko rojeva leptira i skakavaca, do padajućih delova raketa
od žarkosvetlećih planeta i Suncem obasjanih aviona. Znam za tehničkonaučne
izveštaje, NLOenciklopedije 20,21, sve upozoravajuće, kritične i sveznajuće
glasove, priloge sociologa i psihologa, koji mnogo govore o „kolektivnom
potiskivanju", i time misle na dogadaje koje grupe Ijudi ne žele da prihvate za
stvarne.
Meni je stalo do objektivnog saznanja o događajima
koji su se zbih ih se zbivaju. Protiv sam toga da se prema evidentno vidljivom
odnosim kao ona tri majmuna: prvi drži zatvorene oči, drugi uši a treći usta.
Pozicija „kolektivnog potiskivanja" menja se onog trenutka kada se prihvati da
nismo sami u svemiru i da Zemlja nije sistem zatvoren u sebe. To je moje
stanovište.
Kao putniku izmedu prošlosti i budućnosti meni je poznato da se Ijudi pre više
hiljada godina nisu ništa drugačije ponašali nego mi danas: Ono što ne žehmo da
znamo, potisnemo. Kolektivno. Da h se čvrste činjenice daju potisnuti za
večnost? Evo nekohko tvrdih oraha za probu:
17. novembar 1986, 17,10 h
Jedan boing Boeing 747 JAL japanska aviokompanija, teretni avion, leti sa
severaseveroistoka u pravcu aerodroma Enkoridž, na Aljasci. Brzina iznosi 786
kmh. U pilotskoj kabini su kapetan Kendži Terauši Kenji Terauchi, 47 god.,
kopilot Takanori Tamefuždi Takanori Tamefuji i letački tehničar Jošio Cukada
Yoshio Tsukuda. Let od Pariza, polarnom rutom, protekao je mirno, za sat i
dvanaest minuta trebalo bi da se sleti u Enkoridž.
Iznenada, nekih šest kiiometara ispred džambodžeta, pojavilo se jarko svetlo,
zatim još jedno na istoj razdaljini, ali nekih 600 m ispod džambodžeta. U prvom
trenutku kapetan Terauši pomišlja na vojne letiMce, koje odmah potom nestaju sa
njegove putanje. On ostaje pri svom kursu. Neobična svetla u pravcu leta
iznenada nestaju, dabi se gotovo istovremeno ponovo pojavila pored B147J
Kapetan Terauši e tćkom svojih 27 godina za upravljačem prošao razne čupave
situacije, ali ono što je upravo doživeo sa svojom posadom zaledilo mu je krv u
žilama: Paralelno sa njegovim kursom pratio ga je istom brzinom ogromni „objekat
oblika oraha" iz kojeg su svetlela svetla. Kasnije je Terauši izjavio da je
objekt bio dva do tri puta veći od njegovog džambodžeta, a bočno su ga štitila
dva manja objekta.
Terauši preko radija zemaljskoj kontroh javlja o događaju i moh za dozvolu da
izvede manevar izbegavanja. Dozvola mu se daje. Terauši se spušta za 1000 m.
Objekat nestaje na nekohko sekundi da bi se ponovo pojavio u pravcu leta
džambodžeta. Kopiiot uključuje radar. Veliki i oba mala objekta jasno se vide na
daljini od 12,6 km od aviona.
Oficir zemaijske kontrole uzbuđeno pita šta se to gore dešava. Terauši opisuje
svoj vidokrug i ponovo
moli da mu se da dozvola za manevar izbegavanja: Pravi nekoliko zaokreta, ali
objekat prati njegovu letilicu, čas desno, čas levo, iznad ili ispod njega.
Terauši opisuje manevre objekta kao „neverovatno brze i okretne" 22. Džambodžet
se brzinom od 270 kmh sa severa približava gradu Enkoridžu, čija se svetla već
naziru. Nasuprot tom moru svetiljki, posada posmatra siluetu džinovskog objekta.
Kao što se pojavio, NLO je iznenadno i nestao 23. Boing 747 JAL u 18,24 h sleće.
Iznenadujuće, u ovom do u detalje u akta unesen siučaj je da su objekat sa svoja
dva manja pratioca registrovali kako avionski radar, tako i onaj zemaljske
kontrole, ali ne i sateliti Američke svemirske kontrole. U svakom slučaju, ovi
strani objekti ne mogu se otpisati kao prirodni fenomeni.
19. maj 1986.17,14 h
Na radarskim ekranima Centrale protivvazdušne odbrane kod Rio de Žaneira
pojavilo se 13 objekata koji su se brzinom od 1400 kmh kretali u pravcu zapada.
Brazilska ratna avijacija odmah poleće sa dva aviona tipa francuskog miraža
Mirage i dva lovca američkog modela F5. Poručnik Kieber Kaldas Marinho Kleber
Caldas Marinho, 25 god., uspeva da se približi objektima na 20 km rastojanja,
ali iznad grada San Hoze dos Kampos prinuđen je da se okrene zato što mu je
gorivo pri kraju. Poručnik Kleber: „Bilo je to pulsirajuće svetlo, crveno i
belo, pretežno belo. Nije se radilo o zvezdi, ali nije moglo biti niti neki
drugi avion. Nije to moglo biti ništa ovozemaljsko".
Pilot modela F5 kapetan Marsio Žordao Marcio Jordao izvestio je da se objektima
primakao na 40 km rastojanja, ali da više nije mogao da upravlja letilieom.
Vidljivost je bila izvrsna, nije bilo ni oblaka, niti drugog vazdušnog
saobraćaja.
Jedan od pilota miraža nekoiiko minuta pratio je 13 objekata. Izvestio je;
„Sedam objekata prati me sa jedne, a šest sa druge strane, iznenada su se
povukli neverovatnom brzinom." Brazilski ministar Ratnog vazduhoplovstva,
brigadni general Otavio Moreira Lima, izjavio je u Riu de Žaneiru najednoj
konferenciji za štampu, da su strani objekti „preplavili" radarske sisteme iznad
Ria i Sao Paola, i da su omeli vazdušni saobraćaj, usled čega je poletelo četiri
aviona. „Ne mogu vam pružiti objašnjenje za ovu pojavu, jer ga i nemamo" 24.
Magija je trajala skoro tri časa.
Brazilsko Ratno v:azdTihoplovstvo angažovalo je jednu istražnu komisiju koja je
saslušala pilote i pregledala radarske zapise. Kako nije bilo objašnjenja za
fenomen, izveštaj je završio u podrumu Arhiva ratnog vazduhoplovstva. Opet su se
tuđinci igrali mačke i miša sa zemljanima. Konsekvence iz ovog slučaja nisu
povučene.
21. oktobar 1978.19,06 h
Dvadesetogodišnji pilot Frederik Valentih Frederick Valentich ieti iznajmljenom
plavobelom cesnom Cessna 182 iz Melburna, Australija, u pravcu Kings Ajlenda.
Njegov instruktor i poznanici Valentiha opisuju kao razboritog mladog čoveka,
koji će pre reći premalo nego previše. Valentih je pola puta već bio prešao i
približavao se sa severaseveroistoka Kejp Vikemu, najsevernijoj tački Kings
Ajlenda. Visina: 1400 metara.
U 19,07 h javlja kontrolnom tornju u Melburnu da ga prati ogromna letilica sa
četiri velika svetla. Pripadnici službe kontrole leta pitaju ga da li može
identifikovati objekat. Valentih: „To nije avion. To je..." Veza se prekinula.
Kontrola leta poziva više puta mladog pilota da izvesti šta vidi. Posle dva
minuta Valen
tih se javlja drhtavim glasom: „Halo, Melburn! Prilazi mi se istoka... Izgleda
da se poigrava sa nrnom... Ne mogu da procenim brzinu... Proleće pored mene...
Ima dugačak obhk... Više od toga ne mogu da razaznam... Sada dolazi zdesna...
Izgleda kao da stoji u vazduhu... Okrećem se, a ta stvar se okreće sa mnom...
Moj motor preskače, prekida.."
Potom Ijudi sa kontrolnog tornja preko zvučnika čuju zvuk koji podseda na
krzanje metala o metal. Veza se prekida, Iste večeri poledu avioni u potragu.
Brodovi su poslati u oblast severno od Kings Ajlenda. Do danas nije pronađen ni
najmanji trag Frederika Valentiha i njegove letiiice. Nekoliko dana australijska
i novozelandska štampa bavile su se ovim slučajem 25, 26,27. Zatim je
interesovanje splaslo.
Pouke iz ovog slučaja nisu izvučene. Nikada nisu. Ali javnost se obmanjuje sa
zvaničnih mesta. Ovu tvrdnju mogu i moram potkrepiti. Decenijama su zvanične
instance SAD Ratno vazduhoplovstvo, Mornarica, Ministarstvo odbrane, CIA i
super tajna NSA Nacionalna agencija za bezbednost uveravale da o NLO ništa nije
poznato, da nema niti podataka niti informacija koje su pothranjene ili
razmenjivane. Pozivajući se na Freedom of Information Act, zakon kojim se
garantuje sloboda informacija, NLOpobornici su uspeli da dotadašnje zvanične
objave prevedu u laž. Negveći američki bulevarski list Nešnel Inkvajrer National
Enguirer, koji stalno lovi senzacije, objavio je 1985. god u vidu knjige izvode
iz do tada u tajnosti čuvanih akata. Još 1968. god NSA je u jednom dokumentu
tvrdila: „Činjenica da širom sveta od davnina postoje svedočenja o pojavama NLO,
pa i od strane povećeg broja viđenih naučnika našeg vremena, sada vrlo jasno
ukazuje da NLO nisu nikakva obmana" 28.
Samo u tromesečnom periodu, po tajnom izveštaju, ratno vazduhoplovstvo je
registrovalo 35 pojava NLO, koje nisu mogle biti razjašnjene. ,,Za svaki problem
postoji rešenje koje je jednostavno, jasno i pogrešno", pisao je američki
publicista Henri Luis Menken Henry Luis Mencken 18801956. Laž je pogrešan
doprinos rešenju problema.
Skupljeni su i skupljaju se podaci o NLO. Zvanične istance znaju više nego što
priznaju. Čemu ova tajnovitost? Postdji bojazan od panike medu stanovništvom.
Siguraii sam: Vladajući potcenjuju narod! On zna da mora živeti sa opasnostima,
ali žeh da ih zna. Živimo u dobu razotkrivajućeg novinarstva. Tajni sudski spisi
nisu više tabu, kao ni brojevi privatnih računa. Što se tiče terena tajnih akata
o NLO, žehm radikalno razotkrivanje. Moglo bi samo biti od koristi, za svakoga.
Moskva. Kraj januara 1985.
Sindikalni hst „Trud" piše o jednom NLOslučaju u Sovjetskom Savezu 29.
Danima pre toga jedan putnički avion tipa TU134A saobraća na Aeroflotovom letu
br 98352 iz Tbilisija preko Rostova za Talin. Četvoročlana posada prvo pomišlja
na prividanja kada se na večernjem nebu iznad aviona pojavljuje vehka sjajna
zvezda iz koje ka zemlji vodi tanki, pravi svetlosni zrak, gde se razvija u
svetlosnu kupu koju prate još dve, svethje. Po „Trudu", piloti su pretpostavljah
da je nepoznati leteći objekt sa oko 4050 km iznad zemlje puštao svetlosne
zrake. Svetlost se tako svetlo reflektovala da su posada i putnici sa 10.000
metara visine mogh da prepoznaju kuće i uhce. Onda je svetlost iznenada uperena
na avion. Posada je opisala kako ih je jedna, šarenim krugovima opasana tačka,
osvethla u kabini.
Medutim, navodna „zvezda" munjevito se spustila niz nebo, presekla putanju
TU134A i pratila ga kao počasna pratnja sve do Tdina u Estoniji.
Naučnik Nikolaj Šeltuhin Sheltuchin, potpredsednik Komisije za anormalitete
Prirodnonaučnog društva, objasnio je fenomen „globalnim atmosferskim i
geofizičkim procesima na više hiljada kilometara udaljenosti, čiji je tip nauci
nepoznat." Piloti po Šeltuhinu „bih su izloženi optičkoj varci!" Optička varka!
Nije teško uočiti da se sovjetsko stanovništvo smatra podjednako glupim kao i
američko.
Snimljeni NLO
Sredinom decembra 1978. god. na Novom Zelandu opaženo je nekoliko NLO. Noću su
svetla preletala nebo. Radarske stanice registrovale su neobične ehoe, koji nisu
poticali od aviona. Ovakve vesti navele su televizijskog novinara Kventina
Fogartija Quentin Fogarty, sa Kanala „0" u Melburnu, da se sa svojom TVekipom
ukrca na teretni avion tipa argosi Argosy, da pobliže pogleda to što je biio
povod za senzacionalne vesti.
Fogarti je poleteo u ranim jutarnjim satima 31. decembra 1978. god. Već po
uzletanju sa piste aerodroma u VeUngtonu, Fogarti i njegovi Ijudi, kao i piloti,
primetili su oko aviona čudna svetla. Izgledalo je kao da „neko iU nešto čeka da
bude snimljeno" 30. Zemaljski radar u Velingtonu i vremenski radar u avionu
prikazivali su više objekata. Geof Klauzer GeofFClauser, šef kontrole leta u
Velingtonu kasnije je rekao da su NLO na ekranima radara biU iste veUčine kao i
avion: „Videli smo jasne, definitivne radarske ehoe. Povremeno bi se na ekranu
videlo i do deset NLO odjednom" 31.
Fogarti, koji do toga dana nije „verovao" u NLO, rezimirao je: „Biio jte
fantastično. Svetla na nebu. Jcdno svetlo nas je patilo, onda nam se pridružilo
jo8 jedno, nešto niže. Raspoloženje u avionu je ziiistn biln napeto. Snimili smo
dobro parče filma, ali objoktiv jr bio suviše tanak. Onda je došao jedan NLO
sasviin bli zu, sa desne strane. KJroz 120 mm zumobjcktiv izglcdao je mali,
sličan tacni, sa svetlima gore i dole. Tada sam na kameru stavio 250 mm objektiv
i obuhvatio sjajno svetlo objekta. Leteo je istom brzinom kao i mi, nešto iznad
nas, onda desno ispred, zatim ispod nas i na kraju opet na našoj strani.
Napravili smo grubu računicu i zaključili da bi to čudo moglo biti visoko i tri
do četiri sprata."
Australijskom dnevniku „D Advertizer" The Advertiser Fogarti je 2. januara 1979.
god. izjavio: „Bojali smo se kada nam je radarska kontrola u Velingtonu rekla da
je jedan objekat odmah iza nas... Čak sam pomislio „i to beše to" pošto sam se
setio Frederika Valentiha."
Isečci iz ovog filma prikazani su na mnogim televizijskim stanicama raznih
zemalja. Kamerman Dejvid Earoket David Crockett nazvao je taj film
„najfantastičnije parče filma" na kojem je ikada radio. „Preokrenulo je čitav
moj život. Sada zaista verujem da tamo gore ima nečeg o čemu ništa ne znamo."
Šta je nauka rekla o tom jedinstvenom filmskom dokumentu? Astronom Piter Rid
Peter Read rekao je na Radiju Novi Zeland: „Ne verujem u stvari kao što su NLO.
T NLO bila je Venera!" Sveti Bože! Otkada Venera izaziva radarski eho?
„Blagosloveni bili oni koji nemaju šta da kažu pa ćute!" Oskar Vajld Oscar Wilde
18561900.
22.JU111976.21,37 h
Nadomak jugoistočne obale ostrva Fuerteventura Kanarska ostrva krstari korveta
„Atrevida" španske mornarice, kada se sa horizonta piibližava intenzivna
svetlost. Posada pretpostavlja da se radi o svetlima za sletanje nekog aviona,
ali svetlost se gasi i novi zrak pada sa neba i dva minuta ispituje obalu.
Doduše ne čuje se nikakav zvuk, ali posada sada misli da se radi o jakim
reflektorima nekog helikoptera.
Onda se dogodilo nešto neverovatno: Od svetla nastaje veiiki svetlosni venac
koji se deli na gornji i donji. Gornja polovina stoji neprestano uperena prema
gore, sve dok se mornarima ne izgubi iz vida, donja osvetljava obalu i more.
Ovaj slučaj bi mogao da se svede pod zajednički pojam „svetla sa neba" da
istovremeno nije lekar dr Francisko Padron Leon Francisco Padron Leon sa
taksistom Francisko Estevez Garsijom Francisco Estevez Garcia bio na putu ka
jednoj pacijentkinji. Kola su izašla iz jedne krivine kada je odjednom, 60
metara od njih, samo dva metra nad zemljom, lebdela jedna kugla koja je ličila
na prozirni balon od sapunice. Taksi je stao, Dva čoveka su se ponadala da će
prisustvovati grandioznoj predstavi prirode. Taksista: „Hteo sam to da pogledam
izbliza, otvorio sam vrata, doktor me je uhvatio za ruku. Ipak, izašao sam...
prišao sam bMže, bio sam udaljen nekih 25 metara" 32.
Onda su oba muškarca „u unutrašnjosti kugle videla neku vrstu platforme... i dva
velika bića" 33. Lekar je kasnije rekao da bi mogao do pojedinosti da opiše ta
bića, pošto ih je posmatrao punih dvadeset minuta: Stranci u kugli su bili
visoki oko 2,70 3 m, nosili su crvene kombinezone i neku vrstu crne kapuljače;
ruke su se završavale „kupastim oblikom, za koji se nije moglo tačno redi da h
su ruke ili rukavice". Dr Padron
je ustanovio da nešto slično nikada ranije nije video i da su oba stranca imala
neki „visočanski sjaj"; stajali su jedan naspram drugog i po svemu sudeći
opsluživali neke uređaje. Napokon su stranci pogledali u pravcu taksija.
Taksista: „Ta dva tipa su me pogledala. Ja sam njih pogledao... Bio sam smeten,
a onda sam osećao samo još strah." Lekar je u zapisniku izjavio da se u
unutrašnjosti staklene kugle pokretala jedna prozima cev iz koje je izviralo
„nešto plavičasto" što je obložilo kuglu. Pred očima dvojice muškaraca kugla je
postajala sve veća i veća i narasla do visine dvadesetospratne kuće bez da se
veMčina dvojice stranaca promenila. Lekar i taksista su se dali u beg. Kada su
se osvrnuU, videU su kako se kugla velikom brzinom otisnula u pravcu susednog
ostrva Tenerifa.
O ovom događaju u leto 1976. god. pisale su mnoge evropske novine. Novinari su
se razmileh, ispitivali stanomike ostrva i turiste. Mnogi su potvrdih pojavu
NLO, a potvrđeni su i „Ijudi u crvenom". Da se kod prozirne kugle radilo o
realnoj stvari, a ne o hologramu, tj. trodimenzionalnoj projekciji kojom je neka
šaIjivčina ih turistički savez hteo da skrene pažnju na ostrvo, pokazalo se
sledećeg dana: Kugla je lebdela i nad jednim poljem sa lukom i celo polje imalo
je spiralne otiske, sve biljke su bile polomljene. Duhovi, magije, iluzije za
sobom še ostavljaju tragove.
Dobronanierni kritičari NLO bi po saznanju ovakvih izjava rekh da je pojava NLO
bilo oduvek i pitaju zašto bi to morali biti vanzemaljski objekti koji su tu
vilenih. Hendikep kod svih ozbiljnijih istraživanja NLO je glupost koju mnogo,
previše Ijudi dodaje. Iz druge ih treće ruke, pojave, koje se zaiista mogu
objasniti kao sasvim prirodne, naduvavaju se. Osobe koje žele da se naprave
važnim, prodaju nebulozne priče.
Kada se od svih takvih izmišljotina oduzmu svi prirodno objašnjivi fenomeni,
ostaje zabrinjavajući broj opažanja NLO, koji nije moguće objasniti, aU ni
osporiti. Fotografije, filmovi, fizički tragovi, kao i radarska opažanja govore
drugim jezikom od šarlatana.
Svako ko se, koHko je god moguće objektivno, postavi prema problemu NLO, biće
uskoro suočen sa protivrečnim izjavama fanatičnih pristalica NLO po istom
pitanjii.
Sve je to već biio
Sve je to već bilo! imao je u raznim priUkama običaj da kaže rabin Ben Akiba u
Guckovom Gutzkow „Urijel Akosta" 1847. Sa ovim adutom krenuo sam na svoj teren.
Sve je to već bilo... dalo bi se dokazati pomoću starih tekstova sa izjavama o
nebeskim pojavama i nebeskih kočijama, ah i da su opisi odvajkada biU
kontroverzni. Eva je videla „svetleće kočije koje su vukli sjajni orlovi".
Prorok Hezekil opisao je„Božiju krasotu"kao objekt sa „točkovima, felnama, očima
i kriUma". Avram je provozan svemirskim brodom visoko iznad zemlje, a Salomonov
otpremni aparat ušao je u anale kao „leteći tron".
Isuviše turbulentni i kontroverzni su opisi letećih barki i brodova u indijskoj
sanskrithteraturi: Idu od svemirskih gradova preko satehta do „draguljima
ukrašenim višespratnih nebeskih vozila", sa ih bez krila, sa ih bez točkova,
bučnih ili tihih 34.
I nebeski učitelji antike naišli su na razhčite opise: Čas su to bih divovi, čas
svetlosne pojave, čas bića u švemirskoj odeći sa šlemom, onda pak „nešto kao
čovek u lanenoj odeći", kao što je primetio Hezekil.
Nakon ovih saznanja, protivrečne izjavc o NLO me ne smetaju, one samo
nastavljaju tradiciju staru hiIjadama godina. Tada kao i danas svemirci su se
slabo obraćali politički vladajućima, išli su uvek na običnog zemljanina. Zašto?
Astronomi i matematičari objavili su poslednjih go
dina u stručnim časopisima i knjigama njihova
gledišta o mogućnosti galaktičke kolonizacije 35—45.
Izračunata je verovatnoća vanzemaljske civiUzacije,
kao i brzina njenog mogućeg proširenja. Većina ovih
naučnika sklona je mišljenju da bi u svemiru trebalo
da vrvi od galaktičkih civilizacija. Ali gde su van
zemaljci? Zašto nemamo zvaničnih kontakata sa
njima?
Profesor Džejms V. Dirdorf James W. Deardorff
sa Oregon Stejt univerziteta u Korvalisu, SAD, obra
dio je ovo pitanje u jednoj temeljnoj studiji 46. Po
stoji jedna hipoteza po kojoj se Zemlja smatra
zoološkim vrtom i od strane vanzemaljaca tretira kao
zbeg. Pretpostavka za postojanje ovog zoološkog vrta
je dovoljno dobre volje čuvara. Životinje žive u miru
medu sobom. Posetiocima je zabranjeno da diraju ih
uništavaju gnezda retkih ptica ih terarijume egzo
tičnih salamandera daždevnjaka. Svi posetioci dužni
su da se pridržavaju kodeksa o nemešanju.
Profesor Karl Sagan Carl Sagan smatra da je moguće da postoje univerzalne
smetnje„za kosmički imperijalizam"i da možda postoji nešto kao Codex galactica,
po kojem se nedovoljno razvijena planetarna društva upućuju i zaštićuju 47.
Civilizacije sa dugom istorijom i iskustvom u svemirskoj plovidbi trebalo bi da
znaju kako se treba odnositi prema jednoj kulturi koja je tek u razvoju kao
Ijudi koji putuju zemaljskim zabitima i tako naidu na nepoznata plemena.
Ova pretpostavka se prenosi u galaktičke dimenzije i onda se iz nje izvodi da
svaka planetarna civilizacija ima mogućnost da od svog rodenja kadtad nabasa na
svemirom ploveću familiju... ili da sama sebe uništi. U kosmičkim razmerama
odigrava se selekcioni proces kao evolucija na Zemlji: lii se planetarno društvo
ujedinjuje i krede ka kolonizaciji prostranstava galaksije, ili se uništava u
borbi i ruši sve svoje tekovine. Planetarno društvo samo mora da dokaže da se
može pokrenuti sopstvenim snagama i da se može miroIjubivo odnositi prema
vanzemaljcima. Dirdorf: ,,Nema boljeg puta da se ova nesposobnost dokaže nego
samouništenjem".
Profesor Majkl D. Papađanis Michael D. Papagiannis sa Bostonskog univerziteta,
SAD, ide korak dalje kada smatra da će kadtad svaka civilizacija biti prinudena
da spozna granice svog materijalnog rasta i da ih prevaziđe; onda se stremljenje
inteligencije preusmerava na nematerijalne ciljeve. Posledica ove premise bila
bi da kadtad gaJaksija bude nastanjena stabilnim, etički visoko razvijenim i
duhovnim civilizacijama 48.
Pretpostavke Dirdorfa i Papađanisa polaze od toga da se vanzemaljci prema
čovečanstvu odnose dobronamerno. To mora da je tako, pošto bi u suprotnom
vanzemaljci odavno agresivnim sredstvima promenili našu istoriju.
Ali ne znamo koliko galaktičkih civilizacija ima. Medu njima može biti i
agresivnih vrsta možda zato što imaju drugačiji metabolizam razmenu materija,
možda zato što su nakon nekog dobijenog rata planeta ostali agresivni ili stekli
agresivnost nakon putovanja svemirom. Miroljubive civilizacije mogle bi pokušati
đa odvrate agresivne da se mešaju u razvoj jednog planetarnog društva. Za ovu
pretpostavku ima više razlo
ga. „Jedan bi mogao biti", kaže Dirdorf, „da je homo sapiens prilično sličan
sopstvenoj životnoj formi". Drugi bi bio taj što planetarno društvo u sebi nosi
gene vanzemaljaca; možda je nekada i nekoj galaktičkoj civilizaciji pomognuto na
ovaj način, tako da se oseća obaveznom na sličan odnos.
Profesor Ronald Brejsvel Braceweli je poznati radioastronom na Stanford
univerzitetu, Kalifornija. On je gledišta da bi svaka vlada na svetu, u interesu
nacionalne bezbednosti, držala u tajnosti radioporuke vanzemaljaca. Razlog za
ovakav odnos može se potražiti u nadi da će se sa vanzemaljskim informacijama
postići nadmoć ne samo vojna već i u sociološkom, tehničkom, ekonomskom i
kulturnom domenu. Cak iako bi vanzemaljske poruke primila, odgonetnula i
obradila privatna istraživačka društva, vlade bi to mogle kvalifikovati kao
grešku ili šalu ,,i odmah celi slučaj staviti pod sigurnosno stakleno zvono" 49.
Profesor Brejsvel smatra da bi vanzemaljci trebalo da preduhitre jednu takvu
akciju time što bi njihovu poruku odaslali u široku javnost izvan nacionalnih
granica.
Kako to, kada ipak stoji neka vrsta „embarga" nad zemaljskim zoološkim vrtom?
Iznenadno prisustvo vanzemaljaca, time što bi se odjednom prikazali na velikim
fudbalskim stadionima širom sveta, uključili u naše TVprograme, bio bi kraj
embarga. Dobronamerne galaktičke civilizacije znaju da bi iznenadna pojava
svetsku javnost dovela do stanja šoka i izazvala haos. „Samo religiozne
posledice već bi bile žestoke" 46, a kamoli vojne komplikacije. Nacije bi napale
jedna drugu atomskim raketama, jer svaka veruje da su vanzemaljci tajno oružje
protivnika. Zbrka na visokim školama bila bi potpuna, kulturni šok bi nas
paralisao.
U kleštima između „embarga" i „dobronamernosti" između pomoći bez šokiranja,
ostaje samo jedno rešenje: Vanzemaljci će svoje poruke među Ijude slati
dozirano, u dugačkom vremenskom periodu, tako da niti vlade, niti naučničke
vrhuške mogu da reaguju represivno. S jedne strane poruka treba da je
pristupačna javnosti, s druge strane, za naučnike „ne treba da izgleda
prihvatljivo iU verovatno. Vladini resori, koje savetuju naučnici, onda ne bi
pravih nikakve reakcije, te bi embargo ostao netaknut. Saznanje o tome šta se u
stvarnosti oko nas dešava vrlo bi sporo i postepeno prodiralo svakako ne brže
nego što bi čovečanstvo uopšte bilo spremno da prihvati vanzemaljske poruke"46.
Proces promene razmišljanja
Ovi modeh mišljenja odgovaraju onome što se već skoro 70 godina dešava oko nas.
Kontaktiraju se pojedinačne osobe, dobijaju informacije koje odgovaraju njihovom
intelektualnom statusu. Zna se i želi se da takve kontaktosobe o svojim
doživljajima pričaju u krugovima njihovih poznanika koji su na istom
intelektualnom nivou; prihvata se da se prevaranti i duvadžije ubacuju i
stvaraju zabunu. U suštini, ipak bez ikakvog haosa, odigrava se duhovni proces
promene razmišljanja na širokoj osnovi; razumljivo je da se lažne i prave
informacije množe u svim medijima.
Ova nova duhovna struja primorava naučnike da se izjasne o temi „vanlzemaljaca".
Narodi i pohtičari zahtevaju odgovore. Postaje neophodno „uključivanje logičkih
misaonih postupaka da bi se odlučilo da li je
poruka esencijalno istinita ili nije" 46. Sledeći korak je komunikacija medu
naučnicima u vezi sa tim pitanjem, sledeći bi bio uklanjanje prepreke onome što
je do tada izgledalo nemoguće. Bez rata i haosa društvo se priviklo na
postojanje vanzemaljaca.
KoUko je do sada napredovao proces promene mišIjenja dokazala je pre nekohko
godina jedna anketa američkog magazina „Indasrijal Riserč Divelopment"
Industrial Research Development, koji čitaju samo naučnici i industrijalci.
Radilo se o pitanju postojanja NLO: 27 upitanih naučnika defmitivno veruje u
postojanje NLO, 34 ih smatra mogućim, 12 nije bilo sigurno, 19 je smatralo da ih
verovatno nema a samo 8 bilo je mišljenja da definitivno ne postoje. Broj od 61
„za" NLO pokazuje koliko je američko društvo otvoreno prema ovom problemu.
Mi smo naviknuti da priznajemo samo ono što je moguće meriti ih vagati. Tako deo
naučnika gubi vezu za brži razvoj. Februara 1987. god. „Špigl" Der Spiegel 50 je
pisao o jednoj duhovnoj pometnji koja je zahvatila veći deo stanovništva
brazilskog supermodernog glavnog grada Brazihje. ,,Samo u Brazihji čovek bi
mogao da sedne za kafanski sto i ispriča da je upravo imao kontakt sa
vanzemaljcima, a da ne bude ismejan" citira se novinai ,,Zurnal do Brazil"
Journal do Brasil. Stanovnici Brazihje kažu da je već samo osnivanje i
planiranje njihovog supermodernog grada inicirano od strane vanzemaljaca, da
čovek pripada jednoj interplanetarnoj civihzaciji i da je samo „gost na ovoj
planeti". Magazin je komentarisao da su ovo svakako ideje koje među ezotericima
čitavog sveta imaju pristaša ,,ali nigde javno priznanje takvog razmišljanja
nije tako daleko otišlo kao u Braziliji".
13. decembar 1973.
Klod Vorilhon Claude Vorilhon, sportski novinar i
vozač, vozi se ka vulkanskim planinama koje nadvisu
ju grad KlermontFerand. Parkira svoje vozilo kod
kratera Pi de Lasola; on zapravo samo želi da uhvati
malo svežeg vazduha, ,,nebo je skoro bilo sivo, u dohni
su bile trake magle" 51. Iznenada Klod vidi crveno
svetlo koje ide pravo na njega; on vidi NLO prečnika 7
metara, koji lebdi dva metra iznad tla. Stranac sa
„očima obhka badema i dugom tamnom kosom i zele
nim jednodelnim odelom" izlazi i pribhžava se mla
dom Francuzu na deset metara. Snažnim, nazalnim
glasom stranac objašnjava novinaru da dolazi sa dale
ke planete i da ima poruku za njega da određenog
dana u isto vreme bude na istom mestu.
Klod i vanzemaljac sastajali su se više puta. Stranac
je objasnio da njegovi ijudi već hiljadaraa godina po
sećuju Zemlju. Iz opširnih razgovora nastalo je više
knjiga. Klod Vorilhon je napustio posao, naziva se
nadalje ,,Raer, osniva nešto kao zemaljsku rehgiju
vanzemaljaca. Njegov pokret u meduvremenu ima
preko 10.000 pristaša. Poistulati ove sekte su: Nema
Boga niti duše koja posle smrti lagano napušta telo.
Čovek je pre dugo vremena stvoren naučnim putem u
laboratoriji od strane bića koja su došla sa druge
planete.
Ne mogu da zaključim da h je Klod Vorilhon, ihti Rael, svoje susrete zaista
doživeo iU je isuviše čitao Denikena Daniken, ne znam ni da H je njegova
nametljiva poruka usmerena na budelare njegovih pristaša. Neosporno je međutim
da Rael od 13. decembra 1973. god. uporno i uprkos svim nedaćama izgraduje svoje
udruženje. Ne bih ga ni pominjao da je iisamljen slučaj. Ali širom sveta vrvi od
raznih Klod Vorilhona, uspešnih ili manje uspešnih. Oni deluju na plodnom tlu.
18. novembar 1982.
Andreas Snajder Andreas Schneider, Nemac star 15 godina, živi sa roditeljima
izvan Santa Kruza na Tenerifima. Noću se budi sa potrebom da izađe napoIju.
Iznad njega na nebu visi crveno plavo zeleno svetleći NLO. Dečak gubi svest.
Dolazi ponovo k sebi u NLO. Posada vrlo Ijubaznih Ijudi vodi dečaka po NLOu,
saopštava mu raznorazne novitete; predvidaju pre kraja ovog stoleća strašnu
prirodnu katastrofu, ah vele da Ijudima ne mogu da pomognu „zato što se mi njima
samo smejemo, čak i napadamo njihove svemirske brodove i na njih pucamo".
Ja sam upoznao tog Andreasa Šnajdera pre nekohko godina, on mi je tada ispričao
tu priču na dečački način. Zgodan, simpatičan, sasvim normalan dečak. Naravno da
ne znam da h je Andreas imao pubertetski traumatski doživljaj, ih je jednostavno
samo fantazirao.,. ih da h mu se time čini nepravda i da se događaj zaista zbio.
Imao sam utisak da je Andreas imao jedan nesvakidašnji doživljaj. Da h u
stvarnosti ili samo u glavi, ne bih želeo da presuđujem. Šta uostalom to ima
veze, kada se po profesoru Papadanisu radi o duhovnoj civilizaciji?
Već dugo godina poznajem jednog čoveka koji je celoga života bio pilot DC8 u
jednoj vehkoj vazduhoplovnoj kompaniji; dakle raspolaže normalnim precizno
funkcionirajudm mozgom. Ovaj čovek iznenada prima direktno, preko svojih
netaknutih sivih ćelija, telepatske poruke vanzemaljaca. Da h je taj čovek
poludeo? Sigurno da nije, jer on vodi život kao ti i ja. Lud! je reakcija na
suočavanje sa takvim ispadom. Pojedinačni slučaj bi se mogao smatrati ludim, da
nije na hiljade sličnih slučajeva kontakata. 183 knjige o NLO na nemačkom,
francuskom i engleskom jeziku skupio sam tokom vremena u mojoj biblioteci. Preko
500 iz
veštaja o kontaktima stoji u njima. Uz to ide više od 1.000 arhivisanih opažanja
NLO sa drugim doživIjajima. Gubi li čovek tlo pod nogama? Zar ne može da izade
na kraj sa često jezivom realnošću? Ne podleže ii sve više i više masovnoj
psihozi, kakvu psiholozi rado guraju u fioku kolektivne podsvesti? Ili se radi o
vladajućoj sumnji u poslednju instancu našeg bitisanja?
Artur Šopenhauer Arthur Schopenhauer 17881860 pisao je na ivici očaja: „Ukoliko
je Bog stvorio pvaj svet, ne bih voleo da sam Bog. Vaš jad bi mi slomio srce".
Naši psiholozi imaju spremna objašnjenja. Krivo je društvo sa svojom bedom
kontakata. Krive su vojne pretnje. Kriva je pomisao na uiniruću životnu sredinu
itd.
Oprostite, gospodo! Gde sada da stavimo doživljaj japanske posade JALa iznad
Enkoridža? Gde je nestali australijski pilot Frederik Valentih sa sve avionom?
Šta ćemo sa snimljenim NLO iznad Novog Zelanda? Šta sa NLO koje su juriU vojni
mlaznjaci iznad Brazila? Koja to „svetla sa neba" ostavljaju spiralne tragove na
poljima sa lukom, i kako to da se NLO pojavljuju na radarskim ekranima? I zašto
nije bilo drugačije pre više hiljada godina, kada još nisu kružile vizije bede?
Zar su „nebeski učitelji" indijanskih i staroindijskih predanja produkt našeg
vremena? Kako je to kada deca sa zabitih seoskih gazdinstava bez televizijskih
izveštaja sa jezivim shkama svakidašnjice postanu kontaktosobe? Tu moram
podsetiti na jedan poseban slučaj, koji pokazuje da nas ne prave glupim samo
pohtičari već i crkvenjaci.
Za moju knjigu ,,Pojave" 52 ispitivao sam slučajeve koje su mnoge religije
beležile i beleže već vekovima.
Vizije iz Fatime
Slučaj koji bih želeo da obradim odigrao se u malom portugalskom selu Fatima.
Šta se tamo dogodilo? Čobani Hacinta Martos Jacinta Martos, Frančesko i Lucija
Santos Francesco i Lucia Santos doživeh su 1917. god. ukupno sedam pojava Gospe
svakog trinaestog u mesecu od maja do oktobra.
„Hoću da dodete ovamo 13. sledećeg mesecai" naredila je pojava čobančićima iz
Fatime. I tako se Go spa ukazala tačno u zakazano vreme na dogovorenom mestu.
Naravno a koja deca ne bi njih troje je živahno i sa ushićenjem pričalo o
njihovoj viziji. Oni su u Portugalu bili događaj leta i jeseni 1917.
Na početku su tri mala čobanina bih komunikacioni centar, ah za kratko. Svakog
trinaestog u mesecu beskrajni karavani hodočasnika stizah su u Fatimu. Prema
pouzdanim izveštajima, 13. oktobra 1917. god. izmedu 70.000 i 80.000 Ijudi
okupilo se na mestu prikazanja čekajudi čudo. I isplatilo se. Očekivala ih je
predstava koja nije opčinila samo decu. Kiša je hla kao iz kabla, bila je to
bedna pretpostavka za prikazanje Gospe, ali ipak i deo predstave: Iznenada
oblaci su se rascepili i pojavilo se parče plavog neba, Sunce je zasjalo, ali ne
i zablesnulo. „Sunčano čudo Fatime" je započelo, i sve što sada iznosim"stoji u
zapisima o tom velikom danu.
Sunce je počelo da se trese, počelo da khzi, izvodilo je nagle pokrete levo i
desno, i na kraju počelo neverovatnom brzinom, kao vatreni točak, da se okreće
oko svoje ose. Iz njega su potekle kaskade zelene, crvene, plave i Ijubičaste
boje i stopile se na zemlji u
nestvarnu, baš tako, vanzemaljsku svetlost. Desetine hiljada Ijudi je to videlo,
a očevici su tvrdili da je Sunce nekoliko minuta stajalo mirno, kao da je
Ijudima htelo da da predah. Odmah potom fantastični pokreti su se nastavili,
počeo je i džinovski vatromet iz bleštavog svetla. Spektakl nije, po rečima
posmatrača, bilo moguće opisati rečima. Nakon ponovnog predaha Sunce je po treći
put započelo svoju igru istom lepotom. Cela čarolija trajala je ukupno dvanaest
minuta. Posmatrana je u prečniku od 40 kilometara.
Deca su prilikom svakog prikazanja primala poruke, koje je Lucija, najstarija od
troje dece rođena 22. marta 1907. god. stavljala na papir. Sva prikazanja
najavljivana su „sevanjem" koje je bilo propraćeno brujanjem i praskanjem.
Lucija je tada rekla da je svaki put kada se prikazanje udaljavalo čula zvuk,
kao da u daljini „puca vatrometna raketa".
Prilikom petog prikazanja deci Fatime, 13. septembra 1917, nekoliko hiljada
seljaka i radoznalaca primetili su jasno svetleću kuglu, koja je polako i
dostojanstveno lebdela ka nebu. Lucija je pisala kako se svaki put prikazanje
Majke Gospodnje polako približavalo u „odblesku jednog svetla", i kako su deca
Madonu viđala tek onda kada bi svetleća tačka stajala mirno iznad hrasta
lužnjaka. Kada su Luciju prilikom ispitivanja upitali zašto je prilikom
prikazanja često spuštala pogled umesto da netremice posmatra Svetu Devicu,
odgovorila je: „Zato što me je nekad zaslepIjivala" 53,
Još u „Pojavama" usudio sam se da naslutim da je spektakl u Fatimi bio
demonstracija vanzemaljaca i hapisao: „Treba se osloboditi besmislenog shvatanja
da su prikazanja religiozna privilegija." Tada mi je
promakla odlučujuća misao, koju je u međuvremenu diplomirani geolog Johanes
Fibag Johannes Fiebag do kraja konzekventno razradio u svojoj knjizi „Tajna
poruka Fatime" 54.
Deca Hacinta Maitos i Frančesko Santos umrla su ubrzo nakon prikazanja,
Devojčica Lucija Santos
otišla je u samostan; primljene poruke stavila je na papir i predala nadležnom
biskupu. Treću poruku po Luciji trebalo je tek 1960. da obelodani Sveti otac
Papa. Zaista, svojevremeno je ova ,,treća tajna Fatime" zapečaćena predata papi
Piju XII, koji ju je zatvorenu predao Svetoj kancelariji, ,jer je Sveta Devica
to tako htela." Lucija 1959, godinu dana pre toga datuma, kada je zapečaćeno
pismo trebalo da bude otvoreno, dnevnik „Glasnik Fatime" citirao je Luciju: „...
Ne mogu ulaziti u detalje, pošto je to još uvek tajna... koja se sme saopštiti
samo Svetom ocu i biskupu Fatime, a obojica je ne žele znati, da njome ne bi
bili zavedeni... Poruka treba da ostane tajna do 1960.."
1960. Jovan XXIII bio je Gospodar rimske kurije. Iza zatvorenih vrata papske
kancelarije otvoreno je Lucijino pismo. Prevodilac je bio monsinjor Paul Hoze
Tavares Paul Jose Tavares. Kada su dostojanstvenici napuštali papske prostorije,
njihova lica su izgledala „veoma uplašena, kao u nekog ko je upravo video duha".
Potresen, Jovan XXin je rekao: ,,Ne možemo obelodaniti tajnu. Izazvala bi
paniku".
Naravno, od tada kolaju priče. Šuška se da treća tajna Fatime najavljuje jezivu
prirodnu katastrofu, možda čak i jedan treći svetski rat. Crkva je odmah
opovrgla takve glasine. Kardinal Otavijani Ottaviani, koji je takođe znao poruku
iz Fatime, objasnio je na jednoj konferenciji za štampu: „Mogu samo zaključiti
da je sve što je kolalo oko tajne iz Fatime bez ikakvog osnova..." 30. septembra
1984. god. katolički nedeljnik „Bildpost" objavio je intervju sa biskupom
biskupije Leirije, Albertom Kozme do Amaralom Alberto Cosme do Amaral. U njemu
je izjavio: „Treća tajna iz Fatime nema nikave veze sa atomskim bombama i
bojevim glavama, sa peršing i SS20 raketama, niti sa uništenjem sveta. Sadržaj
se mnogo više tiče naše ve
re" 54. Kardinal je još dodao da crkva ima , Jake razloge"da ne obelodani treću
tajnu iz Fatime.
Za rimokatoličku crkvu Marija je „Majka Božija; to je dogma proizašla iz Papinog
zahteva za bezgrešnost ex cathedra saopštenog sa papskog prestola. Zato je to i
contradictio in re, stvarna protivurečnost, kada naređenje Majke Božije, da
treća tajna iz Fatime svetu bude saopštena 1960. godine, Vatikan sprečava. Papa
Jovan Pavle II je u proleće 1987. god. povodom crkvene proslave marijanske
godine 198788. i skore 2000te godišnjice rodenja Hrista, na nov način naglasio
centralni značaj majke Isusa. Isus je Bog, trojstvo Oca, Sina i Svetog duha.
Ovaj Bog je bezvremen, ne poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost. Majka Božija
je naredila da se treća tajna iz Fatime obelodani leta Gospodnjeg 1960, ali
primalac poruke se ne usuđuje da izvrši naredenje. Zar sveznajući Bog nije mogao
da predvidi ovakvo držanje?
Iz ,jakih razloga"biskup do Amaral Vatikan odbija da obelodani tajnu, „pošto bi
izazvala paniku" papa Jovan XXIII. Zato je drsko što ovde pišem ono što bi po
mom mišljenju moglo da stoji u trećoj poruci iz Fatime:
„U ime duha koji prožima sve, pozdravljamo Vas, stanovnike Zemlje! Stigli ste do
praga tehnologija, koje izazivaju velike promene. Nemir će zahvatiti Ijude,
napetost i ratovi će omesti slogu naroda. Sve što budete činili, činite
sapažnjom i respektom prema bližnjem svom, činite to skromno i uz
strahopoštovanje pred bezvremenim duhom univerzuma. Potisnite mržnju i neslogu,
izbegavajte ratove. Rat je veliki razarač, i Vaš svetje uprošlosti več
dovoljnoputa uništavan ratovima. Spoznajte da ne živite
sami u svemiru. Mnoge životne forme pripadaju velikoj porodici galaksija.
Pripremite Ijude na to da se susretnu sa drugim životnim formama iz svemira. Kao
dokaz za istinu ove poruke na nebeskom svodu prikazujemo Vam moćnu predstavu. Po
tome ćete prepoznati da naša moć ne potiče sa ove Zemlje"
Sve dok crkva ne bude objavila treću poruku iz Fatime, onu koju je zabeležila
mala Lucija sa datumom za objavljivanje 1960 moći ću da tvrdim da sadržaj po
svom smislu odgovara mom nacrtu. Zaista bi to bila poruka koja šokira, poruka
koju bi crkva teško podnela, zato što bi izazvala paniku među vernicima. Jer,
obelodanjivanje poruke, ukobko bi bila sličnog sadržaja, dokazalo bi da se u
Fatimi nije prikazala Majka Božija.
Papa Jovan XXIII, u čije vreme je doneta zabrana treće poruke iz Fatime, obratio
se 1963. god. enciklikom Pacem in terris u cilju očuvanja mira vernicima. Jovan
Pavle II, kao ni jedan Petrov naslednik Svete stolice, putuje svetom. U leto
1986. god. pozvao je što je jedinstveno u istoriji rimske crkve poglavare
ostalih verskih zajednica na molitvu i razmenu misU u crkvi Svetog Franje u
Asisiju. Da li je Papa obavestio Dalaj Lamu, Kanterberijskog nadbiskupa i sve
ostale crkvene ličnosti o budućnosti sveta i onome što nas očekuje, shodno svom
saznanju u vezi sa trećom porukom iz Fatime?
„Postoje u životu čoveka trenuci kada je on bliži svetskom duhu nego inače, i
kada je u mogućnosti da postavi pitanje sudbini" Fridrih fon Šiler Friedrich von
Schiller 17591805.

LITERATURA

I. Bila jednom dva kraljevska deteta


1 Phillips, Wendell: Kataba und Saba, BerlinFrankfurt 1955 2 von Kremer, Alfred:
Uber die siidarabische Sage, Leipzig
1866 3 Brunner, Ulrich: Die Erforschung der antiken Oase von
Marib mit Hilfe geomorphologischer Untersuchungsmetho
den, InauguralDissertation, Band 2, Mainz 1983 4 Nielsen, Ditlef: Die
altarabische Mondreligion und die mo
saische Uberlieferung, Strafiburg 1904 5 Philby, Harry St. John B.: Arabian
Highlands, Ithaca, New
York 1952 6 Doe, Brian: Monuments of South Arabia, CambridgeEng
land 1983 7 TerraX Ratsel alterWeltkulturen: Hg. von Gottfried Kirch
ner, Frankfurt am Main 1986 8 Hertz, Wilhelm: Gesammelte Abhandlungen, herausg.
von
Friedrich von der Leyen, StuttgartBerlin 1905 9 Pritchard, James B.: Solomon
Sheba, London 1974 10 Sulzbach, A.: Targum Scheni zum Buch Esther, Frankfurt am
Main 1920 11 Kebra Nagast, Die Herrlichkeit der Konige; Abhandlungen
der PhilosophischPhilologischćn Klasse der Koniglich Baye
rischen Akademie der Wissenschaften, herausg. von Carl
Bezold, 23. Band, 1. Abteilung, Munchen 1905
12 von Wissmann, Hermann: Uber die friihe Geschichte Ara
biens und das Entstehen des Sabaerreiches, Die Geschichte
von Saba I, Sammlung Eduard Glaser XIII, Wien 1975 13 Forrer, Ludwig:
Siidarabien nach AlHamdanis »Beschrei
bung der arabischen Halbinsel«, Deutsche Morgenlandische
Gesellschaft XXVII, 3, Leipzig 1942 14 Niebuhr, Carsten: Entdeckungen im Orient
Reisen nach
Arabien und anderen Landern 17611767, Stuttgart 1983 15 Mandel, Gabriel: Das
Reich der Konigin von Saba, Bern
Miinchen 1976 16 Philby, Harry St. John B.: The Queen of Sheba, London 1981 17
Nicholson, Reynold A.: A Hterary History of the Arabs,
CambridgeEngland 1930 18 van Dyck, Edward A.: History of the Arabs and their
Lite
rature before and after the Rise of Islam, Laibach 1894 19 Wustenfeld, Heinrich
Ferdinand: Genealogische Tabellen der
Arabischen Stamme und Familien, Gottingen 18521853 20 Bergmann, J.: Die Legenden
der Juden, Berlin 1919 21 KlinkeRosenberger, Rosa: Das Gotzenbuch Kitab AlAs
nam des Ibn alKalbi, Dissertation, Winterthur 1942 22 Daum, Werner: Ursemitische
Religion, Stuttgart 1985 23 Die Welt Nr. 276 vom 27.11.1982, Hamburg: Flufilaufe
unter
dem Sand der SaharaRadaraufnahmen von »Columbia« be
statigen alte Sagen 24 von Wrede, Adolph: Reise in Hadhramaut, Braunschweig
1873 25 Forrer, Ludwig: Sudarabien nach AlHamdanis »Beschrei
bung der arabischen Halbinsel«, Deutsche Morgenlandische
Gesellschaft XXVII, 3, Leipzig 1942 26 Wald, Peter: Der Jemen, DuMont
KunstReisefuhrer, Koln
1986 27 Helfritz, Hans: Entdeckungsreisen in SudArabien, Koln
1977 28 Rudolf von Rohr, Heinz: Yemen Land am Tor derTranen,
Kreuzlingen 1979 29 Miiller, David Heinrich: Die Burgen und Schlosser Siidara
biens nach dem Iklil des Hamdani, Zweites Heft, Wien 1881 30 Miiller, David
Heinrich: DiefBurgen und Schlosser Sudara
biens nach dem Iklil des Hamdani, Erstes Heft, Wien 1879 31 Schmidt, Jiirgen
Hrsg.: Archaologische Berichte aus dem
Yemen, Band I, Mainz 1982
32 von Daniken, Erich: Reise nach Kiribati, Dusseldorf 1981 33 Personliche
Korrespondenz von Prof. Dr. F. M. Hassnain,
SrinagarKaschmir Indien mit EvD 34 Meissner, HansOtto: Abenteuer Persien,
Miinchen 1975 35 Enzyklopadie des Islam, Band IV, Leipzig 1934 36 Gabriel,
Alfons: ReHgionsgeographie von Persien, Wien 1971 37 von der Osten, Hans Henning
Naumann, Rudolf Hrsg.:
TakhtiSuleiman, Vorlaufiger Bericht iiber die Ausgrabungen
1959, Band I, Berlin 1961 38 Schmidt, Erich: Flights over ancient cities of
Iran, Chicago
1940 39 Carra de Vaux: LAbrege des Merveilles, Paris 1898 40 AlMasudi: Bis zu
dcn Grenzen der Erde, TiibingenBasel
1978 41 Christensen, Arthur: LIran sous les Sassanides, Kopenhagen
1944 42 von Daniken, Erich: Habe ich mich geirri?, Miinchen 1985 43 Tripp,
Edward: Reclams Lexikon der antiken Mythologie,
Stuttgart 1974 44 underlich, HansGeorg: Wohin der Stier Europa trug, Rein
bek bei Hamburg 1972 45 Sonnenberg, Ralf: Das Ratsel der Magazine, m: Ancient
Skies
Nr. 111987, CH4532 Feldbrunnen 46 Plinius, Cajus Secundus: Die Naturgeschichte
des C. P. S.,
hrsg. von G.C. Wittstein, Erster Band, Leipzig 1881 47 Plinius, Cajus Secundus:
Die Naturgeschichte des C. P. S.,
hrsg. von G.C. Wittstein, Dritter Band, Leipzig 1881 48 Stiegner, Roswitha
Germana: Die Konigin von Saba in ihren
Namen, Dissertation, Graz 1979 Die Bibelzitate wurden aus: Die Heilige Schrift
des Alten und Neuen Testaments, Wurttembergische Bibelanstalt Stuttgart 1972,
enmommen.
Die Koranzitate stammen aus: Der Koran Das heihge Buch des Islam, Miinchen
1959.
n. I Biblija nije u pravu
1 Sahbi, Kamal: Die Bibel kam aus dem Lande Asir, Reinbek
bei Hamburg 1985 2 Salibi, Kamal: The West Arabian Topography of Genesis 14 3
Salibi, Kamal: The Geography of Davids Census 4 DerSpkgel, Nr. 391985, Hamburg:
Hat die Bibel doch nicht
recht? 5 Neue lurcher Zeitung, Nr. 212 vom 12.9.1984: Biblische
Geschichten in Siidarabien? 6 Habshush, Hayyim: Travel in Yemen An account of
Joseph
Halevys Journey to Najran in the year 1870, Jerusalem 1941 7 Philby, Harry St.
John B.: Arabian Highlands, Ithaca, New
York 1952 8 Leszynsky, Rudolf: Die Juden in Arabien, Berlin 1910 9 Feldmann,
Jehoschuah: Die jemenitischen Juden, Koln 1912 10 Margoliouth, D. S.: The
Relations between Arabs and Israeli
tes prior to the Rise of Islam, London 1924 11 Scoti, Hugh: In the High Yemen,
London 1947 12 Brauer, Erich: Ethnologie der jemenitischen Juden, Heidel
berg 1934 13 Riessler, Paui: Altjiidisches Schrifttum aufierhalb der Bibel,
Augsburg 1928 14 Hommel, Fritz: Der Gestirndienst der alten Araber und die
altisraelitische UberUeferung, Munchen 1901 15 Beer, B.: Leben Abrahams nach
Auffassung der jiidischen
Sage, Leipzig 1859 16 Gaster, M.: The Chronicles of Jerahmeel, New York 1971 17
Cole, Donald: Abraham: Gods Man of Faith, Chicago 1977 18 Bohl, Franz M.Th.: Das
Zeitalter Abrahams, Leipzig 1930 19 Albright, W.F.: The Names Shaddai and Abram,
in: Joumal
of Biblical Literature, Vol. LIV, Philadelphia 1935 20 Van Seters, John: Abraham
in History and Tradition, New
Haven und Londen 1975 21 Kenyon, Kathleen M.: Die Bibel und das Zeugnis der
Archao
logie, Diisseldorf 1980 22 Krehl, Ludolf: Uber die Religion der vorislamischen
Araber,
Leipzig 1863 23 von Daniken, Erich: Habe ich mich geirrt?, Miinchen 1985 24 Bin
Gorion, Micha Josef: Die Sagen der Juden von der Urzeit, Frankfurt 1919
25 Merkel, Heinrich: Uber das alttestamenthche Buch der Kla
gelieder, InauguralDissertation, Halle a. S. 1889 26 Beier, Hans Herbert:
Kronzeuge Ezechiel, Miinchen 1985 27 Lang, Bernhard: Ezechiel Der Prophet und
das Buch, Darmstadt 1981
in, Bogovi, grobovi i zavedeni
1 Janssen, Enno: Testament Abrahams, in: Unterweisung in lehrhafter Form,
Jiidische Schriften aus hellenistischromischer Zeit, Band III, Lieferung 2,
Giitersloh 1975 2 Mader, Evaristus: Mambre, die Ergebnisse der Ausgrabungen im
heiligen Bezirk Ramet ElHalil in Siidpalastina 19261928, Freiburg im Breisgau
1957 3 FalkRanne, Arne: Auf Abrahams Spuren, Graz 1971 4 Bin Gorion, Micha
Josef: Die Sagen der Juden, Band III:
Juda und Israel, Frankfurt a. M. 1927 5 Burckhardt, Johann Ludwig: Reisen in
Syrien und dem Ge
lobten Lande, Jena 1822 6 Strabo: Geographika, XVI 4, 26 7 Diodorus Siculus:
Historische Bibhothek, Band XIX, Abs.
9497 8 Burckhardt, John Lewis: Travels in Syria and the Holy Land,
London 1822 9 von Daniken, Erich: Die Strategie der Gotter, Diisseldorf 1982 10
von Daniken, Erich: Prophet der Vergangenheit, Diisseldorf
1979 11 The Jewish Encyclopedia: Aaron, New YorkLondon 1906 12 Ginzberg, Louis:
The Legends of the Jews, Vol. II, Philadel
phia 1969 13 Encyclopaedia Judaica: Aaron, Jerusalem 1971 14 Gitlzberg, Louis:
The Legends of the Jews, Vol. III, Philadel
phia 1968 15 Wurmbrand, Max: The Death of Aaron, TelAviv 1961 16 Enzyklopadie
des Islam, Band II, LeidenLeipzig 1927 17 Wilken, KariErich: Petra, die Konigin
der Karawanenstadte,
LahrDinglingen 1967 18 Harding, Lankester G.: The Antiquities of Jordan, London
1959
19 Lindner, Manfred: Petra und das Konigreich der Nabataer
3. erweiterte und verbesserte Auflage, Miinchen 1980 20 Lindner, Manfred: Petra
und das Konigreich der Nabataer,
Munchen 1970 21 Lury, Joseph: Geschichte der Edomiter im biblischen Zeital
ter, InauguralDissertation der philosophischen Fakultat der
Universitat Bern, Berlin 1896 22 Becker, Jiirgen: Die Testamente der zw6lf
Patriarchen, in:
Unterweisung in lehrhafter Form, Jiidische Schriften aus hei
lenistischromischer Zeit, Band III, Lieferung 1, Gutersloh
1974 23 Hammond, Phihp C.: The Nabataeans Their History, Cul
ture and Archaeology, in: Studies in Mediterranean Archae
logy Vol. XXXVII, GothenburgSweden 1973 24 Die Nabataer: Ein vergessenes Volk am
Toten Meer 312 v.
106 n. Chr., Ausstellungskatalog der Prahistorischen Staats
sammlung im Miinchner Stadtmuseum, hrsg. von HansJorg
Kellner, Verlag Michael T.assleben, KallmiinzOpf. 1970 25 Pfeiffer, Robert H.:
Edt.mitic Wisdom, in: Zeitschrift fiir die
Alttestamentliche Wissenschafi ind die Kunde des nachbibli
schen Judentums, hrsg. von H ugo Gressmann, Neue Folge
dritter Band, Giefien 1926 26 Musil, Alois: Arabia Petraea, Band II, Wien 1907
27 von Daniken, Erich: Reise nach Kiribati, Diisseldorf 1981 28 Wiistenfeld,
Ferdinand: Geschichte der Stadt Medina, Gottin
gen 1860 29 Burton, Richard E: Personal Narrative of a Pilgrimage to
ElMedinah and Meccah, Vol. II, London 1855 30 Schwar2baum, Haim: Jewish,
Christian, Moslem and Falasha
Legends of the Death of Aaron, the High Priest, in Fabula,
5. Band, Berhn 1962 31 Salibi, Kamal: Die Bibel kam aus dem Lande Asir, Reinbek
1985 Alle Bibelzitate entstammen der Ausgabe; Dje Heilige Schrift des Alten und
des Neuen Testaments, Verlag der Ziircher Bibel, Zurich 1942; Auslieferung durch
die Wiirttembergische Bibelanstalt Stuttgart
IV. DecazemljeDecabogova
1 Dehtzsch, Friedrich: Wo lag das Paradies? Eine bibHschassy
riologische Studie, Leipzig 1881 2 Duncan, Joseph E.: Miltons Earthly Paradise,
University of
Minnesota Press, Minneapolis 1972 3 Langdon, Stephen: Sumerian Epic of Paradise,
The Flood and the Fall of Man, University of Pennsylvania, Publications of the
Babylonian Section, Vol. X, No. 1, Philadelphia 1915 4 Gressmann, Hugo:
Mythische Reste in der Paradieserzahlung, in: Sonderabdruck aus Archiv fiir
Religionswissenschaft Band X, Drittes und viertes Heft, hrsg. von Albrecht
Dieterich, Leipzig 1907 5 Wahrmund, Adolf: Dioddrs von Sicilien GeschichtsBiblio
thek, 1. Buch, Stuttgart 1866 6 Schott, Albert: Das GilgameschEpos, Stuttgart
1977 7 von Daniken, Erich: Beweise, Dusseldorf 1977 8 Farkas, Viktor Krassa,
Peter: Lasset uns Menschen ma
chen, Miinchen 1985 9 Granger, Michel Carles, Jacques: Halbgotter und
Ubermenschen, Miinchen 1981 10 Goodman, Jeffrey: The Genesis Mystery, New York
1983 11 Marriott, Alice Rachlin, Carol K.: Plains Indian Mytho
logy, New York 1975 12 Morriseau, Norval: Legends of my People The great Ojib
way, New YorkLondon 1965
13 Coffer, William E. Koi Hosh: Spirits of the sacred moun
tains Creation stories of the .Vmerican Indian, New York
1978
14 Teit, James A.; Gould, Marian K.; Farrand, Livingston; Spin
den, Herbert J.: FolkTales of Saiishan and Sahaptin Tribes,
published by the American FolkLore Society, New York 1917
15 Brinton, Daniel G.: American HeroMyths A Study in the
native religions of the Western Continent, Philadelphia 1882, 16 Webber, William
L.: The thunderbird »Tootoosh« legends: Folktales of the Indian tribes of the
Pacific Northwest Coast Indians, Seattle 1936 17 1,6 Millionen Jahre altes
Skelett von Homo erectus, miNaturwissenschaftliche Rundschau, 39. Jahrg., Heft
41986, Stuttgart 18 Suche nach Eva, in: Solothumer Zeitung vom 18. Juli 1986,
SolothurnSchweiz
19 Wainscoat, Jim: Out of the garden of Eden, in: Nature, Vol.
325, 1 January 1987, London 20 Cann, Rebecca L.; Stoneking, Mark Wilson, Allan
C:
Mitochondrial DNA and human evolution, in: Nature, Vol.
325, 1. January 1987, London 21 Glaubrecht, Matthias: Warum Adam aus Afrika kam,
in: Die
Welt, Nr. 124, 31. Mai 1986, Hamburg 22 Jones, J. S. Rouhani, S.: How small was
the bottieneck?
In: Nature, Vol. 319, 6 February 1986, London 23 Karcher, Helmut L.: GenDiagnose
Auf der Suche nach
den ererbten Fehlern, in: Bild der Wissenschaft, 23. Jahrg.,
Heft 3, Marz 1986, Stuttgart 24 Basteln am Schwein, in: DerSpiegel, Nr. 221986,
Hamburg 25 Leuchtende Karotten, in: Neue ZUrcher Zeitung, Nr. 299 vom
24. Dezember 1986, Zurich 26 Eschbach, Joseph W.; Egrie, Joan C; Downing,
Michael R.
et al.: Correction of the Anemia of endstage renal disease
with recombinant human Erjthropoietin, in: New Englatid
Joumal of Medicine, Vol. 316, Nr. 2, 8 January 1987, Boston
USA 27 Zimmerli, Walther: Alte Ethik und Neue Technologie Der
Fall »Gentechnologie«, in: Neue Ziircher Zeitung, Nr. 141
vom 21.22. Juni 1986, Ziirich 28 Winnacker, ErnstLudwig: Biologen als Designer:
Der 8. Tag
der Schopfung, in: Bild der Wissenschaft, 24. Jahrg., Heft 2,
Februar 1987, Stuttgart 29 Piihler, Alfred: Gentechnik fiir die Landwirischaft
Pflan
zen, die sich selber diingen, in: Bild der Wissenschaft, 2i.
Jahrg. Heft 11, November 1986, Stuttgart 30 Petzoldt, Ulrich; Klonen von
Saugetieren, Moglichkeit oder
Utopie? In: Biologie in unserer Zeit, 16. Jahrg., Nr, 5, Oktober
1986, D6940 Weinheim 31 Rorvik, David M.: Nach seinem Ebenbild, Frankfurt am
Main 1978 32 Eigen, Manfred: Das Spiel Naturgesetze steuern den Zufall,
Munchen 1975 33 Coppedge, James E: Evolution: Possible or Impossible,
Grand Rapids, USA, 1973 34 Shapiro, Robert: Schopfung und Zufall, Miinchen 1987
35 Vollmert, Bruno: Das Molekul und das Leben, Reinbek bei
Hamburg 1985
36" Fiebag, Johannes und Peter Hrsg.: Aus den Tiefen des Alls,
Tiibingen 1985 37 HoyIe, Fred Wickramasinghe, Chandra N.: Evolution aus
dem All, BerlinFrankfurtM. 1983
V. Prastari susreti treće vrpte
1 Paabo, Svante: Molecular cloning of Ancient Egyptian
mumrny DNA, in: Nature, London,Vol. 314,18. Aprii 1985 2 Klonieren von
MumienDNS, in: Neue Ziircher Zeitung, Nr.
116, 22. Mai 1985 3 Enzyklopadie des Islam, Band I, Leipzig 1913 4 Kriss, Rudolf
KrissHeinrich, Hubert: Volksglaube im Bereich des Islam, Band I, Wallfahrtswesen
und Heiligenverehrung, Wiesbaden 1960 5 KlinkeRosenberger, Rosa: Das Gotzenbuch
Kitab AIAs
nam des Ibn alKalbi, Dissertation, Winterthur 1942 6 Fuchš, C: Das Leben Adams
und Evas, in: Die Apokryphen und Pseudepigraphen des Alten Testaments, Band II,
hrsg. von Emil Kautzsch, Hildesheim 1962 7 Salibi, Kamal: Die Bibel kam aus dem
Lande Asir, Reinbek
bei Hamburg 1985 8 Tamisier, Maurice: Voyage en Arabie, Band I, Paris 1840 9
Makzan, Heinrich von; Meine Wallfahrt nach Mekka, hrsg. von Gernot Giertz,
Tiibingen 1982 10 Burton, Richard E: Personal Narrative of a Pilgrimage to
ElMedinah and Meccah, Vol. III, London 1856 11 Rihani, Ameen: Around the Coasts
of Arabia, London 1930 12 Philby, Harry St. John: Das geheimnisvoUe Arabien,
Band I,
Leipzig 1925 13 Pesce, Angelo: Jiddah, Portrait of an Arabian City, Carrt
bridgeEngland 1977 14 Wohlfahrt, Eberhard: Die Arabische Halbinsel, BerlinFrank
furt 1980 15 Mandel, Gabriel: Das Reich der Konigin von Saba, Bern
Miinchen 1976 16 Bin Gorion, Micha Josef: Die Sagen der Juden von der
Urzeit, Band I, Frankfurt am Main 1913 17 Dopatka, Ulrich: Lexikon der
PraAstronautik, Dvisseldorf 1979
18 Plinius, Cajus Secundus: Die Naturgeschichte des C. P. S.;
hrsg. von G. C. ittstein, Erster Band, Leipzig 1881 19 Fiebag, Peter: Von
»fliegenden Drachen« und »feurigen Schei
ben« UFOSichtungen aus Antike und Mittelalter, in: Solar
System, 3. Quartal 1975, Bad Friedrichshall 20 Story, Ronald D.: The
Encyclopedia of UFOs, Garden City
1980 21 Hynek, AUen J.: The UFOExperience, Chicago 1972 22 Telex sdadpa vom 31.
Dezember 1986, Anchorage: Flugka
pitan sichtete riesiges UFO 23 JAL Captain reports UFO Sighting over Alaska, in:
Ufo
Contactee, No. 3, Jan. 1987, TokyoJapan 24 Telex AP vom 24. Mai 1986, Brasilia:
Brasiiianische Militar
piloten berichten uber Jagd auf UFOs 25 Meldung dpa vom 23. Oktober 1978,
Melbourne: Unheimli
che Begegnung, Pilot sah UFO und verschwand 26 The Advertiser, Melbourne, vom
24. Oktober 1978: Reports
of lights in sky at island 27 Buttlar, Johannes von: Sie kommen von fremden
Sternen,
Miinchen 1986 28 National Enquirer: UFO Report, New York 1985 29 Telex von Elfie
Siegl, Moskau, vom 30. Januar 1985: Sowje
tische Piloten entdeckten UFO 30 The Advertiser, Melbourne, vom 2. Januar 1979:
Air Force
wait on UFOs There must be something up there air
controller 31 ECRA, WellingtonNew Zealand, Special Supplement: Do
cumentary Proof of UFOs! Ausiralian film crew takcs
spectacular colour pictures of UFO in New Zealand 32 Die UFOManner waren iiber
drei Meter grofi, in: Bild am
Sonntag, Hamburg, 4, Juli 1976 33 Hesemann, Michael: Als ein UFO auf Gran
Canaria landete,
in: Magazin 2000, Luxembourg, Nr. 910, SeptemberOkto
ber 1983 34 von Daniken, Erich: Habe ich mich geirrt?, Miinchen 1985 35
Zuckerman, Benjamin: Stellar Evolution: Motivation for
Mass Interstellar Migrations, in: Quarterly Joumal of the
Royal Astronomical Society, London, Vol 26, 1985 36 Papagiannis, Michael D.:
Natural Selection of Stellar Civiliza
tions by the Limits of Growth, in: Quarterly Joumal of the
RoyalAstronomicalSociety, London, Vol 25, S. 309318,1984
37 Papagiannis, Michael D.: The Importance of exploring the Asteroid Belt, in:
Acta Astronautka, New York, Vbl. 10, No. 10, S. 709712, 1983
38 Freitas, Robert A.: Observabie Characteristics of Extraterrestrial
Technological Civilizations, in: Joumal of the British Interplanetarj Society,
London, Vol 38, No. 3, March 1985
39 Freitas, Robert A. Valdes, Francisco: The Search for Extraterrestrial
Artifacts SETA, Vortrag Nr. IAA84243 gehalten am 35. Kongrefi der Intemational
Astronautical Federation vom 7.13. Oktober 1984 in Lausanne, Schweiz
40 Freitas, Robert A.: Extraterrestrial Intelligence in the Solar System:
Resolving the Fermi Paradox, m.Joumalof the British Interplanetary Society,
London, Vol. 36, 1983
41 Freitas, Robert A.: The Search for Extraterrestrial Artifacts SETA, in.Joumal
ofthe British Interplanetary Society, London, Vol. 36, 1983
42 Tarter, Jill C: Using the Very Large Array VLA and other Radio Telescopes to
perform a parasitic Search for Extraterrestrial Intelligence SETI, Vortrag Nr.
IAA84245 gehalten am 35. Kongrefi der Intemational Astronautical Federation vom
7.13. Oktober 1984 in Lausanne, Schweiz.
43 Fmney, Ben R.: SETI and Interstellar Migration, Vojtrag Nr. IAA84241 gehalten
am 35. Kongrefi dei Intemational Astronautical Federation vOm 7.13. Oktober 1984
in Lausaiine, Schweiz
44 Vogt, Nikolaus: Gibt es aufierirdische Intelligenz? In:
Naturwissenschaftliche Rundschau, Stuttgart, 36. Jahrg., Heft 5, Mai 1983
45 Matloff, Gregory L.: On the Potential Perfdrmance of NonNuclear Interstellar
Arks, m.Joumal ofthe British Interplanetary Society, London, Vol. 38, No. 3,
March 1985
46 Deardorff, James W: Die mogliche Sirategie aufierirdischer Intelligenzen fiir
die Erde, aus: QuarterlyJourruilofthe Royal Astronomical Society, London, Vol.
27, S. 94101, 1986 ubersetzt von Johannes Fiebag, D8708 Gerbrunn
47 Newman, "William I. Sagan, Carl: Gaiactic civilizations: population dynamics
and interstellar diffusion, in: Icarus 46, New York, S. 293327, 1981
48 Papagiannis, Michael D.: Natural Selection of Stellar Civihzations by the
Limits of Growth, in: Quarterly Joumal of the Royal Astronomical Society,
London, Vol. 25, S:309318i 1984
f Bracewell, Ronald N.: The Galactic Club: Intelligent Life in
Outer Space, San Francisco 1975 50 Gelobtes Land, in: Der Spiegel, Hamburg, Nr.
61987 51 Vorilhpn, Claude: Die Botschaft der Aufierirdischen, Wien
1985 52 von Daniken, Erich: Erscheinungen, Diisseldorf 1974 53 Laurentin, Rene:
Les Apparitions de Lourdes, Recit authen
tique ..., Paris 1966 54 Fiebag, Johannes: Die geheime Botschaft von Fatima,
Tubin
gen 1986

You might also like